Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
42Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Ars[1].Renesansa

Ars[1].Renesansa

Ratings:

4.9

(10)
|Views: 14,505|Likes:
Published by Everynameistaken
Skripta iz pov. umjetnosti - razdoblje renesansa, naći ćete opće značajke razdoblja, ne preopširno.
Zatim životopise i djela(najvažnija su opisana) Leonarda i Michelangela.
Skripta iz pov. umjetnosti - razdoblje renesansa, naći ćete opće značajke razdoblja, ne preopširno.
Zatim životopise i djela(najvažnija su opisana) Leonarda i Michelangela.

More info:

Published by: Everynameistaken on Jan 10, 2009
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/10/2014

pdf

text

original

 
RENESANSNA LIKOVNA UMJETNOSTVremenska razdioba
Vremensko razdoblje sredozemne kulture prije pojave Isusa Krista i kršćanstva nazivamo
stari vijek 
. Vremenskorazdoblje od pokrštenja novih kršćanskih naroda u zapadnoj Europi pa do otkrića novih prekooceanskih zemaljanazivamo
srednji vijek 
. Tako smo rekli da "srednji vijek" traje otprilike oko tisuću godina, točnije od 529. do 1492.kada je Kristofor Kolombo preplovio Atlantik.Pojam "srednji vijek" nesretan je pojam i bez ikakvoga sadržaja, ikao ne znači da je "osrednji", to jest ni velik nimalen po kulturnim dostignućima, niti znači da je iza njega došao "viši" ili neki "visoki" vijek. Teško je reći kada jetaj "srednji" vijek započeo, a još teže je odrediti kada je završio. Uglavnom pojam je (lingvistički) zasnovan nanepoznavanju pravih vrednota toga vremena.Već su renesansni humanisti u 15. st nastojali obnoviti svoje znanje klasičnoga latinskoga jezika, pa su svenovonastale romanske jezike proglasili narodnim jezikom. Bili su uvjereni da su oni ostvarili "novo doba" plemenitoga izražavanja antičkoga razdoblja. Sve što je bilo između klasike i njih, smatrali su "barbarskim srenjimvijekom". Kasnije su reformatori zapadnoga kršćanstva imali gotovo iste predodžbe. Za njih je Pracrkva (Crkva prijecara Konstantina, dakle prije 313. god.) bila jedino, pravo i valjano svjedočanstvo Kristova Evanđelja kojemu sekršćani moraju ponovno vratiti. Reformacijska Crkva željela se ponovno nadovezati na kršćanstvo prije Konstantina.Čitavo međuvrijeme - razdoblje papinske Crkve, kako su naglašavali, trebalo je nadvladati. U tom smislu prof. Kristof Cellarius iz Hallea (1634-1707) prvi je zasnovao svoje povijesno djelo na trodijelnoj povijesnoj podjeli: stari vijek,srednji vijek i novi vijek. A Cezar Baronius (+1607) već je za razdoblje od 880. do 1046., to jest od propastikarolinškoga carstva do početka reforme Grgura VII., nazvao je "saeculum obscurum". Prosvjetiteljstvo je kasnije tusliku "srednjega vijeka" ocrtalo zaista kao "mračno doba". Tek kada se povijesna znanost u 19. st u svom punom cvatu povezala s oduševljenjem za prošlost domovine te golemim tiskanim izdanjima otvorila znanstvene prilaze k prošlosti, pogotovo izdanjem Monumenta Germaniae historica, suvremeni čovjek počeo je intenzivnije istraživanje tograzdoblja. Svijetle i tamne strane sve su jasnije dolazile na vidjelo u tim istraživanjima. Općenito uzevši, danas sudivljenjem gledamo na to razdoblje, tako da samo oni koji su u neznanju (povijesnih zbivanja) i žive u predrasudama(protukršćanskim) još i danas govore samo o "mračnom srednjem vijeku". Takve "povijesničare" danas možemo samosažaljavati jer bi htjeli "svoje ideje novoga vijeka" uveličati umanjivanjem kulturnih vrednota "mračnoga srednjevavijeka".Kako smo teško odredili početak srednjega vijeka tako je još teže s nekim događajem označiti početak novoga vijeka. Ni početak renesanse, pa ni pad Carigrada 1473. ne mogu se smatrati dubokim lomovima da bi nužno prouzročilinovo razdoblje. Sve je više znanstvenika i povijesničara koji vide bitnu prekretnicu između srednjega i novoga vijeka ucrkvnom raskolu zapadne Crkve. Međutim, ni taj raskol nije uništio zajedničke temelje kršćanskoga Zapada i europskisu narodi, unattome što se Crkva podijelila na katoličku i reformatorsku, ostali međusobno usko povezanitradicionalnim vezama kulture, znanosti, umjetnosti, tehnike i zajedničkim načinom života. Zato neki produžujutrajanje srednjeg vijeka do Francuske revolucije i stvaranja europskih država na nacionalnoj osnovi.Bez obzira na znanstvenu razdiobu povijesti, možemo reći da je srednji vijek imao nekoliko bitnih oznaka. Kao prvo,možemo naglasiti da se zapadnoeuropska zajednica naroda zasniva na kršćanstvu kao na jednom jedinstvenomtemeljnom svjetonazoru. Kao drugo, unutrašnji život te zajednice naroda bio je određen životnom vezom izmeđuCrkve i države. Staleška raščlanjenost javnoga života, kao treće, smatran je kao najsavršeniji poredak na zemlji. Crkva je kao institucija posjedovala monopol obrazovanja, možemo naglasiti kao četvrtu bitnu oznaku srednjovjekovezapadnoeuropske zajednice naroda. Sve ove bitne oznake treba uzeti u obzir u proučavanju umjetničkoga likovnogaizražaja u srednjenjem vijeku. Tek tada se ispravno može proučavati i kulturna povijest novoga vijeka.
Renesansa – kršćanska klasika
Renesansa znači
preporod
(tal. = rinascimento, franc. = renaissance); to je društveno-politički i kulturni pokret koji jevladao u Europi u 15. i 16. stoljeću. Renesansa se najprije pojavila
u Italiji
, u pokrajini
Toscana
, u gradu
Firenzi
, aodatle je ubrzo zahvatila sve zapadnoeuproske narode.Renesansu dijelimo na dva vremenska razdoblje:
rana renesansa
(15. st ili
quattrocento
= kvatročento ili četiristotina, što podrazumijeva sve godine koje počinju od 1400. do 1499. godine uključivo) i
zrela ili visoka renesansa
(16. st ili
cinquecento
= činkvečento ili pet stotina, što podrazumijeva sve godine koje počinju od 1500. do 1599.godine uključivo).Razdoblje renesanse obilježava
"preporod" klasične
(grčko-rimske)
kulture
. Bez obzira što je srednjovjekovnakultura nastala na pozitivnim vrijednostima antičke kulturne baštine, s pravom možemo reći da je renesansa, s ponovnim oživljavanjem te kulture, u kršćansku zapadnoeuropsku kulture unijela novi pokretački i stvaralački duh.Renesansa, kao preporod, ponovni je povratak na pozitivne klasične kulturne vrijednosti antičkoga svijeta ukršćanskom ozračju. Rođena je u Firenci - "novoj Ateni", trajala je kratko, od 1400. do 1540., kratko, ali intenzivno,da je renesansa zaslužila naziv "
kršćanska klasika
" (za razliku od antičke klasike).Već je davno Sveti Augustin (u 5. st) iskoristio pozitivne vrijednosti klasične platonske filozofije u obrani kršćanstva iu teološkom naučavanju kršćanske teologije (pa možemo reći da je on "pokrstio" Platona). Kasnije je Sveti TomaAkvinski (u 13. st) pomoći grčke filozofske misli u teologiju uveo artistotelovsku metodu (tako je on "pokrstio"Aristotela). Odmah u nastajanju, kršćanstvo je iskoristilo sve pozitivne vrijednosti klasične (grčko-rimske) umjetnostiu širenju vjere. Likovna umjetnost nametnula se kao dostojni "propovijednik" evanđeoske poruke. U stoljećima progonstva, u Konstantivnovu razdoblju, u vrijeme velikih seoba, pogotovo nakon pokrštenja novih naroda, kršćanstvo
Povijest likovne umjetnosti Treći razred
1
 
RENESANSNA LIKOVNA UMJETNOST
 je, kao duhovna pokretačka snaga, iskoristila sve pozitivne duhovne vrijednosti antičkoga dostignuća, što će se kasnijeodraziti u romanici i u gotici. Stvarati od renesanse nekoga "borca" protiv srednjovjekovne kršćanske misli, značilo bida joj pridajemo neke atribute suvremene idelogije koje joj ne pripadaju.Renesansa je bila pokret, novi način življenja, ali kršćanski pokret i novi kršćanski način življenja. U središtu života bio je čovjek, i to čovjek s kršćanskom dušom. Bog je stvorio čovjeka na "svoju sliku". Istina, kršćanstvo je do tada,kroz vrijeme romanike i gotike, više naglašavalo čovjekovu dušu. Ravnoteža je poremećena jer se tijelo smatralo da je"tamnica duše".Renesansni je čovjek bio kršćanin i htio je uspostaviti ravnotežu između između tijela i duše. Antički čovjek, zavrijeme klasike, nije bio kršćanin, ali je bio vjernik. I kada je renesansni kršćanin naglašavao da u središtu svihzbivanja mora biti čovjek, on nije bio nevjernik. To je prije njega naglasio sam Bog kada je stvorio čovjeka. To je prijenjega naglasio sam Isus Krist kada se utijelovio u čovjekovu narav. Mnogi povijesničari umjetnosti danas promatrajurenesansu kao zapadno-europski društveno-politički i kulturni pokret 15. i 16. stoljeća. Renesansa je najprije kršćanski pokret koji se preko kršćanskoga svjetonazora odrazio u svim ljudskim duhovnim vrednotama.
Nuova Atena
U godinama oko 1400. Firenza se našla pred opasnošću da izgubi samostalnost. Naime, moćni Vojvoda od Milana,koji je sebe proglasio novim Cezarom, u želji da cijelu Italiju podloži svojoj moći, htio je osvojiti Rim. Na osvajačkom putu od Milana do Rima suprostavila mu se Firenza. Propagandni rat protiv milanske oružane sile, Fiorentinci suvodili vojno, diplomatski i kulturno. U očuvanju svoje samostalnosti (kao grada-države) Firenza je među svojimgrađanima stekla onaj ugled koji je Atena imala u vrijme perzijskih ratova za vrijeme Perikla. Firenza je tako postala"
nuova Atena
".Klasični duh antičke kulture ponovno se probudio u Firenzi. Kroz prvih pedesetak godina 15. st, firentinska umjetnosttoliko će doći do izražaja da će prijeći granice gradskih zidina i osvojiti cijelu Italiju.Da bismo naglasili vrijednost novoga stila - renesanse (koji je dobio ime u 19. st kao i romanika), ne moramo nimaloosporavati stil koji je u europskoj umjetnosti vladao prije pojave "firentinskoga preporoda". Već smo rekli da jeromanika u 11. i 12. st obnovila rimsku umjetnost tako da je početkom drugog tisućljeća Europa bila "rimskija" negoza vrijeme vladavine Rimljana (u kulturnom a ne u nacionalnom smislu). Osobito je rimska arhitektura našla svojedostojno mjesto u kršćanskoj crkvi kao građevini. Ostala dva izražaja likovne umjetnosti (kiparstvo i slikarstvo) bilo je podređeno arhitekturi.
Prije renesanse
Gotika je u 13. i 14. st nadopunila neke nedostatke romaničke (tako i rimske) arhitekture u gradnji crkve kaograđevine. I u gotici su druga dva likovna izražaja (kiparstvo i slikarstvo) bilo u službi arhitekture. Romanika jezapočela, a gotika je napunila zapdanoeuropske gradove novim arhitektonskim mogućnostima. Osobito je gotika, kakosmo vidjeli, bila zastupljena u sjevernijim dijelovima zapadne Europe. Na tlu Italije pojavila se samo u sjevernimkrajevima i to pretežno kao "gotico fiorito" (cvjetna gotika) u ukrasnim elementima.Talijanska arhitektura, tako možemo reći, uvijek je bila rimska (i za vrijeme romanike i za vrijeme gotike). Što se sadau srednjoj Italiji ponovno pojavila obnova klasične umjetnosti, to ne znači da je klasična umjetnost na sjeverernimdijelovima zapadne Europe (gdje je vladala gotika) prestala postojati. Pozitivne vrijednosti klasične (grčko-rimske)umjetnosti samo su postale kršćanske vrednote u službi propovijedanja Evanđelja: likovna forma ostala je klasična, alikovni motiv postao je kršćanski. U čemu je onda vrijednost renesansne obnove klasične umjentosti? Da bismoodgovorili na ovo pitanje, moramo se prisjetiti razvoja umjetničkih događaja u kršćanskom svijetu. Sjeverni dionekadašnjega zapadnoga Rimskoga Carstva (preko Alpa) i sjeverni dio zapadnoga europskoga kršćanstva (na područjuFrancuske i Njemačke i drugih sjevernih zemalja) razvijao je nasljeđena klasična grčko-rimska kulturna iskustvadrugačije (nekad brže i intenzivnije, a nekad sporije i slabije) od apeninskoga (talijanskoga) i pirinejskoga(španjolskoga i portuglaskoga) dijela zapadnoga Rimskoga Carstva. Početkom drugoga tisućlja, sukladno s političkim i ekonomskim mogućnostima, romanika je podjednako cvala gotovo u svim kraljevima zapdanogakršćanstva, a gotika se intenzivnije razvila na sjevernom području zapdanoga kršćanstva.Likovne umjetnosti - slikarstvo, kiparstvo i arhitektura - od samoga početka propagandnoga firentinskoga rata,smatrale su se vrlo bitnima za podizanje borbenoga duha. Zanimljivo je da su likovne umjetnosti (arhitektura,kiparstvo i slikarstvo), po tradiciji Platonovoga naučavanja, u vrijeme antike i srednjega vijeka stavljane u red"mehaničkih vještina" pa su nisu bile svrstane u intelektualne discipline "slobodnih umjetnosti" koje su potrebne zaobrazovanje kulturnoga čovjeka, kao što su bile: matematika, dijalektika, gramatika, retorika, filozofija i teorijaglazbe. Likovne umjetnosti su bile izključene jer su one bile "rad ruku" i kao takve svrstane su u "red zanata".Renesansa je "vratila" likovne umjetnosti u svijet slobodnih umjetnosti i likovnoga umjetnika podigla na statusvisokoga intelektualnoga društva. Prvi zahtjev za uvrštavanje likovnih umjetnosti u slobodne umjetnosti podnio je oko1400. godine firentinski povijesničar Filipoo Villani. U vrijeme renesanse umjetničko likovno djelo bilo je priznatokao "proizvod duha".
Povijesne okolnosti
Povijest likovne umjetnosti Treći razred
2
 
RENESANSNA LIKOVNA UMJETNOSTProcvat gradova
(širenje gradskih zidina, stvaranje središnjih trgova),
razvoj trgovine
(ekonomska moć pojedinihobitelji, kao u Firenci obitelj Medici),
razvovj tehnike
;
otkriće prekoocenaskih zemalja
;
pručavanje antičkeumjetnosti
(grčke i rimske
) i klasične književnosti
(latinski i grčki jezik);
književnost na narodnim jezicima
,
izumtiska
(Johannes Gutenberg);
humanizam
(svestrani čovjek – l'uomo universale);
razvoj znanosti
(matematike,astronomije, medicine, historiografije);
vjerski raskol u zapadnom kršćanstvu
(reformacija - evangelici i protureformacija - katolici).
Osnovna likovna obilježjaRenesansni idealistički realizam
: spoj gotičkoga naturalizma (istinitost čovjeka i prirode) i gotičkoga idealizma(ljepota oblika); ravnoteža realnoga i idelanoga, svagdašnjega i uzvišenoga; naglasak ljepote i snage ljudskoga tijela(lijep čovjek u lijepoj prirodi) od mističnosti prema prirodnosti; čovjek u središtu likovnoga stvaralaštva (ljudskafigura i portret).
Likovni izražaj
: jasnoća, jednostavnost, simetrija, proporcija, pokret; matematička točnost i geometrijska proračunatost; perspektiva (prikaz trodimenzionalnosti na slikama); individualizam (subjektivni pogled na stvarnost);linearnost, jasnoća obrisa, zatvorena forma (blokovnost u kiparstvu); jednostavnost, umjerenost, sklad, ljepota isavršenost; pregledna kompozicija; dominacija toplih boja.
Povijest likovne umjetnosti Treći razred
3

Activity (42)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
Melita Basic liked this
novnovic liked this
Jakov Pleše liked this
Marina Barižon liked this
Kaffe Cool liked this
Kaffe Cool liked this
Marija Ninković liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->