Dr.sc.

JURAJ KAMENJARIN Fakultet prirodoslovno-matematikih znanosti i odgojnih podruja Sveuilita u Splitu

UZGOJ BILJA
(Interna skripta)

Split, 2002

UVOD Uzgoj bilja poinje jo u doba neolitika, najmlaeg razdoblja kamenog doba. Razvija se zemljoradnja i stoarstvo. ovjek, do tada lovac i sakuplja hrane postaje proizvoa hrane. Prestaje biti nomad, jer ga zemljoradnja vee uz sjedilaki nain ivota. ivi u zemunicama, u kuama izgraenim na povrini zemlje i u sojenicama (kraj rijeka i jezera) a samo ponegdje u spiljama. Od kultiviranih biljaka poznavali su penicu, ra, lan, konoplju, mak, leu, graak, mrkvu, jeam i bob. Alat se izraivao od drva, kremena i kosti, a ito se elo primitivnim srpovima, izraenim od kremenih otrica. Uzgoj hortikulturnog bilja vjerojatno zapoinje mnogo kasnije, razvojem alata i olakavanjem obrade zemlje. Neke biljke su prvo uzgajane kao ukrasne vrste a tek se kasnije otkrila njihova prehrambena vrijednost. Npr. krumpir potjee iz June Amerike s podruja Anda. Potkraj XVI stoljea prenesen je u panjolsku, a vjerojatno i Irsku, odakle se proirio u ostalu Europu. U poetku se uzgajao kao ukrasna biljka, ali se zbog porasta puanstva, ratova i gladi poeo uzgajati i kao poljoprivredna kultura. Sve uzgojne biljke prvenstveno su rasle divlje u prirodi, a ovjek je tijekom svoje evolucije otkrivao jestive i ljekovite biljke a u doba neolitika poeo ih je i uzgajati. Od tada pa do danas ovjek neprekidno iz generacije u generaciju odabire najbolje vrste i sorte koje su esto nastajale i spontanim krianjima i mutacijama, te nastavljao njihov uzgoj otkrivajui ujedno naine njihova uzgoja i razmnoavanja. Paralelno s tim poeo je s oplemenjivanjem biljaka, u poetku krianjem razliitih sorti a kasnije umjetno izazvanim mutacijama koje su uglavnom bile neuspjene, a u zadnje vrijeme genetskim modifikacijama, ubacivanjem ivotinjskih gena u genski sustav (kromosome) biljke. Kako se odreenim istraivanjima ustanovilo, genetski modificirana hrana izaziva odreene alergoloke reakcije sa posljedicama. EKOLOKI FAKTORI ivotna aktivnost biljaka odvija se pod utjecajem vanjske sredine, pod kojom se podrazumijevaju klima, litoloka podloga i tlo kao abiotski imbenici, te ivotinje i ovjek kao biotski imbenici. Ekoloki imbenici su u prirodi dinamini, promjenjivi i uzajamno povezani. Za razliku od prirodnih ekosustava, ovjek neprekidno utjee na biljne zajednice uzgojnih biljaka koje koristi za podmirenje svojih potreba, kao i na zemljite, mijenjajui ih i prilagoavajui ih svojoj potrebi. Suneva energija Sunce je osnovni izvor energije za sve fizike i kemijske procese i pojave u prirodi, a samim time i izvor ivota na Zemlji. Sunevu energiju koja u ogromnim koliinama dospijeva na Zemlju biljke koriste tijekom itavog svog ivota. Kako suneva energija ne dospijeva na Zemlju svugdje podjednako, to je i njeno djelovanje na biljke

razliito to ovisi o sastavu spektra, inteziteta i trajanja suneva zraenja. Spektar suneva zraenja sastoji se od tri dijela; ultraljubiastog (kratkovalnog) zraenja, vidljivog dijela spektra (svjetlost) i infracrvenog (dugovalnog) zraenja. Ultaraljubiasto zraenje iznosi samo 1-3% ukupnog suneva zraenja. Iako utjecaj tih zraka jo nije dovoljno prouen, ipak se zna da one imaju velik bioloki utjecaj. Ultraljubiaste zrake usporavaju rast biljka, zbog ega biljke bre rastu nou nego danju. Ali, su i korisne jer pod njihovim utjecajem ugibaju mnogi tetni mikroorganizmi, zemlja se dezinficira, te se na taj nain smanjuje irenje biljnih bolesti na poljoprivrednim kulturama. Svjetlost ima najvei i najneposredniji utjecaj na ivot biljaka. Pod utjecajem svjetla u biljkama se obavlja fotosinteza koja je sloen proces u kome biljke svjetlosnu energiju pretvaraju u kemijsku tj. dolazi do sinteze anorganskih tvari u organske. Intezitet fotosinteze ovisi o velikom broju vanjskih i unutarnjih faktora. Unutarnji faktori su unutranja graa lista, koliina i raspored kloroplasta, prisutnost odreenih enzima, starost lia, zdravstveno stanje i starost biljke Vanjski faktori su koncetracija CO2 u prizemnom sloju zraka, vlanost tla, temperatura zraka i jaina svjetla. Na vanjske se faktore prilikom uzgoja biljaka moe djelovati a samim time i pojaati fotosinteza koja direktno djeluje na rast biljke. Bez CO2 je nemogua fotosinteza koja ak prestaje kad koncetracija CO2 padne na 0,008 %. Sa poveanjem CO2 poveava se i fotosinteza ali samo do odreene granice, iznad koje daljnje poveanje nema utjecaja na fotosintezu, a prevelika koncetracija ak djeluje fitotoksino. Smanjenje vlanosti tla dovodi i do smanjenja fotosinteze. Utjecaj vlanosti tla ovisi o tome koliko su pojedine biljke osjetljive na suu. Sa poveanjem temperature zraka poveava se koliina apsorbiranog CO2, a time i fotosinteza, ali samo do odreene temperaturne granice, poslije koje sa poveanjem temperature fotosinteza opada. Najoptimalnija temperatura za fotosintezu je izmeu 10 i 35 o C ali opet ovisno o vrsti biljke. Intezitet suneva zraenja direktno djeluje na ivotnu aktivnost biljka. Nedovoljan intezitet zraenja nepovoljno djeluje ne samo na procese fotossinteze nego i na ope stanje biljaka. Pri nedostatku svjetlosti poveava se porast stabljike na raun lia, biljka se izduuje, a korijenov se sustav slabo razvija. Takve biljke nemaju dovoljno klorofila pa su blijedo zelenkastoute boje. U prirodi se to dogaa zasjenjivanjem. Drvee u veoj ili manjoj mjeri zasjenjuje druge biljke koje tada u veoj ili manjoj mjeri zaostaju u rastu, zakrljaju i daju male prinose. Intezitet sunevog zraenja utjee i na kvalitet plodova, npr. na koliinu eera u grou, na koliinu kroba u krompiru Prevelik intezitet takoer nepovoljno djeluje na biljke jer je praen visokom temperaturom lista, koja dovodi do raspadanja klorofila, lie uti i ugiba. Prema potrebi za razliitim intezitetom suneve svjetlosti biljke se dijele na heliofite, koje zahtijevaju vie svjetlosti i na skiofite, koje zahtijevaju manje svjetlosti. Infracrveno zraenje ini najvei dio suneve energije (50 - 60%). Djeluje na biljke posredno, toplinom. Padaline Padaline su jedan od najvanijih meteorolokih elemenata neophodnih za ivot biljke. Pored snadbijevanja vodom, padaline omoguavaju biljci i uzimanje hranjivih mineralnih tvari iz tla.

Pod padalinama podrazumijevamo kiu, snijeg, tuu, rosu, mraz i maglu. Kia je obzirom na vlagu najvaniji i najuestaliji ekoloki faktor u sredozemnom podruju. Tua izaziva mehanike povrede biljaka, a ukoliko se radi o zeljastim biljkama moe ih, ovisno o intezitetu, potpuno unititi. Rosa nastaje kondezacijom vodene pare, taloi se na horizontalnim povrinama, za vedre noi. Na travi i liu prizemnih biljaka kapljice se obino sakupljaju u vee kapi. U tropskim i suptropskim podrujima rosa daje znatne koliine oborina, ak do 3 mm na no. U naem podruju koliina rose se kree od 0,1 do 0,3 mm na no. Mraz je oblik oborine kada temperatura u razini tla tijekom noi padne ispod 0oC, pa se rosa zamrzava u obliku ledenih kristalia oko biljnih dijelova i tla stvarajui tanju ili deblju ledenu naslagu, to nepovoljno utjee na osjetljivije biljke, kao to su krompir i rajica, izazivajui njihovo ugibanje. Odreena koliina vode u stanicama je neophodna za njihovu fizioloku aktivnost. Za procjenjivanje opskrbljenosti biljaka vodom nije dovoljno znati ukupnu godinju koliinu padalina, ve i raspored padalina tijekom vegetacijskog perioda. Meutim opskrbljenost ovisi i o nizu drugih faktora kao to su fizike osobine zemljita, stanje njegove povrine, stupnju zasienosti tla vodom, intezitetu i trajanju padalina, nagiba zemljita, vrste biljnog pokrivaa i drugih faktora. S poveanjem inteziteta oborina, njihovo korisno djelovanje na biljke se smanjuje, jer se smanjuje koliina apsorbirane vode u tlu. To je sluaj kod pljuskova, koji obino ne traju dugo ali je intezitet oborina veliki, te tlo za to kratko vrijeme ne moe apsorbirati svu koliinu vode, ve ona brzo otie, naroito na strmim terenima, ujedno izazivajui eroziju tla. Kod dugotrajnijih padalina slabijeg inteziteta voda postupno prodire u zemljite, pa je njihovo korisno djelovanje na biljke vee. Kiovito vrijeme pospjeuje i pojavu biljnih bolesti. Voda koja na povrinu tla doe putem oborina naziva se povrinska voda. Jedan njen dio upije tlo i to je retenciona voda koje biljka koristi za svoj razvoj. Ostali dio vode koju tlo nije upilo prolazi kroz propusne slojeve tako dugo dok ne doe do nepropusnog sloja i tamo se zaustavi. To je donja (podzemna) voda koja je vana za opskrbu stanovnitva pitkom vodom. Mjestimino, takva voda moe prodrijeti i na povrinu u obliku izvora. Temperatura Osnovni fizioloki procesi u biljkama odvijaju se samo u odreenim granicama temperature koje su omeene minimumom i maksimumom. Minimum predstavlja temperaturu pri kojoj se prekidaju ivotni procesi zbog nedostatka topline, a maksimum predstavlja temperaturu pri kojoj se ivotni procesi prekidaju zbog vika topline. Optimum je temperatura pri kojoj se ivotni procesi najbre odvijaju. Minimum i maksimum su kritine toke razvitka biljke. Kad temperatura pree bilo minimum bilo maksimum biljka vie nema uvjeta za ivot. Vrijednosti minimuma i maksimuma razliite su za pojedine biljne vrste a i sorte. Ovisnost fotosinteze o temperaturi nije ista kod svih biljaka a takoer se mijenja i kod iste biljke u ovisnosti od drugih vanjskih faktora. Minimum temperature za fotosintezu je oko 0oC, iako se kod nekih termofilnih biljka fotosinteza naglo smanjuje pri 10 -12 oC, a prestaje pri temperaturi 3 -5 oC. Maksimum temperature je oko 45 - 50oC, kada dolazi do raspadanja klorofila i prestanka fotosinteze. Kod veine biljka proces fotosinteze tee relativno brzo u temperaturnim granicama od 10 - 35oC.

Najvei broj vazdazelenih vrsta razvija se na temperaturi izmeu -5 do +35 oC. Za na dio Jadrana pokazalo se da srednji godinji minimum od +2oC predstavlja granicu izmeu vazdazelene i listopadne vegetacije. Utjecaj temperature zraka na rast biljka je najpovoljniji kada je temperatura u granicama optimuma. Meutim u prirodnim uvjetima to esto nije sluaj. U proljee i jesen ponekad se u naim klimatskim prilikama temperatura spusti ispod nule. Oteenja biljaka nastaju zato to voda u meustaninim prostorima prelazi u led. Ako niska temperatura dulje potraje poveava se zapremnina leda na raun vode iz citoplazme. Pored toga kristali leda mehaniki oteuju citoplazmu, ime se njena struktura nepovratno unitava i stanice ugibaju. Kritine temperature na neke kulture u vrijeme zimskog mirovanja (oC): Vrsta Limun, narana Mandarina Maslina, lovor Slabo oteenje -4, -5 -7, -8 -9, -10 Jako oteenje -6, -7 -8, -10 -12, -15 Uginue -8, -9 -11, -12 -16, -20

Visoke temperature naruavaju vodni reim biljke, jer poveavaju transpiraciju i oteavaju normalnu opskrbu biljke vodom. Ovakvi uvjeti mogu dovesti do unitavanja klorofila i privremenog uenja lia, a u vrijeme cvjetanja do nepotpunog opraivanja. Razlog tome je to pri visokim temperaturama opada turgor, polen se sui i postaje slabo aktivan, pranici se ne otvaraju i do opraivanja ne dolazi. Visoke ljetne temperature mogu nanijeti tete mladicama, liu i plodovima voaka u obliku tzv. sunanih oegotina (tamne okruglaste pjege sa sunane strane, kod kojih je nekoliko slojeva stanica mrtvo). Vjetar Vjetar igra znaajnu ulogu u ivotu biljaka, kako zbog korisnog, tako i jo vie zbog tetnog djelovanja. Pozitivna uloga ogleda se u tome to je vjetar manje jaine koristan u vrijeme cvjetanja anemofilnih biljaka, budui omoguuje rasprostiranje polena.. Utvreno je da su najpovoljniji uvjeti opraivanja pri vjetru jaine 2-3 m/s, dok se pri veim brzinama opraivanje smanjuje.Kod biljaka koje se oprauju kukcima opraivanje je takoer onemogueno pri jakom vjetru jer kukci tada ne mogu letjeti. Vjetar poveava isparavanje vode iz tla to je povoljno u kiovitom ali izuzetno nepovoljno u sunom razdoblju godine. Vjetar utjee i na stvaranje rose. Slab vjetar poveava koliinu rose, donosei nove koliine vodene pare. Meutim, jak vjetar sprijeava nastajanje rose, jer ne dozvoljava vodenoj pari da se u dodiru sa zemljom ohladi. Direktne tete od vjetra nastaju zbog jakog pritiska vjetra na same biljke, a indirektne zbog toga to vjetar poveava isparavanje sa zemljita i biljaka. Pri brzini od 3 m/s suhi i vrui vjetar ubrzava isparavanje za 2-3 puta. U vrijeme cvjetanja suhi vjetar isuuje njuku tuka, ime je onemogueno ljepljenje polena za njuku a samim time i oplodnja. U sunim periodima jak vjetar odnosi sitne estice tla, ime dolazi do erozije. Jak vjetar osim to sniava temperatura, usporava porast mladih sadnica, kida pupoljke i lomi grane.

BIOKLIMA Skup klimatolokih parametara koji zajedniki utjeu na razvitak ivih bia naziva se bioklima. Istraivanja su pokazala da izoterma srednjih minimalnih temperatura od + 2oC odreuje u naem primorju granicu izmeu vazdazelene i listopadne vegetacije. umska vegetacija sredozemnog dijela Hrvatske moe se podijeliti na dva vegetacijska pojasa koji se opet mogu razdijeliti u zone: 1. Mediteransko-litoralni pojas - Stenomediteranska vegetacijska zona - Eumediteranska vegetacijska zona - Submediteranska vegetacijska zona 2. Mediteransko-montani pojas - Hemimediteranska vegetacijska zona - Epimediteranska vegetacijska zona Poznavanje razdiobe vegetacije na pojaseve i zone znaajno je zbog odabira vrsta i sorti koje se ele uzgajati na odreenom podruju. Stenomediteranska vegetacijska zona se odlikuje subhumidnom klimom za koju je karakteristino da je srednji minimum najhladnijeg mjeseca iznad 6oC i ukupna godinja koliina oborina manja od 1000 mm. Period sue i ege traje oko tri ljetna mjeseca. Karakteristine vrste ove vazdazelene vegetacije su trlja - Pistacia lentiscus, divlja maslina - Olea sylvestris, roga - Ceratonia siliqua, drvenasta mljeika - Euphorbia dendroides, mirta - Myrtus communis, gluhaua - Juniperus phoenicea, alepski bor Pinus halepensis...Vegetacija ove zone uglavnom je razvijena u obliku vie ili nie makije. Eumediteranska vegetacijska zona je karakterizirana neto vlanijom, humidnijom klimom sa srednjim minimumom najhladnijeg mjeseca izmeu 4-6oC, a ukupna godinja koliina oborina prelazi 1000 mm. Najvaniji pokazatelj ove zone je esmina - Quercus ilex. Submediteranska vegetacijska zona je karakterizirana jo vlanijom, perhumidnijom klimom sa srednjim minimumom najhladnijeg mjeseca ispod +2oC i s ukupnom godinjom koliinom oborina iznad 1200 mm. Karakteristini za ovu zonu su listopadni hrastovi, dub - Quercus virgiliana i hrast medunac - Q. pubescens. Hemimediteranska vegetacijska zona karakterizirana je srednjim minimumom najhladnijeg mjeseca izmeu 2-4oC s ukupnom godinjom koliinom oborina iznad 1200 mm, a pojava snijenog pokrivaa nije rijetkost. Ova zona razvija se na naim otocima u visinskom rasponu od 400-600 m/nm. Od biljnih vrsta znaajne su esmina - Quercus ilex koji se tu nalazi na svojoj ekolokoj granici i dalmatinski crni bor - Pinus dalamatica koji je u svome optimumu. Epimediteranska vegetacijska zona karakterizirana je srednjim minimumom od +2oC, a ukupna godinja koliina oborina je oko 1400 mm, sa poveanom vlanou zraka, bez ljetne sue. Snijeni pokriva je est ali se na tlu ne zadrava due vrijeme. Ova zona, razvijena u sjevernojadranskom primorju, ako i u unutranjem dijelu jadranskog zalea, u visinskom rasponu 300-800 m/nm predstavlja vertiklanu granicu mediteranske regije

odnosno Mediterana. Karakteristine su vrste hrast medunac - Quercus pubescens i crni grab - Ostrya carpinifolia.

TLO Tla mogu biti klimazonalna ukoliko su nastala pod utjecajem klime ili antropogena ukoliko su nastala pod utjecajem ovjeka. Tlo slui kao izvor hranjivih tvari i vode, a svojim fizikim, kemijskim i biolokim osobinama neposredno utjee na produktivnost biljne proizvodnje. U profilu tla (okomita strana iskopa) uoavaju se uglavnom tri horizonta (sloja ). A - horizont je humusni ili akumulacijski horizont. Ovaj sloj je najtamniji zbog najvee koliine humusa. On se moe razdijeliti opet na A0 koji predstavlja napola razgraeno otpalo lie i drugi organski materijal. A1 je homogen i predstavlja osnovicu A - horizonta. U B - horizontu dolazi do transformacije matinog supstrata i bez humusa je. C - horizont je matini supstrat tj. materijal koji je nastao troenjem stijene i posluio kao osnovica za stvaranje tla. To je ona litoloka podloga koja se na povrini troi. Postoje dvije skupine stijena - silikatne i karbonatne, pa prema tome stvaraju dvije skupine tala - silikatna i karbonatna tla. Karbonatne stijene mogu biti vapnenci koji su izgraeni od istog kalcij - karbonata i dolomiti, sastavljeni od kalcijsko-magnezijskog karbonata. Ako magnezija ima mnogo, na njima se stvara izuzetno humusno tlo pH tla. Tla mogu biti neutralna, bazina ili kisela. Karbonatna i dolomitna tla su u pravilu bazina do neutralana a silikatna tla mogu biti bazina ili kisela. Organski dio tla, iako iznosi uglavnom 1-3% i naee ne prelazi 10%, jedan je od najvanijih sastojaka tla te ima velik utjecaj na plodnost tla i ishranu biljaka. Organske tvari , porijeklom od uginulih biljnih i ivotinjskih organizama, u irem smislu, nazivaju se humus. Humus se u tlu stvara razlaganjem uginule organske tvari mikrobiolokim putem i sintezom novih organskih tvari, opet radom mikroorganizama. Mineralni dio tla sastoji se od minerala graenih od razliitih kemijskih elemenata. To je osnovni sastojak tla, koji obino iznosi preko 90%. Minerali su glavni izvor hrane za biljke, pod uvjetom da su biogeni elementi u pristupanom, tj. fizioloki aktivnom obliku, te ih biljke pomou korijena mogu primati. Kemijske elemente, biljke uzimaju u obliku soli osim kisika i vodika koji se uzimaju vodom. Neophodni su oni elementi bez kojih biljka nije u stanju obaviti svoj ivotni ciklus, a korisni su oni bez kojih biljka moe normalno rasti ali njihovo prisustvo djeluje povoljno na rast. Neophodni su ugljik, kisik, vodik, duik, fosfor, kalij, kalcij, sumpor, eljezo, magnezij. Nazivaju se jo i makroelementi jer je njihov postotak u biljci vei od 0,1%. Neophodni su i mikroelementi, iji je postotak u biljci manji od 0,1%, a to su bor, mangan, cink, bakar, molibden i kobalt. Korisni su elementi natrij, klor i silicij. Bioloke osobine tla Utjecaj veih ivotinja kao to su mievi, crvi, gliste povoljan je stoga to oni bue, kopaju, sitne, mijeaju i premjetaju zemlju, kopaju hodnike i na taj nain znatno utjeu na zrane i vodne osobine tla. Pored toga, obogauju zemljite organskim tvarima, jer tijekom ivota uvlae u tlo organske tvari kojima se hrane, a kad uginu, njihova tijela se takoer raspadaju u organsku tvar prihvatljivu za biljke. Kine gliste su najvaniji predstavnik makrofaune i njihov broj varira od nekoliko stotina do nekoliko milijuna po hektaru zemljita. Uzimaju razliite organske tvari s povrine tla i

odvlae je u dublje slojeve, a iz njih iznose na povrinu estice tla. Njihova aktivnost obavlja se u sloju od oko 50 cm. Ipak, najvei znaaj imaju mikroorganizmi s trostrukom ulogom; sudjeluju u razlaganju organske tvari, u sintezi novih kemijskih spojeva i svojim uginuem obogauju zemljite. Saprofitske bakterije i gljive razlau organske tvari sve do mineralnih sastojaka iz kojih su i bile izgraene, a pri tome razvija se toplina. Pri razlaganju, najprije se organska tvar pretvara u humus, koji se dalje razlae do najjednoastavnijih (mineralnih) tvari. Druga vana skupina su kemosintetske bakterije i to fiksatori duika koji ive slobodno u tlu i veu atmosferski duik te svojim ugibanjem ostavljaju u tlu duik u obliku kakvom ga moe upotrijebiti biljka. Postoje i bakterije koje ive u kvricama korijenja biljaka iz porodice mahunarki (Fabaceae), te veu atmosferski duik. Nitrifikatori su bakterije koje obavljaju oksidaciju duika u nitrate, najpovoljniji oblik duika za ishranu biljaka. Meutim, u tlu ima i tetnih mikroorganizama, koji ometaju stvaranje biljne hrane ili je unitavaju. To su denitrifikatori koji razgrauju nitrate te bakterije i virusi koji izazivaju razliite biljne bolesti.

RAZMNOAVANJE BILJA Vegetativno razmnoavanje je oiljavanje vegetativnih dijelova biljaka (korijen, stabljika, list). Na ovaj nain proizvedene sadnice prenose u potpunosti svoje osobine na potomstvo. Razmnoavanje diobom grma predstavlja najjednostavniji oblik vegetativnog ramnoavanja. Uvjet je da biljka raste grmoliko s vie izdanaka iz korijena i da ima veliku izbojnu snagu. Grm se dijeli na vei broj dijelova, pri emu je vano da svaki ima 2-3 pupoljka tj. izboja i odgovarajui dio korijenja. Razmnoavanje se obavlja u periodu mirovanja biljke. Najnepovoljniji period je period cvjetanja i plodonoenja. Za biljne vrste koje cvjetaju u jesen, diobu je najbolje obaviti u proljee. Dioba se obavlja runo, noem ili nekim drugim slinim alatom. Na taj nain dobiveni dijelovi matine biljke sade se na stalno mjesto, na gredice ili u kontejnere, te uz redovite mjere njege izrastu u biljke normalnih osobina. Na ovaj nain razmnoava se npr. bour - Paeonia sp., metvica Mentha sp., matinjak - Melissa sp. Razmnoavanje rizomima. Biljke s zadebljalom podzemnom stabljikom - rizomom, razmnoavaju se njegovom diobom, uz uvjet da svaki dio ima dva do tri pupa. Prerezi se sue na zraku nekoliko sati ili se zaprae aktivnim ugljenom te se sade u zemlju. Dioba se takoer obavlja u periodu mirovanja biljke. Na ovaj nain razmnoavaju se npr. perunika Iris sp., kana - Canna sp. Razmnoavanje gomoljima. Gomolji su zadebljali podzemni dijelovi stabljike u kojima su uskladitene rezervne hranjive tvari. Slue za preivljavanje nepovoljnog dijela godine, a i za vegetativno razmnoavanje. Gomolj kod krumpira - Solanum tuberosum sadri vie klica na razliitim dijelovima gomolja dok su kod gomoljaste begonije Begonia tuberhybrida klice na gornjoj strani gomolja, te se stoga gomolj krumpira rasijeca na vie dijelova a kod begonije samo na dva, pazei da se ne otete klice. Razmnoavanje lukovicama. Lukovice su takoer podzemna stabljika. Uz matinu lukovicu, tijekom godine formira se vie manjih lukovica koje se mogu lako odijeliti i

presaditi na drugo mjesto ali cvjetaju tek nakon nekoliko godina. Lukovica kod ljiljana Lilium ima ljuske koje se u kasno ljeto mogu odvojiti i horizontalno poloiti na zemlju i samo lagano nagrnuti. Lukovice imaju biljke iz porodice ljiljana - Liliaceae. Razmnoavanjem poloenicama se obavlja na nain da se izdanak ili grana povije do zemlje te se dio prekrije zemljom, pazei da vrni dio ipak bude izvan zemlje. Dio koji se nalazi u zemlji potrebno je noen lagano zasjei do jedne treine te u ranu utaknuti kameni. Na taj nain pospjeuje se, na mjestu ozljede, stvaranje korijenja. Ovim nainom mogu se razmnoavati uglavnom sve vrste puzavica i grmolikih biljaka. Razmnoavanje nagrtanjem. Tijekom jeseni biljke se nagrnu zemljom u visini oko 15 -20 cm. Tijekom vegetacije slijedee godine, na nagrnutim se izdancima stvara adventivno korijenje. U jesen, biljka se dijeli na onoliko dijelova koliko je izdanaka stvorilo korijen. Ovaj nain se rijetko koristi a mogue ga je primjeniti kod niskih jastuastih trajnica ili kod npr. hortenzije - Hydrangea sp. Margotiranje je oiljavanje vrnih granica. koristi se uglavnom kod lonanica; fikusa - Ficus sp., zmajevca - Dracena sp. Na grani, neposredno ispod lisne peteljke zasijee se kora i dio drva. Rez se pravi koso u duini od 2 -3 cm. Da rana ne zaraste, u nju se postavi kameni. Umjesto zarezivanja moe se i prstenovati kora. Dio grane koji je zasjeen obloi se mahovinom ili tresetom sa malim dodatkom zemlje. Sve se navlai i omota crnom plastinom folijom (najilonom - vree za smee). Nakon mjesec do dva dana na ozlijeenom mjestu razvit e se korijenje, te se grana odsijee ispod plastine folije, folija se odmota i biljka zasadi. Razmnoavanje reznicama je najjednostavniji i najei nain razmnoavanja. Reznice su dijelovi biljke koji slue za dobivanje novih biljaka, a mogu biti korijen, stabljika ili list. Reznice stabljike su dijelovi stabljike duljine do 10 cm sa ili bez vrnog pupa. U svakom sluaju reznice moraju imati najmanje dva pupa (lista). Prema stupnju odrvenjelosti mogu biti zelene, poluzrele i zrele (drvenaste). Reznice se uzimaju sa zdravih i dobro razvijenih biljaka. Reznica se otkida otim noem nekoliko milimetara ispod baze lista. Donji list na reznici se skida . Ukoliko na reznici postoji cvjetni pup, neophodno ga je skinuti. Iako se u svoj literaturi navodi da se reznice stavljaju u pijesak, perlit, ili u smjesu pijeska i treseta, oiljavanje se jednako dobro moe obaviti i u obinoj zemlji za cvijee. Prilikom sadnje reznica treba paziti da se sama reznica ne ozlijedi ili moda ne okrene naopako. Sadnja se obavlja dosta plitko, dovoljno je samo 2-3 cm. Ujedno, potrebno je osigurati i visoku vlanost zraka, za koju se mogu upotrijebiti plastine vreice. Kao sredstvo za oiljavanje moe se koristiti i voda, tako to se reznice urone jednom treinom u vodu. To je pogodno za afrike ljubiice - Saintpaulia sp. filodendrona - Philodendron sp. i sl. Za lisne reznice koristi se list a tehnika uzgoja se razlikuje od biljke do biljke. Kod afrike ljubiice otkine se itav list, te se jedan do dva centimetra utakne u zemlju ili u vodu. Kod begonija - Begonia sp. lisna peteljka se skrati na 2 - 3 cm duljine te se itava utakne u zemlju, a plojka lista se poloi na zemlju te se na nju stavi par kamenia da plojka prilegne u zemlju. Ujedno, potrebno je lisne ile prerezati neposredno prije mjesta grananja i na svakom takvom mjestu razvit e se nova biljka. Kod sablji - Sansevieria sp. list se naree na dijelove duljine 5 -10 cm te se svaki zasebno utisne u zemlju 2 cm duboko. Reznice od korijenja se rijetko upotrebljavaju zbog dugog i preloenog postupka.

10

Razmnoavanje cijepljenjem je postupak kojim se dio jedne biljke; pup ili granica (plemka); prenosi i spaja s drugom biljkom (podloga), s kojom kasnije srasta i dalje se razvija. Koristi se za razmnoavanje u cilju prenoenja sortnih osobina. U hortikulturi se koristi uglavnom za razmnoavanje rua i akacija (mimoza). Podloge se mogu uzgojiti vegetativno i generativno, a mogu se upotrijebiti i srodne biljke koje spontano rastu u prirodi.(npr. na divlju kruku - Pirus amygdaliformis moe se cijepiti domaa kruka - Pirus communis, na raeljku - Prunus mahaleb moe se cijepiti trenja - Prunus avium). Da bi cijepljenje bilo uspjeno, potrebni su odreeni uvjeti kao to su podudarnost (srodnost) izmeu plemke i podloge, dodirna povrina plemke i podloge, svojstva plemke i podloge, vrijeme i nain cijepljenja, te ekoloki inioci za vrijeme i poslije cijepljenja. Srodnost (podudarnost, afinitet, kompatibilnost) izmeu podloge i plemke je osnovni uvjet na normalno sratavanje. Najblia je srodnost kod razliitih sorti iste vrste. Tee je cijepljenje izmeu vrsta, zato to je botanika sronost udaljenija, ali je ipak mogua (npr. kruka na dunju, limun na poncirus, limun na gorku naranu) Dodirna povrina presjeka mora biti to vea kako bi se kambij obiju povrina to vie poklopio. Presjeci trebaju biti to glatkiji jer je u tom sluaju dio oteenog tkiva manji, pa je i sratavanje bre. Osim za oenje na budni i spavajui pup, najpovoljniji period za cijepljenje je sijeanj -veljaa, jer tada poinje bubrenje pupa i bri rast kambija. Temperatura od 0oC sprijeava, a visoka temperatura smanjuje uspijeh cijepljenja. Najpovoljnija temperatura je od 18 do 25 oC a vlanost od 75 - 85 %. Najei naini cijepljenja: 1. Okuliranje se provodi kada se kora lako odvaja od drva, a to je u lipnju, te krajem kolovoza i poetkom rujna. U lipnju se provodi okuliranje na budni pup. Obavlja se obino iznad same zemlje, otprilike na 3 - 5 cm. Izabere se mjesto s glatkom korom i kora zasijee u obliku slova T. Na mjestu gdje se spajaju poprijeni i uzduni presjek, kora se lagano, specijalnim noiem, odvoji od drva. S plemke se skine pup s dijelom kore te se podvue pod koru zasjeenu na podlozi. Odmah nakon toga, mjesto srastanja se vezuje, te se podloga skrauje na 10 -12 cm iznad mjesta cijepljenja. Poslije dva tjedna podloga se skrauje na 0,5 cm iznad mjesta cijepljenja, da bi se pup mogao razviti u mladicu. Sve ostale mladice koje se razvijaju iz podloge, neophodno je skidati. Krajem kolovoza i poetkom rujna obavlja se okuliranje spavajuim pupom. Tehnika cijepljenja je potpuno ista, samo to se skraivanje podloge obavlja tek kad doe vrijeme za zimsku rezidbu. Pod normalnim uvjetima, pupovi se do proljea slijedee godine ne razvijaju. 2. Cijepljenje granicama moe biti a) spajanje - obino spajanje - englesko spajanje - spajanje sa strane - sedlasto spajanje sa strane b) pod koru: - sa cijepanjem kore

11

c) priljubljivanje

bez cijepanja kore

Razmnoavanje vrijeama. Neke biljke, npr. jagoda - Fragaria vesca sposobne su stvarati vrijee koje se u dodirom sa zemljom zakorjenjuju. Nakon zakorjenjivanja dovoljno ih je odvojiti od matine biljke i posebno zasaditi. Generativno razmnoavanje je razmnoavanje sjemenom, meutim na ovaj nain biljke ne prenose na potomstvo svoja tipina svojstva, jer dolazi do izmjene genetskog materijala s drugim biljkama, to je u prirodnim uvjetima izuzetno povoljno, budui se novonastale biljke lake prilagoavaju promijenjenim ekolokim uvjetima. Ipak, za dobivanje novih sorti uglavnom je neophodno krianje s pripadnicima iste vrste ali razliitih morfolokih znaajki. Samooplodne biljke oprauju, tj. oplouju same sebe i kako nema izmjene genetskog materijala s drugim biljkama, njihova vitalnost slabi, krljaju i s vremenom ugibaju. Sjetva se moe obaviti na vie naina: Sjetva rasipanjem je najee koritena metoda. Sjeme se uzme u ruku i trljanjem palca i kaiprsta sjeme se ravnomjerno rasporeuje po povrini zemlje. Ukoliko je sjeme jako sitno, radi lake i ravnomjernije sjetve, mijea se sa pijeskom u omjeru 1 : 5. Ovako izmijeano sjeme s pijeskom stavlja se na presavijeni papir i blagim pokretima ruku ravnomjerno prosipa s papira i rasporeuje po zemlji. Ukoliko se radi na malim povrinama sjeme se prekrije zemljom u visini 0,5 - 1 cm, u ovisnosti o veliini sjemena; a ukoliko se radi na velikim povrinama tada se zemlja lagano pograblja, te se na taj nain sjeme izmijea sa zemljom. Sjetva u brazde ili redove se obavlja na taj nain da se na povrini zemlje naprave brazde duboke koliko duboko elimo posijati sjeme, te se u brazde pojedinano ili rasipanjem posije sjeme a zemlja poravna. Za pravljenje brazda mogu se koristiti maklini, motiica ili specijali kalupi. Sjetva u kuice koristi se za neke povrtne kulture kao to je bob - Faba sativa na taj nain da se na mjestu sjetve napravi jama duboka do 10 cm (ovisno o veliini sjemena), te se nekoliko sjemenki postavi u jamu koja se tada zatrpa zemljom. Poslije sjetve obavi se zalijevanje. Kako je biljkama za nicanje i zakorijenjivanje potrebna visoka vlanost, zalijevanje se mora esto obavljati, pazei da se ne pretjera, budui velika koliina vode u tlu moe izazvati razvoj mikroorganizama i truljenje sjemenki. Mlade, tek isklijale biljke nazivaju se klijanci. Veoma su njene i osjetljive na svjetlost, vlagu i temperaturu. Kada biljke izrastu toliko da se meusobno dodiruju, a to je obino faza kad razviju dva lista, pristupa se pikiranju. To je rasaivanje mladih biljaka, pri emu svaka biljka mora dobiti dovoljno prostora za svoj razvoj. Naroito je vano to ovakve biljke imaju bolje razgranat korjenov sustav to je preduvjet da izrastu u kvalitetnu biljku, koja e bolje podnositi eventualnu suu i koja e obilnije cvjetati. Pikiranje se obalja u male posudice zapremine oko 2 dl, za to su prikladne aice od jogurta kojima obvezno treba probuiti dno kako bi se omoguimo oticanje suvine vode. Zemlja u kojoj se nalaze mlade biljke obvezno se prije pikiranja mora dobro natopiti vodom. Biljke se zatim oprezno upaju uz lagano protresanje zemlje kako bi isupana biljka na svom korijenu zadrala odreenu koliinu zemlje. Takva biljka prenosi se u lonie (aice od jogurta) te

12

normalno zasadi. Daljnja njega sastoji se u odravanju vlage, temperature i svjetla. Kada biljke prerastu loni presauju se na otvoreno ili u vee lonce. LJEKOVITE I ZAINSKE BILJKE Zahvaljujui svom geografskom poloaju, naa zemlja obuhvaa podruje veoma bogato razliitim vrstama biljaka (oko 4000 vrsta). Mnoge od njih upotrebljavala je, a i upotrebljava jo i danas puka, ali i znanstvena medicina za lijeenje. Tako je s vremenom postao pojam ljekovitog bilja, tj. bilja koje, primjenjeno u sluaju bolesti lijei, u sluaju opasnosti od bolesti titi organizam i sprijeava oboljenje a kod zaputenih, kroninih bolesti olakava i poboljava stanje. Pojmove ljekovite i zainske biljke, teko je razluiti jer su sve zainske ujedno i ljekovite biljke, a neke su uz to i poljoprivredne kulture. Npr. enjak, crveni luk, perin su i poljoprivredne kulture i zainske i ljekovite biljke. Ujedno i mnoge biljke koje se koriste u hortikulturne (ukrasne svrhe) su i ljekovite, npr. eukaliptus. Ni u kojem sluaju se ne smije pretjerivati s upotrebom ljekovitih biljka, budui u velikim koliinama izazivaju razliite poremeaje. Naalost, farmaceutska industrija se uglavnom bavi istraivanjima utjecaja ljekovitog bilja na razliite bolesti, ali ne istrauje to se dogaa pri upotrebi velike doze. Svaka kutija nekog lijeka sadri i uputstvo za uporabu, gdje se nalazi i opis poremeaja koji nastaje uzimanjem prevelike doze, to ne pie ni na jednoj vreici ili kutiji biljnog aja ili pripravka. Naime, openito gledajui, razlika izmeu lijeka i otrova je samo u koliini. Stoga pri uzimanju biljnih pripravaka preba prii s oprezom, s manjim dozama due vrijeme, pogotovu to biljni lijekovi djeluju sporije ali esto efikasnije. Biljke se moraju brati kroz jutro, za vrijeme sunanog (suhog) vremena, nakon to ispari rosa. Prilikom branja treba paziti da se ubrani dio ne nagnjei. Mogu se napraviti razliiti biljni pripravci. Suenjem u hladu dobiva se aj. Ulje se proizvodi namakanjem biljaka u maslinovom ulju, 30 - 40 dana. Mast se proizvodi laganim zagrijavanjem biljaka u masti. Vino se proizvodi namakanjem u vinu. Za izradu tinktura, biljke se namau u alkoholu (70 - 75 %), a za izradu tonika u 35 - 40 % - tnom alkoholu. Liker se pripravlja na nain da se biljke moe u alhoholu (45 %) uz dodatak eera. Veina biljnih ajeva kuha se na taj nain da se biljka namoi u vreloj prokuhanoj vodi. Ni u kojem sluaju se biljka ne smije kuhati. Voni ajevi (marelica, jagoda, banana) osim biljaka sadre i sintetski proizveden arome. Agava - Agavae americana L. je viegodinja biljka bez stabljike, velikih, mesnatih listova (oko 1m dugih) skupljenih u prizemnu rozetu. Cvjetna stabljika visoka do 7 m javlja se tek nakon dvadesetak godina nakon ega biljka ugiba, ali tijekom ivota stvara itav niz izdanaka koji se mogu zasebno rasaivati. Uvezena je iz June Amerike, ali se kod nas udomaila, te se javlja subpontano. Moe se uzgajati na bilo kakvom osunanom zemljitu, pa ak i u pukotinama stijena, pod uvjetom da tlo nije pretjerano vlano. Na otocima Hvaru i Pagu iz listova izvlae niti koje se koriste za izradu ipki Tijekom itave godine, ali ipak najbolje u kasno proljee i poetkom ljeta, bere se lie. Svjei sok pomijean sa malo meda lijei teki kaalj. Pomae i kod tuberkuloze.

13

List, istuen da omeka, poloen na ranu ili opeklinu, smanjuje bol i ubrzava zacjeljivanje. Suhi prah agave uzima se u minimalnim dozama, jednom dnevno, ali ne dulje od tri dana. Artioka - Cynara scolymus L. je viegodinja biljka s rizomom. Uzgaja se ne zbog plodova, ve zbog cvjetnih pupova koji su jestivi. Razmnoava se sjemenom direktno na mjesto uzgoja, ali mnogo uspjenije vegetativno, diobom biljke u rujnu i poetkom listopada. Zahtijeva osunana plodna tla. Nije previe zahtijevna prema vlazi. Lie se sabire nakon to sazru cvjetne glavice, u lipnju i srpnju. Gorke tvari iz lia (a i korijena) potiu jetru na izluivanje ui. aj od lia lijei giht, djeluje diuretino, odstranjuje ureu iz krvi, lijei od utice i ciroze jetre. Bijeli sljez - Althea officinalis L. je viegodinja zeljasta biljka koja se uzgaja zbog korijena, lia i cvjetova. Svi ovi dijelovi sadre sluzave tvari, kojih ipak ima najvie u korijenu (35%). Uzgaja se na osunanim plodnim i dubokim tlima a potrebno je osigurati navodnjavanje. Razmnoava se sjemenom, direktno na stalno mjesto, rasadom i vegetativno diobom korjena. Bere se korijen, list i cvijet. Korijen se vadi u prvoj ili drugoj godini, u jesen. Lie se bere 2 -3 puta. U prvoj godini ivota ne treba obrati svo lie, ve samo do jedne treine, dok se u drugoj moe brati vie puta i u veoj mjeri. Korijen se za lijek namae u mlakoj vodi. Koristi se protiv upala sluznica mokranih, splonih, dinih i probavnih organa. Bosiljak (murtila) - Ocymum basilicum L. - jednogodinja biljka koja se uzgaja zbog listova, plodova i eterinog ulja (0,4 -0,8%), koje se upotrebljava u kulinarstvu i farmaciji. Uzgaja se u posudama koje se ljeti stavljaju na prozor, jer svojim mirisom tjera komarce ili na osuanim, plodnim zemljitima uz dovoljnu koliinu vlage u tlu. Razmnoava se iskljuivo sjemenom, najbolje sjetvom u brazde direktno na mjesto uzgoja. Bere se u srpnju i kolovozu kada i cvate. Za lijek se upotrebljava itavi nadzemni dio biljke. Moe se upotrijebiti kao konzervans jer unitava mikroorganizme. aj od lia ublaava greve u elucu, smiruje ivce, sniava visoku temperaturu, olakava mokrenje, popravlja raspoloenje, pojaava tek i probavu, smanjuje muninu i nadutost, potie krvotok i pojaava spolni nagon. Crveni luk (kapula) - Allium cepa L. je lukoviasta biljka koja se uzgaja zbog svojih lukovica koje se uptrebljavaju u kulinarstvu, a ujedno su i ljekovite. Razmnoava se generativno i vegetativno sadnjom malih lukovica. Sije se ljeti, a sadnja lukovica se obavlja pred kraj zime i u poetku proljea. Zahtijeva osunano, rastresito, plodno tlo, umjerene vlanosti. Zrele lukovice vade se ljeti kad nadzemna stabljika uvene. Jaa rad crijeva, sniava krvni tlak irenjem krvnih ila, uklanja nesanicu, poveava intelektualni rad i olakava kaljanje. enjak, bijeli luk - Allium sativum L. je trajnica s lukovicom koja se sastoji od manjih lukovica, tako da se razmnoava diobom lukovica. Sadi se u dugoj polovini

14

studenog i prvoj polovici prosinca. Bere se slijedee godine u srpnju i kolovozu kada nadzemna stabljika ugine, te se ostavi desetak dana na suncu da se prosui. Sadri snane baktericidne tvari, kao i itav niz drugih ljekovitih tvari te se praktiki uputrebljava protiv svih bolesti. Oslobaa organizam masnih i vapnenih naslaga, poboljava razmjenu materija u tijelu, te elastinost krvnih ila, sprijeava infarkt, sklerozu i stvaranje tumora. Prestaje um u glavi, poboljava se vid, a organizam se pomlauje. Najbolje ga je upotrebljavati svjeeg, termiki neobraenog. Ipak, na tritu se danas nailazi i na enjak u prahu i kapsulama, koje se takoer mogu upotrebljavati. Interesantan je recept koji je navodno, pronaen zapisan na glinenim ploicama, u ruevinama nekog hrama na Tibetu: Priprema lijeka: Dobro oititi i oprati 350g bijelog luka, nasjei ga i dobro zgnjeiti drvenim tukom. Staviti to u 300g 96% - tnog etanola, vrsto zatvoriti posudu i uvati je 10 dana na prohladnom mjestu. Procijediti kroz vrstu tkaninu i ostatak dobro iscijediti. Za 2 - 3 dana poeti s lijeenjem uzimajui ovu tekuinu sa 50g mlijeka na sobnoj temperaturi u kapima po slijedeoj shemi: DANI 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. DORUAK 1 4 7 10 13 15 12 9 6 3 15 RUAK 2 5 8 11 14 14 11 8 5 2 15 VEERA 3 6 9 12 15 13 10 7 4 1 15

Poslije nastaviti s uzimanjem lijeka 3 X dnevno po 25 kapi, dok se ne potroi cijeli sadraj. Preporuuje se lijeenje ponoviti nakon 5 godina. uvarkua - Sempervivum sp. je zeljasta trajnica, prizemnih listova skupljenih u rozetu, koja raste na osunanim terenima na podlozi s vapnenastim tlom. Zalijevanje treba biti dosta oskudno. Praktiki ne zahtijeva nikakvu njegu pa se prije dosta sadila po krovovima kua vjerujui da titi kuu od zlih sila. Odatle joj i naziv uvarkua. Razmnoava se uglavnom vegetativno, mladim izdancima. Kao lijek upotrebljava se suena, u obliku masti ili svjei sok. Svjei sok se upotrebljava za odstranjivanje sunanih pjega na koi a mogu se mazati i bradavice. U sluaju upale uha dobro je nakapati svjei sok u sluni kanal. Mast se nanosi na prignjeene rane i otekline. ajem se ispire grlo kod upale krajnika. Gospina trava (trava Sv. Ivana) - Hypericum veronense Schrank. je zeljasta trajnica koja se uzgaja zbog vrnih granica u cvatu. Razmnoava se sjemenom. Trai plodno tlo, tako da se esto nae na zaputenim okopavinama.

15

aj od lia i cvjetova sprijeava skupljanje sluzi u pluima, lijei od kamenca i upale bubrega i mokranog mjehura, ublauje iijas. Jaa mokrani mjehur i sprjeava nono mokrenje u krevet. Mnogo se vie upotrebljava ulje koje se pripravlja na nain da se u istu staklenku stave cvjetni pupovi i preliju maslinovim uljem, te se ostavi na toplom mjestu 40 dana, uz povrmeno mijeanje. Lijei opekotine i rane koje teko zarastaju. Uinak je bolji ako se ulje pomijea s uljem od nevena. Ne smije se koristiti kao zatita pri sunanju jer stvara pjege na koi, ali efikasno lijei opekotine od sunca. Kadulja - Salvia officinalis L. je viegodinja ljekovita i zainska biljka. Uzgaja se zbog lia koje ima 0,5 - 2,6 % eterinog ulja. Biljka se koristi u kulinarstvu te u farmaciji za proizvodnju odreenih ljekova i za aromatiziranje zubnih pasta (smiruje upalne procese). Kadulja je biljka toplog i suhog podneblja te je u naim krajevima prilino rasprostranjena, tako da je njen uzgoj opravdan iskljuivo na okunicama za podmirenje obiteljskih potreba, a ujedno je i dekorativnog izgleda. U pogledu zemljita nema neke velike zahtjeve, bitno je da je zemlja ocjedita i osunana. Moe se razmnoavati sjemenom koje dozrijeva krajem lipnja i u srpnju, ali se moe razmnoavati i vegetativo, dijeljenjem grma, reznicama, ili to je najjednostavnije ukoliko je za potrebe okunice, presadnjom mlae biljke direktno iz prirodnog stanita u vrt. Bere se nakon cvatnje, kad razvije nove izdanke, a to je u kolovozu i u rujnu. Beru se vrni dijelovi i lie, pazei da se itava biljka ne pobere, kako bi slijedee godine mogla nastaviti rast. Upotrebljava se kao aj za grgljanje i ispiranje desni. Smiruje bolove i greve u elucu. Proek u kojem je namoena kadulja koristi se protiv razdraenosti i bri oporavak poslije preboljele bolesti. Ponekad moe nadomjestiti antibiotike, a njen med se cijeni vie od ostalih vrsta meda. Prah cvijeta kadulje (uz pelin) je sastavni dio poznatog torinskog vermuta. Kamilica - Chamomilla recutita (L.) Rauschert je jednogodinja ljekovita biljka koja se uzgaja zbog cvjetnih glavica i eterinog ulja (0,2 - 1,1 %) koje se upotrebljava u medicini, farmaciji, kozmetikoj i kemijskoj industriji. Kako je morfoloki slina sa srodnim rodovima (npr. jarmen - Anthemis) moe se razlikovati po karakteristinom mirisu i po upljem cvjetitu. Samonikla se susree na ruderalnim stanitima, a za uzgoj odgovara joj obina, vrtna, nagnojena zemlja. Sije s se u jesen ili u proljee. I u jednom i u drugom sluaju sjetvu treba obaviti to ranije - u rujnu ili veljai. Sjetva se obavlja u redove ili rasipanjem. Sije se plitko. etva (skidanje cvjetnih glavica) obavlja se u doba cvatnje (travanj - svibanj) runo ili specijalnim eljevima. Berbu treba obavljati po sunanom i suhom vremenu. Treba paziti da se otkine to kraa cvjetna stapka. aj od kamilice openito umiruje bolove, a novoroenadi se daje protiv greva u trbuhu, u nedostatku majina mlijeka, a upotrebljava se protiv nekih konih bolesti i za ginekoloka ispiranja. Pije se i protiv upalnih procesa. Djeluje smirujue na organizam, olakava probavu i odstranjuje nadimanje. Ako se aj pije u prevelikoj koliini ili koncetraciji, javlja se munina i povraanje.

16

Koroma - Foeniculum vulgare Mill. je viegodinja biljka koja se uzgaja zbog lista i eterinog ulja. U medicini se koristi kao sredstvo za popravljanje mirisa, za ajeve i jaanje apetita. Ekstrakt se koristi za proizvodnju bombona a sjemenke se dodaju kruhu. Za uzgoj mu je ipak potrebo dublje, plodno tlo, pa se u prirodi uglavnom razvija na zaputenim poljoprivrednim povrinama. Nije osjetljiv na nedostatak vlage budui je sposoban svojim zadebljalim dubokim korijenom crpiti vodu iz dubljih slojeva tla. Razmnoava se uglavnom sjemenom. Bere se u tehnolokoj zrelosti koju je teko odrediti budui sjemenke ne sazrijevaju istodobno. Ipak smatra se da je najpovoljnije vrijeme kad veina plodova pone prelaziti iz zelene u blijedoutu boju. Ako se poslije suenja plodovi smeuraju, to je znak da su plodovi brani prerano. Samljeveno sjeme uzeto poslije jela poveava koliinu mlijeka kod dojilja, smiruje kaalj. aj daje novoroenadi u sluaju greva probavnog sustava. Lavanda - Lavandula sp. je viegodinja ljekovita biljka. Uzgaja se zbog cvijeta i eterinog ulja (3%) koje se upotrebljava u farmaciji a sami cvjetovi koriste kao zatita robe od moljaca. Lavanda ima velike potrebe za toplinom i svjetlou. to je biljka osunanija, sadri veu koliinu eterinog ulja. Potrebe za kvalitetom zemljita su izuzetno skromne. Moe uspijevati na bilo kakvom zemljitu, uz uvjet da ima vapna. Kisela i zemljita s visokom podzemnom vodom ne odgovaraju joj. Razmnoavati se moe sjemenom i vegetativno. Sijati se moe direktno na uzgojno zemljite ili u rasad. Razmnoavanje zelenim reznicama obavlja se u jesen. Berba cvatova obavlja se runo (srpom) u doba pune cvatnje tako da se oberu cvatovi zajedno s desetak centimetara dugom stabljikom. Cvate u lipnju i srpnju. Ulje, (5 kapi na zliicu eera) upotrebljava se za smirivanje migrene, glavobolje, uzrujanosti i vrtoglavice. Uklanja nesvjesticu, eluane smetnje, lou probave, vjetrove, greve maternice i crijeva. Za smirivanje kalja upotrebljava se aj ili se inhalira ulje. Lucerna - Medicago sativa L. je zeljasta trajnica koja se razmnoava uglavnom sjemenom. Koristi se kao stona hrana, a osim toga poboljava plodnost tla obogaujui tlo duikom kojeg stvaraju bakterije na korijenu. Za lijeenje koristi se kuhana ili svjei sok, a moe se upotrijebiti i aj. Koristi se za poboljanje opeg stanja organizma, a lijei giht i reumu te pospjeuje izluivanje ui

Ljubica - Viola sp. je zeljasta trajnica koja se uzgaja zbog cvijeta, lista i korijena. Cvijet je najljekovitiji. Cvate od oujka do svibnja. Korijen se bere na poetku proljea, a list ljeti. Razmnoava se sjemenom direktno na mjesto uzgoja ili presadnjom vrijea. Zahtijeva plodno, poluvlano tlo i polusjenu. Cvijet lijei upalu grla, dunika, bronhija, krajnika. Lijei jo i nesanicu, astmu, tuberkulozu, nadimanje, giht, stimulira znojenje i potie na povraanje.

17

Majina duica - Thymus sp. je viegodinja polugrmolika biljka koja se uzgaja radi lista i nadzemnih, zeljastih djelova stabljike u kojima se nalazi eterino ulje koje se koristi za ljeenje gljivinih konih oboljenja, prehrambenoj industriji i industriji parfema. Nije zahtijevna prema tlu i vlazi ali trai osunan poloaj. Moe se razmnoavati sjemenom i vegetativno dijeljenjem grma i reznicama. Cvjetne glavice beru se noem ili srpom i to samo jedanput godinje u svibnju ili lipnju. Ulazi u sastav razliitih sredstava protiv kanja, zubnih voda i pasta. Svi industrijski sirupi i med protiv kalja smjese su ekstrakta ili ulja majine duice. Lijei od eluanih smetnji, upale krajnika, dinih puteva, mokranog mjehura i bubrega. Matinjak - Melisa officinalis L. je viegodinja zeljasta biljka koja se uzgaja zbog lia i eterinog ulja (0,1 - 0,3 %). Skromnih je uzgojinih potreba pa stoga raste svugdje gdje su tla plodna i umjerene vlanosti. Razmnoava se sjemenom i vegetativno, razdjeljivanjem grma i izdancima, koje se moe obaviti u proljee ili jesen. Sabire se konjom tri puta godinje, neposredno pred cvatnju, 3 - 4 cm iznad zemlje. Sue se samo vrni dijelovi i lie. Umiruje, stiava boli u elucu, sprjeava nesvjesticu, jaa pamenje, stiava ubrzani rad srca, smanjuje povraanje i munine kod trudnica, lijei od depresije. Metvica - Mentha piperita L. je viegodinja biljka koja se uzgaja zbog lia, cijele nadzemne mase i eterinog ulja kojeg u suhom liu ima 2 -4 %, a u suhoj nadzemnoj masi 1 -2 %. Glavni sastojak ulja je mentol (50 -70%). Ima plitak korijen iz kojega izbijaju izdanci koji se ukorjenjuju. Nadzemna stabljika je jednogodinja, uspravna i razgranata. Ne treba je uzgajati ukoliko se ne moe osigurati navodnjavanje budui ima velike zahtjeve za vodom. Najbolje joj odgovaraju duboka i plodna tla. Moe se razmnoavati sjemenom, ali je mnogo jednostavnije vegetativno, izdancima i rizomima. Sadnja se obavlja u proljee ili jesen, tako to se tek izvaeni rizom ili izdanak odmah posadi nastalno mjesto. Beru se nadzemne stabljike kad se otvore cvjetovi u donjem dijelu cvata jer tada biljka ima najveu koliinu eterinog ulja. Uglavnom se kosi runo 5 cm iznad zemlje. Prireuje se kao aj u sluaju probavnih smetnji, greva crijeva, unih i bubrenih bolova uzrokovanih kamencem. Moe se koristiti kao kupka i stavljati u jastuke za spavanje. Nekad se u veim koliinama upotrebljavala kao sredstvo za pobaaj i povraanje. Neven - Calendula officinalis L. je viegodinja zeljasta biljka koja se esto uzgaja po okunicama u dekorativne svrhe. Razmnoava se sijanjem u rasad ili direktno na mjesto uzgoja, a moe se uzgojiti i vegetativno. Zahtijeva plodno, osunano tlo s dosta vlanosti. Sije se u proljee a biljke cvatu u jesen i slijedee proljee kad se i sakupljaju cvjetne glavice. Beru se samo naranaste glavice budui su ute slabo ljekovite. Blagi je antibiotik i moe se koristiti za vanjsku i unutarnju primjenu. Zbog sadraja vitamina A, sastavni je dio mnogih krema za njegu koe. Moe se koristiti kao aj, ali je mnogo vea upotreba u obliku ulja. Ulje se radi na nain da se rastrgane cvjetne glavice stave u istu staklenku i preliju maslinovim uljem. Staklenka se zatvori i ostavi na

18

toplom mjestu mjesec dana uz povremeno mijeanje. Ima antivirusno djelovanje te se moe koristiti za lijeenje herpesa. Jo je bolji uinak ukoliko se ulje nevena pomijea s uljem od gospine trave. Pelin - Artemisia absinthium L. je viegodinja grmolika biljka koja se uzgaja zbog lia, cvjetnih pupova i eterinog ulja (0,9%). Koristi se u medicini, veterini i za proizvodnju likera, pelinkovca, ija je proivodnja i distribucija u velikom broju zemalja zabranjena jer velika koliina pelina (pelinkovca) izaziva oteenje jetre. Nije zahtjevan prema zemljitu i vlazi ali ipak mu najbolje odgovaraju tla zaputenih poljoprivrednih kultura. Razmnoava se sjemenom u proljee, ili odrvenjelim reznicama i izdancima u jesen. Bere se tek druge godine u doba cvatnje. Upotrebljava se za jaanje, poticanje teka, reguliranje probave, protiv nadutosti i glista. U sluaju due ili prevelike uporabe javlja se povraanje, glavobolja, zbunjenost i nesvjestica uz oteenje jetre. Perin -Petroselinum hortense Hoffm. je dvogodinja biljka koja se uzgaja zbog korijena, lista i ploda. Svi dijelovi sadravaju eterino ulje kojeg ima najvie u plodovima (3 -7%) i u korijenu (0,1%). Koristi se uglavnom u kulinarstvu a ulje se primjenjuje u prehrambenoj industriji i industriji parfema. Uzgaja se na dubokim i rastresitim zemljitima, za proizvodnju lia kao jednogodinja, a za proizvodnju korijena i ploda kao dvogodinja biljka. Postoje dvije osnove sorte - liar i korjena. U prve je korijen slabo a u druge jako razvijen. Potrebna mu je velika koliina hranjivih tvari putem mineralnih gnjojiva. Razmnoava se sjemenom koja se moe obavljati od proljea do kasnog ljeta. Sjemenke jako sporo klijaju, teko da je za nicanje potrebno 30 - 40 dana. Berba lia se zapoinje kad biljka razvije desetak listova i bere se u vie navrata. Berba korijena obavlja se u jesen ili zimu iste godine ili u rano proljee slijedee godine, u svakom sluaju prije razvijanja cvjetne stabljike. Za eterino ulje biljke se kose druge godine, u vrijeme formiranja plodova. Otklanja nadutost od plinova, olakava mokrenje, umiruje ivce i ublaava bolove. Jak je diuretik pa se koristi za izluivanje suvine vode iz tijela. Oblozi smiruju upalu i otvrdnue dojki, limfnih lijezda, kao i u sluaju uboda kukaca.

Rusomaa - Capsella rubella Reut. je jednogodinja biljka koja se praktiki ne uzgaja budui je dosta rasprostranjena kao ruderalna i korovna biljka. Nije zahtjevna prema vlazi, tlu i suncu. Biljka bez korjena sabire se u doba i prije cvatnje. aj se koristi protiv reume, pijeska mokranog mjehura i bubrega, protiv groznice, ubrzanog pulsa i niskog tlaka sa slabim radom srca. Vanjska nagnjeenja i rane ispiru se ajem te rane brzo zacjeljuju. Zgruava krv, pa umrkani aj zaustavlja krvarenje iz nosa.

19

Ruta - Ruta graveolens L. je viegodinja grmolika biljka koja raste samoniklo u naem podruju, a i uzgaja se po vrtovima. Zahtijeva osunane poloaje, a prema tlu nije osobito zatijevna. Razmnoava se sjemenom, direktno na mjesto uzgoja ili rasadom. Upotrebljava se cijela biljka ili samo lie. Za vrijeme branja treba navui rukavice da se ne pojavi osip i mjehuri koji uzrokuju bol. Biljka je ljekovita ali jo vie i otrovna. Listovi, sitno narezani, mogu se dodavati salatama ili se moe spremati aj. Lijei lupanje srca i upalu grla. Izaziva ubrzani protok krvi u donjem dijelu trbuha, te se ne smije koristiti u vrijeme mjesenice i trudnoe. Mnoge su ene izgubile ivot pokuavajui rutom izazvati pobaaj. Na otocima, pripravlja se rakija aromatizirana rutom, na nain da se u bocu obine lozovae ubaci granica rute. Pripravci rute trebali bi se uzimati uz kontrolu lijenika. Rumarin - Rosmarinus officinalis L. je grm koji spontano raste na junim, toplim obrocima naih otoka. Moe se razmnoavati sjemenom ali je mnogo praktinije reznicama u jesen ili rano proljee. Bere se u doba cvatnje i koristi se cvijet i list. Osuene biljke treba uvati dobro zatvorene, budui eterino ulje brzo hlapi. Mogu se raditi kupke koje osvjeuju i lijee kone bolesti za koje se mogu pripravljati i oblozi. Dobar je lijek kod probavnih smetnji, nadutosti trbuha, nervoze eluca i crijeva te tvrde stolice. Upotrebljava se i kod anemije te psihikog i fizikog umora. Selen - Apium graveolens L. je dvogodinja biljka koja se uzgaja zbog korijena i lista Koristi se uglavnom u kulinarstvu a ulje se primjenjuje u prehrambenoj industriji. Uzgaja se na dubokim i rastresitim zemljitima, za proizvodnju lia kao jednogodinja, a za proizvodnju korijena kao dvogodinja biljka. Postoje dvije osnove sorte - liar i korjena. U prve je korijen slabo a u druge jako razvijen. Potrebna mu je velika koliina hranjivih tvari putem stajskog gnjojiva. Razmnoava se sjemenom koja se moe obavljati od proljea do kasnog ljeta. Berba lia se zapoinje kad biljka razvije desetak listova i bere se u vie navrata. Berba korijena obavlja se u jesen ili zimu iste godine ili u rano proljee slijedee godine, u svakom sluaju prije razvijanja cvjetne stabljike. Moe se uptrebljavati i kao lijek, jer je diuretik (uvjereni da smanjuje debljinu, gojazni ljudi ga esto konzumiraju u prevelikoj koliini iako ne djeluje na masne stanice ve omoguava izbacivanje suvine vode iz tijela, ime se postie "mravljenje"). Otvara apetit i pospjeuje probavu. Vrisak - Satureja montana L. je viegodinja grmolika biljka koja se uzgaja zbog lia. Kako je iroko rasprostranjena u naem podruju pa je nalazimo i u pukotinama okomitih stijena, ali i u okviru travnjaka, njen uzgoj je opravdan iskljuivo na okunicama za potrebe domainstva. Eterino ulje kojeg u biljci ima 2% koristi se u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji. Moe se uzgajati na svim zemljitima osim na kiselim i s visokom podzemnom vodom. Razmnoava se uglavnom sjetvom na stalno mjesto. Bere se (kosi) noem, srpom ili karama krajem lipnja i poetkom srpnja, jer je tada najvea koliina eterinog ulja. Upotrebljava se protiv greva u elucu i crijevima, te protiv proljeva.

20

POVRE Osnovu uzgoja povra predstavlja priprema tla i gnojenje. Priprema tla sastoji se u jesenskom dubokom oranju i proljetnom usitnjavanju zemlje (frezanju). Ipak za potrebe kuanstva gdje se uzgaja koliina dovoljna za jednu obitelj i gdje se kultura biljaka smjenjuje jedna za drugom, duboko jesensko oranje ne se moe postii. Naime, jesen i zimu, u naem podneblju, preivljavaju mnoge vrste kao to su kupusnjae, enjak, perin, selen, blitva, salata, pinat i bob. Praktiki je nemogue duboko orati na malim povrinama i izbjegavati ve zasaene kulture. Ipak moe se vrt duboko prekopati "perunom", alatom slinim vilama. Takvo zemljite potrebno prepustiti mirovanju najmanje mjesec dana a tada se moe usitnjavati (frezati). Prilikom frezanja potrebno je u tlo unijeti bar polovicu gnjojiva, stajskog ili mineralnog. Drugu polovicu stajskog dobro je dodavati u obliku gnjojnice. Priprema se na nain da se zreli stajski gnjoj potopi u vodu (limenu ili plastinu bavu) i nakon tjedan dana ( uz svakodnevno mijeanje - npr. grabljama) moe se koristiti tako da se odreena koliina ulije u tlo uz biljku i biljka odmah, obilato zalije. Kako je stajski gnjoj ipak teko nabaviti na tritu a i razvija neugodne mirise ukoliko nije zreo, koristi se i mineralno gnjojivo koje se sastoji uglavnom od tri osnovana elementa. Ti elementi su duik, fosfor i kalij, u obliku kemijskih spojeva prihvatljivih za biljku. esto se oznaavaju kao NPK gnjojivo. Obilna ishrana duikom potencira vegetativni rast a posljedica je kasniji prekid vegetacije, slabije sazrijevanje tkiva i neotpornost prema niskim temperaturama. Ukoliko viak duika nije u ravnotei s druga dva elementa, izaziva opadanje cvjetova, kanjenje sazrijevanja i trule plodova. Nedostatak usporava razvoj izdanaka, lie je sitnije i svjetlije boje, biljka se slabo grana, plodovi otpadaju odmah nakon to se zametnu, pojaava se osjetljivost prema bolestima i niskim temperaturama. Plodovi su sitniji. Fosfor potie cvjetanje i ranije sazrijevanje plodova. Nedostatak kalija izaziva opadanje cvjetnih i lisnih pupova, a listovi su sitniji. U teim sluajevima lie se sui i opada od vrha prema poetku grane. Dolazi do opadanja plodova, slabije se formira sjeme, plodovi izgledaju nezrelo i nemaju karakteristinu aromu. esto su dosta slatki ali im je koenzistencija spuvasta. Kako na tritu postoji samo odreeni broj kombinacija NPK gnjojiva, npr. 15:15:15, 7:20:30, a biljke ipak trae neke druge kombinacije, mogue je te omjere ispraviti tako da se u npr. NPK 15:15:15 doda urea koja sadri iskljuivo duik ili kalijeva sol. Brojevi u kombinacijama predstavljaju postotak odreenog elementa u gnjojivu. Balancana - Solanum melanogena L. Uspjeno se uzgaja samo na plodnim, dubokim, humusnim tlima. Razmnoava se iskljuivo rasadom u zatvorenim prostorima tijekom druge polovice veljae i prve polovice oujka. Kako presaivanje ne podnosi dobro, najbolje je sjemenke direktno posijati u plastine posudice. Na otvoreno presauje se u drugoj polovini travnja, jer mlade biljke ne podnose temperature ispod 5 - 6 oC. Sade se u redove razmaka 70 cm, a razmak meu biljkama u redovima trebao bi biti 40 cm. Trai dosta vlanosti, kako u tlu, tako i u zraku, pa bi navodnjavanje trebalo redovito obavljati. Biljke je potrebno dognjojavati stajnjakom ili NPK 15 : 20 : 15.

21

Bob - Faba sativa L. Bob je Euroazijskog porijekla. Velike vruine i sua drastino smanjuju prinose, tako da se bob treba sijati ve u prosincu. Tlo treba biti osunano, nagnjojeno stajnjakom ili NPK 10 : 30 : 20. Sije se u redove ili u kuice to je mnogo raireniji nain uzgoja. U redove razmaka 60 cm sjemenke se siju u razmaku od 7 8 cm. Kod sjetve u kuice, u iskopane jamice stavi se 7 - 8 sjemenki te se nagrne zemljom. Poslije nicanja obavlja se okopavanje i nagrtanje, budui se bob obino ne zalijeva. Kad biljke razviju 3 - 4 prljena cvjetova vrni dijelovi se otkidaju kako bi se omoguio razvoj plodova. Otkidanje vrkova obavlja se runo, slamanjem, ili karama. ukoliko se radi runo, poeljno je na rukama imati rukavice kako bi se sprijeilo crnjenje koe. Bob sadrava velike koliine organskih kiselina (do 7 %), najvie limunske. Mlado zrno sadri 6 % bjelanevina, 2 % eera, 6,5 % kroba, 0,82 % minerala, 1,5 % celuloze te velike koliine vitamina A, B1, B2, C i folne kiseline. aj ili sok od cvijeta koristi se kod lumbaga, pijelonefritisa i bubrenih kamenaca. Cikla - Beta vulgaris L. subsp. rapa f. rubra Za uzgoj trai rahlo, nagnjojeno tlo, stajnjakom ili NPK 10 : 15 : 10. U poetnim fazama razvoja trai dosta vlage pa zalijevanje treba biti uestalo. Kasnije dobro podnosi zasuivanje, mnogo bolje nego pretjeranu koliinu vode. Tek nikle biljke podnose mrazeve i do - 4 oC, a odrasle do - 6 oC. Visoke temperature izazivaju porast lisne mase na raun korijena koji se inae koristi za jelo. Sije se direktno na otvoreno, rasipanjem sjemena ili sijanjenm u brazde razmaka 15 - 20 cm. Kako iz jedne sjemenke nikne vie biljaka, neophodno je prorjeivanje. Sije se od sredine veljae do kraja travnja. Sirovi sok koji se moe dobiti ili cijeenjem u sokovniku ili ribanjem pa procjeivanjem kroz istu platnenu krpu, obnavlja eritrocite, lijei leukemiju, smanjuje tumorske stanice te smanjuje oteenja tkiva od radioaktivnosti i rengenskih zraenja. Dinja (cata) - Cucumis melo L. Kulturne sorte dinje nastale su u predjelima Male Azije, Irana i Indije. Uzgaja se na tlima bogatim humusom, na sunanim poloajima. Sjemenke klijaju pri 15 oC, a optimum razvitka je od 25 - 35 oC. Trai vrlo vlano zemljite, naroito u periodu cvjetanja, kada biljke inae imaju intezivan porast. Zalijevanje bi trebalo obustaviti u fazi dozrijevanja plodova. Dobro podnosi ljetni suhi zrak. Visoki sadraj eera, ukus i aromatinost upravo ovisi o visokoj temperaturi, suhom zraku i intezivnoj insolaciji. Razmnoava se iskljuivo sjemenom koje se sije u plastine aice tijekom veljae u zatvorenim prostorima. Ipak ee se sije poetkom travnja na otvoreno u kuice. U dobro pripremljeno tlo iskopaju se jamice i u njih posije 6 -7 sjemenki, te se prekriju zemljom i zaliju. Nakon nicanja, u kuicama se ostave 2 biljke. Razmak meu kuicama trebao bi biti 1 x 1,5 m. Osim okopavanja i prihranjivanja stajskim ili mineralnim (NPK 10 : 15 : 10) gnjojivom, njega se sastoji i u orezivanju vrha kad biljka razvije 4 - 5 listova. Iz pazuaca listova javljaju se ogranci koje opet treba orezati nakon 4 - 5 listova. Sadri velike koliine eera (6 -12 %). Bjelanevina ima malo, svega 0,7 -1,2 %. Graak - Pisum sativum L. Potjee iz planinskih predjela Jugozapadne Azije. Dobro uspijeva u podruju hladne i vlane klime. U naem podneblju dobro uspijeva pogotovo ako se posije pri kraju zime. Optimalne temperature za rast i plodonoenje su 9 24 oC. Treba ga sijati tijekom sijenja i veljae kako bi svoj razvoj zavrio prije ljetnjih vruina. Pri temperaturi od 4,5 oC zaustavlja se rast. Optimalana temperatura nicanja je 25

22
o

C a minimalna 3 - 4 oC. Dobro uspijeva jedino na osunanim poloajima. Zasjenjenost utjee na izduivanje itave stabljike, poleganje biljaka i propadanje donjih mahuna, slabu ispunjenost mahuna zrnom. Korijen je dosta plitak i teko podnosi suu tako da je neophodno navodnjavanje kod kasnijeg sijanja. Tlo treba biti pognjojeno stajnjakom ili mineralnim NPK 10 : 30 : 20. Postoje sorte niskog i visokog rasta, a u naem podneblju se uglavnom siju niske sorte jer ranije zavravaju svoj ciklus, a i zbog praktinosti. Sije se u redove razmaka 60 cm, a razmak meu sjemenkama treba biti 3 - 4 cm. Poslije nicanja treba obaviti okopavanje, nagrtanje i stavljanje potpornja, najee od grana alepskog bora. Iako se ovo odnosi na niske sorte, potporanj je neophodan budui bi biljke polegle zbog teine samih plodova. Mlade biljke mogu izdrati i temperature od -7 oC, pa je sijanje mogue i u prosincu. Kako ipak dosta biljaka strada od tetnika, razmak meu sjemenkama treba biti manji. Sadri velike koliine vitamina C, provitamina A, B1, B2 i folne kiseline. Sadrava takoer i velike koliine kalija i eljeza te oko 10 % bjelanevina. Krastavac - Cucumis sativus L. Najbolje uspijeva na dubokim tlima koja su bogata humusom, tj, dobro nagnjojena, stajskim gnjojivom ili NPK 9 : 12 : 9. Razmnoava se sjemenom, za rasad, u zatvorenim prostorima u drugoj polovici veljae ili na otvoreno u drugoj polovici travnja. Kako dobro ne podnosi rasaivanje, rasad se sadi direktno u plastine posudice. Na otvoreno moe se sijati ili presaivati u redove ili kuice. Kuice bi trebale biti razmaka 1,2 x 0,8 m; a u svakoj kuici po 3 -5 biljaka. Kod sjetve u redove, obino se naprave dva reda razmaka 1 m , a biljke u redovima bi trebale biti razmaknute 15 -20 cm. Ukoliko se direktno sije na otvoreno, sijanje se obavi neto gue, pa se biljke poslije nicanja razrijede. Kako krastavac lako oboljeva od virusnih bolesti iji se uzronici inae nalaze u zemlji, poeljno je da list ne dodiruje zemlju. Stoga je dobro ne dopustiti biljci da pue po zemlji. To se postie postavljanjem armaturne mree 15 - 20 cm iznad zemlje i vezivanjem stabljika s gornje strane mree. Drugi nain je postavljanje kolaca uz biljke, pri emu se obino spajaju po dva reda tako da se kolci jednog reda nagnu prema nagnutim kolcima drugog reda. Vrhovi kolaca se poveu radi stabilnosti. Takoer, razapne se konop po kolcima svakih 20 cm, te se stabljike poveu za konop. Nakon razvijenih 5 listova potrebno je otkidati vrh. Biljka e razviti bone ogranke kojima takoer nakon petog lista treba otkidati vrh. Zahtijeva redovito zalijevanje, prihranu gnjojivima i poluzasjenjen poloaj Krompir - Solanum tuberosum L. Tlo treba biti osunano, duboko uzorano, usitnjeno i dobro nagnjojeno, najbolje stajnjakom a moe i s NPK 10 : 10 :20. Ako se pretjera s duikom, biti e veliki vegetativni prirast, ali e gomolja biti malo. Zahtijeva prilinu vlanost u tlu ali ne pretjeranu.Sjemenom se razmnoava iskljuivo za dobivanje novih sorti a u poljoprivrednoj proizvodnji razmnoava se reznicama gomolja. Reznice gomolja sade se u brazde razmaka 60 - 70 cm a razmak meu gomoljima 25 - 30 cm. Nagrnu se zemljom (4 - 5 cm) pazei da tako nagrnuti krompir opet ostane u brazdama. Okopavanje se obavlja dva puta, prvi put kad biljke izrastu 10 - 15 cm, pri emu se brazde,

23

tl. tlo poravnaju. Tako se ujedno obavi i nagrtanje. Drugo nagrtanje obavi se kad biljke izrastu 30 - 35 cm. Nagrtanje je obvezno budui se gomolji stvaraju na stabljici koja raste iznad posaenog gomolja. Daljnja nagrtanja i okopavanja se ne bi trebala obavljati jer krompir zasjeni tlo i onemogui razvoj korijena. Ujedno osjetljiv je prema virusnim bolestima koje se lako prenose s zaraene na zdravu biljku, pa bi kretanje meu krompirom trebalo biti to manje. Sadi se na otvoreno u prvoj polovici oujka. Gomolje za sadnju treba nabaviti u prvoj polovici sijenja te ih staviti u plitke sanduke u jednom sloju, na svijetlo mjesto. U ovom sluaju iz gomolja izbijaju kratke vrste klice, nakon sadnje brzo izbije iz zemlje, ranije sazrije i prinosi su vei Ukoliko se krompir dri u mraku, iz gomolja izbijaju duge klice koje se lako lome, a prinos krompira je manji. U sluaju da se posadi nenaklijali krompir, on kasnije izbija iz zemlje, vegetacija se produava a prinosi su manji. Mladi krompir moe se proizvoditi i u jesen ali nema dovoljnu koliinu eera. Za ovu sadnju, mogu se koristiti gomolji iz proljetne sadnje, tako da se oni stave naklijavati na sjenovito tlo, prekriju se slamom visine 10 cm i svakodnevno se polijevaju vodom. im se pojave klice veliine 1 cm gomolji se sade u brazde. Kupus - Brassica oleracea L. Kupus je kultura hladnijeg i vlanijeg podruja. U naem podneblju se ipak moe uspjeno uzgajati ali ne kao proljetna ve jesenska kultura. Proljetne kulture se ipak mogu uzgajati ali zrelost se javlja tek u ljeto kada visoke temperature i suhi zrak izazivaju pucanje glavica. Za jesenski uzgoj, sije se u drugoj polovici lipnja direktno na otvoreno. Tlo treba biti prekopano i zagnjojeno, najbolje stajskim gnjojem a moe se upotrijebiti i mineralno, NPK 10 : 15 : 12. Rasad je poeljno prekriti mreom kako bi se sprijeio napad leptira kupusara. Potrebno je i svakodnevo zalijevanje budui kupus ima velike zahtjeve za vlagom. Uzgaja se na osunanim poloajima. Rasad se ne okopava ve se upa korov, a same biljke kupusa se moraju razrijediti kako bi imale dovoljno prostora za rast. Ukoliko postoji mogunost zalijevanja presauje se u prvoj polovini kolovoza. Kasnije presaivnje rezultira stvaranjem manjih glavica. Rasauje se u jamice razmaka 80 x 80 cm, koje je potrebo zaliti prije i odmah nakon presaivanja. Ukoliko se zalijevaju samo jamice, dok se biljke ne ukorijene (5 - 6 dana), biljke e polegnuti na zemlju usljed velikih vruina. Da bi se to sprijeilo i ubrzalo zakorijenjivanje, biljke se samo jednom zaliju u jamice a slijedeih nekoliko dana se itava povrina zemlje oroava (prskalicom) 4 - 5 puta dnevo, tako da povrina zemlje ni u jednom trenutku ne bude suha. To se obavlja, kako u jutro i naveer, tako i tijekom cijelog dana, ak i za vrijeme najvee vruine. Uroak vode je isti kao i kod klasino zalijevanja, ali ovom postupkom se srijeava poleganje stabljika. Njega presaenog kupusa sastoji se od redovitog okopavanja i gnjojenja. Kupus sadri velike koliine vitamina C, kalcija, mlijene kiseline i sumpornih spojeva. Lijei sluznicu probavnih organa, osobito eluca, te od ireva na elucu i dvanaestercu. Antiseptik je. Listovi kupusa stavljaju se na opekotine, rane i ireve. Vrlo bliski srodnici glavatog (bijelog) kupusa su kelj (ricasti, kovravi kupus), ratika (raika), cvjetaa (kaul, kavul), brokuli i prokulice. Uzgoj je slian kao i kod glavatog kupusa. Ipak prokulicama ne odgovara nae podneblje, budui ih treba sijati u proljee, presaivati tijekom lipnja, odravati na ivotu itavo ljeto, da bi se "plodovi" ubrali tek u kasnu jesen. Tijekom ljeta, visoke temperature djeluju nepovoljno na razvitak

24

biljke, uestali je napad tetnika a samim time i uporaba zatitnih sredstava. Mogue je i sijanje u lipnju, ali su prinosi izuzetno niski. Lubenica (dinja) - Colocynthis citrulus (L.) Fritsch Porijeklom je iz sredinjih i junih dijelova Afrike. Uspjeno se moe uzgajati u naem podneblju jer sjeme klija pri 14 o C i biljka se normalno razvija na temperaturama 22 - 30 oC. Temperature iznad 40 oC i ispod 12 oC nepovoljno utjeu narazvoj, pogotovo na oplodnju. Uzgaja se na osunanim tlima koja bi trebala biti duboko uzorana, usitnjena i nagnjojena, stajskim gnjojivom ili mineralnim NPK 10 : 15 :10. Nedovoljna koliina svjetla smanjuje koliinu eera u plodovima. Razmnoava se iskljuivo sjemenom koje je prije sijanja poeljno namoiti 4 -5 sati u vodi radi lakeg klijanja. Za rasad, sije se krajem veljae u zatvorenim prostorima. Osjetljiva je na presaivanje pa je najbolje odmah posijati u plastine posudice. Na otvoreno, sije se poetkom travnja. Sije se po 6 - 8 sjemenki u kuice na razmak1,5 x 1,5 m. Nakon nicanja ostave se samo dvije biljke, a ostale se isupaju. Lubenica je u biti kserofit, to znai da dobro podnosi suu. Korijen je snano razvijen i dopire do 1m duboko, dok se bono korijenje razvija i do 2m duine. Korijenove dlaice imaju veliku mo sisanja tako da iz tla izvlae vodu koje druge biljke ne mogu. U vlanom zemljitu biljke razvijaju slab korijenov sustav. Upravo ne znajui za kserofitnost, mnogi izbjegavaju uzgajati lubenice na okunicama, smatrajui da ih treba previe zalijevati, to i uine ali im se tada pojavi trule plodova, plodovi su sitniji i bezukusni jer imaju manju koliinu eera. Ipak lubenice je potrebno zalijevati ukoliko je dui suni period i za vrijeme dok su biljke male, dok jo nisu dobro zakorijenjene. Najvei problem je prepoznati zrele plodove. Postoje ipak neki znaci kao to su: tup zvuk pri lupkanju prstima, biljedouta boja i hrapavost kore koja nalijee na zemlju, povrina ploda dobije sjaj od bjeliaste votane prevlake. Dobar je diuretik, a pored velike koliine veeg broja vitamina, sadrzi i velike koliine folne kiseline.

Mahune (faolet) - Phaseolus vulgaris L. Mahune su u stvari samo odreene sorte obinog graha (faol). Porijeklom je iz Srednje Amerike (Peru, Meksiko). Za uzgoj tlo kao i kod svih povrtnih kultura mora biti ocjedito i bogato humusom. Ima velike potrebe za vlagom i tempereturom jer izmrzava ve na - 1oC. Sjeme klija na temperaturi iznad 10oC, a biljke najbolje rastu na termeraturi od 18 - 25oC. Temperature iznad 30oC, naroito ako je zrak suh, ometaju zametanje plodova. Prohladno i vlano vrijeme izaziva poremeaje u rastu i omoguuje stvaranje bolesti. Razmnoava se iskljuivo generativo u dobro nagnjojeno i rahlo tlo. Najbolji je stajski gnjoj ali se moe upotrijebiti i mineralno NPK 4 : 12 : 10. U naem podneblju uglavnom se uzgajaju niske sorte iako je mogu i uzgoj visokih sorti ali se zbog nepraktinosti izbjegava. Sjeme se sije tijekom travnja, u redove razmaka 50 - 60 cm. Razmak meu sjemenkama treba biti najmanje 5 - 6 cm, budui da gua sadnja

25

onemoguuje prozraivanje biljaka i pospjeuje razvoj bolesti. Njega nakon nicanja sastoji se od okopavanja i gnjojenja. Sijati se moe i u prvoj polovini kolovoza. Sadrava znatne koliine vitamina B i C te 2,5 % bjelanevina, 3% eera, 1,2 % kroba te 1 % celuloze. Mrkva - Daucus carota L. Dosta je otporna na niske temperature. Sjeme klija ve na 3 - 4 oC, tek nikle biljke izdravaju i do - 4 oC. Visoke temperatue nepovoljno djeluju na rast i razvitak korijena. Ima velike potrebe za vlagom, naroito u prvim fazama razvoja, dok se biljke ne ukorijene. Ne podnosi suu, naroito ako je prate visoke temperature. Takoer, ne podnosi ni zasjenjivanje. Tlo treba biti plodno, duboko, nagnjojeno i bez kamenja, tako da joj najbolje odgovaraju pjeskovita tla. Osim stajnjaka, moe se upotrijebiti i NPK 8 : 15 : 15. Sije se direktno na otvoreno, rasijavanjem ili u brazde od oujka do svibnja ili poetkom kolovoza. Paprika - Capsicum annuum L. Za uzgoj su najpogodnija laka, ocjedita tla, bogata humusnim tvarima. Najbolje je upotrijebiti stajsko gnjojivo, a moe i mineralno, NPK 12 : 15 : 15. Razmnoava se uglavnom generativno, rasadom kojeg je potrebno uzgojiti i pikirati u zatvorenim prostorima. Rasauje se na otvoreno, u jamice razmaka 50 x 50 cm, u drugoj polovici travnja. Osim zalijevanja i gnjojenja, njega se sastoji i od redovitog okopavanja kako bi se unitili korovi i prozraio korijen. Za nicanje sjemena potrebna je temperatura iznad 15oC. Najoptimalnija temperatura za rast je izmeu 20 -30 oC. Ugiba na temperaturi od -0,3oC. Ima visoke zahtjeve prema sunevoj svjetlosti, pa je treba uzgajati na osunanim poloajima. Takoer ima velike zahtjeve i prema vlazi u tlu pa je neophodno esto zalijevanje. U nedostatku vode stvaraju se sitni deformirani plodovi a na njihovom se vrhu javlja trule. Niska vlanost zraka izaziva izaziva opadanje cvjetova i zametnutih plodova. Uzgoj u naem podneblju opravdan je iskljuivo za obiteljske potrebe. Bere se kad dosegne tehnoloku zrelost tj. kad plodovi dosegnu svoju punu veliinu, dobiju karakteristini sjaj i postanu tvrdi, ali prije nego potpuno poute. Naime napovoljniji je period kad je paprika utozelene boje. Bere se paljivo, budui se stabljika vrlo lako lomi. Nakon utozelene boje javlja se crvena boja to je znak botanike zrelosti. Sadrava velike koliine vitamina B, B1, B2 i provitamina A (karotena). Po nekim istraivanjima, paprikom se moe lijeiti alkoholizam i narkomanija. U pukoj medicini se upotrebljavala za lijeenje delirija kod alkoholiara. Izvana se upotrebljava kao tinktura za lijeenje reume, neuralgije i lumbaga, utrljavanjem u kou kako bi se stvorila hipermija tj. bolje prokrvljenje tkiva. Kod konih bolesti i opadanja kose, koa se mae odvarom pazei da ne dospije u oi. Poriluk - Allium porrum L. Poriluk za svoj uzgoj trai neto nie temperature te se uzgaja uglavom kao jesenska i zimska kultura. Najvie mu odgovara temperatura od 15 20 oC. Dobro podnosi temperature i do - 10 oC. Uzgaja se sijanjem na otvoreno tijekom oujka, a presauje se krajem lipnja i poetkom srpnja. Sjemenjke sporo klijaju i mlade biljke sporo rastu pa je najvei problem korov. Presauje se na razmak 20 x 20 cm. U tijeku cijele vegetacije neophodno je zalijevanje, budui da nedostatak vode makar i trenutaan izaziva spor rast i niske prinose. Trazi osunane poloaje, rahlo i nagnjojeno tlo, stajskim ili mineralinim (NPK 8 :10 : 8) gnjojivom.

26

Skuhani poriluk trebao bi se odmah pojesti. Ni u kojem sluaju se ne smije podgrijavati zbog prelaska nitrata u kancerogene nitrite. ak se poriluk ne bi smio koristiti alo nije potpuno svje. Rajica - Solanum lycopersicum L. Moe se uzgajati na svim zemljitima ali najpogodnija su propusna, ocjedita tla, bogata humusom. Tlo treba biti duboko uzorano i pognojeno. Najbolje je gnojiti stajnjakom, ali moe se upotrijebiti i mineralno gnojivo NPK u omjeru 15 - 20 - 15. Polovinu gnojiva dobro je zaorati prije sadnje, a drugu dodati tijekom vegetacijskog perioda. Vea koliina duika potencira vegetativni rast, ali ukoliko nije u ravnotei s drugim elementima izaziva opadanje cvjetova, kasnije sazrijevanje i trule plodova. Fosfor utjee na poveanje prinosa i ranije sazrijevanje. Razmnoava se sjetvom u zatvorenim ili zatienim prostorima uz obavezno pikiranje. Moe se razmnozavati i vegetativno reznicama zaperaka. Zaperci su ogranci koji se razvijaju iz pazuaca listova. Za normalan razvoj biljke zahtijevaju temperaturu od 18 - 25oC. Na temperaturama ispod 15oC izostaje cvjetanje, a ispod 9oC zaustavlja se rast. Ugiba na -1,5oC. Najbolje uspijeva na osunanim poloajima. Na otvoreno rasauje se od sredine do kraja travnja, obino u dva reda razmaka 80 cm. Razmak meu rajicama u redovima je 50 cm. Prilikom rasaivanja dobro je stabljike ukopati neto dublje ili ih polei u zemlju budui e se na tim dijelovima stabljike razviti korijen. Oko stabljike potrebno je napraviti udubljenje u zemlji kako voda prilikom zalijevanja ne bi otjecala. Sa sjeverne strane stabljike u zemlju se ubode kolac pazei da se ne oteti korijen ili ukopana stabljika. Stabljiku je porebno vezati za kolac i vezivati svakih 15 cm prilikom rasta. Iz pazuaca listova javljaju se zaperci koje je potrebno uklanjati istim otrim noem ili rukama. Na taj nain bolje je zametanje i sazrijevanje plodova koji su ujedno i vei. Nakon razvijenih 5 - 6 cvatova, vrh biljke se odree. Postoje sorte koje nije potrebno vezivati za kolac i kod kojih nije potrebno uklanjanje zaperaka. Za nae podneblje posebno je znaajna sorta koja nema znanstveno ime nego je narod zove "mala poma" ili "poljarica". ak se ni sjeme ne moe nabaviti u trgovini nego direktno od uzgajivaa. Sjeme se moe sakupiti i iz plodova tako da se zreli plodovi prstima zgnjee i iscijedi sjeme sa sokom. U cjedilu se sjeme ispere te se nakon toga sui i sprema do proljea. Nedostatak ove sorte je u veliini budui najvei promjer ne prelazi 3 - 4 cm, a esto se nau plodovi veliki samo 1,5 cm. Prednosti su to se sjeme direktno sije u kuice tijekom veljae, na ovoreno. Nije potrebno ni zalijevanje, ni skidanje zaperaka, ni vezivanje za kolac. Ipak potrebno je okopavanje u cilju unitavanja korova. U biti, plodovi se ne mogu koristiti jedino za salatu i to je jedini nedostatak. Meutim plodovi imaju veliku koliinu "mesa" u odnosu na druge sorte te se mogu koristiti za pravljenje juha, are i koncetrata (konerve). Mogu se i zamrzavati. Rajica je antibiotik, bakteriostatik i fungicid. Sok daje izdrljivost i otpornost prema bolestima. Preporua se osobito kod preboljelih virusnih bolesti (gripa, meningitis). pomae i kod bolesti jetre, reume i gihta. Rajice bi se trebale koristiti potpuno zrele (crvene) budui u zelenima ima nekih kodljivih kiselina. Rajica se uspjeno moe cijepiti na krompir, tako da biljka u tlu stvara gomolje krompira na na stabljici plodove rajice. Meutim plodovi krompira su otrovni kao i stabljika rajice, pa su u ovom sluaju i plodovi rajice i gomolji krompira otrovni.

27

Rotkvica - Raphanus sativus L. Za ishranu se upotrebljava odebljali korijen, kao salata ili lie. Trai osunano ili polusjenovito rahlo, nagnjojeno tlo, stajnjakom ili NPK 10 : 15 : 15. Gnjojiva se unose u tlo iskljuivo pred sjetvu, budui da zta berbu dospijeva nakon 30 - 40 dana. Pretjerana ishrana duikom izaziva upljikavost korijena. Zalijevanje treba biti redovito, budui da obilno zalijevanje i nakon kraeh sunog perioda izaziva uzduno pucanje korijena. Sije se na otvoreno, rasijavanjem od kraja sijenja pa do poetka travnja ili u manjoj mjeri u drugoj polovini rujna i prvoj polovini listopada. Visoke ljetne temperature izazivaju razvijanje cvjetova bez stvaranja odebljalog korijena. U narodnoj medicini koristi se za lijeenje kalja i bolesti jetre. Salata - Lactuca sativa L. Uspijeva na gotovo svim tlima, osunanim ili poluzasjenjenim. Uzgaja se sijanjem na otvoreno poetkom oujka za proljetni ili tijekom kolovoza za zimski uzgoj. Zahtijeva dobro nagnjojeno tlo stajnjakom ili mineralnim gnjojivom NPK 10 : 10 : 5. Presauje se kad biljke narastu desetak cm, pri emu se glavni korijen skrati tako da bi se potaklo razvijanje bonog korijenja, a smanji se i lisna masa kako bi se smanjenjem transpiracije olakalo zakorjenjivanje. Presauje se na razmake 20 x 20 ili 30 x 30 cm u ovisnosti o sorti. S okopavanjem, kod zimskog uzgoja, trebalo bi prestati poetkom studenog kako bi se omoguio razvoj korova koji biljku ipak titi od niskih zimskih temperatura. Proljetni uzgoj je dosta osjetljiv budui da biljke vrlo brzo razvijaju cvjetove bez formiranja glavice. pinat - Optimalna temperatura za njegov uzgoj je od 12 - 14 oC, tako da se uglavnom uzgaja kao jesenska i zimska kultura. Ima kratak period od nicanja do tehnoloke zrelosti tj. do formiranja lisne rozete (30 - 35 dana). Kod proljetnog uzgoja ak i prije formiranja lisne rozete, zbog povienih temperatura, razvijaju se cvjetovi. Kod zimskog uzgoja, cvjetovi se formiraju u kasno proljee, otprilike u isto vrijeme kao i kod zimskog uzgoja. Za zimski uzgoj sije se na otvoreno u drugoj polovici kolovoza i tijekom rujna. Zahtijeva plodna tla i osrednju vlanost. Moe se upotrijebiti i mineralno gnjojivo NPK 15 : 15 : 15. Kako sadrava velike koliine nitratia, trebalo bi ga jesti odmah nakon kuhanja, bez podgrijavanja, kako bi se sprijeio prelazak nitrata u kancerogene nitrite. Tikvica - Lagenaria vulgaris Sr. Zahtijeva duboka plodna tla, djelomino zasjenjena. Najpovoljnije je gnjojenje stajnjakom ali se moe uptrijebiti i mineralno NPK 12 : 18 : 16. Moe se uzgojiti u plastinim posudicama sijanjem poetkom oujka te presadnjom ili direktnim sijanjem na otvoreno poetkom travnja Sije se ili presauje u kuice razmaka 0,8 x 0, 8 m, po jedna biljka. Posije se neto vie sjemena te se biljke nakon nicanja progule. Plodovi se beru kad postanu dugi 12 - 20 cm budui da prerasli plodovi gube svoja svojstva. Blitva - Beta vulgaris L. je dvogodinja biljka koja se uzgaja zbog lisne mase. Za uzgoj trai rahlo, nagnjojeno tlo, stajnjakom ili NPK 10 : 15 : 10. Trai dosta vlage pa zalijevanje treba biti uestalo. Biljke podnose mrazeve i do - 4 oC. Sije se direktno na otvoreno, rasipanjem sjemena ili sijanjem u brazde razmaka 15 - 20 cm. Kako iz jedne sjemenke nikne vie biljaka, neophodno je prorjeivanje. Moe se i presaivati na razmak

28

10 x 10 cm. Ipak vie se prakticira rasipanje sjemena a kasnije se biljke prorijede pogotovu to iz jedne sjemenke nikne vie biljaka. Sije se od sredine veljae do polovine lipnja te od polovine kolovoza do kraja rujna. Moe se sijati u vie navrata kako bi stalno dospijevala mlada blitva. Trai osunane poloaje iako bi je za ljetni uzgoj trebalo sijati u polusjeni, npr. ispod kronji stabala. Jagoda - Fragaria sp. je viegodinja biljka koja trai rahla plodna zemljita gnjojena stajnjakom ili NPK 15 : 15 : 15. Treba je uzgajati na osunanim ili poluzasjenjenim poloajima. Postoji itav niz sorti koji se razlikuju po veliini ploda, koliini eera u plodovima, ukusu i vremenu dozrijevanja. Za potrebe okunica najbolje su se pokazale mjesearke koje plodonose od kraja travnja pa sve do prvih mrazeva. Plodovi su relativno maleni ali su ukusni. Razmnoava se vrijeama koje moraju biti dobro ukorijenjene. Biljke stare tri godine treba ukloniti s uzgojne povrine, budui im je rodnost izuzetno smanjena. U biti, rasaena jagoda dat e puni rod tek slijedee godine i godine koja slijedi iza. U meuvremenu razvijati e se vrijee koje nije potrebno uklanjati. Treu godinu izvade se sve trogodinje biljke a nastave se uzgajati biljke razvijene iz vrijea. Plodovi mogu istruniti ukoliko su u kontaktu s vlanim tlom. Zato se prakticira uzgoj na crnim plastinim folijama to se nije pokazalo kao sretno rjeenje. Time se oteava zalijevanje a vjetar esto moe podignuti foliju. Ujedno dolazi i do pregrijavanja tla a samim time i korijena. Postoje i prsteni s mreicom unutar koji se zasade jagode tako da plodovi sazrijevaju na mreici iznad tla.

VOE Za neke biljke je teko odrediti je li je voe ili povre. To je jednim dijelom ipak subjektivan pristup. Npr. jagoda i lubenica su u biti voe ali kako se uzgajaju na nain kao i svako drugo povre mogu se smatrati i povrem. ajota (jedna vrsta tikvica) smatra se povrem iako ima puzavu razgranjenu stabljiku i do 10 m, te se esto uzgaja kao "odrina" tj. slui za zasjenjivanje terasa. Za maslinu bi se moglo rei da nije ni voe ni povre. U biti, maslina je uljarica. Povre sigurno nije, a ne bi se mogla smatrati ni pravim voem jer se plodovi ne jedu svjei ve konzervirani. Ne moemo definirati ni povre po tome je li se jedu sirovi ili obraeni jer ako bi se voem smatrale one biljke iji se plodovi jedu svei, u tom sluaju bi i krastavci bili voe. Mi emo se drati razdiobe po obliku stabljike tj. ako je stabljika zeljasta, nazvat emo biljku povrem, a ukoliko je drvenasta nazvat emo je voem. Ova razdioba je praktina iz prostog razloga to je lake govoriti o opim uvjetima uzgoja.

29

U uzgoju voa postoji itav niz sorti tako da je praktiki nemogue na jednom mjestu opisati sve sorte svog voa. Openito, ukoliko se uzgaja samo po jedno stablo na okunici, treba zasaditi samooplodne sorte kojih inae ima jako malo. Ukoliko se sadi vie stabala mogu se posaditi stabla samo jedne sorte ali je neophodno posaditi i opraivaa. ak su i samooplodne biljke rodnije ako se uz njih posadi i opraiva. Najbolje je ipak posaditi vie razliitih sorti ali prilikom izbora treba paziti da se te sorte mogu meusobno opraivati. Treba izbjegavati sorte koje sazrijevaju u kasno ljeto i jesen jer su openito prilagoene kontinentalnim podrujima. U naem podruju je nemogue osigurati takve uvjete, pa se plodovi esto zametnu i opadnu, tijekom ljeta na plodovima se jave oegotine, zbog kratkotrajne sue biljka odbaci podove koji tek to nisu sazreli Sadnja se obavlja u stanju vegetacijskog mirovanja tj. od prosinca do veljae. Poeljno je saditi to ranije kako bi biljka tijeko zime razvila barem dio korijenovog sustava. Iskopaju se jame, to vee i dublje to bolje, ali ipak ne vee od 1 x 1 m. Gornji dio tla (horizont A) se prilikom kopanja odlae na jednu, a donji dio tla (horizont B) na dugu stranu. Prilikom sadnje, u jamu se ubaci horizont A, stavi se biljka i preko korijena se nabaci horizont B pomijean sa gnjojivom. Zemlja se dobro nagazi oko korijenovog sustava, te se zalije. Treba paziti da se stabljika ne posadi dublje nego to je bila posaena u uzgajalitu. Takoer, potrebno je stabljiku skratiti na 60 - 70 cm iznad zemlje. U vrijeme vegetacijskog mirovanja, potrebno je obaviti rezidbu kako bi se biljka omlaivala, odstranile izroene grane i razrijedila kronja. Rezidbu nije uputno obavljati prije kraja sijenja budui biljke inae dijelom stradaju od zimskih hladnoa, a pokazalo se da orezane biljke jae stradaju nego neorezane. Neke biljke su izuzetak, kao npr. badem koji cvjeta u sijenju pa ga treba orezati u prosincu, maslina koja se orezuje tek krajem veljae. Po neki autorima trenja se uope ne smije orezivati. Gnjojidba se obavlja uglavnom stajskim gnjojivom koje se rasprostre oko biljke i plitko ukopa u tlo (frezanjem). Smatra se da je korijenov sustav razvijen jednako kao i nadzemni dio biljke, tako da se po kronji moemo orijentirati koliko daleko od debla treba rasuti gnjojivo. Nije potrebno svake godine dodavati stajnjak, budui je njegova iskoristivost u prvoj godini oko 50 %, drugoj daljnjih 30% a ostatak se utroi u treoj i etvrtoj godini. Stoga se stajnjak moe dodavati svake druge ili tree godine. Zemlja se moe frezati kako bi se unitili korovi. Ipak to se moe izbjei koenjem trave. Danas se praktiki vie i ne upotrebljavaju zamorne rune kose, ve popularni "trimeri" kojima iskusni radnik moe pokosti 1000m2 za dva sata. Pokoena trava se ne odnosi sa zemljita nego se ostavlja na tlu. Time se zasjenjuje tlo i sprijeava isparavanje vode iz tla. Pokoena trava trune i stvara organsku masu u tlu. Jedini je problem to se korijenje razvija plitko, ali i to se moe rijeiti tako da se tlo u mladom vonjaku obrauje motokultivatorom a kad biljke nakon 5 - 6 godina razviju jak korijenov sustav pone se s konjom trave. Postoji i mogunost okopavanja oko voaka i koenje meuprostora. Badem - Prunus communis (L.)Fritsch Trai karbonatna tla prema ijoj stukturi nije izbirljiv. Teba ga uzgajati na vjetrozatienim ploajima zbog rane cvatnje (u sijenju). Upravo zbog toga treba saditi kasnocvatue sorte. Razvija dubok korijenov sustav pa zalijevanje nije potrebno. Bere se kad zeleni ovoj ploda pukne po avu. Odvoji se taj zeleni ovoj od sjemenke koje se potom sue na suncu tjedan dana.

30

Breskva - Prunus persica (L.)Batsch i marelica (barakokula) - Prunus armeniaca L. Uvjeti uzgoja breskve i marelice su praktiki isti. Zahtijevaju osunana plodna i duboka tla umerene vlanosti. Kako su plodovi breskve dosta krupni s velikom koliinom vode, tako bi joj trebalao osigurati navodnjavanje tijekom ljeta. Nektarina je u bisti samo jedna od sorti breskve. Marelica mnogo bolje podnosi zasuivanje od breskve. Na tritu se javlja itav niz sorti tako da se plodovi praktiki mogu nai od lipnja do polovine rujna. Sorte koje dozrijevaju istodobno, opet se razlikuju po okusu. Rezidba se mora obavljati svake godine. Citrusi (agrumi) Agrumi su skupni naziv za skupinu suptropskih biljaka roda Citrus, Poncirus i Fortunella. Tu pripadaju gorka narana (Citrus aurantium L.), slatka narana (Citrus sinensis (L.)Osbeck.), mandarina (Citrus reticulata Blanco), grejfrut (Citrus paradisi Macf.), limun (Citrus limon (L.) Burm.), etrun (Citrus medica L.), limeta (Citrus aurantifolia (Christm.)Swingle), bergamota (Citrus bergamota L.) fortunela (Fortunella marginata Swingle) i poncirus (Poncirus trifoliata L.). Klementina je krianac gorke narane i mandarine (Citrus aurantium x reticulata). Gorka narana, bergamota i poncirus nisu jestivi. Bergamota se uzgaja za dobivanje eterinog ulja koje se koristi u industriji parfema. Najosjetljivija je na niske temperature. Poncirus se koristi kao podloga na koju se cijepe ostale vrste. Meutim kako su svi citrusi vazdazeleni a poncitus listopadan, velika su oteenja pri niskim zimskim temperaturama budui da korijen poncirus miruje a cijepljeni citus ipak transpirira. Zbog toga se u zadnje vrijeme kao podloga sve vie koristi gorka narana koja se mjestimino uzgaja i kao ukrasna vrsta. etrun i limun su slinog izgleda i ljudi ih esto ne raspoznaju. Razlika je u tome to plodovi etruna imaju jako debelu koru i mogu narasti i do kilograma teine. Koliina soka je ista ili ak i manja nego kod obinog limuna. Limuni mjeseari trebali bi se uzgajati na podrujima gdje se temperatura zimi ne sputa ispod 0oC. Neobrani zreli limuni mogu se ostaviti na stablu gdje e ponovo pozelenjeti i ponovo poutjeti tj. sazrijeti slijedee godine. U naem podruju mogu se uzgajati sve navedene vrste uz odreenu zimsku zatitu. Osjetljive su na niske temperatue pogotovo ako su praene suhim vjetrovima kada dolazi do defoliacije. Zbog toga se zimi stabla prekrivaju specijalnim mreama kako bi se smanjio nepovoljan utjecaj vjetra. Rezidba se obavlja nakon skidanja mrea, a manjim dijelom tijekom ljeta. Ni u kojem sluaju rezidba se ne smije obavljati tijekom jeseni ili zime. Zahtijevaju duboka plodna, nagnjojena tla, umjerene vlanosti. Neophodno im je osigurati navodnjavanje. Za duu uptrebu, sok se moe sauvati zamrzavanjem. Meutim, u tom sluaju mijenja okus. Kako se ukus ne bi mijenjao, u iscijeeni sok doda se odreena koliina eera (ovisno o okusu) i zamrzne se bez dodavanja vode. Jabuka - Malus domestica L. i kruka - Pirus domestica Med. Jabuke i kruke koje se pojavljuju itave godine na tritu, ne mogu se uzgojiti u naem podruju, budui im visoke ljetne temperature, jaka insolacija i nedostatak vode izaziva oegotine na plodovima ili njihovo odbacivanje. Sa dobrim uspjehom mogu se uzgojiti rane sorte koje su sitnijih plodova ali nisu nita manje ukusni od kasnih. Rezidba se obavlja svake godine.

31

Maslina - Olea europaea L. Mediteranska klima se jo oznauje kao i "klima masline" to dovoljno govori o rairenosti ove vrste. Moe doivjeti i vie od 1500 godina, to nam dokazuje maslina u Katel tafiliu, zatiena Zakonom o zatiti prirode. Trai osunane poloaje, po mogunosti zatiene od sjevernih vjetrova. Rasprostranjena je itavim priobalnim dijelom Hrvatske, ali nadmorska visina u kojoj je uspjean uzgoj iznosi u Istri 200m/nm a u Konavlima 400m/nm. Uzgoj je mogu i na veim nadmorskim visinama ali ukoliko nisu zatiena od hladnih prodora, velika su oteenja stabala, a prinosi su maleni ili nikakvi. Ima ogromnu izbojnu mo iz debla i korijena, tako da se nakon poara omlauje. Razmnoava se vegetativno izbojcima iz korijena ili sjemenom ali u tom sluaju biljke treba cijepiti. Na tritu se uglavnom prodaju cijepljene biljke uzgojene iz sjemena ije napredovanje je zbog slabog korijenovog sustava izrazito sporo ukoliko se ne moe osigurati redovito zalijevanje. Ukoliko se razmnoava izbojcima iz korijenja (tijekom sijenja i veljae), tada se izaberu najdublji izdanci te se s njiima otpila (motornom pilom) i dio korijena (10-15 kg). Takva "reznica" zasadi se direktno na mjesto uzgoja ili u npr. najilon vreu za smee. Na jesen iste godine biljka se zasadi na stalno mjesto. Izdanci koji izbijaju iz zemlje mogu se cijepiti i slijedee ili nakon nekoliko godina, na opisani nain, odvojiti od matine biljke. Postoji itav niz sorti, ali ukoliko se ne moe osigurati navodnjavanje uzgoj treba ograniiti na domae, izuzetno dobre sotre kao to su oblica, levatinka i eventualno lastovka koja ba dobro i ne podnosi niske temperature. Kako su srpanj i kolovoz u naem podruju izuzetno suni jedino ove tri sorte mogu podnijeti to razdoblje bez odbacivanja ploda. Plod se smeura ali ne otpada. Dolaskom kasnoljetnih kia plod poprima svoju normalnu veliinu. Na dublim tlima vjerojatno bi i ostale sorte podnijele to razdoblje ali plantani maslinik na plodnom tlu nije u tradiciji, ve se maslina sadila ili uz rub polja ili na kamenitom terenu gdje druge voke ne uspijevaju. Gnjojenje maslina na kamenitim terenima obavlja se u jame (rupe) koje se iskopaju na vie mjesta oko stabla i u njih se stavi gnjojivo i zatrpa zemljom. Uglavnom se uzgaja zbog izuzetno kvalitetnog ulja koje sniava koliinu "loeg" kolesterola. Bere se po mogunosti selektivno jer je ulje od zelenih maslina trpko a od potpuno zrelih bljutavo i lako pokvarljivo. Trebalo bi je brati kad na plodovima nestane zelene boje te se pojavi crvenoljubiasta. To je ulje najukusnije i najkvalitetnije ali ga se dobije neto manje nego od potuno zrelih plodova. U tradicionalnom uzgoju, maslina se orezuje paralelno s branjem plodova, to je pogreno. Maslina ima pupove koji se u naem podruju tek polovinom veljae diferenciraju u cvjetne pupove i pupove iz kojih e se razviti granica. Rezidba bi se trebala obaviti nakon diferencijacije pupova, tj. krajem veljae. Ako se oree ranije, biljka e razviti uglavnom pupove iz kojih se razvijaju nove granice, dok e cvjetova biti jako malo, a samim time biti e i jako malo plodova. aj od lia masline normalizira krvni tlak. Smokva - Ficus carica L. Otpornija je na niske temperature od masline ali zahtijeva ipak neto dublja i plodnija tla jer e na loim tlima tijekom ljeta odbaciti list ukoliko joj se ne osigura navodnjavanje. Na tlima koja se navodnjavaju razvija plitak korijenov sustav, pa ukoliko se navodnjavanje obustavi dolazi do uvenua itave biljke. Razmnoava se vegetativno reznicama vrnih granica.

32

Postoji itav niz sorti koje moemo grupirati na jedno i dvorotke. Dvorotke imaju dva termina sazrijevanja plodova, prvi u lipnju ( "petrovae" - uz blagdan Sv.Petra) a drugi krajem kolovoza. Jednorotke sazrijevaju u drugoj polovini srpnja, tijekom kolovoza i poetkom rujna. Njih opet moemo razdvojiti u dvije grupe, one pogodne za svjeu upotrebu i suenje i one pogodne iskljuivo za svjeu upotrebu. Kako smokva sadri veliku koliinu vode i dosta je osjetljiva na nagnjeenja pri branju najpovoljnije bi bilo u kutije staviti red smokava, na njih sloj smokvinog lia, ponovo sloj smokava, pa sloj lia i tako do vrha kutije. Za suenje, plodovi se beru kad se objese na grani, jer je tada u njima najvea koliina eera. Od 5 kg sjeih smokava dobije se 1 kg suhih. Plodovi se mogu suiti na suncu s tim da treba osigurati zatitu od muica. Takvi plodovi su tamnosmee iil crne boje i nepovoljni su za prodaju. Tek ubrane plodove trebalo bi sumporati na nain da se u neku zatvorenu komoru (npr. eljeznu naftnu bavu od 200 l) posloe letvarice sa smokvama a na vrhu se zapali elementarni sumpor i bava dobro zatvori. Nako dva sata bava se otvori i pusti vjetriti. Letvarice sa smokvama se izvade i stave na sunano mjesto na suenje. Nije potrebno titititi ih od muica. Prilikom suenja, smokve se okreu jednom dnevno i lagano palcem i kaiprstom stiskaju kako bi poprimile lijep oblik. Nakon to se osue, potrebno ih je oprati, najbolje umakanjem u vruu morsku vodu. Potrebno ih je suiti jo dan, dva, uz zatitu od muica. Ukusnije su kad se peru u morskoj vodi. Od suhih smokava koje nisu za jelo, moe se praviti rakija smokovaa tako da se u veliku bavu irokog otvora stave suhe smokve a po kilogramu smokava doda se dvije litre vode. Na otprilike 100 l "dropa" dodaju se dvije kesice suhog vinskog kvasca ("Vrelko"). Nakon dan - dva dolazi do alkoholnog vrenja pri emu se od eera iz smokava stvara alkohol i CO2 zbog kojeg smokve isplivaju na povrinu. Zbog toga je potrebno svakodnevo drop izmijeati. Kad smokve potonui na dno bave, alkoholno vrenje je zavreno te se moe destilirati ("pei") ili se bava treba dobro zatvoriti. Trenja - Prunus avium L. Trenja predstavlja privredno vanu vonu vrstu. Korijenov sustav je jak i moe crpiti vodu iz dubljih slojeva tla. Ukoliko se mladi vonjak previe navodnjava, razviti e se plitak korjenov sustav i navodnjavanja e trebati obavljati svake godine. Kako su sorte uglavnom samoneoplodne, prilikom zasada treba posaditi vie sorti, pazei da se meusobno mogu opraivati. Kod plantanog uzgoja trenja doivi pedesetak godina, za razliku od samostojeeg uzgoja kad moe doivjeti i sto godina. Razmnoava se cijepljenjem, uglavnom na raelku - Prunus mahaleb L. Prema tlu nije suvie zahtjevna iako najbolju rodnost postie na vapnenim dubokim, rastresitim zemljitima umjerene vlanosti. Tijekom 4 - 5 godina nakon sadnje trenja se orezuje radi formiranja kronje. U vrijeme rodnosti orezivanje se svodi na prorjeivanje kronje i uklanjanje polomljenih, oteenih i bolesnih grana. Trina cijena plodova je dosta visoka pa treba saditi ne samo sorte koje se meusobno oprauju ve i sorte koje se razlikuju po vremenu sazrijevanja plodova. Pogotovu zbog toga to je branje dosta naporno jer je selektivno (plodovi jednog stabla ne sazrijevaju istodobno) i plodove treba brati s peteljkom. Rane sorte imaju izrazito veliku cijenu ali su dosta neukusne zbog nedostatne koliine eera u plodovima. Za trite se beru plodovi svjetlocrvene boje iako su najukusniji kad poprime tamnocrvenu boju. U zadnje vrijeme na tritu se pojavljuju sadnice panjolskih patuljastih treanja koje ne narastu vie od 2 - 3 m. Kako se sade gue nego obine trenje, urod je po jedinici

33

povrine skoro pa isti. Takoer olakana je i berba. Veliki nedostatak je u tome to im treba osigurati navodnjavanje a osim toga sazrijevaju kasnije od najkasnijih obinih treanja, kada inae na tritu ima drugog voa tako da im je trina cijena dosta niska. Vinova loza - Vitis vinifera L. Vinova loza moe rasti na svim zemljitima osim ako su pretjerano vlana, kisela ili slana. Vapnena zemljita su izuzetno pogodna jer povoljno utjeu na kvalitet groa i vina. Zemljita moraju biti dobro osunana kako bi se loza poslije kie brzo osuila, emu potpomau i blagi vjetrovi. Jaki vjetrovi izazivaju lom naroito mladih zelenih izdanaka. Velika koliina vlage u tlu ili zraku izaziva razvoj bolesti, najee pepelnice (luga) i peronospore. Od navedenih bolesti loza se titi fungicidima, uglavnom na bazi sumpora ili elementarnim sumporom. Takoer, koristi se i bordoka juha ( 1 % - tna vodena otopina smjese modre galice i gaenog vapna omjera 1 : 1). Modra galica djeluje fungicidno a gaeno vapno neutralizira kiselost otopine. Protiv osa se ne treba boriti jer su korisni kukci budui da iz napuklih boba isisavaju sok. Uvrijeeno je miljenje da ose probijaju bobe i isisavaju sok. Do puknua boba dolazi uslijed oboljenja pepelnicom ili ukoliko nakon dueg sunog razdoblja padne vea koliina kie. Razmnoava se vegetativno cijepljenjem na podloge otporne na bolesti uzrokovane tetnicima iz tla. Postoji itav niz stolnih i vinskih sorti, kao i sotri pogodnih za suenje, pa je i rezidba, tj. oblikovanje trsa prilagoeno samim sortama. Sadi se u redove koji bi trebali biti orjentirani sjever - jug kako bi obe strane reda bile osunane - istona strana kroz jutro, a zapadna strana poslijepodne. Redovi se trebaju poduprijeti kolcima i icom za koju se vezuju mladi izdanci. Na poetku izdanka treba ukloniti bone ogranke ("opliti") kako bi grozdovi imali dovoljno sunca a ujedno se tako loza priprema za zimsku rezidbu. Kad izdanci razviju 16 - 18 listova, vrni dio izdanka se otkida kako bi izdanak odrvenio ("sazrio") prije zime. U suprotnom loza troi snagu tj. eer za svoj rast koji prestaje kod prvih mrazeva. Ti mrazevi izazivaju oteenje vrnih nezrelih dijelova a loza se dodatno iscrpljuje. U pravilu vinograd se ne navodnjava jer velika koliina vode u tlu smanjuje koliinu eera u grou a ujedno izaziva i pojavu bolesti. Da bi loza dobro podnijela suno razdoblje korjenov sustav mora biti dubok. To se postie tako da se nakon orezivanja u sijenju, odree i povrinski korijen. Tako se omoguuje dubokom korijenju da se nesmetano razvija. U suprotnom, loza bi razvila plitko korijenje i nakon nekoliko godina uvela u sunom periodu. Za proizvodnju vina, groe se bere kad je najvea koliina eera u njemu. Ne bi se smjelo prati jer se pranjem uklanjaju bakterije, izazivai alkoholnog vrenja. Groe se samelje ("masti"), po mogunosti samo bobe bez peteljki jer peteljke izazivaju trpkost vina. eera se moe dodati samo u sluaju da je godina bila kina pa je koliina eera mala. Voda se ne bi smjela dodavati. Vrenje se moe potaknuti dodavanjem bakterija alkoholnog vrenja. Kod proizvodnje bijelog vina mot ("mast") se mora procijediti ("turnjati") najkasnije trei dan. Kod prizvodnje crnog vina, cijeenje se obavlja najkasnije sedmi dan. U suprotnom se javlja trpkost vina. Nakon cijeenja ostaje drop koji se moe upotrijebiti za prizvodnju rakije lozovae. Opol se proizvodi od crnog groa na nain da se mot procijedi odmah nakon mljevenja groa. Proek, danas, naalost nije proek, jer se prozvodi od crnog vina tako da se u mot doda odreena koliina eera. To je u biti slatko crno vino. Pravi proek se proizvodi od suhog groa. Groe se sui tako da se otkida itav izdanak sa zrelim groem i stavi suiti na sjenovito prozrano mjesto.

34

ljiva - Prunus domestica L. Zahtijeva duboka rahla plodna tla umjerene vlanosti. Ukoliko nije mogue zalijevanje opravdan je uzgoj samo ranih sorti. Orezivanje je potrebno svake godine. Uglavnom je samoneoplodna. Vinja - Prunus cerasus L. Vinja ima iroki areal rasprostranjenosti i veoma je cijenjeno voe iji se plodovi koriste za proizvodnju sokova, alkoholnih pia (Amaro), mermelada, kolaa i za svjeu uporabu. Naalost zbog niske otkupne cijene, voari ovu kulturu zamjenjuju drugim, rentabilnijim. Zahtijeva osunana plodna tla s umjerenom vlanou. Kao i kod trenje, orezivanje se obavlja samo u prvim godinama a nakon toga samo po potrebi. postoji itav niz sorti koje se razlikuju po vremenu sazrijevanja i okusu, ali za nae podruje najbolja se pokazala maraska koja se uzgaja od Zadra do Makarske. Jedinstvena je u svijetu po kvaliteti i tehnolokoj vrijednosti ploda, a poznata je kao glavna sirovina za proizvodnju uvenog likera Maraskino. Bere se kad plodovi poprime tamnocrvenu boju. U odnosu na trenju, berba je olakana time to se plodovi beru bez peteljki. Sok se pripravlja tako da se u staklene boce na kilogram vianja doda kilogram eera i jedan narezani limun. Boce se zatvore i ostave na sunanom mjestu sve dok se ne otopi itav eer. Sok se procijedi a vinje se prebace u druge staklenke i takve spreme za zimnicu ili izradu kolaa. Nije potrebno dodavati konzervanse budui visoka koliina eera u plodovina ne dozvoljava razvoj gljivica i bakterija.

HORTIKULTURA Hortikultura je uzgoj ukrasnog bilja. Praktiki je nemogue ak niti nabrojati sve biljke koje bi se mogle uzgajati u naem podneblju. esto se neopravdano introduciraju strane tropske ili suptropske vrste koje su lijepe za vidjeti ali im je uzgoj otean. Npr. mogu se uzgajati banane, kamforovac, cimetovac ali banane nee dozrijeti, zimi su praktiki bez lista, iz kamforovca neemo proizvoditi kamfor jer se sintetiki proizvodi, kora cimetovca nije armomatina kao kora cimetovca uzgojenog u njegovoj domovini. S druge strane forsira se i uzgoj kontinentalnih biljaka kao npr. tise, smeke i jele, koje opet stradavaju tijekom ljeta. U svakom sluaju ne moe se osporiti ljepota naih autohonih vrsta, masline, esmine, alepskog bora, empresa, planike, mirte, lemprike, zelenike Njihov uzgoj je jako jednostavan jer ne trae nikakvu njegu. Svjedoci smo bacanja novaca u pripremi travnjaka engleskog tipa. Ti travnjaci trae svakodnevno zalijevanje i konju u vrlo kratkim intervalima. To se moe i omoguiti ali se ne moe sprijeiti razvitak autohtonih travnih vrsta. Tako s vremenom engleski travnjak zarauje raznim autohtonim vrstama. Najjednostavnije rjeenje za izradu travnjaka je priprema zemljita koje se mora usitniti i dobro poravnati. Daljnji uzgoj sastoji se u omoguavanju rasta autohtonih vrsta i njihovom redovitom konjom. Kroz dvije godine razviti e se travnjak jednako lijep kao i "engleski".

35

ALTERNATIVNE METODE UZGOJA BILJA Mnoge stare narodne izreke i iskustva o utjecaju Mjeseca i drugih planeta na poljoprivredne kulture prenosili su se usmeno s koljena na koljeno. Poljoprivrednici su stoljeima vjerovali u njih, vjerojatno stoga to su sa zvijezdama, pogotovo Mjesecom imali dobrih iskustava. Utjecaj zvijezda na vegetaciju jo treba istraivati. Neki istraivai su uvjereni da tu o nekom praznovjeru ne moe biti govora, kao to nije praznovjerje injenica da su plima i oseka posljedica utjecaja Mjeseca. U vrtu svatko moe eksperimentirati i stvarati vlastite zakljuke. Najbolji, najtoniji rezultati mogu se postii ako se eksperimentira i opaa na slijedei nain: - za vrijeme rasta Mjeseca pogodno je sijati ili saditi bilje koje je svojim veim dijelom nad zemljom, to je vrijeme kada treba zasijavati bilje i povre od kojih se jedu oni dijelovi koji se nalaze iznad zemlje: kupus, rajice, graak Najpovoljnije je vrijeme tog razdoblja (rasta Mjeseca) dva dana prije punog mjeseca. - za vrijeme smanjivanja Mjeseca zasijava se povre pd kojeg se za hranu upotrebljava dio koji raste pod zemljom: mrkva, krompir, cikla Najpovoljnije vrijeme je dva dana nakon punog Mjeseca. Radi utvrivanja datuma zasijavanja, treba nabaviti kalendar koji tono pokazuje mijene s obzirom na mladi Mjesec ili na puni Mjesec. Dvaput mjeseno putanja Mjeseca presijeca putanju Sunca: to su lunarni vorovi koji su vrlo nepovoljni za poljoprivredne radove osobito tijekom etiri sata prije i etiri sata poslije presijecanja putanja.