[Type text]

SADRAJ
1. UVOD .......................................................................................... 2 2. ISTRA PRIJE INVAZIJE RIMLJANA ........................................... 3
2.1. 2.2. NAJSTARIJI ZAPISI O ISTRI ................................................... 3 POVIJESNI NARODI U ISTRI .................................................. 4

2.2.1. HISTRI .............................................................................

3. RIMSKA INVAZIJA U ISTRU ...................................................... 7

3.1. 3.2. 3.3. 3.4. PRVI HISTARSKI RAT .............................................................. DRUGI HISTARSKI RAT ........................................................... TREI HISTARSKI RAT .......................................................... ETVRTI HISTARSKI RAT .......................................................

8 8

10 11

4. RIMSKO UREENJE ISTRE .................................................... 12 5. ZAKLJUAK ............................................................................. 14 6. LITERATURA ........................................................................... 15

[Type text]

1. UVOD
Istarski poluotok se u antiko doba nalazio na geopolitiki izrazito vanom poloaju na Jadranskom moru, na sjevoroistonoj obali u neposrednoj blizini rimske vlasti koja je pokuavala odravati i proirivati prevlast nad nad tim podrujem. Na tom se prostoru nalazio vaan pomorski i prvenstveno trgovaki koridor s izlazom na Sredozemno more. Du istone obale Jadrana brojna su plemena, esto zvana zajednikim imenom Iliri, osnovala svoje zajednice, a bili su poznati kao vrsni pomorci koji su nerijetko ometali plovidbu grkih i rimskih laa Jadranskim morem. Meu tim plemenima, Histri su, ioako meu plemenima najbliim rimskoj opasnosti, meu zadnjima privukli rimsku pozornost kao i sam prostor dananje Istre. Naime, za Rim je puno vei problem predstavljao savez ilirskih plemena na srednjem i junom dijelu Jadrana s kojima je vodio ilirske ratove. Histri su na sebe skrenuli pozornost tek ulaskom u taj savez i sustavnijim gusarenjem na Sjevernom dijelu Jadrana. Tako zapoinje razdoblje histarskih ratova u kojima je postepeno ruena histarska prevlast u Istri, prepreka rimskoj inicijativi i elji za irenjem na istonoj obali Jadrana.

[Type text]

2. ISTRA PRIJE INVAZIJE RIMLJANA

2.1. NAJSTARIJI ZAPISI O ISTRI
Prva pisana spominjanja Istre i njezinog stanovnitva moemo zahvaliti antikim putopiscima i geografima. Tako Hekatej iz Mileta u 7. st. pr. Kr. u svojem djelu koje je sauvano u fragmentima, Putopis (Periegesis) spominje tri naroda, Istre, Kaulice i Liburne. Taj je izvor esto navoen u djelima drugih antikih autora pa tako u 6. st. pr. Kr. Teopomp ili Stjepan Bizantinac, autor rjenika zemljopisnih pojmova pie: Istri, narod u Jonskom zaljevu. Hekatej, Europa Kaulici, narod uz Jonski zaljev. Hekatej, Europa. Nazvan je po brdu. Liburni, narod u dubljoj unutranjosti Jonskog zaljeva. Hekatej, Europa. Nazvani su pak po nekom Liburnu koji je izumio liburnske lae i liburnsku mandiju oblik odjee.1 U to vrijeme Grci su Jadransko more nazivali Jonskim zaljevom; naziv Jadransko more se pojavljuje tek kasnije, a eponim mu je grad Adria na zapadnoj obali Jadrana uz deltu rijeke Pad. O Kaulicima nema kasnijih izvora, ali o Histrima i Liburnima piu i brojni drugi grki autori poput Pseudo-Skilaka i Aristotela iz Sagire u 4. st. pr. Kr. Potonji podrava tada opeprihvaenu teoriju kako rijeka Dunav ima jo jedno ue osim crnomorskog koje se ulijeva u Jadransko more Ister (Istros)2. Ta teorija, ispravljena tek u Augustovo doba, proeta je i u djelima mnogih grkih knjievnika u 3. st. pr. Kr. poput Kalimaha iz Kirene, Apolonija s Rodosa, Apolodora i Likofrona, koji piu o mitu o Argonautima na elu s Jasonom koji Kolhianima kradu zlatno runo te od njih bjee uzvodno Dunavom ne bi li stigli do Jadrana. Pritom Medeja, odbjegla ki kolhidskog kralja ubija svog brata Apsirta nakon ije smrti Kolhiani naseljavaju Istru i Kvarner i utemeljuju grad Polai te se tako ovaj mit vezuje i uz nastanak grada Pule.

1 2

Ivetid, E., Istra kroz vrijeme, Rovinj, 2009., str. 116 Starac, A. Rimsko vladanje u Histriji i Liburniji, Pula, 1999., str. 7

[Type text]

2.2. POVIJESNI NARODI U ISTRI

Najstariji poznati narodi na tlu Istre su Histri, Liburni i Japodi. Podruje Histra prostiralo se zapadnom i sredinjom Istrom do obronaka Uke. Liburni su se od rijeke Rae na istoku protezali dananjim Hrvatskim primorjem sve do rijeke Krke u Dalmaciji dok je podruje Japoda bilo na sjevernim rubnim dijelovima Istre, u zaleu dananje Rijeke i Gorskom Kotaru. Pripadaju indoeuropskoj skupini naroda koja se dolaskom na podruje istarskog poluotoka pomijeala s autohtonim stanovnitvom oko 12. st. pr. Kr. Neki izvori ih smatraju Ilirima, iroj skupini naroda naseljenih na istonoj obali Jadrana prema jugu do dananje Albanije te sve prema istoku u dananjoj Makedoniji i Srbiji. Ovu teoriju valja uzeti s rezervom jer su antiki izvori esto sve narode na istonoj obali Jadrana nazivali zajednikim imenom Iliri. Drugi pak izvori smatraju da su Histri, Liburni i Japodi po mnogoemu sliniji Venetima, takoer indoeuropskom narodu ije je podruje obuhvaalo dananju sjeveroistonu Italiju pa su tako zapravo bili i zapadni susjedi Histra. Teko je utvrditi tonost ove teorije, ali je nepobitan kulturni utjecaj Veneta na kulturu Histra, tj. utjecaj etrurske kulture posredstvom Veneta. Od 8. st. pr. Kr. pa sve do kraja histarske slobode bilo je razmjene dobara meu dvama narodima te proimanja kultura koju su Histri dalje prenosili na druge susjedne narode. Utjecaj je oit kod izrade keramike, oruja i orua. Histri, Liburni i Japodi nisu poznavali pismo tako da prva pisana svjedoanstva o ovim narodima nalazimo tek u djelima grkih i rimskih autora u kasnijim razdobljima. Grcima koji su na jadranskoj obali osnovali svoje kolonije poput Korkyre, Isse i Farosa u Dalmaciji te Spine i Adrie u delti Pada, kao moreplovcima, narodi Istre prvenstveno su ostavili dojam zloglasnih gusara koji su presretali i plakali njihove lae. Gusarenje obalnih naroda bilo je svakidanja djelatnost. Time su titili prevlast nad svojim teritorijalnim vodama i plijenom nadomijetali nedostatak za poljoprivrednim i stoarskim proizvodima koje nisu sami mogli u potpunosti namiriti shodno svojim potrebama na
Slika 1 Povijesni narodi u Istri i pojedina histarska plemena (www.lzmk.hr , 13.1.2012.)

[Type text]

nepristupanim i nepolodnim terenima na svojim podrujima. O pomorskoj moi povijesnih istarskih naroda svjedoe brojni antiki autori. Plinije Stariji, rimski povjesniar, Liburne spominje kao stanovnike sredinje Italije koje su otamo istjerali Umbrijci. Neki navode kako su Liburni uz Japode u 1. polovici 1. tisuljea pr. Kr. imali kontrolu nad velikim dijelom Jadrana pa se u tom kontekstu u literaturi moe naii na termin tzv. liburnska talasokracija3. O njihovoj nesumnjivoj pomorskoj moi svjedoi i injenica da su Rimljani od njih preuzeli liburnu, brzu liburnsku lau.

2.2.1. HISTRI Histri ili Istri, indoeuropski narod, formirali su se poetkom eljeznog doba, u 12.-11. st. pr. Kr. te nastanili na istarskom poluotoku koji po njima dobija svoj naziv Istra. Narod Histra sainjavalo je vie manjih plemena povezano politikim, gospodarskim i kulturnim saveznitvom. Plinije Stariji imenuje neke od njih: Fekusi (Fecusses) u zaleu Pule, Menonkaleni (Menoncaleni) na Poretini, Katali (Catali) u zaleu Kopra. No, esto su eponimi naselja prije rimske vlasti bili imena etnikih skupina na tim podrujima pa je mogue da su na jugu Istre ivjeli Polates, na zapadu Parentini, a na sjeveru Piquentini4. Bavili su se stoarstvom, poljoprivredom i trgovinom ponajvie s Grcima koji su plovili uz istarsku obalu te Rimljanima. Jadransko more bilo je vaan morski pravac u tvz. jantarskom putu5 do ua Pada, Timava i Soe te su luke Nezakcij i Parentij utoliko imale vanu ulogu. Ipak, ostavljali su dojam opasnih gusara sjeverne jadranske obale uz Liburne. Naoruanim laama nadzirali su obale oko june Istre. Baze histarskih gusarskih brodova bile su luke u Budavama kod Valture, Medulinskom, Pulskom i Limskom zaljevu, ue rijeke Mirne kod Novigrada i druge. Gusarenjem su namirivali vlastite potrebe za dobrima koje nisu bili u mogunosti sami proizvesti, za ivot i daljnje trgovanje. Ta je aktivnost bila i jedan od razloga rimskih napada te poetka histarskih ratova u 3. i 2. st. pr. Kr. U posljednjim stoljeima prije Krista dolazi do procvata histarske kulture, Histri nadziru itav istarski poluotok. U II. stoljeu pr. Kr. njihovo se podruje protezalo od Reke (Timava) na sjeverozapadu, ukljuivalo je Kras i iariju do Uke.6
3

talasokracija mod koja se osniva na vladavini nad morem; pomorska dominacija (Anid, V., Goldstein, I., Rijenik stranih rijei, Zagreb, 2000.) 4 Piquentum, stari naziv za Buzet 5 Zaninovid, M., Zemljopisno-povijesni poloaj luka Parentija i Nezakcija, Pula, 2005., str. 115 6 Ivetid, E., op. cit. 1, str. 74

[Type text]

Histarska naselja su gradinskog tipa, tj. utvrena zidinama na breuljcima te omeena suhozida graenim tehnikom

velikim kamenim blokovima radi lake obrane od napada. Najpoznatija histarska gradina Nezakcij (Vizae, Nesactium) bio je vjersko sredite i imao centralnu poziciju u savezu histarskih plemena. Pitanje datacije tog saveza i uspostavljanja histarskog kraljevstva i dalje ostaje neodgovoreno. Nemogue je sa sigurnou utvrditi koliko je taj savez bio vrsto organiziran

prethodno rimskim vojnim pohodima (od

Slika 2 Istona obala Jadranskog mora oko 5. st. pr.Kr. (http://en.wikipedia.org/wiki/File:Liburnia_5th_BC.png, 13.1.2012.)

kojih se prvi zbio 221. god. pr. Kr.) ili je upravo tek nadolazea rimska opasnost

bila osnovni motiv snanijeg povezivanja plemena. Jedan od razloga je i injenica to prve opirnije informacije o Histrima povijest crpi tek iz zapisa rimskih autora vezanih uz rimsku invaziju u Istru i histarske ratove. Najopseniji izvor o histarskim ratovima predstvalja djelo rimskog povjesniara Tit Livija Od osnutka grada (Ab urbe condita) iz 1. st. pr. Kr. iako su izgubljene dvadeseta i pedeset deveta knjiga tog djela koje opisuju prvi odnosno etvrti histarski rat.

[Type text]

3. RIMSKA INVAZIJA U ISTRU

Histri su s Rimljanima ratovali u etiri navrata. U 3. st. pr. Kr. Histri su konstantno napadali rimske lae i ometali im plovidbu svojim gusarenjem. No, Rim je tada odolijevao izazovima 1. punskog rata protiv Feniana (264.-241. g. pr. Kr.) te su histarski napadi ostajali nekanjeni. Zatim Rimljani 229.-228.-g. pr. Kr. ratuju s Ilirima u 1. ilirskom ratu za prevlast nad Jadranskim morem. Rimski interes za Histrijom naglo je porastao nakon histarskog saveza s ilirskim voom Demetrijem Farskim.

3.1. PRVI HISTARSKI RAT

Demetrije Farski postao je najutjecajnija osoba u ilirskoj dravi enidbom za Triteutu, ker Pinnesa, ilirskog vladara poznatijeg po svojoj maehi Teuti pod ijim je patronatom vladao do svoje punoljetnosti. Ulaskom u savez s Demetrijem Farskim, Histri su zapoeli svoje sudjelovanje u ilirskim sukobima protiv Rima pljakanjem rimskih laa sa itom 221. g. pr. Kr. Bio je to povod prvom rimskom vojnom pohodu na histarski teritorij. Ova pljaka nije imala karakter neorganiziranog razbojstva, nego politikog antirimskog programa, kojeg su Histri provodili u savezu s Demetrijem Farskim.7 Rimska vojna ekspedicija bila je kazna histarskom narodu za ometanje rimskih planova u ratu protiv Ilira. Pohod su vodili rimski konzuli Publije Kornelije i Marko Muncije. Iako je Tit Livijeva 20. knjiga koja najopirinje govori o 1. histarskom ratu izgubljena, o ovome sukobu piu i grki povjesniar Apijan, kasnoantiki povjesniar Eutropije i bizantski povjesniar Zonara. Ako je vjerovati njihovim navodima, rimski napad krenuo je s mora i bio usmjeren na histarske luke. Histarske gusarske lae su spaljene i potopljene te je vjerojatno srueno nekoliko gradina dok su se neke moda i same predale pred rimskim napadima.

Starac, A., op. cit. 2, str. 7

[Type text]

Napad na histarski teritorij ostao je ogranien na priobalne dijelove dok su unutranji dijelovi poluotoka ostali netaknuti jer kopnena vojska nije sudjelovala u sukobima. Iz navedenog se moe zakljuiti da cilj ovog sukoba Rimljanima nije bilo
Slika 3 Replika histarke lae u Arholokom muzeju Istre u Puli (Starac, A., Rimsko vladanje u Histriji i Liburniji, Pula, 1999. str. 8)

uspostavljanje

vlasti

na ve

histarskom mogunost

podruju nesmetane

plovidbe

histarskim priobaljem radi daljnjeg uspjenog ratovanja protiv Ilira. Nakon izvojevane pobjede protiv Histra, rimska mo nad histarskim podrujem i dalje nije bila dovoljno jaka da bi se Histrima mogao nametnuti danak ili neka druga vrsta obveze prema Rimljanima. Histri su nedugo nakon sukoba s Rimljanima obnovili sruene gradine te povratili svoju prevlast i nadzor nad sjevernim Jadranom. Pobjedom nad Histrima u 1. histarskom ratu, Rimljani su dobili novi polet te je ve 219. g. pr. Kr. Demetrije Farski poraen u 2. ilirskom ratu.

3.2. DRUGI HISTARSKI RAT

Histri su nakon 1. histarskog rata nastavili ivjeti kao rodovska zajednica plemena s istaknutim voama na elu. S vremenom se jedan od voa istaknuo iznad drugih, a izvori ga nazivaju kraljem (rex) iako je malo vjerojatno da je nosio takvu ili slinu titulu. Ime mu je ostalo nepoznato, ali poznato je ime njegova sina koji je odigrao vanu ulogu u predstojeim sukobima s Rimljanima, Epulon. Buduim sukobima Rimljana i Histra prethodilo je rimsko prodiranje u Italiji juno od rijeke Pad. Svoju su vlast uspostavili i utvrdili brojnim kolonijama i u podruju Veneta, sjeverno od Pada. Glavni rimski cilj na tom podruju bilo je osiguranje mirne plovidbe Jadranom te zatita tog podruja od napada okolnih naroda. 183. g. pr. Kr. konzul Klaudije Marcel u Histrima prepoznaje prijetnju sigurnosti istonih granica te od Senata trai doputenje za novi napad. Senat odbija taj prijedlog no odluuje da se

[Type text]

zapoinje s gradnjom nove kolonije, Akvileje (Aquileia). Gradnja je zapoela najvjerojatnije 182. g. pr. Kr., a Akvileja je izgraena ve godinu dana kasnije. Kao i ostale rimske kolonije, sluila je za dodjeljivanje zemlje rimskim doseljenicima i provoenje nadzora nad starosjediocima. No, imala je jo dvije specifine funkcije, sprijeiti napade alpskih plemena prema jugu te je trebala posluiti kao baza za budue napade na Histre te daljnjeg irenja na istonoj obali Jadrana. Gradnja nove kolonije tako blizu granice dvaju naroda imalo je snanog negativnog odjeka meu Histrima. Novi rat protiv Histra dugo je planiran i trajao je s neprestanim okretanjem sree s jedne na drugu zaraenu stranu. Zapoeo je 178. g. pr. Kr., a predvodio ga je konzul Aulo Manlije Vulzon. Njegovom pohodu izostalo je formalno odobrenje Senata i jasan povod. Moe se nagaati da je postojala elja da se preduhitre oekivani napadi s histarske strane. Ovaj je put pohod pripremljen s dvije strane, i s kopna i s mora. Kopneni napad vodio je konzul Klaudije Marcel, a pomorski duumvir Gaj Furije. Rimski prodor na jug odvijao se u dvije faze. U prvoj fazi rimska se vojska utaborila blizu rijeke Timav. Na uu rijeke su usidreni rimski ratni brodovi. Oko istarskog poluotoka uspostavljena su dva pomorska koridora kako bi se izbjegla ilirska pomo Histrima s mora. Histri su bili opkoljeni. U drugoj fazi Rimljani su zali u histarsko podruje te se utaborili u blizini dananjeg Trsta. Istovremeno su i Histri, s Epulonom na elu, pripremali svoj plan za napad. Jednog su jutra napali tabor. Jutarnja izmaglica zavarala je rimske vojnike koji su pomislili da je napadaa vie nego to ih je zaista bilo te su pobjegli prema moru i prepustili tabor Histrima. Histri su ih sustigli te ubili nespremne na borbu. Tit Livije nam opisuje dogaaje u taboru nakon histarskog osvajanja: Kako nisu bili vini malo otmjenijem iveu, suvie su se pohlepno natrpali vinom i jelima8 Ubrzo je uslijedio rimski protunapad. Pijani Histri u snu su ubijeni ili protjerani, a Epulon je uspio pobjei. Vijest o histarskoj opsadi tabora brzo je stigla do Rima te Senat odluuje o daljnjoj militarizaciji graana. U Akvileju je poslan konzul Marko Junije Brut. Tek je tada bilo jasno da je tabor ve ponovno osvojen. U meuvremenu su se odbjegli Histri vratili u svoje gradine i ekali rimski napad. Rimljani u to vrijeme nisu ratovali zimi te je daljnji sukob odgoen do proljea 177. g. pr. Kr. Brut se vratio u Rim, a za

Ivetid, E., op. cit. 1, str. 80

[Type text]

konzula je umjesto Vulzona drijebom izvuen Gaj Klaudije Pulkher. No, unato injenici da je odabran novi konzul, stari konzuli Brut i Vulzon zapoinju u proljee novi pohod na Histre. Svaki rimski napad bio je uspjean; palili su i pljakali bez potekoa jer Histri dalje nisu bili pripremljeni i organizirani za nove sukobe. uvi vijest o Brutovom i Vulzonovom napadu, Pulkher je odjurio u Akvileju, bez da je prethodno primio ovlasti prema vjerskim propisima, i traio da mu prepuste vlast to oni odbijaju. Pulkher se vratio u Rim, primio zavjete te se odluio vratiti u Akvileju s dvije legije. U meuvremenu, Vulzon i Brut se odluuju za napad na Nezakcij u koji se, nakon bijega iz rimskog tabora, vratio i Epulon. Ako je vjerovati prii Tit Livija, Rimljani su skrenuli tok rjeice kojom se Nezakcij opskrbljivao vodom. Epulon, uvidjevi da je rimski prodor u gradinu pitanje vremena, nareuje svojim vojnicima da ubiju ene i djecu pa sebe, kako ne bi pali pod rimsku vlast. I sam si je Epulon maem zadao smrtonosnu ranu u srce. Ipak, veina Histra je prethodno padu Nezakcija priznala rimsku vlast te prodana u roblje. Nakon pada Nezakcija osvojene su i gradine Faverija i Mutila, ija tona lokacija nije utvrena, ali se pretpostavlja da su se nalazile oko dananje Rae i Medulina. Pad Nezakcija oznaio je kraj histarske slobode. Pulkher je preuzeo vlast i raspustio stare legije pod vodstvom Bruta i Vulzona. O dogaajima nakon 2. histarskog rata se malo zna. Histrima je nametnuta neka vrsta danka kao dokaz o rimskoj moi nad histarskim narodom. Rimljani oito i dalje nisu vidjeli potrebu za ozbiljnijim uspostavljanjem vlasti u Histriji. Kako ne bi dolo do novog ustanka, prethodno povuene rimske legije, vraene su u Histriju. No jo nije pronaeno nijedno arheoloko nalazite s rimskim taborom koje bi to dokazalo.

3.3. TREI HISTARSKI RAT

Trei histarski rat vie je bio nepromiljen napad konzula Gaja Kasija Longina nego zapravo novi rat Rimljana i Histra. Naime, Longin je 171. g. pr. Kr. krenuo u ratni pohod na Makedoniju iz sjeverne Italije preko istone jadranske obale bez odobrenja Senata. Prolazio je kroz zemlje Karna, Histra i Japoda te ih pritom opustoio. 170. g. pr. kr. tri naroda alju svoje izaslanike u Rim ne bi li se Senatu poalili na Longinov pohod. Iste godine protiv Longina se proveo postupak u Senatu, pri emu su izaslanici napadnutih naroda svjedoili protiv odmetnutog konzula, kojim
10

[Type text]

je utvreno jo Longinovih nedjela te da je neovlateno napao narode sjevernog Jadrana. injenica da su se Histri poalili Senatu na Longinov napad, kojem nisu pruili nikakav otpor, govori u prilog miljenjima da je tom dogaaju prethodilo uspostavljanje odreenog saveznitva (foedus)9 ili, vjerojatnije, dogovora o nenapadanju (fides)10 kojeg su Rimljani esto uspostavljali s nasilno pokorenim narodima. I sam ishod provedenog postupka protiv Longina i injenica da se Senat ogradio od njegovih postupaka potvruje tu tezu.

3.4. ETVRTI HISTARSKI RAT

O etvrtom rimskom vojnom pohodu se vrlo malo zna iz povijesnih izvora. O njemu je pisao i Tit Livije, no njegova 59. knjiga u kojoj opisuje dogaaje posljednjeg pohoda je izgubljena. Ovim dogaajima su ipak poneto napisali i rimski povjesniari Plinije Stariji i Apijan. Konaan poraz Histra pripisuje se konzulu Gaju Semproniju Tuditanu koji je 129. g. pr. Kr. poduzeo vojni pohod protiv Japoda. Plinije navodi da je Tuditan na putu prema Japudiji (u dananjoj Lici i Gorskom kotaru) pokorio i Histre. Ako je to zaista istina, vjerojatno se radilo o Histrima koji su ivjeli u sjevernoj Istri te graniili s Japodima. Teko se moe zakljuiti da se radilo o itavom ili barem veini histarskog naroda imajui na umu da je glavnina Histra priznala rimsku vlast nakon 3. histarskog rata 177. g. pr. Kr. Tuditan, po svemu sudei, ovim pohodom nije Japode potpuno pokorio rimskoj vlasti ve je tek 35.-34. g. pr. Kr. to uspjelo Oktavijanu. Ipak je te iste 129. g. pr. Kr. proslavio trijumf objedinjenja rimske vlasti na jadranskoj obali, od Akvileje do rijeke Krke, a u izvorima vie nema zapisa o kasnijim protestima Histra spram rimske vlasti.

foedus, eris, n. savez, ugovor; naredba; obedanje (epid, M., Latinsko-hrvatski rjenik, Zagreb, 1991., str. 106) fides, ei, f. vjernost; obedanje; sigurnost od drave zajamena; zatita, obrana (epid, M. op.cit. 8, str. 104), pri emu je naelo bona fides, naelo dobre volje ili savjesnosti, jedno od osnovnih naela rimskog pretorskog ili honorarnog prava, koje slui kao korekcija civilnom (Romac, A., Rimsko pravo, Zagreb, 1994)
10

11

[Type text]

4. RIMSKO UREENJE ISTRE

Histrija ve 221. g. pr. Kr., u doba 1. histarskog rata dobija od Rimljana status provincije, tj. susjedne oblasti koju treba osvojiti, dakle, bila je podruje vojnog djelovanja, a ne civilne uprave11. Iako se o upravnom ureenju Histrije nakon podvrgavanja rimskoj vlasti 177. g. pr. Kr. malo zna, pretpostavlja se da je inila dio vee provincije Ilirik (Illyricum) ustanovljene najvjerojatnije 167. g. pr. Kr. Mogue je i da je bila uklopljena u ovlasti konzula Cisaplinske Galije, no kad je 42.-41. g. pr. Kr. granica ove provincije pomaknuta na rijeku Riane (Formio), Histrija je definitivno postala dio Ilirika. 177. g. pr. Kr. ipak nije bila i godina poetka potpune romanizacije Histrije, ve je ona tekla u fazama, u poecima relativno sporo jer Rimljani u tome nisu vidjeli preveliki interes osim uspostavljanja vojne prevlasti na tom podruju. Do sredine I. stoljea pr. Kr., meutim, u Istri nije bilo niti jednoga slubenog rimskog naselja, a nema ni konkretnih tragova rimske materijalne kulture toga stoljea.12 Dakle, pravi proces romanizacije u Histriji poinje tek sredinom 1. st. pr. Kr. Rimljani su u to vrijeme esto pogodovali nekolicini lokalnih uglednika ne bi li tako stvorili posluan i odan gornji sloj autohtonog stanovnitva. Bitna posljedica romanizacije bilo je i poticanje urbanizacije, izgradnje novih gradova novim tehnikama i materijalima uz planski izraen tlocrt budueg naselja. Izvan grada provedena
Slika 4 Rimska centurijacija Istre (Ivetid, E., Istra kroz vrijeme, Rovinj, 2009., str. 129)

je centurijacija zemljita za proizvodnju hrane; podruje veliine 710710m podijelilo bi se na sto jednakih dijelova te bi se svaki dio dao jednoj obitelji u posjed.

11 12

Ivetid, E., op. cit. 1, str. 92 Ivetid E., op.cit. 1, str. 93

12

[Type text]

Pojedini gradovi imali su status kolonije, grada s najviim stupnjem samouprave kojom su upravljala dva duovira, a sastojala se od grada (urbs) i okolnog zemljita (ager

coloniae). Primjer kolonija bili su Pula (Pola) i Trst (Tergeste). Gradovi s manje Porea samoupravnih ovlasti, poput

(Parentium), imali su status naselja rimskih graana Gradovi, (oppidum tj. opine civium s Romanorum). stupnjem
Slika 5 Tlocrt antike Pule (Ivetid, E., Istra kroz vrijeme, Rovinj, 2009., str. 97)

niim

samouprave i samo nekim municipalnim pravima, imale su status municipija, a najee se radilo o naseljima u kojima nije ivjelo samo rimsko ve i autohtono stanovnitvo kao to je sluaj bio u Nezakciju. Izgradnjom novih puteva i cesta omoguavalo se irenje latinskog pisma i jezika kao preduvjeta za daljnje irenje i ukorjenjivanje rimske kulture u novoosvojenim podrujima pa tako i Histriji.

Slika 6 Tlocrt antikog Porea (Ivetid, E., Istra kroz vrijeme, Rovinj, 2009., str. 95)

13

[Type text]

5. ZAKLJUAK
U razdoblju od 221. do 129. g. pr. Kr. Histri su pruali otpor rimskoj vlasti i elji za prevlau na istarskom poluotoku. Ipak, histarsko je stanovnitvo na kraju priznalo trijumf rimske vojske na svojem podruju i to ve poslije 3. histarskog rata 177. g. pr. Kr. Iako je rimska vojska potom krenula u jo jedan vojni pohod, o njemu povijest ne nudi puno informacija pa je mogue da je zapravo bilo rijei o sporadinoj pobuni odreene skupine histarskog stanovnita, a ne o organiziranoj pobuni veine histarskog naroda. Iako je Rimska Republika na prvi dojam relativno lako trijumfirala na histarskome podruju u 3. histarskom ratu, prethodna dva dokaz su da je histarska opasnost bila olako shvaena i ak podcijenjena, to se moe donekle opravdati optereenjem koje je Rim imao u tom trenutku vodei punske i ilirske ratove. Nakon ulaska Histra u savez s Demetrijem Farskim, Rim je uvidio da je pohod i trijumf u Histriji i mogunost irenja vlasti od Akvileje prema jugu du istone obale Jadrana i nain kako napokon poraziti ilirsku vlast, ovaj put s kopna, nakon to su pomorski pohodi bili neuspjeni. Osvajanjem Histrije, ona je stupila u rimski civilizacijski krug. Premda nije u prvi mah zapoeto s preureenjem Histrije, jednom kada je preureenje bilo zapoeto (1. st. pr. Kr.), slika istarskog poluotoka dubkom je izmijenjena. Izvrena je prava romanizacija pokorenog podruja, provedena je urbanizacija i centurijacija, izgraene su nove ceste koje su Histriju, novu rimsku koloniju, povezivale s ostatkom matine zemlje. Rimski se jezik i kutura openito tako duboko ukorijenio u Histriji, o emu i danas svjedoe brojni dokazi.

14

[Type text]

6. LITERATURA

Iveti, E., Istra kroz vrijeme, Centar za Povijesna Istraivanja, Rovinj, 2009. Romac, A., Rimsko pravo, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, 1994. Starac, A., Rimsko vladanje u Histriji i Liburniji Monografije i katalozi 10/I, Arheoloki muzej Istre, Pula, 1999. Zaninovi, M., Zemljopisno-povijesni poloaj luka Parentija i Nezakcija, Histria archeologica, 36, Pula, 2005. epi, M., Latinsko-hrvatski rjenik, kolska knjiga, Zagreb, 1991.

15