DREVNI POKRESNIARSKI OBIAJI HRVATA

Zahvaljujui velikim hrvatskim muzikolozima i sakupljaima hrvatskih narodnih pjesama i obiaja, posebno iz zelinskog Prigorja dr.Vinku ganncu i Slavku Jankoviu, koji su 1946/47.( u olovno doba jugostaljinizma) sustavno istraivali i sakupljali narodno blago ovog kraja, nastavljajui djelo sakupljaa narodnog blaga 19.st.(S.Vraza, Kukuljevia, Kuhaa, Plohl-a i Andresa, Zahvaljujui tome, hrvatskom identitetu, kojim danas pred ulazak u E U istu moemo obogatiti, moemo pridruiti i predkranske prigorske prokresniarske pjesme i obi aje, koji su se potom djelom stopili s kranstvom, da bi danas u slobodi gotovo nestali. Sav svoj sakupljaki rad Dr. V.ganec objavio je 1973 g. u zbirci pod naslovom : Hr vatske puke popijevke iz Zeline i okolice, dok je sakupljaki rad S.Jankovia ot kupio sa pravom i na tisak bivi Fond za unapreivanje kulturnih djelatnosti opine Zelina. Pokojni hrvatski violinist svijetskog glasa Zlatko Balokovi (ivio u SAD-u) 28. listopada 1946 g.posjetio je Zelinu i jo neka sela s tadanjim predstavnikom Sredinjice Seljake sloge i tom prilikom na violini odsvirao nekoliki hrvatskih- prigorskih narodnih pjesama, meu kojima i Ladarsku( str.100.) i Stal se jesam jutro rano (koju je J.Haydn uzeo kao temu za svoj Keiserkvartet s varijaciama,a zatim i kao temelj stare austrijske himne. U spomenutoj zbirci pored ostalih zapisane su i prokresniarske,odnosno Jurjevske i ivanjske pjesme, koje su se pjevale od 23.travna do /13.V i potom do 24. Lipnja. O Jurjevu se poeo kres uz pjesmu Sveti Jura kres naloi. U krianju se kres zakuri. Tu se okupe mladi i stari ljudi, svaki veer kad je sunce zalo. Svaku veer sastajale bi se druge 4 puce na jednom mjestu krianju, metnule su vjence na glavu i stojei suelice dvije prema dvije, u potpunoj tiini pjevale na karakteristian nain (2 su vodile, a druge 2 preuzimale to isto.) Na Trojake (Duhovi ) izmeu 10.V i 13. Lipnja) pjevala se pjesma Doli su doli ti troji godi....do Ivanja. Na Ivanje se dogotavljalo. Tada su po 4 djevojke ile od kue do kue ( i 2 deka s njima koji su pobirali darove, koje su pjevaice dobivale od ena.) Te pjevaice su se zvale Ladanjke. . Na veer u oi Ivanjdana palio bi se kres, a prije zore na samo Ivanje 24.lipnja, pa i itav taj dan oni su ili okolo po selu, od kue do kue. Kad su doli pred kuu , jedan deko je oao unutra, poklonio se i pitao, je li slobodno popevati.Onda su 2 puce poele pjevati, one su vodile, a druge 2 su preuzimale to isto. ( predi kak jedne pustiju, druge moraju prijeti. Vano je to, da se pjevanje u toku pjesme ne smije nikada prekinuti (premuknuti.) Te ivanjske pjesme imale su koledarsku (estitarsku)ulogu. U oi Ivanja se i gatalo u svakoj kui. Svaka osoba iz kue bi dobila jedan cvijet (Ivanicu), koju je stavila u prozor.ija je roica uvela bio bi to za njega lo znak. Ladarska(stariji tip): Kukovaica, Lado, zakukuvala, Lade moj, . u crne gore, Lado, pri ladne vode, Lade moj,

. .

na suhom drevcu, Lado, na javoru, Lade moj, ogledala se je, Lado, u polje ravno, Lade moj. U tom polju, Lado, drobno kolo, Lade moj, oko ogna, Lado, drobno kolo, Lade moj. Vu kolu je Lado liepa Mara, Lade moj. Na Mari je, Lado, biser parta, Lade moj, biser parta, Lado, zelen venek, Lade moj. ................... (dalje nezna.)

. . . . .

Ivanjska (kasniji tip- str 90): Sveti Ivan pomozi nam ! ( iza svakogstiha) Tioj lete dober Bog ! Bog pomagaj tomu stajnu, tomu stajnu, gospodaru, gospodaru , gazdarice, gazdarice sve druine,................. naj se staju, naj nam daju, naj nam daju kaj nam ide: etir jajca, licu masla, vedre vina dva cekina................ Ako ne bu sega toga, mi zovemo Ivaneka, Ivaneka, sokoleka,................. (kad su primile dar, dodale su : Hvala, hvala ki ste dali, Mi hvalimo Bog vam plati i donenji sveti Ivan. ------- ( Ako nisu dobili dara, dodali su: . Pritej hii bedenj z mii,tioj lete dober Bog !

. . . . . . .. . . . . . . . .

Iz cjelokupnog prikaza slijedi da smisao gradskog blagdana grada Sveti Ivan Zelina: Svetoivanjski dani svjedoi o dvojnom identitetu Prigoraca: 1. O vjerskom, kranskom katolikom ( starom gotovo 2.000 godina i 2. Povijesno drevni hrvatski ( star vie tisuljea, kojeg simbolizira polumjesec i zvijezda i proslava godinja doba, o kojima je ovisila radost etve dobre godine, ili patnja gladne godine - ivotna egzistencija ovjeka i naroda.( bez obzira iz kojeg su pravca Hrvati pris tigli u Lijepu Nau iz Mezopotamije, ili kasnije sa sjevernih obala Crnog mora i Kaspijskog jezera.) O tome svjedoe i tragovi u boinom slavlju (sjetva penice, rije badnjak = drvo, kojim se na ognjiu zapoinje astronomski Nova Godina- solsticij najkraa no), Vincekovo (pupanje rezanog trsovog lucna), faniku (tjeranje zlih duhova i uroka), u Uskrsnom slavlju (vuzmice Jurjevski krijes), Ivanje (24.VI = prvi dan ljeta solsticij najdui dan) i dr. Nedvojbeno, Hrvati su kroz sva ta tisuljea opstali zahvaljujui svojoj sklonosti za produ - hovljenjem svog ivota, obliovano u svojim obiajima, pridajui tome jednaku vanost, kao i brizi za materijalna dobra, zbog ega u naelu slove kao vrst i sretan narod.