Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
16Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Ante Tomović-Čudo u poskokovoj dragi

Ante Tomović-Čudo u poskokovoj dragi

Ratings: (0)|Views: 2,552|Likes:
Published by pelkom

More info:

Published by: pelkom on Jul 27, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/23/2015

pdf

text

original

 
ANTE TOMI
Ć
 
Č
udo u Poskokovoj Dragi© Ante Tomi
ć
i Naklada Ljevak 2009.Zrinki Tuki
ć
 Prvo poglavljeVisoko u brdima je Poskokova Draga. Teško biste je sami našli, skrivena je,zašti
ć
ena kao tvr
ñ
ava, samo s jednim pristupnim putem kroz vijugavi klanac štose iza jednog zavoja neo
č
ekivano širi u maleno kraško polje, a onda, samodvjestotinjak metara dalje, zatvara visokom, gotovo okomitom liticom. Tu nakamenitoj, suncem rijetko obasjanoj zemlji nekoliko je njiva posijanihdjetelinom, nekoliko redova krumpira i slanutka, dvije gredice luka s mukomotete divljini dra
č
e, jasena i graba. Naran
č
asti cvjetovi tikava žare se nakomadi
ć
u kr
č
evine ogra
ñ
ene suhozidom. Uz rub polja, pod liticom, skutrilo seselo, desetak nenastanjenih, ruševnih i zaraslih kamenih ku
ć
a i niskih štalarazbijenih crepova i, usred te pustoši, ko
č
operna bijela dvokatnica Joze Poskoka, jedinoga koji je sa sinovima ostao živjeti tu, na postojbini svoga rasutogplemena. Odavno su se Poskoci raselili, sku
ć
ili u dalekim gradovima, zaposlili,školovali djecu, zaboravili i zavi
č
aj i svoju vijekovima dugu odmetni
č
kupovijest.Bili su to ponosni, nepokorni ljudi, hajduci i šverceri što su maskirani ov
č
 jimkožama iskakali iz stada i kratkim, zakrivljenim noževima klali redom, turskeporeznike, austrijske geometre, jugoslavenske žandare, milicajce i poštare. Ucrkvenim ljetopisima prilježno su zabilježene mnoge zgode da je neki državnislužbenik precijenio vlastiti autoritet pa se drznuo do
ć
i u Poskokovu Dragu, aonda ga dugo, dugo nitko ne bi ni
č
uo ni vidio.
Č
obani bi ga danima poslije našliu kakvom jarku, oglodana od zvijeri. Prepoznali bi ga tek po zlatom vezenojuniformi koju je siromah za života oholo nosio. Ali, to je sada davna povijest.Narod je otišao, prihvatio gradska pravila i obi
č
aje i u njemu je sasvim ispranaona divlja i buntovni
č
ka narav zbog koje se u davnini ime Poskoka spominjalosamo opreznim šapatom, uz neizbježnu kletvu.Ostao je samo Jozo, na užas njegove supruge, od lani pokojne Zore. Dok je jošmislila da bi od toga moglo biti koristi, Zora je Jozu preklinjala da s djecompobjegnu iz kamenjara, od brdske
č
amotinje, dubokog, neproni
č
nog mrakazimskih no
ć
i, kad samo zbog udaljenog vu
č
 jeg zavijanja znaš da još nisi umro iležiš u ledenom grobu. Molila ga je da se presele negdje gdje je svjetlo i
č
uje seljudski žamor, smijeh, muzika, možda
č
ak negdje uz more, da žive s drugima,
 
kraj du
ć
ana, gostionice, pošte, ambulante i škole, da imaju telefon i teku
ć
u vodu."Lašnje
ć
e nan bit, Jozo", šaptala je mole
ć
ivo žena u gluhu uru, gurkaju
ć
i ganogom u postelji."Ajde
ñ
avlu!" otpovrnuo bi on i okrenuo joj stražnjicu. "Da oden doli, došli bida registriran auto.""Pa svi registriraju auto. Taki je red,
č
ovi
č
e božji.""E, ja ne
ć
u! Šta se koga ti
č
e šta ja iman i šta neman."Zora je jecavo uzdahnula, a suze bi joj se zakotrljale niz obraze. Plakala je icvilila tako možda i cijelo prvo desetlje
ć
e njihova braka, a onda su joj suzepresušile. Odjednom je ušutjela i nikada više nije razgovarala s mužem. Mu
č
e
ć
imu je lijevala juhu u tanjur i popravljala ovratnik košulje, lijegali bi bez rije
č
i ubra
č
nu postelju i ustajali a da ni dobro jutro jedno drugome ne bi kazali.
Č
ak i one stvari radili su u savršenoj tišini. I tako višeod trideset godina. Kao dase Gospi zavjetovala, Zora je šutjela sve dok joj nije došao smrtni
č
as, kada jezadnji put nježno pogledala svoga životnog suputnika i slabašno šapnula:"Govno jedno."I onda je umrla, ostavivši Jozu s
č
etvero, istina odraslih, ali neprijateljskiraspoloženih sinova, Krešimirom, Branimirom, Zvonimirom i Domagojem.Stari Poskok, naprasit, vazda namrgo
ñ
en muškarac, nikada u životu nije nikomerekao milu rije
č
, pomazio ga ili poljubio. Da je njega tkogod pokušao poljubiti,Jozo bi ga vjerojatno na mjestu ubio. Ako mu je netko i bio drag, on to nijepokazivao, a sa sinovima je k tomu osobit problem bio da su svi bili viši odnjega. Zbijen, omalen otac još bi ih nekako trpio dok su bili sitniji, no
č
im bi mukoji sin uhvatio trinaest,
č
etrnaest godina i prerastao ga, omrznuo bi mu na
č
isto iviše ga o
č
ima nije mogao vidjeti. Njih
č
etvorica su se, na materinu racu, dizala uvisinu, u krupne, ple
ć
ate muškarce, a
ć
a
ć
a je iz žablje perspektive zlovoljnoškiljio u njih i nau
č
io je s vremenom dobro promisliti ako bi kojega poželioklepnuti. Zapravo ih se malo i plašio. Još i sada, kad se mijenja vrijeme, ukostima
ć
uti posljedice jedne tu
č
njave s Krešimirom prije dvadeset godina.Krešimir, nije tada mogao imati više od sedamnaest,slomio držak sjekire i Jozo ga neoprezno ošamario, a ovaj ga, bog ti jadan,uhvatio za prsi i pljus, pljus, pljus, pljus, backhand, forehand, backhand,forehand, backhand, forehand... Dan danas se Krešo vjerojatno ne bi zaustavioda ga
ć
a
ć
a nije nesportski maznuo koljenom u prepone. Skvr
č
io se on i pao,Jozo krenuo da ga dokusuri. Šutnuo ga dvaput u rebra, a tre
ć
i put kad jezamahnuo, mali mu uhvatio nogu. Srušio ga sin na tlo, pa se popeo na nj,zgrabio ga za kosu i uhvatio mu zatiljkom udarati o tlo. Ve
ć
napola u nesvijesti,
 
Jozo sre
ć
om nekako iskobeljao jednu ruku, zabio Kreši prste u o
č
i, oslobodiose i pobjegao.Cijelo se popodne njih dvojica vijali po brdu, motkama sa
č
ekivali u zasjedama ibacali kamenje jedan na drugoga, sve dok otac nije ostao polumrtav ležati pod jednim klenom. Slomio mu Krešimir nos, potkoljenicu i dva rebra. Pred mrak seJozo
č
etveronoške jedva dovukao do ku
ć
e, a tamo, na pragu, stoji Zora i šutke sezlobno osmjehuje. Drago joj, nekrstu, životinji, nevjesti sotoninoj."Smij se, smij", kaže Jozo pljuju
ć
i krv. "A da vidiš onoga drugoga."Nije, uistinu, ni najstariji sin tada dobro prošao, napukla mu je nadlaktica,rasje
č
ena arkada i izbijena dva zuba, ali op
ć
i je sud da je Jozo izgubio tu borbu.Njegova je karijera otad krenula silaznom putanjom. Unato
č
brojnim kasnijimsu
č
eljavanjima, i s Krešimirom i s ostatkom podmlatka, nikada više nije vratiošampionski pojas.Otkako mu je žena umrla, prisiljen je sa sinovima razgovarati više nego što biželio. Ne izlazi mnogo iz ku
ć
e, uzeo je zada
ć
u da sprema hranu za obitelj jer jeotkrio da mu se svi
ñ
a kuhanje, eksperimentiranje s namirnicama, izmišljanjerecepata. Pura, na primjer.
Č
udesno je na koliko se na
č
ina pura može napraviti.Jozo stavi vodu da uzavre, pa uspe kukuruznu krupicu, a onda, minutu prijenego što se smjesa stisne, pomalo miješaju
ć
i dodaje, jednom ribani sir, drugi putprženu pancetu s lukom, ili jetrenu paštetu, ili pelate, pasiranu mrkvu, mljeveneorahe, cimet, med, džem od marelice, vo
ć
ni jogurt... Stari se svaki put razvedrikad na
ñ
e neki novi okus pure,
č
ak i kada se to baš ne svi
ñ
a njegovim sinovima,koji su jednom svi dobili sra
ć
ku od pure s kakaom. Unato
č
takvim slu
č
ajevima,
ć
a
ć
a ne odustaje. On bi puru mogao jesti svaki dan.A zapravo je i jedu svakidan."Svega ti, s
č
in si je ovo sad zagovnio", kaže koji put tkogod od sinova zastolom, žlicom gadljivo preme
ć
u
ć
i gnjecavu masu nevjerojatne sme
ć
kaste boje."Sa senfon.""Ti si,
ć
a
ć
a, bolesnik.""Molin lipo, komu se ne svi
ñ
a, tamo mu je kužina",kaže Jozo, odrješito pokazuju
ć
i put štednjaka.Tom je re
č
enicom okon
č
ana svaka pobuna u blagovaonici, jer se nitko drugi nijehtio prihvatiti kuhanja. Baš kao što nitko ne prigovara Domagoju, najmla
ñ
emume
ñ
u njima, koji se, nakon smrti voljene supruge i majke, uzeo brinuti o pranjuodje
ć
e. Svi bez prigovora nose ponešto nemuževno ruži
č
asto donje rublje, zatošto Domagoj isprva nije znao da valja odvojeno prati bijele i obojene komade."Huuu! Huuu! Hu!"

Activity (16)

You've already reviewed this. Edit your review.
Masha liked this
gambini80 liked this
danicavarga liked this
SumejaĆehajić liked this
1 thousand reads
1 hundred reads
1 thousand reads
zuilaza liked this
zrinka071 liked this
zrinka071 liked this

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->