Mladen Lojki

MASONI PROTIV HRVATSKE

Hrvatski herostrati u slubi masonstva

Zagreb, veljaa 2010.

Kazalo sadraja

Prolog .. Recenzija I .. Recenzija II Proslov Tko je gospodar svijeta? .. Religija zlatnog teleta ... Hrvatska kao neeljeno edo .. Neslomljiva sveza hrvatskog naroda sa Svetom Stolicom .. Posebnost geopolitikog poloaja hrvatskih zemalja .. Znaajan srpski lobi u Velikoj Britaniji .. Politiko nehrvatstvo i kozmopolitizam hrvatskih masona . I. DIO I. Sotonska doktrina masonstva .. Masonstvo je skinulo krinke idovski cionisti . Ponovo roeni kranski cionisti .. II. Masonstvo kao velevlast Dualni karakter Hrvata . Zaetak masonstva u Hrvatskoj . Kraj Drakovievog masonstva . Novo masonsko bratstvo Iluminati Podjela masonstva .. III. Iluzija Ilirizma Masonstvo Ilirskih provincija . Liberalizam i slavistika . Poetak sustavnog srpskog hegemonizma .. Ilirski preporod Hrvatski herostrat Ljudevit Gaj . IV. Masonski projekti XIX. Stoljea . Europa poslije masonskih revolucija Marksizam i cionizam .. Hrvati u dvojnoj Austro-Ugarskoj Monarhiji Politika misija masonstva u Hrvatskoj .. Hrvatski vukovci . V. Nasuprot kraljevstvu Sotone . Pape protiv masonstva .. Protivnici masonstva u Hrvatskoj . Kontroverze Strossmayera i Starevia .. II. DIO .. I. Masonstvo poetkom XX. Stoljea . Okultizam i modernizam .. Prve masonske elitistike organizacije . Utjecaj B'nai B'ritha na prevrat u Rusiji . Srbija u masonskom zlosilju

7 9 13 17 17 19 20 21 22 23 25 26 27 27 29 30 33 33 34 37 38 40 42 42 43 45 46 48 52 52 53 56 59 61 64 64 65 67 72 73 73 75 76 78

II. Velikosrpsko masonstvo Hrvata Srbi i Hrvati . Masonstvo u Hrvatskoj do Prvog svjetskog rata .. Hrvatska unitaristika mlade . Hrvatski herostrat Frano Supilo . Hrvatski domoljubni vapaj .. III. Prvi svjetski rat .. Ubojstvo Franje Ferdinanda Italija i SAD na strani Antante Uloga masonstva u raspadu Austrougarske Monarhije Ostavtina Prvog svjetskog rata . IV. Masonska nakaza - Kraljevina Jugoslavija . Temelji Novog svjetskog poretka .. Velikosrpski teror nad Hrvatima Masonstvo Kraljevine SHS . Srbizacija Jugoslavije Politiki zaokreti Stjepana Radia . V. Masonska opsjena Drugog svjetskog rata . Marksistiki komunizam .. Hitlerov nacizam . Na ljutu ranu - ljuta trava Doktrina Ustakog pokreta .. Atentat na Aleksandra Karaorevia . Antikatolicizam jugoslavenskog masonstva uoi Drugog svjetskog rata VI. Rat u Jugoslaviji kroz reiju masonstva .. Ameriko masonstvo prema Jugoslaviji .. Maekovo jugoslavenstvo Angloameriko masonstvo u jugoslavenskom puu Nezavisna Drava Hrvatska . Masonstvo i NDH .. III. DIO . I. Pobjednici Drugog svjetskog rata eljezni zastor .. Trinaesto pleme Izraela . Elitistiki ustroj masonstva .. Vrh masonske piramide II. Gospodari ivota i smrti Cionistika velevlast SAD-a Pseudokranski fundamentalisti u sustavu tajnih slubi . Kolonizacija svijeta oko Sovjetskog euroazijskog sidrita .. III. Masonsko - komunistika zbiljnost Hrvatske ... Preobrazba oslobodilakog pokreta .. Britansko masonstvo i ratni gubitnici .. Hrvati i Srbi kao nejednakopravni narodi u Jugoslaviji ... Masonski napad na Katoliku crkvu u Hrvatskoj IV. Osveta masonstva nad blaenim Alojzijem Stepincem Stepinac protiv masonstva Stepinac i NDH Suenje i smrt kardinala Stepinca .

81 81 82 85 89 91 94 94 95 97 100 104 104 106 108 111 113 117 117 118 122 124 125 127 131 131 133 134 136 138 141 142 142 144 146 148 150 150 154 156 159 159 160 161 164 166 166 167 169

Penino zrno je isklijalo .. V. Jugotitoizam Tamnica hrvatskog naroda .. Deklaracija i Krlea .. Najvei hrvatski herostrat, Tito .. Tito, nesvrstani mesija .. Titovo masonstvo Hrvatsko proljee Slom komunistike Jugoslavije .. IV. DIO . I. Globalizacija kao Novi svjetski poredak . Uruavanje komunistikog sustava Tranzicija .. ok Junoafrike Republike Poslije 11. rujna .. U susret globalnom udaru II. Vrijeme Tumanizma Ipak Hrvatska .. Hrvatska kroz masonske ucjene . Masonstvo u Republici Hrvatskoj . Arhitekti podvala i opsjena . Dravnik dr. Franjo Tuman .. III. Rashrvaena Hrvatska . Hrvatski kralj Herod .. Hrvatska preputena suditu Pilata Pripomone poluge masonstva u Hrvatskoj . Ropska Hrvatska . IV. New Age .. ovjeanstvo na raskriju Chicago boy Obama .. Hrvatski fenomeni .. Kri u Hrvata Otkrivenje .. Osnovni koriteni knjigopis .. Koriteni parcijalni podatci s internetskih portala Pogovor Kazalo imena . Biljeka o autoru ..

172 175 175 177 179 181 183 184 186 188 189 189 191 192 193 195 198 198 201 202 204 208 212 212 214 216 219 221 221 224 225 227 228 232 234 235 238 246

Knjiga je posveena 100. obljetnici pjesme 1909., A. G. Matoa

PROLOG

O autoru i njegovim knjigama

Kad sam sjeo i poeo pisati obitelji gospodina Mladena Lojkia boinu estitku, malo sam zastao i poeo razmiljati i postavio sebi pitanje: koja je to udnovata sila koja nas je ve nakon prvog susreta, negdje krajem 2006. godine, toliko pribliila? Brzo sam odgonetnuo i opazio da je to enja za pravom istinom, da je to krepost domoljublja. Otvoreni znanstveni rad nas je tako povezao i ujedinio kao da se poznajemo od roenja. Povezala nas je Boja ljubav koja se oituje u iskrenom traenju istine na svim razinama ljudskog djelovanja. Istina zbliava ljude, obitelji, cijeli svijet. Istina je nezaustavljiva, ona uvijek na koncu pobjeuje, jer je ona sam Trojedni Bog koji se rodio kao malo dijete u Isusu Kristu. To je ta velika tajna koja ljude ujedinjuje i ini sretnima. itajui knjige gosp. Lojkia (Vladari svijeta, Kletva kralja Zvonimira, U klopci demona, kao i ovu poslijednju Masoni protiv Hrvatske) na pamet mi je dola misao koju je napisao na sveti Jeronim, koji je sam za sebe rekao da je Dalmatinac, a glagoljai su ga zvali Hrvaaninom: Ignorantio est mater malorum omnium - Neznanje je majka svih zala. Sveti Jeronim je bio ovjek izvanredne inteligencije, pamenja, silnih radnih sposobnosti, preiskrene due, govorio je to osjea i misli. Upravo zbog toga stekao je brojne neprijatelje. Nije bjeao zbog borbe. Kao pravednik se troio za Krista i za Crkvu. Vatreno je propovijedao o svetosti ivota. Kada je gospodin Lojki pisao svoje izvanredno vrijedne knjige, nije mislio na svetog Jeronima, ali ga je u svojoj iskrenosti i tenji da kae istinu i tako pomogne ljudima u otkrivanju istine - vjerno slijedio. Vidi se da je autor knjiga hrabra osoba, a tu hrabrost mu ulijeva istina koju iznosi pred itatelje. Danas Hrvatska treba dobre i potene povjesniare jer u suvremenom svijetu visoke civilizacijske temeljne vrjednote, od kojih jedino ovjek moe ivjeti, stavljene su u pitanje. Stvara se mentalitet drutva gdje je sve doputeno ne obazirui se na ljudsku savjest. U klimi takvog mentaliteta oblikuju se nova shvaanja, obiaji i ivotna praksa koji bi htjeli diktirati stavove ljudskoj savjesti bez obzira na objektivna naela ljudskog ivota. Naela koja su do sad vrijedila kao temeljna istina ivota, imala bi se, kau neki, mijenjati prema novom stilu ivota, jer se sve mijenja, pa i ovjek. Tako ima povjesniara koji piui povijest isputaju istinu koja njima ne ide u prilog. Ljudska povijest je sveta i zadaa je sveenika i intelektualaca da upoznaju povijest naroda u kojem djeluju kako bi Boje djelo bilo uzveliano u povijesti jednoga naroda. No, to je mogue samo ako spoznamo i branimo povijesne istine i ne doputamo da se povijest iskrivljuje. Povijest se mora pisati istinito jer se u njoj oituje Boje djelo. Tako se kroz istinitu povijest moe itati Boje djelovanje u pojedinom narodu i u svijetu. Povijest stoga treba braniti od izmiljotina koje rade labilne due. Mladen Lojki, pisac etiriju izvanrednih knjiga, svojim otrim umom zapaanja stavlja pred nas pojedine povijesne teme s kojima na svoj nain obogauje itatelje nastojei uvijek iznova ispravljati napisane neistine u hrvatskoj povijesti. On jednostavno piui iznosi povijesne istine koje su uvijek interesantne. Otkrivati istinu neto je najdrae. itatelj se ne moe oteti tekstu Lojkievih knjiga dok ih ne proita. Teko je opisati sve ono to je napisano u njegovim knjigama, jer knjige su prepune podataka o kojima se inae

ne pie mnogo i esto. Njih treba itati, o proitanom razmiljati i prouavati, da bi se ovjek njima obogatio... pater Svetislav Krnjak

RECENZIJA

MASONSKI RAT PROTIV BOGA I OVJEKA

Knjiga Mladena Lojkia Masoni protiv Hrvatske nastavak je jednog nadahnutog i izuzetno vrijednog rada na otkrivanju povijesne istine, kao i istine u povijesti, a koji je hrvatskome narodu prijeko potreban da bi se mogao snai u prisutnoj kakofoniji lai u koju je stavljen. Za jedan narod je od presudnog znaenja da otkrije svoj smisao postojanja, da uvidi koje poslanje u povijesti ima, jer narod otuen od svoje povijesti nema mogunosti uvida u vlastiti bitak te takav postaje nedefinirana masa koju se lako moe modelirati po odreenom kalupu. Odnosno, u naem konkretnom sluaju, po kalupu koji je napravljen u radionicama masonskih loa. Tonije, po kalupu centralne majke-loe u Londonu koja izrauje temeljni model po kojem se dalje ovaj obrazac zla iri kroz paukovu mreu masonerije u koju je uhvaen praktiki cijeli svijet. Naalost, i Hrvatska se dala uplesti u tu mreu zla te je time kao drava uinila jedan, u biti, samoubilaki akt, jer dozvoliti djelovanje jedne organizacije koja kao svoj svjetonazor deklarira brisanje drava i ponitenje razliitosti naroda te se ujedno i hvali time da gradi Novi svjetski poredak gdje e cijeli svijet biti jedna jedinstvena drava bez granica i bez narodnosnih identiteta, a s jednom jedinstvenom i svima prihvatljivom religijom. Time to se sugerira da je potrebna jedna sinteza, ak i nadogradnja, svih postojeih religija, istodobno se implicira da ni jedna od njih nije ona prava koja bi mogla zadovoljiti potrebe cijelog ovjeanstva. Masonstvo sebe vidi kao avangardu ovjeanstva na putu prema samoostvarenom savrenstvu, kao ono najbolje od najboljeg to ljudski rod moe dati, te se istovremeno namee kao traitelj i stvaratelj (graditelj) te nove, ovjeanstvu navodno prijeko potrebne i spasonosne religije kojom e se ostvariti masonska utopija tzv. hrama ovjeanstva izgraenog po nacrtima Velikog arhitekta univerzuma. Istodobno, na razini politike i dravnitva kao umijea upravljanja i voenja drave, sama injenica da drave svijeta toleriraju unutar sebe postojanje jedne organizacije ije je unutarnje djelovanje tajno i koja je hijerarhijski navezana na centralu u jednoj drugoj dravi, ve govori dovoljno samo za sebe koliko je ta organizacija mona, a samim time i opasna bez potrebe da se ide do duhovnometafizike razine. Naime, prihvatiti postojanje i djelovanje jedne takve organizacije od strane drave sukladno je dozvoliti pristup i djelovanje jednog deklariranog i potvrenog razaratelja obitelji u svoju kuu. Osobno vjerovati i zagovarati obitelj u pravom smislu rijei, a istodobno prihvatiti nekoga tko umjesto obitelji zagovara npr. nekakvu komunu gdje nema granica izmeu branih parova nego je sve jedna velika obitelj i svatko je svaiji mu i ena. Kada bi na susjed, koji ima obitelj, enu i djecu, prihvatio da u njegov dom doe ivjeti onaj tko obitelj kao takvu smatra neime loim i preprekom ostvarenju njegovog ideala poput spomenute komune, te metodiki radi na unitenju obitelji i uspostavi neeg drugog, kako se danas kae alternativne obitelji, s punim pravom bi smatrali tog naeg susjeda u najmanju ruku neodgovornim ovjekom, ako ne i maloumnikom. ovjeka bi se, onako narodski, proglasilo ludim. Svi bi se pitali: Kako to dozvoljava?. Ili: Zato ne potjera tog zlikovca van, na cestu, i zaprijeti mu da se ne usudi ponovno pojaviti pred kunim pragom!. Ako bi taj na susjed progledao i naredio uzurpatoru da izvoli otii, a ovaj to ne bi htio posluati, ne znam koji bi normalan ovjek mogao zamjeriti uporabu sile prema tom nametniku i unitavatelju 9

obitelji? I to sve do likvidacije istog, jer ovdje se radi o legitimnoj obrani integriteta obitelji, a obitelj je organska cjelina, jedno jedinstveno tijelo oformljeno sakramentom braka gdje je i izrijekom navedeno sada ste jedno tijelo, pa tako mu kao glava obitelji ima puni legitimitet i pred Bogom i pred ljudima obraniti tu svetinju koja mu je povjerena kao to svatko od nas ima legitimno pravo na obranu vlastitog ivota. Ne samo da se ima legitimitet, dakle pravo, nego i obavezu koja stavlja pred njega odgovornost za grijeh propusta, nedjelovanja, ukoliko ne uini sve to moe u svojim mogunostima. Kako je to samo jednostavno i razvidno na ovakvom jednostavnom primjeru obiteljske zajednice. Ista stvar vrijedi i za dravu sa legitimnim obnaateljem vlasti kao glavom kue i narodom kao povjerenim mu tijelom. I, postavlja se onda pitanje, kako je mogue da jedna ovako zdravorazumska politika zatite povjerenih ivota nije na djelu, nego upravo suprotno od toga? Kako je mogue da jedna drava, sa svim svojim institucijama, vojskom, policijom, pripadnim tajnim slubama, sveuilitima i tko zna ime sve ne, nije u stanju spoznati tako banalnu injenicu da masonerija predstavlja razarajui element po dravu? Element protiv kojeg bi se trebalo djelovati svim legitimnim sredstvima koja dravi stoje na raspolaganju. Imamo tako situaciju da danas, npr., unutar MUP-a RH postoji oformljen poseban odjel koji se bavi navijakim skupinama poput BBB, Torcide, Kohorte i kako li se sve ve ne nazivaju. Procijenjeno je da njihovo djelovanje zasluuje izdvojenu panju do te mjere da se i unutarnje-organizacijski tome specijalistiki pristupa. Dakle, skupine impulzivnih i slabo obrazovanih mladia koje su prilino labavo i anarhino organizirane oko zajednike ideje fanatikog navijanja za pripadajui klub i koje se unutar sebe dogovaraju i planiraju razliita djelovanja, ali djelovanja koja imaju svoj maksimum u dnevnom huliganstvu i nikada nita vie od toga, predstavljaju sigurnosnu prijetnju za MUP RH do te mjere da se infiltriraju unutar redova huligana, prate i snimaju ih, sve u svemu, obrauju ih kako to samo policija zna. S druge strane, jedna skupina inteligentnih i obrazovanih zrelih ljudi, ljudi koji su jako dobro organizirani i hijerarhijski ustrojeni, ljudi na pozicijama moi i ugleda, ljudi koji su direktno povezani s istim takvim ljudima izvan dravnih granica, e, oni za MUP RH ne predstavljaju nikakvu prijetnju nego im se ak prua i posebna zatita kako bi nesmetano mogli raditi kako im odgovara. Kako je tako neto mogue? Da li je to plod sluajnosti ili se tu radi o promiljenom djelovanju kojim se potpomae djelatnost dravno destruktivnih snaga? U potrazi za odgovorima na sva ova pitanja dolazimo do Mladena Lojkia i njegovog stvaralatva jer samo kroz autore i djela takvog profila moe se dokuiti kako je mogua jedna takva apsurdna i po svakoj zdravoj logici nedopustiva situacija kakva je maloprije opisana. Kako je mogua ova stvarnost u kojoj ivimo i gdje drava umjesto da bude nama svima na korist, postaje slubenicom masonerije i pripadnih svjetskih centara moi. Tako, kada u knjizi itamo kako je 14. lipnja 1995. godine odrana osnivaka skuptina Velike loe starih i prihvaenih slobodnih zidara Hrvatske, to ujedno znai da je masonerija prethodno dobro pripremila teren za svoj dolazak. Odnosno, da kaemo to izravno, to znai da su bili sigurni da njihova djelatnost nee biti ni na koji nain ugroena od strane nadlenih dravnih institucija - njihovi ljudi ve su bili pozicionirani na takvim mjestima da se to moglo s prilinom sigurnou garantirati. Isti princip vrijedi i za idui podatak iz knjige gdje pie kako od 1997. Hrvatska ima svoju Veliku lou Hrvatske to nam govori da je izvren ritual prenoenja svjetla iz nadlene loe, a taj ritual i to svjetlo nisu nita drugo doli sama demonska manifestacija proizala kroz pripadnu ritualnu praksu. Odnosno, svaka Velika loa sa pripadnim masonima iniciranima u najvie stupnjeve, ima svojeg osobnog demona, zloduha, s kojim izabrani lanovi direktno komuniciraju i preko kojega postiu svoje svjetovne ciljeve. Najvea veina masona nije 10

upuena u ovu demonoloku dimenziju njihove sekte, nego naivno vjeruju proklamiranim naelima za javnu uporabu. Takoer kao i u sluaju prije sa dravom, ovaj ritualni unos demona pod krinkom svjetla govori nam da je prethodno osigurano da na to da nee primjereno djelovati ona najvanija institucija koja jedina i moe na primjereni nain te demone ugroziti - Crkva. Znai, posredno ili neposredno, odgovorni ljudi u Crkvi su blokirani u prikladnom djelovanju. Izvedena je diverzija na duhovnoj bojinici. Kao to na osnovu odreenih pokazatelja dajemo dijagnozu o ovjekovom zdravstvenom stanju, tako i na osnovu ovih podataka moemo dijagnosticirati kakvo je stanje naroda, drave ili Crkve. Ne treba tu biti u strahu pred iznoenjem te dijagnoze jer jasno nam je porueno da nas samo istina moe osloboditi, a istina je esto jako nezgodna i uznemirujua. Posebno onima koji se osjete pogoenima njezinom britkom otricom, a ne ele prihvatiti i svoj udio odgovornosti za nastalo stanje. Knjiga Masoni protiv Hrvatske itatelju prua odgovore i na ova, ali i na cijeli niz drugih problema i pitanja, te je odlino tivo kako za one koji se prvi put susreu s tematikom masonerije, tako i za one koji su jako dobro upueni u cijelu stvar jer u knjizi mogu pronai izuzetno vrijedne informacije tematski i sistematski sloene, kao i autentine autorove opservacije na cijelu tematiku. Time ova knjiga postaje neizostavnim dijelom svake ozbiljne biblioteke, bilo kune, bilo javne, te se svojom vrijednou namee kao bitan kameni u mozaiku mukotrpnog hrvatskog pregalatva za istinu i slobodu nasuprot Golijata lai i porobljavanja. Tono onako kako bi trebao raditi svako kome je Bog udijelio talente - iste uloiti i viestruko ih oploditi. U Lojkievom sluaju to oploivanje datih mu talenata je spasonosno za njegov narod i sigurno je da u Bojoj providnosti plodova na koncu nee nedostajati, ma koliko svima nama sada situacija izgledala beznadnom i katastrofalnom. Upravo u vremenu kada su zakazale sve velike i mone institucije, kako drave, tako i same Crkve, hrabrost i nepotkupljivost nadahnutih pojedinaca je ono to je najvie potrebno. Tu do punog izraaja dolazi jedna toka iz famoznih Protokola sionskih mudraca u kojoj se govori kako nema vee opasnosti za judeo-masonske planove porobljavanja svijeta od iskazivanja osobne inicijative. Mladen Lojki kontinuirano iskazuje upravo to - svoju osobnu inicijativu, ali jo i vie od toga, jer je kao pravi kranski vjernik podloio svoju volju volji Oevoj. Kako i stoji u od Gospodina danoj nam molitvi: Budi volja Tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji. Takoer, time to je judeo-masonerija priznala da opasnost prijeti jedino od strane pojedinaca izvan sustava, posredno se pokazuje kako se ve tada, prije barem 120. godina, imalo pod nadzorom ili barem neutralizacijom praktiki sve institucije, sve relevantne organizacije i udruenja. Bilo posredno, bilo neposredno, za krajnji rezultat manje-vie svejedno. Kada masonerija i zlo u cjelini izgleda svemonim i sveprisutnim, dolaze do izraaja ljudi Boji, oni istinski posveeni poslanju svetosti na koju smo svi pozvani, oni koji ne drhte pred pozemljarskom moi nego kroz svoju vjeru znaju da je situacija upravo obrnuta - da se sve zle sile koje se kriju u pozadini masonerije neizmjerno boje tih i takvih Bojih slugu jer su itekako svjesni kako su svoju pozemljarsku mo izgradili na staklenim nogama lai. Boje se i strepe te strukture, jednako ljudske i demonske, pred samo jednim zazivom imena Isusa Krista, onoga koji je pobijedio smrt i nas ljude oslobodio od okova grijeha te nam dao mjesto u Njegovom kraljevstvu nebeskom. Naravno, upravo stoga jer je ta duhovna dimenzija odluujua, jer je vjera u Krista spasonosna, sva djelatnost masonerije i svih ostalih pripadajuih antikristovskih struktura svodi se na odvraanje ljudi od Puta, Istine i ivota. To je klju po kojem se gledajui plodove neijih djelatnosti prepoznaje jesu li ti plodovi dobri ili loi. Ovo je posebno bitno u ovom vremenu diktature relativizma koja na priznaje nikakve apsolutne autoritete, odnosno, samo na jedan elegantan nain ne priznaje Boga i Njegove zakone koje smo primili na nau korist. 11

Izbacivi Boga iz jednadbe ivota, dogaa se tono ono to je Dostojevski saeo napisavi da ukoliko Boga nema - onda je sve dozvoljeno. Onda nije ni udo dolazimo do radikalizacije dananje situacije u smislu da se masonska tiranija u mekanim rukavicama sve vie pretvara u tiraniju eljezne ake. Samo je sada rije o jednoj sintezi tehnoloko-znanstveno-birokratskog aparata kojim se masonstvo koristi i koji se osjea dovoljno snanim da poinje javno postavljati uvjete i norme koji udaraju u temelje integriteta ljudske osobe. Tako se otvoreno najavljuje postavljanje implantata u mozak, razliiti oblici integracije mikroprocesora s ljudskim tijelom, tzv. ipiranje, ali i stvari poput radikalnih svjetonazorno-kulturolokih pomaka gdje se utvruje kako privatnost vie nije drutvena norma jer je u meuvremenu evoluirala (Mark Zuckerberg, osniva i vlasnik Facebook-a). Naravno, i danas ve standardni zahtjevi za homoseksualnim brakovima i sline izopaenosti koje se podvode pod normalno dio su cijelog procesa prema vrlom novom svijetu masonske utopije. Takoer, paralelno s takvim izjavama o nestanku privatnosti kao drutvene norme, kroz namjetene teroristike napade namee se uvoenje novih skenera koji snimaju ljudsku golotinju tako da se intima i privatnost i silom zakona otmu ovjeku i to je sve skupa dio postupnog stezanja okova do potpune zarobljenosti, a ako mi ovdje u Hrvatskoj to elimo izbjei, jedini nain je ouvanje nacionalnog suvereniteta i nezavisnosti, odbijanje bilo kakvih integracija u EU, istupanje iz NATO-a, WTO-a i svih ostalih globalistikih izmiljotina proizalih iz judeo-masonskih radionica u funkciji porobljavanja naroda kao kolektiva i ovjeka kao pojedinca. Odabir je jasan: ili sloboda ili ropstvo. Sredine nema, nikad je nije ni bilo i nikada je nee biti. Sluiti dva gospodara nije mogue - pa odaberimo onda ono to jedino vrijedi. Knjiga Mladena Lojkia Masoni protiv Hrvatske predstavnik je ove dobre opcije, ispravne opcije, hrvatske dravotvorne opcije te, na koncu i najvanije: Boje opcije. Hvala mu iz sveg srca na njegovom dosadanjem doprinosu i neka ga Gospodin blagoslovi u njegovom daljnjem radu i zatiti od svih zlih nakana. Bog i Hrvati Zagreb, 15. sijeanj 2010. Marko Francikovi

12

RECENZIJA

Prodane due vladaju Hrvatskom

Mladen Lojki, sada ve afirmirani publicist intrigantnih politiko-stratekih tema, ostvaruje i etvrtu knjigu takve tematike - Masoni protiv Hrvatske (Vlastita naklada, Zagreb 2010.). To je knjiga raslambe uzroka i posljedica zbog kojih se Hrvatska poslije proglaenja neovisnosti i krvavo izvojevane slobode, poslije iste pobjede u obrambenom Domovinskom ratu, najednom nala osiromaena, osramoena i ucijenjena te zatoena u okrutnom gospodarskom, politikom i meunarodno-pravnom ropstvu. Na svjetskoj pozornici kapitala koncentrirani su najbogatiji, koje danas vodi trea generacija potomaka masonstva, okupljenih u Trilateralnoj komisiji te poput hobotnice djeluju kroz Bilderberg grupu, nadzorni Komitet 300 i podstrukture Rotary klubovi, Lions klubovi, Helsinki odbor i Otvoreno drutvo, koji svoje krakove neprestano dre u Hrvatskoj. Lojki smatra, a kroz poglavlja knjige Masoni protiv Hrvatske to i dokazuje, da su vladari svijeta i Novog svjetskog poretka imali znatnog utjecaja na politiko-zemljopisno rastrojavanje Hrvatske, te sudjelovali u iskorijenjivanju hrvatskog naroda zbog njegova katolianstva i stoljetnih vrstih veza sa Svetom Stolicom. Masonstvo tuje Velikog arhitekta Svemira za svoga boga, a mnogi masoni nisu ni svjesni da je to lucifer, upozorava Lojki. Doputajui vjerske zablude, oni koji su na samom vrhu piramide dobro znaju o emu se radi. Novi svjetski poredak stvara novog amoralnog ovjeka, jer sve svodi na hedonizam i religiju zlatnog teleta. Uz napomenu da se ne moe sluiti dvojici gospodara, Bogu i knezu ovoga svijeta, Lojki navodi podatak da se formalni nastavak organizacije masona u Hrvatskoj potvrdio u lipnju 1995. na osnivakoj skuptini Velike loe starih i novoprihvaenih slobodnih zidara 1 . Iste godine, 16. studenog 1995. u Zagrebu, nedaleko gradskog poglavarstva, tadanji je gradonaelnik Branko Mika otkrio spomenik u obliku mramorne piramide s vrhom od nehrdajueg elika. Prvi pisani spomen Zagreba datira iz 1094. godine, pa je obelisk varkom povezan s obljetnicom 900 godina zagrebake nadbiskupije. Autor, arhitekt Branko Silain izjavio je, da igrom suneve svjetlosti vrak znamena otkriva gotovo mistian ugoaj te da znamen u obliku piramide simbolizira tenju k savrenstvu, k neuhvatljivoj budunosti. Autor naziva svoj rad Granit koji pamti i navodi da se radi o znaku koji bi trebao biti itljiv svima koji dolaze s Mosta slobode 2 . Dakle, univerzalni simbol masonstva u prvom planu, zagrebaka katedrala u zaleu, na oigled onima koji dolaze u Zagreb iz pravca zrakoplovne luke Pleso. Znakovito, ako se meusobno zbroje brojke 16.11.1995. nadnevka otkrivanja Granita koji pamti, rezultat je karakteristina masonska brojka 33. Oito, obelisk, mjesto i otkrivanje vrlo su pomno planirani. A bilo je to samo tri mjeseca poslije uspjene osloboditeljske akcije Oluja, kad su se masoni u Zagrebu javno obznanili. U samom podnaslovu Hrvatski herostrati u slubi masonstva te kasnije u knjizi, autor navodi i opisuje osobe koje tako naziva. Grk Herostrat 3 godine 356. pr.n.e. zapalio je prelijepi hram i postao istoznanica za astoljubive ljude koji eli stei slavu na bilo koji nain, pa makar ruilaki i zloinom. Upravo takve ralanjuje Lojki, one iza kulisa politike,
1 2

Mladen Lojki: Masoni protiv Hrvatske, Vlastita naklada, Zagreb 2010. str. 35 Komunalni vjesnik grada Zagreba, 30. studenog 1995., naslovnica 3 Bratoljub Klai: Rjenik stranih rijei, NZ MH, Zagreb 1978.

13

zaplotnjake dogovore i kreatore nepravdi. Poseban primjer takvog herostrata je Josip Broz Tito, mason, kojim se Lojki posebno bavi. Titova zloinaka nedjela obiljeila su pola stoljea tekog i krvavog vremena na prostorima obitavanja Hrvata. Simbolika bijelih rukavica vrlo je vana kod slobodnih zidara i ona predstavlja istou duha onoga koji ih nosi. Tijekom svih masonskih rituala obavezno ih je na rukama nosio veliki majstor. Tito je nosio bijele rukavice dok je na svom Galebu krstario svim morima i oceanima svijeta. 4 Openito Lojki smatra da je komunizam edo masonstva, logian u slijedu stvaranja Novog svjetskog poretka, a od osamostaljenja Hrvatske s novom maskom. Naime, mnogi bivi komunistiki dunosnici i njihovi bioloki nasljednici, opstali su i danas na hrvatskoj politikoj pozornici, samo preodjenuti kao humanisti, sociolozi, liberali, demokrati, kozmopoliti... Autor se bavi djelovanjem Bilderberg grupe, kao stoernim vladarima svijeta. Grupa svjetskih voa nije neka izmiljena Lojkieva fikcija. Potvruje to i lanak iz Veernjeg lista, 5 pod naslovom 'Tajno drutvo' eli stvoriti jednu naciju i upravljati svijetom, U lanku se opisuje sastanak u Ateni u svibnju 2009. na kojem se okupilo oko 130 lanova amerike i europske elite, u najveoj tajnosti, pod nevienim mjerama sigurnosti, na kopnu, moru i u zraku. Raspravljali su navodno o svjetskim i gospodarskim pitanjima, a vijesti s tog sastanka su posve izostale. Pristup novinarima bio je najstroe zabranjen. Poznato je samo da su na sastanku bili najutjecajniji svjetski politiari i gospodarstvenici, meu inim Henry Kissinger, Richard Holbrooke i Robert Zoellick iz Amerike te iz Europe Carl Bildt, nizozemska kraljica Beatrix, predsjednik Sredinje EU banke Jean Claude Trichet te predsjednik Europske komisije J. Manuel Barosso. Zanimljivo, uz taj se lanak nala i fotografija J.B.Tita, u partizanskoj uniformi na crvenoj podlozi, s pitanjem: Poznajete li ovoga ovjeka? Nedavno je i Hrvatski list 6 pod naslovom 'Bilderbergeri' kroje i hrvatsku sudbinu upozorio na knjigu Superklasa Davida Rothkopfa, suradnika Henry Kissingera, u kojoj se Bilderberg grupa opisuje kao 'vrh vrha' svjetske superklase. U navedenom lanku, kao dio elitne skupine, spominje se britanski lord Peter Carrington koji je krojio hrvatsku sudbinu. Na bilderberkim skupovima pojavljivao se i predsjedavao svih godina u vrijeme Domovinskog rata i jo neko vrijeme poslije toga (1990. -1998.). Takoer i lord Paddy Ashdown, olienje politike koja Hrvatsku i Hrvate optuuje za dvostruku agresiju - na BiH i na tzv. republiku srpsku krajinu 7 , apsurdno - na legalni hrvatski dravni prostor. Od onih koji su bitno utjecali na noviju hrvatsku povijest, kao prvi meu prvima, navodi se George Soros, jo i danas kontrolor glavnine hrvatskog medijskog prostora. Sve to potvruje da Mladen Lojki u knjizi Masoni protiv Hrvatske ne izmilja, ni ne fantazira, ve razlono i argumentirano ukazuje upravo na ono to danas djeluje u svijetu i protiv katolike Hrvatske. Knjiga Masoni protiv Hrvatske, kao i dosadanje Lojkieve knjige, upravo je nabita podacima i izvorima. Na odgovornost za suanjski poloaj hrvatske drave, za utnju i kukaviluk, Lojki proziva hrvatsku inteligenciju. Mnoge domae politiare smatra rtvama nezrelih emocija, sebinih zlonamjernosti, nesposobnosti, tatine i povijesno dokazane naivnosti. Upravo je etvrto poglavlje, pitanje opstojnosti Hrvatske i njezine sudbine, sigurno najvaniji i najdojmljiviji dio knjige. Lojki u tom dijelu najizravnije ukazuje na nuno potrebno domoljublje, tradiciju, nacionalne junake, na moralne zasade s posebnim naglaskom na kranske vrijednote.

4 5

Isto kao 1, str. 315 Veernji list, 19.5.2009., str. 18 6 Hrvatski list, 17. prosinca 2009., str. 46-49 7 Autor teksta namjerno pie malim slovima nazive srpskih paratvorevina

14

Autor tvrdi da masonstvo nije samo nadomjestak raznih deista, agnostika i okultista za religiju, ve je to religija Antikrista. 8 Za masonstvo Veliki arhitekt Svemira predstavlja poetak i kraj istine, jer eli savez svih religija, odnosno nad-religiju. Masonstvo Boga vidi kao jedinstvenog Velikog arhitekta Svemira kojeg tuju sve religije, a ne kao Trojedinoga Boga Oca, Sina i Duha Svetoga objavljena po Isusu Kristu. Stoga svojim preutnim odobravanjem, indiferentizmom, kranin koji je pristupio masonstvu sudjeluje u ozbiljnoj vjerskoj zabludi, vrijea jedinog pravog Boga. 9 Slobodno zidarstvo kroz Novi svjetski poredak je misionar novog liberalnog poretka, drutva lienog Krista i Crkve. Slobodno zidarstvo ima urotniku narav. U Americi je sve poelo odgojem i prisilom, na nain da se uklanjaju kranska naela iz kola. Tako se iri i po Europi, a suvremeni smo svjedoci da je zahtjev za uklanjanje krieva stigao i u Hrvatsku. Jesu li hrvatski vodei politiari samo lakomisleni ili su prodane due? Lojki kao uvjereni katolik i odgovoran domoljub jo jednom snanom knjigom upozorava na ozbiljnost situacije. Na kraju, za sve sumnje i nejasnoe, itatelja upuuje na Knjigu otkrivenja. 10 Posve razlono i opravdano. Fatimska Djevica - poruka u Zagrebu, 20. rujna 1996.: Ne boj se malo stado. Ono to se dogodilo u ovoj Naciji postaje znak za sve. Ja sam oznaila as njihova poraza. 11

Damir Borovak, katoliki publicist i analitiar

8 9

Isto kao 1. str. 386 John Salza: Masonstvo bez maske, Verbum, Split 2009., str. 46. 10 Biblija, napr. HBD, KS, Zagreb 1987. str. 1153-1166 11 Sveenicima Marijinim predragim sinovima, SMP, Zagreb 1998, str. 683-4

15

1909.
Na vjealima. Suha kao prut. Na uznikomu zidu. Zidu srama. Pod njome crna zloinaka jama, Ubijstva mjesto, tamno kao blud. Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut, Jer takvo lice ima moja mama, A sline oi neka krasna dama: Na lijepo mjesto zaveo me put! I mjesto nje u kobnu rupu skoih I krvavim si njenim znojem smoih Moj drski obraz kao suzama. Jer Hrvatsku mi moju objesie, Ko lopova, dok njeno ime brie, Za volju ne znam komu, bir u uzama!

A. G. Mato

16

PROSLOV

Tko je gospodar svijeta?

S pravom se moramo zapitati tko ustvari vlada Hrvatskom, tko je njen gospodar? Je li Hrvatska poput ostalih tranzicijskih drava postala suanj jaega i tko je taj jai? injenica je da prijelazno razdoblje u istinsku demokraciju nije nita drugo ve put u surovi kolonijalizam pod imenom globalizacija. Globalizacija (naziv osmiljen krajem 20. stoljea koji je zamijenio pojam meunarodni odnosi) je ustvari potpuna gospodarska, politika, vojna i kulturna hegemonija jaega nad slabijim, odnosno apsolutna kontrola centra moi nad zavisnim dravama i narodima pomou globalnih korporacija i servisa: MMF-a, Svjetske banke (WB), Svjetske trgovinske organizacije (WTO), WHO-a, IMF-a, IATA-e, UNIDO-a, UNICEF-a, ILO-a, itd. Na taj nain se demokracija preobrazila u otvoreno trite i globalizaciju, a oslobaanje od komunistikog sustava u vojnu okupaciju NATO saveza. Hrvatska je, poglavito nakon smrti predsjednika dr. Tumana, elei se dodvoriti demokratskom svijetu te dokazati kako i ona pripada tom svijetu, lakomisleno pojurila prema Zapadu te pod okriljem multikulturalnosti, rasprodajui svoje obiteljsko srebro, upala u kane multinacionalnih globalnih kompanija. Taj ishitreni bijeg iz komunistikog ropstva doveo je Hrvatsku u novo ropstvo, ne samo duniko i ekonomski ovisno, ve i politiko ropstvo, ropstvo ponovnog gubitka dravnosti, gubitka kulturnog, povijesnog, religioznog i jezinog identiteta, kao i gubitka nacionalnih sloboda. Takav vid neoliberalne ekonomije kojemu se nekritiki predala Hrvatska vri sustavnu depolitizaciju svjetske trgovine, umanjuje ulogu nacionalnih drava kao korektora ekonomije, razvlauje dravu kao loeg gospodara, suzbija svaki vid protekcionizma i omoguuje najbogatijima sve veu koncentraciju ukupnog svjetskog kapitala. Isti model opravdava nejednakost meu ljudima jer potie ekonomski rast koji vie ne prati socijalna prava zaposlenika te jaz izmeu ekonomskog i socijalnog postaje sve dublji. Multinacionalne kompanije praktiki vladaju svijetom dok drave sve vie postaju nude satire, s tom razlikom to gospodari svijeta na elu tih financijskih, trgovinskih, gospodarskih i politikih korporacija gotovo iskljuivo dolaze iz odabranih nacionalnih i svjetonazorskih okruenja. Tko rukovodi tim dojmljivim procesom kojim drave postaju sve manje sustavi moi dok se svjetsko bogatstvo koncentrira na sve manje subjekata, tko dirigira slagalicom funkcioniranja itavog ovjeanstva? Taj koncept jednosvjetskog idealizma danas suvereno vodi trea generacija potomaka svjetskog masonstva, Trilateralna komisija (The Trilateral Commission). Prva generacija potomaka suvremene masonerije je Okrugli stol (The Round Table), a druga generacija potomaka su CFR - Vijee za vanjske odnose (Council of Foreign Relations), RIIA - Kraljevski institut za meunarodne poslove (The Royal Institute of International Affairs) i IPR - Institut za pacifike poslove (The Institute of Pacific Relations). Svim postojeim meunarodnim organizacijama (institucijama UN-a, tajnim slubama i dr.) poput hobotnice gospodari Nevidljiva svjetska vlada (Bilderberg grupa), a nadzire ju Komitet 300. Ispod tih strukturalnih upravljakih institucija nalaze se pojedine elitistike organizacije i klubovi koji su ispruena ruka okultistikih masonskih loa (Rockefeller Foundation, Kissinger Associates, Rimski klub, sotonsko bratstvo Skull and Bones itd.). Te okultne elitiste slijede itave plejade samodopadnih, otvorenih, humanitarnih, podanikih drutava (Rotary klub, Lions klub, Helsinki odbor, Otvoreno drutvo i sl.). Na najnioj, najiroj i najbrojnijoj 17

razini nalaze se mnogobrojne organizacije koje financiraju svjetski filantropi, nevladine udruge i udesni borci za pojedina prava, esto i nakaznih skupina i vrsta, mediji koji su pod strogim nadzorom svjetskih gospodara, te svi vjerni psi, samodopadni i sebeljubivi podanici i konformisti koji obino nisu svjesni prave naravi svojih gospodara, one okultne i demonske. Ta narav je metafizika koja ne nijee postojanje Boga, ali eli izgraditi Novi svjetski poredak bez Boga. Masonstvo je ustvari pobuna ovjeka protiv Boga, iako toga svi masoni nisu niti svjesni. Njihov deizam priznaje jedno monoteistiko Vrhovno Bie, ali to nije kranski Bog, ve pod krinkom tovanja osnivaa raznih religija (Zarathutra, Isus Krist, Muhamed, Budhha i sl.) oni tuju iskljuivo Sotonu, jer njihov monoteistiki pojam cjelokupne religioznosti znai da Boga i Sotonu smatraju istim biem nazivajui ga Veliki arhitekt Svemira ili Veliki graditelj Svemira. Taj pojam univerzalnog Vrhovnog Bia ukorijenio se meu niim lanovima masonskih loa, dok oni slobodni zidari na samom vrhu hijerarhijske piramide jako dobro znaju da je njihov bog iskljuivo Lucifer, koji je poto je zbaen na zemlju i osuen na shizofrenu narav postao Sotona. Upravo ti demonski izopaeni gospodari suvereno rukovode svim multinacionalnim korporacijama na Zemlji, vladaju dravama i dravnicima, bankarskim i trgovinskim kuama, medijima, kulturnim i humanitarnim institucijama i sl. Oni nezaustavljivo stvaraju jednu svjetsku dravu s jednom vladom i jednim sreditem moi, jednu sinkretistiku, univerzalnu pseudoreligiju, Novi svjetski poredak. Svoj cilj ostvaruju vrlo dojmljivo, raznim gospodarskim, financijskim i vojnim ucjenama i pritiscima rue vladajue garniture u nacionalno ili vjerski homogenim dravama. Pod krinkom kvazidemokracije sve ono to je nacionalno, moralno i katoliko prikazuju kao kriminalno, zaostalo i desniarsko, te putem svakojakih globalistikih europejaca, esto niti svjesnih svojeg poslanja, zamjenjuju nacionalne vlade i umjesto njih na elo drava dovode svoje zombizirane podanike. Proces ide dalje, upravo kao to su nekada ruili domau aristokraciju, danas zamjenjuju domae vlasnike poduzea, medija, banaka, te postavljaju svoje upravitelje sveuilita, kazalita i drugih drutvenih i kulturnih institucija. U takvoj konfuziji duhovnog, sekulariziranog, ekonomskog i politikog rastrojstva, masonstvo pomou dirigiranih medija, umjetnosti, glazbe, filma itd. stvara novog amoralnog ovjeka, ovjeka strasti i nastranosti, ovjeka animalizma i nihilizma, globalistike ovisnosti i potroake manipulacije. Stvaranje Sotoninog kraljevstva na Zemlji, odnosno Novog svjetskog poretka, osmislio je sam Sotona poto je bio izgnan iz Raja. On je postao Knez demona, poglavica zlih duhova. Kao takvog ga prepoznaju i mnoge poganske religije u svojim mitovima i biljee taj isti rat na nebu. Indijski Indra, kralj bogova; Surya, bog sunca; Agni, bog vatre i svi drugi bogovi hindu Olimpa, otjerani su iz neba i zbaeni na zemlju. Vulkan, bog vatre, u rimskoj mitologiji zbaen je s neba, kao i grki bog Feton. Svoje kraljevstvo Sotona gradi uz pomo poganskih bogova, ustvari svoje vojske palih anela-demona. Njegov prvi uspjeh bio je kod prvih ljudi, Adama i Eve, kada su nai praroditelji protjerani iz Raja i istonim grijehom zarauju itav budui ljudski rod. Sotona nalazi svog namjesnika u velmoi Nimrodu, u Babilonu gdje sasvim sigurno moemo traiti zaetke demonskog masonstva. Nakon ruenja babilonskog tornja, sredite urote osvajanja svijeta i masonske zavjere protiv Boga seli se u drevni Egipat, u ezoteriju, hermetizam i sotonizam egipatske mitologije. Masonsku zavjeru prepoznajemo i u okultizmu kralja Salomona i mnogim drugim najveim vladarima naeg planeta, koji su sanjali upravo Sotonin san, san o vladanju itavim svijetom. Na kraju vremena u tom kraljevstvu svjetskog jedinstva, kakvo grade dananji Sotonini namjesnici, masonski vlastodrci, vladat e zemljom sam Antikrist, ovjek grijeha, zlikovac i osobiti Kristov protivnik.

18

Religija zlatnog teleta

Masonstvo je spoj salomonske i pitagorske struje i poglavito je angairano u slubi ostvarenja starozavjetnih ideala Izraela, poput Salomonovog simbolikog zmaja kojega su osmislili Salomonovi mudraci i putem kojega su htjeli vladati itavim svijetom. Sva simbolika, terminologija, masonski rituali i legende potjeu iz idovske religije i kulture. Masonske rijei u ritualima su hebrejske, kalendar i masonska era su idovski, a tri velika majstora (metra) pri izgradnji Hrama (kralj Salomon, tirski kralj Hiram i graditelj Huram Abi) imaju glavne uloge pri inauguraciji lana ili majstora svake loe. Pored idova, u najviim stupnjevima masonskih loa je prevladajua anglikanska elita, poto je Anglikanska crkva izrasla iz masonskog tkiva i iji je najvei neprijatelj, kao i masonstvu, Sveti Otac i Katolika crkva. U Velikoj Britaniji svi su pripadnici kraljevske obitelji slobodni zidari, svi lordovi, gotovo svi anglikanski biskupi i sveenici, kao i golema veina britanskog parlamenta i vlade. Pored idova i anglikanaca, masoni postaju i pripadnici ostalih religija (muslimani, budisti, sikhi, hindusi), kao i pripadnici kranskih crkava, poglavito sveenici i vjernici protestantskih vjerskih zajednica. U tom arenilu potpuno razliitih ljudskih osobina, religija i svjetonazora, svima njima njihov pravi bog postaje Veliki arhitekt Svemira, odnosno Knez ovoga svijeta, kako apostol Ivan naziva Sotonu. Masonstvo novog vijeka moemo podijeliti na englesko i francusko masonstvo. Englesko masonstvo je monarhistiko, monoteistiko i kapitalistiko, dok je francusko republikansko, ateistiko i socijalistiko. iste idovske masonske loe pripadaju nacionalnom idovskom Redu B'Nai B'Rith (Sinovi Saveza). Ali u jednome su potpuno isti, sva masonstva su anti-kranska, ili, preciznije reeno, izrazito antikatolika. London, kao moderni Babilon, za masonstvo je postao ono to je Rim za katolike. Englesko masonstvo je stvorilo SAD, iji su Senat i Kongres pod apsolutnom kontrolom cionistiko-masonske elite. Doslovno je ameriki Pentagon pod stalnom okupacijom istih elitista koji u Bilderberg grupi odreuju kandidate za predsjednika SAD-a, kako iz redova republikanaca tako i iz redova demokrata. Svi kandidati su obino visokopozicionirani masonski dunosnici, najee pripadnici sotonistikog bratstva Lubanja i kosti (Skull and Bones), ili marljivi masonski poslunici. Kod samog odabira kandidata unaprijed se ve preferira budui pobjednik, zavisno u kojemu su smjeru vladari svijeta odredili kurs vanjske politike SAD-a. Takoer i u Velikoj Britaniji, kao i u svim anglosaksonskim i nordijskim zemljama, masonstvo je stvarna velevlast, kako u parlamentima, tako i u samim vladama. U Europskom parlamentu, bez obzira na veinu demokranskih stranaka (izbori 2009. su to takoer potvrdili) vie je od 60% parlamentaraca masona. to nam to govori? Da je i Europa poput SAD-a postala preteito masonska! Danas je na svijetu preko est milijuna masona, od toga tri milijuna u SAD-u i milijun u Velikoj Britaniji. Oni su uvari jednosvjetskog procesa koji uurbano stvara jedinstvenu globalistiku dravu na Planetu, s jedinstvenom svjetskom vladom u kojoj bi bila koncentrirana sva vojna i ekonomska mo, s jednim narodom i jednim jezikom (engleskim, poto je neslavno zavrio pokus s esperantom). Masoni s pregaama, oni na najviim inauguracijskim stupnjevima, odnosno okultisti, ezoterici, magi, nekromanti i ostali sotonski mistici ili njihovi vjerni podanici, u pravilu su na elu svih slubenih svjetskih organizacija (OUN, koja je produena ruka masonstva, jo se deklaracijom od 10. prosinca 1948. godina odrekla Boga), trgovinskih i novarskih institucija, multinacionalnih korporacija, elitistikih klubova, filantropskih i humanitarnih organizacija i sl. Koncentracija svjetske politike i ekonomske moi svakim danom je oitija. Vladari svijeta, provodei ideologiju Novog doba (New Age) i religiju zlatnog teleta, sebi priskrbljuju 19

pregolemo bogatstvo, a svi ostali, koji im se ne znaju ili ne ele oduprijeti, sve vie postaju medijski programirani kiborzi, amorfna masa zakovana u svojim malim ivotima i zadojena nakaznim hedonizmima, multikulturalnim i sekulariziranim vrednotama, istonjakom filozofijom, poganskim i blasfeminim kultovima i sljedbama, znanstvenom parapsihologijom i sl. Religijom zlatnog teleta stvorili su kult novca i kult ovjeka, gdje ovjek sve vie postaje novi bog iznad kojega je samo Veliki arhitekt Svemira. Upravo je tu sprega kulta novca i ovjeka s kultom avla, jer njihovu pohlepu za zlatom, za nesluenim bogatstvom i moi, omoguuje upravo njihov bog, Sotona. to mu oni za uzvrat moraju dati? Samo prodati svoju duu! Primjerice, javnosti je moda poznato da najbogatija obitelj na Planetu, ikona bavarskih iluminata, Rothschild, posjeduje avolji talisman, o kojemu ovisi njihovo bogatstvo i koji im omoguuje konstantno umnoavanje tog bogatstva. U zadnjim vremenima kult ovjeka e stvoriti Antikrista, konkretno bie koje e se htjeti obogotvoriti. On e sa svojim sljedbenicima biti politiki vladar itavog svijeta, a sam e se izdavati za Mesiju, kakvog idovi jo i danas oekuju. Nadahnut Sotoninom mrnjom prema Kristu progonit e Crkvu kao tlaiteljicu slobode, htjet e unititi Boga, ne samo kao pojam, ve i samoga Boga kao svoga protivnika. Apostol Ivan nas ui da e arkaneo Mihael ubiti Antikrista na Maslinovoj gori, kada e i zavriti ljudska povijest. Meutim, vrijeme Antikristovih prethodnika ve je otpoelo. Da li ih prepoznajemo? Kada shvatimo luciferijansku narav vladara svijeta, lake emo razumjeli zato vjerniki hrvatski narod kroz itav novi vijek, izuzev Svete Stolice, gotovo da nikad nije imao politikog prijatelja i saveznika, zato je tlaen i sustavno unitavan na vjetrometini ratnih sukoba i osvajanja, na kriitu vjera, kultura i civilizacija. Tada su nam jasniji svi oni razlozi zbog kojih hrvatski narod nikada nije ostvario nacionalno ujedinjenje i stvaranje vlastite drave, ve se programirano unitavao, stavljao se pod vlast nekoliko gospodara i u nekoliko drava. Vidljivi netrpeljivi antagonizam vladajueg masonstva prema hrvatskom narodu poeo je odmah poto je 1717. godine postalo potpuno izvjesno da se Ujedinjeno Kraljevstvo vie nikada nee vratiti u okrilje Katolike crkve, te je Sotonin duh masonerije izaao u javnost, obznanivi ujedinjenje etiriju masonskih loa i osnivanje Velike loe Engleske. Masonstvo je skinulo svoje krinke i 1737. godine se otkriva i na europskom kopnu, u tada najkatolikijoj zemlji Francuskoj. Izlaskom masonskih tajnih organizacija u javnost bilo je izvjesno da hrvatske zemlje ekaju jo tea vremena na nejedinstvenom teritoriju, jo vea dijaspora i asimilacija njenog naroda. Okrueni monim susjedima i pod tuim dravnim tvorevinama, Hrvati sve vie gube osjeaj za vlastitu dravu, ratuju pod tuim barjacima te stalno trae svoj spas u zloudnim koalicijama sa susjednim narodima i dravama. Jedina pobjeda Hrvatske protiv masonskih grabeljivaca i svjetskog sredita moi dogodila se pod vlau dr. Franje Tumana uspostavom suverene hrvatske drave. Hrvatska je kod masonskih vladara svijeta doivljena kao neeljeno edo, te izazvala surovu sablazan, a sam predsjednik Tuman doivljen je kao avet prolosti. Meutim, i Hrvatska je nakon dr. Tumana morala kapitulirati pred masonskim zlosiljem, za utjehu, kao posljednja meu katolikim zemljama.

Hrvatska kao neeljeno edo

injenica je da su kroz svu noviju povijest vladari svijeta imali znatnog utjecaja na oblikovanje politikogeografskog rastrojstva Hrvatske, kao i na sustavno iskorjenjivanje hrvatskog naroda. Prema hrvatskom narodu gajili su iskljuivo negativne porive, od zatajene

20

licemjerne nesklonosti do jasne netrpeljivosti i neprijateljstva, pa ak i do neskrivene mrnje. Razloge takvog ponaanja masonskih vlastodraca prema Hrvatskoj trebamo traiti u nekoliko bitnih imbenika:

- Neslomljiva sveza hrvatskog naroda sa Svetom Stolicom Hrvati su primili kranstvo jo u apostolsko vrijeme. Poznato je da je sveti Toma na svom misionarskom putu u Indiju pokrtavao Hrvate po Mezopotamiji i Perziji, a Pavlov uenik Tit po rimskoj dijecezi Dalmaciji. Hrvatska je s papinskim Rimom jo od 641. godine imala poseban poloaj, postala je dio Patrimonium Sancri Petri, poto je Porgin otac potpisao ugovor s papom Ivanom IV. i bizantskim carem Heraklijem. To je ujedno bio i prvi pisani ugovor Svete Stolice sa svjetovnim vladarima, presedan za buduu papinsku dravu. Logikim slijedom ugovora papa Agaton je 679. godine na grobu svetog Petra izjavio hrvatskom vladaru da e se Bog Hrvata boriti za njih i biti im od pomoi, a Petar, uenik Kristov, obdarit e ih pobjedom ako ijedan poganski narod provali u hrvatsku zemlju. Hrvatski vladari su tijekom itave povijesti vrsto stajali uz Svetu Stolicu i uz rimske pape. Kada se 878. godine hrvatski knez Zdeslav zbog politikog oportunizma stavio u okrilje Bizanta, ubrzo je izgubio prijestolje i ivot, a naslijedio ga je Branimir, uvjereni pristaa rimskog Pape. Posebnost veze Hrvata sa Svetom Stolicom slubeno je potvrena 1248. godine kada papa Inocent IV. donosi konanu potvrdu uporabe hrvatskog jezika i hrvatskog pisma glagoljice u crkvenim bogoslujima. To je znailo da hrvatski jezik slubeno postaje etvrti slubeni jezik, pored latinskog, hebrejskog i grkog, u crkvenoj liturgiji. Za vrijeme velikog zapadnog raskola dvopapinstva Hrvati nikada nisu stali uz avinjonske ili pizantske pape, ve su ostajali vjerni rimskoj obedijenciji. Podsjetimo se i toga da se za Hrvatsku za vrijeme bana Petra Berislavia papa Lav X. govorio da je ona Predzie kranstva (Antemurale christianitatis), a teko bi bilo uope nabrojiti sve one znamenite teologe, znanstvenike, knjievnike, filozofe i dr. s podruja hrvatskih zemalja koji su ostavili duboki trag pri Svetoj Stolici, kao i u samom Rimu. Sjetimo se samo etvorice rimskih papa s podruja hrvatskih zemalja: sveti Kajo (283.- 296.) iz Solina, Papa Ivan IV. Dalmatinac (Anastazije) (640.- 642.) takoer iz Solina, papa Nikola V. (Tomo Pareni) (1447.- 1455.) podrijetlom iz Biograda i papa Siksto V. (Sreko Peri) (1585.- 1590.) iz Kruevice u Boki kotorskoj. Svakako je najvei trn u peti masonskim luciferijancima bio taj to je Drava postala neosvojiva tvrava za prodor krivovjernog protestantizma u hrvatske zemlje. Tek kada se Hrvatska 1790. godine podvrgla Ugarskom namjesnikom vijeu, morala je dopustiti slobodu vjere kalvinistikoj i luteranskoj crkvi, ali to sjeme kukolja nikada nije dalo toliko eljenog ploda meu hrvatskim narodom. Katolika crkva je hrvatskom narodu preesto bila jedina ivotna tjeiteljica i duhovna uzdanica, jedina vrsta uporina toka u bremenitim vremenima tuinskih zatiraa svake hrvatske misli, a poglavito u Titovoj zloinakoj Jugoslaviji. Iz te komunistike tvorevine spomenimo zloin protiv Boga i ovjenosti, montirani proces nadbiskupu Alojziju Stepincu u kojemu se iitala podmukla sprega Titovih jurinika i slobodnih zidara. Bila je to osveta ne samo Stepincu to nije htio odvojiti hrvatsku Crkvu od svog zatitnika Vatikana, ve iznad svega osveta hrvatskom narodu. Dokazano ozloglaeni masonski antiklerikalci, Viktor Novak i Duko Brki, osmislili su besramnu optunicu koju potpisuje Titov vjerni tienik Jakov Blaevi. itav demokratski masonski svijet je samozatajno utio i blagonaklono odobravao taj monstruozni Titov zloin. Ali zato se taj isti svijet estoko uskomeao nakon to je papa Ivan Pavao II. 2. listopada 1998. godine u nacionalnom Marijinom svetitu Mariji Bistrici proglasio hrvatskog kardinala blaenim. S pravom se trebamo pitati zato najvei 21

hrvatski duhovni poglavar, iji duh vjeno poput vojske anela uvara lebdi iznad Hrvatske, koji je toliki nehrvatski puk, preteito idovski i srpski, spasio od ustakog progona, koji se nije klanjao niti jednom reimu, izaziva toliki prijepor i osudu meu masonskim vlastodrcima i njihovim vjernim podanicima? Jednostavno zato to je odluno osuivao masonstvo poistovjetivi ga s nemani, to je dijagnosticirao komunizam kao masonskojudejsko edo, to je govorio samo istinu svom ljubljenom puku, a hrvatski vjerniki puk ga je oduevljeno slijedio i slijediti e ga do zavretka svijeta. Sveta Stolica se uvijek znala oduiti svom vjernom hrvatskom narodu. Prva je priznala suverenitet drave Hrvatske napaenom katolikom puku i zbog toga, slijedom neraskidive sveze s tim istim pukom, doivjela ponovnu osudu svih tih povampirenih demonijaka neoliberalnog, globalistikog i multi-kulturalnog svijeta. Zbog svega toga nikada se ne smije posumnjati u hrvatski narod koji je u golemoj veini, od svog pokrtavanja do danas, uvijek izabirao samo jednu stranu, onu Kristovu, jer ne moe se sluiti dvama gospodarima, Bogu i Knezu ovoga svijeta.

- Posebnost geopolitikog poloaja hrvatskih zemalja Jo za vrijeme rimskih careva Honorija i Arkadija, Rimsko carstvo je podijeljeno prirodnom granicom na Drini. Paralelno su se razvijala dva razliita svijeta, Zapad i Orijent, u kojemu su Hrvati kao graniari uvali mee Zapada prema srednjobalkanskom masivu iz kojega su prodirali Bizantinci, Bugari, Turci, a kasnije Srbi. Meutim, hrvatski teritorij bio je geopolitiki nejedinstven, dok je okruenje hrvatskih zemalja na Zapadu bilo geopolitiki homogeno; Apeninski poluotok (Italija), Alpski masiv (negdanje habsburke nasljednje zemlje) i Panonska nizina (Maarska). Takav nejedinstven geopolitiki poloaj Hrvatske prouzrouje hrvatsku koalicijsku politiku s homogenim susjedima koja je karakteristina za njezinu itavu povijest. Godine 1102. Hrvati ulaze u personalnu uniju s Ugarskom. Kada je 1526. godine kod Mohaa slomljena maarska drava, Hrvati ponovo ine pogrjeku i, umjesto svoga vladara, biraju pred Novu godinu 1527. Ferdinanda Habsburkog za svoga kralja. Kada se 1918. u Prvom svjetskom ratu raspala Austro-Ugarska, priznaju 1. prosinca srpskog regenta Aleksandra Karaordevia za kralja i stupaju u zajedniku dravu Srba, Hrvata i Slovenaca. Hrvatska je u svim tim ujedinjenjima bila u izrazito podanikom i pokornikom poloaju, a stvarni vlastodrci su inili sve da ju raskomadaju na dijelove, politiki minimaliziraju, etniki unite i asimiliraju. Habsburzi joj otimaju Vojnu krajinu i planski doseljavaju Vlahe iz Osmanlijskog Carstva kojima daju stanovite privilegije. Nakon uvoenja dualizma u Monarhiju 1867. godine, Austrija i Maarska dijele i tu ve oguljenu Hrvatsku (Hrvatsku bez povijesnih zemalja pod vlau Osmanlija i Talijana). Maarska dobiva Hrvatsko primorje, dok je Austrija zadrala Dalmaciju. Maari sanjaju Veliku Maarsku od Tatra do Jadrana, kako je formulirao Lajos Kossuth, pri emu je put do Jadrana mogao voditi samo preko mrtve Hrvatske. Osokoljuju i hukaju doljake posrbice, sada ve hegemonistiki nastrojene svetosavske Srbe, protiv Hrvata, dozvoljavaju im izlaenje etnikog i zloinakog lista Srbobran, a sve s ciljem unitenja hrvatskog nacionalnog bia. Konana kapitulacija hrvatskog ovjeka dogaa se stvaranjem Kraljevine SHS, kada Srbi prvi puta u povijesti politiki prelaze Honorijevu liniju dvaju svjetova, povijesnu, kulturnu i konfesionalnu razdjelnicu Zapada i Orijenta. Hrvati, podijeljeni na svom nepovoljnom geopolitikom poloaju, 900 godina bez vlastite drave, postupno su i izgubili smisao za samostalnom vlau, smisao im postaje negacija vlasti, a otuda i sve manji smisao za vlastitu dravu. Taj slabaan osjeaj za vlastitu 22

dravu kod Hrvata se reflektirao kao vrlo snaan osjeaj za tuu dinastiju. ak su i dinastiju Karaordevia vrlo lako prigrlili. Upravo su iz tog razloga Habsburgovci stoljeima vjeto koristili i zloupotrebljavali Hrvate u svojim ratovima i sukobima, smatrajui potpuno pogreno da njihova odanost carskom dvoru znai i njihov dragovoljni pristanak na sunjiki poloaj Hrvatske u toj neprirodnoj tvorevini. Kralj Aleksandar u jo veoj tamnici hrvatskog naroda, Kraljevini SHS, nita nije nauio na krivim prosudbama Bea, ve ini jo vee pogrjeke. Kod Srba je taj odnos drave i dinastije potpuno razliit. Oni imaju vrlo jak osjeaj za vlastitu dravu, koja uz svog partnera Srpsku pravoslavnu crkvu ima permanentnu hegemonistiku zadau u posrbljavanju nesrpskog puanstva i irenja nacionalne drave, a sve u ime srpstva i svetosavlja. Njihov osjeaj za dinastiju je nikakav. Njima je monarh samo dravni organ koji dok korisno slui irenju velikosrpstva vrijedi, a ako ne, biva prognan ili, to je jo uobiajenije bilo kod Srba, skraen za glavu. Hrvatski narod, koji je u svim tim kataklizmikim vremenima odisao velikom kulturnom sposobnou, izvanrednom vojnikom spremnou, koji se svojom ilavou othrvao svim tim koalicijskim uzurpatorima, zadrao je vlastitu individualnost i fizionomiju, zavidnu ustrajnost, i odolio svim nemilostima svoje zemlje i svoje povijesne sudbine. Takav narod s izraenim nacionalnim i katolikim jastvom, koji je sudbinski bio predodreen za nestajanje, stekao je izvanrednu ustrajnost kojom je prkosio svim uzurpatorima i instinktivno slijedio politiku uvjetovanu svojom geopolitikom okolinom. Stoga nije mogao biti miljenik masonskih vladara, poglavito kada znamo da su obino na elu hegemonistikih politika bili upravo ti vladari.

- Znaajan srpski lobi u Velikoj Britaniji Hegemonistike pretenzije srpskog svetosavskog naroda prema Hrvatima poele su obnavljanjem Peke patrijarije 1557. godine. Obnovio ju je turski vezir Mehmed Sokolovi, podrijetlom Hrvat, koji svog brata Makariju postavlja za prvog srpskog patrijarha. Osmanlijskim prodiranjem na Zapad pomie se i granica srpskog ekspanionizma pa Srpska pravoslavna crkva preobraava doljake Vlahe, Morlake, Cincare i dr. u srpski narod. Poto su novonastali Srbi kao neredoviti vojnici uvali turske osvojene granice i vojevali na turskoj strani, Turci preferiraju Pravoslavnu crkvu u odnosu na Katoliku. Zato i Hrvati katolici, djelomice i krstjani, s itavim katolikim biskupijama prelaze na pravoslavlje i postaju Srbi. Srbi ve u 19. stoljeu prolaze kroz proces potpune nacionalne homogenizacije kada potpomognuti Rusijom, kao i ve izrazito snanim masonstvom u Velikoj Britaniji i Francuskoj, stvaraju vlastitu dravu. Znakovito je to da su svi voe srpskih ustanaka bili slobodni zidari. Tada se prvi puta u povijesti moe upotrijebiti pojam etnikog ienja poto su stotine tisua albanskih, turskih i bosanskih muslimana zvjerski izmrcvareni ili protjerani iz nastale kneevine. Ostalo stanovnitvo je posrbljeno. Utjecajni ministar Kneevine Srbije Ilija Garaanin donosi 1844. godine ekspanzionistiki program daljnjeg irenja srpske dominacije na podruja koja Srbi uope nisu nastanjivali, ili su predstavljali neznatan broj puanstva, pod nazivom Naertanije. Srpska nacionalna samosvijest Balkanskim ratovima pretvara se u masovnu psihologiju dominantnog naroda, naroda koji prije svega zna to je to vlast i to je to drava, dravotvornog naroda s izrazitim smislom za vladanje. Balkanskim ratovima Srbija pripaja Kosovo, Makedoniju, dijelove Bugarske, dobiva mone zapadne saveznike u Velikoj Britaniji i Francuskoj kojima su takoer uzmiue Osmanlijsko carstvo i konzervativna Austrougarska monarhija bili politiki neprijatelji. Masonstvo na velika vrata ulazi u Srbiju kao vodilja srpskim nacionalistima u stvaranju Velike Srbije, prelasku Srbije preko tisuljetne granice svjetova u hrvatske zemlje i 23

unitenju hrvatskog nacionalnog bia. U kreaciji britanskih masona, iju je palicu pokretao proengleski kot Robert William Seton-Watson, stvorene su obje zloinake Jugoslavije. Sveza britanskog i srpskog masonstva postajala je svakim danom sve vra, kao i sveza izmeu obje Jugoslavije i Velike Britanije. Poto je u obje Jugoslavije asniki, obavjetajni i diplomatski kor bio preteito srpski, stvorila se kultura bliskosti izmeu Engleza i Srba. To visokopozicionirano srpsko masonstvo stoga je vrlo lako u sreditu europske masonerije, u Londonu, stvorilo neslomljivu percepciju o Srbima kao narodu koji je u oba svjetska rata bio na saveznikoj strani, naspram genocidnim Hrvatima koji su vrsto stajali uz Austrijske i Njemake osvajae. Britansko masonstvo je sklonilo 1941. srpskog kralja i politiko vodstvo u London i ondje je osnovalo izbjegliku vladu. Slijedom te sveze, krunskom kraljeviu Aleksandru Karadoreviu, sinu izbjeglikog jugoslavenskog kralja Petra II., koji se rodio 1945. godine u hotelu Claridge u apartmanu koji je britanska vlada proglasila jugoslavenskim ozemljem, krsna kuma je bila sadanja britanska kraljica. Kraljeviu je nakon kolovanja na Britanskoj kraljevskoj vojnoj akademiji uslijedila karijera u britanskoj vojsci. Kasnije se Aleksandar Karadorevi s osobitim kraljiinim vezama posvetio poslovnoj karijeri, tako da danas obitelj Karaorevi pripada masonskom nadziruem Komitetu 300, udruenju tri stotina najbogatijih obitelji na svijetu koje kontrolira rad svih slubenih i elitistikih svjetskih organizacija. Danas je u Velikoj Britaniji izmeu 50 i 70 tisua Srba, ukljuujui i njihove potomke, naspram manje od 10 tisua osoba drugih naroda s prostora bive Jugoslavije (preteito Bonjaka). Najvea emigracija zabiljeena je poslije Drugog svjetskog rata. Naime, Britanci su pod svojim nadzorom poslije Drugog svjetskog rata imali u logoru u Eboliju, u junoj Italiji, preko 20.000 etnika. Premda su etnici slubeno svrstani u neprijateljsko osoblje, na njih se gledalo kao na probritansko orijentirane ljude. Jasno je da niti jedan nije izruen Titovim krvnicima, a oko 8.000 njih je potrailo utoite u Britaniji. Ti bilingvalni Srbi gotovo su srasli s Donjim domom Britanskog parlamenta, s britanskim torijevcima, laburistima, a poglavito s medijima. U sprezi s britanskim masonstvom, koje je jedina velevlast u Velikoj Britaniji, doekali su raspad Jugoslavije, Domovinski rat, rat u Bosni i Hercegovini, slanje mirovnih snaga na okupirana podruja i sl. Konzervativni prvak i osobni tajnik princa Michaela od Kenta, John Kennedy (roen kao Radoje Gvozdenovi); John (Jovan) Zametica s Meunarodnog instituta za strateka pitanja, inae predava na Westminsterskom sveuilitu; asnik Mike Stanley (Milo Stankovi), sin etnikog izbjeglice, kao glavni asnik za vezu izmeu UN-a i bosanskih Srba, i mnogi drugi srpski lobisti vrljali su zajedno s britanskim lordovima Carringtonom i Owenom, politiarima, ministrima i mirotvorcima, i ostalim masonskim slubenicima po prostorima bive Jugoslavije, obilato novano nagraivani od Miloevievog i Karaievog zloinakog reima. Kako se rat razbuktavao, postajalo je sve tee razlikovati politika stajalita britanskih politikih misionara od apologeta reima u Kninu i na Palama. Srpski masonski lobi u Britaniji u mirnodopskom razdoblju srastao je kao prst i nokat s britanskim teokratskim luciferijanskim sustavom u ostvarivanju konanog cilja, izgradnje Novog svjetskog poretka, hranjen pomalo benignim strahom od budue uloge ujedinjene Njemake u svijetu, od njenog stratekog predvodnitva u Europi. Na Hrvatsku se vazda gleda kao na Njemakog saveznika, kao na metastazu na europejskom globalistikom masonskom tkivu koju nuno treba, ako se ve ne moe ukloniti, potpuno izolirati i minizirati.

24

- Politiko nehrvatstvo i kozmopolitizam hrvatskih masona Poznato je da su sve masonske loe diljem svijeta zadravale svoj nacionalni karakter, iako je svima istovjetni cilj Novi svjetski poredak, odnosno jedinstvena svjetska drava s jednom vladom i jednim sreditem moi. Meutim, sve te nacionalne loe eljele su za svoje lanove, za svoju antikatoliku i antimonarhistiku dravu to vei komadi vlasti u toj buduoj dravi svjetskog jedinstva. Prva masonska loa u Hrvatskoj Ratno prijateljstvo (L'Amitie de la Guerre) osnovana je 1759. godine u Glini, da bi uskoro nastale brojne loe s vie od tisuu lanova, koje 1775. godine u Zagrebu osnivaju Velika loa Hrvatske. Nakon Prvog kongresa slobodnih zidara odranog u Beu 1784. godine, rasputa se Velika loa Hrvatske te se osniva jedinstvena Velika loa u Habsburkoj monarhiji koja je sastavljena od etiri Provincijske loe. Hrvatske loe potpadaju pod Ugarsku provincijsku lou i ubrzo se pod utjecajem ilirizma i srpskog masonstva nadahnjuju junoslavenstvom i panslavizmom. Poto je masonerija inscenirala Prvi svjetski rat ubojstvom austrougarskog prijestolonasljednika Franje Ferninanda, bogobojaznog ovjeka i odanog katolika, nimalo sklonog slobodnim zidarima, hrvatske masonske loe jo se vie okreu srpskoj hegemonistikoj politici. Dok su srpski masoni zajedno sa srpskim nacionalistima osmiljavali plan Velike Srbije, hrvatski masoni predvoeni njenim prvacima dr. Adolfom Mihaliem i Hinkom Hinkoviem (roenog u idovskoj obitelji kao Heinrich Moses) smatrali su se anacionalnim osobama koje vjeruju samo u masonsku religiju okultizma, ezoterije, gnosticizma i magije. Ono to je jo pogubnije za hrvatski narod je to to su hrvatski masoni izrazili svoj odgovor na proces stvaranja Velike Srbije tako da su zastupali tezu da su Hrvati i Srbi jedan narod te da je potpuno svejedno hoe li se stvoriti Velika Srbija ili Velika Hrvatska i kako e se ta drava i njen narod zvati. Na tragu te kozmopolitske politike dr. Mihali, osniva nekoliko masonskih loa u Hrvatskoj i masonskog lista estar koji je vrvio antikatolikim, antihrvatskim, ezoterijskim i sotonistikim sadrajima, izjavljuje da on nije hrvatski mason, da je samo roen u Hrvatskoj i da je njegova nacionalnost slobodni zidar. U Zagrebu je 9. lipnja 1919. godine odrana skuptina svih loa s podruja Kraljevine SHS te je osnovana Velika loa Srba, Hrvata i Slovenaca - Jugoslavija, sa sjeditem u Beogradu, koja postaje lanica francuske Velike loe Orijenta. Velika loa Jugoslavije, kojoj su pripadale gotovo sve hrvatske loe, vodi intenzivnu velikosrpsku i antikatoliku politiku. Ono to se moglo uoiti je to da su se u srpskim i idovskim loama u Jugoslaviji nalazili vodei predstavnici itavog drutva, od politiara, intelektualaca, umjetnika do gospodarstvenika, dok su u hrvatskim loama, meu lanovima Hrvatima, prevladavali mahom zavisni intelektualci i slubenici na vodeim funkcijama u dravi. Hrvata politiara gotovo da nije bilo u masonskim loama jer su oni bili u oporbi, a masoneriju su shvaali kao paralelni sustav velikosrpske hegemonije. Znakovito je i to da su lanovi hrvatskih masonskih loa veinom bili iz obitelji nehrvata, iz obitelji gdje je samo jedan roditelj Hrvat, ili od potomaka jugounitaristikih ili masonskih predaka. Masonstvo u Titovoj komunistikoj tvorevini nije ugaeno. Ono slubeno nije postojalo, ali su starojugoslavenski masoni zauzimali najutjecajnije poloaje u politici, diplomaciji, a posebice u znanosti, sveuilitima i kulturi. Kontinuitet masonstva u Hrvatskoj potvren je 14. lipnja 1995. godine kada je odrana Osnivaka skuptina Velike loe starih i prihvaenih slobodnih zidara Hrvatske, a od 1997. Hrvatska ima i Veliku lou Hrvatske koju je priznalo vie od stotinu Velikih loa iz itavog svijeta. Kozmopolitizam ostaje glavna znaajka suvremenog hrvatskog masonstva, sada ne toliko okrenut Orijentu, ve prema novom hegemonizmu globalistike istinske demokracije, prema europejskoj multikulturalnoj kaljui, prema suanjstvu New Age-a. Autor 25

I. DIO

26

I. SOTONSKA DOKTRINA MASONSTVA

Masonstvo je skinulo krinke

Na blagdan Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1717. godine, etiri londonske masonske loe odluile su izai u javnost osnovavi svoju Veliku lou u pivnici Goose and Gridrion u kojoj su izabrali svog velikog metra. Praktiki je tog dana slubeno objavljen rat Bogu i smrt Isusu Kristu i Duhu Svetome. Da bi se masonska okultna drutva uope pojavila u javnosti, morale su se dogoditi odreene predradnje. Kao prethodnica javnoj masoneriji osnovana je poetkom 17. stoljea u Njemakoj mistina sekta Red rue i kria (Antiquus Mysticusque Ordo Rose Crucis, A.M.O.R.C.), iji su se sljedbenici nadahnjivali idovskom Kabalom, magijom, alkemijom, okultizmom, ezoterijom i spiritizmom. Za rozenkrojcere je Bog samo sveopa kozmika snaga, a nauavanje o reinkarnaciji i karmi daje posljednje objanjenje ovjekove kozmike svijesti. Doktrina o reinkarnaciji nije nita drugo do Luciferova doktrina postanka bogom koju Sveto pismo naziva magijom, a u znanstvenom svijetu poznata je kao evolucija. Pod anglikanskim engleskim vladarom Karlom II. rozenkrojceri uz pomo slobodnog zidarstva 1660. godine ostvaruju svoju pogansku doktrinu evolucije utemeljenjem Kraljevskog londonskog drutva za usavravanje prirodnog znanja (The Royal Society of London for the Improvement of Natural Knowledge), ili jednostavno Kraljevskog drutva (The Royal Society). Dva stoljea poslije e istaknuti mason Charles Darwin evoluciju obogotvorenja ponuditi ovjeanstvu kao bioloki koncept, uz sveopu pokornost toj masonskoidovskoj dogmi koju je poput otrice usmjerio na kransku Europu. Nakon tajnovitog poara u Londonu 1666. godine za koji se sumnja da su ga podmetnuli slobodni zidari, a za kojega su optuili Svetu Stolicu, anglikanski krivovjerci ponavljaju nevieni masakr nad katolicima, poglavito nad sveenstvom. Naime, za vrijeme vladavina tiranina i bludnika Henrika VIII. (1509.-1547.), kao i njegove nezakonite keri Elizabete I. (1558.1603.), smaknuto je, najee spaljeno na lomai, vie od trideset tisua katolika (papa Pavao VI. proglasio je svetima etrdeset muenika iz Engleske i Walesa iz tih zlopatnikih vremena). One katolike crkve koje nije unitio podmetnuti poar, uline horde su zapalile. Obnovu Londona preuzelo je Kraljevsko drutvo, drutvo demonskog masonstva, sastavljeno od najuglednijih engleskih znanstvenika, cjelokupne kraljevske obitelji, kao i anglikanskog sveenstva. London od tada dobiva obrise masonskih i avoljih oznaka i kodova, a masonstvo zavrava svoj proces stvaranja simbolike i rituala, koji se zadrao do dananjeg dana. Poarom u Londonu poinje doba modernog masonstva. Poto je 1701. godine engleski parlament donio zakon kojim su samo pripadnici Engleske crkve mogli polagati pravo na prijestolje, a niti supruga niti suprug prijestolonasljednika ni u kojem sluaju nisu mogli biti katolike vjere (taj zakon postoji i danas, gdje suprug ili supruga engleskog vladara moe biti bilo koje vjere, pa ak i ateist, ali nikako katolike), proveden je akt o submisiji. Oni preostali katoliki sveenici koji su preivjeli anglikansku inkviziciju, a koji na vrijeme nisu potpisali dokumente o submisiji, zajedno su sa svim svojim upljanima, enama i njihovom djecom bili pogubljeni. Engleska je postala moderni Babilon, gdje se kao u jedinoj dravi na Zemlji spojila vlast vjerskog poglavara sa svjetovnom vlau. Kada vie nije bilo nikakve mogunosti da e se Britansko kraljevstvo (1707. god. dolo je konanog ujedinjenja Engleske i kotske) vratiti u okrilje Svete Stolice, kada je dvorac francuskog kralja Luja XIV. bio pod opsadom arobnjaka,

27

demonijaka, rozekrojcera, pomahnitalih alkemiara, kabalista i otpalih sveenika, a diljem Europe, potpomognut reformacijom, zagospodario je masonski duh u vidu crkvenog partikularizma i regalizma te nepovjerenja prema Svetoj Stolici, masonstvo je slavodobitno skinulo krinke 1717. godine i pokazalo se tom sve vie raskranjenom svijetu. Od otkria Amerike, dananju obeanu zemlju Sjedinjene Amerike Drave naseljavali su razni pustolovi, razbojnici, ljudi sumnjiva morala, a od samog poetka gotovo planski, i slobodni zidari. Vjeto su u svakoj dravi SAD-a organizirali svoju vlast. Tako ve pedeset godina prije nego to je masonerija u Londonu prvi puta izala u javnost, u dravi Junoj Karolini je donesen dravni ustav koji se iskljuivo temeljio na strogim masonskim pravilima. Na guvernera June Karoline snano je utjecao veliki majstor John Locke, filozof tzv. britanskog empirizma. I danas je glavni grad June Karoline, Charleston, najvee masonsko uporite SAD-a. Gotovo je svima poznato da je prvi predsjednik SAD-a, koji nam se smijei s novanice od jednog dolara, George Washington, bio samo jedan od dvadesetak amerikih predsjednika koji su poloili masonske prisege. Kamen-temeljac na poznatoj zgradi amerikog Capitola, amerikog Kongresa, poloio je predsjednik Washington u obrednoj masonskoj pregai i bijelim rukavicama. Prilikom polaganja temeljnog kamena koristio je masonski alat, a samo polaganje podsjealo je na masonsku ceremoniju. Spomenik Georgeu Washingtonu, poznati golemi obelisk (obelisk je simbol masonstva), slobodni zidari su posvetili u svom ritualnom obredu. Stoga nas i ne udi to je glavni grad SAD-a, Washington, urbanistiki postavljen prema strogo iscrtanim tlocrtnim masonskim simbolima i kodovima (pentagram, Luciferovo oko itd.) Od otkrivanja masonstva proces stvaranja Novog svjetskog poretka, odnosno Sotoninog kraljevstva, kree nezaustavljivim jednosmjerom. Kako su se pojavom masonstva u javnosti organizirano ruile katolike dinastije, po istom scenariju su se s vremenom ruile i katolike kompanije i nacionalne drave, a na njihovo mjesto dolazili masonskojudejski oligarsi, danas u masonskoj Sparti, SAD-u, popularno zvani neokonzervativcima. SAD dobivaju posebnu ulogu u masonskom svijetu, postaju svjetski policajac koji je permanentno u bar jednom ratnom sukobu. Tom ratnikom zemljom upravlja se iz istog masonskog obeliska, Washingtona D. C, u kojemu se nalazi svjetsko sjedite najmonije masonske organizacije Vrhovno vijee kotskog obreda (Supreme Council of the Scottish Rite). Korijeni Drevnog i prihvaenog kotskog obreda, ili skraeno kotskog obreda seu u daleku prolost. Meutim, taj Red sa trideset i tri stupnja masonske hijerarhije dobiva na golemom znaaju u SAD-u u 19. stoljeu, kada je general junjake vojske Albert Pike osnovao rasistiku organizaciju Ku-Klux-Klan kao tajni projekt kotskog obreda. Masonski bog Veliki Arhitekt Svemira, kao Boji prvoroenac Lucifer, postaje luonoa budue sinkretistike univerzalistike pseudoreligije koja nezaustavljivo zamjenjuje kranstvo. Na taj nain jednosvjetski proces stvaranja jedne svjetske drave u kojoj bi sva mo i bogatstvo bili u rukama malobrojnih masonskih elitista, koliko god prije tri stoljea izgledao kao puka iluzija, danas postaje sasvim izvjestan. Putem nametnutih sukoba i ratova, programiranih ekonomskih kriza i financijskih ok terapija, drave kao politike institucije postaju financijski i materijalno ovisne od svjetskoj vladajuoj kasti i postaju suanj avoljih korporacija. MMF, kao najmonija masonska organizacija, pod motom slobodnog trita, liberalne ekonomije i razvlaenja dravnog vlasnitva, ciljano osigurava zavisnost i ropstvo drava prema svjetskim grabeljivcima. SAD, u kojima je masonstvo velevlast, imaju na sve odluke MMF-a pravo veta. Najmoniji svjetski grabeljivci, sa svojim multinacionalnim korporacijama, kako bi lake upravljali hedonistikim i prostodunim pukom kojemu su puna usta demokracije, globalizacije, multikulturalnosti, liberalizma i slinih floskula, sponzoriraju razne satelitske obitelji, ije kompanije postaju spona izmeu njih nedohvatljivih i stvarnog svijeta u kojem ivi robotizirani ovjek. Primjerice, poznato je da je najmonija obiteljska

28

dinastija unutar amerikog ustroja, Rockefeiler, sponzorirala obitelj Bush ija je dinastija, ponajee zaslugama visokih masona kotskog obreda, bivih predsjednika SAD-a, Georgea Herberta Walkera Busha i njegovog sina Georga Walkera Busha, postala znaajan ekonomski imbenik, poglavito u vojnoj industriji. Pitanje je koliko e se one malobrojne drave, poput Putinove Rusije, Irana, zemalja June Amerike, Sirije, Libije, Kube, Sjeverne Koreje itd., moi jo nositi s udovinom ekonomskom i vojnom doktrinom vladara svijeta? Trenutni uspjesi i nezavisnost pojedinih drava od vladara svijeta ne smiju nas zavarati. Doktrina oka putem ekonomske i fiskalne nestabilnosti, kao i izazivanja ekonomskih kriza u kojima se vrtoglavo i turbulentno mijenjaju cijene stratekih proizvoda, samo pouruje nove ovisnosti i nova suanjstva. U najmnogoljudniju zemlju Kinu, u kojoj je politiki komunizam urodio surovim dravnim kapitalizmom, naveliko je ve uao masonski kapital, poglavito idovski. U Iranu se, po iskuanom receptu, nakon predsjednikih izbora 2009. godine uvezlo dogaanje naroda, a Rusija je sa svih strana opkoljena proturaketnim obrambenim postrojenjima. Doslovno su zbunjujua tumaenja amerikih neokonzervativaca o razlozima postavljanja tih raketa u Poljsku i eku kao sprjeavanja opasnosti od nuklearnog napada neke izopene drave (Sjeverne Koreje ili Irana). Da je proturaketni tit tomu svrha, valjda bi bilo logino da je postavljen blie Iranu ili Sjevernoj Koreji, primjerice u Turskoj u kojoj je masonstvo takoer velevlast, ili u drugim amerikim satelitima: Kuvajtu, Kataru ili najloginije u Izraelu. Oito je da je zadnji scenarij masonskih okultista za pokoravanje Rusije i vojna opcija, ako prije toga Rusija ne klone pomou ok terapije (npr. nerealnom cijenom plina i nafte na svjetskom tritu) kojom bi se nakon ekonomske krize pod vlau nekog novog Jeljcina vratili idovski oligarsi i uinili i od te zemlje podanicu masonstva, sastavnicu Novog svjetskog poretka. Neslueno bogatstvo u rukama malobrojnih, koji su kompaktna inicijacijska univerzalna uprava iznad masonskih loa itavog svijeta, dovelo je do toga da je glorifikacija ovjeka dola tako daleko da ga se smjeta na oltar i obogotvoruje. Masonska doktrina spasenja je ustvari samoobogotvorenje, vrlo slino kako nauavaju i idovski kabalisti. e za novcem pretvara se u e za apsolutnom vlau. Neograniena vlast, tujui kult novca i ovjeka, sve vie udi za Luciferovim otkupljenjem, koji e, kako oni vjeruju, na svretku vremena stvoriti svoje kraljevstvo na Zemlji i pobijediti samog Krista. Za vladare svijeta istinska i prava filozofska religija je vjerovanje u Lucifera koji je bog svjetla i bog bogova. Oni vjeruju u pogansku doktrinu da je Lucifer dobrotvorni bog koji je ljude poduio znanosti, poput Prometeja, prijatelja ljudi, u kojega su vjerovali pogani, koji im je dao vatru i poduio ih svim zanimanjima.

idovski cionisti
U zadnjim vremenima, kada itav planet bude u rukama najokultnijih oligarha, na vlast e doi najvei zlikovac, Antikrist. On e se predstavljati bogom, Mesijom kojeg idovi ekaju dva tisuljea, i mnogi e idovi u njega povjerovati. Antikrist, uz pomo svog gospodara Sotone, init e opsjenarska udesa i mnoge e narode takoer zavesti svojom kratkotrajnom vladavinom (tri i pol godine), a vladat e despotski, nemilosrdno progonei krane i sve one koji mu ne budu pruali boanske poasti. O podrijetlu, domovini i narodnosti toga velikog zlikovca Sveto pismo ne kae nita, ali jo se meu prvim kranima provlailo miljenje da e Antikrist biti idov i edo javne bludnice. Neki kranski oci, poput svetog Ireneja, nagaali su da e biti potomak starog idovskog plemena Danova. Poznato je da je staro idovsko koljeno Danovo bilo najzloglasnije i najbezbonije, tako da

29

im je kralj Jeroboam morao na rtvenik postaviti zlatno tele kojemu su se Danovci klanjali kao svome bogu. U prilog pretpostavci Antikrista kao Danovca ide i to to sveti Ivan u Otkrivenju, pri nabrajanju izraelskih plemena iz kojih e 144 tisue izabranika sjediti u raju Bojeg jaganjca, ne navodi koljeno Danovo, i to, prema mnijenju svetog Ireneja, upravo zbog velikog zlotvora koji e se iz njega poroditi. 1 Od izlaska masonstva u javnost, paralelno sa stvaranjem Novog svjetskog poretka, osmiljen je i povratak idova u Palestinu koji osim idovskih cionista podupiru i kranski cionisti zvani ponovo roeni krani. Zato su ta dva procesa toliko neodvojiva jedan od drugog? Izrael je za idove ne samo obeana zemlja koju je Bog u savezu s Abrahamom njima namijenio, ve je Izrael i zemlja Mesijina dolaska. Budui da idovi nisu prepoznali iskupiteljski smisao golgotske rtve, odbacili su tajnu Otkupljenja u ime zemaljskog cara, stvoritelja hilijastikoga idovskog carstva. Mesija se prema idovskom shvaanju oekuje iz doma Davidova, kao knez mira, spasitelj i kralj idova u obnovljenom Jeruzalemskom hramu. Sveti Pavao nas ui kako e Boji protivnik zasjesti u hramu Bojem, iril Jeruzalemski navodi da e Antikrist ponovo izgraditi Jeruzalemski hram, dok mnogi crkveni oci zakljuuju da e Antikrist imati sjedite u tom hramu. Jasno se dakle vidi sukladnost ciljeva vladara svijeta i cionista. Otkrivenje (Ap 11, 1-13) sredite posljednjih dogaanja stavlja u Jeruzalem, na mjesto Kristovog prvog dolaska i njegovog razapinjanja. U Palestini u kojoj se rodio Krist poet e rat kod Armagedona i zavrit e ljudska povijest. Da itav proces urno ide svom svretku jasno raspoznajemo iz injenice da krajem 19. stoljea gotovo da nije ni bilo idova u Palestini, do Prvog svjetskog rata bilo ih je svega 9 % od ukupnog puanstva, a danas idovi imaju svoju militantnu dravu Izrael s glavnim gradom Jeruzalemom. Kao zadnja faza itavog procesa, osim stvaranja jedne svjetske drave, odnosno jedne nadvlade, izgradnja je Jeruzalemskog hrama. Izgradnjom Hrama znati emo da ivimo u posljednim vremenima, jer tada trebamo oekivati Antikrista. Naravno da istinski kranin moe shvatiti tu golemu enju idovskog patnikog naroda, kojega je Bog toliko ljubio, za dolaskom drugog Mesije, za ovozemaljskim kraljevstvom Izraela u kojemu e idovi vladati itavim svijetom, odnosno za ostvarenjem zemaljskog raja u kojemu idovi ne bi izgubili svoju izabranost, pa i za izgradnjom Hrama. Mesijanska ideja je originalna idovska ideja i itava povijest se ispreplie likom Mesije, Mesije otkupitelja grijeha i Mesije zemaljskog cara. Upravo u temeljnom postavku Mesije kao ovozemaljskog vladara koji e vladati itavom Zemljom vladari svijeta su vjeto iskoristili neunitivi, gotovo mistini idovski narod, koji u svojoj krvi nosi poseban emotivni naboj Boje providnosti. Oni su uvjereni da e njihovog poglavara svjetske nadvlade, Antikrista, idovi priznati kao svoga Mesiju.

Ponovo roeni kranski cionisti

Nove saveznike idovskim cionistima u poticanju naseljavanja idova u Palestinu, stvaranju iskljuivo idovske drave u Palestini, kao i u izgradnji Jeruzalemskog hrama, osmislili su i stvorili masonski demonijaci. Danas se ti saveznici nazivaju ponovo roeni kranski fundamentalisti (cionisti). Praktiki je kranski cionizam nastao i prije nego to je Theodor Herzl osnovao moderni idovski cionizam, a pojavio se u anglikanskim krugovima u Engleskoj poetkom 17. stoljea, stoljee prije nego to su se masonske loe pokazale javnosti. Masonstvo je ubrizgalo ideju izgubljenog plemena Izraela, odnosno vjerovanje da
1

Nikola Batisi - Nikolaj A. Berdjajev: Antikrist u Hramu, Naklada Bokovi, Split. 2009., str. 61.

30

su upravo kranski anglikanski cionisti taj Boji narod, a sve u svrhu guenja antisemitizma u Engleskoj, poto su masonske loe sve vie dobivale dananju sliku spoja i harmonije judejstva i anglikanstva. Poznati britanski imperijalisti bili su kranski cionisti, a meu njima je svakako najznaajniji lord Arthur Balfour, ministar vanjskih poslova koji je 2. studenog 1917. godine uruio lordu Walteru Rothschildu, predsjedniku engleske federacije idovskih cionista, uvenu Balfourovu dekleraciju kojom je idovima darovao domovinu u Palestini. Bujanje fundamentalistikih sekti i kultova ponovo roenih pokrenula je CIA pedesetih godina 20. stoljea, prema projektu brae Rockefeller - Nelsona, Laurancea i Davida. Sve je poelo tzv. pravom istinom kojom su kranski prevoditelji Biblije preplavili u misijama ruralna podruja June Amerike. Njihov organizirani ustroj pokrenut je u SAD-u za vrijeme predsjednika Richarda Nixona 1969. godine, nakon Drugog vatikanskog koncila kada se nisu ispunila oekivanja masonskih elitista da Katolika crkva bude u neku ruku saveznik vlastodrcima te spartanske drave. Dogaaji koji su uslijedili poslije okantnih teroristikih napada 11. rujna 2001. godine i demagoko manipuliranje tim dogaajem od strane jednog pripadnika ponovo roenih krana, predsjednika Georgea W. Busha, kranski cionizam su pretvorili u ozbiljnu politiku snagu. Procjenjuje se da je danas samo u SAD-u oko trideset milijuna pripadnika tih bljutavih mjeavina krivovjernih sekti, odnosno kranskih fundamentalista. 2 Svakako su najznaajniji meu njima: pripadnici Scientoloke crkve kojoj pripada veina hollywoodskih jet-settera, Pentekostalne crkve (njoj pripada obitelj Bush), Baptistike crkve koja sama priznaje da meu njenim lanovima ima oko 500.000 masona, Crkve ujedinjenja kontroverznog veleasnog Moona, Jehovini svjedoci, itd. Njih je CIA kao svoje obavjetajne organizacije infiltrirala u drutveno politiku zbilju zemalja u tranziciji, poglavito u Hrvatsku za vrijeme Domovinskog rata. Poznato je da su pripadnici ponovo roenih kranskih evangelista preteito s amerikog juga gdje se i poslije Amerikog graanskog rata gaji rasistika mrnja prema crncima, katolicima i, ironino, prema idovima kao prema inferiornim skupinama. to to onda spaja te ortodoksne protestantske nacionaliste i antisemite s idovskim cionistima? Isto poslanje o sudnjem danu. Kranski cionisti takoer ubrzavaju dolazak zadnjih vremena, vjerujui da je on ostvariv samo ako e se itav idovski narod vratiti u Izrael, ako e se drava Izrael protezati na itavom teritoriju Palestine (stoga nam je jasan njihov izriit i iskljuiv stav o nepriznavanju nikakve autonomije za Palestince na podruju pojasa Gaze i Zapadne obale), i ako e idovi izgraditi trei Jeruzalemski hram. Tada slijedi Kristov drugi dolazak kada se idovi moraju obratiti na kranstvo. Oni koji se ne obrate nestat e u zadnjem boju na Armagedonu. Upravo do drugog Kristovog dolaska poslanje je svim cionistima isto, a na svretku svijeta idovi umjesto Krista oekuju svog Mesiju. To je i sljubilo antisemitske ponovo roene fundamentalistike evangelike karizmatike, esto i one najkorumpiranije, s najortodoksnijom idovskom desnicom, kao i elnitvom izraelske stranke Likud. Jedni i drugi ute o tim zadnjim vremenima, vjerujui u svoje vienje ostvarenja prorotva. Taj sklad ljubavi izmeu dviju oprenih cionistikih organizacija, nadahnjivan i hranjen od svojih mentora vladara svijeta, zavrit e izgradnjom novog biblijskog Salomonovog hrama. Meutim, na mjestu nekadanjeg Salomonovog hrama izgraeno je najvee muslimansko svetite, Kupola na stijeni, damija al-Aqsa, za koje muslimani vjeruju da se s tog mjesta Muhamed uzdigao Alahu na nebo. To sveto mjesto za muslimane postalo je najvee mjesto prijepora, koje i jedni i drugi cionisti imaju namjeru sruiti. Znakovit je bio veliki poar u tom svetitu 21. kolovoza 1969. godine, po mnogima podmetnut. U svakom sluaju mnogo je
2

F. William Engdahl: Stoljee rata 2, Detecta, Zagreb, 2008., str. 172., 182., 204., 210.

31

planova za ruenje al-Aqse, kao i za preuzimanje pripadajue zemlje. idovski cionisti potiho kupuju zemljita oko Brda hrama. Tijekom predizborne kampanje za izraelski Knesset 28. rujna 2000. godine, kontroverzni Ariel Sharon s tisuu policajaca je prijetio Palestincima sa svetog Brda Hrama, njegove pristae iskopali su tunel do samog islamskog svetita, a kranski evangelisti su zajedno sa idovskim teroristima osnovali Zakladu jeruzalemskog hrama (The Jerusalem Temple Foundation) ije broure ukljuuju sasvim odreenu pripremu za izgradnju Hrama. Na elu Zaklade je nafta i ponovo roeni kranski cionist Terry Risenhoover, prijatelj biveg amerikog predsjednika Reagana. Tajnik za meunarodna pitanja Zaklade je Stanley Goldfoot, nacist i bivi lan teroristike skupine Stern Gang koja je u srpnju 1946. godine postavila bombu u hotelu Kralj David u Jeruzalemu i time usmrtila stotinjak Britanaca. Ako je za mnoge neokonzervativce novi svjetski rat zapoeo 11. rujna 2001. godine, ruenje svete islamske damije al-Aqse bit e svima znak da su u pravu i da smo vrlo blizu stranoga Bojeg suda. 3 Isto ono to povezuje masonske okultiste sa idovskim cionistima, ovozemaljski raj u kojemu e vladati Antikrist, odnosno lani idovski Mesija, povezuje i masonstvo s ponovo roenim kranima. Pogledamo li nauavanje samo jedne od tih najaktivnijih nakaznih sekti, Jehovinih svjedoka, vidjet emo da za njih Isus nije Bog ni ovjek, ve Jehovin glasnogovornik u kojemu je arkaneo Mihael uzeo svoje privremeno ljudsko tijelo. Kako su Jehovini svjedoci prepravili i iskrivili mnogo tekstova Novog zavjeta, tako i neke tekstove tumae doslovno. Primjerice, 144.000 krana e primiti nebesku nagradu (Otk 14, 1-3) nakon Armagedona, to jest bitke velikog dana Boga Svemoguega, a nakon toga slijedi tisuljetno Kristovo kraljevstvo koje e uspostaviti raj na cijeloj Zemlji. Za njih to znai da e nakon Amargedonskog boja Jehovini svjedoci biti jedini poteeni i vladat e u smirenoj srei na zemlji, a onih 144.000 pomazanih, najzaslunijih Jehovinih svjedoka postat e duhovna stvorenja i otii u nebo. Vjernici drugih religija za njih su okorjeli grjenici, poglavito poglavari katolikih crkava (vukovi prerueni u ovce), koji e biti posve uniteni, jer za Jehovine svjedoke dua nije besmrtna. 4 Upravo naglasak na Kraljevstvo - raj na itavoj Zemlji je osnovna poveznica ponovno roenih evangelistikih propovjednika s masonerijom. Stoga nije nimalo udno to danas ponovo roeni fundamentalisti imaju sve znaajniju ulogu meu elitnim neokonzervativcima, odnosno u masonskom piramidalnom ustroju vladanja Zemljom. Tako ponovo roeni kranski cionisti, idovski cionisti i njihovo mentorstvo masonstvo, istim osmiljenim i brutalnim metodama, obinom ovjeku neprepoznatljivim, i jednakim arom i tlapnjama, ele doi do zajednikog cilja. U tom zemaljskom kraljevstvu umjesto Jehovinog glasnogovornika Isusa, ili idovskog Mesije, masonski okultisti oekuju vladavinu Antikrista, nadahnutog lanim prorokom, Sotonom. Kraljevstvo Antikrista na Zemlji, prema Svetom pismu, bit e stvarno uspostavljeno, ali nakon kratke vladavine drugim Kristovim dolaskom svi zakrinkani okultistiki monici, kao i njihovi podanici, zavriti e u vjenom ognju.

3 4

F. William Engdahl: Stoljee rata 2, Detecta, Zagreb, 2008., str. 216.- 219. Jean Vernette: Sekte, Verbum, Split, 2004., str. 46. i 49.

32

II. MASONSTVO KAO VELEVLAST

Dualni karakter Hrvata Izlaskom masonstva u javnost Europa vie nije bila ista. Poznato je da je do tog vremena sredite oko kojeg se kretala itava kranska civilizacija bila liturgija, a itava umjetnost i kultura Zapada izvirala je iz potrebe Crkve da velia i promie ljudsko spasenje u Kristu i po Kristu. Zaokret je bio prestraan. Masonstvo je osmiljenim liberalizmom otkinulo svu umjetnost, filozofiju i znanost od Crkve. Sotona se uz pomo rastue masonerije uvlaio na dvor kranskih vladara Europe, poglavito u protestantskim zemljama, Velikoj Britaniji, vedskoj, Prusiji i Nizozemskoj. Masonske loe vrvile su osebujnom klijentelom, od okultista, kabalista, arobnjaka, alkemiara i nekromanta, do raznih egzibicionista i anarhista. Postupno masonstvo preuzima i katolike dvorove, gdje katoliki monarsi po uzoru na protestantske crkve ele upravljati Crkvom u svojoj monarhiji. Epicentar tog regalizma kao surove katolike kataklizme nastaje u Francuskoj. Slijede ga njemake zemlje, a ukorijenjava se i u Habsburkoj monarhiji pod imenom jozefinizam. Paralelno s epidemijom regalizma stigao je Descartesov racionalizam koji je odbacio Boju objavu i nezaustavljivo vodio u vjerski skepticizam. Skepticizam je otvorio vrata pravoj koloniji hedonistikih slobodnjaka koji se okreu iskljuivo ovozemaljskim materijalnim porocima. Demonsko masonstvo iznjedrilo je i novi proizvod, deizam, koji se iz Engleske proirio na sve drave Europe. Za razliku od ateizma, deizam je djelovao profinjenije jer on nije nijekao Boju opstojnost, ali ju je zamagljivao i udaljavao od ovjeka. Deizam ne vjeruje da se Bog prikazao ovjeku kroz rijei iz Biblije i ne vjeruje da se ovjek moe pribliiti Bogu kroz bilo kakvu religiju. Za njih je Bog samo stvorio kozmos, navio ga poput sata i distancirao se od njega. Napokon je sve zavrilo u agnosticizmu. Logian slijed je kasnije vodio u scijentizam, religiju bez imalo transcendencije koja je trebala zamijeniti kranstvo. Kao zadnji korak masonstvo je ponudilo sveopi modernizam s kojime se Crkva bori jo i danas. Modernizmom masonstvo jednostavno eli pokoriti Katoliku crkvu koju nije uspjelo sruiti svim ranijim filozofsko-teolokim izmiljotinama i pokusima. Modernizam, pod izravnim utjecajem njemakog protestantizma, nastoji racionalizirati kransku vjeru i iz nje odstraniti sve dogme i nadnaravne elemente. U tom masonskom raskravanju Europe, Hrvati su kao nevaan opesvjetski narod preivljavali svoju patniku sudbinu u Habsburkoj Monarhiji i u Turskom Carstvu. Njima su tuinci pisali povijest, jer sami nikada nisu stali pred zrcalo i sainili svoju etnopsiholoku analizu, smjetajui ih u etnogenezu Slavena, jednog miroljubivog naroda, naroda tamburice. Hrvati su na vjetrometini sukoba i ratova, na kriitu vjera i civilizacija, uporno dokazali svoju malodunost, manjak energije i samopouzdanja, klonulost i nedostatak ideala. Otuda i nagodbenjatvo kao stalna sklonost hrvatskog politikog mentaliteta, od ugovora s papom Agatonom do Daytona, a poglavito ono iz 1102. godine. Osim toga, Hrvati su skloni iseljavanju, ali nikada u novom svijetu nisu osnovali niti jednu koloniju, a kamoli dravu koja bi bila hrvatski obiljeena. Za razliku od Srba koji imaju neodoljivu snagu asimilacije i koji su s arobnom bizantskom hipnozom asimilirali sve nehomogene narode u svom okruenju, Hrvati su inili upravo suprotno. U iseljenikom svijetu su se solidarizirali s ostalim narodima, te se internacionalizirali i asimilirali. Primjerice, dva milijuna Iraca u SAD-u uvijek e biti dva milijuna Iraca, dok je dva milijuna Hrvata u SAD-u vrlo brzo postalo dva milijuna Amerikanaca. Iz toga razloga je narod zemlje (bizantski car Konstantin

33

Porfirogenet je tvrdio da ime Hrvat dolazi od toga to su Hrvati imali puno zemlje) danomice postajao narod sa sve manje zemlje. Postoji i druga strana tog dualistikog karaktera Hrvata. Iz tog laterginog hrvatskog karakternog okvira svakako je izlazila sfera hrvatske umjetnosti, poglavito knjievnosti, kada su u zanosu ljubavi, zanosu mrnje, zanosu rtve, ili zanosu razoaranja napisana najvrjednija djela svjetske knjievnosti. Jo je neto odudaralo od tog malodunog nagodbenjatva. To je vojnika umjenost Hrvata. Kao to je povijest esto potvrivala, Hrvati su uz Nijemce najbolji vojnici, s tim da se Nijemci bore s vie stege, a Hrvati s vie strasti. Ta obrambena nepobjedivost Hrvata ojaana je svetim Petrom i ugovorom s papom Agatonom 679. godine, a takoer je nedvojbeno vezana uz ne-napadaku narav Hrvata. Tu svoju vojniku sposobnost konano su Hrvati dokazali u velianstvenim pobjedama u Domovinskom ratu. Taj nagodbenjaki narod ima jo jednu istaknutu mentalnu crtu, a to je vrsta vjera. Upravo je ta privrenost Svetoj Stolici sauvala hrvatski narod od potpunog unitenja masonskih grabeljivaca. Meutim, oni Hrvati koji su prihvatili islamsku vjeru takoer su postali najvri muslimanski vjernici. Hipotetiki, da su Hrvati svojedobno osnovali svoju nacionalnu katoliku crkvu sprijeili bi osnivanje Crkve bosanske i pitanje je bi li se uope krstjanski pokret u Bosni znaajnije razvio. Na taj nain bi poput pravoslavnih crkava Hrvatska katolika crkva priznala osmanlijsku vlast, a Hrvati bi sauvali polovicu izgubljene zemlje i naroda. Isto tako si moemo postaviti pitanje glede protestantizma. Da su Hrvati protestantizam prihvatili, umjesto to su bili najei njegovi protivnici, danas bi Hrvati imali mnogo prijatelja na Zapadu i Hrvatska bi ve odavno bila ravnopravni lan Europske unije. Ali to vie ne bi bila ista Hrvatska, najtvri bedem masonskim grabeljivcima, drava Antemurales Christianitatis. Vjernost Hrvata Vatikanu zasigurno je razlog njihove zle sudbine od Zvonimira do Tumana i tetnih ugovora s tim istim Vatikanom, ali samo su Hrvati, kako kae veliki Tin Ujevi, papskiji od pape. 5

Zaetak masonstva u Hrvatskoj

Kada su se slobodni zidari pokazali javnosti 1717. godine, sa zaprepatenjem se utvrdilo da je itava mrea dobro organiziranih tajnih drutava postojala u svakom gradiu Engleske, kotske, Walesa i Irske. Godine 1725. javno se proglaava Velika loa Irske s velikim metrom grofom od Rosse, dok se u kotskoj tek 1737. prvi puta javno okupila Velika loa kotske. S britanskog otoja, uz potporu kraljevske obitelji i Anglikanske crkve, organizirano masonstvo dolazi na kopno Europe. Nije sluajno to im je na prvom udaru bila upravo katolika Francuska, tada bedem katolicizma. Masoneriju je u Francuskoj organizirao nesueni britanski kralj Jakov III., Andrew Michael Ramsay, koji je postao i veliki metar parike slobodnozidarske loe 1737. godine. Masonstvo se vrlo rano organiziralo i u Habsburkoj Monarhiji. Naime jo 1731. godine engleski poslanik lord Chesterfield uveo je u lou Franza od Lothringije. Poto su panjolski Habsburgovci izumrli 1700. godine, a 1740. vodio se i rat za austrijsko prijestolje jer vie nije postojala muka loza Habsburgovaca (glavni razlog njihovog izumiranja je incest jer su sklapali brakove unutar svoje obitelji), Marija Terezija udala se upravo za tada ve visoko pozicioniranog masona Franju Stjepana Lotarinkog. Od tada Be postupno gubi sva svoja prepoznatljiva samorodna obiljeja mijenjajui ih judejsko-masonskim sinkretizmom. Anacionalna i razaraka devijacija poela

Petar Vui: idovstvo i hrvatstvo, Croatiaprojekt, Zagreb, 2001., str. 222., 228.- 231.

34

se iriti na sve zemlje Monarhije, inei kao takva dalekoseni razdor u nacionalnoj svijesti hrvatskog naroda. Sveta Stolica je vrlo brzo uvidjela vezu izmeu masonstva i sotonizma te se estoko odupirala avoljem modernizmu toga vremena. Jo je papa Klement XII. uvidio veliku opasnost masonstva i jasno ih svrstao u najvee neprijatelje svakog pozitivnog kranstva, a poglavito Katolike crkve. Smatrao ih je takoer odgovornim za pojavu reformacije u Europi, odnosno za odvajanje anglikanske i luteranske protestanske zajednice od Katolike crkve. Papa Klement XII. je ekskomunicirao masonstvo i proglasio ih neprijateljima kroz stoljea, izdajui 1738. godine bulu In Eminenti Apostolatus Specula. Zanimljivo je da zaslugom masona Franje Stjepana Lotarinkog papina bula protiv masonstva nije niti proglaena u Monarhiji. Stvarala se percepcija u viim slojevima drutva da masonstvo nije nikakva opasnost po drutveni poredak i tradicionalne duhovne vrednote. Ta percepcija je poput metastaza zahvatila hrvatsko plemstvo koje je, preesto iz samoljubivog egoizma, a djelomino i iz pogrenog vjerovanja da e se putem lanstva u masonskim loama Hrvatska lake oduprijeti carskom apsolutizmu, postalo orue masonskih okultista u stvaranju Sotoninog kraljevstva na Zemlji. Poetak masonstva u hrvatskim zemljama pojavljuje se utemeljenjem beke loe Tri poela (Aux trois canons, Zu den drei Kanonen) 1742. godine. Jedan od utemeljitelja loe bio je i grof Sigismund Gondola-Gunduli koji je postao njen starjeina 1744. godine. U tu lou je primljen i grof Kaimir Drakovi (obitelj Drakovi dala je niz hrvatskih masona). Ipak, prva loa koja je utemeljena na hrvatskom tlu, a ujedno je i prva masonska loa kod junih Slavena, je loa Ratno prijateljstvo ( L 'Amiti de la Guerre, Zur Keigsfreundschaft), utemeljena u Glini 1759. godine. Tu lou je osnovalo hrvatsko plemstvo, a bila je pod jakim utjecajem francuskog masonstva, tako da su se i svi ritualni obredi obavljali na francuskom jeziku. Njezin prvi veliki majstor bio je grof Ivan Drakovi kojega slobodno moemo nazvati ocem hrvatskog masonstva. Grof Ivan Drakovi utemeljio je 1773. godine i lou Razboritost (Prudentia). U Varadinu su osnovane dvije loe: 1772. godine, na poticaj grofa Drakovia, Savreni savez (Union parfaite) koja je radila na latinskom jeziku, s velikim majstorom grofom Stjepanom Niczkyijem, i 1775. godine loa Sloboda (Libertas) koja je radila na njemakom jeziku, s velikim majstorom grofom Ladislavom Erddyijem. Grof Stjepan Niczky bio je veliki upan Krievake upanije koji je pored loe Savreni savez u Varadinu utemeljio i lou u Krievcima i lou Budnost u Osijeku. Grof Ivan Drakovi utemeljio je u Otocu 1777. godine lou Nepobjediva ruka vojske (L'Invincible aux bras Armes), a u Karlovcu 1780. godine utemeljuje lou Hrabrost U Petrovaradinu je 1785. godine grof Andrej Hadik osnovao lou Potenje (Probitas). Ve u prvim godinama organiziranog masonstva u Hrvatskoj masonske loe brojile su preko tisuu lanova, uglavnom aristokracije, vojnikih asnika, dravnih slubenika i gdje kojeg pripadnika nieg sveenstva. Postupno se masonske loe poinju organizacijski udruivati te se u dvorcu Brezovica kraj Zagreba 1775. godine osniva nova hrvatska Velika loa (Latomia Libertatis sud Corona Hungariae in Provinciam redacta), pod ijom su zatitom radile etiri loe: u Zagrebu, Glini, Varadinu i Krievcima. Na elu te nezavisne hrvatske velike loe bio je veliki majstor, a na elu okruga (u Glini i Zagrebu) stajao je zastupnik velikog majstora (comendator). Koncem 1779. godine na treoj Skuptini Velike loe Hrvatske u dvorcu Klenovniku prihvaena je Konstitucija kojom je proglaena nezavisnost od stranih loa, a usvojeni su novi Statut i Rituali. Na temelju Drakovievih opservacija utvren je nain primanja svakog novog lana kao i nain sveanog prisezanja. Kod prisege je svaki kandidat prisezao svojoj masonskoj brai na vjeno prijateljstvo i ljubav, te uvanje masonske tajne koju ni u kom sluaju ne moe odati profanima, u koje spada i

35

njegova najua obitelj, uz pristanak na najgore unitenje ako drugaije postupi. Veliki majstor je prigodom inicijacije prijetio kandidatu za sluaj izdaje neizbjenom osvetom, od koje ga, kako mu je izriito naglaeno, ne e moi zatiti ni oltari, ni crkve, ni kraljevska prijestolja. 6 Konstituiranjem Velike loe Hrvatske, veliki majstor postao je grof Ivan Drakovi, prvi nadzornik postao je Aleksandar pl. Pastori, a drugi nadzornik pukovnik Kneevi iz Gline. Pod patronatom velike loe radilo je devet loa: Sloboda iz Varadina, Mudrost iz Zagreba, Ratno prijateljstvo iz Gline, Nepobjediva ruka vojske iz Otoca, Budnost iz Osijeka, Velikodunost iz Budimpete, utljivost iz Bratislave, Zeleni lavovi iz Praga i Tri bijela ljiljana iz Temivara. Druga varadinska loa Prijateljstvo nije se prikljuila Drakovievom sustavu, ve je ostala raditi pod okriljem Velike zemaljske loe u Berlinu. Meutim Velika loa Hrvatske nije dugo samostalno djelovala jer je na Prvom kongresu slobodnih zidara iz Habsburke monarhije 1784. godine u Beu utvreno da e itava Monarhija imati samo jednu veliku lou. Tu su delegati osnovali veliku lou, sastavljenu od etiri provincijalne loe. U Ugarsku provincijalnu lou pristupile su sve loe iz Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Zanimljivo je aktivno lanstvo zagrebakog biskupa Maksimilijana Vrhovca, tada jo kanonika, u masonskoj loi Razboritost (Prudentia). Teko je dokuiti poriv kanonika Vrhovca za pristup u lanstvo masonstva. Oito se radilo i o neznanju o iskonskoj okultnoj naravi, luciferijanstvu i stvarnim ciljevima masonstva. injenica je da samo masoni na najviem stupnju masonskih loa, pravi okultisti i demonijaci, poznaju ishodini cilj masonstva, dok masoni na niim stupnjevima masonske ljestvice obino iz nekog cilja, preesto i osobnog probitka, pristupaju masonstvu. Razloge svakako treba traiti u sveopem pokretu koji je zahvatio itavu Europu, a koji je krenuo od jakobinskih prosvjetitelja u doba Francuske revolucije. Vrhovec nije prepoznao da je duhovni pokret prosvjetiteljstvo nastalo po nadahnuu nositelja svijetla Lucifera. To vrijeme bilo je i doba pribliavanja svih junih Slavena i tenja za federalizacijom Habsburke monarhije. Vrhovec je znao da je bez lanstva u masonstvu to nemogue ostvariti. Osim toga, kod dijela hrvatskog sveenstva, a tako i kod kanonika Vrhovca, postajala je vjena dilema treba li stvoriti Starokatoliku hrvatsku crkvu kojoj na elu ne bi bio vatikanski Papa nego hrvatski poglavar, tako da se i u tom eventualnom otklonu od Svete Stolice kriju razlozi Vrhovevog pristupanja masonstvu. U svakom sluaju taj veliki humanist i graditelj, biskup Maksimilijan Vrhovec, ostat e upamen po mnogim crkvama i graevinama koje je dao izgraditi. Svakako je najznaajniji zagrebaki park Maksimir, sveano otvoren 1794. godine. Od hrastove ume nastao je najstariji javni perivoj u ovom dijelu Europe. Moda je manje poznato da je Maksimir projektiran od niza masonskih simbola i kodova. Nakon smrti biskupa Vrhovca ureenje parka i brigu o njemu nastavio je nadbiskup dr. Juraj Haulik. Nadbiskup Haulik rodio se u Trnavi u Slovakoj, a nama Hrvatima posebice je omiljen svojom dragom reenicom: Rodio sam se kao Slovak, a umrijet u kao Hrvat. Godine 1843. nadbiskup Haulik je dao izgraditi crkvicu svetog Jurja i, koliko je to bilo mogue, ispravio je masonske tlocrte perivoja. U Haulikovo vrijeme taj se zagrebaki perivoj zvao Jurjaves, upravo po izgraenoj crkvici. Smrt dr. Haulika zagrebaki slobodni zidari su eljno oekivali i odmah nakon njegove smrti promjenili su ime najljepem zagrebakom perivoju u Maksimir, prema njegovu utemeljitelju biskupu Maksimilijanu Vrhovcu.

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 20.

36

Kraj Drakovievog masonstva

Pristupanjem hrvatskih masonskih loa Ugarskoj provincijalnoj loi ubrzano je rashrvaenje hrvatskih masona koji e sve vie naglaavati svoj kozmopolitizam i sve vie se odnaroivati od hrvatskog politikog i kulturnog bitka. Sve se to poklopilo s odlukom Hrvatskog sabora da se Hrvatska podvrgne Ugarskom namjesnikom vijeu. Naime, nakon poara u Varadinu 1776. godine, tradicionalno glavni grad Zagreb ponovo je postao upravnim sreditem. Hrvatski stalei su u Hrvatskom namjesnikom vijeu, osnovanom 1767. godine (Vijee su sainjavali ban i pet savjetnika imenovanih od carskog dvora, a zasjedalo je u Varadinu), vidjeli opasnost za tradicionalna prava Sabora te su se, uz svesrdnu potporu ugarskih stalea, zaloili za ukidanje te ustanove. Tako je hrvatsko plemstvo, potpomognuto hrvatskim masonima kojih je ve znatan broj bilo i u Saboru, Hrvatsku 1790. godine izruilo ugarskoj hegemoniji. U toj su odluci Maari vidjeli ostvarenje svog sna o stvaranju maarske nacionalne drave od Karpata do Jadrana. Hegemonistike pretenzije Ugarske uskoro e izazvati permanenti sukob Hrvata i Maara koji e obiljeiti hrvatsku politiku sve do propasti Habsburke monarhije. Poto hrvatski narod nije iriteljski ni osvajaki, a poglavito ne asimilatorski, ve je vie ouvateljski i etniki distanciran narod iji se praetnikum sa 120.000 kvadratnih kilometara sveo na reliquiae reliquiarum, poinje se okretati svom zlokobnom junoslavenstvu. Paradoksalan je dualni mentalitet Hrvata. S jedne strane imamo najvitekije junatvo i najvru vjeru, a na drugoj strani gotovo lirsku pasivnost, naivnu povodljivost i nekritinost prema svakom tuincu koji eli ukrasti novi komad hrvatske zemlje. Hrvati kao politiki nemitotvorni narod koji svakome vjeruje bez imalo promiljanja i koji lako zaboravlja krivce za sve zlo koje su mu uinili, pokleknut e pred novim uzurpatorom s istoka. Praktiki je nestalo Drakovievog masonstva iz 18. stoljea koje je bilo perjanica hrvatske politike zbilje, koje je bilo hrvatsko, pomalo prostoduno, ali nezatrovano okultizmom i ezoterijom. Hrvatsko masonstvo pod izrazitim utjecajem framasona poinje sve vie gubiti pridjev hrvatsko, da bi postupno potpuno zatajilo i teko posrnulo u svojoj jugoslavenskoj ideji. Jasno da je tomu pridonijela i velikosrpska ideja stvaranja Velike Srbije predvoena Srpskom pravoslavnom crkvom, iju asimilatorsku politiku zapoinje u Hrvatskoj patrijarh Arsenije Crnojevi koji na poziv Habsburgavaca 1690. godine sa 36000 obitelji naseljava Hrvatsku i junu Ugarsku. Srpska pravoslavna crkva, po svom pravilu Tko pripada srpskoj pravoslavnoj crkvi, toj je Srbin, pretvarala je sve narode u svom okruenju u Srbe (kako nekad Raane, Zeane, Neretljane i Humljane, tako od osnivanja svojih mitropolija i eparhija u 18. stoljeu u Hrvatskoj i Hrvate, Vlahe, Cincare, Rome itd.). Srbi su, poput idova, poistovjetili svoju vjeru s nacijom jer je njihovo pravoslavlje ustvari svetosavlje u slubi velikosrpstva. Prema tome njihova Pravoslavna crkva nije istinska ekumenska Boja crkva kao veina Pravoslavnih crkava, budui da Srbi preteito nisu vjernici, a vei dio njih uope nije niti krten, ve je njihova crkva politika hegemonistika institucija. Stoga za veinu Srba vjerovanje u pravoslavlje nije vjerovanje u Boje poslanje, ve vjerovanje u svetosavsko srpstvo. Ono s im se stopila Srpska pravoslavna crkva u svojim osvajakim ambicijama je srpsko masonstvo. Slobodno zidarstvo se najprije pojavilo u predustanikom Beogradu krajem 18. stoljea. Osnovao ga je beogradski vezir Mustafa-paa koji je gajio izrazitu naklonost prema Srbima. Meu najpoznatijim lanovima masonskih loa bili su Petar Iko, Janko Kosti i Pavle Popovi. Znaajno je to da su svi oni bili voe srpskih ustanaka. Karaore Petrovi, voa Prvog srpskog ustanka, takoer je bio vrlo blizak masonskim organizacijama. Meutim, svakako je najznaajniji srpski mason bio srpski iluminatist, jakobinac i reformator Dositej Obradovi koji je slobodnozidarski duh utkao u javni ivot i javno mnijenje srpstva, 37

povezujui ih na internacionalnom planu s masonstvom Zapada. Praktiki od osnutka Kneevine Srbije 1815. godine do danas, srpskom politikom dominiraju slobodni zidari koji imaju golemo uporite u vladajuoj kasti Srbije, stvarajui neraskidive politike sveze sa zapadnim masonskim svijetom.

Novo masonsko bratstvo Iluminati

Osim irenja masonskih loa diljem Planeta, razvijale su se i druge okultne sljedbe i dogme usko povezane sa slobodnim zidarima. Jedan od najpaklenijih umova prosvjetiteljskog vremena je pokrteni bavarski idov roen u Ingolstadtu, udovini Adam Weishaupt. On je 1776. godine osnovao demonsko drutvo bavarskih iluminata. Taj red iluminata, nositelja svjetla, vrlo lako povezujemo sa Svjetlonoom, odnosno Luciferom. Weishaupt s redom iluminata postaje najvei prevratnik i anarhist, s neskrivenom mrnjom prema kranstvu, Crkvi i autoritetu Svete Stolice, nadahnjujui se gnostikim uenjima koje povezuje s politikim ruilakim idejama i prevratnikim programima. Kao strastveni sotonist, Weishaupt je vrlo brzo postao najutjecajniji vrhovnik meu slobodnim zidarima. Iluminati vjeruju da upravo oni primaju znanje s onoga svijeta (poznato i od koga) kako bi oslobodili ljudski um od ovozemaljskih okova, odnosno od nazadnog kranskog vjerovanja. Njihovo nauavanje i udnja je san o zlatnom dobu, gradu ljubavi, odnosno o Novom svjetskom poretku. Kako bi se to postiglo trebalo je sruiti kranski monarhistiki sustav u svijetu i na njegovo mjesto dovesti liberalnu buroaziju. Osim toga, narode i drave je potrebito pretvoriti u suparnike tabore koji bi se razlikovali politiki, vjerski i ekonomski, kako bi se mogli isprovocirati sukobi i ratovi izmeu njih. Iluminatna drutva u takvim sluajevima financiraju sve sukobljene strane. Primjerice za vrijeme Napoleonovih ratova etiri brata Rothschild financirali su etiri razliite strane. Jedan je financirao Napoleona, drugi Veliku Britaniju, trei Habsburku Monarhiju, a etvrti Rusiju. Ratovi iscrpljuju sve strane u sukobu, pobjednike i pobijeene, i tako osiromaene drave potpadaju pod njihovu financijsku ovisnost. U citadeli idovskih financijskih monika i iluminatne okultistike masonerije u Franfurtu, kojima je suvereno vladao Mayer Amschel Rothschild, donosili su se pakleni planovi ruenja pojedinih dinastija, kao to su ubojstvo francuskog kralja Luja XVI., vedskog kralja Gustava III. itd. Red se tijekom 18. stoljea vrlo brzo proirio po itavoj Njemakoj, vicarskoj, Poljskoj, baltikim zemljama, kao i Habsburkoj Monarhiji. Da bi plan ruenja kranskih dinastija, kao i vladanja svijetom iz jednog okultnog sredita, postao opesvjetski, openarodni i openapredni, masonstvo se moralo izdii iz crne magije i sotonizma i u proelju ljuture odgojiti armade racionalista, skeptika, deista, nihilista, agnostika i ateista. Na taj nain nitko vie ne moe povezati intelektualnu dominaciju umnih ljudi koja gradi kult ovjeka i kult materije s neim transcendentnim i onostranim. Na tom tragu nastaje u Francuskoj 1784. godine duhovni pokret europske inteligencije, prosvjetiteljstvo, kojega je pruski filozof Immanuel Kant (1724.- 1804.) opisao kao izlaz ovjeka iz vlastite nedoraslosti. Prosvjetiteljstvo, ije ime takoer potjee od nositelja svijetla Lucifera, irilo je duh prosvjetiteljskog racionalizma i vjerskog naturalizma. Prosvjetitelji (iluministi) su sebe smatrali intelektualnom elitom koja se bori protiv iracionalnosti, praznovjerja i kranske tiranije prolih stoljea. Ortodoksija je za iluministe bila predmetom izrugivanja, dokaz intelektualnog kukaviluka zaostalih duhova prolosti. Najistaknutiji predstavnici tog Luciferovog pokreta bili su enciklopedisti Rousseau, Diderot, Montesquieu, Holbach, d'Alembert, dok za francuskog knjievnika,

38

povjesnika i filozofa Voltaira moemo konstatirati da je preuzeo ulogu vrhovnog sveenika te autetine sekte okultnog framasonstva. Opa religija ovjeanstva dobivala je svoje jasne konture kao sinkretistika religija New Age-a, u kojoj se bog pie malim slovom, a kroz deizam i agnosticizam se stvara Novi svjetski poredak. Voeni protukranskim duhom prosvjetiteljstva, katoliki monarsi regalistike orijentacije, od kojih su neki poloili masonske prisege, jo su se prije same slubene organizacije tog luciferijanskog pokreta okomili na Drubu Isusovu. Druba Isusova smatrana je najveom snagom kojom Papa raspolae i stoga je bila omiljena meta masonskih regalista. Isusovci, iji je red osnovao 1521. godine sveti Ignacije Loyolski, razlikuju se od ostalih redovnika jer ne ive odvojeno i povueno od vanjskog svijeta kao ostali redovi, nego odlaze meu ljude propovijedati vjeru, pritom rjeavajui razne probleme. Rozenkrojceri, masoni, iluminati, kabalisti i ostali ezoterici imali su pravu fobiju od isusovaca kao najvreg bedema katolicizma, kao neustraivih vojnika bez oruja, koji su poglavito zasluni za nedolazak luteranske kuge u Hrvatsku. Pod pritiskom svih tih ezoterika regalistiki monarsi postupno su ih istjerivali iz svojih zemalja: Portugala, panjolske, Francuske, Napulja itd. Naposljetku je Drubu pod estokim pritiskom Burbonaca (francuske kraljevske dinastije) ukinuo papa Klement XIV. 1773. godine. Francuska revolucija 1789. godine samo je logina posljedica iluminizma koja je kao najvei krik i bijes Sotone iracionalno prodrla u tad najkatolikiju zemlju, Francusku. Na zemlju je tada u svakom sluaju doao bar jedan od pretea Antikrista. Dok je tisue vjernika umiralo na stratitima zabranjuje se uporaba Biblije, a uvodi se desetodnevni radni tjedan kako bi se izbrisao svaki trag Bojem danu, nedjelji. Ustoliuje se boica razuma u katedrali Notre-Dame, a voa revolucije, framasonski demonijak Maximilliene Robespierre, umjesto Boga uvodi tovanje masonskog vrhovnog bia, bolje rei Sotone. Luonoa Lucifer svojim je bakljama zapalio itav planet. I na elu amerike revolucije bili su iskljuivo slobodni zidari poput, primjerice, Georgea Washingtona, Benjamina Franklina, Jamesa Monroea, Alexandra Hamiltona, Paula Reverea, Johna Paula Jonesa, Benedicta Arnolda itd. Sve druge revolucije u svijetu protiv Crkve i kranskih vladajuih dinastija iskljuivo su vodili masoni: Benito Juarez, Simon Bolivar, Giuseppe Garibaldi, Sam Houston i mnogi drugi. Utjecaj Francuske revolucije iznjedrio je i hrvatskog prvog iluminata Ignjata Martinovia, kao i njegovog suradnika Ivana Lackovia. Osobito je bio znaajan Ignjat Martinovi, otpali katoliki franjevac, podrijetlom Srbin. Pretvorio se u vjernog sljedbenika istaknutih francuskih masona Jean-Jacauesa Roussaua, Montesquieua i d'Holbacha, te postao fanatian ateist i antiklerikalac. Predvodio je profrancuski jakobinski pokret u Ugarskoj, utemeljitelj je Drutva reformatora i Drutva slobode i jednakosti s kojima je pripremao plan za podizanje revolucije. Urotnika Martinovieva slobodnozidarska skupina, Ivan Lackovi, Josip Haynoczy, Franjo Szentmariaji, grof Szigraj i sam Martinovi, uhiena je 1794. godine, dok je slobodni zidar Josip Kralj, osumnjienik za sudjelovanje u Martinovievoj uroti, izvrio samoubojstvo. U Peti, na Krvavom polju 1795. godine smaknuti su urotnici, a iste godine je carskim patentom zabranjeno slobodno zidarstvo u Austriji i Ugarskoj. Zanimljivo je da su za urotu bili osumnjieni i neki drugi slobodni zidari iz Hrvatske, a meu njima i biskup Maksimilijan Vrhovac. Vrhovac je vjerojatno tada spalio prvi dio svog Dnevnika (Diariuma) u kojemu je biljeio kontakte sa slobodnim zidarima. Potvreno je da je Vrhovac za vrijeme svog trogodinjeg boravka u Beu posjeivao Martinovia dva do tri puta mjeseno.

39

Podjela masonstva
Masonstvo nije monolitna organizacija iako se svim njenim vrstama upravlja iz jednog okultnog sredita. Borba i nesuglasice izmeu razliitih skupina ne znai da im je krajnji cilj razliit, ve je to iskljuivo borba za prevlast da u zavrnoj etapi ovjeanstva, kada e stvoriti jedna svjetska nadvlada, oni budu elnici te vlade kojom e upravljati Antikrist. Njena prvobitna podjela na framasone i anglosaksonsko masonstvo postoji i danas. Poznato je da je francuski Grand Orient bacio kletvu na Veliku lou Engleske, kao i obrnuto. Taj sukob na viim instancama najzornije se mogao posvjedoiti dugotrajnom blokadom Slovenije 2009. godine pristupnim pregovorima Hrvatske za prijem u lanstvo Europske unije. Naime, nije teko dokuiti da je hrvatsko politiko vodstvo pod izrazitom kontrolom francuskog (romanskog) masonstva, dok je slovensko (kao i srpsko) u izravnoj slubi anglosaksonskog masonstva koje je u svjetskim razmjerima kudikamo brojnije i znaajnije, i koje se protivi irenju romansko-germanskog geopolitikog utjecaja na njima blisku Hrvatsku. Janjiarsku ulogu anglosaksonske masonerije obnaa britanska tajna sluba MI6. Upravo taj odnos snaga nikako nije mogao shvatiti bivi predsjednik Vlade Republike Hrvatske, dr. Ivo Sanader, iako je u svojoj pratnji, na estim hodoaima po masonskom Zapadu, imao ljude koji su to svakako trebali znati. Uporno se borio protiv masonskog MI6, iako mu je jo pred sedam godina jasno reeno da Hrvatska moe ui u Europsku uniju tek 2017. godine, i to zajedno sa Srbijom (mogue i ranije ako se i u Srbiji steknu uvjeti). Njegovu tvrdoglavost odluno je rijeio Alistair Summerland, koordinator MI6 za Balkan, jednostavno mu naredivi: Odlazite u roku 24 sata! A pria oko Savudrijske vale ostala je neispriana. Malo zrnce pijeska u masonskom svemiru, Slovenija, sa svojim suludim i nakaznim zahtjevima uspjela je u svojoj nakani jer su itav proces osmislili i vodili njezini gospodari s jednim jedinim ciljem da se na toboe opravdan nain zakoi Hrvatska u pristupnim pregovorima. Slovenske stavove samo je zacementirala engleska kraljica Elizabeta II. prigodom posjeta Sloveniji kada je zapiala granicu Europske unije na jugoistoku Europe. Izmeu mnogih masonskih podjela karakteristine su jo dvije struje koje se bore za prevlast. Prva struja su tzv. judeo-masoni, a druga tzv. prosvijetljeni masoni. Prosvijetljeni masoni su iluminati koji su se proirili na sve narode svijeta, ali ipak dominiraju arijevci pa se stoga u argonu i zovu bavarski iluminati. U prvu struju, judeo-masone, od 1717. godine sve znaajnije prodire idovski duh. Danas su idovstvo i masonerija dva nerazluiva pojma, dva duha blizanca, poput poganskog boga Janusa s dva lica. Tako da svaki mason, ukoliko nije idov, u loi postaje umjetni idov. idovski elitisti su sa svojim uroenim trgovakim instinktom vrlo brzo nanjuili da je masonerija, ne samo ideoloki bliska njihovom svjetonazoru, ve da se njom mogu posluiti da razbiju ograde koje su ih dijelile od ostalih ljudi. Tako su oni ve nakon osnutka prve velike loe u Engleskoj postali najvatreniji promicatelji masonerije. Prvo to su proveli kod masonskih loa je naelo da se u lou ne smije primiti niti jedan kranin koji idove ne gleda kao svoju brau. Ta slobodarska ideologija ponitila je graanske i politike razlike izmeu obrezanih i krtenih, oslobodila je idove iz geta i otvorila nesluene mogunosti njihovom razornom uplivu. Postupno idovi zavladavaju masonstvom, poglavito u anglosaksonskom masonstvu gdje se osuuje svaki klerikalizam i rui svaka vjera osim idovske i gdje se vjerska tolerancija pretvorila u mrnju prema svemu katolikom. Poto je englesko masonstvo irom otvorilo vrata idovima, idovi ne samo da zauzimaju dominantna mjesta u loama ve i u engleskom Gornjem domu (lord Reading, lord Lawson, lord Rothschild, lord Melchett, lord Mond, lord Beaconsfield itd.) Nakon Engleske, francuski Veliki Orijent dolazi u ruke idova, zatim vicarska Velika loa Alpina iz koje se 40

upravlja vicarskom masonerijom itd. Najvei otpor primanju idova u masoneriju bio je u njemakim zemljama. Meutim pod pritiskom francuskog Velikog Orijenta i njemako masonstvo poputa te doputa idovima lanstvo u loama. U loama Habsburke Monarhije idovi takoer postupno poinju dominirati, tako da je primjerice u Maarskoj koncem Prvog svjetskog rata bilo meu ukupnim lanstvom u loama 95 % idova. Zanimljivo je zabiljeiti ve vie puta spominjanu obitelj Rothschild koja je imala visokopozicionirane lanove masonskih loa u Engleskoj, Francuskoj, Njemakoj i Austriji. Mnogi od njih su bili i veliki majstori pojedinih loa, tovie barun Ferdinand Rothschild je i osniva masonske loe Ferdinand Rothschild Lodge u Wadesedonu u Engleskoj. Indikativno kod te, jedne od najbogatijih obitelji na svijetu, je to to se muki lanovi obitelji nikada ne ene neidovkama (po idovskom zakonu onaj je pravi idov samo ako mu je majka idovka), dok se enski lanovi obitelji ak planski udaju za vladajue i najutjecajnije obitelji neidova kako bi ih poidovili. Ako se ipak kojim sluajem pravovjerni idov namjerava oeniti neidovkom, budua ena obvezna je prije vjenanja prei na idovstvo. Zoran primjer je prelazak na idovstvo Ivanke Trump, kerke milijardera Donalda Trumpa, zbog udaje za novinskog magnata Jareda Kushnera. Iako idovi masoni imaju sve preduvjete da se u masonskim loama osjeaju kao u sinagogi, poto samo mjesto sastajanja, loa, po ikonografiji i simbolima podsjea na sinagogu, a k tome se i zove kao idovsko mjesto bogosluja, hram ili tempal, te iako su zavladali masonerijom i podvrgli je svojim interesima, poeli su osnivati i svoje iskljuivo idovske loe. idovskih loa B'nai B'rith (Sinovi Saveza) danas u svijetu ima preko 600. Sjedite im je u Chicagu, a diljem svijeta su povezane u distriktne velike loe. Distrikata je danas 13, od kojih sedam u Americi i est u Europi (Berlin, Bukuret, Prag, Carigrad, Be i Krakow). Ne treba ni podsjeati da su lanovi idovskih masonskih loa najbogatije, najmonije i najuplivanije obitelji svijeta, bankari (Blumenthal, Meyer, Rothschild, Seligmann, Salamon, Lehmann), veliki industrijalci (Lewisohn, Guggenheim, Ballin, Rathenau, Friedlnder-Fuld, Katzenstein, Warburg, Bleichrder itd.), zatim moni rabini, publicisti, suci i mnogi drugi. Na taj nain su idovske loe B'nai B'rith stvarna velevlast masonerije, jer ono to daje mjeovita masonerija na raspolaganju je svim visokopozicioniranim masonima, ali to daju idovske loe dostupno je smo idovskim elitistima. Tako je idovstvo, koje je samo po sebi zatvoren krug, jo vie stisnulo svoje redove u loama B'nai B'rith, potenciralo je ekskluzivnost i neizmjernost te kroji sudbinu svim dravama i narodima, dok je mjeovito masonstvo manje-vie samo njihov izvrni organ. 7

Emil i: Masonerija u Hrvatskoj-II dio, http://emailcic.exactpages.com/domagoj2.html

41

III. ILUZIJA ILIRIZMA

Masonstvo Ilirskih provincija

Stvaranjem Napoleonovih Ilirskih provincija u junim hrvatskim pokrajinama od 1806.1813. godine dolazi do pravog bujanja masonerije. Sve osnovane hrvatske masonske loe, bez obzira da li pripadale talijanskom ili francuskom Velikom Orijentu, izrazito su bile frankofilski nastrojene, kao i oduevljene naelima Francuske revolucije. Praktiki se Napoleon sa masonstvom sluio kao svojim potajnim generaltabom u irenju liberalnomasonskih ideja i kultiviranja carskog kulta po svim zemljama koje je okupirao, ne slutei da e ga upravo masonstvo i unititi. Napoleonov brat Joseph Napoleon, panjolski kralj, bio je veliki majstor francuskog Velikog Orijenta, dok mu je drugi brat Louis Napoleon bio njegov zamjenik. Napoleonov urjak i napuljski kralj Murat bio je veliki majstor napuljskog Velikog Orijenta, dok je Napoleonov pastorak Eugene de Beauharnais bio veliki majstor Velikog Orijenta Italije u Milanu. Napoleonovim ratovima zaratili su i masoni meu sobom. Napoleon je tako zaratio svoje masonske marale Messenu, Murata, Soulta, MacDonalda i Neya s masonima Kutuzovim iz Rusije, Blucherom iz Pruske, engleskim vojvodom od Wellingtona i dr. Oito je bilo da je Napoleon ispunio masonsku zadau i morao je otii. Njegovi marali su ga iskoristili i odbacili. Primjerice, nagovorili su ga da u cik zime krene u samoubilaki pohod na Rusiju, ili, no prije odluujueg boja kod Waterlooa 1815. godine, neprijatelj je od Napoleonovih marala saznao planove i strategiju napada Napoleonove vojske. U Dalmaciji je i prije francuske okupacije bilo masonskih loa, ali to nisu bile posebne loe ve su pripadale loi u Veneciji. Slino je bilo u Istri i Rijeci gdje je takoer etniki hrvatski element u masonskim loama bio beznaajan. Prva masonska loa Eugen Napoleon utemeljena je u Zadru 1806. godine punim imenom Loge De Saint Jean de Jerusalem Franco-Dalmato sous le titre distinetif Eugene Napoleon a L'Orients de Zara. Loa je radila pod zatitom Velikog Orijenta Italije u Milanu, a od 1809. godine pod zatitom Velikog Orijenta Francuske u Parizu. Poslije Zadra pod pokroviteljstvom Velikog Orijenta Italije osnovana je 1806. godine i loa u Splitu kojoj su pripadala i braa iz ibenika i Makarske. U Kotoru je 1807. osnovana loa Sveti Ivan, punim imenom Loge de St. Jean le titre distinctif des amis de la victoir koja je pripadala Velikom Orijentu Francuske. U Dubrovniku je 1808. godine utemeljena loa Ilirska zvijezda, a 1809. godine utemeljene su loe u ibeniku, Rijeci i Karlovcu. Utemeljitelji svih loa u Ilirskim provincijama bili su francuski asnici i slubenici, a lanovi su postajali i domai ljudi, katolici, a poglavito pravoslavni. U loama se govorilo francuskim i latinskim jezikom, a ritualni obredi su se obnaali kao i u dananjem masonstvu. Dio katolikih sveenika je takoer pristupio u masonske loe. Meutim, uz iznimku veeg dijela talijanskog katolikog klera u zapadnoj Istri, hrvatski katoliki kler je bio izrazito protufrancuski i protumasonski raspoloen. Tako se nakon ukinua Ilirskih provincija 1813. godine i povratka austrijskih carskih vlasti, pod utjecajem hrvatskog katolikog sveenstva hrvatski puk obraunao s masonstvom. U Karlovcu su graani provalili u lou i uz urnebesan smijeh pobacali kroz prozor sve masonske materijale i simbole, u Kotoru su na Trgu svetog Tripuna zapalili sav masonski alat, ambleme i spise itd. Iako su austrijske vlasti poele progoniti slobodne zidare, duh masonerije nije nestao iz Hrvatske. Masoni iz hrvatskih zemalja stavili su se na raspolaganje engleskoj masoneriji, a u Dalmaciji se osniva tajnovita 42

sljedba karbonara (masoni iz rasputenih loa prelaze u karbonare) u kojoj je bilo najvie Talijana, a koja putem pomoraca i trgovaca prenosi masonskoliberalni duh izmeu dvaju obala. Od 1824. godine konano se u hrvatskim zemljama za due razdoblje gubi svaki trag masonerije, ali uskoro e sinovi i unuci slobodnih zidara, na elu s Ljudevitom Gajom, na liberalnom duhu Napoleonove Ilirije graditi ideju obnovljenog ilirizma u Ilirskom pokretu. 8

Liberalizam i slavistika
Francuska revolucija znaila je poetak kraja monarhizma i poetak borbenog laicizma koji e pod palicom sotonskog masonstva uskoro zavladati svijetom. Veliki masonski okultist i engleski ministar George Canning precizno je u engleskom parlamentu 1828. godine zacrtao sotonsku putanju ljudskog roda: Bacit u revolucionarne baklje na kontinent, podii sve narode na poklik ivjela sloboda i sruiti sve stare monarhije. Masonski urotnici su stvarno zapalili Europu novim revolucijama 1830., 1848. i 1871. godine. Pokuaj restauracije doivio je neuspjeh i 19. stoljee je ulo u povijest kao stoljee liberalizma koji je, nesumnjivo, svoju ideologiju crpio iz prosvjetiteljstva. Religija je za liberalizam samo neto vezano uz intimu vlastite savjesti i stoga je bilo nuno sve uiniti da se crkva odvoji od drave, a religija gurne u privatnost. Prosvjetiteljski liberalizam nije pravio nikakve razlike izmeu istinske vjere kranstva i rastuih svakojakih krivovjernih religija, tako da su taj vjerski naturalizam i sekularizacija drutvenog ivota postupno stvarali vjersku ravnodunost. Liberalizam, kao jedno od masonskih eda, vrlo je brzo doao u sukob s Crkvom, pritom pokazujui svoje pravo lice u estokim intelektualnim antireligioznim stavovima prema kranskoj koncepciji ovjeka i svijeta. itava liberalna filozofija svijeta, bjeei od pitanja Zato?, od sveg onostranog, transcendentnog i nematerijalnog, svela se posve na pitanje Kako?. Ljudska znanost, filozofija i umjetnost postali su sluge okultne propagande. Masonstvo je stvorilo liberalne racionaliste, pozitiviste i moderniste koji e svojom mudrou raati nihiliste, ateiste i svakojake individualiste. Upravo takvu vojsku treba masonstvo da kroz itavu daljnju povijest ovjeanstva izaziva strahovitu drutvenu kataklizmu, sukobe i ratove, divljatvo i krvave metee. Ti bezboci e stvarati kulturu smrti u kojoj e ljudski materijalni ivot utei iz stege i nadzora duha i pasti na razinu puke animalnosti, a primjerice spiritizam, kao moderni oblik nekromancije, smatrat e se znanou, a magija i arobnjatvo paranormalnim pojavama. Nakon Napoleonovih ratova obitelj Rothschild je 1814. godine organizirala poznati Beki kongres na kojemu su prvi puta skrojene karte nove Europe. To je bio poetak ostvarenja plana Novog svjetskog poretka kojega e Rothschildovi nastaviti osnovavi poslije Prvog svjetskog rata Ligu naroda, a institucionalno organiziranje jedinstvene svjetske drave zavrava se kada poslije Drugog svjetskog rata zajedno s obitelji Rockefeller osnivaju Ujedinjene narode (David Rockefeller darovao je zemljite za zgradu UN-a). Hrvatska je Bekim kongresom dodatno raskomadana. itava Dalmacija s bivom Dubrovakom republikom i Istrom dole su pod izravnu vlast Austrije. Ako se od Hrvatske zemlje izuzme Vojna krajina koja nije bila pod jurisdikcijom Hrvatskog sabora i rijeki kotar koji je bio pod izravnom vlau Ugarske, banskoj Hrvatskoj, koja je ionako bila u podreenom poloaju prema Ugarskoj, pripale su dvije odvojene enklave: Hrvatska od Gorskog kotara, granino s

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 43. i 27.

43

Karlovcem i Siskom do Varadina i Slavonija od Virovitice do Petrovaradina, bez podruja uz rijeku Savu, Brod i Vinkovce. U takvoj raskomadanoj i podijeljenoj Hrvatskoj katoliko sveenstvo se opiralo liberalistikom nastojanju odvajanja Crkve od drave te konfesionalnom zakonodavstvu koje je vodilo izjednaavanju katolianstva s drugim vjerama. Liberalna, tzv. napredna mlade, kao najmonije masonsko orue, uz svesrdnu potporu Srpske pravoslavne crkve dolazila je u sve vei raskorak s katolikim klerom, to se s vremenom pretvorilo u otvoreno kritiziranje i pritisak prema Crkvi. Ta napredna mlade je studirala po europskim sveuilitima, poglavito u Pragu, rasadnici slavenske masonerije i bedemu protiv katolicizma, glavnom gradu eke, zemlje koja je duboko zaglibila u pangermanizam i izraziti masonski antipapizam. Osim antagonizma prema Katolikoj crkvi, bila je promicatelj slavenske uzajamnosti narodne Crkve, kao i za tjenju suradnju sa Srbima, ili bolje rei politike hrvatskog oslonca na Srbe. Pod utjecajem negdanje Napoleonove Ilirije, ilirizam kao humanistiki pokret uzimao je sve vie maha u Hrvatskoj. Jasno je da je podmetnut od masonstva kao kukavije jaje koje je trebao razdrmati i demontirati Habsburku Monarhiju. Dr. Ljudevit Buimski, profesor na Pravoslovnoj akademiji u Zagrebu (1812.-1824.) prvi se zauzimao za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja u Ilirsko kraljevstvo, za narodni jezik u knjievnosti, a poto je smatrao sve Slavene jednim narodom, teio je za ujedinjenjem svih junoslavenskih zemalja. U Hrvatskoj je prvi pokuao izdati novine na hrvatskom jeziku lijenik Juraj porer iz Karlovca, sin masona Josipa porera. Mason i biskup Maksimilijan Vrhovec je meu prvima u sjevernoj Hrvatskoj koji je takoer radio na tome da ilirski, tj. narodni jezik bude zajedniki knjievni i slubeni jezik. Grof Janko Drakovi, prvak ilirskog pokreta i lan parike masonske loe Philanthropes reunis (L'union philantropique), u svom programskom djelu Disertacija (1832.) predlae da se predstavnici trojedne Kraljevine Hrvatske zauzmu za stvaranje Velike Ilirije, koja bi obuhvaala Bansku Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Vojnu krajinu, Rijeku, Bosnu i Hercegovinu, Boku kotorsku, Koruku, tajersku, Primorsku i Kranjsku. Osim grofa Janka Drakovia mnogi su se slobodni zidari i karbonari prikljuili Ilirskom pokretu. Poetkom 19. stoljea razvila se slavistika kao meunarodna znanost, koja je za Hrvate postala zlokobnija nego li ijedna politika sila koja je do tada radila na unitenju Hrvata. Iako je za vrijeme humanistikog ilirizma u uenim krugovima vladao pankroatizam, odnosno Hrvati su smatrani prvim i najstarijim slavenskim narodom, rasadnikom iz kojega se rasplodie drugi narodi, zaetnici slavistike bili su nehrvati: Josip Dobrovsky (1753.-1829.), Jernej Kopitar (1780.-1844.), Pavao Josip afarik (1787.-1861.) i Vuk Stefanovi Karadi (1787.-1864.). Na temelju krivih etimologija, nepoznavanja hrvatske povijesti, nekritinog tumaenja vijesti cara Konstantina Porfirogeneta i pogrene procjene etnografskog znaenja jezika, otvorilo su razdoblje znanstvenog filoloko-povijesnog pansrbizma. U tom dobu raanja slavistike, kad e se Hrvati boriti na ivot i smrt s Beom i Petom, za jezik i ustav, i provoditi narodno i knjievno jedinstvo na temelju tokavskoga-ijekavskog narjeja, slavisti e Hrvatima nijekati narodnu individualnost, tokavske Hrvate posrbljivati, a kajkavske Hrvate poslovenjivati. 9

Mato Marinko: Muenika Hrvatska, HKD Sv. Jeronima, Zagreb, 2008., str. 332.

44

Poetak sustavnog srpskog hegemonizma

Milo Obrenovi je 1815. godine poveo Drugi srpski ustanak te je podmiivanjem i suradnjom s otomanskim vlastima uspio uspostaviti Srbiju kao polusamostalnu dravu. Svog suparnika Karaora, zaetnika srpske dinastije Karaorevia (poznato je da su Karaorevii posrbljena albanska obitelj iz katolikog plemena Klimenta), ubio je na spavanju 1817. godine i njegovu glavu poslao sultanu u znak odanosti. Vladao je Srbijom u dva navrata (1817.-1839. i 1859.-1860.). Praktiki od doba Miloa Obrenovia, pod pokroviteljstvom britanskog masonstva, odnosno pod masonskom regenturom-britanskom obavjetajnom slubom, poinje sasvim konkretan proces stvaranja Velike Srbije. Cilj je bio jasan: otkinuti to vei komad od katolike Habsburke Monarhije, posrbiti hrvatski narod i stvoriti britansku filijalu, to veu Srbiju. Dok je u hrvatskim zemljama Ilirski preporod okupljao areno drutvo intelektualaca, od istinskih domoljuba koji su ilirstvo smatrali sinonimom za hrvatstvo, panslavistikih zanasenjaka i masonskih propovjednika, dotle se u Srbiji stvarao svesrpski hegemonistiki pokret koji je okupljao i hrvatske i bosanske posrbice. U slubi Srpske pravoslavne crkve, neuki Vuk Stefanovi Karadi, koji nikada nije iao niti u kakvu kolu, 1836. godine iznio je (vjerojatno i pod dojmom slaviste afarika koji je drao kako su Hrvati jedno pleme Srba) uvenu teoriju Srbi svi i svuda u kojoj konstatira da su svi tokavci zapravo Srbi, bez obzira na vjeru, i da su prema tome Hrvati tokavci Srbi Rimskoga zakona koji e se pomalo morati naviknuti da se zovu Srbima. Vuk negira postojanje hrvatskog naroda, a to objanjava i njegovu ljubav i suradnju sa Slovencem Jernejom Kopitarom, ravnateljem beke dvorske knjinice, koji zajedno utvruju da su kajkavski Hrvati zapravo Slovenci. Ministar u vladi kneevine Srbije, Ilija Garaanin, u svom je Naertaniju (Program spoljane i nacionalne politike Srbije na koncu 1844. godine) bio jo konkretniji, praktiki je izloio program obnove Duanovog carstva. Razradio je plan posrbljivanja nesrpskog puanstva i stvaranja velikog srpskog carstva. Smatrao je da e se, nakon raspada Osmanlijskog Carstva radi sukoba interesa Rusije i Habsburke Monarhije, na Balkanu stvoriti uvjeti Srbiji da uz potporu Francuske i Velike Britanije stvori veliko srpsko carstvo. Plan zloinakog posrbljivanja svih naroda u okruenju, te stvaranje veinske srpske nacije u buduoj masonskoj nakaznoj tvorevini Jugoslaviji, najvjerodostojnije moemo vidjeti u samim srpskim izvorima. U Ustavima Knjaevine Srbije (tekst objavljen u Beogradu 1988. godine) pie: Svaki u vreme obnarodovanja ovog ustava u serbskoj slubi u Serbiji i izvan Serbije nalazei se inovnik ili sluitelj hristijanskog vjeroispovijedanja, svaki, komu je deset godina prolo od kako se u Serbiji nalazi, ili koji nepokretna dobra u njoj ima, smatra se Srbinom... Konkretan primjer stvaranja Srba moemo vidjeti u jednom zanimljivom tekstu objavljenom na Sedmom meunarodnom kongresu slavista 1973. godine. U tom tekstu poznati srpski narodni uitelj Vasa Pelagi savjetuje druge uitelje u kolama kako e poticati posrbljivanje kolske djece: Ako bi se nali dobri ljudi koji bi, tom prilikom, dali djeci koji krajcar, kako bi u njima probudili elju da kau da su Srbi... 10 U taj srpski lonac za posrbljivanje nikako nisu pristajali ii idovi. Gotovo dva tisuljea idovi su rasuti po itavom svijetu, a uspjeli su sauvati svoju kulturu, religiju, samobitnost, svoj status Odabranog Bojeg naroda i svoju nadmo nad drugim narodima. ivjeli su i ive u razliitim okruenjima i civilizacijama, a ostali su netaknuti i vezani jedni na druge. To niti jednom drugom narodu nije uspjelo. Kulturna asimilacija je idovima nepoznat pojam jer nisu doputali da im se itko priblii, niti su oni drugima pristupali. Ako su se i pokrstili iz bilo kojeg razloga, uvijek su ostali idovi (sluaj sa panjolskim maranima
10

Mirko Vidovi: Fokus, 8. lipnja 2007.

45

koji su prisilno pokrteni, a koji su mnogo generacija poslije ponovo preli na judaizam). Bioloka asimilacija takoer nije postojala kod idova jer se jednostavno nisu mijeali s drugim narodima u okruenju. Ako primjerice prouavamo gene idova koji ive stoljeima razdvojeno, na sasvim drugoj strani svijeta, moemo vidjeti da su geni tih razdvojenih idova puno vie meusobno sliniji od gena idova i naroda u ijoj dravi ive. 11 Poznato je da su idovi u Turskom Carstvu bili povlatena manjina, da su bili financijeri turskih ratova i osvajanja, pa stoga nije ni udno to se upravo u Carigradu nalazi Velika loa XI. Distrikta Istoka. Meutim, tijekom Prvog srpskog ustanka 1805. godine, poto su pobunjenici zauzeli Smederevo, abac i Poarevac gdje do tada uope nije bilo srpskog puanstva, idovi su protjerani iz osvojenih gradova. Kada je Beograd pao u ruke pobunjenika 1806. godine, sve sinagoge, trgovine i idovske kue bile su unitene, a veina idova i Cincara je protjerana. Postupno su idovi bili protjerani i iz unutranjosti ruralne Srbije poto im je bilo onemogueno da bez prelaska na srpsku naciju i vjeru posjeduju ikakvu nekretninu ili da se bave trgovinom. Na Berlinskom kongresu 1878. godine kojega su organizirali slobodni zidari, Srbija je priznata kao drava pod uvjetom da idovima osigura puna graanska prava. To Srbiji nije bilo teko poto je samo u Beogradu jo postojalo idova, i to svega 210 obitelji. idovi praktiki od Berlinskog kongresa ponovo poinju dominirati na teritoriju Srbije, sljubljivati se s vlastodrcima i postajati dvorski idovi koji e biti glavni pokretai novih srpskih masonskih loa.

Ilirski preporod
U okruenju velikosrpskog imperijalizma i sustavne maarizacije Hrvatske, iznikla je u Hrvatskoj ideja ilirizma koja je nekima bila samo sjeanje na davni veliki hrvatski Ilirik, jer surova je povijest mnogostruko umanjila hrvatski etnikum, dok je drugima sluila za novo rastrojstvo hrvatskog nacionalnog bia zaogrui ga u plat ilirskog slavizma. To rastrojstvo Hrvatske pod budnim okom engleskog masonstva vrili su zajedno s panslavistikim misionarima i prostoduni hrvatski domoljubi. Zato je ta udesna imaginarna ideja ilirizma (1835.-1848.) pronala plodno tlo upravo u hrvatskim zemljama? Poznato je da Hrvati svoju svijest vie temelje na individualizmu nego na kolektivizmu, jo od vremena kada je dio plemenitih Hrvata doao na dananje hrvatske prostore odvojen od slavenskog entiteta, te je taj plemenitaki osjeaj (jedino Poljaci uz Hrvate od slavenskih naroda imaju povijesno nasljedno plemstvo) usadio osjeaj vrsnoe i elitnosti. Stoga je paradoksalno da su Hrvati, narod sa snanim osjeajem elitne individualnosti, jedinstven narod u povijesti koji je bio spreman odrei se i svoga imena i svoga narodnog jezika za volju izgradnje jedne sumanute imaginarne ideje. Ovaj Gajev ilirizam ni u kom sluaju nije bio ilirizam Bartola Kaia, kako esto tumae svakojaki slavistiki znalci. Kai je imao jasnu predodbu tadanjeg Ilirika. Njegov Ilirik bio je sinonim za Hrvatsku koji se protezao od Drave do Jadrana, istono do Drine, a na zapadu bez nasljednih hrvatskih zemalja koje su kasnije pripale Habsburgovcima (Slovenije). injenica je da se isusovac i misionar Bartol Kai (1575.-1650.) piui hrvatsko jezikoslovlje 1600. godine po odobrenju pape Klementa VIII., a koje je bilo meu prvima u Europi, odrekao akavskog govora rodnog zaviaja i izabrao openitiji bosanski govor, tokavicu. Isto tako, iako je poznavao glagoljaku tradiciju, nadrastao ju je te je u hrvatsko jezikoslovlje uveo ivi jezik i jednostavniju latinicu. Dvojbeno je zato je Kai uzeo
11

Petar Vui: idovstvo i hrvatstvo, Croatiaknjiga, Zagreb, 2001., str. 120.

46

bosansko narjeje ijekavskog dijalekta za hrvatski jezik ako se zna da je u to vrijeme ikavskim dijalektom govorila veina Hrvata u Hrvatskoj i Bosni, oko 66 % (u okolici Beograda se takoer govorila tokavska ikavica te je Beograd nosio ime Biograd). Najitaniju knjigu svih vremena u Hrvata, velebni ep, Judita, Marko Maruli je napisao na akavskoj ikavici. Andrija Kai Mioi, Matija Antun Relkovi, Matija Divkovi i mnogi drugi hrvatski pisci pisali su na tokavskoj ikavici. U Kaievom jezikoslovlju iji je temelj tokavica pojedine rijei bile iz akavice i kajkavice koje je kasnije iz hrvatskog jezikoslovlja tendencionalno izbacio Srbin uro Danii, tajnik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. 12 Vrlo je vjerojatno da je na Kaievu odluku o uporabi tokavske ijekavice utjecala Sveta Stolica koja je hrvatski jezik htjela nametnuti Srbima koji su u Bosni govorili slinim jezikom (tokavskim narjejem i ijekavskim dijalektom) te ih tako privui Katolikoj crkvi. Osim toga ne moemo se u potpunosti sloiti da je Kai nazvao hrvatski jezik ilirskim jezikom samo zato to je u baroknom terminu kulturne Europe ljepe zvualo linqua illyrica nego linqua croatica. Oito je i to bilo pod utjecajem Vatikana. Meutim, dogodilo se upravo suprotno. Nikada se Srbi nisu pribliili Vatikanu, ve su iskoristili Kaievo jezikoslovlje, nazvali taj jezik srpskim zbog slinosti jezika Srba i Hrvata u Bosni, te uz argument da su svi Srbi koji govore srpskim jezikom, zapeatili otunu povijest hrvatskog naroda. Ljudevit Gaj je predodbu Ilirika, odnosno zamiljene Velike Ilirije, vidio na itavom slavenskom jugu, od Slovenije do Bugarske, odnosno od Beljaka do Varne. Meutim, njegov Ilirik nije bio hrvatski Ilirik, ve slavenski. Zasigurno njegov slavenski ilirizam moemo shvatiti i njegovim francusko-njemakim podrijetlom u kojemu mu hrvatsko domoljublje nije uroeno, kao primjerice dinarskim Hrvastima, poglavito ako se zna da do petog razreda gimnazije gotovo da nije ni znao hrvatski jezik jer se u kui govorilo njemaki. Osim toga njegova pogrena hipoteza o Slavenima kao potomcima Ilira, Traana i Makedonaca, zasnovana na tezi Hvaranina Vinka Pribojevia iz XVI. stoljea, takoer daje dio odgovora na emu je Gaj gradio svoj ilirski zanos. U svakom sluaju, svojom budnicom Jo Horvatska ni propala napisanoj jo 1833. godine, koja je bila najpopularnija pjesma u ono doba, a pjeva se esto jo i danas, Gaj je probudio narod, ni sam vjerojatno ne znajui kuda e taj narod odvesti. S budnicama i davorijama koje su tiskane poetkom ilirskog preporoda izazvan je sveopi domoljubni ushit, poput nacionalnog duha koji je izaao iz boce. Taj duh hrvatski domoljubi nisu mogli kontrolirati, postao je predmetom manipulacije, da bi uskoro hrvatski narod odveo u ralje svetosavske Srbije. Upravo je taj proces pokrenuo Ljudevit Gaj Bekim dogovorom 1850. godine s velikosrpskim folklornim nacionalistom Vukom Stefanoviem Karadiem kada je udaren temelj za razvoj dva slina jezika, jezika Bosne, kojime govore Hrvati i Srbi. Praktiki je od tada vlaka novotokavska ijekavica postala standardom srpskohrvatskog jezika i zadrala se do danas u toboe hrvatskom jeziku. Gaj je na taj nain udario temeljni kamen projektu engleskog masonstva Jugoslavija. Zanimljivo je kako je polupismeni seljak Karadi postao ocem srpske pismenosti. Na njega je jako utjecao slovenski jezikoslovac Janez Kopitar koji je imao udesnu ideju kako da Srbiju odvoji od Rusije i priblii Austriji. U Srbiji se govorilo slaveno-serbskim jezikom vrlo slinim ruskom i kad bi hrvatski jezik postao srpski, Hrvati bi postali dio srpskog identiteta, a na taj nain bi se Srbija pribliila Austriji. Srpski jezik je, po sugestiji Kopitara, Karadi stvorio jednostavno tako da je u postojeu slavensko-serbsku gramatiku Meletija Smotrickog iz 1619. godine, umjesto slavensko-serbskih rijei, unosio narodne rijei iz Bosne. Prije nego to je Karadi poeo skupljati narodne pjesme kako bi sastavio Srpski pravopis, proitao je Razgovor ugodni fra Andrije Kaia Mioia. Osim toga Karadi se sluio i hrvatskim rjenicima od Mikalje, Della Belle, Belostenca, Stullija i dr., tako da je u svoj pravopis
12

Emil i: Povijest hrvatskih neprijatelja, Vlastita autorska naklada, Zagreb, 2002., str. 236.- 249.

47

uglavnom unosio hrvatske rijei. Njegova jedina inovacija u Srpskome pravopisu iz 1818. godine su mnogobrojni turcizmi. Praktiki su tako Srbi ukrali Hrvatima jezik, a stvoreni jezik nazvali srpskim ime su svjesno skovali politiko sjedinjenje Hrvata i Srba kako ga je zamislio utemeljitelj srpskog nacionalizma Vuk Stefanovi Karadi, pretvaranjem Hrvata u Srbe katolike vjere. Stvaranjem samostalne starohrvatske Crkve u tome bi u potpunosti i uspjeli. Za razliku od svih drugih slavenskih naroda koji su u pronalaenju svog knjievnog jezika ili putem da izabiru ono narjeje koje e se najvie razlikovati od ostalih susjednih ili srodnih naroda, Hrvati su uporno od Ilirskog preporoda stremili i ustrajali na svom samoubilakom putu da im knjievni jezik bude to sliniji sa jezikom susjeda. Dok su svi drugi isticali svoju razliitost, hrvatski ilirci su isticali svoju jezinu i etniku slinost sa Srbima. Slovenci su se vrlo brzo, pod nacionalnim dojmom Vodnikova i Preernova knjievnog kruga, odrekli svog tajerca Stanka Vraza i krenuli svojim putem inzistirajui na razliitosti, Srbi su takoer Karadievu ijekavicu zamijenili ekavicom i sasvim otvoreno nagovijetali velikosrpske ideje, jedino Hrvati ostaju vjerni ilirskoj iluziji i svom hrvatskosrpskom jeziku. Zbog toga je teko povjerovati da je fikcija Gajevog ilirstva, a kasnije jugoslavenstva Strossmayera i Rakog, samo pragmatino sredstvo za izlazak iz austro-ugarske potlaenosti. Hrvati se ponose ilircem Ivanom Kukuljeviem Sakcinskim (1816.1889.) koji je 2. svibnja 1843. godine odrao prvi zastupniki govor na hrvatskom jeziku (hrvatski je narod najdulje od svih europskih naroda zadrao u upravi latinski jezik, sve do 1848. godine). Svakako da je zasluni Sakcinski bio svjestan nacionalnog imena svoga naroda i jezika i ponosan na njega, ali i on za volju sloge Hrvata i Srba pristaje na nehrvatsko ime hrvatskog jezika, te sam predlae 1861. godine u Saboru naziv horvatsko-srpski jezik. 13

Hrvatski herostrat Ljudevit Gaj

to mi danas znamo o jednom od najveih hrvatskih herostrata, Ljudevitu Gaju (1809.1872.)? to je bio vie, preporoditelj, knjievnik ili tiskarski poduzetnik? Je li bio vie neshvaeni umnik ili prevarant? Vie Austrijanac, Rus, Jugoslaven ili Hrvat? to rei o ovjeku koji je uporno molio cara Franju Josipa da mu dodijeli neki orden, to rei o ovjeku za ije ideje ne znamo ije su stvarno? Samim time, je li imaginarni ilirizam bio austrijantina umotana u slavenske fraze usmjerena borbi protiv maarske hegemonije u Hrvatskoj, u kojoj je neuki Karadi trebao posluiti Habsburgovcima u ulozi trojanskog konja, ili je Gaj od samog poetka bio orue srpskog imperijalizma koji je isplanirano pokrenuo hrvatsku inteligenciju prema krajnjem cilju svoje politike, sjedinjenju junih Slavena, ali ne u kraljevinu Iliriju, ve u srpsko carstvo pod Karaoreviima? Moda ima jednog i drugog, ali Gajev osnovni poslodavac bila je britanska obavjetajna sluba. U Gajevoj donkihotariji ilirskih i slavjanskih utopija, Antun Gustav Mato vidi vjeala i pie Jer Hrvatsku mi moju objesie, / Ko lopova, dok njeno ime brie, / Za volju ne znam kome, zbir u uzama! Mato ga smatra roditeljem onih naih politiara, koji su pravili nagodbe a nemaju pojma o dravnim financijama. On je, kae Mato, pretea onih koje sarkastini Starevi naziva Slavoserbima. Slavoserbi, citira Mato Starevia, ne znae toliko izvjesnu stranku nau ili tuu, koliko sve mutikae, praktinjake, oportuniste, egoiste, filistre i bildungsfilistre, snobove i poluljude, to pod zvunom frazom kriju moralnu golotinju i oskudicu svakog osvjedoenja... Dr. Ante Starevi u raspravi Bi-li k slavstvu ili ka
13

Mato Marinko: Muenika Hrvatska, HKD Sv. Jeronima, Zagreb, 2008. str. 366., 368. i 382.

48

hrvatstvu? Iz 1867. godine napisao je: ...gdje je uma, tu ja ne mogu ni pomisliti nego da e svako radje pristati uz narodno, slavno ime, makar koje, nego li uz ime slavjansko, ime izmiljeno, ime pod kojim nerazumeva se drugo nego nevolja i sramota... Stoga su razumni Hervati protiv onih koji kau da su Slavjani, Jugoslavjani jer e i oni Hrvatsku ako bude prilike drugom dati...Dok su doverili ilirstvo, evo slavstva, jugoslavstva... zamamljuju narod izmiljotinami, koje ako bi se izpunile vergle bi se narodu glave; ti ljudi pripljavljaju Hervatom oitu propast... Da je Gaj bio mutikaa, oportunist i egoist, vrlo lako moemo utvrditi iz njegovog bogatog ivotopisa. Preporoditelj Ljudevit Gaj bio je i vlasnik tiskare u kojoj je od 1835. do 1848. tiskao glasovitu Danicu. Budui da je smatrao kako svaki obrazovani Hrvat treba znati irilicu, jo je 1837. godine traio od austrijskih vlasti suglasnost za djelomino uvoenje irilice u svoje novine. Od austrijskih vlasti dobivao je golema sredstva za tiskanje slubenih Narodnih novina i tiskanica, a od kralja Ferdinanda i zlatni prsten za knjievne zasluge poto ga je austrijska politika smatrala oruem protiv maarskog hegemonizma. Gaj to i potvruje poslije 1848. godine kada postaje reimski ovjek Bachova apsolutizma. Kamo je odlazio sav taj novac koji je dobivao predujmom teko je rei, ali Gaj ostaje duan na sve strane i nikome od svojih dobavljaa ne izmiruje raune. Zbog neplaanja vjerovnicima izgubio je mnoge sudske sporove te trai pomo diljem Europe. Rusija mu je bila esta postaja budui da sa efom ruske tajne policije cara Nikole I., grofom Benkendorfom, tijesno surauje od 1838. godine. Zbog pomoi Rusije obvezuje se Novine i Danicu tiskati i irilovskim pismenima iako su se tome protivile austrijske vlasti (broj Narodnih novina od 20. srpnja 1849. godine zaista je tiskan na irilici), a javno obeava da e irilova azbuka i stara slavenska vjeroispovijest postati u Iliriji openitom. Kad je Gaju Rusija okrenula lea, nije se libio traiti pomo od uvenih europskih panslavista, bolje rei kroatofoba. Ope poznata je njegova ucjena i iznuda od srpskog kneza Miloa Obrenovia na raun spaavanja narodnog pokreta. Kada je bivi tajnik Matice hrvatske i prvi profesionalni hrvatski novinar Ivan Perkovac u javnosti obznanio sve Gajeve malverzacije, kao i dug prema vjerovnicima od oko 250 000 forinti, Gaj je Perkovia svojim vezama strpao u zatvor zbog klevete, a pritom proglasio steaj svoje tiskare. Vjetim manevrom Gaj dio vjerovnika ucjenjuje te vjerovnici osnivaju tvrtku Gaj i drutvo, na ijem elu su bila sedmorica Gajevih ljudi. Gaj tako i dalje ostaje na elu svoje tvrtke, a nitko od vjerovnika nikada nije dobio niti forinte. Poto su Gajeve prevare postupno otkrivane u drutvu, emu je puno pomogao slavni hrvatski ban Josip Jelai, Gaj je u potpunosti diskreditiran te umire neomiljen i odbaen od hrvatskog naroda. 14 Ono to svakako treba raistiti je pitanje udjela Hotela Lambert (Hotel Lambert je bio aristokratski masonski tabor poljske emigracije u razdoblju izmeu 1833. i 1870., a ime je dobio prema parikoj palai proelnika te organizacije, kneza Adama Jerzyja Czartoryskog) i Gajevih iliraca u nastanku politikog plana poznatog kao Naertanije. Prve korake stvaranja jednog jezika za sve june Slavene uinio je Gajev bliski suradnik Vjekoslav Babuki koji 1841. godine dolazi u Beograd kako bi se uskladila jezina reforma na izgradnji jezinog jedinstva s osloncem na tokavski dijalekt. Ilirci su takoer bili jednako zainteresirani za izjednaavanje pisma, s naglaskom na irilicu, to je zastupao i tada vodei hrvatski lingvist Ignjat Brli. Meutim, sasvim konkretni plan izgradnje Velike Srbije poeo je pregovorima tajnog agenta kneza Czartoryskog, Frantieka Zacha, sa Stjepanom Carom, specijalnim izaslanikom Ljudevita Gaja, uz nazonost Ilije Garaanina, u Beogradu u veljai 1844. godine. Plan je bio da se na razvalinama Turskog Carstva osnuje jaka junoslavenska drava koja bi se znala
Emil i: Fokus, 11. kolovoz 2006. i Ljudevit Gaj-Forum.hr , http://www.forum.hr/showthread.php?t=100186
14

49

oduprijeti utjecajima Austrije i Rusije, a vrsto se sljubiti s Engleskom i Francuskom. Osim toga, budua je drava trebala biti izgraena na temeljima srednjovjekovnog carstva cara Stefana Duana i u njoj bi Kneevini Srbiji pripalo pravo prvenstva na ujedinjenju junih Slavena, dok je Bosna trebala biti sastavni dio Srbije. Na temelju dogovora (Zach-Car), iji je plan pohrvaeni kot koji je za vrijeme Napoleonovih ratova preao u Habsburku slubu, Albert Nugent, predstavio engleskoj ambasadi u Istanbulu, Frantiek Zach zavrio je pisanje svog Plana slavenske politike Srbije. Zachu su u pisanju pomogli njegov prijatelj Janko afarik, neak uglednog slovakog slaviste i velikog srbofila Janka Pavla afarika, koji je ivio u Beogradu, Stefan Herkovi, direktor vojnike akademije u Poarevcu, Gajev opunomoenik i Garaaninov ovjek od povjerenja, te neki hrvatski ilirci. Zanimljivo je da je Plan vlastoruno napisao Zach na srpskom jeziku, irilicom. U skladu sa stavovima sporazuma sklopljenog sa Stjepanom Carem, poljski agent Zach u svom Planu predlae stvaranje junoslavenske drave na temeljima Kneevine Srbije koja bi ubudue zamijenila Tursku. On je s potovanjem govorio o Gaju kao o ovjeku koji ne tei stvaranju kraljevine Ilirije, nego Srpskog Carstva pod vladavinom dinastije Karaorevia, poto Hrvati nisu nikada podupirali dinastiju Obrenovia. Ilirsko ime je samo maska za te ciljeve. Prvi korak bi bilo ujedinjenje Bosne sa Srbijom uz ouvanje religijske slobode tamonjeg puanstva. Zach je toj svojoj koncepciji ujedinjenja Bosne sa Kneevinom Srbijom veliku ulogu povjerio bosanskim franjevcima, jedinom bedemu hrvatstva u osmanlijskoj Bosni. Smatrao je da bi bilo nuno bosanske franjevce uputiti na djelovanje u Srbiji, kao i postaviti ih na nekoj beogradskoj gimnaziji kao uitelje latinskog jezika, a samim time bi preko franjevaca katolike iz Bosne pribliio Srbiji. Da bi plan uspio, Zach iznosi niz predradnji koje se moraju dogoditi: od financijske potpore Ljudevitu Gaju, izdavanja srpskih knjiga u Zagrebu u Matici ilirskoj, podjednakog koritenja latinskog i irilinog pisma pod opravdanjem da su Srbi i Hrvati jedan narod i da govore jednim jezikom, pa sve do velianja junakih djela kneza Aleksandra Karaorevia i sl. Povjesnici do danas vode polemike kako je nastalo Naertanije? Nije sporno da ga je napisao srpski ministar unutarnjih poslova Ilija Garaanin i u rukopisu ga predao knezu Aleksandru Karaoreviu krajem 1844. godine, ali isto tako da je Naertanije praktiki preslika Plana agenta Hotela Lambert u Beogradu gdje su praktiki samo pojedini junoslavenski termini izbaeni ili zamijenjeni srpskim. Tako npr. u Zachovom Planu stoji: Nova junoslavenska, srpska drava na jugu davala bi Europi sve garancije..., dok u Garaeninom Naertaniju: Nova srpska drava na jugu davala bi Europi sve garancije... Dvojba je samo u idejnom tvorcu Naertanja. Je li Zachov Plan slavenske politike Srbije plan masonskog bastiona Hotela Lambert, ili je pisan pod golemim utjecajem srpskog ministra, jer sumnja se da je Frantiek Zach bio na tajnom platnom popisu srpske vlade? Autor Naertanja je takoer znatno ograniio ulogu bosanskih franjevaca u sjedinjenju Bosne sa Srbijom koju im je Zach namijenio, ali svakako je indikativno da autor niti jednim pojmom ne spominje termin Hrvat, za razliku od ostalih naroda, npr. Bugara i Crnogoraca koji se u Naertanja spominju. 15 Bog je zacijelo uinio Ljudevita Gaja dobrim ovjekom, ali e za slavom i novcem te tvrdokornost u jednoj iluzionistikoj samoubilakoj ideji za budunost Hrvatske, a koju nije mogao, a niti htio spoznati taj tuinac, podanik britanskog masonstva, uinili su od njega najveeg hrvatskog herostrata. Njegovom zaslugom ne samo da je poeo jezini krini put hrvatskog naroda koji e zavriti Bleiburgom u Novom Sadu 1954. godine, ve i trajna srbizacija Hrvatske, politika, drutvena i kulturoloka. Njegovo slavno ime i njegova bogata ilirska ostavtina zvjezdanim su se usponom uzdignuli na pijedestal u obje zloinake
Piotr Zurek: Scinia slavonica 6, Nova interpretacija geneze Naertanja: Srbocentrizam Hotela Lambert i Hrvati, str. 629.- 648.
15

50

Jugoslavije, da bi ga se kao parnjaka velikosrbinu Vuku Stefanoviu Karadiu postavilo na oltar jugoslavenske i hrvatske kulturne i jezine batine. Prestrano! Danas, nita se nije izmijenilo u slobodnoj Hrvatskoj. Rijetki su hrvatski domoljubni povjesnici i knjievnici koji su spremni rei istinu o Gaju. Zato? Znamo svi dobro tko ustvari vlada Hrvatskom, kao i gotovo itavim svijetom. Isto tako, dobro nam je poznato da jo uvijek panslavistiki ideolozi, reciklirani komunisti, globalistiki europejci, jednom rijeju podanici vladara svijeta, vrsto poput krpelja dre katedre hrvatskih sveuilita, poglavito zagrebakog Filozofskog fakulteta. Gajeva ideja kraljevine Ilirije, odnosno Velike Srbije, jo uvijek je itekako aktualna, danas pod imenom Zapadnog Balkana. Iz Gajeve imaginacije Hrvati su trebali neto nauiti, a ne ponoviti istu pogrjeku nakon Domovinskog rata. Domovinski rat je povijesni primjer uzdizanja hrvatskog duha, ushita i zanosa hrvatskog domoljublja, ali ako taj duh nije vazda budan njime e manipulirati oni koji snivaju svoje snove i stvaraju svoje svjetove. Stoga, dok je Gajevo ime posvuda oko nas, dok ga ponosno nose mnoge kole, itaonice, ulice, trgovi, ustanove itd., sjetimo se njegove pjesme Jo Hrvatska ni propala koja je tekstom sasvim hrvatska, sasvim nejugoslavenska, prava parodija Gajevih ilirskih i slavjanskih utopija.

51

IV. MASONSKI PROJEKTI XIX. STOLJEA

Europa poslije masonskih revolucija

Nakon burne 1848. godine, a poglavito poslije Parike komune 1871. godine, u nekada najkatolikijoj zemlji Francuskoj, iluministiki liberalizam i deistiki romantizam, osim to su stvorili vojsku racionalista, anarhista, razvratnika i ateista, stvarali su i arobnjake, spiritiste, magnetiste i mage. Sotona s punim pravom poinje opravdavati naziv, kako ga apostol Ivan naziva, kneza ovoga svijeta, jer je on mesija tog masonskog svijeta u kojemu se u skladnoj harmoniji isprepliu ogoljeli racionalistiki materijalizam i demonski okultizam. U toj revolucionarnoj euforiji masonska i ostala ezoterijska drutva poinju sve vie pokazivati svoj iskonski demonski karakter. Oni doslovno ele unititi Crkvu i restaurirati poganstvo. Ve su sruili temporalnu vlast Svete Stolice i ostavili papinstvo bez ikakvog jamstva. Konani im je cilj dokinuti i duhovnu mo rimskog pontifikata, s potpunim ruenjem papinstva. Via masonerija smjeta svoje sjedite u Rim, nadomak Vatikanu, a u palai Borghese smjeta i Veliki Orijent, masonsku upravu i paladistiki hram (Paladijum ine najzasluniji masonski majstori koji kontroliraju sva tajna drutva). Ludilo demonije masonskog ekumenizma i totalnog sinkretizma poinje harati Europom i SAD-om. Po itavoj Europi masonerija organizira sotonske procesije u kojima se slavi njihov bog Sotona. Jednu takvu procesiju, u povodu stote obljetnice Francuske revolucije, 1889. godine u Rimu, gotovo pred oima pape Leona XIII., organizirao je Ernesto Nathan, idov i visokopozicionirani mason, budui gradonaelnik Rima. Trijumfalna masonska procesija nosila je barjake na kojima je bio lik Sotone i natpis ivio Sotona, na kralj. U procesiji je pjevana Himna Sotoni, pjesma talijanskog pisca Giosuea Carduccija. U toj himni Carducci slavi poglavicu palih anela, pjevajui o Sotoni koji je pobijedio Jehovu sveenika, o hri koja je nagrizla Mihaelov ma i vjernom anelu koji pada u ponor dok se grom sledio u ruci Jehove... Tako je masonerija gotovo itavoj knjievnosti nametnula luciferijanski mit o nepravedno palom anelu svjetlosti Luciferu i o Bogu krana koji je zao i iju Crkvu treba sruiti. Halucinacija romantizma posebice je bila naglaena u francuskoj i ruskoj knjievnosti, a perjanice masonskog luciferijanstva bili su: Charles Pierre Baudelaire, Alfred de Vigny, Ernest Renan, Honore de Balzac, Victor-Maria Hugo, Benjamin Constant, Mihail Ljermontov i mnogi drugi. 16 Slavni hrvatski ban, grof Josip Jelai Buinski (1801.-1859.) uguio je 1848. godine masonsku revoluciju u Maarskoj i Austriji te bar privremeno spasio razgradnju Habsburke Monarhije i sprijeio stvaranje Sjedinjenih Europskih Drava iju je viziju sasvim jasno precizirao 28. veljae 1848. masonski list Monitor u Parizu. Razgradnjom Monarhije, sustavom domina, sruile bi se ostale katolike dinastije u Europi. Jelai je ispravno ocijenio, za razliku od hrvatskog herostrata i masonskog plaenika Gaja koji je podupirao masonske protugermanske revolucionare, da je za Hrvatsku najvea opasnost maarska hegemonija. Meutim, Jelai svoju velebnu pobjedu nad masonskim urotnicima nikada nije dovoljno kapitalizirao. injenica je da je Hrvatskoj vratio oteto Meimurje, ukinuo kmetstvo, tiskao hrvatsku forintu, uveo hrvatski jezik u Hrvatski sabor kao slubeni, da je njegovom zaslugom Zagrebaka biskupija postala 1852. nadbiskupijom itd., ali sve je to bilo premalo.
16

Miro Glavurti: Satana, Sion, Zagreb, 2002., str. 244. i 245

52

Sasvim sigurno je u tim revolucionarnim vremenima Hrvatska mogla pronai svoj vlastiti put i odrediti sama svoju sudbinu. Hrvatski sabor je trebao barem ujediniti sve hrvatske zemlje i kao trea federativna jedinica ostati u trojednoj Monarhiji. Zato se to nije dogodilo? Jednostavno zato to je Jelai bio gotovo usamljen u svojim tenjama, jer je halucinogeni ilirski duh popunio glave hrvatskog plemstva i inteligencije. Umjesto da se hrvatski ilirci predaju svojoj sudbini oni su samo napadali carski dvor, solidarizirajui se sa revolucionarima i zanosei se svojom Ilirijom pod krunom Karaorevia. Masonski monici nikada nisu oprostili Hrvatima zbog Jelaievog odlunog zauzimanja u korist Monarhije i vraanja u Be kralja Ferdinanda V. jer je tim inom Jelai suzbio opu masonsku revoluciju u Europi i na neko vrijeme odgodio proces stvaranja jedinstvene europske drave. Iskonska patoloka mrnja prema Hrvatima kao kimi kranstva u Europi (tim nazivom je dano proroanstvo ocu Petru Perici od Boje slubenice, blaene Terezije iz Konersreutha, Glasnik Srca Isusova i Marijina, br. 11/2006., str. 22.) dobila je dodatni epilog. Hrvati su postali narod koji se mora istrijebiti.

Marksizam i cionizam
Masonstvo je svoj antagonizam prema katolikim Hrvatima prenijelo i na svoje nove pokusne proizvode, komunizam i cionizam. Naime, nakon neuspjelog rasklopa Europe 1848. godine, masonstvo je pokrenulo dva nova projekta, komunizam i cionizam, a kojima dominiraju idovski ideolozi. Marksizam je postao novi masonski demagoki koncept ruilake ideologije namijenjen sirotinjskom i radnikom sloju drutva pomou kojeg se eljelo svrgnuti kranske dinastije i iskorijeniti Boga iz ljudskih dua. Zanimljivo je da nije sluajno stvoren Karl Marx upravo u Njemakoj, zemlji u kojoj se rodio i buntovnik Martin Luther, u kojoj su nastali Luciferovi iluminati, u kojoj e despotski vladati i njegov sudrug Adolf Hitler, a sve u zemlji uljudbe, civilizacije, zemlji zdrava razuma, tijela i duha. Marx se rodio u idovskoj obitelji u gradu Trieru 1818. godine, a umro je u Londonu 1883. godine. Jo u ranoj mladosti postao je okorjeli ateist. Mrzio je Boga smatrajui da i sama pomisao o postojanju nekog boanstva iznad ovjeka nuno znai podinjenje pojedinca tom boanstvu. Kao mladi bogomrzitelj ubrzo je postao zanimljiv agentima Antikrista, masoneriji i iluminizmu. Uz pomo svojih masonskih sponzora spajao je ideje poznatih agnostikih i ateistikih filozofa stvorivi ideologiju demonskog marksizma. Njegova teorija materijalizma oslanjala se na Darwinovu teoriju evolucije, racionalni ateizam preuzeo je od Ludwiga Feuerbacha, deterministiko shvaanje povijesti kao dijalektikog razvoja od Hegela, ideju o vladajuoj klasi koja eksploatira radniku klasu od Friedricha Engelsa, koncept logike povijesti i njezina dramatina razvitka preuzeo je iz talmudske tradicije kojoj je i sam pripadao itd. Spojem svih tih filozofija Marx je ponudio svoju surogat-religiju koja naoko posjeduje itav niz kranskih znaajki, ali u potpuno izokrenutom obliku. Ta kvazireligija obeava pravdu, otkupljenje, jednakost, radost, pa ak i svojevrsni zemaljski raj, i stoga je ponuena ovjeanstvu kao zamjena za kranstvo. Marxov masonski program (poznato je da su Marxov uveni Manifest kao i ostala anarhistika filozofska djela pisana u masonskim loama u Londonu uz pomo Drutva pravednih), u kojemu je Marx imao ulogu mesije, posjedovao je golemu mo, a u njega su hrlile horde, ne samo demonijaka, anarhista i bezboaca, ve i prostodunog puka. Neshvatljivo bi bilo kako neka ideologija moe biti toliko privlana iako otvoreno poziva na teror, ubijanje i vjeanje, da nismo sigurni kako je ovdje rije o avoljem djelu. Povijest je dokazala kako je toj obespravljenoj radnikoj klasi marksizam

53

donio samo ropstvo, tamnice, rat i smrt. Umjesto da je marksizam stvorio autentinog humanog ovjeka ime je podlo privlaio mase, stvorio je ono za to je i osmiljen, avolju dehumanizaciju ovjeka u kojoj se vie nije mogao razabrati niti ljudski lik. Zasigurno nas je povijesno iskustvo marksizma moralo neemu nauiti. Uzalud je bilo tisuu iluzija koje je marksizam propovijedao, ostala je samo spoznaja da pravda nije mogua bez ljubavi i vjere u Boga. 17 Taj sebeljubivi, raskalaeni i rasipni ovjek, Karl Marx, koji je sav svoj novac troio na vlastite uitke dok je svoju obitelj ostavio u neimatini i bijedi, pokuao je i sam postati boanstvo. Ali aureola boanstva, kao i sjaj slave, naglo su izblijedili poto je izvrio masonsko poslanje i posijao Sotonino sjeme diljem Zemlje. Umro je sam bez prijatelja, a na pogrebu mu je bilo ukupno jedanaest ljudi. Ono po emu bi se Hrvati trebali sjeati Marxa i njegovog sudruga, besramnog enskara Friedricha Engelsa, izuzev njihove ruilake ideologije pod kojom je ubijeno preko sto milijuna ljudi, od toga oko pola milijuna u Hrvatskoj, njihova je neskrivena mrnja prema hrvatskom narodu, narodu kojega su smatrali genocidnim, otpatkom naroda kako su ga nazivali, i koji prema njima na bilo koji nain mora nestati u velikoj svjetskoj oluji. Nakon to je zaivio masonski koncept zloinakog marksizma i raskranstva Zemlje, pod okriljem masonskih loa B'nai B'rith (Sinovi Saveza) osmiljen je nacionalni pokret idova, cionizam. Ovdje je na vrlo perfidan nain iskoriten bogobojazni, mistini i neunitivi idovski narod, pun Boje providnosti, za koncept utemeljenja idovske drave na podruju Eretz Yisrael-a (Izraelske zemlje). Naziv cionizam je biblijski izraz (Psalam, 126, 1), odnosno Cion je tvrava u starom Jeruzalemu. Izraz cionizam sloio je 1885. godine austrijski idov, pisac, novinar i filozof Nathan Birnbaum. Na prvom cionistikom kongresu u Baselu 1897. godine pod vodstvom prvog predsjednika Svjetske cionistike organizacije (WZO) Theodora Herzla osmiljen je plan idovskog naseljavanja biblijskih granica Izraela, odnosno Palestine, kao i stvaranja idovske drave. Nita neobino, ne znamo li da u Palestini u to vrijeme uope nije bilo idova i da svaki pravovjerni idov oekuje svog pravog Mesiju u Hramu i u idovskoj dravi na itavoj biblijskoj zemlji. Upravo su tu idovsku ortodoksiju kao orue iskoristili masonski okultisti za stvaranje drave u kojoj e umjesto Mesije zasjesti na kraljevski tron Antikrist. Teodor Herzl u svom dnevniku je napisao kako je namjerno izazivanje antisemitizma najbolje sredstvo za realizaciju cionizma, gdje meu ostalom stoji: Presudno je da patnje idova...postanu gorima to e pomoi realizaciji naih planova...Imam odlinu ideju...navesti u antisemitiste da oduzmu idovsku imovinu...Antisemiti e nam pomoi na nain da e pojaati progon i represiju na idovima. Antisemiti e biti nai najbolji prijatelji. Pojedini rabini su spoznali svu podlost i podvalu koje su sadrane u cionizmu, te se estoko ogradili od cionista kao heretika koji su osvajanjem uspostavili svoju dravu Izrael. Meutim, svi ti protucionistiki rabini nisu uklonili uzrok tolikog otpada idova u jednu takvu herezu kao to je cionizam, a to je nepriznavanje Isusa Krista kao Mesije. Krist za njih nije ispunio materijalno-svjetovna oekivanja idova onoga vremena, nego je govorio kako Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta (Iv 18, 36). Taj Kristov nematerijani pristup bio je suprotan ondanjoj farizejskoj doktrini. Nepristankom idova na obraenje na kranstvo taj se materijalistiki pristup samo dodatno razvijao, pa je cionizam samo logian zavretak tog procesa. idovi tako, odvojenou od Krista, postali su nasukana olupina naroda koja gleda na ouvanje istoe svoje krvi, svoje cionistiko poslanje da vladaju svijetom, te na talmudski

17

Donald de Marco - Benjamin Wiker: Arhitekti kulture smrti, Verbum, Split, 2007., str. 116.- 118.

54

interpretiranu religiju koja sve vie umjesto uzvienog slavljenja Jahve sve vie slavi pozemaljsko materijalno bogatstvo. 18 Velika je kunja stavljena pred idove i treba to imati na umu kada se procjenjuju postupci idovskog naroda. Upravo najvee Sotonino zavoenje ide prema njima, kojim eli od izabranog Bojeg naroda stvoriti avolje izabranike kojima e biti proslavljen lani mesija - Antikrist. Odabir idova, kojima e Sotona ponuditi pozemaljsko carstvo s lanim mesijom, potpuno je na tragu apsolutnog protivljenja Bogu koje je zapoelo palim anelom. Osim toga, u svom tom zlu to Sotona provodi prema Odabranom narodu, on jo neto eli, a to je mrnja ne-idova prema idovima. Na taj nain e nad idovima prevarenim cionizmom, koji su na sebe uspjeli navui mrnju gotovo itavog svijeta, puno lake instalirati Antikrista kao lanog mesiju. Heksagram, inae poznatiji kao Davidova zvijezda, postao je simbolom cionistike drave Izrael. Nema nikakvih dokaza da je kralj David nosio to obiljeje, a koje je poteklo od seksualne magije koje su prihvatili pojedini idovski sveenici prouavajui babilonsku religiju u babilonskom suanjstvu. Dva proimajua trokuta u heksagramu simboliki prikazuju jedinstvo mukog i enskog principa, kao kult oboavanja mukog i enskog spolnog organa. Taj heskagram, simbol babilonske magije od koje nastaje i neto izmijenjena Kabala, u sebi sadri trostruku esticu (est toaka, est linija i est trokuta). To znai da je cionizam svojom simbolikom sam sebe identificirao kao izravnog nasljedovatelja protubojeg magijsko-kabalistikog tajnog drutva, od avla umetnutog Odabranom narodu. Nametanjem sugestije kako je David koristio hesagram automatski se sublimarno i namee miljenje kako je Isus, kao izdanak Davidove loze, jednako tako obiljeen Davidovim bezbonitvom. 19 Na kongresu u Baselu, gdje su nazoili cionisti itavog svijeta kao i veliki broj uglednih rabina, osim to je osnovana Svjetska cionistika organizacija te razraen plan osnivanja idovske drave, navodno je napisano i kontroverzno djelo Protokoli sionskih madraca. U tom uratku je razraen detaljan plan prema kojem bi idovski monici destabilizirali kranske drave i zavladali svijetom, upravo po istom receptu kao u nakani masonstva. Fascinira svjeina teksta Protokola kao proroke knjige. Sve ono to je u njima predvieno pred vie od sto godina danas je ostvareno. Zapanjujue je kako se predvidjela politika, ekonomska i drutvena manipulacija narodima i dravama, kao i konana dominacija svjetskih gospodara nad dunikim i ropskim gojskim svijetom. Posebice je svaki ita Protokola zaprepaten naglaskom na vanost informacija, medija i tiska, znajui da je u to vrijeme tisak bio tek u zaetku, a o drugim medijima da niti ne govorimo. Danas nam je potpuno jasna mo javnog priopavanja (svi znaajniji mediji, kako tiskani, tako i elektronski, preko sebeljubivih ili zombiziranih podanika u rukama su masonstva) koja se istie u Protokolima. Jer tko je vlasnik medija, taj stvara javnu istinu. Tko ima svoju istinu kao javnu, taj ima i mo. Tko ima mo, mo e mu donijeti i bogatstvo, a tko je bogat gospodar je svijeta. Razumljivo je da idovski monici s gnuanjem odbacuju svaku pomisao da su Protokoli kao sveopi cionistiki program napisani na kongresu u Baselu. Meutim, moda ni nije najvanije je li to djelo cionista ili nekog antisemitskog urotnika, je li to sveopi masonsko-judejski program kako zavladati svijetom ili je to podmetnuta krivotvorina i antisemitski pamflet koji je imao za cilj potaknuti mrnju prema idovima i masonima te smanjiti njihov dominantan utjecaj u novarskim i gospodarskim krugovima. Vano je samo ispunjenje prorotva u tom uratku. Protokoli sionskih mudraca prvi puta su pretiskani u
18

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka, Biblioteka Dva Srca, Zagreb, 2006., str. 113., 679., 680. i 682. 19 Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka, Biblioteka Dva Srca, Zagreb, 2006., str. 104.

55

Moskovskoj gubernijskoj tipografiji odmah nakon odravanja Prvog cionistikog kongresa 1897. godine. Tiskao ih je kranski pravoslavni obraenik Sergej Aleksandrovi Nilus koji je navodno tekst Protokola dobio od jednog kotskog masona trideset i treeg stupnja. Zanimljivo je da je dolaskom na vlast u Rusiji Lenjinovih crvenih razbojnika Nilus proganjan i zatvaran, a tiskanje i itanje Protolola bilo je strogo zabranjeno. U Hrvatskoj su Protokoli sionskih mudraca prvi puta objavljeni u franjevakom asopisu Nova revija 1929. godine. Da bi se uspjeno kontrolirali svi osmiljeni domiljati masonski pokreti i udruenja, masonstvo je osnovalo svoju elitistiku tajnu organizaciju. Organizacija je utemeljena 1891. godine u Londonu od strane najbogatijih i najmonijih masonskih okultista itavog svijeta. Na elu te tajne organizacije bio je jedan od najbogatijih ljudi, britanski politiar Cecil John Rhodes (1853.-1902.) koji je svoje bogatstvo stekao djelotvornom kontrolom nad junoafrikom industrijom dijamanata pod imenom Britanska junoafrika kompanija. Zanimljivo je da je ak jedna zemlja dobila po njemu ime - Rodezija (danas Zimbabve). Zatim su tu bili: savjetnik britanske kraljice Viktorije i savjetnik kralja Edwarda VII., lord Vikont Esher, sir Patrick Duncan, lord Selborne, fedmaral Jan Smuts, lord Lothian, lord Brand, dinastije Rothschild, Astor, Payseur, Stead, Bret, Milner, Oppenheimer u Junoj Africi i Rockefeller, Morgan i Hamilton u SAD-u i drugi. Unutarnji tajni krug organizacije je zvan Drutvo izabranih, a vanjski krug suradnika nazvan je Drutvo pomagaa. Ova masonsko-iluminatna elita uskoro je prerasla u krovnu tajnu organizaciju Okrugli stol koja je ve tada bila apsolutni gospodar na engleskom govornom podruju, raunajui i sve britanske kolonije, a postala je okosnica za skoro stvaranje novih elitistikih organizacija (RIIA u Velikoj Britaniji, CFR u SAD-u, Bilderberg grupe, Trilateralne komisije, Komiteta 300 itd.).

Hrvati u dvojnoj Austro-Ugarskoj Monarhiji

Kao posljedica revolucionarnih gibanja iz 1848. godine u Hrvatskoj se u potpunosti razdvojio hrvatski puk na onaj koji je disao nacionalno i slijedio Jelaiev put za ujedinjene hrvatskih zemalja i onaj podaniki koji se zanosio ilirizmom i panslavizmom. U takvom okruju oblikovala su se nova politika usmjerenja koja e se pokuati oduprijeti vladajuoj kasti u Beu i Peti i koja e obiljeiti hrvatsku politiku sve do propasti Monarhije. Na jednoj strani bili su osnivai JAZU, akovaki biskup Josip Juraj Strossmayer i njegov prijatelj, prvi predsjednik JAZU, povjesnik i teolog dr. Franjo Raki, prvaci Narodne stranke, ideolozi junoslavenstva koji su nastavili njegovati panslavistiko i ilirsko utopijsko smuenjatvo. Na potpuno drugoj strani hrvatske politike scene bili su pokretai pravatva koji su hrvatsku vidjeli samo kao samostalnu dravu, publicist i knjievnik dr. Ante Starevi i hrvatski vitez Eugen Kvaternik. Treu grupaciju pokuali su u okviru Samostalne stranke voditi hrvatski ban puanin, pjesnik Ivan Maurani, zagrebaki nadbiskup dr. Juraj Haulik, hrvatski politiar i knjievnik Ivan Kukuljevi Sakcinski i drugi koji su bili za urnu nagodbu s Austrijom prije nego to uine Maari. Ratni porazi Monarhije u ratu s Pruskom prouzroili su u Monarhiji goleme unutarnje politike tekoe to je dovelo 1867. godine do sporazuma carskog dvora s Maarima, kao i do stvaranja dvojne Austro-Ugarske drave. Na taj nain su Austrijanci sramno izdali Jelaievu vjernost habsburkoj kruni, te umjesto da se razmotri realna ideja trijalizma u kojoj bi cjelovita Hrvatska bila dravnopravna ravnopravna jedinica u zajednikoj dravi s Austrijom i Maarskom, Austrijanci su Hrvatsku i Slavoniju izruili velikomaarskoj hegemoniji. Hrvatska je 1868. godine pod pritiskom morala sklopiti sramnu Hrvatskougarsku nagodbu koja je otvorila put maarizaciji Hrvatske. eljeznikom prugom

56

Budimpeta-Rijeka poeo se ostvarivati maarski san o dravi od Tatra do Jadrana. Hrvatska je bila poniena jer na svim postajama, vagonima i slubenim aktima natpisi su bili samo na maarskom jeziku, a svi slubenici i zaposlenici na eljeznici bili su iskljuivo Maari. U presudnom povijesnom razdoblju za sudbinu Hrvatske, Hrvatski sabor je 1848. godine u svom ilirskom ozraju donio nepromiljeni zakljuak da se na temelju narodnom, a ne historinom ustupi dio Srijema (Iloki, Iriki i Rumski kotar) Vojvodini pod uvjetom da Vojvodina stupi u savez s trojednom Hrvatskom. Iako je na Blagovetenskom saboru u Srijemskim Karlovcima 1861. godine srpski politiar Jovan Suboti zastupao ujedinjenje Vojvodine s Hrvatskom, poslije Hrvatsko-ugarske nagodbe politika sudbina hrvatskog Srijema krenula je u sasvim drugom smjeru. Uz izdanu naklonost velikosrpskih elemenata u Srijemu te uz potporu poluslubenog beogradskog Vidovdana, petanski vlastodrci su Srijem u sklopu ujedinjene Vojvodine prikljuili Ugarskoj. Austro-Ugarska, kao konfuzna vienacionalna drava, ve duboko nagriena masonskim panslavizmom, pogodovala je i ekspanziji srpskog hegemonizma. Mala kneevina Srbija, bolesna srpskom opsjednutou velikom nacijom, uz pomo svoje ideoloke majke Srpske pravoslavne crkve iri srpstvo diljem Austro-Ugarske bez obzira na to je li na tom podruju uope bilo srpskog puanstva. Patoloki su dokazivali da srpskom narodu pripada itavo podruje od Balkana do Jadrana, od Soluna do Pete. U svrhu te bolesne ideje tiskaju novinska glasila diljem Monarhije: Srbobran u Zagrebu, Srpsku re u Sarajevu, Srpski list i Srpski glas u Zadru, Srpski narodni vesnik u Zemunu, Srpski magazin u Dubrovniku, Srpsku zoru u Beu, Srpski dnevnik u Budimpeti, Srpsku slobodu u enevi i dr. Osim toga, u duhu Garaaninove velikosrpske politike, u jednoj knjizi zanimljivog naziva Za narod i kolu srpski svet u rei i slici iz osamdesetih godina 19. stoljea pie: Srpske zemlje jesu: 1. Kraljevina Srbija, 2. Stara Srbija, 3. Makedonija, 4. Crna Gora, 5. Bosna i Hercegovina, 6. Dalmacija, 7. Istra, 8. Hrvatska, 9. Slavonija, 10. Srem, 11. Baka, 12. Banat, 13. Zapadna Bugarska. 20 Srpski hegemonizam poglavito je bio naglaen u hrvatskim zemljama gdje su Srbi vrsto stajali uz strane vlastodrce, uz maaronsku stranku u Banskoj Hrvatskoj te uz austrijske i talijanske stranke u junoj Hrvatskoj. Maari su kao novoosloboena nacija bezuvjetno i surovo koristili srpsku doljaku manjinu u Banskoj Hrvatskoj davajui im razne ovlasti i pogodnosti, poglavito za vrijeme banovanja maarskog Slavonca Dragutina Khuena Hedervarvja, kao batinae angairane u policijskim postrojbama i progonitelje hrvatstva, ni ne slutei da e ih oni uskoro zamijeniti na vladajuem tronu. Tako je primjerice u doba Hedervarvjeve strahovlade (1883.-1903.) u Hrvatskom saboru od reimskih zastupnika bilo 224 Hrvata i ak 130 Srba, dok je u oporbenim strankama bilo 104 Hrvata i samo dva Srbina. Rascjepkana i nedravotvorna Hrvatska, osim to je pogodovala invaziji pravoslavnog ivlja, pogodovala je naseljavanju idova. U junu Hrvatsku naseljavali su se preteito idovi Sefardi, a u sjevernu idovi Akenazi. U Dubrovakoj Republici idovi su ve 1360. godine organizirani u svoju opinu i bili su izjednaeni s ostalim strancima. Dolaskom idova u Split u okviru Mletake republike 1592. godine otvara se splitska luka i prva banka kod junih Slavena (druga je otvorena tek 1820. godine u Ljubljani), a idovi imaju potpunu slobodu i ne ive u getu, kako su u to vrijeme ivjeli u svim gradovima Europe. U sjevernu Hrvatsku idovi se intenzivno naseljavaju krajem 19. stoljea bjeei iz drugih dijelova Monarhije (eke, Moravske, Maarske i Austrije) poto su jedino u Hrvatskoj imali puna graanska prava. Naime, Hrvatski sabor je 1873. godine zajamio ravnopravnost idovima, a dravna blagajna je ak izdvojila odreena sredstva za gradnju sinagoga i idovskih kola.
Franjo Tuman: Hrvatska u monarhistikoj Jugoslaviji - Knjiga prva, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb. 1993., str. 34., 61., 62. i 66.
20

57

Sa sigurnou se moe utvrditi da u hrvatskim zemljama nije bilo nikakvog antisemitizma do Drugog svjetskog rata, izuzev sporadinih pojava koje su dolazile od sitnih trgovaca i obrtnika zbog gospodarskog propadanja u neravnopravnoj konkurenciji, te eventualno od osiromaenih seljaka optereenih idovskom lihvom i zajmovima. Za razliku od ostalog dijela Monarhije, u Hrvatskoj takoer nije bilo niti jedne politike stranke s antisemitskim obiljejima. Jedini pravi antisemitizam u Hrvatskoj bio je onaj srpski, kojega je sustavno irio hrvatski Srbin iz Bjelovara, Milan Obradovi, u svom antisemitskom glasilu. Bez obzira na izrazitu naklonost hrvatskog puka prema idovima, idovi su se u hrvatskim zemljama uglavnom dodvoravali vlasti, gotovo se sljubili s vlastodrcima, bilo da su to bili Habsburgovci, Mleani, Maari, Francuzi ili Srbi, tako da su nosili epitet dvorski idovi. Veina idova se nije niti trudila nauiti hrvatski jezik, nego su govorili njemaki, maarski ili talijanski. Na izborima su u pravilu glasovali za reimske, protuhrvatske stranke, zajedno sa zavisnim dravnim inovnicima i Srbima. Otuda i njihov otklon od Hrvata postaje konstanta. Sigurno je utjecaj idova meu narodima bive Jugoslavije bio daleko najvei u nagodbenjakom i malodunom hrvatskom narodu koji je sve vie upadao u klopku junoslavenstva i svoju politiku autonomiju sve otvorenije nudio velikosrbima kao zamjenu za maarizaciju i germanizaciju Hrvatske. idovski utjecaj je bio najmanji meu Slovencima, narodu upitne nacionalnosti, narodu koji se i prigodom stvaranja svoje drave u borbi s Beom pozivao na hrvatsko dravno pravo na sporna podruja tajerske i Kranjske. Razlog tomu je taj to su Slovenci, koliko im god Hrvati osporavali intelekt, i mada, prema aljivoj dosjetki najveeg hrvatskog filmskog djelatnika Antuna Vrdoljaka, nikada nisu napisali ili snimili niti jedan humoristini uradak, pokazali izrazitu nacionalnu kompaktnost i snano razumijevanje trgovine, bankarstva i obrta. Upravo su od tih gospodarskih zanimanja i elje za uspjenim poduzetnitvom Hrvati vazda zazirali i gledali na ta zanimanja sa stanovitim aristokratskim prezirom i omalovaavanjem. Umjesto tih zanimanja Hrvati su kroz itavu povijest bili odlini slubenici, vojnici i umjetnici, a hrvatski seljak vjet poljoprivrednik Tako su najvaniji gospodarski meuprostor Hrvati prepustili strancima, od kojih su idovi bili najvjetiji i imali daleko najvie ambicije i iskustva, to e u novijoj povijesti imati dalekosene posljedice. Oajniki krik u hrvatskom beznau doao je od prvaka Stranke prava, stranke koja je od 1861. godine i pada Bachova apsolutizma bila na elu pokreta protiv Austrije i Maarske, Eugena Kvaternika, organiziranim ustankom protiv Austrije. Kvaternik, kao i njegov prijatelj dr. Ante Starevi, nije poznavao pravu narav masonstva, ve je bio lan meunarodnog revolucionarnog pokreta toga doba, tijesno povezan s revolucionarima iz Italije, Maarske, Rusije i Francuske. Meutim, kada je 1864. godine dogovarao s talijanskim revolucionarom Giuseppeom Garibaldijem, ujedno i jednim od najpoznatijih masona toga vremena, da ovaj doe u Hrvatsku (Garibaldi je planirao sa 80.000 svojih pristaa iskrcati se u Dalmaciji, ali mu to nije dozvolila talijanska vlada), ponueno mu je od velikog majstora Velikog Orijenta Italije, idova Adriana Lemmija da stupi u masonsko bratstvo. Kvaternik je kao naglaeni katolik odbio taj prijedlog, tada shvativi da nema nita zajedniko s ljudima koji ele unititi kranstvo, sruiti papinsku duhovnu i svjetovnu vlast, kao i s ljudima koji gaje neskrivene talijanske pretenzije na hrvatsku obalu. Za razliku od Eugena Kvaternika, srpski knez Mihajlo Obrenovi, budui da je bio jedan od masonske brae, itav ivot se inspirirao revolucionarnim djelima svog prijatelja Giuseppea Garibaldija te na raun umalog Otomanskog Carstva irio svoju malu kneevinu. Poto je hrvatski muenik i patnik Kvaternik shvatio da pomo ne moe dobiti od nikoga izvana, jer svaki taj tuinac za uzvrat trai novi komad Hrvatske (Garibaldi, Kossuth itd.), sa svojim istomiljenicima Antom Rakijaom, Vjekoslavom Bachom, Petrom Vrdoljakom,

58

Antom Turkaljom i drugima okupio je dvjestotinjak naoruanih graniara i podigao ustanak 9. listopada 1871. godine u selu Broancu odakle je preneen u Rakovicu nedaleko Plitvikih jezera. Ustanak se ubrzo proirio na mnoga okolna sela, ali uskoro je stigla izdaja. Za 1000 dukata plaenih od austrijskog dvora, Srbin Milo Kosanovi, koji se toboe prikljuio ustanicima, doekao je sa svojim plaenicima u zasjedi voe Rakovakog ustanka i sramno pobio itavo vodstvo, zajedno s elnikom urotnike Privremene narodne hrvatske vlade, Kvaternikom. Srbi, kao odani austrijski poslunici i nemili egzekutori, od tada dobivaju jo puno vee privilegije u odnosu na hrvatsko puanstvo.

Politika misija masonstva u Hrvatskoj

Masonstvo je sedamdesetih godina 19. stoljea u austrijskom dijelu Monarhije bilo formalno zabranjeno. Meutim, masonstvo je itekako postojalo u Istri i Dalmaciji, kao i u Bosni i Hercegovini. Treba istai da su to veinom bili stranci, dok je Hrvata bilo neznatan broj u masonstvu. Masoni pripadaju maarskim, talijanskim i srpskim loama, a poneki i loama diljem svijeta (Primjerice, zlatarski radnik Slavoljub Bulvan primljen je u lou Cleveland 211 u Chicagu). U Dalmaciji nakon propasti Napoleonove Ilirije, iako su masonske loe likvidirane, masoni, kao i njihovi nasljednici, i dalje imaju tajne veze s talijanskom masonerijom i postaju glavni bastion najprije autonomatva, a poslije i otvorenog iredentizma. Oni u Splitu, kao i u veini dalmatinskih gradova, kao izraziti talijanofili dominiraju na vlasti u opinskim vijeima. 21 Hrvatsko-ugarskom nagodbom u maarskom dijelu Monarhije poinju se ponovo javno organizirati masonske loe s jednim jedinim ciljem, odnaroivanje Hrvatske. Ve se poetkom 1870. godine u Sisku utemeljuje slobodozidarski vjeni, kojega osnivaju agent dunavskog parobrodarskog drutva Sigismund Feigl, Matas Laxa i Aleksandar Friedrich. Oni su s jo est sisakih trgovaca primljeni u maarsku lou Domoljublje (Vaterlandsliebe, Honszeretet) u Baji. Poto su maarske vlasti 1872. godine odobrile sisakim masonima osnivanje samostalne loe, u Sisku poinje raditi loa pod imenom Ljubav blinjega (Zur Nachstenliebe), ija pravila potpisuje otac dr. Adolfa Mihalia, budueg pravnika i banskog savjetnika, najveeg antiklerikalca i masona na hrvatskim prostorima. Za starjeinu je izabran Sigismund Feigel. Pravila ili Konstitucija sisake loe Ljubav blinjega napisana su na njemakom jeziku, a po imenima lanova loe lako je zakljuiti da su preteito bili idovi (osim osnivaa loe Feigla, Laxe i Fridricha, bili su tu Rosenberg, Rankel, Lwy, itd.), zatim Maari, a potom i Hrvati. Zagrebaki lanovi sisake loe Ljubav blinjega, pod vodstvom urednika lista Agramer Zeitung, Antuna Schlesingera, osnivaju u Zagrebu 1881. vjeni u spomen na Ivana Drakovia, pod nazivom Prudentia (Zur Klugheit). Pod pokroviteljstvom Simbolike Velike loe Maarske 1990. godine se u Zemunu osniva loa Jutarnja zvijezda (Stella Orientalis), iji je prvi starjeina bio Julius Stielly, dok su lanovi loe veinom bili Maari, idovi (obitelji Goldsteine, Neumanne i dr.) i Srbi. U petanskoj loi Demokracija (Democratia) 6. oujka 1892. godine primljeno je i isti dan unaprijeeno i podignuto u stupanj majstora sedmero zagrebakih traitelja. Bili su to Spiridon Brusina, Ivan Baleko, Robert Fischbach, Fran Folnegovi, Antun Dukovi, Adolf Mihali i Edmund Kolmar, a jamci za njih bili su Ivan Bojnii, lan jedne maarske loe od 1890. godine, i Antun Schlesinger. Obred primanja je sveano obavljen u hramu ugarske Simbolike Velike loe i to na hrvatskom (ili srpskom)
21

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 59. i 31.

59

jeziku, a obavio ga je veliki majstor Georg (uro) von Joanovics (Joanovi), to je ujedno bilo prvi i zadnji puta da se obred u Velikom Orijentu Maarske obnaa na hrvatskom jeziku. Novoprimljena braa masonske loe Demokracija osnovala su pod pokroviteljstvom Simbolike Velike loe Maarske 1892. godine u Zagrebu lou Hrvatska vila koja je bila prva loa koja je radila na hrvatskom jeziku. Prvi starjeina bio je dr. Ivan Bojnii, prvi nadzornik Antun Schlesinger, drugi nadzornik Ivan Balako, tajnik Adolf Mihali, govornik Fran Folnegovi, dvernik Robert Fischbach i blagajnik Edmund Kolmar. Koliko god ta stoerna loa u Hrvatskoj imala prividni hrvatski naboj, ona od samog osnivanja ima izraziti unionistiki znaaj budui da su veina lanova bili idovi ili pokrteni idovi (andor Weiss de Polna, Julijus Huhm, Eugen Bothe, Edmund Kolmar, Robert Fischbach, Slavoljub Bulvan, Samuel Kocian, Simon Frange, Antun Scheiesinger, Adolf Rosenfeld, Ignatz Granitz, Ferdo Lux i drugi), i ostali maaroni (unionisti). Paralelno s unionistikom politikom loe, poinje vra sveza izmeu masona iz Hrvatske i Srbije. Prigodom samog osnivanja loe bio je nazoan, kao gost, mason iz Srbije Svetomir Nikolajevi, a nakon smjenjivanja Bojniia sa mjesta starjeine Hrvatske vile, kada na njegovo mjesto dolazi Spiridion Brusnica, odlueno je da zbog harmonine suradnje triju naroda, Maara, Srba i Hrvata, u lou kao poasni lanovi uu jedan Maar iz Maarske i jedan Srbin iz Srbije. Osim to je masonstvo u Hrvatskoj pod krinkom anacionalnog plata propovijedalo unionistiko i velikosrpsko-slavjansko poslanje, ono estoko istupa protiv neprijateljice Crkve. Ivan Bojnii, stipendist maarske vlade i lektor maarskog jezika na sveuilitu, kao lan maarske loe Korvin Matyas, u boinom je izdanju vladinog lista Agramer Zeitung 1880. godine, ureivanog po idovskom masonu Schlesingeru, objavio svoj osvrt na StraussRenanovu kolu (David Friedrich Strauss, idov, njemaki teolog i pisac poznat po skandaloznom djelu O povijesnom Isusu i Ernest Renan, francuski filozof i knjievnik koji je napisao kontroverzno djelo ivot Isusov) u kojoj se nauavalo da Isus Krist nije Bog, da su Isusova udesa mit, da je Crkva neprijateljica prosvjete i fanatina iriteljica tmine, i druge blasfemine budalatine. Propagandu protiv kranstva poslije Bojniia meu mnogim masonskim apostolima nastavlja i rektor Sveuilita u Zagrebu i profesor na Pravnom fakultetu, maaron Franjo Josip Spevec. On, osim to nastavlja koncept Strauss-Renanove kole, propagira na sveuilitu ateizam, razvratnost i sl. 22 Masoni u Srbiji imaju posve drugaiji karakter. Dok su hrvatski masoni u izravnoj slubi strane politike misije, kako maarske, tako i srpske, te je i hrvatski ban Khuen Hedervary prema njima gajio neskrivene simpatije, dotle su srpski masoni iskljuivo u slubi velikosrpstva. Prva loa u Srbiji utemeljuje se 1876. godine. Svi su joj lanovi Srbi, a nosi naziv Svetost Balkana. Na njenom su elu najutjecajniji predstavnici Radikalne stranke kao i drugi srpski nacionalisti: ore Milinovi, Dragutin Milutinovi, Mihajlo Valtrovi i dr. Pod pokroviteljstvom Velikog Orijenta Italije osnovana je 1881. godine loa Srpska zadruga iji su najistaknutiji lanovi profesor Velike kole i autor prvog urbanistikog plana Beograda, u kojemu dominiraju masonski kodovi i simboli, Emilijan Josimovi i lijenik Lazar Pau. Nakon osnivanja masonske loe Pobratim, u kojoj dominiraju ore Vajfert, Stevan Mokranjac, Andre orevi, Stanislav Biniki, ivojin Mii, a takoer i budui istaknuti politiari Kraljevine SHS, Milovan Milinovi, Jovan Aleksijevi, kao i poznati srpski knjievnik Stevan Sremac, Srbija definitivno postaje sredite masonske urote protiv Krista na jugoistoku Europe. Masonstvo postupno postaje glavni politiki imbenik u politikom rastrojstvu Hrvatske. Masonska braa sve vie zauzimaju visoka i utjecajna mjesta na hrvatskim sveuilitima, Matici hrvatskoj, hrvatskim umjetnikim i kulturnim drutvima i organizacijama i sl. (npr.
22

Ivan Mui: O sekti masona, Matica Hrvatska Split, Split, 1999., str. 113. i 114.

60

veliki majstor Spiridon Brusnica bio je ravnatelj Prirodoslovnog muzeja). Njima je jo od osnivanja loe u Sisku glavna zadaa bila borba protiv, ne kranskog, ve iskljuivo katolikog klerikalizma, na koji prema njima presudan utjecaj imaju isusovci. Osvrte protiv Katolike crkve objavljuju u svojim glasilima (Novi list je bio poznat po izrazito antikatolikom djelovanju), ali i tiskanjem masonskih knjiga. Prva knjiga, autora Simona Frangea: Slobodni zidari ili Framasoni, imala je zadatak da objasni javnosti kako slobodni zidari nisu bezvjerci, uz obrazloenje da, ako su bezvjerci, ne mogu biti tovatelji Sotone to im se predbacuje. Upravo je u tome podvala, jer kod sotonista, kao i kod ateista, glorificira se ovjek, samo to sotonisti, odnosno masoni, materijalnost ne uzimaju kao materijalizam, ve kao pojam materije na tjelesnoj razini. Njihova fobija prema isusovcima doivjela je vrhunac kada se obznanila vijest poetkom 1899. godine da e se u Zagrebu osnovati isusovaki kolegij. Kada su isusovci stavili svoj samostan pod krov, u deliriju je poeo masonski atak na isusovace tiskanjem i raspaavanjem raznih propagandnih broura i letaka, kao npr. knjiice Peroslava Kovaevia: Isusovci i odgoj omladine u Dalmaciji. Slobodni zidari, osim to poinju dominirati na hrvatskom kulturnom i drutvenom prostoru, preuzimaju kljunu ulogu u hrvatskim politikim strankama. Za unionistike i panslavistike stranke to je potpuno razumljivo, ali oni se ciljano ubacuju i u jedinu stranku koja vidi sudbinu Hrvatske iskljuivo u okviru samostalne drave, Stranku prava. Prvak Stranke prava i saborski zastupnik, Fran Folnegovi, primljen je u petansku lou Demokracija, a takoer je bio i jedan od osnivaa, a onda i glasnogovornik masonske loe Hrvatska vila. im je Folnegovi uao u masonstvo poeo je propovijedati bratstvo s Maarima. ak je tvrdio prilikom ulaska u petansku lou da ulazi u masonstvo uz odobrenje dr. Ante Starevia, dok je svojoj stranci, kao i hrvatskoj javnosti, nijekao da je mason. Jasno je da je priu o odobrenju Starevia za ulazak u masonstvo Folnegovi izmislio, jer koliko god Starevi bio protiv politiziranja Crkve, kao i naglaenog klerikalizma, on je istodobno bio teist. Raskol u Stranci prava doao je ubrzo, kada je Folnegovi 1895. godine javno osudio spaljivanje maarske zastave, in koji je oduevljeno odobrila hrvatska nemasonska javnost. Folnegoviev plan bio je jasan, usmjeriti stranku u reimsko-dualni okvir i prikloniti je Khuenovim madaronima. Dr. Starevi nakon tog Folnegovieva istupa u Zagrebu, s Josipom Frankom, Eugenom Kumiiem i Milanom Stareviem naputa Stranku prava i osniva istu stranku prava. Od tada je vizija Straevievog istog hrvatstva, vizija da Hrvati ive u vlastitoj dravi, postajala sve udaljenija iluzija. 23

Hrvatski vukovci
Beki knjievni dogovor, na kojemu su, pored Ljudevita Gaja, od Hrvata nazoili i Ivan Kukuljevi Sakcinski, Dimitrije Demetar, Ivan Maurani i Vinko Pacel, a koji su podlegli Karadievim i Kopitarovim zamkama, znaio je kulturno ujedinjenje junih Slavena za ime su teili ilirski zanesenjaci. Bio je to prvi, ali najvaniji korak za stvaranje Velike Srbije i, pod okriljem masonstva, irenje hegemonistikog srpstva preko Arkadijeve linije. Meutim, Bekim dogovorom nije izrijekom naglaeno izgovorno pisanje (pod juno narjeje mislilo se na takvo pisanje), tako da su mnogi hrvatski pisci nastavili pisati korijenskim pravopisom, npr. Ante Starevi, Fran Kurelac, Adolfo Veber Tkalevi i drugi. Starevi primjerice rabi korijensku inaicu s djelomice ekavskim dijalektom, pritom se suprostavljajui Karadievoj ijekavici. Osim toga Starevi je jasno uvidio da e zlokobna zabluda slavistikih iliraca o jednom jeziku i jednom narodu Hrvata i Srba odvesti Hrvatsku u etniko istrebljenje. Stoga
23

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 42. i 43.

61

on smatra da hrvatski knjievni jezik mora biti sinteza hrvatskih narjeja: tokavskog, akavskog i kajkavskog, a Gajev dogovorni jezik smatra govedarskim blejanjem, tekcanjem i hercanjem. Nasuprot Starevievom pisanom izriaju, u Hrvatskoj raste sve vei broj pristaa Karadieve ideologije i jezinog pansrpstva. Svakako je najznamenitiji vukovac uro Danii koji svoje prve radove posveuje Srbima katolike vjeroispovijesti. Danii (1825.-1882.) je sin pravoslavnog sveenika, roen kao ore Petrovi, koji je svoje ime promijenio po senjskom uskoku, junaku iz narodne pjesme. On je uvjereni protagonist jugoslavenskog svesrpstva, jezinog jedinstva Hrvata i Srba i stanovita da je u knjievnom pogledu sve hrvatsko ujedno srpsko, a sve srpsko i hrvatsko. Znakovito je da je sve ono to objavljuje u Zagrebu naslovljeno hrvatski ili srpski a sve objavljeno u Beogradu srpski ili hrvatski. Oito su Hrvati bili predobri za glavnog tajnika JAZU (HAZU), pa su akademici pozvali 1866. godine na tu funkciju Srbina, hrvatskog herostrata uru Daniia. Upravo se tada sudbina gorko poigrala s hrvatskim jezikom, zacementiravi Gajeve izdajnike podvale. Danii se jednostavno zgraao nad kajkavskom rijeju, jer kajkavski itekako odudara od tokavskog zajednikog narjeja istone Hercegovine, te je kao glavni urednik velikog Akademijinog rjenika izbacio iz njega sve kajkavske rijei, uz ostanak samo nunih akavskih rijei. Jer za tog herostrata srpski jezik je samo tokavski, stoga i zajedniki jezik mora biti samo tokavski. Kako bi Khuenova vlada ugodila svojim vjernim sljedbenicima, Srbima maaronima, sastavila je 1892. godine odbor pristaa hrvatskih vukovaca kako bi se izradio pravopisni prirunik jedinstvenog hrvatsko-srpskog jezika. Odbor se odluio za izgovorni pravopis po srpskom uzoru, odnosno za fonetiku. Izrada pravopisnog prirunika povjerena je tokavskom puristu, dr. Ivanu Brozu (1852.-1893.). Meutim, Brozov pravopis nosi ime Hrvatski pravopis i postao je temeljac za pravopise u Republici Hrvatskoj u kojoj je u zadnjih dvadesetak godina izalo nekoliko raznih pravopisa razliitih autora. Nakon Brozove rane smrti, Brozov ve pripremljeni tekst hrvatskog rjenika uzima njegov ujak Franjo Ivekovi koji osam godina prepravlja tekst u duhu masonskih unitarista i Gajevih halucionista. ak je Ivekovi pokuao dodati u tiskari za naslov rjenika i srpski, ali pukim sluajem to nije uspio zbog ve ranijeg Brozovog ugovora. Toku na i stavio je, pod utjecajem masonskog svejedinstva, izraziti srbofil i zastupnik unionistoke maaronske stranke u dva mandata, Virovitian Tomislav Mareti. Zagovornik kulta Vuka Karadia u Hrvata, hrvatskog i srpskog jezinog jedinstva i fonolokog pravopisa, poglavito sklon istonoj ijekavskoj tokavtini folklornog Karadieva tipa i idealizator istog narodnog jezika, Mareti je postao slavan po svoje dvije gramatike objavljene 1899. godine: akademskoj (Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskog knjievnog jezika) i gimnazijskoj (Gramatika hrvatskog jezika za nie razrede srednjih kola). Te su gramatike bile konaan obraun s jezinom koncepcijom hrvatskog standardnog jezika zagrebake filoloke kole, kakvim je pisao i govorio dr. Ante Starevi. Bio je to ustvari jezino-povijesni nihilizam hrvatskog knjievnog jezika kojim su odbaene sve hrvatske knjievne batine, tokavski purizam u kojemu je hrvatski herostrat Mareti izbacio iz pravopisa preostale kajkavske i akavske rijei to je dovelo do smijenih i grotesknih pokuaja tokavizacije kajkavskih i akavskih toponima (Dionice umjesto Delnice, Spljet umjesto Split i sl.). Hrvatske tvorenice je jezini unitarist Mareti takoer odbacio na raun internacionalizama (npr. povijest i glazba na raun historije i muzike). Izgovorni pravopis niti poslije 1892. godine nije u potpunosti pobijedio. Hrvatski knjievnici, poglavito oni oko Matice hrvatske i Drutva svetog Jeronima, te pravake i neke druge oporbene novine, piu korijenskim pravopisom smatrajui ga imbenikom hrvatske posebnosti, ali i puno prihvatljivijim za hrvatski knjievni jezik. Uz estoku kritiku

62

Maretieve gramatike mnogi su sve do svoje smrti pisali korijenskim pravopisom, npr. Vladimir Maurani, braa Radi itd. Fonoloki tokavski pravopis prepun internacionalizama i srbizama, pisan prema Vukovom uzoru, uz manji prekid tijekom Nezavisne Drave Hrvatske i uz pokuaje ispravaka poetkom devedesetih godina prolog stoljea, uz odreene korekcije vrijedi jo i danas. Vrijedno je zamijetiti da Hrvati do polupismenog velikosrbina Vuka i njegovog srpsko-hrvatskog jezika nisu nikada u povijesti bili skloni uvoenju tuica, to potvruje i mali broj germanizama u hrvatskom jeziku iako su Hrvati bili etiri stoljea pod hegemonijom njemakog jezika. Kod Srba je potpuno suprotno. Kao to su tijekom povijesti posrbljivali druge narode pretvarajui ih u Srbe, tako su i uzeli od Hrvata jezik i pismo (do Vuka su pisali crkveno-slavenskim). Srbi su vrlo skloni usvajanju internacionalizama i meunarodnica jednostavno zato to niti nemaju svoga autohtonog jezika, pa se niti ne trude pronai inaice za internacionalizme, ve im je jednostavnije internacionalizme posrbiti kao to su radili i s narodima u okruenju, i smatrati ih srpskim rijeima. Tijekom sedamdeset godina zajednike povijesti, Srbi su dodatno izvrili agresiju i nad hrvatskim jezikom pa su se usporedo sa sustavnim uvoenjem srbizama u hrvatski jezik, poglavito Novosadskim sporazumom, uvodili i anglicizmi. Jedan od rijetkih poznatih hrvatskih povjesnika i knjievnika koji je do danas ostao vjeran korijenskom pisanju, Mato Marinko, jo prije Domovinskog rata sastavio je Rjenik tuica u hrvatskom jeziku. Tih rijei-uljeza bilo je oko 10.000. Marinko je rjenik uputio JAZU koja je u to vrijeme prikupljala grau za najavljeni Rjenik hrvatskoga knjievnog jezika. Akademija je Marinkovu ponudu odbila uz obrazloenje da svoj rjenik uljeza sauva za neko bolje vrijeme. Oito da stvaranjem samostalne hrvatske drave to vrijeme nije dolo. Svaki malo vei pokuaj pohrvaenja hrvatskog jezika nailazio je na osudu masonsko-slavistikih podanika to je i rezultiralo jezinom anarhijom s nekoliko razliitih slubenih pravopisa. Osim toga pomalo je apsurdno sluati dananje jeziare kako brane stoljetnu tradiciju fonolokog pravopisa. iju tradiciju?

63

V. NASUPROT KRALJEVSTVU SOTONE

Pape protiv masonstva

Devetnaesto stoljee moemo okarakterizirati kao stoljee masonsko-avolje histerije koja je ovjeanstvu ostavila kostur za zavrni masonski program pobjede Antikrista nad Kristom. Katolika crkva je jasno prepoznala vezu izmeu masonstva i sotonizma te se estoko odupirala tom pomahnitalom luciferijanskom modernizmu. Nakon bule In Eminenti Apostolatus Specula kojom papa Klement XII. 1738. godine ekskomunicira slobodne zidare proglaavajui ih neprijateljima kroz stoljea, te bule Inscrutabili u kojoj papa Benedikt XIV. 1776. godine takoer osuuje masonstvo, u 19. stoljeu slijedi itava serija bula i enciklika. Papa Pio VII. u osudi slobodnog zidarstva izdaje 1821. godine encikliku Ecclesiam, papa Leon XII. 1825. godine encikliku Quo graviora, a papa Pio VII., 1829. godine encikliku Traditti. Papa Pio IX. u vremenima masonske histerine ekspanzije pokuava upozoriti svijet na masonsku neimarsku religiju kojom slobodni zidari vjeto manipuliraju i osvajaju Zemlju. Pontifikat pape Pija IX. trajao je najdue u povijesti papinstva (1846.-1878.), a ostat e poznat i po tome to kao Talijan nije htio predsjedavati nacionalnom ligom u svetom ratu protiv Austro-Ugarske Monarhije. Zbog toga je 1848. godine morao pobjei iz Rima pred revolucionarima tajnog drutva Mlada Italija koje je osnovao uvaeni mason, liberal i nacionalist Giuseppe Mazzini, dok je na elu revolucionara je bio masonski antiklerikalac Giuseppe Garibaldi. Garibaldijeva opsesija je bila unititi papinstvo i Katoliku crkvu, te je pokuao jo u dva navrata 1862. i 1867. godine osloboditi Rim od vlasti pape Pija IX. U prvom je pokuaju bio ranjen, a u drugom ga je sprijeila talijanska vlada bojei se meunarodnih posljedica. Protiv masonstva papa Pio IX. izdao je nekoliko bula: Qui pluribus (1846.), Multiplices inter (1865.), Apostolica Sedis (1869.) i Et si multa (1873.). Bulom Et si multa Papa prvi puta proglaava masonstvo djelom Sotone. Papa Pio IX. je smatrao da je masonstvo mogao stvoriti i proiriti diljem svijeta samo vjeni neprijatelj Gospodnji, Sotona, te da je stoga masonstvo dostojna ki Sotone. Poto je papa Pio IX. sazvao Prvi vatikanski koncil 1869. godine, masonski luciferijanci istovremeno u Napulju sazivaju svoj ekumenski koncil. U halucinogenom deliriju sa svog koncila slobodni zidari vrite: Katolika religija je la. Njezina vladavina je kriminal! Slobodni zidari su neskriveno, gotovo oajniki, mrzili tog najvoljenijeg papu moderne povijesti, ija je slika poput obiteljskog portreta visjela u mnogim kranskim domovima. Duhovnik svih tih masonskih protukatolikih provokacija bio je idov Ernest Nathan, nezakoniti sin Mazzinija, koji je na mjestu velikog majstora talijanskog Velikog Orijenta naslijedio Adriana Lemmija, onoga koji je uporno nagovarao Kvaternika da ude u masonsko bratstvo. Ni mrtvoga papu Pija IX. masonski okultisti i njihova eljad, socijalisti, nisu ostavili na miru. Masonstvo je na elu s buduim gradonaelnikom vjenog grada Rima i voom iredentistike masonske organizacije Dante Alighieri koja je imala zadau da u Istri i Dalmaciji odnarouje Hrvate i stvara Talijane, Nathanom, organiziralo demonstracije prilikom pokopa voljenog pape. Malo je nedostajalo da razjarena luciferijanska gomila mrtvo tijelo Pape prigodom prijenosa iz Laterna u Vatikan baci u rijeku Tiber. Najvee upozorenje svekolikom ljudskom rodu na opasnosti kraljevstva Sotone i osudu masonske sekte izrekao je papa Lav XIII. svojom enciklikom Humanum genus (ljudski rod) 64

20. travnja 1884. godine. Papa je rekao: ljudski rod, nakon to se zbog avolje zlobe udaljio od Boga, Stvoritelja i davatelja rajskih darova, podijelio se na dvije razliite i suprotne strane, od kojih se jedna strastveno bori za istinu i vrlinu, a druga za one stvari koje su istini i vrlini suprotne. Jedna je Kraljevstvo Boje na zemlji - odnosno, Crkva Isusa Krista; oni koji ele pristati uz nju iz dubine svoje due, zbog svog spasenja moraju sluiti Bogu i njegovom jedinoroenom Sinu, svim svojim umom i svojom snanom voljom. Druga je kraljevstvo Sotone, u ijoj su vlasti i moi svi koji su slijedili njegov alosni primjer i onaj naih prvobitnih roditelja... Nadalje, papa Lav XIII. u svojoj enciklici jasno daje do znanja tko gradi kraljevstvo Sotone, da su to sljedbenici zla, slobodni zidari koji kuju urote i ele uporno nauditi Crkvi. Papa otkriva narav masona koji se, poput neko manihejaca, skrivaju po skrovitim mjestima i donose svoje sotonske planove, dok u javnosti proglaavaju milosre prema siromanima i obinom puku. Papa nadalje iznosi kako je plan masonstva Papi oduzeti svu duhovnu mo, a instituciju rimskog pontifikata izbrisati s lica zemlje. Izjednaavanjem svih religija, pa i onih najdevijantnijih, eli se unititi Katolika crkva. Masonska sekta u posljednjih stotinu i pedeset godina narasla je iznad svih oekivanja, zavladala je najrazliitijim slojevima drutva, postala tako mona da je u pojedinim dravama postala vladajuom silom. Masonstvo se uvuklo u srca pojedinih vladara, kae papa u enciklici, tako da su drutva i drave odbacili kranske tradicije. Na primjer, u takvim drutvima se brakovi sklapaju i razvrgavaju kao graanski ugovori, a u obrazovanju djece ne smiju se uplitati nikakve religije, ve djeca kada odrastu izabiru religiju koja im se najvie dopada. Papa meu mnogim upozorenjima takoer govori i o slobodama u umjetnosti, asopisima i novinama neasnog sadraja, pornografiji i razuzdanoj strasti koje zamjenjuju mjesto s kranskim nauavanjem. Svi ti naturalisti i masoni odbacuju Boansko otkrivenje, poriu prvobitni grijeh i ne priznaju da je naa slobodna volja oslabljena i naklonjena zlu te da je stoga nemogue voditi poten ivot bez stalne borbe sa strastima i nagonima. Umjetnou laskanja i promiui javni napredak i slobodu, a pritom uvjeravajui mnotva kako je Crkva uzrokom nepravednog ropstva i bijede zbog koje pate, masoni zapravo obmanjuju narod. Tom obmanom slobodni zidari pokreu podrivake revolucije u kojima stvaraju brojna komunistika i socijalistika udruenja koja promiu njihove planove. Zavarani narod vapi za novim stvarima, no oni koji su se pobunili protiv poretka ustanovljenog Bojom provinou kanjeni time to su bijedu pronali upravo tamo gdje su traili slobodu i oekivano blagostanje. Iz reenog je lako razumjeti to je masonska sekta i to ona eli. Njezina naela u tolikoj su opoj suprotnosti s ljudskim razumom da nita ne moe biti izopaenije. elja da se uniti vjera i Crkva ustanovljena od Boga s obeanjem vjenog ivota, pokuaj da se oive, nakon osamnaest stoljea, poganski obiaji i institucije, velika je glupost i smjela bezbonost. Ne manje strano i nepodnoljivo je preziranje darova udijeljenih putem Njegovih poslanika. U ovom ludom i zastraujuem pokuaju ovjek prepoznaje onu neukroenu mrnju i osvetniki bijes koji je protiv Isusa Krista planuo u Sotoninom srcu, rekao je papa Lav XIII.

Protivnici masonstva u Hrvatskoj

Poto je masonstvo sve vie postajalo velevlast u Hrvatskoj, krajem 19. stoljea se u reiji masonske brae poela vriti radikalna sekularizacija tradicionalnih institucija koje su do tada bile pod pokroviteljstvom Katolike crkve, poglavito laiciranje branog prava i kolskog sustava. U takvom ozraju ulaska masonstva u sve pore hrvatskog drutva, gotovo

65

jedini koji su se odupirali nadiruem masonstvu bili su okupljeni oko pomalo kontroverznog akovakog biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Dekan Pravnog fakulteta Aleksandar Bresztyenszkv 1895. godine je meu prvima javno objavio niz lanaka protiv masonstva u Katolikom listu. Ti lanci su uz Strossmaverovu potporu tiskani u nakladi njegove dionike tiskare kao posebna knjiica pod naslovom Bi li ili u framasone? Hrvatski oporbeni politiari i publicisti ime Mazzura i Dinko Politeo u dogovoru s biskupom Strossmayerom poeli su 1896. godine u listu Obzor veliku akciju protiv masonstva. Hrvatsku javnost su uzbudile informacije izale u Obzoru o lanovima masonima u loama Hrvatska vila, Ljubav blinjega i Jutarnja zvijezda. U tim osvrtima je posebice naglaeno da su masoni neprijatelji kranstva i da su glavni meu njima idovi. O hrvatskim loama je reeno da su one samo filijale velike maarske loe koja zastupa interese Maara i pomaarenih idova. Meu crkvenim ljudima osobito su se angairali protiv masonstva sveenik Kerubin egvi, kateheta Stjepan Hartmann i sveuilini profesor na Bogoslovnom fakultetu Mirko Marchetti. egvi (zloinake komunistike vlasti su ga 1945. godine osudili na smrt vjeanjem samo zato to je zastupao tezu o neslavenskom podrijetlu Hrvata, a ista teorija je bila omraena masonskoslavenskim komunistikim ideolozima) je 1896. godine u svom jednom tekstu iznio kako masoni na viim stupnjevima hijerarhije imaju i fiziki doticaj s avlom. Marchetti u svojoj knjizi iz 1898. godine pod imenom Slobodna zidanja jasno daje do znanja da u Katolikoj crkvi i za hrvatske masonske loe vrijedi naelo ekskomunikacije, ali isto i za masonske pomagae. Naime, Marchetti navodi kako se sa izopenim nije slobodno niti druiti, niti razgovarati, niti mu pisati, niti s njime stanovati. Slobodna je samo komunikacija izmeu roditelja i djece, odnosno izmeu suprunika, i podlonika sa svojim glavarima. Osim toga izopeni, uz to to ne smiju primati nikakve svete sakramente, ne smiju se ni pokapati na kranskom groblju. 24 Najvei borac protiv uplitanja masonsko-idovske elite u sve sfere javnog ivota u Hrvatskoj zasigurno je bio akovaki biskup Josip Juraj Strossmayer (1815.-1905.). Roen je u kroatiziranoj njemakoj vojnikoj obitelji, i uz dr. Antu Starevia je bio prvo ime i autoritet na hrvatskoj politikoj pozornici. U svojoj bespotednoj borbi protiv masonstva, kao i protestantizma uvezenog iz Maarske, esto je dolazio u sukob, ne samo s maarskim vlastima, ve i sa idovima. Razlog tomu je to je idovima zamjerao izravno uplitanje u Katoliku crkvu putem masonstva, kao i njihovu sljubljenost s hegemonistikim maarskim vlastodrcima. Zbog toga su svakojaki podanici vladara svijeta Strossmayera esto proglaavali antisemitom. Nakon to je papa Lav XIII. 20. travnja 1884. godine izdao encikliku Humanum genus protiv nadirueg masonstva, prvi ju je u Hrvatskoj objavio upravo biskup Strossmayer u Glasniku biskupija bosanske i srijemske. Na korizmenoj poslanici 1885. godine Strossmayer je estoko za oltarom osudio slobodne zidare, njihovo okultno djelovanje, vrstu spregu sa idovima te naglasio da je njihov zajedniki krajnji cilj unitenje katolianstva i uspostava svoje vlasti u amoralnom svijetu. Osim toga Strossnayer je u svojim slubenim spisima, poglavito u izvjeima o crkvenopolitikim prilikama u Hrvatskoj upuenih Svetoj Stolici ili bekom nunciju, upozorovao na tetne posljedice to ih slobodni zidari imaju na javni ivot u Hrvatskoj u vjerskom i udorednom pogledu. Meu mnogim svojim pismima biskup upozorava na tadanje starjeinstvo u bogoslovnom sjemenitu koje se ne smije zamijeniti jer izvrsno odgaja mladi kler, a ukoliko doe do smjene bio bi to trijumf bezbone sekte slobodnih zidara. On nadalje kritizira novi kolski sustav koji je donesen po mjeri idova i framasona te izborni zakon prema kojemu samo 2 % stanovnitva ima pravo izbora pa se
24

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 66.-42.

66

manipulacijama izabiru samo oni koji su po volji vlade. Stoga je uope nedolino i nepoteno, skoro zloinaki, ii na izbore, na koje ionako idu samo zavisni dravni inovnici, a od slobodnih graana samo idovi i slobodni zidari. Biskup je uestalo osuivao masonstvo i u korespondenciji s privatnim osobama, osobito sa svojim prijateljem dr. Franjom Rakim. Tu korespondenciju je povodom stote obljetnice smrti dr. Rakog uredio sveuilini profesor i lan JAZU Ferdo ii. U pismu od 20. rujna 1886. godine Strossmayer govori o brakovima sa udijama i ateizmu na hrvatskim sveuilitima i pita se: Zar je cijela Maarska ita drugo, nego kalvinizam, ifutizam i framasonizam? Na Svetu Stolicu tui se u pismu od 24. kolovoza 1888. godine: to se nikad dost poaliti ne moe, jest, da se Sveta Stolica po idi i framasoni najgore vrsti ili bolje rekui po onih, koji za idih i framasonih stoje, daje zavadati. Pismom od 16. listopada 1889. godine dodaje: Nunciju sam u Be javio, kako nai sveenici na komandu glasuju za framasone. Dana 9. listopada 1889. godine upozorava bana Khuena Hedervaryja na neke odluke podupana Cuvaja, a Rakom alje kopiju tog priopenja: ...oevidno da idi i framasoni, koji u javnoj tampi toliku premo imaju, a u Osijeku skoro iskljuivo gospodare, u savezu... prevelika je doista u javnoj tampi i u javnom mnijenju premo udija i framasona, koju oni toliko za zator kranstva i kranskih naroda upotrebljavaju... Ja znam da idi i framasoni osobito mene mrze, jer sa ljubavlju prema Bogu i svetomu zvanju svomu spajam ujedno ljubav prema narodu svomu i domovini svojoj. Krajem 1893. godine pie: Glede zagrebake nadbiskupije Slobodni zidari i neprijatelji crkve ostaju, a ne vidim, da bi dosadanjim putem Sveti Otac papa pobijediti mogao. 25 Iz ovog malog izvatka Strossmayerovih pisama vidljivo je da je toliko osporavani biskup bio najvei bastion protiv izgradnje kraljevstva Sotone, jedna rijetka svjetla lu koja je jo svijetlila u tamnoj luciferijanskoj prekrivki iznad itave Hrvatske. Meutim, tu biskupovu narav ne spominje gotovo nitko. Niti jedni, niti drugi. Ni oni koji se groze njegove zablude junoslavenstva, niti oni koji se njome die i koriste je za razna slavjanska bratimljenja s bizantskim susjedima. Ne spominju tu borbu ni oni koji ga slave kao velikog mecenu i graditelja, niti Crkva kao uzvienog katolikog duobrinika. Zato? Upitajmo se to bi bilo danas s onim katolikim sveenikom ili biskupom koji bi, kao nekad Strossmayer za oltarom akovake katedrale, ustro kritizirao masonsko-idovsku kliku (ide i framasone) koja danas apsolutno gospodari svim segmentima drutva na Zemlji, mnogo vie nego u Strossmayerovo vrijeme? Zar to nije dokaz straha pred pomahnitalim svjetskim grabeljivcima, dokaz vladavine globalistikog despotizma, masonske strahovlade, koja na lucidan nain zombiziranom hedonistikom puku odreuje graninik u ijim okvirima smije kliziti njegova kvazidemokracija.

Kontroverze Strossmayera i Starevia

Zaviriti treba i na drugu stranu politikog, vjerskog i drutvenog djelovanja Josipa Jurja Strossmayera. Biskup je bio glavni pokreta austrijsko-hrvatske ideje junoslavenstva te i danas ova njegova opcija pobuuje razne kontroverze. Njegova iluzija o zajednici svih junih Slavena, posebice Hrvata i Srba, svodila se na utopiju ravnopravnosti u kojemu bi Zagreb bio
25

Ivan Mui: 0 sekti masona. Matica Hrvatska Split, Split, 1999., str. 108.-111.

67

stoerni grad takve zajednice. Raki i Strossmayer su smatrali da iskljuivi nacionalni pokreti i sebina kratkovidna politika idu na tetu svih junoslavenskih naroda. Strossmayerovo jugoslavenstvo vidjelo je politiku sudbinu Hrvatske bitno drugaije od Gajevog ilirizma. Dok je hrvatski unitaristiki herostrat Gaj sanjao Veliku Srbiju, Strossmayerova politika se odredila prvo na federalistiko ureenje Monarhije u kojoj bi udruena Hrvatska (Bosnu i Hercegovinu, kao i Srijem, Strossmayer je smatrao neotuivim dijelom Hrvatske) bila politiki imbenik ravnopravan Austriji i Maarskoj. Takva Hrvatska bi se u prigodnom trenutku udruila s ostalim junoslavenskim zemljama, gdje bi nadmona hrvatska kultura asimilirala bizantski nacionalni srpski korpus. Strossmayer oito nije shvatio da je njegova zabluda junoslavenstva ustvari nastavak ilirskih halucinacija koja e tragino zavriti za hrvatski narod. Njegovu ideju e vrlo brzo iskoristiti svetosavski Srbi koji e ujediniti junoslavenske narode kako je Strossmayer elio, ali to ujedinjenje nikako nee biti po Strossmayerovom modelu. Osnivanjem JAZU, na ijoj su sveanoj sjednici nazoili predstavnici svih junoslavenskih naroda, te dovoenjem za tajnika Akademije Srbina ure Daniia, Strossmayer je Hrvatsku nesvjesno gurnuo u ralje velikosrpskih hegemonista. A Hrvati, kao pasivan i neenergian narod, bez samopouzdanja i odlunosti, samo je izabrao nove gospodare. Zapadna uljudba hrvatskog naroda raspala se pred hordama priprostih bizantinaca. Strossmayerova zabluda o junoslavenstvu postala je oita kada mu ideja nije naila ni na kakav odjek meu srpskim politiarima. Ona je u Srbiji meu srpskim politiarima, poglavito meu Srpskom pravoslavnom crkvom, doekana sa zaziranjem kao hegemonistika namjera hrvatske buroazije da srpstvu nametne latinsku, odnosno zapadnu civilizaciju. Srbi su smatrali da je to pokuaj odnaroivanja srpstva i sprjeavanje irenja srpske drave na raun Austro-Ugarske. Nisu njegovu ideju prihvaali niti Srbi u Hrvatskoj gdje se inae zaotravao hrvatsko-srpski sukob jer su Srbi iskljuivo stajali uz protuhrvatske stranke vlastodraca, poglavito za vrijeme strahovlade Khuena Hedervaryja. Jednostavno, u svojoj ekspanzionistikoj politici velikosrpstva, uz svoju svetosavsku iskljuivost, Srbi nisu nikada bili spremni nita rtvovati zajednici za volju. Tu narav najbolje je prokomentirao Zagrepanin, crnogorski povjesnik S. M. tedimlija: Nemogue je u Naertaniju nai i jednu jedinu rije iz koje bi Garaaninova Srbija svoju dravnost i samostalnost rtvovala u korist neovisnosti i samostalnosti jedne zajednike drave svih junih Slavena. Ono po emu je jo znaajan biskup J. J. Strossmayer je njegov predan rad na ujedinjenju Katolike i Pravoslavne crkve. Uoavajui injenicu da za crkveni raskol nisu bili krivi slavenski narodi, ve da je to djelo grko, Strossmayer je drao da bi upravo Slaveni trebali napraviti korak k ujedinjenju. Ulogu ujedinjenja, koju je dodijelila Boja providnost, Strossmayer je vidio u hrvatskom i ruskom narodu. Smatrao je da je jedino ruski narod istinski slobodan, nezadojen masonstvom, te je kao pragmatik uvidio da e Rusija uskoro postati puno vie u svjetskim razmjerima nego to je tada znaila. Njegova elja je bila da Rusija postane politiki jaka i stabilna u europskom koncertu velesila kako bi bila kadra ispuniti crkveno poslanje ujedinjenja, ali i pridonijeti rjeavanju pitanja slavenskih naroda u Europi, posebice u Austro-Ugarskoj. Na tom tragu iao je njegov brzojav kojega je uputio 27. srpnja 1888. godine rektoru kijevskog sveuilita Sveti Vladimir prigodom 900. obljetnice pokrtavanja Rusa. Rusko javno mnijenje koje je u to vrijeme ivjelo u nekoj vrsti politike izolacije vrlo brzo je pozdravilo Strossmayerov brzojav. Biskupov brzojav gromko je odjeknuo u Austro-Ugarskoj. Napadali su ga sa svih strana kao glavnog neprijatelja dualnog sustava s ciljem da ga eliminiraju iz politikog ivota Monarhije. Glavni poticatelji hajke na Strossmayera bili su pripadnici politike elite Bea i Pete kojima nije odgovaralo jaanje slavenske uzajamnosti unutar Monarhije, poglavito ne jaanje Rusije, a Strossmayer je u toj napadakoj eliti prepoznao idove i slobodne zidare. Najvei

68

sukob dogodio se 12. rujna 1888. godine u Bjelovaru, za posjeta cara Franje Josipa I. Bjelovaru prigodom odravanja vojnih vjebi 13. i 14. rujna na Bilogori, izmeu Bjelovara i Daruvara. Car je u gradskoj vijenici primao deputacije, a meu crkvenim velikodostojnicima bio je i J. J. Strossmayer. U meusobnom kratkom susretu car je vrijeajui napao biskupa, aludirajui na njegovu bolest zbog toga to je uputio brzojav u Kijev, a na sve uvrede Strossmayer je mirno i dostojanstveno odgovarao valjanim argumentima. Taj susret ostat e u povijesti poznat kao Bjelovarska afera. O Bjelovarskoj aferi pisao je Obzor prenosei lanak iz petanskih novina Pesti Hirlap u kojima meu ostalom stoji: .....cijeli svijet znade, da hrvatska opozicija ivotari samo pod uplivom Strossmayera i od njegova novca ... hvala kralju to je stavio nogu na jednu od glava te panslavenske hydre, to je veleizdajno djelovanje Strossmayerovo igosalo na hrvatskom zemljitu. Usprkos beskrupuloznim napadima Strossmayer je ostao miran, ne naputajui svoje stavove. Njegovi dugogodinji napori na ujedinjenju crkava nisu nali na razumijevanje ni u Vatikanu ni kod pravoslavnih crkava. Biskup je istodobno bio napadan, kako od katolikih, tako i pravoslavnih preleta, koji su odbacivali njegove ideje svatko sa svojih pozicija i stanovita. Strossmayerova vizija ujedinjenog kranstva pokazala se sve vie kao tlapnja i iluzija, a san o Boanskom izmirenju Istoka i Zapada postajao je sve vie samo san. 26 Glede Bjelovarske afere Strossmayera je najvie pogodila politika diskvalifikacija od svog politikog neprijatelja dr. Ante Starevia, objavljena u listu Hrvatska, sredinom rujna 1888. godine. Starevi je taj dogaaj u Bjelovaru nazvao simulacijom, machiavelizmom i pravom komedijom, i logino je da je biskupa, dok ga razapinju sa svih strana, od Bea i Pete do masonske vrhuke koja je poput hobotnice zahvatila sve slojeve drutva, strano pogodila ta izjava ovjeka istog hrvatskog srca. Za razliku od Strossmayera, Starevi nije spoznao pravu narav masonstva. Njemu je, kao i dr. Franji Tumanu, masonstvo bilo pripomono bratstvo koje je tu negdje blizu vlasti ili uz vlast, a nikako sama velevlast. On nije ni mogao spoznati stvarnu mo masonstva jer mu je glavna borba za hrvatsku dravu bila borba protiv tlaiteljica Austrije i Maarske, gdje se masonstvo tek uuljavalo u sami vrh carskog dvora. Osim toga, Starevi je imao stanoviti otklon od Crkve kao institucije, a upravo je Crkva bila najvie napadana od slobodnih zidara, pri emu se masonski sotonin dim uvlaio i u samu Crkvu, to Starevi nije mogao spoznati. Dr. Ante Starevi (1823.-1896.) doktorirao je filozofiju, iako je bio bogoslov petanske bogoslovije koju je napustio postavi politiki protivnik jednog dijela crkvenog klera u kojemu je vidio uzrok zaostalosti hrvatskog naroda. I pored toga to je Starevi bio iskreni vjernik, njegov je antiklerikalizam uvjetovan time to je Crkva u Hrvatskoj bila podlona Austriji, pa je stoga sveenstvu davao vano mjesto u javnom ivotu samo ako je bilo u slubi naroda. Pod geslom Bog i Hrvati gradio je viziju povijesne hrvatske drave na njenim etnikim prostorima. Srpsku naciju zapadno od Drine nije priznavao smatrajui ih posrbicama, bivim Hrvatima, a muslimane je drao pripadnicima hrvatskog plemstva, cvijetom hrvatskog naroda. Za hrvatske zemlje i podruja u tajerskoj i Kranjskoj koje je od hrvatskog korpusa otrgnuo eki kralj Otokar i dao ih Habsburgovcima smatrao je da trebaju biti sastavni dio obnovljene Hrvatske (Starevi Slovence smatra alpskim (norikim) Hrvatima koji su prvi naselili hrvatsko podruje, te govore hrvatskim narjejem). Zbog njegovog neprestanog sukoba s carskim dvorom, bekim apsolutizmom i maarskim unionizmom, carska vlast ga je esto proganjala i zatvarala. Zanimljivo je da je nakon ulaska austrijske vojske u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine Stareviu i njegovim pristaama bio zabranjen ulazak u tu povijesnu hrvatsku zemlju kako ne bi meu bosansko-hercegovakim pukom irio pravake ideje. Zbog Starevievih zvonkih protuastrijskih i protuugarskih istupa
26

eljko Karaula: Bjelovarska afera 1888., Postdiplomski studij povijesti, Filozofski fakultet-Zagreb

69

u Hrvatskom saboru, Austrijanci su nazvali Hrvatski sabor divljim parlamentom Zvonimirove krune. Svoju nacionalnu ideologiju gradio je na pobijanju razliitih integralistikih ideja uvijenih u plat jugoslavenstva i panslavizma, poput onih biskupa Strossmayera, u kojima je vidio pogubnu opasnost za opstojnost hrvatskog naroda. Sve te zanesenjake i smuenjake zadojene junoslavjanstvom i panslavjanstvom Starevi smatra prodanim duama i hrvatskim robovima te ih naziva slavoserbima. Nitko prije Starevia nije tako dijagnosticirao kobni samoubilaki ropski imbenik u hrvatskom narodu koji silom hoe biti rob, i stoga mu nitko ne moe dati slobodu. Starevi je bio hrvatski domoljub i nacionalist (zbog toga je za vrijeme komunistike Jugoslavije bio preuivan) kojemu je uzor bila Francuska, navodna tovateljica zakona prema vlastitom narodu, a kasnije i Engleska. On je u duhu dijete masonske i teroristike Francuske revolucije, demokrat i liberal poput Garibaldija, s tom razlikom to je bio protivnik uporabe bilo kakve sile, stoga se i distancirao od Kvaternika i Rakovikog ustanka. Prema tomu, njegov dravotvorni nacionalizam u duhu onog vremena je ustvari ljeviarski nacionalizam i ljeviarsko domoljublje. Starevi je sa svojim pristaama u Hrvatskom saboru takoer zauzimao krajnje lijevo mjesto. To je potpuno razumljivo jer je u to vrijeme dravotvorni nacionalizam pokretala liberalno-masonska ljevica, dok je aristokraciji i zavisnim slubenicima pripadalo mjesto desnice. Vremenom je ljevica sklizila u protunarodni kozmopolitizam, a desnica je prigrlila domoljublje. Meutim, za razliku od ideologija koje su se pod kormilom masonstva suprotstavljale vjeri, kao npr. liberalizam, socijalizam, komunizam i anarhizam, Starevi se u skladu s kranskom etikom poput glasa vapijueg u pustinji odupirao svim politikim zabludama u Hrvatskoj, a poglavito Strossmyerovoj dezorijentaciji. Bez obzira je li Starevi bio desniar ili ljeviar, on s pravom nosi ime Otac domovine. On nije poput Folnegovia bio lan masonskog bratstva, iako je masonstvo vjeto koristilo Stareviev antiklerikalizam usprkos tome to je i Starevi esto kritizirao dvorske idove (esto i njega podanici vladara svijeta smatraju antisemitom). On jednostavno nije mogao znati da Francuskom i Engleskom gospodare slobodni zidari i da e se upravo te zemlje pod vlau okultnog masonstva uskoro pokazati kao najpodmukliji neprijatelji Hrvatske. Njegova borba za hrvatsku dravu bila je usredotoena na tadanjeg najveeg neprijatelja, carsku Austriju i Strossmayerovo junoslavenstvo. U svakom sluaju, Starevi i Strossmayer kao politiki protivnici obiljeili su hrvatsku politiku scenu krajem 19. stoljea. Dok je Starevi sanjao iskljuivo suverenu Hrvatsku, Strossmayer se zanosio iluzijama junoslavenstva. Dok je Strossmayer bio najodluniji borac proziv masonstva, Starevi opasnost od te demonske nemani nije uope spoznao. Kako dolikuje hrvatskim velikanima, Josip Juraj Strossmayer i dr. Ante Starevi pred kraj ivota su se izmirili. Strossmayer, uvidjevi ekspanzionistiku politiku velikosrpstva i njihovu svetosavsku iskljuivost u kojoj nema niti mrvice odstupanja za bilo kakve zajednike ideje, razoarao se u svoju viziju junoslavenstva. Najbolje to dokazuju njegove rijei napisane prijatelju Rakom 10. travnja 1884. godine, a glase: Narod nam je u opasnom poloaju. Srbi su nam krvavi neprijatelji. Dobro je rekao - mislim Markovi - da doim se mi ljuto borimo protiv Maara, Srbin brat iza lea na nas navaljuje. Pak da bi to barem bilo njemu na uhar, nego bi mogao onaj grob, kog Srbi nama kopaju, ujedno i njih pokopati. Ve o tome i vanjske novine piu, to jest, kako su se Srbi sa Maarima spojili samo da nas utuku. To je glavna narav i glavna svrha njihove pomirbe sa Maarima. Ufajmo se u Boga i nikad duhom ne klonimo. Zanimljivo i neobjanjivo je to kako je hrvatska povijest

70

upamtila sve Strossmayerove projugoslavenske ideje, a posve zanemarila i zaboravila, primjerice, ove citirane rijei koje su dokaz njegovog politikog otrenjenja. 27 Starevi je pak pred kraj svog ivota, ogoren na malodunost i nagodbenjatvo Hrvata, izjavio kako za hrvatski narod ne bi vie ni vru au hladne vode popio. Nakon njihove smrti masonstvo se gorko poigralo s najveim antimasonom, biskupom Strossmayerom, ulo je kroz otvorena vrata u junoslavensku utopijsku ideju, sraslo s tom idejom kao metastazirani brat blizanac, te je kao orue velikosrpske politike uskoro od jednog utopijskog glavinjanja stvorilo zloinaku dravnu tvorevinu. Za ta dva hrvatska velikana, Strossmayera i Starevia, najvei hrvatski pjesnik A. G. Mato rekao je sljedee: Najvei moderni narodi nemaju veih ljudi umom i potenjem od Starevia i Strossmayera, ali je i dodao da mi imamo vie izdajica od cijele ostale Europe.

Korespodencija Raki - Strossmayer, knjiga trea, uredio Ferdo ii, JAZU, Zagreb. 1930., str. 118.-119. i Dubravko Jeli: 100 krvavih godina XX. stoljea u hrvatskoj povijesti, P.I.P Pavii, Zagreb, 2005., str. 55.

27

71

II. DIO

72

I. MASONSTVO POETKOM XX. STOLJEA

Okultizam i modernizam
U susret 20. stoljeu nije bilo nikakve dvojbe da stvarni vladari svijeta upravljaju masonskim tajnim drutvima. Masonska drutva postala su kvasac modernog doba i poela se osjeati gotovo superiorno pa vie nisu ni dovoljno skrivali da je njihovo boanstvo Veliki arhitekt Svemira zapravo Lucifer. Sotona je putem snano organizirane masonske religije zlatnog teleta iskaljivao sav bijes na Katoliku crkvu, ak i uvlaei se u pukotine njenih redova. Horde anarhista i revolucionara koje je stvorio trebale su sruiti Crkvu i unititi Boga iz ljudskih dua, a na oltar staviti ovjeka ili stroj. Budui da ovjek, kao Boje stvorenje, nee dugo izdrati bez vjere u transcendentnost ivota, Sotona e na razvalinama kranstva postupno stvarati svoju crkvu, anticrkvu poganskog sinkretizma. Upravo je zato u tom vremenu racionalizma, liberalizma i materijalizma umijeao svoju objavu Lucifera koji postaje najsvjetliji mit jedne pobune. U tomu mu pomau masonska braa, kao spiritisti, kabalisti i arobnjaci. Dva pionira hrvatskog spiritizma su Hinko Hinkovi (1854.-1929.) roen u Vinici, u idovskoj obitelji kao Heinrich Moses, poznati politiar, odvjetnik i publicist, vodei hrvatski slobodni zidar, gnusni antiklerikalac i lan Jugoslavenskog odbora i poznati svjetski spiritist, znameniti Jaskanac, Gustav Gaj (1861.-1915.). Harmonija okultizma i ateizma postaje fascinantna. Ljudska znanost, filozofija i ekonomija postale su sluge okultne propagande. Stvoreni su racionalisti, pozitivisti i modernisti koji svojom mudrou raaju nihiliste, ateiste i svakojake individualiste. Upravo njih Sotona treba da promjeni svijet. Oni stvaraju kulturu smrti u kojoj se magnetizam i hipnotizam smatraju znanou, a vidovnjatvo, telepatija, telekineza, levitacija, spiritizam kao moderni vid nekromancije, magija, arobnjatvo i sotonizam paranormalnim pojavama. Jasno je da u tim klopkama avla svaki kranin mora prepoznati s koje strane dolaze ti fenomeni. Svi ti fenomeni su realne opcije, ali samo Bog moe initi uda, stvoriti od niega sve. Sotona to ne moe, ali on je Adamovim grijehom dobio odreenu vlast nad ovjekom. Sotona je stvorenje, ali je isti duh i stoga je toliko moniji od ovjeka. On e mnogo prije nego ovjek sagledati odreene injenice i kako e se one razvijati u budunosti te se tako dobije privid kako ima mo proricanja budunosti. Tu mo dobio je od Boga prije pobune i zadrao ju i dalje kako bi ljude stavljao na kunju. Osim toga Sotona e oponaati Boja djela, poruke Isusa Krista i raznih svetaca, on e se preodjenuti u anela, voljenu osobu (poglavito u spiritizmu) i sl., i na taj nain e initi opsjene koje e djelovati udima koja e pogaati ljudsku matu i uobrazilju. Svoje vjerne apostole Sotona dariva tim posebnim moima, a oni za uzvrat sklapaju savez s njime. Ti apostoli su okultisti na viim stupnjevima masonske piramide. Sveti oficij je u vie navrata raznim pismenima osuivao spiritizam, magnetizam, kao i ostale okultne pojavnosti. Jo je na Drugom plenarnom koncilu u Balttimoru 1866. godine zakljueno kako se takve pojave, posebice u spiritizmu, ne mogu drugaije protumaiti nego intervencijom samog Sotone. Obzirom da je spiritizam uzeo previe maha, ne samo u znanstvene svrhe, ve iz znatielje za predvianjem i pretkazanjima, i u graanskim krugovima, odlukom Svetog oficija iz 1898. godine osuuje se praksa spiritizma, ak i kada je veza s demonima iskljuenja, kada se na seanse dolazi samo iz radoznalosti ili se eli komunicirati 73

samo s dobrim duhovima. Naime, samo Bog moe odluiti mogu li se, kako i kada pojaviti due pokojnika, ali samo due iz neba. Onim drugima, bezumnicima iz pakla, to nije nikada omogueno, tako da su u njihovim astralnim tijelima koja se pojavljuju na raznim seansama iskljuivo demoni. Meutim, masonski okultisti na svojim seansama ele ukinuti vanu teoloku razliku izmeu koncepcije raja i pakla. Oni obmanjuju da duhovi spiritizma nisu niti aneli niti demoni, ve da je to neka eterina supstanca umrlih osoba. Halucinaciju spiritizma, kao i drugih okultnih pojavnosti, vie nije mogla sprijeiti Sveta Stolica, pa ni najeksplicitnija i najznaajnija osuda Svetog oficija od 24. travnja 1917. godine za vrijeme pontifikata pape Benedikta XV. Da bi kult ovjeka u potpunosti saivio, masonski okultisti su poetkom 20. stoljea osmislili na temeljima scijentizma i protestantskog liberalizma novi dinamian i relativan pojam modernizam kojime su se koristili da oznae sve suvremene pojave u knjievnosti i drugim umjetnostima, odnosno ono to je novo, inovativno u odnosu na tradiciju. Naziv je preuzet iz francuskog jezika, dok se u njemakoj literaturi koristio termin moderna. Tim izrazom su se oznaavali umjetniki pravci: naturalizam, dekadencija, impresionizam, futurizam, ekspresionizam, dadaizam, neoromantizam, nadrealizam, simbolizam i egzistencijalizam. Drugim rijeima, pod pojmom moderne umjetnosti moglo se nai svata: neohelenizam, renesansa, pozitivizam, okultizam, spiritizam, alkemija, budizam, socijalizam, nieanstvo, anarhizam, odnosno sve ono to nije kransko i katoliko. Modernizam je kao klopka ponuen i katolicizmu kako bi, prema nekima, pomirio katolicizam s modernim mentalitetom i time nadiao navodni jaz izmeu vjere i znanosti, a u praksi bi to znailo oduzeti vjeri dogme i nadnaravni sadraj. Upravo je to cilj modernizma koji je izrastao iz njemakog protestantskog liberalizma, da se modernizira katolika vjera iz koje bi se izbacila transcendentnost ili da se vjera poput protestantske bezvjere uini prihvatljivom modernom ovjeku. Modernistika filozofija je bila imanentizam koji je podizao takvu religioznu svijest na najvie mjesto kranskog ivota. Pod snanim utjecajem demonskog masonstva modernistika doktrina se postupno u dijelovima uuljala u Katoliku crkvu. Najvaniji lik tog pokreta bio je katoliki teolog, herezijat Alfred Loisy (1857.-1940.), koji se posvetio omiljenom predmetu modernistikog pokreta, egzegezi Svetog pisma. Loisy je, izmeu ostalog, zakljuio da je prema Kristu kraljevstvo o kojemu govori Evanelje isto eshatoloki pojam te da je Crkva bila nepredviena posljedica neostvarenog pogrenog Isusova vjerovanja u skori kraj vremena. 28 U vremenu gnjevnog modernistikog antiklerikalizma i masonskog okultizma Crkvom je upravljao jedan od posljednjih papa koji je bio uzdignut na ast oltara, sveti Pio X. (1903.1914.). Papa Pio X. odluno se suprotstavljao modernizmu koji je imao zapaen odjek u crkvenim krugovima, poglavito u masonskim sreditima, Francuskoj, Engleskoj i Italiji. Svojom odlukom Lamentabili i enciklikom Pascendi ukazao je i osudio modernizam. Disciplinska mjera velike uinkovitosti bila je zahtjev za prisegom protiv modernizma. Taj odluni papa prekinuo je krizu u Crkvi koju je izazvao jo jedan avolji proizvod, modernizam. Meutim, sjeme masonskog modernizma nije iskorijenio, ponovo je isklijalo sredinom prolog stoljea da bi sraslo s jednim dijelom katolikog klera do dananjeg dana.

28

Jose Orlandis: Povijest kranstva, Verbum. Split, 2004. str. 169. i 171.

74

Prve masonske elitistike organizacije

Poto su uinjene sve pretpostavke za stvaranje Novog svjetskog poretka u kojemu bi se vladalo itavom Zemljom iz jednog sredita, masonstvo je poetkom 20. stoljea krenulo u zavrni obraun sa svijetom. Glavni zaetnici tog elitistikog plana bili su pripadnici Drutva izabranih i Drutva pomagaa (od 1910. godine pod imenom Okruglog stola) kojima je prvi cilj bio uspostaviti apsolutnu vlast nad dravama i narodima engleskog govornog podruja. Burskim ratovima 1899.-1902. godine (hrvatski iseljenici, kojih je nekoliko tisua u Junoj Africi, ratovali su u tim ratovima iskljuivo na strani Bura protiv britanskih okupatora) prva je pala Junoafrika Unija pod izrazitu upravu britanskog masonstva gdje se pod dinastijom Oppenheimer pljaka i genocid nastavlja do dananjeg dana. lanovi Drutva izabranih i Drutva pomagaa bili su najbogatiji ljudi iz itavog svijeta, iz zemalja bivih i tadanjih kolonija Velike Britanije (iz Britanije, SAD-a, June Afrike, Australije, Novog Zelanda i Indije). Sastanci su se odravali u Britanskim Dominionima, ali i u Londonu na raznim collegeima Oxforda, od kojih ponajee na All Soulsu. Na elu masonskih elitista bio je tada najbogatiji ovjek svijeta Cecil Rhodes koji je pokrenuo fondaciju za kolovanje i stipendiranje Rhodes Scholarship. Posredstvom te fondacije kolovali su se veinom njihovi podanici, dobro odabrani i selektirani studenti iz prekomorskih zemalja na sveuilitu Oxford, poglavito iz Indije i Egipta (Mohandas Gandhi bio je prvi pokusni kuni, zatim Bill Clinton i mnogi drugi elnici drava). Cilj je bio zavladati duama i mentalitetima pokorenih zemalja da bi nakon gubitka britanske vlasti u tim kolonijama masonski elitisti ostali vladati poslunim dravama i narodima. Primjerice, Britanski imperij samo je politiki oblikovan u Britansku zajednicu naroda (Commonwealth of Nations) u kojemu su i danas masonski elitisti stvarna velevlast, a petnaest zemalja i dalje priznaje britansku krunu za svoju dravnu vlast. Stoga nas nije udilo kako su upravo elnici zemalja Indije, Egipta i Jugoslavije osnovali Pokret nesvrstanih, kako bi pod masonskim nadzorom drali velik broj tada opasnih i otrgnutih zemalja zadojenih komunistikim despotizmom. Drutvo izabranih i Drutvo pomagaa je smru Rhodesa 1902. godine dobio nasljednika lorda Alfreda Milnera. Osnovna zadaa tajne Milnerove grupe (elitisti su jedno vrijeme radili pod imenom Milner Group) bio je u potpunosti zavladati SAD-om, to je potaklo da u SAD dolaze financijeri Rockefeller, J. P. Morgan i Edward Harriman koji koristei kapital obitelji Rothschild i Payseur izgrauju vlastite korporacije i bankarske imperije da bi uskoro u potpunosti upravljali amerikom ekonomijom. Milnerova grupa posebnu pozornost posveivala je i promidbi, upravo kako je najavljeno u kontroverznom djelu Protokoli sionskih mudraca, tako da je uskoro kontrolirala sve vane medije u Velikoj Britaniji i SAD-u. Ameriki kongres je nepodijeljeno prihvatio sintagmu o Novom svjetskom poretku, bilo da se radilo o Republikanskoj stranci koja je preteito pod utjecajem francuskog masonstva, ili Demokratskoj stranci koja je pod utjecajem britanskog masonstva. Za provedbu Novog svjetskog poretka u SAD-u masonstvo je osnovalo tajno sotonistiko bratstvo Skull and Bones (Lubanja i kosti) kao studentsko drutvo na prestinom sveuilitu Yale. Bratstvo su 1832. godine osnovali generali William Huntington Russell i Alphonso Taft (1876. godine postao je ministar rata, njegov sin William Howard Taft bio je jedini ameriki predsjednik koji je obnaao i funkciju vrhovnog sudca, dok mu je unuk William Howard Taft III. bio veleposlanik u Jugoslaviji od 1953.-1957.) prema inicijacijama Luciferovih Iluminata. Odabranici se odabiru meu najuspjenijim studentima, svake godine petnaest novih lanova, s time da ih je ukupan broj manji od 1 % od ukupne populacije studenata. To znai da ih je do danas regrutirano manje od 3000 tisue, od kojih ih je oko pet stotina ivih. 75

Svakako da hrvatsku javnost najvie zanima predava sa Sveuilita Yale, poznati politiar i predsjednik HHO-a, Ivo Banac. Je li i on lan tog drutva? Pripadnici te okultno-politike sekte sastaju se u svom dvorcu na Deer Islandu, na rijeci St. Lawrence River, u hramu bez ijednog prozora. Svakako je najzanimljivi ritual lijeganja u grob s lubanjom i kostima lanova tog tajnog Luciferovog drutva, gdje pravi smisao tog rituala znadu samo oni. Meu zapaenijim kadrovima Drutva s Yalea su: otac i sin George Bush, David Rockefeller, Henry Luce (Time), M. Stanley (Morgan Stanley), Henry P. Davison (Morgan Guaranty Trust), Artemus Gates (Union Pacific, Boeing), Russell W. Davenport (Fortune Magazine) i drugi istaknuti bivi predsjednici, kongresmeni, senatori ili vlasnici multinacionalnih korporacija. 29 lanovi bratstva Skull and Bones obvezno se regrutiraju u tri daljnje masonske elitistike organizacije, Bilderberg, CFR i Trilateral Commission. Zapanjuje podudarnost da od osnivanja Drutva izabranih i Drutva pomagaa, odnosno od poetka 20. stoljea, samo jedan predsjednik SAD-a nije bio lan tih elitistikih udruenja. Radilo se katolikom predsjedniku Johnu Fitzgeraldu Kennedyju, ali su masonski elitisti tu greku ispravili. Masonski elitisti pomno odabiru kandidate za budueg predsjednika SAD-a, kako iz redova Republikanske stranke tako i iz Demokratske stranke. Izborna utrka traje mjesecima, prostoduni programirani ameriki puk s ushienjem odabire svoga predsjednika s osjeajem osobne vanosti i vjere u najsvjetliju demokraciju, ni ne slutei da koga god odabere, taj je ve unaprijed pomno selektiran i kao takav odabran. Do 1918. godine pape su izrekle dvanaest osuda protiv masonstva. U Zakoniku kanonskog prava od 1917. godine, papa Benedikt XV. je u kanonu 2335 Codex iuris canonici odrjeito zabranio katolicima lanstvo u masonskim loama pod prijetnjom ekskomunikacije, odnosno iskljuuje katolike masone iz zajednice vjernika i brani im crkveni pogreb. Sveta kongregacija za nauk vjere izdala je u Rimu 26. studenog 1983. godine Dekleraciju o masonskim udruenjima koju je potpisao kardinal Joseph Ratzinger: Postavljeno je pitanje je li izmjenjen stav Crkve prema masonskim udruenjima, s obzirom da se u novom Zakoniku kanonskog prava ono izriito ne spominje... Kardinal Ratzinger bio je izriit u svojem daljnjem priopenju da se nita nije izmijenilo u odnosu crkve prema masonstvu. Ipak ostaje odreena dvojba, zato se osuda masonstva ponovo nije izravno naglasila u novom Zakoniku kanonskog prava, jer je novi kanon 1274. isuvie ope formuliran.

Utjecaj B'nai B'ritha na prevrat u Rusiji

Masonstvo se pod vodstvom Milnerove grupe (Okruglog stola) i B'nai B'ritha pomno spremalo presloiti zemljopisne i politike karte Planeta. Osim to je trebalo sruiti kranske dinastije u Europi, poglavito katoliku dinastiju HabsburgLothring u Austrougarskoj Monarhiji, koju je, na zaprepatenje masonstva, 1848. godine spasio katoliki vitez ban barun Josip Jelai, kao i pravoslavnu dinastiju Romanovih u Rusiji, nuno je bilo i konano rasklopiti Osmanlijsko Carstvo. Plan se jedino mogao ostvariti programiranim masonskim podrivanjem, kako iznutra dogaanjem naroda koji e revolucijom svrgnuti domau aristokraciju i na njeno mjesto dovesti masonsku elitu, tako i osmiljenim svjetskim ratom u kojemu e masonske sile Velika Britanija i Francuska biti na strani napadnutog pravednika, a poslije rata na strani pobjednika koji e svoju velevlast nametnuti pobijeenima. Na razvalinama Osmanlijskog Carstva Velika Britanija e kolonizirati veinu drava pod
Semir Osmanagi: Piramida moi na Planeti, Lobanje, http://www.alternativnahistorija.com/AH3.htm
29

76

turskom vlau, a u Palestini, prema odluci Svjetske cionistike organizacije (WZO), pod patronatom Velike Britanije, planiralo se stvoriti idovsku dravu. Posredstvom podrunice francuskog Velikog Orijenta u Londonu, dogovoreno je da nakon planiranih ratnih sukoba Francuska pripoji Rajnsku oblast, Maroko, Elzas i Lotaringiju itd. Judejski slobodni zidari zbog demontae Osmanlijskog Carstva i stvaranja idovske drave na prostoru Palestine morali su uiniti stanoviti ustupak britansko-francuskom masonstvu pristankom na unitenje Austro-Ugarske. Naime, poznato je da su openito idovskoj eliti, trgovcima i bankarima najvie odgovarale vienacionalne drave poput Austrougarske Monarhije ili Sjedinjenih Amerikih Drava jer u tim dravama nema tko uvati specifini nacionalni interes. Austrougarska Monarhija bila je apsolutno po mjeri svakog idova to dokazuje injenica da je samo u Beu, glavnom gradu Monarhije, prije Prvog svjetskog rata bilo preko dvjesto tisua idova. itav Be je odisao u judejsko-slavenskom-masonskom tihu potpuno izgubivi svoju samorodnost. Raspadom Monarhije najvie bi izgubili sami idovi. Osim toga idovski monici su se lako uvlaili i u sam vrh vlasti u dravama na ijem su elu bili slabani vladari, ali je u tim dravama dolazilo esto i do sukoba izmeu matinog naroda i idova. U nacionalnim dravama koje su imale snanu vlast pod kontrolom domaeg masonstva, primjerice u Velikoj Britaniji i Osmanlijskom Carstvu (kasnije Turskoj), idovski monici, iako su kontrolirali financije i bankarstvo, nisu se mogli pribliiti politikoj vlasti. Prvi poduhvat ruenja kranske dinastije dogodio se u Rusiji. Glavni epigon rastrojstva Rusije bilo je judejsko masonstvo B'nai B'rith, primjenjujui kao orue koncept znanstvenog socijalizma Karla Marxa, marksizam, ili bolje reeno borbeni laicizam i antiteizam. Nije sluajno to je to crveno sjeme nalo plodno tlo upravo u Rusiji. Pored toga to je idovska elita imala dominantan utjecaj u tisku i bankarstvu, Rusija je zemlja golemog prostranstva koje carska vlast u Sankt Peterburgu nije mogla kontrolirati. Pored Rusa i idova, na tim prostorima ivjela je itava plejada raznih naroda, vjera i civilizacija koja nije bila odana njima dalekom caru. Osim toga, ruski ovjek je sanjar, pjesnik, boem, on nije previe marljiv, nije intelektualac, nije imuan, i na takvog ovjeka lako je bilo utjecati. Poetkom 20. stoljea, jo prije revolucije 1905. godine petorica amerikih idova milijardera (Mortimer, Schuster, Run, Levi i Schiff), lanova masonske loe B'nai B'rith (Sinovi Saveza) dogovorila su se o unitenju carske Rusije. Plan je bio da se umjesto carske dinastije Romanovih na vlast dovede oslobodilaki pokret bez obzira na tisue idovskih rtava koje su se predviale. Masonske loe su u Rusiji bile formalno zabranjene, ali su tajno djelovale, a poslije 1905. godine bile su i legalno priznate. Uz izdanu financijsku potporu B'nai B'ritha dogodila se 1917. godine i uvena Listopadska revolucija. U najviem partijskom organu, Politbirou, gotovo 90% lanova bili su idovi (Trocki, Zinovjev, Kamljev, Sverdlov, Radek i dr.), a i sam Lenjin bio je sin idovke, oenjen idovkom i lan masonske loe L'Union de Belleville, Velikog Orijenta u Francuskoj. Potpuno je bilo jasno da niti u Politbirou, kao ni u sovjetskoj vladi, nije bilo proletera i da stvarni proletarijat nije doao na vlast. Proletarijat, u ije se ime navodno dogodila revolucija, samo je iskoriten za pljaku bive aristokracije, kao i za sva razbojstva i pogubljenja. Revolucija je bila idovskomasonska obmana obinog ovjeka. Stvarna vlast je bila diktatura u rukama partijske kaste na Kremlju. Stoga nije udno da se prema dekretu Sounarkoma od 1918. godine odredila smrtna kazna bez istrage i suenja za svakog koji iri ili uva avolje djelo Protokoli sionskih mudraca. 30 Na masonskom proizvodu Vladimiru Iliu Lenjinu nakon to je umro od sifilisa izvrena je obdukcija. Znanstvenici su tijekom obdukcije sa zaprepatenjem ustanovili da je
30

A. S. Nilus: Protokoli sionskih mudraca, Proslov djela Ivana Muia, Graa. Split. 1999., str. 13. i 137.

77

Lenjin ivio s pola mozga, dok mu druga polovica nije bila u funkciji od roenja. Znanstveno je ustanovljeno da takav ovjek mora umrijeti jo u djetinjstvu. Postavlja se samo pitanje tko je upravljao tijelom Vladimira Ilia Lenjina i tko je u njemu ivio? 31 Pokusna revolucija masonske loe B'nai B'rith je uspjela. U boljevikom Sovjetskom Savezu poela je totalna dehumanizacija ovjeka, njegove svijesti i uma, koja e se istim scenarijima proiriti na itav svijet. Gradile su se goleme tvornice s visokim dimnjacima u kojima su radile tisue radnika koji su otrgnuti sa sela, od svoje obitelji, svoje zemlje, svoje tradicije, i postali samo sitno zrno u tim velebnim zdanjima. Trebalo je tog malog ovjeka uiniti potpuno bezvrijednim, da shvati da on nije nitko i nita, da mu se otme dua, vjera i dostojanstvo, jer vie se ne moe ponositi nekim svojim vlastitim uinkom, rukotvorinom, budui da je za stotine traktora, strojeva i dr. koji svakodnevno izlaze iz tvornice, njegov rad potpuno beznaajan. Seljaku se oduzela sva njegova imovina, imanje, stoka i ni u emu svome vie nije nalazio smisao ivljenja, ve je bio pritisnut zvukom tvornike sirene i strahom od Sibira. Utjehu vie nije nalazio ni u vjeri, u Bogu, jer su boljeviki diktatori na oltar umjesto Boga stavili stroj. Od itnice Europe s plodnom zemljom crnicom napravljene su pustare, tako da je onih nesretnika koji nisu postali robovi tvornica preko pet milijuna samo u 1922. godini, a est milijuna 1932., umoreno glau. Osim toga, taj zloinaki projekt istrijebio je nekoliko desetaka milijuna kulaka, neistomiljenika i reakcionara, od kojih 42.800 duhovnih osoba, prognao milijune Kozaka, Tatara, Nijemaca, Poljaka, eena, Ukrajinaca, Balta, Moldovaca itd.

Srbija u masonskom zlosilju

Najvie je dilema bilo kako rasklopiti Austro-Ugarsku. Elitisti Okruglog stola imali su dva scenarija. Prvi je bio da poslije insceniranog meudravnog sukoba Austro-Ugarska ostane krnja drava, a koja bi bila u neku ruku protutea Njemakoj u srednjoj Europi. Od dijela Austro-Ugarske (Bosne i Hercegovine i veeg dijela Hrvatske istono od crte ViroviticaKarlovac-Karlobag, to je kasnije samo potvrdio srpski zloinac eelj) zajedno s Kraljevinom Srbijom stvorila bi se jaka srpska drava koja bi imala oko 12 milijuna stanovnika i zauzimala gotovo cijeli hrvatski Jadran. Druga opcija je bila potpuno raskomadanje Austro-Ugarske, to su zastupali i istaknuti ehoslovaki masonski politiari Toma Garrigue Masaryk i Edvard Bene, te stvaranje junoslavenske drave pod potpunom dominacijom Srba. Obje su opcije odgovarale Okruglom stolu, odnosno britanskom masonstvu, jer je to znailo silazak Engleza posredstvom svoje ekspoziture Srbije na Mediteran i oduzimanje od Germana strateki vanog geopolitikog i prometnog vorita. Na taj nain Britanci bi sa saveznicima Talijanima drali arteriju svoga Carstva, kontrolu nad Bliskim i Dalekim istokom. Plan se poeo ostvarivati poslije svibanjskog prevrata 1903. godine u Srbiji kada je etnika organizacija Ujedninjenje ili smrt (Crna ruka) pod zapovjednitvom pukovnika Generaltaba Vojske Srbije i efa obavjetajne slube srpske vojske, masona Dragutina Dimitrijevia Apisa, ubila srpskog kralja Aleksandra Obrenovia i njegovu enu Dragu Main. Urotnici su provalili u spavau sobu kraljevske palae, izboli noevima kralja i kraljicu, odrezali im prste s nakitom i izbacili njihova izmasakrirana tijela kroz prozor palae. Poznato je da je kralj Aleksandar Obrenovi bio naklonjen Austro-Ugarskoj to nikako nije odgovaralo etnikoj organizaciji Ujedninjenje ili smrt i njihovom ekspanzionistikom planu
31

Igor Buni: Partijsko zlato, Detecta, Zagreb, 2006., str. 105.

78

stvaranja Velike Srbije. Na vlast su urotnici doveli slobodnog zidara, kralja Petara I. Karaorevia, koji je niz godina ivio u progonstvu gdje je stekao britansku naobrazbu i koji je Srbiju nepovratno stavio u slubu engleskog masonstva. Organizaciju Ujedninjenje ili smrt, koja je imala za cilj ujediniti sve srpske zemlje, osnovali su osim pukovnika Apisa jo: edomir A. Popovi, Velimir S. Vemi, Bogdan Raenkovi, Ilija Radivojevi, Ljubomir Jovanovi-upa i Vojislav A. Tankosi. Zatitni znak organizacije bila je bomba, no, otrov i mrtvaka glava nad prekrienim kostima. Toj tajnoj organizaciji koja je radila po inicijacijama masonskih loa postupno su se pridruivali i drugi urotnici, od kojih mnogi nisu bili masoni, ali ih je veina s vremenom postala. Jo je neto ilo u prilog stvaranju zajednike junoslavenske drave pod dominacijom Srba, odnosno Velike Srbije. Poznato je bilo masonskim elitistima da je srpsko svetosavlje opi remetilaki faktor u irem okruenju pa je i s te strane masonstvu odgovaralo da se to hegemonistiko srpstvo oituje u granicama stvorene neprirodne drave, poglavito nad Hrvatima, nego da u sluaju samostalne srpske drave remeti mir ostalih drava u regionu (omiljeni naziv biveg predsjednika Mesia). Provoenje tog plana Okrugli stol je povjerio istaknutim masonskim srbofilima, kotskom povjesniku Robertu Wililiamu Seaton-Watsonu i uredniku londonskog lista The Times, Henryju Wickhamu Steedu, koji su kao advocati diaboli skrojili gorku sudbinu Hrvatske. Ta uvena dvojka koja e imati veliku ulogu u prekrajanju granica poslije Prvog i Drugog svjetskog rata, organizirala je u Srbiji masonsku lou znakovitog naziva Ujedinjenje koja je radila pod pokroviteljstvom francuskog Velikog Orijenta, a iji je starjeina bio industrijalac Vaso Jovanovi. Masonska loa Ujedinjenje uskoro preuzima patronat nad etnikom organizacijom Ujedninjenje ili smrt. Masonski koncept stvaranja drave Jugoslavije bio je sve blii, trebalo je jo samo ubiti austrijskog katolikog prijestolonasljednika Franju Ferninanda i inscenirati svjetski rat. Kako ga se s tim procesom ne bi moglo povezati, okultno masonstvo pomou organizacije Ujedninjenje ili smrt osnovalo je svoju ispostavu, revolucionarnu organizaciju u Bosni i Hercegovini pod imenom Mlada Bosna (naziv je prvi upotrijebio njezin lan, srpski knjievnik Petar Koi). Organizaciji su veinom pripadali mladi Srbi, masonski podanici i masonski kandidati, koji u javnosti nisu bili izravno povezani sa slobodnim zidarima. Posebice su se po svom radikalizmu isticali Vladimir Gainovi, Gavrilo Princip, Voja Tankosi, Nedeljko abrinovi i dr. Zanimljivo je da je toj teroristikoj organizaciji pripadao i jedan hrvatski herostrat, kasnije proslavljeni mason i nobelovac Ivo Andri. Logino je da je revolucionarnu organizaciju Mlada Bosna orujem i drugim teroristikim potreptinama opskrbljivala etnika organizacija Ujedninjenje ili smrt. Stanoviti Spasoje Tadi, djed dananjeg predsjednika Srbije, Borisa Tadia, koji je kasnije postao etniki zapovjednik, bio je glavni organizator organizacije Ujedninjenje ili smrt u Crnoj Gori, a zaduen je bio i za nabavku oruja Mladoj Bosni. Oito je da je masonstvo bioloki nasljedno, jer je dananji predsjednik Srbije, Boris Tadi, znakovit primjer pomno odabranog novog srpskog masonskog miljenika od strane britanskog masonstva. Jedini je cilj Mlade Bosne bio ubojstvo katolikog prijestolonasljednika Franje Ferdinanda. Nakon aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine, austrijski car Franjo Josip nije bio spreman na temeljite reforme u onemoaloj Monarhiji, za razliku od prijestolonasljednika Franje Ferdinanda koji je Monarhiju htio urediti na bazi federativnog ureenja u kojoj bi hrvatska federalna jedinica obuhvaala hrvatski povijesni prostor sa itavom Bosnom i Hercegovinom. Jasno da takav scenarij ujedinjenja hrvatske povijesne zemlje nikako nije odgovarao Milnerovoj grupi (Okruglom stolu), kao ni njenom podaniku, imperijalistikoj Srbiji. Ubojstvom odanog katolikog vjernika, prijestolonasljednika Ferdinanda, koji nije bio nimalo sklon slobodnim zidarima, idovima i raznim marksistima i anarhistima, znalo se da e se pokrenuti veliki rat u kojemu e masonstvo uiniti dodatni

79

korak u izgradnji Novog svjetskog poretka. Najavu skorog ubojstva Franje Ferninanda javno je obznanilo masonsko-hegemonistiko glasilo Pijemont, koje je izdavala etnika organizacija Crna ruka. Iako je prije Prvog svjetskog rata u Srbiji bilo svega oko 7500 idova, a od toga 6500 u Beogradu, oni nakon dovoenja na vlast masonskog kralja Petra I. Karaorevia uivaju sva prava kao i kransko stanovnitvo, posebice nakon Balkanskih ratova. Oni su u Beogradu na najviim drutvenim poloajima, koja su sauvali jo od turskih vremena (poznato je da su kao financijeri Turaka bili povlatena manjina), a njihov ugled i mo svakim danom bivao je sve vei. Oni su jednostavno znali svoje posebne interese spojiti s opim dravnim interesima, sljubiti se s vlastodrcima, tako da dobivaju znaajna priznanja od dravnih vlasti. Njih i politike stranke kandidiraju na svojim listama za Srpski parlament. Osim to imaju svoju lou B'nai B'rith u Beogradu koja je radila pod pokroviteljstvom Velike loe XI. Diskrita Istoka u Carigradu, osnivaju i profanu lou zanimljivog naziva, Srbija. lanovi loe Srbija koji e imati znatnog udjela u stvaranju Kraljevine SHS bili su: vrhovni rabin i senator Issak Alkalaj, dr. Buki Pijade, povjesnik Ignjat lang, dr. Bukus Alkalaj, dr. David Alkalaj, poslanik Radikalne stranke emajo Demajo, dr. Friedrich Pops, Nisim Benarojo, Jakov Davio, bankar Adolf Reovski, Abraham Farhi, Rafailo Fine i drugi. 32

32

Emil i: Masonerija u Hrvatskoj- II. dio, http://emilcic.exactpages.com/domagoj2.html

80

II. VELIKOSRPSKO MASONSTVO HRVATA

Srbi i Hrvati
Najugledniji beogradski asopis vodee intelektualne srpske elite koji je ureivao ideolog junoslavenstva u Srbiji, Jovan Skerli, objavio je u kolovozu 1902. godine lanak srpskog novinskog nakladnika i politiara Nikole Stojanovia pod nazivom Srbi i Hrvati. Taj je lanak kao svojevrsni nastavak Naertanija iz 1844. godine isti mjesec prenio i zagrebaki list Srbobran, glasilo Srpske samostalne stranke. Zanimljivo je da je jedan od pretiskivaa tog zloinakog pamfleta bio velikosrbin Svetozar Pribievi, stoerni voda framasonske Hrvatsko-srpske koalicije. Dio teksta tog velikosrpskog manifesta glasi: Hrvati niti imaju posebnoga jezika, ni zajednice obiaja, ni vrsto jedinstvo ivota, ni, to je glavno, svesti o meusobnoj pripadnosti. Hrvati dakle nisu ni pleme, ni posebna narodnost. Oni se nalaze na prelazu iz plemena u narodnost, ali bez nade da e sainjavati ikada posebnu narodnost... Hrvati obino istiu neku kulturnu nadmo nad Srbima. Oni nemaju nikakvih specijalno svojih pogleda na svet (u veri, obiajima, vaspitanju itd.), nikakve nacionalne umetnosti ni knjievnosti... Hrvati, dakle, nisu i ne mogu biti posebna narodnost, ali su na putu da postanu srpska narodnost... Ta se borba mora voditi do istrage nae ili vae. Jedna stranka mora podlei. Da e to biti Hrvati, garantuje nam njihova manjina, geografski poloaj, okolnost to ive svuda pomeani sa Srbima i proces opte evolucije, po kome ideja Srpstva znai napredak... Hrvatski narod tada je dokazao da je narod, to mu je osporavao velikosrpski lankopisac, i prvi puta u povijesti ustao je protiv svojih srpskih sugraana, u vidu snanih demonstracija u Zagrebu pod vodstvom frankovaca. Protiv sugraana koji su tek doivjeli preobrazbu i od pravoslavnih Hrvata postajali ne samo Srbi, ve i peta kolona velikosrpskog imperijalizma, fanatini i zakleti protivnici svega to je hrvatsko, a sve to zaslugom jednog tuinca na hrvatskoj banskoj stolici, Khuena Hedervariya. Bio je to odgovor sugraanima koji su usred hrvatske zemlje drsko pljunuli hrvatskom narodu najveu uvredu u lice, odgovor novonastalom narodu koji nikada u svojoj povijesti nije prihvaao svoju domovinu Hrvatsku, ve iskljuivo strane vlastodrce nad svojom domovinom, bilo da je to Maarska, Austrija, Italija, kasnije Jugaoslavija, a u budunosti i Europska Unija. Hrvatski narod je tada morao duboko razmisliti ime je on i sam potakao svoje novokomponirane srpske sugraane da vie ni ne kriju da ele posve izbrisati hrvatski narod s povijesne pozornice. Morao je bar tada shvatiti da je njegova dokazana povijesna humana kranska svijest dola do granice koja se vie ne moe prekoraiti, a da se ne shvati kao slabost i predaja bez borbe. Meutim, hrvatski narod, koliko god izgledao kao zreo narod u tim demonstracijama, kao nezreo narod bez politike svijesti o sebi nee izvui nikakvu pouku o paklenim namjerama svojih susjeda, to e ga uskoro zakovati u jo gore suanjstvo. 33 Taj krik hrvatskog naroda samo je radikalizirao odbojnost i mrnju hrvatskog masonstva prema svemu to odie hrvatski i katoliki, a njihov kozmopolitizam prerastao je u otvoreno zagovaranje junoslavenstva pod dominacijom Srba. Imalo je to dalekosene posljedice za hrvatski narod i neizreciva je teta to je hrvatsko masonstvo posrnulo na toj pogubnoj ideji,
33

Dubravko Jeli: 100 krvavih godina, P.I.P. Pavii, Zagreb, 2005., str. 17., 52. i 53.

81

potpuno suprotno od masonstava drugih zemalja koje je otvoreno zagovaralo nacionalne drave. Jasno, pod vlau masonstva, ali koje bi kao takve prigrabile to vei komad moi u Novom svjetskom poretku. Hrvatski masoni na elu s okultististom, velikim majstorom dr. Adolfom Mihaliem, osnivaem nekoliko masonskih loa i predsjednikom osiguravajueg drutva Dunav, spiritistom Hinkom Hinkoviem, Veljkom Tomiem, Ivanom Bojniiem i drugima, otvoreno su, poput velikosrbina Stojanovia, negirali postojanje hrvatske nacije smatrajui da su Srbi i Hrvati jedan narod po krvi, rodu i jeziku, a podijeljeni su samo po imenu i vjeri te da je samo masonska ideja u mogunosti stvoriti jedan sretan narod. Masonska ideja junoslavenstva, zastraujua i pogubna za hrvatski narod, ila je toliko daleko da za hrvatske masone nije bilo vano hoe li na razvalinama Austro-Ugarske Monarhije nastati Velika Srbija ili Velika Hrvatska, ni kako e se taj junoslavenski narod zvati u buduoj junoslavenskoj dravi. Taj jedinstveni narod, prema njihovoj tezi, razvio se kao narod s dvije povijesti jer je bio podijeljen u dvije oprene povijesne sfere, govori i pie istim jezikom, ima iste narodne obiaje i istu narodnu pjesmu i, to je najvanije, istu politiku sanju narodne budunosti. Potvrdu takve izdajnike politike najzornije je pokazivao upravo prvak hrvatskog masonstva dr. Mihali koji je izjavljivao da on nije hrvatski mason, ve da je samo roen u Hrvatskoj i da je po narodnosti samo Slobodni zidar. 34 Pored potpuno oprene politike srpskih i hrvatskih slobodnih zidara glede stvaranja zajednike drave na prostorima na kojima obitavaju Juni Slaveni, jo su dvije vane injenine razliitosti postojale u Hrvatskoj i Srbiji. Masonski poklonici kulta tijela i avla u Hrvatskoj nikada nisu svoj deistiki svjetonazor usmjeravali openito protiv klerikalizma, ve iskljuivo protiv Katolike crkve. Rimsku crkvu su hrvatski masoni smatrali za barbarsku tminu srednjeg vijeka, koju karakterizira posvemano neznanje, potpuni pauperizam i svestrano zloinstvo. Jasno da je takav stav hrvatskih masona vjeto koristila Srpska pravoslavna crkva u svom poslanju irenja svesrpstva jer je upravo u masonstvu nala najjae janjiare protiv Katolike crkve. Osim toga, dok je u Hrvatskoj postojao sve vei jaz izmeu sve slabanijeg politikog hrvatstva i nadirueg junoslavenstva, u Srbiji toga nije bilo. Srpski intelektualci, politiari, knjievnici i dr., voeni svojim luonoama pri Srpskoj pravoslavnoj crkvi i organiziranom masonstvu, bili su u jedinoj slubi: iriti svetosavlje i pomicati granice Srbije na podruja koja povijesno nemaju nita zajedniko sa srpstvom. Postojala je svemirska razlika izmeu svekolikog velikosrpstva i frankovakog velikohrvatstva. Velikohrvatstvo je bilo program iskljuivo jedne stranke, Hrvatske iste stranke prava, koja nije negirala postojanje srpske nacije izvan hrvatskih povijesnih zemalja, a velikosrpstvo je bilo generalni iskljuivi zacrtani pojam koji je poricao postojanje hrvatske nacije, a iza kojega je stajala sva srpska intelektualna svita, kao i Srpska pravoslavna crkva.

Masonstvo u Hrvatskoj do Prvog svjetskog rata

Poetkom 20. stoljea, u bezizglednosti hrvatske politike budunosti, masonstvo krupnim koracima kree u zavrnu razgradnju hrvatskog nacionalnog bia. Pod vrhovnitvom ugarskog masonstva 1903. godine u Rijeci, koja je slovila kao maarski grad, osniva se nova masonska loa Sirius. Starjeina loe postao je direktor Kreditne banke, Arthur Steinacker. Lou su osnovali esnaest lanova osnivaa i dva afilirana lana, meu kojima su
34

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 45. i 179.

82

veina bili idovi, a niti jedan Hrvat. Loa je radila na talijanskom jeziku. Glavne zadae loe Sirius bile su: posvetiti posebnu pozornost odgoju mladih u antiklerikalnom duhu, izbacivanje vjerske nastave iz kola, odvajanje Crkve od drave, sekvestacija crkvene imovine itd. Uskoro rijeki slobodni zidari imaju prevladavajuu ulogu u juno-slavenskounitaristikom Rijekom novom listu, a hrvatski se herostrat Fran Supilo, iako nije slubeno bio slobodni zidar, apsolutno posvetio masonskoj ideji rasklopa Hrvatske. Poznati masoni, Milan Marjanovi, Frank Potonjak, Davorin Trstenjak, Ante Tresi-Pavii i dr., postaju prevladavajui lanko-pisci tog eminentnog antiklerikalnog masonskog glasila. U Zagrebu slobodni zidari, u loi Hrvatska vila, djeluju potpuno slobodno, poto im pravila za rad loe nisu odobrena. Stoga se pripajaju sisakoj loi Zur Nachstenliebe koja bi se pod hrvatskim imenom Ljubav blinjega premjestila u Zagreb. Masonska braa u Sisku, Lwy, Bulvan, Persoglija, Steingassner, Koller, Hepburn, Rosenberg, Mikola, Rosenfeld i Winkler, prihvatili su prijedlog o premjetanju loe u Zagreb, kao sjeditu zemlje u kojemu e biti lake upravljati drutvom. Osnivanje nove loe je odrano 18. 11. 1904. godine kada zastupnik Ugarske Simbolike Velike loe, Marcel Glaser, tada tajnik loe Humbolit u Peti, unosi svjetlo u lou Ljubav blinjega. Na sveanom obredu posveenja loe, uz nazonost predstavnika loe Pobratim iz Beograda i Siriusa iz Rijeke, Adolf Mihali je u svom govoru istakao potrebu da svi masoni, bilo koje nacionalnosti, budu sloni u borbi protiv zajednikog neprijatelja, katolicizma. Utemeljenjem loe ljubav blinjega u Zagrebu loa Hrvatska vila je prestala sa radom. 35 Masonske loe Sirius i Ljubav blinjega su desetak godina u Hrvatskoj bile stoerne tajne organizacije koje su se ukomponirale u sve pore drutvenog, politikog i kulturnog ivota. Pored toga to su osvojile veinu javnih glasila i uvukle su se u Maticu hrvatsku, Drutvo hrvatskih knjievnika, Hrvatsko naravoslovno drutvo, muzeje, kazalita, tiskare itd., oni vjeto manipuliraju irokim drutvenim masama i socijalistikim pokretom organizirajui razne trajkove u katolikim ustanovama i tvrtkama u hrvatskom vlasnitvu. U toj irokoj masonskoj infrastrukturi potpuno je razumljivo da nije svaki slobodni zidar imao iskonski osjet za okultno i transcendentno, odnosno za sotonsko metafiziko lutanje, ve je ostao na plazimetrijskoj razini deizma, agnosticizma ili ak ateizma. Meutim, upravo su ti masoni bezvjerci bili istureni janjiari i najei antiklerikalci (sinonim za antikatolici). To nije znailo da oni nisu bili dobri masoni, jer kako je rekao i sam duhovni voa hrvatskog masonstva, do kraja svog ivota vjeran okultizmu, Adolf Mihali, slobodno je zidarstvo samo po sebi tajna, koja zahtjeva, da se svatko sam do poimanja njezina uzvine... Projekt Milnerove grupe za stvaranje junoslavenske drave konkretizirao se i u hrvatskom masonstvu. Odmah to su Robert Seaton-Watson i Henry Wickham Steed osnovali u Srbiji masonsku lou Ujedinjenje koja je uskoro preuzela kontrolu nad etnikom organizacijom Ujedninjenje ili smrt (Crna ruka), iste se godine 1909. ta srpska loa usko povezala s hrvatskom loom Ljubav blinjega. Kao poveznica bliske su radnje dviju bratskih loa odreeni su Srbin Duan Popovi i Hrvat Jozo Jankovi. Intenzivna suradnja hrvatskih i srpskih masona, pristaa narodnog jedinstva sa sasvim oprjenim stremljenjima, potvrena je na najbolji nain 2. veljae 1912. godine prigodom sveanog otvaranja hrama loe Ljubav blinjega u bivoj ulici Moinskoga 22 u Zagrebu. U nazonosti velikog majstora ugarske Simboline loe bili su nazoni i predstavnici loa: Pobratim, umadija i Ujedinjenje iz Beograda, Triluminat 767 iz Chicaga, Onore e giustizia iz Barija, Sirius iz Rijeke te Korvin Matyas, Komuves, Deak Ferencz, Reform, Philanthropia, Marti-novics i Minerva iz Maarske. Dvadeset i dvoje srpskih masona sa svojim suprugama (masonskim sestrama) oduevljeni su bili velianstvenim doekom u Zagrebu. Potvrena je
35

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001. str. 44. i 46.

83

tijesna ljubav i bliskost hrvatskih i srpskih masona, svekolikog srpstva i hrvatstva, ime su masoni posijali plodno sjeme za zajedniku masonsku njivu, te je najavljena borba protiv zajednikih neprijatelja. Tom prigodom je na sveanom radu loe Ljubav blinjega bratu Adolfu Mihaliu predano odlije i diploma kao novoizabranom poasnom lanu loe Pobratim. Novootvoreni hram loe Ljubav blinjega u Zagrebu sveano je otvorio veliki majstor Adolf Mihali. Hram je bio prepun masonske simbolike hebrejskog podrijetla koje je oslikao poznati masonski slikar Bela Csikora. Isus Krist je na tim slikarijama prikazan izmeu Budhe i Mojsija, ne kao Bog, ve kao jedan od mnogih osnivaa religija. Meu jednakima Kristu na lijevoj strani su jo prikazani i Homer, Muhamed, Zarathutra, Konfucije, Hamurabi, Sokrat, Pitagora, Platon i Salamon. Na desnoj strani naslikani su poznati masonski prvaci, Giordano Bruno, Kolumbo, Gutenberg, Komensky, Cervantes, Leonardo da Vinci, Galileo Galilei, Kopernik, Rousseau, Voltaire, Montesquieu, Shakespeare, Washington, Lincoln, Franklin, Goethe, Mozart, grof Ivan Drakovi, Dositej Obradovi i drugi. 36 Do Prvog svjetskog rata u Hrvatskoj su osnovane jo dvije masonske loe. Godine 1912. Adolf Mihali sa svojim prijateljem Mirkom Hermanom u Osijeku osniva lou Budnost (Vigilantia). lanovi loe su preteito bili idovi i Maari, a jedno od glavnih zadataka je zauzimanje loe, osim za hrvatsko-maarsko bratstvo i antiklerikalizam, za pomo progonjenim idovima u Rusiji. U Zagrebu je dolo do odreenog neslaganja u loi Ljubav blinjega izmeu izrazitih jugoslavenskih nacionalista i onog dijela lanstva koji nije u potpunosti prihvaao takvu nacionalistiku uskogrudnu jugoslavensku orijentaciju mlaih lanova loe. Osamnaestorica mlaih masona istupaju iz te loe i osnivaju 1913. godine novu lou u Zagrebu pod nazivom Maksimilijan Vrhovac. Za starjeinu loe izabran je jedan od osnivaa loe, uitelj, pedagog i knjievnik Davorin Trstenjak, a za njegovog zamjenika deklarirani junoslavenski nacionalist Roko Jokovi. Trstenjak je na kulturno-politikom polju bio jedan od najuinkovitijih slobodnih zidara. U raznim masonskim glasilima, poglavito u Slobodnoj misli, Trstenjak je objavio oko dvjesto lanaka uperenih protiv Crkve, isusovaca itd. Ono to je jo karakteriziralo hrvatsko masonstvo prije Prvog svjetskog rata, osim iskljuivog kozmopolitizma, austroslavenstva, panslavenstva, velikosrpstva i mrnje prema Katolikoj crkvi, politiki je stav prema srpskom masonstvu. Hrvatski masoni su na srpsko masonstvo gledali kao na vrlo organizirano masonstvo koje sve vie postaje stvarna vlast u Srbiji. Ono je hrvatskim slobodnim zidarima bilo uzor, poput pravoga oca koji im treba pomoi, zatititi ih, ujediniti, i u konanici njima rukovoditi. U hrvatskom masonstvu pojavila se takoer tendencija da se i enama dozvoli ulanjenje u masonske loe po uzoru na Njemaku i Ugarsku. Brat Slavoljub Bulvan je prvi dao prijedlog, prigodom posveenja hrama loe Ljubav blinjega, o osnivanju, kako enskih, tako i monistikih loa. Na sjednici od 13. srpnja 1913. godine prijedlog je sa zadrkom prihvaen. Naime, nikome od brae nije se zabranjivalo osnivanje takovih loa, ali je naglaeno da se ipak osnivanje tih loa protivi naelima konstitucije slobodnog zidarstva, tako da sadanje loe ne mogu biti u nikakvoj svezi sa enskim i monistikim loama. Do danas su ostala ista pravila u itavom svijetu prema kojima je masonstvo muka okultna organizacija, ali postoji mnotvo komasonskih enskih i mjeovitih organizacija, poput Istone zvijezde, Keri Nila, Cedrovi Libanona i dr., koji imaju masonska naela ustroja, sa ili bez unutarnjeg masonskog rituala. Te loe su izvan jednosvjetskog masonskog sustava vladara svijeta.

36

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 53. i 62.

84

Hrvatska unitaristika mlade

Poetkom 20. stoljea najpogubnije za hrvatski narod bilo je to to je gotovo sva hrvatska inteligencija na elu s hrvatskim knjievnicima i publicistima, izuzev A. G. Matoa, pod utjecajem liberalizma i masonstva zagovarala jugoslavensku ideju. Ideja, ije je sjeme posijao Gajev ilirizam i Strossmayerovo junoslavenstvo, pod vodstvom Napredne omladine pretvorila se, ne samo u bezuvjetnu politiku oslonaca na Srbe i sve veeg odmicanja od pravatva, ve i u estoko protuhrvatstvo i protukatolianstvo. Van banske Hrvatske, gdje je Matoev utjecaj bio kudikamo manji, hrvatska zabludjela inteligencija, koja je razmiljala socijalististiki, panslavistiki, slobodnozidarski i antikatoliki, svoj oslonac pronala je u duhovnom mentoru junoslavenstva, knjievnom povjesniku i kritiaru, velikosrbinu Jovanu Skerliu, slavnom Matoevom naliju. Naprednjacima je puno pomagala i svetosavska institucija, Srpska pravoslavna crkva, poglavito na promicanju slavenske uzajamnosti narodne Crkve. U Srbiji nikakvog dualizma nije bilo meu mladom inteligencijom. Svi su skupili glave u slubi svesrpstva i nisu se gubili u iluzijama nadnacionalnih matarija, imajui vrsto uporite u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a okupljeni oko Srpskog knjievnog glasnika u Beogradu, kojega je ureivao upravo Skerli. Svakako da dio razloga treba traiti i u neravnopravnom nacionalnom poloaju hrvatskih zemalja u odnosu na Austriju i Maarsku u Monarhiji, kao i gospodarskim zaostajanjem Hrvatske. Raslojavanjem sela nerazvijeno kapitalistiko gospodarstvo nije moglo apsorbirati sav viak radne snage to je prouzroilo iseljavanje hrvatskog puanstva u prekomorske zemlje. Ta bioloka ugrozba Hrvatske poela je jo sredinom 19. stoljea, da bi kulminirala Khuenovom vladavinom kada je u prvom desetljeu 20. stoljea u prosjeku godinje iseljavalo 40-50 tisua Hrvata. Hrvatski puk zamjenjivali su doseljeni Nijemci, Maari, esi, idovi i Srbi. U takvom otunom ozraju, nasuprot vladajuem hrvatskom nagodbenjakom legitimizmu i oporbenjakom pravakom traenju trijalistikog rjeenja za Monarhiju, Napredna omladina, pod budnom prismotrom masonstva, odbacuje svaku nacionalnu hrvatsku uskogrudnost te strastveno zastupa tezu kako je svejedno jesmo li Hrvati ili Srbi, glavno da se oslobodimo od Austrijanaca i Maara. Mladi knjievnici, budui pisci i politiari pokreu mnotvo listova radi promicanja junoslavenskog jedinstva. U Hrvatskoj su to Ujedinjenje, Jug, Val, Zastava, Novi ivot, Napredak, Nova rije, Narodno jedinstvo, Vihor i dr, dok se u inozemstvu pokreu Zora u Beu, Vila u enevi, Jugoslavija u Pragu. Pored toga Napredna omladina razvija izrazitu politiku djelatnost gdje u Beu javno proklamira da vie nije ni za Be, ni za Petu, ve iskljuivo za Beograd kao historijski Pijemont Junih Slavena. 37 U inozemstvu je najvei utjecaj slobodnih zidara na hrvatsku inteligenciju bio u Pragu, gdje je veina hrvatskih intelektualaca nastavila studiranje nakon spaljivanja maarske zastave 16. listopada 1895. godine na Trgu bana Jelaia. Naprednjaci su doli pod izraziti utjecaj slovakog filozofa i politiara Tomaa Garriguea Masaryka i ekog sociologa i politiara Edvarda Benea. Obojica su bili poznati svjetski masoni, poglavito Masaryk koji se u masonskim krugovima smatra najveim svjetskim masonom bez pregae toga vremena. Toma Masaryk e 1918. godine postati prvi predsjednik ehoslovake Republike koja je nastala na razvalinama Austrougarske Monarhije, a skrojena je u masonskim loama tako da joj je pripao teritorij Sudetska oblast, nastanjen iskljuivo njemakim puanstvom. Masaryka

Franjo Tuman: Hrvatska u monarhistikoj Jugoslaviji, Knjiga prva, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1993., str. 85. i 87.

37

85

je na mjestu ehoslovake Republike 1935. godine naslijedio Bene, to je samo potvrdilo kontinuitet ehoslovake kao glavne uzdanice masonstva u srednjoj Europi. Masaryk je pragmatski osuivao negativnu austrijsku i maarsku politiku prema Hrvatima, ali samo zato to je podupirao srpske hegemonistike pretenzije prema Hrvatskoj. Zanimljivo je da je Masaryk u svom dugogodinjem bavljenju junoslavenskim pitanjem ispoetka sugerirao hrvatskoj sveuilinoj mladei ideju slavenske solidarnosti i austroslavistiku realistiku politiku (koju je prvotno prihvatio i hrvatski praki student Stjepan Radi), da bi pod integralistikom iluzijom ehoslovakizma naprasno poeo poticati nacionalnu jednorodnost junoslavenskih zemalja, otvoreno stajui na platformu Velike Srbije. Njegov doprinos u stvaranju zloglasne Kraljevine SHS jednako je mjerljiv kao i doprinos britanskih srbofilnih masona Seaton-Watsona i Steeda. Filip Lukas, pravaki ideolog, sveuilini profesor i predsjednik Matice hrvatske (1928.1945.), prvi je od hrvatskih domoljuba javno razotkrio velikog anglofila i srbofila Tomaa Masaryka koji je velik dio svog politikog rada posvetio propasti hrvatskog naroda kojega je iskonski mrzio. Lukas je prvi postavio pitanje zato taj protuhrvatski politiar koji je krnju Hrvatsku uvukao u pravoslavni Balkan ima svoju ulicu u samom sreditu Zagreba. Poslije Lukasa mnogi su to pitanje postavljali, kako u Kraljevini, tako i u Titovoj Jugoslaviji, ali za njihov glas masonski vlastodrci nisu marili, to i nije nimalo udno. No, zar nije udno to i danas u Republici Hrvatskoj postoji Masarykova ulica u Zagrebu (i ne samo u Zagrebu)? Uzaludni su bili vapaji slavnog hrvatskog knjievnika i akademika Ranka Marinkovia u Skuptini grada Zagreba glede promjene naziva ulice tog masonskog mrzitelja Hrvata. I to nam to onda govori? Svakako je nuno spomenuti dio te nemirne jugoslavenske nacionalistike mladei koja se hranila na djelima arhitekata kulture smrti, Mazzinija, Sighelea, Byrona, Renana, Georgesa Sorela, Barresa, Schopenhauera, Nietzschea, Krapotkina, te drugih masonskih mislitelja i ruskih anarhista i revolucionara. Najvei ideolog Skerlievog jugoslavenstva u Dalmaciji i Primorju bio je hrvatski knjievnik, politiar, a potom i filmski djelatnik, slobodni zidar Milan Marjanovi (1879.-1955.). Poznat je kao antiklerikalac i buntovnik koji je zbog protumaarskih demonstracija istjeran iz karlovake gimnazije te u Pragu polazi trgovaku kolu. U Pragu slua predavanja T. G. Masaryka, te od 1903. godine uestvuje u ilegalnim politikim borbama. Ureivao je poznata glasila, Crvenu Hrvatsku, Novi list, Pokret i dr. U Beogradu mu je 1943. godine u organizaciji Srpske knjievne zadruge objavljena knjiga masonskog izriaja Savremena Hrvatska. Kao zasluni mason poslije Prvog svjetskog rata bio je lan mirovne delegacije Kraljevine Jugoslavije u Parizu, a nakon Drugog svjetskog rata, kao krunu svoje karijere, obnaao je dunost predsjednika Jadranskog instituta JAZU. Nije sluajno da se u Dalmaciji, kolijevci hrvatske dravnosti, u najioj hrvatskoj zemlji, u ognjitu hrvatske knjievnosti, iz koje je zbog stoljetnog politikog suanjstva i ekonomske iscrpljenosti stotine tisua Hrvata iselilo u prekooceanske zemlje, a tisue njih su prekrstili pravoslavni popovi koji su uz to i doveli tisue novih bizantinskih doljaka na dalmatinski kr, stvorilo sredite unitaristike hrvatske mladei. Upravo se u Splitu, pod vodstvom tri dalmatinska slobodna zidara i gnusna antiklerikalca, hrvatskih knjievnika, Oskara Tartaglije, Vladimira erine i Nike Bartulovia, 1911. godine osnovala Hrvatskosrpska radikalna omladina. Radikalna omladina, kao pretea faistikoj Orjuni (Organizacija jugoslavenskih nacionalista) koja je imala usku suradnju s Udruenjem etnika, gajila je neskrivenu mrnju, ne samo prema katolikom kleru, ve i prema frankovcima, separatistima, Radiu, Trumbiu itd. Prema nekim procjenama, npr. jednog od elnika Radikalne omladine, Milostislava Bartulice, Hrvatsko-srpska radikalna omladina imala je prije Prvog svjetskog rata oko stotinjak omladinskih nacionalistikih organizacija s vie od deset tisua lanova, te

86

je tiskala trideset i dva lista i asopisa. Meu njima su po radikalizmu i aniklerikalizmu najpoznatiji bili masonski asopisi Vihor i Val. U organizaciji erine i Tartaglije u proljee 1912. godine skupina od 156 zagrebakih sveuilitaraca posjetila je Beograd, javno manifestirajui cilj Radikalne omladine, Ujedinjenjem osloboenju. Nacionalistike sveuilitarce su primili srpski ministri, braa iz loe Ujedinjenje, lanovi etnike organizacije Crne ruke, lankopisci Piemonta itd. Prema pisanju Oskara Tartaglije, najdirljiviji mu je susret bio s Brankom Booviem koji mu se hvalio kako je on prvi katolik, Hrvat i Dalmatinac koji je postao lan Crne ruke. Masonski prvak Oskar Tartaglia, kako je i sam za sebe govorio, od kada je poeo politiki misliti, oduvijek je antiklerikalac i srbofil - jo vie Srbin, i nikada nije pravio razliku izmeu Srbina i Hrvata. Tartaglia je o sebi isticao i to da je itao ateistiku i anarhistiku literaturu, a ak je i preveo i tiskao knjigu Omladini ruskog anarhista Petra A. Kropotkina. Tartaglia je zajedno s erinom donio cjeloviti program nacionalistike omladine poslije svog posjeta Srbiji. Program je imao jasan cilj da se kulturno u masonskom, politiki u junoslavenskom duhu, na nain talijanskog ujedinjenja kojemu su predvodili masoni, ostvari ujedinjenje Junih Slavena. Ta unitaristika omladina, u svojoj borbi za zajedniku dravu Srbo-Hrvata, tjerala je u tu borbu i starije politiare. Niko Bartulovi, takoer jedan od masonskih prvaka unitaristike omladine, konstatirao je slijedee: Gospodar ulice, gospodar irokih raspoloenja, nisu bili ti politiari, ve omladina. Ona je stvarala timunge, izazivala namjerno incidente, organizirala demonstracije, palila austro-ugarske zastave, dizala javno miljenje, i stariji su morali da je slede. 38 Izmeu slavnog splitskog hrvatskog knjievnog trolista, Tartaglije, Bartulovia i erine, svakako erini pripada orjunaka perjanica hrvatskog herostrata, najveeg mrzitelja svog hrvatskog roda. Kao neprepoznatljiv i oskudan knjievnik i poeta, nikada ne bi doivio ni najmanji spomen na svoj minorni knjievni rad - rad u kojemu nema ni zrnce estetske i umjetnike vrijednosti, jer on je kao i sva nacionalistika jugoslavenska omladina u svemu politizirao pa tako, na njenu tetu, i u knjievnosti - ali ostat e itekako zapamen u masonskom ozemlju. Ostat e upamen kao voa Hrvatsko-srpske radikalne omladine, kao silnik bogohulnih uradaka u masonskim glasilima, kao organizator atentata na hrvatskog bana Slavka pl. Cuvlaja, kao izdajnik svoga naroda, kao tekstopisac najsablaznije besramne poruke upuene 1914. godine Zagrepanima u njegovu Vihoru, koja glasi: Ako u Zagrebu ima 80.000 stanovnika, 50.000 njih bi trebalo povesti u klaonicu, 5.000 njih da odnese Sava, 5.000 da potopi kakav nerazmiljeno silovit dad, a sa velikom masom od preostelih dvadeset hiljada trebalo bi u kakav moralni i nacionalni (jugoslavenski) purgatorij... Ovom gradu cinika treba silom dati duu i mozak onoga grada heroja, koji se zove Beograd. 39 Zanimljiva je bila sudbina svih troje udovinih splitskih Hrvata, hrvatskih masonskih velikana, Tartaglije, Bartulovia i erine. S Oskarom Tartaglijom sudbina se gorko poigrala. Taj srboljubac, ili bolje reeno klonirani Srbin, umro je pod represijama svoje toliko ljubljene drave, ali one Titove komunistike Velikosrbije. Niko Bartulovi, koji je Drau Mihajlovia opisivao kao srce i mozak oslobodilake akcije, poginuo je u etnicima 1943. godine. Vladimiru erini je Bog namijenio znakovitu smrt. Duevno rastrojen u nemiru metafizikog glavinjanja i kaosu junoslavenskih tlapnji, napokon je, u dubokom razoarenju u novu junoslavensku dravu zbog kojeg se javno ispriao za sva zlodjela koje je uinio hrvatskom narodu, umro u umobolnici u ibeniku 1932. godine. Zagreb je takoer imao svog slavnog pjesnika koji je slijedio iluzije Napredne omladine. Bio je to Vladimir Vidri, roen u imunoj graanskoj obitelji slovenskog podrijetla.
38 39

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 87., 89. i 91. Nedjeljko Kujundi: Hrvati u stoljeu smrti. H. P. P., Zagreb, str. 32.

87

Prigodom posjeta cara Franje Josipa Zagrebu 1895. godine bio je jedan od voa prosvjedne skupine koja je spalila maarsku zastavu. Meutim, taj Vidriev in nikako nije bio hrvatsko domoljublje, ve radikalna junoslaventina. Vidri je u svojim pjesmama izraziti impresionist s naglaenim likovnim segmentom, u njima se isprepliu slike poganskog, klasinog i mitolokog svijeta. Taj zamagljeni svijet jasno razotkriva Vidrievo lutalatvo po onostranom. U uronjenoj umjetnikoj dubini jasno se nazire masonski duh, poglavito u pjesmama Dva levita i Gonzaga koje su uperene protiv isusovaca. Slobodni zidari su prepoznali neslueni Vidriev talent (recitirajui svoje stihove privlaio je impresionirano mnotvo idealistikih obezglavljenika) te je primljen 1909. godine u masonsko bratstvo. Masonstvo je od Vidria mnogo oekivalo, imalo je za njega velike planove, ali Vidri u svom halucinogenom mistinom rastrojstvu umire iste godine u duevnoj bolnici u Vrapu. Na Vidria se zadnjih godina intenzivno podsjeaju mnogi Zagrepani, ali i TV gledatelji diljem Hrvatske, kada se u nekoliko navrata okupila prostoduna masonska podanika svita, demonstrirajui zbog ruenja Vidrieve kue u Preobraenskoj 6 zbog izgradnje stambeno-poslovnog bloka izmeu Cvjetnog trga i Gundulieve ulice. Paljivom gledatelju je zanimljivo promatrati i prosuivati o stvarnoj naravi voa te uzjogunjene prosvjedne skupine, ba kao i onih iz 1895. godine. No, moda je Vidri ipak na taj nain izvrio svoju masonsku zadau? Jo je jedna zanimljivost vezana uz izgradnju tih dviju zgrada ija e proelja istai vizuru budueg Cvjetnog trga. Zbog izgradnje objekta nuno je sruiti tri stare zgrade, u spomenutoj Preobraenskoj 6, na Trgu Petra Preradovia 6 i u Varavskoj 6. Sruiti avolji simbol, tri estice (666). Istaknimo i srpskog nacionalista i anarhista, slobodno misleeg knjievnog kritiara, Dimitrija Mitrinovia, koji s vremenom evoluira iz radikalnog revolucionara u idealan tip masona, pa se sve manje zanima za nacionalne teme, a sve vie pribliava utopiji o preobraaju itavog svijeta. Taj preobraaj je identifikacija ovjeka s Bogom, u kojoj je Mitrinovi, poput svoje brae masonskih okultista, vidio ostvarenje Bojeg kraljevstva na zemlji. U tom kraljevstvu nee biti kraja svijeta, niti stranog Bojeg suda, ve e ovjeanstvo izravno u sebi, i kroz sebe, postii vjeno blaenstvo. Za Mitrinovia Bog je ljudski rod, i ne postoji drugi apsolut osim ljudske rase. Upravo je Mitrinovi obilazio sve zemlje Junih Slavena drei predavanja o moralnoj solidarnosti Jugoslavena, o njihovoj zajednikoj literaturi, poeziji, slikarstvu i kiparstvu. Mitrinoviev sveopi put ljubavi itavog junoslavenstva, a i itavog svijeta, nisu slijedili drugi srpski masoni. Srpski masoni su iskljuivo vodili svoju zacrtanu politiku velikosrpstva, a mnogi od njih su koristili masonstvo samo kao oslonac u hegemonistikim pretenzijama. Mitrinovi u svojoj evoluiranoj fazi masonstva puno vie podsjea na hrvatske masonske okultiste i ezoterike. Zato nije udno to je ba Mitrinovi na svojim hodoaima bio najvei glasnogovornik i propagator kiparskih djela hrvatskog kiparskog velikana, takoer masona, Ivana Metrovia. Napredna omladina odgajana u masonskom duhu i jugoslavensko-unitaristikom radikalizmu unitavala je hrvatsko nacionalno bie. Dobar dio tih vodeih mladih ljudi su postali masoni. Spomenimo jo neke: Antu Tresi-Paviia, Ljubu Leonia, Ivu Andria, Antuna Barca, Kreimira Kovaia, Ivu Tartagliju, Jurja Demetrovia, Mirka Deanovia, itd. U politikom smislu naprednjaci su bili golema poluga stvaranja buduih srpskih drava u hrvatskim zemljama. U duhovnom smislu oni su masonizirali hrvatsku inteligenciju i dobar dio radnitva. Veina njih su u svojoj mladosti bili idealisti, a svoju su religioznu potrebu za savrenou postupno nadomjestili vjerom u znanost, okultizam i junoslavensku mistiku, kojoj je Vidovdanski hram gradio Ivan Metrovi. 40

40

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001. str. 88. i 92. i 95.

88

Najslavniji i najpoznatiji hrvatski kipar Ivan Metrovi rodio se 1883. godine u Vrpolju, nedaleko upanje. Od rane mladosti Metrovi je bio sklon junoslavenstvu i bio pod golemim utjecajem Napredne omladine, hrvatskog i svjetskog masonstva. Svjetsku slavu je stekao ve 1911. godine kada je na Meunarodnoj izlobi u Rimu izloio u Srpskom paviljonu fragmente svojih epohalnih zamisli, monumentalni Vidovdanski hram i Kosovski ciklus koji razvidno simboliziraju integralistiki junoslavenski romantizam. Danas se njegovi uradci uvaju u Narodnom muzeju u Beogradu: Milo Obili, Sra Zlopoglava, Kraljevi Marko, Kosovska djevojka i Udovica. Oito se po nadahnuu i u njegovim kasnijim djelima moe jasno vidjeti Metroviev politiki i masonski svjetonazor. Meu najpoznatijim velebnim ostvarenjima treba istaknuti spomenik neznanom junaku na Avali, Miletiu u Novom Sadu, Grguru Ninskom u Splitu, Nikoli Tesli u Zagrebu i dr. Kao svjetski priznati umjetnik, djelatni mason te lan Jugoslavenskog odbora nedvojbeno je Metrovi imao znatan doprinos u stvaranju zloglasne Kraljevine SHS. Za razliku od okorjelih masonskih okultista i radikalnih junoslavenskih unitarista, Metrovi je uvidio svoju mladenaku zabludu o utopiji jednorodnog junoslavenskog naroda u zajednikoj pravednoj dravi. Svoje potpuno otrenjenje doivio je stvaranjem Titove Jugoslavije. Na Metroviev prigovor Josipu Brozu Titu zbog stravinih zloina komunistikih kohorti i masovnih grobnica hrvatskih vojnika i civila diljem Jugoslavije, Tito je sa zapanjujuom iskrenou bez imalo stida odgovorio: Moralo se pustiti Srbima da se izdovolje. Na to je Milovan ilas taj kompleks vlastitih zloina Metroviu malo naelnije i suptilnije pojasnio: Hrvati su morali umrijeti, da bi Jugoslavija ivjela. 41

Hrvatski herostrat Frano Supilo

Nakon raskola u Hrvatskoj stranci prava 1895. godine, kada su Starevi i Frank napustili HSP, najvei protivnik Josipa Franka postaje kontroverzni Frano Supilo (1870.1917.) koji e trasirati najtraginiju kob u povijesti hrvatskog naroda. Od 1900. godine Supilo djeluje u Rijeci kao povjerenik pravatva Dalmacije, nastojei u svom glasilu Novi list (od 1907. Rijeki novi list) utjecati na hrvatsku politiku vrsto se zalaui za politiku suradnju svih Junih Slavena. Naravno da je u takvom pravatvu malo ostalo od Starevievog istog hrvatstva, da je to pravatvo mladih pravakih liberala, Supila, dr. Ante Trumbia, dr. Josipa Smodlake i dr., bilo maloduno i nagodbenjako pravatvo, koje je, oblikujui politiku novog kursa, u pravatvu napravilo radikalan zaokret, kako u ideolokom, tako i u pragmatskopolitikom smislu, te je hrvatske zemlje gurnulo u ralje velikospske nemani. O Supilu kao idejnom voi takvog zlokobnog kursa hrvatske politike, kao pristai jugoslavenskog unitarizma, kao podupiratelju Napredne omladine, do raspada bive Jugoslavije pisalo se samo pohvalno. Njegovo je djelo, poglavito u komunistikoj Jugoslaviji, glorificirano i tretirano kao djelo velikog jugoslavenskog vizionara koji je udio za ostvarenjem sna o zajednikoj dravi Srba i Hrvata. Supilo pod utjecajem masonstva javno pokazuje svoj dramatini politiki zaokret prigodom dinastijskog prevrata u Srbiji 1903. godine, kada sramno popljuje svu ideologiju pravatva i izjavljuje kako Hrvatska mora biti bedem Istoka prema Zapadu. Svoje politiko lutanje konkretizirao je 1905. godina kada s predstavnikom maarskog parlamenta dr. Justhom proglaava u Rijeci Rijeku rezoluciju. Njegovo razmiljanje svodilo se na to kako e svojom politikom uz pomo Maara pripojiti Dalmaciju banskoj Hrvatskoj to bi bio
41

Dubravko Jeli: 100 krvavih godina, P. I. P. Pavii, Zagreb, 2005., str. 90.

89

preduvjet za reviziju Hrvatsko-ugarske nagodbe. Budui da Ferencz Kossuth i njegova Nezavisna stranka idu za potpunim odvajanjem Maarske od Austrije, stvorili bi se preduvjeti za ujedinjenje Hrvatske i Bosne i Hercegovine s maticom Srbijom. Rijekom rezolucijom Maari nisu nita obeali Supilu, nego su samo dobili moralnu potporu Hrvata u borbi protiv habsburke dinastije. Stjepan Radi je najbolje okarakterizirao Rijeku rezoluciju kao urotniko-framasonsku pustolovinu poto je znao da je slubena linija masonskog vodstva u Hrvatskoj identina maarskim politikim interesima. Osim toga, nije sluajno, to se taj hrvatsko-maarski sporazum dogodio ba u Rijeci, leglu ugarskog masonstva, pod pokroviteljstvom masonske loe Sirius. Nakon dva tjedna donesena je i Zadarska rezolucija koju su prihvatili i dalmatinski zastupnici srpske manjine. Oni su pristali da se Dalmacija u cjelini spoji s banskom Hrvatskom, ukoliko Hrvati priznaju ravnopravnost srpskog naroda u Hrvatskoj s hrvatskim narodom. Time je otvoren put Hrvatsko-srpskoj koaliciji 1906. godine kada e slubeno zapoeti politika novog kursa u kojoj e hrvatski izdajniki politiari na elu sa Supilom priznati doljakom i posrbljenom narodu dravnu jednakopravnost s matinim narodom. Bizantincma je darovana polovina Hrvatske. Osim toga, uskoro e podmukli velikosrpski politiar, prvak Srpske samostalne stranke i pretiskiva uvenog Stojanovievog lanka u zagrebakom Srbobranu, Svetozar Pribievi, sa svojom oportunistikom politikom prema Peti postati glavni lik i neosporni voda Hrvatsko-srpske koalicije. Pribieviu, koji je vjeto koristio Supilovu dezorijentaciju, ni na kraj pameti nije bilo da u buduoj junoslavenskoj dravi Hrvatska bude ravnopravan imbenik sa Srbijom. Koalicija uskoro postaje plaenika peta kolona Kraljevine Srbije pod vodstvom unitarista Pribievia u kojoj Supilo kao drugorazredni sekundant odrauje najsramotniji posao u korist apsolutne dominacije hrvatskih velikosrba. Zasigurno da takvih sramnih izroda poput Supila u Hrvatskoj ne bi bilo da Hrvati ve odavna nisu otrovani virusom nepovjerenja u vlastiti narod. Supilov govor u hrvatskom Saboru 1907. godine, u kome kae da hrvatski narod neima otporne snage; i da e uslijed toga sa simpatijama gledati ako Bosna i Hercegovina izae iz okvira Monarhije i pripoji se Kraljevini Srbiji, jasno je razotkrio tog izdajnikog pravaa. Meutim, Supilo i dalje ostaje zaglavni kamen hrvatske izdajnike politike te postaje najei branitelj optuenih pedeset i troje hrvatskih Srba u Veleizdajnikom procesu 1909. godine u Zagrebu, optuenih da su u suradnji sa srpskom vladom htjeli Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu odcijepiti od Monarhije i pripojiti ih Kraljevini Srbiji. Ne samo to, Supilo je i glavna uzdanica na Friedjungovom procesu u Beu, na kome je na tubu Koalicije trebao dokazati lanost optubi bekog profesora da su Koalicija i Supilo primali od srpske vlade novac za voenje prosrpske politike u Hrvatskoj. Na procesu je Supilo dokazao lanost Friedjungovih dokumenata i obranio veliku la.42 Veleizdajniki proces u Zagrebu i Fridjungov proces u Beu, iako zasebni, razotkrili su karaorevievski Beograd kao urotniko masonsko gnijezdo protiv Monarhije, to je 1914. godine dokazao atentat u Sarajevu. Oba procesa voena su pod budnim okom britanskog masonstva na elu s masonskim prvakom, britanskim novinarom i povjesnikom Henryjem Wickhamom Steedom, zaduenog ispred Okruglog stola za stvaranje junoslavenske Velike Srbije. Zanimljivo je da je taj veliki srbofil Steed bio i Supilov veliki prijatelj. Poto je i sama Monarhija bila duboko nagriena masonskom urotom, ishod samih procesa bio je krajnje izvjestan. Nuno je jo naglasiti da je u Veleizdajnikom procesu branitelj optuenim Srbima bio zagrebaki odvjetnik, proslavljeni spiritist i kolovoa hrvatskog masonstva Hinko Hinkovi (Heinrich Moses).

42

Dubravko Jeli: 100 krvavih godina, P. I. P. Pavii, Zagreb, 2005., str. 60. i 134.

90

Kako uope hrvatska povjesnica moe shvatiti transformaciju Frana Supila od urednika Crvene Hrvatske gdje maestralno raskrinkava velikosrpski imperijalizam do jednog od najveih hrvatskih herostrata koji je u najkritinijim trenutcima hrvatske moderne povijesti sudbinu Hrvatske neovlateno uzeo u svoje ruke i gurnuo je na krvavi put bez povratka. Njegova izjava na Fridjungovom procesu: Istina je da sam prije vodio politiku neprijateljstva prema Srbima. Takve su onda bile prilike, koje sam naao, a nisam stvorio. Mogu gotovo rei da sam taj poloaj preuzeo zato to sam drao da je to u interesu hrvatskog naroda. Tek kasnije sam se uvjerio, a sa mnom i moji drugovi, da je to glupost, jer su Srbi i Hrvati jedan narod, a ja sam imao odvanosti da to reknem mojem narodu, dovoljno kazuje sve. Da Supilo nije bio u vrstom zagrljaju svog prijatelja Steeda, plaenik masonstva, svoje glavinjanje morao je shvatiti, ako ve nije prije, 1915. godine na susretu u Niu s Nikolom Paiem. Da je Supilu jo bilo imalo stalo do hrvatstva, morao je bar tada odstupiti od svoje izdajnike politike, jer je Pai na tom susretu cinino ignorirao herostrata Supila, jasno mu davi do znanja da Srbiju ne zanima nikakva slobodnoudruujua junoslavenska drava, ve iskljuivo Velika Srbija. Paia je brzo nakon te Supilove spoznaje uputio W. Steed, jer zato da se Srbija zadovolji samo Balkanskim poluotokom kada moe dobiti i puno vie, poto je njezina povijesna misija da bude veza izmeu Europe i Balkana. Misija Srbije to e uskoro i postati, jer je Britanija trebala protunjemakog straara i saveznika za kontrolu crte ivota, arterije svjetskog masonskog Kraljevstva, Svakako je jo neto utjecalo na Supilovu veleizdajniku politiku, Supilova bolest, koju hrvatska historiografija jo i danas skriva kao zmija noge. Znanost ga tretira kao posve zdravu osobu i odgovorna ovjeka, a kako ona a priori odbija svaku pomisao o Supilu kao plaeniku, te tu tezu tretira kao gnusnu klevetu, prikazivan je u hrvatskoj povjesnici kao respektabilni hrvatski politiar. No pouzdano se zna da je Supilo, osim to je imao moralni defekt, imao i simptome luesa kao posljedice sifilinog meningitisa gdje se bolest razvija godinama i trajno oteuje mozak (navodno mu je bolest podmetnuta), od ega je umro 1917. godine u masonskom okruju daleko od hrvatske javnosti, u Londonu. Medicinska dokumentacija je i danas nedostupna, jer kako otkriti tu sramnu bolest epohalnom karizmatiku hrvatske povijesti i rei da je o sudbini Hrvatske poetkom 20. stoljea odluivao ovjek pomraena uma. 43

Hrvatski domoljubni vapaj

Protiv masonskog junoslavenstva u hrvatskim zemljama odluno je stala Katolika crkva. Krki biskup Antun Mahni osnovao je 1903. godine katoliko glasilo Hrvatsku strau, najsnaniji bedem katolikog hrvatstva. Biskup Josip Juraj Strossmayer, kao najei protivnik masonstva, do svoje smrti je preporuivao hrvatskom puku da meu mnotvom raznorodnih glasila ita Hrvatsku strau. Mladi hrvatski katolici slijedili su biskupa Mahnia u listu organiziranih mladih katolika Lu (1905.), kao i u katolikom akademskom drutvu Domagoj (1906.) iz Zagreba. Za katoliko politiko organiziranje u Austro-Ugarskoj Monarhiji zalagala se grupa oko zagrebakog Hrvatstva, sarajevska Vrhbosna i zagrebaki Katoliki list. Meutim, pokuaj stvaranja katolike stranke koja bi se pokuala oduprijeti masonsko-velikosrpskoj nemani koja je nezaustavno uvlaila Hrvatsku u neprirodnu suanjsku tvorevinu nije urodio plodom. Naalost, sveopa katolika naela nisu se uspjela
43

Dubravko Jeli: 100 krvavih godina, P. I. P. Pavii, Zagreb, 2005., str. 61. i 62.

91

ukomponirati niti u postojei razjedinjeni pravaki program, tako da je katolikoj organiziranoj inteligenciji ostala samo bolna spoznaja o nemogunosti spasa hrvatskog politikog dostojanstva. Dok su pod dirigentskom palicom masonstva Hrvati sklapali politiki savez s onima koji ih misle zbrisati s lica zemlje, jedino su se dva politiara, dr. Josip Frank i Antun Radi, neovisno jedan o drugome, pokuali usprotiviti kako Rijekoj rezoluciji, tako i Hrvatskosrpskoj koaliciji. Radia u to vrijeme hrvatski puk jo nije smatrao za ozbiljnog politiara, kao ni njegovu Hrvatsku puku seljaku stranku koju je sa svojim bratom Antunom osnovao 1904. godine. Osim toga, Radi je jo uvijek bio zadojen panslavizmom, pod snanim utjecajem velikog srbofila Tomaa Masaryka. Iako je Radi osudio Rijeku rezoluciju i Koaliciju, on je takoer smatrao sve June Slavene, od Triglava do Balkana, jednim narodom, ali je drao da hrvatsko pitanje valja rjeavati u Monarhiji prvo na programu austroslavizma, a da tek nakon toga na ravnopravnoj osnovi moe doi do ujedinjenja svih Junih Slavena. Dr. Josip Frank (1844.-1911.), pokrteni hrvatski idov, svakako je bio jedan od najveih hrvatskih domoljuba u vremenu kobne izdajnike politike dezorijentacije Hrvatske, koji je kao jedini politiar jasno dalekovidno prosudio kuda e Hrvatsku takva politika odvesti. Poslije smrti dr. Starevia 1896. godine, Frank je postao predsjednik iste stranke prava koja se usamljena pokuavala oduprijeti srbizaciji hrvatskih zemalja. Frank je poticao javne prosvjede protiv Pribievieve koalicije, protiv nagodbenjakih hrvatskih politiara, protiv veleizdajnika i srpsko-masonskih plaenika, ali ga hrvatski narod nije htio razumjeti. Zakukuljio se u svom kranskom milosru, u hrvatskom zaboravu i pratanju. Ni takav nemoan Frank nije bio po mjeri masonsko-unitaristike klike. Optuivali su ga kao izdajnika (i danas hrvatska historiografija tako sudi) zbog njegove suradnje s vladom bana Pavla Raucha koji se suprotstavljao Koaliciji i zbog suradnje s carskim dvorom. Koalicija ga je napadala i optuivala, sustavno ga izrugivala, ak i demonizirala, samo zato to je traio trijalistiko rjeenje za Monarhiju koje bi zauvijek onemoguilo velikospsku hegemonistiku ambiciju prema hrvatskim zemljama, te zato to se jasno otklonio od dviju zvijeri, Ugarske i Srbije, za koje je austrijski apsolutizam bio preblaga vladavina. Te zvijeri su pragmatski bile povezane, ali svaka je na svoj nain htjela rashrvatiti Hrvatsku. Na kraju je Koalicija uspjela u svojim intrigama. Josip Frank je postao omrznut politiar, to je i dovelo 1909. godine do potpunog raskola u istoj stranci prava, ovaj puta izmeu dr. Josipa Franka i dr. Mile Starevia, kada se i lanovi stranke dijele na frankovce i milinovce. Pored Katolike crkve, Frankovih i Radievih pristaa, hrvatski intelektualci i domoljubi stoerno uporite pronalaze u najsvjetlijem liku hrvatske knjievnosti, najveem hrvatskom intelektualcu, piscu, pjesniku i kritiaru Antunu Gustavu Matou. U tom apokaliptinom dualizmu, hrvatska mlade okupljala se oko tog Srijemca i Zagrepanina, oko najtvreg starevianca kojega je Hrvatska imala, te inila jedini pravi bedem masonsko-velikosrpskom imperijalizmu. Matoeve ode hrvatstvu, hrvatskoj zemlji, hrvatskom tlu, hrvatskom junatvu, ali i hrvatskoj nerazboritosti i malodunosti presnane su da bi ih se moglo opisati. On do nebeskih visina uzdie svoju istu hrvatsku duu zaljubljeniki idealizirajui voljenu Hrvatsku. Ali za Matoa je Domovina i robinja i boginja koja je zahvaljujui hrvatskoj nagodbenjakoj i ropskoj politici postala premala i preslabana. Za Matoa Hrvati kroz itavu povijest nisu imali dovoljno samopouzdanja i energije da se odupru svjetskim grabeljivcima, stoga se i njegova ocjena o odnosu Hrvata i Srba, kako Hrvati obino precjenjuju Srbe, a Srbi Hrvate podcjenjuju, nedvojbeno pokazala prorokom ocjenom u buduem suanjstvu Hrvata u zajednikoj dravi. Najvei hrvatski pjesnik, katkad vie politiar nego pjesnik, imao je snage da otvoreno kae hrvatskom narodu gorke spoznaje o njemu kako bi ga ozdravio i ohrabrio. Kao zalju92

bljenik u svoj narod on ga nije glorificirao, ve je bio duboko svjestan njegovih mana, nastranosti i nedostataka. Jedna njegova izjava najbolje govori o njemu samom: Pjesnici ...narod ljube i onda kada ga kude, a demagozi ga preziru - najvie onda, kada mu javno laskaju. Koliko god je Mato kritizirao tuinske vlastodrce i judejske lihvare, on jo vie progovara o judinim Hrvatima te se izruguje hrvatskom mentalitetu da je sve tue bolje, pa kae: Mi volimo samo ono to nemamo, to nam se otima. Zato emo moda ljubiti i Hrvatsku u asu kad nam je otmu. U asu rezignacije Mato takoer priznaje: Najgroznije je, da moram ostati Hrvatom, moram. Dua mi je istih elemenata kao dua Eugena Kumiia i novinara Krvaria. Antun Gustav Mato umro je 17. oujka 1914. godine, ne doekavi ono od ega je najvie strahovao, stvaranje masonske drave Junih Slavena. Njegovom smru umrla je najvea vertikala hrvatske umjetnosti i politike, kao i najodlunija uzdanica hrvatske samobitnosti. Njegovu smrt doekala je s oduevljenjem, ushienjem i velikim olakanjem hrvatska unitaristika mlade, Hrvatsko-srpska radikalna omladina. Poslije Matoevog pogreba, kod masonskog prvaka Milana Marjanovia okupila se unitaristika masonska svita (doktor Vladimir Jelovek, njegova ena Zofka Kveder Jelovek, Cihlar Nehajev, Andrija Miliinovi i dr.). Karmine su pretvorene u histeriju oduevljenja i ogovaranja pokojnog hrvatskog velikana A. G. Matoa.

93

III. PRVI SVJETSKI RAT

Ubojstvo Franje Ferdinanda

Pod pokroviteljstvom britanskog i francuskog masonstva, a u organizaciji etnike organizacije Ujedninjenje ili smrt (Crne ruke), nakon tri neuspjena pokuaja (1902., 1906. i 1910.), pomno je isplaniran atentat na austrijskog prijestolonasljednika Franju Ferninanda. Prvaci Crne ruke, masoni Dragutin Dimitrijevi Apis (Pela) i Voja Tankosi, poslali su u sijenju 1914. godine svoje ljude u Bosnu da organiziraju atentat na prijestolonasljednika uz pomo teroristike organizacije Mlada Bosna. Franjo Ferdinand je planirao temeljne promjene u Monarhiji. elio je stvoriti modernu zajednicu, trojednu monarhiju sa suverenim pravima svake nacionalne drave i svakog naroda. Jedna od tih trojednih kraljevina bila bi jaka hrvatska kraljevina u ijem bi sastavu bila i Bosna i Hercegovina. Takve strukturalne promjene nikako nisu odgovarale Srbiji jer bi joj na taj nain bio sprijeen imperijalistiki plan o osvajanju Bosne i Hercegovine, kao i dijela Hrvatske. Jasno da takva promjena nikako nije odgovarala Okruglom stolu glede mogunosti osvajanja ile kucavice i transverzale preko srpske drave na Jadran. Bogobojaznog prijestolonasljednika, odanog katolika, koji nije bio nimalo sklon slobodnim zidarima, idovskim monicima i raznim marksistikim i liberalnim revolucionarima i anarhistima, pod svaku cijenu se moralo ukloniti. Njegovim ubojstvom dalo bi se povoda Austrougarskoj Monarhiji da bude pokreta i inicijator velikog rata. U tom ratu Francuska je prieljkivala znatan dio njemakog zapadnog teritorija, a Maarska i eka svoje jake drave proirene na raun Monarhije. Prijestolonasljednikovu su smrt, a tako i veliki rat, prieljkivali svi, sve drave u okruenju gdje je masonstvo imalo izravnog upliva u sam vrh vlasti. Njegovu su smrt takoer eljno iekivali i u samoj Austriji, u prijestolnici Monarhije, Beu koji je potpuno izgubio svoju beku germansku samorodnost i postao multikulturalno masonsko obitavalite, s izrazitim judejskim tihom. Izvrenje atentata povjereno je Nedeljku abrinoviu, Gavrilu Principu, Trifku Grabeu i dr., na pravoslavni blagdan Vidovdan, 28. lipnja 1914. godine, prigodom posjete Franje Ferdinada Sarajevu. Oito je bilo da itav masonski svijet prieljkuje smrt sina austrijskog monarha Franje Josipa. Naime, znakovita je bila razlika u mjerama sigurnosti 1909. godine prigodom posjeta Franje Josipa Sarajevu i onih za posjeta njegovog sina Franje Ferdinanda 1914. godine. Prigodom posjeta Franje Josipa Sarajevu u osiguranju je bilo oko tisuu uniformiranih policajaca i oko dvije tisue agenata u civilu. Na Vidovdan 1914. svega je sto i dvadeset policajaca osiguravalo prijestolonasljednikovu sigurnost, dok je sve druge mjere vojni zapovjednik odbio, kao primjerice kordon vojske du ulice kojom se vozio Franjo Ferdinand. Ubojstvom Franje Ferdinanda, nesuenog budueg fanatinog katolikog cara, nastalo je, inicirano masonskom elitom, neprikriveno oduevljenje u Monarhiji, od Bea, Praga, Pete do Zagreba i Sarajeva. Preduvjeti su stvoreni za preslagivanje nove karte Europe. Masonstvo je nakon ubojstva austrijskog prijestolonasljednika Franje Ferdinanda i njegove supruge Sofije negiralo bilo kakvu umijeanost u Sarajevski atentat. Pod pritiskom meunarodne javnosti odran je Veliki vojni sud u Solinu 1917. godine za osumnjiene u atentatu. Egzekutori samog atentata nisu priznali svoju povezanost s masonstvom, ali su za svoje nalogodavce potvrdili sumnju u njihovu pripadnost masonstvu. Na sudu su osueni

94

sudionici sarajevskog atentata na elu s Dragutinom Dimitrijeviem Apisom, efom obavjetajne slube u srpskoj vojsci i glavnim ideologom Crne ruke, i Gavrilom Principom, glavnim egzekutorom atentata. Obojica su zavrili svoju zadau. Vie nisu bili potrebni masonstvu. Apis je osuen na smrt, dok je Princip umro 1918. godine u zatvoru, navodno od tuberkuloze. Potpuna rehabilitacija osuenih u Solunskom procesu stigla je tek u jednoj novoj masonskoj tvorevini, Titovoj Jugoslaviji. U dnevnom tisku iz 1953. godine objavljena je pravomona presuda osuenih u Solunskom procesu. Znanstveno je dokazana njihova pravna rehabilitacija, te je stavljena van snage presuda Velikog vojnog suda u Solinu od 5. lipnja 1917. godine. Sudionici procesa, Dragutin Dimitrijevi Apis, Milan Milovanovi, edomir Popovi, Velimir Vemi, Bogdan Radenkovi, Ljubomir Vulovi, Vladimir Tucovi, Damjan Popovi, Radoje Lazi, Rade Malobabi i Mehmed Mehmedbai su osloboeni krivnje. 44

Italija i SAD na strani Antante

Prema receptu masonstva Austrougarska Monarhija je uvuena u Prvi svjetski rat, i to kao agresor i inicijator rata. Na strani pravednika bile su zemlje pod izravnim uplivom masonstva, sile Antante, Velika Britanija, Francuska i Rusija. Osnovni smisao rata programiranog od sila Antante bio je taj da se raskomadaju protivnika carstva, sile Osovine, Austrougarska, Njemaka i Turska, te da se na razvalina tih carstava stvori niz masonskih vazalnih drava, kako u Europi, tako i na Bliskom istoku. Posebice je bilo bitno idovskim cionistima pod pokroviteljstvom B'nai B'ritha demontirati Tursko Carstvo te na prostoru Palestine uspostaviti mandatnu vlast Velike Britanije. Britanija bi na okupiranom podruju omoguila naseljavanje idova (do Prvog svjetskog rata bilo svega oko 9 % idova u Palestini) koji bi postupno protjeravali starosjeditelje Palestince. Kada brojano stanje idovskih useljenika prijee kritinu masu, Britanija e se povui s okupiranog podruja i ostaviti dravu idovima, Katolika Italija je u tom sukobu taktizirala. Dok je talijanska javnost pod utjecajem Katolike crkve javno pokazivala omraenost prema masonstvu, talijanski iredentistiki politiari su pod vodstvom talijanskog Velikog Orijenta bili pod izrazitim utjecajem francuskog masonstva. Iz Francuske je putem drutva za obranu idovstva, Alliance Israelite Universelle (Svjetskog idovskog udruenja), osnovanog 1860. godine u Parizu, pristizao novac za potkupljivanje talijanskih parlamentaraca, tako da se postupno veina parlamentaraca naglo oduevljavala za rat na strani Antante. itav potkupljivaki proces odvijao se u reiji velikog majstora talijanskog masonstva, idova Ernesta Nathana. Svrstati se u ratu na stranu masonskih sila bila je prilika za talijansko masonstvo da Italija ugrabi i drugu obalu Jadranskog mora. Talijanski ministar vanjskih poslova, mason Sidney Sonnino, po ocu podrijetlom idov, ali odgajan kao protestant, pogaao se s obim stranama u ratu, koja e vie ponuditi. Poto je potpisan tajni Londonski ugovor 26. travnja 1915. godine u kojem Italija za protuuslugu poslije rata dobiva juni Tirol, Trentino, Trst, Goricu, Istru i srednju Dalmaciju sa Zadrom i ibenikom, kao i sve otoke izuzev Raba, Krka i Braa, Italija je 23. svibnja 1915. godine objavila rat Austrougarskoj Monarhiji. Masonstvo Italije je s oduevljenjem doekalo ulazak Italije u rat na strani Antante. Pod vodstvom idovskog brata, talijanskog pjesnika i pilota, Gabriele d'Annunzija, organizirana je
44

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 117. i 164.

95

masonska ratna demonstracija u Quartu, gdje su defilirale sve masonske loe sa svim znakovljima, alatima, pregaama i sl. D'Annunzio, crnokoulja i faist, kasnije e ostati zapamen kao osvaja Rijeke iju je okupaciju priredila talijansko-idovsko-maarska loa Sirius. Zanimljivo je da je talijansko masonstvo tijekom rata zahtijevalo da u talijanskoj vladi ima i jednog slubenog ministra, kako je to bilo u Francuskoj, ali zbog nepopularnosti masonstva kod talijanskog puka Sidney Sinnino je odustao od toga zahtjeva. Meutim, masonstvo je itekako kontroliralo rad talijanske vlade preko ratnih ministara, idova, Ottolenghija, Luzzattia, Barzilaija i dr. 45 Prvi svjetski rat poeo je pod apsolutnom dominacijom Centralnih sila. Srbija i Crna Gora bile su do nogu potuene od Austrougarske vojske kod Han Pijeska, predvoene dvojicom hrvatskih generala, Sarkotiem i Snjariem. Prve godine rata sile Osovine, AustroUgarska, Njemaka i Turska su bile u neupitnoj prednosti u odnosu na sile Antante. Kada se carska Rusija nala u graanskom ratu s boljevikim pobunjenicima, Francuska je jedva izdravala dugu rovovsku bojinicu, Italija gotovo da nije znala za pobjedu, a Velika Britanija je bila okruena njemakim podmornicama. Njemaka je tada u jednoj relativno povoljnoj poziciji izoliranoj Velikoj Britaniji ponudila prekid rata i mir koji je svakom pogledu odgovarao Velikoj Britaniji. Cionisti su tada hitno djelovali jer u sluaju mira turska vlast ostaje u Palestini i od njihove drave nema nita, pa su sa svojim voom Chaimom Weizmannom, koji je kasnije postao prvi izraelski predsjednik, odrali tajni sastanak s britanskom vladom. idovski cionisti u reiji idovskog masonstva B'nai B'ritha predloili su Velikoj Britaniji da e uvui SAD u rat kako bi pobjeda Antante bila neupitna, a za uzvrat e Velika Britanija odustati od potpisivanja mira s Njemakom te nakon rata okupirati podruje Palestine. Tajni pregovori engleskog i idovskog masonstva voeni su tijekom veljae 1916. godine, a rezultirali su tajnim Syker-Picotovim sporazumom o podjeli bliskoistonog Osmanlijskog Carstva. Objavljeni su tek 2. studenog 1917. godine deklaracijom koju je britanski ministar vanjskih poslova Arthur Balfour poslao lordu Walteru Rothschildu, predsjedniku engleske federacije cionista. Nakon tog tajnog sporazuma, u Sjedinjenim Amerikim Dravama se preko noi promijenila politika prema zaraenim stranama u Prvom svjetskom ratu. Kompletni javni mediji, koji su bili u masonsko-idovskim rukama, poeli su agitirati da Amerikanci, u slubi svjetskog mira, moraju poi u rat na strani sila Antante. Poznati idovski monici, sudac vrhovnog suda Louis Brandeis, financijer Bernard Baruch, vlasnici korporacija Paul Warburg, Jacob Schiff, zatim masonska idovska braa, bankari Blumenthal, Meyer, Seligmann, Salomon, industrijalci Lewisohn, Guggenheim, rabini Wise, Lyons, Philippson, publicisti Franklin, Stransky, Beer, Frankfurter itd., vrili su snaan pritisak na predsjednika Woodrowa Wilsona da SAD podu u rat. Wilson, jedan od rijetkih predsjednika SAD-a koji nije bio slobodni zidar (mnogi u to ne vjeruju) postao je zgranut spoznajom da je on kao predsjednik potpuno nemoan i da je stvarni vladar SAD-a masonsko-idovski lobi, to je kasnije i napisao u svojoj knjizi Nova sloboda. Do potpisivanja Balfourove deklaracije u SAD-u nije postojalo nikakvo antinjemako raspoloenje, ve je bilo obrnuto s obzirom da su SAD stvorene u borbi s Englezima, a i najvie je Amerikanaca njemakog podrijetla. Engleski jezik postao je slubeni u SAD-u samo zato to su i ostali protestantski doseljenici bili naklonjeniji engleskom, a ne njemakom jeziku. Presudna prekretnica se dogodila kada je u reiji idovsko-engleskog masonstva potopljen od strane vojske Velike Britanije britanski trgovaki brod Lusitania s 1200 putnika, preteito amerikih dravljana, za to je masonstvo optuilo Njemaku.
45

Emil i: idovski duh masonerije - II. dio, http://emilcic.exactpages.com/domagoj2.html

96

Prostoduni ameriki puk povjerovao u tu stranu masonsku manipulaciju i prihvatio rat pod cininom geslom osiguranja svjetske demokracije. 46 Poto su lanovi idovskih loa B'nai B'rith apsolutno najmoniji ameriki idovi, a u ratu su idovski trgovci imali najvie koristi od Antante, svakako je zanimljiva zdravica poznatog idovskog brata Issaca Markussohna upuena na jednom banketu u ast poznatog britanskog novinskog magnata, lorda Alfreda Northcliffea: Rat je golemo poduzee, pri emu heroizam vojnika nije ono najljepe, nego poslovna organizacija. Amerika je ponosna na povoljni poloaj koji uiva. Heroizam, tj. smrt na bojnim poljima, kao manje lijepo, preputala su braa kranima, a oni su izabrali ono ljepe - bogaenje. 47

Uloga masonstva u raspadu Austrougarske Monarhije

Srpski prvaci Radikalne stranke, Nikola Pai i Lazar Pau, odmah nakon vojnikog poraza Srbije obratili su se za pomo vodeim srpskim masonima (Stevanovi, Vajfert, Jovanovi i dr.) te tijekom itavog rata djeluju jedinstveno u ostvarivanju srpskih imperijalistikih ciljeva. Nakon Londonskog ugovora u reiji masonstva veleposlanici lanica Antante 16. kolovoza 1915. godine predaju srpskoj vladi Memorandum kojim se Srbiji priznaje znatno proirenje na zapad, kao naknadu za ustupke Italiji. Srbiji su obeane Baka, Slavonija, Bosna i Hercegovina i juna Dalmacija ukljuujui i Split. U to vrijeme svjetsko masonstvo je jo polazilo od pretpostavke da e ua Hrvatska sa Slovenijom ostati poslije rata u granicama krnje Austro-Ugarske. Osim toga srpska vlada intenzivno surauje i sa idovskom masonskom loom Srbija. idovi su postali odani podanici srpske vlade, a njih oko est stotina borilo se u srpskoj vojsci tijekom Prvog svjetskog rata. Stoga srpska vlada u SAD alje svog diplomata, lijenika i kapetana u srpskoj vojsci, Davida Alkalaja, idova i masonskog prvaka, kako bi lobirao u korist srpske hegemonistike politike. Alkalaj je sa sobom nosio slubeno pismo amerikim idovima u kojem se izraavala bezuvjetna naklonost Balfourovoj deklaraciji, a u kojemu meu ostalim stoji da nema nijednog naroda na svijetu koji toliko suosjea s Balfourovim planom vie od Srbije. Za razliku od srpskog masonstva, hrvatsko masonstvo je poetkom rata bilo obezglavljeno i razjedinjeno. Budui da su loe u banskoj Hrvatskoj pripadale pod Simboliku Veliku lou Ugarske, a u junoj Hrvatskoj Velikom Orijentu Francuske ili Italije, hrvatsko masonstvo se uskolebalo, bratski lanac se raskinuo, te je trebalo vremena za njihov zajedniki nastup. Jasno je da je dolo i do politikog razilaenja izmeu maarskih i talijanskih masona s hrvatskim i srpskim masonima u Hrvatskoj. Osim toga, masoni u Hrvatsko-srpskoj koaliciji, u kojoj je masonstvo dominiralo, a koja se nalazila na vlasti poetkom rata, bili su pasivni u hrvatskim zemljama zbog straha od eventualnog progona. Golema veina masona odlazi u emigraciju, preteito u Francusku i SAD. Stoga privremeno prestaju s aktivnim radom obje zagrebake loe, Ljubav blinjega i Maksimilijan Vrhovec. Meutim, nacionalistiko jugoslavensko masonstvo se neformalno okuplja i politiki djeluje u Sanatoriju, u Klaievoj ulici br. 18., pod vodstvom brata dr. Joke Jokovia. Tu se i skupljaju sredstva za izlaenje unitaristikih listova, Glas Srba, Hrvata i Slovenaca u Zagrebu, Novo doba u Splitu i Rijeki novi list u Rijeci. Kako je rat sve vie odmicao, tako je i strah od djelovanja hrvatskih masona postajao sve manji. Loa Ljubav blinjega poinje s
46 47

Dr. Albert D. Pastore: udnije od fantazije, poglavlje3., www.ophn.org/apfn/WTC STF.htm Emil i: idovski duh masonerije - II. dio. http://emilcic.exactpages.com/domagoj2.html

97

radom ve 18. sijenja 1915. godine, dok je loa Maksimilijan Vrhovec mirovala do jeseni 1917. godine. Osim toga, loa Ljubav blinjega pokree Prosvjetnu biblioteku u kojoj izdaje knjige proslavljenih masonskih prvaka i revolucionara Machiavellija, Montesquiea, Rousseaua, Roosevelta itd. U Parizu se 30. travnja 1915. godine izborom dr. Ante Trumbia konstituirao Jugoslavenski odbor. Jugoslavenski odbor u reiji francuskog i britanskog masonstva osnovali su hrvatski, srpski i slovenski politiari s prostora Austrougarske Monarhije. Odbor je za svoje sjedite izabrao London. Ne treba posebno isticati da su veina lanova Odbora bili masoni (Metrovi, Hinkovi, Potonjak, Trinajsti, upani, Vonjak, Stojanovi, Srki, Petrovi i dr.). Zadatak Odbora bio je usaglaavanje svog politikog stava s vladom Kraljevine Srbije. Odbor je veliku potporu imao u masonskom bratu, regentu Aleksandru Karaoreviu, a veza je bio srpski poslanik u Londonu, Jovan Jovanovi-Pion, koji je imao pristup u elitu britanskog masonstva. Ve na samom poetku dolo je vidnih razlika izmeu hrvatskih lanova Odbora i srpske vlade. Predsjednik srpske vlade Nikola Pai, kojemu nije bilo stalo do nikakve junoslavenske drave, ve iskljuivo do Velike Srbije s izlazom na more, savjetovao je Odboru da ne govori u Odboru o jugoslavenskom narodu, ve o SrboHrvatima, te da se budua zajednika drava ne naziva Jugoslavija, jer je zbog meunarodno pravnih razloga bolje govoriti Velika Srbija. Prvi slubeni sastanak hrvatskih i srpskih masona, gdje su usaglaeni oblici budue zajednike drave u smislu kasnijeg Vidovdanskog ustava, odran je u Parizu u travnju 1916. godine. Koncept zajednike drave osmislili su sa srpske strane masoni iz loe Pobratim, Mia Cuki, Damjan Brankovi i dr. Stanoje Mihajlovi, a sa hrvatske strane Hinko Hinkovi, lan Jugoslavenskog odbora iz loe Ljubav blinjega. Francuski Veliki Orijent zaduio je francusku lou Fraternite des Peuples da bude koordinator junoslavenskih dogovora. Najvie se sporova vodilo s talijanskim i maarskim masonima oko razgranienja buduih drava. Presudnu ulogu preuzeo je ehoslovaki masonski dvojac Toma Massaryk i Eduard Bene, koji su prema jednom izvjeu Jugoslavenskog odbora od 13. sijenja 1917. godine uinili goloruki vie za stvaranje Jugoslavije nego Srbija, ija je vojska doivljavala same poraze. Oni su iskoristili svoj golemi utjecaj u svjetskom masonstvu, poglavito na amerikog predsjednika Thomasa Woodrowa Wilsona, tako da su izgledi za ouvanje bilo kakve Austro-Ugarske poslije rata postajali sve nerealniji. Massaryk i Bene su se borili za bezuvjetno ruenje Austro-Ugarske. Dokazivali su da Monarhija ne moe biti protutea Njemakoj u Srednjoj Europi, kako su razmiljali odreeni masonski krugovi u Velikoj Britaniji i SAD-u, poto je ona i sama u slubi hegemonistikog pangermanizma. Massaryk, kao veliki kroja mapa nove Europe, ak je Trumbiu predlagao koridor izmeu buduih drava, ehoslovake i jugoslavenske, to je Trumbi odbio poto bi u tom koridoru bilo 85% neslavenskog puanstva. 48 Nakon to je Srbija bila okupirana od Austrougarske Monarhije i Bugarske 1915. godine, predsjednik srpske vlade Nikola Pai sa svojom bjeakom vojskom pobjegao je na Krf. Tek je u svibnju 1917. godine mogao primiti izaslanstvo Jugoslavenskog odbora radi sklapanja konanog dogovora. Nakon vietjednih pregovora, dvije strane 20. srpnja usvajaju Krfsku dekleraciju koja oznaava Srbe, Hrvate i Slovence kao troimeni narod, isti po krvi, po jeziku govornom i pisanom, po osjeajima svoga jedinstva, po kontinuitetu i cjelini teritorija na kojoj nerazdvojivo ive. Na taj sramni dokument za hrvatski narod, napisan na irilinom pismu, Antun Trumbi se potpisao takoer na irilici. Za vrijeme pregovora na Krfu, u Parizu je odran od 28. do 30. lipnja 1917. godine meunarodni masonski kongres pod pokroviteljstvom Savjeta Velikog Orijenta, na kojem su
48

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 191., 193., 196., 200. i 203.

98

donesene odluke o buduem ustrojstvu novih drava na bivem teritoriju Centralnih sila. Naglaen je cilj definitivnog unitenja germanskog militarizma i rastrojstva germanskih drava, Njemakog Carstva i Austro-Ugarske, kao i Osmanlijskog Carstva. Poto na masonskom kongresu nisu bili nazoni masoni iz Jugoslavenskog odbora koji su boravili na Krfu, a spor oko razgranienja izmeu Italije i budue jugoslavenske drave nije zavren, zamijetilo se ak prijateljstvo izmeu srpskih (Milievi, Ili, Jovanovi itd.) i talijanskih (Nathan, Ferari, Berleudi, Leoni itd.) masona. Primorska Hrvatska je bila na najboljem putu da se uspjeno podijeli. Srpskoj strani je ak odgovaralo to manje teritorija s hrvatskim puanstvom, za razliku od onih podruja koja bi se lake posrbila (maarska Vojvodina i zapadna Bugarska). Pai je takoer u vie navrata priznavao talijanskim iredentistima pravo na sjeverni dio hrvatskog Jadrana. Srpsko-talijansko trgovanje hrvatskim prostorima u povijesti se esto ponavljalo, od etnike suradnje s talijanskim faistima do Dobrice osia koji je osamdesetih godina 20. stoljea nudio Talijanima Istru. Pored toga Pai je od srpskih masona na tom kongresu zahtijevao i vre kontakte s francuskim masonstvom poto je znao za njihovu mo i utjecaj na talijansko masonstvo, kao i svoju strateku nevolju gubitkom saveznika Rusije. Prvi puta je na tom masonskom kongresu javno iznesen koncept budueg Novog svjetskog poretka, s osnivanjem organizacije Drutva naroda koja e biti u slubi i pod potpunom kontrolom svjetskog masonstva. Temelje budueg svjetskog mira iznio je francuski knjievnik i lan Savjeta Velike loe Orijenta, Andre Lebcy. Na inauguraciji kongresa je predsjednik Savjeta, veliki majstor Corneau, prigodnim govorom podsjetio delegate da se kongres odrava tono na treu obljetnicu atentata u Sarajevu (28. lipnja 1914.). Pribliavanje u stajalitima o razgranienju izmeu nove drave, Kraljevine SHS (srpska strana nije pristajala na ime Jugoslavija), i Italije, kao i definiranje granica Kraljevine, dogodilo se na kongresu podjarmljenih naroda u Rimu od 8.-10. travnja 1918. godine. Prije kongresa, u reiji uvenih britanskih masonskih srbofila, Roberta Williama Seton-Watsona i Wickhama Steeda, organiziran je u Londonu susret izmeu talijanskog senatora Torea, opunomoenog po talijanskom ministru vanjskih poslova, bratu Sonninu, i predsjednika Odbora dr. Ante Trumbia. Na kongresu u Rimu donesen je Rimski pakt u kojemu se preciziralo pravo svakog naroda u Austrougarskoj Monarhiji na potpunu politiku i ekonomsku neovisnost. Jugoslavenskim masonima bilo je jasno da svoje zamiljene ciljeve ne mogu rijeiti samo pomou masonskih zemalja u Europi te su se za pomo obratili i amerikim masonima budui da je ameriko masonstvo puno snanije i brojnije od europskog, to je dokazalo munjevitim uvlaenjem SAD-a u rat. Osim toga, niti talijanska, niti srpska vojska nisu niti priblino ispunile oekivanja saveznika, tako da jo nije definitivno otpala mogunost autonomije naroda unutar Austro-Ugarske, to je zagovarao i posljednji austrougarski car Karlo I. Od hrvatskih masona u SAD su otili Frano Potonjak i Hinko Hinkovi iz Jugoslavenskog odbora i masonski prvak Milan Marjanovi, nosei dokument Rimskog pakta. Uz pomo Tomaa Massaryka ameriki predsjednik Wilson je principijelno revidirao svojih 14 toaka, prihvaajui ideju potpunog oslobaanja ehoslovakog i jugoslavenskog naroda od Austro-Ugarske.

99

Ostavtina Prvog svjetskog rata

Sile osovine su izgubile rat i u studenom 1918. godine potpisale bezuvjetnu kapitulaciju, tako da se mogla izvriti nova podjela svijeta. Mirovnom konferencijom u Versaillesu 1919. godine slubeno su raskomadana tri carstva te je bilo nuno ucrtati granice novonastalih drava. Glavne odluke Versailleske konferencije donesene su ve ranije iza zatvorenih vrata u masonskim loama, da bi ih na samoj konferenciji oblikovali glavni igrai Okruglog stola, bivi studenti s Oxforda: Lord Lyttelton, Lord Zimmern, Arnold Toynbee, William OrmsbyGore, Oliver Luttelton, Edvard Grig, Donald Somervell i nezaobilazni Seton-Watson. Javnosti su objavili odluke dravnici pobjednikih sila Antante, Thomas Woodrov Wilson, Loyd George, Georges Clemenceau i Vittorio Orlando. Malo je ostalo od prvobitnih Wilsonovih etrnaest toaka i prava svakog naroda na samoodreenje. Wilson je bio razoaran, ali je ipak revidirao svoje stavove. Navodno su ga ameriki cionisti ucijenili njegovom vanbranom vezom, prema kasnijem pisanju Benjamina Freedmana, biveg cionista koji je napustio cionistiku organizaciju WZO. Na razvalinama Osmanlijskog Carstva Velika Britanija je dobila protektorat nad Palestinom u kojoj je ivjelo oko esto tisua Palestinaca i osamdeset tisua idova. Plansko doseljavanje idova prouzroiti e poznate sukobe 1922. i 1929. godine, koji e kulminirati poslije Drugog svjetskog rata stvaranjem drave Izrael 1948. godine. Meu mnogim neprirodnim, ali snanim interesnim odlukama spomenimo i to da je od drave Irak otrgnut dio teritorija, najbogatiji naftom, te je stvorena marionetska kraljevina Kuvajt, to e takoer prouzroiti Zaljevski rat 1991. godine. Osramoenoj Njemakoj je natovarena golema ratna odteta i oduzeto joj 73.845 kvadratnih kilometara to e kasnije biti jedan od uzroka Drugog svjetskog rata, a Austro-Ugarska je nestala sa zemljopisne karte Svijeta. Hrvatska je doivjela svoju najtraginiju sudbinu u povijesti. Voena svjetskim i domaim masonstvom stavljena je u ralje velikosrpskog hegemonizma koji e je bez gotovo ikakvog otpora poderati. Kormilar tog otunog broda bio je kontroverzni hrvatski herostrat dr. Ante Trumbi. ak se je i Frano Supilo 1916. godine (koliko je jo u to vrijeme zbog bolesti bio priseban) pokajao nad svojim postupcima. Otkrivi tajni Londonski ugovor, te uvidjevi da Srbija ne prua nikakvo jamstvo da se junoslavensko ujedinjenje izvri na ravnopravnoj osnovi i da ne odustaje od svog velikosrpskog ekskluzivizma, napustio je Jugoslavenski odbor. Trumbievi stavovi nisu se puno razlikovali od ranijih Supilovih pogleda, iako mu vie moemo pripisati politiku nezrelost i diletantizam, nego izdajniko urovanje sa srpskom vladom. On je jednostavno naivno vjerovao da je vano za hrvatske zemlje da se samo otrgnu od Austrougarske Monarhije i spase od talijanskog iredentizma ujedinjenjem u jednu junoslavensku dravu, a da e se poslije rata lako rijeiti unutarnje ureenje novonastale drave. Trumbi, oito pod budnom kontrolom masonstva, obian lutak Seton-Watsonove grupe, nikada nije ni pokuao traiti rjeenje za hrvatski narod i vlastitu dravu prema prvobitnim Wilsonovim etrnaest toaka o pravu svakog naroda na samoodreenje, iako je kao elni priznati hrvatski politiar to zasigurno mogao. Tako su Wilsonove napisane rijei od 9. srpnja 1917. godine: Nijedan se narod ne moe staviti pod vladavinu pod kojom on ne eli ivjeti, ostale za Hrvate nedosanjani san jo punih sedam desetljea. Logino je da je hrvatsko masonstvo prvo zatrailo raskid sveza s bivom AustroUgarskom, odnosno s ugarskim masonstvom. Posebice aktivno hrvatsko masonstvo, na elu s braom Bojniiom, Rosenfeldom i Auom, pred kraj Prvog svjetskog rata promijenilo je pravila u zagrebakoj loi Ljubav blinjega. Predvialo se da ta zagrebaka loa bude matica hrvatskih loa na ijem e elu biti veliki metar. U listopadu 1918. godine od ugarske Simbolike Velike loe zatraena je suglasnost o osnivanju samostalne velike loe. Veliki 100

majstor Simbolike Velike loe Arpad Bokay odobrio je zahtjev zagrebakih masona da hrvatski masoni osnuju samostalnu veliku lou, uz obrazloenje da se hrvatsko masonstvo rastalo od ugarskog masonstva u velikom prijateljstvu. Nakon niza meusobnih pregovora utvrena je meusobna sloga i u hrvatskom masonstvu, te je odlueno da se loa Ljubav blinjega uzdigne na maticu velike loe. Masonstvo u Hrvatskoj ne samo da je bilo politika vodilja Hrvatsko-srpskoj radikalnoj omladini, Hrvatsko-srpskoj koaliciji i Jugoslavenskom odboru, ve je ono prodrlo i u redove Katolike crkve u Hrvatskoj. Poto su SAD 1917. godine uvuene u rat, te se nazirao pobjednik rata, meu pojedinim katolikim sveenicima pojavila su se stanovita previranja u svezi moralnih, disciplinarnih i socijalnih pitanja. Meutim, svakako je najkompleksnije pitanje koje se postavljalo bilo pitanje celibata. Prvi je o tim pitanjima progovorio solinski sveenik don Niko Petri knjiicom Rane u Katolikoj crkvi. Zanimljivo je da je u obranu don Petria stao tadanji kanonik splitskog kaptola don Marko Kalogjera koji je poslije postao prvi biskup Hrvatske starokatolike crkve. Mnogi sveenici reformskog duha nakon suspenzije don Petria poeli su objavljivati svoje lanke bez potpisa, ponajee u asopisu Hrvatska/Jugoslavenska njiva. Meu njima svakako treba istai rijekog kapucina Jeronima (Dragutina) Tomca, takoer jednog od osnivaa Hrvatske starokatolike crkve, sveenika u upi Dekanovci u Meimurju, dr. Vilka ganeca, budueg apostata i lana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, te najkontroverznijeg hrvatskog pisca na hrvatskoj knjievnoj sceni 20. stoljea, raspopa uru Vilovia. 49 Svretak rata i raspad Austrougarske Monarhije znailo je daleko povoljnije uvjete za sve reformske sveenike. Svoj snani istup imali su tijekom Jugoslavenskog katolikog episkopata odranog u Zagrebu od 27. do 29. studenog 1918. godine, kada su episkopatu uputili svoje zahtjeve. Biskupi su te elje oekivano stavili ad acta, ali reformirano orijentirani sveenici nisu se pokolebali i snanu potporu dobivaju u novoj dravi, Kraljevini SHS. Zanimljivo je da je u Hrvatskom saboru pitanje celibata potaknuo Stjepan Radi, predsjednik tada jo slabane Hrvatske puke seljake stranke. Svakako se treba podsjetiti na otpadnika Katolike crkve, uru Vilovia (1889.-1958.). Taj hrvatski herostrat u mladosti je bio sveenik, vatreni prava i nacionalist koji je meu ostalom konstatirao da u Dalmaciji ima neka vrsta ljudi neslavenskog podrijetla koja mrzi i prezire sve to je hrvatsko i vjeno je u slubi antihrvatstva. Njegova preobrazba je fascinantna. Poto je raskrstio s vlastitom vjerom i nacijom, preobrazio se u renegata, neprijatelja vlastite zemlje i naroda, da bi zavrio kao etniki vojvoda u tabu Drae Mihajlovia. U Zagrebu se 6. listopada 1918. godine osnovalo Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba. Vijee je brojilo 72 lana u punom sastavu sa sredinjim odborom od 30 lanova, a sainjavali su ga zastupnici iz Hrvatskog sabora, junoslavenski zastupnici u Austrijskom parlamentu, kao i u saborima austrijskih krunovina. Za predsjednika vijea imenovan je Slovenac dr. Anton Koroec, a za zamjenike Srbin Svetozar Pribievi iz Hrvatsko-srpske koalicije te hrvatski udvorica i izdajnik dr. Ante Paveli zubar kojemu je prijestolonasljednik Aleksandar obeao oeniti njegovu kerku Nedu (jasno da se to nije dogodilo nakon bratskog ujedinjenja). Poslije osnutka Vijea vodeu ulogu u njemu preuzima velikosrbin Pribievi koji je tijekom rata pritajeno drijemao te je kao neosporni autoritet sprijeio da u Narodno vijee udu predstavnici Stranke prava, jedine snage koja bi mogla sprijeiti njegove podle zamisli. Pribievi je u tajnom dogovoru s Paiem izigrao enevsku dekleraciju od 3. studenog 1918. godine u kojoj je predvieno ujedinjenje junoslavenskih naroda na temelju ravnopravnog dogovora Narodnog vijea i srpske vlade te Hrvatsku izruio kao ratnog

49

Hrvatska starokatolika crkva, http://www.hrvatskauljudba.hr/politika/hrvatska-starokatolicka-crkva...

101

gubitnika Kraljevini Srbiji. Prestrano je da su u toj munjevitoj masonskoj intrigi, u Zagrebu o sudbini hrvatskog naroda odluivali jedan Srbin (Pribievi) ijedan Slovenac (Koroec). Bez odluke Sabora, pod pritiskom Svetozara Pribievia, Sredinji odbor Narodnog vijea 24. studenog 1918. godine odluuje o urnom ujedinjenju Drave Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom. Narodna skuptina Kraljevine Srbije i Skuptina Kraljevine Crne Gore donijele su zakonski takvu odluku. Osim usamljenog Radia, istinskog izdanka hrvatskog pacifizma, nije bilo nikoga tko e dignuti glas protiv te brzoplete podvale. Radi kao nepopravljivi slavenofil dodue nije stavljao u pitanje zajedniki dravni okvir za Slovence, Hrvate i Srbe, no nepovjerljiv je bio prema takvom uurbanom djelovanju pod dojmom naivnog oduevljenja ujedinjenjem, to se pokazalo potpuno ispravnim. Radi je shvatio da Pribievi kao i svi preanski Srbi (hrvatski, bosanski i vojvoanski) urno ele centralistiko ujedinjenje, jer njima nije do nikakve junoslavenske drave, ve su oni iskljuivo za veliku srpsku dravu, za obnovu Duanova Carstva, za kosovsku zavjetnu misao. Bez ikakvih pregovora s Kraljevinom Srbijom predvienih enevskom deklaracijom, 1. prosinca 1918. godine, u Krsmanovievoj ulici u Beogradu, dr. Ante Paveli zubar ispred Narodnog vijea uruio je regentu Aleksandru openito napisanu Deputaciju o prisjedinjenju u kojoj nije bilo ni rijei o buduem nainu glasovanja za budui Ustav nove drave. Aleksandar je oduevljeno primio Deputaciju i proglasio ujedinjenje i uspostavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, uzviknuvi: ivio cijeli srpsko-hrvatsko-slovenski narod! Poto je regent Aleksandar (Aleksandar je od lipnja 1914. godine regent poto je njegovog oca Petra etnika organizacija Crna ruka po nalogu masonske loe Ujedinjenje smijenila) proglasio Kraljevstvo, Pribievi je sprijeio daljnje sastajanje Hrvatskog sabora. To je znailo da nikada Sabor nije donio slubenu odluku o ujedinjenju kao to su to uinile Skuptine Srbije i Crne Gore. S pravne toke gledita ujedinjenje je bilo potpuno ilegalno. To je znailo da o ujedinjenju u najstraniju zloinaku dravnu tvorevinu nije nitko pitao hrvatski narod. Srbi su tako zaslugom monog masonstva i hrvatskih politikih obezglavljenika prvi puta u povijesti preli Arkadijevu liniju, granicu svjetova, granicu Zapada i Orijenta, dok je Velika Britanija sila na mediteransku crtu ivota. Teror vojnike izme, nasilje i strah zavladali su hrvatskim zemljama. Glavni inicijator, organizator i egzekutor svih nasilja bio je najmoniji ovjek Narodnog vijea, ljuta batina u rukama beogradskog Dvora, Svetozar Pribievi. Jo prije ujedinjenja poeo je njegov krvavi pir u osramoenoj i ponienoj Hrvatskoj. U studenom 1918. dao je uhititi pravake narodne zastupnike, Aleksandra Horvata, Ivicu Franka, Zvonimira Vuletia, generale Matasia i Lipovaka, dravnog odvjetnika Accurtija, nekadanjeg tuitelja na Veleizdajnikom procesu i mnoge druge. Nisu poteene ni Radieve pristae, Maek, Predavec, Pernara i dr. Prosvjede nenaoruanih jedinica 25. i 53. domobranskog puka 5. prosinca 1918. godine na Jelaievu trgu, koji su prosvjedovali protiv prijevarom izvrenog ujedinjenja, Pribievi je nazvao boljevikom pobunom. Na te miroljubive prosvjednike koji su klicali hrvatskoj republici otvorena je strojnika paljba s krovova kua koju je naredio poznati orjuna, ravnatelj zagrebake policije Budisav Grga Anelinovi, inae bliska svojta sadanje protunarodne politiarke i kandidatkinje za predsjednicu drave 2009. godine, Vesne Pusi. Poginulo je od krvavih anelinovievskih kohorti dvadeset, a puno vie je ranjeno, to domobrana, a to graana. Hrvatsko domobranstvo, kao i hrvatsko politiko bie, prestajalo je postojati. 50 Osim to je 130.000 Hrvata poginulo u Prvom svjetskom ratu, oko 500.000 je ostalo ivjeti u granicama hegemonistike Italije, u kojoj se zauujue ispreplelo masonstvo s talijanskim iredentizmom i faizmom, te u kojoj e masonstvo obilato pripomoi da na vlast
50

Dubravko Jeli: 100 krvavih godina, P. I. P. Pavii, Zagreb, 2005., str. 26. i 45.

102

uskoro doe diktator Benito Mussolini. Mirovnom konferencijom bilo je vidljivo da francusko i britansko masonstvo u pregovarakom procesu preferira talijanski masonski iredentizam u odnosu na stavove jugoslavenskih masona. Osim toga vrlo jasno se nasluivalo da se Pai ve ranije dogovorno odrekao velikog hrvatskog i slovenskog teritorija, tako da su pregovori o razgranienju Kraljevine SHS i Italije vodili zlokobnom Londonskom sporazumu. Konano je Rapallskim ugovorom od 12. studenog 1920. godine Italiji priznato pravo na itavu Istru s otocima Brijuni, Cres, Loinj, Unije i Susak, otocima na jugu Lastovo i Palagrua, te Zadar s uom okolicom. Rijeka je kao grad dobila status slobodne drave, ali samo do 1922. godine kada je ponovo okupiraju talijanski faisti i pripajaju Italiji. Ministar vanjskih poslova Kraljevine SHS dr. Ante Trumbi stavio je svoj potpis na Rapallski ugovor. Razoaravi se u velikosrpsku batinaku dravu, koja je i stvorena njegovom velikom zaslugom, duboko ogoren hrvatski herostrat Trumbi podnio je ostavku u vladi Kraljevine. Ali prekasno!

103

IV. MASONSKA NAKAZA KRALJEVINA SHS

Temelji Novog svjetskog poretka

Osim nepravednih prekrajanja granica, Prvi svjetski rat je apsolutno uvrstio financijsku mo idovske elite, voenjem masonske loe B'nai B'rith. Sve drave koje su sudjelovale u ratu, poglavito drave gubitnice koje su osim trokova ratovanja morale plaati i znatnu ratnu odtetu, imale su golema zaduenja kod svjetskih banaka. Pored zaduenja drava, graani u tim kriznim godinama takoer su posegnuli u zaduenje kod banaka kako bi odrali bilo kakvu egzistenciju. Na kraju rata su hipoteke graana i drava bile u bankama, a krediti su se vraali uz lihvarske kamate. Budui da je veina banaka gotovo u svim dravama svijeta bila u vlasnitvu idovske elite, to proizlazi da su narodi i drave potpuno ovisili o idovskim monicima. Njihova je mo uvrena i postajala je apsolutna i nedodirljiva. Primjerice u poraenoj Njemakoj, gdje broj idova nije prelazio vie od 1 % od ukupnog puanstva, samo je u Berlinu 1923. godine bilo sto i pedeset idovskih privatnih banaka, a samo jedanaest banaka je bilo u neidovskim rukama. Cionistiko-masonski utjecaj poslije Prvog svjetskog rata u SAD-u je postao neogranien. Gotovo sve industrijske, trgovinske i bankarske korporacije bile su u vlasnitvu lanova loa B'nai B'ritha. ak je i Samuel Gompers, poznati voa amerikog radnitva koji je tijekom rata estoko agitirao u korist rata, pouzdanik predsjednika Wilsona, bio austrijski idov. Zanimljivo je kako je taj povijesni idol svjetskog radnitva, Gompers, svojom krilaticom: Najvei zloin protiv radnika je poslovanje kompanije bez profita, uspio radnike otrgnuti od uestalih sporadinih trajkova, nezadovoljstava i pobuna, te ih kontrolirano udruene staviti pod ameriki barjak u slubu krupnog kapitala. Sjedinjene Amerike Drave su zemlja apsolutno po mjeri idovskog masonstva, liberalna drava koja nema politikog naroda. U takvoj sekularnoj, anacionalnoj dravi idovski se monici ne moraju dodvoravati vlasti, biti dvorski idovi, ve oni postaju stvarna velevlast. Upravo se to dogodilo u SAD-u poslije Prvog svjetskog rata, da se usred duhovne, umne i materijalne nadmoi idovskog religijskog bia idovi nisu amerikanizirali kao drugi doseljeni narodi, ve su se Amerikanci judaizirali. Judaizacija SAD-a stvoriti e kod svakog Amerikanca osjeaj pripadnosti Odabranom narodu koji ima misijsko poslanje da zavlada itavim svijetom. To poslanje e taj narod bestijalno initi kroz itavu daljnju povijest, jasno u ime svojih stvarnih gospodara. Postupno se mijenjala i masovnopsiholoka slika o idovima koja se stoljeima usredotoila na njihov religiozni i ekonomski mentalitet. Budui da idovi sami sebe gledaju teocentrino, tako su ih percipirali i drugi narodi, kao batinike soteriolokog i politikog mandata s Neba. Upravo zbog tog ogranienja koje je Zapad nametnuo idovima, te zbog njihove autohtone sklonosti, njihova se javna egzistencija izraavala u iskljuivo gospodarskim, poglavito financijskim aktivnostima. Meutim, upravo prema mesijanskom prorotvu Protokola sionskih mudraca, njihove aktivnosti kreu i u sasvim drugom pravcu, prema medijima, filmskoj industriji, umjetnosti, znanosti itd. Upravo za razvoj modernog novinstva u SAD-u moramo zahvaliti maarskom emigrantu, idovu Josephu Pulitzeru. Danas pedeset vodeih listova u SAD-u imaju za vlasnike idove, od kojih su velika veina lanovi B'nai B'ritha. Hollywood je u apsolutnoj kontroli idovskog masonstva (poznati su

104

idovski producenti Mayer, Goldwin, braa Warner, David Selznick, Harry Cohn i mnogi drugi), ali su i kao umjetnici u filmu dominirali idovi, od komiara Bustera Keatona preko Boba Hopea do Lennya Brucea. Oni jednostavno gospodare itavim show businessom u SAD-u, od mjuzikla, televizije, kazalita, izdavake industrije itd. 51 Pored ekonomske i medijsko-umjetnike sfere u kojima idovi dominiraju, sve vie prevladavaju u znanstveno-tehnolokoj sferi. Iako idovi ine svega 0,25 % stanovnitva svjetske populacije njih je meu dobitnicima Nobelove nagrade bilo 27 %. Taj podatak svakako objektivno ne govori o superiornosti idovskog intelekta poto je ope poznato da je institucija Nobelove nagrade praktiki masonsko-judejski politbiro i da rijetko tu nagradu moe dobiti tko nije toj grupaciji jako blizak. Meutim, tu injenicu ne treba niti sasvim odbaciti. U svakom sluaju su idovi, za razliku od neidova, kroz povijest razvijali svoj mozak puno vie nego svoje miie, to potvruju antropolozi sa Sveuilita u Utahu, Henry Harpending i Gregory Cochran. Poznati svjetski antropolozi su ustanovili da zbog mutacije gena kod idova, koja je rezultat izoliranosti od fizikog rada jo od srednjeg vijeka, prosjeni kvocijent inteligencije iznosi kod idova Akeneza 115, u odnosu na svjetski prosjek od 100. Osnivanjem Drutva naroda (Lige naroda) 24. travnja 1919. godine, potvrenog Versailleskim mirovnim sporazumom, otvoren je put Novom svjetskom poretku. U Engleskoj je britanski kralj Juraj VI. postao veliki majstor Middlesexa, engleske ujedinjene Velike loe, a gotovo svi pripadnici Anglikanske crkve, sveenici, episkopi i arhiepiskopi postali su lanovi masonskih loa. Poto je javno obznanjeno kako je itava kraljevska obitelj u lanstvu pojedinih loa, nametnula se percepcija za javnost kako je masonstvo polutajna karitativna i dobronamjerna ustanova koja je u slubi obinog ovjeka. Na takav odnos masonstva s javnim mnijenjem u V. Britaniji, koje se do danas nije nimalo izmijenilo, poznati engleski masonski pisac Paul Naudon je napisao: Nastala je simbioza masonskog duha i britanskog naina miljenja. U toj simbiozi, Okrugli stol, sredite svjetskog masonstva koje do danas kontrolira sve masonske elitistike organizacije, osniva 1920. godine nevladinu i neprofitabilnu organizaciju koja predstavlja prvu organiziranu kontrolu vladara svijeta nad ostatkom svijeta, Kraljevski institut za meunarodne poslove (Royal Institute of International Affairs), ili skraeno RIIA. Prvih est godina Institut je radio bez pridjeva kraljevski, da bi od 1926. godine opravdano nosio taj naziv poto je od tada na njenom elu britanski kralj ili kraljica. Kroz Institut su proli eminentni britanski masonski okultisti, lordovi, politiari, vjerski visokodostojnici, bogati industrijalci i bankari, medijski magnati itd. Svakako su Hrvatima najzanimljivija imena poput lorda Petera Carringtona, predsjednika RIIA-e, elnika NATO-a i jednog od onih koji su organizirali smjenu britanske premijerke Margaret Thatcher jer se svojedobno odupirala masonskom konceptu stvaranja ujedinjene Europe, zatim lorda Nicholasa Owena, glavnog tajnika NATO-a Georga Robertsona, te suradnika Instituta, hrvatskog kozmopolita Krste Cvijia. Godinu dana nakon osnivanja RIIA-e, 1921. godine u SAD-u se osniva sestrinska masonska organizacija, Savjet za vanjske veze (Council on Foreing Relations), odnosno CFR, kao nestranaka organizacija koja e privatnim pouzdanim osobama u SAD-u omoguiti da se bave politikom. Osnovali su je obitelji Rockefeller i Pratt te J. P. Morgan i Mandele House. CFR je uskoro postao vladar SAD-a, to se nije izmijenilo do danas. Nekoliko tisua vodeih amerikih imena, meu njima mnogi lanovi B'nai B'ritha, proli su kroz CFR: sadanji, proli i budui ameriki predsjednici, veleposlanici, svi ministri vanjskih
51

Petar vui: idovstvo i hrvatstvo, Croatiaprojekt, Zagreb, 2001., str. 243. i Emil i: Povijest hrvatskih neprijatelja, Vlastita autorska naklada, Zagreb, 2002., str. 393.

105

poslova, investitori sa Wall Streeta, vojni lideri Pentagona i NATO-a, bogati industrijalci i korporacijski lideri, vlasnici i glavni urednici medija, bankari, elnici sveuilita, senatori, kongresmeni, sudci ustavnog i vrhovnog suda itd. lanovi CFR-a redovito se sastaju javno i tajno. Na javnim sastancima stvara se dojam u javnosti da su oni jedna bezazlena organizacija koja organizira socijalne aktivnosti (razmjene ideja grupe privatnih graana i sl.). Na tajnim sastancima, koji su u biti neslubeni i daleko od javnosti, donose se strateke odluke o amerikoj i svjetskoj politici. to CFR odlui, to uskoro postaje i slubena politika SAD-a. lanovi CFR-a svjesni su svoje superiornosti kojom ele vladati itavim svijetom putem formiranja jedne svjetske vlade. Meu poznatijim direktorima CFR-a od osnutka do danas spomenimo slijedee: Allen Dulles, David Rockefeller, Averell Harriman, Cyrus Vance, Zbigniew Brzezinski, Peter Peterson, Paul Volcker, Henry Kissinger, George Bush, George Shultz, Warren Christopher, Brent Scowcroft, Alan Greenspan, Jane Kirkpatrick, Richard Holbrooke, George Soros itd. 52

Velikosrpski teror nad Hrvatima

Nakon petoprosinakih zloina iz 1918. godine stiu u hrvatsku vojne postrojbe Srba, a nova drava preko svoga vojnog zapovjednitva proglaava 28. travnja 1919. godine Hrvatsku neprijateljskim oblastima na koje se nee primjenjivati civilno sudstvo, nego prijeki sud prema paragrafu 298. srpskog krivinog zakona koji glasi: Stanovnici neprijateljskih oblasti koje je vojska zauzela, podleu suenju vojnih sudova. Strah, jad i nemo uao je u due Hrvata tijekom okupacijskog prisjedinjenja. Za svaku otpjevanu hrvatsku pjesmu ili manji verbalni prosvjed andari su batinali. Primjerice, pukovnik Petar Tesli, kada je bio u slubi u Bjelovaru, izradio je sam pravilnik za batinjanje na licu mjesta, bez suenja i utvrivanja krivice. U pravilniku je, meu ostalim, zapisano da svatko tko zagovara republiku, dobiva dvadeset i pet udaraca batinom. Nalazila se u pravilniku i kazna za andare koji su blago batinali: Tko blago batina, imade se istome toliki broj otrih batina odmjeriti. Svakako je nuno spomeniti bar jedan primjer stravine rigidnosti andarmerijskog sustava. Poto su andari u bjelovarskom kraju strijeljali jednog mladia, andamerijska uprava je ispostavila raun njegovim roditeljima na iznos od 100 dinara za ispaljenih pet plotunskih metaka. 53 Prosinakim masakrom sazrela je svijest u redovima hrvatskim domobrana kako se jedino revolucionarnim metodama Hrvatska moe oduprijeti velikosrpskom teroru zloglasne Kraljevine SHS. Veliki broj domobranskih asnika naputa zemlju i u Austriji i Maarskoj osnivaju revolucionarne organizacije, Hrvatsku revolucionarnu organizaciju, Hrvatski komitet, Hrvatske legije i dr. Zbog toga je ve 12. lipnja 1919. godine javno tuiteljstvo podiglo tzv. veleizdajniku optunicu protiv niza hrvatskih politiara i domoljuba, dr. Milana ufflaya, Rudolfa Vidaka, Gabrijela Hruhaka, Josipa poljarca, dr. Ivana Pilara, Franje kvorca, Andrije Medara, arlote Vidak, Antuna Paviia, Jakova Petria i drugih. U tom montiranom procesu, svi optuenici su dobili visoke kazne strogog zatvora bez dokaza krivnje. Posebnost ovog procesa je i to to je optuenike u sudskom procesu meu ostalim branio i dr. Ante Paveli.

52

Semir Osmanagi: Piramida moi na Planeti, Ameriki i britanski Savjet za meunarodne poslove, http.//alternativnahistorija.com/AH3.htm 53 Nedjeljko Kujundi: Hrvati u stoljeu smrti, H. P. P., Zagreb, 2000., str. 38., 39. i 44.

106

Znakovito je da je srpskoj batinakoj kamarili u obraunu s nepoudnim hrvatskim domoljubima Slovenija voljko nudila oruanu pomo, na elu sa svojim neupitnim autoritetom, katolikim sveenikom Antonom Korocem, predsjednikom Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba te prvim potpredsjednikom vlade Kraljevine SHS. Suradnja slovenskih i srpskih politiara bila je znakovita tijekom obje Jugoslavije. Takva politika slovenskih politiara Sloveniji je omoguavala veliku politiko-ekonomsku autonomnost te se ona kroz itavu zajedniku povijest razvijala kao drava u dravi. Dok je Hrvatska u zajednikoj dravi, osim politikog i moralnog ponienja, sustavno ekonomski iskoritavana i nije joj dozvoljen niti jedan vidni gospodarski iskorak, Slovenija se tehnoloki razvijala daleko iznad dirigirane jugoslavenske prosjenosti. Velikosrpski teror uskoro dobiva pripomo Hrvata-jugounitarista, organiziranih u Jugoslavensku naprednu nacionalistiku omladinu (JNNO). JNNO je osnovana u Splitu 25. sijenja 1921. godine po uzoru na Mussolinijeve crne koulje, a kao sljednik masonske Hrvatsko-srpske radikalne omladine. Osnivai su grupa mlaih hrvatskih sljedbenika velikosrbina Svetozara Pribievia, pripadnici borbenog krila njegove Demokratske stranke, koja je na izborima za ustavotvornu skuptinu Kraljevine SHS 1920. godine osvojila veinu glasova preanskih Srba i dio glasova Hrvata. Prvi predsjednik JNNO bio je Marko Nani, a tajnik Edo Bulat. Od veljae 1922. godine JNNO mijenja naziv u, javnosti poznatiju, Organizaciju jugoslavenskih nacionalista (ORJUNA). Zagovarajui rasno integralno jugoslavenstvo, velianje srpstva u kulturnom i politikom smislu te Srbije u kojoj vide mesijansku ulogu, na svoje neistomiljenike Orjunai odgovaraju razularenim terorom i krvavim fizikim i oruanim silnitvom. Njihova ideologija je bila jasna, istrijebiti sve elemente koji koe dravno postojanje i narodno jedinstvo. Izraavaju bezuvjetnu odanost dinastiji i kralju kojega smatraju najsjajnijim simbolom, idealom vaskrsenja i vladarom nedostinih moralnih visina. Vrhunac svog faistikog djelovanja dokazuju suraujui s etnikim pokretom od 1923. godine. Grad Zagreb smatraju sreditem hrvatskog nacionalnog i dravnog identiteta prema kojemu osjeaju samo mrnju i gaenje. Orjunai kao i njihovi predratni prethodnici, masonski radikalci, Vladimir erina, Oskar Tartaglije i dr, ideoloki nastupaju pod krilaticom: Slaveni moda, Hrvati nikada! Predsjednik Orjune dr. Mirko Korolija, koji se javno hvalio svojim dopisivanjem s Benitom Mussolinijem, bio je intendant i direktor splitskog kazalita. Ostali najeminentniji lanovi Orjune su bili: zloglasna braa Berislav i Budislav Grga Andelinovi, Ivo Tartaglija, Ljubo Leonti, Zvonko Jelaska, Ivo Petkovi. Vlado Matoi, Ivo Barbieri i dr. Zanimljivo je da je meu Orjunaima bilo i dosta hrvatskih pisaca i to: iro iin ain, ideolog i urednik Pobede, do 1958. godine kustos Muzeja Split, Sibe Milii, zanesen Skerliem pisao je ekavicom i irilicom, dobitnik je nagrade Srpske kraljevske akademije, a zavrio je u partizanima, Niko Bulatovi i uro Vilovi, o kojima je bilo govora, prikljuili su se za vrijeme Drugog svjetskog rata etnicima itd. Ta orjunaka povampirena horda batinala je i ubijala hrvatske domoljube, poglavito pripadnike Hrvatskog sokola, frankovce, katolike vjernike i ostale neistomiljenike. inila je to javno po trgovima i ulicama, ali je ulazila i u hrvatske kue gdje je pred obitelji tukla i masakrirala svoje rtve. Uas je vladao Hrvatskom. Danas nema vie fizikog zlostavljanja i batinjanja. Ali da li u Hrvatskoj duh Orjune jo uvijek ivi? Moda je danas pomalo besmisleno oduevljavati se Jugoslavijom, za to ima nadomjestak u Europskoj Uniji. Meutim, mrnja je oito vjena. Kako inae danas shvatiti animozitet prema Crkvi, naciji, hrvatskom barjaku i svemu onom to die hrvatski. Kako shvatiti odbojnost prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tumanu, prema hrvatskom vitezu Anti Gotovini, ili prema Marku Perkoviu Thompsonu? Jednako kao nekad prema dr. Anti Stareviu, dr. Josipu Franku, Antunu Gustavu Matou ili Stjepanu Radiu. Jednostavno, orjunaki duh umotan u masonsko globalistiko ruho, pod budnim okom orju-

107

nakih biolokih nasljednika, pomno bdije nad Hrvatskom. Ropski prostoduni hrvatski puk ponovo uti, dok utnja postaje hrvatskim grijehom...

Masonstvo Kraljevine SHS

Poto je Narodno vijee SHS krajem 1918. godine odobrilo preustroj masonske loe Ljubav blinjega u maticu velike loe, 11. sijenja 1919. godine loa Ljubav blinjega postaje Matica Velika loa Ljubav blinjega. Prigodom osnivanja Velike loe dolo je do velikih nesporazuma i sukoba izmeu brae koja su se tijekom rata intenzivno zalagala za Kraljevinu i onih drugih koji su bili pod utjecajem maarskog i austrijskog masonstva. Nadalje, bilo je i nezadovoljne hrvatske brae, iako u znatnoj manjini, nacionalno orijentiranih, koji su shvatili kobnu prijevaru stvaranja zajednike drave sa Srbima. Osim toga i idovska braa u Hrvatskoj izgubila su svoj ekskluzivitet, poto su im idovska braa u Beogradu nametala ulanjenje u Beogradsku lou Srbija, Zbog budue harmonije itavog masonstva, dio masona je zatraio dopust i pokrivanje zbog utemeljenja nove loe Grof Ivan Drakovi. Nova loa osnovana je 28. veljae 1919. godine, a svjetlo u lou je unio veliki majstor Adolf Mihali. Kada je dolo do stvaranja Kraljevine, loa Srbija prikupila je k sebi sve idove lanove B'nai B'ritha koji su bili ulanjeni u bekim i petanskim loama zavisnim od velike loe bekog distrikta. Loa Srbija koja je radila pod zatitom Velike Distriktne loe 11 u Istanbulu, dugo vremena nije dozvoljavala preanskim idovima da osnivaju zasebne loe, ve ih je prisiljavala da u nju stupe kako bi ih nauili patriotizmu i lojalnosti prema novoj vlasti. Tek je 20. studenog 1927. godine doputeno idovima u Hrvatskoj osnivanje zasebne idovske loe. Bila je to loa Zagreb pod brojem 1090, sa sjeditem u zgradi Srpske banke u Juriievoj ulici br. 2, koja je radila pod zatitom Velike Distriktne loe 11 u Istanbulu. idovska loa Srbija obuhvaala je elitu jugoslavenskog idovskog drutva. Meu mnogim eminentnim lanovima loe Srbija bili su: advokat David A. Alkalaj, direktor banke Metropol Samuel A. Alkalaj, direktor Srpsko-vajcarske banke Bencijon Aron, veletrgovac tekstilom Izrailo Aruetti, direktor Anilina A. D. Mika Efrajim, direktor srpske industrije piritusa Bernat Farka, izvoznik koe i agrarnih proizvoda Heinrich Fleischer, izvoznik ljiva i itarica Leo Glougner, direktor Kolonijalne banke Moric D. Lwy, trgovac galanterijskom robom Issak Medina, direktor Balkanske kreditne banke ivko Pijade, trgovac gumom i pisaim strojevima Alfred atner i mnogi drugi vlasnici kompanija, direktori banaka, veletrgovci, tvorniari, advokati, arhitekti itd. 54 U Beogradu je poetkom veljae 1919. godine na sastanku srpskog Vrhovnog saveta, koji je radio po kotskom ritualu s trideset i tri stupnja, Duan Milievi predloio da se utemelji u Kraljevini SHS jedinstvena Velika loa Srba, Hrvata i Slovenaca Jugoslavija, sa sjeditem u Beogradu. Kao ustupak hrvatskom masonstvu koje je radilo pod zatitom Ugarske Simbolike loe po ivanovskom ritualu na samo tri stupnja, i srpske loe su prihvatile ivanovski ritual. Dogovor je vrlo brzo postignut te je u Zagrebu odrana izvanredna Skuptina svih loa Srba, Hrvata i Slovenaca (zanimljivo je da u to vrijeme Slovenci nisu imali niti jednu lou) na kojoj je proglaena Velika loa Jugoslavija. Tim inom je ugaena Velika Matica loe Ljubav blinjega. Prvi veliki majstor Velike loe Jugoslavije koja je radila pod zatitom francuskog Velikog Orijenta bio je srpski masonski prvak uro Waifert. Pod obdijencijom velike loe radile su hrvatske loe Maksimilijan Vrhovec, Grof Ivan Drakovi

54

Emil i: idovski duh masonerije - II. dio, http://emilcic.exactpages.com/domagoj2.html

108

iz Zagreba i Budnost iz Osijeka, te srbijanske loe Sloga, rad i postojnost, Pobratim i umadija. Ujedinjeno jugoslavensko masonstvo smatralo je da je upravo njihova misija da stvori jedan junoslavenski narod. Tako je mason Duan Tomi uvjeravao inozemno masonstvo da je stvaranje jugoslavenske drave analogija talijanskom ujedinjenju iz prolog stoljea. On je dokazivao kako se Srbi, Hrvati i Slovenci meusobno razlikuju poput Milaneza, Pijemonteza ili Napolitanaca. Hrvatski mason Milan Marjanovi nacionalno ujedinjenje je prokomentirao: Cilj svake pojedine nacionalne masonerije ima da bude da svoju zemlju izgradi ili pregradi po uzoru masonske Velike Vlasti, da svoje sunarodnjake uzgoji prema masonskom tipu i da nae mjesto svome narodu u harmoninoj gradnji Novoga oveanstva... Na narod Srba, Hrvata i Slovenaca je jedan po korijenju svoje prolosti i samo kao jedan moe da procvjeta u budunosti.. Godine 1921. u Zagrebu je posveena nova masonska loa Pravednost, 1925. godine utemeljena je loa u Dubrovniku Sloboda, 1926. godine utemeljena je u Kotoru loa Zora, dok je iste godine u Zagrebu ponovo poela s radom loa Ljubav blinjega. Osnivanjem loe Prometej u Zagrebu 17. lipnja 1926. godine dolazi do velikog raskola u hrvatskom masonstvu. lanovi loe Prometej donijeli su deklaraciju kojom su istakli da ne postoji jugoslavensko slobodno zidarstvo, ve samo slobodno zidarstvo u pojedinim zemljama. Ta naelna izjava zapravo je bila kritika velikosrpskom politikom angamanu Velike loe Jugoslavije u kojoj se politiko jugoslavenstvo pretvaralo u velikosrpstvo. Sukob se zaotravao jer su, za razliku od srpskih masona koji su svoj rad usmjeravali kroz politiku, hrvatska braa iz loe Prometej smisao svoga rada vidjeli u iskljuivo humanistikom odnosu prema vanjskom svijetu. Znakovito je bilo i to to su se meu srpskim i idovskim masonima nalazili vodei predstavnici itavog drutva, od politiara, intelektualaca, umjetnika do gospodarstvenika i trgovaca, dok su hrvatski masoni mahom bili zavisni intelektualci i slubenici na vodeim funkcijama u dravi. Bilo je neznatan broj politiara jer su hrvatski politiari veinom bili u oporbi i masonstvo su poeli shvaati kao paralelni sustav velikosrpske hegemonije. 55 Jo se neto mijenjalo u srpskom masonstvu. Poznato je kroz povijest da su Srbi vjeto koristili svoje dvorske idove u svim kritinim trenutcima kada je dolazilo u opasnost njihovo hegemonistiko velikosrpstvo. Sada, kada su ponovo osnaili i dobili dravu po svom ukusu, pomo idova vie im nije bila potrebna. S druge strane u Hrvatskoj je idovima bilo sve dozvoljeno poto Hrvati nisu nikada bili antisemiti i gajili su sustavnu naklonost prema idovima, tako da za sjedite svog cionistikog pokreta u Kraljevini SHS idovi izabiru Zagreb. Osim toga u Zagrebu izlazi glasilo idovska smotra, kasnije idov, sve do 1941. godine kada dolazi do prve pojave antisemitizma u Hrvatskoj. Budui da je u zagrebakoj loi Prometej bilo mnogo uglednih idova na elu s poznatim hrvatskim idovom Ladislavom Sitzerom, dodatno se zaotrio sukob izmeu Velike loe Jugoslavije u kojoj se pojavio veliki antagonizam prema brai Mojsijeve vere i loe Prometej. Sukob je kulminirao kada je Veliki besednik Velike loe Damjan Brankovi javno napao idove. Rezultat sukoba je suspendiranje loe Prometej iz Velike loe Jugoslavije. Meutim, mnogi hrvatski masoni nisu bili zadovoljni tom suspenzijom te masonska braa iz novoosnovane loe Amititia, loe Ljubav blinjega te loe Prometej osnivaju 29. svibnja 1927, godine u Zagrebu Simboliku Veliku lou Libertas. Osnivanju su nazoila delegirana braa iz sve tri loe, meu kojima istaknimo dr. Vladimira Rukavinu, Dragutina Libermanna, Ignjata Fischera, Hugu Hoffmana, Feliksa Mikolaa, Milana Schwartza, Bogdana Nemia, Milana Vidmana, Branimira Domca i Janka Koevia. Za velikog majstora Velike loe
55

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 211., 221. i 244.

109

Libertas izabran je Veljko Tomi. Osnovana hrvatska velika loa jako je uzbudila brau u Beogradu. Secesionisti su javno napadani i usporeivani s blasfemiarima, govorilo se da su separatisti i radievci, a najvei napada je bio, a tko drugi, nego Adolf Mihali. Dokaz da je Velika loa Jugoslavija imala znatan utjecaj u svjetskom masonstvu taj je to Veliku lou Libertas nije priznala niti jedna inozemna velika loa. Osim toga nije se bez razloga ba u Beogradu 1927. godine odrao Meunarodni kongres slobodnih zidara. Budui da je Velika loa Jugoslavija radila pod zatitom francuskog Velikog Orijenta, Veljko Tomi okree se anglosaksonskom masonstvu traei u Londonu priznanje loe Libertas. U tom traenju potpore zanimljive su Tomieve izjave o romanskom masonstvu, kako to masonstvo nije pravo masonstvo, kako to nisu masonske radionice ve politiki klubovi itd. Za anglosasko masonstvo Tomi je pun hvale. On istie kako je masonstvo duhovna stvar te da je stoga anglosaski tip masonstva puno blii transcendentnosti, okultnosti i filozofiji nego politici. Meutim, Tomievi naivni pokuaji nisu urodili plodom, jer kolika god bila konkurencija meu masonstvom zbog borbe za prevlast, ono je ipak ponajprije masonstvo. Simbolika Velika loa Libertas nikada nije priznata, tako da su sve loe koje su radile pod njenom zatitom radile kao divlje loe. 56 Osnivanjem idovske loe Zagreb 1927. godine dio idova je iz zakutne Velike loe Libertas preao u lou Zagreb. Prvi veliki majstor bio je dr. Milan Schwartz koji je bio aktivni lan loe Libertas. Meu znaajnijim lanovima masonske loe Zagreb bili su: dr. Gavro Schwartz, aktivni lan loe Libertas Oskar Spiegler, advokat i vlasnik Tvornice likera i octa Hugo Bauer, direktor tvornice Herman Pollack i sinovi Alfred Bondy, lijenik u Merkuru dr. Marko Bauer, vlasnik tvornice kandita i okolade Union Slavoljub DeutschMaceljski, direktor banke Kreutzer Julije Fischer, direktor tvornice papira Laci Freund, industrijalac Matija Freund, vlasnik Pouzdanikog biroa dr. David Fehrmann, lijenik uro Jelinek, vlasnik prionice kave Konsum David Herzog, suvlasnici firme Pravedan i Hoffmann Vilim i Josip Hoffmann, veletrgovci vinom Milan i Dragutin Kasti, lan ravnateljstva Granuma Herman Kraus, vlasnik Trgovinske banke Benko Lovinger, advokat dr. Pavao Neuberger, ravnatelj Jugoslavenske destilacije drva dr. Rudolf Rodani, vlasnik Zagorke Armin Schneller, generalni direktor Slaveksa Alfred Spitz, ravnatelj Francuskog osiguravajueg drutva Union Lav Stern, profesor Aleksandar Szemitz, advokat dr. Lavoslav ik, vlasnik Ivanice Leo Tobolski, ravnatelj osiguravajueg drutva Sava Heinrich Wollak itd. injenica je da su se lanovi Velike loe Libertas poetkom drugog svjetskog rata stavili na raspolaganje poglavniku dr. Anti Paveliu, istiui kako je Velika loa uvijek bila arite hrvatskog domoljublja te da su se u njoj okupljali Hrvati koji su gajili nadu u bolje dane. Svakako je ta konstatacija u veoj mjeri tona. Iako je Paveli zabranio rad masonstvu te dao uhititi u studenom 1941. godine etrdesetak slobodnih zidara koja su otpremljena u Kaznionicu Stara Gradika gdje su zadrani do 6. travnja 1942. godine, u samom hrvatskom oslobodilakom pokretu Ustaa bilo jako puno masonske brae. Dokazi govore jo neto. Jako puno je idova bilo u vodstvu Hrvatske stranke prava, poevi od Josipa Franka, a kasnije takoer i u ustakom pokretu. Ne zaboravimo da su 28 idova, poasnih arijevaca, bili generali u vojsci Nezavisne Drave Hrvatske. Moemo li taj fenomen objasniti idovskom samomrnjom? Poznato je da kod svakog naroda ima autoovinizma (kod Hrvata ga je izrazito puno), tako da idovski fenomen samomrnje u itavoj Europi proizlazi iz toga to su ih svugdje smatrali tuincima i strancima, sa svim psiholokim, politikim i drugim posljedicama njihove nezatienosti i zaprijeenosti u kolektivnoj i individualnoj afirmaciji koje prate taj status i predrasudu koja iz
56

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 233., 234. i 237.

110

njega proizlazi. U Hrvatskoj je situacija bila u mnogo emu drugaija. idovi u Hrvatskoj nisu ivjeli u getu te je njihova samoizolacija i izdvojenost pripisivana njihovom mentalitetu. Integracija se odvijala pod munim teretom dilema: pokrstiti se ili ne, asimilirati se ili ne, biti cionist ili ne, biti idovski Hrvat ili hrvatski idov. Osim toga est je bio prigovor da idovi u Hrvatskoj slue tuinskim i protunarodnim vladama, da se niti ne trude nauiti hrvatski jezik i sl. 57 Upravo u tim injenicama treba traiti osvjeenje idova, kada oni ele oprati svu krivicu idovstva u Hrvatskoj, ispriati se svojim udomiteljima iji su dom zlorabili i skinuti tu krivnju kao prainu koja se generacijama taloila. Ti idovi koji e se odrei svog idovstva pristupat e u pravilu hrvatskim domoljubima i nacionalistima. Stoga nije ni sluajno to su se u Velikoj loi Libertas nali zajedno hrvatski domoljubi i idovi, bez obzira to je u toj velikoj loi dio idova vidjelo iskljuivo obrambeni mehanizam protiv rastueg antisemitizma Velike loe Jugoslavije.

Srbizacija Jugoslavije
Zablude i glavinjanja hrvatskih slavista, od Gajevog ilirizma, Strossmayerovog i Rakovog junoslavenstva, pa onda od 1903. godine srbo-hrvatstva, dole su na naplatu ustrojstvom zloinake Kraljevine SHS. Sve te politike fikcije su, koliko god ponekad izgledale kao svrhovito sredstvo za izvlaenje Hrvatske iz geopolitiki tekog poloaja, samo oblikovale srpski nacionalizam Vuka Stefanovia Karadia o Hrvatima kao Srbima katolike vjere. Dok su hrvatski politiki smuenjaci ponekad u srbo-hrvatstvu vidjeli samo pragmatino sredstvo za izlazak iz austro-ugarske potlaenosti, srpski politiari voeni britanskim masonskim prvacima Seton-Watsonom i Wickhamom Steedom u njemu su imali iskljuivu viziju svesrpstva. Zanimljivo je da Srbi, dok se jo nisu osjeali dovoljno jakima, pri ustrojstvu nove drave nisu htjeli ni uti za jugoslavensku dravu, ve je ona Vidovdanskim ustavom od 28. lipnja 1921. godine nazvana Kraljevina SHS. Iako bi prema nazivu drave trebalo naslutiti kako se radi o ravnopravnoj dravi triju naroda, ona to nikako nije bila. Hrvati su samo promijenili svoje gospodare, umjesto Maara doli su kudikamo politiki opasniji Srbi. U toj dravi, vazalu francuskog Velikog Orijenta, nastavljeno je sustavno posrbljivanje. Politika platforma za srbizaciju Hrvatske stvorena je parcelacijom itave Kraljevine kojom je itava drava bila podijeljena na trideset i tri oblasti. Parcelizacijom su izbrisani svi nacionalni identiteti pojedinih naroda, vodei rauna da u to vie okruga bude izmijeano stanovnitvo sa veinskim pravoslavnim ivljom. Kako su se pod vodstvom Srpske samostalne stranke (SSS), osnovane 1887. godine, kao i pod patronatom Srpske pravoslavne crkve, pravoslavni vjernici u hrvatskim zemljama za trideset godina posrbili, tako je srbizacija Hrvatske u novoj dravi krenula novim uzletom. Prelaskom na pravoslavnu vjeru, to je automatski znailo postati Srbin, dobivani su stanoviti ustupci, bilo u zapoljavanju u dravnoj slubi, darivanjem najplodnijeg dravnog zemljita, odreenih pogodnosti u gospodarstvu itd. U Zagrebu je ustanovljena pravoslavna metropolija, koja dotada nije postojala, a u podrujima gdje nikada nije bilo pravoslavnih vjernika grade se pravoslavne crkve (otok Vis, po Sloveniji itd.). Prema nekim procjenama u toj je neprirodnoj dravnoj tvorevini izmeu dvjesto i tristo tisua Hrvata prelo na pravoslavnu vjeru.

57

Petar Vui: idovstvo i hrvatastvo, Croatiaprojekt, Zagreb, 2001., str. 188. i 245.

111

Usporedno sa svetosavskom misijom Srpske pravoslavne crkve, stvaranja pravoslavnih Srba, Katolika crkva u Hrvatskoj doivljavala je bolne trenutke. Za diskriminaciju dviju Crkava kralj Aleksandar Karaorevi i velikosrpska kamarila imali su svesrdnu pomo u hrvatskim masonskim antiklerikalcima. Bilo je oito da vlada Kraljevine, poglavito za vrijeme radikala Nikole Paia, ne vodi samo velikosrpsku, ve i pravoslavno-klerikalnu politiku. U tom pravcu ile su i plae i mirovine katolikog i pravoslavnog klera, gdje su one za katoliko sveenstvo bile gotovo tri puta manje od pravoslavnog. Pravoslavni vladika imao je plau od 10.000 dinara, a katoliki biskup 3.976 dinara. 58 Svim silama se pokuao umanjiti utjecaj isusovaca u hrvatskom narodu, ak su postojale nakane da ih se istjera iz Kraljevine, a Katoliku crkvu u Hrvatskoj pokualo se reformirati. Intenzivirala se ideja o stvaranju Hrvatske starokatolike crkve po uzoru na Srpsku pravoslavnu crkvu u kojoj bi sveenstvo moglo posjedovati nepokretnu imovinu, nositi brade, bogosluja bi se obnaala na narodnom jeziku uz primjenu irilinog pisma, ukinuo bi se celibat, Crkva bi bila neovisna o Vatikanu i dr. Pod izrazitim utjecajem masonskih loa tu ve dugo osmiljenu ideju prihvatio je velik dio nieg sveenstva. Zavrni epilog toga plana bio je vrlo domiljat. Kada bi se praktiki poistovjetila oba bogosluja, pravoslavno srpsko i starokatoliko hrvatsko, oivotvorila bi se teza hrvatskih slobodnih zidara, kao i ostalih hrvatskih unitarista i dezorijentiranih junoslavista, da su Hrvati i Srbi jedan narod. Time bi se asimilacija Hrvata privela kraju. Velikosrpsko-masonska nastojanja nisu uzdrmali Katoliku crkvu u Hrvatskoj na elu sa zagrebakim nadbiskupom Antunom Bauerom, ve su je, suprotno oekivanju, osnaili. Vjerniki, nezadovoljni i potlaeni hrvatski puk svoje utoite nalazio je upravo u Katolikoj crkvi koja ga jedina nikada nije iznevjerila i ostao vjeran Svetom Ocu. Kako bi otrgnuli hrvatski puk od njegovog jedinog vrstog uporita, Svete Stolice, velikosrpski hegemonisti uz idejne sponzore slobodne zidare skrojili su povijesnu izmiljotinu da je Grgur Ninski bio simbol hrvatskog otpora Svetom Ocu i Rimu, ba kao i njegov kasniji sljedbenik Maksimilijan Vrhovec. Grgura Ninskog nazvali su hrvatskim Martinom Lutherom te mu 1929. godine na splitskom Peristilu podigli velebni spomenik. Spomenik je izradio najvei hrvatski kipar, slobodni zidar Ivan Metrovi. Vremenom se administrativni centralizam i unitarizam kao sredstvo za posrbljivanje pokazao kao neprikladan. Osim toga nije rijeeno hrvatsko pitanje, tako da velikosrpski vlastodrci postupno preuzimaju fikciju jugoslavenstva te se sad posrbljivanje Kraljevine nastavlja pod pojmom jugoslavenstva. Taj proces e se slubeno otvoriti estosijeanjskom diktaturom 1929. godine kada drava mijenja naziv u Kraljevina Jugoslavija. Tada se pod pojmom jugoslavenstva sve centraliziralo, to je trebalo rijeiti i hrvatsko (jugoslavensko) pitanje. Znakovito je da je u Hrvata zanos jugoslavenstvom naglo splanjavao kako su Srbi postupno prigrlili nekada omrznuti pridjev jugoslavenski te ga poeli smatrati sinonimom za srpski. U Hrvata se postupno javljao javni prezir prema jugoslavenstvu jer je lako bilo dokuiti da jugoslavenstvo nije samo zabaurivanje centralizacije i unificiranja, ve oita srbizacija. Odjednom je iluzija jugoslavenstva postala omraena kod veine hrvatskog naroda te se stvarala fronta, kao za vrijeme dr. Ante Starevia, protiv jugoslavenstva. To je praktiki znailo da su Hrvati u najteem periodu svoje povijesti ponovo postali svjesni svog nacionalnog identiteta te su poeli pruati otpor sustavnoj srbizaciji, jednako kako su to inili maarizaciji u doba dualistike Austrougarske Monarhije. 59

58

Franjo Tuman: Hrvatska u monarhistikoj Jugoslaviji, Knjiga prva, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1993., str. 354. 59 Ivo Pilar: Uvijek iznova Srbija, Consilium, Zagreb, 1997., str. 74., 76.i 86.

112

Stvaranjem Kraljevine Jugoslavije i uvoenjem diktature masonstvo nije zabranjeno. Dapae, u toj vladi Petra ivkovia od 6. sijenja 1929. godine meu ministrima su prevladavali masoni. Hrvatski masoni u toj vladi bili su posve apolitine osobe, jugoslavenski orijentirane bez hrvatskog identiteta: Juraj Demetrovi, Stanko vrljuga, elimir Maurani, Marko Kostreni i Oto Frange. Srbizacija preanskih krajeva nastavljena je jo veim intenzitetom. Tako se primjerice srpski svetac Sava, Sava Nemanji, koji je prvi iz kraljevske obitelji Nemanji, podrijetlom hrvatske, preao na pravoslavnu vjeru, uveo kao patron u sve osnovne kole. Velianjem svetog Save u svim osnovnim kolama veliala se i srpska vojska i etniki odredi, a srpski nacionalizam kao i srbizacija pod krinkom jugoslavenstva poistovjeivala se s brigom za ouvanje Jugoslavije. Dobivi ime Jugoslavija, Kraljevina je podijeljena u devet banovina. Hrvati su se ponadali boljemu poto im je odgovarala koncesija u primjeni starohrvatske, povijesne i dravotvorne institucije bana i banovina. Meutim, uskoro su Hrvati uvidjeli da su podvalom banovina ponovo izigrani. Dok su nekada banovi bili vicekraljevi, sada su degradirani na obine okrune predstojnike bez ikakve samostalnosti. Osim toga, vodenim banovinama odreene su administrativne granice bez ikakvog nacionalnog, ekonomskog i prometnog smisla, jedina je bila vodilja da u to vie banovina Srbi imaju veinu. Hrvati su tako bili u samo dvije banovine veina (Savskoj i Primorskoj), dok su Slovenci dobili svoju banovinu na itavom slovenskom teritoriju. Izmeu tih dviju hrvatskih banovina vjetim araniranjem granica, kao klin se usidrila Vrbaska banovina sa srpskom veinom. Tako je pet i pol milijuna Srba koji su inili 42% drave dobilo i slubenu politiku vlast nad 72% cjelokupnog teritorija Jugoslavije. 60 Zanimljiv je taj hrvatski narod. Voen je pokvarenom inteligencijom, kako ju je nazivao Radi, koja nije imala nikakvog ideala osim da slui tuincu i da promie svoje vlastite probitke. Ta je izdajnika inteligencija, ili bolje reeno tuinske sluge, koja se gotovo kroz itavu povijest dodvoravala masonskim elitistima, usadila Hrvatima da trebaju utjeti, trpjeti i moliti Boga da im titi tue zakone. Hrvati, kao potomci najhrabrijih ratnika starog svijeta, ostajali su preesto bez narodnog ponosa i pokorniki izvravali volju tuinskih vladara. Upravo se to dogodilo hrvatskom narodu ulaskom u svoju tamnicu zloinake drave. Ne samo da je u nju odveden zaslugom svojih podanikih i uliznikih politiara, ve su upravo tu tamnicu ti isti politiari i osmislili. Hrvati su se konano otrijeznili pod terorom vojnike izme odbacivi halucinaciju jugoslavenstva kada su shvatili da u toj nakaznoj tvorevini Srbi Hrvatsku smatraju svojim ratnim plijenom, to je s rezignacijom Ivo Pilar prokomentirao: Narod, koji je prije 10 godina napunio svijet svojom vikom, da hoe u dravnu zajednicu sa Srbima, a danas, 10 godina kasnije, ga opet ispunjava vikom, da hoe van iz te zajednice, prirodno ne moe biti shvaen vrlo ozbiljno. Meutim, taj isti samaritanski narod, pun nepovjerenja u sebe, uskoro e ponovo zaboraviti i oprostiti te povjerovati svojim izdajnikim politiarima i ponovo ui u zajednicu sa Srbima, u jo puno goru tamnicu i ropstvo Titove Jugoslavije. A to se danas dogaa? Pa zar Hrvati uope ele svoju slobodu?

Politiki zaokreti Stjepana Radia

U prvom desetljeu Kraljevine meu hrvatskim politiarima svakako je najznaajniji i najzapaeniji bio Stjepan Radi (1871.-1928.). Radi e u hrvatskom narodu ostati pamen
60

Ivo Pilar: Uvijek iznova Srbija, Consilium, Zagreb, 1997., str. 54. i 55.

113

kao najblistavija linost toga doba koja je imala izuzetne zasluge za ouvanje kakvog takvog poloaja Hrvata u Kraljevini, kao ne samo predsjednik jedne stranke ve neupitni voa hrvatskog naroda, kao narodni tribun, kao socijalni mesija, kao reformator suvremenog doba, poput Gandhija, i kao iskreni hrvatski muenik. Danas Radia doivljavamo kao idealista koji je krv i svoj ivot poloio pred velikosrpskom hegemonijom na braniku tisuljetne hrvatske dravnosti. No je li ba tako? Stjepan Radi se moe promatrati i iz posve drugog kuta. Radiev politiki ivot je pun kontroverzi. On je patrijarhalni populist, zaetnik filozofije pragmatizma u hrvatskoj politici, to se najbolje oituje u brojnim promjenama imena HSS-a, poglavito ako bi stranci bilo zabranjeno politiko djelovanje po osnovi protuustavnosti imena stranke (Republikanska). Na tom svom putu Radi je vie puta mijenjao taktiku i traio nove, esto sasvim oprene saveznike, pa ak je na pragu ilegale traio savjet i od Kominterne. Radi je jo kao gimnazijalac zbog politikog djelovanja iskljuivan iz kole i zatvaran. Nakon spaljivanja maarske zastave prigodom posjeta Franje Josipa I. Zagrebu u listopadu 1895. godine osuen je na est mjeseci zatvora i iskljuen sa zagrebakog Pravnog fakulteta. Nastavio je studirati u Pragu, ali je uskoro iskljuen s prakog sveuilita. Potom studira u Peti, odakle je takoer iskljuen tako da mu je onemogueno studiranje na itavom podruju Austrougarske Monarhije. Konano je u Parizu 1899. godine zavrio Viu politiku kolu poslije koje se nastanjuje u Pragu. U Pragu se Radi zanosi i oduevljava idejama panslavizma velikog srbofila Tomaa Masaryka, smatrajui Hrvate, Srbe i sve june Slavene jednim narodom, od Triglava do Balkana. Poto ga je policija protjerala iz Praga jedno vrijeme ivi u Zemunu gdje uspostavlja veze s uglednim srpskim politiarima i tiska lanke u Srpskom knjievnom glasniku. Od 1902. godine Radi ivi u Zagrebu i radi kao tajnik Hrvatske ujedinjene opozicije. S bratom Antunom 1904. godine osniva HPSS (Hrvatsku puku seljaku stranku) koja se protivi austrijskom i maarskom hegemonizmu. Stvaranjem Kraljevine Radi se postupno trijezni od halucinacije juno-slavenstva da su Hrvati i Srbi jedan narod, te jasno razluuje masonsku podvalu podmetnutu Hrvatskoj o ujedinjenju u zajedniku dravu. Znakovito je da je Radi tijekom itavog svog politikog djelovanja na masonstvo gledao izrazito negativno (sasvim suprotno od njegovih nasljednika) te je lanovima svoje stranke zabranjivao ulanjenje u masonske loe. Radi se otro suprotstavljao politiarima u Jugoslavenskom odboru, kao i Narodnom vijeu koje je pod palicom Svetozara Pribievia uurbano i na centralistiko-hegemonistiki nain provodilo ujedinjenje junoslavenskih zemalja. Prema Radievom miljenju trebala se prvo stvoriti zajednika drava slavenskih naroda s prostora Austrougarske Monarhije koje je kontroliralo Narodno vijee, te od amerikog predsjednika Wilsona traiti zatitu za tu dravu. Nakon stvaranja takve drave moglo se pristupiti u ravnopravne pregovore s Paievom Srbijom. Tada je Radi izgovorio slavnu reenicu: Srljate kao guske u maglu! Na mirovnoj konferenciji u Versaillesu, Radi se obraa Memorandumom u kojemu zahtijeva za hrvatski narod pravo na samoodreenje i izraava elju da Hrvatska svojom voljom stupi u ravnopravnu federativnu zajednicu sa Srbijom i Crnom gorom. Svi ti vapaji ostaju neusliani te je u oujku 1919. po nareenju upravitelja Hrvatske Pribievia Radi uhien. Puten je dan pred izbore, u studenom 1920. godine. Na izborima za Ustavotvornu skuptinu odranih 28. studenog 1920. godine Radieva HPSS osvaja 50 zastupnikih mandata. Stranka mijenja ime u HRSS (Hrvatska republikanska seljaka stranka) te se oslanja i na drutveni sloj hrvatskih graanskih biraa. Time je stranka zadobila obiljeje institucionaliziranog nacionalnog pokreta koji, iako se nije borio za ruenje zloinake drave, borio se za njezino preureenje na federalnoj osnovi.

114

U tom politikom zaokretu stranke, Radi svejedno nikada nije u svoj politiki koncept ugradio nezaobilaznu povijesnu komponentu Hrvatske (za razliku od Mussolinijevog oslonca na tradiciju rimskog imperijalizma, Paieve krilatice o snanom Duanovom carstvu ili Bethlenovog simbola krune svetog Stjepana), a bez oslonca na svoju povijest, koja je kod Hrvata itekako znaajna i slavna, nema jamstva za budunost naroda. Jer protiv Stjepanove krune, protiv srpskog carskog dijadema, protiv rimskog imperijalizma, ideja slavne Tomislavove drave ne smije se odbaciti. S Tomislavovom dravom Radi je trebao kombinirati svoju ovjeansku republiku, dok na Stranku prava nije smio gledati kao na politike protivnike, ve na korektiv sadanjosti koji spaja prolost s budunosti. Tek kad je Radi djelomino prigrlio ideju Starevievog pravatva, njegova stranka je zadobila bezuvjetnu potporu veine hrvatskog naroda. 61 Stjepan Radi odlazi 21. srpnja 1923. godine u emigraciju, najprije u Englesku, a zatim u Austriju i u Sovjetsku Rusiju, kako bi pridobio njihovu pomo u borbi za rjeavanje hrvatskog pitanja. Meutim, Radi nije poznavao pravu mo masonstva tako da je bio duboko razoaran to pomoi nije bilo ni od koga. Umreeno masonstvo ga je vratilo kui. U Engleskoj su mu Seaton Watson i Wickham Steed, koji apsolutno nisu podravali Radiev separatizam, savjetovali da ode u Beograd i da u Narodnoj skuptini poradi na rjeenju hrvatskog pitanja te da se sporazumi s potenim Srbijancima, istaknutom masonskom braom, Ljubom Davidoviem, Jocom Jovanoviem Pionom i dr. U Rusiji se Radi ne libi ulaniti svoju stranku 1924. godine u Seljaku internacionalu koja je bila pod patronatom Tree komunistike internacionale. Njegovo pribliavanje komunistima moda treba gledati i kao traenje pomoi od jedne nove velevlasti, kako Hrvatska ne bi bila pod Srbijom, ve njoj ravnopravna. Za hrvatski narod, koji je Radi sve vie poeo osjeati kao poseban, a koji je potlaen i ugnjetavan u Kraljevini SHS, koji se ne moe pomiriti sa stanjem nametnutim Versailleskim sporazumom, sve je vie sagledavao njegovo samoodreenje. U stavove Sovjetske Rusije, koji su bili istovjetni stavovima carske Rusije glede bezuvjetne potpore balkanskoj dravi, Radi se vrlo brzo razoarao jer za njega je balkanska drava (za razliku od nekih dananjih politiara) znaila dravu bugarskog, srpskog i makedonskog naroda. Smatrao je da je to Balkan, koji nema nikakve zemljopisne veze s Hrvatskom, a poglavito ne kulturne i politike. 62 Po povratku u Zagreb u sijenju 1925. godine Radi je uhien i predan sudu. Puten je tek nakon to je njegova stranka 27. oujka 1925. godine dala izjavu u Narodnoj skuptini da priznaje monarhiju, centralistiki Vidovdanski ustav, postojei dravni poredak i nakon to je stranka promijenila ime u HSS (Hrvatska seljaka stranka). Stranka u potpunosti okree svoju politiku, a Radi ravno iz zatvora sjeda u ministarsku fotelju vlade Nikole Paia. To je znailo da je Radi napustio sve ono za to se hrvatski narod sedam godina borio. Osim toga Radi ne samo da prihvaa stanje u Kraljevini kakvo su stvorili Pai i Pribievi, to je ranije odluno pobijao, nego se odrie i narodne i politike osebujnosti Hrvatske to je bilo jednako odricanju od nacionalnog identiteta Hrvata. Teko je pravdati taj Radiev politiki potez. Valjda je tada mislio kako e kod srpskih vlastodraca kao ministar postii za Hrvate ono to nije mogao svojim ranijim prkosom. Bila je to samo obmana jer Radi kao ministar nije mogao nita izmijeniti. Primjerice, kada je Radi prigodom jednog posjeta Dubrovniku kao ministar prosvjete suspendirao direktora Muke uiteljske kole masona M. ordevia zbog protuhrvatskog djelovanja, ovaj se toj naredbi ministra nije pokorio. ordevi se jednostavno obratio masonu Jovi Aleksijeviu u Beograd i od suspenzije nije bilo nita. Ovim prenaglim zaokretom Radi je izazivao zaprepatenje meu zastupnicima Hrvatske stranke
Milan ufflaj: Radi, Bethlem i Mussolini, Hrvatska misao, 24. IV. 1924. Franjo Tuman: Hrvatska u monarhistikoj Jugoslaviji, Knjiga prva, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1993., str. 398.- 402.
62 61

115

prava koji sa disidentima HSS-a osnivaju Hrvatski blok u ime kojega je dr. Stjepan Bu u beogradskoj Skuptini podnio deklaraciju da, bez obzira na sporazum izmeu Radia i Paia, hrvatski narod ide putem svoje suverenosti te da su za nj mjerodavni samo zakljuci Hrvatskog sabora. Radia je sve vie karakterizirao biljeg antiklerikalizma. Poznata je njegova izreka: Vjera je odnos ovjeka s Bogom, a ne s popom, Radievi estoki istupi bili su upueni hrvatskim biskupima, poglavito protiv krilatice da smo mi Hrvati katoliki narod. Za Radia je ta konstatacija bila neprihvatljiva, jer je smatrao da se njome Katolika crkva odrie etvrtine hrvatskog naroda islamske vjeroispovijesti. Moda je time Radi djelomino bio u pravu, ali zar Hrvati ne mogu biti katoliki narod sve dok god u njemu ima skupina koji se priznaju Hrvatima, a nisu katolici? Pored brutalnih istupa prema katolikom kleru rimske crkve, Radi je vatreno zagovarao odcjepljenje Crkve od Rima i stvaranje jake Hrvatske starokatolike crkve. Oito da Radi nije shvatio da bi se pribliavanjem takve Crkve Srpskoj pravoslavnoj crkvi hrvatski narod u potpunosti onesposobio za politiki ivot. Radi je uskoro doao u neodrivu situaciju jer tom svojom politikom nije mogao zadovoljiti ni Hrvate ni Srbe. Dok je u Hrvatskoj Radieva stranka gubila birae, njegova neodoljiva demagogija ostavila je dubok dojam u Bosni i Hercegovini i Srbiji, a poglavito u Makedoniji. Prikljuili su mu se srpski nezadovoljnici, poput voe demokrata u Hrvatskoj, velikosrbina Svetozara Pribievia koji je na neki nain doivljavao svoju katarzu, dr. Sekula Drljevia, prvaka crnogorskih federalista itd. Ubrzo se naslutila Radieva opasnost po budunosti srpstva. Ubijen je na otvorenoj sjednici parlamenta 20. lipnja 1928. godine. Radieva smrt je u besmrtnost vinula HSS koju je u jednom trenutku podupiralo ak 77% Hrvata. Ubojstvo Stjepana Radia i masonska akcija protiv Katolike crkve znatno su pojaali identifikaciju hrvatstva i katolicizma, dogodilo se ono protiv ega je Radi uvijek istupao. Njegove politike pogrjeke muenikom smru su bile okajane, a pokopan je u Zagrebu s kraljevskim poastima. Da je Radi kojim sluajem poivio jo dvadesetak godina povijest bi o njemu sasvim drugaije pisala. Njegova politika ne bi bila politika ekanja poput Maekove, nego politika djelovanja. Stoga sve Radieve kontroverze u politici treba realnije sagledati, a ne stvarati od njega ono to on nije niti izbliza bio. Zanimljivo je da su mnoge, pa ak i oprene politike grupacije, utkale Radievo djelovanje u svoj politiki okvir. Jasno, svatko samo dio onoga to mu treba. Veliao ga je i cijenio dr. Ante Paveli uzimajui njegovu desnu ruku, dok se Titov reim ponosio onom drugom lijevom rukom. Dananje ga stranke gotovo sve rado istiu jer Radi je za njih najpopularniji i najsvjetliji lik hrvatske povijesti, pa kako onda ne istaknuti taj lik, iako ni sami esto ne znaju zato.

116

V. MASONSKA OPSJENA DRUGOG SVJETSKOG RATA

Marksistiki komunizam
Posljedice Prvog svjetskog rata bile su uasne. U kranskim zemljama, Rusiji, Meksiku i panjolskoj, proganjanje vjernika poprimilo je zastraujui oblik. Demonski masonski antikatolicitam pobjednika rata razruio je i rasklopio Austrougarsku Monarhiju i juni dio katolike Njemake, dok je protestantska sjeverna Prusija ostavljena neokrnjena. Meutim, Sotona i njegovo okultno masonstvo koje je bilo apsolutni vladar sila pobjednica u ratu nisu dugo likovali. Iz pepela se uzdie katolika Poljska, katolika Irska postaje samostalna drava, a papi se priznaje 11. veljae 1929. godine potpuna vlast nad 44 hektara grada Rima. Umjesto da sotonsko masonstvo uniti Crkvu, razdoblje izmeu dva rata moemo ak nazvati zlatnim dobom katolike akcije. Katolianstvo se irilo na sve kontinente, a mnoge njene misije odlaze diljem Afrike i Azije. U dravama izvan anglikansko-judejske jurisdikcije masonstvo je moralo neto uiniti. Poto je ve ranije stvorilo komunizam kao ideologiju ateizma i obrauna s kranstvom, te Mussolinijev faizam kao branu od germanskog silaska na jadransku crtu ivota, na red je doao i nacizam. Nacizam kao naoko oprena ideologija komunizmu, trovat e se demonskim nauavanjem koje e ga poticati na likvidaciju istonih kranskih drava, Austrije, ehoslovake i Poljske (nikako prema Grkoj, Turskoj i sl. da se ne ugrozi masonska arterija svjetskog puta prema Bliskom istoku) dok se ne izazove sukob sa Sovjetskom Rusijom. Zavrna faza tog masonskog plana je rat izmeu ta dva avolja eda kojima su neupitno upravljali demoni te na njihovim razvalinama stvoriti svoje carstvo. Stvoriti e se urota ljudi u zlu, jedinstvena svjetska drava iji je proces zapoeo Prvim svjetskim ratom, a o kojem masonstvo tei jo od kule babilonske. Jedan od najveih masona 20. stoljea, Winston Churchill u svom govoru poetkom Drugog svjetskog rata javno je razotkrio stvaranje jedinstvene svjetske vlade predviajui Luciferovu svjetlost koja e zasjati itavim svijetom: U prolosti imali smo svjetlost to svjetluca, danas imamo svjetlost koja plamti, a u budunosti svjetlost e sjati preko zemlje i mora... Nakon Lenjinove smrti 1924. godine, masonstvo itavog svijeta pozorno je oslukivalo to e se dogoditi u Sovjetskom Savezu. idov Lav Trocki je kao duhovni voa Listopadske revolucije trebao preuzeti vlast, ali dogodilo se neto to idovska braa nikako nisu htjeli: Josif Visarionovi Dugavili, zvani Staljin, poznat po krvolonosti i okrutnosti u boljevikom puu, udruio se sa idovima Zinovjevim i Kamnjevim, optuio je i uklonio Trockog i preuzeo vlast. Kasnije se taj Gruzijac, koji u mladosti nije niti znao ruski jezik, rijeio i Zinovjeva i Kamnjeva, kao i gotovo svih prvoboraca Listopadske revolucije. Od stotinjak prvaka revolucije oko devedeset ih je streljano ili protjerano. Boljevika revolucija, iako dijete loe B'nai B'ritha, okrenula je pilu naopako. Meu milijunima ubijenih i prognanih u Sibir nisu poteeni ni idovi, a poglavito ne slobodni zidari. Marksistiki komunizam ubijao je ljude ne zato to su poinili zlo, nego zato jer pripadaju klasi ljudi koja je objektivno tetna. On uvodi naelo objektivne krivnje, ubija ovjeka radi ovjeanstva, ubija sadanje ljude da bi budui narataji bili sretni. Dogme ove najkrvavije svjetovne religije su zapravo presude, nakon njih slijedi smaknue onih koji te dogme ne prihvaaju. Neistomiljenici postaju zloinci koje se sotonizira i bestijalizira kao 117

ivotinje liene ovjenosti. Radi toga komunisti uope ne smatraju da ubijaju ljude, nego narodne neprijatelje koji nisu ljudi. Hvaljeni ruski pisac Maksim Gorki piui svom prijatelju, efu zloglasne tajne policije GPU, 1932. godine je rekao: Klasna se mrnja mora njegovati organskom odbojnou prema neprijatelju kao niem biu. Moje je intimno uvjerenje, da je neprijatelj u potpunosti nie bie, degenerik na fizikoj razini, ali takoer i na moralnoj. Komunistiki zloini protiv ovjenosti su rezultat ideologije koja reducira univerzalnu narav ovjeka na partikularno socio-povijesno stanje, stoga komunisti shvaaju masovne likvidacije kao svoj doprinos socijalnom darwinizmu. 63 Za razliku od Hitlerovog nacizma koji se hranio germanskom mitologijom i teutonskim poganizmom pa je stoga nacistika ideologija bila zastarjela i etniki ograniena u svojoj privlanosti, marksistiki komunizam koji priziva cijelo ovjeanstvo i pseudobogove prosvjetiteljstva kudikamo je privlaniji. Stoga ne samo da je ta ateistika ideologija privlana i u suvremenom svijetu, ve su nju poduprli i saveznici poetkom Drugog svjetskog rata u borbi protiv zastarjele nacistike ideologije teutonskih bogova. Dok su Hitleru masonski saveznici objavili rat prigodom napada na Poljsku, blagonaklono su gledali kako Staljin takoer napada s druge strane tu istu Poljsku, okupira baltike zemlje, napada Finsku, od Rumunjske oduzima Besarabiju i Bukovniju itd.

Hitlerov nacizam
Nacizam je iznikao na uskrslom teutonskom poganizmu kojim su se nadahnjivali Richard Wagner, Houston Stewart Chamberlain, Johann Wolfgang von Goethe i mnogi drugi umjetnici. Najizravniji je bio beki novinar Guido von List (1848.-1919.) koji je s etrnaest godina stao ispred katedrale Svetog Stjepana u Beu i sveano se odrekao svoje katolike vjere i zakleo se da e jednoga dana izgraditi hram posveen poganskom bogu Wotonu (krani Wotona smatraju Sotonom). Kada je von List sa svojim prijateljima slavio 1875. godine ljetni solsticij na vrhu brijega u blizini Bea, uivajui u oboavanju Sunca, vidljivo utjelovljenje poganskog boga Baldera, zakopali su osam boca vina paljivo poloenih u obliku svastike. To je bilo prvi puta da je svastika (svastika dolazi od sanskrtske rijei svastike, to znai blagostanje, dobra srea) dovedena u vezu s obnovom germanske mitologije. Simbol je poznat i kao kukasti kri, malj boga Thora, a od 1920. godine postao je slubeni amblem Nacionalsocijalistike radnike stranke Njemake. U takvom ozraju rastueg teutonskog poganizma i germanske mitologije pojavio se Adolf Hitler. Hitler nije vjerovao u pravoga Boga, ve se po uzoru na Wagnera nadahnjivao germaskom poganskom religijom, a poslije Prvog svjetskog rata prestao je biti i formalni katolik. Prema Svetoj Stolici imao je negativan stav, ali nije htio unititi vjeru u obinom puku koji je vapio za Bojom pomoi. Stoga ni voe obnoviteljske poganske germanske religije nisu doekane s prevelikim oduevljenjem u samom vrhu nacistikog reima iako je primjerice Heinrich Himmler bio vatreni zagovaratelj poganizma te je sa svojim SS-ovcima odravao poganske obredne inicijacije. Oko Hitlera se okupljala falanga Antikrista: sinarsi, ezoteristi, patrijarsi gnostikih crkava, idovski kabalisti, tibetanski sveenici, teozofi drutva Thula i ostali demonski mistiari. Teozofskom drutvu Thula, iji je voa bio Karl Haushofer, pripadali su Hitler, Hess, Goring, Rosenberg, dr. Morrel, itd. Hitleru je na Novu godinu 1933. Jan Hanussen, praki idov pravim imenom Harschel Steinschneider, dao udesni talisman, korijen
Branimir Luki: Psihopatologija komunizma, Zloinaka ideologija, http://hakave.org/index.php?option=com_contet&viw=artkle&id
63

118

mandragore, klju moi. Hanussen je tada napisao, govorei o mandragori, da e Hitler uskoro doi na vlast i vladati dvanaest godina. Mag Hanussen je u Hitleru naao najboljeg uenika i tijekom nonih seansi pripremao ga za vou. Meu ostalim je zamislio i pripremio paljenje Reichstaga, a njegov utjecaj, kako na duhovno rastrojstvo Njemake, tako i na pripremanje nacizma i stvaranje Hitlera, bio je sudbonosan. Ve u sijenju 1933. godine Hitler je, kako je arobnjak Hanussen prorekao, doao na vlast, a u travnju iste godine gavrani su u jednoj umi izmeu Barutha i Neuhrofa iskljucali Hanussenov le. Praki kabalist je izvrio svoju demonsku ulogu. Korijen mandragore e Hitler itavo vrijeme uvati u Obersalzbergu. Nakon dvanaest godina, Hitlerov le je izgorio u bunkeru. 64 Gotovo je izvjesno da su na Hitlera najvie utjecali pripadnici okultnog sotonskog drutva Iluminata koje je u 18. stoljeu osnovao pokrteni bavarski idov Adam Weishaupt. Poto je Hitler nakon neuspjelog pua u Munchenu 1923. godine osuen na pet godina zatvora, u zatvoru pie memoare i nastaje njegovo poznato djelo Mein Kampf (Moja borba). Kako je ope poznato da vodeu ulogu u Iluminatima ima jedna od najbogatijih obitelji svijeta, Rothschild, a znajui da je i Hitler bio jedan od izdanaka te obitelji, vjerodostojna je teza da su Rothschildovi osmislili pisanje Mein Kampfa. Naime Rothschildovi su vrlo rano uoili Hitlerovu karizmu, njegov talent i sklonost da bude voa te su za nadgledanje pisanja Mein Kampfa angairali Karla Haushofera i Rudolfa Hessa. Namee se osnovno pitanje zato su Rothschildovi, kao i ostalo demonsko masonstvo, injektirali u Hitlera, osim vjerovanja u germanski poganizam, i estoki antisemitizam? Kako je to spojivo ako znamo da su idovski okultisti i elitisti dominirali u anglosaksonskom i romanskom masonstvu, a idovske loe B'nai B'rith bile u uzletu? Jer itav Mein Kampf pisan je kao antisemitski pamflet. U Mein Kampfu Hitler iznosi svoja zapaanja o stanju gospodarstva, trgovine, banaka, tiska, umjetnosti, sveuilita, Crkve, vlasti i nemorala u Austriji i Njemakoj. On za takvo dekadentno stanje optuuje idove koji dominiraju u svim segmentima drutva, te i sam priznaje da je postao fanatini antijudaist. Prema Hitleru, idovski narod je uvijek stvarao dravu u dravi, elei da se idovstvo kao religija poistovjeti s rasom i nacijom jer im je religija sredstvo za ouvanje rase. Hitler u Mein Kampfu konstatira da idovstvo nije religija, nego rasna zajednica. Priznaje da su idovi narod jai od arijevskog, jer kako bi u suprotnom preivjeli dva tisuljea bez drave. Problem je u tome to idovi svoju snagu i umijee ne stavljaju u slubu ire drutvene zajednice, ve je koriste iskljuivo za vlastiti probitak i interes. O idovima kao nomadskom narodu Hitler pie da nisu ak ni nomadi budui da i nomadi imaju odreeno stajalite prema radu, a idovi su uvijek bili samo paraziti na tijelu drugih naroda. Hitler podsjea da su na prostore Njemake doli jo u rimsko doba, ali ne da rade i na taj nain privreuju, ve da trguju i ubiru lihvarske kamate. Hitler nadalje podsjea kako je Isus Krist, kojega je smatrao Galilejcem, narodnim voom koji se borio protiv idova, biem protjerao iz Hrama idove jer su od njega napravili trgovite. Projekt Hitler lako je shvatiti ako znamo da je za gospodare svijeta na vrhu okultne piramide, u njihovu oekivanju Antikrista, jedino vana religija zlatnog teleta u kojoj se slavi kult novca i materije. idovski elitisti - iako su nemilosrdnim guenjem konkurencije pomou monopola krupnog kapitala i svojom uroenom ortakom intelektualnom nadmoi jo prije Drugog svjetskog rata postali preteiti vlasnici gospodarstva, trgovina, bankarstva, medija, umjetnikih institucija i dr. - bili su u itavoj Europi i dalje obiljeeni, nepoeljni tati, smatrani metastazama na zdravom tkivu te neprijateljima naroda i drava. Koga je uope briga za mistini bogobojazni idovski narod koji u sebi nosi peat Boje providnosti? Sjetimo se samo pregovora i neuspjene transakcije roba za krv - krv za robu tijekom travnja 1944. godine izmeu Karla Adolfa Eichmanna i Joela Branda, kada saveznici nisu htjeli
64

Miro Glavurti: Satana, Sion, Zagreb, 2002., str. 272. i 274.

119

prihvatiti milijun idova iz njemakih koncentracijskih logora u zamjenu za kamione. Kako saveznici nisu prihvatili transakciju, britanski ministar za Srednji istok lord Baron Moyneu je izjavio: Nemam gdje smjestiti milijun idova (Zbog te izjave su ga militantni idovski cionisti ubili). Stoga e mogua idovska stradanja u sukobu samo dobro doi tim elitistima, jer ako obian puk postane rtveni jarac, tko e vie mo upreti prst u tog idovskog uzurpatora. Tako je idovsko masonstvo, jednako kao ostalo masonstvo, predano prihvatilo projekt Hitler. Nakon to je svjetsko masonstvo na elu s B'nai B'rihtom izazvalo burzovni slom 1929. godine, projekt Hitler postaje logini nastavak procesa Novog svjetskog poretka. Treba shvatiti da burze kao institucije nisu nikakve kockarnice, ve vjeta manipulacija apstraktnih brojeva pomou kojih se kupuju dionice pojedinih poduzea. Masonska oligarhija tono zna to e se dogoditi na burzi jer je u njihovim rukama krupni kapital pomou kojeg spekuliraju o vrijednosti pojedinih materijalnih dobara. Burza se podreuje tom krupnom kapitalu tako to cijene tvrtke rastu kada kapital programirano ulazi na burzu, a padaju kada on izlazi. Upravo se to dogodilo 1929. godine, kada su judejsko-masonski elitisti izazvali zastraujuu hiperinflaciju i obezvrijedili eljene tvrtke, da bi potom iste te tvrtke zbog strmoglavog pada vrijednosti dionica kupili za beznaajno malu sumu. Taj dobiveni kapital morao se negdje uloiti i dodatno oploditi, a dovesti Hitlera na vlast znailo je siguran rat. Totalni rat je upravo ono sredstvo pomou kojeg e se kapital najvie oploditi i dodatno ugrabiti mo kojoj vladari svijeta tee. 65 Pored antijudaizma, Hitler u Mein Kampfu izrazito hvali Engleze i Englesko Carstvo. Oito je da je on namjeravao u izgradnji Novog svjetskog poretka Planet dijeliti s Englezima i Amerikancima, jer i jedni i drugi vjeruju, pod izrazitim utjecajem masonstva, u novu nadljudsku rasu koja e vladati svijetom. Hitler u Mein Kampfu kae: Mi emo izgraditi monu pjeadiju, a Englezima emo prepustiti mornaricu i svjetsku trgovinu. Jasno da Hitler nije shvatio pravi smisao itavog projekta. Osnovna je masonska zamisao bila da se Hitlera maksimalno potie u demonskom nacizmu, na ekspanzionistike poteze prema istoku i da tako kao antikomunistika brana poslui u spreavanju ekonomskog razvoja Rusije, da bi ga se potom unitilo i poslije rata Njemaku u potpunosti podvrglo masonskoj kontroli (upravo ono to se nije moglo postii poslije Prvog svjetskog rata). Samostalnoj Njemakoj se nikako nije smjelo dozvoliti pribliavanje Rusiji jer bi bilo kakav pakt ili strateko prijateljstvo Njemake i Rusije ugrozilo vitalne interese masonskih vladara. Upravo je presudnu ulogu za dovoenje Hitlera na vlast 1933. godine imala Londonska banka na elu s guvernerom Montaquom Normanom koja je organizirala obilatu meunarodnu financijsku potporu Hitlerovom NSDAP-u. Osim toga glavni pobornici Hitlerova pokreta u Velikoj Britaniji bili su engleski kralj Edward VIII., poslije abdikacije vojvoda od Windsora, zatim lord Beaverbrook, najutjecajniji britanski magnat toga doba koji je u rukama imao Daily Express i Evening Standard, lan Okruglog stola Philip Kerr, savjetnik britanskog premjera Arthura Nevilla Chamberlaina i mnogi drugi. 66 Dolaskom Hitlera na vlast masonstvo fascinantno reira daljnji tijek priprema za rat. Dok Njemaku s jedne strane osokoljuje u njenom ekonomskom razvoju financirajui gospodarstvo koje je na grubi nain promijenilo vlasnike idove, dotle podupire cioniste itavog svijeta u prijetnjama Njemakoj. Upravo je engleski list lorda Beaverbrooka Daily Express jo 1933. godine na naslovnici objavio proglas: Judeja objavljuje rat Njemakoj. idovi svih zemalja, ujedinite se u zajednikoj akciji Iste godine je Albert Einstein emigrirao u SAD i postao glavni zagovornik izgradnje atomske bombe kao oruja protiv Njemake. Postupno je
65 66

Mato Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka, Biblioteka Dva Srca, Zagreb, 2006., str. 217 Emil i: Povijest hrvatskih neprijatelja, Vlastita autorska naklada, Zagreb, 2002., str. 324., 325. i 349.

120

poela pod vodstvom cionista gospodarska izolacija Njemake. Cionistiki politiki voa militantne podzemne organizacije Irgum, Vladimir Jabotinsky, ustvrdio je da idovi itavog svijeta ve mjesecima vode borbu protiv Njemake, ali da je nuan i fiziki rat kako bi Njemaka bila fiziki unitena. Sekretar unutarnjih poslova FDR-a u Sjedinjenim Amerikim Dravama, idov Harold Ickes, 1934. godine zabranjuje izvoz helija za uvene njemake cepeline u Njemaku, tako da Njemci umjesto helija moraju koristiti lakozapaljivi vodik to je prouzroilo poznatu katastrofu cepelina Hindenburg. Hitler se za sve svoje ekspanzionistike ciljeve najprije konzultirao s Englezima te bez njihovog odobrenja nije nita poduzimao. Potpirivanjem nacistikog plamena Njemaka se postupno uvlaila u klopku za rat iako za svjetski rat nije uope bila pripremljena. Prema vojnim analitiarima Hitler je 1938. godine potpuno nespreman uao u rat s ehoslovakom. Tad je Velika Britanija bila premono naoruana u zrakoplovima, tenkovima, ratnim brodovima itd., i vrlo lako bi ga porazila da je htjela. Porazila bi ga i Francuska s najjaom kopnenom vojnom silom u Europi. Oito je Hitler u napadu na ehoslovaku raunao sa stratekim saveznicima Englezima i Amerikancima, to ukljuuje i eventualnu vojnu pomo i oruanu ovisnost. Jednostavno je dolo vrijeme da masonstvo pokrene Njemaku u rat, jer kako drugaije shvatiti estoke prijetnje upuene Njemakoj od strane visokog masonskog brata, ehoslovakog predsjednika Edvarda Benea, puno prije samog napada. Nakon to je 1938. godine Hitler prikljuio svoju domovinu Austriju Njemakoj, 1939. godine zapoeo je rat s Poljskom za povratak njemakih teritorija koji su Versailleskim ugovorom oduzeti Njemakoj i pripojeni Poljskoj. Istodobno je Staljin, kao Hitlerov saveznik, napao Poljsku s istone strane. Poljska je bila okupirana i podijeljena, a na alost svjetskog masonstva nije dolo do sukoba izmeu Njemake i Rusije (Tek je 22. lipnja 1941. godine Okrugli stol uspio ugurati Njemaku u rat protiv Rusije). Vodee masonske drave u Europi, Velika Britanija i Francuska, vie nisu mogle ekati, objavile su rat Njemakoj. Uzalud je Hitler apelirao na vlade Velike Britanije i Francuske da povuku svoje odluke o objavi rata, Saveznici su poeli nagomilavati svoju vojsku na njemakoj zapadnoj granici. Predsjednik cionistike organizacije Chaim Weizmann tada objavljuje kako idovi itavog svijeta idu na strani Engleske u rat protiv Hitlerove Njemake. Hitler je stavljen pred gotov in. Zvijer teutonskih bogova koju je masonstvo odgojilo iskoila je iz kaveza i krenula u zastraujui rat protiv Engleskih saveznika i amerikoidovskog B'nai B'ritha. Odtrangani nacizam u svom internacionalnom rasnom progonu nametao je svoju ideologiju svim svojim saveznicima. Prvi mu se pridruio Benito Mussolini. Mussolini je okrenuo lea talijanskom Velikom Orijenta koji ga je stvorio, shvativi da puno vie moe dobiti u paktu s Hitlerom nego od svojih engleskih mentora. Uskoro im se prikljuuje i Japan te dolazi do osnivanja Trojnog pakta. Zanimljivo je da Hitler nije cijenio samo bijelu, arijevsku rasu, ve se izuzetno divio japanskoj utoj rasi. Bio je oduevljen japanskom ratnikom hrabrou, a jo je vie potivao japanski narod jer u Japanu idovski elitisti nikako nisu mogli sprovesti svoju dominaciju, ak se ni pribliiti gospodarskim, bankarskim i medijskim strukturama. Vjerovao je da idovi u Japanu vide zadnju neosvojenu utvrdu koju nikako ne mogu osvojiti iznutra, nego e je pokuati osvojiti izvana. idovsko-masonski vlastodrci u SAD-u, Harold Ickes, sekretar FDR-a, Henry Morgenthau, ameriki ministar trezora, Eugene Myer, finacijer, javni slubenik i vlasnik Washington Posta (danas je vlasnik njegov unuk) i ostala braa rade isti scenarij kao kad su SAD ule u Prvi svjetski rat. Protivnici rata u SAD-u bili su u golemoj veini jer nisu htjeli da milijuni Amerikanaca stradaju u ratu za cionistiko-engleske interese, a meu njima se posebice isticao slavni ameriki pilot Charles Lindbergh. FDR je isplanirao kako uvui SAD u rat. Japanu je uveden potpuni embargo na uvoz nafte, znajui da e se na taj nain isprovocirati Japan. Prema kasnije utvrenim dokazima, FDR je znao kada e tono Japan

121

napasti Pearl Harbor, ali nije nita poduzimao jer su bile potrebite tisue mrtvih Amerikanaca kako bi se definitivno uvjerila amerika javnost da je nuno poi u rat. 67

Na ljutu ranu - ljuta trava

Poto se na Radievom grobu zakleo da e osvetiti njegovu smrt, narodni zastupnik u beogradskom parlamentu i prvak Hrvatske stranke prava, zagrebaki odvjetnik dr. Ante Paveli, po proglaenju Aleksandrove diktature odlazi u emigraciju. Nakon boravka u Beu i Sofiji nastanjuje se u Italiji. U Sofiji se hrvatska delegacija na elu s Paveliem i dr. Gustavom Perecom sastala s revolucionarnom makedonskom organizacijom VMRO glede zajednike borbe hrvatskog i makedonskog naroda u ruenju zloglasne Kraljevine. Pobjenjeli kralj Aleksandar organizira u Beogradu suenje u odsutnosti Paveliu i Perecu i sud ih po hitnom postupku osuuje na smrt. Dana 1. rujna 1929. godine dr. Paveli iz emigracije predaje Memorandum Drutvu naroda u kojem istie kako je hrvatski narod neprekidno na izborima dokazivao da se ne odrie prava na samoodreenje. Za samoodreenje se borio miroljubivim i zakonskim sredstvima, izbjegavajui oruane sukobe jer je bio duboko uvjeren da je mir najvee dobro ovjeanstva. Meutim, Srbija onemoguuje hrvatskom narodu da se poslui legitimnim pravom svakoga naroda na samoodreenje, postupajui s Hrvatskom kao s osvojenom neprijateljskom zemljom. Paveliev primjer slijedili su i pripadnici HSS-a, Juraj Krnjevi i August Kouti, poslavi sline memorandume Drutvu naroda. Masonska organizacija Drutvo naroda potpuno se ogluila na vapaj za pomo ropskom hrvatskom narodu, i samo je dala mig kralju Aleksandru da nastavi sa to eim terorom. Kralj Aleksandar, koji je jednostavno bio opsjednut time da je monarh velike kraljevine i stoga mu ni na kraj pameti nije bilo da se odrekne hrvatske i slovenske zemlje na raun Velike Srbije, jo je 1929. godine pozatvarao trideset hrvatskih intelektualaca, a 1930. godine proveden je sudski postupak protiv 21 hrvatskog mladia. Meu rtvama posebno je mjesto imao Stipe Javor, zatim Marko Hranilovi, Mijo Babi, Josip Zrnek, Bla ogi, Avdo Ibrakovi i mnogi drugi. Poslije ala hrvatskih oajnika Drutvu naroda, etrdesetak lanova HSS-a na elu s dr. Vlatkom Maekom osueni su na dugogodinje zatvorske kazne: Ilija Bernardi na 15 godina, Cvjetko Hadija na 5 godina, Martin Franeki na 8 godina, Stjepan Matekovi i Filip Paver na 10 godina itd. Samo u prvih osamnaest mjeseci estosijeanjske diktature ubijeno je 76 osoba, a voeno je 69 politikih parnica u kojima su tri osobe osuene na smrt, a 320 na dugogodinje zatvorske kazne. 68 U Dalmatinskoj ulici u Zagrebu 18. veljae 1932. godine u organizaciji i pod zatitom policije izveden je atentat na dr. Milana ufflaya, hrvatskog povijesnika, knjievnika, politiara i znanstvenika svjetskog ugleda. Godinu dana poslije po izravnoj naredbi iz Beograda, prema istom scenariju u zagrebakoj Ilici izvren je atentat na hrvatskog knjievnika i odvjetnika dr. Milu Budaka. Na sreu, dr. Budak je prebolio ozlijede i slijedee godine izbjegao u emigraciju. Dana 14. srpnja 1933. godine ubijen je u Dugom Selu potpredsjednik HSS-a Josip Predavec, a 3. rujna iste godine naen je umoren u svom stanu na Tukancu hrvatski znanstvenik, publicist i pisac dr. Ivo Pilar, itd. Srpske krvave kohorte sijale su smrt diljem Hrvatske, a sa dinog masonskog Zapada niti jedno slubeno

67 68

Dr. Albert D. Pastore: udnije od fantazije, poglavlje 4., http://www.opfn.org/apfn/WTC STF.htm Nedjeljko Kujundi: Hrvati u stoljeu smrti, H. P. P. Zagreb, 2000., str. 55. i 56.

122

upozorenje, niti bar formalno uljueno negodovanje, jer Hrvati su narod koji se kao narod mora istrijebiti. Odgovor na Aleksandrovu diktaturu jedino je mogao stii iz emigracije, gdje su se okupljali hrvatski domoljubi, frankovci i pripadnici progonjenog desnog krila HSS-a. Paveli, pobjegavi pred uhienjem, ve se poetkom 1929. godine povezao s emigrantskom skupinom generala Sarkotia i dr. Ivice Franka koja se nakon Prvog svjetskog rata nalazila u Maarskoj i Austriji. Oko dr. Pavelia kao legitimnog narodnog zastupnika glavnog grada Hrvatske i prvaka Stranke prava poinje se stvarati vodstvo naprednog, revolucionarnog i opravdanog pokreta u borbi za slobodu potlaenog hrvatskog naroda. U Belgiji 1930. godine Paveli osniva Hrvatski savez koji je trebao udruiti sve Hrvate emigrante u Europi, a u Junoj Americi iz istog razloga Branimir Jeli osniva drutvo Domobran. Paveli i Perec 1. lipnja 1932. godine, uz doputenje talijanskih vlasti, u Italiji osnivaju oslobodilaki pokret Ustaa (Ustae - hrvatska revolucionarna organizacija - UHRO) kao vojnu organizaciju. U emigraciji su ustae organizirali svoje prebivaline logore najprije u Maarskoj (Janka Puszta, Nagy Kanizsa), a kasnije uz pomo Mussolinija i u Italiji (Bovigno, Brescia, Borgo Val di Taro, Lipari). Postupno se poinje stvarati i vodstvo Ustakog pokreta koje poinje okupljati i ekonomske emigrante. Osim dr. Pavelia najue vodstvo Ustaa inili su: Ivan Frank, sin pravakog voe dr. Josipa Franka kao duhovni voa emigracije, dr. Andija Artukovi, dr. Mladen Lorkovi, dr. Stjepan Peri, Vlado Singer, dr. Mile Budak, Eugen Dido Kvaternik itd. Iskljuivi cilj tog oslobodilakog pokreta bio je osloboditi hrvatski narod od tuinskog jarma i osnovati samostalnu dravu Hrvatsku. Dravu je nuno ostvariti svim sredstvima jer je prolo vrijeme jalovog i bezuspjenog pregovaranja sa velikosrpskim osvajaima. Njihovo geslo u borbi za neovisnu Hrvatsku je bilo: Na ljutu ranu - ljuta trava. Grupa hrvatskih emigranata, lanova Ustakog pokreta 7. rujna 1932. godine napala je zloglasnu andarmerijsku postaju u Bruanima (poznato kao Liki ili Velebitski ustanak). Ustanici su pristigli preko Zadra, koji je pripadao Italiji, digli u zrak andarmeriju i u kratkom vremenu osvojili su itav teritorij do Peruia. Obeana vojna pomo od Mussolinija nije dola poto je u zadnji as interveniralo francusko masonstvo preko talijanskog masonstva na Mussolinija koji je u to vrijeme jo bio pod znatnim utjecajem talijanskog Velikog Orijenta. Dobro organizirani ustanici morali su se povui, dok su se Aleksandrovi orjunai osveivali i naslaivali nad nedunim pukom. Tada je dr. Paveli po nalogu autokratskog kralja Aleksandra drugi puta osuen na smrt. Zanimljivost ovog ustanka je to su ustanak zduno podupirali lanovi Komunistike partije, jer i Kominterna je Jugoslaviju nazivala tamnicom naroda i zagovarala njeno ruenje. Nije bio rijedak sluaj da su se na istim politikim linijama nalazili komunisti i simpatizeri Ustakog pokreta, poglavito u kaznionicama, gdje prijateljuju i meusobno si pomau. Meutim, komunisti su vrlo brzo pod utjecajem moskovske sredinjice iznevjerili svoju nacionalnu orijentaciju. To je logino ako znamo da se masonstvo i komunizam dogmatski nalaze na internacionalnoj i protukranskoj liniji i borbi protiv svih malih naroda koji tee za osloboenjem i stvaranjem vlastite drave. Komunizam je edo masonerije, masonski ista i filter svakog naroda koji odbacuje svaku metafiziku kao peat rezignacije, a vjeruje u goli materijalizam i sveopu kulturu ovoga svijeta.

123

Doktrina Ustakog pokreta

Apsolutno se moe potvrditi da nije bilo nikakvog antisemitizma niti u naelima Ustakog pokreta niti u njegovom djelovanju. Ustaki pokret je ak bio naglaeno filosemitski, ne samo zbog predsjednika iste stranke prava dr. Josipa Franka od kojega potjeu korijeni ustakog pokreta, ve i zbog itave elite idova i poluidova u samom vrhu pokreta. Svakako su najutjecajniji idovi u pokretu bili: Vlado Singer koji je roen i odgajan kao idov, a kasnije je u NDH vodio obavjetajni odjel Glavnog ustakog stana; Ivo Korsky, jedan od ideologa Ustakog pokreta, a za vrijeme NDH-e bio je sudac Kotarskog suda u Osijeku i vijenik Sudbenog stola; zatim prvaci pokreta Ivan Frank, Sreko Kremzier, Krunoslav Vilek, Viktor Gutman, Stipe Mosner i mnogi drugi. Osim toga supruga dr. Ante Pavelia, Mara, imala je idovske krvi; Eugen Dido Kvatetrnik bio je poluidov poto je njegov otac pukovnik i slavni vojskovoa Slavko Kvaternik bio oenjen kerkom pokrtenog idova Josipa Franka, a i sam je Dido bio oenjen idovkom itd. U vojsci Nezavisne Drave Hrvatske meu mnogim vojnicima i asnicima idovskog podrijetla bilo je i 28 generala idova: Hinko Alabanda, Ladislav vitez Aleman, Edgar Angeli, Emanuel Bailey, Oton u, Julio Fritz, Josip Gamberger, Ferdinand pl. Halla, Dragutin Helbich, uro Isser, Oskar Kirchbaum, Rudolf Kraus-Tudi, Rikard Kubin, Josip vitez Metzger, Milan Miesler, dr. Milan pl. Praunsperger, Julio Resch, Dragutin Rumler, Julio Sach, Julio Simonovi, Nikola vitez Steinfel, Ivan arnbek, Ivo vitez nur, Josip Scholtz, Kvintijan Tartaglija, Rudolf Wanner, Mirko vitez Zgaga i Boidar Zorn. 69 Valja zamijetiti i to da su od est hrvatskih generala koji su na Bleiburgu pregovarali sa saveznicima samo trojica bili iste hrvatske krvi, dok je jedan bio istokrvni idov. Osim toga, meu pogubljenim hrvatskim vojnicima na Bleirbukom polju i Krinom putu bilo je 2500 stradalih idova. Sve to ukazuje na dvije injenice. Jedna je ta da ustaki pokret ni u kom sluaju nije zamiljen kao rasistiki, faistiki ili nacistiki. Znakovito je to da je ustaka vlast neposredno nakon proglaenja NDH zabranila rad Govedieve Hrvatske nacionalsocijalistike stranke. Paveli je tek pod pritiskom Hitlerove Njemake uveo rasno zakonodavstvo. Tu svoju pogreku, prema pisanju idovskog povjesnika Leona Urisa, ustako je vodstvo odmah ublailo prihvaanjem zakona o poasnom arijevstvu. Vlasti NDH su u prvim godinama rata i drugim nainima pokuale izbjei dosljednu primjenu tih zakona, trudei se pronai najraznovrsnije oblike mimikrije kako bi spasili to vie nedunih idova, ali nakon dolaska Himmlera u Zagreb u ljeto 1943. godine i njegovog nezadovoljstva rjeavanjem idovskog pitanja u Hrvatskoj, ustake vlasti su pootrile svoj odnos prema idovima te vrili deportaciju idova u Njemaku. Ako usporedimo odnos ustakih vlasti prema idovima s primjerice vishyjevskom vladom marala Philippea Petainea u neokupiranom dijelu Francuske, vlau Strjelastih krieva Ferenca Szalasija u Maarskoj, etnikom strahovladom u Nedievoj Srbiji, gdje je Beograd kao jedini glavni grad pod kontrolom faistikih ili nacistikih vlasti ve u svibnju 1942. godine bio u potpunosti oien od idova i ponosno nosio ime Judenfrei, itd., razvidno se uoava da je svuda postupak prema idovima bio kudikamo radikalniji, okrutniji i drastiniji. Ali, tko danas za antisemitizam optuuje francuski, maarski ili srpski narod... 70 Druga je nepobitna injenica da su se u Ustaki pokret infiltrirali mnogi masoni iz zakutne Velike loe Libertas. Razvidno je da je loa Libertas bila utoite hrvatskih
69 70

Vjenceslav Topalovi: Srednja Bosna - ne zaboravimo Hrvatske rtve 1941.-1945./ 1991.-1995. Emil i: Povijest hrvatskih neprijatelja, Vlastita autorska naklada, Zagreb, 2002., str. 268.i 269. i Dubravko Jeli: 100 krvavih godina, P. I. P. Pavii, Zagreb, 2005., str. 115. i 125.

124

domoljuba, kao i idova koji su postajali idovski Hrvati te su se s ostalim hrvatskim masonima suprotstavljali velikosrpskom antisemitizmu. Ali meu njima je bilo i puno provokatora, unitarista, britanskih dounika itd., koji su se vjeto zakrinkali krinkom hrvatskog nacionalizma. Tako prema pisanju beogradskog protumasonskog lista Novi Balkan 1934. godine stoji da se u redovima Velike loe Libertas okupili ekstremni frankovaki i crno-uti elementi da se sakriju masonskom maskom za nevidljivi rad. Oni su kroz vezu preko Pete traili vezu sa loama u Londonu i kao politiku pozadinu su postavili: Nezavisna Hrvatska drava. Svakako je konstatacija Novog Balkana malo pretjerana, ali meu lanovima ustakog pokreta sasvim sigurno je bilo masona (vojskovoa Slavko Kvaternik i njegov sin Eugen Dido Kvaternik pripadali su jednoj od loa pod zatitom Velike loe Libertas), od kojih i jedan dio ubaenih po nalogu britanskog masonstva. Znakovito je da su se ustake vlasti izuzetno blago odnosile prema slobodnim zidarima, to je bilo u izrazitoj suprotnosti od tadanjih autokratskih reima, primjerice nacizma. Iako je masonstvo bilo formalno zabranjeno, svi uhieni masoni prigodom uspostave ustake vlasti u NDH, vratili su se 6. travnja 1942. godine iz kaznionice u Staroj Gradici te su nesmetano nastavili raditi na svojim prijanjim radnim mjestima tijekom itavog rata, i oni hrvatskodomoljubne orijentacije (Julije Benei, Antun Bonifai itd.), kao i oni unitaristikojugoslavenske orijentacije (Antun Barac, Grga Novak, Gustav Krklec itd.). Neki masoni gospodarstvenici (Stanko vrljuga, Branko Pliveri i dr.) su usko suraivali sa vlastima NDH. 71 Osim toga poznato je da je ministar u vladi NDH dr. Miro Puk primao stalno u posjete poznate zagrebake masone kao i utjecajnog idova Teodora Grunfelda, to potie sumnju u njegovu svezu s masonstvom. Dio masona je za vrijeme NDH napustio zemlju (kipar Ivan Metrovi otiao je u vicarsku) ili se prikljuila Titovim partizanima gdje su zauzimali visoke funkcije u komunistikoj hijerarhiji. Tako je umreeno hrvatsko masonstvo koje se rasprilo meu sukobljenim sudionicima u Drugom svjetskom ratu bilo kljuni imbenik propasti NDH. O tom fenomenu se danas malo govori, a oito je da su Englezi preko masonstva imali izvrsne veze, ne samo s mnogima iz dravnike vladajue strukture, nego i s hrvatskom vojskom. Meutim, britanskom Okruglom stolu nije bilo nimalo stalo da svoj utjecaj iskoriste kako bi NDH stavio na stranu saveznika, ve naprotiv, njima je strateki smetala hrvatska drava. Stoga dr. Ante Paveli nije imao nikakve anse da ouva hrvatsku dravu, njegovom narodu je englesko masonstvo namijenilo Bleiburg.

Atentat na Aleksandra Karaorevia

Iako je masonski Zapad blagonaklono gledao na zloinaku Aleksandrovu represiju nad ponienim hrvatskim narodom, jedan sasvim drugi dogaaj okrenuo je taj Zapad protiv svog brata Aleksandra. Budui da se kralj Aleksandar osjeao kao autokrat jedne velike drave na geopolitikom kriitu, dojadilo mu je da njegova drava bude satelit masonske Francuske. Dolaskom nacionalsocijalizma na vlast u Njemakoj Aleksandar nije skrivao svoje simpatije za Hitlera. Aleksandar se ve 1933. godine tajno sastao s najviim nacistikim uglednicima i inicira gospodarsku suradnju Jugoslavije s Njemakom. Aleksandrovo pribliavanje Hitleru izazvalo je pravo ogorenje u masonskim sreditima, Londonu, Parizu i Pragu. Poglavito je najvei ok bio u Francuskoj s kojom je Jugoslavija jo 1927. godine imala potpisan ugovor o vjenom prijateljstvu.
71

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 239. i 343.

125

Oma oko Aleksandra postupno se plela. Hrvatski mason Ivan Metrovi, obilazei europske prijestolnice, vidio je u tome ansu da se pritiskom na Aleksandra koji vie nije nedodirljiva osoba, i odvraanja od njegovog politikog skretanja Treem Reichu, rijei i hrvatsko-srpski spor oko Jugoslavije. Metrovi je istakao da mu je njegov prijatelj, brat Jan Masaryk (sin T. G, Masaryka i ehoslovaki poslanik u Londonu) doslovce rekao: Srpska nadutost i Aleksandar upropastie i sebe i nas. Masaryk je priznao Metroviu plan prema kojemu e ehoslovaka kao saveznika zemlja i kao saveznica Jugoslavije uzeti inicijativu za jedan eko-francusko-engleski energini korak u Beogradu, uz konstataciju: Ili Aleksandrova glava, ili propast vae i nae zemlje, kao i saveznica. Likvidaciju Aleksandra spominjala je i jedna parika loa; zatim mason Edvard Bene zbog Aleksandrovog podcjenjivakog odnosa prema Maloj Antanti; velikosrbi zbog toga to je Aleksandar bolje volio Jugoslaviju nego bilo kakvu Srbiju; jugoslavensko masonstvo jer je Aleksandar elio pronai sporazum s Katolikom crkvom (jasno da Katolika crkva nije nasjela na tu podvalu) naglo odbacivi masonsko protukatoliko stajalite i udaljivi se od kombinacije s Hrvatskom starokatolikom crkvom, kao i od Srba katolika koji su od njega traili da imaju svoju posebnu katoliku crkvenu organizaciju i svoga poglavara Primasa Serbiae; a poglavito britanska i francuska Velika loa zbog Aleksandrove izdaje. Prema Metrovievom priopenju Aleksandar mu je priznao da je bio mason, ali da je istupio, iz ega je Metrovi zakljuio da bi Aleksandar ak progonio masone u Jugoslaviji da je ostao iv. 72 Nadasve, kraljevu smrt je elio i Ustaki pokret. U listu Ante Pavelia Nezavisna Hrvatska Drava 16. travnja 1934. godine objavljena je rezolucija i apel Centralnog Hrvatskog Saveza u Seraingu (Belgija) sa sastanka od 3. travnja 1934. godine, u kojoj se proglaava Aleksandra krivim za smrt Stjepana Radia, kao i za sve druge hrvatske rtve. Aleksandar Karadordevi osuen je zajedno s cijelom beogradskom vladom i svim beogradskim sluganima na kaznu smrti, to ustae trebaju izvriti u najskorije vrijeme. Nepobitna je injenica je dr. Paveli povjerio zadatak izvrenja atentata na Aleksandra Karaorevia Eugenu Didi Kvaterniku. Dido je bio glavni organizator pripremanog atentata na Aleksandra prigodom njegovog posjeta Marseillesu 9. listopada 1934. godine. Kralja je ubio pripadnik VMRO-a Vlado Georgijev ernozemski (Veliko). On je s pripadnikom Ustakog pokreta Ivanom Rajiem tvorio jednu teroristiku grupu u Marseillesu, dok su Zvonimir Pospiil i Mijo Kralj kao druga grupa ekali kralja u Parizu ako atentat u Marseillesu ne uspije. Nekoliko je zanimljivosti vezano uz atentat. Svi atentatori, kao i njihovi pomagai doli su u Francusku s krivotvorenim ehoslovakim putovnicama. Mjere sigurnosti u Marseillesu nisu bile ni priblino onakve kakve bi trebale biti prigodom dolaska stranog dravnika, bile su gotovo simboline iako je bilo naznaka da e se izvriti atentat na jugosalavenskog kralja. Zaduen za sigurnost Aleksandra bio je francuski ministar unutarnjih poslova Albert Sarraut, veliki masonski odanik. Prema mnogim svjedoenjima Paveli je etiri dana prije dolaska Aleksandra u Marseilles odustao od atentata i sa svojom odlukom upoznao Didu Kvaternika koji je ve bio u Francuskoj. Razlog je bio Mussolinijev govor u Milanu 5. listopada 1934. godine, u kojem je Mussolini ponudio ruku pomirnicu kralju Aleksandru nakon njegovog politikog zaokreta. Osim toga navodno je i Mussolinijeva OVRA traila od Pavelia da obustavi izvrenje atentata. Na ope iznenaenje Pavelia i Mussolinija atentat je ipak izvren. Koga je to Dido Kvaternik vie sluao od svoga poglavnika? U svakom sluaju zloinaki kralj je ubijen. Mnogi su eljeli njegovu smrt, a Paveli i Ustaki pokret ostat e zabiljeeni u povijesti kao organizatori i izvritelji atentata. 73
72 73

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 251., 252. i 267. Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 256., 262., 265.

126

Antikatolicizam jugoslavenskog masonstva uoi Drugog svjetskog rata

Poto je hrvatski mason Toni Schlegel predloio kralju Aleksandru da zavede diktaturu, a ovaj to uinio 6. sijenja 1929. godine, hrvatsko masonstvo doivljava novi uzlet. U Splitu se 29. svibnja 1929. godine utemeljuje loa Pravda, a u Zagrebu iste godine osnivaju se nove loe Perun, Neptun i Ruer Bokovi. Dana 23. sijenja 1932. godine u Zagrebu je osnovana jo jedna, od Velike loe Jugoslavije nezavisna, mjeovita muko-enska loa Pitagora. Predsjedavajui osnivake skuptine bio je Veljko Tomi, a perovoa je bila Valerija Mayerhoffer. Ostali lanovi loe su postali: Hotko Davorin, Jelisava Vavra, Milica Gradinik, Mihela ramp, Milan Reiching, Ivan Mozes, Milan Hojka, Milica Suden, Milena ii i Margita Schmudek. Masonstvo u Hrvatskoj posluilo se jo jednim svojim proizvodom, rotarijanstvom, kako bi preko Rotary klubova imalo upliv i one pore drutva gdje kao masonstvo nije moglo u potpunosti dominirati: sveuilitima, Matici hrvatskoj, portskim klubovima, pjevakim i folklornim drutvima, Crvenom kriu, Jadranskoj strai, knjinicama, humanitarnim ustanovama, itd., te to je posebice bilo bitno, u crkvenim opinama. Rotary klub kao znaajnije drutvo ker svjetskog masonstva osnovano je 1905. godine u Chicagu gdje mu je i danas sjedite, dok je generalno tajnitvo za Europu u Zurichu. Znaajke rotarijanskog programa je njegovanje multikulturalnosti, sinkretizama i sekularizacije drutva. Ono se nadalje u svom programu osvre na opi boljitak ovjeanstva te sluenje meunarodnim interesima i boljem sporazumijevanju meu ljudima. Obino se iz tih apstraktnih formalnih fraza nita konkretno ne moe zakljuiti. esi su u Austrougarskoj Monarhiji bili najvatreniji sljedbenici rotarijanstva te su ga oni prenijeli na prostore bive Jugoslavije. Karakteristika rotarijanstva je da veina lanova nisu masoni (masoni su obino samo glavni lanovi), tako da nisu ni svjesni svoga iskonskog poslanja. To su obino sebeljubivi ljudi koji se pod motom odreenog filantropizma nadahnjuju svojim osobnim probitkom. Ti pomno odabrani, tzv. kontrolirani ljudi masonstva, koji su u javnosti prikazivani kao veliki dobroinitelji nekih minornih pojava, ustvari su prostoduni slugani daleko uzvienijih ciljeva. Danas tih kontroliranih rotarijanaca u svijetu ima oko milijun i dvjesto tisua, u vie od trideset tisua klubova. U Zagrebu je Rotary klub, kao pripomono udruenje masonstvu, osnovan 15. veljae 1929. godine. Sveanu inauguraciju je izvrio Josef Schulz, guverner Rotary Internationala za distrikt ehoslovaku. Treba istai da su prvi pioniri zagrebakog rotarijanstva, kao glavni organizatori osnivanja kluba te kasnije kao vodstvo kluba, bili iskljuivo masoni: Edo Markovi, dr. Vladimir Leustek, dr. Radovan Alaupovi i dr. Frane Hanaman. Nakon osnutka, Rotary Club Zagreb imao je dvadeset i pet lanova (jedan od poznatijih je bio Ivan Metrovi), ali je lanstvo stalno raslo. Na poticaj iz Zagreba uskoro se osnivaju rotarski klubovi u Osijeku, Suaku, Varadinu, Splitu itd. Ono to je karakteriziralo hrvatsko masonstvo je sve vei antikatolicizam. ak i oni masoni koji su roeni kao katolici postali su strastveni antikatolici. To nije udno poto su hrvatski masoni nauili sluiti tuim politikim reimima u Rimu, Peti, Parizu, Londonu i na kraju Beogradu, a itavo meunarodno masonstvo je u katolicizmu vidjelo zadnji bedem u borbi za duhovnu prevlast u svijetu. Katolicizam je nakon Listopadske revolucije u Rusiji, kada je pravoslavlje prestalo biti bitan meunarodni imbenik, ostao zadnji ozbiljan rival okultnom masonstvu. Na jednom predavanju zagrebake loe Pravednost jasno su se istakla univerzalna masonska naela. U tim naelima Biblija se u masonskim loama moe nai samo kao simbol idovsko-kranske batine, kao simbol ideje koja vodi od zemaljskog k nadzemaljskom i od koje se treba ograditi od svega onoga to je njoj dogmatsko. Jer istina je samo jedna i ona je svojina sviju vjera koju svaka vjera svojata za sebe. Nadalje se istie u 127

naelima: Simbol zajednikog vjerovanja gotovo svih generacija ovjeanstva da postoji iznad nas jedno nevidljivo bie koje upravlja Vasionom, da postoji Zeus, Jehova, Alah, Perun i Hrist, da postoji na Neimar sviju svjetova, da postoji Gospod naeg vjenog Istoka. Svoju doktrinu masoni su katkada javno iznosili. Milan Marjanovi je svoje masonsko vjerovanje ispovjedio u odi masonske religije pod naslovom Religija relativizma gdje dio teksta glasi: Ja Stvor i Stvaralac, od svega obuhvaen i sveobuhvatan! Sad znam zato su u Raju Zemaljskom bila dva stabla: Stablo Spoznanja i Stablo ivota. Jesti od jednoga bio je grijeh, koji je donosio prokletstvo. Nu jesti od obadva bio je put do toga, da budemo kao i Bog! U hrvatskoj loi Perun takoer je isticano kako ezoteriki rad loe zadovoljava... U slubenom glasilu Velike loe Jugoslavije, estaru, koji je izlazio u Zagrebu u strogo kontroliranom ogranienom broju primjeraka, a koji se osim rigidnog antikatolicizma bavio i programom kako da masonska braa zauzmu i ona istaknuta mjesta u drutvu koja jo nisu osvojila, takoer se isticao i gnostiki element u masonstvu. Zanimljivo je da je i pored svih mjera opreza jedan primjerak svakog broja estara Marko Hranilovi, radnik u tiskari, uspio ukrasti i proslijediti Paveliu ili Perecu. Protiv Katolike crkve poglavito se isticao Veliki besednik Velike loe Jugoslavije, Damjan Brankovi. Brankovi je pri osveenju masonske loe Vojvodina u Bekereku (danas Zrenjaninu) 25. travnja 1931. godine istakao: Prosveeno i u filosofske sisteme produbljeno katoliko sveenstvo, morae najzad uvideti, da im mi nismo lini protivnici. To su sukobi dvaju svetova, dve epohe, dveju koncepcija. Netko e u toj istoriskoj i inovskoj borbi morati podlei... Brankovi je na godinjoj skuptini Velike loe Jugoslavije u Somboru 24. travnja 1932. godine iznio konkretno stajalite masonstva prema Katolikoj crkvi. On je ponovio zahtjev da se crkvena imanja stave pod udar agrarne reforme, da se ukine vjeronauk u kolama, da se u Jugoslaviji proglasi samostalna Katolika crkva, da se uvede obvezatan brak za katoliki kler, itd. Kada je urednitvo Katolikog lista dolo do mnogih Brankovievih govora, Brankovi se obratio, ne samo Katolikom lista, ve i nadbiskupu Baueru, rijeima: ...zato je naoj jugoslovenskoj katolikoj crkvi potrebito, da svog vrhovnog poglavicu trai u inostranstvu, meu talijanskim biskupima i da ga dekretuje za Hristova izaslanika... Brankovi se sa slinim objedama obratio 1933. godine i urednitvu katolikog antimasonskog glasila Hrvatskoj strai. Veliki besednik je u svojim antikatolikim ispadima uvijek volio naglaavati kako njegove izjave zduno podupiru hrvatski masoni pa je tako i na skuptini Velike loe Jugoslavije, u Vrcu 23. travnja 1933. godine naglasio: Treba da ostane zabeleeno u analima nae povesnice, da su borbu protiv klerikalizma traila u prvom redu zagrebaka braa. 74 Na protumasonskoj liniji u Hrvatskoj su se posebice isticali prof. uro Ljubi, Marije Matuli, Janko imrak i Ivo Bogdan. U redovima Katolike crkve najvie se zalagao protiv masonstva Alojzije Stepinac, tada jo nadbiskup-koadjutor. Stepinac je u svom dnevniku od 30. svibnja 1934. godine napisao: U Jugoslaviji vlada danas masonerija. Na alost, i u srcu hrvatskog naroda u Zagrebu ugnjezdila se ta paklena druba, leglo nemorala, korupcije i svakog nepotenja, zakleti neprijatelj crkve katolike i hrvatskog naroda. Bez znanja i odobrenja masonerije ne moe niko doi na uplivni kakav poloaj. Nije ala uhvatiti se u kotac a ipak se mora u interesu crkve, naroda hrvatskog i same drave Jugoslavije ako misle i dalje egzistirati. Jer, ovo nasilje koje danas vlada, podrava masonerija. Srpska pravoslavna crkva po pitanju masonstva slubeno se drala po strani. Ona je bila neutralna, a svom kleru nije branila da budu lanovi masonskih loa. ak su nekoliko pravoslavnih episkopa bili masoni. U toj su se crkvi najnormalnije obnaali pogrebi masona, a na tim pogrebima masoni su pokojnicima javno drali govore. Meutim, zahvaljujui utjecaju
74

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 235., 278., 280., 289., 290., 292. i 399.

128

ruskog visokog klera koji su u Jugoslaviju doli kao izbjeglice i koji su znali da je boljevizam djelo masonstva, postupno se meu dijelom srpskog pravoslavnog klera mijenjao odnos prema masonstvu. Svakako je najvei utjecaj na Srpsku pravoslavnu crkvu imao i otklon jugoslavenske vlade od masonskih drava i njeno pribliavanje Njemakoj i Italiji. Nakon ubojstva kralja Aleksandra nita se nije izmijenilo u jugoslavenskoj vanjskoj politici. Umjesto malodobnog kralja Petra II. vlast je preuzelo Namjesnitvo na elu s knezom Pavlom Karaoreviem. Prigodom smrti kralja Aleksandra u svim jugoslavenskim loama koje su radile pod zatitom Velike loe Jugoslavije odrani su alobni radovi. Meutim, sve vie dolazi do raznih napadaja na masonstvo te masonska braa pojaavaju tajnost svoga rada. 75 Osim rastueg antimasonstva, u Srbiji dolazi do estog uzleta antisemitizma u faistikim pokretima (Jugoslovenska akcija, Jugoslovenski narodni pokret Zbor, itd.) koji su osnovani jo ranih tridesetih godina kao potpora Aleksandrovoj diktaturi. Posebice se poveao val antisemitizma nakon dolaska Hermana Goringa na pogreb kralja Aleksandra, gdje je Goring s ushienjem doekan meu srpskim faistima. idovska braa pojaavaju svoj tajnoviti rad u masonskim loama, a 1934. godine osnivaju i novu idovsku lou u Osijeku, Menorah pod brojem 1169. Kuriozitet ove loe je da se na prijedlog dr. Lavoslava ika odstupilo od dotadanje prakse da idovskim loama daju neidovska imena. Za velikog majstora loe izabran je advokat dr. Josip Horn, dok su ostali lanovi loe bili: lijenik dr. Edmund Altman, tvorniar kapa i odora Bela Herman, nadrabin dr. Simon Ungar, veletrgovac Bernardo Klein, lijenik dr. Karlo Weismann, trgovac iga Wollner, graevinski poduzetnik Ljudevit Freundlich, suvlasnik Wilheim et Boskowitz Huko Boskowitz itd. Konano je jugoslavenska vlada 15. srpnja 1935. godine potpisala s Vatikanom konkordat kojime bi se uredili odnosi izmeu Kraljevine Jugoslavije i Vatikana, a Katolikoj crkvi omoguila ista prava kao i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Konkordat su s jugoslavenske strane trebali ratificirati Narodna skuptina i Senat. Veliku borbu protiv potpisivanja Konkordata vodili su jugoslavenski masoni i Srpska pravoslavna crkva. Masonsko vodstvo svoj gnjev je iskaljivalo u mnogim asopisima i tiskanim knjiicama, upozoravajui vladu da e se potpisivanjem konkordata ugroziti srpstvo i pravoslavlje, kao i suverenitet jugoslavenske drave. Posebice su se isticali masonski antiklerikalci: Lujo Bakovi, Jovo Banjanin, Niko Bartulovi, Marko Kostreni, Viktor Novak, Ivan Ribar, Ljubomir Tomai itd. Masonskoj brai se pridruio promasonski kler u Srpskoj pravoslavnoj crkvi: patrijararh Varnava (Petar Rosi), episkopi Irinej orevi, Nikolaj Velimirovi i mnogi drugi. Konkordat se ipak ratificirao u Narodnoj skuptini. Tom prigodom su u Beogradu izbile velike demonstracije koje su se pretvorile u oruanu pobunu uperenu protiv vlade Kraljevine Jugoslavije i Katolike crkve. Senat nakon tih nemilih dogaaja nije ratificirao potpisivanje konkordata s Vatikanom. Na taj nain zavrena je konkordatska borba u kojoj je vlada Kraljevine Jugoslavije kapitulirala pred Srpskom pravoslavnom crkvom, odnosno pred masonskim vodstvom. Rezultat toga je bio da su tada gotovo svi hrvatski katolici shvatili da su neravnopravni graani u toj nakaznoj tvorevini. Katoliki kler nije skrivao duboko razoarenje te je konano poeo, sasvim opravdano, radikalizirati svoje politike stavove. Zadnja loa koja je utemeljena u Hrvatskoj prije Drugog svjetskog rata bila je loa Bratstvo iz Zagreba. Radila je pod zatitom Velike loe Jugoslavije, a prvi joj je starjeina bio Radoslav Horvat. Po sili zakona prestale su raditi sve loe pod zatitom Velike loe Jugoslavije 5. kolovoza 1940. godine. Bilo je oito da se zabrana radu masonstva donosi samo iz taktikih razloga, kao jedan formalan in iz obzira prema Hitlerovoj Njemakoj. Masonska braa su itekako ostala aktivni imbenik u svim odluujuim politiko75

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 295. i 299.

129

ekonomskim strukturama gdje e imati presudnu ulogu kako za vrijeme rata na sukobljenim stranama, tako i poslije rata u stvaranju jo zlopatnikije Titove Jugoslavije. Svi arhivi iz hrvatskih loa pod zatitom Velike loe Jugoslavije preneseni su u Beograd. Veina arhiva Velike loe Jugoslavije danas je izgubljena, neto je ostalo u Beogradu, jedan dio je pohranjen u Budimpeti, Moskvi i Londonu, dok su najvei dio unitili sami slobodni zidari prigodom njemake okupacije. 76

76

Ivan Mui: O hrvatskoj etnogenezi i masonstvu u Hrvata, Matica hrvatska - Ogranak Imotski, Split, 2009., str. 64.

130

VI. RAT U JUGOSLAVIJI KROZ REIJU MASONSTVA

Ameriko masonstvo prema Jugoslaviji

Uoi Drugog svjetskog rata jugoslavensko masonstvo, iako je radilo pod zatitom francuskog Velikog Orijenta, postupno se poelo vie pribliavati angloamerikom masonstvu. Jugoslavenski masoni, zbog snanog vanjskog geopolitikog utjecaja Velike Britanije i SAD-a, za ostvarenje zajednikih ciljeva puno su vie nade polagali u englesko, a posebice u ameriko masonstvo, nego u francusko. Osnovni im je bio cilj udaljiti kneza Pavla od njegovog guranja Jugoslavije u zagrljaj Njemake i Italije i ponovo je pribliiti silama Antante. Za postizanje toga cilja bila su nuna dva preduvjeta. Prvo je masonstvo moralo, ne samo fiziki, ve i obilato novano pomagati to vie srpskih oporbenih stranaka koje bi postale zavisni servis angloamerikog masonstva. Drugo, moralo se Hrvate iskoristiti kao trojanske konje, naoko im dati odreene ustupke kako bi u novoj srpsko-hrvatskoj koaliciji sruili Stojadinovievu vladu i prisilili kneza Pavla da promjeni svoj smjer u vanjskoj politici. Za taj je pothvat jugoslavensko masonstvo najvie oekivalo od amerikog predsjednika, vodeeg masonskog okultiste Franklina Delano Roosevelta. Kuriozitet masonskog brata F. D. Roosevelta bio je taj to se mimo svih ustavnih regula, to je do danas presedan u svjetskoj politici, 1939. godine po trei puta kandidirao za predsjednika SAD-a. Jasno da je to bio magijski poduhvat paklenih razmjera, jer judejskomasonska oligarhija nakon inicirane gospodarske krize 1929. godine, kao i pripreme za novi svjetski rat, nita nije htjela prepustiti sluaju. Roosevelt je bio poznat po tome to je sa svojom suprugom Eleonor, koja je po svemu znanom bila novodobna moderna vjetica, tvorio okultnu branu vezu izmeu maga i klanskih vjetica. Franklin i Eleonor, uronjeni u okultizam i Zlo, zajedno su bili jedno dvospolno bie koje je bilo u potpunosti posveeno sluenju Sotone. Kako se kod svih magova uronjenost u Zlo postupno manifestira i na njihovim tijelima, tako se Zlo jasno moglo vidjeti i na Franklinu i Eleonor. Njemu su obamrle noge i tijelo mu je trunulo, dok se njoj izobliilo lice i glas. Ostali su bez onoga za ime su najvie udili u svojoj tjelesnoj biti, mukarac bez fizike snage, a ena bez ljepote. 77 Zanimljivo je da je ameriko masonstvo iskoristilo velikog ameriko-jugoslavenskog znanstvenika i masonskog okultista, Nikolu Teslu, u rjeavanju nunog hrvatskog pitanja u Kraljevini Jugoslaviji i stvaranju vrste srpsko-hrvatske koalicije. Brzojav upuen Vlatku Maeku 25. svibnja 1936. godine: Ponosim se srpskim rodom i hrvatskom domovinom, samo je velika masonska podvala. Upitno je tko je uope poslao taj brzojav. Moda i sam Tesla po uputama svojih gospodara, jer nevjerojatna je podudarnost u kojem je goditu taj brzojav poslan, u vremenu kada je masonstvu bila najpotrebitija srpsko-hrvatska suradnja koja bi promjenila kurs vanjske politike kneza Pavla Karaorevia. Nepobitno je o Tesli rei da je bio znanstvenik svjetskog ugleda, ali postavlja se jedno sveope pitanje, kako to da su gotovo svi svjetski znanstvenici pripadali masonskom bratstvu? Odgovor se moe pronai u prorokoj knjizi Protokoli sionskih mudraca. Svaki mladi ovjek, vizionar i potencijalni znanstvenik vrlo brzo dolazi pred jednostavnu dilemu. Pristupiti masonskom bratstvu znai da e mu biti omoguena svekolika materijalna, struna i medijska pomo. Osim toga, ako je posebno nadaren, bez vanjskih poroka, samozatajan i
77

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka, Biblioteka Dva Srca, Zagreb, 2006., str. 218

131

skroman, on e biti odabran i itavi e znanstveni timovi biti u njegovoj slubi i raditi na njegovom uspjehu. Meutim, tko ne prihvati ponudu masonskih vlastodraca, osim to e mu biti onemoguen pristup najvanijim znanstvenim institucijama i informacijama, njegov ve prvi znanstveni uradak biti e ismijan, ponien, omalovaen i obezvrijeen. Takav mladi ovjek vrlo e brzo odustati od ikakvog daljnjeg ozbiljnijeg znanstvenog rada. Stoga su rijetki mladi potencijalni znanstvenici koji nee prihvatiti tako primamljive ponude i postati roblje masonske mainerije. Zanimljivo je Teslino priznanje koje je puno puta ponavljao, a koje se javnosti skriva za razliku od njegove izjave o srpskom rodu i hrvatskoj domovini, a to je da on komunicira sa biima iz svemira i da svoje znanstvene spoznaje dobiva s onoga svijeta. Moemo samo nasluivati od koga je Tesla dobivao svoje znanstvene spoznaje. Poznato je da je znanost Boji dar ako je u slubi humanog napretka ovjeanstva. Isto tako moramo se zapitati jesu li sva ta znanstvena otkria kroz povijest donijela ovjeku eljenu sreu i materijalnu sigurnost, ili moda moralnu bijedu i duhovnu nesreu? Stoga, oito da se znanost odmetnula od Boga i krenula nezaustavno putem Antikrista. Znanstvenici su preteito svojim otkriima iskreno eljeli dobrobit ovjeanstvu, ali zbog svog svjetonazora koji gradi kult ovjeka nesvjesno su zaglibili u suanjstvu okultne onostranosti. Na pitanje to bi se dogodilo kad bi vragovi, budui da im je ostala aneoska narav i neusporedivo su sposobniji od ovjeka, odmah pokazali svu mo i zatrpali odjednom ovjeanstvo svim otkriima, Fjodor Mihajlovi Dostojevski je u Dnevniku pisca iz 1876. godine konstatirao: ...ljudi vie ne bi imali smisla ivota, isezao bi ovjeji lik i pretvorio se u lik ivotinjskog roba. Nastale bi tuga i dosada jer je sve uraeno i poznato... samoubojice bi se pojavljivale u gomilama, dok bi poneki moda zavapili Bogu. Takav bi bio zavretak masonskog Antikristovog raja. Jo se neto u svezi Tesle skriva pod velom tajne. To je Teslin dnevnik koji je on ostavio s itavom svojom ostavtinom Hrvatskoj, a zavrio je u dravnom arhivu u Beogradu. Dio Teslinih rijei dole su sluajno u javnost 1977. godine u sredinjoj informativnoj emisiji negdanje TV Zagreb, a glase: Drago mi je to me i Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovii Draganii iz Zadra. Kao hrvatski plemi u 16. stoljeu doli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji preci doli preko Novog Vinodola. Preci moje majke, Kalinii, takoer su hrvatski plemii iz Novog Vinodola. Moj pradjed stjecajem okolnosti morao je otii u Bosansku krajinu (tursku Hrvatska) i tamo se oenio pravoslavnom djevojkom i preao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Tesla prema alatki kojom se obraduje drvo i otuda moje prezime Tesla. To je zapravo nadimak. Moj djed je bio asnik u likoj regimenti, a moj otac pravoslavni prota! Kako god bilo, Tesla niti je bio Hrvat, niti Srbin, ve mason i Jugoslaven. Zato nije ni udo to je ba Tesla 1942. godine, dok su Englezi i Amerikanci ozbiljno jo raunali na kralja Petra, traio od predsjednika Roosevelta zrakoplove za etnike. 78 S godinje skuptine Velike loe Jugoslavije 1937. godine Duan Milievi je uputio brzojav amerikom predsjedniku Rooseveltu. Dio brzojava glasi: Spas mira u Europi zavisi sada ponajvie od Sjedinjenih Drava... izraavamo najsrdanije elje da ameriki narod za vreme Vaeg predsednikovanja uvek ostane moni uvar svetskog mira u saglasnosti sa eljom koju ste izvoleli izneti prilikom stupanja Vaih sinova u masonstvo.

78

Draen Stjepanovi: Hrvatski list, 13. oujka 2008

132

Maekovo jugoslavenstvo
Na prosinakim izborima 1938. godine za Narodnu skuptinu kandidatska lista hrvatskog voe Vlatka Maeka osvojila je 45 % glasova. Na hrvatskim podrujima, ukljuujui i ona naseljena srpskim puanstvom, Maekova lista pobijedila je s gotovo 70 % glasova. Bilo je razvidno da je tada HSS uivala bezuvjetnu potporu hrvatskog naroda, kao to je i dr. Vlatko Maek, nasljednik ubijenog Radia, postao neupitni politiki voa u hrvatskim zemljama. Golemi uspjeh Maekove liste na izborima ubrzao je pritisak angloamerikog masonstva na kneza Pavla glede rjeavanja srpsko-hrvatskog pitanja. Knez Pavle, rastrgan izmeu Engleske i SAD-a s jedne strane, i Njemake i Italije s druge, te pritisnut rastuim hrvatskim nezadovoljstvom, razrijeio je Stojadinovia dunosti premijera, a na njegovo mjesto imenovao bezlinijeg i prilagodljivijeg Dragiu Cvetkovia. Otputanje Stojadinovia uznemirilo je vlasti u Berlinu poto je, prema Hitlerovoj naredbi, oko 500.000 folksdojera glasovalo za Stojadinovia. Osim toga i Mussolini je bio zabrinut jer je Stojadinovi s njime potpisao tajni sporazum. Kako bi knez Pavle umirio Njemaku i Italiju, imenovao je u vladu i prohitlerovski orijentirane ministre, Aleksandra Cincar-Markovia, Milana Nedia itd. Prema nalogu kneza Pavla, nakon petomjesenih pregovora 26. kolovoza 1939. godine dolazi do sporazuma Cvetkovi-Maek. Maek ulazi u vladu Dragie Cvetkovia kao potpredsjednik vlade, a sporazumom je stvoren okvir za formiranje Banovine Hrvatske na 65.456 kvadratnih kilometara. Za bana banovine Hrvatske Maek je imenovao Ivana ubaia, srpskog dragovoljca iz Prvog svjetskog rata. Banovina je bila politiki realitet u kojoj se Hrvatska samo djelomino pribliila svojim etnikim granicama. Banovina je praktiki dobila visoki stupanj samouprave i kulturne autonomije, dok su svi ostali poslovi ostali u nadlenosti Beograda. Banovinom su upravljali predstojnici desetak odjela koji nisu imali ovlasti ministara. Banovinom je Hrvatska dobila u dravnopravnom poloaju jo manje nego Hrvatsko-ugarskom nagodbom. Za te male ustupke hrvatskom narodu, Maek je obeao svoju punu lojalnost knezu Pavlu i dinastiji Karaorevi. Radiev nasljednik Maek je uspostavom Banovine Hrvatske naglo poeo gubiti povjerenje i naklonost goleme veine hrvatskog naroda. Hrvatski narod je silno elio vlastitu dravu, a ne autonomnu banovinu u Kraljevini Jugoslaviji. Nezadovoljstvo je postajalo tim vee poto je Maek svojom uredbom iz 1940. godine preko bana ubaia osnovao koncentracijski logor u selu Kruici kod Travnika. Poela je pacifikacija svih buntovnika. U logor su od 1. oujka 1940. godine internirani hrvatski nacionalisti, ustae, komunisti, bez suda i bilo kakve presude. Nastavljena je diktatura u stilu kralja Aleksandra. Osim toga Maek je u toj svojoj tvorevini donio prvi protuidovski zakon, ograniio je izborno pravo, protuzakonito su ponitavani izborni rezultati, smijenio je upravni odbor Matice hrvatske i uveo komesarijat zato to je Matica htjela promijeniti ime i nazvati se Maticom hrvatskom, ni u jednu inovniku slubu nije mogao biti primljen nitko tko nije lan HSS-a, itd. Zanimljivo je da je Maek slubeno zabranio i slobodno zidarstvo, ali je slobodno zidarstvo sasvim neupitno ulazilo i u sami vrh HSS-a. Nije to vie bio HSS Stjepana Radia koji je svojim politikim djelovanjem bio najvea zapreka irenju masonstva u Hrvatskoj. Znakovito je da su ban ubai, Juraj Krnjevi i jo drugi istaknuti HSS-ovci u inozemstvu uli u masonske loe. Dr. Vlatko Maek iznevjerio je hrvatski narod, a posebice Stjepana Radia, svojim jugoslavenstvom i sklonosti nacistikoj i faistikoj ideologiji. Radievo stremljenje dravotvornosti hrvatske drave zamijenio je autonomatvom. Jedino je poput Radia ostao dosljedan u antikomunizmu, vjerojatno ne zaboravivi Radieve rijei nakon razoarenja u Sovjetsku Rusiju: Komunisti ne trae saveznike nego sluge. Maek je imao prigodu proglasiti slobodnu hrvatsku dravu, ali on to nije uinio. Da je Maek to uinio moda bi 133

hrvatska povijest 20. stoljea bila kudikamo drukija. Moda bi zbog gotovo plebiscitne potpore hrvatskog naroda uspio postii vei stupanj samostalnosti hrvatske drave. Nije posluao 1. travnja 1941. godine ministra vanjskih poslova Treeg Reicha, Joachima von Ribbentropa, da ne ulazi u vladu puistikog generala Simovia jer je dolo vrijeme da se Hrvatska konano odvoji od Srbije, te da proglasi samostalnu hrvatsku dravu. Da je Maek stvarno elio hrvatsku dravu on bi prihvatio njemaku ponudu. Nije ju prihvatio jer nije elio samostalnu Hrvatsku, ve je bio protiv ikakve hrvatske drave zato to je bio Jugoslaven. Tijekom rata Maekovi emisari upuivali su hrvatske mladie prigodom novaenja da ne idu u ustaku vojsku, ve u domobranstvo. Kada su ti isti hrvatski mladii na Bleiburgu bili masakrirani od Titovih povampirenih hordi, nije se sjetio da iz Pariza, gdje se udobno smjestio, svojim angloamerikim masonskim zatitnicima kae kako ti mladii nisu nikakvi faisti, ve unovaeni domobrani. Kada je grupa HSS-ovaca pokuala ezdesetih godina 20. stoljea u Washingtonu navesti Maeka da pred smrt da jasnu izjavu protiv Jugoslavije, a za hrvatsku dravu, Maek je odbio, izjavivi: Ja sam itav ivot bio Jugoslaven i kao takav u umrijeti. Ne trebamo se stoga uditi to je na Maekovom pisaem stolu do smrti ponosno stajala slika Petra II. Karaorevia, koju mu je ekskralj s potpisom darovao 1947. godine u Parizu, u jeku najzlokobnijih dana za hrvatski narod. 79

Angloameriko masonstvo u jugoslavenskom puu

Knez Pavle Karadordevi, iako je jo kao student na Oxfordu stekao mnoge engleske masonske prijatelje, princa od Walesa, budueg kralja Edvarda VIII., vojvodu od Yorka, budueg kralja Georga VI., vojvodu od Glostera, vojvodu od Kenta (1937. godine je postao veliki majstor engleske Ujedinjene Velike loe), nije elio raskinuti njemaki ultimatum. Znao je da bi, ukoliko bi odbio njemake zahtjeve, Jugoslaviju gurnuo u samoubilaki rat, to bi znailo i njen definitivan raspad. Stoga vlada Cvetkovi-Maek sastavljena od arenog drutva ministara, od izrazitih srpskih faistikih jurinika do jugoslavenskih masona, pokuava balansirati izmeu dva suprotstavljena pola. Pritisak engleskog i amerikog masonstva na kneza Pavla postajao je sve ei, poglavito otkada 10. svibnja 1940. godine na mjesto predsjednika britanske vlade dolazi jedan od najistaknutijih masona 20. stoljea Winston Churchill. Churchill je jednom od lidera Laburistike stranke Hughu Daltonu povjerio voenje nove tajne organizacije nazvane Special Operations Executive (SOE), koju je sam Dalton prozvao ministarstvom za negentlmenski rat. Ta sluba je imala samo dvije zadae u Jugoslaviji: subverziju i sabotau. SOE se pored sabotaa svojom potkupljivakom politikom vjeto infiltrirala u redove jugoslavenske vojske i u mnoge srpske stranke. Ta tajna sluba obilato financijski pomae Srpsku zemljoradniku stranku, Samostalnu demokratsku stranku (u poetku stranka Srba u Hrvatskoj), zatim Demokratsku, Radikalnu i Nacionalnu stranku. SOE potpomae i Narodnu obranu etnikog zloinca Ilije Trifunovia-Biranina, srpske nacionalistike organizacije poput Reda belih orlova itd. Klupko oko kneza Pavia se stezalo. Englesko masonstvo je svim silama nastojalo da Jugoslavija ue u rat protiv Trojnog pakta, pa ak i onda ako bi u ratu bila mimoiena ratnih djelovanja. Jer prema esto citiranom sudu engleskog vojnog pisca Lidia Harta: Churchill je postao velik samo zato to je uspio za ivot jednog Engleza rtvovati itave narode.
79

Dubravko Jeli: 100 krvavih godina, Naklada P. I. P. Pavii, Zagreb, 2005., str. 189.-191.

134

Roosevelt takoer poetkom 1941. godine poveava ameriki pritisak na jugoslavensku vladu. U Beograd 22. sijenja dolazi ameriki pukovnik William Donovan koji insistira kod kneza Pavia da Jugoslavija prihvati totalnu protuosovinsku politiku. Jasno da je pukovnik Donovan prigodom svog posjeta Beogradu odrao i predavanje jugoslavenskim masonima na sastanku s lanovima Vrhovnog savjeta za Jugoslaviju. Kuriozitet amerikog pritiska na Jugoslaviju je taj to pritisak vri praktiki neutralna strana u sukobu, SAD. Ameriki puk se faktiki neutralno odnosio na sukob u Europi i ni u kom sluaju nije htio biti uvuen u rat za judejsko-engleske interese, niti ne slutei da e prema starom iskuanom receptu, dogaajem Pearl Harbor, odjednom promijeniti miljenje i s domoljubnim ushitom krenuti u rat. Osim pritiska engleskog i amerikog masonstva na jugoslavensku vladu, znatan obol su dali i jugoslavenski masoni. Ministar unutarnjih poslova u vladi Cvetkovi-Maek je bio ugledni mason Stanoje Mihaldi. Mihaldi je kao masku osnovao jedno gospodarsko poduzee u Beogradu u kojemu su kao pijuni radili masoni Anton Bagatelj, Franjo i Marijan Uji. Ured je bio u kontaktu s engleskom obavjetajnom slubom i otkrivao joj njemake agente. 80 Poto je njemaki ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop dao jamstva knezu Pavlu da e biti ouvana neutralnost Jugoslavije te da e se uvijek potivati njena nezavisnost i cjelokupnost, a od SAD-a i Engleske nije mogao oekivati nikakvu pomo, knez Pavle se odluio za pristup Trojnom paktu. Knez Pavle bio je duboko svjestan da njegova neprirodna drava nastala u Versaillesu, kao tamnica nesrpskih naroda nije u stanju mobilizirati veinu tih naroda u bilo kojem ratu, a poglavito ne u ratu s Njemakom. Paktu je priloen i jedan tajni dokument u kojemu stoji da s obzirom na stanje u Jugoslaviji Njemaka i Italija nee traiti njezinu vojnu pomo, izuzev ako jugoslavenska vlada bude smatrala da je to u njenom interesu. Dana 25. oujka 1941. godine u bekom dvorcu Belvedere Jugoslavija je pristupila Trojnom paktu. Zanimljivo je da su potpis na taj dokument stavili ministar vanjskih poslova Jugoslavije, nacist Aleksandar Cincar - Markovi i jugoslavenski veleposlanik u Berlinu, mason Ivo Andri. Hrvatskog herostrata Ivu Andria jugoslavenska javnost poznaje kao slavnog knjievnika ovjenanog Nobelovom nagradom za knjievnost 1961. godine. Svi ti hvalitelji Andria teko da su uope neto proitali od njegovih sumornih, dosadnih, neestetskih pripovjedakih romana, ako i jesu, onda pod prisilom zbog kolske lektire ili s puno napora i samo-rtvovanja. Andri e i po mnogo emu drugome ostati zapamen, a ne samo po svom uvenom potpisu za pristup Jugoslavije Trojnom paktu, kao i primitku judejsko-masonske, planetarno popularne, Nobelove nagrade, koju je dobio kao odani masonski koordinator izmeu komunistikih vlasti u Titovoj Jugoslaviji i anglosaksonskog masonstva. Ivo Andri je bio jedini Hrvat koji je bio lan srpske teroristike organizacije Mlada Bosna koja je izvrila atentat na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda. Stvaranjem Kraljevine SHS, Andri boravi u Zagrebu gdje izdaje asopis Knjievni jug. Kako su se hrvatski knjievnici i intelektualci postupno trijeznili od iluzije panslavizma i jugoslavenstva, uvidjevi golemu podvalu u velikosrpskoj Kraljevini, Andri jednostavno nije mogao podnijeti taj, za njega, neprirodni hrvatski duh domoljublja koji je u njemu izazivao antagonizam, rezignaciju i sablazan, te seli 1919. godine u Beograd. U Beogradu je Andri doekan s neskrivenim oduevljenjem i uskoro poinje njegov vrtoglav uspon. Kralj Aleksandar ga uzima u jugoslavensku diplomaciju te ga kao veleposlanika Hrvata podmee 1921. godine u Vatikan. Uz bogatu diplomatsku karijeru u Kraljevini, Andri je postao i istaknuti lan Srpske akademije nauka i umetnosti. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Andri ivi pritajeno i povueno, od nikoga ne diran. Nakon rata ponovo poinje njegov jo slavniji uzlet, ovog puta u komunistikoj Jugoslaviji. Postao je vijenik ZAVNOBIH-a, predsjednik
80

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 322.- 326.

135

Saveza knjievnika Jugoslavije, okien svim moguim komunistikim priznanjima, poveljama i odlikovanjima. Jugoslavija je samo dva dana bila lanica Trojnog pakta. Jugoslavenski masoni ve su ranije imali istanan plan prevrata prema Rooseveltovim i Churchillovim direktivama. Zaetnici plana bili su predsjednik Srpske zemljoradnike stranke Milan Gavrilovi i srpski politiar Jovan onovi. Glavni organizatori prevrata bila su tri jugoslavenska zrakoplovna asnika, velokosrbin Borivoje Mirkovi koji je sanjao Veliku Srbiju i ve ranije imao namjeru sruiti vladu Dragie Cvetkovia, Duan Simovi, ivan Kneevi, te profesor Radoja Kneevi. Meu urotnicima bilo je i nemasona, ali to su bili britanski plaenici i radili su iskljuivo po diktatu masonstva (primjerice Duan Simovi nije bio mason, ali je njegov brat dr. Milo Simovi bio). Pu je izvren 27. oujka 1941. godine, pri emu je poginuo samo jedan andar. Isti dan je Churchill poslao brzojav efu SOE, Hughu Daltonu, u kojemu mu estita na uspjeno izvrenoj intervenciji. 81 Nakon prevrata, malodobni princ Petar postaje kralj Jugoslavije, a vladu formira puistiki general Duan Simovi. Moda nekom iznenaujue, ali dr. Vlatko Maek i u ovoj vladi je potpredsjednik. Ne treba posebice ni isticati da su u toj vladi na svim osjetljivim mjestima bila masonska braa (ministri Jovo Banjanin, Milan Gavrilovi, Bogoljub Jefti, Momilo Nini i drugi) ili osobe od povjerenja. Bio je to kraj Kraljevine Jugoslavije, to su vrlo dobro znali F. D. Roosevelt i Winston Churchill jer joj nisu mogli pomoi, a svjesno su je gurnuli u rat. Ostaje udna povijesna koincidencija: masonstvo koje je stvorilo Kraljevinu Jugoslaviju, prouzroilo je njezin kraj. Ali samo nakratko, ponovo e se ono poigrati sa sudbinom Hrvatske i stvoriti ovaj puta, ne tamnicu, ve grob hrvatskom narodu u Titovoj Jugoslaviji.

Nezavisna Drava Hrvatska

U noi 7.-8. travnja 1941. godine u Velikom Grevcu nedaleko Bjelovara, priuvni puk 108. kraljevske jugoslavenske vojske, popunjen Hrvatima, pod zapovjednitvom narednika Ivana veka otkazao je poslunost jugoslavenskoj vladi, razoruao srpske asnike i krenuo prema Bjelovaru. Na putu im se pridruuje i 40. dopunski puk porunika Leopolda Supania. Zauzimaju grad Bjelovar od andara i preostale jugoslavenske vojske, te gradonaelnik dr. Julije pl. Makanac 8. travnja 1941. godine proglaava Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Hrvatska drava proglaena je voljom hrvatskog naroda u Bjelovaru, bez nazonosti niti jednog pripadnika njemakih, talijanskih ili ustakih postrojbi. Njemaka se bjelovarskim dogaajima nala pred gotovim inom posve nespremna. urno je ponudila vlast Vlatku Maeku, ali Maek jednostavno nije htio preuzeti odgovornost za sudbinu hrvatskog naroda u najdelikatnijem trenutku njegove povijesti. Pritisnut talijanskim ultimatumom, dr. Ante Paveli je prihvatio tu zadau, pokuavajui spasiti to se spasiti dade, mislei bolje i krnja drava i krnja sloboda nego da itava Hrvatska padne pod okupacijski reim Njemake i Italije. U ime dr. Pavelia, Slavko Kvaternik je u Zagrebu na ope oduevljenje hrvatskog naroda slubeno proglasio Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Bilo je to ostvarenje tisuljetnog sna hrvatskog naroda. Da je golema veina Hrvata eljela svoju dravu najzornije nam je potvrdio povjesnik dr. Duan Bilandi, partizanski prvoborac i visoki dunosnik Komunistike partije, rekavi: Sam in proglaenja NDH, u koju je uvrtena i BiH, izazvao je euforino oduevljenje veine hrvatskog naroda. Oko nove
81

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 334. i 336.

136

vlasti okupili su se ljudi iz razliitih drutvenih slojeva, spremni da grade svoju nacionalnu dravu, uskrslu nakon osam stoljea. Ivan Metrovi je u svojim memoarima zapisao izjavu britanskog konzula u Zagrebu, Thomasa C. Rappa, prigodom proglaenja hrvatske drave 10. travnja 1941. godine: Bez svake sumnje, Drava Hrvatska je tu i narod je za nju. Naalost, Hrvati kroz itavu povijest nisu mogli sebi birati saveznike. Tako je bilo i s NDH. Nametnuli su joj se ideoloki gospodari nacizma i faizma, Njemaka i Italija, koji joj nisu bili prijatelji i koji su preesto suraivali s njenim najveim neprijateljima. Uzaludni su bili pokuaji vlade NDH tijekom itavog perioda rata uspostaviti kontakt s Velikom Britanijom. Naivno je to bilo uope traiti jer masonskoj Britaniji samostalna hrvatska drava nije u nikakvim planovima, bila ona ustaka ili kakva god. Ona ne postoji u masonskom politikom zemljovidu, ona je samo runa mrlja na Antikristovom pravcu, masonskom krvotoku London-Jeruzalem. Infiltrirano masonstvo u samom vrhu NDH imalo je drugaiju zadau od masonstva u Nacionalnom komitetu Drae Mihajlovia (masoni su bili dr. ura urovi, dr. Aleksandar Popovi, dr. uro Milovi, dr. Vladimir Belaji, Ljubia Trifunovi, Dragia Vasi, Stevan Moljevi, Mihajlo Kujundi i Hrvat raspop uro Vilovi). Uloga hrvatskih masona je bila u slubi razgradnje NDH, dok je uloga masona u etnikom pokretu bila ouvanje Kraljevine Jugoslavije, odnosno stvaranje Velike Srbije. Zbog toga je i bila obilata potpora etnikom pokretu od strane Velike Britanije i SAD-a. Kasnije su masonske sile Britanija i SAD promijenile svog nepouzdanog igraa Mihajlovia s pouzdanijim Brozom. Danas se NDH optuuje za svakojake zloine i progone, nad idovima, Srbima, pripadnicima partizanskog pokreta, itd. Istina je da su idovi bili sraslo tkivo Ustakog pokreta i vlasti su tek pod pritiskom Njemake rjeavali idovsko pitanje. Osim toga, zar nije udno kako je samo u Zagrebu, kao jedinom glavnom gradu u okupiranoj Europi, idovska opina radila tijekom itavog rata? to se tie Srba, injenica je da je i u Hrvatskom dravnom saboru bilo dosta zastupnika pravoslavaca (Srba). Dr. Savo Besari, odvjetnik iz Sarajeva bio je ministar u vladi NDH, a devetorica generala pravoslavaca bila su u hrvatskom domobranstvu: uro Dragievi, Fedor pl. Dragojlov, Jovan Iskri, uro Grui, Mihajlo Luki, Lavoslav Mili, Duan Pali, Zvonimir Stimakovi i Milan Uzelac. Primjerice, upravo je general uro Grui bio najvei Paveliev pouzdanik koji je kao glavar Stoera u Glavnom stanu predlagao da se hrvatska vojska u svibnju 1945. godine ne povue iz Hrvatske, ve da se brani na hrvatskom tlu. 82 O zloinima nad pripadnicima oslobodilakog pokreta treba realno govoriti. Zasigurno su hrvatske oruane snage zaglibile i u zloin, prouzroen teroristikim djelovanjem toga pokreta. Zanimljivo je da, dok je trajao pakt Hitler-Staljin, nikakvih sukoba niti bezakonja nije bilo izmeu vlasti NDH i pripadnika Komunistike partije. U prolosti su se ak svesrdno pomagali lanovi Ustakog pokreta i komunisti, odnosno oni antifaisti koji su takoer sanjali samostalnu hrvatsku dravu. Sve vea pokornost komunista Sovjetskoj Rusiji stvarala je sve vei jaz izmeu tih pokreta. Meutim, i pored toga su se neka stara prijateljstva iz mitrovake kaznionice zadrala i poslije 10. travnja 1941. godine, tako da su pojedinim komunistima ponuene i visoke dunosti u vladi NDH. Tek napadom Hitlerove Njemake na Sovjetski Savez 22. lipnja 1941. godine poinju teroristika djelovanja komunistikog pokreta kod sela abno. Teroristike akcije postupno prerastaju u zloine, na koje oruane snage NDH odgovaraju, esto takoer zloinima. Treba postaviti hipotetsko pitanje, bi li komunisti uope digli oruanu pobunu da je ostao na snazi pakt o prijateljstvu izmeu Hitlera i Staljina? Zar bi uope zaratili protiv svog saveznika, Hitlerove Njemake? Dok god je pakt bio na snazi nije im bilo do nikakvog ustanka.
82

Dubravko Jeli: 100 krvavih godina, P. I. P. Pavii, Zagreb, 2005., str. 84., 92., 94., 120. i 126.

137

Zar nije legitimno pravo svake drave da se svim sredstvima brani od terorista? Zar to i danas ne ini militantna drava Izrael, i tko ju za to optuuje? Ako je Nezavisna Drava Hrvatska u odgovoru na terorizam provodila bezakonje, onda takvo bezakonje apsolutno danas provodi i Izrael. No, druga su to odvie prepoznatljiva mjerila! Nepobitna je istina, to hrvatska historiografija ne biljei, da su prve rtve u Drugom svjetskom ratu na tlu Hrvatske bili Hrvati, i to njih tridesetak iz okolice Bjelovara, koje su masakrirali srboetnici izmeu 8.10. travnja 1941. godine u reiji srpskog konjanikog puka Car Duan Silni nakon pobune hrvatskih vojnika. Osim toga, danas hrvatska historiografija tretira NDH kao potpuno samostalnu dravu kada ju treba optuiti za progone nad idovima i sl., ali kad ju treba poniziti kao satelitsku dravu, marionetsku i nesamostalnu, onda se obvezno NDH navodi kao takozvana.

Masonstvo i NDH
S kraljem Petrom II. i jugoslavenskom vladom puno je masona u travnju 1941. godine izbjeglo iz zemlje: Juraj Kneevi, Jovan Banjanin, Milan Gavrilovi, Veeslav Wilder, Sran Budisavljevi, Radoje Kneevi, Bogoljub Jefti, Jovan onovi i mnogi drugi. Od posebnog povjerenja britanskog Okruglog stola bili su Radoje Kneevi i hrvatski mason Ilija Juki, ali i svi ostali emigranti masoni bili su pod strogim nadzorom britanskog masonstva. Umreeno masonstvo meu zaraenim stranama, a svi u slubi britanskih obavjetajnih slubi, kontroliralo je razvoj dogaaja u zaraenoj Europi, te odluivalo, ili obavjetavalo suprotnu stranu, o sudbonosnim odlukama neprijateljske strane. Ako nam je poznato da ni Gestapo (na elu Gestapoa u Zagrebu bio je Konrad Klaser, bivi lan CK KP Austrije) nije bio imun od upliva masonstva u njegove redove, onda nam je jasno kako je istaknuti mason i britanski agent, najvei zloinac nad hrvatskim narodom, Josip Broz Tito, obavijestio svog sudruga Staljina o tonom danu napada Njemake na Sovjetski Savez. Na kraju krajeva, masoni su i vodili Drugi svjetski rat. Meu istaknutijim britanskim masonima kao to je sir Winston S. Churchill, bili su i vrhovni zapovjednici oruanih snaga, grof Alexander od Tunisa i sir Claude Auchinlech, maral lord Newhall (Kraljevsko Ratno Zrakoplovstvo), general sir Francis Wingate i drugi. Masoni su bili i mnogi ameriki generali, Mark Clark, Omar Bradley, Georg Marshall, Joseph Stillwell, Douglas MacArthur itd. Masonstvo daje odgovor na niz strateko-politikih odluka i dogaaja tijekom Drugog svjetskog rata na prostorima bive Jugoslavije, nepojmljivih obinom ovjeku. Poznato je da je jo uoi Drugog svjetskog rata u Komunistikoj partiji dolazilo do ozbiljnog prijepora izmeu istinskih antifaista, mahom intelektualaca i Titovih loserskih komunista. Antifaizam je prvenstveno imao nacionalno obiljeje, a ne komunistiko. Izrastao je iz antifaizma Vladimira Gortana koji se sa ostalim istarskim Hrvatima prvi u svijetu suprotstavio Mussolinijevom faizmu, u vremenu dok je jo britansko masonstvo na elu s Winstonom Churchillom tapalo po ramenu Mussolinija. Kerestinovaki sluaj je prvi obraun Titovih komunista, kojima nije bilo do nikakvog antifaizma, do nikakve borbe protiv okupatora, ve samo do vlasti u itavoj Jugoslaviji, sa hrvatskim antifaistima, Augustom Cesarcem, Boidarom Adijom, Otokarom Kerovanijem, Ognjenom Pricom i drugima. Tito je u zatvor na Kerestincu poslao poruku da zatvorenici svladaju nejaku ustaku strau, i da e ih pred zatvorom ekati dva kamiona kojima e pobjei u partizane. Hrvatski antifaisti su povjerovali Titu i svladali straare, no umjesto kamiona saekala ih ustaka vojska koja je od Tita dobila tonu informaciju o planu bijega zatvorenika. Ustae su uhitili i ubili zatoenike u bijegu i time unitile hrvatsku antifaistiku elitu. Time su si zadali smrtni

138

udarac jer na suprotstavljenoj strani vie nisu imali antifaistiku inteligenciju koja je poput njih sanjala hrvatsku dravu, ve krvoedne bogohulne protuhrvatske horde. Kerestinaki sluaj znakovit je po nekoliko nepobitnih injenica. Pokazao je da su masonska braa u sukobljenim stranama tijekom itavog rata komunicirala i radila na ruenju hrvatske drave. Osim toga potpuno je nelogino zato su ustae ubili zatvorenike, jer poznato je da veih sukoba izmeu njih nije bilo. Cesarec je u vie navrata tijekom svog suanjstva vien kako slobodno ee kerestinakom umom u prijateljskom razgovoru s jednim ustakim asnikom. Tko je onda uope naredio od ustakih dunosnika da zatvorenici budu ubijeni, kada je bilo oito da tim smaknuima dobivaju samo Titovi komunisti, dok ustaka vlast strahovito gubi? Taj sluaj jo krije jedan bitan element o kojemu se ne govori. Raspadom Jugoslavije, Kominterna je namjeravala odobriti osamostaljenje KPH od KPJ i izvriti smjenu titovskog Centralnog Komiteta KPH. Ubojstvom hrvatskih antifaistikih prvaka smjena se vie nije mogla dogoditi. Jo prije pada Italije saveznici su skrojili tajni plan o iskrcavanju saveznikih snaga na Jadran. Htjeli su pretei Crvenu armiju te pored oslobaanja Italije osloboditi i prostore bive Jugoslavije. Jedna od mogunosti rjeenja ranijeg dogovora Churchill-Staljin bila je i podjela bive Jugoslavije na dvije interesne sfere, jer Britancima je strateki cilj kontrolirati itavi Jadran, ilu kucavicu prema Bliskom Istoku. Preko masonstva Tito je saznao za plan saveznika te ve u oujku 1943. godine prvi puta dolazi do separatnog mira izmeu Njemake i partizana. U Zagrebu u Eksplanadi voeni su tajni pregovori izmeu njemakog opunomoenog generala u Hrvatskoj, Glaisea von Horstenaua, te Milovana ilasa, Koe Popovia i viestrukog agenta Vladimira Velebita, kao izaslanika Josipa Broza. Dogovor je postignut da se zajednikim snagama Titovi partizani kao ljuti antifaisti i njemake oruane snage suprotstave eventualnoj saveznikoj invaziji na hrvatskoj obali. Razvidno je iz ovog dogovora, da je komunistima bilo jedino stalo do vlasti, vjerujui da e Nijemci uskoro kao poraeni u ratu napustiti prostore bive Jugoslavije. Za razliku od Titovih partizana koji su imali jasni zadatak sukobiti se sa saveznicima svim snagama ukoliko se iskrcaju na Jadranu, oruane snage Hrvatske imale su strogu, sasvim drugu zapovijed, ne dolaziti u sukob sa saveznikim snagama. Plan o iskrcavanju saveznika bio je vrlo realan u ljeto 1944. godine, ali ga je sprijeila masonska poluga Tito-MacLean, pruivi Churchillu krive informacije. Dok su se u vie navrata partizanski elnici dogovarali s Nijemcima o zajednikom oruanom djelovanju, nemogua misija, udnja za savezom s Englezima kod goleme veine u vlasti NDH se poveavala. Ustaka vlast, koju je zastupao ministar u vladi NDH Mladen Lorkovi, jo je sredinom 1943. godine nudila prvaku HSS-a Augustu Koutiu, zetu Stjepana Radia, da preuzme vlast uz samo jedan uvjet, da brani opstojnost hrvatske drave. Nakon jalovih pregovora Kouti, koji je bio pod izrazitim uplivom engleskog masonstva, ponudu je odbio, neizravno dajui do znanja da Britanci nisu protiv ustake vlasti u hrvatskoj dravi, ve a priori protiv hrvatske drave. 83 U ljeto 1944. godine Ante Voki i Mladen Lorkovi organiziraju pu s namjerom da oruane snage NDH stave na raspolaganje saveznicima. U to vrijeme vlasti NDH kontrolirale su golemu veinu svoga teritorija sa zavidnom vojnom silom od oko 250.000 vojnika visoke borbene spremnosti. Ustaki krilnik Voki imao je razraen plan kako e hrvatske oruane snage prijei na stranu saveznika, to samo dokazuje da je ustaama jedini cilj bio sauvati hrvatsku dravu, a ne braniti nekakav faizam koji im je bio ideoloki posve stran. Kada je Voki preko punkta u vicarskoj javio Englezima toan raspored i naoruanje oruanih snaga kojima raspolae, Englezi su samo smijekom uzvratili da to oni jako dobro znadu. Engleskom masonstvu nije bilo ni na kraj pameti privui NDH na savezniku stranu, za razliku
83

Dubravko Jeli: 100 krvavih godina, P. I. P. Pavii, Zagreb, 2005., str. 139., 141. i 144.

139

od katolike, ali naalost puno vie iredentistike i masonske Italije, koja kao i u Prvom svjetskom ratu poinje rat na strani gubitnica, a zavrava na strani pobjednica rata. Ne samo to, Englezi preko vrsto isprepletenog masonstva, uz pomo svog agenta Josipa Broza obavjeuju Pavelia o urotnicima u svojim redovima. Otuno je zavrio jo jedan u nizu bezuspjenih pokuaja da NDH pristupi pobjednicima rata. Kako se rat pribliavao svom zavretku, britansko masonstvo je potpuno metastaziralo vlasti NDH. Jer kako uope shvatiti tu snanu masonsku podvalu, gdje se tako snana oruana sila hrvatske vojske predala upravo Englezima bez borbe. Tko je u toj vlasti radio na tome da odvede hrvatske mladie na klaonicu? Utjecaj ubaenog masonstva u vlast NDH zorno moemo vidjeti na vie udesnih odluka i dogaaja. Izdvojimo jo jedan. Dok su trajali pregovori Titovih partizana i Hitlerovih generala, a mnogi dunosnici iz vrha vlasti NDH bezuspjeno pokuavali prii saveznicima, Staljin je krajem 1944. godine ponudio Paveliu sporazum. U tom sporazumu bi NDH izala iz saveznitva s Nijemcima i ula u saveznitvo s SSSR-om. Slian sporazum je Staljin potpisao i sa rumunjskim kraljem Karlom II. Jedini su uvjeti bili da Paveli dozvoli nesmetan prolaz ruskim trupama u sjevernu Italiju te da NDH u tadanjim granicama bude poslije rata u sklopu sovjetskog komunistikog sustava. Staljin za razliku od Engleza nije gajio posebne simpatije prema Srbima, a prepredenom Titu nije vjerovao, poznavajui njegovu e za vlau. Prijedlog je bio potpuno realan, jer ne smije se zaboraviti da je Staljin bio spreman priznati NDH jo u travnju 1941. godine, kao to je priznao i Slovaku Republiku, ali Paveli je odbio sovjetske diskretne ponude. Naravno, Staljinova ponuda vrijedila je do 22. lipnja iste godine. U Hrvatsku je na pregovore s Paveliem doao osobni Staljinov izaslanik, pukovnik Sokolov. Paveli je pod utjecajem svojih savjetnika Staljinovu ponudu odbio. 84 Dr. Paveli je esto o tom sporazumu priao u inozemstvu kako nije mogao vidjeti Hrvatsku pod utjecajem sovjetske sfere. Meutim, posljedice neprihvaanja tog sporazuma su bile uasne za hrvatski narod. injenica je da bi Hrvati potpisom tog sporazuma ivjeli u komunistikoj sovjetskoj Hrvatskoj, ali ipak u Hrvatskoj. Ovako su ivjeli etrdeset i pet godina u komunistikom velikosrpskom zlosilju koje je poelo strahotama Bleiburga, ponieni, obespravljeni, vjeno obiljeeni u svjetskoj, jugoslavenskoj i hrvatskoj historiografiji kao ustae, faisti, kleronacisti itd. Pored toga, zanimljivo bi bilo postaviti pitanje to bi se dogodilo s Italijom, moda i s Francuskom da je Crvena armija preko Hrvatske dola u Italiju? Slojevita povijest NDH zauvijek e izazivati mnoge prijepore jer veinu dokumenata je komunistika vlast odmah unitila, valjda da se ne bi pobile oslobodilake teze njenog pokreta, a neke je iz istog razloga i krivotvorila.

84

Vinko Nikoli: Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, Art studio Azinovi, Zagreb. 1995., str. 15.

140

III. DIO

141

I. POBJEDNICI DRUGOG SVJETSKOG RATA

eljezni zastor
Ja sam, zapravo, omoguio pobjedu! Izrekao je tu reenicu po zavretku Drugog svjetskog rata najvei sotonist 20. stoljea, Aleister Crowley. Crowley je sam sebe smatrao Antikristom te se proglasio templarskim avoljim idolom Bafometom i velikom zvijeri 666. Jo poetkom 20. stoljea Crowley je zazivao demone: u Boleskinu u blizini Loch Nessa, jezera u kojem navodno ivi neman, na ruevinama astekih hramova u Meksiku, na sablasnim ostatcima ivaitskog hrama u Maduri, u jednoj egipatskoj piramidi itd. Poprimio je tajne luciferijanskih rituala orijentizma i tantrizma, tajne lijeve ruke, moi seksualne magije i moi zmije. Crowley je vrlo rano postigao najvii 33. stupanj masonerije (masonska inicijacija 33. stupnja glasi Ordo ab Chao (Red iz kaosa)), bio je Veliki hireofant Memfiskog rituala, veliki dostojanstvenik Martinistikog reda, patrijarh Gnostike crkve te istaknuti lan njemakog mranog teokratskog reda Ordo Templi Orientis (OTO). Crowley u Njemakoj ima snano uporite gdje njegove ideje iz mnogih napisanih djela koriste ideolozi nacizma. Postao je prividni engleski veleizdajnik i svojom paklenom dijalektikom otkriva Njemakoj tajnoj slubi mnoge pijunske tajne. Potie Hitlera u osvajakom zloinakom pohodu, iako je navodno jo 1909. godine prigodom nekromanskih seansi u Sahari vidio propast Njemake u oba rata. 85 Kada je Crowley vidio koliko je poganska svastika uspjela pokrenuti zaprepaujuu plimu demonskih sila, izmislio je magijski znak viktoriju i ponudio ju kao sigurnu pobjedu svom prijatelju Winstonu Churchillu. Churchill je s oduevljenjem prihvatio Crowleyov talisman, a saveznici su pod tim znakom trijunfalno zavrili rat. Dogodio se u Njemakoj: Dresden, Koln, Hamburg, Darmstadt..., Hrvatima: Bleiburg, Krini putevi..., u Japanu: Hiroima i Nagasaki, itd. Dok su jedni zapovjednici zavravali u Nurnbergu, drugi su postali nacionalni junaci ovjenani svakojakim kolajnama i poastima. Upravo je u toj obmani i sva mudrost Sotone. Podupirati pomou svojih masonskih okultistikih apostola sve strane u sukobu, izazvati to vei kaos, eksploziju mrnje i osvete, rtve i zlodjela, razaranje i unitenje, da bi na najnioj toci ljudske materijalne i duhovne bijede gradio svoje kraljevstvo, svoj Novi svjetski poredak. Drugim svjetskim ratom pobijeeni su masonski proizvodi, totalitarizam faistikog i nacistikog predznaka. Meutim, to nije bio sluaj s komunistikim totalitarizmom koji se nakon neobinog preokreta 1941. godine borio na strani pobjednica u ratu. Dogovorom saveznikih sila, pod vodstvom Churchilla, Roosevelta i Staljina, na Jalti se u veljai 1945. godine saila nova zemljopisna karta svijeta. Polovica istone Europe dola je u naruje komunizma, pod izravnu Staljinovu kontrolu. Komunizam je uskoro prodro i na azijski i afriki kontinent. Katolicima se u komunistikim zemljama zabranjivala svaka komunikacija sa Svetom Stolicom, a nametala im se raskolnika crkva. Ti ateistiki sustavi bili su samo jo jedan pokus i opsjena Sotone kako da se putem dirigiranog ateizma uniti vjera iz dua ovjeka, a da se na oltar umjesto Boga stavi avolji pentagram. To je ujedno bilo vrijeme i velikih branitelja vjere u tim despotskim sustavima vlasti, poput kardinala Alojzija Stepinca, Jozsefa Mindszentvja, Stefana Wyszynskoga itd.
85

Miro Glavurti: Satana, Sion, Zagreb. 2002., str. 270. i 276.

142

Iako opstojnost i daljnje irenje komunizma nije bio prvobitni plan masonskih okultista, oni se vrlo brzo snalaze u novoj situaciji. Poto je Rusija posluila svrsi u svojoj zadai borbe s Hitlerom, ona e se sustavno ekonomski i kulturno izolirati s umjetnim podgrijavanjem njezine agresivnosti. itav svijet e postupno biti njezin neprijatelj dok konano i sama nee kapitulirati. Jer vrijeme radi za masonske oligarhe, bar tako oni slute, pa to se Rusija kasnije preda u neoliberalno, globalistiko i kvazidemokratsko naruje manje e ostati traga Boga u duama ruskog naroda. Antikristov prethodnik, Staljin, jo je svojom bezbonom petoljetkom iz 1938. godine najavio kako e biti zatvorena i zadnja crkva i uniten i zadnji sveenik. U tom sotoninom bezumlju meu 40.000 ubijenih sveenika streljana su i muena trideset i dva metroplita i arhiepiskopa. Tako je metropolit Petrograda, Venijamin, pretvoren u ledeni stup poto je polijevan hladnom vodom na otroj zimi, kijevski metropolit Vladimir je izmrcvaren i kastriran, potom streljan i baen pod vlak, topolski episkop Germogen je privezan za kota parobroda i raskomadan lopaticama, permski arhiepiskop Andronik iv je zakopan u zemlju, ernigivski arhiepiskop Vasilij raspet je na kri i spaljen itd. Znakovito je da je Staljin privremeno obustavio rat protiv Boga tijekom njemakog napada. Pustio je iz logora preivjele sveenike i otvorio 20.000 crkava. Bogobojazni i vjerniki ruski narod konano je odahnuo, a vojni elnici se poinju pozdravljati s Bogom. Nu, taj neobian Staljinov povratak Bogu kratko je trajao. Zlosilje nad Crkvom, iako ne vie tako dramatino, nastavilo se nakon rata. Meutim, nije nestalo Boga iz dua ruskog naroda kako su planirali masonski okultisti i njihova eda komunisti silnici, to e vrijeme uskoro i potvrditi. Nisu oni vjerovali da je mogue obraenje tog istog patnikog i nekada pobonog naroda jer nisu vjerovali Fatimskoj Gospi koja je prigodom svojeg treeg ukazanja 13. srpnja 1917. godine rekla: Rusija e se obratiti. Winston Churchill je meutim bio nestrpljiv. Uzalud je u travnju 1945. godine nagovarao amerikog generala Dwighta Eisenhowera i predsjednika Roosevelta da saveznici odmah zaponu rat protiv Sovjetskog Saveza, koristei se s dvanaest zarobljenih njemakih divizija kao topovskim mesom. Sredite masonske moi pod vodstvom judejskog masonstva B'nai B'ritha postupno je prelazilo u odabranu zemlju, SAD, koja e imati neto drugaije planove za komunistiku Rusiju. Velika Britanija vie nije bila pogodna, zbog ogranienih ljudskih, teritorijalnih i financijskih potencijala, da bude vodilja u tako grandioznom poduhvatu, zavrnoj fazi stvaranja jednog svjetskog carstva. Izabrana je anacionalna zemlja SAD, koju su idovske elite judaizirale i od koje e masonstvo stvoriti Novu Atlantidu da itav jednosvjetski proces privede kraju. SAD se postupno nameu kao neosporan vladar neformalnog svjetskog carstva u kojemu se Novi svjetski poredak poinje graditi kroz novostvorenu organizaciju - Ujedinjene narode. Churchill se nije mirio s podreenim poloajem Velike Britanije koja je usidrenjem Rusije u sreditu Euroazije prestala biti gospodar tog golemog prostranstva. Osim toga, nije samo put svile bio ugroen, ve je stvaranjem komunistike Jugoslavije presjeen Britaniji i ila kucavica prema Jeruzalemu, odnosno transverzala s Bliskim istokom. U svom mahnitom govoru u saveznoj dravi Missouri o eljeznom zastoru, Churchill udara temelje Sjevernoatlanskog vojnog saveza, NATO-a. Oko Rusije i njenih saveznika stvara se izolacijski polumjesec koji je zajamio kapitulaciju Rusije, milom ili silom, tijekom 20. stoljea. Stvoren je hermetiki izoliran prostor Euroazije, od rijeke Elbe u Njemakoj i Trsta, pa sve do Kine. Nastupa razdoblje Hladnog rata u kojemu Velika Britanija i anglosaksonsko masonstvo ponovo djelomino vraaju vanu strateku geopolitiku poziciju u svijetu u odnosu na judeoameriko masonstvo, poglavito kada su svog podanika Josipa Broza 1948. godine otrgnuli iz sustava Informbiroa i obnovili svoj protuboji put preko Jugoslavije ka Bliskom istoku. Nakon Staljinove smrti 1953. godine Sovjetski Savez je pokuao oslabiti

143

hladnoratovski pritisak pristupanjem u vojni savez NATO-a, ali ga je lanstvo saveza odbilo. Za razliku od Rusije, u lanstvo NATO-a 1954. godine ulazi eutanizirana Njemaka kao prva brana Sovjetskom bloku, jer Njemakoj je namijenjen vjeni program, sukob s Rusijom. Sovjetski Savez nakon toga osniva Varavski pakt i Trei svjetski rat (Hladni rat) dolazi do svog usijanja. Nakon Drugog svjetskog rata puno se drava oslobodilo kolonijalnog ropstva (preteito engleskog), a u njima su se razvile nestabilne diktature koje su krenule putem staljinizma ili maoizma. Takve krizne komunistike drave postale su prijetnja masonskoj velevlasti u SAD-u i Velikoj Britaniji, poglavito zato to su prirodno saveznitvo nalazile u okrilju SSSRa. Tada vladari svijeta koriste svoja tri masonska slubenika, Josipa Broza, Gamal Abdela Nasera i Jawaharlala Nehrua, koji pod velom nesvrstanosti okupljaju 1979. godine te razuzdane zemlje. Poznato je da je jo Milnerova grupa ciljano kolovala i odgajala egipatsku, indijsku i jugoslavensku (prosrpsku) inteligenciju kako bi zavladali njihovim mentalitetima, pa tako i narodima, a osnivanje Pokreta nesvrstanosti samo je opravdalo ulaganje. Pod motom nesvrstanosti ta je uvena trojka britanskih agenata otrgnula drave Treeg svijeta od vrste sveze sa SSSR-om, podvrgla ih kontroli i dovela ih u postupnu potpunu financijsku i ekonomsku ovisnost od svjetskih gospodara. Britanski imperij je ponovo doao na svoje.

Trinaesto pleme Izraela

S druge strane eljeznog zastora nastala je prava apostaza kranstva. Iako je kranstvo doivljavalo pravi procvat u mnogim zemljama Treeg svijeta koje nisu bile zatrovane komunistikom indoktrinacijom, zapadni svijet sve je vie nagrizao neomodernizam, neoliberalizam i ateizam iz kojih su galopirajuim tempom iznicali svi oblici hedonizma i nihilizma, od tzv. seksualne revolucije, hipi pokreta, droge, prostitucije, nakazne glazbe i drugih umjetnosti te ostalih vidova izopaenosti i dekadencije. Neomodernizam se uvukao i u Katoliku crkvu. To nije bio neomodernizam s poetka stoljea ogranien na odreene krugove europskog klera, ve je bio svuda nazoan. Kod dijela katolikog klera dolo je do slabljenja teoloke kreposti vjere i gubitka transcendentnog smisla ovjekova ivota. Umjesto da Otkupljenje ima primarni cilj za ovjekovo vjeno spasenje, primarni cilj je postajalo ovjekovo osloboenje od ovozemaljskog robovanja i ugnjetavanja. Katolika crkva je pokuala odgovoriti na svu tu avolju kunju Drugim vatikanskim koncilom 1962.-1965. godine kako bi Crkvu pribliila ovjeku te izgubljenu i otuenu mlade punu poroka svoga doba vratila u okrilje Crkve. Meutim, upravo su mnogobrojne zlouporabe nastale u ime navodnog koncilskog duha jer eksplozija neomodernizma nije se mogla samo tako zaustaviti. S neomodernizmom masonstvo je nametnulo svoju glavnu dogmu koja e sluiti njegovim najmranijim ciljevima, a to je sekularizacija itavog drutva. Sekularizam je obian eufemizam za izbacivanje Boga iz ovjeka, jedan oblik izokrenutog egzorcizma. Dok u egzorcizmu ovjek zaziva Duha Svetoga da istjera avla, u sekularizmu Sotona zavodi ovjeka da odbaci Boga u svom ivljenju. U vremenu bliskosti Crkve i drave, niti idovstvo, niti bilo koje drugo krivovjerje nije se moglo nametnuti u javnom ivotu pojedine kranske drave. Sekularizacijom drutva otvoren je prostor, ne samo raznorodnoj herezi, ve i kultu novca kao kapitalistikoj duhovnosti. Crkvu, poglavito katoliku, nastoje na taj nain sruiti borbenim laicizmom, irenjem vjerske ravnodunosti i ekstremnim relativizmom svih duhovnih i moralnih vrednota. U tom smjeru poinju se graditi velebne banke diljem Europe i Amerike, koje podsjeaju na negdanje hramove u kojima su stari Grci i Zidovi obavljali

144

svoje bankarske poslove. Tako se u toj vjeri u novac stvorio pandan Crkvi, u kojoj se umjesto sveenstva i Crkve kao duhovni autoriteti pojavljuju bankari i banke. Umjesto Vatikana i pape sada su tu amerike Federalne rezerve (FED) i njen predsjednik kao vrhovni autoritet kapitala itavog svijeta. Liberalni kapitalizam s druge strane eljeznog zastora nije toliko razliit od komunizma na drugoj strani. Jedan i drugi sustav vode politiki oligarsi, koji u komunizmu samo formalno nisu vlasnici tvrtki, banaka i kapitala. Pod prividom demokracije, u kapitalizmu se stvara dojam da prostoduni puk ima velika prava birati, ali sve to je ponueno je u biti manje-vie isto, dirigirano iz svjetskog sredita moi. Demokratski cirkus u kojemu se stvara privid golemog izbora razliitih mogunosti od puka je stvorio zombije koji zasljepljeni svojom vanosti izbora ne slute da ustvari drugi u potpunosti upravljaju njihovim ivotima. Upravo ta podvala prividne slobode i vanosti vlastitog upravljanja svojim ivotima, od zombiziranih ljudi stvorila je robove koji sami sebe tjeraju na najtei rad kod svojih gospodara. U tome je i jedina prednost kapitalizma pred klasinim robovlasnikim drutvom, budui da nema trokova za nadzor nad robljem. Porobljeni ljudi misle da su stvarno slobodni. 86 Sekularizacijom drutva u kojem su se slobodom vjere izjednaile sve religije, pa i one najrigidnije, s Katolikom crkvom, za one koji nisu podlegli agresiji laicizma i ostali dosljedni istinskom vjerovanju otvorila se je kulturoloka platforma nove religioznosti za nastanak svakojakih sekti, sljedbi i krivovjernih pokreta. ovjek je, htio-ne htio, duhovno bie i on ne moe ivjeti samo od materijalnog. Treba mu i drugi smisao ivljenja. Upravo na tom putu, kada Crkva postaje pasivna, kada je udaljena od dravne vlasti, a masonski mediji pokreu odreena kvalitativna iskrivljenja u traenju nezdravog, senzacionalnog, ezoterijskog i sl., stvorio se deistiki fenomen sekti kao sotonskih metastaza tumora na ljudskom drutvu u cjelini, od onih koje su proizale iz judejsko-kranskog stabla do istonjakih, ezoterijskih i gnostikih pokreta. U tom ludilu krivovjerja masonstvo e nametnuti potrebu za jednom sinkretistikom religijom, univerzalnom crkvom, u kojoj e glavni patrijarsi te sotonine crkve postati masonski oligarsi. S univerzalnom crkvom, jedinstvenom svjetskom vladom i jednom globalnom dravom, na putu Novog svjetskog poretka moemo oekivati dolazak Antikrista. Za glavnog epigona u stvaranju protubojeg Novog svjetskog poretka poslije Drugog svjetskog rata odabrane su SAD. Umjesto dvanaest idovskih plemena Bojeg poretka nametnulo se trinaest plemena tog protubojeg poretka. Naime, kroz razne teorije se nametnula teza kako postoji jedno izgubljeno izraelsko pleme koje je navedeno i u Svetom pismu. Na razini simbolike to trinaesto pleme prikazano je na novanici od jednog dolara kao i na Velikom peatu SAD-a. Tu se nalazi trinaest zvijezda trinaest plemena Izraela. Istovremeno se naglaava kako je trinaesto pleme dominantno nad ostalima, kako njega ine izabranici meu Bojim izabranicima. Jasno, protivno volji Bojoj stvaraju se ti izabranici koji tu volju izopauju i obezvreuju na demonski nain. Tko su ti izabranici meu izabranima, koje je to navodno trinaesto pleme Izraela? Masonskojudejski okultistiki oligarsi (idovski cionisti i ponovo roeni kranski cionisti), danas poznatiji u SAD-u i pod nazivom neokonzervativci. Takoer je vrlo indikativno da, kada se novanica od jednog dolara izokrene, moe se uoiti lik memore, idovskog svijenjaka, to znai da je idovstvo i Izrael na dolaru izraeno u jednom izokrenutom principu. Tim avolskim principom inverzije objavljuje se i tko nadahnjuje takve prikaze, i tko danas sluenjem tom gospodaru ima svjetsku mo. Sve to ima smisla ako se uvidi metafizika veza idovske odabranosti od Boga i njegove odabranosti od
86

Marko Franciskovi: Hrvatska knjiga opstanka, Biblioteka Dva Srca, Zagreb, 2006., str. 167., 179., 197. i 258.

145

Sotone, jer upravo se na idovski narod najvie okomio Sotona kako bi se preko idovskih monika usprotivio Bojoj volji i stvorio svoje carstvo na Zemlji. 87

Elitistiki ustroj masonstva

Zanimljivo je da je jo 1938. godine u masonskom Vijeu za meunarodne poslove u New Yorku (Council on Foreign relations, CFR) novcem Zaklade Rockefeller pokrenut monumentalni projekt, Studiji o ratu i miru (War & Peace Studies), za izgradnju amerikog carstva poslije Drugog svjetskog rata. Studija je zamaskirana floskulama o antikolonijalizmu, slobodnom poduzetnitvu i promicanju demokratskih ideala diljem svijeta. Paralelno sa Studijima judeomasonstvo (trinaesto pleme Izraela) osniva i Ameriko vijee sigurnosti (American Security Council, ASC) u Washingtonu D.C. Kao neprofitabilna organizacija ASC ima odluujuu ulogu u amerikoj vanjskoj politici nakon Drugog svjetskog rata jer je postalo sredite propagande i lobistikih inicijativa kojima se podupirala militarizacija SAD-a, kao i ekonomska ovisnost ostatka svijeta, a sve pod motom obrana sustava slobodnog trita. U toj masonskoj agresiji jednosvjetskog poretka ASC je angairao i mnoge velike korporacije, poput United Fruita, Standard Oila, Honeywella, US Steela, Sears Roebucka i mnoge druge. Na popisu lanova ASC-a bili su i holivudski medijski tajkun Walt Disney, bivi ameriki veleposlanik u SSSR-u i Rooseveltova ratna veza s Churchillom Averel Harriman, senatori Demokratske stranke Thomas J. Dodd i Henry M. Scoop Jackson, general Douglas MacArthur, predsjedavajui Zastupnikog doma amerikog Kongresa Sam Rayan, Nelson Rockefeller (nasljednik bogatstva naftne kompanije Standard Oil, u vrijeme rata direktor Amerike obavjetajne slube), savjetnik predsjednika Kennedyja Eugen V. Rostow, senator Republikanske stranke John G. Tower, general Nathan Twining i admiral Elmo Zumwait. 88 Dolo je vrijeme da izabranici Bojih izabranika osnuju i svjetsku vladu. Za sada jo uvijek neformalna, tzv. Nevidljiva svjetska Vlada osnovana je 29. svibnja 1954. godine u Oosterbeeku u Nizozemskoj, u hotelu Bilderberg. Nije sluajno to je prvi osnivaki sastanak bio ba u hotelu koji nosi ime utjelovljenog Sotone, Bila (Bala), boanstva sunca, sina Semiramide i Nimroda. Takoer nije sluajno to je i Nevidljiva svjetska Vlada dobila ime Bilderberg grupa. Prvi predsjedavajui je bio nizozemski princ Bernhardt, bivi nacistiki SS asnik, mu nizozemske kraljice Julijane. Glavni pokretai Bilderberga bili su u SAD-u David Rockefeller kao prvi ovjek judeoamerikog masonstva i lord Victor Rothschild, ikona bavarskih iluminata. Grupa ima najmanje osamdeset lanova, najmonijih ljudi svijeta, a sastaju se jednom godinje uz svekoliko osiguranje, veinom u jednom od dvoraca obitelji Rockefeller ili Rothschild. Bilderberg je slubeno osnovan, koje li ironije, zbog zabrinutosti za svjetsku ekonomiju i politiku situaciju u Europi i Americi. Meutim, na jednom sastanku Grupe 1964. godine, ameriki senator Jacob Javits je javno izjavio: Zemlje Zapadnog Svijeta sa, tijekom perioda hladnog rata, osjeale potrebu za usku suradnju da bi se zatitili od komunistike opasnosti. Ova 'suradnja' se fokusira na kljuni cilj: osigurati da SAD, Kanada i Zapadna Europa zadre golemu kontrolu nad preostalim dijelom svijeta. Bilderberg ima stalni komitet od trideset i devet lanova koje postavljaju oni najmoniji, preteito obitelji Rockefeller ili Rothschild, koji rotiraju svake tree godine. Javnosti je teko te dvije obitelji masonskih
87 88

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka, Biblioteka Dva Srca, Zagreb, 2006., str. 204. F. William Engdahl: Stoljee rata 2, Detekta, Zagreb, 2008., str. 86. i 87.

146

financijskih mastodonata financijski identificirati, jer su svojim rodbinskim vezama poput hobotnice umreili svoje bogatstvo diljem Planeta, tako da se u slubenim statistikama najbogatijih ljudi svijeta dobivaju potpuno pogreni podatci. Svi predsjedniki kandidati SAD-a, kao i kandidati za premijera Velike Britanije, bez obzira iz koje stranke, su lanovi Bilderberg grupe. Iz toga proizlazi da za vladare svijeta nije uope bitna stranka iz koje pobjeuje njihov kandidat, a pobijedit e sigurno kandidat iz one stranke (druga mogunost ne postoji poto su svi mediji u njihovim rukama) koja im u tom vremenu vie odgovara (zavisno o tome je li potrebito neto mijenjati ili ne, na dravnoj ili svjetskoj pozornici). Meu poznatije bive i sadanje lanove Bilderberg grupe treba istaknuti Petera lorda Caringtona, biveg Generalnog sekretara NATO-a i rodbinski povezanog s obitelji Rothschild, biveg njemakog predsjednika Waltera Scheela, vlasnika Fiata, Giovannija Agnellija, biveg austrijskog ministra Petera Jankovia, lorda Rolla od Ipsdena, predsjednika S. G. Warburg grupe, svjetskog manipulatora i multimilijardera Georga Sorosa, Henryja Kissingera, Carla Bilta, Richarda Holbrookea, Williama Perryja, Thorvalda Stoltenberga i mnoge vlasnike korporacija (ABB, United Steel, Deutsche Bank, World Bank i dr.), ministre, veleposlanike itd. 89 Na sastanku Bilderberg grupe 2008. godine bio je nazoan i sadanji ameriki predsjednik Barack Obama. Koliko su vijesti mogle procuriti s tog tajnovitog sastanka moe se zakljuiti da je Obama ustvari ovjek biveg amerikog ministra vanjskih poslova Henry Alfreda Kissingera koji je kao jedan od najmonijih izabranika u Grupi odabrao svoga pulena. Na tom sastanku je izmeu ostalog jo dogovoreno iniciranje svjetske ekonomske krize, divljanje cijena nafte (sa 40 na 150 dolara), Srbiji omoguen brzi ulazak u Europsku uniju ako se odrekne Kosova itd. Nakon godinu dana, u svibnju 2009. godine dogodio se spektakularan sastanak Bilderberg grupe u elitnom hotelu Westin Astir Palace u predgrau Atene. Prema pisanju grkih medija, svjetsku vladu je uvalo, osim mnotva policajaca, patrolni brod grke ratne mornarice i brodovi s elitnim roniocima, te zrakoplovi F 16. Budui da je na tim sastancima strogo zabranjena nazonost bilo kakvih novinara, nagaa se da je Grupa dogovorila postupni izlazak iz ekonomske svjetske krize. Zato je kriza uope bila potrebita trinaestom plemenu Izraela? Nakon ove krize i ono malo znaajnog nacionalnog bogatstva koje je bilo raspreno meu nekontroliranim nacionalnim privatnim ili dravnim kompanijama, zbog dirigiranog ekonomskog oka nalo se u golemim financijskim potekoama, i biti e prisiljeno uskoro prijei u vlasnitvo izabranika. Trea generacija svjetskog masonstva (nakon Okruglog stola i Bilderberg grupe) je polutajna organizacija Trilateralna komisija. Poraeni Japan je postupno nakon Drugog svjetskog rata upadao u sustav judeomasonske mree iju je transformaciju nadgledao visokopozicionirani mason, general Douglas MacArthur, lan Amerikog vijea sigurnosti (ASD). Japanski narod je sa svojom poganskom religijom vrlo lako upao u zamku masonstva te, prividno radei marljivo u interesu svoje drave, postao rob masonskih oligarha. Tako su se u tu misterioznu organizaciju okupili lideri Amerike, Europe i Japana te podijelili svijet u tri osnovne valutne zone: dolarske, euro-zone i zone japanskog jena. Danas je popularno zvana Trilaterala okupila i ostale zemlje svijeta koje su prodale svoju duu izabranicima (Kina, Hong Kong, Koreja, Australija, Meksiko itd.). Na elu ove asocijacije je David Rockefeller koji i bira ostale lanove iji mandat traje tri godine. Sjevernoamerika grupa (dolarska zona) iji je predsjednik Paul Volcker, bivi ef Amerikog Sustava Federalnih Rezervi, sastoji se od 107 lanova (85 Amerikanaca, 15 Kanaana i 7 Meksikanaca), Japanska grupa (zona japanskog jena) koju predvodi elnik konglomerata Fuji Xerox, Yotaro Kobayashi, osim 75 Japanaca ima i 11 Junokorejanaca, 7
89

Semir Osmanagi: Piramida moi na Planeti, Bilderberg, http://www.alternativnahistorija.com/AH3.htm

147

iz Australije i 15 iz zemalja ASEAN-a, Kine i Hong Konga. Europska grupa (euro-zona) ima najvie, 150 lanova, a zastupa ju Peter Sutherland, ef naftnog carstva BP Amoco. Znakovito je da ba nitko ne moe preuzeti upravljanje Svjetske Banke, MMF-a, UN agencija, postati predsjednik vlade, ministar vanjskih poslova, guverner Centralne banke itd., ako nema suglasnost Trilateralne komisije. Trilaterala funkcionira vrlo dojmljivo. Na dnu njene piramide, koja obuhvaa sredinji prsten sa svim njenim lanovima, primjerice i onima iz Indonezije, Meksika, Slovenije (Marko Volje, elnik Nove Ljubljanske banke je lan Trilaterale) i sl., obino su isto kamuflane organizacije koje su osnovali privatni graani i koje se bave dobrotvornim radom, brigom za boljitak svijeta i ostalim smijenim floskulama. Takoer ni ti svi lanovi nisu upueni u svekolike planove i programe glavnih elitista Trilaterale. U uem krugu Trilaterale (Izvrni Komitet) koji ima puno vie informacija i saznanja nalaze se lanovi koji su trostruki lanovi sve tri elitistike organizacije (Bilderberg, CFR i Trilaterala), i to: Umberto Agnelli (IFI) Zbigniew Brzezinski, Robert Haas (Levi Strauss), Lee Honk-Koo (bivi koreanski premjer), Minoru Makihara (Mitsubishi), Thorvald Stoltenberg (predstavnik UN-a za bivu Jugoslaviju, Bjorn Svedberg (Ericsson) i drugi. U samom sreditu nalaze se oni najmoniji, David Rockefeller, Edmund de Rotschild, George Bush, Zbigniew Brzezinski, Henry Kissinger, Robert MacNamara, George Schultz itd. Jasno da zbog tajnovitosti Organizacije o mnogim ostalim lanovima moemo samo pekulirati. 90 Okrugli stol i dalje koordinira svim tim elitistikim masonskim organizacijama, ali i raznim klubovima koji su izrasli iz tih asocijacija. Spomenimo samo neke. Rimski klub je osnovan na Rockefellerovom imanju u Bellagiu u Italiji prigodom susreta Rockefellera i Aurelia Pecceia, drugog ovjeka FIAT-a, a za javnost se bavi, ovjek da ne povjeruje, ouvanjem svjetske ekologije. Zatim je tu Budimpetanski klub koji se, primjerenije svojim osnivaima, bavi spiritualizmom. Bohemian klub je klub elitista SAD-a u kojemu se obino dogovara tko bi mogao biti najpoeljniji predsjednik SAD-a. Javnost je upoznata da su se upravo u tom klubu dogovorili Nixon i Reagan 1967. godine o kandidaturi za predsjednika, kada je Reagan odustao u korist Nixona.

Vrh masonske piramide

Mozak svih masonskih asocijacija koje tako vjeto manipuliraju itavim ovjeanstvom stvarajui Sotonino kraljevstvo, odnosno Novi svjetski poredak je tajna organizacija Komitet 300. Takozvani Olimpijci nalaze se poput nadzornog odbora na samom vrhu okultnog masonstva, a ine ih tristo najbogatih obitelji svijeta. Izabranici Olimpijci radi lakeg djelovanja osnovali su Veliki Druidski savjet, Savjet tridesetorice, Savjet devetorice, Savjet petorice, te Savjet troje. Jo je 24. prosinca 1922. godine istaknuti politiar i savjetnik obitelji Rothschild, Walter Rathenau u asopisu Wiener Press objavio lanak u kojem stoji: Samo tri stotine ljudi, koji se svi uzajamno poznaju, vlada sudbinom Europe. Oni biraju svoje nasljednike iz vlastite sredine. Ovi ljudi u svojim rukama imaju sredstva kojima mogu dokrajiti oblik drave za koji dre da je nerazuman... Radi indiskrecije Walter Rathenau je uskoro ubijen. Radi umreenog bogatstva teko je dokuiti pravi redoslijed najbogatijih obitelji Komiteta 300. Pretpostavlja se da su prvih dvadeset obitelji trinaestog plemena Izraela (i iz
Semir Osmanagi: Piramida moi na Planeti, Tiilateralna komisija, http://www.alternativnahistorija.corn/AH3.htm
90

148

samog popisa uoava se da su golema veina idovi): Rockefeller, Rothschild, Astor, Bruce, Disney, Collins, Onassis, McDonald, Krupp, Du Ponts, Freeman, Russell, Van Duyn, Reynolds, Hanover, Cavendish, de Medici, Romanov, Warburg i Sinclair. Meu ostalim Olimpijcima nalazi se i srpska dinastija Karaorevi. Krunski kraljevi Aleksandar rodio se 1945. godine u Westminsterskoj opatiji gdje ga je krstio pravoslavni patrijarh, a krsna kuma je bila sadanja Britanska kraljica Elizabeta II. Nakon kolovanja u Gordonstounu, Millfieldu i na Britanskoj vojnoj akademiji uslijedila je Aleksandrova karijera u britanskoj vojsci. Potporom britanskog masonstva iz same Kraljevske kue te enidbom za grku krunsku kraljevnu Katarinu poeo je vrtoglavi poslovni uspjeh obitelji Karaorevi. Ne treba posebice isticati da su, pored Karadordevievih emisara, i druga poznata imena koja su vrljala po bivoj Jugoslaviji uoi i tijekom Domovinskog rata spaavajui Jugoslaviju, uvodei zabranu nabavke naoruanja za Hrvatsku, dovodei UNPROFOR da cementira stanje u okupiranoj Hrvatskoj, nameui famozni plan Z-4 itd., bili lanovi Komiteta 300. Sam vrh piramidalnog ustrojstva vladanja svijetom pripada Savjetu troje Komiteta 300. Osim samozatajnih dinastija Rocckefeller i Rothschild, trei lan Savjeta troje je britanski vladar, od 6. veljae 1952. godine britanska kraljica Elizabeta II. Ta mila i draga starica, posebice draga medijima kao to je i njena itava obitelj, u javnosti je poznata kao umiljata i simpatina ivopisna figura koja uva staru britansku tradiciju, ali ne odluuje o niemu vanom. Surova stvarnost je potpuno drugaija. Elizabeta II., osim to je vrhovni poglavar Anglikanske crkve, predsjedava i rukovodi najmanje devet puta godinje slubenim sastancima Tajnog savjeta [Privy Council) iji su lanovi prinevi Philip i Charles, anglikanski nadbiskup od Canterburyja, predsjednik vlade, vaniji ministri i utjecajno plemstvo. Tu se odluuje o stratekim odlukama britanskog hegemonizma te daju zaduenja i smjernice velikim majstorima anglosaksonskog masonstva u ovladavanju preostalim nepokorenim svijetom. Na tim sastancima su se donosile i povijesne odluke o britanskom kolonijalnom osvajanju gotovo polovice svijeta, pljaki rudnih bogatstava, zlata i dragulja iz britanskih kolonija, te o ratovima i smaknuima nekoliko milijuna ljudi diljem Afrike, Azije, Amerike i Australije. Mo britanske kraljice u negdanjim kolonijama Ujedinjenog Kraljevstva (danas Britanskom Commonwealthu) i danas je golema i neupitna, potpuno suprotno od percepcije javnog mnijenja. Ali u tome je i sr vladanja Savjeta troje. Sastanci Tajnog savjeta iskljuivo se odravaju u dvorcu Westminster, i to u sobi poznatoj po nazivu Jeruzalemska odaja. Koliko Jeruzalemska odaja skriva mrane tajnovitosti te ima posebno znaenje meu britanskim kraljevskim izabranicima moemo vidjeti na nekim primjerima. Prigodom krunjenja Elizabete II. iz Londonskog Tornja su doneseni svi potrebiti rekviziti: kruna, ogrtai, nakit, kraljevsko ezlo, kugla itd., da prenoe u Jeruzalemskoj odaji. U istoj toj sobi je poznati engleski filozof, ezoterik, tvorac empirizma, vodei teoretiar slobodnog zidarstva i uvaeni veliki majstor, Francis Bacon (1561.-1626.), preveo Bibliju za potrebe Anglikanske crkve. Najumniji ovjek toga vremena u prijevodu je uinio 36.191 grjeku. Bacon je bio izvanbrani sin engleske kraljice Elizabete I., poznate po zvjerskim progonima katolika, i njenog ljubavnika Roberta Dudleya. Iako je detaljna analiza iz 1881. godine dokazala Baconove namjerne pogrjeke, njegova verzija Biblije (tzv. King James Biblije) i dalje je u uporabi u Anglikanskoj crkvi. Pozornost privlai najvie britansko odlikovanje kojim Britanska kraljica Elizabeta II. za posebne zasluge nagrauje samo najzaslunije odanike. Odanici Ujedinjenog Kraljevstva dobivaju zanimljivu titulu: Vitez Velikog Kria reda Proienja. Svakako da je znakovit taj Red Proienja, poglavito ako znamo da su ga dobili pored eminentnih likova iz anglosaksonskog masonstva i oni kojima je bez dozvole Kongresa zabranjeno primati bilo kakvo strano odlikovanje, George Bush, Ronald Reagan itd.

149

O bogatstvu britanske kraljice se malo zna. U Britanskom parlamentu je o toj temi strogo zabranjeno govoriti. Ono to je dostupno javnosti jasno razotkriva da je Elizabeta II. daleko najbogatija ena na svijetu. Njezina obitelj vlasnik je preko tristo dvoraca i rezidencija u kojima se nalazi oko trideset tisua umjetnikih slika i crtea te najvrednija zbirka dragulja na svijetu. Svakako su najpoznatiji dragulji u njenom vlasnitvu Koh-i-noor dijamant, kojega su engleski osvajai oteli panabskom maharai 1851. godine i darovali ga kraljici Viktoriji, te golemi dijamant Kullinen, kojega su pioniri Okruglog stola, Alfred Milner i Cecil Rhodes ugrabili u Junoafrikoj Republici. Kraljiina obitelj je vlasnik najelitnijih imanja u Engleskoj, najvrednijih nekretnina grada New Yorka (Teatarski distrikt, 42. ulica i dr.), najvee svjetske plantae u Mississippiju Delta and Pine Co., a vodei je dioniar u mnogim mastodontnim svjetskim korporacijama (Rio Tinto, Royal Dutch Shell, ICI, British Petroleum, General Electric i mnogih drugih). 91

91

Semir Osmanagi: Piramida moi na Planeti, Kua Windsora, http://www.alternativnahistorija.com/AH3.htm

150

II. GOSPODARI IVOTA I SMRTI

Cionistika velevlast SAD-a

Pojam dvorskih idova nakon Drugog svjetskog rata definitivno je prestao postojati. Vie nije postojalo drava niti vlada kojima su se idovi trebali dodvoravati. idovski heretici, cionisti, koji svoje duhovne spoznaje puno vie pronalaze u Talmudu nego u Tori, u umreenom masonstvu postali su vodea elita meu vladarima svijeta. Holokaust, koji se mitski uzdigao do nebeskih visina, osigurao je Odabranom narodu apsolutnu superiornost te moralnu i rtveniku nedodirljivost u odnosu na sve druge narode. S tog aspekta, uz ve raniju ekonomsku, bankarsku i trgovinsku dominaciju idovskih monika, ostali narodi poinju biti dvorski neidovi koji se nametnutim pokornikim i uliznikim mentalitetom nuno moraju dodvoravati cionistiko-masonskim gospodarima. Sredite svjetske moi seli se u SAD koje postaju judeo-masonskom prostitutkom koju ratniki makroi vjeto koriste za njihovo vladanje nad itavim svjetom. U takvom ozraju dolo je vrijeme da se cionistiko-masonski Salomonov simboliki zmaj u reiji B'nai B'ritha vrati u Palestinu. Velika Britanija je zavrila svoju povijesnu zadau i Palestinu je nuno trebalo prepusti idovskim cionistima. Budui da je britanskoj javnosti bila potrebita izlika zato se njena vlada samo tako odrie Palestine, za sve se pobrinula cionistika teroristika organizacija Irgun na ijem je elu bio poznati despot Menachem Begin (dobitnik Nobelove nagrade za mir 1978. godine). Begin je sa dvadesetak terorista preobuenih u palestinske nonje 22. srpnja 1946. godine uao u hotel King David u Jeruzalemu sa 225 kilograma eksploziva. U hotelu je bio glavni stoer britanskih snaga za Palestinu i Sekretarijat palestinske vlade, a od izazvane eksplozije poginuo je devedeset i jedan ovjek, preteito Englezi. Nakon niza krvavih napada Beginovih terorista (najstraviniji je primjer palestinskog sela Deir Yassin od 9. travnja 1948. godine kada su Beginovi razbojnici izmasakrirali vie od stotinu Palestinaca, meu kojima su bile ene i djeca), britanski mandat nad Palestinom zavrio je 14. svibnja 1948. godine, a istoga dana cionisti proglaavaju dravu Izrael. Danom proglaenja drave Izrael na podruju Palestine ivjelo je oko 600.000 uslijed ratnog progona doseljenih idova i oko 1.300.000 neidova (Palestinaca i Arapa). Povijesni uzronik izraelsko-arapskih ratova, sukoba i terora izmeu Izraelaca i Palestinaca te niza mirovnih inicijativa u mnogo emu je slojevit. Meutim, epilog je zastrauju jer je potpuno razvidno da Palestinci koji danas djelomino kontroliraju nekih dvadesetak posto palestinske zemlje nikada nee dobiti svoju suverenu dravu. Ustav Izraela jasno definira da idovi imaju neotuivo pravo na itavu Palestinu. Drevni Kanaan (Palestina) koji je Izraelcima namijenio Jahve imao je priblino 26.000 kvadratnih kilometara. Gotovo isto kao to i ima dananja drava Izrael s okupiranim podrujima palestinske samouprave. Ali okultisti iz B'nai B'rinta s cionistima nisu zavrili priu. Sadanji teritorij Izraela nije ni priblino zakljuen. U opticaju je nekoliko verzija biblijskih granica drave Izrael koju rabinski autoriteti tumae kao zavrno podruje idovske drave. To podruje, osim sadanjih granica drave Izrael s okupiranim podrujima, zauzima sljedee teritorije: na jugu cijeli Sinaj i sjeverni dio Egipta do Kaira; na istoku, cijeli Jordan i velik dio Saudijske Arabije, cijeli Kuvajt i dio Iraka juno od Eufrata; na sjeveru, cijeli Libanon i cijelu Siriju s velikim dijelom Turske (do biblijskog jezera Van); na zapadu Cipar. Malo se danas

151

govori o tim biblijskim granicama Izraela. To je zabranjena tema iako je te granice na prijedlog Ariela Sharona 1993. godine slubeno prihvatio Likud. 92 U biblijskom Izraelu, u Jeruzalemu, mistini i mitski, bogobojazni i apokaliptini, ali i tvrdokorni i prevareni Boji idovski narod ekat e svoga Mesiju. Tog mesiju e ekati i njihovo okultno masonstvo, trinaesto pleme Izraelovo, ali kao obogotvorenog Antikrista. Stoga je potpuno jasno da nikada nee doi do zakljuivanja mirovnog sporazuma izmeu Izraela i Palestinaca, jer tko se smije odrei dijela biblijske zemlje Izraela? Kad god je u povijesti dolazilo do odstupanja od iskljuivosti, vrlo brzo se itav proces vratio na poetak. Nakon tajnih mirovnih pregovora u Oslu 1993. godine izmeu Yitzhaka Rabina i Yassera Arafata, gdje se Izrael sporazumom obvezao na bezuvjetno povlaenje s okupiranih podruja cionisti su ubili Yitzaka Rabina. Kada je Bill Clinton, koji je izabran za predsjednika SAD-a kao lutak na koncu neokonzervativnih oligarha te je itavo vrijeme njegov kabinet bio pod opsadom idovskih ortodoksnih cionista (Sandy Berger, savjetnik za nacionalnu sigurnost, William Cohen, sekretar za obranu, Madeleine Albright, dravna tajnica, Robert Rubin, sekretar dravne blagajne i drugi), htio samoinicijativno pogurati mirovni bliskoistoni proces, dogodila mu se u reiji njujorke cionistkinje Lucianne Goldberg afera sa idovkom Monicom Lewinsky. Ponien i osramoen, ponizan i potpuno nemoan, Clinton je doekao kraj svog predsjednikog mandata. Judaizirane SAD sa svojim spartanskim hegemonizmon izvrsni su slubenici cionistikih vlastodraca u stvaranju ovozemaljskog kraljevstva Izraela koje e stvoriti njihov Mesija, ali ne Mesija kao otkupitelj grijeha, ve kao ovozemaljski vladar. itav je Pentagon, kao i Bijela kua, pod cionistikom kontrolom. Znakovito je da se do sada niti jedan predsjednik SAD-a nije niti pokuao usprotiviti cionistima, kao ni dravi Izrael. Jedan od rijetkih predsjednikih kandidata, konzervativac i katolik, Patrick Buchanan, nakon neuspjelog pokuaja da postane predsjednik SAD-a imao je hrabrosti rei istinu kako su Kongres i Senat Sjedinjenih Amerikih Drava teritorij pod izraelskom okupacijom. Zato nas ne treba uditi pisanje vodeeg idovskog novinara Arija Shavita koji je u uglednom izraelskom asopisu Ha'aretz napisao: Mi vjerujemo sa apsolutnom sigurnou da sada kada je Bijela kua i Senat u naim rukama zajedno sa Pentagonom i New York Times-om da ivote arapa neemo smatrati kao nae. Njihova se krv ne rauna kao naa. Mi sada vjerujemo da kada imamo AIPAC i Anti-Defamation League, mi imamo istinsko pravo da naloimo da 400.000 palestinaca za 8 sati napuste svoje domove. Mi imamo pravo da bombama zaspemo njihova sela, gradove i sva naseljena podruja. Mi imamo pravo da ubijemo bez ikakve krivice. Ameriki odbor za javna pitanja Izraela (American Israel Public Affairs Committee, AIPAC) je najmoniji i najpoznatiji lobi idovske politike u SAD koji izopauje ameriku vanjsku politiku. AIPAC daje goleme donacije (itaj mito) lanovima Kongresa i Senata obiju politikih stranaka i na taj nain kontrolira rad u Kongresu i Senatu, a isto tako mogu i svakog neposlunog ministra, senatora ili kongresmena smijeniti kada god poele. U sluaju onih amerikih politiara koje AIPAC dri neprijateljima Izraela, AIPAC e uloiti golema sredstva u njihove protukandidate dok ih definitivno ne ukloni s politike pozornice. Koliko AIPAC kontrolira ameriku politiku vidimo iz nekih zornih primjera. Predsjednik Ronald Reagan po intervenciji AIPAC-a morao je stornirati ve dogovorenu prodaju oruja jordanskom kralju Huseinu; ministar vanjskih poslova George Shultz dogovarao je s generalnim direktorom AIPAC-a prodaju oruja Saudijskoj Arabiji, a ne s voama stranaka u Kongresu i Senatu, itd. Zbog toga ne treba se uditi to nikada nije bilo, niti e ikada biti, u

92

Israel Shahak: idovska povijest, idovska religija, Jesenski i Turk, Zagreb, 2006., str. 30. i 31.

152

amerikom kongresu rasprave o politici SAD-a prema Izraelu, iako upravo ta politika ima posljedice za itav Planet. Pored AIPAC-a, znaajne su jo slijedee cionistike organizacije koje u sustavu judeomasonstva kontroliraju svaki segment politike, bankarske i ekonomske zbilje SAD-a: ZOA (Cionistika organizacija Amerike), AJC (Ameriki idovski kongres) i vrlo znaajna JINSA, idovski institut za pitanja nacionalne sigurnosti (The Jewish Institute for National Security Affairs). Ovaj Institut sa sjeditem u Washingtonu tvrdi da komunicira s ustrojem za nacionalnu sigurnost i sa irom javnosti, kako bi objasnio ulogu koju Izrael moe imati, i koju ima, u promicanju amerikih interesa, i istodobno je poveznica izmeu amerike obrambene politike i sigurnosti Izraela. Iz ovih grotesknih floskula poput poveznica izmeu amerike obrambene politike i sigurnosti Izraela moglo bi se zakljuiti kako se radi o nekoj humanoj organizaciji, tipa Bedem ljubavi, kada ne bismo vidjeli da su njeni savjetodavni lanovi najvei jastrebovi trinaestog plemena Izraela, proizraelski ameriki neokonzervativci, kao i lanovi izraelske desniarske stranke Likud. Meu lanovima JINSA-e spomenimo predsjednika Instituta Davida P. Steinmanna, dr. Stephena Bryana, admirala Davida Jeremiaha, Michaela Ledeena, Jamesa Woolseya, Richarda Perlea itd. Puno bi se moglo rei o itavim lepezama dravnikih, drutvenih i gospodarskih funkcija koje su svi oni u svom plodonosnom radu obnaali, ali izdvojimo samo onog najzanimljivijeg. Richard Perle, poznat po nazivu Knez tame (lako je dokuiti kako je dobio taj nadimak) pripadao je samom vrhu neokonzervativnih trustova mozgova sa sjeditem u Amerikom poduzetnikom institutu za javnu politiku (American Enterprise Institute for Public Policy, AEI), odakle je nadgledao slubenu vanjsku politiku SAD-a. Osim toga bio je direktor Jerusalem Posta, asopisa u novinskom magnatu Hollinger Grope. Knez tame uvijek je bio na sporednim dunostima u politici, a takav je ostao i u amerikoj javnosti: pomonik demokratskom senatoru Henryju M. Jacksonu za vrijeme Hladnog rata i predsjednika Richarda Nixona, pomonik ministra obrane kod predsjednika Reagana, predsjednik Odbora za obrambenu politiku (Defense Policg Board) kod Georga W. Busha itd. Zanimljivo je da Perlovo predsjedniko mjesto u Odboru nije bilo plaeno mjesto, ali on je bio taj koji je, meu ostalim, davao savjete i upute u pitanjima voenja amerikih osvajakih ratova. Koliko je Odbor za obrambenu politiku znaajna poluga amerikog hegemonizma vidljivo je iz toga to su u istom odboru s Perleom sjedili i drugi idovski cionisti, Kissinger, Schlessinger, Cohen, Abrams, Adelman i drugi. Ne samo to, Knez tame je mijenjao i postavljao dravnike drugih zemalja, koje u sustavu umreenog masonstva nemaju znaajniju ulogu, primjerice njemakog buntovnog kancelara Geralda Schroedera trajno je maknuo s politike scene i stvorio od nikuda veliku konzervativnu podanicu Angelu Merkel. Perle je zbog jednog financijskog skandala 2005. formalno napustio politiku, no njegova zvjezdana mo nije se do danas ugasila. 93 Politika mo cionista u SAD-u ne bi mogla biti toliko izraena bez apsolutne dominacije u gospodarskom i novarskom (Soros, Goldman, Sachs, Greenspan, Warburg i dr.) prostoru. Kruna financijske manipulacije nalazi se u velebnom zdanju na Wall Streetu, na amerikoj burzi, u najveoj praonici prljavog novca gdje se dirigirano odluuje o sudbinama i vrijednosnicama svih svjetskih znaajnih korporacija. Meutim, bez utjecaja u medijima u kojima se tendenciozno oblikuje javno mnijenje ime golema veina prostodunih sluatelja, itatelja i gledatelja postaju inicirani medijski zombiji, uspjeh ne bi bio potpun. Masonska elitistika organizacija, Vijee za inozemne odnose (CFR) preko najveih zabavnih i medijskih konglomerata (Time Warner Inc, Walt Disney Company, News Corparation, Viacom Inc., Newhouse Group i dr.) kontroliraju sve medijske kompanije. Te
93

F. William Engdahl: Stoljee rata 2, Detecta, Zagreb, 2008., str. 246., 249., 274., 279. i 315.

153

divovske medijske kompanije strogo nadziru sve lokalne i regionalne medije (novine, TV i dr.) koje si ne mogu priutiti neovisne novinare, a kamoli nekakva strana dopisnitva. Na taj nain ameriki mali ovjek nema nikakve anse da ima uvid u objektivnu politikoekonomsku sliku svoje zemlje, a kamoli u svijetu (primjerice, danas Amerikanci imaju sasvim iskrivljenu predodbu o dogaajima u Iraku). Ako bi htjeli usporediti navodno neovisno novinstvo (o kojemu su puna usta veine hrvatskih novinara) u zemljama judeomasonske sredinjice i onoga u zemljama u kojima jo postoji odreeni otpor globalnom ropstvu, kao to je Hrvatska, moemo zakljuiti da nema znaajnijih razlika. Prema tome, jedni i drugi piu za svoje gospodare, vladare svijeta, a to znai da ameriki, britanski, izraelski itd. novinari piu iskljuivo u interesu vlasti svoje zemlje, dok novinari u Hrvatskoj isto piu u interesu tih zemalja, gotovo se natjeui tko e vie popljuvati svoju zemlju. Svi znaajniji mediji u SAD-u su u vlasnitvu idovske elite, pod strogim nadzorom B'nai B'rith loa. The New Times je u rukama obitelji Arthura Sulzbergera. Ta korporacija posjeduje Boston Globe, trideset i tri regionalna lista i vei broj radio i TV postaja. Osim toga 506 listova diljem SAD-a kupuje vijesti od njene podrunice News Service. The Washington Post Corporation vode potomci poznatog bankara Eugenea Meyera. Korporacija osim najitanijeg lista u Washingtonu, The Washington Post, u svom vlasnitvu ima i vie TV postaja, jedanaest vojnih publikacija te mnogo asopisa meu kojima se posebice istie International Herald Tribune, namijenjen itateljima stranih zemalja. Pored te dvije najvee medijske korporacije spomenimo jo neke medije u vlasnitvu idovskih cionista: The New York Daily News, Time magazine, The Wall Street Journal, Newsweek, US News, ABC, CBS, CNN, NBC, UPN i mnogi drugi.

Pseudokranski fundamentalisti u sustavu tajnih slubi

Novu Atlantidu ne mogu stvoriti samo idovske loe B'nai B'ritha, njima je nuan i snaan neidovski partner. Masonstvo ga je instaliralo u osnovanom tajnovitom vijeu za nacionalnu politiku (Council for National Policy, CNP). Vijee usko surauje s CFR-om, a popunjavaju ga ponovo roeni fundamentalistiki pseudokrani, meu kojima prednjai Crkva ujedinjenja (Unification Church) Sun Myung Moona, Scijentoloka crkva, Boja skupina (Assemblies of God) poznatija kao Pentekostalci, kao i bivi lanovi Ku Klux Klana (Rasistiku organizaciju Ku Klux Klan je osnovao u 19. stoljeu general junjake vojske Albert Pike, veliki majstor 33. stupnja Vrhovnog vijea kotskog obreda (Supreme Council of the Scottish Rite). Ostale lanove CNP-a popunjavaju pripadnici raznorodnih bljutavih takozvanih kranskih organizacija, gdje su mnoge samo po nazivu kranske: arite za obitelji, Jamesa Dobsona; Sveuilina kriarska vojna za Krista, Billa Brighta; Pastirska skupina Maranatha, Roberta Weinera; zatim Gideonci, Mlade za Krista, Vizija svijeta, Wycliffeovi prevoditelji Biblije, Evangeliko udruenje, Zagovaratelji Amerike, Meunarodne karizmatske biblijske slube, Nacionalno udruenje vjerskih radija i televizija, Ispunitelji obeanja i jo mnoge druge. Kljuna figura CNP-a je pastor Sun Myung Moon, vlasnik novina Washington Times, blisko povezan s obavjetajnom agencijom June Koreje, KCIA-om. On je ekstremna neuravnoteena osoba koja za sebe izjavljuje da je legitimni nasljednik neuspjenog Isusa Krista. Moon tvrdi da mu se Isus ukazao za Uskrs 1935. godine i u jednom vienju mu pokazao kako On nije ispunio svoje poslanje, pa je zbog toga zatraio od njega (Moona) da preuzme ulogu istinskog oca i povede svijet prema spasenju, poto Isusova smrt na kriu i Uskrsnue nisu postigli nikakvo spasenje za svijet. Tako je korejski pastor Moon preuzeo

154

ulogu od neuspjenog Isusa. Iz toga bi se lako zakljuilo kako modernistiko drutvo ima posao s luakom, kada ne bi bila istina kako je Moonova sekta najmonija u SAD-u. Njegova poveznica sa Bijelom Kuom je impresivna, poglavito s bivim predsjednicima iz dinastije Bush. Ako dublje zaemo u poveznicu, vidjet emo da je 1976. godine George Herbert Walker Bush postao direktor Sredinje obavjetajne slube CIA-e, a od tog vremena poinje i vrtoglavi uspon pastora Moona. Moonova Crkva ujedinjenja nije nita drugo ve projekt CIA-e, CIA-ina podrunica koja djeluje u SAD-u, jer prema amerikom zakonu CIA-i je zabranjeno djelovati u SAD-u. Sama CIA sasvim sigurno nije nikakva sredinja obavjetajna agencija kakvom se percipira u javnosti. Ona je tajna ispruena ruka amerikih predsjednikovih savjetnika (visokopozicioniranih lanova judeo-masonstva) za vanjsku politiku, pomou koje se podupiru ili svrgavaju dravnici stranih zemalja. Osim toga ne samo da Moonova crkva, kao podrunica CIA-e, preko masonskih filantropa financira Vijee za nacionalnu politiku, ve i bezbroj pseudokranskih organizacija, Svjetski parlament religija (World parliament of Religions), demonsko Teozofsko drutvo (Theosophical Society), mnoge kranske sekte i baptistike crkve. Projekt preobrazbe desetaka milijuna Amerikanaca u ponovo roene evangelike fundamentaliste osmislila je dinastija Rockefeller svojom obilatom zakladom. Projekt, koji je sustavno nastavila Rockefellerova poddinastija Bush, iao je u dva pravca. U takozvanom biblijskom pojasu siromanih drava amerikog Juga (Alabama, Sjeverna i Juna Karolina, Georgija, Mississippi, Louisiana, Texas i Oklahama), gdje je ultrakonzervativna junjaka baptistika sekta bila najsnanija, osnivale su se ekstremne desniarske kranske sekte ponovo roenih. To je i podruje ultranacionalistikog militarizma i rasizma iz kojega se gotovo iskljuivo regrutiraju dragovoljci za Ameriku vojsku. Tako su u kolopletu ortodoksnih pseudokranskih fundamentalista nastale falange izmanipuliranih siromanih amerikih bijelaca, boraca koji su doslovno spremni ubijati za Krista i bespogovorno podupirati osvajake pohode svoje spartanske drave. Stvorena je svjetska vojska pseudokranskih ortodoksnih cionista. Svim tim rigidnim vjerskim pokretima, sektama, sljedbama i kultovima koordinira amerika, izraelska i britanska obavjetajna sluba (primjerice britanska MI6 utemeljitelj je i mentor Pentekostalskog pokreta). 94 Iz istih redova se regrutiraju poznati misionari, prevoditelji i prodavai Biblije koji se upuuju u zemlje predviene za vojnu ili ekonomsku okupaciju, gdje osnivaju svoju pastoralnu slubu. Prvi pokusni laboratorij je bila Latinska Amerika pedesetih godina 20. stoljea, poetkom Hladnog rata. Ciljano je odabrana katolika Latinska Amerika kako bi se unitila doktrinarna religija, a Katolika crkva zamijenila novim religijskim pokretima, karizmatskim i pentekostalnim vjerskim kultovima, raznim inaicama vjere, navodnim znakovima i udima itd. Ne treba posebice naglaavati da se svi ti kranski misionari slue Biblijom kralja Jamesa, onom istom koju je poznati ezoterik i okultist Francis Bacon u 17. stoljeu preveo za uporabu Anglikanske crkve. Treba istai da neupitna ljubav i harmonija vlada izmeu politiki monih kranskih fundamentalista i Amerikog odbora za javna pitanja Izraela (AIPAC), poglavito od Jonkipurskoga rata iz 1973. godine. Te dvije potpuno oprene skupine, gdje jedna promovira rasistiki i antisemitski fundamentalizam, a druga nacionalistiki i cionistiki judaizam, imaju istovjetne zavrne ciljeve. Zavladati itavim svijetom iz biblijskog Izraela i ekati zadnji boj na Armagedonu. Tada e svako od njih ekati svoga Mesiju, ali i Antikrista. Antikrista e ekati i trinaesto pleme Izraela koje obje ove ortodoksije samo vjeto koristi.

94

F. William Engdahl: Stoljee rata 2, Detecta, Zagreb, 2008., str, 156., 159., 164. i 171.

155

Kolonizacija svijeta oko Sovjetskog euroazijskog sidrita

Treim svjetskim ratom (Hladnim ratom) gospodari svijeta upustili su se u grandiozni projekt koloniziranja svih svjetskih zemalja oko ruskog euroazijskog prostora. Glavni ideolozi kolonizacije bili su masonski epigoni, amerika i britanska obavjetajna sluba, CIA i MI6. Te slube su poslije Drugog svjetskog rata rukovodile diljem svijeta s vie od 600 uspjenih dravnih udara gdje je vlast nasilno prela u ruke vojne hunte. Nije jedino nasilna promjena vlasti krasila umijeanost judeo-masonstva u osvajanje pojedine drave, ve je ei bio sluaj da se putem medija i ekonomskih pritisaka i ucjena dovedu na vlast legitimno izabrani podobni kadrovi, ponajee kolovani u SAD-u ili u V. Britaniji. Promjeni vlasti prethodile su inicirane ekonomske krize, obino naglim padom cijena stratekih izvoznih proizvoda te zemlje, hipeririflacija, prezaduenost i sl. Trei nain kolonizacije pojedine zemlje je iskoritavanje prirodnih katastrofa u toj zemlji, poplava, razornih potresa, teroristikih napada i sl., kada je zemlja u oku i kaosu i kao prazna ploa eljno eka svoje dobroinitelje (grabeljivce). Tada se toj zemlji namee surova neoliberalna ekonomija, koja za sobom donosi slobodno trite i slobodni protok kapitala i dobara. Taj sustav nametnute ekonomije u potpunosti srozava ulogu nacionalnih drava kao korektiva, suzbija svaki vid protekcionizma te se drave razvlauje kao loe gospodare. Na taj nain se na tom surovom tritu slabane nacionalne tvrtke ne mogu oduprijeti multinacionalnim globalnim korporacijama koje pod motom multikulturalnosti novca koji ne poznaje naciju postaju vlasnici veine kapitala. Vulgarni koncept trita to vie i to bre ne prati socijalna prava zaposlenika i jaz izmeu ekonomskog i socijalnog postaje sve dublji. Slobodno trite znai prije svega ukidanje carina, gdje se zastarjela nacionalna tehnologija stavlja u borbenu arenu s globalnim igraima. Vie se nita od bazne industrije, poljodjelstva i svih bitnih stratekih proizvoda ne isplati proizvoditi u vlastitoj dravi, ve se sve uvozi od sumnjivih vanjskih proizvoaa. Domae tvornice i rudnici sirovina se zatvaraju, plodna polja postaju pustare ili eksperimentalni sustavi proizvodnje G-mod hrane ili opijuma, a drava grca u dugovima. Nu, tu je MMF (jedino SAD imaju pravo veta na sve odluke MMF-a, to samo potvruje tko je gospodar ivota i smrti itavog ovjeanstva) koji e ciljano financirati manjkove u dravnim blagajnama te osigurati trajnu ovisnost tih zemalja od svjetskih gospodara. Otac koncepta porobljavanja drava Treeg svijeta ok terapijama, gdje izabranici masonskog Komiteta 300 postaju stvarni vlasnici drava, a politika vlast u tim dravama podobnim servisima, je ameriki neokonzervativni ekonomist Milton Friedman (1912.-2006.). Da nije previe tuno bila bi to najvrednija satira, jer taj veliki guru neobuzdanog kapitalizma i hipermobilne globalne ekonomije je slavodobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1976. godine. Friedman je bio uvaeni profesor na ikakom sveuilitu (Chicago School of Economics) gdje su se odgajali odabrani studenti iz zemalja predvienih za ok terapiju koji su se nakon studija vraali u svoju zemlju i irili ideje te bjesomune globalne ekonomije. Kada je doktrina oka zahvatila ciljanu zemlju oni su stajali na elo preobrazbe trita i iza sebe ostavljali materijalni jad, duhovnu pusto i ropsku ovisnost malog ovjeka. Prva takva preobrazba dogodila se u Iranu 1953. godine kada je CIA urotom zamijenila Mossadegha ahom Mohammedom Rezom Pahlavijem. Slijedio je sponzorirani dugotrajan graanski rat u Gvatemali, koji je CIA uz obilatu pomo ponovo roenih krana vodila po izravnom zahtjevu korporacije United Fruit Company. Nakon uspjenog vojnog pua, predsjednik Gvatemale postao je general Efrain Rios Montt, jedan od kranskih obraenika Crkve rijei (El Verdo). Na red dolazi ile, kolijevka dravno-centralistike ekonomije, koji se uz pomo ileanskih studenata ikake kole, ije je financiranje osigurala amerika vlada, pretvara u laboratorij za najsuvremenije pokuse slobodnog trita. To je ustvari bio transfer 156

zastraujue ideologije izabranika pedesetih godina 20. stoljea u zemlju u kojoj su takve ideje do tada bile potpuno strane, nepostojee na tritu ideja. Poslije projekta ile, na ikakom sveuilitu se 1965. godine otvara centar za latinoamerike ekonomske studije, koji financira zaklada Ford, gdje se stvaraju inicirani sveuilitarci preteito iz Argentine, Brazila i Meksika. Slijedea drava koja pristupa pokusu ikake kole bio je Brazil 1973. godine. Nakon Isabele Peron u Argentini 1976. godine, vlast preuzimaju pogovornici ikake kole. Ministar gospodarstva Martinez de Hoz, kao najodaniji poslunik Henryja Kissingera i nedodirljivih gospodara Davida i Nelsona Rockefellera, hitno je ukinuo ogranienja stranog vlasnitva te je u prvih nekoliko godina prodao vie od stotinu dravnih tvrtki, zabranio trajkove i poslodavcima dopustio da po volji otputaju radnike, uklonio nadzor cijena zbog ega je hrana postala basnoslovno skupa. Narod je uskoro gladovao jer vlasnicima zemlje postaju meunarodni ulagaki fondovi poput Sorosova Fonda Quantum, a sjeme GM soje zamjenjuje penicu i kukuruz. Argentinu su slijedile ostale zemlje June Amerike, Bolivija, Kolumbija, Honduras itd. Definitivno je zakopana ideja da Juna Amerika zavreuje svoj vlastiti New Deal, kapitulirala je pred Friedmanovim neoliberalnim modelom slobodnog trita. Kada je zavrena Friedmanova ekonomska preobrazba itave June Amerike i uspostavljen potpuni prehrambeno-naftno-vodeni nadzor, Vijee devetorice Komiteta 300 krenulo je u novi posao s Afrikom. Privatizacijom itave Etiopije, nadzor nad golemim hidroenergentskim bogatstvom rijeke Nila preuzimaju obitelji Rockefeller i Silverstein. Afrika, kao kontinent velikih jezera, rudnih bogatstava, nafte i plina u reiji FI6 i CIA-e ulazi u ciljane graanske ratove gdje se stvaraju drave i podruja pod diktatorskih reimima. Da bi se ti reimi uope odrali pomo im dolazi Friedmenovom kolonijalnom ekonomijom te se putem MMF-a, Svjetske banke i WTO-a itav proces vrlo brzo privodi kraju. Indonezija se nala u rukama ambicioznog Achmeda Sukarna koji je zagovarao povezivanje svih nacionalnih vlada Treeg svijeta i stvaranje jedne super sile al pari Zapadnom svijetu i Sovjetskom bloku. Uz pomo CIA-e dravnim udarom na vlast dolazi Haji Mohammad Suharto te Indoneziju ubrzo preuzimaju grabeljivci ikake kole, tzv. Chicago boys. Postupno se predaju i zemlje oko puta svile te Filipini, Hong Kong, Tajvan, Singapur, Juna Koreja itd. Predaje se i Turska koja kao vazal Komiteta 300 izgradnjom sustava brana na gornjem toku rijeke Eufrat postaje gospodar ivota i smrti jo nepokorenoj Siriji i Iraku, dok na junom dijelu Starog istoka Izrael, kao najmonije politiko sredite svijeta, odluuje o sudbinama arapskih naroda, Jordana, Palestine itd. Na red je dola i Kina. Tijekom Maove vladavine Kina se okrutno obraunavala sa svojim neistomiljenicima, a ta se represija provodila u ime radnitva i protiv buroazije. Deng Ksraoping, voda Komunistike partije Kine, i Zhao Ziyang, premijer Kine, nakon Maove smrti 1983. godine, Kinu otvaraju stranim ulagaima. Koriste se receptima Miltona Friedmana koji postaje esti poasni gost komunistikih vlastodraca Kine. Deng i Zhao podiu vlastitu kontrarevoluciju, ukidaju radnicima veinu steenih povlastica te smanjuju zatitu radnitva kako bi se ostvario to vei profit koji dolazi u ruke vladajue partijske kaste. Da bi taj rigidni komunistiki sustav uope funkcionirao Deng osniva Narodnu naoruanu policiju s 400.000 pripadnika koju izabranici naoruavaju najmodernijim amerikim naoruanjem. Karakteristika tih novih kineskih policajaca je ta to je svatko od njih naoruan i elektrinim tapom kojim se inae uspavljuje stoka spremna za klanje. Krajem osamdesetih godina 20. stoljea ekonomsko-politiki neoliberalni obru oko Sovjetskog bloka bio je zavren. Ispunile su se proroke rijei Henryja Kissingera: Onaj tko vlada naftom, vlada dravama, onaj tko vlada hranom, vlada ljudima, a onaj tko vlada novcem, vlada cijelim svijetom. Istina je da su se pojedine zemlje privremeno istrgnule iz tog kolonijalnog jarma (Iran, Nikaragva, Venezuela, Ekvador, Bolivija, Peru itd.), ali to 157

zacijelo ne zabrinjava trinaesto pleme Izraela jer njih eka, kako je rekao ameriki politolog i jedan od izabranika, Samuel Huntington, trei val demokracije. Poto je svijet pokoren ispod Sovjetskog euroazijskog sidrita kolonijalnim hermetikim polumjesecom, kraj 20. stoljea donijet e, uruavanjem komunistikog sustava, zavrnu kolonizaciju svijeta. U tranziciji i amerikanizmu postupno e nestajati slobodnih drava, svijet e urnim koracima zakoraiti u Novi svjetski poredak, gdje e gospodare Planeta ekati zadnji neprijatelj, Vatikan. Borba Antikrista s Kristom e zapoeti...

158

III. MASONSKO-KOMUNISTIKA ZBILJNOST HRVATSKE

Preobrazba oslobodilakog pokreta

Hrvatsko nacionalno tkivo razdijelilo se tijekom Drugog svjetskog rata. Na jednoj strani su bili hrvatski nacionalisti, domoljubi i kriari koji su zduno stali u obranu eljno ekane Nezavisne Drave Hrvatske, koja je naalost, ne svojom voljom, uvuena na stranu zloinake faistike Italije i nacistike Njemake. Na drugoj strani pod masonskim patronatom Roberta Williama Seton-Watsona i Henrya Wickhama Steeda postupno se stvarao totalitarni sustav od arolikog drutva: hrvatskih istinskih antifaista, anarhistikih bogohulnika, komunista eljnih vlasti, raznih pustolova, velikosrba, kao i obezglavljenih haesesovaca. Kako je vrijeme odmicalo velikosrbi i komunisti postaju jedno nedjeljivo tkivo, poglavito nakon listopada 1944. godine, odnosno povlaenja njemakih trupa iz Srbije, kada nakon kolektivnog brijanja u sustav partizanskih jedinica pristupa preko 100.000 bivih etnika. Upravo je to bila bit evolucije partizanskog pokreta pod pokroviteljstvom britanskog masonstva koje u Titov tab dovodi diplomata prokomunistike orijentacije, masona Fitzrov MacLeana, koji kao specijalni Churchillov izaslanik prijateljuje s Titom tijekom rata. Preobrazba partizanskog pokreta bila je fascinantna. Koliko god su uoi Drugog svjetskog rata meu komunistima prevladavali hrvatski antifaisti koji su sanjali sovjetsku Hrvatsku, pred kraj rata na elu tog istog pokreta, u omotu Komunistike partije, apsolutno dominiraju najvei velikosrpski koljai i zloinci, kao i hrvatski izdajnici. Dok su vodei srpski komunistiki vlastodrci prije svega bili Srbi, a tek onda komunisti i partizani, hrvatskim komunistima nije bilo stalo ni do kakvog hrvatstva, ve iskljuivo do komunistike diktature i Jugoslavije. Hrvatskih domoljubnih antifaista je nestalo tijekom rata, ili su pobijeni poput Kerestinake skupine ili uklonjeni iz vodstva Komunistike partije. Stoga je u najmanju ruku cinino to se dananji hrvatski komunisti vole nazivati antifaistima. Ako ne zbog drugoga, onda i zato to je komunizam nastao puno prije faizma i nacizma, prije faizma i nacizma je poinio stravine zloine koje su kasnije doslovno oponaali faisti i nacisti. Njihovi zloini ne samo da su bili nekoliko puta vei od zloina faizma i nacizma, nego su i trajali puno due. Poto nije dolo do realizacije jedne od Churchillovih ideja kako da sa Staljinom podijeli Jugoslaviju po Arkadijevoj razdjelnici civilizacija, nuno je bilo pod svaku cijenu posrbiti itavu buduu novu Jugoslaviju, u kojoj bi britanski saveznici Srbi, kao i u Kraljevini, osigurali Britancima nesmetan prolaz preko Hrvatske. Transverzala kroz Hrvatsku je poetak vorita morskih i kopnenih putova prema istoku, odakle se preko Sueskog kanala i Basre u Iraku (danas Britanci upravo u Basri dre svoje okupacijske snage, a iz istog razloga su 1956. godine zbog kontrole nad Sueskim kanalom napali Egipat) transverzala naslanja na put svile i Indiju. Znakovito je da se upravo u britansko-amerikim strunim izvorima taj put kroz Hrvatsku naziva ilom kucavicom Britanskog Carstva. Zbog Maekove pogubne politike ekanja, HSS, koja je uoi rata imala gotovo plebiscitnu potporu hrvatskog naroda, doivjela je alosnu sudbinu. Mnogi su haesesovci, kao antifaisti, otili u partizane, meu njima i jedan od dunosnika stranke Franjo Gai. ak je i predsjednitvo ZAVNOH-a iz svibnja 1944. godine od deset lanova imalo tri haesesovca, Franju Gaija, Stjepana Prvia i Filipa Lakua. Osim njih su u predsjednitvu ZAVNOH-a bili jo Rade Pribievi i Simo Erora iz Samostalne demokratske stranke (preteito srpske),

159

nestranaki, katoliki sveenik Svetozar Ritig, Vladimir Nazor i Ante Mandi, dok su samo dvoje, Andrija Hebrang i Ivan Gonjak bili slubeno lanovi Komunistike partije. Bila je to samo velika obmana, kako privui to vie raznorodnijeg puka u prve borbene redove i podiniti ih eliti komunistike strahovlade. Kako je Maek Radievu dravotvornost zamijenio autonomatvom, tako je Gai izdao jedno i drugo. Dok su se elnici HSS-a ubai i Krnjevi u Londonu pod izravnim utjecajem masonstva zanosili nekom novom Kraljevinom, Gai je komunistiku frakciju HSS-a u partizanima ponovo prozvao Hrvatskom republikanskom seljakom strankom (HRSS). HRSS niti je bila ikakva oporba Komunistikoj partiji, niti realni koalicijski partner, bila je to fantomska stranka u iji su se Izvrni odbor ubacili komunisti poput Ante Vrkljana, Nikole Brozine, Jurice Draunika, Stanka kare, Filipa Lakua i dr. Ta tuna satira, kojoj je privremeno namijenjena uloga obine seljake frakcije u KP-i, imala je jedini cilj da priskrbi kao topovsku hranu to vie seljakog sloja drutva u partizanske redove. Perfidna igra komunista sa HRSS-om nastavljena je do prvih izbora u komunistikoj Jugoslaviji. Tada su komunisti HRSS kao potroenu i suvinu odbacili, a seljacima, koji su krvarili u ratu na njihovoj strani, namijenili dobro poznatu zlopatniku sudbinu. Najvea komedija komunista s Gaijevom inaicom HSS-a dogodila se neposredno nakon rata, 16. svibnja 1945. godine, kada su komunisti organizirano dovodili seljake iz itave Hrvatske na skuptinu HRSS-a u Zagreb i pritom organizirali masovnu prodaju Radievih slika. 95

Britansko masonstvo i ratni gubitnici

Pred kraj rata 1945. godine, izaslanik Drae Mihajlovia, Vladimir Predavac, dolazi kod poglavnika dr. Pavelia i predlae mu antikomunistiki savez te ga moli da dozvoli etnikim jedinicama povlaenje prema zapadu. Hrvatski herostrat Vladimir Predavac iz Dugog Sela itav je rat proveo u etnicima, iako su njegovog oca ing. Josipa Predavca kao potpredsjednika HSS-a isti ti etnici, u andarskim kaputima, ubili 1933. godine. Ante Paveli odobrio je etniko povlaenje i osigurao im slobodni koridor spasa jer je i on sam kanio pobjei. Napustio je Hrvatsku sa svojom obitelji i najbliim suradnicima 6. svibnja 1945. godine ostavljajui stotine tisua hrvatskih domoljuba, vojnika i civila kolonama smrti i komunistikom zlopatnikom teroru. Paveli i njegovi suradnici, umjesto da na sebe preuzmu svu odgovornost, a ponajvie neprijateljsku mrnju koju su velikosrpski partizani osjeali prema hrvatskom narodu, te da na taj nain bar djelomino obuzdaju krvavi pir komunistikih pobjednika prema nezatienom narodu, bjeei iz Hrvatske jo su vie razbuktali osvetniki bijes ratnih pobjednika. Krvavi pir doekao je Hrvate na bleiburkom polju. Hrvatski asnik za vezu idovskog podrijetla Deutsch Maceljski ponudio je 14. svibnja Britancima predaju dviju hrvatskih armija koje su imale sedamnaest divizija s priblino 200.000 naoruanih vojnika s kojima je bilo jo toliko uplaenih civila. Prije toga je feldmaral za Sredozemlje Harold Alexandar dao obeanje predstavniku Svete Stolice, preko kojega je na zamolbu kardinala Stepinca intervenirao papa Pio XII., da e potedjeti hrvatski narod u bijegu. Meutim, masonski pobjednici rata, Winston Churchill, fedmaral Alexandar i Harold MacMillan, pogazivi dano obeanje izvrili su najvei zloin u povijesti nad hrvatskim narodom. Za siguran britanski protuboji put prema Bliskom istoku, Hrvati moraju umrijeti da bi njihova saveznica, velikosrpska Jugoslavija, mogla ivjeti. U bleiburkom dvorcu Thurn-Valsassina Britanci su
95

Dubravko Jeli: 100 krvavih godina, P. I. P. Pavii, Zagreb, 2005., str. 193. i 194.

160

15. svibnja prisilili generala Ivu Herenia da se hrvatski vojnici predaju krvoednim partizanima na elu s njihovim pregovaraem, likim Srbinom, komesarom Milanom Bastom. Apokaliptino klanje poelo je na bleiburkom polju, nastavilo se na krinim putevima diljem Slovenije, Hrvatske (poglavito su se u logoru u Jasenovcu od 1945.-1947. izvravale brutalne egzekucije nad kolonom smrti pri emu je smaknuto oko 30.000 Hrvata), pa sve do rumunjske granice, ostavljajui stotine masovnih grobita te izmeu 245.000 i 295.000 usmrenih. Jedan od zloinaca, Titov general Kosta Na, ija je Trea armija bila odgovorna za sudbinu hrvatskih vojnika i civila koje je britanska vojska predala partizanima, hvalio se u beogradskom tjedniku Reporter 13. sijenja 1985. godine kako je 150.000 protivnika palo u njegove ruke i da prirodno na kraju smo ih likvidirali. O tome je odmah obavijestio Tita, rekao je Na, i to je bio zadnji ratni izvjetaj u Drugom svjetskom ratu. Dokumenti s pokolja na Bleiburgu koji su sauvani u londonskim, washingtonskim i beogradskim arhivima ni danas nisu dostupni javnosti. Grof Nikolaj Tolstoy je 1986. godine, doavi do odreenih vjerodostojnih podataka o toj nevienoj britanskoj obmani i zastraujuem pokolju, napisao knjigu The Minister and the Masacres (Ministar i pokolji). Za nagradu je u Engleskoj osuen za klevetu uz plaanje globe od dva milijuna i petsto tisua funti, a knjiga je povuena iz prodaje. to se dogodilo s etnicima kojima je Paveli osigurao siguran koridor i koji su se takoer predali Britancima? Oko 20.000 negdanjih etnika (koji nisu osloboenjem Srbije preli u partizane) Britanci su zarobili i niti jednog nisu vratili Titovim partizanima (niti jedan poslije rata nije bio izruen Jugoslaviji, niti se ikome sudilo za ratne zloine), ve su ih zadrali u logoru u Eboliju, u Italiji. Iako su etnici (pripadnici Srpske dravne garde Milana Nedia, faistike organizacije Zbor Dimitrija Ljotia itd.) slubeno svrstani kao neprijateljsko osoblje, oni su se u britanskim odorama slobodno kretali u logoru te su kasnije bili rasporeeni diljem Italije. Nakon rata, vei dio njih je zatraio utoite u Velikoj Britaniji, tako da su i slubeni britanski podatci iz 1951. godine registrirali 9264 nastanjena mukarca iz Jugoslavije i svega 1992 ene, to jasno dokazuje tko su bili ti novi stanovnici Velike Britanije. Naseljeni etnici u Britaniji osnivaju svoju tiskaru te u izdanjima Iskra Press itavo poslijeratno vrijeme objavljuju hvalospjeve srpskom etnitvu. Britansku vlast to nimalo ne smeta, ve sasvim suprotno, bioloke nasljednike tih etnika (sada pod engleskim imenima) upravo koriste u svojim mirovnim misijama kao pregovarae i tumae tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. 96

Hrvati i Srbi kao nejednakopravni narodi u Jugoslaviji

Poslije Drugog svjetskog rata diljem itave Hrvatske i Bosne i Hercegovine poelo je najmranije i najpogubnije doba hrvatskog naroda. Svakodnevna smaknua (u Zagrebu je likvidirano tijekom osloboenja oko dvadeset i sedam tisua graana, od kojih preko etiri tisue iz najueg sredita grada) i zastraujui montirani spektakularni sudski procesi protiv imunijih i uglednijih Hrvata, u kojima je presuda ponajee bila smrtna kazna ili dugogodinji prisilni rad uz obveznu konfiskaciju cjelokupne imovine, postaje svakodnevnica, a Goli otok i drugi komunistiki kazamati hrvatska gubilita. Dok jedan hrvatski herostrat Vicko Krstulovi, strah i trepet Splita, nareuje preoravanje ustakih groblja, a jedan drugi, Milo anko, predlae u Beogradu da se, kako bi se Hrvatima utjerao
96

Carole Hodge: Srpski lobi u Velikoj Britaniji, Stih, Zagreb, 2006., str. 12. i 93.

161

strah u kosti, ubije bar jednog katolikog biskupa za oltarom tijekom sluenja Svete mise, itd., hrvatski narod prisiljen je slaviti dan ustanka protiv faizma 27. srpnja 1941. godine. Koje li ironije i podmuklosti, slubeno slaviti dan kad su srpski ustanici u Srbu zaustavili vlak sa katolikim hodoasnicima koji su se vraali sa Svete mise i muki pobili 350 hodoasnika, a sveenika iva ispekli. U takvoj komunistikoj Srboslaviji masonska pupana vrpca izmeu britanskog i jugoslavenskog masonstva dojmljivo je funkcionirala. Za predsjednika Narodne skuptine FNRJ izabran je bivi predsjednik Narodne skuptine Kraljevine Jugoslavije, visokopozicionirani predratni mason dr. Ivan Ribar. U najuem komunistikom dravnom vodstvu takoer apsolutnu dominaciju imaju masoni, od kojih su mnogi i prije rata obnaali zapaene dunosti: Josip Broz Tito, Mojsije (Moa) Pijade, Ivo Andri, Vladimir Bakari, Koa Popovi, Edvard Kardelj, Milovan ilas, braa Dizdarevi, dr. Viktor Novak, Josip Vidmar, Vladimir Ribnikar, Demal Bijedi, Vladimir Velebit, Oskar Davio, Ivan-Stevo Krajai, Vasa ubrilovi, Sran Prica, Miko Tripalo, Gustav Krklec, Miroslav Krlea i mnogi drugi. Stoga nije udno to je ve u listopadu 1944. godine, kada je uspostavljena iroka narodnooslobodilaka fronta i ishod zavretka rata se jasno nazirao, Tito smijenio s mjesta efa KPH-e i glavnog zapovjednika vojske u Hrvatskoj jednog od rijetkih preivjelih istinskih hrvatskih antifaista, Andriju Hebranga, i na njegovo mjesto stavio svog brata Vladimira Bakaria. Hebrang je uskoro bio i likvidiran po izravnom Titovom nalogu poto se suprotstavio sramnom Titovom razgranienju izmeu republika kojim je taj najvei hrvatski zloinac Hrvatskoj oduzeo puno vie nego je to uinio dr. Ante Trumbi potpisom Rapalskog ugovora ili dr. Ante Paveli potpisom Rimskog ugovora. Pod izravnim utjecajem britanskog masonstva Hrvati su osueni u Narodnoj Republici Hrvatskoj na graane drugog reda (jasno, odnosi se to samo na domoljubne Hrvate, a ne na komuniste, unitariste, orjunake Hrvate i jugoslavenske Hrvate) jer britanska ila kucavica ne smije doi u ugrozbu od vjernikog katolikog puka. Hrvatima je ostao trajan biljeg faistoidnosti NDH-e, dok s druge strane, iako Srba gotovo da nije niti bilo meu antifaistima prvoborcima, Srbi su, kao odani saveznici V. Britanije, postali narod pobjednik rata, ovjenan pobjednikom lentom naroda pravednika. Iz istog razloga Srbi u Hrvatskoj slubeno dobivaju ravnopravni status konstitutivnog naroda, to je u praksi znailo da su postali narodtutor nad matinim hrvatskim narodom. Izdvojimo samo dva karakteristina primjera nejednakopravnosti ta dva naroda u komunistikoj Jugoslaviji. Apel srpskom narodu je potpisalo 13. kolovoza 1941. godine 546 pripadnika Srpske pravoslavne crkve, ministara, sveuilinih profesora, knjievnika, vladinih dunosnika, advokata, gospodarstvenika i intelektualaca. Apel je objavljen u beogradskim novinama Novo vreme, a u njemu se zahtjeva zduna pokornost srpskog naroda njemakoj vlasti i odluna borba protiv komunistikih bandi. Da su takav izravni zahtjev kojim sluajem napisali predstavnici hrvatske intelektualne elite, to bi znailo potpis za vlastitu smrtnu presudu. Ovako su poslije rata 73 potpisnika toga apela odlikovana najveim moguim komunistikim priznanjima, 28 ih je postalo lanovima Srpske akademije nauka i umetnosti, meu njima i velikosrbin Aleksandar Beli koji postaje predsjednik Akademije, a 12 ih je dobilo najvie priznanje za borbu protiv faizma. Usporedbe radi, predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Tomu Matia, koji je na toj dunosti bio i prije rata i koji nije nita slino potpisao, komunistike vlasti su iskljuile iz Akademije, a on postaje rtvom komunistikog terora. Stravian primjer monstruozne obmane i lai su izmiljene megalomanske brojke rtava logora Jasenovac, dok istovremeno za srpske logore Banjica i Sajmite jugoslavenska javnost nije niti ula. Istina je da je Jasenovac bio logor, preteito za one koji su poput komunista i partizana ruili NDH-u. U Jasenovcu su logorai imali radnu obvezu u logoru i izvan njega,

162

za razliku od slinih logora u Europi dozvoljeno im je bilo primati pakete, a itavo vrijeme je logor bio pod kontrolom Meunarodnog crvenog kria. Istovjetni logori postojali su u itavoj Velikoj Britaniji i SAD-u, u njima su zatvarani nepoudni graani, emigranti, Nijemci samo zato to su Nijemci, Japanci samo zato to su Japanci i sl. Po komunistikim zvjerstvima na Golom otoku, ili s onim dananjim, u amerikom koncentracijskom logoru Guantanamo na Kubi, Jasenovac se nikako ne moe usporeivati jer je on prije svega bio radni logor za one koji su se na bilo koji nain suprotstavili hrvatskoj dravi. Zastraujue brojke od milijun i etiristo tisua stradalih, te neto kasnije od sedamsto tisua, imale su samo jedan cilj, od najveih stradalnika Drugog svjetskog rata (po popisu puanstva iz 1948. godine jedino je Hrvata bilo manje u Jugoslaviji nego to ih je bilo prije rata) stvoriti genocidan narod kojega je nuno u komunistikom reimu imati pod stalnom kontrolom. ak i zadnji popis saborskog Povjerenstva za utvrivanje ratnih i poratnih rtava Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj iz 1999. godine, s blizu osamdeset tisua stradalih, nema puno veze sa stvarnom istinom. Koliko god je taj popis izazvao sablazan i bijes meu recikliranom komunistikom i masonskoliberalnom klikom koja je Povjerenstvo optuila za faistoidnost i genocidnost, jo je vie izazvao ogorenje meu blinjima stradalih u ratu. Naime, na popisu rtava Jasenovca oito su se nali svi oni za koje se nije moglo utvrditi kako su stradali (valjda ih je najbolje onda bilo strpati u rtve Jasenovca), a za priblino polovicu njih je naknadno pouzdano utvreno da su stradali negdje drugdje. Svi ti ubaeni, meu kojima je bilo partizanskih boraca ubijenih u borbama s Nijemcima, Talijanima, ustaama, etnicima i dr., zatim onih koji su umrli prirodnom smru, a i veliki broj onih koje su upravo partizani ubili, nali su se na popisu rtava Jasenovac. Poznato je da Tito nikada nije posjetio Jasenovac. To dovoljno govori o svemu, i o nebuloznim manipulacijama brojem ustakih rtava, ali i o preuivanim rtvama Titovog reima kojem je Jasenovac bio usputno stratite kolonama smrti Krinog puta. Dok prkosno stoji Cvijet u Jasenovcu izgraen po projektu Bogdana Bogdanovia, u logorima Nedieve Srbije, Banjici i Sajmitu, ne postoji niti bilo kakva oznaka. Kao da ti logori nisu ni postojali. Ono to jo karakterizira ta dva logora je to da su idovi u Srbiji ve u svibnju 1942. godine bili svi likvidirani, i to oko 15.000, vei dio na Sajmitu, a manji na Banjici. Sve se to odvijalo uz blagoslov Srpske pravoslavne crkve iji je mitropolit Josif obeao Milanu Nediu punu potporu Crkve te je 30. sijenja 1942. godine izriito zabranio prijelaz idova na pravoslavlje ime bi se idovi spasili od sigurne smrti. To je vrijeme kada je ustaka vlast u NDH jo pokuavala poasnim arijevstvom spasiti to vie idova, prije Himmlerovog dolaska u Zagreb sredinom 1943. godine i njegove kritike zbog loeg rjeavanja idovskog pitanja. Statistike pokazuju da je na podruju NDH od 40.000 idova preivjelo njih oko 10.000 ili 25%. Najvie je idova stradalo u logorima izvan NDH, poto su ustake vlasti vrile deportaciju idova i predavali ih Nijemcima, zatim u logoru Jasenovac, a dio idova stradali su i kao pripadnici oruanih snaga hrvatske vojske te u partizanima. S podruja Nedieve Srbije stradalo je 94 % od ukupnog broja idova. Oni rijetki koji su se spasili su oni koji su se pravodobno prikljuili partizanima. 97 Iz komunistike Jugoslavije je u novostvorenu dravu Izrael iselilo 7.578 idova. Golema veina njih je iselila iz Hrvatske jer iz Srbije nije imao tko iseljavati poto je srpski reim tijekom rata gotovo sve idove pobio. Ta tragina injenica samo je Srbiji ila u prilog jer iseljeni idovi nisu svoje tragine sudbine vezali za progone etnika, nedievaca, ljotievaca i drugih srpskih faistikih organizacija, nego iskljuivo na progon ustakog reima i drave NDH. To je izvrsno dolo i umreenom masonstvu, kako britanskom, tako i idovskim loama B'nai B'ritha kojima sasvim sigurno nije previe stalo do istine o stradanju
97

Philip Cohen: Tajni rat Srbije, Ceres, Zagreb, 1997., str. 131. i 143.

163

obinog idovskog puka punog Boje providnosti. Stradanje idova u Drugom svjetskom ratu, kao mitski pijedestal s kojime se nita ovonaravno ne moe usporediti, iskljuivo posluuje u ciljanom fenomenu ovladavanja preostalim nepokorenim svijetom. U tom svijetu se jako dobro zna to je srpski svetosavski narod, narod podanik, narod suradnik, narod prijatelj u Antikristovom pothvatu, a tko je hrvatski vjerniki katoliki narod, narod kojega se mora fiziki istrijebiti ili bar, poto obitava na masonskoj transverzali London-Jeruzalem, pokoriti, obezglaviti i obespraviti. Upravo se zbog toga u Titovoj Jugoslaviji etatiziranje i manipuliranje istinom sustavno provodilo. Jednima su ostale rtve i pravednost, drugima zloini i genocidnost.

Masonski napad na Katoliku crkvu u Hrvatskoj

Tijekom Drugog svjetskog rata oko petnaest hrvatskih masona na elu s Ljubom Leontiem prikljuilo se partizanima, dok ih je vei broj samo materijalno pomagao NOP, poglavito nakon jasnog opredjeljenja Velike Britanije u korist saveznitva s Titom, kada su se hrvatski masoni zduno stavili Titu na raspolaganje (Ivo Andri, Milan Barto, Marko Kostreni, Grga Novak, Andrija tanpar itd.). Zavretkom rata dvadeset i etiri masona su pobjegla iz zemlje, bilo zbog suradnje s poraenima u ratu ili zbog zaziranja od komunistikog ureenja Jugoslavije. Dvadeset i jedan mason idovskog podrijetla legalno je napustio zemlju i uselio se na podruje Palestine. Jugoslavenski masoni koji su napustili komunistiki reim obnavljaju 8. kolovoza 1947. godine u Rimu Veliki savjet i Veliku lou Jugoslavije, na ijem je elu bio dr. Vladimir Belaji kao Suvereni veliki komander, Sima Adanja kao Veliki rizniar i Miloje Dimi kao Veliki kancelar. Sva trojica su bili masoni 33. stupnja, a loa je radila pod zatitom kotske Velike loe. Ubrzo u inozemstvu dolazi do prijepora meu hrvatskim masonima, onih koji su branili stajalite samostalne hrvatske drave (dr. Antun Bonifai kao jedan od osnivaa ustakog pokreta u emigraciji, dr. Juraj Krnjevi kao nasljednik Vlatka Maeka i dr.) i onih malobrojnih koji su ostali vjerni jugoslavenskoj ideji (Ilija Juki itd.) te nastavili svoj rad u Velikoj loi Jugoslavije. Uskoro jugoslavenska loa u inozemstvu prestaje s aktivnim radom poto nije dobila oekivanu potporu masonskog zapadnog svijeta kojemu je bilo puno vanije da putem masonstva u Jugoslaviji kontrolira tu komunistiku tvorevinu. U komunistikoj Jugoslaviji masonske loe su prestale slubeno postojati jer vie nije bilo potrebito javno djelovati. Slobodni zidari zauzimaju najistaknutije poloaje u Komunistikoj partiji, javnim medijima, izvrnoj vlasti, poglavito u vanjskim poslovima, sveuilitima, JAZU, SANU itd. Praktiki su svi masoni, osim onih izbjeglih iz Jugoslavije, ostali i dalje raditi na najutjecajnijim radnim mjestima na kojima su radili i prije rata. Tako su u JAZU bili predratni masoni: Mihovil Abrani, Josip Badali, Franjo Durst, Stanko Frank, Miroslav Karulin, Marko Kostreni, Tomislav Krizman, Ivo Novak, Mijo Mirkovi, Stjepan Musulin, Petar Skok, Andrija tanpar, Fran Tuan itd. 98 Masoni su doekali Titovu Jugoslaviju upravo onakvu kakvu su desetljeima prieljkivali, toboe anacionalnu, ali s izrazitom srpskom hegemonijom. Tita su smatrali najveim politikim umom poslije Strossmayera. Razlika izmeu Kraljevine Jugoslavije i komunistike Jugoslavije bila je u tome to je u Kraljevini postojala naglaena nacionalna oporba, poglavito hrvatska, koja se opirala velikosrpskom reimu u Beogradu. U Titovoj Jugoslaviji komunistiki reim nije doputao ni najmanju iskru hrvatske nacionalne svijesti i
98

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 347., 348. i 562.

164

na sam spomen nepravde nad hrvatskim narodom zavravalo se u Titovim kazamatima. U takvoj dravi nije bilo potrebito da se masonstvo Sustavno organizira. Jedina lu koja je bila uzdanica i tjeiteljica faistoidnog hrvatskog naroda bila je Katolika crkva. Upravo zato katoliko sveenstvo, kao i sama Crkva, nali su se na izravnom udaru komunistikog povampirenog sustava gdje ponovo oivljava sumanuta ideja o Hrvatskoj katolikoj crkvi, nezavisnoj od Vatikana. Masonska opsesija antikatolicizmom samo se podgrijavala u glavama komunistikih bogohulnika, a glavni su raspirivai mrnje prema Katolikoj crkvi bili masonska braa, dr. Viktor Novak i Duan Tomi. Viktor Novak, negdanji kaptolski bogoslov i autor himne katolike mladei Za Boga i dom, poto je imenovan profesorom beogradskog sveuilita, jer na zagrebakom nije dobio pristanak profesorskog zbora, vrtoglavo okree svoj svjetonazor. Kao mason najvieg stupnja jedan je od onih intelektualaca koji su u Beogradu 1941. godine potpisali Apel srpskom narodu, u kojem komuniste nazivaju razbojnikim bandama, a Srbe pozivaju na pokornost njemakoj vlasti. Poslije rata to mu nije smetalo da postane glavna uzdanica komunistikog reima protiv hrvatskog naroda i Katolike crkve. Viktor Novak, kao propagator bogumilstva i protestantizma, odmah nakon rata je poeo objavljivati svoje antikatolike spise, ponajee u beogradskoj Republici. Njegova patoloka mrnja i bjesomuna hajka protiv hrvatskog naroda i njegove Crkve temelji se na lai i falsifikatima (najpoznatija mu je knjiga Magnum Crimen) u kojima se optuuje cijela hrvatska Katolika crkva za suradnju s okupatorom, a poglavito njen duhovni voa, nadbiskup Alojzije Stepinac. Duan Tomi, bivi delegat Velike loe Jugoslavije pri Izvrnom komitetu Meunarodnog masonskog saveza u enevi, u svom gnjevu prema hrvatskom narodu i Katolikoj crkvi nije nimalo zaostajao za svojim bratom Viktorom Novakom. Izdao je tri zloinake publikacije od 1946.-1947. godine na francuskom jeziku, a dvije su objavljene na engleskom jeziku, koje je dostavio svim vodeim masonskim sreditima po svijetu. Broure imaju znakovite naslove: Odgovorni za Drugi svjetski rat od 1939.-1945.; Odgovornost Vatikana za okrutnost katolikog klera u Jugoslaviji; Suradnja Vatikana u ometanju kanjavanja ratnih zloinaca; Okrutnost katolikog klera u Jugoslaviji. 99 Na traenje UDB-e izvrena je rekonstrukcija jugoslavenskog masonstva 1953. godine. UDB-i je bila potrebita tona identifikacija svih masona, jer njena suradnja s masonstvom bila je neupitna, poglavito za organizaciju likvidacije stotine hrvatskih emigranata i domoljuba diljem svijeta. Umreeno masonstvo UDB-a je koristila za uvlaenje svojih dounika i provokatora u redove hrvatske emigracije, koji su ponajee i bili glavni egzekutori u likvidacijama. Zagreb je bio sredite tih nelegalnih masonskih loa u Jugoslaviji, gdje je na popisu UDB-e registrirano 118. masona u pet masonskih loa. Aktivni zagrebaki masoni obino su se sastajali u gostionici Ralica u Podsusedu, kavani Corzo, te u hotelima Esplanadi i Palaceu. Meu poznatijim aktivnim zagrebakim masonima bili su: dr. Marko Kostreni, dr. Josip Badali, dr. Mirko Deanovi, dr. Ivo Ivanevi, dr. Nikola Fink, dr. Ivo Belin, dr. Natko Katii, ing. Vlado epi, Radoslav Horvat, Hinko Virth, ing. Branko Ivekovi itd. 100

99

100

Vladimir Horvat: Kardinal Alojzije Stepinac, Merdijani. Zagreb-Samobor-Krai, 2008., str. 118. i 119. Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 349., 528. i 530.

165

IV. OSVETA MASONSTVA NAD BLAENIM ALOJZIJEM STEPINCEM

Stepinac protiv masonstva

Poto su komunisti doavi na vlast u N. R. Hrvatskoj likvidirali golemu veinu uglednih intelektualaca, akademika, sveuilinih profesora i svih onih koji su svojim znanjem i ugledom odskakali od komunistikog idealtipskog ovjeka, zbog navodne kulturne suradnje s okupatorom doao je red i na najviu duhovnu vertikalu Hrvatske, nadbiskupa Alojzija Stepinca. Pogaenom i osramoenom hrvatskom narodu trebalo je istrgnuti i njegovu zadnju uzdanicu, duhovnu okrepu, koju je nalazio u svom voljenom nadbiskupu. Javnosti je dobro poznat ultimatum najveeg hrvatskog herostrata, Tita, upuenog kardinalu Stepincu o nunom odvajanju Katolike crkve u Hrvatskoj od Vatikana. Na taj nain, stvaranjem samostalne Hrvatske katolike crkve sa svojim vjerskim poglavarom, bogoslujem slinom pravoslavnom, ukidanjem celibata itd., Katolika crkva bi poput Srpske pravoslavne crkve postala dravna crkva, pod izravnim utjecajem komunistikih vlasti. Daljnji tijek bi nezaustavljivo vodio u sjedinjenje tih crkava, a tako i u zavrno sjedinjenje hrvatskog i srpskog naroda u jedan jugoslavenski (velikosrpski) narod. U javnosti se meutim malo govori da je taj Titov ultimatum ustvari stara masonska opsesija o raskidu svake sveze Crkve u Hrvatskoj sa Svetom Stolicom, Da jugoslavenski komunisti nisu bili istodobno i masoni pod izravnim patronatom britanskoamerikog masonstva, ve iskljuivo marksistiki ateisti, osnovni bi im cilj bio, kao i u Staljinovoj Rusiji, unititi bilo koju Crkvu. Ovako su, osim stvaranja jednog umjetnog junoslavenskog naroda, htjeli imati pod svojom kontrolom i Crkvu poto su znali da ovjek ne moe bez vjere u transcendentnost ivota, a crkvom koja bi bila poput nekog dravnog ministarstva i politiki bi utjecali na prostoduni vjerniki puk. Na tom putu stajao je nadbiskup Stepinac, kao osvjedoeni protivnik masonstva, kao onaj koji je jasno prozreo boljevizam i vie puta rekao kako je komunizam duhovno edo slobodnog zidarstva te je na temelju toga zakljuio da je upravo masonstvo glavna opasnost za hrvatski narod i Katoliku crkvu. Nadbiskup Stepinac je zato morao ili izdati svoja naela, te se pokoriti tom avoljem edu, ili jednostavno nestati. Nezapamenu mrnju protiv zagrebakog nadbiskupa od strane masonsko-komunistike klike nije sasvim sigurno prouzroilo Stepinevo navodno kohabitiranje s ustakom vlasti, ve je ta patoloka mrnja trajala jo od vremena Stepineva zareenja za biskupa 1934. godine. Monstruozne lane optube za Stepinevu suradnju s vlasti NDH-e samo su bile dobar razlog da se ukloni najvei neprijatelj masonstva u Jugoslaviji (o emu se i dananjoj Hrvatskoj jako malo govori) koji uz sve mogue prijetnje nije elio promijeniti stranu. Da bi se shvatio gnjev komunistikih vlastodraca prema nadbiskupu, spomenimo neke izjave blaenog Alojzija Stepinca jo iz doba kada je obnaao dunost biskupa... Dana 17. veljae 1935. godine Stepinac izjavljuje: Danas je bila zaista silna navala svijeta na papinskoj proslavi i sigurno je bilo neugodno protivnicima katolicizma. Bio sam neodluan da li da istupim ili ne i ja na govornicu, jer nije obiaj da biskup, govori u ovakvim zgodama. Ali ivimo u iznimnim, tekim i borbenim vremenima. U strahovitoj borbi sa masonerijom, sektarstvom itd., a dravna vlast pod uplivom masona goni nas gdje moe. Ne daju nam da se javljamo u tampi, pa sam smatrao za uputno da ovdje jasno istaknem nau odlunu volju da se potuju prava Katolike crkve. Masonske Novosti toj nojodurniji masonski list, tendenciono je po obiaju iznio neke stvari u krivom svjetlu.

166

Dana 27. travnja 1935. godine Stepinac zapisuje: Sino je policija plijenila u sjemenitu bogoslovskom broure koje izdaje UDSK. Zaplijenila je brouru 'Tko vlada u Rusiji' i 'idovska masonerija'. Iz ovog se oito vidi da kod nas ima vlast masonerija, odnosno idovi, jer je masonerija samo njihovo orue. Hrvatski narod, a ni Jugoslavija nee imati mira dok se ne rijei ovog prokletog sjemena masonskog, koje se poput imia skriva i iz busije udara na sv. Crkvu katoliku najjae uporite naroda i domovine i moralnog poretka. 101 Alojzije Stepinac je borbu protiv masonstva nastavio i kao zagrebaki nadbiskup, nakon smrti nadbiskupa Bauera 1937. godine. Na biskupskom sastanku od 28. sijenja 1939. godine, hvalei glasilo Hrvatsku strau, koje je bilo jedno od rijetkih novina koje se odupiralo masonsko-liberalnom tisku, rekao je: Veliku je uslugu uinila svojom beskompromisnom borbom protiv masonerije, protiv marksizma i pukofrontatva. On masonstvu daje pravi naziv neman prigodom podizanja Krinog puta u Mariji Bistrici u sijenju 1940. godine. Kako se rat pribliavao, A. Stepinac je imao sve odreeniji stav prema svjetskim silama u ratu, a njegova se politika misao jasno definirala. Tako Stepinac u Dnevniku od 5. studenog 1940. godine iznosi svoju proroku viziju: Pobjedi li Njemaka biti e grozan teror i propast za male narode. Pobjedi li Engleska ostati e na vlasti masoni, idovi, prema tome nemoral, korupcija u naim zemljama. Pobjedi li SSSR onda je avo dobio vlast nad svijetom i pakao. Dakle, kuda emo Gospodine nego k Tebi podii oi? Meutim, koliko god se nadbiskup Stepinac borio protiv tih izopaenih ideologija, on s tim ideologijama nije nikada poistovjeivao ovjeka kao pojedinca, ovjeka bilo koje vjere, nacije ili rase, ovjeka kao jednakovrijedno Boje stvorenje. Njegova neskrivena ljubav prema svakom ovjeku bila je neupitna, apsolutna i bezuvjetna.

Stepinac i NDH
Alojzije Stepinac je jo od 1936. godine pomagao idove koji su pred nacizmom izbjegli iz Austrije i Njemake u Zagreb, a od prosinca 1938. godina osniva Odbor za pomo izbjeglicama. Tada alje 298 pisama na adrese uglednih Zagrepana u kojima ih moli za pomo. Zbog toga se u Zagrebu pojavljuje pamflet s uvredama i prijetnjama u kojima Stepinca nazivaju farizejem koji na grudima nosi Davidovu zvijezdu, a javno sveeniki kolar. Ulaskom Nijemaca u Zagreb 8. travnja 1941. godine Odbor za pomo idovima se zatvara te nacisti otro prijete Stepincu zbog pomaganja idovima, ali Stepinac tajno skrbi za mnoge idovske obitelji, bilo da ih sakriva ili im osigarava bijeg iz NDH. Primjerice, ope je poznato Stepinevo spaavanje 55 tienika starakog doma Lavoslav Schwarz i njihovo sklanjanje o vlastitom troku na nadbiskupijsko imanje u Brezovicu. Kada su ustake vlasti 22. svibnja 1941. godine zapovjedile da idovi moraju kao obiljeje nositi utu zvijezdu, nadbiskup istog dana upuuje ministarstvu unutranjih poslova predstavku u kojoj kae: Da se pripadnicima drugih narodnosti ili rasa udari ig sramote, to je pitanje ovjenosti i morala. Nisu obiljeeni ni robijai radi ubojstva ni javne bludnice. Zalo se to ini s onima koji su bez svoje krivnje pripadnici druge rase? Nadbiskup poglavniku Paveliu upuuje 21. srpnja 1941. godine otro prosvjedno pismo zbog odvoenja idova u logore, a dio pisma glasi: Slobodan sam kao nadbiskup i zastupnik katolike Crkve skrenuti Vau panju na neke pojave koje me bolno diraju. Uvjeren sam da e se jedva tko nai, koji e imati smjelosti da Vas na njih upozori, pa da mi je to vie dunost
101

Ivan Mui: O sekti masona, Matica hrvatska, Split, 1999., str. 123. i 125.

167

da ja to uinim. ujem s vie strana da se neovjeno i okrutno postupa s nearijevcima prigodom deportiranja u sabirne logore, a i u samim logorima; to vie, da od takva postupka nisu izuzeta ni djeca, ni starci, ni bolesni... Slian prosvjed nadbiskup upuuje 7. oujka 1942. godine i ministru unutarnjih poslova Andriji Artukoviu: U zadnje vrijeme pronose se ponovo glasovi o masovnom hvatanju idova i njihovom voenju u logore. U koliko neto predstoji, slobodan sam zamoliti Vas da sprijeite svako nepravedno postupanje protiv graana, kojima se individualno ne moe nita kanjivo predbaciti... U nadi da ete sprijeiti krenje ne samo kranskog zakona ljubavi prema svakom blinjemu, nego i najosnovnijeg naravnog zakona ovjenosti biljeim se sa tovanjem. 102 Nadbiskup se pored spaavanja idova zauzimao i za mnoge pravoslavne obitelji. Osnovao je Caritas koji je dijelio vagone hrane svima kojima je bila potrebita, bez obzira na vjeru, narodnost i rasu. Evidentirano je 6717 djece koje je od bolesti i gladi nadbiskup spasio, premda su im roditelji preteito bili pravoslavni ili partizani, zbrinuo je oko 500 slovenskih sveenika koji su pobjegli pred talijanskim faistikim okupatorom u NDH, itd. Glede famoznog prekrtavanja (radi se o prijelazima na katoliku vjeru) Srba za to se nadbiskupu najvie spoitava, istina je dijametralno suprotna. A. Stepinac je jo 1941. godine uputio slijedei dopis svojim upnicima: Kada dou k vama osobe idovske ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zaele konventirati na katolicizam, primite ih da spase ljudske ivote. Ne zahtijevajte od njih nikakvo specijalno vjersko znanje, jer pravoslavni su krteni kao i mi, a idovska je vjera ona, iz koje kranstvo vue svoje korijenje. Uloga je i zadaa krana u prvom redu spasiti ljude. Kada proe ovo vrijeme ludila i divljatva, ostat e u naoj crkvi oni, koji budu konventirali zbog uvjerenja, dok e se ostali, kada opasnost prijee, vratiti u svoju. Mora se naglasiti da je to bilo vrijeme kada je poglavar SPC u Nedievoj Srbiji metropolit Josif Cvijovi putem crkvenog glasila izriito zabranio prijelaz idova na pravoslavlje, dok je istovremeno Srpska pravoslavna crkva prisilno prevodila na pravoslavlje tisue izbjeglih Slovenaca, kao i drugih katolika. Najvei protest protiv ustake vlasti izrekao je nadbiskup Stepinac u svojoj propovjedi na blagdan Krista Kralja, 31. listopada 1943. godine ispred katedrale u Zagrebu na zavretku pokornike procesije. Dio propovijedi glasi: Svi narodi i rase potjeu od Boga. Stvarno postoji jedna rasa. Boja. Katolika crkva uvijek je osuivala, a i danas osuuje svaku nepravdu u ime klasnih, rasnih ili narodnosnih teorija. Ne moe se istrijebiti s lica zemlje Cigane i idove, jer ih se smatra inferiornom rasom. Nitko nema pravo da na svoju ruku ubija i na koji mu drago nain oteuje pripadnike druge rase ili narodnosti... Mi smo uvijek naglaavali u javnome ivotu principe vjenoga zakona Bojeg, bez obzira radi li se o Hrvatima, Srbima, idovima, Ciganima, katolicima, muslimanima, pravoslavcima ili kome drugome. Katolika crkva ne poznaje rase koje gospoduju i rase koje robuju... Nakon ove propovijedi nadbiskup je doivio neviene prijetnje ministra dr. Julija Makanca, a mnogi ekstremisti zaprijetili su mu atentatom. Najizravniji je bio njemaki general Glaise von Horstenau rekavi: Kad bi u Njemakoj jedan biskup tako govorio, ne bi iv siao s propovjedaonice! 103 Stepineva propovijed na blagdan Krista Kralja pozitivno je odjeknula diljem Europe i SAD-a. Ponavljale su ga radio postaje od New Yorka, Londona pa do Vatikana. Vjeto su nadbiskupov govor iskoristili i partizani u umi koji su tiskali govor u obliku letaka i irili ga meu borcima. U nedogled bi se moglo nabrajati sve ono to je blaeni Alojzije Stepinac uinio za obinog ovjeka, njegovu neiscrpnu borbu protiv svih nepravdi, kako nekad protiv judeo-masonstva, liberalizma i boljevizma, tako tijekom rata protiv nacizma i ustatva. Ali
102 103

Ljubica tefan: Stepinac i idovi, Croatiaprojekt, Zagreb, 1998., str. 30.-33. Ljubica tefan: Stepinac i idovi, Croatiaprojekt, Zagreb, 1998., str. 34.

168

rat je uskoro zavrio, nestalo je nacizma i ustatva, i kako dozvoliti tom Bojem slubeniku da se ponovo usprotivi novonastaloj komunistikoj Jugoslaviji. Izvuene su iz arhiva stare Stepineve kritike i protesti uperene protiv masonstva i boljevizma te ga se, poto je odbio pokornost novoj vlasti, moralo ukloniti.

Suenje i smrt kardinala Stepinca

Nakon uestalih napada, izrugivanja, kamenovanja u Zapreiu, blaenja kao neprijatelja naroda u raznim novinama, gnusnih karikatura u Vjesniku, na radiju, mitinzima komunistikih jurinika, sramnim grafitima po gradovima itd., nadbiskup Stepinac je uhien. Poznato je da je po izravnom Titovom nareenju javni tuitelj NRH-e Jakov Blaevi potpisao uhidbeni nalog. Montirani proces je zapoeo 30. rujna 1946. godine. Uhienju je prethodilo osmiljavanje optunice u kabinetu republikog ministra socijalnog staranja, istaknutog predratnog masona Hinka Krizmana. Krizman je zajedno s poznatim antiklerikalcima i masonima Viktorom Novakom i Srbinom Dukom Brkiem koji je obnaao dunost ministra pravosua odluio objaviti i s irokom javnosti upoznati gnusni Novakov rukopis Magnum Crimen koji je posluio kao temeljni dokument optunice. Nacrt optunice je osmislio referent Krivinog odjeljenja Javnog tuilatva N. R. Hrvatske dr. Boidar Kraus, isti onaj koji je poslije preokreta sredinom svibnja 1945. godine bio u upravi idovske bogotovane opine (poslije rata promijenila je ime u Jevrejska vjeroispovjedna opina) u Zagrebu, a koja je zaslugom Stepinca jedina u okupiranoj Europi preivjela rat. Zavrni tekst optunice djelo je Jakova Blaevia koji je prvo optunicu nosio na Bled kako bi ju pregledali Edvard Kardelj i Aleksandar Rankovi, a zavrni blagoslov optunici daje nedodirljivi strahovladar Josip Broz Tito. Kada je nadbiskup izjavio da se ne eli braniti, Vrhovni sud N. R. Hrvatske predloio je Nadbiskupskomu duhovnom stolu da predloi dvoje branitelja. Nadbiskupski duhovni stol predloio je dr. Ivu Politea i dr. Ivu Andresa. Ivo Politeo je bio priznat u meunarodnim krugovima kao ugledni pravnik, pokreta promasonskog lista Nova Europa, dok je u Jugoslaviji bio poznat po obrani Tita u tzv. bombakom procesu u studenom 1928. godine. Meutim, koliko god postojale vjerodostojne sumnje da je Politeo takoer pripadao masonskom krugu, kao to su bile i poznate injenice da nije bio vjernik ve protivnik klerikalizma, on je istovremeno uvijek ostao dosljedan, korektan i profesionalan prema svojim branjenicima. Sud je prihvatio Politea za branitelja optuenog nadbiskupa Stepinca, dok je umjesto Andresa odredio po slubenoj dunosti vodeeg masona u Hrvatskoj, dr. Natka Katiia. Politeo je svoj posao korektno obavio, tako da je time zapeatio svoju daljnju sudbinu. Umro je 1956. u najveoj bijedi, a njegova supruga je molila odvjetniku komoru za pomo jer nije imala sredstava za pokopati svoga supruga. Katiieva obrana napisana na svega tri stranice, raena u masonskoj kuhinji, sliila je svemu samo ne obrani. Za nagradu je zavrio svoj ivot u velikom stilu, kao sveuilini profesor i uvaeni lan JAZU. Tijekom suenja predsjednik suda arko Vimpulek, a poglavito javni tuitelj Jakov Blaevi, oslovljavali su nadbiskupa prezrivim glasom, uvredljivim rijeima, sarkazmom i ironijom. Osim izrugivanja iscrpljivali su nadbiskupa neobino dugim suenjima, ali nisu pokolebali dostojanstvo nadbiskupa. Nadbiskup Stepinac je na pogrdne Blaevieve rijei odgovarao samo utnjom, ne elei se braniti od tih silnih uvreda niti ikoga drugoga kriviti. Nije mu bilo dozvoljeno ni da razjasni pojedine optube, mogao je samo kratko odgovarati na izravna pitanja. Optuen je kao najvei neprijatelj narodne i dravne vlade za prisilni prelazak pravoslavnih na katolicizam, za suradnju s okupatorom i Paveliem itd. Na nebuloznu

169

optunicu kao neprijatelju narodne i dravne vlade nadbiskup je odgovorio: Molim vas, kaite mi koja je za mene vlast bila 1941. godine? Da li puista Simovia u Beogradu, ili izdajnika, kako je vi zovete, u Londonu, ili ona u Jeruzalemu, ili vaa u umi ili ova u Zagrebu? Svjedoci optube su bili mahom dobro probrani Hrvati, od kojih su mnogi bili ucijenjeni vlastitim ivotom ili nekime iz obitelji, dok je od trideset i pet svjedoka obrane sud prihvatio samo sedmoricu jer je za ostale drao da su poznati faisti u naoj zemlji. Tako sud nije dopusti svjedoiti dr. Franji eperu, mnogim sveenicima i vjernicima, svjedocima drugih vjera i narodnosti, primjerice sveuilinom profesoru pravoslavcu dr. Juliju Budisavljeviu, Dragiiu, Negovetiu, pravoslavnom pakrakom vladiki Emilijanu te nekim pravoslavnim parosima. Osim toga odbijeno je i pismeno svjedoanstvo idovske opine u Zagrebu. 104 Blaevi i Kraus pomno su pazili da na sud ne doe niti jedan dokument koji bi iao u prilog nadbiskupu ili Crkvi. Nita nije smjelo ii u prilog istini jer zapisana optuba morala je biti i zavrna presuda. Zanimljiv je bio iskaz dr. Milutina Radelia, primarijusa sveuiline klinike u Zagrebu, koji je bio pravoslavne vjere. Dr. Radeli je elio svjedoiti na sudu kako bi dokazivao da nadbiskup Stepinac nije imao nikakve veze s prisilnim prelascima na katolianstvo jer je i njega spasio od progona iako je znao da je on tijekom rata potajno lijeio partizane. Kada je javni tuitelj Blaevi sasluao Radelieve rijei grubo ga je izbacio iz ureda rekavi: Mar napolje, klerofaisto! Nadbiskupa je komunistiko masonstvo 11. listopada 1946. godine osudilo po svim tokama optunice na esnaest godina zatvora. Prebaen je u Lepoglavu na izdravanje kazne. Prestrano je bilo to da se tijekom suenja, a i nakon izreene presude, niti jedna slubena politika drava masonskog Zapada nije angairala kod Tita glede tog zloinakog procesa. Ako je i uputila odreenu prosvjednu notu, inila je to licemjerno i samo zato da se meu svojim katolikim dravljanima prikae kao zatitnica katolianstva. To je znakovito potvrivalo samo jedno, da je britanski agent i visokopozicionirani europski mason Tito odraivao posao egzekucije nad najveim neprijateljem masonstva. Kako bi se opravdao taj zloin pred kranskim pukom itavog svijeta, poela je organizirana salva optubi na nadbiskupa, Katoliku crkvu i Svetu Stolicu. Pored ve spomenutih bogohulnika Viktora Novaka i Duana Tomia isticao se i mason, negdanji franjevaki ak Ive Marjanovi, prije rata vrlo aktivan u masonskim Novostima, koji se poslije rata specijalizirao za gnusne objede protiv Vatikana. Srbin Branko Milju objavljuje na francuskom jeziku besramnu knjigu Assassins au nom de Dieu (Ubojice u Boje ime) punu lai i optubi protiv nadbiskupa Stepinca. Zatim je tu poznati falsifikator Frane Barbijeri, poznati preodgojitelj i progonitelj katolikih sveenika po komunistikim logorima Ivan Lazi i mnogi drugi. Iz novije povijesti izdvojimo konstataciju Ante Markovia (prema tvrdnjama najistaknutijeg srpskog masona i velikog majstora Velike loe Jugoslavije, obnovljene 1990. godine, Zorana Nenezia, A. Markovi je takoer mason), koji stranim novinarima akreditiranim u Jugoslaviji izmeu ostalog kae. to se tie Stepinca, reafirmiranje onih koji su doveli do zloina, mrnje, istrebljenja ljudi, nijedno civilizirano drutvo ne moe odrati. Meutim, nakon osude nadbiskupa Stepinca kao ratnog zloinca, papi Piu XII. dolazili su prosvjedi iz itavog svijeta protiv takvog zlokobnog suenja s izjavama solidarnosti s progonjenim katolicima u Hrvatskoj. Meu mnotvom potpore od kardinala, biskupa i sveenika itavog svijeta, stizale su potpore i iz mnogih gradova i drava koje jo nije osvojila masonska neman, poglavito iz drava June Amerike. Potpora je stigla i od Louisa Breiera,
104

Vladimir Horvat: Kardinal Alojzije Stepinac, Merdijani, Zagreb-Samobor-Krai, 2008., str. 154. 156. i 160.

170

predsjednika udruenja amerikih idova, koji dva dana nakon osude na svojoj konferenciji u Bronxu daje slijedeu izjavu: Ovaj veliki ovjek Crkve bio je osuen kao suradnik nacizma. Mi idovi prosvjedujemo protiv takve klevete. Poznajui dobro njegovu prolost, moemo rei da je od 1934. godine i sljedeih godina bio uvijek vjeran prijatelj idova i nije toga skrivao ni u vrijeme okrutnih progonstava pod reimom Hitlerovim i njegovih pristalica. Bio je jedan od rijetkih ljudi u Europi koji su ustali protiv nacistike tiranije i u onom asu kad je to bilo najopasnije. Taj ovjek, koji je sada rtva skandalozne osude, neprestano je za vrijeme nacistikog reima otvoreno i neustraivo govorio protiv nacistikih zakona, njegovo protivljenje nacistikoj tiraniji nije nikad prestalo, niti se umanjilo... Utamnienjem nadbiskupa Katolika crkva u Hrvatskoj nije se slomila pred zlosiljem komunistikog terora. Vjerniki katoliki narod, kao i itav kler, zduno je stajao uz svog uzoritog patnika, nadbiskupa Stepinca. Osvetniki zloin zbog odbijanja odvajanja Crkve od Vatikana vratio se kao bumerang masonskim silnicima. Ta stoljetna tlapnja masonstva osudom nadbiskupa Stepinca zakopana je za sva vremena. Uzalud su bili svi progoni i zatvaranja katolikih sveenika te njihovo uvjetno putanje ako pristupe u tzv. irilometodsko udruenje sveenika kao prvu stubu u odvajanju od Vatikana. Tito je bjesnio, a kada je angloameriko masonstvo odvojilo Jugoslaviju od Staljina poruio je hrvatskom kleru jo jednu nebulozu: Zato se nebi i vi odijelili od Rima, kao to smo se mi odijelili od Moskve? Sve je bilo uzalud, Stepinac je oito bio jo opasniji za komunistike tirane kada je zatvoren u Lepoglavi nego dok je bio slobodan. Za uklanjanje A. Stepinca iz Hrvatske zaduenje bio Titov vjerni poslunik, dr. Vladimir Bakari. Posjetio je nadbiskupa u Lepoglavi i nagovarao ga da zatrai od Tita pomilovanje te da e odmah biti osloboen i izruen u Ameriku. Zanimljivo je da je tada prvi puta licemjerni herostrat Bakari, zvani Budha, oslovio nadbiskupa s preuzvieni (prije su mu svi masonskokomunistiki oligarsi govorili samo Stepinac). Jasno da preuzvieni nadbiskup nije na tu podvalu pristao to je samo izazvalo dodatnu navalu bijesa meu vlastodrcima. Nadbiskup se potiho osuuje na smrt. U Lepoglavi poinje sustavno trovanje Alojzija Stepinca. Pretpostavlja se da su ga zraili iz susjedne elije to je razaralo nadbiskupovu kotanu sr i dovelo do tekog oboljenja, policitemije. Kod te bolesti ubacuju se u krvotok enormne koliine nedozrelih eritrocita, a bolesnik osjea umor, opu slabost, gubi apetit i postaje anemian, rapidno mu oslabi imunitet, i tako sve do smrti. Poto se nadbiskup poeo osjeati vrlo loe, komunistike vlasti su se pobojale da e umrijeti u kaznionici, gdje bi meunarodna javnost mogla zatraiti obdukciju pod kontrolom stranih patologa, te je poslan u kuni pritvor, u svoj rodni Krai. 105 Papa Pio XII. proglasio je 29. studenog 1952. godine nadbiskupa Stepinca kardinalom. To je izazvalo jo vei bijes Titove kamarile, tako da Jugoslavija prekida diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Kardinal Stepinac naalost nikada nije mogao svoj itekako zasluni grimiz razviti izvan svog rodnog mjesta ili zatoenitva. Preminuo je shrvan od bolesti 10. veljae 1960. godine. Zanimljivo je da je najvei borac protiv masonsko-boljevike nemani ukopan u grobnicu u zagrebakoj prvostolnici odmah pokraj lijesa zagrebakog biskupa Maksimilijana Vrhovca koji je u svojoj mladosti bio pripadnik masonskog bratstva. Katoliki hrvatski puk iz itave Jugoslavije doao se oprostiti od svog voljenog kardinala, a pogreb je zavrio pjesmom Ecce quomodo moritur iustus (Evo kako umire pravednik). Kardinalovo tijelo je balzamirano na Institutu za sudsku medicinu. Pri balzamiranju se meki unutarnji organi uklanjaju jer se ne mogu balzamirati. Na molbu tadanjeg administratora Zagrebake nadbiskupije, msgr. dr. Franje epera, jedan lijenik je prigodom balzamiranja sakrio kardinalovo srce koje je posebno balzamirano i sauvano za potrebe
105

Vladimir Horvat: Kardinal Alojzije Stepinac, Merdijani, Zagreb-Samobor-Krai, 2008.. str. 197. i 214.

171

crkve. Ti sauvani dijelovi sveca ili muenika nazivaju se moi ili relikvije. Nakon dvije godine UDB-a je saznala da dr. eper uva kardinalovo srce te ga je milicija zaplijenila i uz groteskni ritual spalila u malom krematoriju SUP-ove ambulante u arengradskoj ulici, a pepeo bacila. Nu to nije sve. Jo je neto zaprepastilo hrvatsku javnost. Nakon uspostave samostalne hrvatske drave prilo se 1993. godine ekshumaciji preminulog kardinala Stepinca kako bi se utvrdilo je li doista rije o tijelu kardinala, a takoer da se na obdukciji potvrdi sustavno trovanje kardinala. Iznenaenje je bilo golemo. Otkriveni su tragovi karbolne kiseline koja je utrcana u vene pokojnika tako da su posmrtni ostaci balzamiranog tijela potpuno raspadnuti. Masonsko-komunistika vrhuka time je htjela zametnuti tragove trovanja, ali je na taj nain samo potvrdila ondanje pretpostavke. 106

Penino zrno je isklijalo

Nakon smrti najsvjetlijeg lika u hrvatskom narodu koji se na najuzvieniji nain isticao ivljenjem kranskih vrlina, hrvatski puk je dobio dodatni poriv da izdri zlopatniki komunistiki usud. Dok se o kardinalu na javnim mjestima nije smjelo niti govoriti, njegov duh je obgrlio hrvatski narod i davao mu utjehu u stranom vremenu u kojem se stvarala neka nova povijest. Ta nova povijest opravdavanja svih vrsta komunistikih zloina naalost nije izlijeena istinom do dananjeg dana. Poto je Katolika crkva ostala vjerna preminulom kardinalu Stepincu i rimskom papi, raskrio se put Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja je nastavila svoje poslanje iz doba Kraljevine, poslanje velikosrpske dominacije. SPC je ponovo postala povlatena dravna crkva, saveznik komunistikih zloinaca i velikosrpskih ideologa pod masonskom krinkom jugoslavenstva. Za nju je, kao i za angloameriko masonstvo, izmeu jugoslavenstva i velikosrpstva stajao znak jednakosti. Najbolje to vidimo u jednom lanku njenog slubenog glasila Pravoslavlja od 22. sijenja 1970. godine koji govori o Svetom Savi: I mi, kao Nemanja, ujedinili smo zemlje, pa se muimo kako da ujedinimo i due njihovih stanovnika. Sve je slino, samo to je danas mnogo vee nego u vreme Stevana Nemanje. Nemanjaje od Raana, Zeana, Humljana i Neretljana pravio Srbe, a mi danas teimo da se po vremenu od Srba, Hrvata i Slovenaca, i mnogih drugih, stvori jedna vea, jedinstvena jugoslovenska celina. Stvaranjem samostalne drave Hrvatske poelo se s raskrinkavanjem obmana i lai o kardinalu Stepincu. Meutim, mnoge je iznenadio veliki otpor spoznaje istine od strane uplivnih idova, poglavito ako se zna da se kardinalu niti u monstruoznim komunistikim optubama nisu pripisivala zlodjela na raun idovskog naroda. ak su i neki preivjeli pripadnici idovskog naroda koji su tijekom suenja branili kardinala naglo zautjeli ili ak promijenili svoju priu. Odgovor je vrlo jednostavan. B'nai B'rith preuzeo je kontrolu nad svim bitnim idovskim organizacijama, a tako i nad uvenim Centrom Simona Wiesenthala, kao i nad samim Memorijalnim centrom holokausta Yad Vashem. Srpski lobby u Izraelu je vrlo jak, a bogato je financiran iz Beograda. On se infiltrirao u ondanje medije putem Udruenja useljenika iz Jugoslavije (tek je u prosincu 1993. godine Udruenje dodalo u naslov bive) u kojemu gotovo da nema preivjelih idova iz Nedieve Srbije. Putem tog udruenja stvorila se zastraujua percepcija meu idovskim narodom da su se Srbi borili protiv nacista (bilo kao etnici ili partizani) i pomagali idove u ratu, dok su Hrvati i Muslimani bili nacisti i ubijali idove. Za one idove koji su stradali u Srbiji nisu bili krivi Srbi, ve njemaki okupatori (koji su oito znali irilino pismo na kojima su pisali
106

Vladimir Horvat: Kardinal Alojzije Stepinac, Merdijani, Zagreb-Samobor-Krai, 2008., str. 229. i 258.

172

razne proglase o istrebljenju idova). Stoga nije nimalo udno to u Memorijalnom centru holokausta uope ne postoji obiljeje logora Sajmite ili Banjica, za razliku od Jasenovca. Razvidno je da tu udovinu percepciju nije mogao stvoriti srpski lobby bez goleme potpore svojih patrona, britansko-judejskog masonstva. Srbiji je odreen privilegiran poloaj u umreenom masonstvu jer ona je uvar protubojeg puta London-Jeruzalem nad neprijateljskom hrvatskom zemljom. Memorijalni centar Yad Vashem za zasluge spaavanja idova u drugom svjetskom ratu dodjeljuje neidovima odlije Pravednik meu narodima. Do sada je to visoko odlije dobilo sedamdeset Hrvata, danas veinom pokojnih, za mnogo manje zasluge nego to je su one kardinala Stepinca. Poznati izraelski intelektualci dr. Amiel Shomrony (tijekom suenja Alojziju Stepincu Shomrony se htio vratiti iz Izraela u Jugoslaviju kako bi svjedoio u korist nadbiskupa, ali mu je zaprijeeno da ako bude svjedoio nee se vie moi vratiti u Izrael) i dr. Igor Primorac, profesor Filozofskog fakulteta Hebrejskog sveuilita u Jeruzalemu, podnijeli su 10. oujka 1994. godine potrebitu dokumentaciju Yad Vashemu da kardinala proglasi pravednikom. Prikljuili su im se HAZU, Hrvatski dravni arhiv, Hrvatski institut za povijest, Hrvatsko rtvoslovno drutvo i grupa Hrvata-pravednika. Hrvatsko-izraelsko drutvo to naalost nije uinilo. Kardinalovo proglaenje pravednikom meu narodima Odbor je tri puta odbio, to samo potvruje velevlast masonstva u Izraelu jer kako da odlikuje nekoga tko se gotovo itav ivot borio protiv njih. Stoga sasvim sigurno moemo zakljuiti da se od jedne humane i moralne zamisli priznanje pretvorilo u politiki in. Ta politiki podobna prosudba pretvorila se u degradaciju i ironiju, pri emu oni koji priznanje dobiju oito trebaju biti vjeno zahvalni svojim darovateljima, umjesto da su zahvalni oni koji priznanje dodjeljuju. Kod podnoenja zamolbi za dodjelu odlija Pravednik meu narodima nuno je sakupiti to vie svjedoanstava i dokaza u korist onoga za kojega se trai to veliko priznanje. Meu dokazima prigodom slanja dokumentacije u Yad Vashen za kardinala Stepinca bilo je i svjedoenje kipara Ivana Metrovia. Metrovi, koji se uvidjevi gnusne podvale o istini Drugog svjetskog rata potpuno raziao sa svojim masonskim svjetonazorom, iznio je mnoge zanimljivosti u korist blaenog kardinala. U svojoj knjizi (iz koje su izvaeni dijelovi o kardinalu) Metrovi je opisao njihov zadnji susret u Rimu u svibnju 1943. godine kada je nadbiskup nosio Papi dokumente o svim zlodjelima nacista i faista u NDH. Na Metroviev prijedlog jedan primjerak tih spisa je nadbiskup predao i amerikom izaslaniku u Vatikanu, mr. Mironu Tayloru. Nadbiskup se alio naem kiparu kako su mu nacisti pred osam dana streljali roenog brata zbog suradnje s partizanima, a na Metrovievo upozorenje kako i njemu prijeti opasnost od nacista nadbiskup je na rastanku rekao proroke rijei: Zbogom, Vie se neemo vidjeti. Ili e me nacisti ubiti sada ili komunisti kasnije. Metrovi opisuje i znakovit susret poslije rata s jugoslavenskim masonom Milovanom ilasom. Kada je Metrovi upitao ilasa o nadbiskupu Stepincu i osudi protiv njega, ilas je hladno odgovorio: Da vam poteno kaem istinu, ja mislim, i nisam sam u tom uvjerenju, da je Stepinac ovjek neporoan, postojan karakter, koji se ne da slomiti. On je bio osuen nevin, ali esto biva u povijesti da pravednici budu osueni u cilju postignua nekih politikih ciljeva... nemamo nita protiv njegova hrvatskog nacionalizma, ali ne moemo podnositi njegove privrenosti rimskomu papi. Mi uklanjamo sve to nam je na putu. Svrha posveuje sredstva... Da je samo proglasio hrvatsku Crkvu odcijepljenu od Rima, mi bismo ga do oblaka uzdigli. 107 Ravnatelj Odjela za pravednike Yad Vashema dr. Mordecai Paldiel na sve je te zamolbe i dokaze izjavio: Mi smo idovska drava i zato ne moemo dati to odlije kardinalu
107

Vladimir Horvat: Kardinal Alojzije Stepinac, Meridijani, Zagreb-Samobor-Krai, 2008. str. 196.

173

Katolike crkve... iz injenice da je Stepinac preivio rat, vidi se da njegov ivot nije bio u opasnosti zbog zatite i spaavanja idova. Bivi Zagrepanin, Reuven Dafni, funkcioner Yad Vashema slino obrazlae odbijenice: Stepinac je na svoj troak spasio neke stare idove... Nije pritom prstom maknuo da spasi Srbe, nije nita uinio da spasi zagrebaku sinagogu. (Nadbiskup je estoko osudio na propovjedi u zagrebakoj katedrali ruenje sinagoge 1941. godine u Prakoj ulici.) Stepinev propust da spasi Srbe ne moe se odvojiti od njegove pomoi idovima, jer su Srbi i idovi bili zajedniki rtve ustaa i nacista. Meu mnogim izbjeglim idovima iz Jugoslavije, a i onih nezaobilaznih i svagdanjih koji i danas u Hrvatskoj poput amana lebde iznad zemlje pomno pratei proces demokratizacije, a koji nisu previe pomogli istini o hrvatskom narodu u Drugom svjetskom ratu i o blaenom kardinalu Alojziju Stepincu (jedan od njih, Slobodan najder, izrekao je svoju uvenu degutantnu izjavu kako je Stepinac tek jedan od kolaboracionista s problemima savjesti), izdvojimo ipak jednog izuzetnog. Najveu mrnju prema hrvatskom narodu javno je do svoje smrti 1995. godine iskaljivao dr. Menachem Shelach (roen u Zagrebu kao Raul picer). Napisao je nekoliko znanstvenih knjiga, odrao niz propagandnih skupova diljem svijeta u kojima je, poput svog prijatelja Milana Bulajia, strunjaka za Jasenovac, groteskno preuveliavao zloine hrvatskih kolaboracionista, a umanjivao pa ak i nijekao zloine srpskih nacista. Shelach je javno izjavljivao kako ne krije smrtnu mrnju prema Hrvatima, ne ustaama ili nekim pojedinim Hrvatima, ve prema itavom hrvatskom narodu. S ovim znanstvenikom kojemu nitko nije zamjerio njegove rasistike osjeaje prema Hrvatima sudbina se gorko poigrala (ipak, moda netko drugi?). Pred smrt, teko bolestan zaboravio je sve jezike kojima je govorio (a bilo ih je mnogo), osim hrvatskog. Supruga i petero djece nisu ga mogli razumjeti, jedino ga je razumjela sestra Neda koja je znala hrvatski jezik. 108 Ako penino zrno pavi na zemlju ne umre, ostaje samo; ako umre, donosi obilan rod (Iv 12, 20). To su bile prve rijei propovijedi pape Ivana Pavla II. na sveanom euharistijskom slavlju u Mariji Bistrici, 3. listopada 1998. godine, prigodom proglaenja blaenim asnog slugu Bojega Alojzija Stepinca. Blaeni kardinal je na jedinstveni nain sudjelovao u vazmenom Otajstvu, upravo poput peninog zrna koje je palo na plodnu hrvatsku zemlju i koje e hrvatskom narodu donijeti obilan rod. Papa je uz zahvalnost svekolikog hrvatskog naroda na svojoj propovijedi tu poruku prenio itavom ovjeanstvu. Upravo su se zbog toga uz najavljenu beatifikaciju obnovili monstruozni napadi na hrvatskog kardinala iz raznih kuhinja anglosaksonskog i idovskog masonstva. Opet su se uzjogunili razni krojai istine, od okultnih izabranika do njihovih ateistikih i bogohulnih podanika. Nisu ostali ravnoduni niti lovci na glave iz Centra Simona Wiesenthala koji su neposredno prije beatifikacije iz Pariza uputili predsjedniku Vatikanskog tiskovnog ureda zahtjev, ili bolje reeno naredbu, da se odgodi beatifikacija dok se ne obave dodatna povijesna istraivanja. Prestrano! Zar ta masonska filijala eli upravljati i Crkvom? Zar stvarno i iz tog Centra govori glas samog Sotone?

108

Ljubica tefan: Stepinac i idovi, Croatiaprojekt, Zagreb, 1998., str. 14., 20. i 116.

174

V. JUGOTITOIZAM

Tamnica hrvatskog naroda

Spojiti ugodno s korisnim! Ta dva osjeaja su se fantastino poklopila kod jugoslavenskog komunistikog lidera Josipa Broza Tita. Dok je na jednoj strani kao britanski agent i visokopozicionirani mason imao zadatak da sustavno unitava hrvatski narod i Katoliku crkvu u Hrvatskoj, s druge je strane izvravajui taj zadatak na jedini mogui nain, despotizmom i tiranijom, sebi osigurao nedodirljivu poziciju svemonog autokrata, komunistikog cara, uronjenog u najveu rasko, bogatstvo i hedonizam. Pod njegovom zapovjedi dogodili su se poetkom rata Borievci, Gvozdansko, Udbina, Gudure, panovica, Zrin, itd., zatim po izravnoj naredbi i Daksa, iroki brijeg, Jazovka, Bleiburg, Crngrob, Macelj i jo stotine stratita i klaonica hrvatskog naroda. Meutim, nije se mogao sav hrvatski narod pobiti, ostatak je trebalo pozatvarati, iseliti, zaplaiti ili prevaspitati. Poto je propao svaki pokuaj da se Crkva u Hrvatskoj odvoji od Vatikana, Katolikoj crkvi se namijenio jo puno tei poloaj nego u Kraljevini Jugoslaviji u kojoj pod pritiskom masonstva i velikosrpstva vlada Jugoslavije nije smjela potpisati konkordat sa Svetom Stolicom. Katoliki sveenici su bili proganjani, zatvarani i optuivani te ubijani kao neprijatelji komunistikog reima, a vjernici ikanirani kao graani drugog reda. Dok su pravoslavni parosi uivali blagodati dravne crkve, dobivavi dostojne plae za svoje svetosavsko velikosrpsko poslanje, katoliki sveenici nisu dobivali nita, oni su bili jedini itelji Jugoslavije koji nisu imali ni zdravstveno osiguranje. Upravo se to gaenje Katolike crkve vratilo Titovim komunistikim monicima kao bumerang. Mrtvo Alojzijevo sjeme dalo je obilan plod. Hrvatski narod prepoznao je u svojoj Crkvi svoju tjeiteljicu, uzdanicu i spasiteljicu, kao Boju oporbu sotoninom masonskokomunistikom zloinakom sustavu. Sa sigurnou moemo tvrditi da Crkva u Hrvata u tim zlokobnim vremenima nije zapela na nikakvom modernizmu i konformizmu toga vremena. Tada se jasno znalo tko je vjernik, a tko nije. Biti vjernik je znailo da te nee maziti surovi komunistiki reim i da ti se nee otvoriti vrata koja vode u neki ekonomski ili materijalni probitak Ali irom e se otvoriti jedna druga vrata! Danas se i sa sjetom sjeamo toga vremena kada je svaki praktiki katolik znao tko je protiv vjere, Crkve i Spasitelja, za razliku od danas, kada u doba neoliberalne kvazidemokracije, sekularizma, kulturolokog sivila i vjerskog sinkretizma vjernici esto ne raspoznaju tko im je protivnik Hrvatska je teritorijalno raskomadana, oduzeto joj je otprilike pola etnikog prostora, a njene granice svedene su na granice turske okupacije do Save i Dinare, bez Srijema i Boke Kotorske. Hrvatske kao zemlje hrvatskog naroda je nestalo jer i Srbi u Hrvatskoj dobivaju status konstitutivnog naroda, bolje rei status upravitelja nad hrvatskim narodom. U onim krajevima Hrvatske gdje do rata nije ivjelo srpskog puanstva poeo je proces kolonizacije i posrbljivanja tih hrvatskih teritorija, najee vojnim ili milicijskim kadrovima. Ne samo da su Srbi bili zastupljeni s preko 90 % u policiji (od zapovjednika do pozornika), kao i u rukovodnom kadru u JNA, oni su bili i upravitelji veine dravnih i lokalnih institucija, diplomacije, medija, prosvjete, predsjednici opina, sekretari komiteta, direktori poduzea i banaka itd. Dok se hrvatskim seljacima otimala zemlja, a za tzv. klerofaiste nije postojala mogunost pronalaenja zaposlenja, Srbi su, potpuno suprotno, ivjeli u povlatenom svijetu. Nije postojala niti jedna srpska obitelj koja je bila bez stalnih mjesenih primanja: ili su bili zaposleni, ponajee u dravnoj slubi (ako netko nije zavrio nikakvu kolu tada su

175

postojala priuvna mjesta za takve Srbe, magacioner, milicioner, portir, lugar, potar, cestar itd.), ili je bar jedan lan obitelji dobivao zasluenu boraku mirovinu. Ta zaprepaujua diskriminacija hrvatskog naroda u vlastitoj republici, kao i sustavna represija nad njim, dovela je do novog Bleiburga. Prema statistikim podacima, osmiljenom Titovom i Rankovievom politikom preko milijun Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine protjerano je iz Jugoslavije (to politikim, to ekonomskim razlozima). Cilj je bio jasan, gastarbajteri e osloboditi slobodna radna mjesta za Srbe te se vjerojatno nikada nee ni vratiti u Jugoslaviju, ve e i svoju obitelj odvui iz zemlje. Danas se taj najpodmukliji Titov plan (slobodno putovanje na Zapad) esto meu globalistikim smuenjacima smatra vrlo demokratskim u odnosu na reim u drugim komunistikim zemljama koji nije dozvoljavao iseljavanje, kao ni obino putovanje svoga puanstva. Upravo je u tome perfidnost komunistike kaste Jugoslavije. Svi ti istonoeuropski reimi, iako nekome izgledali neovjeniji od Titovog reima, duboko su bili svjesni vrijednosti svojih nacionalnih nezadovoljnika, ponajee najsposobnijih strunjaka, te su se svim silama trudili da s njima uine kompromis kako bi iskoristili njihovo znanje i umijee u vlastitoj zemlji. Osim toga oni su itekako bili nacionalno svjesniji od internacionalista Tita i zato nisu eljeli rasap svoga naroda vjerujui da e se kad-tad nezadovoljnici, ili bar njihovi bioloki potomci, prilagoditi komunistikom sustavu. Tito je imao drugi motiv i drugi zadatak, rijeiti se to vie Hrvata, kako bi masonski put Velikog Britanskog Kraljevstva prema Starom istoku bio oien od katoliko-hrvatskog korova. Organizirano rashvaenje Hrvatske prouzroilo je jo jedan fenomen. Ono to se nije usudio kralj Aleksandar, niti vlade Kraljevine poslije njega, osmislio je Titov laboratorij, stvorivi novu genetsku vrstu, Jugoslavene. Jugoslavenstvo kao kamuflirana inaica srpstva ponueno je hrvatskom narodu, poglavito svim onim konformistima, sebeljupcima, uskogrudnicima, farizejima i karijeristima, jer biti Jugoslaven automatski je znailo vii poloaj u poduzeu, vii stupanj na partijskoj ljestvici, znailo je biti ovjek od povjerenja. Srbi su ciljano u mijeanim nacionalnim sredinama prihvaali jugoslavenstvo kao naciju, ne samo zato to su jako dobro znali da je znak jednakosti izmeu jugoslavenstva i srpstva, ve su to inili prema preporuci partijskih drugova kako bi bili uzor hrvatskom puku koji ga je trebao slijediti i sve vie se odvajati od svog matinog tkiva. S jugoslavenstvom pojavljuje se jo jedan Bleiburg, Bleiburg hrvatskog jezika. Na prijedlog Matice srpske dolazi do dogovora u Novom Sadu od 8.-10. prosinca 1954. godine izmeu srpskih i hrvatskih knjievnika. Novosadskim dogovorom, toboe kompromisom (primjerice srpska taka i tano se naizmjerno vie upotrebljava u svakodnevnoj uporabi od hrvatskog zarez), u potpunosti je rashrvaen hrvatski jezik te je stvoren jedan srpskohrvatski (hrvatskosrpski) jezik, puno vie srpski nego hrvatski. Unitaristikom srbizacijom hrvatskog jezika zavren je put Gajevih zlokobnih iluzija. Otuna se sudbina dogodila s hrvatskim jezikom, jednim od etiri svjetska liturgijska jezika u Crkvi kojega je jo 1248. godine papa Inocent IV. slubeno odobrio, jezika kojega je poljski kardinal Hozij (Hosius) u svom djelu De sacro vernaculo 1558. godine nazvao madra linqua, jezik majka svih slavenskih jezika, jezika koji se od XVII. stoljea obvezno uio na uglednim crkvenim europskim uilitima. Razvidno je da se zlosilje nad hrvatskim jezikom isplaniralo jo u umi, u partizanima, usporedno i sa zlosiljem nad hrvatskim narodom. Tako se jasno moe vidjeti da su upravo hrvatski partizani u svojim proglasima tijekom rata rabili rijei poput: bezbjednost, optina, tano, odelenje, mobilisati, bombardovati, kritikovati, informisati, organizovati i sl. Monstruoznom novosadskom kuhinjom i nestankom hrvatskog jezika puno lake je nestajalo i hrvatskog identiteta, jer narod bez vlastitog jezika nema velike anse za povijesnu opstojnost.

176

Fenomenologija jugotitoizma bila je uasna. Savreno je bilo funkcioniranje tog zloudnog sustava u kojemu je veina ljudi utke prelazila preko svakojakih zloina komunistike partijske manjine. Svakako je najvei razlog bio strah za vlastiti ivot. Meutim, bit komunistikog terora je upravo u njegovoj rairenosti kojom je Tito dopustio paralelnu vlast tisuama svojih suradnika, uvukavi ih na taj nain u zajedniko sudionitvo u zloinu. Pored svih tih partijskih monika, Titovih dvorjanika, komunistiki reim je prisilio veliku veinu graana, poglavito u Hrvatskoj, da prokazuju, izdaju, budu dounici, i tako ih je moralno ponizio kao sudionike u zloinu. Prema tomu, komunizam nije odravala na ivotu samo relativno malobrojna, bogato plaena i vrhunski privilegirana partijska elita, nego i panino ustraena masa anonimnih graana koji su radi svog moralnog pada bili stalno ucjenjivani. Stoga, ako uzmemo poslijeratnu masovnu likvidaciju hrvatske intelektualne elite, politiko i ekonomsko iseljavanje iste te elite kao i radno najsposobnijeg hrvatskog narataja te sve zamke u koje je upadao hrvatski narod u Jugoslaviji, onda ispada da je manjina puanstva u Hrvatskoj ostala na moralnoj visini, ona koja se vrsto vezala uz Katoliku crkvu. Gotovo da bi se moglo rei da je u jugotitoizmu veina teroririzirala manjinu, iz ega proizlazi porazna injenica da je broj hrvatskih intelektualaca disidenata u Jugoslaviji bio zapanjujue malen, a broj kolaboratora s komunistikim reimom zastraujue velik. 109

Deklaracija i Krlea
Preplaenost, kao glavna osobina hrvatske intelektualne elite, mogla se vidjeti i prigodom donoenja Deklaracije o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika. Deklaracijom su se 1967. godine prvi puta hrvatski filolozi i knjievnici usprotivili nametnutom unitaristikom jeziku. Nije Deklaracija bila neki veliki revolucionarni istup ako bi se gledalo s dananjeg motrita, ve su to bili prilino skromni zahtjevi pisani u duhu realsocijalistike frazeologije u kojoj se predlae da taj jedan jezik Hrvati mogu zvati hrvatskim knjievnim jezikom. Iako se Deklaracijom jasno daje do znanja da se priznaje kako je narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan jezik koji je deklarirao Novosadski dogovor, za ono vrijeme straha i terora i ti skromni i obrambeni zahtjevi glede hrvatskog knjievnog jezika imali su dalekoseni povijesni znaaj to je izazvalo bijes pomahnitalih protuhrvatskih snaga (krug oko Vladimira Bakaria, npr. Stipe Mesi i Josip Manoli). Deklaracija je ipak bila granini kamen mea u hrvatskoj povijesti, i ne samo po pitanju jezika, kada se hrvatski jezik poinje razvijati u uzlaznoj putanji. Prvi Hrvatski pravopis hrvatskih jezikoslovaca Stjepana Babica, Boidara Finke i Milana Mogua ugledao je svjetlo dana 1971. godine u Londonu u fototipskom obliku (popularno znan kao Londonac). Deklaraciju je sastavio sedmolani odbor u Matici hrvatskoj. Nakon to je prihvaena u sedamnaest najkompetentnijih kulturnih i znanstvenih instituta i drutava, 15. oujka 1967. godine prihvaena je aklamacijom na plenarnoj sjednici Drutva knjievnika Hrvatske. Zanimljiv je bio muk meu 79 nazonih lanova Drutva nakon to je predsjednik Vlatko Pavleti proitao tekst Deklaracije. Svega je nekoliko lanova Drutva podiglo ruku u znak potpore Deklaraciji, dok su svi drugi uprli pogled u Miroslava Krleu. Tek kada je i Krlea podigao ruku, a sjedio je dakako u prvome redu, itava je dvorana podigla ruku. 110

Branimir Luki: Psihopatologija komunizma, http://hakave.org/index.php?option=com_contet&viw=article&i 110 Dubravko Jeli: 100 krvavih godina, P. I. P. Pavii. 2005., str. 225.

109

177

Miroslav Krlea svakako je bio najznaajniji lik hrvatske kulturnopolitike scene u vremenu komunistike strahovlade. Njemu je bilo gotovo sve dozvoljeno jer je imao ulogu patrona nad hrvatskom intelektualnom elitom. Kao predratni mason i salonski komunist, tijekom Drugog svjetskog rata nije doivio nikakvih nelagodnosti zbog zatite hrvatskog knjievnog velikana dr. Mile Budaka. Krlea je sa svojom suprugom, likom Srpkinjom Belom (Leposavom Kangrgom), tijekom cijelog rata u Zagrebu mirno ivio, puno udobnije nego da je bio u umi s partizanima (partizani su ga uporno pozivali da im se prikljui, to je Krlea svaki puta odbijao). Krlein zatitnik dr. Budak je u vladi NDH obnaao poloaj ministra bogotovanja i nastave, a svim silama se zauzimao za neprovoenje rasnih zakona, titei idove i Srbe, ali i masone. Postoje sumnje da je i Budak prije rata bio lan zakutne Velike loe Libertas. Zbog Budakovog blagonaklonog odnosa prema idovima njemaki atae smijenio ga je s dunosti ministra i poslao ga kao denuncija u Berlin gdje Budak vie nije imao takvog utjecaja. Poslije rata Budaka su uhitili Englezi i izruili Titovim zloincima koji su ga 6. lipnja 1945. godine hitno osudili na smrt vjeanjem samo zato to je pripadao protunarodnom reimu. Krlea, koji je jo tijekom rata visoko kotirao meu komunistikom elitom, nije ni prstom makao da spasi svog zloglasnog zatitnika, da se odui dr. Mili Budaku. Krlea je poslije rata prijateljevao s Josipom Brozom i oito je da je puno vie znao o Brozu nego to je to javnost smjela znati. Mnogi Krleu danas smatraju nekim duhovnim voom koji je formirao pozitivno kretanje meu hrvatskim intelektualcima ka stvaranju hrvatskog politikog mentaliteta, to je apsolutno pogreno poto Krlea niti je vjerovao u hrvatsku naciju, a jo manje u hrvatsku dravu. On posprdno ironizira hrvatsku dravotvornu ideju, govorei kako e Hrvati vjerojatno dobiti svoju dravu, ali 3018. godine. Krlea je ustvari bio ideoloki gromobran komunizma koji je odluivao dokle se smije ii, dokle ne; tko je disident, tko nije; koga treba optuiti, a kome oprostiti. Upravo iz tog aspekta treba gledati i na usvojenu Deklaraciju koja se nije odmakla puno dalje od Krleinih misli: Hrvatski ili srpski jezik su jedan jezik, koji su Hrvati uvijek nazivali hrvatskim, a Srbi srpskim. Krlea se u svojim djelima naoko solidarizirao s hrvatskim narodom, ali samo zato to je taj narod slab, a ne zato to bi trebao biti jak. Ta iskra tobonjeg nacionalnog ponosa percipirana je kod Krlee samo onda ako se izruguje ili podcjenjuje neki drugi narod, primjerice Nijemce, Maare, Talijane itd. Njegovo vienje povijesti ne samo da je kontradiktorno, ve je i cirkusantsko, neurotino, dezorijentirano i izrugivako. Kao masonskom bogohulniku najsarkastinije teme su mu bili objedi upereni protiv Crkve, ismijavanje religioznosti malog ovjeka, gnusobe protiv katolikog klera u kojima nije bio poteen niti blaeni Alojzije Stepinac, itd. Eto kako se taj hrvatski velikan ruga protenju u Mariji Bistrici: Ako hoe da doivi, kako najsunaniji i najvedriji majski dan moe da se zgusne u neku bolesnu i paklenu viziju, putuj na Bistricu. Ide procesija guavih Meimuraca i nose drvenu Madonu sa idiotskom, nateenom glavom, upaljenom od vrbanca. uju se cirkuski limeni tromboni, klarineti, bubnjevi, negdje mumljaju berde, a oko crkve uz zvonjavu pogrebnu puu po golim koljenima sa svijeom u ruci starice i djeca i prebiru po krunici. Jedan mladi sveenik u roketi sa kukmom kao bijeli kakadu tri i mae i vie zvonaru uzrujanim glasom reisera: Miko, zvonite! A Miko se nagnuo preko pasa na okno zvonika, jede kranjsku kobasicu, pui cigaru i zvoni, zvona odjekuju i pobono se razlijevaju po zelenim tratinama, parcelama uma i poljima, predstava poinje, novac pada u blagajne Blaene D. M. Bistrike, Rim pobjeuje Neastivoga! Kao voluntarist, Krlea se vrlo vjeto uklopio u komunistiku ateistiku zloudnu akciju, u klasnu vladavinu navodne radnike klase, iako je poput svog mecene Tita ivio u

178

najraskonijoj vili okruen dvorjanima, poslugom te s osobnim vozaem. Stoga tog hrvatskog anacionalnog internacionalista treba doivljavati kao to je to uinio i veliki Tin Ujevi. Naime, jednom prigodom doao je Tin kod Krlee te ostao zateen. Ugledavi velebnu vilu i svo to bogatstvo rekao je: Mislio sam da ovdje ive Krlee, a ne Glembajevi. Okrenuo se i otiao!

Najvei hrvatski herostrat, Tito

Prema njemakom istraitelju i povjesniku Gunnaru Heinsohnu koji je svoje istraivanje objavio u Lexikon Der Volkermorde 1998. godine, diktatoru Josipu Brozu Titu pripada zavidno deseto mjesto meu esnaest najveih krvnika i ubojica 20. stoljea te mu se stavlja na duu 1.172.000 rtava. Jedan drugi Nijemac, novinar Hans-Peter Rullmann, nakon to se Veernji list od 12. svibnja 1977. godine svojim histerinim urlikom obruio na austrijsku vlast koja je dozvolila na Bleiburgu 8. svibnja 1977. godine podizanje skromnog spomenika svim hrvatskim muenicima nazvavi taj dogaaj novom ustakom provokacijom, napisao je u svom listu Ost-Dienst: Tom fazom opisuju Jugoslaveni jednu tragediju koja bi, jednako kao zloini nacistikih koncentracionih logora i masakr u Katynskoj umi, bez sumnje zauvijek uli u povijest neovjenosti, da u njemu nisu sudjelovali zapadni Saveznici i da 1948. nije dolo do svae izmeu Tita i Staljina, to je iz taktikih razloga iskljuivalo kritiziranje jugoslavenskih komunista. No povijesna istina preteko vae, a da bi se mogla zauvijek potisnuti. Jer u pitanju je oko 300.000 ljudi, koji su na podao i zaplotnjaki nain brutalno poubijani, mimo svih konvencija, sporazuma i zakona rata kao i civilizacije - zloin, koji bi po svome opsegu bio potpuno dostatan da Tito i njegovi pristae budu u Nurnbergu osueni na smrt vjeanjem. Nema sumnje da je najvei hrvatski herostrat Josip Broz Tito ujedno bio i najbrutalniji krvnik hrvatskog naroda. Zastraujue je kako je epitet izdajnika i kvislinza vlastitog naroda komunistiko-masonska vrhuka pripisivala onim drugima, Paveliu, ustaama, oruanim snagama NDH itd., ne vidjevi u tom nazivu upravo sebe. Istina je da Paveli i ustae nisu mogli biti kvislinzi niti izdati svoju dravu, poput norvekog izdajnika Vidkuna Quislinga, jer hrvatske drave nije niti postojalo. Oni su dapae stvorili hrvatsku dravu koja nije bila djelo Hitlera, ve volje hrvatskog naroda, i kao takvu su je htjeli sauvati, istina, pod svaku cijenu. Meutim, svoju su dravu izdali Tito i hrvatski komunisti, koji ne samo da su dozvolili Staljinovu okupaciju Hrvatske, ve u svojim demonskim vizijama, osim Jugoslavije, nisu nigdje na zemljopisnoj karti vidjeli Hrvatsku. Tito, kao najvei hrvatski kvisling, kao sebeljubivi egocentrini egoist, unitavajui hrvatski narod stvarao je svoje carstvo, Jugoslaviju. Postao je ne samo, poput svog uzora kralja Aleksandra, apsolutni strahovladar, ve neka vrsta komunistikog boga, ogrezla u raskoi, bljetavilu i bogatstvu, kojemu je mogla pozavidjeti svaka kraljevska kua, svaki eik ili maharada. itava njegova obitelj, kao i najblii partijski suradnici, postali su privilegirana kasta, nedodirljiva rasa, koja ivei u najraskalaenijem hedonizmu samo formalno nije bila vlasnik najluksuznijih vila i rezidencija, jahti, najskupljih automobila itd. Sam Tito raspolagao je s etrdeset najraskonijih rezidencija u kojima je njegova supruga Jovanka stalno mijenjala namjetaj, brinula o Plavom vlaku, brodu Galeb, te o Titovom izgledu i imidu u javnosti. Jednom prigodom, vidjevi Tita kako ee svojim edemskim vrtom po Brijunima u najskupocjenijem odjelu, kubanskom cigaretom u ustima i tapom sa drkom od bjelokosti, Milovan ilas mu je dobacio da izgleda bolje od ijednog buruja, na to je Tito uzvratio: To je samo kamuflaa.

179

Upravo je kamuflaa moda kljuna rije iz koje se daje naslutiti tko je zapravo taj ovjek koji je toliko patnje i zla nanio hrvatskom narodu, ovjek iza kojega je ostala duhovna i materijalna bijeda, strah, progoni i smrt. Postoji li uope u povijesti ovjeanstva ovjek koji je toliko zla nanio svom vlastitom narodu? Svakako su samo dvije mogunosti da se to postigne. Titova biografija izaziva strah i sablazan, puna je kontradiktornosti, a ne zna se ak ni toan datum njegovog roenja. Zauuje niz injenica koje trae odgovore, poput one kako je jedan neuki loser bez vjebanja postao vjeti virtuoz na klaviru, kako jedan Zagorac na zna govoriti hrvatski jezik, itd.? Jedna mogunost je sumnja u Titovo podrijetlo o kojemu se mnogo pisalo diljem bive Jugoslavije. Primjerice, pisalo se da je Tito ustvari Josip Ambroz, sin maarskog idova i poljske grofice, koji je kao obavjetajac u austrougarskoj vojsci nakon silovanja nekoliko djevojaka u Petrovaradinu promijenio identitet sa Zagorcem Josipom Brozom preminulim 1913. godine. Takoer, pisalo se o poljskom hazarskom idovu Josifu Walteru Weissu, koji kao dvostruki agent (britanski i ruski) uzima identitet Josipa Broza poginulog u panjolskom graanskom ratu. Zamjenom identiteta prema kojemu jugoslavenski strahovladar nije Hrvat stvari dolaze na svoje mjesto i postaje razumljiviji Titov teror nad hrvatskim narodom. Druga mogunost je ta da je Josip Broz bio stalno ili s vremena na vrijeme izravno opsjednut demonima. Poznato je da su mnogi masonski okultisti, poznati svjetski autokratski vladari i tirani bili opsjednuti demonima. U stanju opsjednutosti, demon ovjeku daje, osim neizmjerne mrnje prema svome Stvoritelju i Crkvi, i niz udesnih vjetina koje opsjednuti ovjek ranije nije poznavao, kao npr. velike atletske mogunosti, govorenje mnogih svjetskih jezika ili nekog svog vlastitog jezika, zavidno poznavanje umjetnosti, izvrsno sviranje klavira i sl. U svakom sluaju, jedna i druga mogunost daju odgovor Titovog zlokobnog odnosa prema svom narodu. Javnosti je poznato da je Josip Broz bio veliki enskar i razvratnik koji je ostavljao svoje bive supruge, ba kao i svoju djecu, a da za njih nije nikada vie ni pitao. Teko je i nabrojiti sve one ene s kojima je imao djecu razasutu diljem Europe: od ehinja Marue Novakove i Lize Spuner; Njemice Tereze Stacner; Ruskinja Ljue Sedlovske, Ire Gligorieve, Darije Andirelove, Olje Kutinove, Svetlane i Nine Bazan, Pelagije Belousove i Vassilitske Koveshnikove; Kirgiskinje Zuhre Badahur, Austrijanki Vide Kogej i Herte Haas; Francuskinje Jeanne Coitier; Turkinje Zuhre Reuf-Anadolke; Srpkinja Ljubimke ordevi, Davorjanke Paunovi i Jovanke Budisavljevi itd. Njegova djeca su takoer imala zanimljivu sudbinu, primjerice njegov sin Hans Spuner poginuo je kao Nijemac na Kozari, Josip Andirelov je poginuo kod Berlina kao zrakoplovni asnik Crvene armije, dok su mnogi od njih i danas ivi, kao graani raznih nacionalnosti koji jedan s drugime nemaju nikakve veze (Aleksandar Mio Broz je jedini Hrvat, Slavia Paunovi je Srbin itd.). Poto je Tito postao doivotni predsjednik komunistike Jugoslavije, nije mu vie priliilo da stalno mijenja svoje ivotne suputnice. Ostao je uz previe divlju (Tito ju je tako ocijenio kad mu ju je poslao masonski brat, hrvatski herostrat Stevo Krajai) Jovanku Budisavljevi. Nu, Tito nije mogao bez bludnienja, razvratnosti i raskalaenosti te je imao mnogobrojne ljubavne afere s mnogo poznatih i nepoznatih ena koje je ponajee volio odvoditi u svoju kraljevsku palau na Brijunima. Ono to je javnosti dostupno, zna se da se Tito druio s velikim opernim pjevaicama Zinkom Kunc (nju je takoer Stevo Krajai predloio Titu) i Gertrudom Muniti, zatim Sofijom Loren, Elisabeth Taylor, Ginom Lollobrigidom, Josephine Baker, sestrom kraljice Elizabete, princezom Margaret itd. 111

111

Najvei hrvatski ljubavnik svih vremena, http://www.iznad18.com/najveci/

180

Tito, nesvrstani mesija

Grandiozno Titovo Ne iz 1948. godine gromko je odzvanjalo kao velebna pobjeda nad Staljinom. Ustvari radilo se o neemu sasvim drugome. Poetkom Hladnog rata oko SSSR-a se stvarao hermetiki izolacijski polumjesec zbog kojega je sovjetsko gospodarstvo bilo na koljenima. Staljin je traio bar mali ulazni ventil kojime e se ubrizgati ivot u sovjetsku posrnulu ekonomiju. Kompromis je brzo postignut 1948. godine izmeu Churchilla i Staljina u kojemu se Staljin odrekao Jugoslavije, a Zapadu se vratila pod kontrolu britanska ila kucavica preko Jadrana. Tito je takoer morao uiniti stanovite ustupke Zapadu, provesti tobonju demokratizaciju s floskulom socijalizma s ljudskim likom u kojemu etablirana komunistika kasta poinje vladati na indirektniji nain, pritom poprimajui obiljeja raskonog burujskog ivljenja. Taj sustav samoupravnog socijalizma je ustvari bio pokus masonskog Zapada kako bi pokazao da se u kapitalizmu, a tako i u ovom izmiljenom sustavu, ivi bolje nego u krutom komunizmu. Da nije dolo do nove male Jalte izmeu Churchilla i Staljina, nikada ne bi bilo ni Titovog Ne, a kad bi ga kojim sluajem bilo, brzo bi zavrio kao u Maarskoj 1956. ili ehoslovakoj 1968. godine. Poslije drugog svjetskog rata mnoge su se drave oslobodile kolonijalnog ropstva, preteito engleskog, a u njima su se iz oslobodilakih pokreta razvijale vladajue komunistike diktature. Takve drave su s posebnim simpatijama gledale na doktrine ravnopravnosti, kao i druge socijalistike floskule kojima je manipulirao militantni SSSR. Ubrzo su postale prijetnja vladarima svijeta, poglavito stoga to su u komunistikom SSSR-u pronalazile svoga zatitnika, a s eventualnim njihovim lanstvom u Varavskom ugovoru ikaka kola ih vie ne bi mogla preodgojiti doktrinom nekog oka. Netko je urno trebao te razuzdane zemlje okupiti, staviti pod meunarodnu kontrolu i pod svaku cijenu odvojiti od utjecaja tada najvee nuklearne sile svijeta, SSSR-a. Velikom masonskom majstoru Titu Churchill je povjerio taj zadatak. Tito je s jo dva britanska kolarca, Nehruom i Naserom, osnovao Pokret nesvrstanosti, s jedinim ciljom ujediniti sve nezavisne zemlje u osmiljeni izvanblokovski sustav koji e se toboe bolje oduprijeti svjetskom globalizmu i imperijalizmu. Sve te egzotine i ratoborne zemlje odlijepile su se od svog uzora SSSR-a te postupno poput zrele jabuke padale u koaru Friedmanovih neokonzervativnih grabeljivaca. Koliko je to bio perfidno organizirani plan najbolje se moe vidjeti danas kada su ostali rijetki izuzetci meu tim dravama koje su jo ostale nepokorene, a s tom injenicom itav Pokret vie nema smisla. Jasno da je masonskom miljeniku Titu pripala ast da se i prva konferencija nesvrstanih zemalja odri u Beogradu 1961. godine. Tito je time postao ne samo najpopularniji svjetski dravnik s odluujuom, nezamjenjivom i apsolutnom ulogom u Pokretu nesvrstanih, ve je postao neka vrsta nesvrstanog mesije, kralj kraljeva. Na svakom skupu nesvrstanih zemalja, kao i na pojedinanim susretima njihovih voa, Josip Broz je neizostavno imao na rukama bijele rukavice. Moda su se mnogi pitali zato? Simbolika bijelih rukavica vrlo je vana kod slobodnih zidara i ona predstavlja istou duha onoga koji ih nosi. Tijekom svih masonskih rituala obvezno ih je na rukama nosio veliki majstor. Tito je nosio i bijele rukavice dok je na svom Galebu krstario svim morima i oceanima svijeta uz dvjestotinjak lanova posade, dvorjanika i podanika. Putujui Planetom (kada god je mogao, njegov Galeb je putovao sa Zapada na Istok to ima poseban znaaj u masonskim ritualima), Tito je u masonsku mreu hvatao sve otrgnute zemlje, a s njihovim voama je prijateljevao i uivao u svakojakim nastranim hedonizmima. udne je dravnike

181

imao za svoje prijatelje, ak i one s kojima nitko drugi nije htio imati nikakvog posla. Ti udovini prijatelji doekivani su u Jugoslaviji s najviim dravnim poastima. Svakako se vrhunac te nakaznosti dogodio prigodom ugoavanja ugandskog diktatora i tiranina Idi Amin Dada, poznatog po ljudoderstvu svojih neprijatelja. Svoj nedodirljivi autoritet Tito je najodlunije pokazao na Samitu nesvrstanih u Havani 1979. godine. Fidel Castro je insistirao da se zemlje nesvrstanih zemalja znaajno priblie Sovjetskom bloku. Dovoljno je bilo da kralj kraljeva, Tito, samo blago prekori Castra dignuvi u vis svoju bijelu rukavicu i da se prijedlog jednoglasno odbije uz frenetian pljesak svih nazonih. Okupivi pod masonsku kontrolu sve zemlje treeg svijeta, vladari svijeta su se itekako znali oduiti svom bratu Brozu, kao i nesvrstanoj zvijezdi vodilji, Jugoslaviji. Postojala je jedna kvaka: zbog okupljanja itavog arapskog svijeta u Pokret, moralo je postojati prividno permanentno neprijateljstvo Jugoslavije s Izraelom. Meutim, upravo su ameriki cionisti kao gospodari SAD-a bili najizdaniji u pomoi Jugoslaviji. Prema istraivanju poznatog njemakog novinara Carla Gustafa Strohma, Jugoslavija je u trideset godina od raskida s Informbiroom do Titove smrti dobila, to vrlo povoljnim dugoronim kreditima, to otpisom kamata i glavnica, to bespovratnim zajmovima, vie od deset milijardi darovanih dolara. Ako raunamo ondanju vrijednost tih dolara, prema ekonomskim raunicama taj novac je bio dostatan za plae svih zaposlenih u Jugoslaviji u periodu od tih trideset godina. Praktiki, zaposlenici su u Jugoslaviji morali zaraditi samo za tzv. proirenu reprodukciju, odnosno za drutvenu nadogradnju. Stoga nije udno da se sav viak novca ulagao u vojnu industriju, ime je JNA postala jedna od najmonijih vojski svijeta. Doslovno moemo rei da je vladala jedna prividna idila jer nije bilo nezaposlenih radnika poto su se izmiljala radna mjesta, a i oni zaposleni nisu se nuno trgali od posla. Udomaila se tada simpatina parola: Ne moe me toliko malo platili koliko ja mogu malo raditi! Darovan je Jugoslaviji socijalni mir. Dok je partijska kasta ivjela u obilju i raskoi, svi drugi su imali najnunije uvjete za ivot, siromane, ali itekako prebogate za ono to su stvarno privredili. Rijetki su bili bez vlastitog krova nad glavom i svi su lako otplaivali svoje kredite koje je obezvrjeivala galopirajua inflacija. S novcem nije bilo problema, tiskao se koliko je trebalo. Veina je u tom socijalistikom raju sanjala mnoge nedostine materijalne vrijednosti, kao i hedonistiki ivot Zapada, ali se veina ne bi mijenjala s tim Zapadom. Na Zapadu bi voljela ivjeti, ali u Jugoslaviji raditi (ispravnije je rei, biti zaposlen). Znakovit je bio pogreb Josipa Broza Tita. Bio je to najvei skup najviih svjetskih dostojanstvenika koji je zabiljeila svjetska povijest. Ustvari, nikada se nije na jednom mjestu okupilo toliko monih svjetskih slobodnih zidara. Svatko tko je bar neto znaio u svjetskom masonstvu doao je na tu masonsku paradu da isprati svog brata na vjeni Istok. Moglo se lako uoiti da je itava ceremonija pogreba sliila na masonski obred. Jedan detalj takoer je ostao zapamen. Zbog navodne sprijeenosti, ameriki predsjednik Jimmy Carter je na pogreb poslao svoju ve ostarjelu majku. ovjek bi se s uenjem upitao zato ba majku pored mnogih masonskih silnika u Bijeloj kui, kad ne bi poznavao tajne masonstva. Naime, poznato je da je glavni graditelj Salomonovog hrama, veliki majstor Huram Abi, bio sin biblijske udovice Naftalije. Masoni u svojim inauguracijama upravo velikog majstora smatraju udoviinim sinom, Huramom Abijem. Zato je Carterova majka u toj sveanoj masonskoj ceremoniji odigrala ulogu udovice koja ispraa svoga sina. Tito je ukopan u Kui cvijea ispod fino obraene bijele mramorne ploe, jednog od glavnih simbola masonstva.

182

Titovo masonstvo
Dok je udna harmonija vladala u arolikom Pokretu nesvrstanosti, u Jugoslaviji se nametao udovini sklad bratstva i jedinstva. Nekada je na podruju Hrvatske za vrijeme omrzleAustrougarske Monarhije bilo dovoljno sedamsto andara da odravaju javni mir i red, a u komunistikoj Hrvatskoj, za vrijeme suivota i bratske ljubavi, za isti posao je trebalo mnogostruko vie srpskih milicijskih batinaa. Vrhunac perverzije tog bratstva i jedinstva svakako je proslava Titovog roendana, tzv. tafeta, u kojoj ushiena mlade itave Jugoslavije poput rimskih gladijatora pozdravlja svoga cara. Na prijedlog slavljenika od 1957. godine taj dan postaje najvei dravni blagdan, zvan Dan mladosti. Predsjednik Centralnog komiteta N. O. J., Miko Tripalo, imao je ast prvi uruiti taj falusoidni predmet s avoljim simbolom pentagramom svom voljenom drugu Titu. Sustav je dojmljivo funkcionirao, i to ne samo zbog straha od progona, ve je sve vie proizvodio zombiziranu mlade. Mlade je sustavno odgajana u duhu zloinake komunistike ideologije te je postajala programirani robot koji ne samo da je vjerovao u ideal tog sustava, ve bi za svoga vou i sve uinio. Krucijalnu ulogu u odgoju imalo je masonstvo koje se infiltriralo u sve pore jugoslavenskog drutva, poglavito u tajne slube. To je bila i jedina razlika Titovog reima od Staljinovog. to je rezultiralo s puno manje disidenata kod Tita nego kod Staljina. Staljin je sve sovjetske masone poslao u Sibir, dok ih je Tito vjeto ukomponirao, kako u vanjsku politiku, tako i u domai politiki preodgoj. Osnivanjem Velike loe Nova Jugoslavija 1956. godine, usporedo s Titovim okupljanjem nezavisnih zemalja diljem svijeta u slavni Pokret nesvrstanosti, irom su se otvorila vrata bespovratnim zajmovima. Materijalna sigurnost samo je uvrivala privrenost malog ovjeka privilegiranoj komunistikoj kasti. Glavni korespondent Nove Jugoslavije s inozemnim masonskim svijetom bio je Srbin Mojsijeve vere Moa Pijade. Masonstvo je, osim osiguranja inozemnog financiranja tog neprirodnog sustava samoupravljanja, imalo i zadau da u suradnji s UDB-om uklanja iz politikog ivota sve one koji nisu dosljedno slijedili Titov put, pa makar ti bili i iz vlastitih redova. Zombizirana masa opranog mozga nije imala pravo uti drugaije miljenje. Jedan od tih uklonjenih, general Ivan Gonjak koji je slubeno umirovljen 1967. godine, 27. lipnja 1975. godine napisao je zanimljivo pismo Josipu Brozu. U pismu od ezdeset stranica trai od Tita dvadeset odgovora. Jedna od zanimljivosti Gonjakovog pisma je priznanje kako su jedino on (Gonjak), Jovanka, Koa Popovi, Lazar Kolievski i Josip Kopini znali zato je ustvari 1966. godine smijenjen Aleksandar Rankovi. Ne zbog navodnog prislukivanja kako je stajalo u slubenom priopenju, ve zbog njegovog izvjea o masonima u Jugoslaviji kao i o njihovoj aktivnosti u SFRJ. U Rankovievom izvjeu je opisan i sukob izmeu Jovanke i Kolievskog koji je sprijeio da Tito ide na javnu skuptinu masona u Maroko 1961. godine koju je organizirao marokanski kralj Hassan II., veliki majstor Velike loe Maroka. Gonjakovo pismo nije nikada ni dolo do Tita. Na pismu je netko rukom napisao (Kardelj ili Dolanc): Ne treba ga dati Titu jer je bolestan i u godinama. Ispod ove napomene na pismu su se potpisali: Edvard Kardelj, Petar Stanboli, Nikola Ljubii, Vladimir Bakari, Stane Dolanc i Jovanka Broz. Ivan Gonjak u pismu navodi: Taj i drugi podaci 'ubili su' Marka (misli na Aleksandra Rankovia), mislim, politiki ga ubili. Mislim da to i druge 'bisere' tog izvjetaja Ti dobro zna. Nisam znao, drue Tito, dok nisam proitao izvjetaj (a dao mi je Marko), da su Kardelj, Bakari, braa Dizdarevi, Krlea, Vidmar, dr. Novak, dr. Savi, Koa, Velebit, Augustini, Z. Kunc, dr. Kocbek, Ivan Ribar, Ivo Andri, A. Beli, Ivan Krojai-Stevo, Sran Budisavljevi, Crnjanski, Vasa ubrilovi, Oskar Davio, Demal Bijedi, M. ilas, R 183

Gregori, Hristi, Isakovi, Mladen Ivekovi, Ribnikar, braa Levi, Moa Pijade, H. Macanovi, Krajger, Ivo Politeo, Sran Prica, Smodlaka, Velimir Terzi, Ale Bebler, Mika Tripalo, Milan Barto, Gustav Krklec, Kreimir Baranovi, a da ne nabrajam i druge, masoni, kojoj je loom 'Nova Jugoslavija' do smrti rukovodio Ivan Ribar, a poslije njega Krlea. Drue Tito, sada mi je jasno zato je Marko morao otii, zato sam ja morao da budem smenjen! 112

Hrvatsko proljee
U ozraju velike praonice mozgova, potpomognuti onima koji su pukim sluajem preivjeli bleirburku kataklizmu, u Hrvatskoj se kod dijela intelektualne elite nadvladao strah od progona i terora te se sve vie javno poinje izraavati nacionalni identitet. Deklaracija je bila gruda snijega koja je uskoro pokrenula puno snaniju lavinu. Matica hrvatska 1968. godine pokree dvomjesenik Kritiku, zatim je tu Kolo Igora Zidia, Hrvatski gospodarski list Vladimira Veselice, Hrvatski knjievni list Zlatka Tomiia itd. Hrvatski tjednik koji poinje voditi Igor Zidi, a preuzima ga Vlado Gotovac, izlazi u 130.000 primjeraka i postaje najitaniji list u Hrvatskoj. Svojim pisanim osvrtima i raspravama hrvatsku iskru zapaljuju Bruno Bui, Franjo Tuman, Hrvoje oi, ime odan i mnogi drugi. Kao da je hrvatski duh izaao iz boce i snano progovorio o svim nepravdama i tlakama nad hrvatskim narodom. Netko je tu silnu energiju trebao samo pogurati. Uoi MASPOK-a ne samo da su Hrvati bili graani drugog reda, ve se hrvatska ekonomija izrabljivala i iscrpljivala od federalne vlade. U Hrvatsku je ulazilo preko 50 % deviza, preteito od gastarbajtera koje je velikosrpski Titov reim istjerao, a Hrvatska je mogla zadrati svega 7%. Isto tako, od federalne vlade S. R. Hrvatskoj je pripadalo 16,5% prorauna dok je S. R. Srbija dobivala 46,6%. Stoga nije samo postalo nuno rjeavati nacionalno pitanje Hrvatske, poglavito to se udovina SANU permanentno bavila, koje li ironije, neravnopravnou srpskog naroda u Jugoslaviji, ve se trebalo oduprijeti i neuravnoteenoj ekonomiji. Osim ekonomije, kontrole novanih tijekova, pravilne preraspodjele novca iz federalnog prorauna, potrebito se bilo i rijeiti avokacije u korist nerazvijenih krajeva u kojoj je Hrvatska najizdanije sudjelovala. Zanimljivo je da je sva hrvatska intelektualna elita pristala da Hrvatsko proljee nastane unutar hrvatskog Saveza komunista, na ijem su elu bili hrvatski komunisti. Jednostavno su bili spremni prihvatiti i komunistiku hrvatsku dravu. Meutim, pokazalo se da ni Savka Dapevi Kuar ni Miko Tripalo nisu bili na razini hrvatskih potreba i oekivanja. Hrvatski narod vie nije vidio Hrvatsku kao autonomiju tipa nagodbene Hrvatske ili Banovine, on je htio neovisnost i vlastitu dravu, pa bila ona i komunistika. Savka i Tripalo su bili kompromisni autonomai poput Vlatka Maeka i u odlunom trenutku nisu htjeli preuzeti odgovornost za vlastitu dravu. U potpunosti iznevjerivi hrvatski narod sramno su se pokajali pred autokratom Josipom Brozom, piui mu pokajnika pisma i davajui poniavajue izjave. Presramno! Dok su njihovi sljedbenici bili zatvarani na dugogodinje robije (Marko Veselica, ime odan, Draen Budia, Franjo Tuman i tisue drugih), a drugi ubijani od zlokobne UDB-e (Bruno Bui 1978., Ante Paraik 1991. itd.), oni ni dana nisu proveli iza reetaka, ve su uivali Brezovu milost uz obilne dravne mirovine. 113

112 113

Vjenceslav Cenci: Masonerija, Slobodni tjednik, br. 78. od 25. rujna 1996. godine. Dubravko Jeli: 100 krvavih godina, P. I. P. Pavii, Zagreb, 2005., str. 100.

184

O Savki, kako ju je od milja nazivao hrvatski narod, stvoren je mit rue hrvatske. Zasluuje li to Savka? Svakako su Savka i Tripalo najzasluniji to je Hrvatska dobila ustav 1974. godine koji joj je teoretski jamio ustavno pravo na samoodreenje. Dok je Miko Tripalo, kao hrvatski mason i hrvatski komunist, istinski elio samo politiku istih rauna, samodopadna Savka je na sve to gledala kao na svoju karijeru. Zato se treba nuno podsjetiti nekih injenica. Savka je roena u Koruli, u projugoslavenskoj obitelji Dapevi podrijetlom iz Boke Kotorske. Prije Drugog svjetskog rata Savka je u Splitu bila pripadnica zloglasne batinake Organizacije jugoslavenskih nacionalista ORJUNA. Nakon pada Italije 1943. godine odlazi u partizane, ali je poslana u El Shatt gdje doekuje kraj rata. Poslije rata, kao pripadnici zloglasne OZNE, poinje njen vrtoglavi uspon, sve do predsjednice CK SKH. Praktiki nakon smjene efa tajne slube, sada pod nazivom UDB-a, Aleksandra Rankovia 1966. godine, Savka postaje u neku ruku ef politbiroa komunistike partije u Hrvatskoj. Upravo to Savkino razdoblje mediji najvie skrivaju, razdoblje kada se po Savkinom nareenju pijuniralo i prislukivalo svakog koga se smatralo oponentom slubene komunistike vlasti, poglavito lanove Matice hrvatske. Upravo su ta Savkina izvjea poslije sloma Hrvatskog proljea posluila za progone i suenja matiarima kao kontrarevolucionarima i raspirivaima ovinizma i nacionalizma. Jo je neto znakovito. Nakon dvadeset godina predanog uanja Savka se vraa politici te krajem devedesetih godina osniva Hrvatsku narodnu stranku (HNS) kao slijednicu Narodne stranke biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Osim to je Savkina Narodna stranka puna bivih komunista i ateista (Savka je priznala da je agnostik, mada je vie vjerovati da je takoer ateist), Savka na elo stranke ustoliuje Vesnu Pusi koja jedva eka da se hrvatski suverenitet zamjeni novim suverenitom Strasbourga i Bruxellesa. Ne samo da su obje rue hrvatske istih svjetonazora nego je zanimljivije to da su i istog ideolokog jugoslavenskog podrijetla. Zato je lake shvatiti Savkino blagonoklono gledanje na Pusikino druenje s najzlokobnijim neprijateljima Hrvatskog proljea (Milutinom Baltiem na proslavi srpskokomunistikog ustanka 27. srpnja, itd.), a i neprikrivenu mrnju prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tumanu (poznato je da nije htjela ui u prostoriju u kojoj visi slika prvog hrvatskog predsjednika). Svakako je pogreb Savke Dapevi Kuar, iako je silnim htijenjima trebao imati drugu ulogu, razotkrio pravu istinu o tzv. vodi Hrvatskog proljea i rui hrvatskoj. Onih istinskih proljeara nije niti bilo na pokopu. Ode hvalospjeva najznaajnijoj eni u hrvatskoj povijesti (Savku su za najznaajniju enu u hrvatskoj povijesti izabrali itatelji tjednika Nacional, ispred Janice Kosteli) izrecitirali su neki novi proljeari: Vesna Pusi, Radimir ai, Igor Milanovi, njezin ovjek Stipe Mesi itd. Pojasnimo glede Mesia. Poto je Mesi 2000. godine prvi puta izabran za predsjednika drave, Savka je bahato i prkosno preko TV-ekrana izjavila: Ja sam bila ta koja sam Stipu kao svog ovjeka poslala u Hrvatsku demokratsku zajednicu. S time je poznati pu Mesi-Manoli 1993. godine u HDZ-u dobio sadrajniju dimenziju. Titova sjea Hrvatskog proljea u Karaorevu 2. prosinca 1971. godine nije poela bez prethodnog pomnog dogovora s angloamerikim masonstvom, poglavito s vladom Velike Britanije. Za Britansko masonstvo je najvanije bilo da Jugoslavija ostane cjelovita te se pod svaku cijenu moralo slomiti hrvatski nacionalizam. O tome svjedoi povjerljiva korespondencija izmeu britanskog veleposlanstva u Beogradu, kao i konzulata u Zagrebu, s britanskim odjelom za informiranje Foreign and Commonwealth Officeom (FCO) u Londonu koja je nakon trideset godina postala dostupna za javnost. U toj prepisci se otkriva da su Britanci smatrali da elnici Hrvatskog proljea koriste staljinistike metode kako bi manipulirali masama i javnim mnijenjem te time izazvali nestabilnost u Jugoslaviji. Britanci su hrvatski nacionalizam okarakterizirali kao izrazito jak, potom ekstreman, i na kraju

185

potpuno umobolan. Zahtjevi koji su se mogli uti meu prvacima Hrvatskog proljea da Hrvatska postane samostalna lanica Ujedinjenih naroda i MMF-a za Britance je bila prava besmislica. Za britansko masonstvo su ak i zahtjevi za samostalnost hrvatske partijske organizacije bili potpuno neprihvatljivi. Britanski veleposlanik u Jugoslaviji, mason Dugald Stewart, javno hvalei protuproljeara dr. Vladimira Bakaria, pourivao je Tita da im prije brutalno ugui hrvatsku kontrarevoluciju. Samo je dao do znanja da Britanci nikada nee dozvoliti nikakvu Hrvatsku. Titu je u posjet doao i Leonid Brenjev, dajui mu naputke kako da se obrauna s hrvatskim ekstremistima (iz iskustva Maarske i ehoslovake). Brenjev je bio u zabludi mislei da e Tito nakon obrauna s hrvatskim nacionalistima uspostaviti diktaturu ruskog tipa i tako se pribliiti Varavskom ugovoru. Nakon potpore Brenjeva Tito odlazi u Washington gdje trai zavrni blagoslov od izabranika Richarda Nixona. Nixon je Titu dao zeleno svjetlo za obraun s proljearima, na razoarenje svih onih naivnih hrvatskih domoljuba koji su vjerovali u Nixonovu veliku podvalu kada je u Zagrebu 1. listopada 1970. godine uzviknuo: ivjela Hrvatska! Jasno da se fukalo Nixonu za Hrvatsku, vano mu je jedino bilo da Tito dri SSSR to dalje od Jadrana. Tito je cijelu priu zavrio kako i dolikuje doivotnom raskalaenom vladaru. Organizirao je 10. prosinca 1971. godine sveani lov za itav diplomatski kor u Jugoslaviji. I lov na proljeare mogao je poeti!

Slom komunistike Jugoslavije

Smru velikog masonskog majstora Tita preko noi su presuile slavine bespovratnih zajmova Jugoslaviji. Nestalo je umjetne socijalistike idile i od rada se odjednom trebalo ivjeti. Ne samo da su zaposlenici bili nespremni na predani rad i nagradu prema radu, za promjene je bila potpuno nespremna i partijska elita. Konfuzijom gospodarstva sredinom osamdesetih godina poeli su prvi steajevi u poduzeima, a viak radnika se obino zbrinjavao dokupom radnog staa. Za malo sredstava odlazilo se s pedeset godina u mirovinu to je dodatno uzdrmalo mirovinske fondove nakon pada komunizma i stvaranja neovisne drave Hrvatske. Tromo nekonkurentno samoupravljako gospodarstvo gubilo je trinu utakmicu s kapitalistikim gospodarstvom. Tiskanjem novca i golemom inflacijom samoupravljai su sve vie siromaili i nestajalo je sredstava i za najnunije potrebe. Poela je era dugih redova i ekanja za crni kruh. U naslijeenom sustavu koji puno vie troi nego to privreuje, zavladala je nestaica najosnovnijih artikala, toaletnog papira, deterdenta, ulja, voa, kave itd., ali i energije, poput plina, struje i sl. Samoupravljai su troei svoje zadnje zalihe mahnito putovali preko granice i opskrbljivali se onime ega nije bilo u Jugoslaviji. No nisu mogli ni putovati preko granice vlastitim automobilima kada su htjeli jer je bila i nestaica benzina pa su dobivali bonove na dvadeset litara benzina na mjesec dana ili su vozili po popularnom receptu parnepar. Slom jugoslavenskog, a tako i hrvatskog gospodarstva, bio je pred vratima. U Hrvatskoj je pred rat registrirano na burzi rada 266.568 nezaposlenih s bar jo dvostruko toliko lanih zaposlenika. O tim injenicama se danas u Hrvatskoj uope ne govori. Za podaniku, medijsku, neokomunistiku i europejsku elitu jedini je razlog za sve neuspjehe hrvatske ekonomije, a tako i za sadanju krizu u Hrvatskoj, pljaka u pretvorbi drutvenog vlasnitva. Zasigurno je u pretvorbi i privatizaciji bilo svakojakih nedoputenih radnji i lopovluka, ali istina je da bi se veina tih drutvenih poduzea sama uruila da nije dolo do te famozne pretvorbe. Razvidno je da komunistika kasta u Jugoslaviji nije prihvatila viestranaje i slobodno trite zato to

186

je padom berlinskog zida odjednom postala demokratska, ve zato to je gospodarstvo bilo u potpunom kolapsu. Ona nije imala rjeenje za izlaz iz bezizlaza i vrui krumpir je na vrijeme bacila drugome. Komunistiki sustav nije se sruio sam od sebe. Trinaesto pleme Izraela predvidjelo je nakon Drugog svjetskog rata da e Rusija kapitulirati krajem 20. stoljea. Poto su epigoni ikake kole preobrazili gospodarstvo Treeg svijeta i stavili ga pod kontrolu multinacionalnih globalnih igraa, nestalo je potrebe i za Pokretom nesvrstanosti. Da je kojim sluajem Josip Broz ostao iv, nestalo bi potrebe i za njime i vjerojatno bi zavrio kao svoj prijatelj Nicolae Ceausescu. Na red su dole i zemlje Sovjetskog euroazijskog bloka. Hermetiki masonski polumjesec oko ruskog sidrita vjeto zakrinkan uao je u komunistiki sustav, poevi s gotovo mitskim poljskim sindikatom Solidarnost kontroliranim od masonskih loa B'nai B'ritha. edo masonstva, komunizam, loginim slijedom stvaranja Novog svjetskog poretka zavrio je svoju misiju, kako u Sovjetskom bloku tako i u Jugoslaviji. Ali slom komunizma niti u nijednom scenariju nije predvidio i slom Jugoslavije. Nju se moralo svim sredstvima odrati, a za taj zadatak odabran je Ante Markovi, a kasnije drugom metodom Slobodan Miloevi...

187

IV. DIO

188

I. GLOBALIZACIJA KAO
NOVI SVJETSKI POREDAK

Uruavanje komunistikog sustava.

Kolonizacija svijeta oko ruskog euroazijskog sidrita bila je pri kraju. Na red je doao i komunizam koji je kao demonsko masonski projekt zavrio svoju povijesnu zadau. Isti cilj kao i judeomasonstvo, ruenje komunizma, imao je i Vatikan, ali vjerujui u dijametralno suprotni rezultat. Dok je Svetoj Stolici ruenje komunizma znailo ostvarenje vjerskih sloboda i humanije drutvo nasuprot komunistikom totalitarizmu, za trinaesto pleme Izraela znailo je sasvim neto drugo, staviti te komunistike zemlje pod svoju apsolutnu gospodarsku i politiku kontrolu. Koliko god se inilo da je komunizam doao u krizu samoodravanja, on se ne bi mogao uruiti sam od sebe da se masonstvo nije infiltriralo u njegove redove i poguralo njegov slom poznatim sintagmama: ljudska prava, zapadna demokracija, sloboda medija, svjetska globalizacija i sl. Crkva se takoer aktivno ukljuuje u slom tog zlopatnikog reima, izlazi iz sakristije i irei Boje poslanje bori se za slobodu ovjeka i slobodu vjere. Meutim, vrijeme e uskoro pokazati da je ruenjem komunizma Crkva najmanje dobila jer e svjetski gospodari komunistiko zlosilje zamijeniti sivom multikulturnom scenom, raznorodnom poganskom religioznou, bljutavim miksevima napadnih sekti, sljedbi, pokreta i kultova, s kojima e zavarati mnoge krane. Katolika Poljska, poglavito zbog pape Ivana Pavla II., bila je idealna zemlja za pilot program metastaziranja komunizma. idovski lobi pomou masonskih loa B'nai B'ritha uvukao se u deset milijuntni sindikat Solidarnost koji se postupno pretvara u revolucionarni pokret koji stremi preuzeti dravu nudei graanima svoj vlastiti ekonomski program. Poto je general Wojciech Jaruzelski proglasio u prosincu 1981. godine vojni zakon, voa Solidarnosti, elektriar bez posla, Lech Walesa sa suradnicima se povlai u podzemlje. Walesa dobiva snanu potporu, kako od masonske Europe tako i od Katolike crkve, te 1983. godine postaje slavodobitnik Nobelove nagrade za mir. B'nai B'rith ulazi i u SSSR te, dovoenjem Mihaela Gorbaova 1988. godine na vlast, komunistiki reim posustaje to omoguuje legalizaciju Solidarnosti i prve viestranake izbore u Poljskoj. Solidarnost pobjeuje komuniste s nevjerojatnih 260 zastupnikih mjesta, naprama samo jednog komunistikog. I to sada? Solidarnost nasljeduje dug od 40 milijardi dolara, inflacija divlja na 600%, a skladita su puna bezvrijedne robe koju nitko na toliko eljenom Zapadu nee kupiti. itav Zapad, na elu s Georgeom H. W. Bushom, estita Solidarnosti, ali jasno dajui do znanja da se dugovi moraju vratiti, te Poljskoj nudi pomo ikake kole. ikaka kola, MMF i ameriko Ministarstvo financija imenuju ekonomistu Jeffreya Sachsa savjetnikom Solidarnosti. Sachs u suradnji s milijarderom i trgovcem valutama Georgeom Sorosom te okorjelim zagovornikom slobodnog trita Davidom Liptonom provodi ok terapiju u Poljskoj. Otkriva se pravo lice kolonijalnog neoliberalizma, planetarno daleko od onoga to je Walesa obeavao Poljacima. Nakon samo nekoliko mjeseci, proces globalne kolonizacije priveden je kraju, izvrena je privatizacija dravne imovine, osnovala se burza vrijednosnica i trita kapitala, uvedena konvertibilna valuta i unitena teka industrija. Poljski premijer Tadeusz Mazowiecki 12. rujna 1989. godine duboko razoaran bezuvjetnom pokoravanju ok terapiji za govornicom

189

parlamenta doivljava srani udar. Doavi k sebi rekao je Oprostite, moje zdravstveno stanje u potpunosti je jednako stanju poljske ekonomije. 114 Kraj Hladnog rata nije zavrio preobrazbom Poljske, ve SSSR-a. Trezvenog i sumnjiavog prema brzom uvoenju kapitalistike ekonomije pomou metode velikog praska, Gorbaova, zamijenio je masonski poslunik, ozloglaeni hedonist i notorni pijanac Boris Jeljcin. Sve se odigralo munjevito nakon sastanka G-7 1991. godine kada Gorbaov nije pristao na uurbanu preobrazbu kakvu su zagovarale lanice G-7 i MMF. Insceniranim prosvjedom komunistike stare garde, Jeljcin, do tada puno manje poznat od Gorbaova, obuzdavajui navodni pu, postao je, koje li ironije, nacionalni demokratski junak. Da bi potpuno potisnuo Gorbaova u ropotarnicu, Jeljcin je morao rasformirati Sovjetski Savez to je neto otealo provoenje ok terapije svjetskih grabeljivaca jer su je morali provoditi pojedinano prema svakoj novonastaloj dravi. Jeljcinova Rusija, negdanja nuklearna velesila, doivljavala je nevienu kataklizmu u kojoj je svjetska nadvlada stvarala puno vie oka nego terapije. Na Jeljcinov poziv ekonomski udotvorac Sach, poto je u Poljskoj zavrio s prvom fazom gospodarskog preobraaja, dolazi slavodobitno u Rusiju. Po iskuanom receptu Chicago Boys su hitnim postupkom privatizirali oko 225.000 tvrtki u dravnom vlasnitvu, ukinuli kontrolu cijena i uspostavili program slobodnog trita. Dok se uposleni radnici nisu ni snali, njihove tvornice, banke, naftna polja, rudnici itd. doli su ruke oligarha, prekononih bogataa, milijardera. Tko su ti oligarsi, ruski bogovi i carevi, koji su prema procjenama mjeseno iz Rusije izvlaili profit i slali u inozemne banke preko dvije milijarde dolara? Golema veina su ruski idovi, lanovi masonskih loa B'nai B'rith, bilo oni koji su ostali u Rusiji tijekom komunistikog reima ili pak povratnici iz Izraela koji su iselili iz Rusije u doba Staljinove strahovlade (Mihail Hodorkovski, Roman Abramovi, Roman Brezinski, Vladimir Gustinski itd.). Svi su oni do basnoslovno vrijedne imovine doli sa sramno malo uloenih sredstava. Primjerice, velika naftna tvrtka Jurkos prodana je Hodorkovskom za 309 milijuna dolara, a godinja dobit tvrtke iznosi vie od tri milijarde dolara; tvrtka Norilsk Nikl, proizvoa petine ukupne svjetske proizvodnje nikla, prodana je za 170 milijuna dolara, a godinja zarada iznosi milijardu i pol dolara; pedeset i jedan posto udjela u naftnom gigantu Sidanku prodan je za 130 milijuna dolara, a godinu dana poslije taj udjel na inozemnom tritu vrijedio je 2, 8 milijarde dolara; itd. Rasprodana i ogoljela Rusija, dok se uope snala, zaglibila je u opu bijedu i siromatvo. Prema podatcima Svjetske banke, dok je deset posto Moskovljana postalo milijunaima, 74 milijuna Rusa ivi ispod granice siromatva, od toga 37 milijuna u beznadnoj bijedi. Za razliku od zloudnog komunizma u kojemu je svatko imao bilo kakav stan, danas prema statistikama u Rusiji oko tri i pol milijuna djece nema krov nad glavom. Alkoholizam kod Rusa, negda percipiran kao posljedica komunistikog surovog sustava, danas je povean vie nego dvostruko. Osim toga, masonski neokolonijalizam donio je i svakojaki hedonizam pa je vie od etiri milijuna ruskog stanovnitva postalo ovisnicima o drogi, vie je od milijun HIV-pozitivnih, samoubojstava je vie nego dvostruko, razbojstava i zloina vie nego etiri puta, itd. Bijela smrt je ubrzo nakon demokracije nezaustavno ugrozila Rusiju i do danas prouzroila sedam milijuna manje stanovnitva. 115 Recept ekonomskog genocida Friedmanovih masonskih sljedbenika kao uspjean uzorak mogao se primijeniti i na druge drave biveg komunistikog lagera. Poglavito e biti bolan za mladu hrvatsku dravu, kao neeljeno kancerogeno tkivo na globalistikoj politikoj pozornici. Dok je trajao rat u eeniji 1999. godine, nekoliko ruskih oligarha upriliilo je tihu predaju vlasti izmeu Borisa Jeljcina, ve oronulog alkoholom, i njegovog zatitnika, biveg
114 115

Naomi Klein: Doktrina oka, Posebna izdanja, Zagreb, 2008., str. 172., 178. i 179 Naomi Klein: Doktrina oka, Posebna uzdanja, Zagreb, 2008., str. 219., 228., 232 i 233.

190

KGB-ovca Vladimira Putina. Jeljcin je jednostavno odradio svoje. Za nagradu je dobio potpisani dokument od Vladimira Putina da mu se priznaje doivotni imunitet kako mu se nikada nee suditi zbog veleizdaje, korupcije, kriminala, ubojstva prosvjednika i sl. Putin je u svakom sluaju iznevjerio dio svojih mecena. Okrenuo je novi list pokuavajui bar djelomino vratiti dostojanstvo ruskom narodu nakon totalne rasprodaje obiteljskog srebra: ponovno nacionalizirajui negdanje dravne banke, uklanjajui nepodobne oligarhe (Vladimir Gusinski i Leonard Nevzlin pobjegli su u Izrael, Boris Berezovski u London, Mihail Hodorovski slui osam godina zatvora u Sibiru itd.), razvlaujui podanike medije i protjerujui sve nevladine udruge (strane obavjetajne slube) na elu s grabeljivcem Sorosom. Meutim, trinaesto pleme Izraela nai e i za Putina odgovor!

Tranzicija
Ruenjem berlinskog zida 1989. godine, uruio se i komunizam srednje i istone Europe. Ujedinjena Europa je spremno doekala zavretak komunistikih sustava. Dok su razdragane mase prostodunog puka iz Istone Njemake slavile svoju slobodu, svjetski gospodari imali su malo drugaije vizije budunosti. Uzalud je oduevljena pjesnikinja iz Istone Njemake, Gabi Kachold izjavila: Nadam se, kao Njemica, da e Amerikanci sada napustiti Njemaku...elim izai iz idovske, iz ruske i iz amerike povijesti...elim konano doi do svoje vlastite povijesti. Pjesnikinja e se uskoro razoarati, jer svoje povijesti e imati sve manje... 116 Pobjednici Drugog svjetskog rata postupno su unitavali kranski duh Europe i zamjenjivali ga masonskim, dok su negdanju svjetsku silu Njemaku politiki eutanazirali. Ujedinjenjem Europe postupno se odnarouju prvo mali narodi, nestaju nacionalne drave, da bi se u zavrnici stvorio kontinent s jednim europskim narodom, jednom poganskom univerzalnom religijom, jednom sredinjom bankom i jednom vladom. Proces je prvi javno iznio veliki masonski brat Winston Churchill na svom govoru u Zurichu 1946. godine. S ujedinjenjem se krenulo ispoetka perfidno, preko ekonomskog udruivanja kako bi se zavarali jo uvijek nacionalno i kranski svjesni narodi. Od 1. srpnja 1967. godine iz imena stvorene asocijacije, Europske ekonomske zajednice, isputa se rije ekonomska to je bio prvi korak k politikom udruenju, da bi se konano u Maastrichtu 7. veljae 1992. godine rije zajednica zamijenila rijeju unija. Platforma politike drave je stvorena. Europska sredinja banka (ESB) sa sjeditem u Frankfurtu na Majni postala je sredite moi euro-zone, jedan krak hobotnice Svjetske Banke kojom rukovode najmoniji masonsko-judejski elitisti Trilateralne komisije. Europska Unija nije imala samo strategiju ok-terapija prema zemljama biveg komunistikog sustava, ona je i pomno reirala politiki ustroj u tim zemljama, buduim kandidatima za lanstvo u tu sretnu obitelj. U oujku 1991. godine europsko masonstvo je donijelo jasan stav kako se odnositi prema zemljama koje su izale iz komunistikog socijalizma. Raspravljalo se je li bolje djelovati preko demokranske internacionale ili preko socijalistike. Vrlo brzo su se sloili da je demokranska vizija nespojiva s buduom Europom kakvu treba izgraditi te su u travnju 1991. godine svoju strategiju nametnuli socijalistikoj internacionali. Jasno da to nije znailo da masonstvo nee djelovati i kroz demokranske stranke (primjerice i tzv. demokranske stranke u Hrvatskoj donose

116

Carl Gustav Strohm: Otimanje identiteta, Hrvatsko slovo, 3. kolovoza 2001.

191

protukranske zakone), ali njihove slubene filijale postale su socijalistike ili socijaldemokratske stranke europskih zemalja koje su izale iz komunizma. Slijedom dogaaja talijanski ministar vanjskih poslova, mason Gianni De Michelis, poznat po vrlo neprijateljskom stavu prema Hrvatskoj, imenovan je 1. srpnja 1991. godine efom ministara vanjskih poslova Europske Unije. Nekoliko dana pred agresiju na Hrvatsku De Michelis je 9. srpnja 1991. godine organizirao u Beu sastanak svih socijalista Europe. Na tom famoznom sastanku donesene su zanimljive odluke. Budui da su socijalisti slabani u zemljama izalih iz komunizma nuno je bilo pod hitno reciklirati iroku frontu komunista u socijalistike stranke ili partije. Rije reciklirati sami su upotrijebili, iako im je valjda bilo poznato da se reciklira otpad i smee. Osim toga donijet je zakljuak da je nuno sprijeiti rast demokranskih snaga u novonastalim dravama, a pad komunizma ni u kom sluaju se ne smije pripisivati Crkvi, poglavito papi Ivanu Pavlu II., ve iskljuivo laikim disidentskim krugovima. Nadalje, donesen je zakljuak da zbog tekog ekonomskog stanja u zemljama izalim iz komunizma zapadne zemlje moraju svoju neistu industriju instalirati u tim zemljama. Svakako je za Hrvatsku bio najzanimljiviji zakljuak da se ni u kom sluaju ne smije dozvoliti raspad multinacionalnih drava (Sovjetskog Saveza, ehoslovake i Jugoslavije) jer je u multinacionalnim dravama lake osvojiti vlast i njima vladati.117 Zemljama biveg komunistikog sustava ulazak u dekristijaniziranu Europsku Uniju nije bio nimalo jednostavan. To nije samo ekonomsko pitanje, ve tovie politiko pitanje koje ovisi o tome koliko je zemlja-kandidat odnarodila svoj narod, laicirala svoju zemlju te bezuvjetno potpisala svoju gospodarsku, bankarsku i politiku kapitulaciju. Za tu surovu kolonizaciju, bezobliniji i perfidniji prijelaz iz jednog politikog reima u drugi, u Europi se udomaio naziv tranzicija. Marksizam je zamijenjen liberalizmom, socijalizam liberalnom demokracijom, a sve je zamagljeno novom znanou tranzitologijom. U tom tranzicijskom rascjepu pravila politike i ekonomske igre naoko nisu definirana to su, pod motom da kapital ne poznaje naciju, vjeto iskoristili multinacionalni igrai. Rezultat je u svakom sluaju sluganski i ovisniki odnos tranzicijskih zemalja prema vladarima svijeta, prema stranim gospodarima, jer je rijetko tko iz tranzicijskih zemalja uspio ui u masonski mastodont upravljanja svijetom. Tako se demokracija ekonomski preobrazila u otvoreno trite i globalizaciju, a politiki u vojnu okupaciju NATO saveza. Rije globalizacija je amerikanizam koji tijekom tranzicijskog procesa u Europi zamjenjuje zanimljivi pojam meunarodni odnosi. Jasno je da je i to politika transformacija koja e uskoro dobiti i konani naziv Novi svjetski poredak. Ruenjem planskih ekonomija u Europi, uz proces globalizacije, liberalna metoda ekonomije je dobila novi uzlet. Ideje liberalne doktrine ne odnose se samo na slobodno trite i slobodni protok kapitala i dobara, ime kolonijalna ekonomija svake godine sve vie polarizira ekonomsku razvijenost meu dravama, a jo vie izmeu gospodara i goja. Ona se odnosi i na slobodu u svim sferama ivota, kao npr. drutveno-povijesni relativizam, dravni laicizam, ista prava svim vjerskim skupinama, religijama, sektama i kultovima, itd., to nedvojbeno vodi Europu u pretkransko stanje uasa i bijede poganske kulture.

ok Junoafrike Republike
Pored tranzicije europskih zemalja izalih iz komunizma, paralelno se vrila i preobrazba pojedinih surovih neljudskih reima u podanike demokratske zemlje. Svakako
117

Ivan Fuek: Katoliki sud o masoneriji Mi - Glasilo katolike mladei, br. XXI/1999.

192

se najudesnija preobrazba dogodila u Junoj Africi, nasljednom vlasnitvu britanskog masonstva na oazi dijamanata jo od doba prvih masonskih junoafrikih pionira Cecila Rhodesa i Alfreda Milnera. Gusjenicu apartheida nuno je bilo preoblikovati u leptira demokracije, s tim da se leptiru ne promijeni ud gusjenice. Doao je trenutak da neosporni voa crnakog puanstva Junoafrike Republike, predsjednik revolucionarnog Afrikog nacionalnog kongresa (ANC) Nelson Mandela, nakon dvadeset i sedam godina zatvora izae na slobodu. No, od 1962. do 1990. godine, koliko je proveo u zatvoru, svijet se itekako promijenio. Nacionalizam, socijalistike i komunistike revolucije Treeg svijeta su se ugasile, nestalo je Mandelinih idola: Che Guevare, Salvadora Allendea, Samora Machela itd. Ostali su samo poticani plemenski sukobi na afrikom kontinentu. Sedamdesetogodinjem Mandeli teko se u tom vremenu bilo snalaziti. Prije promijene vlasti pomo je stigla od gospodara kaosa i oka. urno su ANC-ovi dunosnici, koji nisu imali nikakvo ekonomsko znanje, odlazili na skraeni teaj za direktore, bankare i ekonomske strunjake u britanske i amerike poslovne kole, investicijske banke, trustove mozgova za ekonomsku politiku, Svjetsku banku itd. Praktiki je to bio prvi primjer u neoliberalnoj ekonomiji da se budua vlada koja tek treba stati na elo svoje zemlje prvo utovi neoliberalnim idejama. Rezultat je bio zapanjuju. Promjenom vlasti stvarni vladari su postali ekonomisti i dunosnici MMF-a i Svjetske banke. Surovo slobodno trite uskoro je obezvrijedilo nacionalnu valutu, srezalo pomo najugroenijima, omoguilo odljev kapitala i zaustavilo zapoete reforme. Figurativno gledano ANC je dobio kljueve svoje kue, ali ne i kombinaciju koja otvara sef, odnosno tamonje crnako puanstvo dobilo je samo pravo glasa, graansku slobodu i pravo na fiktivnu vladavinu veine. Drugo nita, sve je ostalo samo na obeanjima ANC-a. Juna Afrika postala je drutvo s najizraenijom nejednakou na svijetu. Banke, rudnici i monopolistike korporacije, za koje se Mandela zakleo da e ih nacionalizirati, ostale su vrsto u rukama masonskih bjelakih megakonglomerata na elu s masonskim mastodontom Harryjem Oppenheimerom, bivim simbolom vladavine apartheida. Nadalje, bijelci, kojih je oko 10%, nadziru i dalje 80 % burze Johannesburga, preko 95 % tvrtki, 70 % junoafrikog zemljita itd. I ne samo to. Od kada ja ANC preuzeo vlast, udvostruio se broj ljudi koji ive s manje od jednog dolara na dan (s 2 na 4 milijuna), stopa nezaposlenih meu crnim Junoafrikancima porasla je s 23 % na 48%, za 50 % je porastao broj ljudi koji stanuju u straarama i kolibama itd. Osim toga vie je od pet milijuna stanovnitva koji su zaraeni AIDS-om, a vlada vie troi novca na zatakavanje istine o broju zaraenih nego za nabavku lijekova. I na kraju najstraniji statistiki podatak demokratskog procesa, ivotni vijek stanovnika Junoafrike Republike skratio se za trinaest godina. 118

Poslije 11. rujna

Ruski predsjednik Vladimir Putin uprevi javno prstom u Georgea W. Busha na Munchenskoj pozornici 2007. godine i uzviknuvi da ga svi uju: Gledajte! Car je gol!, samo je potkrijepio injenicu da je novi hladni rat ve davno poeo. Poeo je Putinovim izvlaenjem iz kandi masonsko-judejskih oligarha i taj potez se morao kazniti. Glavni ideolog ponovnog osvajanja Rusije (milom ili silom), kao i okupiranja zemalja osovine zla koje se nisu uspjele pokoriti Friedmanovom doktrinom oka (Afganistan, Irak, Iran, Sjeverna
118

Naomi Klein: Doktrina oka, Posebna izdanja, Zagreb, 2008.. str. 195., 203. i 211. i 212.

193

Koreja), bio je neslubeni voa amerikih neokonzervativaca, tajnik za obranu Donald Henry Rumsfeld. Plan je iao u dva pravca. Prvo je trebalo pokoriti zemlje islamskog fundamentalizma i s njima izolirati Rusiju na jugu, a na zapadu ju okruiti supermonim proturaketnim titom od balistikih projektila. Rumsfeld je jo 1998. godine za vrijeme predsjednika Billa Clintona, tri godine prije dogaaja od 11. rujna 2001., imao gotov plan. Trebalo je samo ekati pravi trenutak za ratniki pohod, ekati da se pojavi novi Pearl Harbor ili ga jednostavno stvoriti. Za dogaaje 11. rujna 2001. godine Bushova administracija je bez i jednog dokaza optuila Osamu bin Ladena, Saudijca jemenskog podrijetla. Zanimljivo je da je tog graevinskog poduzetnika i ne ba uvjerenog islamskog vjernika odgojila i obilno financirala vlada Jimmyja Cartera u vremenu sovjetske okupacije Afganistana. Za vrijeme Hladnog rata Trilateralna komisija sa svojim elnim ovjekom Zbigniewom Brzenzinskim sustavno je poticala islamski fundamentalizam u zemljama polumjeseca oko Sovjetskog Saveza, pomou kojega je destabilizirala sovjetske granine muslimanske zemlje. Bin Laden je bio ef novaenja muslimanskih fundamentalistikih boraca, odnosno militantnih plaenika gospodara svijeta. Pretpostavlja se da je bin Laden unovaio preko deset tisua boraca za slobodu iz vie od etrdeset zemalja koji su se obuavali u Pakistanu pod kontrolom pakistanske tajne slube ISI i amerike CIA-e, ali i u prestinim vojnim institucijama SAD-a. Zavretkom Hladnog rata i raspadom Sovjetskog Saveza bin Ladenovi plaenici, koji su samo kratko vrijeme bili bez posla jer su se vrlo brzo ukljuili u arita upravljanih kriza, samo sada na suprotnoj strani, postali su nepoeljni, viak meu ljudskom populacijom jer je zemlje islamskog fundamentalizma koje su izvrile svoju zadau potrebito bilo demokratizirati. 119 Danas je gotovo itavoj svjetskoj javnosti jasno da tako sofisticirani zloin od 11. rujna 2001. godine nije se mogao dogoditi u organizaciji pustinjskog ovjeka Osame bin Ladena. Amerikoj javnosti je to malo manje jasno s obzirom na injenicu da su svi mediji SAD-a pod strogom kontrolom Vijea za meunarodne poslove (CFR-a). Bez obzira na izvrene ekspertize koje su dokazivale i razliite injenice, od onih da su neboderi urueni eksplozivom postavljenog na kljuna mjesta u podnoju nebodera i detoniranih u trenutku prolaza zrakoplova kroz nebodere, poto zapaljeni kerozin ne moe prouzroiti taljenje elika, pa do onih da je to ipak mogue, ali da su zrakoplovi upravljani daljinski sustavom Kiklop, gdje se kontrola zrakoplova sa zemlje oduzela pilotu, itd. Sam in toga zloina najmanje je bitan, arapske kamikaze posluili su svrsi. Moemo samo pretpostavljati tko izravno stoji iza tog zloina, CIA, CFR, ASC, AIPAC, JINSA, ZOA, ili izraelski MOSAD? No, je li i to vano ako znamo tko upravlja svim tim poluslubenim masonskim organizacijama? Aluzijom na Pearl Harbour, ivi simbol za sve Amerikance, predsjednik George W. Bush samo je razotkrio gole injenice. Upravo kao i poslije uvenih Rooseveltovih rijei: Pustiti da se to dogodi, panika i domoljubni zanos prostrujali su ponovno kroz ameriki prostoduni narod. Vojska se u histerinom ushitu mobilizirala i rat protiv terora, protiv islama, protiv islamofaizma, mogao je poeti. A to je bilo sa zvonarem rata, krojaem Projekta za novo ameriko stoljee, osnivaem trusta mozgova Donaldom Rumsfeldom? ekao je u Pentagonu ruenje nebodera i kao pravi domoljub urno uskoio u evakuaciju i spaavanje unesreenih. Osvajanje zemalja islamskog fundamentalizma moglo je poeti. Afganistan, a poslije i Irak, postali su jeziva pokusna podruja za mnoga testiranja trinaestog plemena Izraela. Prije
F. William Engdahl: Stoljee rata 2, Detecta, Zagreb, 2008., str. 15., 134. i 135. i Davor Domazet Loo: Klonovi nastupaju, Detecta, Zagreb, 2007., str. 352.- 358
119

194

nego to te zemlje preuzmu Fridmanmovi grabeljivci ikake kole te od njih stvore korporacijske drave s bezrezervnom privatizacijom i deregulacijom u kojima e se unititi domae tvrtke koje su svojom tradicionalnom proizvodnjom uspjele odravati stabilnu radnu snagu, sprovesti e se mnogi vojni pokusi. Glavni strateg tzv. Revolucije u vojnim poslovima bio je Rumsfeldov i Friedmanov kolega, osamdesetpetogodinji Andrew Marshall, direktor Ureda za istu procjenu (Office of Net Assessment). Predsjednici SAD-a su se mijenjali, dok je Marshall zvani Yoda (prema liku iz Ratova zvijezda) samozatajno, daleko od javnosti, u svom uredu osmiljavao vladanje svijetom, jo od vremena predsjednika Richarda Nixona. Osnovni pokusi su se vodili za ratovanje na daleke udaljenosti s dalekometnim preciznim raketama (nije se koristila puno jeftinija verzija kratkodometnih raketa iz susjednih vazalnih drava), zatim za informacijsko ratovanje putem sve snanijih senzora, kamera i satelita, robotsko prislukivanje itd. Sve je to bila samo priprema velikog rata protiv Rusije. 120 Pored svih moguih konvencionalnih vojnih pokusa, ukljuujui i pokuse o djelovanju najraznovrsnijih bojnih otrova, Afganistan i Irak kao prazne ploe koristiti e se i za najudesnije eksperimente s genetski modificiranom hranom koja je do tada bila nepoznata u ljudskom prehrambenom lancu. Svakako je najstranije to to e puanstvo porobljenih drava biti izloeno raznim stvorenim epidemijama te e se na njima testirati razna cjepiva, kao i svi mogui preparati i izmiljotine farmaceutskih industrija. To nije neobino ako znamo da je itava svjetska farmaceutska industrija iskljuivo u vlasnitvu i pod kontrolom elitistikih konglomerata na samom vrhu masonske piramide svjetske naddrave (sjetimo se kako je hrvatska vrlo uspjena Pliva morala bez pogovora biti prodana). Spomenimo bar jednog kreatora bolesti i zdravlja, onog najzanimljivijeg, svenazonog ministra obrane SAD-a Donalda Henryja Rumsfelda koji zarauje basnoslovna sredstva na penetraciji apokaliptinog vienja budunosti i podivljalim boletinama. Rumsfeld je, meu ostalim, kao direktor meunarodne farmaceutske i kemijske kompanije Searle Pharmaceuticals najzasluniji za distribuciju lijeka aspartana, prodavanog pod nazivom Nutra Sweet; kao vlasnik i predsjednik upravnog odbora tvrtke Gilead Sciences dri etiri monopolna patenta za lijek protiv AIDS-a (sprjeava da na svjetsko trite dou puno jeftiniji lijekovi); registrirao je jedinstveni patent za lijek ptije, svinjske i tko zna kakve sve proizvedene gripe Tamiflu, itd.

U susret globalnom udaru

Okupacija Afganistana, pod izlikom unitenja islamskih fundamentalista, kao stratekog trokuta moi izmeu Rusije, Indije i Kine za britansko masonstvo je imala posebno znaenje. Ne samo da se je otvorio put svile Ujedinjenog Kraljevstva prema dragulju britanske imperijalne sile Indiji, ve je uskrsnula i golema proizvodnja opijuma. Upravo kao to je i nekad viktorijanska Engleska bila najvei opskrbljiva droge, poglavito za najmnogoljudniju zemlju Kinu, tako se ruenjem talibanskog reima etva opijuma maka ustostruila (hrvatski vojnici u sastavu mirovnih snaga UN-a su uvari zasijanih polja maka). Droga je postala proizvod tzv. neuralne farmakologije, gdje poprima osobine prirodnih spojeva, tj. hormona, pomou kojih se programira eljeno ponaanje ljudi, poveanje radnog uinka i sl. Zombiziranjem stanovnitva ve dugi niz godina se bavi Komitet 300, putem masonskih umreenih institucija kao to su Odjel za istraivanje znanstvene politike (Science Policy Research Unit, SPRU) na amerikom Travistockovu Sveuilitu Sussex, Kraljevski institut za
120

F. William Engdahl: Stoljee rata 2, Detecta, Zagreb, 2008., str. 49.. 50., 68., 96. i 118.

195

meunarodne poslove (RIIA) u Velikoj Britaniji, CIA, MI6, itd. U dijelu zacrtanog scenarija RIIA-e stoji: ...nakon to ih iznevjeri kranstvo, s nezaposlenosti na svakom koraku, oni koji su pet ili vie godina bez posla okrenut e lea crkvi i potraiti utjehu u drogi. Tada treba preuzeti potpunu kontrolu nad drogom kako bi vlade svih zemalja koje su pod naom jurisdikcijom imale monopol koji emo mi kontrolirati preko opskrbe... Barovi za drogu pobrinuti e se za neposlune i nezadovoljne, budui revolucionari bit e pretvoreni u bezopasne ovisnike bez vlastite volje... Drugi zaljevski rat, osvajanje Iraka 2003. godine, vodio se pod izlikom nebulozne izmiljotine o proizvodnji oruja za masovno unitenje u Iraku, kao i ostalih floskula o suradnji Sadama Huseina s Al-Kaidom, irakoj financijskoj potpori palestinskim bombaima samoubojicama, krenju ljudskih prava itd. Uzalud je britanski znanstvenik i vanjski savjetnik za naoruanje dr. David Kelly odluno i javno tvrdio da Irak nema tog famoznog oruja i da se vojna intervencija na Irak ne smije dogoditi, nitko ga nije uzimao za ozbiljno. Dapae, neshvaeni dr. Kelly naglo je izvrio nerazjanjeno samoubojstvo i upozorenja britanskoj javnosti o besmislu rata naglo su prestala. Osim ovladavanja bogatim priuvama nafte, to je javnost odmah prozrela, bilo je jo vanijih razloga ratnog pohoda na Irak. U Novom svjetskom poretku niti jedna zemlja ne smije biti izvan kolonijalnog ustroja globalnih velikih igraa, poglavito se njezina preobrazba mora im prije dogoditi ako ta zemlja zahvaa podruja mitske Biblijske granice Izraela. Drugi razlog je injenica da su se u Iraku, itnici Starog istoka, kao najstarijoj civilizaciji na najplodnijem tlu izmeu Eufrata i Tigrisa nalazile najkvalitetnije sorte genetskog itnog sjemena. Budui da samo izabranici mogu imati apsolutnu kontrolu nad hranom, nuno je bilo to prirodno sjeme unititi i zamijeniti GM sjemenom. udesno je bilo gledati kako, dok je jo itav Irak bio u plamenu rata, dvadesetak megatankera nakrcanih genetski modificiranom penicom eka istovar u irakim lukama. Kao to je svojedobno Argentina postala laboratorij GM soje, tako je Iraku nametnuto poboljano sjeme penice, mineralna gnojiva, pesticidi itd. Zanimljiv je jedan detalj. Poto je koalicija od 48 zemalja (izabranica podanike drave) prohujala Irakom ostavljajui za sobom stotine tisua mrtvih i utamnienih Iraana, odjednom se neoekivano meu zloinakim dravama, u osovini zla, nala i mala Sirija. Zato se ta zemlja u kojoj sasvim sigurno nema nikakve proizvodnje bilo kakvih raketa nala u drutvu Irana i Sjeverne Koreje? Jednostavno zato to je Sadam prije okupacije svoje zemlje uspio iz grada Abu Ghraiba (poznatom po zvjerskim torturama i muilitima amerikih vojnika nad zatoenim Iraanima) prebaciti i skloniti od svjetskih grabeljivaca najkvalitetnije uzorke prirodnog sjemena u Siriju. Trei skriveni razlog okupacije Iraka je takoer jedan slikoviti pokus. Irak je izabran kao model u kojemu e se stvoriti nova nacija od dosada jednih prema drugima neprijateljski raspoloenih irakih ijita i sunita te Kurda. Pokus je trebao dokazati kako i nacionalno i vjersko duboko svjesni narodi u budunosti vrlo lako mogu izgubiti svoj identitet te nestati u loncu jednosvjetske globalne drave. Oito su svjetski izvoznici demokracije i ljudskih prava podcijenili irake narode. Sva tri naroda prije okupacije ivjela su u odreenom skladu jer im je autokratska vlast Sadama Huseina omoguila dostojan ivot i sigurnu egzistenciju. Sada je situacija bila dijametralno suprotna. Strani masonski oligarsi u bescjenje su doli do 100 % vlasnitva nad naftnim poljima, nad svim znaajnijim korporacijama, bankama i infrastrukturnim objektima, a dravni porez prema Friedmanovom priruniku se smanjio sa 45 % na 15 % kako bi se to vie dobiti izvuklo iz Iraka. Dok su gotovo u trenu Iraani poeli piti vodu iz Bechtelovih slavina, a osvjetljavale ih arulje General Electrica, nezaposlenost se umnogostruila jer su kompanije dovozile svoju radnu snagu sa Zapada, od inenjera do uvara. U svom bezizlazu ne samo da

196

sve vie raste samoubilaki otpor zloinakom okupatoru, ve i sukobi izmeu etnikih skupina postaju sve razorniji. 121 Farmaceutski manipulator i tvorac rata Donald Henry Rumsfeld 2005. godine se tajno sastao s zatoenim Sadamom Huseinom. Rumsfeld je Sadamu nudio osloboenje i miran ivot u zemlji koju god Sadam odabere pod uvjetom da Sadam javno putem medija osudi terorizam u Iraku i pozove svoj narod na mir. Jasno da u toj Rumsfeldovoj nadmoi, aroganciji i sarkazmu nije bilo niti malo opravdanja za zloinaku i bezrazlonu okupaciju Iraka koja je izvrena bez rezolucije Ujedinjenih naroda. Sadam nije htio izdati svoj narod, ve je mirno odgovorio: Pa ja ni ne traim priliku da se spasim od vjeala koja ste ve montirali. Da sam to htio prihvatio bih ponudu Rusa i otiao ivjeti u Rusiju, spasio sebe i svoju djecu Udaja i Kasaja i unuka Abdulaha, koje ste vi krvolono poubijali... 122 Otpor boraca za slobodu u okupiranom Iraku jo i danas traje, puno due no to su vladari svijeta predvidjeli. To je samo malo odgodilo sline operacije prema Iranu ili Sjevernoj Koreji (zemljama koje nikada u svojoj povijesti nisu napale susjedne zemlje, a kamoli ugrozile interese SAD-a ili Velike Britanije van svojih zemalja), ali i razbistrilo istinu da se dobro plaeni okupacijski vojnik NATO saveza, politiki nimalo motiviran, ne moe suprotstaviti mnogostruko slabijim domoljubnim borcima kojima je jedina nagrada i naknada sloboda svoje zemlje. Stoga se za ostale izopene drave sve vie spominje pojam globalni udar. to to znai lako je dokuiti. Primijeniti nuklearne rakete i nepokorene zemlje vratiti u kameno doba. I na kraju ostat e samo Rusija koju je Vladimir Putin istrgnuo iz vazalstva trinaestog plemena Izraela. Poto su nakon okupacije Afganistana Amerikanci izgradili najveu vojnu bazu u indandu, stotinjak kilometara od Rusije, uurbano su na Aljasci i u Kaliformiji izgraene postaje za presretae nuklearnih raketa. Samo nekoliko mjeseci nakon okupacije Iraka, krajem 2003. godine urno se krenulo u dogovor s Varavom i Poljskom. Gospodari svijeta dogovorili su instaliranje najmodernijih radarskih postaja u ekoj kao dio projekta izgradnje proturaketnog tita, a u Poljskoj osim radarskog sustava i postaju za presretae raketa. Ono to svjetska javnost i danas smatra nezamislivim, ili bolje reeno stranim poto o posljedicama nuklearnog rata nitko ne moe govoriti iz nekog svog iskustva, postalo je nepobitna realnost. Prvi puta nakon pedesetogodinjeg natjecanja SAD su u golemoj nuklearnoj premoi nad Rusijom, poglavito u proturaketnom naoruanju u kojem je mogue unititi sve ruske nuklearne projektile prije njihova lansiranja. Nuan je samo siloviti preventivni udar na nepokorenu Rusiju, a koga briga za milijarde kolateralnih rtava. Pa zar nisu predvidjeli izabranici Komiteta 300 rijeiti se beskorisnih ljudskih izjelica te ljudsku populaciju na Zemlji najkasnije do 2050. godine svesti na svega milijardu potrebnih?

121 122

Naomi Klein: Doktrina oka, Posebna naklada, Zagreb, 2008., str. 283., 322., 337. i 348. Davor Domazet Loo: Klonovi nastupaju, Detecta, Zagreb, 2007., str. 283. i 463

197

II. VRIJEME TUMANIZMA

Ipak Hrvatska
Uruavanjem komunistikog sustava Srednje i Istone Europe, kao i rasklapanjem Varavskog ugovora, vie ni samoupravni komunistiki reim Jugoslavije nije imao smisla. Komitet 300 imao je vrlo preciznu strategiju za Jugoslaviju. Pogurati preko svog podanika Ante Markovia urnu privatizaciju po Fridmanovom receptu u kojoj e Chicago boys nametanjem ok terapije slobodnog trita pograbiti sve to je imalo vrijedno. Osim toga, Ante Markovi je kao Hrvat na mjestu predsjednika Saveznog izvrnog vijea trebao posluiti kao vjeti trik, stvoriti percepciju kod proganjanog i tlaenog hrvatskog naroda u komunistikoj Jugoslaviji kako je konano doao na svoje, kako ima svog elnog ovjeka u Jugoslaviji koji ga zasigurno nee iznevjeriti pa stoga nee posezati za vjenom tlapnjom o slobodi i nezavisnosti. Da bi angloameriko masonstvo osiguralo cjelovitost Jugoslavije, za drugog ovjeka tranzicijske Jugoslavije infiltriralo je jo jednog Hrvata, Budimira Lonara (kasnije poznatog kao gurua predsjednika drave Mesia), na mjesto ministra vanjskih poslova, poznatog po svojoj slavnoj izjavi: Za mene postoji samo Jugoslavija, a ne Hrvatska. Anemina politika Ante Markovia, iako potpomognuta financijskim injekcijama, nije urodila plodom. Hrvatski narod je vrlo brzo uoio podvalu jer prolo je vrijeme za bilo kakve isprazne dogovore. Na prvim viestranakim izborima tijekom travnja i svibnja 1990. godine, stranka hrvatskog disidenta dr. Franje Tumana, HDZ, premono pobjeuje na izborima osvojivi 205 od 351 zastupnikih mjesta u Saboru. Tuman je u masonskom svijetu doekan kao nona mora, avet prolosti, stjegonoa hrvatstva. Bio je to znak za uzbunu u Komitetu 300. Jugoslavija se morala zadrati pod svaku cijenu, britanska ila kucavica prema Srednjem istoku nije smjela biti ugroena. Osim toga, trinaesto pleme Izraela oslobaao je i put svile, gdje je osvajanje strateke toke, Afganistana, bilo samo pitanje vremena. Ta druga britanska transverzala, koja prolazi preteito islamskim svijetom, takoer ni u kom sluaju nije smjela biti omeena dvjema katolikim dravama, Hrvatskom na zapadu i Filipinima na istoku. Okrugli stol je preko britanske tajne slube MI6, uz pomo Velike loe Jugoslavije, vrlo brzo vidio rjeenje u svom izabraniku Slobodanu Miloeviu. Miloevi, iako nije bio mason, kao sebeljubiva, podatna i shizofrena osoba s izrazitom karizmom populistikog despotizma, bio je idealan izbor za ouvanje Jugoslavije. Jasno, uporabom sile. Prema naputcima MI6, Miloevi je blokirao (osvajanjem Vojvodine, Kosova i Crne Gore) konfederalni sporazum etiriju jugoslavenskih republika i nametanje moderne federacije (jedan ovjek, jedan glas) moglo je poeti. Da bi Miloevi uspostavio vojnu kontrolu nad itavom Jugoslavijom (Slovenija nije bila bitna poto se britansko masonstvo duboko ukorijenilo u njen politiki vrh), nuno je trebalo uvesti embargo na uvoz oruja, koje li ironije, za itavu Jugoslaviju. Forma bi se ispunila, na jednoj strani bi bila etvrta vojna sila svijeta, a na drugoj nita. Na scenu je stupio nezaobilazni Budimir Lonar koji je zatraio od Vijea sigurnosti pri UN-u uvoenje embarga na uvoz oruja. Osim toga, Lonar nalae Miloevievu ovjeku u UN-u, Vladislavu Jovanoviu, da takoer pismeno zatrai od Vijea sigurnosti uvoenje embarga. Normalno da je odluka o embargu, kao i itava farsa oko njega, bila pitanje formalnosti, poto jo uvijek jedina slubeno priznata drava u UN-u, Jugoslavija, za sebe samu trai uvoenje embarga na uvoz oruja. Meutim, uvidjevi u toj odluci podmuklu obmanu, samoubilaku akciju protiv ugroenog hrvatskog naroda, usprotivila se stalna lanica VS-a, Kina. Ali tada dolazi na 198

vidjelo sva mo masonskog Okruglog stola, Kina pritisnuta ucjenama brzo poputa pred britanskim masonstvom. Zahvaljujui upornosti i lucidnosti hrvatskog predsjednika dr. Franje Tumana nije ba sve ilo po planu vladara svijeta. No, oni su se vjeto prilagoavali novim neplaniranim situacijama. esto se moglo uoiti i odreeno neslaganje izmeu anglosaksonskog, judeoamerikog i romanskog masonstva glede pojedinih politikih stavova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali to nimalo nisu bile dogmatske razlike izmeu njih, ve, vie bi se moglo rei, svaa lopova oko ratnog plijena. Koristei tajne slube, preko svojih filijala vodeih svjetskih medija, kao i svesrdnom pomou hrvatskih herostrata, svjetska nadvlast je nametala svoja rjeenja za Hrvatsku. Praktiki nisu ostvarili svoj prvobitni plan o ouvanju Jugoslavije i nisu uspjeli pokoriti Hrvatsku izvana, ali su je postupno pokorili iznutra. Uinak je gotovo identian. Moda i gori, jer hrvatski prostoduni puk vie ne vidi svog novog zlokobnog gospodara, kako ga je nekad jasno vidio u velikosrpskom hegemonizmu. Proglaenje samostalnosti Republike Hrvatske doekano je u masonskom svijetu kao najcrnji ir na zdravom tijelu kojega nuno treba ukloniti. Poela je prava salva napada u zapadnim medijima na hrvatsku faistoidnu dravu, na genocidan hrvatski narod, na njenog autokratskog predsjednika itd. Najomiljenija je bila tema o hrvatskom ustakom barjaku (zbog bjesomunih napada Hrvatska je morala izmijeniti svoj povijesni grb s prvim bijelim poljem) pod kojemu su Hrvati klali idove i Srbe. Washington Post objavljuje veliki lanak pod naslovom: Danas je ponovo podignuta ustaka zastava; New York Times komentira; Odluka gospodina Tumana da zastava bude po modelu kojega su imale i ustae samo pogorava postojee stanje..., itd. Osim toga inenjeri rata i obmana reiraju putem medija nevjerojatne gnusobe i podvale. Jednu od podmuklijih podvala uoi samog rata reirala je britanska televizija na internacionalnom kanalu BBC. Televizija je izvjeivala o balvan revoluciji u Kninu s puno dubokog razumijevanja prema ugroenom srpskom puanstvu. Nita neobino, da tijekom izvjea nisu prikazivane snimke s Kosova u kojima srpska policija bezono mlati civilno puanstvo. Ili, tijekom najee opsade Vukovara, britanska informativna postaja Channel Four News prikazuje dokumentarni film Ratlines u kojemu se Hrvati prikazuju kao klerofaisti, suradnici nacistikog genocida, koji su u drugom svjetskom ratu pobili oko milijun Srba, a u ovom graanskom ratu nose kukaste krieve na svojim kacigama, SS-odore, pozdravljaju nacistikim pozdravom, a u Bosni nemilice ubijaju Muslimane i Srbe, itd. 123 Nisu samo Hrvati bili stigmatizirani raznim podvalama i podmetanjima. Bili su to isto i Bonjaci, ali samo u sluajevima ako su bili izravno u sukobu sa Srbima (ako su bili u sukobu s Hrvatima tada su nosili etiketu pravednika). Tako je ugledni novinar BBC-a, John Simpson permanentno optuivao bonjaku vladu kako sama puca po stanovnitvu Sarajeva te iskljuuje struju u gradu, samo zato da bi privukla meunarodne simpatije i sl. ak je izrazio sumnju da je krvavi masakr na sarajevskoj trnici Markale u veljai 1994. godine izvrila bonjaka strana. Vrhunac ogavnih nebuloza takoer je objavio britanski BBC nakon to je televizijska ekipa ITN-a snimila ive kosture logora Omarska u kolovozu 1992. godine. Obrazloenje se svodilo na to da su ti mravci ustvari slobodni Muslimani koji se nalaze s druge strane ice, a da su u logoru Srbi. Njihovu neuhranjenost pravdalo se opom nestaicom hrane u BiH, a za najpoznatijeg kostura, Fikreta Alia, reeno je kako je jako bolestan i da zato tako loe izgleda. 124

123

Emil i: Povijest hrvatskih neprijatelja, Vlastita autorska naklada, Zagreb, 2002., str. 421. i Davor Domazet Loo: Klonovi nastupaju, Detecta, Zagreb, 2007., str. 312. i 412. 124 Carole Hodge: Srpski lobi u Velikoj Britaniji, Naklada Stih, Zagreb, 2006., str. 63.

199

Vjeni i jedini hrvatski saveznik, Sveta Stolica, pokvarila je planove masonskih grabeljivaca. Ona ne samo da je u Hrvatskoj vidjela Predzie kranstva (Antemurale Christianitatis), kako je Hrvatsku nazvao papa Lav X. 1517. godine, ve i obespravljeni vjerniki narod koji se na vjetrometini ratnih zbivanja, na kriitu vjera i civilizacija, othrvao svim osvajaima i odolio svim kunjama te ostao vjeran Katolikoj crkvi. Sveta Stolica je s jakom tajnom diplomacijom uspjela pridobiti dravnike iz konzervativnih stranaka Njemake i Austrije (Helmut Kohl, Hans-Dietrich Genscher, Alojz Mock i dr.) koje su, sreom za Hrvatsku, tada bili na vlasti. Meunarodnim priznanjem Hrvatske, 3. listopada 1991. godine od Svete Stolice, 18. prosinca 1991. godine od Njemake, izbezumljeno svjetsko masonstvo stavljeno je pred gotov in. Njemaka je priznanjem Hrvatske i svrstavanjem uz Vatikan zapeatila svoju sudbinu. Bio je to samo dobar razlog da se Njemaka u potpunosti politiki eutanazira da vie nikada ne postane remetilaki faktor svjetske nadvlade, a Genscher je, kao najvei pobornik hrvatskog priznanja, morao podnijeti ostavku na mjesto ministra vanjskih poslova. Za Hrvatsku, s obzirom na nove okolnosti, izvaene su iz ladica stare zemljopisne mape Okruglog stola, koje je Milnerova grupa iscrtala poetkom 20. stoljea i nudila Nikoli Paiu. Bio je to potez Virovitica-Karlovac-Karlobag, granica Velike Srbije. Meutim, hrvatski vojnici su drugaije razmiljali. Bili su to hrvatski domoljubi s krunicom oko vrata, koji su itekako politiki mislili i imali sveti razlog za borbu, za razliku od zapadnjakih NATO-ovih vojnika, potpuno apolitinih profesionalaca koji ratuju samo za novac. A ako se ratuje za novac, jedini motiv toga vojnika je ostati iv, jer zato ratovati tako da se dovede svoj ivot u opasnost i zbog ega poginuti? To je svemirski velika razlika ratovanja izmeu ta dva vojnika, to nisu shvatili gospodari svijeta. Nisu ni shvatili da je vojnik s kriem i krunicom kao simbolom hrvatskog nacionalnog i katolikog identiteta neunitiv u odnosu na bezbone horde zla na suprotnoj strani, s demonskim simbolima petokrake i lubanje s kostima. Stoga niti Milnerova granica vie nije bila osvojiva, dapae i trenutno okupirane granice srpskoetnikog agresora dolazile su u pitanje. Komitet 300 osmiljavao je novu podvalu. Uvjet za priznanje Hrvatske od strane zemalja Europske Zajednice, kao i od ostalih podanikih zemalja svjetskog masonstva, bio je da Hrvatska prihvati tri poniavajua ultimatuma. Hitno je morala obustaviti oslobaajue vojne operacije u zapadnoj Slavoniji, promijeniti Ustav tako da titi prava nacionalnih manjina na nain koji ne postoji nigdje u zemljama zapadnog svijeta, i dozvoliti mirovnim snagama nazvanim UNPROFOR da zacementiraju postojee stanje na otprilike treini ukupne povrine Hrvatske. Osim zatite srpskih osvojenih steevina, plan je omoguio povlaenje JNA u Bosnu i Hercegovinu, a time i nova srpska osvajanja i nova etnika ienja. Arhitekt tog podmuklog plana bio je nezaobilazni masonski hrvatofob Giani De Michelis. Hrvatska vojska, pod vrhovnitvom dr. Tumana, stasala je u respektabilnu vojnu silu i pitanje osloboenja Hrvatske postalo je samo pitanje vremena. Zadnji masonski pokuaji famoznim planom Z-4 da se od Hrvatske stvori konfederacija hrvatske i srpske republike nisu urodili plodom. Tada se hitro judeoameriko masonstvo toboe svrstava na hrvatsku stranu pa SAD logistiki pomae hrvatske oruane snage u oslobodilakoj akciji Oluja. Poinje era tzv. prijateljstva SAD-a i Hrvatske, Williama Perryja i Gojka uka, i nitko vie ni ne spominje ubojstvo 35 hrvatskih vojnika pred Banja Lukom od strane amerikih zrakoplova. Jasno da se radilo o najveoj obmani. Hrvatski vojnici kao osobit ratniki soj vrlo brzo e trebati trinaestom plemenu Izraela kao topovsko meso u sastavu okupacijskih snaga NATO-saveza.

200

Hrvatska kroz masonske ucjene

Hrvatsku je nakon velebne akcije Oluja intenzivno ucjenjivao komitet 300 mirnom reintegracijom istone Slavonije, kao i ekonomskim sankcijama. Zato? Trebalo je u potpunosti ukloniti hrvatski utjecaj u politikom rjeenju Bosne i Hercegovine, budui da se moralo neto kompenzirati vjernim masonskim sluganima Srbima zbog propasti tzv. Krajine. Drugi razlog bio je jo vaniji za Komitet 300, a taj je da ako se ve ne moe smijeniti nacionalistiko vodstvo u Hrvatskoj onda mu se mora nametnuti bezuvjetno Friedmanovo slobodno trite te ga prisiliti da prvo sve banke, a poslije i druge uspjene dravne korporacije budu privatizirane. Meutim, najvanije je prvo bilo osvojiti medije. Upravo kako su proroki Protokoli sionskih mudraca jo 1897. godine predvidjeli vanost informacije, informacija je s vremenom postala najubojitije oruje osvajanja svijeta. Jer tko je vlasnik medija, taj raspolae istinom. Tko raspolae istinom, taj ima mo i vladat e ljudskim umom i naumom. Osvajanjem medija vrlo lako e se prodavati floskule kako kapital nema nacionalnost, kako je drava lo gospodar, kako su svi domai tajkuni banda lopovska za razliku od stranih uspjenih ulagaa i sl. Isto tako lako e se vjeto lansirati nebuloze o hrvatskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, o Tumanovom dijeljenju Bosne, o Oluji kao zloinakom pothvatu, kriminalizirat e se hrvatski branitelji, itd. Mediji su padali jedan za drugim u kande masonskih grabeljivaca ili njihovih zombiziranih poslunika. Neki nespretni pokuaji tom odupiranju (Veernji list, Slobodna Dalmacija itd.) neslavno su zavrili. Tzv. Katedralu duha, HTV, predsjednik Tuman je nastojao obraniti od demokratiziranja, ali bio je to uzavreli lonac najgueg neoliberalno-masonskog taloga koji je Tumanovom smru eksplodirao. Iako se dr. Tuman ilavo odupirao, hrvatske banke su nakon izvrenih sanacija otile u vlasnitvo masonskih elitista. One koje su ostale u vlasnitvu hrvatskih poslodavaca kasnije e biti unitene (Glumina banka unitena je famoznim aferama, Hercegovaka banka tenkovima itd.). Nametanjem nerealnog fiksnog teaja od MMF-a, najavljen je skori sumrak hrvatskog gospodarstva. Budui da vie nita nije bilo isplativo proizvoditi u ratom razorenom hrvatskom gospodarstvu, likovali su svakojaki uvoznici i verceri. Poelo je doba prouzroenih steajeva, gdje strani grabeljiva za bescjenje postaju vlasnici hrvatskih tvrtki. Meutim hrvatsko srebro, najvrednije kompanije u dravnom vlasnitvu, predsjednik Tuman je uspio sauvati od svjetskih grabeljivaca. To mu nikada nisu oprostili. Zato su i stigle godine politike izolacije pred Hrvatsku, ali jo uvijek ponosnu i slobodnu Hrvatsku! Komitet 300 je Dejtonskim sporazumom podijelio Bosnu i Hercegovinu na dva dijela, srpski i bonjako-hrvatski. Dogodilo se upravo ono to su godinama osmiljavali Miloevievi i Izetbegovievi poklisari paralelno s mnogim europskim misionarima (Cutillierov, Vence-Owenov, Owen-Stoltenbergov plan podjele BiH). Zanimljivo je da je krimen podjele Bosne i Hercegovine ostao samo na hrvatskoj strani meu mnogim hrvatskim masonskim podanicima, zasljepljenim svjetskom globalistikom diktaturom. Nevjerojatna je ta podvala, da oni koji su jedini eljeli sauvati cjelovitost Bosne i Hercegovine (jasno da je hrvatsko vrhovnitvo vidjevi razne planove o podjeli Bosne i Hercegovine imalo takoer priuvni plan o podijeli), ne samo zbog najmalobrojnijeg hrvatskog naroda koji je raspren po itavom teritoriju, ve i zbog stratekih razloga s obzirom na dugu granicu Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, postaju krivci za podjelu. Danas bar bi istina svakomu trebala biti jasna, kada se Hrvati grevito, ali bezuspjeno, kao i poetkom rata bore za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, ali ravnopravnu dravu s tri konstitutivna naroda. Moda je nekome izgledalo logino da Srbi poput Kurda u Iraku trebaju biti zasebno, dok Bonjaci i Hrvati poput muslimanskih ijita i sunita mogu nai zajedniki jezik u istoj dravi. Stvarnost je sasvim neto drugo. Ciljano je Komitet 300 iao na marginaliziranje 201

najstarijeg naroda Bosne i Hercegovine, Hrvata, kako bi se s vremenom zbog majorizacije bonjakog puanstva intenzivno iseljavao. Danas imamo apsolutnu potvrdu te zlokobne slutnje. estim promjenama Ustava Bosne i Hercegovine, kao i najnovijim prijedlozima za konano politiko rjeenje, Hrvati kao konstitutivni narod u Bosni i Hercegovini vie praktiki ne postoje. Drava sve vie dobiva svoj zavrni oblik kao drava dva naroda, Srba i Bonjaka, s dvije republike. Kompromis e se u svakom sluaju nametnuti, neto izmeu Dodikove labave konfederacije i Silajdieve unitarne drave. Iako se u javnosti stie dojam o golemim konceptualnim razlikama bonjakih i srpskih dunosnika glede konanog ustrojstva Bosne i Hercegovine, istina je neto drugo. Te goleme razlike samo su igra percepcije kojom voe zabavljaju svoje narode. Pod paskom Komiteta 300, o zavrnom politikom ustrojstvu BiH dogovoriti e se u Velikoj loi Bosne i Hercegovine. Uz pomo Velike loe Slovenije, 2005. godine su tri nacionalne masonske loe, Lux Bosnia (bonjaka), Ivo Andri (hrvatska) i Veritas (srpska) osnovali svoju veliku lou. Budui da nas povijest ui o uroenom velikosrpstvu srpskih masona i kozmopolitizmu hrvatskih masona rezultat je unaprijed poznat. Osim toga mora se uzeti u obzir i sve snaniji utjecaj bonjakih masona u svijetu, predvoenih, navodno, bosanskim emigrantom Adilom Zulafikarpaiem. Tako je Nacionalni Kongres Republike BiH iznio neka nagaanja kako je Senat Bonjakog instituta Adila Zulafikarpaia, kao i Klub Bonjakog instituta (institut je namijenjen bonjakoj eliti u kojoj su Haris Silajdi, Sulejman Tihi, Zlatko Lagumija itd.) postao mjesto novaenja bosanskohercegovakih masona.

Masonstvo u Republici Hrvatskoj

Nisu samo ucjene krasile politiku vladara svijeta prema Hrvatskoj. Hrvatsku je bilo nuno razoriti, ne samo gospodarski i materijalno, ve i duhovno. Trebalo je unititi dostojanstvo hrvatskog ovjeka, hrvatsko domoljublje i bogoljublje. To se nije moglo iskorijeniti izvana, sankcijama, ucjenama i prijetnjama, ve jedino iznutra. Jo prije poetka krvavog rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini masonstvo se vrlo brzo organiziralo. Ne samo da je izravno djelovalo, kako na ouvanju Jugoslavije prije i tijekom rata, tako i na sistematskom uruavanju hrvatskog nacionalnog bia, ve se ono izravno ili neizravno infiltriralo u tisue raznorodnih humanitarnih drutava, nevladinih udruga, najraznovrsnijih filantropskih odbora, te bezbrojnih nadolazeih vjerskih sekta i kultova. Svom tom najraznovrsnijom kompilacijom bljutavosti i nakaznosti dirigirao je Komitet 300 putem britanskog MI6 i amerike CLA-e. Nakon prvih viestranakih izbora, u lipnju 1990. godine u Beogradu je obnovljena Velika loa Jugoslavije koja je imala jedini zadatak da sauva cjelovitost Jugoslavije. U jednom intervjuu za beogradski Nedeljni telegraf, poznati srpski mason Zoran Nenezi je izjavio: Iz Hrvatske su nai lanovi bili, primjerice, odvjetnik Silvije Degen i lijenik Asim Kurjak... pa i hrvatski premjer Zlatko Matea. Usporedo je u Hrvatskoj Alojz Presiek, lan amerike masonske loe Misson od 1968. godine (poznat po svojim izjavama kako su u bivoj Jugoslaviji za rat podjednako krivi Srbi i Hrvati, ali i po navodnoj vatrenoj podrci i financiranju Dobroslava Parage), pokuavao obnoviti masonsku lou Libertas koja bi okupila prvake svih oporbenih stranaka. 125 Budui da klima u Hrvatskoj nije bila naklonjena slobodnim zidarima, hrvatski slobodni zidari ukljuuju se ponajee u masonske loe u Beu, Klagenfurtu, Grazu i Budimpeti.
125

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 620.- 622.

202

Naime, iako se predsjednik dr. Tuman zanimao za utjecaj masonstva na politiku, poglavito na stranku HDZ, on nije shvaao pravu narav i mo masonstva. Iako je smatrao masonstvo vie kao pripomono udruenje u britanskoj i francuskoj tajnoj diplomaciji vanjske politike, a ne kao velevlast te politike, bio je odluan borac protiv masonstva (to je bio najvei razlog izolacionistike politike masonskih velesila protiv Hrvatske). Na inicijativu austrijskog masona ede Kirchnera, roenog i odraslog u Zagebu, pod pokroviteljstvom Velike loe Austrije osnovala se u Beu 21. oujka 1992. godine Deputacijska loa Ilirija. U lou je primljeno osamnaest traitelja, trinaest iz Hrvatske i pet iz Slovenije. Nakon smrti duhovnog oca i Starjeine Deputacijske loe Ilirija ede Kirchnera, 27. listopada 1993. godine zastupnik Starjeine za Hrvatsku postaje Branimir Horvat. Konano se rjeenjem Ministarstva uprave Republike Hrvatske 21. rujna 1994. godine odobrio upis Velike loe starih i prihvaenih slobodnih zidara Hrvatske u Registar udruenja graana. List je potpisalo deset slobodnih zidara na Osnivakoj skuptini u Zagrebu u Vidoevievoj ulici br. 9 ija su se imena uskoro pojavila u dnevnom tisku: Branimir Horvat, Zvonimir Tomi, Nenad Porges, Slobodan Kuvalja, Radovan Horvat, Nikola Wirth, Dragutin Dumani, Hrvoje Ragu, Zlatko Bourek i Zvonimir epi. To je ujedno bio poetak uzleta masonstva u Hrvatskoj iji se broj uskoro penje na sedamdeset lanova, od kojih su trideset i dva uzdignuta na stupanj majstora. U listopadu 1995. godine tridesetoro brae trae dopust u Deputacijskoj loi Ilirija radi osnivanja tri masonske loe u Zagrebu. Poto su osnovane tri masonske loe u Zagrebu, Hrvatska vila, Grof Ivan Drakovi i Tri svjetla, Velika loa Austrije 14. rujna 1996. godine na sveanoj ceremoniji u Trakoanu unosi svjetlo u sve tri loe. Time su ostvareni uvjeti da ponovo oivi Orijent Zagreb te je omogueno i osnivanje prve hrvatske samostalne Velike loe. To je ujedno znailo i kraj procesa u kojemu se masonstvo umreilo u sve politike stranke, medije, sveuilita, kulturna i portska drutva, civilne udruge itd. Danas se pretpostavlja da je u Hrvatskoj vie od stotinu masonske brae, na elu s velikim majstorom Draganom Kukavicom, biznismenom i elnikom Hrvatsko-amerikog drutva, koja djeluju kroz masonske loe u Zagrebu, Rijeci, Varadinu, Osijeku, Splitu itd. Meutim njihovi regrutni centri su mnogobrojne masonske filijale zakukuljene filantropskim nakanama, poput Rotary i Lions klubova, izniklih diljem Hrvatske. Velika loa Hrvatske priznata je od mnogih velikih loa sa svih pet kontinenata (8. prosinca 1999. godine priznata je od Velike loe Engleske), a moda je najvee priznanje dobila 8. prosinca 2007. godine (na blagdan Bezgrenog zaea Blaene Djevice Marija) kada su se u Zagrebu okupili masoni itavog svijeta na proslavi 230. obljetnice prve Velike loe Hrvatske, odnosno desete obljetnice obnovljene velike loe. Ne samo da je masonstvo uruilo slojeviti i mastodontski pokret HDZ, ono je ozbiljno uzdrmalo dostojanstvenu i pomirbenu Tumanovu Hrvatsku. Nije se na subverziji Hrvatske radilo samo putem osvojenih novina, radija i televizije u kojima su se isticali potomci jugounitaristikih predaka, ve se masonstvo uvuklo i u samu stranku pokojnog predsjednika. Svi ti masoni i masonski kandidati unutar HDZ-a tajno su se sastajali u loama s masonima iz drugih stranaka meu kojima je bilo i onih kojima Hrvatska nije bila nimalo blizu srca. Osim to je poznat kozmopolitizam i nehrvatstvo hrvatskih masona, poznat je strogi hijerarhijski ustroj masonskog sustava. Stoga je potpuno jasno koga e HDZ-ov mason slijediti u svom politikom svjetonazoru i djelovanju: ne svoju stranku i dr. Tumana, ve velikog majstora. ak se je i unutar samog HDZ-a osjealo rivalstvo dviju masonskih struja, u javnosti gledano kao rivalstvo naklonosti Francuske i SAD-a, kao rivalstvo Hrvoja arinia i Gojka uka, a u stvarnosti rivalstvo francuskog Velikog Orijenta i kotskog masonskog reda. Na kraju krakova masonske hobotnice masonstvo je stvorilo eskadrile sitnih glodavaca koji uvjereni da ine vanu stvar u stvari nagrizaju i razaraju hrvatsko nacionalno bie.

203

Registriralo se u Hrvatskoj oko trideset tisua svakojakih udruga i zadruga, odbora i drutava, tko zna sve za kakva prava. Ako se izuzmu sva portska, braniteljska, ista filantropska i druga opravdana drutva, ostaje oko est tisua nevladinih udruga koje imaju posebno poslanje. Te udruge se financiraju izvana (jedno od najpoznatijih je Otvoreno drutvo Hrvatska svjetskog manipulatora i kriminalca Georga Sorosa, lana CFR-a i Bilderberga), a elnici tih dragovoljnih udruga su jako dobro plaeni zaposlenici. Normalno je da nitko ne poklanja novac nekomu ako ne trai neto za uzvrat, poglavito ne strane tajne slube koje ih financiraju. Stoga je i zadatak tih nedodirljivih i ekskluzivnih, gotovo elitnih klubova da, toboe borei se za demokratizaciju drutva, iskljuivo blate i pljuju po svojoj dravi, po svemu onom to je za njih malo vie desno, nacionalno, katoliko, tradicionalno, obiteljsko itd. Pored toga nisu rijetki meu tim veleizdajnikim udrugama oni koji iskaljuju i neskrivenu mrnju prema Domovinskom ratu i ljudima koji su stvorili hrvatsku dravu. Ti pilei mozgovi, sitni samodopadni konformisti, esto nisu ni svjesni svog iskonskog poslanja, kao i nepobitne injenice da niti jedan stranac ne moe nanijeti toliko zla svojoj dravi kao strani plaenik. Doao je kraj tumanizma. Zavrnoj razgradnji Hrvatske su se irom otvorila vrata. Zakucan je avao u lijes hrvatskog ponosa, samopotovanja i samosvojnosti. Hrvatska e uskoro postati zemlja puna kompleksa malodunosti i beznaajnosti u kojoj e se sustavno dezintegrirati hrvatsko nacionalno bie i zamjenjivati teze o zloincima i optuenima. Hrvatska e postati mediokritetska, sluganska i podatna zemlja kroz koju e nesmetano prolaziti protuboja ila kucavica Ujedinjenog Kraljevstva. Nije bolju najavu jedne druge Hrvatske mogao dati grad Zagreb podizanjem crnog obeliska (masonske piramide) u ast devetstote obljetnice grada 1995. godine. Na trgu Stjepana Radia u ulici Hrvatske bratske zajednice u reiji Lions Cluba Kaptol otkriven je velebni spomenik zagrebakim masonima. Teko da se takvo arhitektonsko rjeenje dogodilo sluajno. Zar tadanji ministar kulture Boo Bikupi nije bio upuen u pravo znaenje te graevine? Ili je ipak dobro upuen?

Arhitekti podvala i opsjena

Glavnim epigonima okultnog Okruglog stola u ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, meu itavom plejadom duobrinika za Jugoslaviju, moemo smatrati lorda Petera Carringtona i lorda Davida Owena. Kao istaknuti lanovi Komiteta 300 i Trilateralne komisije ne samo da su upravljali ratnom krizom, ve su je i produbljivali kako bi nizom smiljenih poteza produivali rat, a time vrili odreena testiranja koja e posluiti u konanom globaliziranju svijeta uspostavom Novog svjetskog poretka. Lord Carrington je poznati velemajstor prijevara (Argentina, Juna Afrika, Rodezija itd.), rodbinski je vezan na najbogatiju obitelj svijeta, Rothschild, a svoj svjetonazor je neskriveno dokazao izgradnjom poganskog boanstva ispred svoje kue. Carrington je elnik NATO-saveza, lan RIIA-e i Bilderberg grupe, poznat po provoenju smjene bive britanske premijerke Margaret Thatcher (jedne od rijetkih britanskih politiara naklonjenih Hrvatskoj), poto se premijerka odupirala stvaranju ujedinjene Europe, prvoj fazi jednosvjetske drave. On je bio predsjedatelj Mirovne konferencije Europske Zajednice za bivu Jugoslaviju, neskriveno naklonjen Slobodanu Miloeviu. Zanimljivo je da su tijekom mirovne konferencije, dok je Carrington govorio o nekom tobonjem neodreenom miru, na njegov mig srpske okupacijske snage zauzimale nova podruja Hrvatske.

204

Imenovanjem Carringtona za predsjedavajueg Konferencije o Jugoslaviji klonirala se situacija iz doba Drugog svjetskog rata. Ba kao to su onda Churchillovi odanici Fitzroy MacClean, Randolph Churchill i William Deakin stigli meu Titove partizane kako bi dali potporu jugoslavenskom jedinstvu, ta je misija ovaj puta namijenjena lordu Peteru Carringtonu. Umjesto Titovih partizana sada su tu bili Miloevievi partizani. Lord David Owen, ministar vanjskih poslova Velike Britanije i lan RIIA-e, imenovan bio je za mirovnog posrednika u bivoj Jugoslaviji. Owen e ostati obiljeen svojim zloinakim zahtjevima hrvatskom vodstvu u korist Srbije, primjerice poput insistiranja da Hrvatska prepusti Baranju Srbiji, da Republika Srpska dobije izlaz na Jadran od Motovuna do Prevlake, da se Hrvatska odrekne 20 kilometara svog teritorija juno od upanje za srpski koridor izmeu Republike Srpske i Srbije, da istona Slavonija bude kondominij (zajednika uprava Hrvatske i Srbije) i sl. Svakako je lord Owen najzasluniji za inscenirani rat izmeu Hrvata i Muslimana-Bonjaka. Njegovim planom (Owen-Vanceovim) politikog rjeenja u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je smiljeno Muslimanima namijenjeno svega 32,3 % teritorija, Muslimane se izazvalo za njihovo intenzivno naseljavanje svojih izbjeglica protjeranih sa srpskih podruja na hrvatski teritorij. Hrvatima je kao kukavije jaje podvaljeno pravo na 25,4 % povrine Bosne i Hercegovine, to objektivno nisu mogli zadrati zbog viestruko manjeg puanstva od Bonjaka. Pokoljem u Ahmiima, koji su izvrili engleski vojnici, a o kojem je prvi pisao Marko Barii u tjedniku Danas, 16. srpnja 1993. godine, rat izmeu prirodnih saveznika postao je neizbjean. Lorda Owena je posebice krasilo veliko prijateljstvo s Radovanom Karadiem i Jovanom Rakoviem. Svakako nije jedini razlog tog prijateljstva bio to su sva trojica bili psihijatri po profesiji, niti to su svi bili veliki mrzitelji hrvatskog naroda, ve i neto sasvim drugo. Svi su oni bili masonski okultisti koji su sanjali jednosvjetsko kraljevstvo Antikrista. Nakon Rakovieve smrti, u njegovoj vikendici kod Primotena pronaena je izuzetno opirna okultno-magijska biblioteka visoke kolekcionarske vrijednosti. Osim toga, prema nekim tvrdnjama, Rakovi je, kada je pronaen mrtav kraj Dunava u Beogradu, u ruci drao knjigu magije. To dovoljno govori i o ostaloj dvojici! 126 U itavom britanskom Donjem domu osjeao se iskljuivi prosrpski naboj potpomognut izrazitim utjecajem srpskog lobija, uglednih britanskih graana potomaka srpskih etnikih izbjeglica u Veliku Britaniju nakon Drugog svjetskog rata. elni ovjek Donjeg doma sir Bernard Braine je 1992. godine u britanskom parlamentu izjavio: Tijekom dva svjetska rata Srbi su od samog poetka bili nai odvani saveznici... Ne moemo ne suosjeati sa Srbima. Moramo se prisjetiti da su Hrvati u nacistikim odorama poubijali golem broj Srba. U srpskim umovima sjeanje na to jo uvijek ivi. Drugi prvak Donjeg doma Julijan Amery meu ostalim izjavljuje: Srbi su izvanredan narod... sjajna zemlja sjajnih ljudi, a odluke koje moramo donijeti mogle bi nas odvesti na njima suprotnu stranu. U isti koloplet su se uklopili i zastupnik Laburistike stranke Robert Wareing, predsjedatelj svestranake Britansko-jugoslavenske skupine, zatim ekipa koja je esto posjeivala bivu Jugoslaviju na troak Srbije: John Reid, ministar oruanih snaga, David Clark, David Faber, Eric Martlew, Robert Wareing, Andrew Robathan, Tony Benn, Edward Leigh, Don Foster i mnogi drugi. Britansko masonstvo konstantno je kroz Donji dom guralo tezu o teoriji urote, odnosno o skrivenim namjerama Njemake glede preuranjenog priznanja Hrvatske. Ta teza je postala najobljubljenija u javnom mnijenju Velike Britanije, poglavito kad se provodila rasprava o odgovornosti za rat u bivoj Jugoslaviji. Takva je insinuacija samo jo vie podgrijavala naklonost javnosti prema saveznicima Srbima, odnosno osudu prema Hrvatima kao saveznicima Njemake. Glavni demonstratori te teze bili su mnogi bilivaligni Srbi, posebice
126

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka, Biblioteka Dva Srca, Zagreb, 2006., str. 726.

205

John Kennedy (Radoje Gvozdanovi) i John (Jovan) Zametica. Kennedy se rodio u Beogradu, a 1993. godine zaposlio se kao osobni tajnik princa Michaela od Kenta. Postao je zastupniki kandidat konzervativaca za Barking te je radio kao autant ministra Johna Moora. Kenedy je djelovao samostalno i bio glavni organizator estih putovanja britanskih parlamentaraca u Srbiju, kao i na podruja BiH pod kontrolom Srba. Jasno da je zbog svog lobiranja esto i izdano nagraivan. John Zametica, zaposlenik Meunarodnog instituta za strateka istraivanja, bio je prvi komentator na britanskoj televiziji glede graanskog rata u bivoj Jugoslaviji. Zbog svoje objektivne upuenosti imao je izravan upliv u sve britanske medije kojima je davao besplatne komentare i upute. Cjelokupnu srpsku politiku i novinarsku svitu doekivao je u Londonu te im osiguravao pristup britanskim medijima. Danas je ugledni predava europske sigurnosti na Westminsterskom sveuilitu. 127 Svakako je nuno spomenuti i tzv. akademsku Zakladu lorda Byrona za balkanska istraivanja. Ta lobistika zaklada, iji su elni ljudi bili sir Alfred Sherman (predsjedatelj zaklade i savjetnik Radovana Karadia), dr. Sra Trifkovi, roen u Beogradu, a kolovan u V. Britaniji (izvrni ravnatelj zaklade i savjetnik Biljane Plavi), Michael Stenton i Ronald Hatchael, imala je iskljuivi cilj da kao struna skupina osigura pristup britanskim medijima kako bi se o graanskom ratu na tlu bive Jugoslavije objektivno informiralo. Stoga je posve razumljivo da su tijekom itavih ratnih dogaanja u bivoj Jugoslaviji britanski i srpski tisak bili dva brata blizanca. Sline ekstremne zaklade u kojima dominira srpski lobi postoje u SAD-u: Juna liga, Rockford institute (inozemni urednik asopisa Chronicles koji izdaje Rockford institute je Sra Tripkovi) i Kongres srpskog jedinstva; u Italiji: Sjeverna liga, koja je koalicijski partner u Berluskonijevoj vladi; itd. Drugi krak masonske hobotnice Komiteta 300, ameriko masonstvo, takoer je rezolutno branilo cjelovitost Jugoslavije. George Bush stariji osobno je dao zeleno svijetlo Miloeviu da urno pokori itavu Jugoslaviju. Za njega je zloinako osvajanje Hrvatske i Bosne i Hercegovine bio samo krvavi graanski rat. Meutim, glavni kormilar rata i mira na prostorima bive Jugoslavije bio je veliki majstor Henry Kissinger, laureat Nobelove nagrade za mir (da nije odve tragino bilo bi itekako smijeno) i najuplivaniji ovjek svih elitistikih masonskih organizacija. Preko svog kluba Kissinger Associates, Kissinger je diktirao redoslijed dogaaja u Hrvatskoj i BiH koji su se tek trebali dogoditi. Za provoenje planiranih strategija bili su zadueni njegovi doglavnici, Lawrence Eagleburger, pomonik ministra vanjskih poslova SAD-a, zaduen za Balkan, i Cyrus Vance, bivi dravnik tajnik SAD-a, lan Bilderberga, CFR-a i Trilateralne komisije. Poznato je da su obojica, meu ostalim, estoko zaprijetili Njemakoj ekonomskim mjerama ukoliko bude priznala Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Ne smije se izostaviti jo jedan mrzitelj Hrvata, a to je dananji vedski ministar vanjskih poslova Carl Bildt. Zanimljiv je bio njegov vrtoglavi uspon u nevidljivoj svjetskoj vladi Bilderbergu. Kada je financijski manipulator Georg Soros planski napao vedsku valutu krunu, kod veine veana se pojavio strah od financijske i ekonomske izolacije. Tada stvar u svoje ruke preuzima lider liberalno konzervativne stranke Carl Bildt i vedska preko noi zaboravlja svoju nezavisnost te se 1995. godine nala u Europskoj Uniji. Upravo Bildt postaje jedan od kljunih mirovnjaka za bivu Jugoslaviju. Dok je na jednoj strani imao puno razumijevanja za srpske zloine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovim te bio pun hvale za bosanske Srbe, poglavito za Biljanu Plavi (vidljivo i po sramno malo godina provedenih u zatvoru, i to sluajno ba u vedskoj), nakon oslobodilakih akcija Bljesak i Oluja od NATOa je traio vojnu intervenciju na Hrvatsku kako bi se ouvala tzv. SAO Krajina. Za njega su hrvatske oslobodilake akcije bile Tumanov odabir ratne opcije kojima hrvatska vojska
127

Carole Hodge: Srpski lobi u Velikoj Britaniji, Naklada Stih, Zagreb, 2006., str. 17., 25., 28., 34., 81. i 105.

206

okupira podruja naseljena Srbima. Stoga predsjednik Tuman, kao i svi odgovorni za te zloinake pothvate moraju biti najstroe osueni. Upravo taj Bildt, koji sa neskrivenim prezirom gleda na Hrvate, dogovora konano politiko rjeenje za Bosnu i Hercegovinu. Dok u Butmiru pokuava smanjiti jaz izmeu Srbina Dodika i Bonjaka Silajdia, onog treeg nita ni ne pita. Hrvatski narod za njega ne postoji. Meu mnogim masonskim misionarima koji su vrljali Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom tijekom rata spomenimo jo neke: Norveanina Thorvalda Stoltenberga, biveg poslanika UN-a za bivu Jugoslaviju (Bilderberg i Trilateralna komisija); Amerikance, nezavisnog pregovaraa Jimmyja Cartera (Trilateralna komisija i CFR), amerikog diplomata i bankara Richarda Holbrooka (CFR, Trilateralna komisija i Bilderberg), dravnog tajnika Warena Christophera (CFR, Trilateralna komisija), amerikog ambasadora u Beogradu Warrena Zimmermana (CFR), tadanjeg predsjednika Billa Clintona (CFR, Trilateralna komisija i Bilderberg), itd. 128 Romansko masonstvo nije nimalo zaostajalo za anglosaksonskim i amerikim masonstvom u nastojanju ouvanja cjelovite Jugoslavije, kao i u pritiscima na Njemaku i Austriju glede priznanja Hrvatske. Najvei protivnik bilo kakve hrvatske samostalnosti bio je jedan od najveih masona i ezoterika 20. stoljea, francuski predsjednik Francois Mitterrand. Mitterrand je sustavno isticao u europskoj diplomaciji kako Hrvati ne smiju dobiti svoju dravu jer su bili saveznici centralnih sila u Prvom svjetskom ratu, kao i nacistike Njemake u Drugom svjetskom ratu. Istodobno je naglaavao kako su Srbi u oba svjetska rata bili saveznici Francuske i Velike Britanije te da stoga moraju i dalje imati vodeu ulogu u Jugoslaviji. Hrvatska je bila saveznica nacista, a ne Srbija, cinine su rijei francuskog predsjednika pred sam pad Vukovara koje e trajno zacementirati ulogu podanikog Hakog suda u nebuloznim i nakaznim slojevitim kriterijima pri suenjima za ratne zloine. Za Mitterranda je znakovita njegova posjeta Sarajevu 28. lipnja 1992. godine. Mnogi nisu na taj datum obraali pozornost, no njegov posjet isplanirano se dogodio tono na obljetnicu masonske zavjere u izvrenom atentatu na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferninanda 1914. godine. To je i ovaj puta znakovito trebalo pokazati da Srbima pripada Bosna i Hercegovina. Trebalo je samo pogurati rat izmeu Hrvata i Bonjaka. Svakako se nuno podsjetiti i na ve spomenutog gnusnog mrzitelja Hrvatske, talijanskog ministra vanjskih poslova, visokopoziciranog masona Gianni De Michellisa koji je uoi samog rata u bivoj Jugoslaviji imenovan efom ministara vanjskih poslova EU. Ne samo da je De Michellis itavo vrijeme rata podupirao srpsku agresiju te izravno radio u korist Miloevievog zloinakog reima, on si je dao pravo da i estoko kritizira Svetog Oca radi presedana u diplomaciji Svete Stolice kojim je Vatikan prvi priznao Hrvatsku kao suverenu dravu. De Micchellis se ni jednog trenutka nije mirio s priznanjem Hrvatske. On jo i danas zagovara proirenje Europske Unije istovremeno na itavu balkansku regiju, odnosno sve prihvatljiviji tzv. Zapadni Balkan, u kojoj e nestati ne samo kopnene granice bive Jugoslavije, ve i morske, ime e Jadran postati europsko more na koje e jednako pravo imati sve lanice balkanske regije.

Semir Osmanagi: Piramida moi na Planeti, Kissinger i lanovi, Inc, http://www.alternativnahistorija.com/ah3.html

128

207

Dravnik dr. Franjo Tuman U najodlunijem trenutku hrvatske povijesti pojavio se ovjek koji je jedini mogao ostvariti vjekovni san hrvatskog naroda, Hrvatsku suverenu i samostalnu, dr. Franjo Tuman. Da nije bilo njega nekakva bi Hrvatska moda i postojala, ali zasigurno sa srpskom dravom u njoj. U svoju stranku HDZ okupio je areno drutvo politikih protivnika, od emigrantske desnice do udbake ljevice koja je u pravilu bila posluni podanik svjetskog masonstva. U javnosti je ak fascinantno djelovala pomirdbena harmonija ustaa i partizana koja je imala presudni znaaj u najkritinijim trenucima hrvatske povijesti. Bio je to samo privid jer uskoro stara garda (Manoli, Boljkovac, Degoricija itd.) preuzima najznaajnije funkcije u stranci, nastojei ju usmjeriti jednim drugim kursom. Osim toga taj sklad nije dugo trajao i iz jo jednog razloga, jer je u pobjedniki pokret nekontrolirano nahrlila raznorodna svita konformista, sebeljubaca i trgovaca koji u rat nisu ili s pukom i torbicom, ve s pukicom i torbetinom. Tumana moemo smatrati ocem Domovine, jednako kao Starevia, s tom razlikom to ju je on i stvorio. Moemo ga smatrati jedinim dravnikom nove Hrvatske, jer svi oni u njegovo vrijeme, a tako i poslije, ipak su samo politiari. On je jo trideset i pet godina prije Domovinskog rata prorekao u svojoj knjizi Velike ideje i mali narodi sumrak vienacionalnih drava, ukazujui da mali narodi nisu manje vrijedni od onih drugih i zbog toga im je nuno sauvati vlastiti identitet. Upravo su mu te spoznaje pomogle da lukavstvom nadmudri zloinca Miloevia i njegove pomagae u meunarodnoj zajednici. Pritisnut raznim sumanutim ucjenama izvana, razdorom u vlastitim redovima (poznati pu Mesi-Manoli), esto je morao potpisivati i sramne kompromise koje su mnogi smatrali nacionalnom izdajom. Davao je neprincipijelne ustupke u raznim pregovorima i naoko sklapao tetne sporazume to je stavljalo u sumnju hrvatski narod. Ali sve je to bio odlian manevar, kupovanje vremena i taktiziranje dok ne osnai hrvatska vojska. Kod svih tih zbunjujuih ustupaka u pokerakoj igri, dr. Tuman je duboko bio svjestan da se samostalnost i cjelovitost Hrvatske moe ostvariti samo vojnom pobjedom. Upravo je u tome njegova veliina i zato je on jedini hrvatski dravnik. 129 Znakovito je da su dr. Tumana neskriveno mrzili, kako hrvatski idovi (klan obitelji Goldstein, Mirjana Gross, Dunja Richtman, Ljubo R. Weiss, Slavko najder i dr.), tako i europske i amerike idovske zajednice, kao i izraelsko politiko vodstvo. Nije se tu samo radilo o navodnom antisemitizmu, odnosno o istini koja najvie boli, glede Tumanove knjige Bespua povijesne zbiljnosti, ve i o neem drugom. U spornoj knjizi Tuman je iznosio neoborive dokaze marksista i antifaista Ante Cilige, zatoenika jasenovakog logora, u kojima je Ciliga tvrdio da su idovi bili dio represivnog aparata u logoru, odnosno da su suraivali s uvarima i upravom logora na tetu drugih logoraa. Pored toga, Tuman u knjizi praktiki dokazuje kako je idovski univerzalizam neprirodan i da je stoga kroz povijest esto bio ekskomuniciran i proganjan. Osnovni razlog negativnog stava idova prema Tumanu, kao i krajnje rezerviranog prema suverenoj Hrvatskoj i zloinima srboetnikog reima nad Hrvatima, bio je svakako puno dublji. idovskom masonstvu B'nai B'rith, jednako kao i britanskom masonstvu, bilo koji dravotvorni hrvatski dravnik i samosvojna suverena Hrvatska ugroavali su masonsku transverzalu London-Jeruzalem. Osim toga poznata je u idova uroena simpatija prema Jugoslaviji, odnosno prema komunizmu i staljinizmu ije zloine nisu nikada realno osudili. Iako su se poetkom rata u Hrvatskoj idovske zajednice diljem svijeta trudile ne opredjeljivati, jasno se osjeala naklonost prema srpskoj strani, to se moe pripisati doktri129

Zdravko Tomac: Tumanizam i mesiizam, Nominativ, Zagreb, 2007., str. 18., 117. i 234.

208

narnom vjerovanju kako su za vrijeme Drugog svjetskog rata Srbi titili idove, a Hrvati ih ubijali. Uzaludne su bile Tumanove isprike idovima (21. sijenja 1992. godine Kongresu SAD-a, 14. veljae 1994. godine krovnoj masonskoj loi B'nai B'rith, itd.), kao i imenovanje mnogih ministara i visokih dunosnika idova u vladama republike Hrvatske. Prolo je vrijeme dvorskih idova, poglavito za Hrvatsku. ak i Tumanov ispravak Bespua povijesne zbiljnosti nije urodio plodom. Iako su se poetkom rujna 1997. godine uspostavili diplomatski odnosi izmeu Hrvatske i Izraela, ljubav izmeu te dvije zemlje je procvjetala tek poslije smrti dr. Tumana, u jednoj sasvim drugoj Hrvatskoj. Ono to se dr. Tumanu najvie zamjera, osim izmiljenog dijeljenja Bosne i Hercegovine, fantomska je kriminalna pretvorba i privatizacija u Hrvatskoj. Zanimljivo je da su upravo oni koji danas zbog nje najvie kritiziraju predsjednika Tumana i HDZ, najglasnije traili da se ona urno provede. Jasno je da je Tuman bio i pritisnut ikakom kolom, hitnom preobrazbom hrvatskog gospodarstva, no je li imao alternative liberalnom kapitalizmu i kolonijalnoj globalizaciji? Svakako je na Tumana utjecao boravak u SAD-u 1966. godine, kada je kao direktor Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske (IHRPH) boravio na Harvardu. Tu se pod pokroviteljstvom International Seminar oj Harvard University odravao meunarodni seminar na kojemu su sudjelovali znanstvenici iz itavog svijeta. Ne treba posebice ni naglaavati da se tada Tuman susreo i s velikim majstorom Henryjem Kissingerom, koji je na njega ostavio snaan dojam. Upravo je taj posjet SAD-u kljuan za njegovu preobrazbu, vjerujui od tada da Hrvatska nema alternative izuzev ukljuenja u liberalni kapitalizam i sveopu globalizaciju. Oduevljen Kissingerovim zlokobnim vizijama, Tuman se vrativi se u Zagreb usudio rei svom tajniku: Sve ovo kod nas je glupost. Jedini pravi drutveno-ekonomski sistem je kapitalizam! Upravo zbog njegovog nepoznavanja prave naravi kozmopolitizma masonstva, koje nije nita drugo od sveope globalizacije slobodnog trita, itav koncept preuranjene preobrazbe hrvatskog gospodarstva neslavno je zavrio. Tumanova krilatica o dvjesto hrvatskih obitelji kao stupu hrvatskog gospodarstva doekana je krajnje podozrivo i ope neprihvaeno. No Tuman zasigurno nije mislio na nezakonit dolazak do imovine tih dvjesto eminentnih gospodarstvenika, ve je naivno vjerovao da e hrvatsko gospodarstvo u hrvatskim rukama moi sauvati hrvatski suverenitet i integritet u predstojeim integracijama. Mislio je da Hrvatska kao suverena i samosvojna zemlja moe stupiti u meunarodne integracijske procese, NATO, EU (u Tumanovo vrijeme Europska Unija je jo bila ekonomska zajednica suverenih drava, a ne politika naddrava, ime se lake shvaa Tumanova tenja prema EU), odnosno u Novi svjetski poredak. Zaslijepljen svojim oduevljenjem iz Harvarda nije shvatio da je nespojivo ono to je nemogue. Da bi ijedna tranzicijska drava, a poglavito Hrvatska, zala u integracijsku obitelj, nuno ju je rasprodati masonskim konglomeratima. Danas je Tumanova iluzija o dvjesto obitelji koje e vladati Hrvatskom postala stvarnost. Meutim, meu tih dvjesto niti deset nije hrvatskih. I nema nikog tko to ne prihvaa! Kako je vrijeme odmicalo Tuman je sve vie shvaao zabludu neoliberalnog kapitalizma i pokuavao se odupirati totalnoj hrvatskoj rasprodaji. to se vie odupirao, izolacionistiki prsten se sve vie stezao oko Hrvatske. Istodobno se poeo puno vie zanimati za masonstvo u njegovoj stranci i u oporbi, povezujui ga s inozemnim masonstvom za koje je uvidio da je najvei neprijatelj hrvatske drave. Tako je meu osobama od povjerenja sve vie poeo napadati masonstvo, smatrajui da je za masonstvo samosvojna Hrvatska lo primjer drugim dravama. Da je elio to vie saznati o hrvatskim masonima moda zorno govori i njegov posjet Splitu 1998. godine, prigodom Papina posjeta, kada je zapitao splitskog upana Branimira Lukia je li mu poznato je li Vlatko Pavleti mason. 130
130

Ivan Mui: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001., str. 626.

209

Za upitati se to je Tuman naslijedio, a to ostavio iza sebe. Naslijedio je urueno gospodarstvo, Hrvatsku u sastavu Jugoslavije, Hrvatsku bez oruja dok je osvajaki velikosrpski rat bio pred vratima. Usprkos golemim izdatcima za stvaranje Hrvatske vojske koja e pobijediti u velianstvenom ratu, zbrinjavanju gotovo milijun prognanika i izbjeglica, ratnim i gospodarskim fantomskim profiterima, obnovi razruene Hrvatske, ostavio je Hrvatsku sa svega osam milijardi dolara vanjskog duga, od ega je oko etiri milijarde naslijedio. U takvoj, od strane hrvatskih europejaca obino kritiziranoj Hrvatskoj, Hrvatska nije ni dana osjetila oskudicu bilo kojeg proizvoda, a kamoli nestaicu. Inflacija je zaustavljena na razini od 2 do 4 %, to je bio rekord u Europi, a graanima je vraena stara zaleena devizna tednja. Devizni depoziti su s nitice porasli na vie od 3,5 milijarde dolara, a bruto proizvod Hrvatske rastao je rekordnom stopom od 14 % godinje (s 8 milijardi dolara 1992. na 40 milijardi dolara 1999. godine). Vrijedna pozornosti je usporedba prosjene plae s drugim zemljama u tranziciji. Dok je u Hrvatskoj prosjena plaa krajem 1999. godine iznosila 610 dolara, u Poljskoj je bila 380, ekoj 370, Maarskoj 340, Estoniji 300, Slovakoj 270, Rumunjskoj 120, Bugarskoj 110, a u Rusiji 60 dolara. 131 Spoznajom zablude u neoliberalni kapitalizam i itavu nadolazeu globalizaciju, promijenio se Tumanov odnos i prema Katolikoj crkvi. Dr. Franjo Tuman, doavi na mjesto predsjednika drave, odmah je shvatio vanu ulogu Katolike crkve u Hrvatskoj, koja je doivljena kao primarni politiki subjekt, no isprva nije u potpunosti spoznao istinu vjere, kao ni shvatio Crkvin iskonski mistini karakter. Kako se predsjednik oslobaao zabluda masonskog neoliberalizma, rasla je u njemu spoznaja o pravom poslanju Crkve. Neizbjenim utrnuem svijee njegova ivota u njemu se dogodilo istinsko unutarnje prosvjetljenje i spoznaja o vjenosti u koju odlazi. 132 Otiao je Tuman, ponosno i zadovoljno, iako poput Mojsija nije doivio da Hrvatsku uvede u obeanu zemlju. Dravnitvo i jednog i drugog iscrpilo se izlaskom svog naroda iz ropstva. Za ostalo vie nije bilo snage. Tuman nije svoju dravu uspio uiniti dugotrajno opstojnom. Okruen je bio ulizicama i podanicima Komiteta 300, koji su, jedva doekavi njegovu smrt, urno pristupili rashrvaenju hrvatskog naroda, hrvatske svetinje pretvarajui u najveu sramotu, a Domovinski rat u zloinaki pothvat. Proces gnusne i radikalne detumanizacije mogao je poeti, ime Hrvatska postaje zemlja povijesnih apsurda. Kulminirao je neukus, ljudska zluradost, a povampirene horde poraenih snaga Domovinskog rata dolaze na svoje. Ocrnie ga masonski podanici kao diktatora, a za njegovo vrijeme niti jedan lanak ili novine nisu bile zabranjene iako su ga pojedini veleizdajniki plaenici permanentno ismijavali i krstili pogrdnim epitetima, za razliku od danas kada se novinari uhiuju ili proglaavaju ovinistima, a voditelji smjenjuju, jer su se usudili taknuti u posttumanove demokrate na vlasti. Proglaavali su ga smetnjom ulaska Hrvatske u Europsku Uniju samo zato to je htio samosvojnu Hrvatsku, a usprkos svemu to ti isti danas ine kako bi se dodvorili toj istoj EU - a tko zna to e jo morati rtvovati, ega se sve odrei, kako se jo poniziti, kako jo pokorniki puzati - od Unije jo nita. Ne zbunjuje ponaanje svih tih hrvatskih masona, masonskih kandidata i masonskih poslunika u posttumanovoj Hrvatskoj, bilo da su na vlasti ili u oporbi (u Hrvatskoj vie ne postoji niti jedna desna demokranska parlamentarna stranka), koji papagajski ponavljaju najveu podvalu hrvatskom narodu, onu o ulasku u EU kao o krajnjem civilizacijskom dostignuu Hrvatske, gdje e isti svoje izdane saborske plae zamijeniti jo mnogostruko veim u Europskom parlamentu, a da moda ni sami nisu svjesni da Hrvatsku umjesto u obeanu zemlju vode u babilonsko suanjstvo. Zbunjuje neto drugo. Pasivnost hrvatskog
131 132

Dubravko Jeli: 100 krvavih godina, P. I. P. Pavii, Zagreb, 2005., str. 316.i 322. Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka, Biblioteka Dva Srca, Zagreb, 2006., str. 132. i 142.

210

puka, koji se zombiziran medijskom istinom i samljeven u rvnju neoliberalnog surovog ropskog sustava uljuljao u svojoj nemoi, ponienosti, depresivnosti i malodunosti. Valjda je Tuman prelako doao do hrvatske drave, jer ono to se lako dostigne, izgleda da niti nije isuvie vrijedno. Moda se i sam Tuman prerano dogodio? Meutim, ako ne prije, ulaskom u zlokobnu EU poeljet e hrvatski narod ponovo svog Tumana. A hoe li on doi?

211

III. RASHRVAENA HRVATSKA

Hrvatski kralj Herod

Amerika cionistkinja Madeleine Albright jo je 1998. godine primila u Washingtonu uvenu oporbenu petorku i obeala im sigurnu pobjedu na slijedeim izborima. Mediji, koji su ve dobrano bili pod kontrolom CIA-e i MI6, odradili su svoje te na vlast 2000. godine dolaze oni koji su u najmanju ruku na nezavisnu Hrvatsku gledali s figom u depu. Da bi se upotpunio koloplet hrvatskog suanjstva i dodvoratva, na predsjednikim izborima na ope iznenaenje pobjeuje politiki mrtvac, kontroverzni Stjepan Mesi. Upravo je takav ovjek trebao svjetskoj nadvladi, vic maher koji e svojim armom privui prostoduni hrvatski puk, eutanazirati ga od svih nacionalnih i kranskih vrjednota te ga usmjeriti prema jedinoj alternativi, Zapadu. Mesiev izbor za predsjednika Hrvatske vjerna je preslika izbora amerikog predsjednika Billa Clintona, zastraujui dokaz moi manipulacije, kako se moe utjecati na javno mnijenje, usaditi ovjeku eljeni izbor kao njegov izbor te od autsajdera stvoriti predsjednika. Proces rashrvaenja Hrvatske uz sveopi ushit detumanizacijom urno je krenuo prema preciznim naputcima Komiteta 300. Prvo je bilo nuno obezglaviti hrvatsku vojsku kao najjau utvrdu tumanizma, kao uvaricu hrvatskog grala. Taj podmukli plan vrlo uspjeno je poeo odraivati Mesi, smjenivi dvanaest najuspjenijih i najsposobnijih hrvatskih generala. Zastraujue je kako je ta smjena, koja se izvrila pod izlikom da se vojska ne smije baviti politikom, blagonaklono doekana i kod onog dijela hrvatskog puka koji je donedavno slavio te iste generale zbog velebnih pobjeda u Domovinskom ratu. Jer i smisao ove najgnusnije podvale je u tome da se stvori hrvatska vojska koja politiki ne misli, koja e se odgajati na liberalnom i anacionalnom svjetonazoru NATO-saveza, to je u potpunoj suprotnosti od hrvatske vojske u Domovinskom ratu, koja se odgojila na kranskom i nacionalnom idealizmu i vjeri u Boga te itekako politiki mislila. Da nije bilo tako, nikada ne bi slavno pobijedila mnogostruko jaeg neprijatelja. Depolitizirana i obezglavljena vojska, bez negdanjih najsvetijih ideala, vie nije kadra boriti se za svoju domovinu, ve postaje stroj okupacijskih snaga NATO-a. Doavi na Pantovak, pod budnom paskom Velike Britanije, Stjepan Mesi je postao poput biblijskog kralja Heroda koji je dao odsjei glavu Ivanu Krstitelju i pobiti nevinu djeicu. Mesi ima slinu ulogu. Poto je uklonio jedne generale, nakon to je treesijeanjska vlast iz 2000. godine presramnom saborskom rezolucijom dala pravo Haakom sudu nadlenost nad cijelim Domovinskim ratom, Mesi ima glavnu ulogu u slanju drugih generala u Haag ili na strogo kontrolirana hrvatska sudita. Mesi ide ak i dalje od toga pa na politikom masonskom Haakom sudu, kao svjedok optube na suenju Tihomiru Blakiu, zapravo optuuje dr. Franju Tumana. Jednostavno, Mesi tijekom itavog svog predsjednikovanja nije uspio izai iz sjene prvog hrvatskog predsjednika. Proganjan i optereen svojom nitavnou, glavni mu je cilj bio korumpirati i kriminalizirati dr. Tumana. Dvije svetinje Hrvatske koje je dr. Franjo Tuman uspio ugraditi u hrvatski ustav, Stjepan Mesi je odmah pogazio. Prva je ne ulaziti u nikakve integracijske procese s Europskom Zajednicom ili NATO savezom ako hrvatski narod time gubi svoju suverenost i samostalnost. Poznata nam je uliznika Mesieva politika prema dinom Zapadu, od veleizdajnikog dijeljenja transkripata pod oznakom tajnosti, i onih koje su traili i onih koje nisu traili, do njegovog sustavnog idealiziranja zapadnih standarda koje mi svi moramo 212

dostii (valjda nije mislio na koncentracioni vojni logor u Guantanamu). Tom podanikom politikom Hrvatska je u potpunosti izgubila svoj suverenitet puno prije nego to je zala u Europsku Uniju. Ono jedino ime se moglo trgovati pri ulasku u europske integracije, gubljenje djelominog suvereniteta, umjesto da se pri samom ulasku obilato naplatilo, olako se prepustilo. Ostaje samo ekati kada e britansko masonstvo predvoeno RIIA-om i MI6, zavisno od spremnosti ulaska Srbije u EU, pripustiti i Hrvatsku. Druga svetinja je Tumanov stav prema Srbiji, nemogunost udruivanja u bilo kakve balkanske asocijacije. Tuman je tu bio odrijeit. On je htio trajno rijeiti odnose sa srpskim narodom na naelima ravnopravnosti i dobrosusjedskih odnosa. Meutim, bez krivotvorenja istine, amnestiranja velikosrpske agresije i floskula o podjeli krivnje. Stoga je program britanskog masonstva, koje ve 1993. godine pri britanskoj vladi osniva Odjel za Zapadni Balkan, za vrijeme tumanizma, nakon nepobitne injenice da su Hrvati de facto stvorili svoju dravu, ostao mrtvo slovo na papiru. Mesi je irom otvorio vrata Zapadnom Balkanu. Ta asocijacija postala je danas realitet, poglavito ako znamo da e po usvojenom Lisabonskom ugovoru, radi lakeg politikog djelovanja, manje zemlje koje su lanice EU-e biti administrativno spojene u jedinstvene zemljopisne asocijacije. Mesi je bio zaduen unititi jo neto za to se dr. Tuman svesrdno borio. Prekinuti svaku politiku komunikaciju izmeu Hrvata u Hrvatskoj i Hrvata u Bosni i Hercegovini. Tijekom predizborne kampanje poeli su s Mesiem gnusni antihercegovaki histerini objedi. Taj neukus doskoica i licemjerstva, kao i neskrivene mrnje prema Hrvatima u susjednoj dravi, prouzroio je sveopi hrvatski antagonizam prema Hercegovcima, ali i ostalim Hrvatima iz Bosne i Hercegovine. Stvorila se percepcija kako su ti Hrvati sveopi neradnici, nametnici koji izvrsno ive zbog izdane pomoi poreznih obveznika Republike Hrvatske. Postali su nepoeljni poput tifusara koje treba hitno izolirati i drati ih to dalje od Hrvatske. Stravini su rezultati potpune odbaenosti Hrvata u Bosni i Hercegovini i njihovog guranja prema Sarajevu, gdje bi se valjda trebali izboriti za neka svoja prava. Dok je sve tjenja suradnja Republike Srpske sa Srbijom pod budnom koordinacijom britanskog masonstva, a bonjakog naroda s islamskim dravama koje su u sastavu Trilateralne komisije, malobrojni preivjeli Hrvati u Bosni i Hercegovini vie politiki ne postoje. Arkadijeva linija dvaju svjetova sa granice na Drini nezaustavno se pomakla na granicu na Uni. Pomalo je bilo ironino sluati Mesievo javno zalaganje za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, kao i papagajske kritike upuene Miloradu Dodiku. Ustvari, radi se o najveoj podvali i obmani hrvatskog naroda. Njegovo prijateljstvo s velikobonjakim unitaristom Harisom Silajdiem, kao i njegove este posjete gradovima u BiH s bonjakom veinom, poglavito imaju za cilj dati potporu bonjakim politiarima da od Federacije stvore dravu po Miloevievom receptu, jedan ovjek jedan glas, ime bi se zacementirao proces nestanka Hrvata iz Federacije. Na taj e nain bonjaki unitaristi biti zadovoljeni, dobit e polovinu drave, dok e drugu drati Srbi. Mesievo negiranje Republike Srpske je ista floskula jer o toj neprirodnoj tvorevini Mesia nitko nee sluati. Ona e biti onakva kakvom je odredi Komitet 300. Meutim, fingiranim negiranjem Republike Srpske, Mesi ustvari posredno negira (za to je i zaduen) bilo kakvu primisao o stvaranju hrvatske republike u Bosni i Hercegovini. U tome je smisao bonjako-mesievog prijateljstva. Ali sve je to ve davno zacrtano u Velikoj loi Bosne i Hercegovine koja radi pod patronatom Velike loe Engleske. Prigodom Mesievog spektakularnog dolaska na mjesto predsjednika Republike Hrvatske bilo je raznih glasina o financiranju njegove kampanje. Meu onim najzanimljivijim, govorilo se da mu kampanju financira poznati zatvorenik Hrvoje Petra, zatim neki bogati Bonjaci iz Bea o emu je pisao i sarajevski tisak. No, ako su istinite tvrdnje i o povezanosti Hrvoje Petraa s Harisom Silajdiem glede isporuke oruja iz arap-

213

skih zemalja, onda sve postaje puno jasnije. Stoga je jo jasnija prekonona smjena urednice HTV-ove emisije Dossier Ane Jelini nakon to je 10. studenog 2009. godine ugostila ekonomskog analitiara Darka Petriia. Ne samo da je fascinirajua injenica da je jedino predsjednik Mesi ostao nedodirljiv od svih kritika i bilo kakvih javnih sumnji do samog kraja svog predsjednikovanja, pa i onda kada isplivavanjem mnogih afera u Hrvatskoj vie nitko nije bio nedodirljiv, ve i njegova pregolema prikrivena mo. Dok se neki najvii dravni dunosnici, koji nisu miljenici vladara svijeta, medijski pljuju i blate kao najgori lopovi i kriminalci, iako nikakvih dokaza za takvo to nema, na Mesievu glavu zakovala se aureola pravednika. Da ironija bude potpuna, iz predsjednikog ureda stigla je kritika na ovinista Petriia, uz pismeno uvjeravanje o potpuno transparentnoj Mesievoj kampanji tijekom zadnjih predsjednikih izbora, to je hrvatska javna dalekovidnica bila duna vie puta ponoviti. Meutim, ponovo se radi o jo jednoj podvali. Koliko su gledatelji mogli shvatiti, Petrii nije govorio o sumnjivoj Mesievoj kampanji kod drugih predsjednikih izbora, ve o onoj prvoj. Jasno da je druga Mesieva predsjednika kampanja bila, kako to voli politikomedijski svijet rei, transparentna. Kod druge Mesieve predsjednike kampanje, budui da se unaprijed nazirao pobjednik, mnogi su se naguravali da daju svoj financijski obol Mesiu, tako da je Mesi vjerojatno ak vrio pomni odabir svojih pokrovitelja. Ali problem je ostao kod prve predsjednike kampanje. O tome je Petrii govorio. Pa zar Mesi misli da je nad itavim hrvatskim narodom, osim degutantne detumanizacije, izvrena i lobotomija?

Hrvatska preputena suditu Pilata

Nakon dr. Franje Tumana na vlast u Hrvatskoj dolaze njeni tamniari predvoeni pulenom britanskog premijera i lana Bilderberga, Tonyja Blaira, Ivicom Raanom. Kako rashrvaenje Hrvatske Mesi provodi na ideolokom planu, Raan, uz izniklu kohortu hrvatskih herostrata, to ini konkretnim mjerama. Po hitnom postupku se smjenjuju svi Tumanovi ljudi, ne samo u ministarstvima i dravnim slubama, ve i u svim javnim poduzeima, ustanovama, sveuilitima, prosvjeti, a poglavito u policiji i medijima. U Hrvatsku su na velika vrata umarirali sljedbenici Buddhe, ali onog zloglasnog hrvatskog, Vladimira Bakaria. Kukaviki se skrivajui iza antifaizma, reciklirani komunisti, kao i njihovi bioloki nasljednici, u Hrvatskoj su ponovno nametnuli komunistiki mentalitet nihilizma i iskljuivosti po principu crno-bijelo. Iz trezora su izvaeni i ponovo zaleprali stari barjaci: I poslije Tita, Tito! Preko noi se osuda svih zloinakih ideologija potpuno izvitoperila. Osuda komunistikih zlodjela naglo je utihnula ili se poela pravdati kao sporadina osveta za nacistike, faistike i ustake zloine. ovjek bi mogao i shvatiti te ojaene stare revolucionare koji su, vjerujui da e spasiti ovjeanstvo, rtvovali sebe ideologiji koja je pobila, osudila i deportirala stotine milijuna ljudi. Mogao bi shvatiti osobnu dramu u duama tih pakosnika koji, itav ivot unitavajui i ubijajui, naposljetku dolaze do saznanja da je sve bila stravina iluzija. Meutim, teko bi shvatio histeriju antitumanizma i uzlet uskrslog titoizma da nije upuen kako je upravo to ciljani projekt Komiteta 300, pomou kojega se detumanizirala i ropski pokorila Hrvatska. Pitanje je hoe li Hrvatska na zavretku tog procesa, kada ponizno i sluganski pristupi Europskoj Uniji, kao i sve postkomunistike zemlje nuno morati osuditi sve komunistike zloine? Ipak masonski silnik Tito vrsto povezuje Veliku Britaniju i Hrvatsku.

214

Teze su se izokrenule. Tumana se proglasilo autokratom, destruktivcem, rigidnim desniarom, pa ak i zloincem. Doba njegove vladavine proglaavaju se za deset mranih godina, deset godina faistoidnosti i govora mrnje, deset godina diktature i lopovluka. Meu mnogim umnim povjesnicima, sociolozima, filozofima, izdvojimo zadnjih godina nadahnutog eksperta za ideoloko zastranjenje, izokretanje injenica i krivotvorenje povijesti, patuljastog dr. Tvrtka Jakovinu. Pridjev patuljsti ne odnosi se na njegov sitni rast, radi ega je uvaeni doktor vjerojatno pun kompleksa, zluradosti i ogorenja prema svim veliinama, ve zbog njegovog moebitno patuljastog mozga. Jer drugaije se ne mogu tumaiti njegove gnusne usporedbe Tumana i Tita u kojima krvnik Tito pobjeuje (u Slobodnoj Dalmaciji od 16. veljae 2008. godine patuljasti doktor kae: Tito je jedini svjetski znaajan Hrvat), njegova mrnja prema prosvjednicima Kruga za trg koje naziva deklariranim nacistima, njegovo ogorenje to on zbog Tumana mora ii u poseban red kada ulazi u Europsku Uniju, itd. U tom se ozraju ikaniraju hrvatski branitelji, obezvreuje se Domovinski rat, zanemaruje se i gotovo ismijava hrvatski barjak, a sve nacionalno, kransko i tradicionalno proglaava se desnim. Desno pridaje zastraujuu i ksenofobinu konotaciju svemu onome to nije na tragu pozivistikog neoliberalnog globalizma. Biti desniar, to je postalo neto najsramnije, kao da desna politika opcija vie nije legitimna. To je gotovo tono, ako znamo da se desna politika opcija zalae za suverenost svoje drave i koncentraciju dravne izvrne vlasti. Stoga nije udo da danas u Hrvatskoj vie ne postoji niti jedna politika desna parlamentarna stranka. Praktiki je dolo vrijeme kada se u Hrvatskoj krvavo osvojena sloboda iskoritava kako bi Hrvatska ponovo bila neslobodna. Tko kontrolira prolost kontrolira budunost! Lucidna Orwelova konstatacija iz 1984. najzornije se potvrdila u posttumanovoj Hrvatskoj. Ne samo da zloinac Tito poput plaila lebdi nad Hrvatskom, gdje nova demokratska vlast po hitnom postupku Trgu hrvatskih velikana u Zagrebu vraa ime u Trg rtava faizma, ve titoizam postaje eljeni brend u Hrvatskoj. Iz crvenih lijesova oivljavaju pomahnitale sablasti te se obnavlja bal vampira u uskrsloj Titovoj tafeti uz sjeanje na udoredni Dan mladosti. Bilo bi suvie komino da nije prestrano. Dok se Titova obitelj i njegovi partijski sljednici epure po Brijunima, dokazujui samo kako je svo to najelitnije drutveno vlasnitvo Titova reima ustvari njihova privatna svojina, krivotvorinama nikad kraja. Ponovo svi zloini nisu jednaki zloini, jedni su genocidni zloini, a drugi zloini osvete. A ako je zloin izvren iz osvete onda to i nije neki pravi zloin! Ponovno se manipulira i s mnogostrukim smanjenjem broja stradalih na Bleiburgu i Krinom putu (ojaeni i prestraeni Ivan Fumi tvrdi da je obiao Bleirbuko polje i da je tamo zakopano dvadeset ustaa koji su se sami ubili, da je kod Maribora jo ubijeno 1500 ustaa uvara jasenovakog i drugih logora te da je putem stradalo jo 12.000 do 14.000 osoba), dok se Jasenovake rtve uviestruuju. Detumanizirana nehrvatska Hrvatska prepustila se masonskim sreditima moi, suditima i Pilatima koji e dokazati da pravo i pravednost nisu istoznani pojmovi. Psihologiju Poncija Pilata moemo jasno uoiti nakon to mu je Krist rekao da je doao svjedoiti za istinu, na to je Pilat upitao: to je istina? U tom pitanju Pilat nije pokazao zanimanje i e za istinom, ve lukavi cinizam, poto i nije vjerovao u istinu, ve u pragmatinost. Pragmatika je traila da osudi nevinog ukoliko ne eli izgubiti posao rimskog namjesnika. Pilat jo neto ini, nagodbenjatvo i kompromis izmeu pravde i pragmatike. Predaje Krista na bievanje da bi pokuao zadovoljiti one koji trae osudu i krv nevinoga. Zar se upravo Pilati u Haakom tribunalu ne opredjeljuju za politiki pragmatizam umjesto istine? Zato su toliko razliiti arini za granatiranje Vukovara i Knina? Zato su primjerice generali Veljko Kadijevi i Blagoje Adi, koji su sravnali Vukovar sa zemljom, ne samo slobodni, ve i vojni savjetnici u SAD-u i Kanadi, a generali Ante Gotovina, Mladen Marka i Ivan

215

ermak u hakom zatvoru? Odgovor je poznat za Pilate svih vremena. Manje je zlo osuditi nevinoga nego se zamjeriti monim gospodarima. Stoga i za post-tumanovsku Hrvatsku slobodno moemo rei: Muena pod Poncijem Pilatom! 133

Pripomone poluge masonstva u Hrvatskoj

Za upitati se, tko su glavni epigoni u Hrvatskoj koji su pripomogli porobljavanju Hrvatske, a sada ju kao takvu guraju u provaliju Europske Unije. Neformalna vlast su strane tajne slube koje su nakon smrti predsjednika Tumana itavu Hrvatsku izmreile svojim podanicima. One putem itave vojske stranih i domaih pijuna nezaustavljivo rukovode procesom duhovnog i materijalnog unitenja Hrvatske. Strane obavjetajne slube, poglavito MI6 i CIA, samo su krajnja i vidljiva instanca masonsko-judejskog okultnog vladajueg aparata. Jer ako ve jest Hrvatska, kao faktika dravna injenica nastala usprkos neslaganju tog opskurnog aparata, ona ni u kom sluaju ne smije biti suverena i slobodna. Prvi dodavai stranih obavjetajnih slubi su politiari kao najvei hrvatski herostrati, bilo oni na vlasti ili u oporbi. udovino je ve sluati njihove floskule dodvoravanja EU, kako za Hrvatsku ne postoji druga alternativa, kako Hrvatska pod svaku cijenu im prije mora ui u tu najviu civilizacijsku zajednicu itd. Zasigurno nije razlog takve iskljuivosti naih podanikih politiara samo pusto neznanje ili udnja za dobro plaenom foteljom u Europskom parlamentu, kao i u nekom od komisija ili odbora, ve i neto drugo. Pripadnost okultnom masonskom redu. Prema tvrdnji velikog majstora Velike loe panjolske Josepa Corominasa iz oujka 2006. godine, meu europskim parlamentarcima bilo je 60 % masona. Stoga treba sa zanimanjem gledati hrvatske politiare koji esto obitavaju na Zapadu i obratiti pozornost na njihovo rukovanje sa svojim kolegama. Mnoge emo tako otkriti! Kako je svjetsko masonstvo omoguilo da u velikom stilu na vlast u Hrvatskoj dou Mesi i Raanova estorka, slino je uinilo i u sluaju dr. Ive Sanadera. Poto je Ivica Raan posmjenjivao sve domoljube i bogoljube iz cjelokupnog politiko-drutvenog ivota, obezvrijedio Domovinski rat i ponizio hrvatskog branitelja, presnaan nacionalni otpor bio je smetnja da se proces privede kraju. Za kraj politikog procesa nuno je trebalo poslati hrvatske generale Pilarima u Haag, dovriti kriminalizaciju Domovinskog rata, izjednaiti velianstvene akcije Oluja i Bljesak sa srpskom agresijom te uiniti odreene politikoekonomske ustupke zemljama u okruenju. Za to je bio idealan izbor Ivo Sanader, predsjednik navodno desne politike opcije. Dolaskom Sanadera proces je glatko iao svom kraju jer buntovnih domoljuba i branitelja vie nije bilo (kako da prosvjeduju protiv svojih). Najstranije je bilo to to je Raanova ljudska infrastruktura ostala neokrnjena. Svi oni smijenjeni tumanovci iz Raanovog vremena i dalje su ostali u ropotarnici, a bioloki potomci jugounitaristikih snaga, raznorodni antifaisti, neoliberali, globalisti i internacionalisti, ostali su servisirati, kako slubenu Sanaderovu vlast, tako i neformalnu nadvlast (strane obavjetajne slube) u Hrvatskoj. Meutim, kada se Sanader odtrangao, postao bahati autokrat, isuvie paunast, oslanjajui se uporno na romansko masonstvo te tvrdoglavo se borei za hrvatsku teritorijalnu cjelovitost nepoputanjem slovenskim ucjenama u Savudrijskoj vali, doao je nalog iz puno snanijeg britanskog masonstva. MI6 jednostavno je naredila da odstupi u roku dvadeset i etiri sata. Pored toga to MI6 pronalazi poslunije politike podanike koji e Hrvatsku kao dravu svesti na smijenu satiru, odbaeni Sanader posluiti e kao pedro. Naime MI6 na133

Branimir Luki: Uskrsna refleksija - Jesu li Pilati besmrtni?, http://hakave.org/index.php?option

216

redio je hrvatskom pravosuu da je upravo sada zgodan trenutak da mnoge (davno poznate) gospodarske afere izau na svjetlo dana. Nije to samo kazna Sanaderu, ve i opomena svim drugim hrvatskim dunosnicima kako zavravaju oni neposluni. A Hrvatska e se i dalje lagano uljati prema zlokobnoj EU, dok ne izgubi i zadnju kap ponosa i dostojanstva. Kako su lanano dolazili sve nakazniji uvjeti za ulazak Hrvatske u EU, od uhienja Gotovine, ZERP-a, Savudrijske vale, topnikih dnevnika, doi e na red i jelovnici Hrvatske vojske... Apsolutno najveu odgovornost za suanjski poloaj hrvatske drave, kao i za hrvatski kukaviluk i utnju, ima hrvatska inteligencija. Mnogi su hrvatski intelektualci postali rtve svojih nezrelih emocija, nesvjesne i svjesne zlonamjernosti, tragine nesposobnosti, tragikomine tatine i povijesne dokazane naivnosti. Stoga se s pravom upitati koliko je to uope hrvatska inteligencija, a koliko su tuinski sluge i hrvatski izdajnici koji odgajaju hrvatski narod. Pa zar je uope mogue da je meu tom inteligencijom toliko Hrvata koji tako strastveno mrze svoj narod? Upravo takva inteligencija usadila je Hrvatima da trebaju utjeti, trpjeti i moliti Boga da nam titi tue zakone. Nakon trenutka heroizma u Domovinskom ratu, Hrvati, potomci najhrabrijih ratnika u Europi, sada izvravaju volju tuih politiara, ulaguju se masonskim vlastodrcima i bez pravog narodnog ponosa doputaju najveu hrvatsku sramotu na haakom suditu. Bog osuuje ropstvo, a Hrvati ute na svoje ropstvo. Dok ta utnja postaje sve vei grijeh, pitajmo se ima li jo Hrvata koji su spremni boriti se i poginuti za ovakvu Hrvatsku? 134 Dok hrvatska izdajnika inteligencija odgaja i zombizira hrvatski narod, a ona duga pokorno u zapeku uti, najubojitije oruje Komiteta 300 su knjievnici i farizeji. To je ona umjetnika svita unutarnjih i vanjskih emigranata koja je u vrijeme Tumanovog reima morala napustiti Hrvatsku, ili je vegetirala u raznim inaicama marginalnosti i ekscentara u Hrvatskoj. Osjeajui gorinu u eludcu na bilo kakav spomen hrvatskog domoljublja, najvei hrvatski herostrati, ne skrivajui al za Jugoslavijom, za jednim srpskohrvatskim jezikom, za jednom kulturnom batinom, za jednom umjetnikom pozornicom, opredijelili su se iskljuivo za jedinstvenu tematsku muzu, pljuvanje po Hrvatskoj. Procesom detumanizacije su se proganjani hrvatski disidenti slavodobitno vratili na hrvatski kulturni pijedestal, brkajui se po Brijunima ili se razmeui svojim kozmopolitizmom po raznim forumima, festivalima, sajmovima i tribinama (od tefice Cvek do Bijele vrane). Onih drugih kulturnjaka koji su se borili za suverenu Hrvatsku, danas Hrvatska vie ne treba. Meu masovne jurinike masonskih stranih tajnih slubi (preteito CIA i MI6) spadaju tri poluge drutva o kojima je ve bilo govora, gdje veina sebeljubivih lanova nije obino niti svjesna svog poslanja. To su novoosnovane vjerske sekte, sljedbe i kultovi, milozvuna civilna drutva i udruge, te sve vrste javnih medija. Teko je razluiti koji je segment masovnog upliva masonstva najrazorniji na hrvatskog kranskog ovjeka. Prva poluga, bljutave mjeavine poganizma, istonjakih religija, gnosticizma i ezoterije s abrahamovim religijama, u vidu esto i nakaznih vjerskih vrsta, svojom taktikom obilaziti od vrata do vrata najvea je opasnost za trajni gubitak due kranskog ovjeka. Teko da za takvog ovjeka ima anse za povratak na Boji put spasenja. Druga poluga, nevladine udruge i civilna drutva, koja su pod kontrolom i na platnom popisu stranih obavjetajnih slubi, imaju malo drugaiju zadau. One e skrenuti pozornost hrvatskog puka na esto i marginalne i devijantne skupine i dogaaje, veliajui hedonizam, kvazidemokraciju, ljudska prava, a istovremeno poniavati i ismijavati domoljublje, tradiciju, kranske vrjednote, nacionalne junake i sl. ovjek zaraen tim demokratskim pobudama izgubit e svaki osjeaj za kranske i nacionalne osjeaje te ili upasti u glib zapadnjakih vrjednota ili se, razoaran u
134

Vjekoslav Lasi: Hrvatski Boii i Uskrsi u tuini, Grafika kola u Zagrebu, Zagreb, 1998. i Dubravko Jeli: 100 krvavih godina, P. I. P. Pavii, Zagreb, 2005., str. 252.

217

nepopravljivo i kriminalno hrvatsko drutvo, uukati u svoju malodunost i hrvatsku utnju. Mediji kao glavna masonska poluga imaju najveu mo. Oni ne samo da e poticati, favorizirati i propagirati prve dvije poluge, ve e sustavno zombizirati itatelje, sluatelje i gledatelje svojom istinom, istinom Antikrista. Do eksplozije istine Antikrista po pravilu dolazi prigodom najveih kranskih blagdana, kad hrvatske medije zapljusnu valovi magije, ezoterije, parapsihologije, pa sve do najdevijantnijih hedonistikih predstava i emisija. Stvarne kranske i domoljubne istine tako je sve manje i manje. Ona je zabranjena, zatirana i najstroe cenzurirana. Istina je postala govor mrnje, a najgrublja obmana istine govor ljubavi. Strane tajne slube umreile su sve vanije hrvatske medije, od europejskih i nezavisnih novinara nainili intelektualne prostitutke, a svaki nacionalni i kranski glas naroda stavljen je u izolirani zakutak. Ljudska prava i sloboda medija postali su fikcija, podrugljiva potapalica i floskula. Fenomenologija jednosmjernih ljudskih prava i jednosmjerne slobode medija je prestrana. Taj najgrublji despotizam i medijsko mranjatvo koje zatire svaku klicu drugaijeg miljenja, onog nacionalnog i kranskog, i dalje se meu zombiziranim hrvatskim pukom percipira kao jedina istina. Kao demokracija koju nam je kao najveu civilizacijsku tekovinu darovao ponosni Zapad. O, blaene li prostodunosti! Kada je proces duhovne i materijalne kolonizacije u svakoj zemlji zahvaenoj doktrinarnim promjenama zavren, izabranici vie ne moraju putem tajnih slubi financirati i potpomagati sve te domae izdajnike pripomone poluge. Oito je i Hrvatska na kraju tog procesa. Mnoge svjetske filantropske zaklade, nakon to su mnogobrojne udruge i drutva zavrile prljavi posao, povukle su se iz Hrvatske. Te udruge, ili bolje rei nedodirljiva elitna drutva, koja su nakon rashrvaenja Hrvatske postale sami sebi svrha, pronale se novog financijera. Logino je, da je to sada podanika vlada Republike Hrvatske, koja ima dunost da ih financira (samo od igara na sreu godinje poklanja preko 300 milijuna kuna), a nema pravo ni pitati kuda idu poklonjeni novci. U medijima se takoer opaa znakovita promjena jer su i medijski janjiari odradili posao. Sada vie ne mogu pisati i izvjetavati o zatucanoj i nacionalistikoj Tumanovoj Hrvatskoj, o nedemokratskoj vlasti, o neeuropskim politiarima, o koniarima slobodnog trita, o buntu hrvatskih branitelja itd., jer svega toga nema. Ostale su jo jedino kritike hrvatskih biskupa te Thompsonovi koncerti na kojima uzaludno mikroskopski pokuavaju pronai crnu koulju ili kapu, to je sve skupa oskudno u hranidbenom lancu tih strvinara. A kada toga nema, nema vie ni zanimljivih tiva ni priloga, a onda nema niti posla za sve. Tim vie postaje problem ako se zbog pomanjkanja zanimljivih tema posee za izvjeima o neemu to nije dozvoljeno. Odjedanput se pila okrenula naopako, novinari poinju trajkati i boriti se za ljudska prava. Zanimljivo je bilo gledati te oajnike kako psalmodiraju ispred Novinarskog doma 10. prosinca 2009. godine, na Meunarodni dan ljudskih prava, odnosno na obljetnicu UN-ove Ope deklaracije o ljudskim pravima. Protiv koga oni trajkaju? Protiv onih kojima su dva desetljea poput pasa lizali noge. Za koja ljudska prava? Za ona koja su gnusno i bezobzirno zatirali, bezono laui i kleveui sve ono to je nacionalno i kransko. Kao odbaene stare prostitutke iskoriteni su, izvrili su odlino posao i sada mogu otii. Teko da e veina njih uope shvatiti da kada se u potpunosti demokratizira i globalizira drutvo, drugim rijeima kada sva vlast, sva materijalna dobra i sve kulturne i javne institucije budu u rukama Komiteta 300, da e tada jedinstvena svjetska drava pokazati svu svoju mo. Kada se u tranziciji pojam marksizma zamijenio liberalizmom, demokracija otvorenim tritem i globalizacijom (odnosno Novim svjetskim poretkom), a oslobaanje od komunistikog terora vojnom okupacijom NATO saveza, tada na kraju procesa, ba kako je to opisao i John Coleman, slijedi apsolutna kontrola svakog pojedinca, najgrublja despotska hegemonija jaeg nad slabijim, odnosno nadvlast masonske transverzale Washington-

218

London-Jeruzalem nad itavim svijetom. Sluaj hrvatskih novinara samo je jedna mala meufaza, ali jasni znak da se pribliava kraljevstvo Antikrista.

Ropska Hrvatska
Detumanizacija se najrazornije pokazala u kolonizaciji hrvatske ekonomije. Rigidnim Friedmanovim modelom slobodnog trita u kojemu nije bilo milosti ni ikakve tolerancije za hrvatskog proizvoaa, slabano hrvatsko gospodarstvo upustilo se u utakmicu s globalnim svjetskim igraima u kojoj je unaprijed poznat pobjednik. Beskoncepcijska hrvatska ekonomija oslonila se jedino na nametnutu pogubnu orijentaciju, odnosno na uvoz svega i svaega od onih koji su, ako ni zbog ega drugoga onda zbog nasljednog politikog sustava, bolje proizvodili od hrvatskih proizvoaa. Nita se vie nije isplatilo proizvoditi u Hrvatskoj te se vanjski dug nakon Tumana s cca osam milijardi dolara popeo na vrtoglavih gotovo pedeset milijardi dolara. Pored enormnog vanjskog duga i stotine tisua nezaposlenih, strani bankarski klasteri za manje od dvanaest milijardi dolara postaju vlasnici obezvrijeenih hrvatskih banaka. Lakovjerni sluganski hrvatski politiari koji Zapad doivljavaju kao ideal njihovog ivotnog bitka, zasljepljeni demokratskim standardima toga svijeta, irom su otvorili vrata svjetskim grabeljivcima i ispruili ruku. To su isti oni politiari, ili njihovi bioloki sljednici, koji su pred etrdesetak godina uguili slobodarsko Hrvatsko proljee, oni koji su pred dvadeset godina napustili sabornicu kada se izglasavala hrvatska neovisnost i sloboda, oni koji su zagovarali reformu neke nove Jugoslavije, oni koji su poraeni u Domovinskom ratu, oni kojima nije mrska politika asocijacija Zapadnog Balkana, oni koji im prije ele hrvatski suverenitet zamijeniti onime u Brusselu, odnosno u Washingtonu i Londonu. Kako je napredni Zapad reagirao na ispruenu i moleivu ruku? Posprdno, poto se on ve davno odrekao svojeg kranskog bitka i prigrlio civilizaciju smrti i mrnje. Iako taj Zapadnjak duboko u sebi moda i zavidi Hrvatima, zaostalim primitivcima koji jo donekle idu u Crkvu na Svetu misu i stoga jo imaju Boje milosti zbog koje se i dalje naglaavaju obiteljske i tradicijske vrjednote, on ba zato eli Hrvatsku podrediti svojim standardima. Stoga je imao i dodatni motiv da se pomou lakomislenih hrvatskih politiara Hrvatska pokori u dravu dunikog ropstva. Upravo kao to su napredni Zapadnjaci na banalan nain prevarili Indijance bljetavim ogledalcima, staklenim nakitom i vatrenom vodom, na isti nain su prevarili i hrvatski narod. Ameriki domorodci prodali su svoju zemlju za triarije, a kada su uvidjeli da su prevareni i da su ostali bez iega bilo je ve prekasno. Bioloki su istrijebljeni. Zar ista sudbina eka i Hrvate? 135 U tom nemilosrdnom konceptu neoliberalnog trita nuno dolazi do dobitnika i gubitnika. Dobitnici su strane multinacionalne kompanije, a gubitnici domai gospodarstvenici. Pored toga neoliberalni model slobodnog trita opravdava nejednakost meu ljudima jer potie ekonomski rast. Ekonomski rast i bogaenje svjetskih oligarha vie ne prati socijalna prava zaposlenika pa jaz izmeu ekonomskog i socijalnog postaje sve dublji. Sve je manje bezobzirno bogatih, a sve vie osiromaenog sloja drutva, to samo opravdava tvrdnju o ubrzanom hodu prema jedinstvenoj svjetskoj dravi pod vodstvom masonsko-judejskih oligarha. Na samom vrhu te hijerarhijske piramide upravlja najui krug prosvijetljenih okultista, Sotoninih sveenika.

135

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka, Biblioteka Dva Srca, Zagreb, 2006., str. 259.

219

Zavrna faza tog procesa svakako je i inscenirana svjetska ekonomska kriza 2009. godine. Svjesno se uruio sustav kontrole bankarskog sustava da se izazove kaos. Prva zadaa tog kaosa je u potpunosti slomiti domau ekonomiju svake drave. Druga faza je ne dozvoliti dravama da putem protekcionizma ili drugim metodama reagiraju i tako pokuaju spasiti gospodarstvo. U treoj fazi, kada vlade drava vie nita ne mogu uiniti, stupa na scenu restauracija gospodarstva u reiji svjetskih masonskih oligarha. Za Hrvatsku to konkretno znai izuzeti iz dravnog ili privatnog domaeg vlasnitva sav strateki gospodarski potencijal. Naftna industrija je ve u stranom vlasnitvu, slijede poljoprivredni potencijali, prehrambena industrija (npr. Podravka), energetika, zrakoplovna kompanija, turistike tvrtke, brodogradnja, eljeznice, trgovinski lanci (npr. Pevec) te poglavito preostale farmaceutske industrije. Na kraju e doi na red ono to je i najvrjednije, ekoloki potencijali Hrvatske kakve nema niti jedna zemlja Europe: tisue otoka, bogate zalihe pitke vode, kraka polja, jezera i rijeke, ekoloki iste ume, plodno i nezagaeno zemljite na ijim prostorima ivi dvadeset i devet biljnih i ivotinjskih endema itd.

220

IV. New Age

ovjeanstvo na raskriju
Povijesna ljudska drama pribliava se svom zavretku. Ludilo Antikristovih izabranika nezaustavljivo ju vodi krajnjem unitenju. Hoe li e se rasplet ljudske povijesti stvaranjem Novog svjetskog poretka odgoditi na neko vrijeme zavisi od nekoliko injenica. Prvi faktor je Rusija. etvrtim svjetskim ratom (tzv. ratom protiv terorizma) u reiji amerikih jastrebova, princa tame Richarda Perlea i Donalda Rumsfelda, Rusija je opojasana stotinama vojnih baza, koje su rasporeene od zemalja biveg Sovjetskog bloka, Balkanskih zemalja, srednje i istone Azije, sve do Japana (samo je u Iraku etrnaest stalnih vojnih baza). Prema podatcima Pentagona, SAD su do 2007. godine imale potpisane sporazume s devedeset i tri vazalne drave koje im dragovoljno ustupaju svoj teritorij za instaliranje ubojitih raketnih sustava. Rusija je na raskriju. Ui u sukob u kojemu se predvia potpuna eutanazija ruskog naroda, poput sunikog njemakog naroda nakon Drugog svjetskog rata, ili se ponovo pokoriti judeo-masonskim oligarsima? Veliki majstor Henry Kissinger nije ostavio druge mogunosti, rekavi: Istodobno se ruskom vodstvu ne smje prepustiti upravljanje interesnom sferom koju carevi i njihovi komesari ele stvoriti oko nepreglednih ruskih granica ve 300 godina. eli li Rusija postati ozbiljan partner u izgradnji novoga svjetskog poretka, mora biti spremna na disciplinu i ponaanje u skladu s meunarodnim pravilima, a ne samo na koristi koje proizlaze iz takva poloaja. Postoji i trea mogunost (moda je najzlokobnija poto se stvara dojam pomirbe dva suprotstavljena pola) koja se jasno moe naslutiti iz zadnjih pomirbenih izjava Dmitrija Medvedeva i Vladimira Putina. Uklopiti se s domaim oligarsima u jedno tkivo piramidalnog ustroja trinaestog plemena Izraela. Najbolji dokaz tomu je dobivanje koncesija u prosincu 2009. godine ruskog energetskog diva Gazproma na najizdanijim naftnim buotinama u Iraku. Za javnost se taj potez zamaskirao dobivenim poslom na meunarodnoj licitaciji, iako je oito da je sve ranije ve dogovoreno. Rusija e svakako znati uzvratiti. Moe li na odgodu stvaranja Novog svjetskog poretka utjecati katolika Latinska Amerika? U zemljama prvih laboratorija ok terapije nastala je pobuna protiv surovog neoliberalizma, odnosno protiv gospodara svijeta. Brazil, godinama okovan golemim dugom prema Washingtonu, odbio je sklopiti novi sporazum s MMF-om. Venezuela, predvoena Hugom Chavezom i njegovim Socijalizmom za 21. stoljee, ne samo da se povukla iz MMFa, ve i iz Svjetske banke. Isti primjer slijedi negdanji uzorni uenik masonskih oligarha Argentina, zatim Nikaragva, Urugvaj, Ekvador, Bolivija... Do 2005. godine Juna Amerika otplatila je 80 % vanjskog duga iz portfelja MMF-a. Ta preobrazba nadila je podruje June Amerike, tako da je u samo tri godine koliina zajmova MMF-a pala s 81 milijarde na 11,8 milijardi dolara. Odgovor vladara svijeta stie u obliku svjetske krize i recesije 2009. godine. Kako izdrati dalje? 136 Moe li se oekivati preokret u sreditu svijeta, u dekristijaniziranoj Europi? Je li uope neto ostalo od kranskog europskog srednjovjekovlja? Prekretnica je bila uasna u doba francuskog kralja Luja XIV. Umjesto da na svoj stijeg ugravira znak Srca Isusova kako mu je namijenio Krist, nekromant i mag Luj XIV. ugravirao je pogansko boanstvo, Sunce. Slijedila je masonska pobuna u vidu Francuske revolucije gdje francuski povjesnik, fiziokrat i
136

Naomi Klein: Doktrina oka, Posebna izdanja, Zagreb, 2008., str. 440. i 449.

221

demonijak Voltaire preuzima ulogu vrhovnog sveenika, a Iluminantna revolucija duhovno upropatava, ne samo Francusku, ve gotovo itavu Europu. Danas je poganska kultura preplavila Europu, u vidu konzumerizma, nihilizma, hedonizma i svakojakih nastranosti, pod budnom prismotrom masonskih okultista koji ele Europu vratiti u pretkransko vrijeme. Stoga projekt Europske Unije nije samo politiki projekt stvaranja jedne meudrave do zavrnog masonskog koncepta jednosvjetske drave, on nije samo gospodarski i financijski projekt okrupnjavanja svjetskog bogatstva u ruke judeo-masnskih oligarha (Sredinja banka Europske Unije ESB ve je sada pod patronatom Svjetske sredinje banke), ve je to poglavito religijski projekt. Masonstvo nije samo nadomjestak raznih deista, agnostika i okultista za religiju, ve je to religija Antikrista. Zato treba biti krajnje oprezan u svim dijalozima izmeu Svete Stolice i masonstva koji se danas vode glede drutveno-kulturnih pitanja, zajednikih vrjednota, borbi u obrani ivota, dostojanstva ljudske osobe, zatiti i ouvanju okolia itd. Implementacija tih dogovora na niim razinama Katolike crkve moe biti pogubna jer su mnogi modernistiki sveenici, zahvaeni masonskim laicizmom koji eli vjeru zatvoriti unutar hramskih zidina, pokleknuli pred onima koji nose maske na licu. Postali su bogatai iz Evanelja koji pred vratima ne vide siromaha Lazara te prosjak postaje zanimljiviji psima nego bogatau. Crkva mora biti svjesna da u tim dijalozima, koje je potvrdio Giuseppe Ferrari, nacionalni tajnik Skupine za istraivanje i socijalno-vjersku komunikaciju Svete Stolice, ima posla s onima koji imaju golemu mo u svim porama ljudskog drutva, onima koji teko sakrivaju mrnju prema Crkvi, onima koji e stalno poticati Crkvu na ukidanje celibata, reenje enskih sveenika, odobravanje homoseksualnosti, prihvaanje razvoda braka i abortusa, i sl. Sotonin dim uao je u napukline Crkve. Crkvi u Europi ponestaje one prvobitne snage iz ranokranskog vremena kada su svi sotonini napadi bili nedjelotvorni. U dananjem vremenu kada se Crkvu optuuje raznim podmetanjima razorne medijske manipulacije, ini se da Crkva gubi bitku s Antikristovom crkvom. Od Drugog vatikanskog koncila preko 100.000 sveenika, bogoslova i sjemenitaraca napustilo je Crkvu u Europi. U sivilu kulturoloke zamagljenosti, sotonini apostoli stvorili su kult materije i religioznost zlatnog teleta, a ljudska potreba za Bojom rijei sve je manja. Velebna crkvena zdanja zjape prazna, osobito na sjeveru protestantske Europe. Tu likuju masonski okultisti, otkupljujui crkvenu imovinu, te od crkvenih zdanja stvaraju skladita, trgovine i restorane, a posebice im je zadovoljstvo ako ih pretvore u kockarnice, disko-klubove, javne kue ili ak, nije nepoznat sluaj, i u sotonine crkve, gdje zadravajui crkveni oltar, sada na njemu sotonisti obnaaju obrede crnih misa. Sveta Stolica je jedina duhovna vertikala u masonskoj Europi i treba biti oslonac i ostalim kranskim crkvama koje trebaju odbaciti svoje pragmatine i partikularne interese i slijediti njen put. Protestantske crkve postale su naalost sraslo tkivo s okultnim masonstvom. Za nadati se da e oni protestantski pastori koji jo nisu upali u zamku masonskog luciferizma odbaciti zablude augustinskog redovnika Martina Luthera, koji je u trenutcima melankoline krize i tjeskobnog straha od spasenja krenuo u pogrenom smjeru, te se sa svojim upljanima vratiti u okrilje Vatikana. Osim toga nuno je pribliavanje Pravoslavnih crkava s Katolikom crkvom, poglavito to izmeu tih Crkava nema nikakve dogmatske razlike, ve samo razliito teoloko tumaenje odnosa Duha Svetoga s Ocem i Sinom. Budui da su Pravoslavne crkve autokefalne Crkve, koje nemaju jednog vrstog duhovnog opesvjetskog uporita, esto su pojedine od njih pod utjecajem dravnih poglavara sluile hegemonistikoj politici te zemlje ili bile duboko nagriene masonskim utjecajem. Nakon Drugog vatikanskog koncila mnoge su se Pravoslavne crkve poele pribliavati Svetoj Stolici, kao to su se i jasnije distancirale od masonskog utjecaja. Pobijediti masonsku neman

222

moe samo ujedinjena kranska Europa, stoga je nakon obraenja ruskog naroda najnunije pribliavanje Vatikana s neformalnim sreditem pravoslavnog svijeta, Moskvom. Zanimljivo je uti miljenje dananjeg najmonijeg masona s podruja bive Jugoslavije, Dragutina Zagorca, glede odnosa Pravoslavnih crkava prema masonstvu. Zagorac je srpski komander Vrhovnog savjeta kotskog reda, mason najvieg 33. stupnja, utemeljitelj srpskog Templarskog reda. U civilnom ivotu vlasnik je Neoplastike, osniva Unije poslodavaca u Srbiji, poasni je graanin SAD-a i savezne drave Georgije. O odnosu pravoslavnih crkava prema masonstvu, Zagorac ustvari daje vrlo precizan i toan odgovor: Pravoslavne crkve nemaju jedinstveno odluivanje ni o pitanju odnosa prema slobodnom zidarstvu. Osim relativno neblagonaklonog stava dijelova Grke pravoslavne crkve (ziloti, esfigmenci) prema slobodnom zidarstvu, ostale su pravoslavne crkve tolerantne. Od vremena Drugog vatikanskog koncila pojedini sveenici pravoslavnih crkava, pojavljuju se s osudama slobodnog zidarstva, najee s argumentacijom koju je upotrebljavala i jo uvijek funkcionalno upotrebljava Rimokatolika crkva. Ovi militantni, ali malobrojni zagovornici istoe pravoslavne vjere smatraju da je masonstvo religija, i to crkva Antikrista, to izaziva njihovu osudu. No, masona sveenika i vladika SPC-a ima i danas. Znakovito je da se Zagorac uope nije trudio da opovrgne miljenje tih malobrojnih zagovornika istoe pravoslavlja, kako ih je sam nazvao. Tko moe zapoeti novu evangelizaciju Europe, poto je slika Europe zrcalo itavog svijeta? Sasvim sigurno, Poljska je propustila sjajnu prigodu, naivno se uvukavi u klopku nekranskog modernog svijeta te se i sama dekristijanizirala. Moe li to uiniti ukopljena Njemaka koja dosad nije imala anse da se razvije u jednu potentnu naciju? Vraanjem Njemake kranskim korijenima osnaio bi se kranski koridor prema preobraenom ruskom narodu. Sasvim sigurno na kranskim vrjednotama izbjegla bi se povijesna podozrivost izmeu ta dva naroda, to bi prouzroilo i okupljanje drugih naroda izmeu njih u jedinstvenu kransku vrstu. S obzirom da se uurbano radi na najvanijoj Bojoj transverzali Vatikan-Moskva, koja i linijski prolazi kroz Hrvatsku, koridorom izmeu Njemake i Rusije itava bi se srednja Europa ponovo evangelizirala. Na taj nain dalo bi se i anse Francuskoj da doivi veliko preobraenje, zemlji u kojoj je ciljano stvoreno arite sukoba na vjerskoj, etnikoj i rasnoj osnovi, kao toboe sukob islamskog fundamentalizma sa kranstvom, a ustvari sukob neiskvarene islamske religije s masonstvom. Njemaku u svakom sluaju netko mora pogurati, a moda to bude i mala Hrvatska ulaskom u EU-u. 137 Snagu hrvatskog kranskog bitka dobro poznaje svjetsko masonstvo. Upravo na sjecitu dviju ila kucavica u Hrvatskoj, Bojoj od Rima do Moskve, i protubojoj od Washingtona preko Londona do Jeruzalema, odluivat e se o sudbini Europe. Da bi se izbjegao neizvjesni ishod daljnjeg tijeka ljudske povijesti, onemoguilo Boje povezivanje Vatikana i Moskve, izgradnja kranskog mosta izmeu Njemake i Rusije te onemoguilo bilo kakav prodor Njemake preko Hrvatske na Istok, trinaesto pleme Izraela povlai lucidnu sveopu podvalu. Rjeava se omraenog i ve prozrenog bushizma i dovodi na vlast u SAD-u svog lutka na koncu, Obamu, pomou kojega e Medvedeva i Putina uvesti u svoje kraljevstvo prosvijetljenih.

137

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka, Biblioteka Dva Srca, Zagreb, 2006., str. 698. i 715.- 717.

223

Chicago boy Obama

Mo medija i dirigirane propagande je beskonana. Jednostavno fascinira, planetarni uspon anonimnog marginalca Baracka Obame od njegovog prvog poziva na sastanak tajne svjetske vlade Bilderberg 2008. godine do opskurne Nobelove nagrade za mir 2009. godine. Kako su ameriki neokonzervativci ugurali jednog od loijih studenata prestinog sveuilita Yale, Georga W. Busha, na mjesto predsjednika SAD-a kako bi stvarao svjetske probleme, tako su doveli i jednog Chicago boga Obamu da stvori svjetsku percepciju rjeavanja problema. Umjesto bahatog prethodnika, milijuni Amerikanaca su u tom karizmatinom kenijskom izdanku vidjeli spas za svoju naciju. Spas je vidio i itavi svijet. Obmana je bila prestrana! Ustvari je itav sustav moi ostao netaknut. Uruavanje bankarskog sustava nije se dogodio sluajno. Svjesno su se podcjenjivali rizici, nemilice se dijelili krediti nepostojeim novcem, direktori dobivali goleme bonuse za plasiranje kredita, da bi sve zavrilo u crnoj rupi. im Federalne rezerve SAD-a zakalju itav svijet dobije upalu plua, tako kriza i recesija zahvaaju itav svijet. A tko e biti spasitelji? Uenici Miltona Friedmana, ideolozi sumanutog slobodnog trita i terapije oka i kaosa, pripadnici ikake kole (Chicago School of Economics). Obljubljeni Obama najvea je podvala i manipulacija itavim svijetom amerikog judeomasonstva na elu s cionistikim magom Henryjem Kissingerom. Dovesti na elo SAD-a osobu djeakog lica, ustvari najveeg prevaranta i varalicu koji je itavo predizborno vrijeme govorio o nekakvim promjenama, a ni jednom rijeju nije rekao o kakvim je promjenama rije? Zauujue, nitko ga nije ni pitao o kakvim promjenama govori. Jasno da se promjene nisu dogodile. Na elu Federalnih rezervi koje su u listopadu 2008. godine usisale u financijski sustav SAD-a 700 milijardi dolara, a do kraja 2009. godine potroile vie od tri bilijuna dolara, ostao je okorjeli neokonzervativac Ben Bernanke. ef Kabineta Bijele kue (Obamin duobrinik) postao je kongresnik cionist Rahm Emanuel, bivi savjetnik Billa Clintona i vodei financijski strunjak ikake kole. Rahm Emanuel, zvani Rhambo, sin je jeruzalemskog pedijatra Benjamina Emanuela, lana militantne cionistike organizacije Igun, koja je sijala teror i smrt nad palestinskim narodom. Rahm Emanuel ostao je upamen i kao investicijski bankar na Wasserstein Perellu, kada se javno zalagao te 1991. godine dao gnusnu izjavu da se radioaktivni otpad odlae u zemljama Treeg svijeta, poto je tamo naknada za smrtnost puno manja nego u zemljama Zapada. Za Hrvatsku je puno vanije da je Rahm Emanuel veliki prijatelj Srba, lan je kongresnog odbora za prijateljske veze sa Srbijom, a bio je i inicijator rezolucije kojom se odaje poast ubijenom srbijanskom premijeru Zoranu iniu, itd. Budui da i sam Barack Obama pripada najnehumanijoj svjetskoj ekonomskoj asocijaciji, ikakoj koli, u Predsjednikom savjetnikom timu okupili su se i drugi financijski eksperti i nobelovci ikake kole, odnosno najvei svjetski manipulatori i kriminalci, Austan Goolsbee, Richard Thaler, James Heckman itd. Rahm Emanuel u tom drutvu ima ulogu mesije. On pie sve Obamine govore, to je vrlo lako zapaziti na dalekovidnicama jer Obama nikada ne gleda u kameru, ve vidno ita u napisani tekst kraj kamere, odnosno ono to mu je Emanuel napisao. Iako su gledatelji to prozreli te ga ve nazivaju predsjednik blesimetar, poglavito nakon komine dogodovtine prigodom susreta s irskim predsjednikom kada je Obama grekom itao tekst namijenjen Ircu, zasigurno veina njih nikada nee prozreti onu jedinu bitnu podvalu, podvalu podanike uloge amerikih predsjednika. Jer velevlast SAD-a nalazi se negdje drugdje, na vrhu obeliska u Washingtonu DC, u odajama masonskog Velikog vijea kotskog obreda. Valja se podsjetiti Obaminog spektakularnog predizbornog skupa u kolovozu 2008. godine na stadionu Invesco Field u Denveru kad je Barack Obama odrao svoj prvi govor kao 224

kandidat Demokratske stranke. Mnogi su se iznenadili zato poinje, i zato tako velianstveno, ba u Denveru? Osim toga, pitajmo se, ima li Denver neto zajedniko s dravama bive Jugoslavije? Denver je bastion masonstva, ne samo Colorada, ve i sredinjih SAD, a masonske otvorene poruke mogu se vidjeti na slikama internacionalnog Denverskog aerodroma. itav aerodrom je oslikan masonskim muralima, a jedan golemi mural je posebice znakovit. Na slici su prikazana djeca iz zemalja bive Jugoslavije, obuena u narodne nonje (hrvatska, slovenska, srpska, bosanska), kako u rukama dre automatske puke, maeve i drugo oruje, omotano nacionalnim zastavama (hrvatska i bosanskohercegovaka su jo prvobitne zastave). Razdragana djeca, pleui kolo, oruje sa zastavama predaju jednom crncu i crnkinji. Moda to nekima izaziva zaprepatenje, ali na slici naslikanoj pred gotovo dvadeset godina, crnac i crnkinja nedvojbeno podsjeaju na Baracka Obamu i njegovu suprugu. Poruka masonskog murala je oita, zavrno ustrojstvo zemalja bive Jugoslavije rijeit e se u Obaminom vremenu. Slika govori jo neto. Nita se u svijetu ne dogaa sluajno. Ba nita!

Hrvatski fenomeni
Jesmo li eljeli tako ponienu, rasprodanu i tuu Hrvatsku? Hrvatsku bez dostojanstva i ponosa. Hrvatsku bez vlade i vladara, kojom upravljaju prosvjeenici iz Brussela. To je ta naa posrnula Hrvatska sa 88 % deklariranih katolika i sa zasigurno toliko domoljuba, Hrvatska prepuna afera o kriminalu i korupcijama, potplaenih i nezadovoljnih djelatnika i stotina tisua nezaposlenih. Osim toga Hrvatska je moralno i duhovno slomljena, bez vjere u bolje sutra, bez dostojanstva, ponosa i prkosa. Percepcija hrvatskog graanina o stanju u zemlji je neobeavajua, krajnje dramatina, gotovo klaustrofobina. Zar ba takvu malodunu, osiromaenu, neenerginu i nehrvatsku Hrvatsku nisu eljeli gospodari ivota i smrti kako bi si osigurali bezbonu transverzalu od Londona prema Bliskom istoku? eljeli, pomno radili na tome i dobili je. Hrvatske vrjednote su osramoene, istina je postala jednosmjerna, a dobro i zlo se izvitoperilo. Zato nije udno to i dalje Hrvatskom psalmodiraju crvene aveti prolosti (Slavko Goldstein, Ivan Fumi, Filip Erceg, Joa Horvat, Svetozar Livada i dr.) koji su zadueni da permanentno svojim sumanutim i gnusnim izjavama optuuju Katoliku crkvu, priem jedan od njih, Erceg, izjavljuje da je Katolika crkva stvorila ustae te da su stoga ustae zadojeni katolikim fundamentalizmom vodili vjerski rat, okrutniji od nacizma i faizma. Nije udno to i dalje partizanski zloinci sa Krinog puta, Ivica Frizir, Stjepan Hrak, Milka Planine i dr. lagodno obitavaju u svojim vilama ne obazirui se na kaznene prijave Centra za istraivanje komunistikih zloina, dok je za njihovog vrnjaka Milivoja Anera, koji je tijekom 1941.-1942. obnaao dunost predstojnika redarstva NDH-a u Poegi, Republika Hrvatska zatraila izruenje iz Klagenfurta. Nije udo to su srpski odmetnici, Vojislav Stanimirovi, Ratko Gajica, Veljko Dakula, Rade Leskovac i dr., danas na vlasti u Hrvatskoj, dok su mnogi hrvatski generali i branitelji osueni za ratne zloine. Nije udo to se najveem hrvatskom glazbeniku, domoljubu i bogoljubu, Marku Perkoviu Thompsonu, zabranjuje nastup u Puli, to ga mnogi poput Ive Golsteina i Denisa Latina proglaavaju propagatorom ustatva, to njegovu pobjedniku pjesmu na HRT-ovom Evergrinu, Zaustavi se vjetre, izbezumljena televizijska svita nije dozvolila Ivani Vrdoljak, Vanni, ponovo maestralno otpjevati, niti je Vanni estitala, niti darovala cvijee, ve urno zavrila emisiju, itd.; dok e istovremeno Lepa Brena koja je u srpskoj uniformi bodrila etnike na bojitu, Rade erbeija koji je samodopadno obilazio razrueni Vukovar, Bajaga koji je dan uoi Oluje u Kninu sokolio martievce, biti u Hrvatskoj doekani sa svim poastima. 225

Prepuno je tih hrvatskih fenomena i paradoksa. Zatrovana rana se sve vie gnoji. Meutim, nije samo krivac hrvatskih apsurda izmreeno masonstvo, nevidljivo za obinog ovjeka, koje se pomou svojih sluganskih namjesnika instaliralo u svaku esticu hrvatske svakodnevnice. Kriv je i bogobojazni i ratniki hrvatski narod koji nije nauio ivjeti u vlastitoj slobodi i u vlastitoj dravi. Hrvatski narod kao narod vojnika i umjetnika idealizirao je stanovit umjetniki prezir prema sofisteriji politike, kao neega prljavog i nemoralnog. U njemu se ukorijenilo nepovjerenje prema vlasti, nagodbenjatvo prema neprijatelju, nesolidarnost prema zajednici, optuivanje drugoga za sve zlo koje ga je snalo te vjena tenja za onime ega se nema. Politiki mentalitet Hrvata je dravotvorstvo, a ne politika, a otuda i proizlazi uroena individualna svijest, a ne kolektivna. Stoga je bilo i lake nauiti taj narod da trpi sam u sebi, da se tuemu divi, a sebe podcjenjuje. Svakako mu je najvea mana diskontinuitet, minimalizam, naputanje ideala, lakovjernost, zaboravnost i naivnost. Jer da nije tako ne bi sluao podaniku politiku i medijsku manjinu kojoj je osnovni zadatak proizvoditi kaos, nezadovoljstvo i najdublju apatiju kod hrvatskog ovjeka. Ne smije se vjerovati ciljanim informacijama kako kod nas nita ne valja, kako u Hrvatskim tvrtkama gospodari lopovluk i kriminal, kako Hrvatskom vladaju neznalice, kako za tu zemlju ne postoji druga alternativa izuzev EU. Svakako kriminala ima u Hrvatskoj, ali ak ne vie nego u dinim zemljama Zapada, ali on se u Hrvatskoj udarno naglaava i kada postoji samo sumnja. Svakako hrvatski sluganski politiari vode zemlju u pogrenom smjeru, ali tko ih je izabrao? Najstranije je to oni misle da drugaije niti ne mogu. Ako nam je poznato da je Hrvatska neeljeno edo za masonski Zapad, pa ako i pored toga svi politiari svejedno ude tom Zapadu, kako onda drugaije? Najstranije je bilo sluati kandidate za predsjednika Republike Hrvatske tijekom predizborne kampanje 2009-2010. godine. Gotovo su svi oni obeavali hrvatskom puku da e biti novi Stjepan Mesi te da Hrvatska nema druge alternative osim puta u uljuenu Europsku Uniju. Izuzev prof. dr. Miroslava Tumana koji je odrjeito rekao da Hrvatska ima i druge mogunosti da krene i alternativnim putem koji u javnosti slovi kao neostvariv, opasan i samoubilaki, veina njih su bili Mesievi klonovi, uz odreene varijacije i floskule pojedinih od njih (kako bi se valjda dopali hrvatskim braniteljima ili dravotvornim Hrvatima) kako ele ponosno zakoraiti u tu politiku tvorevinu. Besmislje. Normalno da je zbog toga prof. Tumanu medijsko-politika mainerija namijenila zanemarivu minutau u javnosti, a poglavito ga izostavljajui kao ozbiljnog kandidata iz ciljanih anketa. Ankete imaju nesluenu mo jer percepcija je kod mnogih glasaa da ako njihov kandidat prema anketama ima minimalnu ansu za uspjeh, bolje je onda dati glas nekom slinom njemu. Ciljane ankete su prije deset godina i dovele Mesia na mjesto predsjednika, samo njemu su bile dirigirano naklonjene. Hrvatska je propustila prigodu da dobije svoga drugog predsjednika i dravnika. Mesiev klon sjeo je na hrvatski tron. Dolazak Mesievog klona Ive Josipovia na mjesto predsjednika Republike Hrvatske vjerna je preslika negdanjeg dolaska Stjepana Mesia. Ne samo da su ciljane ankete od samog poetka bile naklonjene Josipoviu, ve je itava politiko-medijska podanika vrhuka zduno stala uz tog agnostika. Analizirajui tijek politikog dogaanja u Hrvatskoj tijekom 2009. godine potpuno je jasno da su sve vanije politike konce povlaili strani centri moi, odnosno vladari svijeta putem svojih politikih tajnovitih ekspozitura. Razotkrila se ostavka paunastog srebreljubca Sanadera, koji za kaznu postaje najomraeniji lik u Hrvatskoj. Razotkrila se i nemogua misija, kanditura dr. Andrije Hebranga za predsjednika Republike Hrvatske kao i njegovih protunoaca Nadana Vidoevia i Dragana Primorca. No, ni to nije bilo dosta. Da bi bila sigurna pobjeda ovjeka koji je godinu dana odgajan za funkciju predsjednika, pedro Sanader morao se jo jednom pojaviti, kako bi se tog bezumnika odmah povezalo s Josipovievim protukandidatom Milanom Bandiem.

226

Epilog je zastrauju. Hrvatskog lutka na koncu gospodara ivota i smrti, hrvatskog umiljatog i obljubljenog Obamu hrvatski katoliki puk bira za predsjednika. Osim toga dvije najjae politike stranke, HDZ i SDP (za prostoduni hrvatski puk naoko suprotstavljene), stvaraju po naredbi svojih mecena vrsti savez. Jedna je dobila svog predsjednika, a drugoj e biti omogueno da uspjeno vlada jo neko vrijeme. Jedna i druga e se rijeiti svojih disidenata i neistomiljenika i postati jo bljedunjaviji podlonik i slugan vladara svijeta. U najkritinijem povijesnom periodu Hrvatskom doslovno upravljaju dva brata blizanca, odnosno poganski bog Janus. Moda stoga i vizija izabranog predsjednika o dolasku svjetla u Hrvatsku nije nimalo bezazlena. Jer ne zaboravimo, aneo svjetla bio je Lucifer koji je i danas svjetlonoa i najsvjetliji mit jedne pobune, poto je svojim padom izgubio samo milost Boju, ali ne i svoju narav i mo koja nadkriljuje i sve dobre anele na Nebu. To je pobuna masonskih kabalista, okultista i spiritista, ali i deista i agnostika, koji vjerujui da e u sveopem gibanju sukoba i reakcija nastati usporedni slom kranstva i ateizma, na ijim e razvalinama niknuti luciferijanstvo.

Kri u Hrvata
Zadnji zadatak biveg predsjednika bio je pokrenuti deevangelizaciju hrvatskog katolikog ovjeka, ukloniti mu Kri, simbol Krista, vjere i spasenja, iz javnog ivota. Pod izlikom istosmjernih ljudskih prava, navodnog vrijeanja dostojanstva nekranskih vjernika (Predsjednik Meihata I. Z. u Zagrebu muftija evko Omerbai izriito je naglasio da islamskim vjernicima ne smeta kri u javnim ustanovama. Poznato je kome smeta!), bezbonog predsjednika u hipu su slijedili hrvatski mediji, poglavito tzv. javna televizija. Upravo je ta TV kua, leglo hrvatskih herostrata, koja zapoljava tri puta vie djelatnika nego to joj je potrebito za njenu osnovnu djelatnost i to odabranih politiko-podobnih, nehrvatskih i europejskih novinara koji sasvim sigurno imaju i druge zadatke od svojih tajnovitih mecena, koja nemilice za opstojnost svog golemog opskurnog aparata ubire mjeseni hara (HTV pretplatu) na koji prostoduni hrvatski puk nema primjedbi kao na neki drugi hara, bila najeminentniji Mesiev sljedbenik. kolarac proslavljene partijke Mirjane Raki, Zoran prajc (do rata s prezimenom Jovanovi), u Dnevniku je 14. kolovoza 2009. godine urno prikazao prilog stare jugoslavenske reimske novinarke i stalne dopisnice HTV-a iz Pariza, Silvije Luks. Silvija Luks, koja kao i mnogi zasluni stalni dopisnici uiva sve blagodati svojih umirovljenikih dana na teret televizijskih pretplatnika, svesrdno se trudila da dokae kako Hrvatska kao laika drava treba slijediti jednu civiliziranu laiku Francusku gdje je Kria sve manje u javnim ustanovama. Razumljivo je to je upravo odabrana Francuska za usporedbu s Hrvatskom, zemlja prosvjeenih, europski bedem iluminatizma i masonstva. Ipak postoji i jedna kvaka koja jo uvijek i slubeno razlikuje Hrvatsku od Francuske. U prva tri lanka francuskog ustava stoji da je Francuska socijalna, demokratska, laika i nedjeljiva. U hrvatskom Ustavu iz 1990. godine, koji je doslovno preveden francuski Ustav, isputena je rije laika. Ne sluajno, jer bio je to poetak doba tumanizma. Hrvatska je danas zasigurno i laika drava, ali to jo uvijek u Ustavu ne stoji. Tu injenicu nismo mogli uti ni od jednog hrvatskog novinara koji su tako zduno branili Mesiev stav prema simbolima jedne laike drave. Napad na najsvetiji kranski i hrvatski simbol, Kri, trebao bi probuditi usnuli hrvatski narod koji se danas boji i svoje vlastite sjene. Taj napad ga treba trgnuti iz vlastitog kukaviluka i trpljenja. Taj napad mu treba otvoriti oi kako bi uvidio koja to bezbona i okultna

227

manjina manipulira njime i kako bi shvatio da je korijen njegovog zla u njemu samome, u njegovoj utnji, jer i hrvatski biskupi alju jasne poruke da je istinskim kranima nuno ukljuiti se u javni ivot, u politiku koja treba postati ast i moralna obveza za ope dobro hrvatskog naroda. Ne smije vie suanjski hrvatski narod ekati samo Boju volju, molei se Svevinjem i ekati pomo. Nije ni David besposliario mislei da e, ako je silno pravedan i izabran, Boja pomo stii bez muke i samoportvovanja. Uporno je vjebao bacanje kamena iz prake i tek tada je predao svoju borbu u Boje ruke. Bog ga je tek tada nagradio pobjedom nad Golijatom. 138 Zato ne vjerovati da su Hrvati, poput idova, narod misije i Bojeg poslanja. Zato ne vjerovati da su i Hrvati, kao malo stado Blaene Djevice Marije, dobili mandat s Neba da budu vojnici Krista. Zar o tome i ne govori ugovor Hrvata s papom Agatonom iz 679. godine. Zato onda ne vjerovati i da e se Hrvatska poput Davida oduprijeti Filistejcu Golijatu, odnosno masonskim grabeljivcima Europske Unije i krenuti svojim alternativnim smjerom. Na taj nain pokazati e svima da postoji i drugi put, put Spasitelja. Ako kojim sluajem zbog podanike politiko-medijske pozornice bude i uvuena u tu pogansku asocijaciju, vjerovati nam je i tada u njeno Boje poslanje. Poslanje raskrinkavanja zla u Europskoj Uniji, poslanje nove evangelizacije Europe. Hrvati to mogu jer e vrlo brzo, kao mala Kristova laa na uzburkanom moru, prozreti masonski duh, vjerski sinkretizam i laicizam zlokobne tvorevine, kao i bezboni koncept vulgarne oligarhijske rulet-ekonomije te postati svjetlo u borbi protiv kraljevstva Antikrista. Ostaje samo vjerovati u sebe, kao to i vjeruje francuski biskup Michel Dubost koji je na hrvatskom vojno-redarstvenom hodoau u Lourdesu rekao: Vi u Hrvatskoj imate neto to je Europa izgubila. Vi ste nama potrebni.

Otkrivenje
Prema poganskim astrolozima i sotonskim mistiarima u vremenskom satu zodijaku, 2000. godine nastupilo je doba vodenjaka. Svaka nova konstelacija (New Age) praena je katastrofama i sudbonosnim dogaajima na Zemlji. Prema njihovim prosudbama zalaskom doba ribe i dolaskom vodenjaka ovjeanstvo zalazi u zadnju fazu evolucije u kojemu jo samo treba uiniti kvantni skok prema boanstvu. Taj projekt je razradio poznati masonski Institut Tavistock, prema kojemu ovjek vie nee biti slika Boja, ve slika ovozemaljskih bogova. Tavistockova definicija doba vodenjaka je sredstvo stvaranja nemira koje se odvija u tri faze: faza povrnosti, faza fragmentacije i faza samoostvarenja, odnosno obogotvorenja. Oito da se Zemlja pribliava tim zadnjim vremenima kada e na vlast doi najvei zlikovac Antikrist, koji e zasjesti u Jeruzalemskom hramu i koji e se pokuati obogotvoriti, a mnoge narode e zavesti svojim opsjenama i udima. Zavrna bitka kod Amagedona je sve blie. Danas je svijet ve doao u fazu samoostvarenja, putem terapeutskog i reproduktivnog kloniranja. Matine stanice mnogi zovu stanicama koje ivot znae. Te stanice se diferenciranjem razvijaju u sve stanine vrste u tijelu, njih preko 200. One mogu obnoviti bilo koju vrstu tkiva, ali i izlijeiti oboljele organe u tijelu. Tako se u skoroj budunosti onome tko ima primjerice bolesno srce nee izvriti transplantacija od drugog donatora, ve e mu se ugraditi ranije uzgojeno vlastito srce. Za razliku od terapeutskog kloniranja putem kojega e se, mijenjajui dotrajale i bolesne ljudske organe, ivot znaajno produiti, za izabranike je mnogo zanimljivije reproduktivno kloniranje, odnosno kloniranje samog sebe vlastitim embrionalnim matinim stanicama. Praktiki se stvara bioloka kopija samog sebe. Da bi
138

Marko Francikovi: Hrvatska knjiga opstanka, Biblioteka Dva Srca, Zagreb, 2006., str. 336.

228

klon bio identina psiholoka replika osobe koju klonira nuno ju je uklopiti u potpuno istu ivotnu okolinu, odnosno pod iste uvjete odrastanja. Zato u budunosti uope i odrastanje? Stvoriti odmah drugog, zdravog ja. Tako misle sotonini prosvjeenici, pobijediti vlastitu smrt. A najvei meu njima, Antikrist, pokuat e se obogotvoriti. Prije zadnjih vremena moraju se dogoditi dvije stvari: sva vlast na Planetu biti u rukama trinaestog plemena Izraela, odnosno malobrojnih masonskih oligarha na elu s Antikristom, a Jeruzalem s izgraenim Hramom mora postati sredite svijeta. Politika koncentracija vlasti je pri samom zavretku. Uurbano se radi na potpunoj kontroli cjelovitog ekonomskog sustava u kojemu e uskoro sve sadanje nacionalne banke nestati, a sva mo se koncentrirati u Meunarodnu obraunsku banku i Svjetsku banku. Nestat e gotovog novca, a novarske transakcije svakog pojedinca strogo e se kontrolirati. Slijedit e faza nestanka suvereniteta svake drave, svakog naroda, i na kraju e se dokinuti i svaka sloboda pojedinca. U tom procesu demilitarizirat e se svaka sadanja drava, svakom pojedincu e se zabraniti uporaba oruja, a sva vojna mo bit e u rukama prosvijeenih okultista. Nestat e srednjeg sloja drutva, dok e mediji i tajne obavjetajne slube sluiti iskljuivo za pranje mozgova veinskog gojskog puanstva. Oprani mozgovi e se dodatno zombizirati nametanjem uporabe tzv. rekreacijskih droga. Tu manipulaciju itavim populacijskim skupinama osmislio je Odjel za istraivanje znanstvene politike (Science Policy Research Unit, SPRU) na amerikom Tavistok Sveuilitu Sussex pod nazivom Centar za budue okove. U tom zombiziranom svijetu, promicanjem luciferizma, poganizma, univerzalizma i sinkretizma, stvorit e se jedna svjetska religija. Osoba e se u potpunosti indoktrinirati uvoenjem identifikacijskog broja u transplantacijski bio-ip. Takvim zombiziranim osobama promicat e se nakazna umjetnost, poglavito glazba, pornografija, seksualne devijacije, slobodan seks kao zakonska obveza, dok e se brakovi kao tradicionalni pojam obiteljskog ivota zabraniti, a roena djeca oduzimati roditeljima i davati dravnim ustanovama na odgajanje. ena e se u potpunosti degradirati kao majka djelovanjem raznih pokreta za osloboenje ena, dok e znanost stvarati nove ljude, dvospolce, u kojima se nee razlikovati to je bioloko, a to tehnoloko, odnosno to je muko, a to ensko. Osim to e se uvesti obvezna eutanazija za sve bolesne i stare osobe, vladat e surov despotizam jedne svjetske vlade u kojem e se uvesti smrtna kazna i za najmanje prekraje i neposlunosti. To e ustvari biti i zavrni civilizacijski domet toliko eljene globalizacije.139 Trinaestom plemenu Izraela nee biti potrebit toliki broj podanika i robova (predviaju da je dostatna jedna milijarda puanstva na Zemlji), stoga e se rijeiti svih beskorisnih izjelica i svih neproduktivnih potroaa. Nepotrebnici e nestati neuravnoteenom proizvodnjom hrane i izazivanjem gladi, ciljanim ratovima, proizvodnjom raznih epidemija i bolesti, a poglavito kontrolom raanja. Poznato je da su do danas provedeni mnogi uspjeni pokusi koji su stvarali sterilitet kod ljudi, poglavito diljem Afrike i Azije. Preparati za izazivanje trajnog steriliteta stavljani su u djeju hranu, GM preraevine, vone napitke, tekuinu za prskanje komaraca, a u najnovijem sluaju u cjepivo protiv tzv. svinjske gripe. Najstraniji plan smanjenja broja beskorisnika je ipak jedan drugi. U 21. stoljeu mogu se uoiti sudbonosne klimatske promjene na Planetu, kada se zagaenje atmosfere, zraka, vode, zemlje, flore pribliava svom vrhuncu. Svjetska znanost dosegla je kritiku toku ljudskosti, kada se s pravom postavlja pitanje je li budui napredak potrebit ovjeanstvu kao Bojem svijetu ili nekome drugome. Potpuno je jasno da daljnje oneiavanje atmosfere dovodi Zemlju samu po sebi do krajnjeg unitenja. Svi pokuaji dogovora oko smanjenja tetnih plinova u atmosferi ostaju bez rezultata, kao i zadnja Konferencija o klimatskim promjenama, odrana pod pokroviteljstvom UN-a u Kopenhagenu u prosincu 2009. Iako je
139

John Coleman: Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, Detecta, Zagreb, 2004., str. 194.-201.

229

svima jasno da ovjeanstvo nema dugovjenu budunost, dogovora nema. Takoer je jasno kome ide to u prilog, Sotoni, bogu prosvijeenih. Primjerice, da slina sudbina unitenja eka amerike Federalne Rezerve ili Svjetsku banku, istog asa bi dolo do dogovora, a ovako koga briga za nekorisne izjelice ovjeanstva. Upravo se u tom nedogovoru prepoznaje podmukli plan trinaestog plemena Izraela, onih koji grade kult zlatnog teleta i ude za obogotvorenjem, plan kako se rijeiti vika ovjeanstva. Ti odabranici vjeruju da e se oni spasiti, bilo ispod staklenih zvona, u zatienim oazama, u sklonitu tajnovitog aerodroma u Denveru, NASA-ovim programom Mjesec-Mars (znanstvenik NASA-e dr. Richard C. Cook potvrdio je jo 2006. godine kako se uurbano radi na prvom ljudskom naselju na Mjeseevu junom polu), i sl. Meutim, to je ustvari i najvea opsjena Sotone, jer on ne moe nikoga spasiti. Za apsolutnu kontrolu itave ljudske populacije iz jednog sredita moi koje se sustavno premjeta u Jeruzalem, vladari svijeta imaju svesrdnu pomo u idovskim cionistima i u ponovo roenim kranskim cionistima. Jedan dio idova ostao je vjeran svome Jahvi, kojega moli tri puta na dan svim svojim srcem, svom svojom duom i svom svojom snagom. Meutim, ini se da je veina tog mesijanskog i mistinog naroda zamijenila svoga Boga idolom, zlatnim teletom, ba kao i nekad u pustinji. Ime tog modernog idola je drava Izrael. Cionizam kao politiki pokret kojeg je osnovao Theodor Herzl je krivovjerstvo, ali i nacionalistika doktrina koja nije roena iz judaizma ve iz europskog nacionalizma 19. stoljea. Upravo stoga i idovski cionisti imaju isti program kao i masonski okultisti, samo e, umjesto Antikrista, ekati u Jeruzalemskom hramu svoga Mesiju, Mesiju cara zemaljskog koji e vladati itavim svijetom. Kranski cionisti, jo od odmetnutog irskog sveenika Johna Nelsona Darbyja, koji je umro 1881. godine i stvorio pojam uzaaa za ljude posebne njegove vizije, nazvane ponovo roenim kranima, stalni su saveznici Antikristovim sljedbenicima i idovskim cionistima. Ti pseudokranski evangeliki fundamentalisti takoer vjeruju da se svi idovi trebaju vratiti u Palestinu poto je Bog dao tu zemlju njima, a Jeruzalem postati sredite svijeta u kojemu se mora sazidati Salomonov hram. idovi na svom biblijskom prostoru moraju izgraditi dravu Izrael kako bi omoguili drugi Kristov dolazak. Tada e doi do odlunog boja kod Armagedona, neke vrste manihejske bitke izmeu sila dobra i sila zla u kojemu e samo oni odabrani biti uzneseni na Nebo, dok e nevjernici izginuti u meusobnom pokolju, nuklearnom holokaustu Armagedona. To znai da e samo oni idovi koji prihvate Krista biti spaeni.140 Ustvari, svi oni ude za to ranijim zavretkom ljudske drame na Zemlji, ekajui svako svojega spasitelja. Poglavito nakon 11. rujna dolo je do goleme interesne ljubavi idovskih nacionalista sa evangelikim kranskim cionistima. Ni jednima ne smetaju opreni teoloki stavovi meu njima. Rabin Yechiel Eckstein osnovao je Meunarodno bratstvo krana i idova (International Fellowship for Christians and Jews) koje se pretvorilo u monu filantropsku organizaciju. Ne samo da je krenula obilna financijska potpora milijuna evangelikih cionistikih donatora iz SAD-a i Velike Britanije zajednikim projektima u Izraelu, ve je militantna drava Izrael, koja do sada nije priznala niti jednu odredbu meunarodnog prava, niti jednu rezoluciju UN-a, dobila dodatni poriv za svoj genocidni rat prema arapskom i palestinskom narodu. Dok je izraelski ratniki stroj ubijao djecu i ene u Gazi, a urueni grad bez vode i struje stavio u geto, kad je hrvatska kontroverzna knjievnica Vedrana Ruden, nekad dizana na pijedestal zbog kritike tumanizma, nakon kritike izraelskih zloina u Gazi hitro baena u hermetiku javnu izolaciju, desetci tisua evangelikih crkava

140

F. William Engdahl: Stoljee rata 2, Detecta, Zagreb, 2008., str. 203., 225.

230

diljem masonskog Zapada ponizno je molio na Ecksteinov Dan molitve i solidarnosti s Izraelom. Izrael je postao zapanjujue ekonomsko udo. Jeruzalem e sasvim sigurno postupno postati i sredite svijeta. Treba jo saekati izgradnju Hrama i dolazak Antikrista. Prije dolaska Antikrista Sotona e u posljednjim vremenima nadahnjivati velika kraljevstva, velike saveze drava, velike unije i zajednice drava kako bi se im prije stvorila jedinstvena svjetska drava, odnosno njegovo kraljevstvo. Sotona ne zna kada e doi taj dan, kada e nakon tisuljetnoga okivanja biti odrijeen na malo vremena te ne eli doekati taj dan nespreman. U posljednjim e vremenima Antikristu, ovjeku bezakonja, sinu propasti, Sotona podariti svu zlou, kojom e imati univerzalnu politiku mo, a svojom okrutnou zagospodarit e svim narodima i itavom Zemljom. On e se htjeti uzdignuti iznad Boga te e zasjesti u Bojem hramu u Jeruzalemu. Njegova strahovlada e kratko trajati do drugog Kristovog dolaska na Zemlju. Tada e se zametnuti straan boj, zapoet na Nebu aneoskom pobunom, koji e zavriti na Zemlji, meu ljudima na koje je rat prenesen. Sveto pismo nam govori o tom kratkom vladanju Antikrista na Zemlji, ali i o upozoravajuem glasu proroka Ilije o dolasku lanog Mesije kojega e uti i dio idova i suprotstaviti mu se, kao i o arkanelu Mihaelu koji e ubiti Antikrista na Maslinovoj gori. Otkrivenje nas ui kako e Antikristovi veliki udesni znakovi i opsjenarske ini zavesti mnoge narode, i veina ovjeanstva bit e upregnuta na strani Antikrista. Vjerovati nam je da e hrvatski narod u zadnjim vremenima, kao malo Marijino stado, biti na Kristovoj strani te biti sudionik Kristova Kraljevstva. Stoga, ako svi ti masonski luciferijanci i blasfemisti, apostati i herezijati marljivo rade na skorom zavretku ivota na Zemlji, zato da strani Boji sud na kraju vremena ne oekuju i istinski krani, oni koji jedini poznaju pravu tajnu Kria, Groba i Uskrsnua. Koliko god to bilo u vjenoj suprotnosti sa samim sobom, jer je u ovjeku vie ili manje nazona enja za ovozemaljskim ivotom, kranin svejedno svakodnevno moli u Oenau: ...doi kraljevstvo Tvoje...

231

Osnovni koriteni knjigopis

1. Batisti, Nikola i Nikolaj A. Berdjajev: Antikrist u Hramu, Naklada Bokovi, Split, 2009. 2. Borovak, Damir: Vjera u sjeni politike, Knjiga 3, Vlastita naklada, Zagreb, 2008. 3. Bunti, Igor: Partijsko zlato, Detecta, Zagreb, 2006. 4. Cenci, Vjenceslav: Masonerija, Slobodni tjednik br. 78.; Zagreb, 1996. 5. Cohen, Philip J. : Tajni rat Srbije: Propaganda i manipuliranje povijeu, prijevod Ana Rudeli, Ceres, Zagreb, 1997. 6. Coleman, John: Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, prijevod Nedjeljka Batinovi, Detecta, Zagreb, 2004. 7. i, Emil: Povijest hrvatskih neprijatelja, Vlastita autorska naklada, Zagreb, 2002. 8. i, Emil: Masonerija u Hrvatskoj-II. dio, http://emilcic.exactpages.com/domagoj2.html 9. Domazet-Loo, Davor: Klonovi nastupaju, Detecta, Zagreb, 2007. 10. De Marco, Donald & Benjamin D. Wiker: Arhitekti kulture smrti, preveo Mijo Pavi, Verbum, Split, 2007. 11. Engdahl, F. Willam: Stoljee rata 2: Tajni geopolitiki plan amerike Vlade, prevela Dragana Grozdani, Detecta, Zagreb, 2008. 12. Epperson, Ralph: Novi svjetski poredak, preveo Predrag Vinjevac, Sion, Zagreb, 1997. 13. Francikovi, Marko: Hrvatska knjiga opstanka, Biblioteka Dva Srca, Zagreb, 2006. 14. Fuek, Ivan: Katoliki sud o masoneriji, MI- Glasilo katolike mladei, br. XXI. / 1999. 15. Glavurti, Miro: Satana, Sion, 2002. 16. Hodge, Carole: Srpski lobi u Velikoj Britaniji preveo Marijan Bori, Naklada Stih, Zagreb, 2006. 17. Horvat, Vladimir: Kardinal Alojzije Stepinac. Muenik za ljudska prava, Merdijani, Zagreb, 2008. 18. Jeli, Dubravko: 100 krvavih godina XX. stoljee u hrvatskoj povijesti, Naklada P. I. P. Pavii, Zagreb, 2005. 19. Karaula, eljko: Bjelovarska afera 1888. Posdiplomski studij povijesti, Filozofski fakultet Zagreb. 20. Klein, Naomi: Doktrina oka: Uspon kapitalizma katastrofe, preveo Petar Vujai, Posebna izdanja, Zagreb, 2008. 21. Krnjak, Svetislav Stjepan, Hrvatski zavjetni kri, Ekoloki glasnik, D. Lomnica, Zagreb, 2005. 22. Kujundi, Nedjeljko: Hrvatska odisejada: Hrvati u stoljeu smrti, knjiga II; H. P. P. , Zagreb, 2004. 23. Lasi, Vjekoslav: Hrvatski Boii i Uskrsi u tuini, Grafika kola u Zagrebu, Zagreb, 1998. 24. Lojki, Mladen, Vladari svijeta, Vlastita naklada, Daruvar, 2006. 25. Lojki, Mladen, Kletva kralja Zvonimira, Vlastita autorska naklada, Zagreb, 2007. 26. Lojki, Mladen, U klopci demona, Vlastita autorska naklada, Zagreb, 2009.

232

27. Luki, Branimir: Psihopatologija komunizma, http://hakave.org/index.php?option=com_contet&view=article&id 28. Marinko, Mato: Muenika Hrvatska, H K D Sv. Jeronima, Zagreb, 2008. 29. Mui, Ivan: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001. 30. Mui, Ivan: O sekti masona: Lav XIII. - J. J. Strossmayer, Matica hrvatska, Split, 1999. 31. Mui, Ivan: O hrvatskoj etnogenezi i masonstvu u Hrvata, Matica hrvatska-Ogranak Imotski i Naklada Bokovi, Split, 2009. 32. Nikoli, Vinko: Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, ART studio Azinovi, Zagreb, 1995. 33. Nilus, Sergej Aleksandrovi: Protokoli sionskih mudraca, priredio Ivan Mui, preveo Vlado Nui, Grada, Split, 1999. 34. Orlandis, Jose: Povijest kranstva, preveo eljko Matas, Verbum, Split, 2004. 35. Osmanagi, Semir M.: Piramida moi na planeti, http://www.alternativnahistorija.com/AH3.htm 36. Pastore, Albert: udnije od fantazije, http://www.opfn.org/apfn/WTC STF.htm 37. Pilar, Ivo: Uvijek iznova Srbija, Consilium, Zagreb, 1997. 38. Schwartz, Mladen: Mladen Schwartz o Anti Stareviu, Iuvenalis Samizdat, Zagreb, 2007. 39. Shahak, Israel: idovska povijest, idovska religija: Tri bremenita tisuljea, prevela Jadranka Pintari, Jesenski i Turk, Zagreb, 2006. 40. ii, Ferdo (urednik): Korespodencija Raki - Strossmayer, knjiga trea, JAZU, Zagreb, 1930. 41. tefan, Ljubica: Stepinac i idovi, Croatiaprojekt, Zagreb, 1998. 42. ufflaj, Milan: Radi, Bethlem i Mussolini, Hrvatska misao, Zagreb, 1924. 43. Tomac, Zdravko: Tumanizam i mesiizam: Predsjednik protiv predsjednika, Nominativ, Zagreb, 2007. 44. Topalovi, Vjenceslav: Srednja Bosna-ne zaboravimo Hrvatske rtve 1941.-45/ 1991.-95.; Hrvatski Informativni Centar, Zagreb, 2001. 45. Tuman, Franjo: Hrvatska u monarhistikoj Jugoslaviji 1918. - 1941.; Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1993. 46. Vernette, Jean: Sekte, prevela s. Arkanela Blaevi, Verbum, Split, 2004. 47. Vidovi, Davorka i Davor Paunovi (urednici): Globalizacija i neoliberalizam: Refleksije na hrvatsko drutvo, CPI, Zagreb, 2006. 48. Vui, Petar: idovstvo i hrvatstvo: Prilog istraivanju hrvatsko-idovskih odnosa, Croatiaprojekt, Zagreb, 2001. 49. Zurek, Piotr: Nova interpretacija geneze Naertanija: Srbocentrizam Hotela Lambart i Hrvati, Scinia slavonica 6.

233

Koriteni parcijalni podaci s internetskih portala

http://hr.wikipedia.org/wiki http://www.glas-koncila.hr http://www.freewebs.com/hrvatskilist/ http://www.hkz.hr/Hrvatsko_slovo/ http://www.fokus-tjednik.hr http://www.hrvati-amac.com/ http://www.hic.hr http://www.vecerni-list.hr http://www.jutarnji.hr http://hakave.org/index.php?option=com_contet http://209.85.129.132/search?q=cache:CDBH20JZJQoJ:WWW.DJURM http://www.novilist.hr/Defau]t.asp?WCI=Pretrazivac&WCU=285C... http://forum.krstarica.com/archive/index.php/t-186549.html http://cronomy.org/2008/11/10/obamini-chicago-boys/ http://www.rtl.hr/clanak/obamin-savjetnik-prijatelj-srba/556/ http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/ http://amac.hrvati.com/index.php?option=com_content http.//www.loparc.net/forum/filozofija-religija-i-istorija/3019-maso... http://shp.bizhat.com/Masoni.html http://www.freemasonry-croatia.org/povijest.htm http://www.yjesnik.hr/html/ http://emilcic.exactpages.com/odjeci3.html http://www.emilcic.hrvati-amac.com/Matos.html http://vsww.hspl861.hr/ http://www.nacional.hr/clanak/12886/britancc-odusevila-titova-odlu... http://www.freewebs.com/hrvati/hous/cic.html http://www.iznad18.com/najveci/ http://forum.net.hr/forums/t/243270.aspx http://www.matica.hr/kolo/kolo2009_l.nsf/A11WebDocs/O_nekima... http://www.vukovarac.net/forum/viewtopic.php?t=287&sid=b843da... http://www.croatia.sh/zanimljivosti/061228.php http://icej.hnd.hr/novinar/Novinar98_03/46-49.htm http://www.forum.hr/showthread.php?t=100186 http://74.125.39.132/translate_c?hl=hr&sl=sr&u=http://www.djordje... http://www.hrvatskauljudba.hr/politika/hrvatska-starokatoli-ka-crkva. http.7/www.dejanlucic.net/Lat/Iluminati%20u%20Hrvata.html http://www.javno.com/hr-svijet/tadicev-djed-medju-krivcima-za-prv... http://www.katolici.org/dogadjanja.php?action=c_vidickid=9028 http://otvoreniforum.com/showthread.php?t=2676 http://www.index.hr/vijesti/clanak/ http://burek.blogger.ba/arhiva/2008/08/29/1758483 http://angelo1.blog.hr/2007/12/1623792292/sto-zapravo-hoce-ti-mas.. http://www.phpbbplanet.com/forum/viewtopixc.php?=4268&mforum...

234

POGOVOR

Anomalija masonstva kao najveega zla suvremenog svijeta

Svojom izvrsnom knjigom Masoni protiv Hrvatske: Hrvatski herostrati u slubi masonstva autor zavrava genezu masonstva prikazom njegove tajne i javne djelatnosti protiv hrvatske drave. Masonsko djelovanje Mladen Lojki analizira i razobliuje svojim skalpelom od prve pojave masonskih loa u Hrvatskoj do dananjih dana. U Proslovu osvre se na tajno djelovanje masona od poetka ustrojavanja te mrane organizacije kaja ima zadatak stvoriti neorobovlasniki sustav u kojemu e masonska elita biti povlatena kasta, dok e svi ostali narodi ovoga planeta biti gojini kao sluge i podlonici te vladajue kaste. Da bi se shvatila geneza masonerije, autor gotovo na svakoj stranici anatomije masonerije traga za dubljim uzrocima svih izopaka ovoga tajnovitog pokreta s posebnim osvrtom na stoljetno ratovanje protiv katolicizma kao najljudskije vizije skromnoga, uravnoteenoga, radinoga i pobonog dijela ovjeanstva. Te ideale sveopega uravnoteavanja uoili su i stari kineski filozofi. Aristotel je svojim maksimom panta metrom estin jo jasnije shvatio da je metron (mjera, ravnotea) temelj svih entiteta. Prosperitet i srea svakoga ovjeka i ovjeanstva u cjelini optimalno se ostvaruje u gabaritima svake vrste. Zlo je prekoraivanje tih zadanih gabarita i onog trenutka kada se iva bia, a posebice ljudi, uzjogune i postanu oholi, tada poinje rasulo onih vrsta koje ne mogu odravati harmoniju unutar danih gabarita. I tada dolazi do sukoba, ratova i njihova konanog propadanja. Dananja masonerija svojom pomanom da su oni pravi bog eli stvoriti svoje neznaboako carstvo, dokinuti sve vjere, ukinuti sve nacije i njihove drave te u globalizaciji masonsku elitu uzdignuti iznad Boga. Masoni su u svojoj nekritikoj antropoidolatriji danas postali homo frausi (obmanjivai i samoobmanjivai). Cijeli ljudski svijet obmanjuju pomou kiberspejskog iluzionizma monih elektronikih medija i ivot pretvaraju u spektakl igara, raspojasanosti, besmislenih hobija, narkomanije, prostitucije, to je evidentan kraj toga vrloga novog svijeta. Autor u etiri dijela knjige analizira posebne povijesne oblike masonske destrukcije svijeta i ovjeka. U prvom poglavlju prvoga dijela Lojki rekonstruira masonsku doktrinu in capite et in membris, pa zakljuuje da je masonstvo u svakom svojemu parcijalnom vidu olienje zla, destrukcije, a pod retorikom uljepavanja prikazivanja sveopega masonstva kao zemaljskog, sekulariziranog raja, dok je nedvojbeno da je to zao i nemoralan pokuaj uspostavljanja neorobovlasnitva i kastinske podjele drutva na elitu i gojine (robove). Da bi se lai prikazale kao istine, masonerija inzistira na nasilnom obmanjivanju i podjarmljivanju ljudi. Autor u ovom poglavlju pokazuje naine i oblike kako se to zavjerama, atentatima, korumpiranjem, prijetnjama moe ostvariti. Slijedom toga Mladen Lojki u treem poglavlju prvog djela minuciozno pokazuje kako se masonsko zlo ucjepilo u Hrvatskoj u Ilirizmu na dalje. Da bi lake rashrvatili Hrvatsku, masoni stvaraju anacionalne i antinacionalne udruge koje u ime tzv. ljudskih prava inzistiraju na tomu da Hrvatsku treba ustrojiti kao amorfnu masu graana svih nacija, profesija i vjera. 235

Meutim, kad je rije o engleskom ustavu, u njemu se ak i posebnim lankom zahtjeva da predsjednik drave (kralj ili kraljica) nikada ne smije biti katolikom, dok Hrvatskoj ne doputaju takvo ograniavanje, nego ele da svatko moe biti predsjednik iako ona ima preko 80% katolikog puanstva. Autor dalje prikazuje tetno djelovanje Ilirizma kao nekakve nadnacionalne organizacije. Tu se navodi i ono to masoni skrivaju: da je Ljudevit Gaj po svome podrijetlu Francuz, da je bio pronevjeritelj i da ga je sud kaznio za primanje mita od srpskih knezova, nakon i zbog ega mu se svaki trag izgubio. Iako je Gaj nestao netragom iz hrvatske politike, od sredine 19. stoljea masonerija otvara u svim veim gradovima svoje loe i poinje ve polujavno djelovati radi zatite svoga orijent express puta prema bliskoistonim naftnim poljima i kolonizaciji tamonjih arapskih naroda. I tu je klica svih kasnijih sukoba, pa i obaju svjetskih ratova, kao i najnovijega porobljavanja arapskih naroda. Radi tog osiguranja kolonijalnoga koridora engleska i francuska masonerija poinje svoje koketiranje sa Srbima kako bi oni postali uvari njihovih interesa od njemakog drang nach osten (prodor na istok). Po logici tuk na utuk i straha od njemakog drang nach osten, masonerija Srbe uzdie na poziciju balkanskog andara koji e uvati njihove koridore prema naftnim izvorima. Budui da je time Srbija postala masonski Pijemont, ona uz potporu masonerije poinje s Garaaninovim Naertanijem stvarati Veliku Srbiju koja je u 20. stoljeu vodila dva balkanska rata, zatim organizirala sarajevski atentat na nadvojvodu Ferdinanda. Daljnjom eskalacijom masonske penetracije u Srbiji dolazi do izjednaavanja pansrpske i masonske politike, to e u 20. stoljeu smrti rezultirati zajednikim zatiranjem Hrvata, a to se vidjelo i po deportiranju hrvatskih vojnika i civila u Jugoslaviju. Ova paklena zavjera protiv Hrvatske posebno je eskalirala kada je dolo do pokolja nekoliko stotina tisua Hrvata koje su Englezi izruili Srbima nakon zavretka II. svjetskog rata. U treem dijelu Lojkieve anatomije masonstva prikazuje se masonsko-srpska zavjera protiv Hrvata koja je smjerala na potpuno unitenje Hrvata i potiranje Katolike crkve. Posebnu pozornost autor posveuje trovanju kardinala Stepinca te komunistikom titoistikom teroru s osvrtom na brojne progone, stvaranje komunistikih logora, presudivanja bez suenja. etvrti i posljednji dio posveen je najnovijim masonskim sabotaama oko ulaska Republike Hrvatske u EU, to je dokaz da svjetski magnati i masoni ele rashrvatiti Hrvatsku i pretvoriti ju u svoju koloniju za lake uspostavljanje naftovoda i plinovoda iz opljakanih arapskih zemalja. Globalizacija se tako pretvorila u novu kolonizaciju dovoenjem Hrvatske u podreenu poziciju jeftinom prodajom banaka, ukidanjem carina za robe razvijenih zemalja, prodajom svojih bogatih izvora pitke vode, pretvaranjem plodnog tla u golf-igralita za masonske elitiste itd. Autor ispravno procjenjuje da masonsko pokretanje procesa detumanizacije znai devastaciju pobjednike Hrvatske vojske u Domovinskom ratu, privoenje desetak hrvatskih generala u Haag, to je sve pokuaj rashrvaivanja Hrvatske. Na kraju, u etvrtom poglavlju etvrtog dijela autor saima ovu viegodinju genezu masonskih antihrvatskih i antikatolikih subverzivnih djelatnosti, te konstatira da su masonerija i velikosrpski rat protiv malih naroda na Balkanu glavni uzrok to je dolo do Domovinskog rata, najveeg mirnodopskog rata u Europi nakon II. svjetskog rata, zatim to su izfabricirane i lane haake optunice, rtve toga rata proglasili agresorima, a srpski genocid potpuno prikrili i ponitili i, to je jo apsurdnije, to se masonstvo danas zalae i za treu uspostavu Jugoslavije pod kriptonazivom Euroslavije, iako je ta nakazna tvorevina bila toliko raznorodna da ni na kakav prirodan i normalan demokratski nain nije mogla opstajati

236

jer je nasilno sklepana od desetak raznih naroda, tri vjere i tri pisma (latinice, irilice i arabice), s nakaznim gospodarskim sustavom u kojemu su nasilno postojali oblici od naturalne razmjene do robno-novanih odnosa itd. Sve u svemu, autorova glavna misao u ovoj vrijednoj knjizi jest da nitko vie ne moe uspostaviti ono to je od povijesti bilo dva puta rueno. Republiku Hrvatsku domai i strani masoni zajedno s etnikim vojvodama mogu muiti i ometati u njezinoj demokratskoj izgradnji, ali ju nikada vie nee pokoriti. Prof. dr. Nedjeljko Kujundi

237

Kazalo imena
(da bi nali gdje se u tekstu knjige spominju sljedea imena, koristite search funkciju PDF readera)

A
Abraham Abramovi, Roman Abrams, Eliot Abrani, Mihovil Accurti, Milan Adam Adanja, Sima Adelman, Keneth Adi, Blagoje Agaton, papa Agnelli, Giovanni Agni Alabanda, Hinko Alembert, Rond Alaupovi, Radovan Albright, Madeleine Aleman, Ladislav Alexandar, fedmaral Aleksijevi, Jovan Ali, Fikret Alkalaj, Issak Alkalaj, David Allende, Salvador Alkalaj, Samuel Altman, Edmund Angeli, Edgar Andirelov, Josip Andirelova, Darija Anelinovi, Berislav Anelinovi, Budisav Grga Annunzio, Gabriele Andres, Ivo Andri, Ivo Andronik, arhiepiskop Antikrist Amery, Julijan Amin-Dada, Idi Apis, Dragutin Dimitrijevi Arafat, Yasser Aristotel Arkadije, car Arnold, Benedict Aron, Bencijon Artukovi, Andrija Aruetti, Izrailo Ashdown, Paddy Aner, Milivoj Auchinlech, Claude Au

B
Babi, Mijo

Babi, Stjepan Babuki, Vjekoslav Bach, Vjekoslav Bacon, Francis Badahur, Zuhra Badali, Josip Bagatelj, Anton Bajagi, Momilo Bakari, Vladimir Bakovi, Lujo Balder Baleko, Ivan Balfour, Arthur Bailey, Emanuel Ballin Balti, Milutin Balzac, Honore de Banac, Ivo Banjamin, Jovo Baker, Josephine Bandi, Milan Barac, Antun Barbieri, Frane Barbieri, Ivo Barto, Milan Basta, Milan Barii, Marko Barosso, J. Manuel Baruch, Bernard Bartulica, Milostislav Bartulovi, Niko Baudelaire, Charles Pierre Bauer, Antun Bauer, Hugo Bauer, Marko Bazan, Nina Bazan, Svetlana Beaconsfield, lord Beauharnais, Eugene Beaverbrook, lord Bebler, Ale Begin, Menachem Belaji, Vladimir Beli, Aleksandar Belusova, Pelagija Belin, Ivo Benn, Tony Benarojo, Nisim Benedikt XIV., papa Benedikt XV., papa Bene, Edvard Benei, Juluje Benkendorf, Aleksandar Hristoforovi Berezovski Boris

Berger, Sandy Bernanke, Ben Bernhardt, Karl Martin Berislavi, Petar Bernardi, Ilija Besari, Savo Bil (Bal) Bijedi, emal Bikupi, Boo Bilt, Carl Bilandi, Duan Biniki, Stanislav Birnbaum, Nathan Blaki, Tihomir Blaevi, Jakov Bleichrder Blair, Tony Blcher, Gerhard Blumenthal, Richard Bogdan, Ivo Bojnii, Ivan Bokay, Arpad Bolivar, Simon Boljkovac, Josip Bondy, Alfred Bonifai, Antun Boskowitz, Huko Bothe, Eugen Bourek, Zlatko Boovi, Branko Bradley, Omar Braine, Bernard Branimir, knez Brand, lord Brand, Joel Brandeis, Louis Brankovi, Damjan Breier, Louis Brena, Lepa Bresztyenszky, Aleksandar Brenjev, Leonid Bright, Bill Brozina, Nikola Brzezinski, Zbigniew Brezinski, Roman Bruce, Lenny Bruno, Giordano Brusina, Spiridon Brki, Duko Brli, Ignjat Broz, Ivan Broz, Budisavljevi Jovanka Broz, Mio Bryan, Stephen

238

Bonifai, Antun Bu, Stjepan Budak, Mile Budhha Budisavljevi, Julije Budisavljevi, Srdan Budia, Draen Bulaji, Milan Bulat, Edo Bulatovi, Niko Bulvan, Slavoljub Bush, George Walker Bush, George Herbert Walker Busi, Bruno Buzimski, Ljudevit

abrinovi, Nedeljko ai, Radimir erina, Vladimir ermak, Ivan ernozemski, Vlado Georgijev ubrilovi, Vasa upa, Ljubomir Jovanovi vek,Ivan

Dukovi, Antun Dulles, Allan Dumani, Dragutin Duncan, Patrick Durst, Franjo

D
Dakula, Veljko

iril, Jeruzalemski osi, Dobrica u, Oton

ilas, Milovan odan, ime ogi, Bla onovi, Jovan ordevi, Andre orevi, Irinej ordevi, Ljubimka ordevi, M. urovi, ura

C
Canning, George Car, Stjepan Carducci, Giosue Carrington, Peter, lord Carter, Jimmy Castro, Fidel Ceausescu, Nicolae Cervantes, Miguel de Chamberlain, Arthur Nevill Chamberlain, Houston Stewart Charles, princ Chesterfield, lord Churchill, Randolph Churchill, Winston Christopher, Warren Ciliga, Ante Cincar-Markovi, Aleksandar Clark, David Clark, Mark Clemenceau, Georges Clinton, Bill Cohen, William Cochran, Gregory Cohn, Harry Coitier, Jeanne Coleman, John Constant, Benjamin Cook, Richard C. Corominas, Josep Crnojevi, Arsenije Crnjanski, Milos Crowley, Aleister Csikora, Bela Cuki, Misa Cuvaj, Antun Cuvlaj, Slavko Cvetkovi, Dragisa Cviji, Krsto Cvijovi, Josif Czartoryski, Adam Jerzy

D
Dafni, Reuven Dalton, Hugho Danii, uro Darby, John Nelson Darwin, Charles Dapevi, Kuar Savka Davio, Jakov Davio, Oskar David, kralj Davidovi, Ljubo Davenport, Russell W. Davison, R Henry Deakin, William Deanovi, Mirko Degen, Silvije Degoricija, Slavko Demajo, emajo Demetar, Dimitrije Demetrovi, Juraj Deutsch-Maceljski, Slavoljub Diderot, Denis Dimi, Miloje Disney, Walt Divkovi, Matija Dizdarevi, braa Dobrovsky, Josip Dobson, James Dodd, Thomas J. Dodik, Milorad Dolanc, Stane Domac, Branimir Donovan, William Dostojevski, Fjodor Miha Dragievi, uro Dragojlov, Fedor Drakovi, Ivan Drakovi, Janko Drakovi, Kaimir Draunik, Jurica Drljevi, Sekula Dudley, Robert Dubost, Michel

E
Eckstein, Yechiel Edward VIII., kralj Eichmann, Adolf Efrajim, Mika Eisenhower, Dwight Elizabeta I., kraljica Elizabeta II. Emanuel, Benjamin Emanuel, Rahm Engels, Friedrich Einstein, Albert Emilijan Erceg, Filip Erddy, Ladislav Erora, Simo Esher, Vikont Eva

F
Faber, David Fahri, Abraham Farka, Bernet Fehrmann, David Ferdinand, kralj Ferrari, Giuseppe Ferdinand, Franjo Feigl. Sigismund Feuerbach, Ludwig Fine, Rafailo Fink, Nikola Finke, Boidar Fischbach, Robert Fischer, Julije Fischer, Ignjat Fleischer, Heinrich Folnegovi, Fran Foster, Don

239

Franeki, Martin Frange, Oto Frange, Simon Franjo Josip, car Frank, Josip Frank, Ivica Frank, Stanko Franklin, Benjamin Freedman, Benjamin Freud, Laci Freud, Matija Freundlich, Ljudevit Friedman, Milton Fritz, Julio Frizir, Ivica Fridlander-Fuld Friedrich, Aleksandar Fumi, Ivan

Gregori, Pavle Greenspan, Alan Grig, Edward Gross, Mirjana Grui, uro Grnfeld, Teodor Guevare, Che Guggenheim Gunduli, Sigismund Gustav III., kralj Gustinski, Vladimir Gutenberg, Johanes Gutman, Viktor

H
Habsburg, Marija Terezija Hadik, Andrej Hadija, Cvjetko Halla, Ferdinand Hamilton, Alexander Hamurabi Hanaman, Frane Hanussen, Jan Harpending, Henry Harriman, Averell Harriman, Edward Hart, Lidl Hartman, Stjepan Haas, Herta Haas, Robert Hasan II. Hatchael, Ronald Haulik, Juraj Haushofer, Karl Haynoczi, Josip Hebrang, Andrija Hebrang, Andrija mladi Heckman, James Hedervary, Khuen Hegel Heinsohn, Gunnar Heibich, Dragutin Henrik VIII. Hepburn Heraklije, car Herman, Bela Herman, Mirko Herostrat Herzl, Theodor Herzog, David Hess, Rudolf Himmler, Heinrich Hinkovi, Hinko Hiram, kralj Hitler, Adolf Hodorovski, Mihael Hoffman, Hugo Hoffman, Josip Hoffman, Vilim Hojka, Milan

G
Gainovi, Vladimir Gaj, Gustav Gaj, Ljudevit Gajica, Ratko Galileo, Galilei Gamberger, Josip Gandhi, Mohandas Garaanin, Ilija Garibaldi, Giuseppe Gates, Artemus Gavrilovi, Milan Gai, Franjo Genscher, Hans-Dietrich Georg VI., kralj George, Loyd Germogen, episkop Giosua, Carducci Glaser, Marcel Gligorova, Ira Glougner, Leo Goethe, Johann Wolfgang Goldberg, Lucianne Goldfoot, Stanley Goldman Goldwin, Samuel Goldstein, Ivo Goldstein, Slavko Golijat Gompers, Samuel Gorbaov, Mihael Goring, Hermann Gorki, Maksim Gortan, Vladimir Gonjak, Ivan Goolsbee, Austan Gotovac, Vlado Gotovina, Ante Grabe, Trifko Gradinik, Milic Granitz, Ignatz

Holbach Holbrooke, Richard Homer Honk-Koo, Lee Honorije, car Hope, Bob Horn, Josip Horstenau, Glaise Horvat, Aleksandar Horvat, Branimir Horvat, Joa Horvat, Radovan Horvat, Radoslav Hotko, Davorin Hosius House, Edward Mandell Houston, Sam Hranilovi, Marko Hristi Hrak, Stjepan Hruhak, Gabrijel Hugo, Victor-Maria Huhm, Julijus Huram, Abi Husein, Sadam

I
Ibrakovi, Avdo Ickes, Harold Iko, Petar Indra Inocent IV., papa Isakovi Iskri, Jovan Isser, uro Isus Krist Ivan, apostol Ivan, Krstitelj Ivan IV., papa Ivan Pavao II., papa Ivanevi, Ivo Ivekovi, Franjo Ivekovi, Branko Ivekovi, Mladen

J
Jabotinsky, Vladimir Jackson. Henry M. Scoop Jakovina, Tvrtko Jankovi, Peter Jankovi, Jozo Janus Jaruzelski, Wojciech Javits, Jacob Javor, Stipe Jefti, Bogoljub Jeiai, Josip Jelaska, Zvonko Jeli, Branimir

240

Jelinek, uro Jelini, Ana Jelovek, Vladimir Jelovek, Zofka Jeljcin, Boris Jerabon, kralj Jeremiah, David Jeronim, sveti Joanovics, Georg Jokovi, Roko Jones, John Paul Josimovi, Emilijan Josipovi, Ivo Jovanovi, Vaso Jovanovi-Pion, Jovan Jovanovi, Vladislav Juarez, Benito Juki, Ilija Juraj VI., kralj

K
Kachold, Gabi Kadijevi, Veljko Kajo, sveti Kalogjera, Marko Kamljev, Lav Borisovi Kant, Immanuel Karlo II. Karadi, Radovan Karadi, Vuk Stefanovi Karaordevi, Aleksandar, kralj Karadordevi, Aleksandar, kraljevi Karaordevi, Pavle Karadordevi, Petar I. Karaorevi, Petar II. Kardelj, Edvard Karulin, Miroslav Kasti, Dragutin Kasti, Milan Katii, Natko Katzenstein Kai, Bartol Keaton, Buster Kelly, David Kennedy, John (Radoje Gvozdanovi) Kennedy, John Fitzgerald Kerr, Philip Kirchner, Cedo Kirchbaum, Oskar Kirkpatrick, Jane Kissinger, Henry Alfred Klaser, Konrad Klein, Bernardo Klement VIII., papa Klement XII., papa Klement XIV., papa Kneevi, Juraj

Kneevi, Radoje Kneevi, ivan Kocbek Kocian, Samuel Koi, Petar Koglej, Vida Kohl, Helmut Kolievski, Lazar Kolumbo, Kristofer Konfucije Kopernik, Nikola Kopini, Josip Kopitar, Jernej Koller Kolmar, Edmund Komensky, Jan Amos Korolija, Mirko Koroec, Anton Korsky, Ivo Kosanovi, Milo Kossut, Lajos Kosteli, Janica Kosti, Janko Kostreni, Marko Koevi, Janko Kovaevi, Peroslav Kovai, Kreimir Koveshnikova, Vassilitska Kouti, August Krajai, Ivan Stevo Krajger, Boris Kralj, Josip Kralj, Mijo Kraus, Boidar Kraus, Herman Kraus-Tudi, Rudolf Kremzier, Sreko Krizman, Hinko Krizman, Tomislav Krklec, Gustav Krlea, Bela Krlea, Miroslav Krnjevi, Juraj Kropotkin, Petar A. Krstulovi, Vicko Ksraoping, Deng Kubin, Rikard Kujundi, Mihajlo Kumii, Eugen Kune, Zinka Kutinova, Olja Kurelec, Fran Kurjak, Asim Kushner, Jared Kutuzov, Mihael Ilarinovi Kuvalja, Slobodan Kvaternik, Eugen Kvaternik, Eugen Dido Kvaternik, Slavko

L
Lackovi, Ivan Laden, Bin Lagundija, Zlatko Lakua, Filip Laxa, Matas Latin, Denis Lawson, lord Lazar Lazi, Ivan Lazi, Radoje Lebey, Andre Ledeen, Michael Leigh, Edward Leon (Lav) XII., papa Lenjin, Vladimir Ili Leon (Lav) XIII., papa Leon (Lav) X., papa Lehmann Lemmi, Adrian Leonti, Ljubo Leskovar, Rade Leustek, Vladimir Lewinsky, Monica Lewisohn Levi Lothian, lord Libermann, Dragutin Lindbergh, Charles Lincoln, Henry Lipovak, Anton Lipton, David List, Guido von Livada, Svetozar Locke, John Loisy, Alfred Lollobrigida, Gina Lonar, Budimir Loyolski, Ignacije Loren, Sofija Lorkovi, Mladen Lotaring, Franjo Stjepan Lottelton, lord Lovinger, Benko Lwy, Moric D. Luce, Henry Lucifer Luki, Mihajlo Luks, Silvija Luki, Branimir Lyttelton, Oliver Luj XIV. Lukas, Filip Luther, Martin Lux, Ferdo Luzzatti Lyons

LJ
Ljermontov, Mihail Ljoti, Dimitrije

241

Ljubii, Nikola Ljubi, uro

M
Macanovi, Hrvoje MacArthur, Douglas MacClean, Fitzory MacLean, Fitzory Maceljski, Deutsch MacDonald MacMillan, Harold MacNamara, Robert Machel, Samora Machiavelli, Niccolo Maek, Vlatko Makanac, Julije Makarije, patrijarh Makihara, Minoru Malobabi, Rade Mandela, Nelson Mandi, Ante Manoli, Josip Mao, Ce Tung Marchetti, Mirko Marinko, Marko Margaret, princeza Markovi, Ante Markovi, Edo Marija, Blaena Djevica Marija Terezija Marinkovi, Ranko Marx, Karl Mareti, Tomislav Marjanovi, Ive Marjanovi, Milan Marka, Mladen Markussohn, Issac Martinovi, Ignjat Martlew, Eric Marshall, Andrew Marshall, Georg Maruli, Marko Masaryk, Jan Masaryk, Toma Garrigue Main, Draga Matasi, Ante Matekovi, Stjepan Matea, Zlatko Mati, Tomo Mato, Antun Gustav Matoi, Vlado Matuli, Marije Mazowiecki, Tadeusz Mazzura, ime Mazzini, Giuseppe Maurani, Ivan Maurani, Vladimir Maurani, elimir Mayerhoffer, Valerija Medar, Andrija

Medina, Issak Medvedev, Dmitrij Meyer, Eugene Meyer, Louis B. Mehmedbai, Mehmed Melchett, lord Merkel, Angela Mesi, Stipe Messen Metrovi, Ivan Metzger, Josip Michelis, Gianni de Miesler, Milan Mihael, arkaneo Mihajlovi, Draa Mihajlovi, Stanoje Mihaldi, Stanoje Mihali. Adolf Mika, Branko Milanovi, Igor Milievi, Duan Milii, Sibe Miliinovi, Andrija Mili, Lavoslav Milinovi, orde Milinovi, Milovan Miloevi, Slobodan Milovanovi, Milan Milovi, uro Milner, Alfred Milju, Branko Milutinovi, Dragutin Mikola, Feliks Mindszenty, Jozsef Mirkovi, Borivoje Mirkovi, Mijo Mioi, Andrija Kai Mii, ivojin Mitrinovi, Dimitrije Mitterrand, Franois Mock, Alojz Mogu, Milan Moyneu, Baron Moljevi, Stevan Mokranjac, Stevan Mond, lord Montesquie Montt, Efrain Rios Monroe, James Moon, Sun Myung Morgan, J.P. Morgenthau, Henry Moor, John Morrel, Theo Mortimer Mosner, Stipe Mozart, Wolfgang Amadeus Mozes, Ivan Muhamed Muniti, Getruda

Murat, Joakim Muslin, Stjepan Mussolini, Benito Mustafa, paa

N
Nad, Kosta Nani, Marko Napoleon, Bonaparte Napoleon, Joseph Napoleon, Louis Nathan, Ernesto Naser, Gamal Abdel Naudon, Paul Nazor, Vladimir Nedi, Milan Nehajev, Cihlar Nehru, Jawaharlal Nemi, Bogdan Nenezi, Zoran Newhall, lord Nevzlin, Leonard Neuberger, Pavao Ney Niczky, Stjepan Nikola I., car Nikola V., papa Nikolajevi, Svetomir Nixon, Richard Nilus, Sergej Aleksandrovi Nimrod Nini, Momilo Ninski, Grgur Nixon, Richard Northcliff, Alfred Novak, Grga Novak, Ivo Novak, Viktor Novakova, Marua Nugent, Albert

O
Obama, Barack Obradovi, Dositej Obradovi, Milan Obrenovi, Aleksandar Obrenovi, Mihajlo Obrenovi, Milo Omerbai, evko Orlando, Vittorio Ormsby-Gore, William Orwel, George Otokar, kralj Ottolenghi Owen, David, lord

P
Pacel, Vinko

242

Pau, Lazar Pahlavi, Mohammed Reza Pali, Duan Paraik, Ante Paraga, Dobroslav Paunovi, Davorjanka Paunovi, Slavia Pavao, sveti Pavao VI., papa Paveli Ante Paveli, Ante, zubar Paveli, Mara Pavleti, Vlatko Paver, Filip Pavii, Antun Pai, Nikola Peccei, Aureli Pelagi, Vasa Perec, Gustav Perica, Petar Peri, Stjepan Perkovi, Ivan Pernar, Ivan Perle, Richard Peron, Isabele Perry, William Persoglija Petar, apostol Peterson, Peter Petkovi, Ivo Petra, Hrvoje Petrii, Darko Petri, Jakov Petri, Niko Petrovi, ore Petrovi, Karaorde Petrovi, Veljko Philip, princ Philippson Pijade, Buki Pijade, Moa Pijade, ivko Pike, Albert Pilar, Ivo Pilat, Poncije Pio VII., papa Pio IX., papa Pio X., papa Pio XII., papa Pitagora Planinc, Milka Platon Plavi, Biljana Plivari, Branko Politeo, Dinko Politeo, Ivo Popovi, edomir A. Popovi, Koa Popovi, Damjan Popovi, Duan

Pops, Friedrich Porfirogenet, Konstantin VII. Porges, Nenad Pospiil, Zvonimir Potonjak, Frank Predavec, Josip Predavec, Vladimir Presiek, Alojz Pratt Praunsperger, Milan Pribojevi, Vinko Pribievi, Rade Pribievi, Svetozar Prica, Srdan Primorac, Dragan Primorac, Igor Princip, Gavrilo Prvii, Stjepan Puk, Mirko Pulitzeri, Joseph Pusi, Vesna Putin, Vladimir

R
Rabin, Yitzhak Raan, Ivica Raki, Franjo Radek Radi, Antun Radi, Stjepan Radeli, Milutin Radenkovi, Bogdan Radivojevi, Ilija Ragu, Hrvoje Raenovi, Bogdan Raji, Ivan Raki, Mirjana Rakija, Ante Ramsay, Andrew Michael Rankel Rankovi, Aleksandar Rakovi, Jovan Rapp, Thomas C. Rathenau, Walter Rauch. Pavao Rayan, Sam Rever, Paul Reading, lord Reagan, Ronald Reuf-Anadolk, Zuhra Resch, Julio Reovski, Adolf Rhodes, Cecil John Reiching, Milan Relkovi, Antun Matija Renan, Ernest Ribar, Ivan Ribbentrop, Joachim von Ribnikar, Vladimir Richtman, Dunja

Risenhoover, Tery Ritig, Svetozar Robathan, Andrew Robertson, Georg Robespierre, Maximillene Rockefeller, Nelson Rockefeller, Laurence Rockefeller, David Rodani, Rudolf Roosevelt, Eleonora Roosevelt, Franklin Delano Rosseau, Jean-Jacques Rosenberg Rosenberg, Alfred Rosenfeld, Adolf Rosi, Petar (Varnava) Rostow, Eugen V. Rothschild, Edmund Rothschild, Ferdinand Rothschild, Walter Rothschild, Viktor Rothschild, Mayer Amschel Rothschild, Nathan Mayer Ruthkopf, David Ruden, Vedrana Rukavina, Vladimir Rullmann, Hans-Peter Rumler, Dragutin Rumsfeld, Donald Henry Run Russell, William Huntington

S
Sach, Julio Sach, Jeffrey Sakcinski, Ivan Kukuljevi Salamon, bankar Salamon, kralj Sanader, Ivo Sarraut, Albert Sarkoti, Stjepan Savi Scheel, Walter Schlegel, Toni Schlesinger, Antun Schiff, Jakob Schmudek, Margita Schneller, Armin Schroeder, Gerald Schulz, Josef Schuster Schwartz, Gavro Schwartz, Milan Scowcroft, Brent Sedlovska, Ljua Selborne, lord Seligmann, Robert Selznick, David O. Seton-Watson, Robert William Shakespeare, William

243

Sharon, Ariel Shavit, Arije Sherman, Alfred Shomrony, Amiel Scholtz, Josip Shultz, George Siksto V., papa Silajdi, Haris Silian, Branko Silverstein Simpson, John Simovi, Julio Simovi, Duan Singer, Vlado Sitzer, Ladislav Skerli, Jovan Smodlaka, Josip Smotricki, Meletije Smuts, Jan Snjari, Lukas Sonnino, Sidney Sokolov, Boris Sokolovi, Memed Sokrat Somervell, Donald Soros, George Sotona Soult Spevec, Josip Spitz, Alfred Spuner, Hans Spuner, Liza Sremac, Stevan Srki, Milan Stacner, Tereza Staljin, Josif Visarionovi Dugavili Stanboli, Petar Stanimirovi, Vojislav Stanley, Mike Starevi, Ante Starevi, Milan Steed, Henry Wickham Steinfel, Nikola Steingassner Steinmann, David P. Steinschneider, Harschel Stenton, Michael Stepinac, Alojzije Steinacker, Arthur Stern, Lav Stewart, Dugald Stevanovi Stielly, Julius Stillwell, Joseph Stimakovi, Zvonimir Stoltenberg, Thorvald Strauss, David Friedrich Strossmayer, Josip Juraj Stojanovi, Nikola

Suboti, Jovan Suden, Milica Summerland, Alistair Suharto, Haji Mohammad Sukarno, Achmed Sulzberger, Arthur Supilo, Frano Surya Suak, Gojko Svedberg, Bjorn Sverdlov, Jakov Szalasi, Ferenc Szemitz, Aleksandar Szentmariaji, Franjo

afarik, Janko Pavao afarik, Janko ain, iro iin arini, Hrvoje arnbek, Ivan atner, Alfred egvi, Kerubin eper, Franjo erbedija, Rade eelj, Vojislav Slang, Ignjat ik, Lavoslav imrak, Janko ii, Ferdo ii, Milena kare, Stanko kvorc, Franjo najder, Slobodan nur, Ivo oi, Hrvoje picer, Raul poljarac, Josip porer, Juraj prajc, Zoran ramp, Mihela tanpar, Andrija tedimlija, Savi Markovi ubai, Ivan ufflay, Milan vrljuga, Stanko

Tesli, Petar Thaler, Richard Thatcher, Margaret Thompson, Marko Perkovi Thor Tihi, Sulejman Tit Tito, Josip Broz Tkalevi, Adolfo Veber Tobolski, Leo Tolstoy, Nikolaj Toynbee, lord Toma, sveti Tomac, Jeronim Tomai, Ljubomir Tomii, Zlatko Tomi, Duan Tomi, Veljko Tomi, Zvonimir Tower, John G. Tresi-Pavii, Ante Trichet, Jean Claude Trifunovi-Biranin, Ilija Trifunovi, Ljubia Trinajsti, Dinko Tripalo, Mika Tripkovi, Sra Trocki, Lav Davidovi Trstenjak, Davorin Trumbi, Ante Trump, Ivanka Tuan, Fran Tucovi, Vladimir Tuman, Miroslav Tuman, Franjo Turkalj, Ante Twining, Nathan

U
Uji, Marijan Uji, Franjo Ujevi, Tin Ungar, Simon Uris, Leon Uzelac, Milan

W
Wagner, Richard Waifert, uro Wales, Lech Wanner, Rudolf Warburg, Paul Wareing, Robert Warner Washington, George Weishaupt, Adam Weismann, Karlo Weiss, Ljubo R. Weiss, andor Weizmann, Chaim

T
Tadi, Boris Tadi, Spasoje Taft, William Howard Tankosi, Vojislav A. Tartaglija, Kvintijan Tartaglija, Ivo Tartaglija, Oskar Taylor, Miron Terezija, blaena Terzi, Velimir Tesla, Nikola

244

Wingate, Francis Wilder, Veeslav Wirth, Nikola Wilson, Thomas Woodrow Wise Wollak, Heinrich Wollner, iga Woolsey, James Woton Wyszynski, Stefan

V
Vajfert, ore Valtrovi, Mihaljo Vance, Cyrus Vasi, Dragia Vasilj, arhiepiskop Vavra, Jelisaveta Velebit, Vladimir Velimirovi, Nikolaj Vemi, Velimir S. Venijamin, metropolit Veselica, Marko Veselica, Vladimir Vidak, Rudolf Vidak, arlota Vidmar, Milan

Vidri, Vladimir Vidoevi, Nadan Vigny, Alfred Vilek, Krunoslav Vilovi, uro Vimpulek, arko Vinci, Leonardo da Virth, Hinko Vladimir, metropolit Voki, Ante Volcker, Paul Voltaire Voljc, Marko Vonjak, Bogumil Vraz, Stanko Vrdoljak, Antun Vrdoljak, Ivana Vrdoljak, Petar Vrhovec, Maksimilijan Vrkljan, Ante Vuleti, Zvonimir Vulkan Vulovi, Ljubomir

Zametica, John Zarathutra Zdeslav, knez Zgaga, Mirko Zidi, Igor Zsigray, grof Zimmerman, Warren Zimmern, lord Zinovjev, Grigorij Ziyang, Zhao Zoellick, Robert Zorn, Boidar Zrnek, Josip Zuckerberg, Mark Zulafikarpai, Adil Zumwait, Elmo Zvonimir, kralj

anko, Milo epi, Vlado epi, Zvonimir ganec, Vilko ivkovi, Petar upani, Niko

Z
Zach, Frantiek Zagorac, Dragutin

245

Biljeka o autoru

Mladen Lojki
Roen 24. prosinca 1953. godine u Uljaniku, opina Garenica. ivi u Sirau, Matije Gupca 23. Po struci je graevinski inenjer. Dragovoljac je domovinskog rata od 25. kolovoza 1991. godine.

DO SADA IZDAO KNJIGE

Vladari svijeta
Tvrdi uvez, 240x173 392. stranice Urednik: Nikolina Marini, prof Recenzent: Akademik Mirko Vidovi Prvo izdanje, studeni 2006. Drugo izdanje, lipanj 2007.

246

Kletva kralja Zvonimira

Tvrdi uvez, 240x173 416. stranica Urednik: Pater Vatroslav Halambek Recenzent: Dr. Nedjeljko Kujundi Prvo izdanje, studeni 2007 Drugo izdanje, studeni 2008.

U klopci demona
Tvrdi uvez, 240x173 408. stranica Urednik: Dipl ing. Damir Borovak Recenzenti: Dr. Nedjeljko Kujundi i pater Vatroslav Halambek Prvo izdanje, veljaa 2009. Drugo izdanje, lipanj 2009.

247

Mladen Lojki MASONI PROTIV HRVATSKE (Hrvatski herostrati u slubi masonstva)

NAKLADNIK Vlastita autorska naklada UREDNIK Mladen Lojki PROLOG Pater Svetislav Krnjak RECENZIJE Marko Francikovi, dipl. oec. Damir Borovak, dipl. ing. POGOVOR Prof. dr. Nedjeljko Kujundi GRAFIKI UREDNIK Svenibor Pohajda LEKTOR I KOREKTOR Goran Lojki LIKOVNO OBLIKOVANJE Gabrijela Manci, d.i.a. PRIPREMA ZA TISAK Marigraf d.o.o. Bjelovar OMOT KNJIGE Detelji murala s aerodromu u Denveru TISAK Ekoloki glasnik, D. Lomnica

248

249

Svaka ast autoru na ovoj vrijednoj knjizi. Ali preporuio bi gosp. Lojkiu da proita knjigu Udarac ruskih Bogova i Vjena religija prirode. (linkovi su dolje) Iz njih e saznati da je Kranstvo idovska podvala, stvorena da nas uniti samoubilakim uenjem. Primjerice: volite svoje neprijatelje, idov je va bog, novac je izvor svih zala, idovi su izabran narod, prodajte sve to imate i dajte siromanima, ne opirite se zlu, itd. Kranstvo je stvoreno iz pera okultnih idovskih rabina, sa ciljem da iskorijene Arijsku religiju i unite Bijelu rasu pomou samoubilakih kranskih dogmi. Knjige koje preporuam proitati:

Vjena Religija Prirode (1973) - Ben Klassen

Udarac Ruskih Bogova (2000) - Vladimir Istarhov

Might is Right (1896) - Ragnar Redbeard

White Man's Bible (1981) - Ben Klassen

250

Antikrist (1888, hrvatski) - Friedrich Nietzsche

The Controversy of Zion (1956) - Douglas Reed

My Awakening (1998) - David Duke

Cosmotheism (1977) - William Pierce

251

March of the Titans (1999) - Arthur Kemp

Bijelci & Crnci - 100 injenica i jedna la

Architects of deception (2004) - Juri Lina

The Nature of Zionism (1993) - Vladimir Stepin

252

The Conquest of the World by the Jews (1878) - Major Osman Bey

Pentagon Aliens (1993) - William Lyne

etvrti Reich Bogatih (1976) - Des Griffin

Zato e propasti Amerika (2000) - Oleg Platonov

253