34 Perspektive integracije jugoisto~ne Evrope

~etvrtak, 21. juni/lipanj 2012. godine

Otvorena regionaliza
Knjiga govori o mogu}nostima saradnje na vi{e nivoa, o multidisciplinarnoj saradnji, doti~u}i se razli~itih tema, kao {to su ekonomija, kriminal, pitanje granica, pitanja gra|anskog dru{tva
Zdenka Brajkovi} Pa ri zu je ovih da na predstavljena zajedni~ka knjiga {vajcarskog sociologa i istra`iva~a Christopha Solioza i nau~nika Paula Stubbsa na engleskom jeziku "Towards Open regionalism in South East Europe" ili "Perspektive otvorenog regionalizma u jugoisto~noj Evropi", a koja obuhvata i radove razli~itih autora kao {to su: Bojan Bili}, Dimitar Bechev, Claudia Rose, Nada [vabi}-\oki}, Eric Gourdy, Francesco Strazari, Fabrizio Cotticchia, Gorgio Andrian i Ana Devi}. Promociju knjige sa autorima organizovao je Wolfgang Petritsch, am ba sa dor Aus tri je pri OECD-u u Parizu, kao i ~lan CEIS-a (Centra za strategiju integracije jugoisto~ne Evrope). Tom prilikom Christophe Solioz je za ~itaoce Oslobo|enja odgovorio na pitanja u vezi sa svojom novom knjigom u kojoj poku{ava, zajedno sa ostalima autorima, dati neka nova vi|enja kooperacije u na{em regionu. Ova knjiga govori o mogu}nostima saradnje na vi{e nivoa, o multidisciplinarnoj saradnji, doti~u}i se razli~itih tema kao {to su ekonomija, kriminal, pitanje granica, pitanja gra|anskog dru{tva

itd. Jednom rije~ju - nudi otvorenu saradnju u regionu na jedan novi na~in. U Parizu, u Centru "George Pompidou" upravo je u toku izlo`ba Anrija Sale, albanskog umjetnika. Njegov umjetni~ki rad inspirisao je Christopha Solioza da objasni ideju otvorenog regionalizma na jedan ma{tovit i neobi~an na~in.

Zna~aj regiona
Predstavljaju}i Va{u knjigu, uporedili ste umjetni~ki rad Anrija Sale, koji u svom radu upotrebljava razli~ite forme i tehnike, sa Va{om idejom jednog druk~ijeg razumijevanja procesa regionalizacije. Mo`ete li nam objasniti o ~emu je rije~? - Osvrnuo sam se na izlo`bu trenutno aktuelnu u Parizu albanskog umjetnika Anrija Sale, a za one koji ga jo{ ne poznaju, da ka`em nekoliko rije~i. Porijeklom je iz Tirane, gdje je po~eo {kolovanje koje je nastavio u Parizu, a danas `ivi u Berlinu. Na sljede}em Bijenalu u Veneciji predstavlja}e Francusku. Izme|u ostalog, radio je sa [ejlom Kameri} na njenom filmu "1.395 Days Without Red" (2011). Evo po ~emu je on interesantan. Umjesto klasi~ne predstave svojih filmova, dakle svaki za sebe na jednom ekranu, on ih sije~e na 12 sekvenci, prave}i ta-

Christoph Solioz i Paul Stubbs na prezentaciji knjige u Parizu (slijeva nadesno)

ko posve novi film. U jednom momentu dvije sekvence su simultano prikazane na dva ekrana, pa se tome dodaje zvuk, koji je tako|er prera|en i ugra|en u prostor izlo`be, {to daje utisak da se gledaoci nalaze u jednoj muzi~koj kutiji. Ustvari, svaka izlo`ba je u jednoj novoj arhitekturi njegovog djela i za mene to je ideja za razumijevanje procesa regionalizacije. Govorite o otvorenom regionalizmu i jednoj novoj ideji re-

gionalizacije. [ta to zna~i, zapravo? - Na~in na koji Anri Sala radi sugeri{e nam jednu polaznu ta~ku koja precizno omogu}ava da razumijemo mehanizme procesa, a koji razla`e postoje}e strukture i praksu (politika, socijalni aspekti), pozivaju}i da ih vidimo u simultanom procesu, bje`e}i od tradicionalnih hijerarhija. Da pojasnim, regionalna saradnja, i ne samo na Balkanu, naj~e{}e se obavlja na dr`avnom nivou. Takvom pristupu nedostaju i svjetski i kantonalni, op}inski ili dr. ~imbenici gra|anskog dru{tva, poduze}a itd. Dakle, pogre{no je suprotstaviti vi{i ni`em nivou; u totalitetu akteri su simultano istovremeno umije{ani na svjetskom nivou, na dr`avnom nivou i na kantonalnom ili op}inskom. Rije~ je zapravo o tome da treba insistirati na ~injenici da se regionalna saradnja ostvaruje na panevropskom nivou, prelaze}i granice EU, {to }e re}i i ne samo na nivou Balkana. Ukratko, proces regionalizacije ne treba limitirati na jedan geografski ograni~en okvir ni na politi~ke strukture istog nivoa. Konkretno, na primjeru, Albanija kao dr`ava u partnerstvu je sa Bavire (jednom regijom u Francuskoj). Za{to Tuzlanski kanton ne bi bio povezan npr. sa Lilom, jednom od najdinami~nijih regija u Evropi? Regija kojoj posve}ujete pa`nju u Va{im istra`ivanjima optere}ena je mnogim problemima. Upravo u ovoj knjizi govorite i o kriminalu?

- Da, ali to se de{ava i drugdje u Evropi... i u relativno bliskoj pro {los ti. Gra ni ~ni kon fli kti izme|u Italije i Austrije tek su nedavno rije{eni. Izme|u Portugala i [panije postoje jo{ grani~ni problemi. Program regionalne saradnje koji se ti~e granica Evropske unije omogu}ava druga~iju dimenziju problema i lokalnim ~iniocima mogu}nost konstruktivne diskusije. Takvi programi su olak{ali pribli`avanje Francuske i Njema~ke, kao Njema~ke i ^e{ke. Oni su doprinijeli, jo{ prije pada berlinskog zida, relaciji izme|u Istoka i Zapada, {to govori iskustvo regije Alpe-Adrija. To je davalo mogu}nosti politi~arima da se sretnu i po~nu pregovore koji su se poslije realizovali na dr`avnim nivoima. Regionalno pribli`avanje nudi izvrstan prostor da se rije{e osjetljiva pitanja i smanje konflikti. [to se ti~e mafija{kog miljea, i svih umije{anih u sivu ekonomiju, oni su, izgleda, odavno shvatili kako funkcioni{e regionalna saradnja. Oni ne moraju ~itati na{u knjigu, naprotiv mogli bi davati lekcije Savjetu za re gi onal nu sa ra dnju o efi ka snosti me|usobne saradnje. Va{e mi{ljenje o pristupu BiH familiji EU i kada bi to moglo da se realizuje? - Kad govorimo o ovoj temi, treba biti jasan: OHR nema vi{e nikakvog razloga da postoji i treba da zatvori svoja vrata. EU mora da predlo`i put koji }e olak{ati pristup sa jasnim mjerama koje su u korist gra|ana, a ne politi~ara. Uklju~ivanje u EU }e potrajati, si-

~etvrtak, 21. juni/lipanj 2012. godine

35

Prikaz

acija
gurno 10 godina, a mo`da i vi{e. Ono {to je va`no jeste da se bude na tom putu, otuda i prijedlozi za mjere u odre|enim sektorima (u domenu ekonomije, obrazovanja i kulture) koji BiH omogu}uju pristup prednostima koje daje EU. Me|utim, iza svih lijepih govorancija treba priznati da je BiH oti{la unazad, i to je skandalozno. To je {to se ti~e politi~kog plana. Ali na planu kulture, ve} odavno BiH je u srcu Evrope. Problem je u tome {to Evropa vi{e nema srca, nego je zabavljena ekonomskom krizom koja napada zemlje ~lanice.

Do`ivljaj cjeline istine

(Erika Fischer - Lichte, "Estetika performativne umjetnosti", Sarajevo/Zagreb 2009, prijevod Sulejman Bosto)
Zoran Ljubi~i}

Erika Fischer - Lichte

Odijelo Arlekina
Poznajete dobro na{ region, na{u kulturu i ipak ste neko izvana, te sigurno bolje vidite za{to nema napretka? - Sigurno da imam jedan pogled izvana, ali da li bolje vidimo izvana? Ne mislim. Ono {to je bitno jeste da trebamo gledati zajedno, sa drugima, da kombinujemo analize iznutra i izvana, respektuju}i razli~ita mi{ljenja. [to se mene ti~e, ja sam uvijek vi{e dr`ao do lokalnih interpretacija i uvijek sam tra`io da vidim i poku{am razumjeti iznutra "from within". Pozicija te{ka, misija nemogu}a, ali jedina po meni osnovana. Nema napretka? Dobrim dijelom to je ta~no, a razlog za to je jednostavan - zato {to elita kako evropska, tako i lokalna (pritom mislim na Kosovo i BiH) nema volje za promjenama koje su neophodne. To je jedna nezdrava situacija, perverzna, nehumana, korumpirana... Gra|ani su iskori{teni, osje}aju se izdani. [to je jo{ gore, nove generacije, umjesto da se bore za promjene, ~ini mi se idu radije stopama prethodnika. I na kraju, mo`ete ne{to re}i o Va{oj saradnji sa Paulom Stubbsom, engleskim istra`iva~em u oblasti ekonomije koji `ivi u Zagrebu i sa kojim ste objavili ovu knjigu te o drugim autorima u ovoj knjizi? - Paul i ja smo jo{ 2009. napisali ~lanak o temi ove knjige te predlo`ili nekolicini autora, bez nametanja "jedinstvenog modela". Bez ikakvog nametanja mi{ljenja, svako je radio na svoj na~in. Ni pri izboru autora nije bilo nikakvih privilegija u smislu njihovog porijekla, nego samo kompetencija. @eljeli smo da na{a knjiga nema vojni~ku uniformu nego odijelo Arlekina. Izbor su bila upravo razli~ita razmi{ljanja, na razli~itim nivoima, jer samo takav pristup mo`e da se otvori prema budu}nosti.

ilo kakav prikaz ove knjige - a koji bi da uva`i temeljne teorijske postulate na kojima po~iva njen sadr`aj i esteti~ki pristup iz perspektive performativne umjetnosti - morao bi priznati suo~avanje s (ne)mogu}no{}u njena su{tinskog razumijevanja. Osvrt na knjigu - iz moga ili bilo ~ijega pera - sam po sebi postaje djelo koje, kao takvo, ima vlastitu egzistenciju i onda samo zahtijeva recepciju, interpretaciju i razumijevanje. No, u ovom slu~aju, prvobitno nazna~enu zamku u pristupu razumijevanju sadr`aja knjige mogu}e je izbje}i zbog ~injenice da se radi o istome mediju - tekstu, naime - pa je na djelu interakcija u kojoj se knjiga i njen prikaz jedno prema drugom postavljaju komplementarno: knjiga se prikazom posreduje javnosti, a recepcija knjige (naknadno) opravdava funkciju prikaza. O ~emu se radi?

Za~aravanje svijeta
U najkra}em, knjiga "Estetika performativne umjetnosti", ~iju radost i muku i{~itavanja imam zahvaliti prijateljskoj naklonosti prof. Boste - teorijska je refleksija moderne teatarske umjetnosti promatrane kroz vizuru estetike umjetnosti performansa. Umjetnost performansa - kao radikalnoga umjetni~kog i teatarskog koncepta - od 60-ih godina dvadesetog stolje}a radikalno dokida dihotomiju umjetnik - djelo u teatarskoj umjetnosti i umjetnosti uop}e. U pitanju je epohalan proces, jer je dihotomija, od prosvjetiteljstva do danas, civilizacijska matrica i kulturni kod kojim se zapadni ~ovjek koristi u de{ifriranju zna~enjskih struktura. Dokidanje dihotomija zapo~inje u umjetnosti s perspektivom njihova dokidanja u `ivotu. Dr`im, dakle, da ova knjiga teorijski je mi{ljena estetika umjetnosti performansa, teatarske umjetnosti i umjetnosti uop}e a koja se utemeljuje na pojmu predstave. Autorica dosljedno ra{~lanjuje i razvija sve strukturne elemente predstave u estetici (performativne) umjetnosti na pozadini njena povijesnoga razvoja i priklanja se onomu mi{ljenju koje dovodi u pitanje tradicionalnu dihotomiju (teorija dvaju svjetova) pojmovnih parova umjetnost - stvarnost, umjetnik - djelo, glumac - predstava... afirmiraju}i estetiku predstave kao djelovanja, ko-prezencije, odnosno povratne sprege svih sudionika performativnoga doga|anja. U estetici performativne umjetnosti - kao umjetni~ke forme i kao postupka - predstava se pojavljuje kao zajedni~ko djelo svih sudionika: glumac svojim prisustvom uspostavlja sve elemente materijalnosti predstave prostornost, tjelesnost, zvukovnost, dok gledatelj, temeljem percepcije (vidim, ~ujem, do`ivljavam, osje}am...), proizvodi zna~enja u vidu osjeta, misli, predod`be... s ciljem transformacije i jednih i drugih - svih sudionika predstave. Transformacija se u estetici performativnoga djelovanja misli u pojmu estetskoga iskustva (inscenacija i doga|aj su druga dva pojma estetike predstave), iskustva propitivanja i do`ivljaja liminalnosti, granice, prijelaza a koje se realizira kao transindividualizacija i ponovni do`ivljaj iskustva zajednice. Izgubiv{i svoju cjelovitost - cjelinu svoga ljudskoga

bi}a - u gra|anskoj kulturi, pojedinac istinu svoje egzistencije - makar samo simboli~ki i onoliko stvarno koliko traje predstava (umjetni~ka i neumjetni~ka) - ponovno uspostavlja kroz estetsko iskustvo sudjelovanja u predstavi koja je "za~aravanje svijeta", dokidanje

Umjetnost, naime, u estetici njena performativnoga iskustva teatarske predstave - dodu{e, u formi koncentriranoga dramskog iskustva - nije vezana za `ivot samo time {to umjetni~ki postavlja i propituje `ivotne sadr`aje; ona u proizvo|enju predstave tra`i na{u tjelesnu prisutnost, sudjelovanje, koristi na{e vrijeme, ona je u tom trenutku na{ stvarni `ivot kao {to nudi i odre|eni model `ivota.

Dodir `ivota i umjetnosti

U ovako shva}enoj estetici, "predstava je najdublja to~ka dodira `ivota i umjetnosti", na predstavi se osje}amo dobro, ugodno, do`ivljavamo iskustvo bitnog u ~istom obliku, ispoljavamo sebe u cjelini svog bi}a kroz potpuni do`ivljaj. Za{to da onda umjetnost, teatar, predstavu ne prihvatimo kao sam `ivot, kao po`eljan modela `ivota, kao ~aroliju koju "novo prosvjetiteljstvo" vidi kao nadopunu i nadogradnju racionalnog poimanja svijeta kojim je ono izvorno prosvjetiteljstvo od~aralo svijet zamjenjuju}i magiju i religiju razumom, znano{}u, tehnikom... Naravno, naslje|e prosvjetiteljstva ne mo`e se odbaciti; ono je, paradoksalno, u temelju mogu}nosti novoga "za~aravanja svijeta", prizivanja ~arolije `ivota koja se mo`e racionalno pojmiti, ali se "ne mo`e u~initi raspolo`ivom". Tamo gdje prestaje mogu}nost racionalnog poimanja, gdje odustaje se od u~inaka/koristi razumijevanja, umjetni~kom intuicijom dohva}aju se nevidljive sile svijeta, "tajnovita nerasvih podjela i ponovna uspostava i do`ivljaj spolo`ivost" koja omogu}uje cjeloviti do`ivljaj i poti~e ~ovjeka da cjelovito `ivi. Da se "ponacjeline istine (istina je cjelina - Hegel). Sve ovo mogu}e je tek nakon {to je umjet- {a u `ivotu kao u umjetni~kim izvedbama". U nastojanju da {ire elaboriram prikaz ove nost (dosljedno: teatarska umjetnost, umjetnost performansa) historijski izborila se za knjige, upustio sam se u avanturu koja nije (bisvoju autonomiju, izborila se za institucije, za- la) bukvalni hod "glavom kroza zid", ali zadr`akone i pravila u/po kojima se ostvaruje i dje- vam pravo da svima onima koji bi u mom priluje (nasuprot drugim, ne-umjetni~kim dje- kazu vidjeli tek gomilu rije~i i prividnu pojmolima i predstavama kao {to su politi~ki skupo- vnu zbrku, da pristanu na rvanje s knjigom Erivi, sportske priredbe, svetkovine, ritali...), ke Fischer - Lichte, direktorice Instituta za teakoriste}i se vlastitim jezikom, drugim izra`aj- trologiju na Slobodnom univerzitetu u Berlinu, nim sredstvima i postupcima. Umjetnost, i da tek onda donesu svoj sud o mom djelu. Prof. me|utim, nije unutar svoga autonomnoga Bosto je u~inio izniman napor da pojmovnoprostora ostala zatvorena i zarobljena tom au- kategorijalni aparat knjige u~ini prijem~ivim istonomijom kao izvan-stvarnosti-lebde}om kustvu i znanju svakog tko do knjige dr`i. Ona je tu da se ~ita. "kulom bjelokosnom"...