arobnjak Merlin

Pjesme koje se pripisuju Mirdinu

Nekoliko neobinih gelskih pjesama (est ili sedam) pripisano je legendarnom bardu 1 Mirdinu, meu kojima su "Mirdin razgovara sa Taliesinom", "Jabukova stabla", "Breze", "Malo prase","Mirdinov razgovor sa sestrom Gvendid". Sreemo ih u razliitim rukopisima od kraja XII do sredine XV vijeka, ali oigledno predstavljaju prepise mnogo starijih originalnih sastava koji potiu iz usmene tradicije. Neki smatraju da je izmeu 850. i 1050. sastavljen spjev o legendi o Mirdinu, dok preivjele pjesme predstavljaju, zapravo, fragmente tog spjeva. Gotovo svaka od tih pjesama predstavlja proroanstvo koje se bavi prvobitnom istorijom Vejlza i borbama kojima su se njegovi stanovnici suprotstavljali Normanima i Bretoncima. U tom kontekstu, Mirdin je prikazan kao legendarni lik iz VI vijeka, opsjednut prorokim duhom. Mi predstavljamo odlomak iz jednog od njegovih najpoznatijih spjevova, "Jabukova stabla". Treba priznati da je globalni smisao ove pjesme ostao poprilino nejasan; u izabranom odlomku, tonalitet nije prorokog karaktera; pjesnik govori o svojoj prolosti i iznosi neke detalje koji se pojavljuju i drugdje, na primjer u "Merlinovom ivotu" ofroa od Monmuta ili u odlomcima vezanim za Lailokena. Ti razbacani elementi pomau u rekonstituisanju dijelova tradicije o prvobitnom Merlinu: izbor jabuke, voljena ena Gvendid (to jest njegova sestra Ganieda iz "Merlinovog ivota"), hrabri ratnici, bitka, oaj ovjeka koji je kriv za smrt svog blinjeg i koji se osjea naputenim od Boga.

Starodrevni velanski pjeva pjesnik (prim. prev.)

Jabukova stabla
Jabuko2 slasna to raste na proplanku, tvoja naroita mo krije te od Riderhovih3 ljudi; gomila pored tvog stabla, mnotvo oko tebe, mora biti da si blago za te hrabre vojake. Sada me Gvendid vie ne voli i ne prima me rado; Ubih njenog sina i njezinu ker; Prezire me Gvazavg, Riderhov oslonac. Smrt pokosi sve; zato potedi mene? Nakon Gvendolava, nijedan gospodar me ne cijeni, Nije mi do zabave, nijedna ena me ne posjeuje; Dok u arderidskoj bici4 noah zlatan tork5, danas me ne cijeni vie labudo- bijela moma.6 Slatka jabuko plemenita cvijeta, Ti to raste skrivena u umama, U svitanje sam uo novosti: Gvazavg, oslonac...7 razjario se do dva, tri, etiri puta u istom danu. O Isuse! Da me barem smrt snae prije nego me okrive za smrt Gvendidinog sina! Jabuko slasna, koja raste na obali rijeke, Upravitelj koji ti se pribliava nee uspjeti da si pribavi tvoje lijepe plodove; u vrijeme kad mi razum bjae nepomuen, ljubljah redovno u tvojoj sijenci enu bijele puti, bez stida, tananu i nalik na caricu.
U hrianskoj, antikoj, ali i u keltskoj mitologiji, jabuka tradicionalno predstavlja voku iji je jedan dio povezan sa onostranim velianstvom; ona je sredstvo spoznaje i odrava vjenu mladost. Ovdje se, izmeu ostalog, misli i na uvenu jabuku koju je zagrizao Adam, na onu koju Paris udijeli Heleni, na zlatne jabuke iz vrta Hesperida, na jabuke sa Sretnih ostrva koja se drugaije zovu ostro Avalon: na to udesno mjesto, neku vrstu keltskog raja koje odolijeva vremenu, ofroa od Monmuta smjestie neto kasnije u svojoj prii vilu Morganu. 3 Riderh, kao i Gvendolau neto nie, nisu Velani ve poglavari sjevernih Bretonaca. Velanska tradicija se, zapravo, najee gradila na zemljitu koje je pripadalo sjevernim Bretoncima: s jedne strane, bretonska tradicija je bila bolje ouvana, s druge strane, protjerivani od strane Saksonaca potkraj VI vijeka, sjeverni Bretonci su nalazili utoite u Vejlzu i njihove tradicije su se prilagoavale velanskim tradicijama. "Merlinov ivot "ofroa od Monmuta nainie od tog lika kralja Riderha, Merlinovog zeta. 4 Istoriari pamte arderidsku bitku. Odigrala se u VI vijeku, na sjeveru Karlisla, u onoj pograninoj oblasti izmeu Engleske i kotske gdje su smjetene legendarne gelske prie. Izgleda da su se u toj bici sukobila razliita kraljevstva sjevernih Bretonaca. 5 Zlatna ogrlica znak plemenitosti i junatva. 6 "Bijel" se na bretonskom kae gwen. ena o kojoj je rije bez sumnje je, dakle, pjesnikova sestra Gvendid. Sjetimo se da je u "Merlinovom ivotu " ofroa od Monmuta, Ganijeda, obuzeta sudbinom svoga brata, poslala ljude da ovog trae po kraljevstvu i, u svojoj mirovini, pred kraj djela, dola da sa njim dijeli svoju sudbinu duboko u umama; na kraju, poinje proricati poput njega. 7 Nedostaje rije u rukopisu.
2

Evo pedeset godina kako u bijedi progonstva, lutam u drutvu ludosti i ludaka. Nakon pozamanog bogatstva i ugodnih sviraa, sada siroma' patim, u drutvu ludosti i ludaka. Sada ne spavam vie, strepim za svog gospodara, za svog suverena Gvendolava i svoje zemljake. Nakon pretrpljene bolesti i muke u kelidonskoj umi,8 mogu li biti primljen u blaenu blizinu Gospodara mnotva!

Sveti Kentigern i Lailoken

Legenda o Lailokenu pripada kotima: nama su poznate njene dvije epizode, napisane u XII vijeku na latinskom, koje govore o ivotu svetog Kentigerna. U odlomku koji je naslovljen "Kralj Meldred i Lailoken", Lailoken, odbivi da odgovori na kraljeva pitanja, biva zatoen, izloen trodnevnom postu, nakon ega, ugledavi list zakaen za kosu vladarice, iznenadno poinje da se smije. U "Svetom Kentigernu i Lailokenu", on se izriito pojavljuje kao divljak, stari ratnik, koji je poludio za vrijeme jedne strane bitke, prorok ija su proroanstva slabo razumljiva, koji posebno prorie svoju trostruku smrt. Na taj nain pronalazimo elemente koji su, oigledno, slino iskoriteni i u "Merlinovom ivotu" ofroa od Monmuta, to nas navodi na zakljuak da je mnogo prije ovih tekstova postojala jedna tradicija; mogue je da se iza hrianskog plata srednjovjekovne epohe, krije keltski umski junak koji u sebi sabira funkcije kraljevskog dostojanstva i boanskog proricanja, koji je kanjen ludou i divljim ivotom. U vrijeme kad je sveti Kentigern obiavao da se povlai u pustinju, jednog lijepog dana, dok se gorljivo moljae u jednoj usamljenoj umi, proe kraj njega neki luak, nag i kosmat, lien razuma i nalik na pobijenjelog divljaka. Zvali su ga Lailoken, a neki su tvrdili da se radi o Merlinu, udesnom bretonskom proroku; ali u to nismo sigurni. Pria se da mu je sveti Kentigern, ugledavi ga, pristupio ovako: "U ime Oca i Sina i Svetoga Duha, zaklinjem te, ma ko da si, Boja tvorevino, reci mi dri li do Boga i vjeruje li u Boga: ko si i zato luta sam po ovom pustom kraju, u drutvu umskih zvijeri? Hrianin sam, iako ne zasluujem takav naziv, odgovori ludak i odmah prestade da tri. U ovom pustom kraju, zbog svojih grijeha, trpim zli usud: ivim sa divljim zvijerima zato to nisam dostojan da moji grijesi budu okajani meu ljudima. Zapravo, ja sam odgovoran za pokolj svih onih koji su stradali u bici koja je dobro poznata iteljima ovog kraja, a koja se odigrala u ravnici izmeu Lidela i Karvanoka. Za vrijeme te borbe, nebo se poelo cijepati nada mnom i ja uh glas, nalik na silan prasak, koji govorae sa neba: "Lailokene, Lailokene, ti si odgovoran za krv svih ovih stradalih, i zato e samo ti ispatati za njihova zlodjela. Bie preputen sotoninim anelima sve do dana svoje smrti i ivjee okruen divljim zvijerima, koje nastanjuju ume." I dok mi je pogled bio
Ovaj gelski naziv odgovara Kaledoniji, nazivu latinskog porijekla koji oznaava kotsku. Kaledonija je umovita oblast koja se zapravo nalazi na jugu kotske
8

upravljen ka glasu koji sluah, ugledah tako jarku svijetlost kakvu nijedan ovjek ne bi mogao podnijeti. Isto tako sam vidio i nebrojene ete i vojske na nebesima, nalik na sjaj munje, sa vatrenim kopljima i iskriavim sulicama u rukama, kojima bijesno vitlae spram mene. Tada me obuze zao duh, rastavi me od razuma i, kao to moe vidjeti, dodijeli divljim zvijerima koje nastanjuju ume. Nakon tih rijei, on odskakuta u jedan usamljeni pojas ume koji poznavae samo zvijeri i divlje ptice. Potresen njegovom sudbinom, sveti Kentigern se moli za ovog nesretnika. Nedugo potom, Lailoken poinje da prorokuje veoma nejasnim rijeima, koje ipak svetenici biljee, ali svojim urlikanjem Lailoken ometa razmiljanje i sveca i njegovih svetenika. Jednog dana, zatrai on od svetog Kentigerna priest, jer trebae uskoro mrijeti. Kentigern, sveti biskup, pouruje jednog od svojih svetenika kod Lailokena, da bi saznao kako e ovaj umrijeti i da li e umrijeti tog istog dana. Svetenik, dakle, poe do slaboumnika i prenese mu rijei koje mu biskup bijae naloio. Ovaj mu odgovori: "Istina je da u danas umrijeti pod udarcima kamenja, i nabijen na kolac." Vrativi se kod biskupa, svetenik mu prenese luakove rijei. Meutim, biskup ga zamoli da opet ode do luaka, rekavi da ne vjeruje u tu priu o smrti. "Nego pustimo ga da tanije kae kada e i kakvom smrti umrijeti. Kad bi kojim sluajem, dodade, ovaj nesretnik mogao rei istinu i vrsto se drati svojih rijei barem posljednjeg dana svog ivota!" injenica je da nikad nije dvaput rekao isto; ipak, imao je obiaj da se ponavlja u svojim prorotvima, ali uvijek zaobilazno i okoliajui. I tako, upitan od svetenika po drugi put, bezumnik odgovori: "Danas e moje tijelo biti probodeno poelienim drvenim kopljem i tako e se rastaviti sa duom." Svetenik se opet vrati kod biskupa i izvijesti ga o onom to mu je rekao ovjek lien razuma. Biskup tada okupi sve svetenike. "Upravo ste sami uli, ree im, zbog ega oklijevam da mu zadovoljim molbu: kad govori, nikad ne zna pravu mjeru. Gospodine, asni oe, nemoj se ljutiti ako te zamolimo jo jedanput da mu bude milostiv. Iskuaj ga i po trei put da bi vidio moe li, kojim sluajem, vjerno stajati iza nekoliko svojih rijei." Biskup, dakle, posla svetenika i po trei put, da upita tog nesretnika, Bogom blagoslovljena, kakvom e smru okonati svoj ivot. "Danas e me, odgovori ludak, progutati talasi i tako u okonati svoj ovozemaljski ivot. "Brate, odgovori svetenik ispunjen ljutinom, postupa ludo i nerazumno, kao kakav podlac i laov, a trai od svetog i iskrenog ovjeka da te potkrijepi duhovnom hranom koja se iskljuivo prua iskrenim i pravednim ljudima!" I tako nesretni slaboumnik, od tada Bogom blagoslovljen, povrati milou Gospodnjom razum i stade naricati. Lailoken trai da ga sveti Kentigern priesti, to ovaj i ini, na usrdne molbe svojih svetenika. Zatim, primivi blagoslov od Kentigerna, ponovo se osami, nestavi u umama. Ali, jo istog dana, ispuni se boansko proroanstvo: proganjan od strane

pastira, Lailoken bi kamenovan, izudaran na smrt, zatim u smrtonosnoj agoniji strmoglavljen sa litice u rijeku, gdje se nabio na poelien kolac.

Istorija kraljeva Britanije

od ofroa od Monmuta Upravo u Istoriji kraljeva Britanije (Historia Regum Britanniae), napisanoj na latinskom izmeu 1135. i 1138. Merlinovo ime se po prvi put javlja u knjievnosti. Njen autor, gelski svetenik bretonskog porijekla, pokuao je da u tom obimnom proznom djelu predstavi istoriju britanskih kraljeva, poev od mitskog porijekla prvog od njih, Brutusa, praunuka Eneje, dobro poznatog trojanskog heroja, preko kralja Artura, sve do posljednjeg koji je preminuo krajem VI vijeka. Nadahnjujui se istorijskim djelima i folklornim narodnim izvorima, ofroa od Monmuta je keltskoj kulturi dao zvanino priznanje. U sreditu te cjeline, istie se na pravom mjestu, Merlin, kraljevski prorok, i Artur, legendarni kralj kom je Merlin obezbijedio udesno uzvienje. Tu su istaknute glavne komponente Merlinove linosti. Zasebno, na sredini djela, Merlin otkriva, u nejasnom i slabo razumljivom obliku, buduu istoriju nacije, a poznato je da su izvorno, ta njegova proroanstva inila jedno malo samostalno djelo, napisano 1134. naslovljeno kao "Merlinova proroanstva". Time stupa na scenu linost, koju smo ovdje izabrali da predstavimo.

Prvo pojavljivanje Merlina u knjievnosti: dijete bez oca

[106] Primivi tu vijest9, Vortegirn se nanovo posavjetova sa svojim magima10, elei da mu objasne razlog te pojave. Ovi mu odgovorie da bi bilo dobro potraiti djeaka bez oca, ubiti ga, i njegovom krvlju pokropiti malter i kamenje. Tvrdili su, zapravo, da taj postupak slui za uvrivanje temelja. Ne oklijevajui, kralj razasla skorotee po svim provincijama kraljevstva, da pronau takvo bie. Nedugo nakon toga, po svom dolasku u grad koji se od tada zove Kaermerdin11, skorotee zapazie djeake koji se igrae ispred kua. Pribliie im se, i umorni od puta, posjedae u krug, odluivi da vrebaju na predmet svoje potrage. Kada je dan bio na izmaku, iznenada izbi svaa izmeu dvojice djeaka koji su se zvali Merlin i Dinabut. Desi se da prilikom te njihove svae Dinabut rekne Merlinu: "Zato se ti nadmee sa mnom, lakrdijau jedan? Nikada nee biti plemenit kao ja! Zapravo, ja i po majci i po ocu vuem korijene od kraljevske loze. Ali za tebe se ne zna ko si, budui da nema oca."
Da bi se odbranio od Saksonaca, Vortegirn je dobio savjet da podigne veoma jaku kulu koja e mu sluiti kao utoite. Radovi zapoinju, ali temelji na jedvite jade iskopani, sutradan bi posve propali. 10 Imenica "mag" (lat. magus), za razliku od imenice "klerik" (lat. clericus), usmjerava srednjovjekovnog itaoca na keltski paganizam, a ne na hrianstvo: iza ove imenice krije se slika druida. 11 Etimoloka interpretacija po kojoj se, u ast djeaka koji je tu pronaen, grad od tada zove Kaermerdin (Karmarten) nije ispravna. Imenica, zapravo, oznaava "tvravu na moru", a ne "Merlinov grad". Neki, opet, smatraju da je na osnovu imena tog grada stvoreno ime Mirdin Merlin.
9

Nate rijei, skorotee podigoe glavu i, paljivo posmatrajui Merlina, upitae o njemu grupu posmatraa. Odgovorie im da se ne zna ko mu je otac. S druge strane, majka mu je bila kerka demetijskog12 kralja i ivjela je sa redovnicama crkve Svetog Petra, u istoimenom gradu. [107] Skorotee, dakle, pourie da nau gradskog prefekta, i naloie mu, na osnovu kraljeve naredbe, da poalje Merlina i njegovu majku pred vladara. im je saznao razlog njihove misije, prefekt otpremi Merlina i njegovu majku pred Vortegirna kako bi kralj mogao s njima uiniti ono to mu se uini dobrim. Kad ih dovedoe pred kralja, on uz poasti doeka majku, znajui za njeno plemenito porijeklo. Onda je zapita sa kojim ovjekom je zaela svog djeaka. "Gospodaru kralju, odgovori ona, kunem se i mojim i tvojim ivotom, da ne poznajem osobu koja je zaela to dijete. Jedno, ipak, znam: dok sam boravila sa drugaricama u svojim odajama, dolazio mi je neko, u liku veoma lijepog mladia, i esto me srdano grlio i jako stiskao. I nakon to bi neko vrijeme proveo sa mnom, iznenada bi potpuno nestajao pred mojim oima. Isto tako, esto mi se obraao dok sam sjedila postrance, ali nikad ne pokazujui svoj lik. Nakon takvih posjeta, znao se esto sjedinjavati sa mnom u liku mukarca, a napustio me je onda kad sam zatrudnjela. Znaj, mudri gospodaru, da drugaije nisam poznala ovjeka koji je zaeo ovog djeaka." Ispunjen uenjem, kralj naredi da se pred njega pozove Mogan, kako bi mu otkrio mogu li izjave te ene biti osnovane. Dovedoe Mogana; sasluavi sve injenice, reenicu po reenicu, on odgovori Vortegirnu: "Otkrio sam u knjigama naih filozofa i u brojnim priama, da je mnogo ljudi nastalo na takav nain. Zapravo, prema Apuleju13, po pitanju Sokratovog boga, duhovi zvani demoni inkubi14, ive izmeu zemlje i mjeseca. Posjeduju, istovremeno, i ljudsku i aneosku prirodu; kad god zaele, uzimaju ljudsko oblije i sjedinjuju se sa enama. Moda se jedan od njih javio toj eni i zaeo u njoj ovog djeaka."

Klimava Vortegirnova kula

[108] Merlin, koji paljivo sluae sve to se zborilo, prie kralju: "Zato smo moja majka i ja, ree, dovedeni pred tebe? - Moji magi me savjetovae, odgovori Vortegirn, da potraim bie bez oca i da njegovom krvlju pokropim svoju graevinu: to e joj omoguiti da se ne obrui. - Naredi tvojim magima da dou pred mene, odgovori nato Merlin, i dokazau da lau." Iznenaen njegovim posljednjim rijeima, kralj naredi magima da dou i sjednu pred Merlina. "Ne znajui ta smeta temeljima zapoete kule, ree im Merlin, savjetovali ste da se moja krv prospe po malteru, kao da bi time istog asa graevina bila ojaana. Ali recite mi, ako znate, ta se krije ispod temelja. Ispod njih se, zapravo, nalazi neto to spreava kulu da se odri."
Oblast Velike Britanije, smjetena na jugozapadu dananjeg Vejlza. Latinski pisac (oko 125 - poslije 170), pored ostalog, autor djela koje se zove O Sokratovom bogu, na koje se u ovom tekstu poziva. Djelo se bavi demonologijom i steklo je znaajan uspjeh u srednjem vijeku. 14 Zloduh, demon koji prema pukom vjerovanju spolno opi s usnulim osobama (prim. prev.)
12 13

Preplaeni, magi uutae. Onda Merlin, kog su jo zvali Ambrozije15, nastavi: "Gospodare, moj kralju, pozovi svoje radnike i naredi im da kopaju: dolje e pronai jezerce koje spreava tvojoj kuli da se odri." Kad to bi uinjeno, otkrie podzemno jezerce koje je onemoguavalo svaku stabilnost. Ambrozije Merlin ponovo prie magima: "Recite mi, podle i laljive udvorice, ta se nalazi ispod tog jezerceta." Ali, kako se oni ustruavae da odgovore i utae, Merlin nastavi. "Izdaj naredbu da se malim kanalima isprazni voda iz jezerceta i vidjee na dnu dva izdubljena kamena pod kojim spavaju dva zmaja." Kralj povjerova njegovim rijeima, jer je rekao istinu po pitanju jezerceta; naredi da se ono isprazni. Nije se mogao dovoljno nadiviti Merlinu; i svi prisutni mu se divie i smatrae da se takvo znanje duguje prisutnosti boanske moi u njemu. Radovi zbilja otkrie dva zmaja, jednog crvenog i jednog bijelog, koji neposredno nakon to bie osloboeni, zapodjenue borbu: bijeli natjera crvenog na uzmicanje. Upitan od Vortegirna ta to predskazuje, Merlin briznu u pla i pade u trans. Izree itav niz proroanstava koja su mjestimice vrlo nejasna i koja navjeuju nesreu Bretonaca (crveni zmaj) koje e pokoriti Saksonci (bijeli zmaj). Jedan vepar iz Kornuaja (koji moda navjetava kralja Artura) doi e da se bori protiv osvajaa. Konano, Merlin prorie Vortegirnovu skoru smrt i dolazak kraljevskih nasljednika, Aurelija i Uterpendragona, koje je on otjerao kako ne bi naslijedili presto njihova oca.

Merlinov ivot
od ofroa od Monmuta Sa Merlinovim ivotom (Vita Merlini, na latinskom), napisan oko 1150., ofroa od Monmuta konano usvaja lik Merlina, koji je do tada bio poznat kao nacionalni prorok i arobnjak, porijeklom iz keltske mitologije ili folklora. Zapravo, njegovo djelo, napisano u stihovima, nije toliko biografskog karaktera koliko to naslov pretpostavlja, zato to se, primjerice, u njemu ne pominje nita o Merlinovom roenju ili djetinjstvu, i zato to je iskljuivo iznijet onaj dio ivota u kom je kralj poludio. Zadravajui Merlinove glavne sposobnosti, koje se odnose na Merlina proroka i vidioca, pisac, premda skromno, obdaruje taj lik i odreenim drutvenim poloajem, porodicom i psiholokim profilom: Merlin je kralj, on ima sestru, suprugu i zeta, pogoen je ludilom i ivi kao divljak, u tijesnoj vezi sa prirodom, ije tajne vrlo dobro poznaje. Hrianski kontekst tu nije mnogo bitan, a panja u ovom tekstu, koji pokatkad djeluje nepovezano, usmjerena je na to da nam predloi prvobitni lik, dosta razliit od onog koji se javlja u drugim dvijema knjigama ofroa od Monmuta, a koji najavljuje arobnjaka kog e uvesti na scenu potonji francuski romani: njegov Merlin upuuje na druida koji je iniciran u uzviene tajne.
ofroa od Monmuta slijedi ovdje primjer dat u Istoriji Bretonaca (Historia Britonnum) koja se pripisuje Neniusu, koji ga je inspirisao (Nenius je bio nasljednik bretonskog hroniara Gildasa), i po kojoj se dijete bez oca zove Aurelije Ambrozije (na latinskom, Aurelius Ambrosius).
15

Merlinova ludost: kralj postaje divljak

U kratkom prologu, narator najavljuje da e, uz pratnju harfe, opjevati "ludost vidioca i proroka Merlina". [19] Merlin Bretonac uivae ugled cijelog svijeta, svijeta koji je poznao brojne kraljeve. Bio je kralj i vidjelac: on je utvrdio zakone slavnog naroda Demeta 16 i predskazivao budunost njegovim voama. Meutim, dogodi se da izbije sukob, u kom se vie plemenitih gospodara kraljevstva suprotstavie jedni drugima: [25] za vrijeme tog nemilosrdnog rata, u gradovima je izmasakrirano mnogo nevinog stanovnitva. Taj nemilosrdni rat pustoi oba tabora: s jedne strane Skoti, porijeklom iz Irske, s druge Bretonci sa juga kotske, predvoeni Peredurom, pomagani Merlinom i Rodarhom, njegovim saveznicima. Za vrijeme jedne odluujue bitke koja desetkuje ratnike redove, umiru trojica brae jednog od voa, Peredura ili Merlina17. Konana pobjeda Bretonaca ne uspijeva da umiri duboki oaj koji je zahvatio Merlina. [65] alio je za svojim ratnicima, lijui neprestano potoke suza. Kosu je posuo pepelom i odjeu razdrio; bacivi se na zemlju, poe se prevrtati na sve strane. Peredur, plemenita gospoda i druge voe nastojae da ga utjee, ali on ne htjede ni utjeha ni usrdnih molbi. Bol koja ga izjedae, bila je toliko jaka da je, od tog trenutka, plakao puna tri dana, odbijajui svaku hranu. I dok se vazduh ispunjavao njegovim, tako brojnim i tako silnim jadikovkama, Merlin doivi drugi napad ludosti: iskrade se u elji da se neopaeno domogne ume. [75] Zae duboko u umu, zadovoljan to moe da se sakrije pod jasenovima. Promatrao je divlje zvijeri kako pasu umsko rastinje. as bi progonio jednu, as bi drugu pretekao u trku. Hranio se korijenjem biljaka, mladim izdancima, plodovima stabala i divljim kupinama. Postade divljak, kao da je od ume zaet18. Niko ga ne pronae tokom cijelog narednog ljeta, i on zaboravi na sve: i na sebe samog, i na svoje roditelje; boravio je sakriven u umama, ponaajui se kao divlja zvijer. Ali kada stie zima koja sobom odnosi svo bilje i sve [85] plodove sa stabala, i kada ne bi vie nita za sakupljanje, on poe da jadikuje: "O Hriste, Boe nebeski, ta da inim? U koji kraj svijeta da se smjestim, poto u svojoj blizini ne vidim vie nita to bi mi moglo posluiti za hranu, ni biljke u zemlji, ni ira na drvetu? Dvanaest jabukovih stabala uzdizae se ovdje, i svako je neiscrpno nosilo sedam plodova19; sada ih vie nema. Ko mi ih je oteo, reci ko? Gdje su mogla najednom nestati? as ih vidim, as ih ne vidim. Sudbina mi se naizmjenino suprotstavlja i smijei, u zavisnosti od toga da li mi brani ili dozvoljava da ih vidim. [95] as mi nedostaju jabuke, as sve drugo. ta je uma bez lia i bez plodova: patim u nedostatku i jednog i
Narod Velike Britanije koji je ivio na jugozapadu dananjeg Vejlza. Latinski tekst ne prua mogunost razlikovanja. 18 Pridjev sauvage (fr. divlji, prim. prev.) potie od latinskog silvaticus, izvedeno od imenice silva, "uma": njegovo bukvalno znaenje jeste "onaj koji je stvoren za umu". 19 Pogledati fusnotu broj jedan, koja se tie jabukovih stabala iz istoimene pjesme koja se pripisuje mitskom bardu Mirdinu.
16 17

drugog, jer ne mogu da se zatitim njenim liem, niti da se nahranim njenim plodovima. Zimski solsticij i juni vjetar sa svojim pljuskovima, odnijee ih, jedan po jedan. Ako, kojim sluajem, pronaem repu, duboko zarinutu u zemlju, prodrljive svinje i nezasiti veprovi sjate se da mi je otmu im je izvadim iz zemlje. "Ti vue20, o moj stari drue, to obino sa mnom prolazi skrovitim putevima uma i panjaka, gotovo da nema snage kretati se du polja: oslabi nas uasna glad. [105] Ti si prvi naseljavao ove ume, tebi je prvome starost izblijedila dlaku i evo te sad gdje nema, niti zna, ta da pregrize. To me udi, jer polja su prepuna srndaa i ostalih divljih zvijeri koje bi mogao da uhvati. Moda te je prokleta starost liila snage i uskrauje ti mogunost da tri? Jedino to ti preostaje, jeste da zavijanjem ispunjava vazduh i da leei na zemlji, odmara svoje iscrpljene udove.

Pronalazak i zarobljavanje Merlina

Dok on tako pjevae, okruen grmovima i gustim lijeskama, zvuk njegova glasa doe do uiju jednog prolaznika: [115] on se uputi do mjesta sa kog dopirae te rijei; pronae mjesto i onog to govorae. Ugledavi ga, Merlin se dade u bijeg; putnik poe za bjeguncem, ali ipak nije uspio da ga zaustavi. ovjek onda produi ka mjestu kud se bio namjerio, drei se svog plana, ali potresen sudbinom osobe koju je vidio kako bjei. No, srete on jednog drugog putnika koji je dolazio sa dvora Rodarha, kralja Kambrije21; Rodarh bjae oenjen lijepom Ganijedom, koja mu je donijela mnogo sree. Ona je bila Merlinova sestra i oplakivala je sudbinu svoga brata. Razaslala je svoje vazale u pravcu uma i udaljenih polja, da joj dovedu njenog brata. Upravo jedan od njih, kao to i rekoh, srete na svom putu putnika, koji je iao pravo ka njemu. Prolazei jedan pokraj drugog, oni razmijenie nekoliko rijei. Onaj koji je bio poslan da trai Merlina, upita ovog drugog, da li ga je kojim sluajem vidio u umama ili planinskim klancima. On se sjeti da je sreo takvog ovjeka, usred ipranog umskog rastinja kaledonijske ume, ali kad htjede da sjedne kraj njega i pripovijeda mu, dade se u bijeg, trei brzo kroz jednu hrastovu umu. [135] Nato se Rodarhov izaslanik udalji i paljivo zae u umu, istraujui dno dolina, penjui se ak i na planinske vrhove: svuda je traio svog ovjeka, pristupajui i najmranijim mjestima. Na vrhu jedne planine nalazio se izvor, sa svih strana okruen lijeskama i gustim grmovima. Tu sjeae Merlin i posmatrae s tog mjesta umu, trku i nestaluke divljih zvijeri. Glasnik se pope uz tu planinu, savlaujui beujno kosine, a sve u potrazi za svojim ovjekom; najzad ugleda izvor, i iza njega Merlina, [145] kako sjedi na travi i jadikuje. Glasnik slua prorokove jadikovke, a potom ga prekida, odsviravi nekoliko akorda na harfi, koju je ponio u nadi da e njome opiniti i umiriti ovjeka, koji je bio rtva ludila. Izmeu ostalog, on pjeva o oaju Gvendoline, Merlinove naputene supruge, koja umire od tuge, i Ganijede, njegove sestre.
Vuk se na bretonskom kae bleiz, to upuuje na ime ispovjednika Merlinove majke, koji se zove Blez, u djelu Robera od Borona. Merlin je dakle jako vezan za vuka, koji je uvijek njegov prisni prijatelj. 21 Naziv zemlje koja otprilike odgavara dananjem Vejlzu.
20

[199] Glasniku poe za rukom da zadivi vidioeve ui, te se njemu srce omeka i obradova se pjevaevom drutvu. Vidjelac se naglo podie i uputi mladiu prijatne rijei, molei ga da ponovo svira i pjeva elegiju, koju je maloas odsvirao. Ovaj metnu prste na harfu i ponovo zasvira [205] traenu pjesmu: svojom melodijom primora naeg ovjeka, koji je bio proet blagou instrumenta, da, malo po malo, odbaci svoju ludost. Merlinu se povrati pamenje, sjeti se svog pravog identiteta i zapanji se tim napadom ludosti koji mu se sad inio grozan. Povrati mu se negdanji razum i sva osjeanja: obuzet njenou, on zajeca pri pomenu sestrinog i eninog imena i, budui da mu se vratio razum, zatrai da bude odveden na dvor kralja Rodarha. Ovaj ga poslua i oni odmah napustie ume. Stigoe u kraljev grad, podjednako sretni. [215] Kraljica se obradova to je pronala svog brata, a ena bi sretna zbog povratka svog mua. Umnoavajui poljupce to su vie mogle, one, preplavljene ljubavlju, obujmie rukama njegov vrat. Kralj, takoe, doeka onog koji se vratio, uz poasti koje prilie njegovom rangu, dok je plemenita gospoda iz njegove kue, kao i svjetina iz itavog grada, bila u velikom veselju. Ali, videi toliko prisutnog svijeta, Merlin ne imae dovoljno snage da to podnese: obuzet napadom ludosti, i nanovo ispunjen bijesom, on dobi elju da se nekako iskrade, i vrati nazad u ume. [225] Nato Rodarh izda upute da se oko njega postavi straa, kako bi ga zadrali, i da se svira u harfu, kako bi stiali njegov bijes. Proet tugom, stajae on uz Merlina, preklinjui ga da se urazumi, ostane sa njim i napusti elju da ode u ume ili ivi kao divlje zvijeri, kad je ve u mogunosti da dri kraljevski skiptar i pravedno vlada nad neustraivim narodom. Zatim mu obree brojne darove: naredi da se donesu odjea, ptice, psi, hitri konji, zlato, blistavo drago kamenje, [235] pehari koje izradi Galand 22 u gradu Sieni. Rodarh ponudi svoje darove vidiocu, nagovarajui ga da ostane s njim i odrekne se svojih uma. Ali vidjelac odbi njegove darove. "Neka poglavari koji strahuju od siromatva, odgovori Merlin, i koji se ne zadovoljavaju malim, nego uvijek ele imati vie, uzmu sve to za sebe. Meni su drae ume i hrastovi, iroko rasprostranjeni po Kaledoniji, i visoke planine sa zelenim prerijama u podnoju. To je blago koje se meni svia, a ne ono prethodno. Neka ti ostanu tvoji pokloni, kralju Rodarhu. Za svoje utoite, ja biram dragu Kaledonijsku umu, [245] koja obiluje orasima i koju volim najvie na svijetu." Nemoan da poklonom zadri tog zaista iscrpljenog ovjeka, kralj naposlijetku naredi da ga vrsto okuju u lance, kako bi mu onemoguili da se slobodno doepa umske idile. im vidjelac osjeti lance, i razumje da vie nee biti u stanju da se vrati u kaledonijske ume, silno se raalosti i povue u tugu i tiinu: sa njegovog lica nestade svaki trag radosti, prestade govoriti i smijati se.

Vidioev smijeh i objave

U meuvremenu, dvorom proe kraljica, u elji da vidi kralja. [255] Kako bi, prema obiaju, pozdravio pridolicu, kralj je prihvati za ruku i ponudi joj da sjedne; zagrli je i poljubi. U trenutku kad je njeno lice okretao k sebi, spazio je list, zakaen za njezinu kosu. Pruio je ruku i sklonio ga, bacivi list na zemlju, veselo se alei sa onom koju ljubljae.
22

Latinizirano ime boanskog kovaa Vlundr-a iz germanske mitologije.

Vidjelac, iji je pogled bio upravljen na njih, prasnu u smijeh: svi prisutni okrenue glave, zapanjeni to ga uju kako se smije. [265] Kralja to takoe iznenadi, te on zatrai od te sulude osobe, da mu kae razlog svog iznenadnog smijeha, pridodajui svojim rijeima obeanje o brojnim darovima. Merlin utae, odlaui za docnije objanjenje svoga smijeha. Rodarh navaljivae sve vie i vie, pokuavajui da utie na njega nagradama i moljenjima. Ozlojedivi se, najzad, njegovim nagradama, Merlin uze rije: "Tvrdica voli poklone i lakomac se zlopati u elji da stekne blago. Takvi ljudi lako prihvataju sve to im se naloi. Nije im dosta ono to imaju, jer su iskvareni poklonima. [275] Ali meni su dovoljni irovi ljupke Kaledonije, i bistri izvori koji teku mirisnim livadama. Ja se ne dam privui poklonima: neka krtica nosi sa sobom svoje blago! Ako me ne oslobodite, i ne dozvolite mi da se vratim zelenim dolinama, neu vam dati objanjenje svog smijeha." Ne mogavi nikakvim poklonom pridobiti vidioca, niti saznati razlog njegovog smijeha, Rodarh naredi da Merlina smjesta oslobode lanaca, i dozvoli mu da se vrati u samou uma, pod uslovom da obrazloi povod svoga smijeha, do ega je svima bilo stalo. [285] Merlin, sav sretan to e moi otii, uze rije. "Evo zbog ega sam se smijao: ti si, Rodare, zasluio da za isto djelo bude pokaran i pohvaljen. Skidajui maloas list, koji je kraljica, bez svog znanja, nosila u kosi, pokazao si prema njoj vie vjernosti nego ona prema tebi, kad se prikradala ipraju, gdje joj se pridruio ljubavnik, u namjeri da sa njom legne. Dok je tu leala, za raspletenu kosu zakaio joj se list koji je sluajno pao, onaj isti koji si ti skinuo, ne znajui o emu se radi." uvi takvu optubu, [295] Rodarh na mjestu potamni i skrenu pogled sa svoje ene, kunui dan svoga vjenanja. Ne uzbudivi se, kraljica pokuava ubijediti svog mua da ne vjeruje rijeima jednog ludaka: izmeu ostalog, dosjetila se jednog lukavstva, koje je trebalo dokazati da Merlin bunca. Izvela je triput jedno isto dijete pred vidioca, stalno ga preruavajui, i pri tome traila od vidioca da mu predskae na koji nain e umrijeti kad bude odrastao: Merlin mu daje tri razliita odgovora (pavi sa litice, na drvetu, u rijeci). Trostruka smrt najavljena jednoj te istoj osobi, omoguava vladarici da trijumfuje i da se privremeno opravda, sve dok se, nakon nekoliko godina, predvianje nije u potpunosti ostvarilo: gonei jelena, ovjek pada u provaliju i, visei na grani drveta, utapa se u rijeci.

Povratak razumu: himna Stvaranju

Vrijeme prolazi, ispunjeno zbivanjima, a Merlin jo uvijek ivi u kaledonijskoj umi, gdje prorie budunost kraljevstva, dok pisari biljee njegove rijei. Jednog dana, on dolazi do jednog izvora koji je upravo izbio u podnoju planina. [1145] Neto kasnije, oednivi, Merlin se naginje nad potok, eljno pije vodu i kvasi sljepoonice: im je voda prola unutranjou njegovog eludca i utrobe, umirujui posve zarazna isparenja iz drobi, Merlin doe sebi, povrativi iznenada razum; konano se

oslobodi svog svojeg bjesnila. Onom koji je dugo bio lien svih osjeanja, vratie se u jednom trenutu sve sposobnosti: ponovo postade ono to je nekad bio, zdrav, uivajui u povraenom razumu. A potom, zahvaljujui Bogu, podignu svoje lice ka nebu [1155] i pobono izgovori slijedee rijei: "O Kralju nebesni, Ti si stvorio zvijezde koje se kreu po dobro utvrenim putanjama, Ti si uinio da more i zemlja, prepuni radosnog klijanja, pruaju bogatstva iz dubine svojih utroba: njihovo izdano obilje obezbjeuje blagostanje ljudskom rodu, nudei svoju pomo koja se neprestano obnavlja; zahvaljujui Tebi, vratie mi se moje sposobnosti i ieze ludilo! Bio sam izvan sebe; poput kakvog duha, poznavao sam djela ljudi koji su ivjeli prije nas i predskazivao budunost, bile su mi znane tajne fizikog svijeta: let ptica, lutanje zvijezda, kretanje riba. [1165] Sve me to uznemiravae i uskraivae mi odmor, svojstven ovjeku koji se vlada po ovozemaljskim zakonima. Sada mi se vratila svijest i izgleda da u meni ponovo kola ona ivotna snaga, kojom duh moj nekada proslijeivae ivot do udova. Tebi, Preuzvieni Oe, dugujem svoju zahvalnost: iz ista srca pjevau hvale dostojne Tebe, neprestano se radujui prinoenju veselih darova, Tebi u ast. Izmeu ostalog, tvoja velikoduna ruka darovala mi je dva poklona u jednom, uzevi u obzir ovaj novi izvor koji izbija iz travnatog pokrivaa: odnedavno, imam na raspolaganju vodu koje sam bio lien sve do sada [1175], a pijui je, povratilo mi se moje mentalno zdravlje." [...] [1254] itavom zemljom pronese se glas, da je u kaledonijskoj umi izbio novi izvor: da je pijui od njegove vode, ozdravio ovjek koji je odavno patio od ludosti i ivio u umama poput divljih zvijeri. Stoga voe i velikai dooe da utvrde injenice i da podijele svoju radost sa vidiocem, kome je to vrelo donijelo ozdravljenje. Oni ga potanko izvijestie o stanju u dravi i zamolie da ponovo uzme skiptar i vlada narodom, da se, kao nekad, vrati dravnoj upravi. "O mladi ljudi, odgovori on, godine koje me pribliavaju starosti, ne ude za takvim dunostima, [1265], one mi oduzimaju vlast nad mojim udovima, tako da ovako oslabljen, jedva mogu da se eem poljima. Proveo sam ve dosta vremena veliajui sretne dane, u vrijeme kad mi se smijeilo obilje bogatstva, kog sam imao na pretek. U ovoj umi raste stogodinji hrast, kog je starost koja sve izjeda, privela kraju: nedostaju mu sokovi i ve je poeo da truli. Vidio sam kako taj hrast poinje da raste i kako sluajno pada ir iz kog je proiziao, [1275] u trenutku kad je una, sjedei na drvetu, njihala granu. Jo tada sjeah gotovo na istom mjestu, i vrebajui na svaku stvar, posmatrah kako sama od sebe raste. Tada me je obuzelo strahopotovanje prema ovim umskim predjelima i u mislima zabiljeih mjesto na kom se to zbilo, u znak sjeanja. Dakle, dugo sam ivio. Ve izvjesno vrijeme, starako breme mi stvara neugodnosti. Odbijam da ponovo budem kralj: bogatstva Kaledonije se meni, koji boravim pod njezinim liem, sviaju vie nego drago kamenje koje dolazi iz Indije, vie nego zlato koje, kako kau, pronalaze du obala Tahoa, vie nego pobrani plodovi sa Sicilije, vie nego metidiko slatko groe [1285] ili visoke kule, gradovi opasani zidinama, odjea kojoj je ljubiasta tirska boja podarila miris. Nita mi se ne dopada toliko da bi me odvojilo od moje Kaledonije, koja mi je i dalje ugodna. Dok me ima, ivjeu ovdje, zadovoljavajui se voem i biljkama, i istiu tijelo bogougodnim postovima, kako bih mogao umrijeti, nakon to pronaem vjeni ivot."

Merlin, dakle, ostaje u umama, uz jo dvojicu sudrugova i uz svoju sestru Ganijedu, koja mu se nakon smrti svoga mua pridruuje, i ivi njegovim nainom ivota. U svoje vrijeme, i Ganijeda poinje da prorokuje, kao da je i na nju prela mo koju je posjedovao njezin brat.

Vejsov "Roman

o Brutu"

Vejs, normandijski svetenik porijeklom iz Dersija, dovrava 1155. godine Roman o Brutu, koji predstavlja slobodan prevod Istorije Britanskih kraljeva, ofroa od Monmuta. To je prvo djelo na francuskom jeziku, posveeno arturovskoj legendi: u njemu Vejs gradi od kralja Artura viteki i kurtoazni ideal, koji e, kao to je poznato, stei ogromnu popularnost. Kao i kod Monmuta, uz kralja Artura pojavljuje se prorok Merlin. Istini za volju, kad je u pitanju Merlin, Vejs preuzima epizode i komponente zapisane u Istoriji Britanskih kraljeva, unosei sasvim malo izmjena; ipak, zasluan je za osnivanje okruglog stola, koje je pripisao Arturu. Njegovo djelo odjekuje snano i osigurava, kako uspjeh djela ofroa od Monmuta, tako i knjievnu promociju bretonske materije. U narednoj epizodi, koja je neposredno inspirisana i izloena po Istoriji Britanskih kraljeva, Merlin je predstavljen, ne kao svima poznat prorok, to je po pripovijetkama dotad bio, ve, po prvi put, kao isto tako neobian arobnjak.

Nadgrobni spomenik Stounhen

U elji da oda potu bretonskim voama i prinevima koji su poginuli u Salisburiju, u bici voenoj protiv trupa Saksonca Endisa, kralj Aurelije23 odluuje da im podigne spomenik. Savjetuju mu da se pozove Merlin, kako bi rukovodio, i na dobro izveo taj projekat. Kralj imae arku elju da vidi Merlina, i hoae od njega saznati neto o njegovoj nauci. Poslao je ljude da ga potrae na jednom veoma udaljenom mjestu 24, kod izvora Labana u Vejlzu, ali sam tamo nikada nisam iao i ne znam gdje se to nalazi. Merlin doe pred kralja, koji je poslao po njega. Aurelije ga doeka sveano, uz poasti, i iskaza mu svo svoje prijateljstvo. Usrdno ga zamoli da mu prenese svoje znanje, i otkrije budunost: dosta toga elio je uti iz njegovih usta. "Sire, odgovori Merlin, o tome neu ni rije rei, izuzev ako nije prijeka potreba, iskazujui tako veliku poniznost. Kad bih ja govorio iz oholosti, bez naroitog povoda, ili iz ale, zautao bi duh koji je u meni, koji mi daje svo to znanje, liio bi me tog znanja i postao bih nalik na druge ljude. Okani se boanskih tajni i razmiljaj o onome to ti treba da uini. Ako eli da sagradi trajnu, lijepu i prikladnu graevinu, o kojoj e priati
Kod ofroa od Monmuta i Vejsa, Aurelije, zvani Ambrozije, predstavlja legendarnog britanskog kralja, mlaeg brata Konstantina, koji odlazi u monahe, a starijeg brata Utera, koji ga naslijeuje. 24 Mala razlika u odnosu na tekst ofroa od Monmuta, gdje kraljevski emisari trae Merlina prije nego to ga pronau.
23

budui narataji, donesi ovdje karolu25 koju su sagradili divovi u Irskoj: to je udesno i golemo zdanje, napravljeno od kamenja koje je rasporeeno u krug i poslagano jedno na drugo. Kamenje je tako brojno, golemo i teko, da trenutno nijedan ovjek ne bi imao snage da ponese ni najmanji od njih. - Merline, ree kralj smijui se, ako je to kamenje toliko teko da ga nijedan ovjek ne moe premijestiti, ko e ga onda ovamo donijeti? S druge strane, nae kraljevstvo takoe ima nemalo kamenja! - Kralju, nastavi Merlin, zar ne zna da je lukavost jaa od tjelesne snage! Snaga takoe ima svojih prednosti, ali je lukavost poeljnija, jer ona uspjeva tamo gdje snaga posustaje. Lukavost i magija dovravaju mnoge stvari koje snaga ne smije ni da zapone. Lukavost e premijestiti kamenje, i dobie ga zahvaljujui njoj. To kamenje donijeli su divovi, iz Afrike, odakle vue svoj prvobitni oblik, i postavili ga u Irskoj. Uglavnom je dobro za zdravlje i koristi bolesnicima. Ljudi su imali obiaj da peru kamenje, i tu vodu mijeaju sa vodom kojom su se kupali. Bolesnici, ili pogoeni kakvom slabou, prali su se vodom koju su namijenili sebi za kupanje: i tako su ozdravljali. Nikada nisu ili traiti drugi lijek za svoje ozdravljenje, ma kakva bolest da je bila u pitanju." Kralj radosno prihvata ideju i organizuje oruani pohod koji je imao za cilj da ukrade kamenje iz Irske. Merlin pokazuje svojim ljudima predio sa divovskom karolom, ali oni nisu u stanju da pomaknu kamenje ni za trunku. "Sklonite se, ree Merlin, jer nita znaajno neete postii silom. Sada ete vidjeti da su lukavost i nauka jae od tjelesne snage." Tada napravi nekoliko koraka naprijed, zaustavi se; pogleda oko sebe, promrsi neto poput ovjeka koji izgovara molitvu, premda ne znam da li je to uinio ili nije. Zatim pozva Bretonce. "Priite, ree im, priite slobodno. Sada moete uzeti kamenje, prenijeti ga do svojih laa i ukrcati ga26." Shodno Merlinovim uputama, Bretonci uzee kamenje, prenijee ga do svojih laa i ukrcae. Odnesoe ga u Englesku, u polje blizu Eimzberija. Na Duhove doe tamo i kralj, uz biskupe, svetenike, barone i mnoge druge zvanice. [] Tada Merlin uspravi kamenje i dovede ga u red. Ono se na bretonskom zove Divovska karola, na engleskom Stounhend27, na francuskom Uspravno kamenje. Nedugo nakon toga, Aurelija truje neki ovjek u slubi Vortegirnovog sina, u elji da osveti svog oca. Dok se to deavalo, na nebu se pojavila kometa u liku zmaja. Merlin, koji je Utera pratio u Kambriju kako bi ga svojim savjetima podrao u boju, otkriva znaenje tog uznemirujueg znaka: kralj je mrtav, Uter mora brzo, uz Boju pomo, krenuti u borbu i izvojevati pobjedu; postae kralj i njegov sin bie vrlo moan. Prilikom jedne
Karola je srednjovjekovni naziv koji oznaava krug, bilo da se radi o plesnom kolu, skupini ljudi, arhitektonskom rasporedu stubova ili ak o megalitima, kako je to ovdje, na nesvakidanji nain, upotrebljeno. 26 U Istoriji britanskih kraljeva, Merlin svojeruno premijeta kamenje i prenosi ga laama. 27 Stounhend je pravi megalitski krajolik, koji se i danas posjeuje. Smatra se da su ruine tog praistorijskog hrama stare oko 4000 godina. Jedan dio kamenja najvjerovatnije potie sa sjevera tog krajolika, tridesetak kilometara odatle, a drugi dio sa juga Vejlza, sa razdaljine od oko 400 kilometara, odakle je kamenje najvjerovatnije pristizalo morskim i naroito rijenim putevima.
25

sveanosti, Uter koji je postao kralj, zaljubljuje se u Igrainu, enu kornuajskog vojvode. Zahvaljujui Merlinovoj magiji, Uter se preobraava u vojvodinog dvojnika, uspijeva prevariti Igrainu, pretvarajui se da je njezin mu, lijee sa njom i te noi zainje kralja Artura. Jo iste noi vojvoda umire; Uter se odmah eni njegovom udovicom i iste noi zainje kralja Artura: prema tome, tekst se vraa na ono to je prethodno potvrdio, tako da kod Vejsa, kralj Artur, na kraju krajeva, ima legitimno roenje. Tada Merlin nestaje iz romana.

Merlin
Robera de Borona Trilogija koju je sastavio Rober de Boron, svjedoi o elji da se napie knjiga koja bi predstavljala sumu znanja o Gralu, toj slavnoj i zagonetnoj posudi, koritenoj na Tajnoj veeri, koja je potom primila Hristovu krv i koja se od tada, vrlo brino, prenosi sa koljena na koljeno. U toj prii, u kojoj je sve povezano, Merlin takoe ima da odigra svoju ulogu, zato to su njegova i Hristova sudbina, po mnogo emu, sline: Merlin e propovijedati jednu novu vrstu Jevanelja, Jevanelje o Gralu. Koliko znamo, ta trilogija predstavlja prvi ciklus istorije: sredinja knjiga o Merlinu, u svojoj proznoj adaptaciji, ima za cilj da ispria dogaaje koji odvajaju Merlinovo zaee od Arturovog dolaska na prijesto. Crpei grau iz Istorije britanskih kraljeva ofroa od Monmuta i njegovog prevoda na francuski od Vejsa, zatim iz usmenih tradicija koje su se isplele oko Merlinovog lika, autor predlae roman koji, prema Aleksandru Mii, od Merlina ini "promotora arturovke slave i veliine". Prije svega, djelo se odlikuje velikom raznolikou tonova (jedan odlomak podsjea na fablio, drugi na istorijsku hroniku, trei opet poprima izgled propovijedi), te premda se roman moe itati kao cjelina, u prvom djelu sutinski je nadahnut postankom Grala, a na kraju proroanstvima o Gralu i ostvarenjem pogubne opsade Okruglog stola.

avli donose odluku da stvore Antihrista

uvi za Hristov silazak u pakao, demoni se savjetuju o tome kako da pripreme svoju odbranu pred ovjekom koji, izgleda, stvarno jeste sin Boji, o ijem su dolasku na zemlju negda govorili proroci. Taj oslobodilac ovjeanstva predstavlja im teku konkurenciju, otkupljujui grijehe, obeavajui ljudima vjeni ivot ako se vladaju u skladu sa njegovim poukama ljubavi, ili ako se pokaju u trenutku svoje smrti. Jednom rjeju, neto se mora uiniti! [1] Ali odakle nam ovjek koji bi ljudima prenio istinu o naoj inteligenciji, moima i nainu ivota? Zaista, imamo sposobnost da znamo sve to se uradilo, reklo i dogodilo; kad bismo imali ovjeka koji bi posjedovao takvu mo i znanje, i uz to ivio na zemlji

meu ljudima, svakako bi nam pomogao da ih prevarimo, kao to su to uinili proroci u naoj slubi, koji su predviali ono to se nama inilo malo vjerovatnim28. Taj ovjek bi, dakle, otkrivao ono to se inilo i govorilo u blioj ili daljoj prolosti i tako bi stekao povjerenje mnogih. Kako bi lijepo djelo, rekoe uglas, uinio onaj koji bi stvorio takvog ovjeka, jer bi s pravom uivao potpuno povjerenje! - to se mene tie, ree jedan od njih, nemam tu mo da stvorim ovjeka, uinivi da ena zanese, ali da je imam, lako bih to uinio, jer poznajem enu koja ini i govori sve to zaelim. - Ima meu nama jedan, rekoe ostali, koji lako moe uzeti oblije mukarca i imati polni odnos sa enom; ali valjalo bi da to uini to paljivije. I tako, nakon te rasprave, avoli poee da rade na stvaranju ovjeka koji e, zarad njihove koristi, varati svoje blinje. Kako su ludi bili kad su mislili da na sveznajui Gospod nita nee saznati o njihovim poduhvatima! avo koji govorae o eni koja mu je posve odana, odlazi da je nae; ona mu doista predaje duu i sve to posjeduje, ukljuivi i mua. Po njenom miljenju, najbolji nain da prevare njenog mua, bio bi da ga dovedu do bjesnila i do granica strpljenja. Ne oklijevajui, avo se okomljava na muevljeva dobra, postepeno ih unitavajui, a potom na njegovog mlaeg sina, kojeg davi: u oajanju, estiti ovjek odrie se svoje vjere. Presretnom avolu tada ostaje samo da dovri svoj posao: enu koja mu pomagae nagovara na samoubistvo, i nedugo potom, njezin mu umire od tuge. Tri keri su jo na ivotu, i avo uspijeva zavesti najprije jednu, a potom i dvije. Ali najstarija ki mu odolijeva, strogo se upravljajui po uputstvima jednog svetenika, vrlo dobrog ispovjednika u toj oblasti, koji je u nagloj i neobjanjivoj porodinoj nesrei prepoznao avolje maslo. Jedne noi, nakon estoke svae sa sestrom, djevojka odlazi u krevet zaboravivi da ostavi upaljeno svjetlo i da se prekrsti, na ta joj je svetenik strogo skrenuo panju... [6] avo se prijatno iznenadi kad je ugleda kako sama i bijesna lei, okruena gustim mrakom. Tada joj prizva u sjeanje patnje njezina oca, majke, brata i sestara i sjeti se one koja ju je maloas tukla. Prisjetivi se svih tih nesrea, djevojka ponovo poe da plae, proeta golemom tugom, i tuna srca utonu u san. avo se mnogo obradova kad vidje da je djevojka, u svojoj tuzi, potpuno zaboravila sve svetenikove savjete: Evo je sad ba kako treba, ree on u sebi, a i van nadzora njenog svetenika: bio bi ovo povoljan trenutak da se uunja na ovjek. avo koji imae sposobnost da ivi i spava sa enama, ubrzo bi spreman da pree na djelo: zatee je u snu i oplodi. im je to bilo obavljeno, ona se probudi i istog asa na um joj pade svetenik, te se prekrsti: Sveta Marijo, ta mi se to dogodilo? Obeaena sam i vie nisam ona koja sam bila prije nego to sam legla. Mila i slavna majko Boja, kraljice velianstva, keri i majko Isusa Hrista, moli za mene svog blaenog oca i ljubljenog sina, da zatite duu moju i odbrane me od vlasti demona. Nakon toga, djevojka ustade i potrai poinioca tog djela, uvjerena da e ga pronai. Shvativi da od te rabote nema nita, ona otra do vrata, ali ih nae zatvorena, kao to ih
28

Misli se na lane proroke iz Starog zavjeta.

je bila i ostavila. Vidjevi da su vrata njene sobe bila zatvorena, podrobno pretrai itavu sobu, ali bezuspjeno. Onda shvati da je prevarena avoljim lukavstvom, i poe jadikovati, ponizno zazivajui naeg Gospoda da je ne ostavi obeaenu ovdje, na zemlji.

Ljudska pravda uzima stvar u svoje ruke

No proe, i osvanu dan. [] Djevojka krenu na put, u elji da vidi svog ispovjednika. [7] Hodala je veoma brzo, tako da je uskoro stigla. Neto te mui, ree on posmatrajui je, vidim da si jako prestraena! - I treba da budem, odgovori, jer se nikada nikome nije dogodilo ono to mene zgodi. Dola sam da se posavjetujem s vama, jer ste mi rekli da niko ne moe poiniti tako straan grijeh, da za njega ne bi mogao dobiti potpun oprotaj, ako se ispovjedi, pokaje, i pone da slijedi upute svog ispovjednika. Gospodine, grijeila sam, i zlostavio me je avo, u ta ne trebate sumnjati. Djevojka potom vjerno pripovjeda ta joj se dogodilo: iako ne vjeruje da djevojka moe izgubiti nevinost, ne znajui s kim joj se to dogodilo, svetenik joj odreuje kaznu zato to se nije pokoravala njegovim savjetima, prihvata da joj, u Boje ime, da oprotaj i da je blagoslovi. [8] Ona se potom vrati kui, i ivljae u velikoj poniznosti i kreposti. avo se estoko razljuti kad shvati da je izgubio djevojku i da vie nema uvida u ono to ona radi i govori, kao da je nikad nije ni bilo. ivot je iao tim tokom sve dok se ona, usljed avoljeg sjemena koje je nosila u sebi, ne udeblja i ne zaobli; ostale ene to primijetie i dooe da je posjete: Pobogu, gospo draga, rekoe joj, ta je to s vama? Mnogo ste se udebljali! - Da, istina je, odgovori. - Da niste trudni? - ini mi se da jesam. - A ko je otac? - Najiskrenije vam kaem da ne znam, kao to vam najiskrenije kaem da se Bogu molim da mi olaka poroaj. - Znai li to da ima toliko mnogo mukaraca koji su s vama spavali, da ne znate koji je od njih otac? - Neka mi Bog zabrani da rodim ovo dijete, ako sam ikad vidjela ili upoznala ovjeka koji se sa mnom tako ponaao, da sam mogla ostati u drugom stanju. - Prijateljice draga, to je nemogue, odgovorie ene koje se na te rijei prekrstie. To se nikad nije desilo niti vama niti kojoj drugoj eni. Nego moda vie volite krivca nego sebe samu, i zbog toga ne elite da ga optuite. To je u svakom sluaju zlo po vas, jer ete morati umrijeti29 im pravda i sudije saznaju za va sluaj.
29

Neudata majka izlae se po srednjovjekovnom zakonu smrtnoj kazni.

- Kad je tako, Bog neka mi spase duu, uzviknu mlada ena prestravljena njihovim rijeima, jer kunem se da nikad nisam vidjela niti upoznala onoga koji je odgovoran za ovo to mi se deava! Djevojka odmah poe da se posavjetuje sa svojim ispovjednikom, koji je ohrabri rijeima, da je Bog nee ostaviti, ako je govorila istinu. On biljei taan datum i doba noi kad je dijete zaeto. Nedugo potom, nauvi neto o tom udnom dogaaju, sudije pitaju svetenika za njegovo miljenje o tome. [9] Smatrate li moguim, upitae ga, da ena zanese i rodi dijete bez uea mukarca? - Neu vam rei sve to znam, ali ono to mogu da vam kaem, ako hoete da vjerujete mom savjetu, jeste da ne treba da joj sudite dok je trudna: to ne bi bilo ni pravedno ni razumno, jer dijete nije zasluilo smrt zbog grijehova svoje majke. Inae, morali biste priznati da ste ubili nevina, kao da je krivac. - Postupaemo prema vaem savjetu, izjavie sudije. - Predlaem da je dobro uvate u jednoj kuli, na mjestu gdje ne bi mogla poiniti nita nerazumno; postavite uz nju dvije ene koje e joj pomoi pri poroaju, ali im ne dozvolite da naputaju mjesto. Potedite joj ivot sve do roenja djeteta, a po mome miljenju, ostavite je i da to dijete hrani, sve dok ne bude bilo sposobno da samo uzima hranu i trai ono to e mu biti neophodno za ivot. Pa sad, ako elite postupati drugaije, izvolite. Ali to se tie ove ene, moete initi i ovo to sam vam ja rekao. Ako vjerujete mom savjetu, posluajte ga; ako elite raditi drugaije, ja vas ne mogu sprijeiti. - Vai prijedlozi ine nam se sasvim razboriti, odgovorie sudije. Uinie ono to im je svetenik predloio. Zatvorie enu u jednu visoku kulu, zazidae sva vrata u podnoju kule, i smjestie uz nju dvije ene koje su djelovale najsposobnije za izvrenje tog zadatka30. Na vrhu ostavie otvoren jedan prozor kroz koji su vukle kanapom ono to im je bilo neophodno. Kad je sve bilo obavljeno, svetenik se obrati mladoj eni, koja stajae na prozoru: Kad rodi dijete, krsti ga to je prije mogue, i potrai me kad te izvedu odavde i kad budu htjeli da ti sude.

Merlinovo roenje: otkup Boji

[10] I ena dugo ivljae zatvorena u kuli. Sudije je dobro opskrbie svim potrebnim. U kuli ostade sve do roenja svog djeteta po volji Boijoj. Doavi na svijet, dijete imae, kao to je bilo predvieno, moi i lukavost avla koji ga je zaeo. Ali zaludan bi sav avolji posao: avo znae da je Gospod svojom smru otkupio grenike koji se iskreno kaju, a on je, upotrijebivi lukavost i prevaru, zlostavio djevojku za vrijeme njezinog sna. Stoga, im je shvatila da je bila svladana, djevojka je
Trudnoa i poroaj smatrani su enskim stvarima, i sve do kraja srednjeg vijeka pri poroaju nisu pomagali ljekari, ve obuene ene, koje su se na starofrancuskom nazivale sages (od pridjeva mudar, pametan, dobar, estit, prim, prev.). Dananje sages-femmes (babice, prim. prev.) pri emu je pridjev sage izgubio svoje znaenje, njihove su nasljednice.
30

uvidjela svoje greke i zatraila milost od onoga od koga je i trebalo; od tada, ona se stavila pod zatitu i odredbe Boga i Svete Crkve, i u svemu im se pokoravala. Uprkos svemu, Bog ne htjede da avo izgubi stvorenje koje mu je trebalo pripasti, nego naprotiv, prihvati da avo od njega dobije ono to eli i zbog ega ga je stvorio. avo ga stvori upravo zato da bi to stvorenje posjedovalo avolje znanje onog to se uinilo, reklo i dogodilo, i dijete je sve to znalo. Ali na sveznajui Gospod nije elio da djetetu nakode grijesi njegove majke, jer se ona iskreno pokajala, uvidjela svoju greku, proistila kroz ispovijest, zatim nije pri punoj svijesti uestvovala u onom to joj se dogodilo, a koristila joj je i sila krtenja kojom se na krstionici oprala od svojih grijeha; stoga je djetetu podario mo i razum da poznaje budunost. Na taj nain, dijete poznavae svu prolost zahvaljujui avlu, a kao protuteu tom avolskom znanju, Gospod htjede da ono uz to poznaje i budunost: ta znanja dijete e koristiti onako kako bude htjelo, imajui vlast da, po svojoj volji, podri pravo avola ili pravo Gospoda. Zapravo, avo se ograniio samo na to da mu stvori tijelo, a Gospodnji je posao da tijelo obdari svojim duhom, kako bi tijela mogla gledati, sluati i razumijevati, saglasno intelektualnim sposobnostima koje daje. Ovo dijete Bog obdari vie nego ijedno drugo, jer njemu to bi potrebnije: uskoro e znati kojem e se taboru privoljeti. Dijete, dakle, bi roeno. Neposredno nakon to ga donijee na svijet, dvije ene se vrlo prestraie, vidjevi da je dijete kosmatije i dlakavije od sve djece koju su do tada vidjele. Pokazae ga majci, koja se prekrsti ugledavi ga. Ovo dijete me strai, ree. - I nas, odgovorie ene, i jedva ga drimo u rukama. - Snesite ga u podnoje kule i zatraite da se dijete krsti. - Koje mu ime elite nadjenuti? upitae je. - Ime mog oca , odgovori. Onda ga poloie u kotaricu, spustie kanapom, zatraie da se dijete krsti i da mu se nadjene ime po njegovom djedu Merlinu31. Tako uinie, a onda ga ponovo povjerie majci na dojenje, jer se nijedna druga ena nije usudila da ga doji ili da se stara o njemu. ena je to radila sve dok dijete nije napunilo devet mjeseci, a ene koje su joj pravile drutvo, rekoe joj u vie navrata da ih dijete zapanjuje, poto je bilo veoma rutavo i djelovalo starije od ostale djece njegove dobi, tako da je sa devet mjeseci izgledalo kao da su mu barem dvije godine.

31

U srednjem vijeku bilo je uobiajeno davati novoroenetu djedovo ime.

Prvi Merlinov smijeh: sin bez oca tjei svoju majku

Jednog lijepog dana, kad dijete napuni osamnaest mjeseci, ene koje su bile zatvorene u kuli, saoptavaju Merlinovoj majci da ele otii. [11] Uplakana, preklinjae ih u ime ljubavi Boje, da se strpe jo malo. Ali ene se zaputie ka prozoru, dok je majka, sa djetetom u rukama, lila gorke suze: Dragi sine, ree, umrijeu zbog vas, a ipak to nisam zasluila; umrijeu zato to niko, izuzev mene, ne poznaje istinu i zato to i sama teko u nju vjerujem. Dakle, morau umrijeti. Poto je tako kukala obraajui se svom sinu, govorei mu da je za njeno zlo Bog dozvolio da on bude roen i satkan u njenoj utrobi, predajui nju na muke i smrt, poto je pred naeg Gospoda izlijevala svoje patnje, dijete je pogleda i stade se smijati: Draga mati, ne bojte se, jer neete umrijeti zbog jednog grijeha na koji sam vas ja naveo. uvi ga, njoj pozli: prepade se, olabavi svoj zagrljaj, dijete pade na zemlju i povrijedi se. Trgnue se ene koje su bile kraj prozora i pojurie prema njoj, mislei da je htjela ubiti dijete: Zato vam je dijete ispalo iz ruku? zapitae je. elite li da ga ubijete? - To mi nije bilo ni na kraj pameti, odgovori ona sva zaprepaena. Ispustila sam ga zbog jedne iznenaujue rijei koju mi je uputio, od koje mi je zastao dah i oduzele se ruke. - ta vam je dakle rekao, da vas je toliko zaprepastilo? - Rekao mi je da neu umrijeti zbog njega. - Hoe li rei jo neto? Onda ga uzee i poee ga zadirkivati ne bi li ta progovorio, ali njemu uopte nije bilo do toga i nita im ne kaza. Nakon izvjesnog vremena, majka ree: Prijetite mi i recite da u zbog svog sina biti iva spaljena. Ja u ga drati u rukama i moi ete da vidite hoe li govoriti. - Kakva teta to e jedna tako divna osoba poput vas, zbog ovog stvorenja, biti iva spaljena! rekoe joj, primaknuvi se. - Laete, odgovori im dijete, i te rijei vam je moja majka stavila u usta. ene se prenerazie i vrlo preplaie tim rijeima; rekoe meu sobom da to nije dijete, ve avo, budui da je znao ta su govorile. One mu se iznova obratie, postavie brojna pitanja, ali im on samo jedno odgovori: Ostavite me na miru, jer vi ste bezumnije i grenije od moje majke! - Ovo udo ne smije ostati skriveno, uzviknue iznenaene tim rijeima, objelodaniemo to ljudima koji su dolje. uvi novost, sudije se sloie da je dolo vrijeme da se izvri pravda, odredie dan suenja, i rekoe da se ena odmah obrati svom ispovjedniku.

[12] Ostade samo jedna sedmica do dana kada se trebala popeti na lomau. Uas bi je hvatao pri pomisli na taj dan. Videi majku kako plae, dijete, koje se etalo po kuli, prasnu u smijeh, preplavljeno velikom radou. Vi ne mislite ovog asa, prigovorie mu ene, na ono to zabrinjava vau majku, a nju e kroz sedam dana zbog vas ivu spaliti. Neka je proklet as vaeg roenja, jer e ona zbog vas pretrpjeti strane muke, osim ako joj Bog ne iskae svoju ljubav! - Lau, draga majko. Dok sam ja iv, niko izuzev Boga nee se usuditi da vas osudi na smrt i ivu izvede na lomau. ene i majku obradovae te rijei: Ovo e dijete biti puno mudrosti, rekoe, kad je u stanju da ovako govori.

Merlin, majin advokat

Na dan suenja, sudije mladu enu osuuju na strane muke, jer su ubijeeni da su njene rijei da ne poznaje djetinjeg oca lane. Ipak, sveti ovjek koji ju je ispovijedio, jo uvijek se nada, i iekuje udo, osnaen Merlinovim rijeima. [13] Jedan od sudija, onaj koji bijae najuticajniji i koga svi drugi slijedie u miljenju, uze rije: uo sam da ovo dijete govori, i da je reklo kako njegova majka nee biti zbog njega izloena smrtnoj kazni; ako ono treba da joj pomogne, ne znam ta eka sa svojim izlaganjem. Sasluavi ga, dijete se poe mekoljiti u majinim rukama, te ga ona spusti na zemlju. Istog asa, dijete se uputi pravo pred sudije: Izvinjavam se, ree, ako grijeim, ali da li vi uopte znate zato elite moju majku spaliti ivu? - Znam vrlo dobro, odgovori onaj to je maloas govorio, i rei u ti: zato to te je stekla kao posljedicu grenih, vanbranih odnosa i zato to odbija optuiti onog koji te je zaeo. Mi, pak, jo uvijek slijedimo stari zakon, po kojem takva ena mora biti osuena; eto zato elimo da je osudimo. - Da nijedna druga ena nije uradila ono to je ona uradila, bilo bi pravedno suditi joj nemilosrdnije nego drugima. Ali ima ih koje su inile i gore. Naravno, da je moja majka svjesno poinila grijeh, ne bi bilo pravedno osloboditi je kazne, uz izgovor da su druge inile i gore. Ali po pitanju mene, moja majka nije kriva, a sve i da jeste, ovaj sveti ovjek kojeg vidite, preuzeo je na sebe njenu krivicu. Pitajte njega ako meni ne vjerujete. Sudija potom izvede svetenika; ponovi mu doslovce ono to je dijete upravo reklo i upita ga da li je to istina. Gospodo, odgovori ovaj sveti ovjek, tano je sve to vam je rekao u pogledu krivice njegove majke. Ako je stvarno istina ono to mi je rekla o nainu na koji se cijela ova pria odigrala, onda se ona ne treba plaiti ni Boga ni ljudi, zato to e njeno pravo biti potvreno. Sama vam je rekla da je bila zlostavljena, da joj se ta neobjanjiva trudnoa desila za vrijeme sna, bez ikakve posebne naslade i ne upoznavi onog koji je dijete zaeo. Ona se povodom toga ispovijedila i pokajala. Ipak, stvar je bila toliko udnovata, da joj

nisam mogao povjerovati; ali moj ondanji stav ne smije i ne treba da joj u bilo emu nakodi, poto je njena savjest govorila istinu. - Zabiljeili ste dan i as mog zaea, ree mu tada dijete, i lako moete znati dan i as mog roenja: tako ste u stanju velikim dijelom potvrditi kazivanja moje majke. - Ima pravo, odgovori svetenik, samo ne znam otkud to da si ti mudriji od svih nas. Potom izvedoe dvije ene, koje su Merlinovoj majci pravile drutvo. Na osnovu svetenikovog pisanog svjedoanstva, one pred sudijama izraunae trajanje trudnoe, dan zaea i roenja: dobie upravo ono to je po pitanju zaea tvrdila majka. Ipak je to nee osloboditi kazne, ree nato sudija; potrebno je jo da otkrije ime oca, izuzev ako to, na vjerodostojan nain, ne uini dijete. - Znam ja bolje ko je moj otac, povika razjareno dijete, nego to vi znate ko je va, i vaa majka bolje zna ko je vas zaeo, nego to moja majka zna za mene. - Ako ima neto da kae po pitanju moje majke, odgovori naljueni sudija, uzeu to u razmatranje. - Toliko bih mogao govoriti o njoj, da kada bi ti pravedno sudio, ona bi vie zasluivala smrt nego moja majka. Otkriu ti to, a ti ostavi moju majku na miru, jer ona nimalo nije kriva za ono za ta je ti optuuje i istina je sve to tvrdi po pitanju mog zaea. Dobro uvajui Merlina i enu, sudija alje da dovedu i njegovu majku. Merlin mu mudro savjetuje da zasjedaju iza zatvorenih vrata. Predlae mu i to da se njegova majka oslobodi i da ne idu dalje, da odustanu od namjere da se i sudijina majka ispituje. [14] Uhapsili ste moju majku i elite je spaliti, zato to me je rodila ne znajui ko me je zaeo. A ja vam tvrdim da ona to nije znala, i da to ne moe znati i kazati. Zauzvrat, kad bih htio, znao bih bolje od vas rei ko je vas zaeo, i vaa majka bila bi u stanju vie no moja da kae iji ste sin. - Draga majko, odgovori sudija, nisam li ja sin vaeg zakonitog mua? - Zaboga, dragi sine, iji biste bili, ako ne od pokojnog mog dragog mua? - Gospoo, gospoo, ree dijete, morate rei istinu, ako va sin nema namjeru da oslobodi moju majku i mene; a ako ima, rado u se zadovoljiti i takvim odgovorom. - Ja neu, odbrusi sudija. - Vi ete se moi okoristiti svjedoenjem vae majke barem tako to ete, na taj nain, pronai vaeg oca u punoj snazi, nastavi dijete. Nate rijei, prekrstie se svi koji prisustvovae skupu, ne vjerujui svojim uima. Morate rei, izjavi dijete gospoi, s kim ste dobili vaeg sina. - Demonu, Satano, nisam li to ve rekla? povika ena krstei se. - Vi sigurno znate da njegov otac nije onaj za kog misli da jeste. - Nego ko je? upita ga uasnuta ena. - Vi dobro znate da je on sin vaeg svetenika 32: dokaz tome je injenica da ste mu, prvi put kad ste s njim spavali, priznali da se bojite da ne zatrudnite. Ali on vam je odgovorio, da s njim nikad nee doi do toga i da e biljeiti svaki put kad bude spavao sa vama, iz straha da ne zatrudnite sa nekim drugim ovjekom. U to vrijeme, bili ste sa muem u zavadi. Kad je va sin bio zaet, niste oklijevali da kaete sveteniku za nesreu
32

Motiv razvratnih redovnika tradicionalan je u srednjovjekovnoj literaturi.

koja vas je snala, jer ste s njim ostali u drugom stanju. Ne zborim li istinu? Ako ne elite da priznate, nastaviu sa svojim otkrivenjima. - Govori li istinu? upita sudija, bijesan na svoju majku. - Dragi sine, zar vjeruje ovom demonu? odgovori prestraena majka. - Ako neete da priznate istinu, nastavi dijete, otkriu jo neto, za ta vi i ja znamo da je istina. Znano mi je sve to se uinilo i izgovorilo, produi dijete poto je ena utala. im ste ustanovili svoju trudnou, zatraili ste od svetenika da vas pomiri sa muem, kako biste prikrili trudnou, i on se svim silama potrudio da to uini, tako da ste spavali sa svojim muem. Time ste pustili da va mu vjeruje da je dijete njegovo, i to je ono to vjeruje i veina ostalih. ak i va sin, ovdje prisutan, bio je uistinu ubijeen da je to istina. I od tog doba, vodili ste i jo uvijek vodite preljubniki ivot. Vee prije vaeg dolaska ovdje, spavao je sa vama i ispratio vas dobar dio puta. Naputajui vas, tiho vam je rekao, smijeei se: Pobrinite se da uinite i reknete sve to moj sin bude htio, jer je dobro znao, na osnovu svojih pisanih biljeki, da je ovaj ovjek njegov sin. Sudijina majka pada na zemlju i priznaje da je istina sve to je dijete reklo. Da bi zatvorio sluaj, sudija trai od Merlina da mu otkrije identitet njegovog oca, to Merlin i ini. Sudija javno oslobaa krivice Merlinovu majku i pred svima odaje hvalu izvanrednoj mudrosti ovog dijeteta. Sve se odigrava onako kako je Merlin predvidio, i svetenik, sudijin otac, izvrava samoubistvo: Merlin trai da se o tome obavijesti Blez, ispovjednik njegove majke. Blez poinje pisati knjigu koju mu diktira Merlin, i koja sadri pouke o vjeri u Boga, kao i istoriju Grala33 i njegovih vlasnika.

Budunost: Blezova knjiga

[23] Primjeujem da me eli napustiti, ree Blez Merlinu. Kai mi sad ta eli da uinim sa knjigom koju sam poeo pisati na tvoj podsticaj. - Iskreno u ti odgovoriti, i objasniti ta me eka. [] Bog me je izabrao da mu sluim i izvravam ono to samo ja mogu da uinim, jer niko ne posjeduje znanje slino mome. Znam da mi treba ii u zemlju iz koje dolaze da me potrae ovi ljudi34.Tamo u raditi i govoriti na takav nain, da e jedino Bog biti dostojan veeg povjerenja nego to e ga ukazivati meni. Ti e takoe doi tamo da dovri djelo koje si zapoeo, ali neto kasnije: sam e krenuti na put, i pitae gdje se nalazi oblast po imenu Nortamberlend35; to je kraj prekriven vrlo gustim umama, kojeg i sami stanovnici te zemlje slabo poznaju, i ija su brojna mjesta jo uvijek neistraena. Tu e se nastaniti; ja u doi da te potraim i da ti kaem ta je neophodno za ureivanje tvoje knjige.
Poevi od Josifa Robera de Borona, Gral predstavlja posudu koja se koristila na Tajnoj veeri i u koju je stavljena krv razapetog Hrista; obdarena je udesnim osobinama. Kretjen de Troa je bio prvi koji je od grala, a gral je zajednika imenica koja oznaava skupocjeni duboki tanjir velikih dimenzija, nainio sveti, mitski predmet, koji ujedno nasljeuje keltske rogove i kotlove izobilja, i hrianske ae za hostiju i kale, predmet tako udesan da mladi junak, koji je prisustvovao njegovom izlaganju prilikom jednog neobinog prizora, i koji je morao postaviti pitanja u vezi njega i naroito njegove namjene, to nije uinio. 34 Radi se o Vortegirnovim glasnicima, poslanim da pronau dijete bez oca. 35 Oblast smjetena u Engleskoj, na sjeveru hamberskog zaliva.
33

Potrudi se, jer e za to biti nagraen. Zna li kako? Otkriu ti: za ivota e dobiti ispunjenje elja, a nakon smrti, vjenu radost. Dok je svijeta i vijeka, ljudi nee prestati da sa uitkom itaju i sluaju tvoje djelo. A zna li otkud e ti doi taj dar? Od milosti koju Gospod udijeli Josifu, onom Josifu kom bjae predano njegovo raspeto tijelo36. A potom, kad bude dovoljno dugo radio za njega, i njegove pretke i potomke, te uinio dovoljno dobrih djela da bi mogao biti tamo gdje i oni, u njihovom drutvu, tad u ti pokazati gdje se oni nalaze; vidjee kako je lijepu i slavnu nagradu primio Josif 37 za panju koju je ukazao tijelu Isusa Hrista. elim jo da zna, kako bih uveao tvoje pouzdanje, da me je Bog obdario intelektualnim sposobnostima i pamenjem, da bih radio na tome da svi poteni mukarci i ene kraljevstva u koje odlazim, rade na dolasku onog koji se treba roditi iz te, Bogu vrlo drage loze38. Ipak znaj da oni nee doprinijeti ispunjenju tog asnog plana sve do dolaska etvrtog kralja, koji e se zvati Artur i ije e vrijeme obiljeiti taj teki poduhvat. [] Pomoiu ti da napie nekoliko poglavlja o ivotu svih znaajnih mukaraca ili ena, koji ive u zemlji u koju idem. Takoe znaj, da ni luaci ni mudraci nikada nee s tolikim uitkom sluati jednu ivotnu priu, kao to e rado sluati priu o tom kralju Arturu i ostalim kraljevima njegovog doba. Kada uradi sve to i opria njihove ivote, zasluie milost kakvu imaju oni koji se nalaze u drutvu posude, koju nazivaju Gralom. Tvoja knjiga [] ubudue, i na vijeke vijekova, zvae se Knjiga o Gralu []. Tako govorae Merlin svome uitelju nazvao ga je uiteljem, zato to je usmjeravao savjest njegove majke - i poui ga onom to treba da ini. []

Merlin i Konstatovi sinovi: preobraaji i savjeti

Vrijeme prolazi. Nakon Vortegirnove smrti, na prijesto dolazi Pendragon. Ubrzo nakon toga, novi vladar mora da se bori protiv Saksonaca. Kako mu nikako ne polazi za rukom da okona opsadu dvorca, koji pripada jednom od najmonijih Saksonaca, Endisu, kralja savjetuju da se obrati Merlinu. On razailje glasnike po cijelom kraljevstvu kako bi pronali Merlina. [32] Merlinu je bilo poznato da je kralj naredio da se on to prije pronae. im je zavrio razgovor sa Blezom, uputio se u grad u kom su se, prema onom to je znao, nalazili glasnici koji su tragali za njim. Uao je u grad preruen u drvosjeu, nosei veliku sjekiru za potiljkom, obuven u izme, odjeven u kratku dronjavu tuniku, razbaruene kose i duge brade: po svemu je liio na kakvog divljaka. Preruivi se tako, stie dakle u kuu gdje su se nalazili kraljevi glasnici. Ugledavi ga, glasnici ga poee s uenjem posmatrati. Ovu osobu izgled slabo preporuuje, rekoe izmeu sebe.
Radi se o Josifu iz Arimateje: u Jevaneljima se spominje kao Isusov uenik, ugledan i pravedan ovjek, koji od Pilata dobija odobrenje da preuzme Isusovo tijelo, koje polae u grobnicu. 37 Radi se o Gralu. 38 Taj blaenik, koji treba da pristupi tajnama Grala, u zavisnosti od teksta, je ili Perseval (u djelu DidoPerseval), ili Galahad, sin Lanselota od Jezera (u djelu Lanselot- Gral).
36

- Ne obavljate dobro zadatak koji vam je povjerio va gospodar, ree Merlin pribliavajui im se, jer vam je on izdao nareenje da traite vidioca zvanog Merlin! - Ko je, doavola, to mogao rei ovom prostaku, rekoe jedan drugom, i to je uopte njemu do toga? - Da sam umjesto vas ja dobio zaduenje da ga pronaem, pronaao bih ga bre nego vi. Nate rijei svi ga okruie i upitae zna li gdje ga mogu nai i da li ga je ve vidio. Vidio sam ga i znam dobro gdje boravi; on zna da ga vi traite, ali neete ga pronai ukoliko to on ne bude htio. Ipak me je zamolio da vam kaem da se zalud muite da ga pronaete, jer ak i kad biste ga pronali, on ne bi poao sa vama. Onima koji su vaem gospodaru rekli da se dobri vidjelac nalazi u ovoj zemlji, dajte do znanja da se nisu prevarili. Kada se vratite, recite svom gospodaru da prije Endisove smrti nee zauzeti dvorac koji opsjeda. Znajte, najzad, da je bilo samo petoro ljudi iz vojske, koji su vam savjetovali da potraite Merlina: kad se vratite, neete nai vie od trojice. Njima i svome gospodaru poruite da e pronai Merlina, ukoliko dou u ovaj grad i ukoliko budu pretraivali ove ume. Ali ako oni sami ne dou, nikada nee pronai nekoga ko bi ga odavde odveo. Glasnici primie k znanju ono to im je drvosjea rekao. Drvosjea se zatim okrenu, i u tom trenutku, oni ga izgubie iz vida. Razgovarali smo sa avolom, rekoe oni krstei se. Savjetnici nagovorie kralja da slijedi preporuke te osobe, u kojoj prepoznae Merlina. Pendragon, dakle, odlui da se uputi u Nortamberlend, povjerivi svom bratu dalji tok opsade. [33] Tragajui za Merlinom, ralj, jaui na svom konju, proe umama. Dogodi se da jedan od njegovih pratilaca nabasa na veliko stado stoke, koju je uvao jedan izrazito ruan ovjek. Upita ga odakle je, i ovaj mu odgovori da je iz Nortamberlenda, da slui jednog velmou. Ima li kakvih vijesti o Merlinu? upita ga. - Nemam, odgovori, ali jue sam uo nekog ovjeka kako tvrdi da e ga kralj danas potraiti u ovoj umi. Je li kralj doao? Znate li neto o tome? - Istina je da ga kralj trai. Da li bi kako mogao da me uputi do tog ovjeka? - Imao bih ta rei kralju, ne vama. - Onda u te odvesti pred kralja. - A ja bih onda bio lo uvar svoga stada! Uostalom, ne trebam ja njega. Ali ako doe preda me, rado u mu govoriti o onom koga upravo trai. - Dovei ti ga, zakljui kraljev pratilac. Onda ga ostavi, i otide da potrai kralja: ree mu za susret i dogovor. Kralj zatrai da ga on odvede do tog ovjeka, to ovaj i uini. Evo, doveo sam ti kralja, ree on uvaru stada kad je stigao do njega. Sada mu reci ono to si mi obeao da e mu otkriti. - Sire, odgovori, znam vrlo dobro da traite Merlina, ali neete uspijeti da ga pronaete prije nego to to on dozvoli. Otiite u jedan od vaih dobrih gradova koji se nalaze u blizini, i on e doi pred vas kad sazna da ga ekate. - Kako ja mogu da znam, odgovori kralj, da mi ti govori istinu? - Ako mi ne vjerujete, nemojte initi ono to vam govorim, jer je ludost uzdati se u lo savjet.

- Misli li, upita kralj nate rijei, da je tvoj savjet lo? - Ne, to ste vi rekli. Znajte, pak, da je moj savjet po tom pitanju, bolji od onog kojeg biste vi sami sebi dali. - U redu, posluau te, ree kralj. Tako se kralj zaputi u jedan od svojih gradova, koji je bio najblie umi. Dok je boravio tamo, potrai ga u njegovom boravitu neki velmoa, veoma lijepo opremljen, dobro obuen i obuven, koji zatrai da bude odveden pred kralja. I odvedoe ga. Sire, ree on kralju im stade pred njega, alje me Merlin da vam kaem da je on bio onaj ovjek kog ste sreli, dok je uvao stado. To potvruje injenica da vam je rekao da e vas potraiti onda kad to on bude htio. Istinu vam je rekao. Ali on vam jo uvijek nije potreban; kada bude bilo potrebno, sam e vam se vrlo rado pridruiti. - Ali on mi je potreban, uzviknu kralj, i nikada nisam toliko elio vidjeti nekoga, koliko sada elim da vidim njega! - Kad je tako, on vam po meni alje jednu dobru vijest: Endis je mrtav, a ubio ga je va brat Uter.

Provjera izvrena, vijest je tana.

[34] Kralj ekae u gradu da vidi hoe li Merlin doi; razmiljao je kako bi ga rado pitao o tome kako je Endis ubijen, jer je malo ljudi bilo obavijeteno o njegovoj smrti. ekao je sve do dana kad mu, na povratku iz crkve, prie vrlo lijep ovjek, dobro obuen, dobro opremljen, koji nalikovae na kakvog velmou. Pozdravi ga. Sire, ree mu, ta ekate u ovom gradu? - ekao sam Merlina da doe razgovarati sa mnom, odgovori kralj. - Sire, on i kad doe da razgovara sa vama, vi niste dovoljno vjeti da ga prepoznate! Pozovite ljude koje ste poveli sa sobom, koji misle da poznaju Merlina, i upitajte ih da li bih ja mogao biti taj Merlin. Savjetnici ne prepoznaju Merlina u tom obliju, ali on ponovo uzima oblik koji su oni ve bili vidjeli, te vie ne sumnjaju da je to on. Merlin pita kralja ta eli. Zatraio bih rado vau naklonost, ako je to mogue, i veliko prijateljstvo izmeu nas, jer su me ovi plemeniti pratioci uvjeravali da ste puni mudrosti i veoma dobrih savjeta. - Sire, uvijek u vas o svemu posavjetovati, koliko mi to moje sposobnosti omoguavaju. - Takoe bih vas zamolio, ako dozvoljavate, da mi kaete jesam li razgovarao sa vama otkako sam stigao u ovu oblast u elji da vas pronaem. - Sire, ja sam onaj kog ste zatekli kako uva stoku. Kralja i njegove pratioce zaprepasti to otkrie. Vi slabo poznajete ovog ovjeka, ree tada kralj svojim pratiocima, poto niste u stanju da ga prepoznate kad vam se ovako predstavlja. - Sire, odgovorie, nikada nismo vidjeli da se ovako ponaa, ali smo ubijeeni da moe uiniti i rei ono to nijedno drugo ivo bie ne moe da uradi ili kae.

Osnivanje Okruglog stola

Nakon smrti svoga brata u bici kod Solzberija, na prijesto dolazi Uter i daje si novo ime, Uterpendragon, u znak sjeanja na crvenog zmaja koji se pojavio na nebu neposredno prije posljednjeg napada i koji je predstavljao ime kralja 39. Jednog dana, Merlin povjerava Uteru vrlo bitan plan, koji ve godinama nosi u srcu, zbog kojeg je bio prijateljski nastrojen i iji bi sjaj mogao samo dodatno obasjati kralja. Poeo je tako to je kralja podsjetio na Posljednju veeru, objed koji je Isus Hrist tog svetog etvrtka podijelio sa svojim apostolima, prije nego to su ga sutradan razapeli. Zatim spominje Josifa od Arimateje, prikazanog kao vojnika, koji je Hristovo tijelo skinuo sa krsta kako bi ga poloio u grobnicu. [48] Jednog dana, u vrijeme kad se taj vojnik sa velikim dijelom svoje porodice nalazie u nekom neplodnom i pustom mjestu, izbi velika glad. Ljudi se poalie tom vitezu, koji bijae njihov voa. On molitvom zatrai od Gospoda znak, kojim bi im Gospod dao do znanja razlog zbog kog ih je htio izloiti jednoj takvoj patnji. Gospod mu naredi da izgradi sto prema slici stola sa Posljednje veere i da, nakon to ga prekrije bijelim stolnjakom, na njega stavi pehar koji je imao, potpuno skriven osim s njegove strane. Taj pehar mu je dao Isus Hrist. Zahvaljujui njemu, Josif je mogao da razlui dobre od loih drugova. Onaj koji, zahvaljujui svojim vrlinama, moe da sjedne za taj sto, neizbjeno postie zadovoljenje svojih elja. Za tim stolom uvijek ima jedno prazno mjesto, koje podsjea na mjesto koje je na Posljednjoj veeri zauzimao Juda. [] Eto tako su, sire, osnovana ta dva stola i tako Gospod blaenstvom ispunjava srce onog, koji sjeda za taj drugi sto. Ljudi su prozvali gralom taj pehar koji je stajao ispred njih i koji im je udijeljivao svoju milost. Ako elite da mi ukaete povjerenje, osnovaemo u ast Trojstva i trei sto, jer Trojstvo uvijek oznaava 'ono to ide u troje'. Ako uinite kako vam govorim, obeavam da e, toga radi, vaa dua i tijelo primiti velika dobra i poasti; za vaeg ivota, to e uzrokovati pojave koje e vas ispuniti velikim uenjem. Ako elite da nainite taj sto, ja u vam u tome pomoi, i dajem vam svoju rije, da e se o njegovoj izgradnji puno govoriti40 []. Kralj, oduevljen planom, povjerava Merlinu osnivanje stola, i to u Karduelu41, u Vejlzu, kako je to vidjelac odluio. Tom prilikom, prireena je na Duhove 42 velika sveanost, na koju su pozvani svi itelji zemlje. [49] Koga e izabrati da sjedi za tim stolom? upita kralj Merlina. - Sutra ete biti svjedokom onog to nikada niste mogli ni zamisliti, odgovori Merlin. Uiniu da za taj sto sjedne pedeset najhrabrijih vitezova u kraljevstvu, i nakon to tu
Pendragon, zapravo, na bretonskom znai zmajeva glava. Zamisao o okruglom stolu prvi put se pojavljuje u Vejsovom Romanu o Brutu: za to je zasluan Artur koji eli izbjei sukobe u vezi prvenstva izmeu svojih najmonijih vazala. U drugim tekstovima, kao to je Potraga za Svetim Gralom, njegov okrugli oblik dovodi se u vezu sa ovozemaljskim svijetom, koji je okruen nebeskim svodom. 41 To jest Karlisl, grad u Engleskoj koji je smjeten nedaleko od Hadrijanovog zida. 42 U XII I XIII vijeku, kraljevi odravaju sveane skuptine uglavnom za vrijeme praznika : Uskrsa, Vaznesenja ili Duhova, rjee prilikom Boia ili Svisvetih.
39 40

zauzmu svoja mjesta, vie nikada nee poeljeti da to mjesto napuste, i vrate se u svoj kraj i na svoje imanje. Imaete, dakle, priliku da vidite i upoznate vae najhrabrije ljude. - Sa velikim zadovoljstvom, ree. Merlin uini upravo ono to je i predvidio. Na Duhove izabra pedeset vitezova, on i kralj zamolie ih da sjednu za taj sto i da za njim objeduju, to oni vrlo rado uinie. Onda Merlin obie posjedane uzvanike, i kako je zbilja na sve mislio u ostvarenju svog plana, pozva kralja u elji da mu pokae prazno mjesto koje su, isto tako, mnogi drugi primijetili. Ali niko nije znao ta to prazno mjesto predstavlja, niti razlog zbog kojeg je ostalo neupranjeno. Ve osmi dan sveanosti traju, i kao to je bilo predvieno, vitezovi pozvani za slavni sto ne ele napustiti dvor, onda kad je za to dolo vrijeme. Povezani meusobno dubokim i neobjanjivim prijateljstvom, oni donose odluku da se vie nikad ne rastanu i da se, ne oklijevajui, nastane u gradu sa svojim porodicama. U potpunosti si bio u pravu, ree Uterpendragon Merlinu nakon to su se ljudi razili. Sada zbilja vjerujem da je Gospod htio da se ovaj sto osnuje, ali me zbunjuje ono prazno mjesto, i zamolio bih te, ako si u stanju, da mi otkrije ko e ga zauzeti. - Mogu samo da ti kaem ovo, odgovori Merlin, da to mjesto za tvog ivota nikad nee biti upranjeno i da jo uvijek nije oenjen onaj koji e zaeti ovjeka koji e to mjesto da zauzme; on ak i ne zna da ga mora zaeti. Izmeu ostalog, onaj koji e zauzeti to prazno mjesto morae najprije da zaposjedne prazno mjesto za Gralovim stolom, koje uvari te posude nikad nisu vidjeli zaposjednuto. To se nee desiti za tvog ivota, ve za vrijeme vladavine kralja koji e doi poslije tebe. Ipak te molim da uvijek u ovom gradu saziva sabore i sveane skuptine i da tu okuplja svoje dvorjane triput u godini, na velike praznike. - Vrlo rado, odgovori kralj. - Ja u otii i zadugo me nee vidjeti, ree Merlin. - Gdje e otii? Zar nee prisustvovati svim sveanostima koje u prirediti u ovom gradu? - Ne, to ne elim, jer hou da ljudi vjeruju dogaajima koje e vidjeti, a ne da govore kako sam za to ja zasluan.

Uterpendragon i Igraina: Arturovo zaee

Merlin se, dakle, vraa u Nortamberlend, da bi ispriao Blezu sve to se dogodilo. Tokom jedne sveane skuptine, Uterpendragon se silno zaljubljuje u Igrainu, suprugu jednog od svojih vazala, vojvode od Tintedejla. Odbijajui da popusti udvaranjima svog gospodara, ona je samo raspirila njegove strasti. Izmeu kralja i vojvode izbija rat, poto je ena uputila svoga mua u situaciju: vojvoda se sklanja u jedan od svojih dvoraca, dok njegova supruga ostaje u zaklonu tintedejlske tvrave. Merlin kralju nudi pomo, pod uslovom da mu on ispuni elju koju e mu iskazati dan nakon to mu pribavi vojvotkinjinu naklonost. Uter radosno prihvata, ne znajui na ta se prisegao vidiocu. Merlin mu

govori da e, primivi drugaije oblije, njih dvojica i Ulfin43, biti smatrani za vojvodu i dvojicu njegovih prijatelja. [65] Kad se spusti no, oni krenue na put i jahae sve do Tintedejla. Ostanite ovdje, ree tada Merlin, Ulfin i ja idemo dolje. Nakon nekog vremena, Merlin se vraa nosei kralju jednu biljku. Natrljajte lice i ruke ovom biljkom, ree mu. Kralj uze biljku i natrlja se njome: uinivi to, njegov lik postade u svemu nalik na vojvodin. Merlin ga upita sjea li se da je ikada vidio Dordeina 44, nata mu kralj odgovora da ga vrlo dobro poznaje. Merlin se onda okrenu ka Ulfinu i preoblii ga, dajui mu Dordeinov izgled, zatim ga povede ispred kralja, drei njegova konja za uzdu. Kad Ulfin vidje svog gospodara, prekrsti se: Gospode Boe, zar je mogue da bude tako savrena slinost izmeu dva ovjeka! uzviknu. - Kako ti se inim? upita ga kralj. - Koliko ja vidim, ne moete biti niko drugi do vojvoda! Kralj mu odgovori da i on ima utisak da vidi Dordeina. Neto kasnije, stadoe promatrati Merlina, i zbilja im se injae da je to glavom i bradom Bretel45. Zajedno su razgovarali, ekajui da padne no, a kad se smrailo, stigoe pred kapiju grada Tintedejla. Merlin, koji je posve nalikovao na Bretela, dozva vratara i vojnike koji straarie na ulazu: Otvorite, ree im, dolazi vojvoda. Kako im se inilo da jasno vide Bretela, vojvodu i Dordeina, oni otvorie kapiju i pustie ih da uu unutar zidina grada. Kad su uli, Bretel zabrani ljudima da gradom ire novosti o vojvodinom dolasku, a njih nekoliko otide da o tom obavijesti vojvotkinju. Jahali su sve do palate. Merlin tiho posavjetova kralja da se vlada kao gospodar grada. Sva trojica uputie se ka sobi u kojoj se odmarala Igraina, koja je ve bila legla. Na brzinu pomogoe kralju da se svue i smjesti u krevet, a onda izaoe i smjestie se ispred vrata sobe, gdje ostadoe sve do jutra. Eto kakvom je lukavou Uterpendragon spavao sa Igrainom, i te noi zaeo dobrog kralja, koji e se kasnije zvati Artur. Vojvotkinja je izrazila svoju radost Uteru, ubijeena da je kraj nje vojvoda, njen mu. Ostae tako zajedno sve do jutra. Ujutro se iri vijest o vojvodinoj smrti, ali trojica prijatelja imaju dovoljno vremena da odu, a da ne budu uznemiravani niti prepoznati. Merlin podsjea kralja na svoje obeanje. Saoptava kralju da je protekle noi zaeo muko dijete i da je to ono dijete koje mu je on unaprijed dodijelio. Trai od kralja da zapie datum i as kad je spavao sa Igrainom. Uter obeava da e mu prepustiti dijete kad se rodi. Nakon mjesec dana, Uterpendragon uzima za enu udovicu Igrainu, ne otkrivi joj da je on taj koji je na prevaru legao sa njom, uzevi oblije njenog mua. Udaje obe vojvotkinjine keri, jednu za kralja Lota od Orkanije, drugu za jednog drugog kralja; ta druga ki po imenu Morgana, prima vrlo dobru naobrazbu i postaje tako uena, da su je uskoro prozvali vila Morgana. Igraina uskoro priznaje muu da je nosea i otkriva mu da je otac tog djeteta neki ovjek, savreni vojvodin dvojnik, koji ju je obmanuo one iste veeri kada je vojvoda
Savjetnik kralja Utera. Vitez vojvode od Tintedejla. 45 Vitez vojvode od Tintedejla.
43 44

poginuo. Novoroene je povjereno Merlinu, koji se preobliio u starca, i on ga predaje jednom potenom ovjeku, Antoru, ija je ena upravo dobila dijete: ona e hraniti novoroene kom nadjenue ime Artur.

Naslijeivanje trona: ogled sa maem u kamenu

Nakon petnaest godina kralj umre, ostavivi kraljevstvo u miru, ali bez nasljednika; ipak, Merlin je uvjerio Uterpendragona da e ga naslijediti njegov sin Artur. Baronima koji su doli da od njega potrae savjet u vezi problema oko nasljeivanja trona, Merlin predlae da ekaju Boi: tad e im Bog izabrati kralja. Prijedlog je prihvaen. Dugo iekivani dan se primakao. Ljudi se okupie na misi. [83] Tek je bilo svanulo, kad ljudi izaoe iz crkve. I tada, pred glavnom portom, nasred trga, spazie kameni blok u obliku kocke; kako nisu uspjeli odgonetnuti koji je kamen po srijedi, zakljuie da se radi o mermeru. U sredini tog kamenog bloka nalazio se eljezni nakovanj, visok najmanje pola stope46, a u sredini tog nakovnja ma, posve utisnut u kamen. Kad ga spazie oni koji prvi izaoe iz crkve, zanijemie od uenja. Vratie se u crkvu da obavijeste narod. uvi to, nadbiskup Logra, koji pjevae misu, uze svetu vodicu i sve ivote koji su bili u zgradi, zatim, stavi na elo povorke ispred ostalih svetenika i svih vjernika, poe do kamenog bloka. Stadoe ga promatrati, opazie ma, zazvae Gospoda, i sve to pokropie svetom vodicom, ne znajui ta bolje da uine. Saginjui se, nadbiskup primijeti natpis, zlatnim slovima urezan u elino sjeivo maa; proita ga: pisalo je da e, voljom Isusa Hrista, kralj ove zemlje biti onaj kom je namijenjen ovaj ma i koji bude u stanju da ga odavde izvue. Proitavi kompletan natpis, nadbiskup ga objavi prisutnima. Potom naredie desetorici pouzdanih ljudi, od kojih petorica svetenih lica i petorica svjetovnjaka, da uvaju trg na kom se nalazi ma. Svi izjavie da im je Isus Hrist poslao oigledan znak; vratie se u crkvu da odsluaju misu i da zahvale naem Gospodu, pjevajui Te Deum laudamus47 Ljudi iz kraljevstva neprestano pokuavaju, ali nijednome ne polazi za rukom da izvue ma. Prvog januara, po obiaju, odrava se na jednom polju veliki turnir, koji se brzo pretvori u optu pometnju, poto svi stanovnici napuste grad. Stariji Antorov sin, Kej, alje Artura, svog brata, da potrai njegov ma, ali on ne uspijeva da ga nae. [85] Artur se potom vraa, prolazei pored trga ispred crkve gdje se nalazio kameni blok: opazi ma, za kojim se nije okuao. Pomisli kako e ga odnijeti bratu, ako uspije da ga se domogne. Ne silazei sa konja, on mu se priblii, zgrabi ga za drku i odnese, nosei ga, kriom, ispod skuta svoje tunike. Kad ga ugleda brat, koji ga ekae izvan guve, poe mu u susret i zatrai svoj ma. Artur odgovori da nije uspio da ga nae, ali da mu donosi jedan drugi ma: izvadi onaj kog je krio pod skutom svoje odjee i pokaza mu. Kej upita odakle ga je uzeo, a Artur mu odgovori da je to ma iz kamena. Onda ga Kej uze, sakri pod nabor svoje tunike i poe da trai oca.
stopa = 38 cm (prim. prev.) Rije je o jednoj latinskoj kantileni kojom se odaje hvala i slava Bogu, a koja je dobila naziv na osnovu poetnih rijei: Te Deum laudamus, Tebe Boga slavimo.
46 47

[86] Oe, ree Kej naavi oca, postau kralj: evo maa iz kamena. Iznenaen to vidi ma, otac ga upita kako je doao do njega, a Kej odgovori da ga je izvukao iz samog kamena. Antor mu ne povjerova ni rije i nazva ga laovom. Uputie se skupa ka crkvi, a za njima iae mladi Artur. Kej, sine dragi, ree Antor kad stigoe blizu kamenog bloka iz kog je ma bio izvuen, nemojte me lagati i recite mi odakle vam taj ma; ako me budete lagali, ja u to znati i nikad vas vie neu voljeti. - Oe, odgovori Kej postien, zbilja vas neu lagati: moj brat Artur donio mi ga je namjesto mog maa, po kojeg sam ga bio poslao. Ne znam kako je doao do njega. - Dajte mi ga, ljubljeni moj sine, jer nemate pravo na njega, sve dok se ne oprobate. Kej mu ga dade. Kad ga Antor uze u ruku, pogleda iza sebe i vidje Artura koji je iao za njima. Pozva ga: Sine dragi, doite ovamo i kaite mi kako ste doli do ovog maa. Artur mu objasni. Taj poteni ovjek bijae pun mudrosti; zatrai od Artura da uzme ma i da ga vrati tamo odakle ga je uzeo. Djeak to uini i vrati ga u nakovanj, u kom ostade usaen vrsto kao i ranije. Antor naredi svom sinu Keju da pokua izvui ma, ali od tog ne bi nita. Onda Antor ue u crkvu i pozva ih obojicu. Znao sam dobro, ree on svom sinu Keju, da niste vi izvukli ma. Dragi moj gospodaru, ree Arturu kog je vrsto drao u zagrljaju, ako uspijem da od vas nainim kralja, ta u dobiti zauzvrat? - Oe, nema te blagodati kojom vi ne biste raspolagali kad bi bila u mojim rukama. - Gospodaru, odgovori Antor, va sam otac utoliko to sam vas podigao, ali ja uistinu ne znam ko vas je zaeo. uvi da ga ne priznaje za sina onaj za kog vjerovae da mu je otac, Artur stade jecati, ophrvan tugom. Gospode, Boe moj, ree, kakvo bih dobro mogao primiti, sad kad sam lien oca! - Gospodaru, nastavi Antor, nije ba tako, jer ste zacijelo morali imati oca, ali vjere mi, ja zaista ne znam ko je to bio ili ko to jeste. Artur je onda obeao Antoru da e uvijek biti milostiv prema Keju i da e ga, ukoliko postane kralj, prometnuti u kraljevskog sudiju. Zatim, u prisustvu nadbiskupa i nekoliko barona iz kraljevstva, Artur vadi ma iz nakovnja. Baroni su vrlo nezadovoljni, govorei da ovjek neplemenita roda ne moe postati njihovim kraljem, ali im nadbiskup ne poputa, govorei da je to izraz Boje volje. Odlueno je da se krunisanje kralja odloi do Duhova, kako bi vidjeli hoe li ko drugi uspjeti da izvue ma iz nakovnja i kako bi mogli bolje upoznati mladog kralja. Svojom velikom mudrou, plemenitim i velikodunim48 ponaanjem, mladi Artur osvaja sve svoje podanike, koji pristaju da ga izaberu i kruniu za kralja, usprkos njegova nepoznatog porijekla.

Velikodunost je najvea vrlina aristokratskog i kurtoaznog ideala: izvorno, onaj ko je plemenit, mora se isticati svojom dareljivou. Nasuprot tome, tvrdiluk karakterie seljaka, tako da rije seljak moe znaiti i krtica.
48

Roman o Gralu: Dido - Perseval

Posljednji roman u trilogiji Robera de Borona, posveen Persevalovim pustolovinama - Roman o Gralu, takoe nazvan Dido - Perseval po istoimenom rukopisu koji sadri tu priu - zatvara veliku cjelinu, zapoetu romanima o Josifu i Merlinu. On se bitno razlikuje od Prie o Gralu49 koju pripovijeda Kretjen de Troa, po tome to pripovijest junaka dovodi do kraja. Tu Merlin vie nije u prvom planu, ali se uplie u sudbinu mladog junaka, pogotovo nakon njegovog neuspjeha pred Gralom, prilikom posjete zamku Kralja-Ribara: ono to karakterie Merlina u ovom djelu, jeste preruavanje i proroko znanje, povezano sa velikom mudrou koja ga ini dobrim savjetnikom. Prorok se, zapravo, iznenadno pojavljuje da bi ukratko objasnio Persevalu uzrok njegovog neuspjeha, da bi ga vratio na put tog zamka kog ne uspijeva pronai i podsjetio ga na ono to treba da uini pred Svetim Gralom. Dakle, Merlin je i ovdje dragocjen savjetnik, Boji poslanik ili glasnik sudbine, koji mladom junaku daje jo jednu priliku da spozna naroitu sudbinu: da postane uvar Grala. Upravo zahvaljujui Merlinu okonavaju se zavrzlame oko Grala, i sa njima, pustolovine kraljevstva Logra; i vie, zahvaljujui toj kljunoj linosti, roman o Persevalu se privodi kraju.

Na tragu Grala
Perseval je upravo pobjedio na turniru u Bijelom dvoru, gdje je na barjaku nosio rukav najmlae keri gospodara zemlje. Sprema se za ponovni povratak u dvorac, gdje je zatraio gostoprimstvo za jo jednu no. Kad se gospodin, Perseval i njegov titonoa ve dadoe na put, ugledae kako im dolazi u susret neki bradati starac, dobro obuen, sa kosom na potiljku: izgledao je kao pravi kosac. On pohita njima u susret, te uhvati Persevalova konja za uzde: Lakoumnie, ree mu, ti si lud: nisi trebao ii na turnir. - Stare, upita ga Perseval zapanjen tim rijeima, ta se to vas tie? - Tie me se, odgovori estiti ovjek, i bitno je kako meni tako i drugima. Znaj da je to bitno i meni i tebi, a budi siguran da je jo bitnije meni nego nekom drugom. - Ko si ti? upita ga, udei se sve vie i vie. - Sin sam jednog ovjeka kog ti, naalost, poznaje, ali on tebe poznaje bolje nego ti njega. Njega poznavati, budi siguran u to, nikome ne moe donijeti dobra, ali zato moe donijeti nesreu. - Da li bi pristao da mi povjeri to to te zaokuplja ako siem sa konja, ree Perseval, veoma iznenaen tim govorom? - Priao bih ti o stvarima o kojima ne bih priao ni pred kim drugim. Perseval je bio vrlo zadovoljan tim prijedlogom, te se obrati svom domainu:
Ovaj posljednji roman Kretjen de Troa, napisan oko 1180. u stihovima, ostao je nedovren: ne znamo, dakle, da li je Perseval uspio pronai zamak Kralja-Ribara, nakon svog prvog neuspjeha pred Gralom kad se nije usudio postaviti pitanja o tajanstvenom prizoru koji se odvijao pred njegovim oima.
49

Dragi gospodine, vi produite i ekajte me kod vas: poi u za vama im zavrim razgovor sa ovim dobrim ovjekom. - Vrlo rado, gospodine, odgovori njegov domain, podvazal50, koji se odmah udalji. Perseval ostade; poe da potrai starca i upita ga ko je on. Ja sam kosa, odgovori, to moe i sam vidjeti. - Ko ti je onda toliko priao o meni? nastavi Perseval. - Znao sam tvoje ime prije nego to si se rodio, odgovori mu starac. - Zaime Boga, ree Perseval zapanjen onim to je uo, zaklinjem te da mi govori o situaciji u kojoj se nalazim i o svom ivotu, preklinjem te. - Neu te ni u emu lagati, odgovori. Znaj da mi je ime Merlin i da sam doao iz Nortamberlenda da bih razgovarao sa tobom. - Za ljubav Boju, Merline, nastavi Perseval, kom je ovaj razgovor bio prepun iznenaenja, mnogo sam sluao o tebi: rekli su mi da si veoma dobar vidjelac. Ali ja bih te zamolio da mi kae kako da pronaem boravite bogatog Kralja-Ribara. - Dau ti dobre upute po tom pitanju, odgovori Merlin. Znaj da ti je Bog nanio tetu zato to nisi ispunio obeanje: sjeti se kako si obeao da nee dvaput noivati na istom mjestu; a ti si dvije noi spavao u podvazalovoj kui, gdje si elio provesti jo jednu no. - Nisam vodio rauna o tome, ree Perseval. - Utoliko e ti se lake oprostiti, nastavi Merlin. Sada u te staviti na put koji vodi do boravita tvog djeda: tamo e stii prije isteka godine. - Za ljubav Boju, Merline, ree Perseval, reci mi za neki bri put. - Ima mnogo naina da se do tamo doe, i ti bi to mogao uiniti jo ove noi, ali e u tome uspjeti tek za godinu dana. I vodi rauna da se ne ponaa kao maloumnik kada stigne na odredite: postavljaj pitanja o svemu to bude gledao. - Da, gospodaru, odgovori Perseval, samo da mi Bog dozvoli da stignem do tog mjesta. - Ja sad idem, ree potom Merlin. Neu ti vie nita govoriti, tvoja vjera nainie te jo boljim, i im postane uvar posude Isusa Hrista, doveu ti mog uitelja, koji je napisao priu o tvom i o djeliu mog ivota51. A sada odlazim. Nate rijei, on poe: Perseval gledae put njega, ali ga vie ne mogae vidjeti. Onda podie ruku i prekrsti se, vrati se do svog konja, uzjaha ga, i krenu putem koji mu je Merlin naznaio. Sve se odvija onako kako je Merlin navijestio i Perseval pronalazi put Grala, ijim postaje uvarom. Na kraju prie, Merlin mu dovodi svog uitelja Bleza, koji e ubudue tu ivjeti. to se tie njega, on navjetava da e se, po volji Bojoj, povui iz ovog svijeta: umrijee tek onda kad vie ne bude bilo vremena, a do tada, ivjee na jednom mjestu koje je smjeteno izvan Gralovog dvora, u boravitu u kojem e proricati ono to mu Bog naloi i koje e ljudi nazvati Merlinovim otperjanikom.52
Podvazal je posljednji stepen na feudalnoj ljestvici, zato to mu nije potinjen nijedan vazal. Ovdje nailazimo na nekoliko elemenata u prii koji se na isti nain pojavljuju u Merlinu koji se pripisuje Roberu de Boronu, npr. Blez, kao Merlinov uitelj, Merlinovo predskazanje Blezovog dolaska kod uvara Grala, i konano Knjiga o Gralu. 52 Zagonetna rije, oigledno skovana na osnovu rijei pero, koja se moe posmatrati kao mjesto na kom se ptice oslobaaju svoga perja, odnosno mjesto na kom se mitare; polazei od toga, otperjanik moemo posmatrati kao neku vrstu kokoinjca u kom se dovrava mutacija, koja je zapravo sazrijevanje i preporod. Ne
50 51

Pria o Merlinu: Nastavak-Vulgata

Napisana na francuskom i u prozi oko 1230-1235, Pria o Merlinu predstavlja jedno ogromno djelo, koje poinje izlaganjem Merlinovih pustolovina onako kako su opisane u djelu Robera de Borona, na koje se nadovezuje Nastavak-Vulgata, ili Istorijski nastavak o Merlinu. U to vrijeme ratova, kada se Artur proslavlja kao hrabar ratnik, Merlin se uplie u vie navrata, bilo kao prorok, vidjelac, dragocjen politiki i vojni savjetnik, bilo kao divljak. Kraj nam se naroito uinio interesantnim: on govori o opratanju proroka sa kraljem i Blezom, o njegovom zatoenju, pri emu su ta dva elementa usko povezana. Iako se Pria o Merlinu zavrava Merlinovim konanim povlaenjem i porazom, budui da ga je vila Vivijan savladala, ta slika djeluje manje crno od one koju nam nudi romaneskni Nastavak: iza gorine bola, krije se ostvarenje elje, strasti, udnje. Vila Vivijan ovdje ne dri Merlina u kandama, ona odrava zadato obeanje, i na kraju krajeva, oni su svjesno prihvatili gubitak slobode i golemu tugu, kojima su morali platiti svoju uzajamnu ljubav.

Merlinovo opratanje
Merlin otide da potrai kralja Artura i da mu kae kako mora otii. Kralj i kraljica usrdno ga molie da se brzo vrati: Merlinovo drutvo bilo im je toliko drago, toliko su u njemu uivali, i kralj je mnogo volio Merlina. Merlin mu je pruio pomo u brojnim nevoljama, i zahvaljujui njemu i njegovim savjetima, on je i postao kralj. Merlinu, dragi moj prijatelju, obrati mu se kralj blagonaklono, vi ete uskoro otii i ja ne mogu da vas zadrim mimo vae volje, ali u biti vrlo nesretan sve dok vas opet ne budem vidio. Za ljubav Boju, pourite se nazad. - Sire, odgovori Merlin, ovo je posljednji put da se vidimo. Preporuujem vau duu Bogu. Kralj se smete na tu vijest, i Merlin otide uplakan, ne mogavi vie nita o tome rei. Putovao je sve dok nije stigao do Bleza, svog uitelja. On se veoma obradova njegovom dolasku i upita ta je radio nakon njihovog posljednjeg vienja. Drage volje, Merlin mu ispria detaljno i po redu sve to se desilo kralju Arturu [...] i Blez od toga naini jednu skladnu priu. Upravo zahvajujui tome, mi i danas znamo ta se dogodilo. Merlin ostade kod Bleza osam dana, a onda se rastade s njim, govorei da je to posljednji put kako se vide: ubudue e ivjeti sa svojom prijateljicom, i vie nikad nee moi da je napusti, odlazei i vraajui se po svojoj elji. Ako je tako, i ako se vie neete moi slobodno kretati ni napustiti to mjesto, nemojte ii tamo, ree Blez, duboko rastuen Merlinovim rijeima. - Moram da idem, odgovori Merlin, jer sam joj obeao. Uostalom, toliko sam strastveno zaljubljen u nju, da se ne bih mogao od nje rastati. Ja sam je poduio i prenio

zaboravimo da prvobitni Merlin ima odlike ptice.

joj svo znanje koje posjeduje, a uskoro e znati i vie, zato to u morati da ostanem uz nju.

Merlinova ljubav i zatoenje: kula od vazduha

Nate rijei, Merlin napusti Bleza i dade se na brz put, sve dok ne stignu kod svoje prijateljice. Oboje bijahu veoma sretni to se opet vide. I zadugo ostae skupa. Ona ga neprestano moljae da joj objasni veliki dio svojih poduhvata; toliko toga joj je otkrio i toliko toga prenio, da ga od tada i sve do dananjeg dana, ljudi smatraju za ludaka. Dobro je pamtila njegove lekcije, sve zapisujui, jer je bila uena ena, poznavalac sedam vjetina53. Kad je Merlin prenio svojoj prijateljici svo znanje koje ju je zanimalo, ona poe da razmilja o nainu na koji bi ga zanavijek uinila svojim zarobljenikom. Stade se umiljavati Merlinu, vie nego to je to ikad inila. Gospodaru, ree, ne poznajem jo samo jednu stvar, koju bih toliko voljela znati: molila bih vas da mi kaete kakvom magijom se moe zarobiti ovjek, a da se pri tom ne koriste ni kula, ni zidovi, ni lanci, tako da nikad ne moe napustiti to mjesto, izuzev mojim posredovanjem. Nate rijei, Merlin odmahnu glavom i poe da uzdie. Ona to opazi i upita ga za razlog takvog ponaanja. Gospoice, gospodarica ste moga srca, i ja u vam to rei; ali dobro znam ta smiljate: elite da me zarobite, a ja, strasno zaljubljen u vas, moram vas posluati i mimo svoje volje. uvi taj odgovor, ona mu spusti ruke oko vrata i ree da je pravedno da on bude njen otkako je ona njegova. Znate dobro, dodade, da voena svojom velikom ljubavlju, ostavih oca i majku kako bih vas danonono drala u naruju; na vama poivaju sve moje misli i sva moja enja. Bez vas, nemam radosti ni mira. U vama je sva moja nada, i ni od kog drugog ne oekujem zadovoljstvo, sem od vas. Otkako vas volim i otkako vi volite mene, nije li prirodno da ugaamo jedno drugom? - Da, naravno, gospoice, odgovori Merlin. Recite mi sada ta elite. - Gospodaru, eljela bih da me nauite da stvorim jedno lijepo mjesto koje bi nam se oboma dopalo i koje bih mogla zatvoriti tako jakom maijom, da se ne moe slomiti; tu emo ivjeti nas dvoje, kad nam se prohtije, u radosti i zadovoljstvu. - Gospoice, lako u to uiniti za vas. - Gospodaru, odgovori, ne bih eljela da to vi uinite; naprotiv, vie bi mi odgovaralo kad biste mene nauili da to uradim. - U redu, neka bude tako, odgovori Merlin. Onda joj poe objanjavati i djevojka zabiljei sve ta joj je rekao. Bila je prezadovoljna kad su objanjenja bila privedena kraju, i jo vie ga je voljela zbog toga, a
Srednjevjekovna kultura, koja vodi porijeklo od grke antike, zasnovana je na slobodnim vjetinama, tako nazvanim zato to ne slue sticanju novca i dostojne su slobodnog ovjeka (one dakle stoje nasuprot unosnim vjetinama, u koje spadaju slikarstvo ili vajarstvo, ali ne i muzika, koja je vezana uz matematiku). Njihov broj je ogranien na sedam i ue se slijedeim redoslijedom, pratei od najnieg do najvieg stupnjeve univerzitetske karijere: gramatika, retorika, dijalektika, aritmetika, geometrija, muzika, astronomija. Prva cjelina ini trivium, koji se bavi slovima, dok druga, vezana uz poznavanje brojeva i mjera, ini kvadrivium. Eto na ta se misli kad se kae da je Vivijan bila uena!
53

njeno lice je bilo vedrije nego inae. Dugo su ivjeli skupa. Jednog dana, dok etae po Broselijandskoj umi, drei se za ruke i avrljajui iz razonode, naioe na lijep glogov grm, zelen, velik, pun cvijea: sjedoe u njegovu hladovinu. Merlin poloi glavu na djevojino krilo, i ona ga poe milovati, te on ubrzo zaspa. im osjeti da spava, tiho ustade, i svojim kolirom54 naini krug oko grma i oko Merlina. Zapoe sa svojim arolijama... Nakon toga, ponovo sjede kraj njega; ponovo stavi njegovu glavu na svoje krilo i posmatrae ga u tom poloaju sve dok se ne probudi. On onda stade gledati oko sebe i imae utisak da se nalazi u najljepoj kuli na svijetu, i da lei na najljepem krevetu na kom je ikad spavao. Gospoice, ree joj, ako ne ostanete sa mnom, to e znaiti da ste me svojim arolijama prevarili, jer jedino vi posjedujete mo da unitite ovu kulu. - Moj predragi prijatelju, odgovori ona, esto u biti ovdje, i draete me u svom naruju, ba kao to u i ja vas drati u svom: od sada ete initi sve to vam se dopada. Ona vjerno ispuni zadato obeanje, jer su bili rijetki dani i noi kad njih dvoje ne bijahu skupa. Od tada, Merlin vie nikad ne izae iz te kule, u koju ga zatvori njegova prijateljica. Naprotiv, ona je izlazila i vraala se kad god je htjela. Jednog dana, dok po kraljevoj zapovijesti tragae za Merlinom, Govein zau glas koji dopirae iz Broselijandske ume, i zaputi se ka njemu: stigavi na mjesto odakle je glas dopirao, on ne vidje nita drugo do neku vrstu dimne zavjese, koja nije bila gusta, ali je bilo nemogue probiti je. Glas ga zazva i on u njemu prepozna Merlina koji mu govorae o svojoj sudbini. Po povratku na dvor, Govein prenosi novost i roman se zavrava.

Nastavak-Hut ili Nastavak Romana o Merlinu

Napisan u prozi i na francuskom, nesumnjivo izmeu 1235. i 1240, Romaneskni nastavak takoe nazvan Nastavak-Hut, po imenu ovjeka u ijem se posjedu nalazio rukopis potkraj XIX vijeka, nadovezuje se na jednu adaptaciju, koja se sasvim malo razlikuje od Merlina. To je roman pun detalja, kojim dominira teret zle kobi, koja eli da Artur otpone svoju vladavinu poinivi incest sa sestrom. Merlin se ovdje uvijek pojavljuje kao prorok i, na neto originalniji nain, kao slavni tuma snova. Na poetku romana, javlja se kako bi potvrdio legitimnost mladog Artura, koji je Boiji izabranik, ali i sin pokojnog kralja Uterpendragona: Merlin, kao jedini ovjek koji to zna, mora da otkrije tajnu o Arturovom porijeklu. Iako neprestano okruuje kralja svojim savjetima i iskrenim prijateljstvom, on nije vie uesnik farsinih igara, to je nekad mogao biti. Merlin pokazuje i lice zaljubljenog ovjeka, ili bolje reeno, ovjeka koji je nesretan u ljubavi, kao da kompletna nauka i darovi maga-proroka nisu sposobni da pomognu njegovu ljubav, i kao da osjeanja i enja nadilaze razum. Zapravo, sa vatrom pohote koja ovdje nastava Merlina, na povrinu izbija njegova avolska priroda, bitnost koju su
54

Komad enske odjee koji se moe premijetati: pare tkanine koje, poput vela, pokriva glavu i vrat ena.

prethodne epizode, ispriane od strane Robera de Borona, imale tendenciju da potpuno zanemare. Tako e Merlin uvesti u svoje tajne dvije neobine ene, vile Morganu i Vivijan55 koje e, umjesto zahvalnosti, prouzrokovati njegov oaj i propast.

Otkrivanje porijekla kralja Artura

Mjesec dana nakon svog krunisanja, za vrijeme jedne velike sveanosti u Karduelu, Artur pokuava da zavede enu kralja Lota od Orkanije, kerku Igraine, ne znajui da mu je to sestra56. Zainje Mordreta, koji e izazvati propast arturovskog svijeta i smrtno raniti Artura, koji e, isto tako, njemu zadati smrt57. Artur sanja zastraujui predskazujui san; kako bi se oslobodio crnih misli, odlazi u lov. [10] Dok Artur prebirae po svojim mislima, prie mu Merlin u tijelu etrnaestogodinjeg djeaka58. Odmah prepozna kralja, pozdravi ga i naini se kao da ne zna da je pred njim vladar. Kralj podie glavu: Bog te blagoslovio, djeae! Ko si ti? - Dijete sam koje stie iz daleka, i udi me da si tako zadubljen u svoje misli [] poto smatram da se imalo plemenit ovjek ne bi trebao brinuti za neto, za ta moe traiti pomo. - Dijete moje, ree kralj mjerkajui ga, iznenaen tako velikom mudrou, mislim da mi niko izuzev Boga ne bi mogao pritei u pomo. - Uistinu, odgovori Merlin, poznajem sve tvoje misli i znam sve to si danas uradio. Sire, kako si se smeo ni zbog ega! Sve to si vidio u snu morae da se desi, jer to je volja Stvoritelja ovog svijeta. A ako si vidio svoju smrt, to ne treba da te uznemiruje. Kralja zapanjie ovakve rijei, kao to se lako moe pretpostaviti. Da bih te jo vie zapanjio, nastavi Merlin, potanko u izloiti tvoj san od prethodne noi. - Vjere mi, odgovori kralj, ako si sposoban za tako neto, mislim da e to biti jo vee udo nego sve to sam danas uo i vidio. - Ja u ti to ipak rei, i jo vie e se zbuniti. [11] Merlin mu, dakle, vjerno ispria san koji je usnio. Ti nisi dostojan povjerenja, ree zaprepateni kralj prekrstivi se, ti si avo, jer ljudskim razumom nikad ne bi mogao znati tako skrivene stvari, koje si mi maloas rekao. - Nema prava da me tako mudro naziva avolom, odgovori Merlin, samo zato to sam ti otkrio te skrivene stvari. Ali u ti s punim pravom dokazati da si ti avo, neprijatelj Isusa Hrista i najnevjerniji vitez ovoga kraja. Kralj si, krunisan si: ta ast i to dostojanstvo povjereno ti je jedino zahvaljujui milosti Isusa Hrista, nieg drugog. Arture, poinio si

Dama od Jezera, u zavisnosti od rukopisa, zove se Vivijan, Nivijan, Nivijen ili Ninijen. U ovom tekstu, radi se o Arturovoj sestri (kerki Igraine i Uterpendragona), dok se u drugim tekstovima radi o njegovoj polusestri (kerki Igraine i vojvode od Kornuaja). 57 Taj dramatini kraj Arturove vladavine, kad propada arturovski svijet, kad Artur, otac, ubija Mordreta, svog incestuoznog sina, i kada sin ocu zadaje smrtonosnu ranu, isprian je u romanu nazvanom Smrt kralja Artura, kojim se zavrava ogromni roman u nastavcima po imenu Lanselot-Gral. 58 Dijete od etiri ili etrnaest godina, u zavisnosti od rukopisa.
55 56

vrlo teak zloin legavi sa vlastitom sestrom, zaeo si sina koji e, kako je to Bogu znano, izazvati velika zla u ovoj zemlji. - [12] Ti si pravi avo, odgovori Artur veoma ponien tim rijeima, i ne moe biti siguran u te optube, osim ako pouzdano zna da imam sestru. A to ne moe znati, ne vie nego bilo ko drugi, jer ni ja to ne znam, a ini mi se da to niko ne moe znati bolje od mene. - Bogme, grijei, odgovori Merlin. Znam to bolje od tebe, poto ti ni u ta nisi upuen, i znam ko su ti bili otac i mati, ko su ti sestre, i premda ih odavno nisam vidio, znam pouzdano da su ive i zdrave. Iako ga ta novost veoma utjei, kralj i dalje ne vjerovae da dijete govori istinu, ubijeen da je u pitanju demon. Ako moe, ree naposlijetku, da kae istinu o mojim roditeljima i sestrama, i ako moe da mi kae kom rodu pripadam, zatrai od mene ta hoe i, ako mognem, dau ti. - Imam li tvoju kraljevsku rije? Ako si me slagao, znaj dobro da e te to kotati veih neprijatnosti nego to moe zamisliti. - Dajem ti svoju asnu rije, odgovori kralj. - Onda u ti rei, kaza Merlin, i nedugo potom dokazati. [13] Izjavljujem da si plemi visokoga roda, poto si sin kralja i kraljice, i poto je tvoj otac bio valjan ovjek i hrabar vitez. - ta! Zaista sam tako plemenita roda kao to si rekao? Kad bi to bila istina, ne bih se zaustavio sve dok pola svijeta ne bih potinio! - Nedostatak plemenite krvi zasigurno te nee u tome sprijeiti! Vodi rauna kako e se nositi s tim, jer, ako si podjednako junaan vitez kao tvoj otac, ne samo da nee izgubiti posjede, nego e ih jo mnogo osvojiti. - A kako se zvao moj otac? To sigurno zna. - Da, naravno. Zvao se Uterpendragon i vladao je cijelom ovom zemljom. - O Boe, ako je on, kao to kae, bio moj otac, onda bih ja, zacijelo, morao biti valjan ovjek; naime, toliko sam sluao o njemu, da sam siguran da on ne bi mogao zaeti nedostojnog sina, izuzev kakvim sluajem. Ali ak i da je to sve istina, gospodari ovog kraljevstva teko e povjerovati u to. - Pobrinuu se da do kraja mjeseca saznaju, i to na takav nain, da nikad u to ne posumnjaju: saznae da si zaista sin Uterpendragona i kraljice Igraine. - Govori mi tako udesne stvari da ti teko vjerujem. A reiu ti zato. Da sam stvarno sin ovjeka za kog mi kae, ne bih bio povjeren jednom podvazalu, poput onog koji me je podigao, i ne bih bio toliko nepoznat; nemogue je da onaj koji me je podigao, ne zna moje porijeklo; on mi je, pak, rekao da nije moj otac i da ne zna ko sam. A ti koji si stranac, kako ti moe bolje znati istinu o tome od onih koji su od malih nogu ivjeli sa mnom? - Ako je la sve to si maloas uo, nastavi Merlin, slobodan si od obeanja koje si mi dao. Znaj i to, da ti se nisam obratio iz mrnje, ili iz elje da te ponizim, ve iz naklonosti koju osjeam prema tebi. Maloas ti rekoh neto to vie nikad neu ponoviti, kriu to jednako dobro kao i ti, u to moe biti siguran: radi se o incestu koji si poinio sa svojom sestrom, kao to si uo. Ne inim to toliko iz ljubavi prema tebi, koliko iz ljubavi prema tvom ocu, jer bili smo dosta naklonjeni jedan drugom i dosta smo uinili jedan za drugog. - Je li to istina? - Da, naravno, odgovori Merlin.

- Pobogu! ree kralj. Budi siguran da ubudue uopte neu vjerovati tvojim rijeima, jer toliko si mlad da nisi mogao vidjeti mog oca ni na dan, ako je moj otac uopte bio Uterpendragon: stoga, nikad on nita nije mogao uiniti za tebe, ni ti za njega. Moliu te, dakle, da napusti ovo mjesto, jer ne elim provoditi vrijeme sa nekim ko hoe grdno da me prevari! [14] Nate rijei, Merlin se napravi kao da je strano ljut i smjesta napusti kralja, zalazei u umu tamo gdje mu se inila najguom. Onda promijeni izgled i preobrazi se u starca od osamdeset godina, koji bijae toliko slab da je jedva hodao, odjeven u sivu haljinu. Ponovo potrai kralja, odajui utisak mudra ovjeka. Kralj, tada, vrlo brzo prepoznaje Merlina, koji mu potvruje sve to je maloas uo. Otkriva mu tajnu njegovog porijekla i daje rije da e mu pomoi da se to pred svima dokae: uskoro je Artur javno priznat za sina Uterpendragona i Igraine.

Ljubav Merlina i Morgane

Vrijeme prolazi. Jednog dana, kraljeva sestra Morgana odluuje da se povee sa Merlinom, vrlo zainteresovana za arobnjakove lekcije. [157] Ona sklopi sa Merlinom prijateljstvo, i zamoli ga da je naui onom to zna, dok ona njemu, zauzvrat, obea uiniti sve to od nje bude zatraio. Kad vidje kako je lijepa, on se istog trenutka u nju ludo zaljubi. Gospoo, ree joj, zato da to krijem od vas? Nema toga to biste vi od mene zatraili, a da vam ja ne bih dao od sveg srca. - Gospodine, duboko vam zahvaljujem, imaete prilike da to dokaete: moljela bih vas da me nauite toliko arolija, koliko ni jedna ena ovog kraljevstva ne zna. On joj odgovori da e to uiniti. Nedugo potom, kako bijae inteligentna, otroumna i eljna znanja, on je naui veem dijelu onog to eljae znati; nauka i magijske tehnike mnogo joj se dopadae. [] Kad steknu dovoljno znanja iz te oblasti, ona otjera od sebe Merlina, svjesna injenice da je ludo zaljubljen u nju: ree mu da e sramno ispatati, ako i dalje ostane sa njom. Merlina to teko pogodi, ali ne htjede izazvati svoju nesreu, iz velike ljubavi koju imae prema kralju Arturu. Tako on, bre bolje, pobjee od nje.

Ljubav Merlina i Vivijan

Dosta je slina epizoda sa Vivijan, koja postaje Gospa od Jezera, zato to i ovdje djevojka koristi magovu ljubav da bi od njega izmamila njegove tajne, obeavajui mu ljubav, istovremeno ga prezirui. Meutim, ovog puta, posljedice su strane.

[315] Merlin veoma rado boravie u drutvu Vivijan, gospoice lovca 59, u toj mjeri, da se strastveno u nju zaljubi. Ona bijae izvanredno lijepa, i ne imae vie od petnaest godina. Vrlo razborita za svoje godine, ubrzo shvati da je Merlin voli: zabrinutost zbog toga je izluivae, zbog straha da je on, uz pomo svoje magije, ne obeasti, ili legne sa njom, dok ona bude spavala. Ali Merlin ne imae takve namjere, jer on ne bi uinio nita, to bi nju moglo naljutiti. [316] Djevojka osta na kraljevom dvoru dobra etiri mjeseca: Merlin, silno zaljubljen u nju, pohoae je svaki dan. Nikad vam neu pokloniti svoje srce, ree mu, ako mi ne obeate da ete me nauiti svim arolijama koje od vas zatraim. - Nauiu vas svemu to znam, odgovori Merlin prasnuvi u smijeh, jer ne volim, nit' u moi voljeti ikog drugog izuzev vas. - Poto me toliko volite, nastavi, zakunite mi se podiui ruku, da neete pokuati da uinite nita, bilo magijom, bilo kakvim drugim sredstvom, to bi, po vama, moglo da me naljuti. Merlin urno poloi zakletvu. [317] Tako djevojka postade njegova prijateljica, ali uz svu ast i pristojnost; to se njega tie, ekao je i nadao se da e mu se ona svojevoljno predati, nudei mu svoje djevianstvo, jer znadijae dobro da je ona jo uvijek djevica. On je poe uiti magijskoj vjetini i praksi, tako da ona uskoro postade veoma uena u toj oblasti. Prilikom putovanja u Malu Bretanju60, Merlin odvodi djevojku do Dijaninog jezera. Oarana ljepotom mjesta, Vivijan odluuje da se nastani na obali jezera. Merlin joj gradi velianstveno boravite, nevidljivo za sve, izuzev za njegove stanovnike.

Merlinovo pokopavanje i smrt

[379] Merlin umirae od ljubavi za Gospoicom od Jezera, ali se ne usuivae da podstakne njenu naklonost, znajui dobro da je ona jo uvijek djevica. Pa ipak, nadae se da e djevojka uskoro biti njegova i da e sa njom raditi ono to, inae, mukarac radi sa enom. Naui je tolikim magijskim praksama, da vie uopte ne bijae mnogo ueniji od nje. Ona dobro znadijae da je njemu stalo samo do toga da ona izgubi svoje djevianstvo, i zbog toga gajie prema njemu stravinu mrnju i traie bilo koji nain da ga ubije. Toliko ga zaara svojom magijom, da on ne mogae znati nita o onom to ona injae. Ve je otkrila jednom od svojih roaka koji joj se pridruio, da vie nee ekati, i da e ubiti Merlina im joj se za to ukae prilika. Ne bih ga mogla voljeti, ak kad bi me nainio gospodaricom sveg bogatstva koje postoji pod nebom, jer znam da je avolji sin, i da nije isti kao i drugi ljudi.
Model koji se krije iza ovog izraza jeste model rimske boginje Dijane, jer poput nje, Vivijan voli lov. Meutim, nastavak romana, koji na svoj nain pria povijest Dijane, ide jo dalje u poreenju ove dvije ene: oarana istim divljim, zabaenim mjestom na obali jezera, djevojka e sebi izraditi boravite, tamo gdje je nekad davno Dijana odluila da se nastani, i izazvae propast ovjeka koji je voli, Merlina, ba kao to se Dijana otarasila svog ljubavnika Fauna. 60 Rije je o kontinentalnoj, armorikanskoj Bretanji, za razliku od ostrvske Velike Britanije (Britanija se na francuskom kae Bretagne, prim. prev.), koja je smjetena s druge strane Lamana.
59

Nedugo potom, Vivijan dobija priliku da izvri svoje namisli. Za vrijeme jednog izleta na konju po umi, koja je s pravom nazvana uma pogibelji61, Merlina, djevojku i njihove drugove uhvati no. Merlin predlae Vivijan da joj pokae malu, lijepu sobu isklesanu u stijeni, koja je nekad sluila kao utoite strastvene ljubavi dvoje mladih, sve do kraja njihova ivota. Djevojka radosno prihvata, rijeena da u tu sobu zatvori Merlina. On joj pokazuje grobnicu dvaju vjernih ljubavnika, ukopanih ispod mermernog nadgrobnog spomenika. U sjeanju na njih, Vivijan odluuje da na tom mjestu provede no. Merlin pristaje. [385] Djevojka zatrai da joj namjeste krevet, i im izvrie njenu naredbu, ona lee. I Merlin uini isto to, s tim to on lee u drugi krevet. Te noi, Merlin osjeae veliki umor, i ne bijae sretan i razdragan kao obino. Tek to lee, zaspa: ve bijae u potpunosti zaaran, lien sveg razuma i pamenja koji mu do tada pripadae. Djevojka, savreno upuena u to, ustade iz svog kreveta, doe do mjesta na kom Merlin spavae, i poe na njega bacati jo vee ini. Kad ga dovede u stanje u kom ne bi mogao reagovati sve kad bi mu glavu skidali, ona pouri da otvori vrata sobe, te pozva svoje ljude, i uvede ih blizu kreveta na kom leae Merlin. Onda ga stade prevrtati, poput grumena zemlje, a on uopte ne pruae otpor, kao da je dua ve napustila njegovo tijelo. Kaite sada, gospodo, ree ona svom okruenju, nije li dobro zaaran onaj koji je imao obiaj na druge bacati ini? Zaprepateni, oni se prekrstie: nikada ne bi povjerovali da neko sa ovog svijeta moe tako zaarati Merlina. Dakle, recite mi ta da inimo sa njim. Doao je sa mnom i slijedio me, ne radi moje asti, ve da bi mi nanio sramotu i liio me djevianstva. Radije bih gledala kako visi 62, nego pustila da me dodiruje, jer bijae avolji sin, neprijatelj Boji, i ni za ta na svijetu ga ne bih mogla voljeti. Zbog toga treba da razmislim o nainu na koji bih ga se zauvijek otarasila, jer ako to ne uinim sada, nikad se nee ponoviti ovako povoljna prilika. - Gospoo, ree jedan od slugu, zbog ega traite vrijeme na puste elje i rijei? Spreman sam da vam pomognem da ga se smjesta rijeite. - Na koji nain bi to mogao uiniti? - Ubiu ga, ree. Zbog ega postupati drugaije? - Ne, zaboga! Ne bih dopustila da ga ubijete na moje oi, ne bih mogla podnijeti taj prizor! Ali znam kako da mu se osvetim, mnogo bolje nego to ti predlae. [386] Onda naredi da Merlina uhvate za stopala i za glavu, i da ga potom bace u jamu u kojoj poivae dvoje ljubavnika, a zatim vrati nadgrobni kamen na svoje mjesto. Kad uradie to, uz brojne potekoe, ona poe da ara: dovue plou na grob i zapeati je svojim arolijama i maginim formulama, tako da od tada, nikad niko ne moe da je pomjeri, podigne ili da vidi Merlina, ivog ili mrtvog, prije nego to ona sama ne doe na Tristanov kamen63 [...]. Od tada, niko nije uo Merlina, izuzev Bodemagua64, koji tuda proe nakon etiri dana. Merlin jo uvijek bijae iv tog dana, i govorae Bodemaguu, dok se ovaj upirae da podigne nadgrobnu plou, eljan znati ko to ispod tako ivo jadikuje.
Ime te ume simbolie opasnost koju ona predstavlja: Merlin e tu pronai svoju smrt. Vjeanje predstavlja sramnu smrt. Nijedan rukopis nije, do danas, spomenuo ovu epizodu. 64 Bodemagu je neak kralja Urijena i Morganin mu; on e u svoje vrijeme postati kralj, i Artur e ga mnogo cijeniti.
61 62 63

Bodemagu, ree mu onda Merlin, ne mui se da podigne ovu plou, jer je neete podii ni ti, niti bilo ko drugi, izuzev one koja me ovdje zatvori. Nemoni su i snaga i arolije, jer tako sam snano zarobljen magijskim formulama i vrakama, da me odavde ne moe izbaviti niko, izuzev one koja me ovdje stavi. Sutradan Vivijan naputa kraj. Pred smrt, Merlin isputa stravian krik, prepun bola to okonava svoj ivot kao rtva enske lukavosti, i to je njegov um upropastio um jedne ene. Taj krik uje se po itavom kraljevstvu Logra, ili Arturovom kraljevstvu, i izaziva brojna uda. Pria o Arturu i njegovim vitezovima jo dugo se nastavlja u romanu, ali ubudue bez Merlina.

Lanselot
Otmicom Lanselota, od strane neke tajanstvene neznanke, koja bjei sa odojetom u naruju i nestaje u dubinama jezera, roman, koji je time tek na svom poetku, vraa se na poetak Merlinovog ivota, njegovog znanja i njegovih ljubavi. To je, dakle, kratak pregled Merlinova ivota, originalan u izvjesnim crtama, prikazan posredno, pominjanjem Gospe od Jezera. Merlin vie nije prorok koji uiva naklonost kraljeva sa dvora, nego avolsko bie, nekrst, osoba prilino odbojna zbog svoje pohotljivosti, ovjek kog je nasamarila ena, ali i izvor udesnog, magijskog znanja, koje prenosi ljubavlju a koje e, izmeu ostalog, posluiti i zato da se spase mladi Lanselot. Predloeni tekst preuzee kasnije Pria o Merlinu (napisana naknadno), zato to roman o Lanselotu, napisan na francuskom i u prozi, izmeu 1215. i 1225. takoe pripada istoj ogromnoj romanesknoj cjelini, Lanselot-Gral65. Izvjesno je da izmeu ta dva djela, tu i tamo, postoje varijacije, razliitosti, ali one ne ugroavaju povezanost cjeline.

Misteriozni otmiar: vila od Jezera

[1] Djevojka koja Lanselota odvede u jezero 66 bijae vila. U to vrijeme, vilama nazivahu sve ene koje su bile vjete u aranju, i bijae ih tada daleko vie u Velikoj Britaniji, nego u bilo kojoj drugoj zemlji. Kao to tvrdi Pria o povijesti Bretonaca67, one
Podsjetimo se na to da Lanselot-Gral, u cjelini, predstavlja roman u pet knjiga, koji se, otprilike, moe uporediti sa trinaest aktuelnih depnih izdanja od oko tri stotine stranica po svakom izdanju! Lako se moe zakljuiti da je narod, s vremena na vrijeme, imao potrebu da osvjei pamenje; ni injenica da su, izmeu ostalog, mogli zaboraviti detalje onog to im je prethodno ispriano, ne baca sjenku na sumnju... 66 Kao to je ve pomenuto u tekstu, rije je o Dijaninom jezeru. Oni koji su itali ili sluali Priu o Merlinu, znaju da je upravo na obali tog jezera Merlin dao izgraditi jedno velianstveno boravite za Vivijan, koje je potom uinio nevidljivim; stoga ne moemo propustiti da ne uoimo slinost izmeu ova dva romana i prepoznamo identitet tajanstvene djevojke koja je nestala u vodi, nosei u naruju mladog Lanselota. 67 Autentinost ovdje pomenute knjige nije utvrena, nesumnjivo stoga to se radi o prostoj konvenciji epohe: naime, postojala je tradicija da se pisac koji je stvarao na romanskom jeziku, pretvara da nije nita drugo do prepisiva znanja koje mu je prenijeto ili koje je negdje proitao. On ne izmilja nita novo, i pomenuti izvor za
65

poznavahu skrivenu mo rijei, kamenja i trava68, i to znanje obezbjeivae im mladost, ljepotu i onoliko bogatstva, koliko su eljele. A to je sve bilo tako od pojave Merlina, engleskog proroka, koji poznavae svu nauku avolsku; zbog toga, Merlin pobuivae strah i potovanje svih Bretonaca, koji ga proglasie svetim prorokom, dok ga prost narod nazivae svojim bogom. [2] Djevojka o kojoj roman govori, krila je od Merlina sve svoje magijsko znanje: bila je vrlo vjeta, poto je u tome uspijevala.

Vraji otac i neobina mati

Poznato je da je Merlin zaet zahvaljujui avolu, i tavie, od strane avola, te ga zbog toga prozvae djetetom bez oca. Na naem svijetu esto obitava takva vrsta avola, ali oni nemaju snagu ni mo da ine vjernicima ili nevjernicima sve ono to bi htjeli, zbog pohotljivosti koja ih raspaljuje. Izmeu ostalog, nalazimo zapisano da, kad su bili stvoreni kao aneli69, ti avoli bijahu tako lijepi, tako poeljni, da uivahu u samoposmatranju do te mjere, da ih pohota poe obuzimati. Nakon to bijahu svrgnuti skupa sa svojim nesretnim gospodarom, na zemlji zadrahu pohotljivost kojoj se poee predavati za vrijeme svog nebeskog ivota. [3] Od te vrste avola je i Merlin, izvjetava Pria o povijesti, a evo i kako. Tano je da u pograninoj oblasti izmeu kotske i Irske, ivljae neko neka plemenita djevojka izuzetne ljepote, kerka podvazala koji ne bijae mnogo bogat. Djevojka stasa za udaju. Treba vam rei da je u neemu bila posebna: traila je od svog oca i svoje matere da je ne udaju; djevojka im neprestano govorae, da nikad u svom krevetu nee imati mua kog e moi vidjeti oima, jer joj srce ne bi moglo to podnijeti70. Njezini otac i mati pokuavae na razne naine da je odvrate od tog osjeanja. Ali sve bijae zalud: rekla im je da budu sigurni, da bi ve pri prvom pogledu na svog budueg mua umrla ili izgubila razum, kad bi je natjerali da se uda. [4] Mati je pozva na stranu i upita povjerljivo, kao majka svoju ker, eli li zastalno da se odrekne mua i uzdri svih tjelesnih veza; ona odgovori da ne eli, ukoliko je mogue da bude u drutvu mukarca kog ne bi vidjela, jer i te kako ima elju da osjeti dodir mukarca, ali naprosto ne smije da ga vidi. Njeni roditelji nisu imali druge djece; voljeli su je onoliko, koliko se samo moe voljeti jedino dijete: nisu htjeli rizikovati da je izgube, no ekae da vide hoe li ona promijeniti stav, i tako do dana kad otac umrije. [5] Nakon oeve smrti, majka govorae svojoj keri, u vie navrata, da nae mua, ali bezuspjeno, jer djevojka ne htjede pristati da poe za ovjeka kog bi mogla vidjeti oima. Zlo koje bi pogodilo njene oi, ree, toliko je veliko, da ni za ta na svijetu ne bi mogla podnijeti da ga vidi; naprotiv, njegov dodir bi lako, i tavie rado podnijela, ali pod
kojim se krije, slui kao garancija vrijednosti njegovog sopstvenog rada, dajui mu toboe autoritet. 68 Po srednjovjekovnom mentalitetu, ne samo rijei, nego i drago kamenje i trave mogu posjedovati izuzetna, magijska svojstva. 69 Izvor na koji se ovdje misli nije Biblija kakvu sluamo, ve spisi nastali poslije Starog zavjeta, koji se dugo vremena pridruivae svetim spisima, i koji obraivae odreene strane biblijske istorije, izmiljajui pri tome i neke nove, kao to je pad anela: najljepi od svih anela, Lucifer, i nakon njega nekoliko drugih anela, zbog pobune protiv Boga, bijahu izbaeni iz Raja i, poto su zgrijeili, postae demoni. 70 Taj zahtjev djevojke koja ne podnosi pogled na svog mua, podsjea na zahtjev Erosa u odnosu na Psihu, kako nam to prenosi grka mitologija.

uslovom da ga pri tom ne vidi. Nedugo potom, avo od one vrste o kojoj sam vam govorio, zatee jedne noi djevojku u krevetu. Poe je arko moliti, obeavajui joj da ga nikad nee vidjeti. Ona ga upita ko je. Ja sam, odgovori, ovjek iz daleke zemlje, i zato to ne biste eljeli da imate mua kog ete moi vidjeti, dolazim vam ja, jer ni meni ne bi bilo mogue da vidim enu s kojom u lei. [6] Pipajui, djevojka osjeti da ima vrlo lijepo tijelo, i da je oigledno vrlo fino graen. Pa ipak, avo nema ni tijela ni udova da se mogu dodirnuti, jer ono to je duhovnog reda, ne moe se dodirnuti, a svi avoli bia su duhovnog reda; meutim, avoli esto uzimaju tijelo sainjeno od vazduha, tako da oni koji ih vide, imaju utisak da su stvoreni od mesa i kostiju. Kad ona osjeti avolje tijelo, njegove ruke, ake i ostalo, uini joj se, na osnovu onog to je mogla saznati dodirom, da je veoma fino graen, i nesumnjivo lijep: zaljubi se u njega i potpuno mu se predade. itavu stvar odlino sakri od majke i ostalih. [7] Pet mjeseci ivljae ona takvim ivotom, dok naposlijetku ne zatrudni; kad se nakon odgovarajueg vremena porodi, svi ostae zapanjeni, ne znajui ko je otac djeteta, a ona to ne htjede nikome kazati. Dijete je bilo muko, i zvae se Merlin, kako je to avo zahtijevao od djevojke jo prije djetetova roenja. Meutim, nikad ga ne odvedoe na krtenje, a u dobi od dvananest godina, dijete bi dovedeno pred Uterpendragona, kako to podrobno opisuje Pria o njegovim ivotnim djelima71. Nakon smrti vojvode od Tintedejla, izazvane prevarom koju poinie Uterpendragon i Merlin poradi Igraine, vojvotkinje u koju kralj bijae zaljubljen, Merlin otide da ivi u najguu od starih uma. Po prirodi svog oca, bio je nevjeran i nepoten, a bilo mu je znano sve to razum moe znati po pitanju nastranih nauka.

Talentovana uenica zloupotrebljava svog uitelja

[8] U Maloj Bretanji ivljae vanredno lijepa djevojka po imenu Vivijan 72. Merlin se u nju zaljubi, te je esto, nou i danju, pohoae. Ali ona se vrlo vjeto uvae od njegovih nasrtaja, budui mudra i utiva, sve do dana kad uporno traae od njega da joj kae ko je on: Merlin joj otkri istinu. Ona ga potom uvjeri da e uiniti sve to bude htio, pod uslovom da joj prenese dio svog ogromnog znanja. Merlin, koji je ljubljae onoliko koliko to uopte moe srce smrtnika, pristade da je pouava svemu to bude traila. [9] Voljela bih, ree, da me nauite da, koristei mo magijskih rijei, potpuno ogradim neko mjesto i iznutra zatvorim ono to elim, tako da niko ne moe unutra ui niti odatle izii. Jo me pouite kako da zanavijek uspavam onog kog elim, tako da se nikad ne probudi. - Zato elite to da znate, upita Merlin? - Zato to kad bi moj otac saznao, ree, da vi ili neko drugi spava sa mnom, smjesta bi me ubio; ovako, kad ga uspavam, neu morati da strahujem od njega. Ali vodite rauna da me ne prevarite, jer znajte dobro da u tom sluaju nikad, ba nikad ne biste zadobili moju ljubav i moje drutvo. [10] On je naui ovim dvjema magijskim vjetinama, koje ona zabiljei na pergamentu, poto je bila pismena; u drutvu sa Merlinom koristila ih je na takav nain,
71 72

I ovdje se radi o proizvodu mate autora Lanselota. U elji za izjednaavanjem zadravamo ovo ime, koje ovdje inae glasi Ninijen.

da bi on smjesta zaspao kadgod bi doao da sa njom porazgovara; na vrhove svojih bedara stavljala bi dva magijska imena s ciljem da, dok god su tu, nijedan ovjek ne moe da je lii djevianstva niti legne sa njom. Dugo vremena obmanjivae ona tako Merlina, te on, odlazei od nje, uvijek imae utisak da je sa njom spavao. Polazilo joj je za rukom da ga ovako vara, jer on jednim dijelom bijae smrtnik, ali da je posve bio avo, ne bi ga mogla prevariti, zato to avo ne moe spavati. Toliko toga naui od Merlina, da ga naposlijetku nasamari i zatvori u samo dno peine, u opasnoj umi Darnantea, koji se nalazi uz kornuajsko more i kraljevstvo Sorloa. Merlin zauvijek ostade na tom mjestu, u tom stanju, jer od tada, niko ne u ni glasa o njemu, niti ga ko vidje, da bi mogao rei ta se s njim zbiva.

Roman o Silansu
Heldrisa od Kornuaja
Roman o Silansu je napisao, krajem XIII vijeka, na francuskom i u stihovima izvjesni Heldris od Kornuaja. Ovim djelom, autor se nadovezuje na tradiciju koja govori o Merlinu kao o divljem ovjeku, a to je tradicija koju je kroz Merlinov ivot rairio ofroa od Monmuta. To to pisac uvodi Merlina u raspletu prie sasvim je prikladan nain da se razmrse konci intrige, jer je upravo Merlin osoba koja pogaa i zna, koja moe objasniti i otkriti. Iznenadno uplitanje proroka u potragu jedne preruene djevojke i motiv njegovog smijeha koji sije paniku meu njegovim okruenjem, poto vidjelac ne eli objasniti ta ga na taj smijeh nagoni, veoma podsjeaju na jednu episodu iz Prie o Merlinu73; smatra se da ova dva romana koriste isti izvorni tekst koji govori o tome kako je ena zarobila Merlina. U elji da se osveti Silansu74, mladom i odvanom vitezu, koji odbija da se prepusti njenoj ljubavi, kraljica Eufimija predlae svom muu, kralju Engleske, strogu strategiju koja je imala za cilj da zanavijek udalji mladia sa dvora; strategija je bila da se mladi poalje u potragu za Merlinom i da mu se ne dopusti da se pojavi na dvoru prije nego to ispuni svoj zadatak. Zapravo, prije nego to mu se svaki trag izgubio u umi, Merlin je prorekao da e ga samo lukavost jedne ene moi zarobiti. Kralj, ne slutei izdaju svoje ene, pristaje na prijedlog. Ono to niko ne zna, jeste to da je Silans zapravo djevojka koja se preruila u mukarca, kako bi mogla sauvati porodino nasljedstvo na koje, u tom kraljevstvu, ene vie nisu polagale pravo... esti mjesec protie, a Silans nije na tragu. Jednog dana, dok je gubio nadu u svoj uspjeh, neki starac sijede kose izae pred njega75, na rubu ume.

Taj odlomak govori o caru Juliju Cezaru, njegovoj lijepoj, nevjernoj eni i Grizandolu, mladom i hrabrom vrhovnom sudiji carstva, za kog prorok Merlin otkriva da se radi o prelijepoj mladoj eni. U strukturi romana, ta epizoda, poput prie, ini jednu cjelinu. 74 Imenica je ovdje upotrebljena kao vlastito ime, i stoga je ne prevodim, ali inae znai tiina (prim. prev.). 75 Upotrebljavaemo muki rod kad budemo u prii govorili o Silansu, sve dok se javno ne objelodani istina o njenom polu.
73

Merlinovo zarobljenje
Prijatelju moj, prestanite se sikirati, jer ete uspijeti da zarobite Merlina. Otkriu vam sve vezano za njega, njegov nain ivota, i mjesto na kom prebiva. Taj je ovjek posve prekriven dlakom, poput runjavog medvjeda; hitar je poput stepskog jelena. Hrani se biljem i korijenjem. Ima ovdje jedna uma u koju je obiavao dolaziti da utoli e, kad hoae; ali evo ve peti dan kako ga nema, jer presui izvor zbog kog je dolazio. Mjesto je suho, nema vie nita za pilo. Ako zaista elite da ga prevarite, uinite ono to u vam rei. Ostanite ovdje; ja u otii, ali vam dajem rije da u se vratiti do prije podneva. ekajte me strpljivo: donijeu tri posude, jednu punu vina, drugu meda, a treu mlijeka, a donijeu i svjeeg mesa. Evo vam moje kresivo i troska. Sutra ili jo veeras zapalite vatru, ako vam to mnogo ne smeta. Uzmite meso i pripremajte ga najbolje to moete: pecite ga na eravici, uz slabu vatru, jer e tako dim biti osebujniji. Merlin e se uputiti ka mesu, im osjeti miris. Ako je ita ljudskog ostalo u njemu, doie, u to sam uvjeren, radi peenke prijatnog mirisa, koji e se iriti svud po vazduhu. Ostavite mu slobodno polje uz vatru, i puno se udaljite. Meso e biti izuzetno slano i kad ga prodere kraj vatre, osjetie e. Postavite med vrlo blizu, tako da ga popije prije nego opazi mlijeko. Mlijeko ete staviti malo dalje: ako odmah uspije i njega da popije, jo vie e se naduti, veu e osjetiti e, to e ga jo vie staviti na muke. Stavite mu vino odmah pored; ako ga popije, to e ga potpuno satrti: pijanstvo e brzo ovladati njime, jer nije navikao da ga pije. Ako zaspi, prijatelju, budite spremni da djelujete prije nego to se probudi. ovjek76 ispunjava zadato obeanje i Silans namjeta predloenu zamku. Uskoro, Merlin osjea kako se prijatan miris peenog mesa iri po umi. Oklijeva neko vrijeme, a onda podlijee iskuenju: naputa svoj prijanji nain ivota i vegeterijansku hranu, na povrinu ponovo izbija prvobitna priroda i on uri, voen prijatnim mirisom. Brzo hita ka komadu peenog mesa, da mu kupinove bodlje cijepaju slabine i kimu: itavo tijelo mu je izgrebano, ali to ga ne spreava da nastavi put. Stepski jelen ne bi mu bio ravan! Pljuvaka mu nadire u usta pri pomisli na meso. Stigavi na cilj, uzima itavu peenku. Oh, oh, uzviknu, to je pravi uitak! Silans stoji malo dalje u umi, dok se Merlin priprema za jelo. Na ova se okomi na svo meso. Ako Bog pomogne Silansu, mislim da e Merlin skupo platiti, prije nego to napusti mjesto. Tako halapljivo jede vrelo meso koje tek to izvadi iz vatre, da si neprestano nanosi opekotine; ne pitajui se da li je meso peeno ili prijesno, slano ili svjee, obema akama ga grabi, zadovoljavajui tako svoju elju. Meso ga savreno okrepljuje; sada, ne eli nita drugo sem da utoli e. Ispituje okolinu, opaa med, i prinosei posudu ustima, poinje ga piti: med bijae ukusan i vrijednost mu nemala. Da ste samo vidjeli Merlina kako se naduo! to se vie naslauje, to mu se sve vie pije, i tako pravi sve vee greke. Da ste vidjeli kako se razbolio! Malo je falilo da ne svisne od bola. Vidi mlijeko, i poinje da ga pije. Onda osjea bol, kakav nikada nije osjetio. Da ste
Po svemu sudei, taj starac nije niko drugi do Merlin: preobraavanje u starca, prisutnost u umama, njegov nain pravljenja smicalica, injenica da tako dobro poznaje vidioeve navike i da se svojevoljno predstavlja pred onim koji ga trai, veoma su este osobine arobnjaka. U paralelnoj epizodi koju nalazimo u Prii o Merlinu, otvoreno se kae da je jelen, koji preruenoj junakinji pomae da zarobi Merlina, zapravo preobraen Merlin.
76

samo vidjeli njegov stomak kako se iri, rastee, nadima i otie, sigurno ne biste odoljeli smijehu. Kakva nesrea po njega to pojede tu peenku i taj bukuri na kotski nain! Pretpostavljam da bi dobio velik raun. Onda vidi vino, kree ka njemu i ispija ga na pune ae; lijee, mrtav pijan. Silans izlijee i zarobljava ga. []

Merlinov smijeh
Glasina da Silans dolazi u pratnji Merlina, doe do kraljevih uiju. Kralj ni za stotinu hiljada funti terlinga ne bi poelio da se Silans vrati! Obuze ga estok bijes spram Merlina, zato to je prorekao da nikad nee biti zarobljen, osim eninim lukavstvom. to se tie Eufimije, ona je potpuno van sebe. Merlin je zaista loe skovao plan. Vie od sedam stotina ljudi izae iz svojih kua, da s uenjem posmatraju Merlina: uzburkala se cijela zemlja. Na Merlina sada gledaju kao na kakvog slaboumnika; ipak, on e razotkriti tajnu i njome rastuiti mnoge. Ljudi izlaze pred njega na jednu uzviicu, koja se nalazi na kraju grada, kud ga i Silans vodi. Upravo tada, Merlin vidi kako se neki seljak77 pribliava, nosei u ruci par cipela koje nikada nije nazuo, ojaane konim remenima. Opazivi ga s vrha uzviice na kojoj bijae, Merlin pada u gromoglasan smijeh, uporno odbijajui da da i najmanje objanjenje o tome ta ga potaknu na taj smijeh. Tu je i jedan kralj po imenu Ris: taj je Merlina zalud molio, dodijavao mu, zatrpavao ga pitanjima, Merlin ne otkri razlog svog smijeha. [] Potom stignu pred neku opatiju. Vidje gubavca kako mlati svojom egrtaljkom 78 i trai milostinju, u ime ljubavi Boje. Tad ga obuze luaki smijeh, shvativi poloaj siromanih koji se nalaze u tom mjestu; uprkos njihovim moljenjima da im otkije razlog svog smijeha, Merlin odbija da govori, to njih razbijenjava do smrti. Tu, pored crkve, nalazi se u uglu jedno groblje. Merlin vidi da tu pokapaju mrtvaca, kog postavie izmeu dva kamena. Svetenik poje na toj sahrani, dok neki poteni ovjek plae i jeca. U tom trenutku, Merlin se poinje i njima smijati. Mnogo ljudi pita ga zato se smije, i kakve to veze ima. Ali Merlin nema namjeru da kae ni jednu jedinu rije, i tako obrazloi svoj smijeh, objasni ga. Svi smatraju da se Merlin time estoko ogrijeio, i odluuju da ga izvedu pred kralja: onda govore o njegovom smijanju, i dodaju da ipak nije htio izustiti ni jednu jedinu rije. Ukoliko smjesta ne iznese razloge, odgovori ljutiti kralj, predau ga na muke. Meutim, Merlin se poe smijati kralju, ne brinui za sebe; i jo vie, obrie mu nesreu; to ne spreava kralja da iskreno ali to Merlin odbija da mu odgovori. Ne mogu vam opisati kako se potom smijao samom sebi. Ne obazirui se na prijetnje modricama i udarcima, ne obazirui se na kralja, Merlin ne eli popustiti: kralj gotovo ludi od bijesa, videi da mu ne eli dati ni jednu jedinu rije objanjenja. Onda Merlin poinje promatrati
Rije seljak oznaava stanovnika sela, seljanina, koji se, izvorno, geografski suprotstavlja ovjeku koji ivi na dvoru. Ta rije, ubrzo, poprima i pogrdno znaenje: seljak postaje suprotnost plemenitog i uglaenog ovjeka, kom se suprotstavlja ne samo na socijalnom planu, svojim seoskim nainom ivota i nepoznavanjem lijepih manira, nego i na polju inteligencije, osjeanja, odgoja, ak estetike: u knjievnosti, seljak je najee osoba okiena svim moguim nedostacima. Stoga je on potpuno bedast i nedalekovidan, uz to posebno podao i tat, lien plemenitosti, velikodunosti, nesposoban za iskrenu ljubav, neprijatan i pokatkad izrazito ruan. Junak Merloa (pogotovo) dobar je primjer toga. 78 Kako bi upozorili ljude na svoju blizinu, gubavci su nosili egrtaljku ili zveku.
77

Silansa: sve kad bi ga ivog spalili, ne bi se mogao uzdrati od smijeha. Meutim, ne progovara: nije im mogao prirediti nita gore. Prisutni su vidjeli kako je kralj planuo od bijesa; u odreeno vrijeme, oni se okomie na Merlina: jedan ga vue, drugi gura. Sad ga okruuje itav dvor: udaraju ga, bodu. Nedaleko od kraljice, nalazi se jedna redovnica koja neprestano grdi Merlina: Oh, oh, izusti, kakvog li bijednika! Gledajte lijepog besjednika proroanstava! Merlin je posmatra i poinje se gromoglasno smijati. Toliko bi elio govoriti, da se na jedvite jade obuzdava. Pitaju ga zato se smijao redovnici, ali uzalud. Avaj, uzviknu potom kraljica, da estitog li ovjeka! Kako dobro prorie! I kakvog li junatva u ovog drugog! Ah! Divna je to hrabrost dovesti na dvor jednog takvog vidioca, koji se oigledno nakvasio vina! Neka se stidi onaj koji je doveo ovakvog ovjeka! - Grijeite, gospoo kraljice, uzvrati Silans. Ne znate da je upravo kralj naredio da se on dovede, i to mi je prouzrokovalo brojne tekoe. Lou mi nagradu za to dajete. Ali Bog, na Gospod, Tvorac svega to postoji, saveno vidi i zna sve. - Silans, odgovori onda ta bezumna ena, previe govorite! Trebali biste manje govoriti. Merlin se na sav glas poinje smijati kraljici, ali ne progovarajui ni rije, i svi misle da je lud. Ne znaju ta ga je navelo na smijeh: to ga vie pitaju, on vie uti. utanje mu priinjava toliko zadovoljstva, da uopte nema elju da govori. Posluajte me dakle. Poinje da se smije, potom da govori, objanjavajui da mu nije lako zapoeti. Kralju, koji nikad nije volio svae, ovog puta je bilo previe: donosi odluku da Merlina izgladni, kako bi ga tako, ako je mogue, prisilio da progovori. Bespotedno ga je bacio u tamnicu i liio hrane cijela tri dana. etvrtog dana, kralj poziva one barone i prineve koje najvie voli i potuje. Posmatrae kako Merlin okonava svoje dane: ili e ga posjei ili objesiti. Ako ne objasni svoje proroanstvo, uvjeravaju ga, nee izvui ivu glavu.

Merlinove objave
Merlina vode na trg. Ne vjerujem da se vidjelac toliko mrzi, da ne bi progovorio prije nego to ga osude na smrt. Kralj mu se obrati, isukavi svoj ma: Govorite, ludi gospodine, ili vam sijeem iju. Merlin sada jasno vidi da e ga utanje odvesti u smrt, i da e, ako bude govorio, moi sauvati svoj ivot. Onda me, sire, posluajte, ree kralju. utanjem vam ne mogu posluiti onako kako biste eljeli, niti vas bilo kako zadovoljiti. Ali, ako vam kaem ono to znam, ne bih elio da zbog toga budete strogi prema meni. - U redu, prijatelju, imate moju rije. - Posluajte, dragi sire, razlog mojega smijeha. Uavi u grad, sretoh nekog bezumnog seljaka koji se vraae sa pijace. Nosio je par novih cipela koje upravo bijae opravio, ali istina je da ih nikad nije upotrijebio. Imao sam tad dobar razlog za smijeh jer, prije nego to doe kui, seljak umrije. Kralj odmah pokree istragu o toj stvari, koja mu potvruje potpunu istinitost Merlinovih rijei. Potom zahtijeva od Merlina da mu otkrije istinu o njegovom smijanju pred opatijom.

Sire, za ime Boga koji o svemu odluuje, smijah se ali to nije za uenje siromasima koji tamo bijahu i iskahu milostinju u ime ljubavi Boije. Oni molie za bobice, a itavo bogatstvo im bijae na dohvat ruke. Ogromno blago, zlato i novac, leae pod njihovim nogama, na dvije i po stope ispod zemlje. Kralj odmah alje ovjeka da potrai blago: ovaj ga nae, i postupi s njim prema kraljevoj naredbi. Merline, Merline, ree kralj, ponovo poinjem da te cijenim, zato to si mi rekao istinu. Ali, kao to je istina da elim da mi Bog sauva kraljevstvo, istina je i da te ja, s druge strane, jo uvijek mrzim, jer si tvrdio da te niko nikakvom lukavou nee zarobiti, izuzev lukavost jedne ene. U ime vjernosti koju dugujem Eufimiji, jo uvijek ti zamjeram zbog te lai, jer se pokazalo da je tvoje rijei oduvao vjetar. - Ne brinite se, odgovori Merlin, s veeri se hvali dan koji upravo proe. Jo uvijek nemam namjeru da bjeim. - Merline, prije neki dan, vidio si kako pokapaju nekog ovjeka u jednom od uglova groblja. Zbog ega te je to navelo na smijeh? - Odmah ete uti, odgovori Merlin. Jedan svetenik pojae za pokojnikom i jedan poten ovjek, sav uplakan, stajae pored. Trebalo je da se taj ovjek raduje, jer mrtvo dijete bijae svetenikovo, tako da zapravo svetenik trebae plakati; taj ovjek, ija ena bijae djetetova majka, trebao je veliati Boga. To je uistinu klju zagonetke. Taj poteni ovjek nije prstom pomakao da se napravi to dijete, dok je, zauzvrat, svetenik u tome dosta pripomogao: neka mu Bog, na Gospod, ne bude naklonjen! - Merline, ree potom kraljica Eufimija, ba si vjet u ogovaranju ena! Kakvo ti zadovoljstvo pribavljaju ta ogovaranja? Moj mu to nikako ne bi trebao trpiti! Bolje bi uinio kad bi te ubio ili bacio u neku tamnicu. ta god gospa kae ili uini, Merlin se ismijava njenim prijetnjama. Zasad, ona ga naziva laovom, ogovaraem, prevarantom, ali on e iznijeti istinu na vidjelo i pokazati da ta ena, koja tvrdi da on ne umije proricati budunost, lae. Dolo je vrijeme za merliniranje79: imam utisak da e Merlin danas skinuti veo sa istine, i merlinirati sa takvom prefinjenou i inteligencijom, da e kraljica zbog toga zaaliti. Ali, za sada, ona je u poziciji jaeg i Merlinu prijeti smru. Grijeite, gospo, ree kralj. Sve kad bi neki kot ili Irac 80 govorio preda mnom, nerazborito ili razborito, imao bi pravo da ovdje, u mom prisustvu, bude u miru. Nisam li ja kralj? Pustite mene da odluujem, govorim, i postupam onako kako to ja hou. enin razum ogleda se u njenom utanju. Doista, po mom miljenju, mutavac predstavlja olienje enskog razbora, jer enski razbor poiva samo na jednom: utanju81. To vai gotovo za sve ene, i ne postoji ni jedna od hiljadu koju bi vie hvalili zbog rijeitosti, nego zbog sposobnosti da uti. Pustite me da radim i povucite se u vae odaje. Sjedei pod plafonom obloenim oplatom, Merlin, koji vidi i poznaje svaku stvar, uskoro e pripremiti tako zainjen sos da e nekima prisjesti, prije nego to padne no. Merline, nastavi kralj, reci mi iskreno zato si se smijao meni, sebi i najzad Silansu: molim te kao prijatelj da mi ne sakrije istinu. Zatim, elim znati svu istinu o redovnici pod velom, i o onom to te je nagnalo da se smije kraljici.
Mi u naem prevodu zadravamo ovaj neologizam, koji je autor skovao na osnovu Merlinovog imena, a ije je znaenje oigledno.. 80 Drugim rijeima, nasljedni neprijatelji Engleske. 81 Na ovom mjestu, u originalnom tekstu, upotrijebljena je zajednika imenica silence, koja oznaava tiinu, utanje, a u prenesenom znaenju upuuje na nau junakinju i njenu mudrost i domiljatost (prim. prev.)
79

- Vrlo rado, odgovori Merlin; posluajte sad. Sire, smijao sam se, vi to dobro znate, tano onako kako ste mi maloas napomenuli. Nisam se mogao uzdrati, a da se vama ne nasmijem. Zapravo, uvjeravam vas dunom odanou, da se niko iv ne bi uzdrao od smijeha, kao to nisam ni ja, dragi sire, ma ta da mu je bilo na umu, da je mogao rei onoliko koliko ete uti od mene prije nego poem, svialo se to vama ili ne. Zbog tih rijei, kraljica osjea iskreno aljenje, sputa glavu, znoji se, duboko uzdie: plai je pomisao da je na se navukla brige, time to nije rekla svu istinu. to se tie redovnice, ostavi je svo njeno spokojstvo. S druge strane, ne mogu da opiem koliko Silans osjea griu savjesti zbog svega to zna. Jadna82 ja, ali se, zato dovedoh Merlina? Kako sam nesrena to sam uspjela da ga zarobim! Postupala sam kao sluga, koji sam trai ibu kojom e ga tui i kazniti: injenica je da me vlastiti postupci dovedoe u situaciju da budem liena sveg svojeg nasljedstva! Dobro kae seljakova poslovica 83: Ljudi s obje ruke ne mogu od sebe otjerati onoliko ludosti, koliko ih jednom rukom mogu privui. Upravo to i ja uinih, zarobljavajui Merlina. Zbog njega u izgubiti dobar glas, jer e iznijeti na povrinu sve to uinih, protivno mojoj prirodi. Umiljah da svojom lukavou prevarih Merlina, a zapravo prevarih samu sebe. Ja, koja vjerovah da zauvijek napustih enske obiaje. [] Merlin se zakalja, a potom preuze rije: Posluajte, sire, otkriu vam tajnu zato se poeh smijati najprije vama, potom sebi, a onda Silansu kog ovdje vidim, redovnici koja dolje pognu glavu, i konano kraljici. Znajte da se smijah nama petorma, jer je svako od nas izigran od drugoga. Eto, sad znate, kralju. ala nije jednaka za sve: ona obeauje jednog od nas, a znajte da je dvoje ovdje prisutnih svojim preruavanjem, prevarilo drugo dvoje. Dvorana je puna vitezova: pred svom tom audijencijom, Merlin otkriva dio prave istine, ali njegove rijei su maglovite i vrlo nejasne. Samo njih etvoro o kojima je rije, i koji su prisutni u dvorani, znaju vrlo dobro ta kriju: Merlin, Silans i redovnica znaju ta znae njegove rijei, a i kraljica to zna; bez sumnje, ona to savreno zna. Dvorani su veoma uznemireni, jedni s razlogom, a drugi bez razloga. Svak je vrlo zabrinut zbog svojih djela, plaei se da ih Merlin ne razotkrije. Ali trebaju da se plae samo oni koji dobro znaju da su krivci. Nelagoda poinje da se iri. Bilo bi nemogue pobrojati sve sumnje koje lebde u vazduhu. Merlin im odra velianstvenu lekciju, i tom prilikom izjavi da e, ukoliko iznova pone da je ita, doziva u sjeanje, ponavlja i otkriva sve to zasluuje prijekor, barem kraljica biti obeaena, ali i redovnica, jer ba svim dijelovima svoga tijela, ne nalikuje na ostale redovnice ovog svijeta... Kralj potom nareuje Merlinu da se jasnije izrazi. Merline, elim znati kako jedan od nas vara drugoga. Merline, mora mi to dobro objasniti. Takoe mi otkrij ono u vezi preruavanja. Koje dvoje je nasamareno, i koje dvoje ih je nasamarilo? Iskreno mi reci ko je obeaen? Merline, elim da mi to da do znanja. - Sire kralju, istina je gola da je kraljica vas obeastila. Znaete kako, prije nego proe pola podneva. Ovo dvoje, Silans i redovnica, oni su to nas prevarie, a mi smo dvojica prevarenih. Kralju, ova redovnica to stoji pokraj Eufimije, nasamarila vas je
Upotreba enskog roda pridjeva objanjava se injenicom da Silans vrlo dobro zna da je ena i upravo je uznemirena time to bi Merlin to mogao da otkrije. 83 Poslovice, za koje se smatra da izraavaju mudrost naroda, pominju se vrlo esto u srednjovjekovnim tekstovima. Postoji i jedna uvena zbirka Seljakovih poslovica, budui da seljak, u svom obrazovanju, raspolae velikom zalihom proivljenih istina ovog tipa, savjeta i praktinih pouka.
82

svojom enskom odorom. Da, kralju, pravo ste obavijeteni. S druge strane, istina je da je Silans mene nasamarila svojom mukom odjeom, jer je ona ispod te odjee ena, iako je njena spoljanjost muka. Redovnica nosi ensku odjeu, ne strahujui od sunca, sjevernjaka, otrog ili ledenog vjetra. Dragi sire, to se tie Silans, njena mudrost i hrabrost su tako velike, da se kunem da ne poznajem ovjeka koji bi bio dovoljno jak da je nadvlada. ena, to njeno bie, bijae sposobna da vas obeasti, i imae drskosti da to uini, a ena je i ona koja mene zarobi: ta je udno ako se tome smijah, jer nas obe prevarie u toj mjeri, da izazvae meu nama takvu diskusiju, kakvu dvadeset hiljada drugih ne bi bilo u stanju da izazove? Sire, toj situaciji se smijah. Na kralj je potiten vie nego kakav kot ili Englez. Najradije bi, zbog svega toga, umro: nikad ranije nije osjetio takvu bol. Baroni sve ue, jer nita ne bi reeno u tajnosti, i sve im je to smijeno, izuzev onoga to se dogodi kralju: kraljica je grdno zgrijeila, prepuna oholosti, nevjerstva i strane podlosti. Uvijek je bila vrlo okrutna i liena iskrenosti. Obeavala je malo, a davala jo manje. Ponaala se na nain dostojan prezira. itav dvor je gajio takva osjeanja prema njoj. Kralj jo uvijek pomalo sumnja: njegovi ljudi vrsto dre Merlina, a za to vrijeme, nareuje redovnici da se priblii. Naredi da je posve svuku [], zatim nareuje i Silansi da uini to isto. Ubrzo otkri da su tano onakve kakvim ih je Merlin opisao, u detalj! Ljudi iz dvorane ue sve: svi ute, i niko se ne bi usudio da progovori, izuzev kad bi na to bio izriito pozvan; jedini kralj uzima rije, i pred svima izjavljuje: Silans, bila si vrlo hrabra, dobar vitez, junana i valjana; nikada nijedan kralj ili grof nije nainio boljeg junaka od tebe. [] Na svijetu nema tako dragocjena kamena, niti tako vrijedna blaga, koji se moe porediti sa enom punom vrlina! Zahvaljujui Merlinu, sve dolazi na svoje mjesto: ene ponovo dobijaju pravo na nasljedstvo, kraljica i njen ljubavnik, preruen u redovnicu, bivaju kanjeni na smrt, a kralj uzima za enu Silans, koja se vratila svojoj pravoj prirodi.

Merlo
Pria Merlo, napisana u stihovima, prvom polovinom XIII vijeka, izloena je kao aljiva moralizatorska pria, iji podnaslov, koji joj se ponekad pridodaje, Del bogati mazgar, koji se zbog svoje oholosti vraa prvobitnom poslu, odlino opisuje njenu tematiku. Dvostruki preokret sudbine koji zadesi junaka, zbio se zahvaljujui Merlinu, koji ovdje predstavlja umskog genija, nevidljivog posjetioca uma, svedenog na ime, na glas koji prorokuje, nagrauje i kanjava. Merlin, dakle, u ovoj prii, bliskoj fabliou, zastupa hrianski moral: za vrijeme svog prvog pojavljivanja, dao je sebi zadatak da podsjeti ljude na lekcije o velikodunosti i poniznosti kojima nas ui Hrist, i koje menestrel84 velia u svom prologu. Rije je o pripitomljavanju oholih srca: to je, u najmanju ruku, menestrelova elja, koju iskazuje neposredno prije poetka svoje prie. Merlin, izmeu ostalog, otjelotvoruje viziju jednog ovjenijeg svijeta, te ukazujui na
84

Srednjovjekovni pjesnik muziar.

nepopravljive nedostatke seljaka, daje do znanja da je seljak zadovoljan svojim poloajem, to jest dnom drutvene ljestvice, jer po svojoj prirodi ne moe posjedovati vrline, koje se smatraju odlikama velikana ovog svijeta. Seljak, o kom je ovdje rije, zasigurno predstavlja izrazitog prostaka: o tome, izmeu ostalog, svjedoi injenica da on ak ne poznaje Merlina, ime se objanjava i njegovo slabo staranje o njegovom dobroinitelju i nevjerovanje u Merlinovo zavrno proroanstvo. Magiarevo prisustvo u ovoj prii, koja ima brojne verzije, pokazuje, naprotiv, u kojoj je mjeri on bio popularan lik. Bila jednom u zemlji dva ovjeka, koji ivjahu od prodaje drva: to im donosae sitnu dobit, ali Bog koji opskrbljava hranom siromane, izdravae ih i sa to malo dobra, koje je takvim ljudima dostatno. I najmanje blago ini se vrlo velikim onima koji poznaju samo siromatvo. Ne znajui za veliko bogatstvo, zadovoljavahu se oni i neznatnim blagom. Obojica imahu po jednog magarca, koje svakog dana tovarahu u jednoj umi, u koju im nije bio zabranjen ulaz; mazgari zaraivahu na svom tovaru samo po est dinara. Svaki imae jednu kuicu i bijae oenjen, a jedan imae jo sina i ker, tako da je bio optereen sa mnogo vie obaveza nego drugi, koji nije imao djece. On se sa zadovoljstvom trudio da zaradi i neto vie novaca, i ulagao je to je vie mogao, na podizanje svoje dvoje djece: zapravo, svi njeguju svoje potomstvo u skladu sa prirodnim dobrom, a Bog mrzi one koji ne potuju prirodu. Uvijek su skupa ili i vraali se iz ume, kao susjedi puni uzajamnog prijateljstva. Dvadeset godina ivjeli su oni takvim ivotom, sve do dana kad otidoe u umu da tamo dovre zapoeti posao: tog jutra je padao snijeg, i sve se ledilo. Vrijeme bijae tako loe da, onako promrzli, ne mogahu raditi. Ipak, jedan od njih se pomui dok ne pripravi svoj tovar sa drvima. Drugi, onaj koji imae dvoje djece, ne mogae od zime drati kosir u rukama, nego svoje ruke drae na grudima. Natovarivi magarca, prvi poe nazad, a drugi, koji ostade, pripremae se za sijeu manjih drva; ipak, nije se prihvatio posla, nego je poeo kukati, govorei samom sebi: Vaj, ta e biti od mene jadnog, koji nikad nisam okusio ni jedan jedini dan mira? Isto tako ne vjerujem da u ikad doivjeti dan odmora i blagostanja; zbog toga zazivam Boga: da mi se smiluje i podari mi skori svretak i smrt, pod uslovom da se prije toga ispovijedim85. Naputeni i nesreni sam seljak, koji ivi, a zapravo ne ivi, da zaista, ja ne postojim, jer venem u ovom ivotu, ovom ivotu koji se nikom ne dopada! Muan je as seljakovog dolaska na svijet, jer u isto vrijeme za njega se raa i patnja, koja ga prati sve do smrti. Eto kakav je moj put do groba: seljak prezren, bolan, ubog i prepun patnje; danas u biti primoran da postim, a i svi moji ukuani sa mnom, to me mui vie od vlastite sudbine. Moja djeca, ena i magarac skupo plaaju kad je praznini dan, ili kad ne mogu nita zaraditi, jer tog dana nemaju nita za jelo []. Dok jadikovae tako, bijui se rukama o prsa, do uiju mu doprije neki glas, koji dopirae iz blizine: Ko si ti? upita ga glas. - Ja sam prezreni seljak, siromaan, lien dobara od roenja, ampion meu jadnicima, od svih najvei nesretnik: u meni se otjelotvorila zla kob, koja uini da se rodim pod nesretnom zvijezdom, tako da me nita dobro u ivotu ne moe snai i da nikad ne
85

Smrt bez ispovijesti, koja moe odvesti u vjeno prokletstvo, uznemiravala je srednjovjekovnog ovjeka.

doekam kraj svojih dana. Kad bi Bog okonao moj ivot, primio bih to kao dar njegove dobrote, jer do same smrti prezirem svoje postojanje: i s pravom ga prezirem. Ali vi, ko ste vi, dragi gospodine? Za ime Boga, recite mi, molim vas. - Ja sam ovjek po imenu Merlin, prorok koji poznaje istinu o tebi i tvojoj budunosti, i koji e ti, iz saaljenja, izraziti ljubav i zauvijek te uiniti bogatim, pod uslovom da iskreno prihvati da se stavi u slubu Isusa Hrista i njegovih siromaha. Dau ti toliko zlata i novaca, da vie nikad nee oskudijevati, a Bog e te, na kraju ivota, za to nagraditi. Ti dobro zna ta znai siromatvo, jer ti je nanijelo mnogo patnji i sramote; zbog tog kaem da bi ti sigurno iskazivao ljubav prema siromanima, kad bi posjedovao bogatstvo. Kad ih bude uo kako se ale, tvoje iskustvo e ti omoguiti da spozna ono to oni osjeaju; kad se zdrav ovjek razboli, dobro zna ta je potrebno jednom bolesniku. - Znajte, gospodine Merline, da sve kad bi me postavili u sred velikog bogatstva, ne bih zaboravio Boga ni njegovih siromaaka, kojima bih, ba naprotiv, ukazivao sva mogua dobroinstva, dajui im od sopstvenog blaga. - Dakle, tako bi postupio? - Bih svakako, gospodine, to vam posve iskreno mogu tvrditi; zaista, to vam obeavam. - Onda dobro, raunam na tvoje obeanje. Vidjeu sad ta e uiniti po tom pitanju i kako e izvriti ono na ta si se obavezao, jer u zaista uiniti da izae iz bijede. Otii u dno svog vrta, gdje sam, pod stablom jedne zove, zakopao veliko blago. Kopae sa lijeve strane, i odmah otkriti veliku koliinu zlata i novaca, s kojima e initi ta bude htio. Pazi dobro kako e troiti blago, jer e ponjeti ono to bude posijao. Idi, i budi mudar, pazi na moju zapovijest; kroz godinu dana, potraie me opet na ovom istom mjestu i ispriae mi sve o tvom bogatstvu i o tvom novom ivotu: dobro pazi da ne propusti taj sastanak. A onda se glas raspri, i seljak otide. Sav radostan vrati se on iz ume, vodei svog magarca bez cjepanica. Kad ga ena ugleda kako se vraa bez tovara, ne mogae se uzdrati, a da mu ne dobaci: Gospodine krtico, vi odurni, prezreni stvore pun lijenosti, ta e danas jesti vaa djeca? Doveu ih tu pred vas i ostaviti ih, bespomone i prezrene, i od svijeta i od Boga. -Gospo, odgovori on smijui se, moja ste prijateljica i ena, stoga me ne napadajte tako snano, jer Bog brzo ostvaruje svoje namisli: bili biste razumni kad mi ne biste zamjerali. Uskoro e nam Bog pritei u pomo. -Bog nama pritei u pomo! Zbilja, kako? elim to smjesta saznati, jer nije vrijeme za zagonetke. [] Ona ga toliko salijetae i ispitivae, da joj naposlijetku otkri ono to mu je glas obeao. Potom njih dvoje, oboruani po jednim kolcem, otidoe odmah na naznaeno mjesto, i kopavi izvjesno vrijeme, pronaoe ogromno blago koje im omogui da ubudue ive vrlo lagodno. Polako mijenjahu svoj nain ivota, plaei se ogovaranja ljudi; seljak, voen navikom, nastavi odlaziti u umu dvaput mjeseno, sve dok i sa tim ne prestade. Zabavio se udobnou i odmorom, jer od samog djetinjstva znadijae samo za patnje; njegovo blagostanje posta njegov kredo, tako da on zaboravi sve, izuzev ivota u zadovoljstvu i raskoi. Nakupova kua i zemlje, i tokom te godine, ophoae se prema ljudima na takav nain, da su ga svi voljeli zbog njegovog naina upravljanja dobrima, i smatrali ga dobrim

ovjekom, mudracem. [] Po isteku godine, on se vrati u umu, i u umarku razgovarae sa glasom. ta eli? upita ga glas. Nema li svega u izobilju? Na ta se ali? - Gospodine Merline, svakako, vrlo sam bogat, ali za jedno vas usrdno molim, kao svog dragog prijatelja: upotrijebite vau snagu i pomozite mi da postanem upravitelj 86 grada u kom ivim. - Obeavam da e to biti za svega etrnaest dana. A sad idi, ali se vrati za godinu dana, da mi kae ta ti treba, i budno pazi da postupa onako kako se Bogu dopada. Radostan, vrati se on u svoje boravite. Predskazanje koje doe od glasa, zbilja se ostvari: postade on upravitelj i sudac87, u roku koji mu Merlin odredi. Meutim, to mu ne pomoe da uini malo vie dobra jer im mu se pruila prilika da radi po svojoj volji, on je tako i inio; pokorio se monima i, premda ih se bojao, bio im je na usluzi. Nije mogao drugaije postupati zbog otrova koji je nosio u srcu. Nevolja je kad pravda dospije u ruke opaka ovjeka, a on je bio otrovan kao zmija. Tako se oslobodio svih svojih zaduenja, radei samo ono to se njemu dopadalo, prestavi sa injenjem dobrih djela. to je vei poloaj imao, to je bio sve prostiji, nadutiji, podliji i spremniji za svau, u toj mjeri da je, sputan oholou, potpuno zaboravio na Boga: otada, nikad se nije pobrinuo za siromane, nego je, naprotiv, prema njima ispoljavao zahtjeve pune surovosti. to se tie njegovog drugara mazgara, prezirae ga kao kakav grubijan: sjetio bi se siromatva kadgod bi ga vidio, i stoga, ni po koju cijenu, ne mogae nastaviti da ga iskreno voli. Ponaao se kao nerazuman ovjek, i tako se primakao kraj godine. Razmiljae kako e otii da potrai glas i tako saznati ta e mu glas rei: elio je jo vie uveati svoja dobra, na bilo koji nain, lud ili mudar, to pokazivae njegovu veliku lakomost, koja jo uvijek ne bijae zadovoljena. Sveano, i uz veliku pompu, otide on sutradan u umu. Uskoro zaustavi ljude koji su ga pratili, te sam produi do umarka. Stade vikati: Merline, doi da razgovaramo, i pouri molim te, nemam mnogo vremena. - Kako si? ree glas, koji smjesta doe. - Mnogo mi prija i mnogo mi se dopada velika ast koju si mi dodijelio, i zbog toga sam jo uvijek tvoj prijatelj. Ali opet bih te neto zamolio: da mi pomogne da se moja ker uda za upravitelja Akvileje i da uini da moj sin postane biskup grada Ablana od Bekije, iji je biskup preminuo. Bilo bi mi zadovoljstvo i utjeha da moja djeca ne ukaljaju ast svojih roditelja. Kad bi mi uinio ove dvije stvari, zauvijek bi bio moj prijatelj. - Ne bi bilo potrebno da me moli, kad bih bio siguran da u time uiniti dobru stvar. - Glasu, uvjeravam te da e dobro uiniti, jer moja kerka posjeduje mnoge kvalitete: potena je, razumna i vrlo lijepa; to se tie mog sina, veoma je obrazovan, teno ita sve knjige88, a ima samo dvadeset pet godina. - Idi sada, i vodi rauna o sebi, a ja u ti ispuniti tvoje dvije elje: u narednih etrdeset dana, ostvarie se ono to si traio. Budi ovdje za godinu dana poev od dananjeg dana, i pazi ta e traiti: lud je ovjek koji se zaduuje u tolikoj mjeri da se poslije ne moe osloboditi svog duga.
Predstavnik kraljevske vlasti u, preteno, malim okruzima. Upravitelj upravlja kraljevskim posjedom. Pravi kraljev slubenik koji u kraljevskim provincijama, poev od XIII vijeka, zapovijeda pravosuem i policijom, nadgleda upravitelje i upravlja kraljevskim inovnicima, zaduenim za ubiranje i raspodjelu poreza. 88 Srednjovjekovni pridjev lettr koji prevodimo sa obrazovan moe imati dva znaenja: onaj koji poznaje slova, odnosno alfabet, ili onaj koji poznaje knjievnost, koji je uen, a prvi stepen uenosti predstavljalo je poznavanje latinskog. U XIII vijeku, izgleda da je samo 10% populacije bilo pismeno.
86 87

Seljak onda urno napusti mjesto, podbadajui jako svoga konja. Bijae sav radostan, oaran onim to mu je glas predskazao. Njegova ena takoe se obradova kad sazna novosti. U dogovorenom periodu, dogodi se upravo ono to glas obea po pitanju sina i keri. Seljak, ije srce bijae drveno, podal i pun ui, ne okani se svoje niskosti uprkos asti koju mu ukaza Bog. Uivae on u injenju svih vrsta nedjela, izbjegavajui svako dobroinstvo, podravae lukavost i prevaru, voen svojim grijesima ka neizbjenoj sudbini. Te godine, ivio je kao veoma znaajna linost, bogat blagom, a siromaan mudrou, jer glup kakav je bio, nije shvatao da bi se njegova sudbina opet mogla promijeniti. to je vie uveavao svoje bogatstvo i uzdizao se u drutvu, manje je sluio i bojao se Boga: bio je seljak po roenju, uzdignut na visok poloaj zahvaljujui onom to mu je podareno; i to je omoguavalo robu da se oslobodi ubra koje se nalazilo u njegovom srcu. On nije bio u stanju da postupa drugaije: trebalo je da se ponaa u skladu sa svojom prirodom, a niko ne moe izvaditi ili uzeti iz svoje torbe ono ega u njoj nema. Ako u njoj ima dobroga, dobro se moe i uzeti, i nieg drugog nema da se uzme. I tako, kao pravi pokvarenjak, razdui se on svih svojih dugova, ali razduujui se, on se zadui, jer ne bijae zahvalan Bogu za svo bogatstvo kojim ga zasu. To trajae sve do jedne noi, kad on ree svojoj eni: Sutra bih, gospo, trebao poi u umu da razgovaram sa glasom; ali ne idem tamo drage volje, jer ne znam ta da radim sa njim i nije mi stalo do toga da doe. - Gospodaru, poite ipak i razborito porazgovarajte. Otvoreno mu recite: Gospodaru, ne trebate mi vie, ubudue mogu da se odreknem vaih usluga, a i muno mi je dolaziti ovdje tako esto. Onda se vratite, ne plaei se ni te osobe niti koga drugog. Sutradan, nerazumni seljak porani, na svoju nesreu; obue lijepu odjeu i uputi se jaui ka umi, u pratnji dvojice svojih slugu, koji su takoeli jahali. Nastavi sam do umarka, i urno dozva glas, viui: Merlo, gdje si? ekam te ovdje itav trenutak; prii da ti kaem ono to imam, pa da idem. Istog trena, glas doe iz pravca podnoja jednog drveta: Uvalih se ovdje u blato, ree Merlin, i malo je falilo da me tvoji konji ne zgnjee. Reci mi sad ta ti treba. - Doao sam da se oprostim od tebe, i da ti objasnim da mi je postalo nepodnoljivo i muno ovo zamarajue hodanje tamo amo, a ja nemam potrebe da ikog molim ili preklinjem: nita vie ne traim od tebe, odlazim i preporuujem te Bogu. - Nevjerni i bijedni seljae! Prije ti nije bilo muno da, uz magarca koji je kaskao, dolazi ovamo svaki dan, kako bi traio drva i prodavao ih, da bi imao od ega bijedno ivjeti? To te je esto rastuivalo i bacalo u suze. U posljednje vrijeme, ovdje si dolazio jednom godinje, uz veliku pratnju, i odavde odlazio s onim to si elio. Eto kako sam dobro radio i darovao te brojnim darovima! Ti si zbog svega toga postao ohol i uobraen, u toj mjeri da ne pomilja da te jednog dana moe zadesiti nesrea, nerazumni i uobraeni seljae, pun grijeha i lien svake vrline! ovjek koji prihvata i uzdrava seljaka, bere ibu koja ga poslije bije. Prvi put kad si sa mnom razgovarao, nazvao si me Monsinjor Merlin, kao prostoduan i ponizan seljak, kasnije Gospodar Merlin, potom Merlin i na kraju Merlo, kao da u svojim ropskim mislima nisi mogao ukazati malo vie potovanja mom imenu i mojoj asti, odluivi se radije da me oslovi umanjenicom. Neuki i glupavi seljae, uivao si veliko bogatstvo koje ti je Bog, na Gospodar pozajmio, a nikad mu se nisi za to zahvalio! Naprotiv, postao si lakom na blago svojih blinjih, kao

pas koji se najeo strvine: ostaje nad njom i ne prestaje reati, zato to vie ne moe sam jesti, ali iako je potpuno utaio glad, ne eli strvinu prepustiti drugima. Seljae, ni ti se nisi drugaije ponio: nisi mogao ni prebrojati svoje veliko blago, ali si odbijao da se njime poslui kako bi druge darivao. Seljae mazgaru, seljae iz porodice magaraca, siroe u svakoj milosti, seljak si bio i seljak e biti, vrativi se opet svom poslu. Ostavie blaga koja sam ti darivao i otii e onakav kakav si bio kad si doao prvi put, jadikujui zbog siromatva u kojem si se nalazio. Prevario si me kao nevjernik: bijeda e ti se, zbog tvog ponaanja, opet vratiti; zbog tvoje oholosti i srditosti, bie zbaen sa toka Fortune89; umrijee na ubru koje se ovdje nalazi, i nee moi da se ponovo digne. Ne poklanjajui ni najmanje panje Merlinovim rijeima, seljak se vrati kui, i nimalo ne promijeni svoje ponaanje. Meutim, Merlinovo proroanstvo se jo jedanput ispunjava, te sva dobroinstva koja mu donedavno bijahu dodijeljena, jedno po jedno mu se oduzee. Zavrio je tako to je opet kupio magarca i nastavio ii u umu, okonavi svoj ivot u bijedi, i aljenju to je sve izgubio.

Fortuna, koja potie iz grko-rimskog perioda, predstavlja alegorijsku silu koja dijeli sreu i nesreu, bez jasnog kriterijuma: u srednjem vijeku, esto je prikazuju povezanih oiju, sa rogom izobilja u rukama, kako stoji na toku koji se okree, i sa sobom nosi ljude, uzdiui ih i strmoglavljujui po sopstvenoj volji.
89