3
(najbolje je staviti jastuk pod ramena). Posijle
čišć
enja operativnog polja daje se infiltracionaanestezija (0,5% Novocain) u obliku romboida.
Incizija na koži prednje strane vrata mora da
ide strogo medijalnom linijom po
čevši
od Adamove jabu
č
ice pa do juguluma. Pri tome nekiautori savjetuju da operator lijevom rukom fiksira vrat, tako da palac i srednji prst idu sa
strane, a kažiprst po sredini ispod koga klizi
skalpel. Koža se pres
ij
eca zajedno sa potkožnim
tkivom i platizmom i dolazi se do muskulature. Dalje se operacija nastavlja tupompreparacijom, stalno palpiraju
ć
i traheju i idu
ć
i distalno od krikoida prema jugulumu. Za tusvrhu koristimo dvije anatomske pincete ili makazama opet strogo medijalnom linijomrazdvajamo muskulaturu i fascije i izbjegavamo krvne sudove ili ih ligiramo.Prij
e nego što seukaže traheja (stalno je palpiramo) nailazimo na istmus gl. thyreoideae.
On može biti manji ili
ve
ć
i, pa se pomi
če ili se resekuje i podveže. Na taj način smo došli
do prednje strane traheje.Hemostaza mora biti potpuna. Traheja se otvara na prostoru izmedju 4. i 2. trahealnogprstena i poslije toga slijedi
uvođ
enje trahealne kanile u otvor koji je napravljen na traheji.Presij
ecanje traheje se vrši odozdo nagore skalpelo
m,
č
iji vrh ne smije da ulazi dublje od 1do 2 mm u lumen traheje. Na ovaj na
čin naša incizija je kontrolisana i skalpel ne može
daklizne dublje prema jugulumu (povreda velikih krvnih sudova i krvarenja) niti duboko dapovrijedi zadnji zid traheje i doved
e to teških komplikacija. Rez ne sm
ije da ide iznad drugogtrahealnog prstena da se ne povrijedi krikoid, jer je sklon perihondritisu i stvaranjusubgloti
č
nih stenoza.
Rez na traheji može biti različ
ito izveden. Najjednostavnije je izvestivertikalni rez. Ima autora koji otvaraju traheju pomo
ć
u prozor
č
i
ć
a - fenestri okruglog iliovalnog oblika lumena veli
č
ine promjera kanile koju treba u njega da stavimo. Podvinec(1954) je preporu
č
io
rez u obliku slova Y kojim rezom se služe mnogi laringolozi. Njegova
prednost u odnosu na
vertikalni rez je da se kanila lakše uvlač
i i mijenja. U odnosu napravljenje otvora prednost je
što se tkivo traheje ne odstranjuje pa posl
ije odstranjivanjakanile traheja lako i bez komplikacija zarasta.
Kanilu držimo u traheostomi
tako da je
fiksiramo oko vrata (da ne bi ispala), a preko te vrpce od gaze da bi zaštitili ranu stavljamo
zavoj. Na ovaj na
čin smo završili akt traheotomije i bolesnika zbrinuli da može slobodno
disati. Postoje dvije vrste traheotomije: hitna i planirana.
Hitna traheotomija mora se uraditi odmah, čak i u slučajevima kad se ne raspolaže svim
potrebnim instrumentima i kad u blizi
ni nema stručnih osoba koje bi
asistirale operatoru. Utakvoj situaciji najsigurnija i
najbrža procedura je krikotireotomija koja s
e izvodi na slij
edećinačin: skalpelom ili makazama incidira se koža u vertikalnom pravcu iznad krikotireoidne
membrane koja ustvari predstavlja di
o respiratornih puteva najbliži koži. Posl
ije toga
krikotireoidna membrana se incidira poprečno i otvor proširi drškom skalpela ili nekim drugimpogodnim instrumentom. Prilikom izvođenja ove intervencije neobično je važno držati se
uvijek srednje linije kako bi se izbjegle povrede susj
ednih organa. Što je pr
ij
e moguće treba
uraditi traheotomiju. Ukoliko se r
aspolaže laringoskopom i endotrahealnim tubusom, ilibronhoskopom, u hitnim situacijama prolaznost vazdušnih puteva treba omogućitiintubacijom ili uvođenjem bronhoskopa a odmah zatim uraditi traheotomiju.
Planirana traheotomija se radi u opštoj ili lokaln
oj anesteziji i to kod bolesnika kod kojih je
prolaznost vazdušnih puteva još uvek dovoljna, ili je posle akutne epizode opstrukcije
prolaznost obezbj
eđena uvođenjem endotrahealnog tubusa ili bronhoskopa. Hirurške tehnikese međusobno
razlikuju u nekim det
aljima (npr. uzdužna ili poprečna incizija, oštra ili tupa
disekcija, retrakcija ili resekc
ija istmusa tireoideje) međutim,
op
š
ti principi su kod svih isti isastoje se u slij
edećem: (1) izb
jegavati traumatiziranje krikoidne hrskavice; (2) prilikomprepari
ranja držati se strogo srednje linije da bi se izb
jegle povrede susjednih organa
lateralno od traheje; (3) ne ušivat
i incizijat
, jer to može dovesti do jakog potkožnog emfizema.
Njega bolesnika poslij
e traheotomije sastoji se u ovlaživanju vazduha koji bolesnik udiše,
povremenoj aspiraciji sekreta iz disajnih puteva kroz kanilu, sprj
ečavanju formiranja čepova
od sluzi
i krusta u disajnim putevima, č
estom
čišćenju unutrašnje kanile (svakih 2—
4 sata) ipermanentnom nadzoru bolesnika u toku prvih 24
—
48 sati. Izbjegavati davanje sedativa u
većim dozama. Kod pojedinih odraslih bolesnika nije neophodan nadzor, međutim
, kodmanje dj
ece apsolutno je neophodan stalan nadzor od strane sestre, negovateljice ili članova
porodice, za sve vrij
eme dok se traheotomija održa
va.