• Embed Doc
  • Readcast
  • Collections
  • CommentGo Back
Download
 
HRONOLOGIJA SVIH MOJIH SMRTI
I opet mi tuge boje dane. Niti sjecanja,kao paukova mreza,prekrivaju moje misli. Pokusavam da izmjerim boli. Da vidim kolikosu sada jake. Ne umijem da kazem, sem da vidim da su sadasrasle sa mnom I sa mojom dusom, da su duboko u srcu I da tuostaju zauvijek.……………………………………………………………………………………………………………………………Imam prijatelja na netu, koji kaze da voli smrt. Voli da koketira snjome, da je opisuje na hiljade nacina , da je voli I zeli, da jedoziva I da joj se divi. On moze da je voli, jer je ne poznaje. Ja jene volim, ali sam je odlicno upoznala. Zbog nje jos vise volim zivotI slavim ga. Zivotu se divim svakoga dana, ocarava me svojimrazlicitim oblicima. Svaki dan je kao jedan I kao da je posljednji ,Isvaki mi je vrijedan. Zelim svima da pjevam o zivotu. Zelimsvakoga da naucim ,da uvece lijeze ,I da se ujutro budi ,srecan.Da pogleda kroz prozor I vidi drvo, I da bude srecan. Da ne trazimnogo I da se raduje za malo. Da voli ljude sa svim njihovimposebnostima, sa svim njihovim vrlinama I manama. Ove lekcijesam naucila lako. Gospodi, slava tebje.Do sada sam umrla cetiri puta. Dragi ljudi , kojih vise nema,nestali su I odnjeli dio mene sa sobom. I ja sam umirala s njima.Gospodu saljem samo jednu molitvu , da sljedeca – peta smrt,bude moja.Evo kratkih prica u kojima opisujem svoje smrti I smrti svojihbliznjih. Klanjam se njihovim sjenama I neka pocivaju mirno uGospodu.
 MOJA BAJKA
 Tesko mi je u malo rijeci opisati sve sto je moja baka, koju sam jazvala Bajka, znacila za mene. Zvala sam je Bajka, a I bila je bajka
 
mog zivota. Kroz njenu ljubav sam upoznala sta znaci prava ,nesebicna ljubav. Imala sam taj reper, kojim sam mjerila sve svojekasnije ljubavi. Ni jedna nije bila ni primaci njenoj. Ja sam za njubila zivotna svjetlost I zivotna radost od prvog momenta ,od kadasam se rodila. Slikala je moju zivotnu pricu samo lijepim bojama,bojama ljubavi, koje je samo ona mogla da iscrta na momzivotnom platnu. Nije mi bila prava baba. Bila mi je kuma nakrstenju I bila sam njeno dijete. Oca I majku nisam ni gledalapored nje. Kada sam imala tri godine, vec mi je kupila pravi klavirI nasla uciteljicu da me uci da sviram. Svakog dana je trcala sposla, sireci ruke da me zagrli . Bila je moj zivot. Njoj sam moglasve da kazem, uvijek me podrzavala. Vodila me u Beograd nasvoja sluzbena putovanja. Ulila je u mene ljubav premapravoslavlju, ucila me starim srpskim pjesmama , koje su sepjevale prije sto godina. Pamtim ih I danas I ucim svoju djecu.Obozavala je da me slusa kako sviram klavir. Rekla mi je da kadaumre, za njenu dusu odsviram Betovenovu “ Elizu”. Ja sam seonako djetinjasto smijala. Bila sam treci razred srednje skole.Bajka je pocela da zaboravlja kako se kazu neke najobicnije rijeci,ili bi ih mijesala. Ja sam je zezala I smijala joj se. Nisam znala da jebolesna, a nije ni ona. Ne znam ni kako se to desavalo. Ljubav mistvara zaborav, ne zelim da se sjecam loseg. Zivjeli smo u malomstanu I samo se sjecam trenutka, kada sam jednog dana dosla izskole I kako su Bajku iznosili iz kuce u cebetu, jer je bio mali stan Inisu mogli da je iznesu. Odveli su je u Brezovik- plucnu bolnicu –dijagnoza- rak pluca sa vec prosirenim metastazama na mozgu.Sanjala sam svakakve snove ,dok je ona bila u bolnici. Gledalasam je na terasi kako uzima iz gnijezda laste I kako ih jede.Uzasnuta sam je zapitala : “ Bajko, zasto jedes laste ? “, a ona mi je odgovorila ,da joj u bolnici ne daju nista da jede.Ne znam koliko je dana proslo. Bila je noc. Srpska Nova Godina.Oko 1 sat uvece je zazvonio telefon. Svi su spavali, I ja sam se javila. Zvali su iz bolnice I rekli mi da mi je Bajka umrla. Spustila
 
sam slusalicu I vratila se u svoju sobu. Otvorila sam poklopacklavira I pocela da sviram “ Za Elizu “.
OCEV KRAJ
 Te 1999 g. sam odlucila da za slavu idem kod mojih. Bila jenevjerovatno hladna zima I snijeg je okovao cijeli grad. Dejan mi je vec bio bolestan I nije isao sa mnom I sa curicama kod mojih.Mene je nesto vuklo da idem. Otac je bio te godine narocitonjezan prema meni. Posto sam bila jako mrsava, stalno mi jepunio tanjir ribom I zelenom salatom, za koju je znao da volim.Isle su mu suze dok me gledao sa cerkama. Bio je srecan sto smodosle. Tugovao je zbog Dejanove bolesti, jer ga je mnogo volio.Poslije dva dana sam krenula da se pakujem I da se vracam kuci. Tog jutra je otac otisao u grad. Majka je sjedjela sa mnom Irazgovarala, dok sam se ja pakovala. Bilo je 9 I 30. Odjednom samosjetila jaku fizicku nemoc, kao da mi je neko iscrpio snagu I palasam na pod. Pocela sam da se ljuljam , da jecim I da zovem : “Majko, majko “. Nisam znala sta mi se desilo. U soku sam bilanekih 15 minuta, ne znam ni sama. Majka me legla na krevet, a janisam imala snage da se pomjerim. Nisam znala kako cu togadana I da krenem na put. Mislila sam da me stigla iscrpljenost odmuke, Dejanove bolesti, odlaska u Beograd, hemoterapija.Lezala sam tako, kad dodje neki covjek. Jedva sam ustala , zbogosnovne pristojnosti. Posto je bio drugi dan od slave, mislila samda je dosao tim povodom. Stajao je na sred sobe, snebivajuci se,niti da sjedne , niti da stoji. Nekako cudno smo ga gledale I majkaI ja, vjerovatno iscekujuci da on nesto kaze. Nesrecni covjek jedosao da nam kaze grdne vijesti I nije znao kako da zapocne.Rekao je da je dosao da nam kaze da se nekome nesto desilo.Nismo mogli da pretpostavimo kome I sta. Samo je rekao …Miso,a ja sam ga pitala, “ Je li na mrtvo ? “ I on je rekao “ Jeste “.
of 00

Leave a Comment

You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...
You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...