• Embed Doc
  • Readcast
  • Collections
  • CommentGo Back
Download
 
 Naslov originala:
Sören KierkegaardENTEN ELLERForforerens DabogKøbenhaven, 1843.
Sören Kierkegaard
DNEVNIKZAVODNIKA
Iz „Dnevnika"
Prevod i pogovor
 Danko
Grlić 
BEOGRADSKI IZDAVACKO-GRAFICKI ZAVODBeograd 1975.
 
Korice
Dragan Lubarda
 Zar je jedino um kršten? 
 Zar su strasti bezbolne? 
I
z posvema ličnih razloga učisto sad prenosim onajprijepis, koji sam tada ispisao uzburkana srca i u naj- većoj žurbi. Pa ipak, moram priznati, da jedva savla-đujem strah, koji me u ovom trenu obuhvaća. Pro-življavam još jednom užase onih sati i grižnju savjesti,koju ne mogu ušutkati čak ni tada, kad sebi predo-čujem, da je ona ladica ipak bila otvorena.Nije bio zaključao svoj pisaći stol, sasvim protivsvoga običaja. Ladica je bila izvučena. Bilo je u njojmnoštvo papira, a odozgo je ležala neka knjiga u veli-kom četvrtformatu, koja je nosila rukom pisani naslov
 »Comentarius perpetuus IV«.
Ne bih se osjećao ponuka-nim da otvorim tu knjigu — ili bih se barem othrvaoiskušenju — da nije taj čudnovati naslov potaknuo mo- ju radoznalost.No ne, neću sebe u to uvjeravati. Svakako, naslov je bio čudnovat, ali on je bio pobudio moju pažljivost,tek kad sam letimičnim pogledom razabrao, što je napapirima bilo zapisano. Bili su to prikazi erotskih si-tuacija, bilješke o ljubavnim odnosima i nacrti za pi-sma, koji su na prvi pogled mogli izgledati kao skice,ali su se kasnije pokazali kao umjetnička djela rijetkeprofinjenosti.Danas poznajem lukavo srce toga pokvarenog čo- vjeka, pa kada se danas prenesem u onaj položaj, kadaodjednom sagledam sva lukavstva pretvaranja i kad
5
 
ponovo stanem pred onaj pisaći stol tada mi se čini,da sličim nekom policijskom agentu, koji je, prodri- jevši u sobu nekog krivotvoritelja, otključao njegovuladicu i sada na razbacanim listovima, koji naokololeže, nalazi pribilješke, neki ornamenat, neki potpisili riječi, koje su se otisnule na bugačici. Agent sve tozadovoljno promatra; on zna, da je zločinca zatekao,ali istovremeno se mora diviti lukavstvu i marljivostionog, pred čijim se tragovima nalazi. Tada, doduše, ni-sam sve to shvatio, za policijskog agenta nedostajalami je svaka izvježbanost u pronalaženju tragova, pa isvako pravo. Ono, što sam učinio, bilo je sasvim nedo-pustivo, i ja sam to znao i odviše dobro. No u tomtrenu nisam ništa mislio, kao što je to u takvim slučaje- vima najčešće. Kada se doživi nešto snažno potrebno je dulje vrijeme, dok se hladno rasuđivanje oslobodiukočenosti i pođe prema nepoznatom tuđincu, da bi gaistražilo i prozrelo. Dobro uvježbana sposobnost razmi-šljanja zna se brzo snaći, slična nekom pisaru u ure-du za putnice, vrlo je vješta da prepoznaje najčudno- vatije likove, ništa je ne može iznenaditi. No premdasam razborit čovjek, tada se u prvom trenutku nisammogao svladati. Sjećam se samo, da sam problijedio,da sam se gotovo onesvijestio te da sam stoga bio u veliku strahu.Da je odjednom ušao i našao me onesviješćenogs njegovom ladicom u ruci! No upravo loša savjestčini život zanimljivim.Nije me baš naslov toliko zapanjio; sudeći po tomnaslovu knjiga nije trebala da sadrži drugo doli izvodeiz pročitanog; to je i bilo donekle vjerojatno, jer je on bio marljiv i dobro načitan. No, ta knjiga sadržavala je sasvim nešto drugo, bio je to dnevnik, vođen sapomnom brižljivošću. A čim sam samo nešto iz njegapročitao, postalo mi je jasno, da je naslov bio ukusnoi s duhom izabran.On odgovara zaista izvanredno sadržaju knjige.Pisac je sebi postavio zadatak, da živi pjesnički.Imao je visoko razvijeni organ, da iznalazi ono zanim-ljivo i gdje bi to našao, znao je svoje doživljaje pjes-nički oblikovati. Tako nije njegov dnevnik u doslov-6nom smislu točan, nema tu naprosto neke priče, onne govori u indikativima, već, tako reći, u konjuktivima.Sigurno je, da je mnogo toga napisano, pošto se većodavno odigralo, ali usprkos tome prikazivanje je vrloživo, i sve se odigrava upravo neposredno pred nama.No bilo bi promašeno iz toga zaključiti, da je pisacimao literarnih namjera. Knjiga ima za nj sasvim pri- vatno značenje. U svakom slučaju, to nije književnodjelo, koje bi bilo namijenjeno tisku, a i svaki pojedininjegov dio nedvojbeno pobija takvu pretpostavku.Kako tada objasniti, da taj dnevnik ipak ima stro-go literarni karakter? Odgovor može biti samo ovaj:onaj, koji ga je pisao, imao je literarni temperamenat,nije bio tako bogat ili — ako hoćete — tako duševnosiromašan, da bi mogao zbilju odvojiti od poezije.Poetsko postaje tada samo neki višak, koji biva prido-dan realnosti.On ga prima u poetskim situacijama zbilje, da biga ponovo ispoljio u pjesničkoj refleksiji. Užitak je biocilj čitava njegova života — pa nije teško prihvatiti,da je i u tome nalazio užitka. Bit će, da je najprije ličnouživao u estetskom, a potom estetski u ličnosti. Takose objašnjava dvoznačnost njegova literarnog stava,koja je odgovarala njegovu cjelokupnom načinu živo-ta. Kao što se u kazalištu iza scene naslućuje druga,zamagljena zbilja, tako postoji i u pozadini svijeta, ukojem živimo, druga, nježnija zbilja, koja nije vezanazakonima sile teže — neki svijet više realnosti, no što je naš. Mnogi ljudi, koji tijelom borave u ovom svijetu,nisu u njemu zavičajni, nego u onom drugom; nikadaih zbilja sasvim ne prožima, uvijek iznova izbjegnu nje-nu zahvatu — to bi se isto tako dobro moglo nazvatinekom vrsti zdravlja kao i bolesti. Svakako, da je i on bio jedan od tih ljudi — on, koga sam znao, a da gazapravo nisam poznavao. Nije pripadao zbilji, a ipak  je u njoj djelovao, uvijek ju je tražio; i kad god mu sečinilo, da ju je dohvatio, već ju je nadmašio. Nije garukovodilo dobro, ali ja još ni sada ne bih htio tvrditi,da je bio zao. Njegova bolest bila je neka
exacerbatiocerebri,
neka vrst mozgove prenapetosti. Nekom pre-7
of 00

Leave a Comment

You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...
You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...