1.

UVOD
1.1 NESTLA IVO I STLA IVO STRUJANJE
Strujanje u kojem je gusto a fluida konstantna je nestla ivo. Nasuprot tome, strujanje fluida u kojem je gusto a promjenjiva naziva se stla ivo. U stvarnosti, sva strujanja su, u ve oj ili manjoj mjeri stla iva; nestla ivo strujanje, s potpuno konstantnom gusto om, u prirodi se ne doga a. Me utim, brojni aerodinami ki problemi mogu se modelirati kao nestla ivi bez zna ajnije pogreke u preciznosti rezultata. Na primjer, strujanje homogenih teku ina moe se promatrati kao nestla ivo; tako er, za ve inu problema u hidrodinamici moe se pretpostaviti da je = const. Strujanje plinova pri niskim Machovim brojevima je priblino nestla ivo; za Ma < 0,3 uvijek se moe bez velike pogreke uzeti = const. Let svih zrakoplova od po etaka zrakoplovstva pa sve do pred II svjetski rat, kao i let dananjih malih zrakoplova op e avijacije, tako er predstavlja problem nestla ivog strujanja. Osim toga, postoji ogromna koli ina eksperimentalnih i teorijskih aerodinami kih podataka vae ih za nestla ivo strujanje. S druge strane, strujanja s visokim brzinama moraju se promatrati kao stla iva; za takva strujanja gusto a moe se mijenjati u irokom rasponu vrijednosti. op enito: aerodinami ki problemi:

= const. const.
Ma < 0,3 const. Ma > 0,3 const.

nestla ivo strujanje stla ivo strujanje priblino nestla ivo strujanje stla ivo strujanje

1.2 PODRU JA STRUJANJA PREMA MACHOVOM BROJU

Podjela aerodinami kih strujanja naj e e se izvodi prema vrijednosti Machovog broja. Ako je Ma lokalni Machov broj u proizvoljnoj to ki u strujnom polju, tada je prema definiciji strujanje u toj to ki: podzvu no (subsonic) za Ma < 1 zvu no (sonic) za Ma = 1 nadzvu no (supersonic) za Ma > 1 Detaljnija podjela dana je na slici 1. a) podzvu no strujanje (subsonic)

b) krozvu no strujanje s Ma < 1 (visoko podzvu no strujanje) (transonic, high subsonic) c) krozvu no strujanje s Ma > 1 (transonic)

d) nadzvu no strujanje (supersonic)

e) hiperzvu no strujanje (hypersonic) Slika 1. Podjela strujanja prema Machovom broju

a) Podzvu no strujanje. Strujano polje definira se kao podzvu no ukoliko je Machov broj u svakoj to ki manji od 1 (Ma < 1). Podzvu na strujanja imaju glatke strujnice, bez skokovitih promjena u nagibu (Slika 1.a). Budu i da je brzina strujanja u svakoj to ki manja od brzine zvuka, poreme aji u struji (npr. skretanje struje ispred prednjeg brida ili iza izlaznog brida, koji se ire brzinom zvuka) ire se u svim smjerovima i utje u na cijelo strujno polje. Machov broj slobodne struje zraka Ma manji od 1, ne mora zna iti i potpuno podzvu no strujanje preko cijelog aeroprofila. Pri prolasku preko aeroprofila, brzina strujanja se pove ava iznad brzine slobodne struje, i ako je Ma dovoljno blizu 1, lokalni Machov broj moe narasti iznad 1 u odre enim podru jima struje. Op enito se uzima da Ma < 0,8 osigurava podzvu no strujanje preko tankih, zaobljenih tijela. Za debela, tupa tijela Ma mora biti jo manji da bi se osiguralo potpuno podzvu no strujanje. Naravno, ovo je samo kvalitativno poop enje i ne moe se uzeti kao precizna kvantitativna definicija. Nestla ivo strujanje moe se prikazati kao specijalni grani ni slu aj podzvu nog strujanja kada Machov broj tei k 0, Ma 0. b) Krozzvu no strujanje. Ukoliko je Ma blizu 1, strujanje moe lokalno postati nadzvu no (Ma > 1), kao to se vidi na Slici 1.b. Na gornjoj i donjoj povrini aeroprofila pojavljuju se "depovi" s nadzvu nim strujanjem, koji prestaju kroz slabe udarne valove iza kojih strujanje opet postaje podzvu no. Ako se Ma pove a malo iznad 1, nastaje zaobljeni normalni udarni val ispred aeroprofila; iza udarnog vala strujanje je lokalno podzvu no (Ma < 1), kao to je prikazano na Slici 1.c. Ovo podzvu no strujanje potom ekspandira do niskih nadzvu nih vrijednosti preko aeroprofila. Na izlaznom bridu profila nastaju slabi udarni valovi, naj e e u obliku "ribljeg repa". Strujna polja na Slikama 1.b i 1.c karakteriziraju mijeana podzvu no-nadzvu na podru ja pa treba uzeti u obzir fizikalno ponaanje obadvije vrste strujanja. Ponovno se, op enito, moe uzeti da se za tanka, vitka tijela krozzvu no strujanje doga a pri Machovim brojevima slobodne struje u rasponu 0,8 < Ma < 1,2. c) Nadzvu no strujanje. Strujno polje je nadzvu no ukoliko je Machov broj u svakoj to ki ve i od 1. Nadzvu na strujanja esto su karakterizirana pojavom udarnih valova kroz koje se svojstva strujanja i strujnica mijanjaju skokovito, diskontinuirano (nasuprot glatkim, kontinuiranim promjenama u podzvu nom strujanju). To je prikazano na Slici 1.d za nadzvu no strujanje preko otrokutnog profila; strujanje ostaje nadzvu no iza kosog udarnog vala koji nastaje na prednjem bridu profila. Prikazani su i ekspanzijski valovi koji se esto pojavljuju u nadzvu nom strujanju. I ovdje je uvjet Ma > 1,2 isto kvalitativnog karaktera. Ako se, na primjer, prema Slici 1.d, kut profila dovoljno pove a, kosi udarni val e se odvojiti od prednjeg brida profila, i oblikovat e se jaki zaobljeni normalni udarni val ispred profila, te podru je podzvu nog strujanja iza udarnog vala. Dakle, potpuno nadzvu no strujanje je narueno ukoliko je kut dovoljno velik pri odre enom Machovom broju Ma. Odvajanje udarnog vala moe se dogoditi pri bilo kojoj vrijednosti Machovog broja ve oj od 1, a vrijednost kuta pri kojoj se to doga a pove ava se s pove anjem Ma. Nasuprot tome, ako se kut smanji do beskona no male vrijednosti, strujno polje sa Slike 1.d vrijedit e za Ma 1, to tako er pokazuje da je uvjet Ma > 1,2 samo orijentacijska vrijednost. Kako je lokalna brzina u nadzvu nom strujanju ve a od brzine zvuka, poreme aji nastali u nekoj to ki struje ne mogu se iriti uzstrujno (kao u podzvu nom strujanju). Ova osobina je jedna od najvanijih fizikalnih razlika izme u podzvu nog i nadzvu nog strujanja. To je i osnovni razlog zato se udarni valovi doga aju u nadzvu nom strujanju, a ne u podzvu nom strujanju. d) Hiperzvu no strujanje. Ako se ponovno razmotri profil sa Slike 1.d sa zadanim, konstantim kutom i pretpostavi daljnje pove avanje Machovog broja iznad 1, udarni valovi se pribliavaju povrini profila. Tako er, pove ava se jakost udarnog vala, to dovodi do zna ajnog pove anja temperature u podru ju izme u udarnog vala i povrine profila (udarni sloj). Ako je Ma dovoljno velik, udarni sloj postaje vrlo tanak pa dolazi do me udjelovanja izme u udarnog vala i viskoznog grani nog sloja na povrini profila. Temperatura u udarnom sloju postaje dovoljno visoka da omogu ava razvoj kemijskih reakcija u zraku. Molekule kisika O2 i duika N2 se cijepaju, tj. dolazi do disocijacije molekula plina. Dakle, kad Machov broj Ma dovoljno naraste tako da viskozne interakcije i kemijske reakcije postaju dominantna pojava u strujanju, takvo strujno polje naziva se hiperzvu nim. Ovdje je, tako er, vrijednost Ma > 5 orijentacijskog karaktera. Hiperzvu na aerodinamika naro ito se prou avala u periodu od 1955. do 1970. jer se svemirska vozila vra aju u Zemljinu atmosferu s Machovim brojevima izme u 25 i 36. Danas je hiperzvu na aerodinamika samo dio cijelog spektra stvarnih brzina leta.

1.3 KRATKI PREGLED TERMODINAMIKE

Osim promjenjive gusto e, slijede i vaan aspekt za stla ivo strujanje visokim brzinama je energija. Strujanje visokim brzinama je strujanje s visokom razinom energije. Na primjer, za struju zraka na standardnim atmosferskim uvjetima na razini mora pri brzini jednakoj dvostrukoj brzini

zvuka, unutarnja energija 1 kilograma zraka iznosi 2,07 105 J, dok je kineti ka energija 2,31 105 J. Usporavanjem brzine strujanja zraka, kineti ka energija se smanjuje, a pove ava se unutarnja energija to dovodi do pove anja temperature zraka. Zbog toga je za strujanja visokim brzinama, vrlo zna ajno prou avanje transformacija energije i promjene temperature. Time se bavi znanost o toplini ili termodinamika, pa je ona nezaobilazna prilikom razmatranja strujanja visokim brzinama. 1.3.1 Idealan plin

Plin se sastoji od estica (molekula, atoma, iona, elektrona...) koje se vie ili manje slu ajno gibaju. Uslijed elektronske strukture estica, polje sila odre uje prostor izme u estica. Polje sila jedne estice me udjeluje s poljima sila okolnih estica. Ova polja sila nazivaju se me umolekularne sile. Ako je udaljenost izme u pojedinih estica dovoljno velika, utjecaj me umolekularnih sila je malen i moe se zanemariti. Plin u kojem se me umolekularne sile mogu zanemariti definira se kao idealan plin. Za idealan plin, veli ine stanja tlak p, temperatura T i gusto a me usobno su povezane jednako u stanja:
p = RT ,

(1)

gdje je R specifi na ili individualna plinska konstanta koja ima razli ite vrijednosti za razli ite plinove. Za zrak pri standardnim uvjetima, ona iznosi R = 287,05 J/(kgK) Pri temperaturama i tlakovima koji su karakteristi ni za mnoge primjene kod stla ivog strujanja, prosje na udaljenost izme u estica plina je vie od 10 puta ve a od promjera molekula. To je sasvim dovoljno da bi vrijedila pretpostavka o idealnom plinu. Jednakost stanja esto se pojavljuje i u jo jednom obliku:
pv = RT ,

(2)

gdje je v specifi ni volumen, tj. volumen po jedinici mase, v = 1/ (m3/kg) i ne treba ga mijeati s brzinom v ili komponentom brzine u smjeru y koja se tako er obiljeava se v. 1.3.2 Unutarnja energija i entalpija

Ako se promatra pojedina molekula plina, npr. molekula kisika O2 u zraku, ta molekula se giba kroz prostor na slu ajan na in, povremeno se sudaraju i s okolnim molekulama. Zbog svog gibanja kroz prostor, molekula ima kineti ku energiju translacije. Osim translatornog gibanja, molekula moe rotirati u prostoru, pa e imati kineti ku energiju rotacije. Atomi u molekuli mogu vibrirati naprijed-natrag du i poprijeko molekularne osi i tako pridodavati potencijalnu i kineti ku energiju vibracija. Kona no, gibanje elektrona oko jezgri molekula pridonosi energiju elektrona. Tako je ukupna energija molekule jednaka zbroju njezinih energija translacije, rotacije, vibracija i gibanja elektrona. Ako se potom promatra kona ni volumen plina koji sadri veliki broj molekula, zbroj energija svih molekula u tom volumenu definira se kao unutarnja energija plina. Unutarnja energija po jedinici mase plina je specifi na unutarnja energija i ozna ava se s e. Sa specifi nom unutarnjom energijom povezuje se veli ina pod nazivom specifi na entalpija koja se ozna ava s h:
h = e + pv .

(3)

Za idealan plin, i specifi na unutarnja energija e i specifi na entalpija h zavise samo o temperaturi T:

e = e(T ) ,

h = h(T ) .

(4.a) (4.b)

Ako de i dh predstavljaju derivacije specifi ne unutarnje energije i specifi ne entalpije, tada za idealan plin vrijedi:

de = cv dT , dh = c p dT ,

(5.a) (5.b)

gdje su cv i cp specifi ne topline (ili specifi ni toplinski kapaciteti) pri konstantnom volumenu (cv) odnosno pri konstantnom tlaku (cp). U jednakostima (5.a) i (5.b) specifi ne topline cv i cp tako er mogu biti funkcije temperature T. Me utim, za umjereni raspon temperatura (za zrak je to za T < 1000 K),

specifi ne topline se mogu uzeti kao konstantne vrijednosti. Idealan plin za koji su cv i cp konstante naziva se kalori no idealan plin, za koji onda jednakosti (5.a) i (5.b) postaju:

e = cv T , h = c pT .

(6.a) (6.b)

Za veliki broj prakti nih problema stla ivog strujanja, temperatura se kre e u tom umjerenom rasponu, pa e se dalje promatrati samo kalori no idealni plinovi, dakle, s konstantnim specifi nim toplinama. Za neki plin, specifi ne topline cv i cp su povezane kroz jednakost:

c p cv = R . Ako se gornja jednakost podijeli s cp, dobiva se:

(7)

cv R = . cp cp

(8)

Omjer specifi nih toplina ozna ava se s = cp/ cv. Za omjer specifi nih toplina pojavljuje se i oznake k ili . Za zrak pri standardnim uvjetima omjer specifi nih toplina iznosi = 7/5 = 1,4. Uvrtavaju i u jednakost (8), slijedi:

1
ili

R cp
(9)

cp =

R . 1

Analogno, dijeljenjem jednakosti (7) s cv, dobiva se:

cv =
1.3.3

(10)

Prvi zakon termodinamike (Prvi glavni stavak termodinamike)

Promatra se odre ena masa plina koja se definira kao sustav. Zbog jednostavnosti, moe se promatrati 1 kg plina. Podru je izvan sustava naziva se okolina sustava. Sustav i njegovu okolinu dijeli granica sustava, kao to je prikazano na Slici 2. Pretpostavlja se da je sustav stacionaran, odnosno da nema promjena s vremenom. S q je ozna ena mala koli ina topline predana sustavu iz okoline kroz granice sustava. Primjer izvora dodane topline moe biti zra enje iz okoline koje apsorbira masa u sustavu ili provo enje topline uslijed temperaturnog gradijenta kroz granice sustava. Tako er, w ozna ava rad koji okolina izvri nad sustavom, npr. pomicanjem granica sustava ili smanjivanjem volumena sustava. Kao to je re eno ranije, sustav ima unutarnju energiju e uslijed molekularnog gibanja plina. Dodana toplina i izvren rad nad sustavom uzrokuju promjenu energije i, budu i da je sustav stacionaran, promjena energije je jednostavno de:
q + w = de .

(11)

Slika 2. Termodinami ki sustav Jednakost (11) predstavlja prvi zakon termodinamike. To je iskustveno dobiven rezultat potvr en eksperimentima. U jednakosti (11) e je veli ina stanja, pa je de kona ni egzaktni diferencijal i

njegova vrijednost zavisi samo o po etnom i zavrnom stanju sustava. Nasuprot tome, q i w zavise o procesu izme u po etnog i zavrnog stanja sustava. Za odre enu promjenu unutarnje energije de, op enito postoji beskona an broj razli itih na ina (ili procesa) na koje toplina moe biti dovedena ili rad izvren nad sustavom. Za prou avanje strujanja stla ivog fluida posebno su vane tri vrste procesa: 1. Adijabatski proces u kojem nema razmjene topline (niti dovo enja niti odvo enja topline) izme u sustava i okoline; 2. Povratni ili reverzibilni proces u kojem se ne doga aju disipativni fenomeni tj. proces u kojem nema utjecaja viskoznosti, provo enja topline ili difuzije mase; 3. Izentropski proces je istovremeno i adijabatski i reverzibilni, odnosno to je proces u kojem nema promjene entropije sustava. Za reverzibilni proces se moe pokazati da je w = pdv, gdje je dv vrlo mala promjena volumena sustava uslijed pomaka granica sustava, pa prvi zakon termodinamike (jednakost 11) postaje
q p dv = d e .

(12)

1.3.4

Entropija i drugi zakon termodinamike (drugi glavni stavak termodinamike)

Iskustvo pokazuje da e u prirodi toplina uvijek prelaziti s toplijeg tijela na hladnije. Me utim, prvi zakon termodinamike doputa i obrnuti, potpuno nerealan slu aj, sve dok je energija sustava konstantna tijekom procesa. Naravno, priroda omogu ava samo jedan smjer odvijanja procesa prijelaza topline. Da bi se to no utvrdio smjer odvijanja procesa, uvodi se nova veli ina stanja, entropija:

ds =

qrev , T

(13)

gdje je s entropija sustava, qrev mala koli ina topline dodana reverzibilno sustavu, a T je temperatura sustava. Jednakost (13) definira promjenu entropije sustava u zavisnosti o reverzibilno dodanoj toplini qrev. Me utim, entropija je veli ina stanja i kao takva moe se koristiti za bilo koje procese, povratne ili nepovratne. Veli ina qrev moe se odnositi i na po etnu i zavrnu to ku ireverzibilnog procesa gdje je stvaran iznos dodane topline q. Tada se moe koristiti alternativni, iri izraz, koji uklju uje i slu aj povratnog procesa:

ds =

q + dsirrev . T

(14)

U jednakosti (14) dq je stvarna koli ina topline predana sustavu tijekom nepovratnog procesa i dsirrev je prirast entropije uslijed nepovratnih, disipativnih fenomena viskoznosti, provo enja topline i difuzije mase koji se doga aju unutar sustava. Ove disipativne pojave uvijek pove avaju entropiju:
dsirrev 0 .

(15)

U izrazu (15) znak jednakosti odnosi se na povratne procese u kojima se ne doga aju disipativne pojave u sustavu. Kombiniraju i izraze (14) i (15), dobiva se:

ds

q . T

(16)

Nadalje, ukoliko je proces adijabatski (q = 0), izraz (16) postaje:

ds 0 .

(17)

Izrazi (16) i (17) su oblici drugog zakona termodinamike, koji objanjava u kojem smjeru se odre eni proces moe odvijati. Proces moe te i samo u smjeru u kojem se entropija sustava i njegove okoline pove ava ili u krajnjem slu aju ostaje jednaka. Ako se pretpostavi reverzibilno dodavanje topline sustavu u jednakosti (12), nakon uvrtavanja definicije entropije prema jednakosti (13) u jednakost (12), dobiva se: ili
Tds pdv = de Tds = de + pdv .

(18)

Iz definicije entalpije (jednakost 3) slijedi:

dh = de + pd v + v dp .

(19)

Kombiniraju i jednakosti (18) i (19) dobiva se:

Tds = dh vdp .

(20)

Jednakosti (18) i (20) predstavljaju alternativne oblike prvog zakona termodinamike izraene pomo u entropije. Za idealan plin iz jednakosti (5.a) i (5.b) je de = cvdT i dh = cpdT. Uvrtavanjem ovih izraza u jednakosti (18) i (20) dobiva se:

dT pdv + T T dT vdp ds = c p . T T ds = cv

(21) (22)

Ako se iz jednakosti stanja pv = RT izrazi v/T = R/p i uvrsti u izraz (22) slijedi:

ds = c p

dT dp . R T p

(23)

Integriraju i jednakost (23) od po etnog stanja (ozna enog indeksom 1) do krajnjeg stanja (ozna enog indeksom 2) nekog termodinami kog procesa, dobiva se:

s2 s1 = c p
T1

T2

dT T

p2 p1

dp . p

(24)

Za kalori no idealan plin, R i cp su konstante, pa slijedi:

s2 s1 = c p ln
Analogno, polaze i od jednakosti (21) bit e:

T2 p R ln 2 . T1 p1

(25)

s2 s1 = cv ln

T2 v + R ln 2 . T1 v1

(26)

Jednakosti (25) i (26) su prakti ni izrazi za izra unavanje promjene entropije kalori no idealnog plina izme u dva stanja. Iz ovih jednakosti moe se zaklju iti da je entropija funkcija dviju termodinami kih veli ina, npr: s = s(p, T), s = s(v, T) ili s = s(, T). 1.3.5 Izentropski proces

Izentropski proces se definira kao proces koji je i adijabatski i povratan. Za adijabatski proces vrijedi q = 0, a za povratan proces dsirrev = 0. Dakle, za adijabatski povratan proces iz jednakosti (14) dobiva se da je ds = 0 ili entropija takvog procesa je konstantna. Otuda dolazi izraz "izentropski". Za izentropski proces moe se jednakost (25) napisati u obliku:

0 = c p ln ln
ili

T2 p R ln 2 , T1 p1

p2 c p T2 = ln p1 R T1
cp

p2 T = 2 p1 T1

(27)

Iz jednakosti (9) je cp/R = /( 1) pa se izraz (27) moe napisati i kao:

ili

p2 T = 2 p1 T1

(28)

Rjeavaju i na sli an na in jednakost (26) za izentropsko strujanje, dobiva se:

0 = cv ln

T2 v + R ln 2 , T1 v1 c v T ln 2 = v ln 2 v1 R T1 v2 T = 2 v1 T1
c v R

(29)

Iz jednakosti (10) je cv/R = 1/( 1) pa s time izraz (29) poprima oblik:

v2 T = 2 v1 T1

(30)

Budu i da je 2/1 = v1/v2, jednakost (30) moe se pisati i kao:

2 T = 2 1 T1

(31)

Kona no, ako se kombiniraju izrazi (28) i (31), mogu se saeti izrazi za izentropsko strujanje u oblik:

p2 = 2 p1 1

T = 2 T1

(32)

Jednakosti (32) su vrlo zna ajne: one povezuju tlak, temperaturu i gusto u u izentropskom procesu i vrlo esto se koriste. One proizlaze iz prvog zakona termodinamike i definicije entropije. Zbog toga su jednakosti (32) u stvari energijski odnosi u izentropskom procesu. Veliki broj prakti nih problema strujanja stla ivog fluida moe se smatrati izentropskim, na primjer, strujanje preko aeroprofila ili kroz raketni motor. U podru ju neposredno do povrine aeroprofila ili zida raketne mlaznice oblikuje se grani ni sloj unutar kojeg djeluju jaki disipativni mehanizmi viskoznosti, provo enja topline i difuzije. Zbog toga se unutar grani nog sloja pove ava entropija. Me utim, ako se promatra element fluida koji se giba izvan grani nog sloja, za njega su disipativni utjecaji vrlo mali i mogu se zanemariti. Toplina se niti dovodi niti odvodi fluidnom elementu pa je strujanje izvan grani nog sloja adijabatsko. Dakle, element fluida izvan grani nog sloja prolazi kroz adijabatski povratan proces, odnosno izentropski proces ili izentropsko strujanje. U ve ini prakti nih primjena, viskozni grani ni sloj na povini je vrlo tanak u usporedbi s cijelim strujnim poljem, pa se velika podru ja strujanja mogu smatrati izentropskima.

1.4 DEFINICIJA STLA IVOSTI

Sve tvari u prirodi su stla ive do neke ve e ili manje mjere; kad se na njih djeluje tlakom, njihova gusto a se mijenja. Ovo je posebno izraeno kod plinova, mnogo manje kod teku ina, a gotovo zanemarivo kod krutih tvari. Veli ina koja govori koliko neka tvar moe biti stla ena je specifi na karakteristika tvari i naziva se stla ivost. Neka se promatra mali element fluida volumena v kao to je prikazano na Slici 3. Na stranice elementa fluida djeluje tlak p. Ako se tlak u nekom trenutku pove a za beskona no mali iznos dp, volumen elementa e se promijeniti u odgovaraju em iznosu dv. U ovom slu aju volumen e se smanjiti pa veli ina dv na Slici 3. ima negativnu vrijednost. Prema definiciji, stla ivost t fluida je:

1 dv . v dp

(33)

Fizikalno, stla ivost je postotna promjena volumena fluidnog elementa po jedinici promjene tlaka. Me utim, kad se fluid stla uje, njegova temperatura se pove ava zavisno o koli ini topline razmijenjene s okolinom kroz granice sustava. Ako se temperatura fluidnog elementa na Slici 3. odrava konstantnom (nekim mehanizmom razmjene topline), tad se definira kao izotermalna stla ivost T:

T =

1 v v p

.
T

(34)

Slika 3. Definicija stla ivosti Ukoliko nema razmjene topline izme u fluidnog elementa i okoline i ako se trenje moe zanemariti, tada se proces stla ivanja doga a izentropski, a se definira kao izentropska stla ivost s:

s =

1 v v p

.
s

(35)

Indeks s ozna ava parcijalnu derivaciju pri konstantnoj entropiji. Veli ine T i s su termodinami ke karakteristike fluida i njihove vrijednosti za pojedine fluide mogu se prona i u razli itim priru nicima fizikalnih osobina. Op enito, stla ivost plinova je nekoliko redova veli ine ve a od stla ivosti teku ina. Utjecaj stla ivosti pri odre ivanju osobina fluida u gibanju je vrlo zna ajna. Ako se u jednakosti (33) specifi ni volumen zamijeni recipro nom vrijedno u gusto e, v = 1/, dobiva se:

1 d , dp

(36)

odnosno, kad se fluidu nametne promjena tlaka dp, dogodit e se odgovaraju a promjena gusto e d:
d = dp .

(37)

Neka se promatra strujanje fluida, na primjer, preko aeroprofila. Ako je fluid teku ina, ija je stla ivost vrlo mala, tada je za odre enu promjenu tlaka dp, od jedne do druge to ke u struji, promjena gusto e d zanemarivo mala. U tom slu aju, moe se pretpostaviti da je gusto a konstantna i da je strujanje teku ine nestla ivo. Ako je fluid plin, koji ima veliku stla ivost , tada za odre enu promjenu tlaka dp, od jedne do druge to ke u struji, prema jednakosti (37), promjena gusto e d moe biti velika. Dakle, gusto a nije konstantna i op enito, strujanje plina je stla ivo strujanje. Ukoliko se, me utim, radi o strujanju plina malim brzinama, promjene tlaka kroz strujno polje su male u usporedbi s veli inom tlaka. Tako za strujanja plina malim brzina, usprkos visokim vrijednostima stla ivosti , na promjenu gusto e d moe presudno utjecati mala vrijednost dp. Tada se tako er moe pretpostaviti da je gusto a konstantna, odnosno da je strujanje plina malim brzinama nestla ivo strujanje. Pokazalo se da Machov broj moe biti pogodniji kriterij za odre ivanje stla ivosti strujanja, odnosno, moe li se neko strujanje smatrati nestla ivim ili stla ivim. Machov broj se definira kao omjer lokalne brzine strujanja v i lokalne brzine zvuka a:

Ma =

v . a

(38)

Kao to je ve re eno, kad je Ma > 0,3, strujanje se treba promatrati kao stla ivo, a brzina zvuka u plinu povezana je s izentropskom stla ivo u s.

1.5 VANE JEDNAKOSTI ZA NEVISKOZNO STLA IVO STRUJANJE

Osnovne zavisne varijable za neviskozno, nestla ivo strujanje su tlak p i brzina v , pa su potrebne samo dvije jednadbe za rjeavanje ovih dviju nepoznanica. To su jednadba kontinuiteta i jednadba odranja koli ine gibanja. Kombiniranjem ovih dviju jednadbi dobivaju se Bernoullijeva i Laplaceova jednadba koje se koriste za rjeavanje problema neviskoznog, nestla ivog strujanja. Kod ovakvog strujanja pretpostavlja se da su gusto a i temperatura T konstantne. Zbog toga nisu potrebne dodatne jednadbe, odnosno konkretno, nema potrebe za jednadbom energije. Nestla ivo strujanje slijedi isto mehani ke zakone i nisu potrebna termodinami ka razmatranja. Naprotiv, za stla ivo strujanje, gusto a je varijabla i nepoznanica. Zbog toga je potrebna dodatna jednadba - jednadba energije - koja, me utim, uvodi unutarnju energiju e kao nepoznanicu. Budu i da je unutarnja energija povezana s temperaturom T, i T postaje vana varijabla. Dakle, za stla ivo strujanje vane su varijable: p, v , , e i T. Za rjeavanje ovih pet varijabli potrebno je pet jednadbi. Prva jednadba je jednadba kontinuiteta ili zakon o odranju mase:

dV + v dA = 0 , t V A
ili u diferencijalnom obliku, za pravokutne ili Descartesove koordinate:

(39)

(u ) (v ) (w) + + + =0 , t x y z

(40)

gdje su u, v i w komponente brzine u smjerovima osi x, y i z. Za stacionarno (/t = 0), jednodimenzionalno strujanje moe se koristiti sljede i oblik jednadbe kontinuiteta:

ili

dA dv + =0 , A v

(41) (42)

vA = m = const. .

Druga jednadba je jednadba ili zakon odranja koli ine gibanja koji proizlazi iz II Newtonovog zakona:

d (mv ) = dt
odnosno

Fi ,

(43) (44)

v dV + v v dA = fdV pdA . t V A V A

Prvi lan u gornjoj jednadbi predstavlja promjenu koli ine gibanja s vremenom unutar promatranog volumena, a drugi lan je promjena koli ine gibanja kroz grani nu povrinu promatranog volumena. Prvi lan s desne strane znaka jednakosti predstavlja volumenske sile (gravitacijske, elektromagnetske itd), a drugi lan povrinske sile (sile tlaka, sile tangencijalnog naprezanja itd). Vektor f je sila po jedinici mase u promatranom volumenu i ima dimenziju N/kg. Vektorska jednadba odranja koli ine gibanja za neviskozan fluid moe se za pravokutne koordinate napisati u diferencijalnom obliku:

u u u u Fx 1 p +u +v +w = , x t x y z v v v v Fy 1 p +u +v +w = , t x y z y w w w w Fz 1 p +u +v +w = . z t x y z

(45)

Ovdje su u, v i w komponente brzine u smjeru koordinatnih osi, a Fx, Fy i Fz su sile po jedinici volumena u smjeru koordinatnih osi i njihova je dimenzija N/m3. Za stacionarno (/t = 0), jednodimenzionalno strujanje neviskoznog fluida, kada se mogu zanemariti volumenske sile, a od povrinskih djeluju samo sile tlaka, jednadba odranja koli ine gibanja u diferencijalnom obliku postaje:

dp

ili

+ vdv = 0

(46) (47)

dp

+d

v2 =0 . 2

Tre a jednadba je jednadba energije:

v2 v2 e+ dV + e + v dA = qdV pv dA + f v dV t V 2 2 A V A V

( )

(48)

gdje je q toplina dovedena jedinici mase u jedinici vremena, J/(kgs). Prvi lan u gornjoj jednadbi je promjena energije s vremenom unutar promatranog volumena, a drugi lan je promjena energije kroz grani nu povrinu promatranog volumena. Prvi lan s desne strane znaka jednakosti predstavlja razmijenjenu toplinu, drugi lan je rad sila tlaka, a tre i lan je rad volumenskih sila. Preostale dvije potrebne jednadbe su jednadba stanja idealnog plina p = RT te izraz za unutarnju energiju e = cvT. Bernoullijeva jednadba izvedena za nestla ivo strujanje ne vrijedi za stla ivo strujanje; ona polazi od pretpostavke konstantne gusto e to ne vrijedi za stla ivo strujanje.

1.6 DEFINICIJA ZAUSTAVNIH UVJETA

Neka se promatra fluidni element koji se giba kroz to ku u strujnom polju u kojoj su lokalne vrijednosti tlaka, temperature, gusto e, brzine i Machovog broja p, T, , v i Ma. Ovdje su tlak, temperatura i gusto a stati ke veli ine - stati ki tlak, stati ka temperatura i stati ka gusto a. To su veli ine koje bi osje ao promatra koji se tako er giba jednakom brzinom kao i fluidni element. Ukoliko se sada fluidni element adijabatski uspori do nulte brzine, veli ine p, i T e se promijeniti. Vrijednost temperature fluidnog elementa koji je adijabatski doveden u stanje mirovanja naziva se zaustavna (ili totalna) temperatura i ozna ava se s T0. Odgovaraju a vrijednost entalpije definira se kao zaustavna entalpija h0. Za kalori no idealan plin ona iznosi h0 = cpT0. Tako er, nekoj to ki u strujnom polju u kojoj su stati ka temperatura T i entalpija h mogu se pridruiti vrijednosti zaustavne temperature T0 i zaustavne entalpije h0. Ako se u jednadbu odranja koli ine gibanja (45) uvedu pretpostavke stacionarnog (/t = 0) i jednodimenzionalnog (u = v; v = w = 0; /y = /z = 0) strujanja i ako se moe zanemariti sila po jedinici volumena (Fx = 0), jednadba (45) postaje:

v
ili

dv 1 dp = dx dx

(49) (50)

v dv = dp .

Kombiniranjem izraza (3) za specifi nu entalpiju (h = e + pv), odnosno izraza (19) za derivaciju specifi ne entalpije (dh = de + vdp + pdv) i I zakona termodinamike, jednadba (12), q pdv = de, slijedi:

q = dh v dp

(51) (52)

ili

q = dh

dp .

Ako se promatrani proces odvija adijabatski (bez razmjene topline, q = 0), jednadba (52) postaje:
dp = dh .

(53)

Uvrtavanjem jednadbe (53) u (50) slijedi:

dh + vdv = 0 .
Integriranjem jednadbe (54) od neke to ke 1 do neke to ke 2 du strujne linije, dobiva se:
h2 h1

(54)

dh + vdv = 0 ,
v1 2 2 v2 v1 =0 2 2

v2

h2 h1 +
odnosno

h2 +

2 v2 v2 = h1 + 1 . 2 2

(55)

Jednadba (55) mora vrijediti za bilo koje dvije to ke du strujne linije, pa se moe zaklju iti da je:

h+
ili, ako se umjesto h uvrsti h = cpT:

v2 = const. 2

(56)

c pT +

v2 = const. 2

(57)

Jednadba (57) naziva se Bernoulli-Lagrangeova jednadba. Ako u izrazu (55) pretpostavimo adijabatsko usporavanje fluidnog elementa do nulte brzine (v2 = 0), tad je entalpija h2 ujedno i zaustavna entalpija h0 (h2 = h0). Iz izraza (56) slijedi da je zaustavna entalpija konstantna du strujnice:

h0 = h +

v2 = const. 2

(58)

Dakle, zaustavna entalpija, koja je zbroj stati ke entalpije i kineti ke energije, sve po jedinici mase, ima jednaku vrijednost u svakoj to ki du strujnice. Ukoliko sve strujnice ine jednoliku slobodnu struju, to je uobi ajen slu aj, tada je zaustavna entalpija h0 jednaka za sve strujnice, odnosno za itavo strujno polje. Kako je za kalori no idealan plin h0 = cpT0, prema jednadbi (58) moe se zaklju iti da e zaustavna temperatura tako er biti konstantna za jednoliko, neviskozno, adijabatsko strujanje kalori no idealnog plina:

T0 = const.

(59)

Ukoliko se ponovno promatra fluidni element koji se, sada izentropski (ds = 0), usporava do stanja mirovanja, rezultiraju i tlak i gusto a bit e zaustavni tlak p0 i zaustavna gusto a 0. Kako je izentropski proces ujedno i adijabatski, rezultiraju a temperatura bit e zaustavna temperatura T0. Ako se u izraz (18) uvrsti ds = 0 i, prema (6.a), de = cvdT, on postaje:
c v dT = pd v

(60)

Ako u jednadbu (12), I zakon termodinamike, uvrstimo dq = 0, jer je izentropski proces ujedno i adijabatski; i dh = cpdT, dobiva se:

c p dT = v dp Ukoliko se jednadba (61) podijeli jednadbom (60), slijedi:

(61)

ili

vdp = cv pdv dv dp = . v p

cp

(62)

Integriranjem jednadbe (62) od to ke 1 do to ke 2, dobiva se:

v2

2 dv dp , = v v1 p1 p

ln

v2 p = ln 2 , v1 p1 v2 v1

p1 , p2
(63)

kona no

p2 v2 = p1v1 = const.

Jednadba (63) je jo jedan od oblika prije dobivene jednadbe izentropskog strujanja (32).