PREDGOVOR
Važnost imena
Među ljudima nema nikoga bez imena, kaže prastari grčki ep
Odiseja.
Ime nosi svakičovjek; otkada, ne znamo. Zasigurno – u nekom obliku oduvijek. S imenom čovjekulazi u društvo. Za ime pitamo ili ga kažemo kad se upoznajemo. Drago nam je kadnas netko zovne našim imenom. Njime nas roditelji zovu od rođenja, zapisano je unebrojenim evidencijama, potrebno nam je kad idemo glasovati, kad podižemo plaću,kad šaljemo pismo, kad tražimo posao... Bi li među ljudima uopće mogao bitiorganiziran život bez imena?Znanost o imenima zove se onomastika (prema grčkoj riječi
ónoma – ime).
Jednapak definicija veli da je ime „riječ ili više riječi, koje se upotrebljavaju za razlikovanjepojedinog čovjeka“. Uz ime imamo i prezime, pa i nadimak, ali o tome ovdje nije riječ.Ovdje govorimo samo o osobnim imenima, imenima ljudi.Ime (latinski:
nomen
), osobno ime, u starim istočnim kulturama i u biblijskoj tradicijinije samo izvanjska oznaka osobe, obični znak raspoznavanja, nego izraz samečovjekove biti. Ime je bitni sastojak osobnosti onoga koji ga nosi. Tko nema imena,ne postoji. Kad bi čovjek, u tim kulturama, mijenjao ime, to bi značilo da mijenjazvanje, stalež, svoju osobnu bitnost. U starozavjetnom dijelu Biblije, primjerice, Bogpatrijarhu Jakobu mijenja ime u Izrael, a u Novom zavjetu Isus, namjenjujući apostoluŠimunu novu ulogu, mijenja mu ime u Petar. U kršćanstvu je i danas praksa daredovnik ili redovnica stupajući u samostanski život mijenjaju ime, dobivaju novo,redovničko ime. I novi papa uzima novo ime.
Odabir imena
Mnogi se prije ili poslije susretnu s pitanjem odabira imena. Osobito roditelji, kadtreba da odaberu ime svojem djetetu. Iako je to naoko običan čin, on u praksi stvarapovelike probleme i dvojbe. Naravno je da taj izbor u redovitim slučajevima učineroditelji. Tu oni imaju glavnu riječ i, razumljivo, odgovornost. Dakako, u tom mogupotražiti pomoć rodbine, prijatelja, znanaca, knjiga koje govore o tome. I pozitivnizakon predviđa to roditeljsko pravo. Zakon govori i o tome tko to treba da učini, kadroditelja nema: za ostavljenu djecu, nahočad i slične slučajeve.Pri davanju, odnosno izboru imena ravnamo se, uglavnom, prema nekim općimmotivima. Njih je pak više. Često prema tradiciji u obitelji i kraju u kojem živimo. Takose negdje prvom sinu daje ime oca ili djeda, a kćerki ime majke ili bake: da imeostane u obitelji! Nerijetko se ravnamo prema kršćanskoj tradiciji: odabiremo nekosvetačko ime iz kalendara ili „ime koje si je dijete donijelo“, tj. ime sveca ili svetice nadan rođenja ili dan blizu djetetova rođendana. Neki se u izboru imena ravnajupolitičkim motivima pa odabiru djetetu ime upravo popularnih osoba; ili literarnim,umjetničkim motivima pa djeci nadijevaju imena velikih pisaca, slikara, znanstvenika.U tu bismo skupinu mogli ubrojiti i nadjevanje imena poznatih osoba iz nacionalnepovijesti. Neki odabiru ime koje im lijepo zvuči, bez obzira na sve druge motive. Imaroditelja koji će djetetu rado odabrati „strano“ ime, iz drugog naroda. Motivi za to sudosta magloviti pa i površni. Kadšto samo zato „da bude kako nitko nema“. Tojskupini pripadaju i sva „modna imena“: popularna u određenu trenutku: imenaglumaca, pjevača, zabavljača, športaša... Moda zakratko prođe, a ime ostane cijeliživot, pristajalo, ne pristajalo.Zapravo, mnogi će to roditelji potvrditi, nije lako odabrati ime. Navedeni i mnogi drugimotivi ukrižuju se i suprotstavljaju. Modi i javnom mišljenju nije se lako odhrvati.Savjetima i željama rodbine i prijatelja teško je ugoditi. Upravo zato o imenu treba na
2
Leave a Comment