Bs Uvod U Islam

www.bosnamuslimmedia.wordpress.
com
NASLOV ORIGINALA: INTRODUCTION TO ISLAM LONDON 1980.
IZDAVA: STARJEINSTVO ISLAMSKE ZAJEDNICE SARAJEVO, JNA 81/1 PRIPREMA: IZDAVAKA DJELATNOST EL-KALEM ZA IZDAVAA: Muhamed Mrahorovi TIRA: 10.000 primjeraka TAMPA: UPI - RO Grafopak" OOUR tamparija" Graanica ZA TAMPARIJU: Hajrudin udi
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com
Dr Muhammed Hamidullah
UVOD U ISLAM
III izdanje Prevela s engleskog Sabina Berberovi
Sarajevo, 1989. god. 3
SADRAJ
Strana Sadraj ................................................................................................4 Biljeka o piscu ................................................................................ 10 Glava prva UVOD .............................................................................................. 12 Arabija ..................................................................................13 Religija ................................................................................. 14 Drutvo ................................................................................15 Ro enje ................................................................................ 15 Viteki red ............................................................................ 16 Javljanje religijske svijesti ................................................... 17 Objava .................................................................................. 18 Misija ....................................................................................19 Drutveni bojkot ...................................................................20 Mirad .................................................................................. 21 Iseljenje u Medinu ............................................................... 21 Reorganizacija zajednice ..................................................... 22 Borba protiv netrpeljivosti i nevjerovanja ........................... 23 Izmirenje .............................................................................. 24 Glava druga OUVANJE IZVORNOG UENJA ...............................................28 Nain uvanja .......................................................................29 Izvori islama .......................................................................29 Istorija Kur'ana .....................................................................30 Sadraj Kur'ana .....................................................................35 Hadis .....................................................................................37 Slubeni dokumenti ..............................................................38 Kompilacija u vrijeme poslanika ..........................................41 4
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Redakcije iz vremena Poslanikovih. drugova (savrememenika)................................................................... 42 Zabrana pisanja hadisa .........................................................44 U kasnijim stoljeima ...........................................................45 Zakljuak ..............................................................................46 Glava trea KONCEPCIJA IVOTA ..................................................................48 Islamska ideologija ...............................................................50 Vjerovanje u Boga d. . ...................................................... 54 Drutvo .................................................................................55 Nacionalnost .........................................................................56 Ekonomski ivot ...................................................................57 Sloboda volje i sudbina ........................................................ 57 Glava etvrta OVJEK I NJEGOVA VJEROVANJA .......................................... 60 Bog d. . ..............................................................................61 Meleki ...................................................................................63 Objavljene knjige ................................................................. 67 Boiji poslanici .....................................................................68 Eshatologija ..........................................................................69 Predodre enje i sloboda volje .............................................. 72 Zakljuak ..............................................................................73 Glava peta VRENJE VJERSKIH DUNOSTI ................................................74 Namaz ...................................................................................74 Post .......................................................................................80 Hadd ..................................................................................82 Zekat (porez za ope dobro) .................................................86 Zakljuak ..............................................................................90 Glava esta NJEGOVANJE DUHOVNOG IVOTA - TESAVVUF................. 91 Sofa .......................................................................................93 5
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Sutina misticizma (tesavvuf) .............................................. 93 Boija naklonost ...................................................................96 Naroiti akti ..........................................................................99 Zakljuak ............................................................................101 Glava sedma ETIKA ISLAMA ............................................................................103 Karakteristine crte islama .................................................104 Osnove morala ....................................................................105 Grijeh i njegovo ispatanje .................................................108 Zabrane ...............................................................................111 Glava osma POLITIKI SISTEM ISLAMA .....................................................116 Nacionalizam ......................................................................116 Sredstva za ostvarivanje univerzalnosti ............................. 118 Istorija hilafeta ....................................................................120 Funkcionisanje islamske drave .........................................123 Oblik vladavine .................................................................. 124 Savjetovanje i kontakt sa narodom .....................................125 Inostrana politika ................................................................126 Zakljuak ............................................................................130 Glava deveta PRAVNI SISTEM ISLAMA ..........................................................130 Posebni doprinos muslimana ..............................................130 Pravna nauka ...................................................................... 130 Motiv (namjera) i djelo .......................................................132 Pisani ustav .........................................................................132 Ope me unarodno pravo................................................... 133 Glavne karakteristike islamskog prava ...............................133 Filozofija prava ...................................................................134 Sankcije .............................................................................. 135 Zakonodavstvo.................................................................... 137 Sudstvo ...............................................................................140 Izvor i razvoj prava .............................................................140 6
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Zakljuak ............................................................................146 Glava deseta EKONOMSKI SISTEM ISLAMA ................................................ 147 Naslije e .............................................................................150 Testament ........................................................................... 151 Javna dobra ........................................................................ 151 Dravni trokovi .................................................................152 Izvanredni porezi ................................................................155 Drutvena osiguranja ..........................................................156 Igre na sreu ....................................................................... 158 Zajam uz interes ................................................................. 159 Statistika ............................................................................ 160 Svakodnevni ivot ..............................................................160 Glava jedanaesta MUSLIMANSKA ENA .............................................................. 162 Ope napomene ..................................................................162 Dunosti ene ..................................................................... 164 Prava ene ...........................................................................168 Glava dvanaesta POLOAJ NEMUSLIMANA U ISLAMSKOJ ZEMLJI ..............175 Boansko porijeklo dunosti .............................................. 176 Osnovna naela .................................................................. 176 Praksa Boijeg poslanika ................................................... 177 Kasnija praksa .................................................................... 180 Drutvena autonomija .........................................................181 Preobraanje .......................................................................185 Sveti rat .............................................................................. 186 Glava trinaesta DOPRINOS MUSLIMANA NAUCI I UMJETNOSTI ................ 187 Opi stav islama u ovom pitanju ........................................187 Vjerske i filozofske nauke ..................................................189 Drutvene nauke .................................................................191 7
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Pravo ...................................................................................191 Fikh .....................................................................................192 Istorija i sociologija ............................................................193 Geografija i topografija ...................................................... 194 Astronomija ........................................................................195 Prirodne nauke ....................................................................196 Medicinska nauka ...............................................................197 Optika .................................................................................197 Mineralogija, mehanika i sl. ...............................................198 Zoologija ............................................................................ 198 Hemija i fizika ....................................................................198 Matematika .........................................................................199 Umjetnost ........................................................................... 200 Glava etrnaesta OPA ISTORIJA ISLAMA ...........................................................204 Ortodoksne halife ............................................................... 204 Emevije ...............................................................................207 Abasije ................................................................................209 Indija ...................................................................................210 Andaluzijski hilafet ............................................................ 213 Istok i jugoistok Azije ........................................................ 213 Afrika ................................................................................. 214 Dananji svijet ....................................................................215 Glava petnaesta SVAKODNEVNI IVOT MUSLIMANA .................................... 216 Ro enje ...............................................................................216 Poetak ivota .....................................................................217 Zekat ...................................................................................219 Brak .................................................................................... 220 Smrt .................................................................................... 221 Opi obiaji ........................................................................ 222 Hrana i pia ........................................................................ 223 Odijelo i frizura .................................................................. 224 Obavljanje salata ................................................................ 224 8
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Neke osobitosti ...................................................................228 Razlike izme u pojedinih kola ......................................... 228 Salat istihara (Molitva za uputu) ........................................ 229 Smetnje u toku namaza .......................................................230 Ope napomene ..................................................................231 Denaza .............................................................................. 231 Bolest i putovanje ...............................................................232 Vrijeme namaza ..................................................................232 Zato obavljanje namaza samo na arapskom jeziku ...........235 Zato jedan isto lunarni kalendar ......................................240 Zakljuak ............................................................................241
BILJEKA O PISCU Dr Muhammed Hamidullah ro en je 1908. godine u Hajderabadu. Poslije zavrenih univerzitetskih studija u rodnom mjestu doktorirao je filozofiju u Bonu, a zatim knjievnost u Parizu. Njegova izdavaka aktivnost poinje 1924. godine, da bi do konca 1981. narasla na preko 700 objavljenih lanaka, eseja, studija i nekoliko desetina veih djela. Njegova su djela do sada prevedena na 18 jezika, a najznaajnija su: Islamska diplomatija u vrijeme Boijeg poslanika i prve etiri halife, ivotopis Muhammeda a. s., Uvod u islam, Hodoae u Mekku, Zato post?" i druga. Zapaeni su i njegovi radovi iz istorije islama kao to su: Bitke za vrijeme Boijeg poslanika", Pisma Boijeg poslanika Heraklijusu, Banke bez kamata, Originalna pisma Boijeg poslanika Kisrau", Odnos vjere i prava u islamu, Islam i kranstvo, Doprinos muslimana istorijskim naukama, itd. Dr Hamidullah je predavao kao profesor me unarodnog prava u Hajderabadu 14 godina, a kad ja Hajderabad pripojen Indiji, iselio se u Francusku. Due vremena bio je povremeno predava na mnogim univerzitetima: u Istanbulu, a kao gost u Ankari, Konji, Kajsariji, Erzerumu, Kelnu, Getingenu, Rijadu, Kolombu i drugim. Preselio je na Ahiret 17. decembra 2002. god. u 95. godini ivota u Jacksonvillu, Florida USA. Na na jezik prevedena su do sada dva djela dr Hamidullaha: Muhammed a. s, I i II dio u prijevodu grupe prevodilaca, a u redakciji Nerkeza Smailagia (dopunjeno izdanje priprema Starjeinstvo IZ-e) i Uvod u islam u izdanju Odbora IZ-e Visoko. Drugo izdanje dopunjeno je sa ranije proputenim tekstovima, koji su dobrotom autora dobijeni prilikom njegovog boravka u Sarajevu, u jesen 1981. godine. 10
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Djelo je vrlo saeta, ali i iscrpna informacija o islamskoj ideologiji, kulturi i istoriji. Ono je prava mala enciklopedija o islamu i kao takvo vrlo prikladno za svakog ko eli da dobije saetu ali obuhvatnu predstavu o svim aspektima islamske misli. Pisana lijepim i jednostavnim jezikom, vrsto zasnovana na islamskim izvorima i iscrpno potkrepljena citatima iz Kur'ana i hadisa, ova knjiga predstavlja dragocjenu lektiru, kako za obrazovanog itaoca, tako i za ire slojeve.
11
Glava I UVOD
U svjetskoj povijesti je veliki broj onih koji su posvetili svoj ivot reformi drutvenog i vjerskog ivota svojih naroda; sreemo ih u svim vremenima i u svim zemljama. U Indiji su to oni koji su propovijedali Vedu; tamo je veliki Buda; Kina ima svoga Konfuija; Iran ima svoje proroke koji su mu donijeli Zend-Avestu. Babilonija je dala jednog od najveih preporoditelja, Ibrahima, (a da se ne govori o njegovim prethodnicima Evnou i Nuhu od kojih imamo samo blijede uspomene). Hebrejski narod s punim pravom moe biti ponosan na dugi niz preporoditelja me u kojima su: Musa, Davud, Sulejman, Isa, a. s. i drugi. Dvije stvari treba naglasiti: ovi preporoditelji su se openito pozivali na Boansku misiju; a Svete Knjige, pravila ljudskog odgoja, koje su oni dali svojim narodima, potivane su kao nadahnuta djela, kao Objave poslate od Boga, naeg Gospodara. S druge strane, bratoubilaki ratovi, krivi za pokolje i genocide, izazvali su vie ili manje potpunu propast Boanskih poruka. Ibrahimova knjiga poznata je jo samo po imenu. A to se tie Musaovih knjiga, one su bile vie puta unitavane, a samo djelimino obnavljane. Ako bi se sudilo po najstarijim ostacima homo sapiensa, ovjek je uvijek bio svjestan da postoji savreno bie, Gospodar i Stvaralac svega. Bez obzira to su se oblici molitve mijenjali, ljudi svih vremena su pokuavali da pokau da je njihova pokornost Bogu i njihova elja da izvre svoju dunost prema Njemu, ostala nepromijenjena. Za jedan vrlo mali broj ljudi sa uzvienim i 12
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com plemenitim razumom, koji su bili zadueni Boanskom misijom da vode svoj narod prema porukama koje je Bog uputio preko njih, postojala mogunost direktnog kontakta sa svuda Prisutnim i Nevidljivim. Bogom. Da li je ovaj kontakt poprimio oblik utjelovljenja Boanstva ili se jednostavno ostvarivao preko medija prijemnika Boanskih poruka (inspiracija ili objava), svrha je u svakom sluaju bila vo enje naroda. Sasvim je prirodno da su se objanjenja nekih sistema morala pokazati vitalnijim i ubjedljivijim od drugih. Svaki sistem metafizikog miljenja, svaka religija ima svoje pojmove i tumaenja i normalno je to se pred razumom izvjesne njene postavke i objanjenja dre bolje od nekih drugih. Na kraju smo estog vijeka poslije ro enja Isa, a. s. U to vrijeme bilo je religija koje su otvoreno propovijedale da su one namijenjene samo za posebne rase i grupe ljudi, ostavljajui ostatak ovjeanstva bez pomoi od zla koje ga je poga alo. Druge religije, istina, insistiraju na univerzalnosti, ali one smatraju da e se vjeno spasiti samo onaj ovjek koji se odrekne svih uivanja na ovom svijetu, to ih ini elitnim religijama, pristupanim tek jednom vrlo ogranienom krugu ljudi. Konano, u drugim zemljama, nevjerovanje, materijalizam, odsustvo svih religija dovodi do toga da se misli samo na lina zadovoljstva, a da niko ne cijeni potrebe drugih. ARABIJA Na karti vee hemisfere (gdje ima vie kopna nego mora, tj. karti Evrope, Azije i Afrike, poznate pod imenom Stari Svijet), Arapsko poluostrvo se nalazi u sreditu. Ova ogromna pustinjska zemlja bila je istovremeno nastanjena nomadskim i poljoprivrednim stanovnitvom koje je esto, pripadalo istom plemenu, sauvalo rodbinske veze, a zadralo potpuno razliite naine ivota. Sredstva za ivot bijahu tamo prilino oskudna zbog velikih pustinjskih povrina; trgovina bjee znaajnija od zemljoradnje ili zanatstva; mnogo se putovalo, ak izvan Arabije: u Siriju, Egipat, Irak, Indiju, Etiopiju. 13
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Malo se znalo o Lihamitima iz centralne Arabije, ali Jemen je imao puno pravo zvati se Sretna Arabija i, poto je bio domovina blistavih civilizacija Sabe, Muina, ak prije osnivanja grada Rima i bio sposoban oteti pokrajine od Vizantinaca i Perzijanaca, Jemen je, zatim, rastrgan na mnogobrojne kneevine, potpao pod vlast Sasanida, a istoni dio poluostrva je pripadao kraljevstvu Perzije. No, socijalno-politiki neredi u Ktesifonu nisu mogli da se ne odraze na stanje u provincijama. Sjever Arabije, pod Vizantincima, nije se mnogo razlikovao od perzijskih posjeda. Centar Arabije bjee ostao pote en od okupacije stranaca. U tom centru, trougao Meka-Taif-Medina, imao je neeg od provi enja. Meka, pustinjsko mjesto liena uzgoja svakog bilja, fiziki je predstavljala Afriku i njenu vrelu Saharu; a samo na 74 km odatle, Taif je predstavljao Evropu i njene mrazove; Medina, na sjeveru, nije bila manje plodna od najbujnijih azijskih predjela, od Sirije ili drugih, taj trougao, to se nalazio na veoj hemisferi, predstavljao je u malome itav svijet, vie nego bilo koji kraj na zemlji. Vodei porijeklo od Ibrahima (Babilonija) preko Hadere (Egipanke), Muhamed a. s. je bio rodom iz Meke, a imao je daide u Medini i Taifu. RELIGIJA Religija arapskog naroda bila je idolopoklonika: rijetki su bili oni koji su prihvatili religije kao to su hrianstvo, mazdeizam i dr. Mekelije su znali za pojam jedinog Boga, ali uz Njega oni su potovali idole, a to je vrlo interesantno, nisu vjerovali ni u proivljenje ni u ivot na onom svijetu. Sauvali su hodoae Kabi, hramu jedinog Boga, instituciju koja poinje jo od njihovog pretka Ibrahima. Ali dvije hiljade godina koje ih dijeljae od Ibrahima, uinile su da se to hodoae izopai u trgovaki vaar, u runo idolopoklonstvo, bez i najmanjeg uticaja na ponaanje pojedinaca, kako u drutvenom tako u moralnom pogledu.
14
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com DRUTVO Od tri take spomenutog trougla, Meka je, uprkos siromanim izvorima prirodnog blaga, bila najrazvijenija: ona je sama bila organizovana kao grad - drava kojom je upravljao savjet od deset nasljednih efova. Oni su me usobno dijelili poloaje (ministar za inostrane poslove, ministar za zatitu hrama, ministar proroita, ministar za brigu o prinoenju rtava hramu, zatim onaj koji je odre ivao visinu tete koju je trebalo isplatiti u sluaju nesree, pa staratelj zgrade municipalnog savjeta ili parlamenta koji je odobravao odluke ministarskog savjeta, a ostali za vojna pitanja kao to je zastava ili vo stvo konjice itd.) Dobri konjanici, stanovnici Meke znali su zadobiti od susjednih carevina (Iran, Vizantija, Abisinija, ne govorei o plemenima ije su oni posjede samo prelazili) pravo da dolaze u te zemlje i tamo se bave izvozom i uvozom robe. Oni su obezbje ivali oruane pratnje strancima kada bi ovi prelazili preko teritorija saveznikih plemena u Arabiji. Iako svojim tvorevinama nisu davali pismeni oblik, oni su se mnogo interesovali za umjetnost i knjievnost: poeziju, govornitvo, narodne prie. ena je bila u dobrom poloaju: imala je pravo na vlastitu imovinu, davala je pristanak na brak, mogla je branim ugovorom zadrati pravo na razvod, zatim preudati se nakon razvoda ili smrti svoga mua; postojao je obiaj zakopavanja ive enske djece nakon ro enja, ali to je bio obiaj samo nekih klasa i ovi sluajevi bili su dosta rijetki. RO ENJE U takvoj sredini ro en je Muhamed a. s. 570 godina nakon Isa a. s. Njegov otac, Abdulah, bio je ve umro nekoliko sedmica prije toga, pa Muhamedov a. s. djed prihvati da se brine za njega. Prema obiaju, majka predade dijete beduinskoj dojilji kod koje je ono u pustinji provelo vie godina. Biografi se slau u tome da je on sisao samo jednu sisu svoje hraniteljke, drugu ostavljajui svome bratu po mlijeku. Tek to se vratio kui, njegova majka Amina, povela ga je 15
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com kod svog daide u Medinu da bi posjetila Abdulahov grob; ali na povratku, ona je umrla. U svojoj osmoj godini, poto je upoznao tolike boli, on se nastani kod svog strica Ebu Taliba. Zbog mnogobrojnosti porodice i oskudnih prihoda ovaj mu nije mogao pruiti sve ono to je elio. Tako je Muhamed a. s. u svojoj ranoj mladosti morao raditi da bi zaradio sredstva za ivot, pa je napasao stada nekih susjeda. Kada mu je bilo deset godina, pratio je svog daidu u Siriju dok je ovaj tamo vodio jedan karavan. Ne spominju se druga putovanja Ebu Taliba, ali prema izvjesnim podacima, mogue je da je drao duan u Meki; izgleda da je Muhamed a. s. pomagao stricu u obavljanju ovih poslova. Kad je Muhamed a. s. imao 25 godina njegovo potenje je ve bilo dobro poznato. Jedna bogata mekanska udovica, Hatida, povjeri mu svoju robu da je proda u Siriji. Zadivljena ostvarenjem izvrsne zarade i oarana linim kvalitetima Muhameda a. s., ponudi mu brak (kau da je imala 40 godina) i udade se za njega da bi zatim imala srean brani ivot. Nakon toga, vidjeli su ga na vaaru u Hubaahu (Jemen) i jednom u zemlji Abdu el-Kaiza (Bahrejin-Oman), kako nam saoptava Ibn Hanbel. Na mjestu je da se vjeruje da se tu radi o velikim sajmovima u Dabi gdje su, prema Ibn el-Kelbiju, trgovci Kine, Indije, Sinda, Perzije, Istoka i Zapada, neki morem, neki kopnom, navraali svake godine. Isto tako, govori se o izvjesnom Mekeliji, Saibu, koji se u trgovakom poslu bio zdruio sa Muhamedom a. s.; dva druga ili su naizmjenino i prodavali robu u stranim zemljama. U vezi s tim, Saib izjavljuje: Kad bi se Muhamed a. s. vraao sa karavanom, on nije odlazio kui prije nego to mi poloi raun o mojim poslovima, ali ako sam ja bio taj koji se vraao u Meku, on me je jedino pitao za moje zdravlje. VITEKI RED Strani trgovci su esto donosili svoju robu na prodaju u Meku. Jednom, neki Jemenac (iz plemena Zabid), napisa satirinu poemu protiv Mekelija, jer mu neki ne platie (uzetu) robu, a niko ne 16
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com do e da mu pomogne. Zubejr, Muhamedov a. s. stric i starjeina plemena, osjeti ivu griu savjesti na tu opravdanu satiru. U dogovoru s drugim efovima grada, sazvan je skup dobrovoljaca da uspostave viteki red s ciljem da pomau ugnjetavane u Meki, bilo da se radilo o gra anima ili strancima. Muhamed a. s., mlad ovjek, prihvatio je to s oduevljenjem i kasnije je esto govorio: Ja sam uzeo uee u ovome i ne bih mogao da se odreknem ove asti ni za itav karavan deva; naprotiv, ako bi me neko pozvao, ja bih i sada u ime toga reda potrao da mu pruim pomo. JAVLJANJE RELIGIJSKE SVIJESTI Ne zna se mnogo o vjerskom ivotu Muhameda a. s. do njegove 35. godine, osim to, prema tvr enju njegovih biografa, nikad nije oboavao idole. Sjetimo se da je bilo dosta Mekelija koji su djelovali u tom pravcu i koji su se bunili protiv bezumnog paganizma, ostajui vjerni Kabi, hramu koga je Ibrahim posvetio Velikom Bogu. Oko 605. godine po Isau, a. s. zastori koji pokrivaju spoljanjost Kabe izgorjeli su u poaru; tako oslabljela zgrada se nije mogla oduprijeti bujicama kia koje su uslijedile: sva je unitena. Uskoro je hram ponovo sagra en. Tome su doprinijeli gra ani, svaki prema svojim mogunostima, vodei rauna da se primaju samo poteno zara eni prilozi. Veina je tamo obavljala zidarski posao, ukljuujui i Muhameda a. s., koji se nosei kamenje ranio u rame. Da bi se obiljeilo polazno mjesto ritualnih povorki oko Kabe, u gra evini postoji jedan crni kamen koji najvjerojatnije potie jo iz Ibrahimovog doba. Upravo kad je taj crni kamen trebalo staviti na svoje mjesto, me u gra anima je izbila velika rasprava: ko e imati tu ast? Gotovo je dolo do potezanja maeva. Tad neko predloi da se presuda prepusti provi enju: neka odlui onaj ko nai e prvi. Odjednom se pojavi Muhamed a. s.. Doao je tu raditi kao i obino. Bio je poznat i pod nadimkom El-Emin (vjerni); te ga prihvatie, bez oklijevanja, kao suca, Muhamed a. s. rasprostrije na tlo platno i na 17
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com njega postavi crni kamen, sazva starjeine svih plemena grada da ga zajedno podignu, a on sam postavi ga u odre eni ugao. Svi su bili zadovoljni. Od tog vremena kod Muhameda a. s. nailazimo na razmiljanja o duhovnim pitanjima. Kao i njegov djed, on poe da se povlai tokom itavog mjeseca i ramazana u peinu Debel en-Nur (Planina svjetlosti), poznatu pod imenom Gar Hira (pilja pronalaenja); Tu se molio i razmiljao, dijelei svoje oskudne namirnice sa putnicima koji su tuda prolazili. OBJAVA Imao je 40 godina, a to je bila peta godina njegovog odvajanja od svijeta koje je inio jednom godinje. Pred kraj mjeseca ramazana, jedne noi, njemu se javi melek koji je doao da ga posjeti. On mu saopti da ga je Bog odabrao za Svog Glasnika i Poslanika ljudima; naui ga, zatim kako pranje treba izvriti pred namaz i kako se treba moliti Bogu, a zatim mu prenese Boansku poruku: U ime Boga, Milostivog, Samilosnog. itaj u ime tvog Gospodara koji je stvorio. Koji je stvorio ovjeka od kaplje krvi. itaj! Jer je tvoj Gospodar, vrlo plemenit. To je Onaj koji je ovjeka poduio On je nauio ovjeka onome to on nije znao. (Kur'an, 96: 15) Uzbu en, on se vrati kui i ispria svojoj eni ta je upravo doivio; strahovao je da se tu radilo o nekoj aroliji ili jakom uticaju zla duha. Ona ga utjei govorei mu da je on uvijek bio milostiv, velikoduan, pomagao siromane, udovice i sve one kojima je bila potrebna pomo, pa bi ga Bog zatitio od svakog zla. Zatim, tri godine pro oe bez novih objava. To je nakon prvog uzbu enja za Muhameda a. s. trebalo biti izvjesno smirenje, zatim tenja, oekivanje, nestrpljenje, koje je svakim danom bivalo sve jae. Me utim, novost se bila proirila, mekanski nevjernici 18
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com ismijae ga, dozvolie sebi zajedljive ale, idui dotle da mu se rugaju kako ga je Bog napustio. Za vrijeme te tri godine prekida i ekanja Muhamed a. s. se sve vie i vie predavao ibadetu i duhovnoj koncentraciji. Objava se tada ponovi: Bog ga uvjeri da ga On nikada nije napustio, naprotiv, On je bio Taj koji ga je pratio na ispravnom putu, dok je on imao da se brine o siroadima i siromanim i objavljuje Boije dobroinstvo (Kur'an, sura 93). To je bio nalog za propovijed. Druga Objava pozva ga da saopti ljudima da ih eka kazna za njihova zla djela, da ih opomene da potuju samo jednog Boga i da se odreknu svega onoga to Bog ne odobrava (Kur'an, 74/2-7). Zatim jedna druga objava zapovijedi mu da obavijesti svoju blinju rodbinu; (Kur'an, 26/214) zatim: Proglasi javno ono to ti je porueno i okreni se od mnogoboaca (Kur'an, 15/94). Prema Ibn Ishaku, prva objava dola je Poslaniku u snu, oigledno da bi se ublailo iznena enje. Kasnije objave: dolazile su pri punoj svijesti. MISIJA On poe tajno iriti poruke me u svojim bliskim prijateljima, zatim u svom plemenu i na kraju javno u gradu i njegovoj okolini. U svom pozivu on odmah napade idolatriju, politeizam i ateizam: insistirao je na nunosti vjere u Boga, Jedinog i Najmonijeg, u proivljenje i Posljednji Sud i pozivao na milosr e i dobroinstvo. Pobrinuo se da primljena objave budu zapisane i nauene napamet od strane njegovih uenika, a taj posao prepisivanja, nastavio je kroz itav svoj ivot, jer Kur'an nije bio objavljen u cjelini, odjednom, nego dio po dio, a svaka Objava je predstavljala odgovor na jedno posebno pitanje. Malo po malo, rastao je broj njegovih pristalica, a optuena zbog paganizma, opozicija proiri tako er krug onih koji bijahu vrsti sljedbenici pradjedovskih vjerovanja. Opozicija postepeno pribjee fizikim napadima i muenjima, kako protiv Boijeg poslanika, tako protiv onih koji su prihvatili njegovu vjeru: stavljali 19
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com su ih ljeti na vreli pustinjski pijesak, ranjavali ih, okivali su ih lancima, neki ak bijahu ubijeni, ali niko se ne htjede odrei ove vjere nakon to ju je bio upoznao. Na zaprepatenje upravljaa grada, Boiji poslanik predloi svojim da napuste rodni grad i sklone se u (tu inu), u Abisiniju gdje vlada pravedni car kod koga niko nije ugnjetavan. Desetine vjernika to uinie, ali ne svi. Zbog ovih emigracija moglo se oekivati pojaanje progona. Muhamedova a. s. vjera je islam to znai: pokoravanje volji Bojoj. Ona ima dvije znaajne crte: 1) uspostavlja skladnu ravnoteu izme u materijalnog i duhovnog; izme u tijela i due; na taj nain ona doputa potpuno uivanje dobara koje je Bog dao, u svemu i za sviju, nalaui obavljanje dunosti prema Bogu: namaz, post, milostinju; tako se islam postavlja kao vjera masa, a ne samo jednog ogranienog broja ljudi; 2) njegov poziv je univerzalan, svi vjernici su braa, svi su jednaki, bez razlikovanja na klasu, rasu ili jezik kojim govore; prednost jednog ovjeka pred drugim je moralne naravi; ona je zasnovana na veoj bogobojaznosti i na veoj pobonosti. DRUTVENI BOJKOT Nakon emigracije velikog broja muslimana u Abisiniju, paganske vo e poslae ultimatum pripadnicima Benu Haim, plemenu Boijeg poslanika, zatraivi od njih da ga odstrane i predaju paganima radi pogubljenja. Svi iz plemena, bilo da su prihvatili islam, ili ne, odbie taj zahtjev. Grad se tada odlui na potpuni bojkot ovoga plemena: niko nee govoriti sa njegovim pripadnicima niti imati trgovake ili brane veze sa njima. Plemena koja su stanovala u okolini Meke, saveznici Mekelija, prihvatie tako er ovaj bojkot, izazivajui teku bijedu kod svojih nedunih rtava, djece, ena i staraca, bez razlike. Neki umirahu, ali niko ne htjede predati Boijeg poslanika njegovim protivnicima. Nakon tri godine, etiri do pet nemuslimana koji su bili ovjeniji od drugih, a pripadnici raznih plemena, objavie otvoreno svoje protivljenje nepravednom bojkotu. U isto vrijeme, sporazum o bojkotu, objeen 20
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com na Kabi na en je, to je i sam Muhamed a. s. predvidio, izjeden od termita; samo ime Boga i Muhameda a. s. bilo je pote eno. Bojkot je bio obustavljen. Malo zatim, umrli su ena Boijeg poslanika i stric Ebu Talib. Drugi stric, Ebu Leheb, ogoreni neprijatelji islama, postade tada poglavica plemena Benu Haim. MIRAD U to vrijeme desio se Muhamedov a. s. mirad: on je u viziji vidio kako je bio primljen kod Boga i postao je svjedokom udesnih stvari u nebeskom svijetu. Vraajui se, on je kao Boiji dar svojoj zajednici, donio islamsku molitvu koja znai duhovno pribliavanje ovjeka Bogu. Da bi ostvario tu vezu u stvarnoj prisutnosti Boga, musliman se slui u posljednjem dijelu salata ne materijalnim objektom, kao u drugim religijama, nego izmjenom pozdrava kako se odvijao izme u Boga i Muhameda a. s. u asu njegovog mirada:. Pozdrav Bogu, blagoslovljenom i uzvienom. - Mir tebi, o Poslanie, i milost i blagoslov od Boga. - Mir nama i onima koji slue Bogu i koji se poteno vladaju. Novost o tom susretu, miradu, dovela je do poveanog neprijateljstva mekanskih pagana, a Poslanik je morao napustiti svoj grad da bi naao utoite na drugom mjestu. Uputio se u Taif kod svojih ro aka, ali uhvatie ga taifski pagani, povrijedie ga i prisilie na povratak u Meku. ISELJENJE U MEDINU Godinje hodoae Kabi dovodilo je u Meku Arape iz svih krajeva poluostrva. Muhamed a. s. tada potrai neko pleme koje bi mu pruilo utoite i dozvolilo da vri svoju misiju. Jedno za drugim, petnaest plemena koje on posjeti, odbie ga vie ili manje drsko. Ali on nije oajavao; najzad susrete estoricu Medinelija. Kao susjedi Jevreja i hriana, oni su uli o Boijim poslanicima i Objavama; 21
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com znali su tako er da su ovi narodi Boanskih knjiga oekivali dolazak jednog pejgambera, posljednjeg spasitelja. Nisu eljeli da izgube priliku da preteknu druge: povjerovali su odmah u Muhameda a. s. i obeali mu da e nai u Medini druge pristalice i neophodnu podrku. Slijedee godine desetak Medinelija poloie mu zakletvu na vjernost i zatraie od njega jednog misionara koji bi ih poduavao. Djelatnost ovog posljednjeg - to bijae Mus'ab - uspije tako dobro, da u vrijeme hodoaa, on povede u Meku itavu jednu grupu od 63 nova muslimana. Ovi pozvae Poslanika, kao i druge muslimane Meke, da dosele u njihov grad, obeavi im da e ih tititi i drati kao lanove svoje rodbine. Potajno i u grupama, najvei dio muslimana, odseli u Medinu. Pagani ne samo da zaplijenie imanja koja su iseljenici napustili, nego spremie zavjeru da bi ubili Muhameda a. s., zbog ega on vie nije mogao ostati kod kue. Podsjetimo se da su uprkos neprijateljstvu prema Muhamedovoj a. s. misiji, mnogoboci imali puno povjerenje u njegovo potenje i da su ak mnogi me u njima kod njega drali svoju ute evinu. Muhamed povjeri ove uloge jednom od svojih ro aka da ih vrati njihovim vlasnicima; zatim tajno napusti grad u pratnji svog vjernog prijatelja Ebu Bekira i nakon mnogih dramatinih doivljaja stie u Medinu iv i zdrav. To je bilo 622. godine. Ovdje poinje hidretska era. REORGANIZACIJA ZAJEDNICE Da bi to bolje povezao iseljenike, Muhamed a. s. ih je povezao jednom vrstom ugovora, sa jednakim brojem najbogatijih Medinelija: porodice pobratimljenih zajedno su zara ivale za ivot i me usobno se pomagali u svakom pogledu. On zatim objavi da e potpuni ljudski razvitak biti bolje postignut ako se uskladi vjera i politika, kao dva sastavna dijela cjeline. On tada pozva predstavnika muslimana kao i predstavnike nemuslimana tog podruja: Arape, Jevreje, hriane i druge, pa im predloi stvaranje grada - drave u Medini. U dogovoru s njima, Muhamed a. s. dade da se napie ustav, prvi te vrste u svijetu, gdje su izloeni zadaci i prava gra ana i starijeine drave. Za starijeinu 22
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com jednoglasno izabrae Muhameda a. s.. Ukinuti su obiaji linog pribavljanja pravde, a briga o ovome prenijeta je na centralni organ zajednice svih gra ana; jasno su odre eni principi odbrane i inostrane politike; uspostavljen je sistem osiguranja za sluajeve teih teta; a Muhamedu a. s. povjerie posljednju rije u svim sporovima: nisu postojale granice njegove moi u postavljanju zakona. Jasno je priznata sloboda vjeroispovijesti, naroito za Jevreje, ustavnim aktom priznata im je jednakost sa muslimanima u svemu to se odnosi na svakodnevni ivot. Nakon toga, Muhamed a. s. je nainio niz kontakata s namjerom da pridobije susjedna plemena, da s njima zakljui ugovore o savezu i uzajamnoj pomoi. U saradnji s njima, on zakljui da se izvri ekonomski pritisak na pagane iz Meke koji su oduzeli imetke muslimanskih iseljenika i prouzrokovali mnogobrojne tete. Tekoe u prolazu trgovakih karavana iz Meke kroz medinski predio, izazvale su pagane da nastave krvavu borbu s muslimanima. U ovim prilikama odbrane materijalnih interesa zajednice, ni duhovna strana nije bila zaboravljena; jedva jednu godinu nakon emigracije u Medinu, bila je uvedena najstroija duhovna disciplina: godinji post za vrijeme mjeseca ramazana postade obaveza za sve odrasle muslimane, mukarce i ene. BORBA PROTIV NETRPELJIVOSTI I NEVJEROVANJA Nezadovoljni zbog emigracije svojih sugra ana muslimana, Mekelije poslae Medinelijama ultimatum da ukinu svaku zatitu Muhameda a. s. i njegovih pristalica ili da ih protjeraju. No bez uspjeha. Nekoliko mjeseci iza toga, a dvije godine nakon hidre, oni uputie snanu vojsku protiv Boijeg poslanika. Sukob je bio u mjestu Bedr i pagani, mada tri puta brojniji od muslimanske vojske koju je predvodio Muhamed a. s., natjerani su u bijeg. Nakon godine priprema, Mekelije napadoe Medinu da bi osvetili poraz na Bedru. Neprijatelj je bio etiri puta brojniji od muslimana, te nakon krvave bitke na Uhudu, on se povue i nita ne bi rijeeno. Plaene vojske pagana ne htjedoe se izlagati riziku. 23
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com U me uvremenu, jevrejski gra ani Medine poee zadavati brige muslimanima. Iza pobjede na Bedru, jedan od njihovih starjeina. Ka'b ibn el-Eref, bio se uputio u Meku da bi pokazao svoju solidarnost sa paganima i da bi ih podstakao na osvetniki rat. Nakon bitke na Uhudu, Jevreji iz njegovog plemena skovae zavjeru da ubiju Boijeg poslanika sruivi na njega mlinski kamen sa vrha neke tvr ave, upravo kad se on vraao iz posjete od njih. Uprkos ovome, Muhamed a. s. se zadovoljio da zatrai od lanova tog plemena da napuste medinski predio, zadravi pravo da ponesu svoja dobra i prodaju svoje nekretnine da bi pokrili svoje dugove. Ovakva blagost dala je neoekivan ishod: poevii od Hebreja izgnanici su uspostavili kontak ne samo sa Mekelijama, nego i sa plemenima na sjeveru, jugu, istoku Medine, kupili njihovu vojnu pomo i organizovali napad na Medinu etiri puta moniji od onog na Uhudu. Muslimani se pripremie za opsadu, iskopae rovove i oduprijee se najokrutnijim nevoljama; ali odmetanje Jevreja koji su ostali u gradu poremeti itavu strategiju. Jedan vjet diplomata uspije da pocijepa udruene neprijatelje, koji se povukoe jedan za drugim. U ovo doba pada objava zabrane alkoholnih pia i hazardnih igara muslimanima. IZMIRENJE Muhamed a. s. pokua da se izmiri sa Mekelijama i ode u Hudejbiju, nedaleko od Meke. Prekid njihovog karavanskog puta prema sjeveru unitio je njihovu trgovinu. Muhamed a. s. im obea sigurnost prolaza, izruenje njihovih bjegunaca koji bi dolazili kod njega, i sve druge uslove koje oni zatraie. On prihvati ak da se vrati u Medinu, a da nije obavio hodoae Kabe. Obje strane u Hudejbiji obeae ne samo mir, nego i neutralnost u sukobima sa nekim treim. Koristei primirje, Boiji poslanik rairi snanu aktivnost za propagandu vjere. Osim pokuaja u Arabiji, on uputi misionarska pisma suverenima susjednih drava: Vizantije, Irana, Abisinije i drugih. Jedan od vodeih svetenika Vizantije prihvati islam i bi 24
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com linovan od mase; prefekt Me'ana (Palestina), zbog iste stvari, bio je od cara ubijen i razapet. Jedan muslimanski poslanik bio je ubijen u Palestini-Siriji i, umjesto da kazni krivca, car pojuri sa svojom vojskom da ga zatiti od kaznenog pohoda poslatog od strane Muhameda a. s. (bitka na Muti). Mnogoboci Meke iskoristie tekoe muslimana i prekrie ugovor o miru. Muhamed a. s. lino povede vojsku od 10.000 ljudi i iznenadi Meku, koju zauze ve prvim naletom. Kao blagonakloni pobjednik, on sakupi gra ane, pa ih podsjeti na njihova zlodjela, proganjanje vjernika, nepravedno prisvajanje imanja iseljenika, obnavljanje napada, dvadeset godina besmislenog neprijateljstva; zatim ih upita: ta oekujete od mene? Kada svi stidno spustie glave, Muhamed a. s. ree: Neka vam Bog oprosti, idite u miru; nikakve optube protiv vas danas ne primam, vi ste slobodni. On se ak odree imetaka koje su pagani oduzeli muslimanima. Ovo izmijeni psiholoko stanje, pa kad mekanski starijeina pri e Muhamedu a. s., ganut njegovom izjavom o pratanju, primi islam, Muhamed a. s. mu ree: Imenujem te za guvernera Meke. Boiji poslanik se zatim vrati u Medinu, a da ne ostavi ni jednog jedinog medinskog vojnika. Islamizacija Meke, okonana za nekoliko sati, bila je potpuna i istinska. Grad Taif se tada pripremi za borbu protiv Boijeg poslanika. Uz neke tekoe jedna neprijateljska vojska bi razbijena u Hunejnskoj dolini, ali muslimani radije prekidoe opsadu Taifa da bi pokuali da mirnim sredstvima savladaju otpor ovog podruja. Nakon manje od jedne godine, delegacija iz Taifa do e u Medinu da najavi svoj prilazak islamu. Ona isprva zatrai oslobo enje od namaza, zekata, vojne dunosti, a tako er i legalizaciju prostitucije, upotrebu alkohola, kao i ouvanje bogomolje idola Lata u Taifu. Islam nije bio oportunistiki nemoralni pokret; delegacija se zastidi vlastitih zahtjeva to se tie namaza, prostitucije i vina, a Boiji poslanik im uini ustupak u pogledu zekata i vojne obaveze i dodade: Vi ne trebate da sopstvenim rukama sruite idole, mi emo odavde uputiti ljude da to uine, pa ako bude ikakvih posljedica one e se sruiti na njih. Tako Muhamed a. s. ukaza na neke olakice koje se, mogu dozvoliti onima to su sasvim skoro preli na islam. 25
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Preobraanje stanovnika Taifa bi tako iskreno da se nekoliko mjeseci kasnije oni sami odrekoe datih olakica, to se vidi iz injenice da je Muhamed a. s. i tu imenovao sakupljaa zekata kao i u ostalim islamskim pokrajinama. U toku svih ovih ratova, u periodu od deset godina, nemuslimani izgubie na ratnom polju svega 250 ljudi; muslimani jo manje. Jedan blagoslovljen preporod tako zahvati cijeli Arapski poluotok koji bi izlijeen od stihije nemorala. U ovih deset godina borbe, svi narodi Arapskog poluostrva i kontinentalnih predjela Palestine i Iraka rado prihvatie islam; (izvjesne grupe hriana, Jevreja i maga htjeli su sauvati svoje vjerovanje, te im bi dozvoljena sloboda savjesti kao i pravna i sudska autonomija). U desetoj godini po Hidri kad se Muhamed a. s. vrati u Meku zbog hada, tamo susrete 140.000 vjernika koji su doli iz raznih predjela Arabije da bi mu se pridruili na hodoau. Tom prilikom on im odra poznati govor gdje im ukratko izloi svoje uenje: vjerovanje u jednog Boga, bez ikona i drugih simbola; jednakost vjernika bez obzira na rasu i klasu, bez ikakvih linih prednosti izuzev one koja je zasnovana na pobonosti; zatita ivota, imovine i asti svih stvorenja; ukidanje kamata, ukidanje krvnih osveta, privatne samopomoi; bolji poloaj ene, obavezna podjela nasljedstva u blioj rodbini dviju porodica, ukidanje svake mogunosti gomilanja bogatstva u malom broju ruku; te isticanje Kur'ana i ponaanja Boijeg poslanika kao naela i mjerila u svim pitanjima ljudskog ivota. Po svom povratku u Medinu on se razboli i nekoliko sedmica kasnije, prije nego to je izdahuno, imao je zadovoljstvo da dovri povjerenu mu misiju i svijetu prenese Boansku poruku. On je ljudima ostavio vjeru istog monoteizma; utemeljio je dravu oslobo enu anarhije-bellum omnium contra omnes - (rat svih protiv svih) uspostavio je harmoninu ravnoteu izme u due i tijela, damije i tvr ave; uspostavio je novi pravni sistem koji zahtjeva nepristranu pravdu, u kome se vladar drave pokorava istim naelima kao i svaki drugi lan zajednice, i gdje vjerska tolerancija ide tako daleko da stanovnici nemuslimani u muslimanskoj dravi uivaju potpunu pravnu, sudsku i kulturnu autonomiju. to se tie dravnih 26
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com prihoda, Kur'an istie: daleko od toga da su oni svojina vladara drave, oni prvenstveno treba da slue siromanima. Dodajmo na kraju da je Muhamed a. s. bio savren praktini uzor svog vlastitog uenja.
27
Glava II OUVANJE IZVORNOG UENJA

Nema nita zajedniko izme u lai i istine. Nita se na svijetu, vie ne razlikuje od te dvije stvari! Ve u najneznatnijim pitanjima svakodnevnog ivota, vidi se koliko je la zla, koliko se ne eli i odbacuje. A tek, ta da kaemo kada se radi o pitanjima vjenog spasenja, vjerovanja, osnovnog i izvornog uenja vjere! No, ako nema mnogo tekoa za jednog razumnog i asnog ovjeka da sudi da li je bilo kakvo uenje tano ili nije, prihvatljivo ili ne, nije isti sluaj sa uenjem isto dogmatskim: tu se kriterij nalazi, prije svega, u linosti onog ko govori; ako je on dostojan povjerenja, ljudi e mu vjerovati, a ako postoji neka nejasnoa oni e je pripisati sebi i svojim vlastitim ogranienostima; nee odbaciti rije onoga kome se vjeruje. Pitanje autentinosti u tom sluaju naroito ako je autor mrtav - postaje neto to ima najvei znaaj. Sve glavne religije u svijetu zasnivaju se na odre enim svetim knjigama koje su esto pripisane Boanskim objavama. Bilo bi tragino, ako bi se, nekom nesreom, izgubio original objave, poto zamjena ne bi bila potpuno istovjetna onome to je izgubljeno. Me utim, brahmanci, budisti, hriani, magi, Jevreji mogu ouvanost osnovnog uenja svoje religije porediti sa odgovarajuim uenjem muslimana; ko je pisao te knjige, ko ih je prenosio iz generacije u generaciju, je li to original ili je to samo njegov prijevod? Nema li u tome unutranjih protivrjenosti? Nisu li izgubljena poglavlja koja se pominju u drugim poglavljima? I tako dalje. Ovo su pitanja koja mora postaviti svako ko poteno traga za istinom i dobiti na njih zadovoljavajue odgovore. 28
NAIN UVANJA U doba kad su se pojavile velike religije, ovjek nije imao samo svoje pamenje, nego je ve imao nain njegovog konzerviranja, tj. pismo, koje je trajnije od memorije pojedinca koja nestaje zajedno sa njegovim ivotom. Ali uzet posebno, ni jedan ni drugi od ta dva naina nije nepogreiv: svakidanje iskustvo nas ui da kad se pie neto, zatim kad se ponovo pregleda to to je napisano, na e se manji ili vei broj nehotinih greaka: izostavljanje slova ili ak rijei, ponavljanje, zamjena jednog izraza drugim, gramatika greka, itd; a da se ne govori o zamjeni miljenja autora koji ispravlja svoj stil, svoje misli, svoje argumente, odbacujui ponekad sve to je napisano i ponovo poinjuci novi tekst. Isto to vrijedi i za pamenje: onaj koji ima takav posao ili obiaj da ui neto napamet da bi to recitovao, naroito ako je rije o dugom tekstu, uvjeri se katkad da ga pamenje iznevjeri: preskae odlomke, pomijea ih jedan sa drugim ili se ne prisjeti svih ostalih dijelova; ponekad pravi tekst ostane u podsvijesti, pa se zatim vrati, ili pak u drugom trenutku, jednostavnim osvjeavanjem pamenja uz pomo suflera ili napisanog teksta obnovi pamenje. Vjerovjesnik islama, Muhamed a. s., istovremeno prihvata obje metode, koje se me usobno potpomau, da bi se pojaala dosljednost i mogunost greki svela na minimum. IZVORI ISLAMA Islamsko uenje zasniva se prvenstveno na Kur'anu i Hadisu i, kao to emo vidjeti, obadvoje je temeljeno na Boanskom Nadahnuu (Kuran, 53/3-4). to se tie Kur'ana, poslanik Muhamed a. s. je sam diktirao tekstove u periodu od 23 godine pa kae: Ovo je Boija Rije objavljena meni preko meleka Dibrila. Hadis je zbirka onoga to je Poslanik rekao, ali nije naredio da se ukljui u Kur'an, kao i onoga to je radio. Biljeenje njegovih rijei i opis 29
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com onoga to je radio vrili su njegovi saradnici na svoju vlastitu inicijativu i prema svojim sposobnostima. Ako mu u datom vremenu ne bi dolo Boansko nadahnue on bi se savjetovao sa svojim saradnicima. Tako je potrebno da pravimo razliku izme u Muhameda a. s. kao ljudskog bia i Muhameda a. s. kao nosioca Boije Objave. ISTORIJA KUR'ANA Kur'an doslovno znai ITANJE ili RECITIRANJE. Diktirajui ga svojim vjernicima, Muhamed a. s. je odre ivao redosljed pojedinih reenica (ajeta). On nije diktirao sve odjednom, jer su mu objave pristizale u odlomcima i povremeno. Odmah po primitku on ih je saoptavao i traio od svojih pristalica ne samo da ih naue napamet, da bi ih uili prilikom salata nego da ih isto tako piu i umnoavaju prijepise. U vrijeme svake nove objave: on je odre ivao i mjesto koje e taj novi tekst zauzimati u cjelini; on nije htio mehaniku hronoloku podjelu. Kad god bi mu bio objavljen dio Kur'ana, on bi ga ne samo diktirao jednom od svojih pristalica nego bi na kraju zahtijevao da mu i proita ono to je zapisao, kako bi bio u stanju da ispravi ako je napravljena greka. Ne moemo se dovoljno nadiviti toj brizi posveenoj ouvanju teksta, kada imamo u vidu kulturni nivo tadanje Arabije. Razumljivo je da prve objave upuene Poslaniku, nisu bile odmah sastavljene napismeno, jer on tada nije imao ni vjernika, ni sljedbenika. Osim toga, ti tekstovi iz prvog vremena nisu bili ni dugi ni mnogobrojni. Nije postojala opasnost da ih Boiji Poslanik zaboravi, jer ih je on uio u svojim namazima i razgovorima koje je vodio sa novoobraenicima. Izvjesne istorijske injenice nas izvjetavaju o tome to se doga alo: Omer se smatra za etrdesetu osobu koja je prihvatila islam; tu je rije o osmoj godini prije hidre; (peta godina poslanstva). Ve u to prvobitno doba postojao je tekst razliitih poglavlja Kur'ana u pismenom obliku. itanje jednog takvog teksta uvjerilo je Ornera da prihvati islam, kako nas izvjetava Ibn Hiam. 30
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Koliko je ve vremena bila uobiajena ova praksa prepisivanja, ne bi se moglo precizirati, ali nema sumnje da se u toku 18 zadnjih godina Muhammedovog ivota, broj muslimana, upravo kao i broj kopija asne Knjige, poveavao iz dana u dan. Boiji Poslanik je primao objave u dijelovima. Sasvim je prirodno da se dobiveni sadraj odnosio na rjeenje nekog aktuelnog problema: ako bi umro neki od njegovih sljedbenika, bila je potrebna objava o pitanjima nasljedstva, a ne recimo o alkoholnim piima, o ubistvu i sl. Objave se nastavie za vrijeme cijelog poslanikog dijela Muhamedovog a. s. ivota, trinaest godina u Meki i deset u Medini. Poruka je ponekad sadravala itavo jedno poglavlje, krae ili due; drugi put samo izvjestan broj ajeta . Karakter Objave zahtijevao je od Poslanika tano pamenje, ta vie neprestano ponavljanje njemu upuenih objava. Izvori tvrde da je svake godine u mjesecu ramazanu, Muhamed a. s. ponavljao pred melekom Debrailom dio iz Kur'ana objavljen do tada (on ga je zatim uio pred svojim sljedbenicima ili je traio da ga oni ue pred njim) i da mu je, posljednje godine, Debrail traio da ponovi dva puta - iz ega Muhamed a. s. shvati da e uskoro umrijeti. Kakvo god da je duhovno znaenje ove melekove pomoi Poslaniku, njegovi ashabi su prisustvovali ovim javnim uenjima (zvanim 'ardah a uvena poslednja nazvana je 'ardah ahira) i ispravljali svoje privatne primjerke Kur'ana. Tako je Poslanik obiavao da ui u mjesecu posta ajeta i sure u ispravnom redoslijedu. Ovo je bilo potrebno radi kontinuiteta novih objava. Nekad bi cijela sura bila objavljena odjednom, a nekad bi dijelovi iste sure dolazili bez prekida i to nije predstavljalo nikakav problem. Me utim, to nije bio sluaj ako bi nekoliko sura poinjalo da se objavljuje istovremeno u dijelovima. U tom sluaju bilo je neophodno zapisivati ih privremeno i razdvojeno na prirunim materijalima kao to su pleke, palmovo lie, kamene ploice, itd., pa im bi neka sura bila u cjelini objavljena, sekretari bi sre ivali ove zabiljeke pod linim nadzorom Poslanika i pripremali ispravnu kopiju (Tirmizi, Ibn Hambel, Ibn Kasir itd.). Isto tako je poznato da je Poslanik obiavao obavljati poseban namaz za vrijeme mjeseca posta, svake noi, ponekad i u dema'atu za vrijeme kojeg je uio Kur'an od poetka do kraja i zavravao ga u toku mjeseca. Ovaj 31
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com salat, teravija, obavlja se sa velikom predanou sve do naih dana. Kada je Muhamed a. s. umro, dogodila se pobuna u kojoj muslimani izgubie izvjestan broj onih koji su smatrani za poznavaoce Kur'ana. To je dalo povoda da se cijeli Kur'an prepie u jednu kompletnu zbirku. Taj posao je obavljen samo nekoliko mjeseci nakon smrti Poslanika, na slijedei nain: U posljednjim godinama svoga ivota, Boiji Poslanik je postavio Zejda ibn Sabita kao svog glavnog pisara kome e diktirati kur'anske objave.. Istoga ovjeka prvi halifa zadui da pripremi kompletnu kopiju teksta u obliku knjige. U Medini je postojao izvjestan broj hafiza (tako su se zvali oni koji su itav Kur'an znali napamet), a me u njima i taj pisar Zejd ibn Sabit. Halifa mu dade u zadatak da prona e dva pisana primjerka svakog ajeta prije nego to ga priloi u konani prijepis. Na traenje halife stanovnici Medine donesoe napisane dijelove koje su posjedovali: bogati ih dadoe izraditi na pergamentu ili na komadima koe; siromani, na kamenim ploama ili ak na paradima drveta. Izvori kau da su se samo dva ajeta nalazila samo kod jednog ovjeka, dok su se sva ostala oslanjala na mnogobrojna dokumenta, direktno diktirana od strane Muhameda a. s.. Kopija nazvana Mushaf (sakupljeni listovi), bila je pohranjena kod halife Ebu Bekira, a nakon njega, kod njegovog nasljednika Omera. Halifa Omer je ukazao na potrebu da se poalju u razne centre islamskog svijeta kopije Kur'ana, da bi se izbjegla eventualna odstupanja. To je uinio njegov nasljednik Osman pod slijedeim okolnostima: jedan od njegovih namjesnika vrati se iz daleke Armenije i saopti mu da su se tamo pojavili razliiti prijepisi Kur'ana i ak sva e me u razliitim uiteljima. Osman odmah donese prepis nainjen za vrijeme Ebu Bekira i povjeri ga komisiji kojoj je predsjedavao ve spomenuti Zejd ibn Sabit; on zatrai od komisije da izradi sedam primjeraka i odobri ispravku ranije upotrebljavanog pravopisa. Zatim halifa dade da se javno proita to novo izdanje u prisustvu najboljih poznavaoca Kur'ana glavnog grada, me u drugovima Boijeg Poslanika, pa nakon toga te primjerke uputi u razne centre svog prostranog carstva, naredivi da se ubudue Kur'an zasniva jedino na tom izvornom izdanju. ak 32
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com naredi da se moraju spaliti sve kopije koje se protive sadraju zvaninog izdanja. Razumljivo je da su velika ratna osvajanja prvih muslimana navela izvjesne licemjere da prihvate islam, a u stvari su nastojali da mu potajno nakode. Oni su mogli proizvoditi prijevode Kur'ana iskvarene umetnutim dodatkom. Nare enje halife Osmana da se unite netani prepisi Kur'ana moglo je samo izazvati krokodilske suze i razobliiti hipokrite. Zna se da je dopunjeno nekoliko ranije saoptenih kuranskih dijelova, uvijek naravno, na osnovu kasnijih objava. No, vjernici koji su bili prihvatili prvu verziju, a nisu poznavali dopunu, jer su umrli, ili ivjeli, van Medine, mogli su ostaviti svojim potomcima autenitine, nedopunjene podatke. Neki muslimani imali su vie mogunosti i navikli su da trae od Poslanika objanjenje izvjesnih upotrijebljenih izraza u asnom tekstu, i oni su pribiljeili ta objanjenja na svojim primjercima Kur'ana da ih ne zaborave. Kopije izra ene kasnije prema tim rastumaenim tekstovima mogle su u nekim sluajevima prouzrokovati mjeavinu teksta i objanjenja. Usprkos nalogu halife Osmana da se unite netani tekstovi postojalo je jo dovoljno dokumenata kod muslimana iz treeg i etvrtog vijeka po hidri, da bi se moglo izraditi veliko djelo na temu varijante u prepisima Kur'ana. Ova dokumenta jo postoje, a njihovo prouavanje pokazuje da te verzije potiu ili od objanjenja ili od greki kod itanja starog pisma koje nije imalo ni vokalizaciju ni razlikovanje izme u slova susjedne grafije (danas je uveden sistem interpunkcije). Dodajmo jo da se u razliitim dijelovima Arabije govore razliiti dijalekti, i da je Muhamed a. s. dozvolio muslimanima razliitih regija da Kur'an izgovaraju prema svojim navikama i ak da rijei koje su im nepoznate zamjenjuju sa sinonimima koje oni bolje poznaju. U doba halife Osmana, javno pouavanje bilo je dosta raireno, a bilo je poeljno da se ne dozvoli vie dijalekata sem onog kojim je govorio Boiji Poslanik, premda su oni prouzrokovali samo neznatna odstupanja. Kopije Kur'ana koje je Osman poslao u pokrajinske centre, jedna za drugom nestale su u toku vijekova koji su slijedili; jedina koja se sauvala do dananjih dana je ona u Takentu. Ruska vlada iz 33
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com doba careva nainila je reprodukciju (faksimil) koja pokazuje da postoji potpuna identinost tog dokumenta i teksta na svakom drugom mjestu. To isto vrijedi za druge rukopise, potpune ili djelomine tekstove, koji potiu iz prvog i iz kasnijih stoljea. Praksa da se kur'anski tekst ui napamet vodi porijeklo jo u doba Boijeg Poslanika. Halife i vladari muslimanske drave podravali su uvijek taj obiaj. Jedna srena koincidencija je uvrstila taj obiaj. Muslimani su jo od najranijeg doba imali obiaj da neko djelo, prije nego to ga objave, proitaju pred njegovim autorom (ili njegovim uenicima) kako bi se od njega dobio dokaz o autentinosti: itaoci i uai Kur'ana inili su isto, dajui istovjetan primjer. Taj obiaj se drao do naih dana sa tom znaajnom osobitou da svaki uitelj navede u svojoj potvrdi, ne samo da je tivo njegovog uenika autentino, nego i da je ono istovjetno sa onim to je on sam bio nauio od svog uitelja i tako sve do Boijeg Poslanika. Pisac ovih redova studirao je Ku'ran u Medini kod ejha Hasana aira, a svjedodba koju je on dobio, preko lanca uitelja i uitelja tih uitelja, kae da je posljednji od njih zavrio nauku u isto vrijeme kod Osmana, Alije, Ibn Mas'uda, Ubej ibn Kaba i Zejd ibn Sabita (sve Poslanikovi ashabi) i da sa svi nauavali tano isti tekst. Broj hafiza u svijetu iznosi vie stotina hiljada, a kopije Kur'ana mogu se nai na sve etiri strane svijeta. Uzbudljivo je utvrditi da nema nikakve razlike izme u pamenja hafiza i koritenih tekstova. Poznato je da je original Kur'ana na arapskom jeziku onaj tekst koji je u svakodnevnoj upotrebi. Postoje prijevodi na sve glavne jezike svijeta - prijevodi vie ili manje dobri - da se njima poslue oni koji ne znaju arapski; ali treba naglasiti da je pravi original onaj koji nam se sauvao u integralnom obliku: nema potrebe da se ponovo prijevodi na arapski jezik polazei od nekog kasnijeg prijevoda. Jezici imaju tenju da se postepeno mijenjaju i tokom vremena postaju nerazumljivi ljudima. Engleski iz 1400. godine danas u Engleskoj niko ne razumije osim onih koji specijaliziraju staro-engleski. Isto vrijedi za sve svjetske jezike, stare ili nove: grki, latinski, francuski, njemaki, ruski i sve druge. Jedina iznimka je arapski koji se barem 1500 godina nije mijenjao ni u rjeniku, ni u 34
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com gramatici, ni u pisanju pa ak ni u izgovoru; ako ima promjene, to znai da, ako su ranije postojala dva oblika, jedan je preovladao a drugi iziao iz upotrebe. Zar nije sretna okolnost da je Svemogui izabrao tako postojan jezik za trajnu Boiju poruku. Tekst na originalnom jeziku, prijepis pod zatitom samog Boijeg Poslanika, neprestano uvanje na trostruki nain: memorijom, pisanjem i uenjem pred izabranim uiteljima, od strane bilo kakvih promjena u tekstu - eto nekih znaajnih crta Kur'ana, asne islamske knjige. SADRAJ KUR'ANA Kao to smo ve rekli, muslimani vjeruju da je Kur'an rije Boija, objavljena Njegovom poslaniku Muhamedu a. s.. Poslanik je samo obian posrednik; on prima Objavu i prenosi je; u tome on nije nikada igrao drugu ulogu, ni kao autor, ni kao urednik. Ako je Muhamed a. s. neki put najavio dopunu nekih ajeta, to je moglo biti samo na osnovu nove Objave koja je dolazila od Gospodara. Bog je transcendentan, izvan ljudskog fizikog poimanja. Preko meleka Debraila Bog je objavio Svoju volju, Svoju zapovijest, Svom Poslaniku, namijenjenu ljudima. Budui da je Bog izvan domaaja svakog jezika, moglo bi se metaforom objasniti da su Poslanici svjetiljke, a Objava elektrina energija koja tee kroz njih; u dodiru sa strujom sijalica daje svjetlost prema svojoj vlastitoj voltai i boji, materijalni jezik jednog Poslanika slian je, da tako kaemo, svjetlosti lampe. Snaga te svjetiljke ili toka struje, kao sve druge stvari, odre ena je samo Bogom: ljudski glasnik samo je jednostavno sredstvo prenoenja, jedan posrednik. Kur'an je, prema islamu, Boija Rije a sam Kur'an stalno ponavlja da ga vjernik mora uiti danju i nou, kada god to moe. Mistici su dobro objasnili da je to putovanje ovjeka prema Bogu pomou Boije rijei, pri emu Boiju rije moemo posmatrati kao iroki put, kao to je elekrina struja put za svjetlo to stie do lampe u elektrani. Ovo nisu prazne rijei. Ustvari, Poslanik Muhamed a. s. je toplo preporuio da se itav Kur'an proui jednom sedmino. To je 35
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com dovelo do njegove podjele na sedam dijelova nazvanih manzili. Kur'an ima 114 poglavlja, nazvanih sure od kojih svako ima odre eni broj stavaka nazvanih ajeti. U arapskom manzil oznaava stanicu nakon dnevnog putovanja; sura znai ogra en prostor, soba, a korijen ava, iz kojeg je izvedana rije ajet, znai poi na spavanje. Stanica, soba, postelja, to su tri elementa putovanja bilo duhovnog bilo tjelesnog. Putnik koji poduzima dugo duhovno putovanje treba da se zaustavi na nekoj stanici nakon dnevnog putovanja, treba sobu i postelju da se odmori prije daljeg putovanja slijedeeg dana u svom vjenom putu prema Vjenosti i Bezgraninosti. Kur'an je upuen ovjeanstvu, bez razlike na rasu, mjesto ili ak vrijeme: ta vie, on tei da vodi ovjeka u svim domenima njegovog ivota, duhovnog, tjelesnog, linog, drutvenog. To su uputstva o vladanju za efa drave, kao i za obinog podanika, za bogate kao i za siromane, za rat kao za mir, za duhovnu kulturu kao i za trgovinu i materijalno blagostanje. Kur'an tei prvenstvo ka razvijanju linosti pojedinca. Svako bie e biti lino odgovorno pred svojim Stvaraocem; u tom cilju Kur'an ne samo da nare uje, nego i nastoji da ubijedi: on se poziva na ljudski um, on iznosi istorije, parabole, metafore. Tu se nalazi istina o Boijim osobinama, koji je Jedini Stvaralac svega, Sveznajui, Svemoan, Sposoban da nas vrati u ivot nakon smrti i trai raune za nae postupke na Zemlji, milosrdno pravedan, itd. Tu se nalazi tako er i itavo uenje o nainu velianja Boga, o najboljem ibadetu, o obavezama ovjeka prema Bogu, prema drugim stvorenjima, prema samom sebi: mi ne pripadamo samo sebi, nego i Bogu. Kur'an opisuje najglavnija pravila za drutveni ivot: trgovinu, enidbu, hodoae, kazneni zakon, me unarodni zakon, itd. Ali, Kur'an nije knjiga u bukvalnom smislu rijei; on je zbirka Boijih rijei, objavljenih s vremena na vrijeme u toku 23 godine Poslaniku od Njega upuenom svim ljudima: Gospodar je dao Svoje pouke Svom glasonoi. Ima tu dakle skrivenih misli, ponavljanja i ak promjena u obliku izraavanja. Bog e katkada govoriti u prvom licu, ponekad u treem. On e rebi Ja kao to e rei Mi ili On, ali nikada Oni. Tu je jedan skup prigodnih Objava. Treba uvijek imati na umu tu injenicu kada se jedan poetnik uvodi u itanje; Kur'an treba itati i ponovo itati, da bi se 36
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com najbolje shvatilo znaenje njegove poruke; uputstvo za svakoga, svuda i zauvijek. Jezik i stil Kur'ana su izvanredni i dostojni njegovog Boanskog porijekla. Njegovo uenje uzbu uje duh ak i onih koji ga sluaju bez razumijevanja. Sjetimo se usput da je Kur'an, pozivajui se na svoje Boansko porijeklo, uputio izazov: Da se ljudi i dini sastanu da stvore neke ajete samo sline ovim iz Kur'ana. Izazov je ostao bez odgovora do danas! HADIS Muhamedov a. s. govor i postupak naziva se Hadis, bilo da se radi o njegovim rijeima, njegovim djelima, ili ak o njegovom reagovanju na postupke njegovih uenika: njegovo preutno odobravanje uiva isto toliki autoritet za doputenost tih postupaka, koliko i njegove rijei ili njegova lina praksa. Sam Kur'an podsjea vie puta na pravnu vanost Hadisa: Pokoravajte se Bogu i Njegovom Poslaniku (4:58), Ono to vam Poslanik donese, uzimajte, a suzdrite se onoga to vam spreava (59:70), On vam ne govori po svom htijenju, on govori samo ono to mu je nare eno (53:3-4), U Boijem Glasniku imate dobar primjer za sve vas, za svakog ko se uzda u Boga i Sudnji dan i za one koji se Boga esto sjeaju (33:21). Tako, sve to propisuje Glasnik, (Poslanik) prima se u zajednici kao izraz volje Onoga ko nam ga je uputio. Bilo je sluajeva kad je, ne primivi Objavu, Boiji Poslanik u nekom pitanju sam odluio, pozivajui se na svoj zdrav razum; kad to Bog nije odobravao, intervenisao je jednom objavom, koja je ispravljala Muhamedovu odluku. Ta indirektna uputa, koja je nakon doga aja dolazila na znanje zajednici, nije neposredno proizvodila posljedice. Ali Hadis ima jednu drugu vanost; evo koju: Kur'an je esto saet, pa je upravo praksa Boijeg Poslanika ono to ukazuje na metode primjene i pojedinosti, i daje neophodna objanjenja. Na primjer: Kur'an samo kae: Obavljajte namaz, bez objanjavanja oblika ili drugih detalja. Boiji Poslanik nije mogao rijeima opisati sve detalje te obaveze i zato je rekao svojim 37
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com vjernicima: Obavljajte namaz kako vidite da ja obavljam! Vrijednost Hadisa za muslimane raste sa injenicom da Muhamed a. s. nije samo pouavao nego je imao prilika da svoje uenje primijeni na sve vanije domene ivota. On je ivio 23 godine nakon to je pozvan od Boga da izvri misiju Njegovog Poslanika. On je svojoj zajednici poklonio vjeru koju je on najsavjesnije primijenio u svom ivotu; osnovao je dravu kojom je upravljao u svojstvu vrhovnog vladara, osiguravajui mir i unutranji red, vodei vojske radi odbrane, okonavi prepirke svojih podanika, kanjavajui kriminalce i stvorivi zakone u svim pitanjima ljudskog ivota. On se oenio i pruio primjer porodinog ivota. Vana injenica: nije se izdizao iznad zakona koji je objavljivao za sve druge. Njegovo ponaanje nije bila njegova privatna stvar, nego dobra primjena i javno tumaenje njegovog uenja. Muhamed a. s., kao ovjek, bio je isto toliko obazriv u svojim postupcima, koliko i skroman: kao Boiji Poslanik, on je preduzeo sve to je bilo neophodno da bi osigurao ne samo saoptenje nego i ouvanje Boanskih poruka, Kur'ana. Ali, ako nije elio ispasti ohol, on se nije mogao mnogo brinuti za ouvanje svojih linih izreka. Sauvanost Hadisa, ima dakle sasvim drugaiju istoriju, od one koja objanjava sauvanost Kur'ana. SLUBENI DOKUMENTI Postoji jedan dio Hadisa koji, ba zbog svoje prirode, zahtijeva da bude zapisan: dokumenti porijekom od Poslanika. U jednom spisu iz Tariha od Taberija, navodi se da je muslimanima iz Meke, koji su proganjani od svojih sugra ana, u doba kada su ili da se sklone u Abesiniju, Poslanik dao jedno pismo na ime Negusa. Pripisani su mu i neki drugi dokumenti, tako er prije hidre. Ali, kada je imao u rukama dravnu vlast, broj i sadraj napisanih dokumenata rastao je svakodnevno. Uskoro nakon svog dolaska u Medinu, Muhamed a. s. je uspio osnovati grad-dravu, sastavljenu od muslimana i nemuslimana, podario joj pisani ustav, gdje navodi me u ostalim, zadatke i 38
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com prava vladara drave i njenih stanovnika. Taj dokumenat nam je sauvan. Boiji Poslanik je utvrdio granice svog grada-drave tako er pismeno. U isto vrijeme, nare uje se da se popiu imena svih muslimana. Prema ovom popisu, zajednica je brojala, kae Buharija, 1500 ljudi. Ovdje, sem toga, nalazimo ugovor o savezu ili miru, zakljuen sa mnogim plemenima Arabije; ponekad, kako kau izvori, bila su izra ivana po dva primjerka, po jedan za svaku od dvije ugovorene strane. Postoje pismena dokumenta o dodjeli zatite pokorenim poglavicama, ili o ostavljanju vlasnitva njihovih ranijih posjeda: zemlje, izvora vode, itd. Sa irenjem islamske drave, prirodno je da se pojavljuje prepiska sa pokrajinskim guvernerima: saoptavanje novih zakona ili upravnih odredaba koje su se ticale, na primjer, poreza, intervencija za ispravljanje nekih sudskih ili administrativnih naredbi ili odluka funkcionera, odgovori na pitanja postavljena od strane tih funkcionera centralnoj vladi, itd. Ima tako er misionarskih pisama to su upuena raznim poglavarima i kraljevima kao poziv da prihvate islam: poglavicama arapskih plemena, kraljevima Vizantije, Perzije, Abesinije, itd. Zabiljeene su liste dobrovoljaca za vojne ratne pohode; isto tako spisak zaplijenjenih dobara kako bi se osigurala pravedna podjela me u svim lanovima pohoda. Oslobo enje robova, kao i zarobljavanje i prodaja, izgleda da je obavljano isto tako pismeno; bar dva dokumenta te vrste, koji potiu od Poslanika, sauvana su. Interesantna je injenica: na dan pobjede nad Mekom, u osmoj godini hidre, Boiji Poslanik je odrao vaan govor, gdje je tako er govorio o nekim zakonima. Na traenje jednog od njegovih pristalica, Ebu aha, rodom iz Jemena, on naredi da zabiljee odrani govor i urue ga Ebu ahu. Na kraju, recimo neto o prevo enju Kur'ana. Boiji Poslanik je odredio da se namaz obavlja na arapskom jeziku. Neki Perzijanci, prihvativi islam, nisu htjeli da zanemare salat za vrijeme koje im je trebalo da naue napamet tekst poglavlja iz Kur'ana. Po odobrenju Boijeg Poslanika, jedan Perzijanac, Selman el Farsi, prevede na perzijski jezik prvo poglavlje Kur'ana, i prui preobraenim Perzijan39
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com cima perzijski tekst za upotrebu u namazu dok ne budu sposobni da napamet naue arapski tekst. (isp. Sarahsij, MEBSUUT, 1, 37). Spisi sakupljenih dokumenata te vrste, iz doba Boijeg Poslanika, iznose vie stotina stranica. Treba se podsjetiti da se Boiji Poslanik posebno interesovao za pitanje javne prosvjete. Govorio je esto: Bog me je poslao kao uitelja. Po dolasku u Medinu, njegov prvi javni posao bio je da podigne damiju u kojoj je jedan dio bio odre en za kolu (poznata Suffah), koja je sluila kao spavaonica u toku noi, a kao uionica danju svima onima kojima je to bilo potrebno. Druge godine po hidri (624. g. hrianske ere) nakon poraza vojske mekanskih pagana na Bedru, zarobljen je znatan broj neprijatelja. Poslanik naredi da svi ratni zarobljenici koji znaju itati i pisati mogu otplatiti svoju otkupninu radom: svaki od njih treba da naui deset muslimanske djece itanju i pisanju. Kur'an nalae da se trgovaki ugovori na veresiju potvrde pisanim ugovorima gdje najmanje dva svjedoka trebaju staviti svoje prste. Ta odredba i druge sline, doprinijele su brzom porastu poznavaoca itanja i pisanja kod muslimana. Dakle, neka nas ne zau uje to su drugovi Boijeg Poslanika uvijek bili zainteresovani za pismeno ouvanje rijei njihovog vo e. Kao kod svih novoobraenika u jednoj religiji, ije obraanje je rezultat uvjerenja, pobonost je bila velika. Evo jednog tipinog primjera: Omer pria kako se pri svom dolasku u Medinu sprijateljio s jednim medinskim muslimanom u vrijeme poznatog ugovora o bratimljenju utvr enog od strane Muhameda a. s., radi ublaavanja nevolja mekanskim iseljenicima i za njihovo ukljuivanje u medinsku privredu. Omer i njegov prijatelj pobratim radili su naizmjenino na obradi jednog zasada palmi. Na dan kada je Omer radio, njegov drug bi odlazio kod Muhameda a. s., a nou on bi Omeru priao sve to je uo i vidio kod Poslanika. Kad bi mu doao red i Omer je inio to isto, i tako su njih dvojica bili uvijek u toku svega to se deavalo kod Muhameda a. s.: objavljivanje novih zakona, pitanja odbrane, itd. to se tie prikupljanja spisa o ivotu Boijeg Poslanika, slijedei primjer govori o tome. 40
KOMPILACIJA U VRIJEME POSLANIKA Tirmizi izvjetava: jednog dana, jedan Ensarija (musliman medinskog porijekla), poali se pred Muhamedom a. s. da ima loe pamenje, rekavi da je brzo zaboravio rijei pune Poslanikovih mudrosti. Ovaj mu odgovori: Upotrijebi svoju desnu ruku (to jest: zapii ono to eli da zapamti). U velikom broju izvora (Tirmizi, Ebu Davud, i dr.) spominje se da je Abdulah ibn Amr ibn el-As, jedan mladi Mekelija, imao obiaj da zapisuje to je Boiji Poslanik izgovorio. Jednog dana prijatelji mu rekoe: Boiji Poslanik je ovjek; katkad je zadovoljan, katkad se razljuti, ne treba da biljei bez razlike sve to on kae. Abdullah se navrati kod Poslanika i upita ga da li moe biljeiti sve to on kae. Da, odgovori Poslanik. Da bi se potpuno uvjerio, Abdulah naglasi: Podjednako i kada si zadovoljan i kada si ljut? Poslanik odgovori: Pa sigurno; jer tako mi Boga, iz mojih usta nee izai nikada neka la. Abdullah je svoju kompilaciju nazvao Sahifetu sadika (istinite stranice). U toku generacija ona je prenoena kao samostalno djelo, da bi kasnije bila ukljuena u glavne zbirke Hadisa, ure ene od strane Ibn Hanbela, itd. Darimi i Ibn ulHakem navode: Kasnije, jednom prilikom kada je Abdullah bio okruen svojim uenicima, jedan od njih ga upita: Koji e od dva grada biti prije osvojen, Rim ili Konstantinopol? Abdullah donese neki stari koveg, izvadi iz njega knjigu, i nakon to je prelista, proita iz nje: Jednoga dana sjedili smo oko Poslanika i zapisivali sve ono to je on govorio, kad neko upita: Koji e od ova dva grada biti prije pobje en, Rim ili Carigrad? A Boiji Poslanik odgovori: 'Grad Heraklijevih potomaka.' Ovaj hadis pokazuje kako je veliki broj Poslanikovih sljedbenika bio zainteresovan za ouvanje njegovih rijei jo za vrijeme njegovog ivota. Jo znaajniji je sluaj Enesa. Enes je znao itati i pisati u svojoj desetoj godini, a to je bio rijedak sluaj kod Medinelija u to vrijeme. Kada je Boiji Poslanik doao u Medinu Enesovi roditelji, u znak odanosti, dadoe Enesa da lino posluuje Poslanika. Enes se 41
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com nije odvajao od Poslanika sve do njegove smrti, i ostajui pored njega danonono, imao je mogunosti da ga posmatra i slua neprestano i u svim prilikama. Jedan od njegovih uenika nam pria: Kasnije kada bismo mi zahtijevali, Enes bi izvadio svoje smotane papire i govorio: Ovo su rijei Poslanika, koje sam zabiljeio, zatim sam mu ih pokazao (da bi ispravio ako sam neto pogreno zapisao). Ova predaja govori ne samo o sre ivanju podataka o ivotu Boijeg Poslanika, nego isto tako i o pregledu od strane Poslanika, onoga to mu je pripisivano. Ovu injemcu potvr uju mnogi klasini knjievnici kao Ramhurmizi (umro oko 360 g. po h.), Hakim (umro oko 405 g. po h..), Katib Bagdadi (umro 463 g. po h.), koji su podatke crpili iz jo starijih izvora. REDAKCIJE IZ VREMENA POSLANIKOVIH DRUGOVA SAVREMENIKA Razumije se da se interes za biografiju Boijeg Poslanika jo vie poveao poslije njegove smrti: Muhamedovi a. s. savremenici su ostavili svojim potomcima ono to su oni znali o svom neprealjenom vo i. Novi obraenici su osjedali arku ed za izvorima svoje vjere. Smrt je svakodnevno umanjivala broj direktnih poznavalaca Hadisa, to je navodilo preivjele da povedu rauna o ouvanju njihovih sopstvenih sjeanja. Tako, jedan veliki broj hadisa o Boijem Poslaniku, zabiljeenih u ostavtini njegovih sljedbenika poslije njegove smrti, predstavljaju dokumente iz prve ruke. Kada je Boiji Poslanik imenovao Amra ibn Hazma za poglavara Jemena, uruio mu je pismene instrukcije, koje su se odnosile na njegove slubene obaveze. Amr, ne samo da je sauvao taj dokument, nego je sebi pribavio jo 21 kopiju drugih dokumenata koji su poticali od Poslanika (upuene plemenima Dihajna, Dudham, Taj, Takif i dr.) i uvrstio ih u zbirku vanih dokumenata. To djelo nam je sauvano. Moemo proitati u Muslimovom Sahihu, kako je Dabir ibn Abdullah sastavio jednu knjiicu o hodoau u Meku. Pretpostavlja se da je on tu opisao posljednje Poslanikovo hodoae, 42
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com ukljuujui i njegov poznati oprosni govor odran tom prilikom. Mnogi istorijski izvori govore o Dabirovom djelu Sanifah, koje su njegovi uenici uili napamet. Tu se vjerovatno radi o uspomenama na ivot i rijei Boijeg Poslanika. Me u poslanikovim drugovima, i Kamire ibn Dindab i Sa'd ibn Ubejde, tako er su sakupili svoja sjeanja za potrebe svoje djece. Ibn Hader, koji o tome govori, navodi da je Samurahovo djelo bilo jedna ogromna knjiga. Ibn Abbas, koji je bio vrlo mlad u vrijeme Pejgamberove smrti, nauio je mnotvo stvari od svojih starijih drugova, a uvrstio ih u veliki broj djela; govorilo se: Ibn Abbas je sastavio svoje spise koje bi jedva ponijela jedna kamila. Ibn Mes'ud je tako er nainio jednu zbirku. Buharija napominje da su Abdullah ibn Halef, Ebu Bekr i ElMugire ibn Ka'b pouavali ljude Hadisu kroz prepisku. Ako bi ih neko upitao za obavjetenje o Boijem Poslaniku, odgovorili bi mu, ili su ak preuzimali inicijativu i obavjetavali funkcionere i prijatelje o nekom doga aju koji se odnosi na Poslanika. Jo je pouniji slijedei doga aj, a prenose ga mnogi izvori: Jednog dana, jedan uenik Ebu Hurejre ree mu: Ti si nam priao tu i tu stvar. Ebu Hurejre (vjerovatno u doba svoje starosti) odbi da prizna predanje. Ali, poto je njegov uenik insistirao, rekavi da je bilo dobro to emu ih je uio, Ebu Hurejre odgovori: Ako si to od mene sluao, onda se to mora nalaziti u mojim spisima. Uze ga za ruku i povede svojoj kui i tamo mu pokaza mnoge knjige o Pejgamberovom Hadisu, gdje nae dotini doga aj. Tada ree: Dobro sam ti rekao da, ako ti neto ispriam, to se mora nalaziti u mojim spisima. Ebu Hurejre je umro 59 g. po hidri.. Jednom od svojih uenika, Hamanu ibn Muhabbinu, izdiktirao je (ili predao u rukopisu) jednu knjiicu sa 138 hadisa Poslanika. To djelo, iz prve polovine prvog islamkog stoljea, sauvano je. Ono daje mogunost da ga poredimo sa kasnijim kompilacijama i da vidimo da sjeanja starih o Hadisu bijahu vrlo.briljivo sauvana kroz kasnije generacije. Zehebi navodi: Halifa Ebu Bakr je redigovao jedno djelo sa 500 hadisa Boijeg Poslanika. Poklonio ga je svojoj keri Aii, ali ve sutradan ga je uzeo i unitio govorei: 'Pisao sam kako sam uo, moda tu ima stvari koje ne prenose doslovce ono to je Poslanik 43
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com govorio. to se tie Omera, Muamer ibn Raid kae: U vrijeme svog hilafeta, Omer sc posavjetovao sa Poslanikovim pristalicama, da bi znao da li treba kodifikovati Hadis. Svi odgovorie potvrdno, ali Omer nastavi da oklijeva i da se moli Bogu itavog mjeseca da mu ukae na pravo rjeenje. Nakon toga odlui da nita ne uini, dodajui da su stari naputali objavljene Boanske knjige u korist pria o ponaanju njihovog poslanika, a da on ne bi elio da stvori konfuziju izme u Kur'ana i Hadisa. Zadnja istraivanja pokazuju da se izvjetaji o zapisivanju hadisa tiu barem pedeset Poslanikovih ashaba. Detalji bi nas ovdje odveli suvie daleko. ZABRANA PISANJA HADISA Ova dva posljednja doga aja o Ebu Bakru i Omeru vana su utoliko to objanjavaju stvarni domet tradicije koja kae da je Poslanik bio zabranio da se zapisuju njegove rijei. Koliko znam, jedini pripovjedai koji govore da je Poslanik zabranio pisanje svega sem Kur'ana su Ebu Seid, Zejed ibn Sabit i Ebu Hurejre. Ne zna se ni objanjenje ni razlog tog uputstva, ali zabiljeeno je da su Ebu Seid el-Hudri i Zejd ibn Sabit bili vrlo mladi: u petoj godini po hidri imali su jedva petnaest godina. Iako inteligentni kao to su bili, shvatljivo je da im je Boiji Poslanik zabranio, u poetku hidretske ere, da prave zabiljeke o njegovim govorima. to se tie Ebu Hurejra, vidjeemo da je on lino napisao mnogo knjiga o Hadisu. On je bio poznat kao poboan ovjek, puritanac i strog. Neshvatljivo je da bi on prekrio izriitu naredbu Boijeg Poslanika, sem u sluaju da je kasnije obavijeten o ponitenju te zabrane. Ebu Hurejre se vratio iz Jemena u Medinu 7 g. po hidri, da bi prihvatio islam. Mogue je, dakle, da mu je ispoetka Poslanik bio zabranio da pie neto drugo osim Kur'ana; kada je upoznao Kur'an i znao ga razlikovati od Hadisa, razlog zabrane je prestao da postoji. Jo neto: pripisuje se tako er i Ibn Abbasu, da je to bilo njegovo lino miljenje, a ne direktiva Poslanika, da ne treba pismeno biljeiti Hadis; no, vidjeli smo tako er da je on bio na elu onih koji su pisali, ostavivi iza sebe spisa koji odgovaraju teretu jedne kamile. Ta 44
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com protivrjenost izme u rijei i prakse, od strane onih koji su ipak poznati po svojoj pobonosti i po ispunjavanju i najmanjih ure enja Poslanika, potvr uje na zakljuak da je zabrana pisanja Hadisa imala izvjesne razloge koje nam pripovjedai nisu donijeli, da je njena vanost bila ograniena, i da treba traiti objanjenja koja mogu uskladiti ta dva oprena nare enja, radije nego odbaciti jedno od njih. Tri rjeenja nam padaju na um: 1) Zabrana je bila pojedinana, odnosei se na one koji su tek nauili pisati, ili na one koji su tek prihvatili islam, a jo nisu bili u stanju da razlikuju Kur'an i Hadis. Zabrana je postepeno povlaena kada su te osobe potvrdile svoj napredak u znanju; 2) Zabrana je imala za cilj samo da sprijei pisanje Hadisa na primjercima Kur'ana, da bi se izbjeglo mijeanje teksta i njegovih objanjenja; Ebu Seid el-Hudri na to aludira, a mi znamo uostalom da je halifa Omer izriito zabranjivao tu vrstu pisanja; 3) Konano, moda je rije samo o jednom odre enom razgovoru, onom na primjer, na dan kada je Poslanik prorekao budunost islama i njegovih neizmjernih duhovnih i politikih pobjeda. Cilj zabrane bio bi da se izbjegne poputanje napora jednog dijela muslimana; pobjede su bile predodre ene; pa su neki mogli tumaiti da nema vie razloga za napore i rtve koje su bile potrebne. Mogua su i druga rjeenja, me utim ova su nam dovoljna. U KASNIJIM STOLJEIMA Bilo je normalno da na poetku, poto su sjeanja o Hadisu Boijeg Poslanika bila kratka i pojedinana, svaki Muhamedov a. s. prijatelj biljei svoje line uspomene. U drugoj generaciji, kada su studenti prisustvovali asovima raznih uitelja, imali su mogunost da razliita sjeanja pretope u jedno jedino, pazei da pri tome razlikuju razne izvore. Nakon samo nekoliko generacija, sjeanja Muhamedovih a. s. pristalica su bila nanovo sjedinjena: nastojalo se razvrstati prema sadraju, i odatle izvui, izme u ostalog, pravne zakljuke. Kao i za Kur'an zahtijevano je uenje teksta svakog hadisa napamet; a da bi se lake pamtilo, sluilo se pisanjem. Ta dvostruka 45
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com mjera sigurnosti strogo je ispunjavana od strane jednih, manje od strane drugih, odakle potie relativna vanost raznih uitelja, to se tie potpunog povjerenja u njihovo kazivanje. Malo vremena nakon Muhamedove a. s. smrti, pripovjedai hadisa su poeli praktikovati da spominju ne samo ime Boijeg Poslanika kao izvor pravih dostavljenih uputstava, nego i puteve koji su omoguili upoznavanje te pouke, itav lanac prijenosa. Buhari kae, na primjer: Moj uitelj, Ibn Hanbel, mi je rekao: Ja sam uo od mog uitelja, Abdurezaka, kako kae: Moj uitelj, Ma'mar ibn Raid, mi je rekao: Ja sam uo od mog uitelja Hamana kad mi je rekao: Ja sam uo od Poslanika to i to. Za svaki navod Muhamedovih a. s. rijei, postoji uvijek ta vrsta iscrpnog izvjetaja. U lancu pripovjedaa koje smo upravo citirali, mi nalazimo ne samo Sahih od Buharije, nego isto tako i Musned od Ibn Hanbela; Musanaf od Abdurezaka, Dami od Mamara, Sahifah od Hamana, koji je diktirao Ebu Hurejre, Poslanikov drug. Nai emo iste hadise ponovo u svim djelima, sa sasvim istim izrazima. Kraj tolikih sukcesivnih izvora, bila bi plitka kleveta rei, na primjer, da je Buhari izmislio itave nizove hadisa i pripisao ih Poslaniku, stvarajui sam lanac sukcesivnih pripovjedaa, ili da je jednostavno ispisao narodnu mudrost svog vremena, a zatim je pripisao Boijem Poslaniku. ZAKLJUAK Uiti tekst napamet, dati mu pismeni oblik i provjeriti ga pred kompententnim uiteljem - to su te tri mjere sigurnosti, od kojih svaka pojedina pomae onu drugu koje su nam sauvale islamsko vjersko uenje u njegovom izvornom obliku. Ovo je istina za Kur'an, isto koliko i za Hadis, koji obuhvata sjeanja Muhamedovih a. s. sljedbenika na ono to je on rekao, radio ili preutno odobrio da se ini me u njegovim vjernicima. Podsjetiemo, uzgred, da je Muhamed a. s., kao uitelj islama, imao ogroman uspjeh. U desetoj godini po hidri on se mogao uputiti u Meku sa masom hodoasnika (Arefat) koja masa se cijeni na oko stotinu etrdeset hiljada osoba (iako te godine mnogo muslimana nije ilo u Meku). Biografi 46
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com pripovjedaa Hadisa navode da broj Poslanikovih drugova, koji navode bar jedan hadis o Poslaniku, iznosi vie od sto hiljada. Bilo je, me u njima, sigurno, ponavljanja istih zgoda; ali mnogostrukost obavjetenja o istim sluajevima samo e doprinijeti autentinosti onoga to se pria, ne raunajui ponavljanja. Posjedujemo jedva dvije hiljade hadisa o Poslaniku islama, hadisa koji se tiu najrazliitijih aspekata ivota, kao i uputstava namijenjenih njegovim vjernicima o stvarima koje se odnose jednako na duhovni kao i materijalni ivot.
47
Glava III KONCEPCIJA IVOTA

ivotna sposobnost jednog drutva, jednog naroda, jedne civilizacije, zavisi u velikoj mjeri od filozofije koju to drutvo, taj narod, primjenjuje u ivotu i od naina na koji je primjenjuje. U primitivnom drutvu, animalni ovjek e misliti samo na sebe i svoje bliske ro ake. Ali u svakom dobu istorije, koje je ovjeku poznato, susreu se ljudske grupacije koje se razlikuju od drugih. Poznati su ve tragovi dvadesetak civilizacija, i mogue je da se sada nalazimo pred otkriem jedne nove. S druge strane, civilizacija jedne izvjesne grupacije ne znai da se ostatak ovjeanstva nalazi u primitivnom stanju divljatva. Tu se radi, u najboljem sluaju, o jednoj relativnoj prednosti u odnosu na druge grupacije, koje su, zavisno od svog stupnja, raspore ene na ljestvici civilizacije. U vrijeme Feniana, na primjer, druge zemlje su bile priblino jednako civilizirane, i nedostajala im je samo prilika, podruje djelovanja. U arapsko-islamskoj epohi, Grci, Rimljani, Kinezi, Indijci i drugi, posjedovali su sve osobine civiliziranih naroda, ali ne u tolikoj mjeri da se smatraju nosiocem tadanje civilizacije. Tako er u dananje doba, iako Sjedinjene Drave i Sovjetski Savez predvode u nuklearnoj moi, Englezi, Francuzi, Nijemci ne zaostaju mnogo iza njih: ipak, i u drugoj polovini dvadesetog vijeka, postoji itava jedna skala civilizovanosti koja se postepeno sputa do stanja divljatva, pa ak moda i do izdvojenih ljudoderskih plemena. Postavlja se pitanje: zato je napredak jednih brz, a drugih spor? Zato je u vrijeme kada je Grka imala najbolju civilizaciju Zapadna Evropa bila barbarska? Zato je Rusija barbarska u doba 48
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com arapske raskoi? Zato je to tako u svim zemljama i u svim vremenima? Radi li se iskljuivo i jednostavno o sluajnosti, o prilikama, ili o djelovanju izrazitih i plemenitih pojedinaca koji se ra aju u jednoj, a nedostaju u drugoj grupaciji? Postoje svakako i druga mogua objanjenja, sloenija, koja zavise od niza istovremenih razloga, i koja prouzrokuju uspjeh jednih, a neuspjeh ili ak unitenje drugih. Postoji jo jedno pitanje u uskoj vezi sa prethodnim: zato jedan narod, poslije naglog uspona pada u relativno bijedno, ako ne i skoro barbarsko stanje? Namjeravamo prouiti to pitanje u vezi sa stanjem savremenog islama da bi, ako je mogue, ukazali na anse njegovog prevazilaenja. Po miljenju Ibn Halduna, bioloki zakon bi bio glavni uzrok pada civilizacije. Na kraju odre ene generacije, rasa se istroi, i da bi se obnovila, potrebna je promjena, barem upravljaa. Ta teorija, koja se bazira na rasi, moe uzbuditi etnike civilizacije i religije koje ne prihvataju nove pristalice. S tog stanovita, islam moe izbjei proces dekadencije; on ima pristae u svim rasama, i nastavlja da napreduje, manje ili vie, svuda u svijetu. ta vie, islam je, po optem priznanju, uspio da zbrie, gotovo potpuno, rasne predrasude unutar svoje zajednice, to mu dozvoljava da i u vo enju njega samog prihvati bez oklijevanja bilo koju rasu. Sistematska emancipacija robova, koju nalae Kur'an, daje nam o tome jasan primjer: poznate su u islamskoj istoriji generacije kraljeva, koje potjeu od tek oslobo enih robova. ivot ili smrt jedne civilizacije moe isto tako zavisiti od karaktera njenog osnovnog uenja. Ako ono poziva svoje pripadnike da se odreknu svijeta, duhovnost e uiniti sigurno ogroman napredak, ali drugi (fiziki) elementi ovjeka, njegovo tijelo, njegove intelektualne sposobnosti, itd. nee izvriti nikada svoje prirodne funkcije i propae prije nego to se razviju. Ako civilizacija stavlja akcenat jedino na materijalni aspekat, ovjek e uiniti napredak u izvjesnim domenima, na tetu drugih sektora, a civilizacija e se moda ak pretvoriti u bumerang i prouzrokovati svoju sopstvenu smrt. Materijalizam najee prouzrokuje egoizam, nedostatak 49
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com potovanja za prava drugih. On stvara neprijatelje koji samo ekaju svoju ansu; rezultat je me usobno satiranje. Poznata je pria o dva razbojnika koji su bili zaplijenili neko blago: jedan od njih se vratio u grad da kupi hranu, a drugi je sakupljao drva da naini ognjite, ali svaki potajno odlui da se oslobodi drugoga, da bi sam koristio svo ukra eno blago; onaj koji je iao na pijacu, zatrovao je hranu, njegov drug napravi zasjedu i na povratku ga ubi; ali kada je on probao hranu, nije mnogo kasnio da mu se pridrui na onome svijetu. Jo jedan nedostatak moe uplivisati na civilizaciju: ako ona uopte ne posjeduje sposobnost za razvoj i prilago avanje prilikama, njeno uenje, ma kako savreno bilo u jednom istorijskom kontekstu, nee biti tako i u drugom, i teko onima koji su tu zarobljenici! Evo jednog usputnog primjera: u doba kada nije bilo elektrinog osvjetljenja, ponuditi svijeu sigurno je bilo djelo pobonosti u bogomolji gdje se molitva obavlja nou. Nema razloga da se ne vjeruje da jedan takav akt pobonosti, uinjen od strane jednog pokajnika, moe da brie grijeh uinjen prema Bogu ili prema ovjeku. Ali, u nae vrijeme jo uvijek nastavljati sa paljenjem jedne male svijee na mjestu koje je bljetavo osvjetljeno elekrinim sijalicama, nije li to suvino razbacivanje? Prouimo sada islam u vezi sa ovim razliitim zahtjevima. ISLAMSKA IDEOLOGIJA Poznato je da je deviza islamaa dobrobit na ovom svijetu i dobrobit u vjenosti (kur'anska formula). Ova deviza vrlo jasno odbacuje ekstremne i oprene koncepcije ultra-spiritualista (koji ele potpuno odbaciti svijet) i ultra-materijalista. Ovu formulu moe primijeniti ogromna veina ovjeanstva, koja nastoji istovremeno razvijati i tijelo i duh, stvarajui jednu skladnu ravnoteu, potpuno ljudsku. Islam je insistirao ne samo na ta dva vida egzistencije, nego i na njihovom uzajamnom dopunjavanju, tako da jedan ne bude rtvovan u korist drugoga. Kada on nalae duhovne zadatke i nain ivota, on ukazuje i na materijalne prednosti; kada hvali jedno djelo zemaljske vrijednosti, on pokazuje kako to djelo moe isto tako biti 50
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com izvor duhovnog razvoja. Nekoliko primjera: Cilj duhovnog naina ivota je da nas priblii vrhovnom Biu, naem Stvaraocu i Gospodaru, i da dobijemo Njegovu naklonost. Pokuava se obojiti u boju Boga, kako to kae Kur'an, gledati Njegovim oima, govoriti Njegovim ustima, ukratko, ponaati se potpuno po Njegovoj volji, dok Mu se ne pokori, koliko god to doputa ljudska slabost. Dakle, uzmimo za primjer pitanje posta. Vjernik treba gladovati u vrijeme koje je propisano Kur'anom; to je Boansko pravilo. Pokoravati se odredbi Gospodarevoj je ve djelo pobonosti, ali ispostavlja se da post nosi u sebi, za ovjeka, dvostruku prednost, duhovnu i materijalnu; iscrpljujui tijelo, za izvjesno vrijeme, jaa se duh, osloba a se zemaljskih elja; ovjek tada u izvjesnoj mjeri lii na duhovna bia koja ne jedu. On bolje primjeuje svoju sopstvenu nemo, on misli na Gospodara i sve to to je On uinio za njega - i to su samo duhovni aspekti. Sa fizike take gledita, post nije nita manje vrijedan; kiselina koju iz1uuju lijezde zbog gladi i edi, ubija mnoge stomane mikrobe; post razvija, kod ovjeka, sposobnost da podnosi liavanja u vrijeme krize, a da uz to obavlja svoje redovne dunosti. Ako se posti iz fizikih razloga, to nema nikakve duhovne vrijednosti, ali ako se posti u Boije zadovoljstvo, fizike prednosti nisu nikako izgubljene. Ne ulazei u detaljno ispitivanje, moemo naglasiti da svi drugi oblici praktikovanja islama imaju tako er dvostruki znaaj, duhovni i zemaljski. Tako je i kod namaza pojedinanog ili skupnog, skruenosti pri hodoau Bejtullaha, kod davanja u korist siromanih i kod drugih duhovnih i vjerskih djela, uinjenih izvan obaveznog minimuma. Drugim rijeima, djelo uinjeno jedino u ime Boga ima uvijek dvostruku vrijednost: ono donosi duhovnu korist, a da ne bude izgubljeno nita od materijalne koristi. Sa druge strane, neto uinjeno u materijalne svrhe moe postii svoj cilj, ali duhovna korist ostaje potpuno izgubljena. Sjetimo se uvene Muhamedove a. s. izreke: Uistinu, vrijednost ljudskog postupka je prije svega u namjerama i pobudama. Ali ta je sa djelima isto zemaljskim, kao to su porez ili ratna obaveza? Plaa se porez dravi, ali u islamu ta drutvena obaveza je jedan od pet temelja vjere jednako vaan kao i 51
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com vjerovanje, namaz, post i hodoae. Islam ujedinjuje u jedno duhovno i zemaljsko. Plaajui porez, vjernik ne vri prvenstveno jedan zadatak ili obavezu; on trai prije svega Boiju naklonost. Kada je to osjeanje obaveze plaanja poreza prihvaeno kao jedna sveta stvar, kao dunost prema Bogu kome nita nije sakriveno i koji je, tavie, u mogunosti da nas digne iz mrtvih i trai da Mu poloimo raun, lahko je shvatiti koliko panje i savjesnosti vjernik moe pridavati izvravanju te dunosti. Tako er, rat je zabranjen u islamu, izuzev borbe na Boijem putu, to jest one od koje vojnik ne oekuje nikakvu materijalnu korist; u tom sluaju borac je sposobniji, da usred jedne borbe na ivot i smrt, ostane ovjean. Produhovljavajui zemaljske dunosti, islami tei da uvrsti duhovne vrijednosti ovjeka koji tada ne slijedi vie samo interes jednog materijalnog cilja, nego jedino tei Boijem zadovoljstvu. Veliki mistiar Gazali nije ni u kom sluaju pretjerao kada je rekao da, ako neko posti i moli se zbog pokazivanja, da je to irk (politeizam), jer on oboava sebe, a ne Boga. Mogu se, isto tako, ispunjavati svoje brane dunosti, a da to ne bude prvenstveno iz uivanja, nego iz elje da se ispuni jedno djelo koje Bog trai, jedno pravo supruge, jedna istinska dunost mua, i to je tada pobonost, i taj akt pobonosti zasluuje naklonost i nagradu Boiju. Potvrda ove sveobuhvatne koncepcije ivota je injenica da Kur'an vrlo esto upotrebljava dvostruku formulu: vjerujte i inite dobra djela; puko bavljenje vjerom, bez primjene i prakse, nema mnogo vrijednosti. Vrenje dobrih djela bez vjerovanja u Boga je, sa stanovita drutva, sigurno poeljnije od vrenja zla, ali, u duhovnom pogledu, jedno dobro djelo bez vjerovanja ne moe donijeti spas na onome svijetu. Ako je vanost djela takva, onda je isto tako vano da razlikujemo dobro od zla. Kakav e tu biti kriterij? Na prvom mjestu to je zakon koji je Bog objavio, ali, u krajnjem sluaju, i savjest pojedinca moe biti arbitar. Suoeni sa nekim problemom, moemo se neposredno obratiti na islamski zakon, ako smo za to sposobni, ili uz pomo upuenih ili strunjaka, ako je to potrebno. Ali, pravnik moe dati odgovor samo na osnovu injenica koje su mu iznesene; ako su mu sakrivene neke materijalne injenice, nepravda koja 52
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com nastaje kao posljedica toga ne moe biti pripisana zakonu. Sjetimo se divnog kratkog Poslanikovog govora o tome, kako je rekao: Narode, u tubama koje dolaze preda me ja odluujem samo na bazi injenica koje su mi date: ako zbog netanog ili nepotpunog obavjetenja neto dodijelim u korist onoga koji nema pravo na to, neka taj zna da sam mu dodijelio vatru pakla. Jedno islamsko pravno naelo divno saima to uenje: Upitaj svoju savjest, ak i ako su ti pravnici dali za pravo. Misliti samo na sebe, to nije ljudski, to je ivotinjski; misliti i na potrebe drugih, nakon to mo zadovoljili svoje sopstvene potrebe, to je normalno, to je dozvoljeno; ali Kur'an pohvaljuje one me u ljudima koji daju prednost drugima, ak i ako su i sami potrebni (Kuran, 59:9). Oigledno, to je samo preporuka, a ne i obaveza prosjenog ovjeka: ako se to ne ini, nee biti smatran krivcem, grijenikom. U isti red preporuka spada i uvena Poslanikova izreka: Najbolji me u ljudima je onaj koji ini dobro drugima. Moe se smatrati karakteristikom islama ovaj poziv Kur'ana: ... a o dobroinstvima tvog Gospodara pripovjedaj. Boiji Poslanik to objanjava na jedan vrlo ekspresivan nain: Bog voli vidjeti na Svom robu uinak Svoga dobroinstva. Ciljao je na jednog od svojih prijatelja, koji je, iako bogat, doao njemu u veoma bijednom stanju. Na pitanje Poslanika, ovjek je odgovorio da on to ne ini iz krtosti, nego iz pobonosti, jer voli vie siromasima nego sebi. Muhamed a. s. mu je na to stavio primjedbu da davanje ima granicu koja ne treba prelaziti mjeru. Kur'an (28:77) nalae: I ne zaboravi tvoj udio na ovome svijetu (nemoj zanemariti svoje sopstvene poslove). Islam ne dozvoljava da ovjek prestane raditi i postane parazit: naprotiv, on treba upotrijebiti sve svoje sposobnosti da bi iskoristio to to je Bog stvorio, i treba zara ivati toliko koliko je mogue: ono to prelazi nae sopstvene potrebe, treba ii u korist onih kojima nedostaje neophodno. Poslanik je rekao bez uzdravanja: Bolje je da vae blinje ostavite u blagostanju, nego da oni i budu primorani da mole pomo drugih. Nalaui svakodnevnu dunost duhovnog ivota, islam ne trai ni u kom sluaju umrtvljenje ni dobrovoljnu bijedu, nego, naprotiv, Kur'an osu uje ovo posljednje, 53
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com govorei: Reci: Ko je zabranio Boije ukrase - koje je On stvorio za Svoje robove - kao i lijepu hranu? Reci: To e biti na Sudnjem danu naroito za une koji vjeruju na ovom svijetu. Tako mi izlaemo znakove ljudima koji znaju (7:32) Ima stvari dozvoljenih po Boanskom zakonu; uskraivati ih sebi nije uvijek poboan akt, kao to je to suzdravanje od stvari zabranjenih po tom zakonu. VJEROVANJE U BOGA D. . Izgleda da je ovjek oduvijek elio da upozna svog Stvaraoca i da Mu se pokori. Najvei religiozni predstavnici svake epohe, svake civilizacije, utvrdili su izvjesna pravila koja ljude vode u tom smjeru: primitivni su oboavali manifestacije moi i dobroinstva Boga, nadajui se da e Mu tako uiniti zadovoljstvo. Neki narodi su vjerovali u dva posebna boga, jednog dobrog i drugog zlog, zanemarujui logine posijedice te razlike, koja prouzrokuje rat me u bogovima. Drugi su bili uz boanstvo misterija, koje je pokrivalo nekada linost Boga; drugi opet, osjeajui potrebu za simbolima, formulama i pokretima, ispunie njima svoju religiju, tako da se ona jedva razlikovala od idolatrije ili politeizma. I ovdje islam ima svoje posebno obiljeje - vjeru u apsolutno jedinstvo Boga; on je propisao jedan nain molitve i oboavanja koji ne dozvoljava ni slike ni simbole (koji se smatraju tragovima primitivizma i idolatrije). Bog je ne samo transcendentalan i nematerijalan, van svakog fizikog poimanja, nego je On tako er svugdje prisutan i svemogu. Odnosi izme u ovjeka i njegovog Stvaraoca su direktni i lini, bez potrebe za posrednikom. I najsvetije osobe, kao to su pejgamberi, samo su vodii, poslanici. Na pojedincu je da uini izbor: on je odgovoran direktno pred Bogom. Vidjee se kako islam u tom smislu zahtijeva da se razvija linost pojedinaca. Njemu je blisko shvatanje da je ovjek slab i da predstavlja poprite borbe izme u dobra i zla. Ali po islamu, ne postoji prvobitni grijeh. To bi bilo nepravedno. Ako je Adem zgrijeio, to ne moe povui za sobom odgovornost ljudi koji su doli poslije njega, jer je svaki ovjek odgovoran samo za svoja djela. 54
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com ovjek zbog svoje slabosti moe uiniti grijeh prema Bogu ili prema drugim stvorenjima. Svaka greka ima, u pravilu, odgovarajuu kaznu, ali islam, zna i za mogunost opratanja. Sainjavaju je kajanje i popravljanje. teta uinjena ljudima treba biti nakna ena koliko je to mogue; rtva moe oprostiti, bez naknade ili uz popravljanje dotine stvari (ili njene vrijednosti) ili na neki drugi nain. to se tie grijeha prema Bogu, ovjek moe zasluiti oslobo enje iskrenim kajanjem ili dobivanjem oprotaja od strane Boga. Ali, islam ne prihvata da Bog treba da kanjava nedunog da bi dao oprotaj krivim pokajnicima, jer bi to pretpostavljalo nepravdu. DRUTVO Razvijajui kod ljudi osjeaj linosti, islam isto tako zahtijeva da se oni osjeaju kao lanovi zajednice kojoj pripadaju. To se vidi u svim njegovim propisima, vjerskim kao i svjetovnim. Vrenje salata je uglavnom kolektivno. Hodoee je jo oitiji primjer, jer se vjernici, koji putuju sa svih strana svijeta, susreu na jednom istom mjestu. Kolektivni aspekt posta se oituje u injenici da se on odrava istovremeno za vjernike itavog svijeta. Potreba za jednim halifom, obaveza pladanja poreza - zekata, namijenjenog za zajednike potrebe, itd. sve to upuuje na jedan isti zajedniki cilj. Razumije se da u kolektivnoj solidarnosti postoji jedna sila koju ti isti ljudi pojedinano nemaju. Iz razloga poznatih samo Njemu, Bog je razliito obdario pojedince: dvoje djece istog para, dva uenika istog razreda, nemaju uvijek iste kvalitete ili sposobnosti. Sva zemljita nisu isto plodna. Klime se tako er razlikuju. Dva stabla iste vrste ne ra aju isto po koliini i kvalitetu. Svako bie, svaki dio jednog bia ima svoje osobitosti. Izvlaei zakljuak iz te prirodne injenice, islam potvr uje istovremeno izvornu jednakost sviju, i individualnu razliitost: svi su stvorenja istog Gospodara, a za dobivanje Boije naklonosti nije odluna materijalna superiornost. Jedini kriterij veliine pojedinaca je pobonost. Konano, ivot na ovom svijetu je 55
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com prolazan i trcba da postoji razlika u ponaanju izme u ovjeka i ivotinje. NACIONALNOST Islam odbija da u ro enju (porijeklu) vidi osnovu za solidarnost me u ljudima. Odanost rodbini i rodnom kraju je prirodna, ali interesi same ljudske rase iziskuju trpeljivost prema drugim grupacijama. Nejednaka podjela prirodnih bogatstava na zemlji ini svijet me uzavisnim. Neminovno proizilazi da treba slijediti geslo ivjeti i pustiti druge da ive, inae bi beskonane krvne osvete zavrile unitenjem i jednih i drugih. Nacionalnost osnovana na jeziku, rasi, boji koe ili mjestu ro enja je odvie primitivna; ima tu neto fatalnosti, od bezizlaznosti, neto gdje ovjek nema nikakvog izbora. Islamska nacija je progresivna i zasniva se jedino na izboru pojedinaca, jer nudi jedinstvo za sve one koji vjeruju u zajedniku ideologiju, bez obzira na rasu, jezik ili mjesto obitavanja. Budui da se potinjavanje ili pokoravanje drugih iskljuuje, asimilacija ostaje jedini pravilan put, a koji bi bio drugi nain istinske asimilacije od vjerovanja u jednu ideologiju? No islamska ideologija je vanredno jasna u toj asimilaciji. Ne samo da ona ostvaruje sintezu izme u tjelesnih i duhovnih potreba nego ona, gotovo jedina me u velikim religijama, dozvoljava toleranciju. Islam objanjava da Bog alje neprestano svoje glasnike, u raznim vremenskim epohama i razliitim narodima (to znai samo snagu obnavljanja, oivljavanja i ovrivanja Boanske objave, vjene, ponavljane toliko puta, od strane tolikih poslanika). Islam zabranjuje svaku prisilu u izgra ivanju vjerovanja; i, ma kako to nevjerojatno izgledalo, on se obavezuje - kao vjerskom dunosti - na davanje autonomije nemuslimanima, u srcu same islamske drave. Kur'an, Hadis i svakidanja praksa ele da ti nemuslimani svoja lina prava ostvaruju u svojim vlastitim sudovima i od svojih sudaca bez ikakvog mijeanja muslimanskih vlasti, i to kako u pitanjima vjere tako i u drutvenom pogledu.
56
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com EKONOMSKI IVOT Vanost ekonomskih pitanja je toliko oevidna. Kur'an ne pretjeruje kada kae da su materijalna dobra uslov opstanka ovjeanstva. Ako bi svako samo mislio na sebe, drutvo bi bilo sve vie i vie u opasnosti; po jednostavnoj logici, u njemu bi bilo uvijek vrlo malo bogatih i mnogo siromanih, i u asu borbe za opstanak, velika veina (gladnih i bijednika) zavrila bi unitenjem manjine (bogatih). Mogu se podnositi mnoga odricanja, ali ne ona koja se tiu ishrane. Islamski stav po tom pitanju vrlo dobro je poznat: stalna preraspodjela i promet nacionalnog bogatstva. Tako, siromani su oslobo eni poreza, dok su bogati duni da ga daju u korist siromanih; postoje zakoni koji trae pravednu podjelu nasljedstva, koji zabranjuju gomilanje blaga u rukama malog broja, i koji propisuju potronju dohotka drave, zakoni koji imaju za zadatak dobrotvornu raspodjelu tih prihoda, gdje siromasi dolaze na elo korisnika. Kada je ovo naelo postavljeno, islam dozvoljava razliita sredstva i metode prema odgovarajuim podrujima, epohama i prilikama, da bi se postigao cilj. Moe se dozvoliti nadmetanje privatnih preduzea, pod uslovom da se ovo ne izopai u eksploataciju i satiranje ekonomski slabih; mogu se isto tako dopustiti i zajedniki planovi, kad oni postanu neophodni usljed prilika ili ekonomskog i demografskog razvoja. U svakom sluaju treba se uvati rasipanja dobara i energije i izabrati sredstva koja najbolje odgovaraju trenutnim potrebama. SLOBODA VOLJE I SUDBINA Ovo nas vodi filozofskom pitanju slobode volje. Ta vjena dilema nee nikada biti rijeena tako da zadovolji logiku, jer ako ovjek ima slobodu izbora svih svojih postupaka, Boanska svemo bi tu bila okrnjena; obrnuto, ako je Bog predoredio, zato bi ovjek bio odgovoran za svoja djela? Boiji poslanik je savjetovao svoje vjernike da se ne bave diskusijama na tu temu koja je navela na 57
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com stranputicu one prije vas. On je razdvojio dva pitanja: Boanske svemoi i ljudske odgovornosti. Ljubav nema logike, a musliman koji voli svog Stvaraoca nee prihvatiti da Bog ima nedostatke. Bog je ne samo moan i razuman, nego isto tako pravedan i milostiv do najveeg stupnja. Razdvajajui Boanske poslove od pitanja ljudskog zemaljskog bitisanja, islam svojim vjernicima naglaava nunost djelovanja; a kako e Boanska volja ostati tajna za ovjeka, zadatak je ovjeka da nikada ne gubi nadu i da radi i bori se dok cilj ne bude ostvaren ili postane neostvariv. Tek u trenutku - kada je sve uinjeno za uspjeh - posreduje islamsko shvaanje sudbine, da smiri i utjei ovjeka: to je volja Boija! A uspjeh ili neuspjeh na ovom svijetu nema vanosti za vjeni spas, gdje Bog sudi prema namjeri i nastojanju, a ne prema ostvarenjima i uspjesima. U Kur'anu (53: 36-42) Bog nas upoznaje sa poslanicima koji su dolazili: ... Zar nije obavijeten o onom to se nalazi u Musaovim stranicama, i u Ibrahimovim, koji je ispunio to mu je nare eno da niko nee snositi posljedice grijeha drugih osoba, i da e ovjek imati samo ono to je zasluio, i da e se njegov trud uskoro vidjeti, i da e biti za to nagra en najpravednijom nagradom, i da e se tvom Gospodaru sve vratiti .... Razumije se da, ako ovjek nee da se smatra odgovornim za svoja nedjela i grijehe pred Boanskom Svemoi, on ne treba ni zahtijevati nagradu za svoje milosrdno ponaanje. Ukratko, poto islam potpuno razdvaja navedena dva pitanja, nije mu teko da istovremeno prizna potrebe ovjeka (napor, osjeaj odgovornosti) i prava Boga sa svim Njegovim osobinama, ukljuujui i mo predodre enja. Boije predodre enje ima u islamu, jedan drugi, ne manje vaan aspekt: Bog je taj koji odre uje da li je neko ovjekovo djelo dobro ili loe. Bog je izvor svakog zakona. Ono na to treba paziti u svakom naem postupku, to je Boanski propis, to je propis koji nam On saoptava preko Svojih izabranih poslanika, od kojih je Muhamed a. s. ne samo posljednji, nego i onaj ije se uenje potpuno ouvalo. Ne postoje originali starijih Boijih objava. Oni su zagubljeni u kobnim borbama i bratoubilakim progonima. Kur'an je ne samo iznimka, nego on predstavlja posljednju Boansku poruku, najnovije zakonodavstvo, koje derogira, kao to se zna, stare odredbe 58
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com istog Zakonodavca. Zavrimo sa jednom drugom karakteristikom islamskog ivota: u dunost muslimana spada ne samo to da slijedi Boanski zakon u svome svakidanjem ivotu, u linom kao i u drutvenom ivotu, u ovozemaljskim kao i u duhovnim stvarima, nego i da prema svojim sposobnostima i mogunostima - doprinosi irenju ove ideologije, bazirane na Boanskoj Objavi i namijenjene spasu i blagostanju itavog ovjeanstva. Vidjeemo kako ova cjelina utie na cjelokupni ivot materijalni kao i duhovni - ovjeka, koji na kraju krajeva ovdje na Zemlji samo treba da se pripremi za Onaj svijet.
59
Glava IV OVJEK I NJEGOVA VJEROVANJA

ovjekova vjerovanja su vrlo razliita: s jedne strane, u njih ulazi istina i sve on to je u vezi sa njom, sa druge strane sujevjerje i druge zablude. Na vjerovanje me u ostalim faktorima mogu da utiu ivotno doba i iskustvo. Ali ima vjerovanja koja su zajednika itavim grupama. U tom pogledu najvanije je pitanje koje ovjek postavlja o samome sebi: odakle je doao? Kuda ide? Ko ga je stvorio? Kakav je razlog njegova stvaranja?, i tako dalje. Metafizika pokuava da odgovori na ta muna pitanja. Ukratko reeno, u tome lei bit viere. Istina, vjerovanja su lina stvar, ali istorija ljudskog roda poznaje mnoge akte bratoubilakog nasilja i zvjerstva zbog tih vjerovanja, nasilja kakvih bi se stidjele i same ivotinje. Osnovni islamski princip o tom pitanju sadran je u slijedeem kura'nskom ajetu (2/256): U vjeri nema prisiljavanja - pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u ejtana, a vjeruje u Allaha - dri se za najvru vezu, koja se nee prekinuti. - A Allah sve uje i zna. U tome se sastoji samilost, ak rtva, da se drugi vode i da se vodi borba za razbijanje zabluda drugih ljudi, bez prisiljavanja u ma kom obliku. Eto takav je stav islama. Ljudsko znanje i inteligencija podloni su procesu stalnog razvoja. Medicinska ili matematska znanja jednog Galena ili Euklida danas su jedva dovoljna da se poloi velika matura; studenti univerziteta moraju znati mnogo vie. U domenu religijskih dogmi, primitivni ovjek bio je moda ak nesposoban da apstraktno zamisli Boga, ije oboavanje ne bi zahtijevalo ni simbole ni materijalno predstavljanje. ak njegov jezik bio je nesposoban da izrazi uzviene ideje, a da ne 60
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com bude prisiljen da upotrijebi termine koji ne odgovaraju apstraktnim pojmovima. Islam stavlja naroito jak naglasak na injenicu da je ovjek sastavljen od dva elementa, od tijela i duha, i da ne smije zanemariti jedan od elemenata u korist drugog. Posvetiti se jedino duhovnim potrebama znailo bi teiti da postanemo meleki (a Bog je ve stvorio meleke). Posvetiti se iskljuivo zadovoljavanju tjelesnih potreba znailo bi da smo se spustili na nivo ivotinje, biljke, ako ne na nivo avola (a Bog je stvorio druga bia koja imaju tu funkciju). Cilj stvaranja ovjeka sa njegovom dvostrukom prirodom, materijalnom i duhovnom, nee biti dostignut ako ovjek ne zadri harmoninu ravnoteu izme u potreba svoga tijela i potreba svoga duha. Jednom prilikom na pitanje ta je to vjera? Muhamed a. s. je odgovorio: Da vjeruje u jednoga Boga, u Njegove meleke, u Njegove objavljene knjige, u Njegove poslanike, u Posljednji dan (dan oivljenja i su enja) i u Boije odre enje dobra i zla. Istovremeno je Muhamed a. s. objasnio ta to znai praktino pokoravanje Bogu - o emu emo govoriti u dva slijedea poglavlja. BOG D. . Muslimani nemaju nita zajedniko sa ateistima, politeistima i onima koji Bogu pridruuju druge bogove. Arapska rije za jedinog Boga je Allah, koja nema ni enski rod ni mnoinu. Najobiniji ovjek, ak najprimitivniji i nepismen, zna da ne moe stvoriti samoga sebe, da je potrebno da postoji Tvorac svih nas, itavog svijeta. Ateizam ne zadovoljava tu logiku potrebu. Vjera u vie bogova povlai za sobom slijedei zakljuak: podjelu vlasti izme u raznih bogova, ak rat izme u njih. Lahko moemo zapaziti da je sve to se nalazi na svijetu me usoobno ovisno. Na primjer, ovjeku je potrebna pomo biljaka, metala, ivotinja i ak zvijezda, isto kao to je svakome od njih potrebna pomo drugih na ovaj ili onaj nain. Podjela boanske moi tako postaje neizvodiva. 61
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com U svojoj opravdanoj brizi da ne pripiu zlo Bogu, izvjesni mislioci su poeljeli da imaju dva boga, jednoga za Dobro, a drugoga za Zlo. Ali postavlja se pitanje da li ta dva boga djeluju u dogovoru ili izme u njih dolazi do sukoba? U prvom sluaju boansko dvojstvo postaje suvino, ako bog Dobra odobrava boga Zla, on postaje njegov sauesnik pa dvojstvo upropatava njegov vlastiti cilj. U drugom sluaju, moe se pretpostaviti da e bog Zla ee biti pobjednik i da e nadvladati boga dobra. Zar se dakle moe vjerovati u boga koji bi bio slabi, pobije eni? Osim toga, zlo je relativna stvar; neto to je zlo u odnosu na jednoga, postaje dobro u odnosu na drugoga, a poto apsolutno zlo ne postoji ne moe se zlo pripisivati Bogu. Samo monoteizam, ist i bez primjese, moe zadovoljiti razum. Bog je jedan, ali moe da postupa na sve naine. Odatle mnogostrukost njegovih atributa. Bog je ne samo stvoritelj, nego i gospodar sviju: On vlada nebesima i Zemljom; nita se ne kree bez Njegova znanja i Njegove dozvole. Boiji poslan:ik Muhamed a. s. kae da Bog ima devedeset devet najljepih imena koja odgovaraju za njegovih devedeset devet atributa. On je Stvoritelj, Izvor ivota sviju, Mudar, Pravedan, Milosrdan, svuda prisutan, Svemogui, Sveznajui, odre uje sve. Njemu pripada ivot, smrt, ponovno oivljenje svih bia, i tako dalje. Iz toga slijedi da razliite osobe razliito poimaju Boga; jedan fiolzof ne zamilja ga na isti nain kao obian ovjek. Boiji poslanik Muhamed a. s. divio se aru vjere jednostavnih ljudi i esto navodio primjer vjere starih ena, nerazorive i pune iskrenog uvjerenja. Vrlo je dobro poznata lijepa priica o slonu i grupi slijepaca; oni nikada nisu bili uli nita o slonu. Kada je on jednoga dana doao u niihovo selo, svaki od njih priao je neobinoj ivotinji. Jedan je uspio da stavi svoju ruku na surlu slona, drugi je dodirnuo uho, trei nogu, etvrti rep i tako dalje. Kasnije su oni izmijenili utiske i svaki je opisao slona na svoj nain i prema vlastitom doivljaju, tako da je slon izgledao kao povijen stub (surla), kao krilo (uho), kao glaani kamen (kljove), u obliku tankog valjka (rep)... Svako je bio u pravu, ali niko nije znao itavu istinu koja se nalazila van njihove sposobnosti zapaanja. Ako slijepce iz ove prie zamijenimo sa 62
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com traiteljima nevidljivog Boga, lahko emo sebi predstaviti relativnost istine pojedinanih ljudskih iskustava. Jedan mistiar iz prvih dana islama primijetio je: Postoji istina o Bogu koju poznaje ovjek sa ulice, postoji druga koju poznaju upueni, trea koju posjeduju nadahnuti Boiji poslanici, i napokon istina koju poznaje sam Bog. U izlaganju koje smo gore naveli, a pripisuje se Boijem poslaniku Muhamedu a. s., ima dosta elastinosti kako bi se zadovoljile potrebe raznih kategorija ljudi, obrazovanih kao i priprostih, inteligentnih kao i manje nadarenih umom, pjesnika, umjetnika, pravnika, teologa i svih ostalih. Stanovite i ugao gledanja mogu da variraju prema svakom pojedincu, ali objekat gledanja ostaje neizmijenjen. Ueni muslimani su izgradili svoj itav sistem na pravnoj bazi, gdje se prava i dunosti me usobno dopunjuju. Mi posjedujemo organe i sposobnosti koje nam je Bog podario, a svaki dar zahtijeva posebnu obavezu. Oboavati Boga, biti Mu zahvalan, biti Mu posluan, izbjegavati sve to ne odgovara Njegovom univerzalnom Biu, sve to predstavlja dunost svakog pojedinca, za to e svako pojedinano i lino biti odgovoran. MELEKI Bog je nevidljiv i nalazi se s one strane svake fizike percepcije. Bilo je dakle potrebno da se stvore sredstva dodira izme u Boga i ovjeka. Bez toga, ovjeku ne bi bilo mogue da slua Boansku volju. Bog je stvorio ne samo nae tijelo, nego i nae sposobnosti, koje su tako razliite i koje toliko mogu da se razvijaju. On nam daje intuiciju, moralnu svijest kao i ostala sredstva pomou kojih se odravamo na pravome putu. Ljudski duh sposoban je za dvije vrste inspiracije, za dobru i za lou inspiraciju. Iz sredine obinog svijeta, dobri ljudi su sposobni da katkada prime loe inspiracije (iskuenja), kao to su loi ljudi u mogunosti da dobiju dobra nadahnua. Nadahnua ovjek moe dobiti i s drugih strana osim od Boga, kao to na primjer loi podsticaji dolaze od sotone. Bojom milou data je mo naem razumu da razlikuje ono to je uzvieno i dostojno da bude primijenjeno, od onoga to je avolsko i 63
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com to treba izbjegavati. Postoji vie naina da se uspostavi dodir ili veza izme u ovjeka i Boga. Najbolji nain bi bio inkarnacija (utjelovljenje); ali ovaj nain ima svoje loe strane pa ga je islam odbacio: za transcendentnog Boga bilo bi suvie degradirajue da postane ovjek, da jede, pije, da bude muen od strane Svojih vlastitih stvorova i ak da bude ubijen. Ma kako na svome putu ka Bogu mogao da Mu se priblii, ovjek i na najveem usponu ostaje ovjek i jo je vrlo daleko od Boga. ovjek moe da uniti svoje Ja, kao to to kau mistici, i da potpuno izbrie svoju individualnost u nastojanju da djeluje po Boijoj volji; ali uprkos tome - to ponavljamo - ovjek uvijek ostaje ovjek i podloan svojim slabostima, dok je Bog iznad svih tih nedostataka. Me u drugim sredstvima povezanosti izme u ovjeka i Boga koja se nalaze na raspolaganju ovjeku, najslabije sredstvo je moda san. Prema Boijem poslaniku Muhamedu a. s., dobri snovi predstavljaju Boije nadahnue i vode ovjeka u dobrom pravcu. Jedno drugo sredstvo je ilka (bukvalno: ono to se baca prema nekom drugom), neka vrsta auto-sugestije, intuicije, predosjeaj kod donoenja odluka u sluaju bezizlazne situacije, nerjeivih problema ili nekih tekih prilika. Postoji tako er ilham, to moemo prevesti kao Boanska inspiracija. Nadahnjuje se srce (duh) ovjeka ija je dua dovoljno razvijena u vrlinama pravde, samilosti, nesebinosti, dobronamjernosti prema drugima. Veliki ljudi svih vremena i svih zemalja bili su nadareni tim vrlinama. Kada se neko posveti Bogu i nastoji da zaboravi sebe, ima asova - istina vrlo kratkotrajnih - kad Boije prisustvo zasja poput munje, a to je stanje u kome se bez napora razumiju stvari koje inae ovjek ne bi mogao shvatiti ni uz najvee napore. Tako je duh ovjeka - ili njegovo srce, kako su govorili stari - obasjan, pa zbog toga ovjek ima osjeaj sigurnosti, zadovoljstva i otkria Istine. Bog ga vodi i kontrolie u njegovim mislima kao i u njegovim djelima. Me u ostalima, i pejgamberi - to jest Boiji poslanici - primaju tu vrstu uputa. U svakom sluaju, ostaje mogunost zablude u rasu ivanju i razumijevanju od strane ovjeka. Mistici tvrde da su katkada i najpoboniji ljudi skloni da 64
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com nesvjesno pogrijee, zbog svoga egoizma, i ne mogu da otkriju niske porive koji ih dovode u iskuenje. Najvii stepen kontakta, najsigurnije i nepogreivo sredstvo veze izme u ovjeka i njegova Tvorca Muhamed a. s. naziva vahjom. To nije prosto nadahnue, nego prava Objava koju Bog daje ovjeku, to je uzvieno saoptenje. ovjek je materija; Bog je naprotiv ak i iznad duha, dakle s one strane svake mogunosti direktne fizike veze sa ovjekom. Bog je transcendentan, kao to veli Kur'an (6/103): Ljudski pogledi ne mogu do Njega doprijeti, ali On dopire do svih pogleda; On je blag i o svemu obavijeten. Bog je tako er svuda prisutan, vjean, kao to kae Kur'an (50/16): ... Mi smo ovjeku blii nego njegova vratna ila. Ali nikakav fiziki dodir nije mogu sa Njim. Zbog toga an eo - rije koja kao i njen islamski ekvivalent melek znai glasnik - predstavlja Boijeg glasnika koji slui kao posrednik, kao prenosni kanal Boanske obavijesti Njegovom ljudskom vjesniku-poslaniku. Niko drugi osim pejgambera ne prima takvu Objavu preko Boijeg glasnika, meleka. Treba se me utim podsjetiti da u islamu Boiji Poslanik nije prorok koji prorie, koji predvi a, nego samo Boiji Poslanik, ovjek koji svome narodu donosi Boansku objavu. to se tie meleka dovoljno je da znamo da on donosi Boiju vijest (Objavu) pejgamberu. Nema potrebe da mi ulazimo u besplodne diskusije da li se tu radi o duhovnom biu, koje se razlikuje od materijalnih bia na svijetu, ili o neem drugom. Prema Kur'anu, Boiji glasnik koji donosi Objavu Poslaniku zove se Dibril koji u etimolokom smislu znai Boija mo. Kur'an tako er govori o meleku Mikailu, ne navodei njegove funkcije. uvar Dehenema je Malik (doslovno: gospodar). Kur'an govori i o drugim melekima ne navodei njihova imena niti atribute, ali oni svi izvravaju nare enja Gospodara. Prema islamskom shvatanju, Debrail, koga Kur'an naziva tako er Ruhul Emin, duh dostojan povjerenja, ima poloaj iznad svih ostalih meleka. Po rijeima Muhameda a. s. saznajemo da se ovaj melek, Debrail, nije pojavljivao Boijem Poslaniku uvijek u istom obliku. U jednoj predaji koju prenosi Ibn Hanbel spominje se da se jednoga dana pred grupom ljudi Muhamedu a. s. pojavio neki nepoznat ovjek i 65
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com postavio mu nekoliko pitanja - od kojih i neka koja smo spomenuli u ranijem tekstu, nakon ega je otiao ne ostavljajui za sobom nikakav trag. Vie dana iza toga Pejgamber govori svojim drugovima: Uvjeren sam da ovjek koji mi je onoga dana postavljao pitanja nije bio niko drugi nego Debrail, koji je doao da vas poui o vaoj vjeri. A ja ga nikad kao tada nisam tako kasno prepoznao. Nain kako je objava dolazila moe se dokuiti iz sljedeih izvjetaja u kojima je sam Poslanik (ili njegovi sljedbenici) to opisao: Ponekad mi objava dolazi kao udarci zvona - a to je za mene najtei doivljaj - a kada to prestane, duboko u svom sjeanju zadravam urezano sve to je reeno; a ponekad mi se melek pojavljuje u obliku ljudskog bia, govori mi i ja zapamtim to on kae (Buharija). Kod Hanbela isti izvjetaj glasi: ujem zvune udarce, a zatim tiina; nema sluaja objave kad se ne bojim da e me dua napustiti. Njegovi ashabi iznose svoja zapaanja kao: Kad god bi mu dola objava, obuzela bi ga neka vrsta nepokretnosti. (Ibn Hanbel). Ili: Kad god bi dolazila objava Boijem Poslaniku, bio bi u nekom posebnom stanju kao da je opijen. (Ibn Sa'd). Ili: Objava mu do e jednog vrlo hladnog dana, a kada je to prolo elo Poslanikovo bilo je oroono grakama znoja (Buharija). Ili: Jednom kada je doao trenutak (objave), on je zaronio svoje lice (u odjeu?) i gle, lice Poslanika pocrvenje i on zahrka; uskoro to stanje pro e. (Buharija). Ili: Kad god bi dola objava, on je trpio i njegovo lice bi potamnjelo. (Ibn Sa'd). Ili: Kad bi mu dola objava uli bismo u njegovoj blizini neto kao zujanje pela. (Ibn Hanbel i Abu Nu'aim). Ili: Poslanik je trpio veliki bol kad bi mu dola objava i obiavao je da mie usnama. (Buharija). Drugi izvjetaji govore da bi tada on imao osjeaj velikog tereta pa kau: Vidio sam Poslanika kada mu je dola objava dok je bio na devi; deva poe da pjeni od bijesa i da se propinje tako da sam pomislio da e noge polomiti. Zapravo, deva bi ponekad sjela, a ponekad pokuavala tvrdoglavo da stoji, sa nogama ukoenim kao kolci, a to je trajalo sve dok nije prolo stanje (objave) a znoj kao grake orosio njegovo elo (Ibn Sa'd). Ili: Teret (Poslanika u trenutku objave) skoro da je polomio noge deve. Zejd ibn Sabit prenosi svoje lino iskustvo iz nekog dana slijedeim rijeima: Njegova noga bila je na mom bedru i bila 66
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com je tako teka da mi se inilo kao da e mi puknuti bedrena kost (Buhari). U jednoj drugoj verziji ima ovaj dodatak: ... da se nije radilo o Boijem Poslaniku, vrisnuo bih i trgnuo svoju nogu. Drugi izvjetaji glase: Objava mu je jednom dola dok je stajao na propovjedaonici u damiji i on je ostao nepokretan. (Ibn Hanbel). Ili: Drao je komad mesa (za vrijeme objeda) kad mu je dola objava, a kad je to stanje prestalo, komad je jo uvijek bio u njegovoj ruci (Ibn Hanbel). U takvoj prilici Poslanik bi ponekad legao na le a, a ponekad bi mu ak ukuani, iz potovanja, pokrili lice platnom. Ipak, nikada nije gubio svijest niti samokontrolu. U poetku svoje misije obiavao je glasno ponavljati, u toku objave, ono to mu je objavljivano, ali uskoro, dok je jo bio u Meki, napustio je ovu naviku istovremenog ponavljanja nego je ostajao miran do kraja stanja objave, a zatim bi saoptavao Boiju Objavu svome pisaru da je zapie (kao to je reeno u Kur'anu (75/16): Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga to prije zapamtio, Mi smo duni da ga saberemo da bi ga ti itao. I na drugom mjestu (20/114): I ne uri sa itanjem Kur'ana prije nego to ti se objavljivanje njegovo ne zavri i reci: Gospodaru moj, Ti znanje moje proiri. A kada bi se Poslanik vratio u svoje normalno stanje, diktirao bi svojim pisarima dio Kur'ana koji je upravo bio primio da bi ga objavio muslimanima i umnoio primjerke. U svom El-Mab'as vel-magazi, Ibn Ishak kae: Kad god bi dio Kur'ana bio objavljen Boijem Poslaniku, on bi to prvo recitirao mukarcima, a zatim enama. OBJAVLJENE KNJIGE Poto je Bog Gospodar zemlje i nebesa, ovjekova je dunost da Mu bude posluan, utoliko vie to zbog Svoje samilosti Bog radi dobra ljudi alje Svoje poslanike. Bog je upravlja i izvor svakog zakona, kako duhovnog tako i fizikog. Mi smo upravo govorili o objavi i o saoptavanju Boije volje u odnosu na ovjeka. Objavljene Knjige predstavljaju zbirku i kodifikaciju tih objava.. Formula vjere koju je uio poslanik Muhamed a. s. govori o Knjigama a ne o Knjizi, to bi se u ovom posljednjem sluaju 67
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com odnosilo jedino na Kur'an. Ta tolerancija i irina duha karakteristina je za njegovo uenje. Kur'an o tome govori na vie mjesta. Na primjer (2/285): ... svako od njih (Muhamed a. s. i muslimani) vjerovao je u Boga i Njegove meleke i Njegove Knjige i Njegove poslanike (govorei): Mi ne pravimo razlike izme u Njegovih poslanika. Isto tako (35/24) ... nema ni jedne zajednice u koju nije doao Opominja. I tako er (10/78): I zaista mi smo (o, Muhamede) prije tebe slali poslanike, ima ih o kojima smo ti govorili, a ima ih o kojima ti nismo govorili ... Kur'an navodi i priznaje Ibrahimove listove (Abrahamove), Musaov Tevrat (Mojsijevu Toru), Davudov Zebur (Davidove Psalme) i Isaov Indil (Isusovo Evan elje) kao knjige objavljene od Boga. Istina je da danas nema vie traga o Ibrahimovim listovima. Poznata je tuna istorija Musaove Objave kako je vie puta bila unitena od strane neznaboaca (Vavilonaca, Rimljana itd.). to se tie Isaa on nije imao vremena da rediguje ili diktira ono to je propovijedao. Njegovi uenici i njihovi nasljednici su sakupili njegova kazivanja i prenijeli ih potomstvu u velikom broju recenzija, od kojih se veina ouvala i smatra se apokrifima. Kako bilo da bilo, u okvir muslimanskog vjerovanja spada i dogma-art da se vjeruje ne samo u Kur'an nego i u Objave koje su dole i ostalim pejgamberima. Glasnik islama nije govorio poimenice o Budi i o osnivaima brahmanizma. Prema tome muslimani nisu ovlateni da kategoriki govore o Boanskom porijeklu hinduskih Veda; ali oni ne mogu ni kategoriki odbaciti mogunost da su one zasnovane na Boanskoj objavi - kako to tvrde brahmani - i da su doivjeli sudbinu slinu Musaovom Tevratu. To znai da ni Kina ni Grka niti ma koja druga zemlja na svijetu nije iskljuena od mogunosti da se u njoj pojavio Boiji poslanik i da su joj objavljene Boanske knjige. BOIJI POSLANICI Melek donosi Boansku vijest do odabranog ovjeka, a on ima zadatak da je saopti svome narodu. Taj odabrani ovjek po muslimanskoj terminologiji naziva se: nebijj (odabranik), resul 68
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com (glasnik), mursel (poslanik), beir (najavljiva), nezir (opominja), itd., a svi ti izrazi predstavljaju sinonime. Boiji poslanici su ljudi veoma poboni, uzor najboljeg kako linog tako i drutvenog ponaanja. Ne smatra se da su im obavezno potrebne mudize (iako im to istorija skoro svima pripisuje), ali pejgamberi su kazivali da su te mudize djelo Boije; njihovo uenje predstavlja jedini kriterij njihove istinitosti. Prema Kur'anu, ima izvjestan broj pejgambera koji su primili objavu Boanske knjige, dok ih opet ima i takvih koji nisu lino primili objavu knjige nego su slijedili objavu svojih prethodnika. Boiji poslanici nikada se nisu razlikovali po osnovnim istinama, kao to je jedinstvo Boije, zabrana loih djela i preporuka dobrih itd., ali poslanici se mogu razlikovati u pogledu pravila drutvenog vladanja koja donose, ovisno o stupnju drutvene evolucije koju je dostigao neki narod. Slanje poslanika jednih za drugima dokazuje da su ranije direktive povlaene i zamjenjivane drugima, barem to se tie izvjesnih pravila, dok su druga zadravana onakva kakva su, i po obliku i po sadraju. Nekoliko poslanika imali su zadatak da prouavaju lanove samo jedne kue (plemena ili klana), samo jedne rase ili jednog podruja; drugi su imali opsenije misije, koje su obuhvatale itavo ovjeanstvo i za sva vremena. Ovaj kvalitet oevidno se odnosi na posljednjeg Boijeg poslanika. Kur'an je poimence spomenuo neke poslanike, kao Adema, Nuha, Ibrahima, Jakuba, Davuda, Musaa, Saliha, Huda, Isaa, Jahjaa i Muhameda a. s.. Ali Kur'an izriito izjavljuje da ih je bilo i drugih prije Muhameda a. s. i da je Muhamed a. s. zavretak niza i posljednji Boiji poslanik. ESHATOLOGIJA Poslanik Muhamed a. s. traio je tako er od svojih uenika da vjeruju u Sudnji dan. ovjek e biti oivljen nakon smrti i Bog e mu suditi za ono to je radio za vrijeme zemaljskog ivota, pa e ga nagraditi za dobra djela a kazniti za loa. Jednoga dana Ovaj svijet e 69
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com biti sruen po nare enju Boijem, i nakon izvjesnog vremena, Onaj koji nas je stvorio prvi put, vratie nas ponovo u ivot. Denet-Raj kao nagrada i Dehenem-Pakao kao kazna predstavljaju simboline nazive, iji je zadatak da nam predstave na razumljiv nain stanje koje se ne moe izraziti pojmovima ovozemaljskog ivota. Kur'an (32/177) o tome govori na slijedei nain: Niko ne zna koliko je radosti njima pripremljeno kao nagrada za njihova djela. I tako er (9/72): Vjernicima i vjernicama Bog je obeao bae koje obiluju tekuim vodama - oni e tu vjeno stanovati - i prijatne dvorove u rajskim baama. Ali Boije zadovoljstvo daleko je vea nagrada i od samih rajskih bai. To je veliki uspjeh. Vidi se da je zadovoljstvo Boije naim djelima najvea nagrada. Na jednom drugom mjestu (10/26) Kur'an tvrdi: Oni koji ine dobroinstva imat e dobroinstva, i vie od toga. Muslim et-Tirmizi i drugi strunjaci za Hadis kazuju da je Poslanik imao obiaj da se poziva na ovaj ajet kada bi govorio kako e nakon Raja pobonima najvea i posljednja nagrada biti vi enje Boga. A to se tie Deneta o tome postoji uvena izreka Poslanika Muhameda a. s.: U Denetu ima takvih stvari kakve nikada nisu niti vi ene oima, ni uvene uima, niti zamiljene ljudskim umom. A to se tie onoga to je vee i od samog Deneta Muslim i drugi saoptavaju Poslanikove rijei: Kada oni koji to zasluuju u u u Denet Bog e ih upitati: treba li vam jo neto to bih vam Ja mogao dati? Svako e se zauditi i nee znati ta da zaeli. Tada e sam Bog preuzeti inicijativu i skinue Svoj veo, i nita to je ranije dobiveno nee biti tako dragocjeno kao to je gledanje (i posmatranje) naega Gospodara. To je ono, veli Muhamed a. s., na to aludira kur'anski ajet (10/26) imat e dobroinstva i vie od toga. U jednoj drugoj verziji koju prenose Buharija i Muslim itamo: osim Njegova plata velianstvenosti (rida el kibrija) nita nee odvajati Boga od pogleda ljudi. Drugim rijeima, mogunost da se posmatra Bog predstavlja najviu i istinsku nagradu vjerniku, a odnosi se na one koji su sposobni da shvate i ocijene apstraktne pojmove o onome svijetu. ovjek se kree prema Bogu, prema Beskonanom, a na tom putu su Denet i Dehenem samo usputne stanice. U svjetlosti takvog tumaenja, koje se bazira na autoritetu samoga Boijeg Poslanika, treba shvatiti sve 70
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com ono to neprekidno opisuju Kur'an i Hadis za obinoga ovjeka, u pogledu Deneta i njegovih radosti i Dehenema i njegovih strahota. Ti opisi koriste se nazivima predmeta koji nas okruuju na ovome svijetu: ima vrtova i potoka u Denetu irna lijepih i mladih hurija, ima ilima, raskone odjee, bisera, dragog kamenja, voa, pia i svega onoga to bi ovjek mogao da poeli. A u Dehenemu ima vatre, zmija, kljuale vode i drugih muenja; postoji tako er i ledeno odjeljenje, a ipak nee biti umiranja! Sve ovo lahko se razumije kada se pomisli da ogromnu veinu ovjeanstva ine obini ljudi, skromnoga znanja i obrazovanosti; a Boija Objava mora biti razumljiva i obinom ovjeku. Neophodno je da se govori svakome prema njegovoj sposobnosti razumijevanja i prema njegovoj inteligenciji. Jednoga dana Muhamed a. s. je govorio svojim drugovima o Denetu i njegovim radostima (me u ostalim i o njegovim leteim prijestoljima). Jedan beduin se podie 1 upita: A da li e tamo biti i kamila? Boiji poslanik se nasmijei i ljubazno odgovori: Bie svega to budemo eljeli. Kada Kur'an govori o Denetu i Dehenemu to mu je sredstvo da uvjeri ljude da vode pravedan i estit ivot i da !du putem istine. On ne pridaje nikakav znaaj detaljima, ne tumai da li se tu radi o mjestima i o stanjima. To nas ne treba dalje interesovati. Ne treba ni spominjati da je Denet vjean. Kada ovjek u njega jednom u e on iz njega nee vie biti odstranjen ni iz kakvog razloga. Kur'an je potpuno kategorian u tom pogledu (15/48). Jedni e u njega ui odmah, drugi e due ili krae vrijeme morati da borave u Dehenemu prije nego zaslue da u u u Denet. Ali, postavlja se pitanje da li je Dehenem vjean za nevjernike. U ovom pitanju miljenja muslimanskih teologa se razlikuju, ali veina ih tvrdi na osnovu izvjesnih kur'anskih ajeta (4/38 i 4/116), da e Bog ako to hoe - oprostiti sve grijehe i prekraje izuzev nevjerovanja u Boga, i da je kazna za ovaj posljednji grijeh vjeita. Drugi opet teolozi misle da e i kazna za nevjerovanje moi da se zavri jednoga dana bezgraninom milou Bojom. I oni svoja shvatanja baziraju na nekim kur'anskim ajetima (na pr. 39/35, 111/107). Mi nemamo potrebe da nastavljamo tu diskusiju. Nadajmo se u milost Gospodara.
71
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com PREDODRE ENJE I SLOBODA VOLJE U svome izlaganju vjere, Poslanik Muhamed a. s. traio je napokon da se vjeruje u predodre enje (predestinaciju - kader) svega, i dobra i zla, od strane Boga. Da li to znai da je sve predodre eno za ovjeka, ili pak ta tvrdnja znai samo to da je Bog Onaj koji presu uje da li je neko djelo dobro ili zlo? Drugim rijeima, nita nije dobro niti loe samo po sebi, nego je to samo zbog toga to ga Bog smatra takvim. ovjekova je jedina dunost da se striktno pridrava te odredbe. Istinu govorei, tu postoji dilema za teologa. Ako on izjavljuje da je ovjek odgovoran za svoja djela, to nee biti u skladu sa predodre enjem njegovih djela. Isto tako, ako on tvrdi da ovjek slobodno vri svoja djela, namee se zakljuak da Bog nema moi nad onim to e ovjek uiniti, pa ak ni da ne zna to e on initi. U protivnom, ako su sva ovjekova djela predodre ena, kako ga smatrati odgovornim za ta djela? Oba rjeenja su jednako teko prihvatljiva. Hoemo da Bogu pripiemo ne samo pravednost, nego i svemo i sveznanje. Poslanik Muhamed a. s. ismijava tu diskusiju koja ne moe imati izlaza, i on je izriito zabranio svojim uenicima da na nju trae vrijeme, dodajui: narodi koji su vam prethodili zalutali su zbog te diskusije. On uz svo potovanje Boga priznaje i Njegovu osobinu svemoi-sveznanja, ali istovremeno tvrdi da e ovjek biti odgovoran za svoja djela. On nee da povezuje jedno sa drugim. U neku ruku on tu diskusiju smatra isto onako besciljnom kao to je i rasprava da li je starija koko ili jaje. Osim toga, dobro i zlo samo su relativni pojmovi. Vuk lovi zeca da se nahrani. Ono to je dobro (odranje) za jednoga, zlo je (smrt) za drugoga. Zato ono to nam se desi kao zlo, zlo je samo zato to ga naa priroda takvim naziva. Eto, upravo iz toga razloga je potrebno da Bog odredi za koga neki akt treba da predstavlja dobro, a za koga zlo. Osim toga, ne treba zaboraviti da je pojam odgovornosti ovozemaljski, dok Boije nagrade i kazne pripadaju onozemaljskim stvarima. Mi smo zbunjeni samo kada te dvije kategorije postavljamo u isti red. initi to predstavlja zabludu, 72
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com nita vie. Podsjetimo jo da to dvostruko vjerovanje u svemo Boiju i u punu linu odgovornost ovjeka podstie muslimana na djelovanje, kao to mu i daje snagu da podnese lahko neizbjenu nesreu. Daleko od toga da ga ini nepokretnim, ono ga naprotiv podstie na dinamizam. Da bismo to dokazali, potrebno je samo da podsjetimo na junaka djela prvih muslimana koji su, bolje nego iko, primjenjivali u ivot Muhamedovo a. s. uenje o tom pitanju. ZAKLJUAK Evo praktino potpunog rezimea svega onoga u to musliman treba da vjeruje. Formula izjave o vjerskoj pripadnosti to daje u divno saetom obliku: Nema boga osim Allaha, a Muhamed a. s. je Njegov rob i Njegov Poslanik. To e nam pomoi da podsjetimo da je islam ne samo vjera, nego tako er i nain ivota, moralnog kao i fizikog. Islam je ustvari potpun zakonik iji je zadatak da regulie ljudski ivot.
73
Glava V VRENJE VJERSKIH DUNOSTI

Islam ide za tim da formira cjelinu, koja obuhvata itav ivot i ne zanemaruje niti jedno podruje ovjekove djelatnosti. Osim toga, on nastoji da uskladi sva ta podruja. Ta briga za centralizacijom ima za posljedicu da sve vjerske dunosti slue istovremeno i za dobro tijela i za dobro duha. Ne samo to, nego e ak i profane dunosti imati sakralni, etiki karakter, koji je u skladu sa Boanskim propisima, dok e i duhovni obredi, sa svoje strane, imati materijalnu korist. Treba napomenuti da pravila vladanja, kako ona koja imaju moralni znaaj, tako i ona koja imaju fiziki znaaj, proistiu iz istoga izvora, Kur'ana, Boije rijei. Iz toga neizbjeno slijedi da se rije imam koja oznaava vrhovnog upravljaa muslimanskog svijeta, primjenjuje ne samo za predvodnika slube Boije u damiji, nego tako er i za efa muslimanske drave. U dobro poznatoj izreci Poslanik Muhamed a. s. je definirao vjerovanje (iman), predanost (islam) i najbolji nain (ihsan) koji tome vodi. U prethodnom poglavlju objanjenja predmeta koji raspravljamo, izvanredno e za nau svrhu odgovarati da navedemo i komentariemo ono to je on rekao o drugoj taki. On je izjavio: Predanost Bogu (islam) se sastoji u tome da redovno obavljamo namaz, odravamo godinji post, obavimo had (hodoae) i dajemo zekat - porez. NAMAZ Namaz je stub vjere rekao je Muhamed a. s.. Kur'an o tome 74
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com govori na vie od sto mjesta, i daje namazu razne nazive: salat (padanje niice), dua, (poziv, molitva), zikir (sjeanje), tesbih (slavljenje), ibadet (pokoriti se) itd. U svome nastojanju da na zemlji ostvari atmosferu carstva Boijeg, islam je za svaki dan propisao pet zajednikih salata: treba se obaviti prije izlaza sunca, poetkom i pred kraj poslije podneva, uvee i u toku noi. To zahtijeva da za nekoliko minuta, za svaki namaz, napustimo sve materijalne interese, da bismo izrazili osjeanje pokornosti i zahvalnosti naem Stvoritelju. Podnevni salat pretvara se svakog petka u sedmini salat koji je sveaniji i znaajniji, gdje imam dotinog mjesta odrava govor prije obavljanja namaza. Islam je ustanovio dva blagdana u toku godine: jedan na kraju mjeseca posta, i drugi za vrijeme obavljanja hada u Meki. Svaki od ova dva blagdana obiljeava se i specijalnim namazom koji se dodaje uz redovnih pet namaza. Ljudi se okupljaju ujutro na kolektivni namaz, nakon ega imam dri hutbu. Postoji jo jedan salat, koji nije obavezan za sve ljude, a obavlja se pred pokopavanje mrtvoga. Govorei o tajnama namaza veliki mistik Velijullah el Dihlavi rekao je slijedee: Znaj da se ovjek katkada uzdie poput munje u velike duhovne visine. Na tom mjestu na ovjeka se sputa Boija volja koja ovladava njegovom duom. On tu vidi i uje stvari koje ljudski govor nije u stanju da opie. Munja nakon toga prolazi, ovjek se vraa u pre anje stanje i tuan je zbog gubitka toga zanosa. On pokuava da vrati ono to mu je izmaklo, i u ovozemaljskim uslovima on nastoji da se to vie priblii Bogu d. . i to boljem poznavanju Boga. To je uslov potovanja, odanosti i skoro direktnog razgovora sa Bogom, uslov koji prate odgovarajua djela i rijeci. Salat se u biti sastoji od tri elementa: tu je, prvo, osjeanje ljudskog kvaliteta u velianstvenom prisustvu Boga, zatim dolazi priznavanje te Boanske uzvienosti i ljudske poniznosti - odgovarajuim rijeima, i napokon usvajanje dunog potovanja za tijelo i sve njegove organe. Da bismo pokazali potovanje prema nekome, podiemo se i okreemo prema njemu. Koga jo vie potujemo, mi mu se klanjamo i sagibamo glavu kao izraz potovanja, a vrhunac 75
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com poniznosti i potovanja je sagibanje glave - u kojoj je u najviem stepenu koncetrisano ja i naa svijest - tako da ak dotaknemo tle ispred onoga koga potujemo... Kako ovjek vrhunac svoga duhovnog razvoja moe dostii samo postepeno, oevidno je da takav uspon mora imati tri etape: potpuni salat sastojae se od tri poloaja, to jest: stajanje, sagibanje i stavljanje ela na tlo u prisustvu Boijem - a sve to da bismo postigli potrebno uzdizanje due, kako bismo osjetili Boansku uzvienost i ljudsku poniznost pred Bogom. (Hudetullah al Baligah, dio I, Glava: Tajne molitve). U jednom poglavlju (22:18) Kur'an govori slijedee: Nisi li vidio da pred Bogom pada niice sve to je na nebesima i to je na zemlji, i sunce, i mjesec, i zvijezde, i planine, i drvee, i ivotinje, i veliki dio ljudi? Obavljanje islamske molitve ujedinjuje u sebi oblike molitve svih stvorenja: sunce, mjesec i zvijezde stalno ponavljaju akt dizanja i sputanja; planine ostaju uspravne, ivotinje ostaju naklonjene. Znamo da drvee nalazi svoju hranu pomou korjenja: to jest, glave drvea padaju niice stalno. Voda isti (misli se na abdest); a prema kur'anskim rijeima (13:13) grom izraava slavu svome Gospodaru. Ptice u lijetu oboavaju Boga (Kur'an 24:41) kao to to trebaju initi i ljudi kada se mole zajedniki Bogu. Kao to se sjena (Kur'an 13:15) izduuje i skrauje u toku svoga bitisanja (svoje molitve, svoje poslunosti Bogu) svakodnevnog, tako se i ovjek dri uspravno, savija na rukuu i pada na seddu pred Bogom. Islamska molitva predstavlja dakle sintezu raznih oblika divljenja Bogu, koji divno vode ka eljenom cilju. Moemo se sjetiti da je islamska rije za bogosluenje ibadet koja ima isti korijen kao abd tj. rob. Drugim rijeima, oboavanje je ono to rob radi, sluba koju gospodar trai od njega. Bog trai od brda da stoje, od ivotinja, ptica da ostanu pognute, a od biljaka da ostanu ispruene pred Njim i to je njihovo sluenje, njihovo oboavanje. Svakome ono to mu odgovara i to njegov Gospodar eli od njega. Naravno i ovjeku ono to mu dolikuje kao racionalnom biu, najistaknutijem od svih stvorenja, kao Boijem namjesniku. Abdest kao ritualno pranje i fiziko ienje je preduvjet valjanosti namaza kao to emo kasnije vidjeti. Jedna izreka 76
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Poslanikova objanjava njegovo znaenje. Za ovo ritualno ienje treba oprati ake, usta, nos, lice, ruke, glavu, ui i stopala. Njihovo pranje nije samo vanjska istoa; to je kajanje za prolost, a odluka za budunost. Kajanje spira prole grijehe a odluka kroz traenje pomoi od Boga tie se onoga to tek treba da do e u ivotu; a ovo se odnosi na nae glavne organe djelovanja. ake napadaju, usta govore, nos mirie, lice ili pojava zlorabi ugled i ispoljava utjecaj i pritisak, ruke dre, glava misli i spletkari, ui sluaju, stopala idu putem zla koji je Bog zabranio. Da ne govorimo o seksualnom grijehu kojeg se treba otarasiti i prije uzimanja abdesta, a svakako se treba oistiti i nakon obavljanja prirodne nude. Ovaj simbolini i mistini aspekt ili oienje je oigledno u izrekama koje prate pranje svakog organa. U nuniku kaemo: Boe, oisti moje srce od dvolinosti, a moj spolni organ od sramnih djela i razvrata. Namjeru uzimanja abdesta izraavamo rijeima: Neka je hvaljen Bog koji je stvorio vodu istom i isteom. Kada peremo lice, molimo Boga: Prosvijetli moje lice na Sudnjem Danu, a ne zamrai ga, kod pranja ruku: Iskoristi me u dobrim djelima, a ne u loim, daj mi spisak mojih djela na Sudnji Dan u desnu, a ne u lijevu ruku i olakaj mi obraun, a ne oteaj ga. Za glavu: Ui me korisnom znanju za ui: Daj mi da sluam Tvoju rije Tvog Poslanika, a za stopala: Uvrsti moja stopala kod prelaska iznad Pakla i neka ne posrnu na dan kada e stopala Tvojih prijatelja ostati vrsta, a stopala Tvojih neprijatelja posrtati. Zna se da je pet svakodnevnih salata nare eno muslimanima u vrijeme mi`rada. Muhamed a. s. je, pored ostaloga, izjavio da je salat svakog vjernika njegov vlastiti uspon, gdje se on na e u prisustvu Boijem. To nije bez razloga: pogledajmo ta ini musliman za vrijeme svoga namaza. Prvo on stoji, die ruke i izjavljuje: Bog je najvei. Tako se ovjek odrie svakoga drugog osim Boga i podvrgava se volji jedinog Gospodara. Nakon to je izrekao pohvale u slavu Gospodara, on se osjea tako skroman pred Boijim velianstvom, da se saginje i povija glavu u znak potovanja, izjavljujui: Slava mome Gospodaru koji je jedini velianstven. Zatim se on ispravlja i zahvaljuje Bogu to ga je vodio, on 77
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com zatim razmilja, ushien je veliinom Bojom do te mjere da osjea potrebu da padne niice i stavi svoju glavu na tle, u svojoj poniznosti, i tom prilikom on govori: Slava mome Gospodaru, koji je jedini uzvien. On ponavlja te ine kao da hoe da navikne svoje tijelo na duhovnost, tako da i ono postepeno postane dostojnije da bude prevedeno iz svijeta materije u vie sfere u Boije prisustvo. Tu, on pozdravlja Boga, i prima odgovor na svoj pozdrav. Naime, on se za tu izmjenu pozdrava slui istim formulama koje se odnose na mi`rad, na uspon, na susret Muhameda a. s. sa Bogom. Pozdravi Bogu, blagoslovljeni i isti - mir na tebe, o Poslanie, i Boije milosr e i blagoslov - mir na nas i na one Njegove robove ije su due iste. Bez materijalnih simbola, vjernik - da tako kaemo - vri svoj uspon ka Bogu. To je bio duhovni aspekt namaza. Koristi od njega su mnogostruke, ak i sa materijalne take gledita: namaz pet puta dnevno okuplja stanovnike jednoga kvarta, daje mogunost rastereenja od nekoliko minuta, usred monotonih dunosti svakodnevnog rada svakog pojedinca, okuplja i najznaajnije kao i najskromnije lanove zajednice u punoj jednakosti (jer rukovodilac toga mjesta mora biti predvodnik namaza, a u prijestolnici, u centralnoj damiji, mora to biti lino ef drave). Tako imamo prilike da susreemo ne samo druge lanove zajednice, nego i odgovorne funkcionere mjesta, pokrajine ili drave. Prilazimo im direktno, bez formalnosti i bez zapreka. Islamski namaz ima dakle solidno gra enu strukturu, zamiljenu tako da vjernici oko sebe osjeaju vladavinu Boiju. Tu postoji skoro vojnika disciplina. Na poziv muezina, svijet uri na mjesto zajednikog sastanka, postavlja se u redove iza imama, vri zajednike pokrete sa ostalima, savreno ujednaeno i slono. Osim toga, vjernici sa svih taaka zemaljske kugle u namazu se svi okreu prema jednoj centralnoj taki, Kabi, Boijoj kui u Meki. To podsjea na jedinstvo svjetske zajednice, bez klasnih, rasnih ili regionalnih razlika. Najbolji salat - u kome su svi uslovi forme ispunjeni - jeste namaz u demaatu (kolektivni namaz). U sluaju nemogunosti da se vri takav namaz, svako, bio on makarac ili ena, obavlja ga sam za sebe. U svakom sluaju, kod pet dnevnih salata radi se ipak o 78
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com dunosti koja je minimalna: u dvadeset etiri sata treba odvojiti dvadeset i etiri minute, priblino, da bi se provelo u prisustvu Boijem. Ali, istinu govorei, vjernik mora misliti na Boga svakog trenutka: u srei, kao i u nesrei, kada radi, kada lei, kada obavlja neke druge poslove. Kur'an nam o tome kae (3:190-1): Ljudi obdareni razumom sjeaju se Boga stojei, leei i razmiljaju o stvaranju nebesa i zemlje: Gospodaru (kau oni), ti nisi uzalud stvorio sve ovo. Bog je podvrgao univerzum u korist ovjeka. Ali to uivanje mora biti praeno zahvalnou i poslunou, a ne pobunom protiv Boga, niti nepravdom prema drugim biima i stvorenjima. Uzgred spomenimo da u samom trenutku kada je namaz ustanovljen za duhovnu dobrobit ovjeka, objavljen je kur'anski ajet (2:286): Bog nikoga ne obavezuje vie nego to moe podnijeti. Za Boga je vana namjera i volja, a ne koliina i vanjska forma izvravanja obaveza. Ako neki poboan ovjek iskreno smatra da ne moe vriti namaz pet puta dnevno, neka ga obavlja u etiri puta, u tri, u dva puta. ili ak odjedanput, neka to vri na taj nain sve dok traje zapreka, neka vri prema svojim mogunostima i okolnostima. Bitno je da ne zaboravi duhovnu dunost usred svakodnevnih ovosvjetskih materijalnih preokupacija. Takve iznimke dozvoljene su za nenormalne prilike, na primjer kada je ovjek bolestan ili podloan estim nesvjeticama, ili u nekim drugim sluajevima na kakve nailazimo u hadisima o ivotu Boijeg poslanika Muhameda a. s.. Tako na primjer za vrijeme bitke na Hendeku on je kasno u noi obavio podne namaz, ikiddiju, akam i jaciju, jer ga neprijatelj nije ostavio na miru pa nije mogao da obavi namaz. To znai da je on pet dnevnih namaza obavio u dva puta: u zoru i kasno u no. U jednoj drugoj predaji koju prenosi Buharija i Muslim, itamo slijedee od Ibn Abbasa: Boiji Poslanik - alejhisselam - zajedno je obavio podne i ikindiju namaz (zuhr i asr), kao i zajedno akam i jaciju, iako tom prilikom nije bilo opasnosti od neprijatelja niti su bili na putu, a pripovjeda tumai: Htio je da izbjegne suvie uznemiravanja za lanove svoje zajednice. Ovo govori dakle, o tri namaza na dan. Oevidno sve ovisi od savjesnosti vjernika koji je lino odgovoran pred Bogom, koga se ne moe prevariti i pred kim se ne moe nita sakriti. Ostaje pitanje vremena obavljanja namaza: zna se da se u 79
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com raznim krajevima Zemlje sunce ra a i zalazi u razno vrijeme, i da je duina dana razliita ovisno o geografskoj irini. Ve je El-Biruni znao da je na polovima sunce est mjeseci stalno iznad horizonta, a est mjeseci ispod horizonta (izuzev dva dana ravnodnevnice). Muslimanski pravnici-teolozi uglavnom tvrde da vrijeme salata koje vai na 45 paraleli ostaje na snazi sve do 90 paralele, to jest sve do polova: u podrujima izme u 45 i 90 padalele (45 i 90) mora se slijediti kretanje sata, a ne kretanje sunca. Ovo pravilo odnosi se ne samo na namaz nego i na post. ene su oslobo ene od obaveze namaza za vrijeme mjesenog pranja i poslije poro aja 40 dana. POST Druga islamska dunost vjernika je post od mjesec dana svake godine. Tako, svaki dan u mjesecu ramazanu, treba se uzdravati od jela, puenja i ma koje vrste pia - zabranjene su ak injekcije bez potrebe - od zore do zalaska sunca u ekvatorijalnim i tropskim zemljama (i za to odgovarajue vrijeme u regijama vie udaljenim od centra globusa, koji uzimaju kao bazu vrijeme propisano za 45 paralelu, kao to smo to ve rekli). U pogledu bolesnih, bie rijei neto kasnije. Samo se po sebi razumije da post gubi vrijednost duhovnog odgoja, ako se ovjek ne uzdrava raznih uitaka, ak i u mislima. Za to je potrebna vrlo stroga disciplina, koja u oima sljedbenika drugih religija moe izgledati vrlo teka, ali kao to pokazuje vjekovno iskustvo, ak i novi vjernici vrlo brzo se naviknu na tu disciplinu. Post traje itav mjesec dana. Zna se da se islam pridrava mjeseeve godine. Deava se dakle da ramazan pada u svako godinje doba: jesen, zimu, proljee, ljeto. I ovjek se navikne na ta odricanja kako za vrijeme tekih vruina, tako i za vrijeme estoke hladnoe. Post, duhovna disciplina, mora se obavljati u duhu poslunosti prema Bogu. Ako od posta, kao uostalom i od namaza, imamo materijalne koristi (u higijenskom, i drugom pogledu), u biti je post ipak, na prvom mjestu, vjerska dunost, duhovna vjeba koja 80
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com ovjeka pribliava Bogu. Ko bi postio na osnovu preporuke ljekara ili iz nekih drugih ovosvjetskih razloga, bio bi daleko od toga da je izvrio svoju islamsku obavezu. Kao i kod salata ene ne smiju postiti za vrijeme svoga mjesenog pranja itd., ali s tom razlikom da se ovako izgubljeni dani moraju napostiti u drugo vrijeme. Podsjetimo uzgred da je Boiji Poslanik zabranio neprekidan post ak i onima koji bi iz svoje vjerske revnosti htjeli da to vre kao duhovnu vjebu, traei tako to vie blagoslova. On je rekao: Ti ima dunost i prema samom sebi. Pored obaveznog posta za vrijeme ramazana, moe se - po vlastitoj volji - postiti od vremena do vremena. Kod ovih dobrovoljnih postova, Poslanik je preporuio da se posti dva dana uzastopce. Sa medicinske take gledita konstatovano je da stalni post postaje navika koja nema isti efekat kao povremeno prekidanje ustaljenog naina ivota; i da post kradi od mjesec dana nema velikog uinka, a post iznad 40 dana pretvara se u naviku. Izmiljotina je tvrditi da je post, u smislu uzdravanja od jela i pia, u hladnim klimatskim podrujima u suprotnosti sa zahtjevima ljudskog zdravlja. Bioloka posmatranja pokazuju da divije ivotinje praktino ne dobiju nita, a naroito kad pada snijeg. One spavaju ili na drugi nain provode svoje vrijeme postei i pojavljuju se podmla ene u proljee. Isto vrijedi i za drvee koje zimi potpuno izgubi svoje lie i spava, bez napajanja, a nakon nekoliko mjeseci posta ono se podmla uje u proljee i postaje krepkije nego prije, kao to svak moe vidjeti, u svom novom liu i cvatu. Ustvari kao i svi ivotni organi, probavni aparat isto tako zahtijeva odmor. Post je jedini zamisliv metod za to. Savremena medicina, u svim zapadnim zemljama, lijei, naroito kronine bolesti, kraim ili duim periodima posta. Stara je zamisao u ljudskom drutvu da nudi dio svoga dobra Bogu; jedan primjer je izdvajanje od etve. Post je na neki nain nu enje naeg jela Bogu. Paralelna zamisao (potvr ena u Kur'anu u 6/160: Ko uradi dobro djelo, bit e desetostruko nagra en) je da Bog nagra uje dobro djelo desetorostrukom nagradom. To objanjava Poslanikova izreka: Ko god posti mjesec ramazan, i jo 81
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com est dana u slijedeem mjesecu evalu, to je kao da je postio cijelu godinu. Zapravo mjeseeva godina, koja se koristi u islamu,, ima 355 dana, a mjeseev mjesec ima 29 ili 30 dana. Tako, ako musliman posti svake godine 35 ili 36 dana, to je, ako se uzme desetorostruko, 350 ili 360 dana,a prosjek je 355 dana koliko ima mjeseeva godina. Mistiari primjeuju da mo animalne prirode spreava duhovno savrenstvo ovjeka. Da bi se tijelo podvrglo duhu, treba lomiti snagu tijela, a poveavati snagu duha. Konstatovano je da u tom cilju nita nije efikasnije od gladi, e i, odricanja od tjelesnih uitaka i kontrole jezika (govora), srca (misli) i drugih organa. Jedan od vidova ovjekovog savrenstva jeste podvrgavanje ivotinjske prirode razumu, duhu; priroda je nekad u stanju pobune, a katkada u stanju pokornosti. ovjeku su dakle potrebne surove vjebe, kao to je post, da bi savladao ivotinjsko u sebi. Ako grijei, kajanje i muenje postom ga tjei i isti mu duu, a uz to jaa njegovu odlunost da vie ne ponovi svoje grijehe i svoje nedostatke. Tako er se istie da odricanje od jela i pia obiljeava meleksku prirodu. Nameui sebi taj reim, ovjek postaje slian melekima, a kako on to ini u namjeri da se pokorava Bogu, on mu se pribliava i dobiva Njegov blagoslov, to i predstavlja konani cilj ovjeka. HAD Rije had doslovno znai istovremeno kretanje (prema Gospodaru), i napor da se savlada neto (u ovom sluaju samoga sebe). Tradicionalno se ta rije prijevodi kao hadiluk (hodoae), iako to nije pravo znaenje rijei had. Had je trea vjerska dunost muslimana. Obavezno je za svakog sljedbenika islama, mukarca i enu, da jednom u svome ivotu po e u Meku, da tu uini veliki napor da sebe utopi u Bojoj volji i svemoi. Oni koji ne raspolau materijalnim sredstvima za taj put, oslobo eni su od njega. Ali, koji musliman ne moe, malo po malo, da skupi potreban novac pa da jednog dana posjeti sredite svoje vjere, Kabu, Boiju kuu, Kur'an ne pretjeruje kada kae (3:96) da je Kaba najstarija kua posveena Bogu, monoteistikom kultu. ak i ako 82
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com nije starija od vremena u kome je ivio Ibrahim - koji je prema islamskoj predaji bio samo obnovitelj zgrade koju je podigao Adem i u tom sluaju ona bi bila hram stariji od onoga u Jerusalimu, koji je podigao Sulejman. Nije poznat kulturni centar koji jo funkcionie a da je stariji od Kabe u Meki. Obredi hada su ukratko slijedei: na granici svete teritorije oko Meke ostavlja se obina odjea, da bi svi hodoasnici obukli jednaka dva komada platna - pregau i prostrani ogrta preko ramena, uniformu koja je obavezna samo za mukarce - i gologlavi, oni e pokuati da zaborave sami sebe u nekoliko dana hada. Kree se prema Arefatu, periferiji Meke, da bi se proveo jedan dan u razmiljanju. Pred vee polazi se odatle i kree u pravcu Meke, no se provodi u Muzdelifi, a u rano jutro dolazi se na Minu koja je sasvim blizu grada Meke. Tu se ostaje tri dana, za koje vrijeme se svakog jutra bacaju kamenii, to simbolino predstavlja kamenovanje ejtana. U vremenu od ta tri dana provedena na Mini obavlja se rtvovanje ovna i vri se kratka posjeta gradu kako bi se obavili ritualni obilasci oko Kabe i u trku sedam puta preao prostor izme u dva breuljka naprama Kabi, koji se zovu Safa i Merva. Svi ti obredi imaju svoje znaenje iju simbolinu pozadinu dajemo u daljem tekstu. Kada su izgubili mjesto u Denetu, Adem i Hava su bili zalutali, me usobno su se traili, i po Bojoj milosti su se nali na breuljku Arefat. Iz zahvalnosti i potovanja prema Bogu, potomci Adema i Have okreu se prema Njemu, nastoje da zaborave na sebe i da se utope u Boansko prisustvo, da Ga zamole za oprost grijeha iz prolosti, i za uputstvo i pomo u budunosti. to se tie kamenovanja ejtana, sjetimo se kako je Ibrahim tvrdio da ne voli nikoga drugoga kao Boga, ali kada ga je Bog stavio na iskuenje i zatraio od njega da kao dokaz te svoje ljubavi zakolje svoga sina ljubimca, a Satana tri puta dolazio da ga odvrati od toga ina - govori se da se to zbilo na Mini - Ibrahim je svaki put otjerao ejtana bacanjem kamena. Taj njegov gest simbolino se ponavlja u znak odlunosti protiv ejtanskih iskuenja ivota. Posjetu Bojoj Kui lahko je objasniti: da bi pokazao svoju poslunost ovjek k njoj ide s punim potovanjem i poniznou. 83
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Prema jednom vrlo starom obiaju, okretati se oko nekoga znai pripremati se da se rtvujemo za njega, jer je on predmet nae ljubavi i odanosti. Crni kamen zahtijeva da se posebno spomene radi brojnih pogrenih shvaanja u vezi s njim. To nije meteor nego Crni kamen. Njegov praktini znaaj je da oznai poetnu taku kod obilaenja, a svojom bojom je upadan na zgradi. Drugo, taj kamen se ne oboava, niti muslimani padaju na seddu u smjeru ovog kamena, poto se pada niice prema svakom dijelu Kabe, a vrlo esto se okree u smjeru drugih dijelova zgrade a ne prema Crnom kamenu (Haderel-esved).. Moemo se prisjetiti da su Karamiti, kada su 318. po hidri / 930. god. nove ere) opustoili Meku, odnijeli Crni kamen u svoju zemlju kao plijen i on je tamo ostao punu 21 godinu. U toku ovog odsustva Crnog kamena, ni jedan musliman se nije okretao prema mjestu gdje je on bio (u Omanu) nego su se svi i dalje okretali prema Kabi u Meki. ak ni zgrada Kabe nije bitna: ako bi se okretali na primjer radi opravke ili rekonstrukcije, muslimani bi se okretali prema istom mjestu bez obzira da li je Kaba sa svojim Crnim kamenom tamo ili ne. Kao to je reeno, praktian znaaj Crnog kamena, je da oznaava taku od koje poinje i na kojoj zavrava obilaenje; ali on isto tako ima i simbolian znaaj. U jednom hadisu Poslanik ga je nazvao Boijom desnom rukom i ne bez razloga. Zaista, tamo se postavlja ruka kod zakljuivanja ugovora i Bog tu prihvata nau obavezu odanosti i poslunosti. U kur'anskoj simbolinoj terminologiji, Bog je suveren - kralj i On ima ne samo Svoju riznicu i Svoje armije nego i Svoje kraljevstvo; u kraljevstvu postoji metropola (Umm'el-kura) a u metropoli naravno dvorac (BejtAllah-Boija kua). Ako podanik eli izjaviti svoju lojalnost, on treba da ide do kraljevske palae i da osobno zakljui ugovor o odanosti. Desna ruka nevidljivog Boga mora simbolino biti vidljiva. To je Hadar-el-esved, Crni kamen, u Kabi. Ostaje in tranja sedam puta izme u breuljaka Safe i Merve. Predaja veli, kada je Ibrahim ostavio svoju enu Haderu sa dojenetom Ismailom, na tada pustom mjestu gdje se nalazi dananja Meka, i kada je rezerva vode bila iscrpljena, Hadera je u svojoj majinskoj ljubavi trala desno i lijevo da na e vode za svoje edno 84
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com dijete. Tada poe ikljati izvor Zemzem. Taj njen gest se ponavlja da bi se pokazalo potovanje prema majinskoj ljubavi i zahvalnosti prema Boijem milosr u. Socijalni znaaj hada nije nita manje znaajan: svjetsko bratstvo muslimana ovdje se manifestuje na oevidan nain: vjernici, bez razlike na rasu, jezik, naciju i klasnu pripadnost, dolaze ovamo po svojoj obavezi, me usobno se mijeaju u potpunom bratstvu i jednakosti, zajedno ive u pustinji i zajedniki obavljaju svoje vjerske dunosti. U odre ene sate ljudi hodaju, zaustavljaju se, provode noi pod atorima ili pod vedrim nebom za vrijeme od nekoliko dana. I to je jo vie od svakidanjih vjerskih dunosti, to uvodi vjernike u disciplinovan ivot Boijih vojnika. Za vrijeme jednog od svojih hodoaa Muhamed a. s. je odrao vaan govor, koji je poznat pod nazivom Oprosni govor, jer je on umro tri mjeseca nakon toga. Tu se on susreo sa 140.000 muslimana, koji su doli iz svih dijelova Arabije i susjednih zemalja, i podsjetio ih na bitne elemente islama: vjerovanje u jednoga Boga, bez ikona ili drugih simbola, jednakost vjernika bez razlike na rasnu ili klasnu pripadnost, bez ikakve razlike me u ljudima osim po linoj vrijednosti koja se bazira na estitosti i pobonosti; zatita tri prava svih ljudskih bia: ivot, imanje i ast; ukidanje kamate, ukidanje krvne osvete i privatne pravde, bolje postupanje sa enama, raspodjela i stalno kolanje dobara, bez mogunosti da se ona nagomilaju u rukama malog broja ljudi (ovo zahvaljujui zakonu o nasljedstvu i o testamentu); napokon, proglaenje Boije volje kao jedinog zakona za itav svijet, u svima domenima ivota. I danas se taj govor sveano odraava pred muslimanskim hodoasnicima koji se svake godine okupljaju na Arefatu na dan 9. zu-1-hide. Ima mjesta vjerovanju da se bar za vrijeme prvih generacija muslimanima bio sauvao jedan predislamski obiaj: koristila se prilika okupljanja velikog broja ljudi da se odri godinji knjievni kongres, gdje su pjesnici objavljivali svoje nove pjesme i gdje su i profesionalni hrvai uzbu ivali gledaoce, a trgovci donosili robu svih vrsta. Halifa Omer dao je ovom skupu jo jedan veoma koristan znaaj, iz domena vlasti: tu je on odravao zasjedanje vrhovnog apelacionog suda (prizivnog suda) protiv njegovih guvernera i 85
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com vojnog komandanta, a tako er odravao javno savjetovanje za vane odluke koje je namjeravao donijeti. Ponovimo jo jednom: u islamu. sveto i profano, svjetovno i duhovno ive uporedo i ak me usobno harmonino sara uju. ZEKAT (POREZ ZA OPTE DOBRO) Danas obini ljudi pod zekatom podrazumijevaju odre eni postotak od nagomilanog novca koji treba dati siromanim svake godine. Ali u Kur'anu, u hadisu i u praksi prvih stoljea islama,; zekat (isto tako nazvan sadakat i hakk)1 oznaavao je sve vrste poreza koji je primala muslimanska drava od podanika muslimana: porez na poljoprivredne proizvode, na koritenje radnog bogatstva, na komercijalni kapital, na stada domaih ivotinja koji pasu na javnim panjacima, na nagomilani novac u gotovom itd. U poetku su svi ovi porezi bili plaeni direktno vladi, ali je kasnije, za vrijeme svoje vladavine, halifa Osman odluio da muslimani mogu porez na gotovinu davati direktno korisnicima koji su spomenuti u Kur'anu (9:60) bez posredstva vlade. Kur'an priznaje da je bogatstvo bitno sredstvo opstanka ovjeanstva. Zato nas ne treba uditi da je Poslanik plaanje poreza vladi podigao na nivo temelja vjere i jednog od etiri osnovne vjerske obaveze, zajedno sa namazom, postom i hadom. U islamu se porez ne daje upravljau grada za njegov lini luksuz i tatinu, nego samo ono to mu pripada, kao pravo koje izvire iz zajednice. Daje se prije svega u korist onih kojim je potrebno i to sa ciljem rasta linosti i ienja samog sebe, to je i stvarni smisao rijei zekat. Poslanik Muhamed a. s. je rekao: Vladar nekog naroda je ustvari njegov slubenik. Da bi dokazao istinitost te izreke i potpuno odsustvo interesa kod upravljanja svojim narodom kako u svojstvu duhovnog vode tako i u svojstvu vlarada drave - Poslanik je
1
Kronoloki govorei, Kur'an je koristio izraze nasib (6:136, 16:56) i hakk (6:141, 70:24) u mekanskim surama a zekat (2:43 esto), infak (2:267), sadakat (9:60) i sadakah (9:103) u medinskom periodu. Kasnije je izraz zekat, uz iskljuenje svih ostalih, postao tehniki izraz koji su koristili pravnici.)
86
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com formalno izjavio da su prihodi muslimanske drave, koji dolaze od poreza to ga plaaju muslimani, po vjeri izriito zabranjeni njemu i svim lanovima njegovog plemena. Ako ef drave ne zloupotrebljava javno povjerenje slijedi da njegovi podre eni moraju biti vrlo savjesni u izvravanju svojih dunosti. U vrijeme Boijeg Poslanika i hulefai-raidina u islamskoj dravi nije za muslimane bilo drugog poreza osim zekata. Daleko od toga da bude milostinja, zekat je predstavljao gra anski porez, obavezno davanje podravano sankcijama i po potrebi upotrebom sile protiv onih koji bi odbili da ga plaaju. Da bi vjernicima to vie naglasio znaaj ovoga davanja, Kur'an ga je proglasio vjerskom dunou, znaajnom koliko i vjerovanje u Boga jedinog, koliko i namaz, post ili had. Ako je vjerovanje duhovna dunost, salat, post i had tjelesne dunosti, plaanje zekata je novana dunost. Pravnici ga nazivaju: ibadet malije (ibadet - putem rtvovanja dijela imetka). To je jo jedan dokaz, ukoliko ih jo treba, za injenicu da islam. ujedinjuje cjelokupni ljudski ivot u jedinstvenu cjelinu, kako bi stvorio harmoninu ravnoteu izme u tjela i duha, ne dajui ni jednom prednost i ne zanemarujui nijedan od elemenata koji sainjavaju ljudski ivot. Kur'an ravnopravno upotrebljava vie naziva za ovaj porez: zekat (to znai istovremeno: rast i ienje; znai da treba davati jedan dio od rastuih dobara kako bismo ih oistili), sadaka. (koja znai ljubav prema istini i milosr e, to jest: da bismo dokazali istinitost svoga milosr a, treba dijeliti milostinju), hak (pravo: jer ako je to pravo nekoga drugoga, onda je to dunost onoga koji ima. Pravo i dunost predstavljaju me usobnu dopunu koja je potrebna za neku saradnju, to predstavlja bazu svakog djelovanja drutva). Na taj nain su oporezovane utede, etva, trgovina, stada koja pasu na poljima, rudnici, proizvodi mora, itd. ... Tarife su razliite, ali sve to se zove bez razlike: zekat, hak ili sadaka. Izgleda da se tarife iz Poslanikovog vremena nisu smatrale krutim i nepromjenjivim. Vidjeli smo ranije da je sam Poslanik oslobodio stanovnike Taifa plaanja zekata (ima jo primjera za neka druga podruja). Veliki halifa Omer smanjio je, kako saoptava Ebu 87
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Ubejd, carinu na uvoz ivenih namirnica u Medinu. U toku svoga ivota Muhamed a. s. je morao u nekim prilikama da pribjegava uvo enju izvanrednih davanja, kao na primjer u cilju odbrane od neprijatelja. Na osnovu toga pravnici su zakljuili da vlada moe uvoditi nove privremene takse (nazivane navaib), ili poveavati poreze dok traje neka kriza. utanje Kur'ana u pogledu poreza daje pravnicima izvjesnu slobodu u tom pogledu. Ali Kur'an detaljno govori o principima troenja javnih dobara, o glavnim budetskim rashodima drave: Doista, sadaka (dravni prihod koji dolazi od muslimana) je namijenjena ubogim i siromasima, onima koji sadaku skupljaju, onima ija srca treba pridobiti, za otkup robova, za pomaganje onih koji su prezadueni, za sve ono to pomae da se ljudi upute Boijim putem, to slui vjerskom prosvjeivanju i za putnika namjernika. Ovo je Boije nare enje! A Bog je sveznajui i mudar. Kao to je gore reeno, sadaka i zekat su sinonimi sa znaenjem: ono to je obaveza podaniku muslimanu. Ono to je obaveza nemuslimana, kao harad, ganima, itd. nije ukljueno u zekat; korisnici ovih se isto tako bitno razlikuju. Drugi zakonodavci bdiju naroito nad prikupljanjem prihoda, a Kur'an glavnu panju posveuje uspostavljanju principa troenja tih prihoda. Od osam kategorija onih kojima se daje sadaka, kao to je navedeno u gornjem ajetu, zapaziemo da se ne spominje Boiji Poslanik. Neka objanjenja bie od koristi da se bolje shvati znaaj toga ajeta koje nabraja korisnike ovog poreza, iskljuujui sve ostale. Prema tumaenju Omera, jednog tako visokog autoriteta, rije ubogi, potrebni (fukara) oznaava pripadnike muslimanske vjere, a siromasi (mesakin) - to je skoro identian pojam sa prethodnim oznaava siromahe nemuslimanske vjerske pripadnosti, to jest zatiene gra ane muslimanske drave. Treba primijetiti da sadaka ne ukljuuje prihode od nemuslimana, ali me u njene korisnike islam ukljuuje i nemuslimane, iako taj porez plaaju samo muslimani. Oni koji rade na porezima - to su oni koji rade na prikupljanju prihoda, na poslovima evidencije, na rasporedu trokova, na kontroli prihoda i rashoda, na raiavanju rauna praktino predstavljaju itavu civilnu kao i vojnu administraciju 88
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com drave. (Cilj je da se u ove korisnike obuhvate sve administrativne slube zemlje.) Oni ija srca treba pridobiti raznih su kategorija. Jedan veliki pravnik islama, Ebu el-A'la el- Ferra, kae o tom pitanju: to se tie onih ija srca treba pridobiti, njih ima etiri vrste: 1) Oni ija srca pridobivamo da pomau muslimane, 2) Oni iju naklonost traimo kako bismo ih odvratili od toga da nanose zlo muslimanima, 3) Oni koje elimo pridobiti da prihvate islam, 4) Oni preko kojih nastojimo da za islam pridobijemo pripadnike njihovih naroda i njihovih plemena. Dozvoljeno je dakle da se svaka od tih kategorija uini korisnicima sadake, ukoliko je potrebno pridobiti njihova srca, bilo da se radi o muslimanima ili o politeistima. Izrazom oslobo enje od jarma uvijek je nazivano oslobo enje robova i otkup ratnih zarobljenika koje je neprijatelj zarobio - ako su oni gra ani muslimanske drave, bilo da su muslimani ili ne - plaanjem otkupine. Nekoliko rijei o robovima ovdje nee biti na odmet. Izgleda da se nijedna religija prije islama nije starala o poboljanju poloaja robova. Boiji Poslanik islama, prema onom to prenosi Saraksi, potpuno je zabranio podvrgavanje Arapa ropstvu; to se tie ostalih naroda Kur'an (24:33) nare uje slijedee: ako se rob pokae spremnim da plati svoju otkupninu, i ako je dostojan toga, gospodar ne moe odbiti tu ponudu. Naprotiv, sud e ga prisiliti da omogui robu da zara uje i utedi potreban novac za otkup svoje slobode. Osim toga, kao to smo ve naveli, muslimanska drava je obavezna da u godinjem budetu predvidi sredstva za pomaganje robova u svojim granicama, u cilju njihovog osloba anja. Cilj legalnosti ropstva ne sastoji se u tome da iskoritavamo nesretno bie koje je isto kao i mi. Daleko od toga. Njen cilj je u prvom redu u tome da se osigura krov nad glavom ratnim zarobljenicima koji su sve izgubili i koji se, ma iz kog razloga, ne mogu vratiti u svoju domovinu. Na drugom mjestu, nastoji se za tim da se oni odgoje i da im se prui najbolja prilika da prihvate kulturu, u islamskoj sredini, i pod boanskom vlau. Robovi se jedino dobivaju zakonitim ratom koji je objavila vlada islamske drave. Privatni pljakaki pohodi, 89
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com upadi na tu u teritoriju za kidnapovanje ljudi, ili ak prodaja djece od strane roditelja, nemaju apsolutno nikakvu zakonitu osnovu. Priskoiti u pomo onima koji su teko zadueni moe se izvesti na razne naine. Mi vidimo kako je halifa Omer organizovao jedan slubeni ured za davanje zajmova bez kamate. Izraz na Boijem putu ukljuuje svaku vrstu milosr a, i pravnici se nisu ustruavali da sadaku namijene i za vojnu opremu za odbranu islama, jer se islam bori jedino zato da uspostavi pravdu Boiju na zemlji. Napokon moe se pruiti pomo sinu puta (putniku), ne samo dajui mu gostoprimstvo, nego i osiguravanjem njegovog zdravlja i udobnosti: sigurnost puteva i sve mjere za udobnost onih koji prolaze kroz neko mjesto, bilo da se radi o domaim ljudima ili strancima, o muslimanima ili nemuslimanima. ZAKLJUAK Ovo izlaganje vjerskih dunosti dovoljno jasno pokazuje dobro je da to ponovimo - osnovni princip koji proima itav muslimanski ivot: razvijati cjelinu i usaglaavati dijelove. Kur'an ponavlja na vie mjesta: Ustanovite dunost salata i dajite zekat. Ima li oevidnijeg znaka ujedinjenja tijela i duha kao to je ova sposobnost da se u istom dahu nare uje i oboavanje Boga i plaanje poreza? Duhovne dunosti imaju u sebi i duhovne vrednote. Osim toga, sve zavisi od namjere i motiva koji lee u osnovi izvravanja tih vjerskih dunosti.
90
Glava VI NJEGOVANJE DUHOVNOG IVOTA - TESAVVUF

Islam predlae ovjeku disciplinu za cjelokupni njegov ivot, kako fiziki tako i duhovni. To ne spreava pojedince da se prema svojim razliitim naravima specijalizuju u raznim domenima djelatnosti i da se u tome razlikuju od drugih. ak i ako se ovjek koncentrie na duhovnu stranu ivota, on se ne moe odrei drugih ivotnih djelatnosti, ne moe se odrei hrane, ne moe se odrei viih interesa drutva kome pripada itd. U svome uvenom izlaganju o vjerovanju, o pokoravanju Boanskoj volji i o najboljem nainu toga pokoravanja, Poslanik Muhamed a. s. formulisao je ovo posljednje pitanje slijedeim rijeima: Ihsan (ili uljepavanje svega) sastoji se u tome da slui svome Gospodaru kao da ga vidi. Iako Ga ne vidi. On tebe vidi zacijelo. To oplemenjivanje svega to nas okruuje, ta najbolja metoda pobonosti, to sluenje Bogu jeste duhovna islamska kultura. Treba napomenuti da sluenje Bogu ne znai samo obavljanje vjerskih dunosti, ne znai samo odnos izme u ovjeka i Boga, nego tako er - kako je to sadrano u islamskom pogledu na ivot prilago avanje ovjeka Boanskim zakonima, u svim domenima njegova ivota. Najodgojeniji, sa stanovita duhovnog ivota, jeste onaj koji u svojim postupeima najdosljednije slijedi Boiju volju. Pitanja ove vrste spadaju u domen misticizma. Ovaj pojam u islamu ima vie naziva: ihsan (koji nalazimo u Poslanikovom izlaganju, navedenom u gornjem tekstu); kurb (ili pribliavanje Bogu), tarikat (ili put koji vodi ka Bogu), suluk (put ka Bogu), tasavu f (to etimoloki znai: obui se u vunenu tkaninu). Zadnji 91
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com izraz je postao, ne zna se zato, najvie uobiajen. Tano je da muslimanski mistici - kao i mistici ostalih civilizacija - ne vole da ire svoje obrede i svoje posebnosti van uskog kruga svojih uenika i svoje sabrae. Ne zbog toga to bi tu postojale nekakve skandalozne tajne, nego vjerovatno stoga to obini ljudi ne mogu da razumiju zato se neko uzalud mui i odrie slasti ovoga ivota i tako er stoga to obino nemaju povjerenja u lini ivot mistiara. Dakle, bolje je sve to sakriti od onih koji nisu u stanju da to potuju. Uzgred reeno, deava se da kada tajna i misterija okruuju neku stvar, ona postaje znaajnija i dragocjenija u oima onih koji je trae iako je ne poznaju. Razliitost naravi me u ljudima postoji od vajkada. Zasluga islama sastoji se u tome to je znao da prona e stvari do kojih je stalo svima i koje svi zajedniki praktikuju, kao potrebni minimalni program, koji se istovremeno odnosi i na fizike i na duhovne potrebe ovjeka. Da bismo uvidjeli tanost ove tvrdnje, potrebno je samo da bacimo pogled na biografije prvih muslimana, Muhamedovih a. s. drugova - koji su po optem miljenju bili najbolji muslimani. Kakve razliite naravi! Postojao je Halid, ratnik, neustraivi vojnik koga je Boiji Poslanik sa ushienjem nazvao Boiji ma. Bili su Osman i Ibn Avf, bogati trgovci, i Poslanik je najavio da oni spadaju me u ljude Deneta. Bio je Ebu Zerr, koji je prezirao novac i vie volio ivot askete, dobrovoljno muei sam sebe. Moemo se podsjetiti nomada beduina koji se jednoga dana pojavio pred Boijim Poslanikom i zamolio ga da mu nabroji osnovne dunosti koje ovjeka mogu dovesti u Denet. Poslanik je odgovorio: Vjera u jednoga Boga, pet dnevnih namaza, post u mjesecu ramazanu, obavljanje hada i plaanje poreza, ako ovjek ima za to sredstva. Beduin prihvati islam uskliknuvi: Tako mi Boga, ja neu raditi ni vie ni manje od toga to je propisano. Poto je ovaj otiao Poslanik ree: Ko eli da vidi stanovnika Deneta, to je bio on. Ni ratnik Halid, ni vrlo bogati Osman nisu zanemarivali nijednu bitnu islamsku dunost niti njegovu duhovnost; nita manje od Ebu Zerra, Selmana, Ebu Derdaa i drugih koji su vatreno voljeli asketizam, kojima Poslanik nije dozvolio, na primjer, da ive u dobrovoljnom zatvoru, da vjeito poste, da se kastriraju iz straha od 92
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com tjelesnih uivanja. Poslanik im je ak preporuio da se oene, dodajui: Ti ima dunost i prema svome tijelu. Prema islamu, ovjek ne pripada samome sebi, on pripada Bogu, pa nije dozvoljeno zlostavljati zalog koji nam je Bog povjerio, a taj zalog je naa vlastita linost. SOFA U velikoj medinskoj damiji, u vrijeme Poslanika, van prostorije za salat postojao je dio damije koji se zvao sofa. To je bilo mjesto obrazovanja i odgajanja gdje se radilo pod linim nadzorom Poslanika. Tu se okupljao velik broj muslimana. Oni su u toku svakoga dana posveivali dio svoga vremena da se upoznaju sa islamskim ivotom, kako u pogledu odnosa prema Bogu, tako i u pogledu odnosa prema svojim drugovima, lanovima islamske zajednice. Oni zajedniki rade kako bi zaradili minimalni dio sredstava za ivot, da ne bi postali paraziti i teret drugim lanovima zajednice. U toku noi oni su provodili dosta vremena kao najbolji mistici, u obavljanju ibadeta koji nisu obavezni, i u razmiljanju. Zvala se ova ustanova samostanom (tekijom, hanikahom) ili bilo kojim drugim imenom, nema sumnje da su pripadnici Sofe bili vie odani duhovnom ivotu nego materijalnim brigama. Neemo vas moda moi detaljno obavijestiti o obredima u kojima je Poslanik pouio ove prve muslimanske mistike, obredima koji su vjerovatno varirali prema naravi i sposobnostima svakog pojedinca. Poto je cilj odre en, ostavljeno je dosta slobode u izboru sredstava da se do njega do e! Spomenimo uzgred jednu Poslanikovu izreku: Mudrost je izgubljena vrlina vjernika, neka je uzme gdje god je bude naao. SUTINA MISTICIZMA (TESAVVUF) Pod misticizmom islam podrazumijeva ispravnost u vjerovanju, poboljanje vjerskih obreda, izbor Poslanikovog ivota kao primjera koji treba slijediti u svima ivotnim situacijama i 93
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com izvravanje dunosti koje je propisao islam. Misticizam nema nikakve veze sa postizanjem moi da se upoznaju nevidljive stvari, da se prave uda, da se namee volja drugim ljudima pomou misterioznih psihikih sredstava. On tako er nema nita zajednikog sa asketizmom, muenjem samoga sebe, zatvaranjem u samostan, meditacijama i osjeajima koji slijede iz isposnitva (koji mogu biti pokatkada sredstvo ali nikada cilj), niti sa nekim vrstama vjerovanja u Boije Bie (panteizam i druga). On tako er nema nita zajedniko sa tvrdnjama nekih arlatana da je mistik iznad islamskog zakona i potrebnog minimuma islamskih dunosti. U nedostatku boljeg izraza, moe se rei da je misticizam metoda najboljeg linog ponaanja: nain na koji se postie kontrola nad samim sobom, iskrenost, ostvarenje stalnoga prisustva Boga u naim djelima, napor da volimo Boga, sve vie i vie. Islamski odgoj obuhvata izvjestan broj dunosti sa vanjskim manifestacijama, kao to je obavljanje namaza, post, milosr e, izbjegavanje zla i loih djela, itd., ali on obuhvata i neke unutranje, duevne, dunosti kao to je vjera, zahvalnost prema Bogu, iskrenost, odsustvo egoizma, i tako dalje. Misticizam je vjebanje za ovaj drugi aspekt ivota. Ali i vanjske dunosti imaju za cilj ienje due, to predstavlja jedini nain za postizanje vjeitog spasenja. Openito uzevi, mistiar svojim duhovnim vjebama razvija izvjesne sposobnosti i umijea koja obinom ovjeku izgledaju udna, mistina, ali mistiar ih uope ne eli, ak ih prezire. Poznavanje nevidljivih stvari, ak iako je to za neke ljude mogue, kao rezultat nekih duhovnih vjebi, nije poeljno za mistika, jer su to Boije tajne: njihovo prerano otkrivanje moe ak biti pogubno za ovjeka. Zato se mistik ne slui tim sposobnostima, ak i ako mu uspije da ih razvije. Njegov cilj ostaje uvijek ienje vlastitog duha, kako bi postao to ugodniji i drai svome Stvoritelju. Treba napomenuti da je najsavreniji ovjek onaj koji oplemenjuje ne samo svoju vanjtinu, nego i svoju unutranjost, ili kao to kau mistici: svoje tijelo i svoje srce. to se tie vanjskog aspekta, on se regulie pomou fikha (koji obuhvata pravila za cjelokupni vanjski ivot: kult, ugovorne odnose, kazneno pravo, itd.) a unutranji aspekt spada u domen misticizma. 94
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Obredna vanjska strana ibadeta proistie iz fikha, ali iskrenost i prava pobonost spadaju u nae unutranje vrline i tiu se misticizma. Spomenimo po ovom pitanju dva kur'anska ajeta: Da, oni su na dobitku, vjernici koji pobono obavljaju svoj salat (23: 1-2), a licemjeri kada se diu da obave salat oni se diu lijeno, oni se samo pokazuju pred drugim ljudima (4:142). Dobro i loe obavljanje vjerskih dunosti, kako je to opisano u gornjim ajetima, omoguuje nam da sebi predstavimo ta islam trai od svojih pripadnika u svima postupcima njihova ivota. Islamska tradicija zaduuje halifu ili efa muslimanske drave ne samo politikom (ukljuujui i vrenje dunosti sudije) nego i vjerskim obavezama tj. javnim praktikovanjem vjere kao to je namaz, post, had. Sve ovo spada u podruje fikha (islamskog prava) kojeg su razvile razne kole (vidi kasnije). U ovom podruju, monopol vlasti je striktno nametnut iako se ovo tie manje vanog dijela naega ivota. Sektake razlike postoje me u muslimanima, nakon smrti Poslanikove, u pogledu toga ko je imao pravo da naslijedi Poslanika u izvravanju vlasti u podruju politike i javnih vjerskih obaveza. Prepustimo odluku Bogu na Sudnjem Danu i pozabavimo se naom budunou i odbranom od Boijih neprijatelja. to se tie unutarnjeg ivota, koji iskljuivo odre uje spasenje na vjenom Ahiretu, u ovom podruju nema nikakve zavisti; nekoliko osoba moglo je, a zaista i jeste istovremeno naslijedilo Poslanika. Dok mistiki red nakibendija, trai svoj oslonac u autoritetu Poslanika kroz Ebu Bekra, red kaderija i Suhravardija na primjer trai isto preko Alije a svi su sunije kojima je Ebu Bekr jedini neposredni nasljednik Poslanika na politikom polju. Ovo duhovno podruje koje ujedinjuje sunije i i'ije, nije prazna apstrakcija; on ima svoju vlastitu samostalnost, administrativnu organizaciju. Postojanje abdala i avtada ili duhovnih upravitelja i administratora je bilo po nalogu samog Poslanika, kao to moemo vidjeti ve rano kod takvog autora kao to je Ibn Sa'd. Jedna monografija od Sujutije predstavlja zbirku svih hadisa o kutbu, abdalu i avtadu. Ovdje nije potrebno ulaziti u detalje.
95
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com BOIJA NAKLONOST Obini ljudi ele da ih Bog voli, ali ljubavlju kako je oni shvataju: da im Bog osigura blagostanje. Ali, voljeti Njega, sluati Njega! ... Me utim, evo, ta Kur'an pouava (2/165): dakle, oni koji vjeruju, jai su u ljubavi prema Bogu. Na drugom mjestu, Kur'an (5:24) opisuje karakteristike najboljih ljudi: ... narod koji Njega voli i koga On voli. Materijalno blagostanje ne mora biti znak Boanske blagonaklonosti. Bog ga daje onima iju zahvalnost eli da ispita. Bog ga uskrauje onima iju strpljivost eli da ispita. Oba ta sluaja za ovjeka je najvanije da pokae svoju pobonost, svoju odanost Stvoritelju. To zahtijeva s jedne strane potiskivanje svoga egoizma i utapanje u Boansku volju, a s druge strane stalno osjeanje stvarnog Boijeg prisustva. To priguivanje vlastitoga ja nema nita zajedniko sa filozofskim vjerovanjem panteizma. Za mistika, intelektualno tvr enje u ovoj nunosti nema nikakve vrijednosti: ono to on e1i, to je da je potpuno usvoji, da u njoj ivi kao u svojoj stvarnosti. Drugim rijeima, uenjako razlikovanje panteizma u smislu jedinstva ivljenja, ili panteizma kao jedinstva vizije, za pravog mistika predstavlja samo naklapanje rijeima, koje vjernika putnika udaljava od njegova puta i usporava njegov dolazak do odre enog cilja. Moda je potrebno da ovdje spomenemo da pojam islamski panteizam ne vodi ka ponovnom ujedinjenju ovjeka sa Bogom. Ma kako se ovjek mogao pribliiti Bogu, uvijek ostaje izvjesno odstojanje, jedna odvojenost, razlika izme u Stvaraoca i stvorenoga. Unitava se vlastito ja, ali ne vlastita linost. to je vii stepen koji smo dostigli, to vie Bog govori kroz naa usta, vie radi naim rukama, vie eli naim srcem. Postoji penjanje ovjeka i put prema Bogu, ali nikada pravo ujedinjenje. Zato musliman ne upotrebljava izraz communion kojim je obuhvaena rije union (ujedinjenje), ali postoji opasnost i da obuhvati fuziju i konfuziju. Muslimani oznaavaju duhovni put izrazom mi'rad koji znai stepenice, penjanje, koje varira zavisno od pojedinaca i njegovih osobina i 96
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com sposobnosti. Najvii zamislivi stepen koji ovjek moe postii jeste onaj do koga je doao Boiji Poslanik. Zato se njegov doivljaj naziva Mi'rad. Pri stanju pune svijesti, to jest dok je bio budan, poslanik Muhamed a. s. je imao viziju, ru'j, da je ponesen u vie sfere i bio poaen Boijim prisustvom. Pa i tu, u tom stanju van vremena i prostora, Kur'an veli da je izme u Poslanika i Boga ostalo izvjesno odstojanje: On bijae u blizini od oko dva luka, ili jo blie. (53:9) To je izraz kojim eli da se istovremeno naglasi i blizina i udaljenost. Podsjetimo, uzgred, da je Poslanik Muhamed a. s. lino upotrijebio izraz mi'rad ak i za obine vjernike, jer je izjavio da je namaz mirad vjernika. Oevidno, svakome prema njegovim sposobnostima i zaslugama. Duhovni put ima itavu seriju etapa, i one se prelaze samo postepeno. Mi vidimo i u ivotu Poslanika da je i on otpoeo sa povlaenjem u peinu brda Hira. Za vrijeme mekanskog perioda za njega su postojale samo patnje i odricanja za Boansku stvar i tek nakon hidre njemu je dozvoljeno - opet Boanskim nare enjem - da se suprotstavi nepravdi putem sile. Sasvim je mogue da neko, ko se predstavlja za dervia, ustvari to bude samo prividno, to jest da predstavlja vuka u jagnjeoj koi. Ali isto tako je mogue da jedan kralj, uz svu svoju mo i bogatstvo u svojim blagajnama, bude u ivotu plemenit ovjek, koji, odriui se linih udobnosti, ne koristi svoja bogatstva i ini velike rtve kako bi izvrio svoju dunost. Da bi se savladao egoizam, na prvom mjestu treba razvijati osjeaj skromnosti i poniznosti. Oholost se smatra najveim grijehom prema Bogu. Prema rijeima Gazalije, hvalisavost je oboavanje samoga sebe, dakle neka vrsta idolopoklonstva. Naravi ljudi su razliite. Zato se i putevi razlikuju. Odatle - a islam. upravo na tome insistira - postoji potreba za vodiem, uiteljem. Ne daje se dozvola da se medicinskom praksom bavi onaj ovjek koji je samouk u medicini, koji nije obavljao u praksi to zanimanje, ne daje mu se ni mogunost da prisustvuje savjetovanjima onih koji ve imaju iskustva u tome. Rijetki su sluajevi kada ovjek vidi vlastite nedostatke. A jo su rjedi sluajevi gdje se ovjek ispravlja sam od sebe i to odjednom. Misija uitelja potrebna nam je da bi nam on ukazao na nae greke i na nain kako 97
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com emo ih ispraviti. Postoji stalan razvoj, neprekidna evolucija pojedinca, a uitelj nas oslobada itavog niza nekorisnih pokuaja. Ako se ne bi koristila iskustva prolosti, i ako bi svaki novoro eni ovjek nanovo i potpuno usamljeno sve otpoinjao, vie ne bi bilo niti kulture niti civilizacije. One se zasnivaju na nagomil anim znanjima i praksi naih predaka. Za sud i savjete svoga uitelja uenik ima obzire, kakve nikada nema prema savjetima i miljenju svojih drugova i sebi ravnih. Nakon teoretskih studija, ovjek provodi izvjestan sta u praksi. Kao to to vai za materijalne znanosti, tako isto vai i za duhovne znanosti. Ima toliko stvari koje nikada nee biti nauene itanjem i sluanjem: primjena pod nadzorom iskusnog uitelja uvijek je korisna, da ne kaemo neophodna. Poznavanje nije dovoljno: treba ga asimilirati, treba da postane naa druga priroda. Mistici preporuuju naroito etiri uslova: jesti manje, spavati manje, govoriti manje i ii u drutvo to manje. Treba me utim napomenuti da manje ne znai potpuno odricanje: ono je katkada nemogue (kao kod jela i spavanja), a uvijek je nepoeljno, u svemu je potrebna umjerenost. Jesti radi odravanja ivota, a ne ivjeti da bi se jelo. Jesti da bi se imalo snage za izvravanje volje i nare enja Boijih, to je ak akt pobonosti. Smanjiti ishranu i oslabiti dotle da nam se smanji duhovna sposobnost, to bi bio grijeh. San potreban za odravanje zdravlja predstavlja dunost za ovjeka; ali suvie dugo izleavanje slabi na duhovni rast. Spavati manje, to ne znai provoditi vrijeme u veem zara ivanju za ivot, nego da bi se nalo vie vremena da se posvetimo provo enju ivota u pobonosti i ibadetu. Govoriti manje, to znai smanjiti broj banalnih rijei, znai potpuno izbjei, ako je to ikako mogue, svaku lou rije. Ljudi esto imaju obiaj da drugima daju dobre savjete, a istovremeno zaboravljaju da ih prvo primijene u svome ivotu. Obilaziti manje ljude, to znai: ne ii im bez potrebe. Ali vriti usluge drugima, baviti se obavljanjem stvari kojima je zadovoljan na Gospodar, to su ovjekova kretanja koja su za pohvalu. Ipak ne treba zaboraviti da se potrebe pojedinaca razlikuju prema stepenu njihova razvitka. Ne daje se iskusnom uitelju isti savjet kao i nekom mladome poetniku. Posjeivanje ljudi izaziva iskuenja, uzrokuje gubljenje dragocjenog vremena, i esto je razlog da zaboravimo vanije i korisnije obaveze. 98
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Moemo dodati i peti savjet: troiti manje, mislimo na luksuz, na koketiranje, na lino zadovoljstvo, novac tako ute en, mogao bi se koristiti za svrhe koje su nam drage, ali za koje, uz nae potroake navike, nemamo novaca. Ovih pet savjeta moe predstavljati pet principa ekonominosti islamu, kako u duhovnom tako i u materijalnom pogledu. NAROITI AKTI Potrebno je nastojati da se sjetimo Boga u svakom momentu. Bitno je da Ga se sjeamo srcem. Ali poto koncentracija ne moe da bude stalna, primjenjuju se fizike metode, kako bi se uvealo to prisustvo duha, ta koncentracija misli o Bogu. Kur'an (33:41-42) kae: O vjernici, ponavljajte esto ime Boije i slavite ga jutrom i veerom. Ili tako er (3:191): ... koji, stojei, sjedei, leei spominju Boga i razmiljaju o stvaranju nebesa i zemlje govorei: Stvoritelju na! Ti nisi ovo stvorio uzalud: Slava Ti, uvaj nas paklene vatre. Ima ibadeta u kojima se stalno ponavljaju iste formule i koje se ponavljaju svaki dan iz navike. One se izgovaraju naglas, ili u sebi, ali treba naglasiti da se tu radi uvijek o Bogu, o Njegovoj linosti i Njegovim osobinama (atributima-sifatima), a nikada o stvorenjima. Ako se radi o poslaniku Muhamedu, on se uvijek spominje u vidu obraanja Bogu, na primjer: O Boe, smiluj se Muhamedu i spasi ga ili O Boe, oivi Muhameda a. s. na slavnom mjestu koje si mu obeao i prihvati njegovo zauzimanje za nas i tako dalje. Da bi mogli to vie koncentrisati svoje misli, mistici se katkada usamljuju, povlae od ljudi, zaustavljaju dah po nekoliko trenutaka, zatvaraju oi i obraaju panju na otkucaje srca, stalno mislei na Boga, itd. Oni kau da u razmiljanju o Bogu postoje tri stepena: sjetiti se Njegova imena, sjetiti se Njegova Bia poev od Njegova imena, i na kraju, sjeati se Njegova Bia bez potrebe miljenja o Njegovom imenu, i bez potrebe za nekim drugim sredstvima podsjeanja. Da je ovakve postupke preporuio sam Poslanik i da oni nisu stranog porijekla, moemo se sjetiti da je Ebu Hurejre imao tespih napravljen od konca, sa 2000 vorova koji su 99
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com sluili kao zrna i on je svake noi ponavljao na njemu neku molitvu. (Ibn Fadlulah al-Umari, Masalik al-Absar, tom 5 u Istanbulu). Me u ostalim moemo jo spomenuti asketski ivot, muenje samoga sebe i razmiljanje naroito o smrti i o Sudnjem danu. Za islam, takvi postupci nisu cilj, nego samo sredstva, i to privremena i prolazna, koja pomau da ovjek zagospodari sobom i da se savlada. Sve to mi sebi dozvoljavamo u ivotu, dijeli se na nunost i na luksuz. Nikada ne moemo sebi zabraniti ono to je nuno, jer to bi znailo samoubistvo. Samoubistvo je u islamu vjerski zabranjeno, jer mi ne pripadamo samima sebi, nego Bogu. A unititi neto prije nego se iscrpilo, znai suprotstaviti se Boanskoj volji. to se tie luksuza, ukoliko on nee postati cilj naeg ivota, dozvoljen je. Moemo ga se odrei da bismo zagospodarili naim ivotinjskim dijelom; moemo ga se odrei da bismo priskoili u pomo onima koji nisu u stanju da zadovolje ni svoje osnovne ivotne potrebe, ili pak da bismo izvrili djelo pokajanja (pokore). Ali, nije dozvoljeno prelaziti mjeru. Muevan ovjek koji se trudi da ostane edan, zasluniji je od onoga ko unitava svoje prirodne elje na primjer hirurkim zahvatom. Onaj ko nije sposoban da uini grijeh nema zasluge kao onaj ko je potpuno sposoban za to, ali se od toga dobrovoljno uzdrava iz potivanja prema Bogu. Muenje samoga sebe, uzdravanje od zadovoljenja raznih prohtjeva, i druge duhovne vjebe poveavaju izvjesne sposobnosti, ali samo razvijanje tih sposobnosti, ma kako znaajne one bile, nije samo po sebi cilj kretanja prema Bogu. Nastoji se izvriti izvjesne radnje, a ne osjeaje koji iz njih proizilaze, jednom vrstom automatizma. ak i nevjernik moe razviti izvjesne osobine svetaca, ali bez konanoga spasa. Mistik stalno ide prema svome cilju, nikada se ne bavei sitnicama koje se deavaju na tome putu. ivot jednog dervia, jednoga mistika poinje kajanjem za prole grijehe i popravljanjem, koliko god je to mogue, teta koje je uinio drugim ljudima. Bogu pripada pravo da oprosti greke uinjene prema Njemu, ali za nepravde nainjene stvorenjima ne prata Bog nego ta stvorenja. Molitve Bogu ovjeka ne osloba aju grijeha uinjenih prema Boijim stvorenjima. Tek nakon toga moe se krenuti stazom koja vodi ka Bogu. To nije niiji monopol. Na 100
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com dohvat je svakome, i ne samo na dohvat: dunost je svakog ovjeka da krene tim putem. Put ima dvije karakteristike: poslunost Bogu i stalno razmiljanje o Bogu. Poslunost je laka, s obzirom na to da znamo ta treba da radimo i ta je volja Boija: Bog je objavio Svoju volju i Svoje propise preko Svojih Poslanika, da ih ovi saopte ljudima. Bog je slao bezbroj poslanika. Ali su se njihova naua-vanja razlikovala u pojedinostima, to ne znai da je Bog mijenjao miljenje. Naprotiv, to znai da je On u Svojoj mudrosti i samilosti smatrao da je razvijanje ili nazadovanje naih ljudskih vrlina izazivalo potrebu mijenjanja pravila u pojedinostima. Iako se u bitnim dijelovima svoga uenja, naroito u pogledu odnosa izme u ovjeka i Boga, poslanici me usobno ne razlikuju - islam to naroito naglaava - ovjek koji se pokorava nare enjima svoga Gospodara moe da svoj ivot uskladi sa najnovijim odredbama Njegove volje. Ako je Bog ljudima neto saoptio preko poslanika Ibrahima, to ne znai da je neposluan onaj ko se prilagodio uenju Musaovom, jer on nam je, za svoje vrijeme, donio posljednja nare enja istoga Gospodara; a niti bi zanemarivanje Mojsijevih nare enja uz pridravanje Ibrahimovih pouka predstavljalo flagrantnu neposlunost prema Bogu. Tako su ljudi trebali da provedu u svoj ivot Boanske objave koje su donosili poslanici jedan za drugim, od kojih je posljednji Muhamed a. s.. I zato musliman, uz puno potovanje ranijih Boijih poslanika, prihvata posljednje odredbe Boije volje koja je saoptena ljudima. Musliman vjeruje u Boansko porijeklo Tevrata (Tore), Suhufa, Indila (Evan elja), ali se pokorava zadnjoj i najnovijoj poruci Bojoj, to jest Kur'anu. Ko ostaje privren prevazi enim zakonima, ne moe se od strane Zakonodavca smatrati potivaocem zakona. ZAKLJUAK Poto ovjek istovremeno ima tijelo i duu, vanjtinu i unutranjost, harmonian progres i uravnoteen razvoj zahtijevaju jednaku panju za obje ove strane ljudskoga bia. Misticizam, ili 101
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com duhovna kultura, u islamu se predstavlja kao smanjivanje onoga to se zove Ja uz istovremeno poveavanje Boanskog prisustva u nama. Uronjavanje u Boansku volju ne znai ni u kom sluaju nepokretnost, daleko od toga. U svojim brojnim ajetima, Kur'an podstie ovjeka da djeluje i ak da se takmii sa drugima u traenju Boije naklonosti pomou dobrih djela. Ne slijediti svoje pogubne elje, nego se pridravati Boije volje, ne dovodi do mrtvila i neaktivnosti. Samo se deava ono to Bog trai od nas; ali ako ovjek ne poznaje Boije htijenje, koje mu ostaje sakriveno, treba da stalno nastavlja svoj napor da bi stigao do cilja koji on smatra plemenitim i u skladu sa Boijim odredbama. Ovaj dinamiki pojam predestinacije rezimiran je u ovim ajetima Kur'ana (57:22-23): Nikakva bijeda ne snalazi vas ni u vanjskim ni u unutranjim okolnostima, a da nije zapisana u Knjizi prije nego smo je stvorili. Doista, to je ustanovljenje bilo lahko Bogu. (Ovo vam se saoptava) da ne biste alili za onim to vam se izmakne (u ovosvjetskim nasladama), niti se preko mjere radovali onom to vam dodijeli Bog. Bog ne voli hvalisavce ni ohole ... ovjek treba da uvijek misli na Boiju veliinu i istovremeno na svoju malenkost, upravo isto onako kako e to biti na Dan proivljenja, kada Bog bude traio da svi poloe raune o svome ivotu. Kur'an (29:60) kae: to se tie onih koji se bore na naem putu, sigurno emo ih mi voditi naim stazama. Zaista je Bog sa onima to ine dobra djela.
102
Glava VII ETIKA ISLAMA

Ljudi se mogu podijeliti na tri glavne grupe: 1) Na one koji su po prirodi dobri, koje iskuenja ne mogu pokvariti, iz ije same prirode (instikta) potjee samo dobrota i milosr e. 2) One koji su, naprotiv, zli i nepopravljivi; i napokon 3) Na one koji pripadaju srednjoj grupi, koji se ponaaju kako treba ukoliko su na to prisiljeni nadzorom ili pritiskom, a inae sebi doputaju loa djela i nepravdu prema drugima. Ova trea kategorija predstavlja veliku veinu ljudskoga roda, dok druge dvije kategorije broje relativno mali broj pripadnika. Prva kategorija (ljudi-meleki) nema potrebu ni za kakvim uputstvima, ni za kakvom kontrolom. Treba primijeniti sva mogua sredstva da se od zla uzdre pripadnici druge kategorije (ljudi-ejtani); ali treba se naroito baviti treom kategorijom ljudi (obini ljudi). Pripadnici ove tree kategorije u izvjesnom pogledu lie na ivotinje: oni su mirni i zadovoljni onim to imaju sve dok kod drugih ne primijete neto bolje, ili dok ne posumnjaju da im drugi ele da nanesu neko zlo. Taj lo instinkt koji budi iskuenje, predstavlja od vajkada brigu ljudskoga drutva: otac sputava svoju djecu, starjeine porodice, plemena, grada-drave ili neke druge ljudske grupacije trude se da svoje podre ene prisile da se zadovolje onim to posjeduju, da ne otimaju silom ono to su drugi stekli na poten nain. Ljudsko drutvo moda nema drugog cilja nego da kontrolie iskuenja i da ispravlja zla koja su ve poinjena. Svi ljudi, ak i u krilu jedne iste nacije, ne dostiu nikada isti nivo razvitka: 103
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com plemenit duh sklon je rtvama, milosr u; inteligentan duh vidi dalje, i posljedice koje bi ponitile neposrednu dobit spreavaju ga da ne ini zlo, a da on istovremeno nije sklon da ini rtve na svoju tetu. Obian duh, ne samo da nije sklon milosr u, nego sebi dozvoljava da se obogati na raun drugih, izuzev u sluaju kada se plai estoke neposredne reakcije od strane svojih rtava, od strane drutva ili neke druge snage. Tup ovjek nee biti zadran ak ni takvim strahom i on ide do kraja u svojim kriminalnim nastojanjima, sve dok ne bude sprijeen u svojoj djelatnosti od strane drutva: smru ili zatvorom. Svi zakoni, sve religije, sve filozofije nastoje da uvjere mase, srednju kategoriju ljudi da se ponaaju kako treba i da ak ine dobrovoljne rtve pomaui siromanima, nesretnima i onima koji su bez svoje krivice zapali u nevolju i ne mogu da se iz nje izbave. KARAKTERISTINE CRTE ISLAMA Islam je kompletan nain ivota: on propisuje ne samo vjerovanje, nego i pravila drutvenog ponaanja. Osim toga, on se bavi primjenom i dobrim funkcionisanjem svoga zakona. Znamo da islam ne smatra da je ovaj ivot cilj samom sebi niti vjeruje da je tijelo bez ikakve veze sa duhom. Islam, naprotiv, ui da treba vjerovati u Vjeni ivot. Njegova osnovna deviza, koju je objavio Kur'an, glasi: dobro u ovome ivotu, kao i dobro u vjenosti. Tako, on se ne zadovoljava da hvali dobro i da kudi zlo, nego prua nagrade i kazne, kako duhovne tako i materijalne naravi. to se tie zabrana, islam nastoji da u ovjekov duh usadi strahopotovanje prema Bogu, od posljednjeg suda nakon proivljenja, od kazne paklenom vatrom; ali on se ne zadovoljava samo time: on poduzima sve mogue mjere u domenu materijalnih sankcija, kako bi sprijeio ovjeka da ini nepravde i gazi prava drugih. Tako vjernik moli i posti, ak i kada ga niko ne sili na to; on plaa porez, ak i kada vlast ne zna iznos njegovih obaveza, ili nije u mogunosti da porez prikupi silom.
104
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com OSNOVE MORALA esto se deava da motivi i okolnosti iz osnove mijenjaju znaenje djela koja su na prvi pogled slina: smrt od ruke razbojnika, od lovca kome se rtva uinila kao divlja, od strane lu aka ili maloljetnog djeaka, od strane ovjeka koji se samo branio, od strane delata koji samo izvrava nare enje, od vojnika koji brani svoju otadbinu od invazije, sva su ta ubojstva razliita. Ubojstvo se nekada strogo kanjava, nekada se blago kanjava, nekada se oprata, nekada se smatra normalnom dunou koja za sobom ne povlai ni pohvalu niti osudu, a katkada ak zasluuje najvie pohvale i poasti. Skoro itav ljudski ivot sastavljen je od djela ije je dobro i zlo relativno. Zato je Muhamed a. s. esto podsjeao da e ljudska djela biti su ena prema namjerama. Islam se zasniva na vjerovanju u Boansku objavu namijenjenu ljudima, koja im je upuena preko Boijih poslanika. Njegov zakonik i njegov moral, kao i njegovo vjerovanje, temelje se na Boijim naredbama. Moe se desiti da po pitanju morala ljudski razum do e do istih zakljuaka kao i objavljeni zakon, ali u islamu je vaan objavljeni Zakon, a ne razmiljanje jednoga filozofa, pravnika ili moraliste. To je utoliko vanije to rezonovanje raznih ljudi moe da bude me usobno razliito i to oni mogu da do u do sasvim razliitih zakljuaka. Katkada u osnovi neke dunosti nalazi se motiv discipline, dok na prvi pogled ta dunost izgleda suvina. Ljudska djela mogu se u prvom redu podijeliti na dobra i loa, na obaveze i zabrane. A djela od kojih ljudi treba da se suzdravaju dijele se sa svoje strane na dvije velike kategorije: na ona za koja postoji, pored kazne na Sudnjem danu, i ovosvjetska sankcija, materijalna kazna, i na djela za koja islam ne predvi a drugu kaznu osim one na Sudnjem danu. U jednoj izjavi koja se pripisuje Poslaniku (koju prenosi Ijad u svojoj Kifai) mi vidimo kakvu koncepciju ivota ima islam: Alija je jednoga dana upitao Poslanika o njegovom optem ponaanju, a on mu odgovori: poznavanje (ili razumijevanje) je moj kapital, razum (ili intelekt) je osnova moje vjere, ljubav je moj temelj, elja je moja jahaa ivotinja, sjeanje na Boga je moj dug, povjerenje je moje 105
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com blago, briljivost je moj saputnik, znanje je moje oruje, strpljenje mi je tit, zadovoljstvo je moj dobitak, stromnost (ili poniznost) je moj ponos, odricanje od uitka je moj zanat, sigurnost je moja hrana, istina je moj zagovornik, poslunost mi je vrlina, borba mi je navika, a radost moga srca je u salatu. Jednom drugom prilikom Muhamed a. s. je rekao: Vrhunac mudrosti jeste strah od Boga, tj. pobonost. Islamski moral poinje sa odricanjem od svakog oboavanja izuzev oboavanja Boga kao to je: oboavanje samoga sebe (egoizam), oboavanje produkata naih ruku (idoli, sujevjerje) i odricanje od svega to degradira ovjenost (bezbotvo, nepravda itd.). Ukidajui nejednakost ljudi koja je bazirana na pripadnosti rasi, na boji koe, jeziku, postojbini - islam je proklamovao (i realizovao vie od svih ostalih) da se vrijednost ovjeka jedino bazira na moralnoj vrijednosti, to svaki ovjek bez izuzetka moe da postigne (dok on ne moe da izmijeni svoju boju koe, jezik, nacionalnu pripadnost itd.). Tako Kur'an kae: O ljudi! Mi smo vas stvorili od jednoga mukarca i jedne ene i razdijelili smo vas na narode i plemena, kako biste se me usobno upoznavali; zaista, najplemenitiji izme u vas je kod Boga onaj ko je najpoboniji; zaista Bog je mudar i sve zna (49:13). U jednom divnom ajetu (17:23-39) Kur'an je naredio muslimanskoj zajednici slijedee: Va je Gospodar naredio da se ne klanjate nikome osim Njemu, da lijepo postupate sa svojim roditeljima; i kad jedno od njih ili oboje sustigne starost kod tebe (ovjee), nemoj im pokazivati da ih prezire, nemoj im initi prekora. Govori im sa potovanjem. Budi ponizan i pun njenosti prema njima i upravi Bogu ovu dovu: Boe moj, smiluj se na njih, kao to su oni imali milosti prema meni kad su me njegovali u vrijeme moga djetinjstva. Gospodar va zna bolje nego iko drugi ta je vaim duama. Ako budete dobri, zaista, on pobonima prata i onima koji se iskreno kaju. Daj svojim blinjima to im pripada (po ovjenosti), a tako isto siromahu i putniku, ali ne budi rasipnik. Raspikue su, uistinu, braa ejtana. ejtan je neblagodaran prema svome Gospodaru. 106
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com A ako ne mogne pomoi onima koji su u nevolji (jer si i sam siromah), a trai od Boga milost koju se nada da e izmoliti, govori im sa blagou. Ne vei sebi o vrat svoju ruku (ne budi tvrdica), niti je sasvim otvaraj da ne navue na sebe prijekor ili siromatvo. Uistinu, Bog obilje daje kome On hoe, a katkada i oskudicu. Doista, on je obavijeten o stanju Svojih robova i vidi ih. Nemojte ubijati svoju djecu iz straha da ne osiromaite. Mi hranimo i njih i vas. Zaista, ubijati njih uasan je grijeh. Izbjegavajte blud, jer je to stidna stvar i hr av put! Nemojte ubijati ovjeka, ije vam je ubistvo Bog zabranio, osim kada na to imate pravo. to se tie onoga ko bi bio nepravedno ubijen, Mi smo njegova blinjega ovlastili da trai pravdu; ali neka on ne prelazi granicu ubijajui sobom, jer je ve i zakonom potpomognut. Ne dirajte u imanje siroeta, osim za njegovo dobro (u cilju da ga umnoite), dok god on ne doste do punog uzrasta. Ispunjavajte svoje obaveze, jer e se o obavezama traiti raun. Kad mjerite ispunite mjeru kako treba i vagajte bez zakidanja. To vam vie vrijedi i to je za budunost bolje. Ne mijeaj se u ono to ne poznaje. O sluhu, vidu, srcu, o svemu tome ete bez sumnje polagati raun. Nemoj po zemlji oholo hodati: sigurno je ti nee nikada rascijepiti, niti e ikada biti visok kao brda koja te okruuju. Sve je to runo i Bogu mrsko. Eto ta je tebi Bog otkrio o mudrosti! I jo, pored Boga ne stavljaj druge bogove, jer e biti baen u Dehenem proklet i ponien. Ove zapovijedi, uporedive sa onim to su date Musau, ali obuhvatnije od njih, objavljene su Poslaniku za vrijeme mi'rada. Bilo bi suvie dugo da ovdje citiramo sve opomene i upozorenja Kur'ana, ali spomenimo jo jednu od njih (4:36-38) koja govori o drutvenom ponaanju obinog ovjeka: Oboavajte Boga i ne pridruujte Mu nikoga. Ukazujte dobrotu vaim oevima i majkama, vaim srodnicima, siroadima, siromasima i komijama blinjim i daljnjim, i 107
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com onima s kojima vas neka stvar zbliava, putniku i robovima. Zaista Bog ne voli ovjeka ohola i slavohlepna: on ne voli one koji krtare i koji drugima preporuuju krtarenje i paljivo kriju ono to im je Bog dao Svojom milou. Mi smo nevjernima pripremili strahovitu kaznu. (On ne voli one) koji milostinju dijele samo radi svoje slave, a oni ne vjeruju u Boga i u posljednji dan. Ko god ima avola za druga, taj ima hr ava druga. U jednom drugom ajetu (49:10-12) Kur'an opisuje karakteristike muslimanskog drutva: Uistinu, svi su vjernici samo braa, pa pazite vau brau i bojte se Boga, da bi se na vas smilovao! O vjernici! Ne rugajte se jedni drugima jer oni kojima se rugaju, moe biti da vrijede vie od onih koji im se rugaju. Tako er ni ene neka se ne rugaju drugim enama: moe biti da ove vrijede vie od njih. Ne sramotite jedan drugoga, ne izdijevajte pogrdna imena jedni drugima. O kako je runo pogrdno ime stei vjerniku, poto je vjerovao. Oni koji se ne pro u toga ... zaista su hr avi! O vi koji vjerujete! Izbjegavajte mnogo sumnjienja, jer su neka sumnjienja grijeh; ne istraujte mane jedni drugih; ne govorite loe jedni o drugima. Ko bi me u vama htio jesti meso svoga umrloga brata? To vam je odvratno! - Bojte se Boga, On doista prima pokajanje, On je milostiv. GRIJEH I NJEGOVO ISPATANJE Niko ne bi ustao protiv ovih dobrih pouka o kojima se govori u navedenim ajetima, ali ovjek ima svoje slabosti: on je istovremeno sastavljen od elemenata dobra i zla. Njegove prirodne mane bacaju ga u srdbu, navode ga na iskuenja i navode ga da ini zlo onima koji su slabiji od njega i nemaju naina da ga u tome sprijee ili da mu se u tome osvete. Naprotiv, njegova plemenita osjeanja navode ga na kajanje nakon uinjenog djela, i zavisno od snage toga plemenitog osjeanja on nastoji da vie ili manje popravi zlo koje je 108
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com poinio. Islam dijeli grijehe u dvije velike kategorije: one koji su poinjeni protiv Boijih prava (nevjerovanje, zanemarivanje salata, itd.) i one koji ugroavaju prava drugih ljudi. Samo se po sebi razumije da ne pripada Bogu da prata grijehe koje je ovjek poinio prema drugim ljudima, to pravo pripada povrijeenoj osobi i nikome drugom. Ali, nanosei zlo nekom drugom stvorenju, ovjeku, ivotinji, itd., vri se ustvari dvostruko zlodjelo: ne samo protiv onoga ko je njegova neposredna rtva, nego i protiv Boga, jer zloinako ponaanje predstavlja krenje Boanskih propisa. Zato kod neke nepravde ili zlodjela poinjenog prema nekom biu, potrebno je ne samo pokuati da se popravi teta vraajui rtvi nasilja oduzeto pravo, nego tako er moliti oprost od Boga. U jednom hadisu Muhamed a. s. je upozorio da e na Sudnji dan neko biti baen u Dehenem zato to je zavezao maku i pustio je da umre ne dajui joj da jede i ne dozvolivi joj da sama trai sebi hranu. Prema jednoj drugoj predaji Muhamed a. s. je govorio o Boijem kanjavanju ak i onih ljudi koji ne ispunjavaju svoje dunosti prema ivotinjama ne dajui im dovoljno da jedu, tovarei na njih terete koje ne mogu da nose itd. Poslanik je ak zabranio da se sijee drvee bez potrebe. ovjek treba da koristi sve to je Bog stvorio, ali u pravoj mjeri, bez rasipnitva. Ima vie naina da se popravi greka poinjena prema drugima: katkada je dovoljno da se od njih zatrai oprost, i sve je ure eno. Drugi put, trebae da se vrati neko uzurpirano pravo, da se nadoknadi ono to se ne moe vratiti itd. Da se bude strpljiv prema drugima i da se prata jeste plemenita osobina na kojoj je islam uvijek insistirao. Hvalei tu osobinu Kur'an kae (3:133-4): Trudite se da zasluite milost Boiju i naselje u Denetu koji je prostran kao nebesa i zemlja i pripremljen za one koji se Boga boje, za one koji milostinju daju, kad su u izobilju i kad su u oskudici, koji svladavaju svoju srdbu i koji prataju drugima, jer Bog zaista voli dobroinitelje. Preporuuje se pratanje, ali (imajui u vidu obinog ovjeka) dozvoljava se i odmazda. Takvo je znaenje, me u ostalim, i ovoga ajeta (42:40): Zlo se vraa jednakom mjerom. Me utim, onome koji 109
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com prata i miri se sa svojim protivnikom, kod Boga je njegova nagrada. Bog je neuporedivo vie milostiv od najblaeg ovjeka. Me u imenima koja islam daje Bogu, jeste i Rahman (Milostivi), Tevvab (Onaj koji prihvata kajanje), Afuv (Onaj koji brie grijehe) Gaffar (veliki prata), itd. Oni koji poine grijeh prema Bogu, a zatim se pokaju i napuste svoju zabludu, nai e puno razumijevanje kod Boga. Dva kur'anska ajeta dae islamsku predstavu o dobroti Boijoj: a) Ne, Bog nee oprostiti ako Mu se pridruuju druga boanstva. On e sve drugo oprostiti kome On htjedne. b) ... o Moji robovi! Vi, koji ste nepravedno postupali prema samima sebi, ne oajavajte u milosti Boijoj. Uistinu, Bog oprata sve grijehe. On je beskrajno milostiv i prata. (34:53) Ako se ljudi odreknu nevjerstva i ako se okrenu prema Bogu i zamole ga za oprost, mogu se nadati da e biti milosrdan prema njima. ovjek je slab i esto mijenja svoje odluke: pravo kajanja moe uvijek da izazove Boiju milost. Ne postoji nikakav nain da se dobije Boiji oprost preko drugih ljudi: potrebno je da se obratimo direktno Bogu, potrebno je da mu izrazimo iskreno kajanje licem u lice (munadat), Njemu koji sve zna i od koga ne moemo nita da sakrijemo. Boija ljubav prema Njegovim stvorenjima preko sto puta je vea od majine ljubavi prema njenom djetetu, rekao je jednom Poslanik. Drugom prilikom Poslanik Muhamed a. s. je rekao: Bog je milosr e podijelio na sto dijelova, od kojih je On sam zadrao 99,a jedan dio je razdijelio na sva iva bia na Zemlji; me usobno milosr e me u stvorenjima je istoga porijekla. U jednoj svojoj izreci (hadis kudsi) Poslanik kae da je Bog rekao: Ko god pokua da Mi se priblii za pedalj, Ja mu se pribliavam za lakat, ko god Mi se priblii za lakat, Ja mu se pribliavam za hvat, ko god Mi prilazi hodom, Ja mu trim u susret. Kur'an (11:114) bez sumnje najavljuje: Uistinu dobra djela briu zla. Milostinja i milosr e su neosporno preporueni, ali ipak oni ne pribavljaju automatski Boanski oprost za neki grijeh; oni su me usobno neovisni i Bog ima apsolutnu slobodu.
110
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com ZABRANE Kur'an esto upotrebljava dva karakteristina izraza da bi oznaio dobro i zlo: ma'ruf, koji oznaava (dobro), koje poznaje itav svijet i koje kao takvo prihvata itav svijet, a znai prikladan; munker, to znai neuobiajen, (zlo) koje poznaje itav svijet, i koje kao takvo smatra itav svijet, a znai: za osudu. Drugim rijeima, Kur'an ima povjerenje u ljudsku prirodu, u njen zdrav razum: nikada nee postojati jednodunost u zlu, makar ga neki i inili. Kur'an svoje vjernike naziva najboljom zajednicom (3:110) i to objanjava na slijedei nain: jer vi nare ujete da se radi ono to je dobro (ma'ruf) a zabranjujete ono to je zlo (munker) i vjerujete u Boga. Jedan drugi pasus (103:13) jo je izriitiji: Kunem se vremenom; ovjek je zaista na gubitku; osim onih koji vjeruju (u jednoga Boga) i ine dobro i jedni drugima preporuuju pravinost i strpljivu istrajnost. Ali postoje tako er i naredbe koje se tiu raznih loih djela. Kao to je ve reeno, postoje djela koja su praena nekom sankcijom, nekom javnom kaznom i djela za koja se kae da e ljudi za njih biti kanjeni na onome svijetu: javna vlast ne bavi se ovim posljednjim djelima izuzev u sluajevima koji su izvanredno teki. U svome uvenom govoru na Oprosnom hadu, Poslanik je izjavio da ne smije biti pogaeno pravo ovjeka ni u jednoj od tri kategorije prava: linosti, imetka i asti. Naime, kazneno pravo islama imalo je to u vidu, i prema tome glavni zloini su slijedei: ubistvo, tjelesne povrede, blud i brakolomtsvo (to su zloini protiv linosti); kra a, razbojnitvo (napad na imetak); klevetanje neijeg potenja i pijenje alkoholnih pia (povreda asti). Ti zloini kanjavaju se na slijedei nain: Za nedjela protiv linosti, predvi ena je odmazda: ivot za ivot, oko za oko, zub za zub. Barem u principu. Jer uzima se u obzir pobuda: da li je djelo uinjeno namjerno ili samo sluajno? Osim toga, postoji mogunost da rtva (ili pak njeni nasljednici) moe da prihvati novanu odtetu ili ak da oprosti poinjeno nedjelo. Ako je sudski dokazano da je zloin uinjen namjerno, javna uprava nema pravo da oprata; to pravo pripada samo rtvi poinjenog zlodjela. 111
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Sasvim je drugaiji sluaj bluda i brakolomstva: sporazum oteenih strana ne ublaava teinu djela. Poslanik je na taj nain uspio da razvije pojam pravde i samokritike u srcu svojih drugova koji su vie voljeli da budu javno kanjeni na ovome svijetu nego na onome svijetu - koji su dolazili sami od sebe Poslaniku da mu priznaju neki poinjeni grijeh i trae da budu kanjeni. (Po pitanju seksualnih ispada, kada postoji sporazum obiju strana, teko je da se bez njihovog priznanja na e konkretan dokaz. Ovdje se najbolje osloniti na vjeru sljedbenika islama). Da bi smanjio njihova iskuenja, islam je poduzeo i druge mjere predostronosti: zabranio je mijeanje i nekontrolisane susrete omladine oba spola, ukoliko nisu bliski srodnici. Tu spada i preporuka pokrivanja lica kad ena izlazi na ulicu ili se susree sa strancima. Mjesto da privlai ljubavne poglede stranaca svojom koketerijom, dunost je muslimanke da uva svoju ljepotu i privlanost samo za svog mua. Veo ima i drugih prednosti za enu. Poznata je velika razlika u tenu ena koje, na primjer, rade na polju i onih koje nisu izloene suncu. Poznata je isto tako razlika izme u vanjskog i unutarnjeg perja kod ptica. U stvari veo uva due vremena Zar i svjeinu koe. To se jasno moe vidjeti upore ujui kou lica ili ruku sa drugim dijelovima tijela koji su obino pokriveni odjeom. Veo nipoto ne znai izdvajanje iz drutva, ali svakako umanjuje iskuenje koje bi moglo privui strane. Tvrdnje da pokrivanje lica velom izaziva tuberkulozu predstavljaju samo zloupotrebu lahkovjernosti naivnih. Ova bolest, kao to su pokazala savremena istraivanja, pojavljuje se isto tako kod naroda ije ene nikada ne nose veo, ne samo u Crnoj Africi, nego ak i u najrazvijenijim drutvima od Finske do Italije. Usput sipomenimo da nema zakonske kazne za zanemarivanje ove kur'anske preporuke. Nema potrebe da se zadravamo na raznim aspektima kra e i razbojnitva, ili drugih zloina protiv imetka. Karakteristino je za islam da je predvidio zakonsku kaznu za klevetanje ena u pogledu njihove ednosti. Kada se pomisli na lahkou kojom ljudi, spletkare jedni protiv drugih, na lahkou kojom ljudi me u sobom daju punu slobodu svome jeziku, moramo prihvatiti zakljuke da je, u interesu drutva, potpuno opravdana konica toga. Ako elimo da optuimo neku enu, moramo navesti 112
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com dokaze koje sud smatra valjanim. Ako to nismo u mogunosti, sve klevete koje pogadaju ast neke ene, najstroije se kanjavaju. Zabrana pijenja alkoholnih pia spada u najpoznatije karakteristike islama. Islam je ovu zabranu uveo u etapama: Oni te pitaju o vinu i hazardnim igrama; reci im: u njima je veliki grijeh i neke koristi, ali grijeh je vei od koristi (2/19); O vjernici, Ne pribliujte se salatu dok ste pijani, priekajte dok budete razumjeli rijei koje govorite (4/43); i napokon: O vjernici! vino, igra, idoli, kockanje, to je zabluda, djelo ejtanovo. uvajte se te zablude da biste bili svjesni. avo samo nastoji da ubaci me u vas zavadu i mrnju vinom i igrom i da vas zaprijei od spominjanja Boga i od namaza. Hoete li se vi proi toga? (5:90-91). Lahko emo primijetiti u ovome posljednjem ajetu da Kur'an u istu kategoriju svrstava alkoholna pia i idolatriju. Za vrijeme svoga ivota Poslanik je kanjavao sa etrdeset udaraca biem one koji bi prekrili tu zabranu. Halifa Omer je udvostruio tu kaznu, govorei da pijanstvo dovodi do bestidnog brbljanja kojim se moe okaljati ast ena. Poto se po Kur'anu predvi a kazna od 80 udaraca biem za uvredu asti ena, Omerov je zakljuak da se i pijenje alkoholnih pia mora kazniti istom kaznom. Kakav ogroman gubitak bi bio izbjegnut i u koliko domova bi se vratio mir kada bi se ljudi poeli uzdravati od alkoholnih pia koja su toliko opasna kako za zdravlje tako i za moral. Me u djelima koja su preputena slobodnoj ocjeni sudije, navedimo hazardne igre svih vrsta (ubrajajui tu i lutriju, kla enje na trkama itd.). Kome nisu poznate tragedije u kockarnicama? Koliko domova biva razoreno u ludoj nadi da e se zaraditi lahki dobitak (dakle nedozvoljen dobitak)? Lutrije nacionalnog znaaja izazivaju postepeno neravnoteu u nacionalnoj raspodjeli dobara zemlje, a ta neravnotea izaziva ekonomske nevolje, pa ak i politike. U svojoj brizi da oisti drutvo - a naroito javnu upravu - od korupcije, Poslanik je upotrijebio najstroije izraze, govorei: Onaj ko prima, kao i onaj ko daje poklon (mito) ii e u pakao. Jednoga dana, jedan od njegovih sakupljaa poreza do e Muhamedu a. s. i podnosei mu raune dodade: Evo prihoda za dravnu blagajnu, a evo i iznosa koji su mi dali kao lini poklon. Razjaren, Poslanik se 113
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com die u damiji i odra govor, gdje je rekao: Neka ovi poreznici ostanu kod svojih kua, pa neka vide da li e im pokloni doi. Bez znanja svoga mua, ena halife Omera poslala je jednom preko slubenog predstavnika, koji je putovao u Vizantiju, dar carici te zemlje. Ova joj za uzvrat posla dragocjenu ogrlicu. Kada je halifa saznao za to, on konfiskova ogrlicu u korist dravne blagajne, a svojoj eni plati iznos koliko je vrijedio njen poklon. U nastojanju da pobolja moral Poslanik je rekao jednoga dana: Ne kunite nikada vrijeme; to vi kunete Boga, jer mijenjanje dana i noi dolazi samo od Njega. Eto opomene koja vrijedi jo i danas. Jer, na kraju krajeva, to nam koristi da proklinjemo vrijeme vie puta na dan, ako ne za to da pokaemo nau vlastitu glupost? Islam ne trai ono to je nemogue, ali tei za stalnim poboljavanjem ljudskoga morala u svim domenima ivota, svim sredstvima koja su dostupna pojedincima i zajednicama. I odgovornost e ostati lina, kao to kae Kur'an: svakoj dui ono to je zaradila, a protiv nje tako er ono to je ona po svojoj volji zaradila: (2:286). Plemenit duh nee sebi dozvoliti da ini zlo pod izgovorom da ga i drugi ine. Na mjesto oponaanja tu ih mana, treba ljudima davati primjer dobra i primjer velikog karaktera. Zavrimo sa nekoliko napomena o drutvenom ponaanju uopte: u pogledu dunosti dobroga susjedstva, Muhamed a. s. je izjavio: Debrail mi je mnogo puta ponavljao o pravima susjeda, pa se bojim da e mu ak dati pravo uea u nasljedstvu kao to je sluaj sa bliskim srodnicima umrloga. Poslanik nam je dao primjer kako se treba ponaati prema svome susjedu, ak i ako taj susjed nije musliman. Kazuju da je u Medini on stanovao pored jednoga idova, kome je on sa uivanjem esto inio razne usluge i znake panje i kada je taj susjed bio bolestan, posjeivao ga je da se raspita o njegovoj bolesti i da mu bude od koristi. U pogledu svakodnevnih odnosa sa drugima, Poslanik je rekao: Niko izme u vas nije vjernik, ako svome bratu (prijatelju) ne eli isto ono to eli i sebi samome. Ili dalje: Najbolji ovjek je onaj koji ini dobra djela. Kur'an (59:9) govori o jednom konkretnom sluaju, o prvim medinskim muslimanima koji su primili kao goste muslimane iz Meke, i citira ih kao primjer ivog i praktinog islama: ... oni im u svojoj 114
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com plemenitosti daju ak i preimustvo, iako su i sami siromaui. I da zakljuimo: O vi koji vjerujete, budite ispravni vrioci pravde, svjedoite u ime Boije, makar svjedoanstvo bilo protiv vas samih, protiv vaih roditelja, protiv vaih blinjih, bilo za bogataa ili za siromaha ... (Kur'an 4:135).
115
GLAVA VIII POLITIKI SISTEM ISLAMA

Poto se islamska koncepcija ivota zasniva na skladu tijela i duha, bilo je sasvim prirodno da se ostvari vrlo uska veza izme u vjere i politike, izme u damije i tvr ave. Po svojoj koncepciji drutva, islam je sistem zajednitva: on daje prednost ustaljenom ivotu, on zahtijeva zajedniki namaz sa okretanjem prema zajednikom mjestu (Kabi), on trai izvravanje posta i blagdana u istom momentu za vjernike u svim krajevima svijeta i posjetu Bojoj kui (Kabi) kao jednu od glavnih dunosti svakoga muslimana, bio on mukarac ili ena. On stavlja naglasak na strogo linu odgovornost i ne zaboravlja razvoj individualnosti, i organizuje pojedince u jednu monolitnu cjelinu, muslimansku zajednicu. Isti zakon vrijedi za sve, ma o kojoj drutvenoj klasi ili ma o kome kraju se radilo; i kao to emo vidjeti, sam poglavar, halifa, prima zakletvu na vjernost od svih vjernika svijeta. NACIONALIZAM U ljudskom drutvu zapaaju se dvije suprotne tendencije, koje se smjenjuju: jedna od njih je centripetalna i druga centrifugalna. S jedne strane, zasebne jedinke grupiu se u parove, u porodice plemena, gradove-drave, drave, imperije, nekada dobrovoljno, a nekada i prinudno. S druge strane, proistiui od istoga para, od istih roditelja, grupe se izdvajaju iz veih grupa, da bi ivjele odvojenim, samostalnim ivotom, daleko od ostalih ro aka. 116
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Katkada ih na odvajanje navode prijateljski razlozi, sa ciljem da na drugome mjestu na u sredstva za ivot i da olakaju ivotni teret onima koji ostaju na krtom komadiu zemlje koji ne moe da prui hranu svima. Katkada, opet, razdvajanje je rezultat strasti, sva a, ili nekih drugih razloga. Uprkos skoro jednodune svijesti ovjeanstva o tome da ima zajedniko porijeklo, dva faktora su snano doprinijela razlikama me u ljudima: ti faktori su smrt i udaljenost. ovjek nasluuje svoju vezu sa bliskim srodnicima, precima, ali povezanost iezava sa smru zajednikog pretka, i srodstvo novih lanova rodbinske zajednice, iji se broj umnoava iz dana u dan, postepeno sve vie gubi na znaaju i uticaju. to se tie udaljenosti, ona ne ini samo da se zaborave rodbinske veze, nego, kao to nam to istorija pokazuje, ona stvara nesavladive prepreke: vie se ne govori isti jezik, nemaju se vie isti interesi, niti se ljudi bore za iste vrijednosti. U vrijeme pojave islama u sedmom stoljeu kranske ere, rasne predrasude, jezine predrasude kao i predrasude u pogledu mjesta ro enja i ostale, bile su prije pravilo nego izuzetak; pojam duboko ukorijenjen koji je postao neto samo po sebi razumljivo. A to je bilo svuda u svijetu, u Arabiji, Evropi, Africi, Aziji, u Americi, svuda. Islam je takvo shvatanje uvrstio u loe navike i nastojao da mu na e lijeka. Ujedinjujue veze porodice, zadruge i ak plemena ni iz daleka nisu bile dovoljne za potrebe odbrane sigurnosti u jednome svijetu gdje su egoizam i pohlepa uinili neizbjenim rat sviju protiv svih. Zato su se grupe vee od plemena katkada formirale za nudu, koje su sainjavali ratnici i osvajai, ali koje su bile nesposobne da ostvare jedinstvo interesa svih lanova zajednice. Zato je stalno postojala prijetnja raspadanja toga vjetakog jedinstva. Ne ulazei u viehiljaditu istoriju razvitka ovoga aspekta ljudskoga drutva, dovoljno je da se kao primjer navede na savremeni pojam nacionalnosti, koji je, prividno, u stanju da slui tome cilju zatite i sigurnosti gra ana. Ako se nacionalnost zasniva na istovjetnosti jezika, rase ili zaviaja, samo se po sebi razumije da e u tom sluaju uvijek ostati otvoreno pitanje stranaca. Svaka nacionalnost, shvaena na taj nain, suvie je uska da bi mogla ikada 117
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com da obuhvati stanovnike itavoga svijeta. Drugim rijeima, uvijek e ostati opasnost od sukoba i ratova. U ostalom, ta veza preko nacionalnosti nije ni dovoljno sigurna: dva brata mogu da budu neprijatelji, kao to dva stranca sa zajednikom ideologijom mogu da budu prijatelji. Kur'an odbacuje svaku superiornost na osnovu jezika, boje koe ili ma kakve druge prirodne karakteristike koja nam je sama po sebi data, i priznaje samo superiornost linu, koja se zasniva na istinskoj pobonosti. Zajednitvo ideologije jeste osnova nacionalnosti kod islama (poto je islam sam po sebi ta ideologija). Ne govorimo o religijama koje ne dozvoljavaju nikakav prozelitizam; od ostalih religija svjetskoga znaaja, islam se razlikuje time to ne zahtijeva od svojih sljedbenika da se odreknu ovoga svijeta, nego istovremeno uvaava i tijelo i duh. Istorija pokazuje do koga su se stepena muslimani asimilirali u bratstvo iznad rasa i nacija. A taj osjeaj kod njih nije ni danas manje iv nego to je bio nekada. Primijetimo da se danas naturalizacija praktikuje kod svih nacija; ali naturalizovati se u odnosu na novi jezik, novu boju koe, novu otadbinu, ne moe se bez vie ili manje poniavajueg odricanja i u stvari znai prihvatanje jedne nove ideologije. Nacionalnost kod drugih u biti je neizmjenjiva stvar prirode; islamska nacionalnost je stvar koja jedino zavisi od volje i izbora svakoga pojedinca. SREDSTVA ZA OSTVARIVANJE UNIVERZALNOSTI Izuzev sredstava koja smo ve naveli - jedinstva vjere za sve, orijentacije prilikom obavljanja salata, mjesta obavljanja univerzalnoga hada, itd. - za postizanje univerzalnosti islam raspolae jednom sasvim osobnom institucijom: to je svjetski hilafet. Muhamed a. s. je objavio da je on Boiji Poslanik poslat svim ljudima (uporedi 34:28) te da je on posljednji u nizu poslanika (uporedi 33:40) pa, prema tome, za sva vremena, do kraja svijeta. Njegova nauka ukida nejednakost koja proistie iz pripadnosti nekoj 118
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com rasi ili drutvenoj klasi. Osim toga, Muhamed a. s. je vrio sve vrste vlasti: duhovnu, svjetovnu i ostale, u zajednici koju je on organizovao kao dravu koja posjeduje sve funkcije. Taj skup svih vlasti preao je nakon njegove smrti na njegove nasljednike na dravnom kormilu, sa tom razlikom to njegovi nasljednici nisu Boiji poslanici, to jest ne primaju Boiju objavu. Muhamed a. s. je uvijek insistirao na potrebi kolektivnog ivota, i u tome je iao dotle da je rekao da onaj ko umre, a da ne upozna svoga halifu (imama) umire kao paganin. On je tako er insistirao na jedinstvu islamske zajednice, govorei: Onaj ko se odvoji od islamske zajednice, taj ide u Dehenem. Ve u Muhamedovo a. s. doba bilo je pojedinaca i ak grupa muslimana koji su, dobrovoljno ili za nevolju, ivjeli van granica islamske drave, kao na primjer u Abesniji ili u Meki (prije nego je taj grad Poslanik osvojio). Neke nemuslimanske zemlje nisu znale za vjersku toleranciju i progonile su muslimane (tako npr. grad-drava Meka, Vizantisko Carstvo itd.); neke druge, kao krianska Abesinija, vodile su liberalniju politiku u pogledu slobode savjesti. Kao to smo upravo vidjeli, halifa je od Poslanika naslijedio dvostruku vlast, svjetovnu i duhovnu: kao i Poslanik, i on je predvodio zajedniki namaz u damiji, a istovremeno je bio ef drave u svjetovnim stvarima. Poslanik je priznavan preko zakletve (bejat) ili ugovora o poslunosti; davana je zakletva halifama za vrijeme njihova izbora. Osnova dravne organizacije je ugovor koji su sklopili podanici sa svojim suverenom. U praksi, zakletvu polau samo najugledniji lanovi zajednice. To uvo enje u vlast u vidu ugovora podrazumijeva mogunost ponitenja ugovora, to jest svrgavanja efa drave odlukom istih visokih linosti. Muhamed a. s. je svojom zajednicom upravljao u svojstvu Boijeg poslanika; zakon koji je on ustanovio i ostavio slijedeim generacijama proistie tako er iz Boanske objave. Za njegove nasljednike, Boanski suverenitet i dalje postoji kao realnost u domenu njihovih ovlatenja: oni su nasljednici Boijeg poslanika. Ali oni nemaju mogunost da primaju Boiju objavu, to znai da su njihova ovlatenja u pogledu zakonodavstva ograniena: oni ne 119
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com mogu povui zakone koje je Poslanik ustanovio u ime Boije; me utim, oni mogu ne samo da tumae te zakone, nego mogu i donositi zakone u sluajevima gdje nema zakona iz vremena Boijeg Poslanika. Drugim rijeima, halifa ne moe biti despot, barem to se tie zakona: on je ustavni ef drave i istovremeno podanik zakona kao i svaki drugi gra anin. Predaja koja je ostala od Boijeg poslanika zahtijeva da ef muslimanske drave ne smije biti izvan zakona: istorija svjedoi da su halife bile pozivane pred sudove zemlje ak i od strane najskromnijih gra ana, pa i od samih nemuslimana, od vremena Ebu Bekra pa sve do naih dana. Teorija i praksa hilafeta nisu uvijek ile uporedo u okviru islamske zajednice; jedan kratki pregled njegove istorije bie koristan da se razumije sadanje stanje: ISTORIJA HILAFETA U politici, Kur'an predvi a samo hipotezu monarhije - on govori o dobrim i loim kraljevima - i nikada se ne izjanjava o drugim oblicima drave, kao na primjer o republici. Sama injenica da su postojala razliita miljenja o tome u vrijeme smrti Poslanika, pokazuje da on nije ostavio precizne instrukcije u pogledu nasljedstva. Izvjesne grupe htjele su tada da dravnu vlast zadre kao nasljedstvo u porodici samog Boijeg Poslanika; poto on nije imao sina, Alija kao najblii ro ak trebalo je da ga naslijedi, po njihovom miljenju. Drugi su traili da se izvri izbor vladara, iako se nisu slagali u pogledu kandidata za to mjesto. Najvei dio muslimana pridruio se onima koji su traili izbor. Treba primijetiti da je tip dravne uprave, uspostavljen na taj nain, predstavljao neki prelazni oblik izme u nasljedne monarhije i republike: halifa je biran doivotno; izbor ga je pribliavao republici, a trajanje vlasti monarhiji. Ve od samoga poetka bilo je onih koji se nisu slagali sa izborom halife; kasnije, postali su ak rivali pretendenti, to je s vremena na vrijeme izazivalo prolijevanje krvi u okviru islamske zajednice. Na kraju je u praksi dolo do stvaranja dinastije. Ali kada su Abasije zamijenili Emevije, ovi nisu uspjeli da nametnu vlast 120
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com udaljenim islamskim pokrajinama, kao paniji, gdje su nezavisne dinastije muslimanskih vladara imali suverenu vlast, ali ipak nisu smjeli da se proglase halifama. Trebalo je da pro e dva stoljea pa da se u islamskom svijetu pojavi vie halifa istovremeno: u Bagdadu, u Kordovi i u Kairu (Fatimije). Turci, primivi islam, donijeli su jedan novi element: oni su prvo davali dvoru vojnike, zatim komandante, to e rei upravljae drave. Pored halife, komandant nad komandantima, a zatim sultan vrio je vlast nad dravom, to jest sultan je upravljao u ime halife. Takva situacija izazivala je pohlepu avanturista, provincije su se osamostalile, dajui dinastije upravljaa, koji su sa svoje strane bili zamjenjivani drugim avanturistima, a da halifa nije mogao nita drugo nego da potvrdi svreni in. Fatimijski halifa iz Kaira iezao je prvi, a njegovo kraljevstvo prelo je u ruke, jedne turske dinastije koja je priznavala halifu u Bagdadu. Kada je ovaj grad opustoen od strane neznaboakih Tatara, sjedite halife premjeteno je u Kairo. Tu su otomanski Turci kasnije preuzeli vlast u svoje ruke i oborili abasijsku dinastiju halifa. Kasnije, panski hilafet prepustio je zemlju kranskim osvajaima, da bi se nakon toga oformio u Maroku. Istanbul (turski) i Delhi (mogulski) tako er su za sebe prisvajali pravo na hilafet; ma kako da su bila velika ta carstva, njihove pretenzije na hilafet bile su priznate samo u okviru njihove jurisdikcije. Prije njih, potovao se barem uslov da halifa bude iz plemena Kurej (potomak mekanskih Arapa iz vremena Muhamedovog a. s.). Ni Turci ni Moguli nisu ispunjavali taj uslov; ali mi emo se na to vratiti kasnije. Mogule su Englezi istjerali iz Indije; turskog halifu u Istanbulu svrgnuli su njegovi vlastiti gra ani, koji su ne samo izabrali republikanski oblik drave, nego ak nisu htjeli da za svoga efa drave zadre dostojanstvo halife. Ovlatenja i prerogative hilafeta nominalno su preneseni na Veliku narodnu skuptinu (u Ankari), ali ova niti ih je traila niti preuzela. Posljednji turski halifa, Abdul Medid II, stoti halifa nakon Poslanika, umro je u progonstvu, u Parizu. U me uvremenu marokanski hilafet postao je protektorat Francuske. Ovdje e biti korisne neke napomene. Poslanik je predskazao da e iza njega hilafet postojati samo trideset, godina, a da e zatim 121
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com muslimani imati samo teko podnoljivo kraljevstvo. Smatra se da od Poslanika tako er postoji izreka da hilafet pripada ljudima iz plemena Kurej. Nije poznat taan tekst te direktive; a ni sami postupci Boijeg poslanika ne potvr uju da je to obavezno. Naime, istorija kazuje da je nakon svoga dolaska u Medinu i osnivanja drave, Muhamed a. s. bar dvadeset pet puta ostavio glavni grad i iao u razne krajeve Arabije bilo u vojne bilo u miroljubive svrhe (hodoae), i svaki put je imenovao svoga zamjenika koji je ostajao u Medini. On nije uvijek birao istu linost za svoga zamjenika: mi tu susreemo Medinelije, Kurejije, Kinanite i druge. Za vrijeme svoga posljednjeg odlaska, tri mjeseca prije smrti, kada je krenuo na oprosni had, on je hilafet u metropoli povjerio jednome slijepcu (i to nije bio jedini sluaj takve vrste). Jo jedan moment: kada je izabran Ebu Bekr za halifu, predloena je neka vrsta dvojne uprave: dvojica halifa da vladaju istovremeno.2 Iz praktinih razloga odbaen je taj prijedlog. Taj oblik vladavine ipak ostaje jedan od dozvoljenih oblika u islamu, jer ga priznaje i Kur'an (koji govori o Harunu kao Musaovom suvladaru), i jer je sam Poslanik zadrao taj oblik vladavine u Omanu (gdje su zajedniki vladali Dufeir i Abd nakon to su primili islam.3 U nae vrijeme u islamskom svijetu vie ne postoji univerzalni hilafet. Ali mase za njim i dalje tee. Ve sama injenica da postoje samostalne islamske zemlje pokazuje da je u toku ponovno
2
Ovo je pripovijedao Ibn Hiam. to se tie Ibn Sada, on daje detalje, a ak upuuje i na praksu Poslanika, pa kae: Ebu Said el-Hudri izvjetava: Kada je Poslanik umro, zastupnici Ensarija ustadoe i jedan od njih ree: O Muhadiri, kad god bi Poslanik imenovao nekoga kao upravljaa, on bi mu pridruio nekoga iz naih redova pa zato mi mislimo da bi i hilafet trebalo da dijele dvije osobe, jedna izme u nas i jedna izme u vas. Izvjetaj Dijarbakrija izgleda da se odnosi na daljnji kompromis. U stvari, prema ovom historiaru, Ensarije su predloili Muhadirima slijedeu formulu: Ako imenujete za hilafet danas nekoga izme u vas, nakon njegove smrti mi emo imenovati nekoga izme u nas kao njegovog nasljednika; a nakon smrti ovoga treba da bude izabran Muhadir. Tako emo primjenjivati ovu vrstu izmjeninog naslje ivanja sve dok postoji muslimanska zajednica. 3 Sauvano je pismo u kojem im Poslanik, pozivajui ih u islam,, kae: Ako obojica prihvatite islam, zadrau vas obojicu kao vladare, ali ako odbijete, vae kraljevstvo e nestati.
122
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com uspostavljanje hilafeta. Prije nego bude nanovo uspostavljen svjetski hilafet, mogu se koristiti - da bi se izbjegle sumnje i lokalni rivalitet mutatis mutandis - formule koje su se ve koristile u vrijeme Boijeg Poslanika, tj. savjet halifa u kome bi zasjedali svi efovi islamskih drava, kako sunitskih tako i iìtskih i haridijskih, Kurejije kao i nekurejije, a predsjedavao bi, recimo, u toku jedne godine naizmjenice po jedan lan toga savjeta. FUNKCIONISANJE ISLAMSKE DRAVE Kako izgleda, dunosti islamske drave mogu se podijeliti u etiri kategorije: izvrna vlast (koja obuhvata vojnu i civilnu upravu), zakonodavna vlast, sudska i kulturna uprava. Uloga izvrne vlasti uglavnom je jednaka u islamu kao i u svima drugim zemljama svijeta. Dakle, nema potrebe da se o njoj govori izuzev da se naglasi da ovdje suverenitet pripada Bogu, i da je ona u rukama jednoga ovjeka samo kao ovlaenje za upravljanje u cilju blagostanja svih gra ana bez izuzetka. to se tie zakonodavne vlasti, ona je, kao to smo ve rekli, podvrgnuta Kur'anu, Bojoj rijei kao izvoru i osnovi svih zakona u svim svjetovnim i duhovnim domenima ivota. Zbog toga ona ima ogranieno polje djelovanja. Sudska vlast zasniva se na jednakosti svih ljudi pred zakonom, jednakosti koja - kao to smo rekli - ne iskljuuje ni efa drave od sudske odgovornosti. Kur'an je dao jo jednu vrlo vanu odredbu: nemuslimanski stanovnici islamske drave imaju sudsku autonomiju: svaka zajednica ima svoje vlastite sudove, svoje vlastite sudije, koji sude po zakonima te zajednice kako u gra anskim tako i u krivinim stvarima. Kur'an trai od Jevreja da se pridravaju svojih biblijskih zakona, a od krana da se pridravaju svojih zakona zasnovanih na Evan elju. Samo se po sebi razumije da dolazi do potekoa u sluaju kada su stranke koje se parnie raznih vjera, zbog ega su za takve sluajeve predvi ene posebne odredbe. Ti sluajevi se rjeavaju na osnovu pravila me unarodnog privatnog prava. 123
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Kulturna funkcija je glavni razlog postojanja muslimanske drave. Pod tim mi podrazumijevamo prenoenje i uspostavljanje Boije Rijei u ovome svijetu. Dunost je svakoga muslimana, a pogotovo dunost je muslimanske drave da se ne samo prilagodi Boanskim zakonima u svakodnevnom ivotu, nego tako er da formira misionarske akcije kod inostranih zemalja da bi ih upoznali sa onim to nauava islam.. Ovdje je osnovni princip onaj koji daje Kur'an u slijedeem ajetu (2:256): Nema prisiljavanja u vjeri. Ovaj princip ne samo da ne izaziva letargiju i mrtvilo, nego naprotiv poziva na stalnu i nesebinu borbu, borbu ubje ivanjem. OBLIK VLADAVINE Islam ne pridaje nikakav znaaj vanjskom obliku vladavine; on je zadovoljan ako se postie blagostanje ovjeka na oba svijeta i ako se primjenjuje Boanski Zakon. Odatle ustavno pitanje zauzima sekundarno mjesto i, kao to smo ve spomenuli, republika, monarhija i zajednika vladavina, me u drugim oblicima, su valjani u islamskoj zajednici. Ako se ovaj cilj postie preko jednog jedinog poglavara, to je prihvatljivo. Ako se u dato vrijeme, u nekoj sredini, sva potrebna svojstva poglavara pravovjernih ili halife ne nalaze sjedinjena u istoj osobi, dobrovoljno se prihvata podjela vlasti opet u cilju boljeg funkcioniranja vlada. Moemo se pozvati na poznati sluaj naveden u Kur'anu (2:246/ /47): Nekog pre anjeg poslanika nagovorio je njegov narod da im izabere kralja pored njega kao poslanika, kako bi mogli voditi rat pod njegovim vodstvom protiv neprijatelja koji ih je bio protjerao iz njihovih domova i rastavio od njihovih porodica. Imenovanje kralja uz postojeeg poslanika, a ak posredovanjem ovoga, pokazuje koliko daleko se moe ii u ovome smjeru. Tako je napravljena podjela izme u duhovnih i svjetovnih funkcija, a ipak se ne tolerira samovoljna vlast bilo kojeg od njih: politika i kralj ostaju podvgnuti Boanskom Zakonu isto toliko koliko vjerski obredi i poslanik. Izvor autoriteta i zakona ostaje isti; samo primjena zakona i izvo enje potrebnih odredaba od. nosi se na razliite osobe. To je 124
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com vie pitanje specijalizacije nego razdvajanja izme u dvaju vidova ivota. SAVJETOVANJE I KONTAKT SA NARODOM Nikada nee biti dovoljno naglaena vanost i korisnost savjetovanja u politici. Kur'an ne prestaje da trai od muslimana da svoje odluke donose tek nakon savjetovanja, bilo da se radi o privatnim ili javnim problemima. Muhamedovi a. s. postupci jo vie su uvrstili takav stav: usprokos svojih izvanrednih kvaliteta kao ovjeka vo enog Boanskom objavom, Muhamed a. s. je uvijek traio savjet od svojih drugova, kao i od predstavnika plemena vjernika, prije nego bi donio neku odluku. Prve halife bile su isto tako vatrene pristalice institucije savjetovanja. Kur'an ne propisuje ni metode u pogledu broja poslanikih mjesta u parlamentu, nain izbora, trajanje mandata itd. Sve je to preputeno diskrecionom pravu svakog sistema i svake zemlje. Vano je samo da se vladar okrui reprezentativnim osobama koje uivaju povjerenje onih koje predstavljaju i koje su poznate po odlikama svoga karaktera. Navodei sluaj kada je Musa (Mojsije) izabrao sedamdeset osoba izme u svoga naroda da ga prate na Turi Sina, (Kur'an 7:155) aludira na neku vrstu proporcionalnog predstavnitva, (Kur'an 7:160) da je za dvanaest plemena izbila voda iz dvanaest izvora, kada je Musa udario tapom po stijeni. Treba istaknuti da je cilj svakog predstavnitva, bilo da se radi o slubenim predstavnicima ili o predstavnicima izabranim na povremenim izborima, da vlast ostane u kontaktu sa javnim mnijenjem i da stalno kontrolie kako se ponaaju njeni funkcioneri, sa mogunou da se stalno ispravljaju greke u su enju kao i nepravde proistekle iz samovolje. Ovaj cilj savreno se postie u islamu institucijom svakodnevnih zajednikih namaza pet puta na dan, kao i sedmino na dan odmora. Svaki musliman i svaka muslimanka moraju da obavljaju salate u principu zajedniki, a najvii funkcioner vlasti u tome mjestu treba da im bude imam. Samo se po sebi razumije da to daje priliku stanovnicima dotinog mjesta, 125
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com ak i onim najskromnijima, da se na u sa rukovodiocem toga mjesta u bilo kome momentu i da mu se poale za neku pretrpljenu nepravdu. A ako takva alba ne urodi plodom, postoji mogunost da se do e do vieg funkcionera vlasti, u nekom daljem mjestu, sve do efa drave u glavnom gradu, koji tako er predvodi u namazu (vri dunost imama). INOSTRANA POLITIKA Odnosi sa stranim zemljama baziraju se na onome to se zove me unarodno pravo. Pravila ponaanja u tome domenu imala su mnogo sporiji razvoj nego pravila me usobnog ponaanja unutar jedne drutvene grupe. U predislamsko doba me unarodno pravo nije postojalo kao samostalna institucija: ono je bilo dio politike i potpadalo je pod diskreciono pravo efa drave. Priznavalo se vrlo malo prava strancima, a pogotovo neprijateljima. Moemo istaknuti istorijsku injenicu da su muslimani bili prvi koji su ne samo razvili nauku o me unarodnom pravu kao samostalnu disciplinu, nego su ga tako er ukljuili u samo pravo: izra ene su ne samo specijalne monografije o sijaru (me unarodnom pravu), nego se o njemu tako er govorilo iz poetka II stoljea po hidri, tj. iz osmog stoljea kranske ere, povezali su pitanja rata sa kaznenim pravom. Nakon to su govorili o razbojnitvu poinjenom izme u domaih ljudi i sugra ana, bilo je logino da nastave u tom smislu da se bave upadima stranih osvajaa, operacijama koje zahtijevaju jo vee angaovanje sila reda. Ali sama injenica da su rat svrstali u podruje kaznenog prava pokazuje bez dvojbe da se tu radilo o pravnom pitanju, gdje optueni ima pravo, kao i svaki drugi optueni da se brani pred sudom. Osnovni princip me unarodnih odnosa, kako ih shvata islam, muslimanski pravnici izrazili su slijedeim rijeima: Musliman i nemusliman jednaki su u pogledu patnji na ovom svijetu. U antiko doba, Grci na primjer, imali su neku ideju o me unarodnom pravu; ali ono je regulisalo me usobne odnose grkih gradova. to se tie varvara (ne grka) oni su prema Aristotelu ro eni samo zato da budu 126
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com robovi Grcima; odnos prema njima regulisao se prema slobodnoj ocjeni Grka (diskrecionom pravu) a ne na pravnoj osnovi. Rimljani su poznavali jednu vrstu prava u odnosu na strance prijatelje, a prema ostalom dijelu svijeta postojala je samo slobodna odluka, koja je varirala zavisno od komandanata i od epoha. Zna se na kakvo je istrebljenje jevrejsko pravo osudilo neznaboake narode Palestine (Amalesiti arapskog porijekla), ne ostavljajui nejevrejima drugo pravo osim da slue kao njihovi robovi. to se tie moderne epohe, krani su do 1856. godine zadrali beneficiju me unarodnog prava samo za kranske narode. Oni su ga zatim proirili, ali dobro se uvajui da ukinu razlike, uostalom loe definisane, izme u civilizovanih i necivilizovanih, ne dajui ovim posljednjima nikakva prava. U istoriji me unarodnog prava, muslimani su bili prvi, a do ovog momenta i jedini, koji su osigurali pravo za strance, bez diskriminacije i ikakve rezerve, kako za vrijeme rata tako i za vrijeme mira. Prvu muslimansku dravu osnovao je Boiji poslanik Muhamed a. s. i njome je upravljao. To je bio grad-drava Medina, konfederacija autonomnih sela, nastanjenih muslimanima, Jevrejima i neznaboakim Arapima. Sama priroda drave zahtijevala je vjersku toleranciju, koja je i formalno priznata u ustavu te drave, o kome su se dokumenti ouvali sve do danas. Prvi ugovori o odbrambenom savezu sklopljeni su sa nemuslimanima i savjesno su potovani. Kur'an izriito insistira na obavezi da se ispune data obeanja i da budemo pravedni (prijetei kaznom na onome svijetu ako se to prekri). Postoje razliiti izvori pravila za me unarodno ponaanje: tu je ne samo unutranje zakonodavstvo, nego i ugovori sa strancima, itd. Na osnovu slijedeih primjera moemo sebi donekle predstaviti strogost kojom islam provodi u djelo datu rije. Pravnici tvrde slijedee: ako je neki stranac ovlaten da boravi neko odre eno vrijeme na muslimanskoj teritoriji i ako u me uvremenu izbije rat izme u njihove dvije zemlje, taj stranac nee biti uznemirivan za vrijeme trajanja njegove vize, a zatim, ne samo da e se moi vratiti u svoju zemlju u potpunoj sigurnosti, nego e tako er sa sobom moi 127
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com da odnese svoja dobra i zaradu, a za svo vrijeme boravka (ak i u toku rata) on e uivati zatitu muslimanskih sudova. Osoba ambasadora uiva potpuni imunitet, ak i ako donese najnepovoljnije poruke. On ima slobodu vjere, sigurnost boravka i povratka. Zakonodavstvo ima tako er svoje specifinosti: stranci koji borave u islamskoj zemlji potinjeni su muslimanskoj jurisdikciji, ali ne i islamskom pravu, jer islam na svojoj teritoriji tolerie da svaka zajednica ima pravnu autonomiju. Stranac dakle potpada pod jurisdikciju suda konfesije kojoj on pripada. Ako je on kranin, Jevrej ili neko drugi, i ako je protivna stranka njegove vjere, nije vano da li je ta druga stranka podanik islamske drave ili nije, sluaj e biti rjeavan pred vjerskim sudom prema vlastitim zakonima. U pravilu, kod ovakvih sluajeva ne pravi se razlika izme u gra anskih i kriminalnih parnica. (Mi smo ve govorili o sluajevima kada se radi o strankama koje pripadaju razliitim vjerskim zajednicama.) Ali nemuslimanima je uvijek dozvoljeno da se odreknu te privilegije, i da se obrate muslimanskom sudu, ukoliko se protivnike stranke u tome sloe; u tom sluaju primjenjuje se islamski zakon. Dozvoljeno je da muslimanski sudija primjenjuje ak strani zakon stranaka u sporu kao to je oigledno iz prakse Poslanika. Dvojicu Jevreja, optuenih za blud, doveli su njihovi istovjernici. Poslanik je traio da se donese Biblija (Levtski Zakonik) i primijenio je Jevrejski zakon na njih, kako navodi Buharija. Muslimanski pravnici su jednoduni u tom pogledu. Muhamed e-ajbani, uenik Ebu Hanife, ak je zabiljeio Poslanikovu izreku koja daje podrku ovome zakonu: Atija Ibn Kajs el-Kilabi prenosi da je Poslanik rekao: Ako se neko skloni u neprijateljsku zemlju nakon to je poinio ubojstvo, seksualni nemoral ili kra u i kasnije se vrati nakon dobivanja slobodnog prolaska, njemu e ipak biti su eno za ono zbog ega je pobjegao, ali ako je poinio ubojstvo, protuzakonit sekusalni in ili kradu na neprijateljskom podruju pa kasnije do e s vizom, nikakva kazna mu nee biti dosu ena za ono to je bio poinio na neprijateljskom podruju. Islamski zakon ne dozvoljava izuzimanje efa drave: on je podvrgnut zakonu i jurisdikciji sudova kao i ma koji drugi gra anin 128
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com zemlje. Ako sam ef muslimanske drave ne uiva u svojoj vlastitoj dravi takve privilegije (koje u stvari predstavljaju nepravdu i ostatke nejednakosti klasa), ne moemo oekivati ni izuzimanje stranih vladara ni ambasadora. Njima se prua sva panja koja im pripada kao gostima i prema njihovom rangu, ali oni se ne stavljaju iznad zakona i iznad pravde. Vie sluajeva iz klasine epohe pokazuju jo jednu osobenost islamskog pogleda na pravdu: kao zalog za izvrenje ugovora izmjenjivani su me usobno taoci, sa vrstim sporazumom da ako jedna strana ubija taoce, i druga strana ima pravo na to isto. Ali dolazilo je do sluajeva kada su muslimani-taoci ubijeni izdajniki od strane ugovaraa, a protivniki taoci ostali su u potpunoj sigurnosti u muslimanskoj dravi. Muslimanski pravnici su smatrali da se oni ne mogu ubiti - uprkos izriitog paragrafa u ugovoru - jer Kur'an izriito zabranjuje da se neko ubije zbog zloina koji je poinio neko drugi. ak i rat mora biti potinjen zakonu: a taj zakon je human u islamu. Pravi se razlika izme u ratnika i zara ene strane; ne dozvoljava se ubistvo djece, ena, staraca i redovnika. Dugovi u korist pripadnika protivnika ne gase se objavom rata. Zabranjeno je svako ubijanje i pustoenje van neophodno potrebnog minimuma; sa ratnicima se dobro postupa i njihova ratnika djela ne smatraju se zloinom. Da bi se sprijeila iskuenja vojnika osvajaa, ratni plijen ne pripada onima koji ga osvoje, nego vladi, koja sakuplja sav ratni plijen, a zatim 4 petine dijeli pripadnicima ekspedicije, a jednu petinu zadrava u dravnoj blagajni. Obian vojnik i najvii zapovjednik dobivaju jednake dijelove plijena. U jednom interesantnom poglavlju, Kur'an (47:35) nalae mir slijedeim rijeima: Ne budite slabi, ali pozivajte na mir kada budete jaki. Bog je sa vama i nee umanjiti vaa djela. On se vraa na to (8:61) i kae: Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha. Tako je postupio Poslanik nakon osvajanja Meke i rekao njenim stanovnicima: Idite, slobodni ste. Kur'an pridaje takav znaaj datoj rijei (8:72), da ne oklijeva da je ak stavi ispred materijalnih interesa muslimanske zajednice. On nas tako pouava o islamskom pojmu zakona o neutralnosti: ... 129
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com a to se tie onih vjernika koji nisu emigrirali (u islamsku zemlju), vi ih ne moete tititi sve dok se ne isele. Ako oni od vas zatrae da im u ime vjere pomognete, duni ste im pomoi, ali ne protiv naroda koji je sklopio sa vama ugovor. Bog vidi ta vi radite. ZAKLJUAK Ukratko, islam nastoji da uspostavi svjetsku zajednicu u kojoj bi svi narodi bili jednaki i u kojoj ne bi postojale razlike po klasama, rasama ili podrujima. On nastoji da osvoji srca ljudi ubje ivanjem; on ne dozvoljava nikakvu prinudu u vjerovanju, jer je svaka osoba lino odgovorna pred Bogom. Za njega, zadatak vlasti sastoji se u zalogu povjerenja, njena je dunost da slui narodu, njeni funkcioneri treba da budu sluge naroda. Prema islamu dunost je svakog vjernika da ini stalan napor u irenju dobra i sprjeavanju zla. A Bog nas ocjenjuje prema naim namjerama i naim djelima.
130
Glava IX PRAVNI SISTEM ISLAMA

POSEBNI DOPRINOS MUSLIMANA Zakoni postoje u ljudskom drutvu jo od prastarih vremena. Sve rase, sva podruja, sve grupe ljudi su dale izvjestan doprinos u ovoj oblasti. Doprinos muslimana je isto toliko bogat koliko i vrijedan. PRAVNA NAUKA Svi stari narodi su imali svoje posebne zakone, ali jedna pravna nauka apstraktnih i jasnih zakona, zakonika, nije postojala prije afije (150-204 H/767-820)4. Djelo ovog pravnika Risala, ovu nauku naziva imenom Korijeni zakona, korijeni iz kojih izrastaju sve grane pravila ljudskog ponaanja. Ta nauka, prozvana kasnije Usuli-fikh, bavi se kod muslimana u isto vrijeme filozofijom prava, izrazima i principima zakonodavstva, tumaenjem i primjenom pravnih tekstova. Sami zakoni za njega su grane ovog drveta. Oito su ovi autori bili inspirirani u izboru ovih termina
4
On je umro (204 H/820). Bilo je njegovih prethodnika, kao to je Ebu Hanifa (umro 767.) sa svojom knjigom Kitab er-Rej (tj. o pravnom miljenju) i njegova dva uenika Muhamed e-ejbani i Ebu Jusuf od kojih je svaki imao knjigu Usulil-fikh(tj. korjeni zakona). Ipak ni jedna od njih nije doprla, do nas kako bismo ih mogli ocijeniti na osnovi njihovog sadraja.
131
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com kur'anskim ajetima (14:24-25): Zar ne vidi kako Allah navodi primjer - lijepa rije kao lijepo drvo: korijen mu je vrsto u zemlji, a grana prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi. MOTIV (NAMJERA) I DJELO Me u novostima koje je donio islam na polju osnovnih pravnih pojmova istie se vanost namjere, motiva u jednom djelu (nijjet); ovo shvatanje se zasniva na jednoj uvenoj Muhamedovoj a. s. izreci: Djela se prosu uju samo po namjerama. Prema tome jedna namjerna greka ili prestup i jedna nenamjerna greka ili prestup, ne mogu biti jednako tretirane pred sudom. PISANI USTAV Dirljivo se je podsjetiti da je upravo pohvala peru, kao sredstvu uenja i Boijeg dara, bila prva poruka (Kur'an 96:1-5) Vjesniku islama, koji je inae bio nepismen. Nemojmo se uditi, dakle, da je Muhamed a. s., stvorivi svom narodu jedno dravno tijelo sa svim njegovim dijelovima, objavio i pisani ustav za tu dravu. U poetku radilo se o gradu - dravi, ali uskoro samo desetak godina kasnije, ona je obuhvatila, u vrijeme smrti svoga osnivaa, itavo veliko Arapsko poluostrvo, sa junim dijelovima Iraka i Palestine: a jo petnaestak godina kasnije, za vladavine Osmana, muslimanske armije su prodrle u evropsku Andaluziju, sa jedne strane, i u kinesku Transoksijanu, s druge strane, prolazei kroz zemlje izme u njih. Taj pisani ustav, koji je sastavio Muhamed a. s., obuhvatao je pedeset dva lana, i sauvan je u potpunosti. On govori o raznim pitanjima, kao to su: prava i dunosti vladara i podanika, zakonodavstvo, organizacija sudstva, organizacija odbrane na bazi uzajamne pomoi, postupanje sa nemuslimanima, socijalno osiguranje itd., itd., dakle o svim pitanjima koja su odgovarala tadanjim potrebama. Ovaj akt potie iz 622. godine po kranskom 132
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com kalendaru, tj. od prve godine po hidri. OPTE ME UNARODNO PRAVO Ratno stanje je vrlo nepogodan trenutak za poziv pojedincu da se ponaa u skladu sa razumom i pravdom. Kako se radi o pitanju ivota ili smrti, o borbi za opstanak, gdje i najmanja greka ili zabluda povlae nepopravljive posljedice, suvereni i poglavari drave su uvijek zahtijevali pravo da slobodno odluuju o stavu, koji e zauzeti prema protivnicima. Nauka o me usobnom ponaanju samostalnih vladara postoji jo od najstarijih vremena, ali ona ini dio politike, slobodnog odluivanja vo enog samo iskustvom. Muslimani su izgleda, bili prvi koji su odvojili ovu nauku, opte me unarodno pravo, od promjenljive udi dravnika i postavili je na isto pravnu osnovu. Oni su nam ostavili najstarija djela ljudske istorije o me unarodnom pravu, koje su obradili kao jednu samostalnu nauku (ona se zove siyar, doslovno ponaanje, to e rei ponaanje suverena u odnosima sa stranicama). tavie, u obinim zbornicima zakona govori se o siyaru kao dijelu gra anskog prava. Me u autorima takvih rasprava nalazimo imena eminentnih linosti kao to su Ebu Hanifa, Malik, El-Avza'i, Ebu Jusuf, Muhamed e-ajbani, Zufer, El-Vakidi itd. Svi oni ovaj predmet nazivaju sijar. Nadalje, u obinim zbornicima zakona - najstarije sauvano djelo potjee od Zejda ibnAlija koji je umro 120. ili 122. po hidri govori se o ovome predmetu kao sastavnom dijelu zakona zemlje. U stvari, o tome se govori neposredno nakon pitanja drumskog razbojstva, kao da bi rat mogao biti opravdan istim razlozima kao policijska akcija protiv razbojnika. Protivnika zaraena strana ima prava i dunosti, priznate od muslimanskih sudova. GLAVNE KARAKTERISTIKE ISLAMSKOG PRAVA Prva stvar koja itaocu prirunika islamskog prava pada u oi je to to ovo pravo u usmjeravanju ljudskog ivota trai cjelokupnost 133
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com ljudskog ivota, kako u njegovom materijalnom, tako i u duhovnom aspektu. Takvi prirunici poinju obino poglavljem o vjerskim obredima da bi u istom odjeljku raspravljali i pitanje suvereniteta jer je imam tj. poglavar drave istovremeno i rukovodilac slube u damiji. Ne treba se uditi tako er to e se u istom dijelu govoriti i o plaanju poreza, jer Kur'an esto govori, sa istim naglaavanjem, o molitvi (namazu) i porezu - zekatu; a ako je namaz poboni akt tijela, plaanje poreza je pobonost pomou imetka; zatim e slijediti poglavlje o ugovornim odnosima svih vrsta; iza njih su kazne, gdje se ukljuuje diplomatija i me unarodno pravo; zavrava se pravilima o naslje u i testamentu. ovjek je jedinstvo tijela i duha; i ako se vlast stara iskljuivo o materijalnim problemima, duh e biti zapostavljen, budui da je ostavljen samo na privatnim sredstvima, koja su vrlo oskudna u pore enju sa onima koje vlada ima na raspolaganju za svjetovna pitanja. Neravnomjeran razvoj tijela i duha, dovodi do poremeaja ravnotee, ije posljedice mogu biti kobne po civilizaciju. Ovakvo posmatranje tijela i duha, kao jedne cjeline, ne znai da neupueni imaju pravo da se kompetentno bave svim pitanjima iz vjerskog domena, kao to pjesniku ne bi, na primjer, bilo dozvoljeno da preduzme neki hirurki zahvat: svaka oblast ljudske aktivnosti treba imati svoje specijaliste i svoje strunjake. Jedna druga karakteristika islamskog prava je akcenat stavljen na kreativnost prava i dunosti: ne samo me usobni odnosi ljudi, nego i odnosi ovjeka prema njegovom Stvaraocu, zasnovani su na istoj osnovi; vjerski obredi, na primjer, za ovjeka nisu nita drugo do izvravanje jednog zadatka koji je povezan sa pravom uitka koji mu prua Bog na ovome svijetu. Govoriti iskljuivo o pravima ovjeka, bez istovremenog isticanja njegovih dunosti, moglo bi od njega stvoriti samo divlju ivotinju, vuka ili ejtana. FILOZOFIJA PRAVA Klasini pravnici kod muslimana su utemeljili pravo na dvojakoj osnovi dobra i zla: treba initi ono to je dobro i odbacivati 134
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com ono to je loe. Dobro i zlo su nekada vidljivi i potpuni, ali nekada su samo relativni i djelomini. To povlai petorostruku podjelu pravnih pravila, kako zapovjedi tako i zabrana: ono to je potpuno dobro bie obavezna dunost; to treba raditi. Ono to je vie dobro nego loe bie preporuljivo i pohvalno. Ono, iji su izgledi jednaki, gdje se ne istie ni dobro ni zlo, preputeno je volji pojedinca. Za ovo e oi zakona biti nezainteresovane. Ali, ono to je potpuno loe bie stvar potpune zabrane. I konano, ono to je preteno loe bie kanjivo i nepreporuljivo. U ovoj temeljnoj podjeli djela na pet kategorija, pravila mogu imati i potpodjelu, iznijansiranu isto kao to su na kompasu iznijansirane strane svijeta. Preostaje da se utvrdi kako razlikovati dobro od zla. Vidi se da Kur'an, koji govori u vie navrata o toi razlici, kae da treba initi ma'ruf (doslovno: pristojnost) i uzdravati se od munkera (doslovno: sramota). On smatra dobrim ono to je kao takvo priznato od sviju i kao takvo potvr eno razumom koji ga nalae. Zlim se smatra sve ono to zdrav razum zabranjuje. Najvei dio islamskog morala ulazi potpuno u te definicije; rijetki su sluajevi da Ku'ran postavlja zabrane o kojima me u ljudima ne postoji suglasnost, ali bit zakona ni u ovim rijetkim sluajevima ne odstupa od razuma ozbiljnih i zrelih umova. U svakom sluaju, rije je o povjerenju u mudrost i inteligenciju Zakonodavca, ije direktive u svim ostalim sluajevima imaju samo opte odobravanje. SANKCIJE Ljudski rod je sastavljen od najrazliitijih naravi. U ovom pogledu ljudi se mogu podijeliti u tri velike kategorije: oni koji su dobri i opiru se svim iskuenjima zla, izuzev ako budu prisiljeni; oni koji su loi i nalaze naine da izbjegnu i najstroijem nadzoru, i konano, oni koji postupaju dobro u strahu od odmazde, a loe postupaju im je iskuenje neto jae, a prilike povoljne i kazne malo vjerovatne. Naalost, broj ljudi prve kategorije je vrlo ogranien; njima nisu potrebne ni upute ni kazne zbog krenja zakona. Druge dvije kategorije zahtijevaju kazne u interesu drutva. Sklonost 135
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com ovjeka da ini zlo drugima moe biti bolest, ostatak jedne zloinake i ivotinjske naravi, rezultat loeg odgoja i mnogih drugih stvari. Tei se sprijeiti i kontrolisati tete koje nanose ljudi druge kategorije, iji broj, sreom, nije tako velik. Ostaje jo me ukategorija, u kojoj je ogromna veina ljudi. I za njih su potrebne kazne, ali koje vrste? Po sebi se razumije da neki poglavar koji bi tajno ili javno uinio neku greku, i koga zbog toga grize savjest, ne bi imao hrabrosti da prebaci drugima zbog sline greke, islam je pogodio u korijen, u zaetak ove vrste zla, izjavljujui da niko ne moe umai zakonu ak ni predsjednik drave, kao ni Boiji poslanik! I uenje i praktini ivot Muhamedov a. s., kojeg su slijedili i njegovi nasljednici, upuivali su na to da i ef drave moe biti pozvan pred sud svoje zemlje, bez najmanjeg ustezanja. Islamska tradicija govori da suci nisu nikada oklijevali da u sluaju povrede zakona donesu odluku protiv svojih vladara. Nepotrebno je spominjati detalje materijalnih sankcija koje postoje u islamu kao i kod svih drugih civilizacija. Prema tome postoje slube zaduene za odravanje reda i zakona, straarenja, mira i spokojstva u me usobnim odnosima gra ana zemlje pa ako je iko rtva nasilja, on se moe aliti sudu i policija e optuenog privesti sudiji ija se odluka konano sprovodi. Ali, shvatanje drutva kojeg je postavio poslanik islama, dodaje jednu drugu kaznu, moda efikasniju i od materijalne kazne, a to je duhovna kazna. Sauvavi u potpunosti sudski sistem, islam je ulio u duh svojih pripadnika pojam o ponovnom vraanju u ivot i poslije smrti, o Boijem sudu i o nagradi na onome svijetu. Zato, istinski vjernik izraava svoje dunosti i kada bi ih mogao nekanjeno prekriti, i izbjegava da ini zlo drugima uprkos svim iskuenjima i sigurnosti da nee biti izloen odmazdi. Ta trostruka mo prinude - podvrgavanje vladara zakonu, materijalna kazna i duhovna kazna prokletstvom na onome svijetu, gdje svaka utvr uje druge dvije - osigurava islamu najvee mogunosti za uspjeh u priznavanju zakona i potovanja pravila i dunosti sviju.
136
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com ZAKONODAVSTVO Da bi to bolje shvatili implikacije i domet tvrdnje da je Bog vrhovni zakonodavac, treba posmatrati razliite aspekte tog pitanja: Islam vjeruje u jednog savrenog Boga, koji nije samo Stvaralac sviju, nego koji isto tako sve i odrava. On je conditio sine qua non opstanka svemira. On se nije nikada povukao poto je bilo stvoreno to to je stvorio. Islam vjeruje, pored ostalog, da je Bog transcendentan, izvan svakog ljudskog poimanja. On je svugdje prisutan, svemogu, pravedan i milosrdan. tavie, u svom velikom milosr u. On je dao ljudima ne samo razum, nego i vodie, odabrane me u njima samima, snabdjevene najmudrijim i najkorisnijim uputstvima za ljudsko drutvo. A kako je On transcendentan, posredstvom Boijih poslanika slao je Svoje poruke Svojim izabraniima me u ljudima. Ako ima razmimoilaenja u detaljima zakonodavstva, od kojih se svaki poziva na Boiju objavu, to nije zato to je Bog.promjenljiv; to je zato to On od ljudi trai samo ono to odgovara njihovim linim sposobnostima; jer ovjek je taj koji je promjenljiv, izloen stalnom razvoju; me utim Bog je savren i vjean. U pravu, kasniji zakon opoziva i zamjenjuje prethodne. Takav je sluaj i sa objavljenim zakonodavstvima. Kod muslimana, Kur'an, knjiga na arapskom jeziku, Boija je rije, Boanska objava koju je primio Muhamed a. s., namijenjena njegovim sljedbenicima. Sem toga, u svojstvu Boijeg poslanika, Muhamed a. s. je dao objanjenje Kur'ana i sve druge vrste uputstva koje se nalaze u Hadisu, koji predstavlja zbirku saoptenja o rijeima i djelima Muhameda, a. s. Razumije se da zakone koje je postavila neka vlast moe ukinuti samo ona ili neka via vlast, a nikako neka nia: Boiju objavu moe ukinuti samo jedna druga, nova Boija objava, jedno uputstvo Boijeg poslanika moe mijenjati samo on ili Bog, i niko drugi, i ma ko on bio. Ali ova teorija, na izgled kruta, postaje u islamu. dosta elastina, da bi dopustila ljudima da se prilagode onome to zahtijevaju date okolnosti: 137
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com 1) Zakoni, ak i oni Boanskog porijekla kao i oni koji potiu od Boijeg Poslanika, nisu svi podjednako vani; vidjeemo da su samo neki me u njima obavezni; drugi su samo preporuljivi; ostale sluajeve zakon preputa na volju pojedincu. Prouavanje izvora pokazuje da pravila prve kategorije, onih obaveznih, ima vrlo malo, preporuljivih pravila ima neto vie, sluajevi o kojima tekst govori obuhvataju bezbroj pitanja. 2) Jedna nia vlast ne mijenja zakon, ali ona tumai. Pravo tumaenja nije niiji monopol u islamu: svaki ovjek koji zna i koji je upuen u predmet ima pravo na to. Ali, bolesnik se nee savjetovati sa pjesnikom, ak ako je on i nobelovac; pri izgradnji kue ovjek se ne savjetuje sa hirurgom, ve sa inenjerom; tako er, u pravna pitanja se moe uplitati samo poslije prouavanja prava; bez toga, svaki sud predstavlja samo nesiguran rizik. Prema tumaenju eriatskih strunjaka, i Boiji zakoni se mogu prilagoditi prilikama. Kako je Muhamed a. s. bio posljednji Boiji poslanik nije bilo vie prilike za dobivanje nove Boije objave za rjeavanje problema u sluaju razmimoilaenja u primjeni zakona. A oito je da je moralo biti oprenih miljenja, poto svi ljudi ne razmiljaju na isti nain. Istaknimo da su i suci i pravni strunjaci samo ljudi, ako je me u njima samima dolazilo do razliitih stavova, narod je slijedio miljenje onoga koji mu djeluje autoritativnije. Sudski spor vodi sudija; u drugim sluajevima, pravne kole dobivaju prednost kod pristalica odnosne kole, itd. 3) Sam Muhamed a. s. je izrekao gledite: Moj narod se nee nikada sloiti u nekoj zabludi. Ta vrsta negativnog konsensusa prua islamskom pravu veliku mogunost razvoja i prilago avanja prilikama. Duh istraivanja nije nikada zaguen; naprotiv, ovaj hadis kao da postavlja pravilo da ni jedno miljenje, koje nije jednoduno odbaeno, ne povlai za sobom osudu. 4) Jedan uveni doga aj iz Muhamedovog a. s. ivota je zasluio da ga ovdje spomenemo: Mu'az ibn Debel, poto je imenovan sudijom u Jemenu, doao je Muhamedu a. s. da se oprosti od njega. Izme u Muhameda a. s. i Mu'aza se odvio slijedei razgovor: Na osnovu ega e rijeavati sporove? - Prema odredbama Boije 138
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Knjige - A ako tu ne na e jasne stavove? - Onda prema ponaanju Boijeg poslanika - A ako ni tu vie ne na e jasne stavove? - Tada u upotrijebiti svoj zdrav razum. Muhameda a. s. su tako oduevili ovi odgovori, da je uskliknuo: Hvala Bogu koji je Poslanika Svojega uputio na nain koji se svi a Boijem Poslaniku!. Ovaj lini napor rasu ivanja i zdravog razuma od strane potenog i savjesnog ovjeka je ne samo nain za razvoj prava, ve je i vrlo preporuen od strane Boijeg Poslanika. 5) Treba podsjetiti da je u zakonodavstvu o nekom novom problemu, u tumaenju kur'anskog teksta i u svakom drugom sluaju razvoja islamskog prava, ak i kada se to zasniva na konsensusu, mogue da jedno prihvaene pravilo u nekom pitanju bude zamijenjeno drugim pravilom od strane kasnijih pravnika u istom pitanju. Miljenje jedne osobe miljenjem druge, jedan konsensus drugim (uporedi: el-Bazdavi: Usul). Ovo se odnosi samo, na miljenje pravnika i nema nikakve veze sa Kur'anom ili autentinim hadisom. Boiju odredbu moe opozvati samo Bog, a ne nii autoritet pravnika ili skuptine. Istorija pokazuje da je pravo formulisanja zakona u islamu bilo povjereno individualni:m poznavaocima pravne nauke, bez ikakvog uplitanja vlade. Dakle, zakonodavstvo je bilo zatieno od politikih kolebanja, od linih interesa, istaknutih pojedinaca ili ak i od efa drave. Kako su pravnici bili ravnopravni, svaki je mogao slobodno kritikovati miljenje drugoga. Tako je postojala mogunost isticanja svih gledita o jednom pitanju i dolaska do najboljih rjeenja, bilo odmah, bilo tokom generacija. Tako er se vidi da Boansko porijeklo zakonodavstva u islamu nije ga inilo prekomjerno krutim. Vano je da je ovo Boansko porijeklo zakona izazivalo kod vjernika vee potovanje zakona, i njegovo savjesno i pomno izvravanje. Dodajmo i to da su pravnici klasinih kola jednoduno objavili da Sve to muslimani smatraju dobrim, dobro je i kod Boga. - ak ako to i nema neposredne veze s nekom izrekom samog Poslanika (Za Saraksija to je Poslanikov hadis; Ibni Hanbel, to spominje kao izreku Ibn Mas'uda, Poslanikovog ashaba). Opta saglasnost (konsensus), u 139
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com svjetlu ovoga tumaenja, implicira da ak i zakljuivanje laikih uenjaka povlai za sobom Boanski pristanak, to je injenica koja doprinosi potovanju zakona u oima ljudi. SUDSTVO Karakteristina crta islamskog zakonodavstva na podruju sudstva je pravna nezavisnost raznih zajednica gra ana: ne nameui zakone Kur'ana svima, islam doputa svim grupacijama, kranima, Jevrejima, zoroastrovcima, i drugima da imaju svoje vlastite sudove, koji primjenjuju zakone te grupacije u svim stvarima, gra anskim i kaznenim. Ako u jednoj parnici uestvuje vie zajednica, jedna vrsta me unarodnog prava rjeava taj sukob zakona. Umjesto da zahtijeva pripajanje i prisvajanje svega vladajuoj zajednici, islam titi interese svih subjekata. to se tie sudstva kod muslimana, ustanova odabiranja svjedoka zasluuje da bude posebno pomenuta: u svakom mjestu sudovi su osnivali arhive o ponaanju stanovnika, da bi u sluaju potrebe znali da li je jedan svjedok dostojan povjerenja: nije se putalo samo protivnikoj strani da oslabi vrijednost svjedoenja. Kur'an (24:4) kae, da ako neko optui enu za nevaljalstvo, a ne pribavi dokaz prema zahtjevima suda, on je ne samo zasluio kaznu, nego, postaje i pravno nesposoban zauvijek za svjedoenje pred sudovima. IZVOR I RAZVOJ PRAVA Boiji poslanik Muhamed a. s. nije samo pouavao svoje sljedbenike teolokim i eshatolokim dogmama; on im je dao u velikoj mjeri i njihove zakone na svim poljima ivota: linog kao i zajednikog, svjetovnog kao i duhovnog: tavie, on je ni iz ega stvorio dravu kojom je upravljao, armiju kojom je komandovao, diplomatiju i strane poslove koje je nadzirao; a ako je bilo nesporazuma me u podanicima, on je bio taj koji ih je rjeavao. 140
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Dakle, neophodno je, ako se elimo vratiti na poetke islamskog prava, prouiti prije svega lino vladanje Boijeg poslanika. Kao stanovnik grada Meke, on je ro en u jednoj porodici trgovaca i vo a karavana. U svojoj mladosti on je posjetio trita Jemena, istone Arabije i Palestine. Njegovi zemljaci su se obiio vraali preko Iraka, Egipta i Abesinije, sa istom namjerom da trguju. Kada je on poeo svoj muslimanski ivot, jaka reakcija njegovih sugra ana ga je natjerala da se iseli i da se nastani u jednom drugom gradu, Medini, gdje je poljoprivreda bila glavna privredna grana. Ovdje je on organizirao dravni ivot. To je najprije bio samo jedan grad-drava. Postepeno, on je taj grad preobrazio u dravu koja je neposredno poslije njegove smrti obuhvatala itavo Arapsko poluostrvo sa nekim pograninim oblastima Iraka i Palestine. Me unarodni karavani su prolazili kroz Arabiju. Sasanidi i Vizantijci su bili zauzeli neke predjele Arabije i tu osnovali kolonije i protektorate. Sajmovi u Arabiji, naroito istonoj, privlaili su svake godine trgovce iz Indije, Kine, sa istoka i zapada, kako nam to opisuje Ibn el-Kelbi. U Arabiji je bilo ne samo stoara, nego i mnotvo gra ana, od kojih su Jemeniti i Lijaniti imali civilizacije stare hiljade godina, koje su postojale daleko prije osnivanja grada Atine ili Rima. Obiajni zakoni zemlje sa dolaskom islama. pretvarali su se u dravno zakonodavstvo. Boiji Poslanik je imao prerogative ne samo da preuredi stare obiaje, nego isto tako i da objavi nove zakone. Svojstvo Boijeg poslanika predstavljalo je za njega jedan izvanredan presti, to je inilo da su za muslimane ne samo njegove rijei, nego i njegova djela predstavljali zakon na svim poljima ivota; ak i njegova utnja je bila znak da se on ne protivi nekom obiaju koji su praktikovale njegove pristalice. Taj trostruki izvor zakona: njegove rijei, koje su u cjelosti bile zasnovane na Boijoj objavi, njegovo lino vladanje i preutno prihvatanje navika i obiaja njegovih pristalica, sauvan je za nas u Kur'anu i Hadisu. Ve za njegova ivota poeo se stvarati jo jedan novi izvor prava: dedukcija ili formulisanje jednog zakona od strane pravnika u sluaju utnje u zakonodavstvu. Naime, u vrijeme Boijeg poslanika bilo je sudija i pravnika u glavnom gradu kao i u sjeditima provincija. Mi smo ve spomenuli uputstva data Mu'azu, koji je bio imenovan sudijom 141
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Jemena. Bilo je i sluajeva kada su provincijski slubenici traili uputstva od centralne vlasti; ona je poela da intervenie u nepravilnim odlukama svojih podre enih, ako bi bila obavijetena o ovim sluajevima. Propisi koji su trebali mijenjati ili preurediti stare obiaje i stare navike, to jest izvriti islamizaciju zakona zemlje djelovali su sasvim postepeno, u mjeri u kojoj su ovi sluajevi iznoeni pred sudije; ali, bilo je mnogo sluajeva u kojima su stranke, ne poznavajui zakon, postupale samo onako kako je njima odgovaralo. Na primjer, neki musliman je bio oenjen svojom ro enom sestrom; kada je sluaj izneen pred halifu Omera i on zatraio objanjenje od toga ovjeka, ovaj je odgovorio da ne zna da je to zabranjeno. Halifa ih je rastavio i traio od njega da plati naknadu tete svojoj sestri, ali ipak nije dosudio kaznu radi razvrata ili rodoskrvnjenja. Smrt Boijeg poslanika je oznaila prestanak Boijih objava koje su mogle propisati bilo koji novi zakon i ukinuti ili izmijeniti. bilo koji stari obiaj ili naviku. Nakon toga se muslimanska zajednica morala zadovoljiti zakonodavstvom koje je postavio Boiji Poslanik i sredstvima razvoja prava koje je odobrilo ovo isto zakonodavstvo. Razvoj ne znai ukidanje onoga to je Poslanik odredio, nego izvo enje zakona u sluaju kada ne postoji zakonska odnedba. Me u tim mogunostima moda je najvanija slijedea: u vie navrata Kur'an je precizirao neke zabrane, dodajui da je sve ostalo dozvoljeno (na dotinom polju). Sve to se ne protivi zakonodavstvu Boijeg Poslanika je, dakle, dozvoljeno i predstavlja jedan dobar zakon. Tako su zakoni i obiaji stranih zemalja bili prva sirovina za muslimanske pravnike, koji su trebali upozoriti samo na one koji su bili nespojivi sa islamom. Ovaj izvor je neiscrpan. Jedan drugi izvor, moda neobian, je upuivanje Kur'ana na Boanske objave ranijih Boijih poslanika - on ih imenuje oko dvadeset, me u kojima su Idriz, Nuh, Ibrahim, Musa, Sulejman, Isa, Jahja - koje su jednaka vaee i za muslimane. Broj i vaenje ovih zakona je, naravno ogranieno onim to je bilo priznato od strane Kur'ana i Hadisa, inei tako autentinim dio objava upuenih poslanicima prije Muhameda a. s.. Zakon odmazde iz Petoknjija je 142
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com primjer spomenut u Kur'anu (5:45), gdje je precizno reeno: Bog je to odredio Jevrejima, ne dodajui i vama. Samo petnaest godina poslije smrti Boijeg Poslanika, muslimani su ve vladali na tri kontinenta, na prostranim teritorijama u Aziji, u Africi i u Andaluziji, u Evropi. Halifa Omer je ocijenio sasanidski fiskalni sistem dobrim i zadrao ga u provincijama, Iraku i Iranu; me utim, smatrajui fiskalni sistem Vizantijaca tiranskim, on ga je reformisao za Siriju i Egipat itd. itav prvi vijek po hidri predstavljao je jedan period prilago avanja, uvrivanja i promjena. Dokumenti na papirusu, porijeklom iz Egipta, informiu nas o mnogim stvarima, bar to se tie egipatske uprave. Ve na poetku drugog vijeka po hidri, nailazimo na zbornike zakona, kodifikovane od strane nezavisnih pravnika; jedan od tih pravnika je bio Zejd ibn Ali, koji je umro 120. godine po hidri (738. g. po Isau). Jemen se od davnina zvao Arabia Felix (Sretna Arabija) i ne bez razloga: pogodni uslovi bili su u staro predhriansko vrijeme razlog nadmoi ove zemlje u pogledu kulture i civilizacije, u odnosu na druge predjele Arabije; njena bogatstva, kao i njeno mono kraljevstvo, o emu govori i Biblija, bili su slavni. Na poetku hrianske ere jedan talas emigracija je doveo neka jemenska plemena u Irak, gdje su ona osnovala kraljevstvo Hiru, koje je bilo uveno po svom pomaganju knjievnosti i koje je trajalo sve do dolaska islama. Ali, u me uvremenu, Jemen je doivio vladavinu Jevreja (Zu ' Nuwas), zatim hriansku vladavinu (od strane Abesinaca), za kojom je slijedila okupacija od strane zoroastrovaca iz Perzije, koji su opet ustupili mjesto islamu. Neki istaknuti Jemenci, koji su stajali pod uplivom ovih neprekidnih uzajamnth uticaja, bili su jo jednom, pod halifom Omerom, ubje eni da se isele i da se nastane u Iraku, posebno u Kufi (deveta etvrt grada Hire). Omer je tamo poslao Ibn Mes'uda, jednog od najeminentnijih pravnika me u prijateljima Boijeg Poslanika, da bi upravljao jednom kolom. Desilo se da su nasljednici Ibn Mes'uda na ovoj koli - Alkamah, Ibrahim En-Nahai, Hammad i Ebu Hanife - sticajem okolnosti svi bili specijalisti prava. U me uvremenu, Alija, jedan drugi veliki pravnik me u Muhamedovim drugovima, premjestio je sjedite hilafeta iz Medine u Kufu. Nemojmo se uditi, dakle, da je taj grad postao sjedite ne143
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com prekinute tradicije u pravnoj nauci i sebi priutio ugled koji je stalno rastao. Potpuno odsustvo mijeanja centralne vlasti u slobodno miljenje sudija i pravnika pomoglo je brz napredak ove nauke, ali je ono imalo i svoje loe strane. Jedan upravitelj Ibn el-Mukafa, koji je uivao ugled vrlo uenog i iskusnog administratora, alio se poetkom drugog stoljea po hidri na veliki broj divergenca u islamskom parninom pravu, u kaznenom zakonu, u pitanjima linog statusa i u svim drugim granama prava. On je predloio halifi da stvori najviu ustanovu za ispitivanje pravnih odluka i da ustanovi jedinstven zakon u svim zemljama. Ova sugestija nije imala pristalica. Njegov suvremenik, Ebu Hanife, ponosan na slobodu nauke i u nastojanju da je zatiti od politikih kolebanja, stvorio je jednu pravnu akademiju od etrdeset lanova, od kojih je svaki bio specijalista za neku od pomonih pravnih nauka - kao tumaenje Kur'ana, hadis, logiku, leksikografiju, itd. Ona je ocijenjivala pravo tog vremena i vrila njegovu kodifikaciju; tavie, ona je popunjavala praznine u islamskom pravu na mjestima gdje se ni Kur'anski tekstovi ni pravo jo nisu bili izjasnili. Ako je vjerovati jednom od njegovih biografa, Ebu Hanife (umro 150. po h.) je objavio pola miliona pravila (El - Muvaffek, II, 137). Sa svoje strane, Malik iz Medine i El-Avzai iz Sirije su istovremeno radili slian posao u kome su im pomagali samo njihovo znanje i njihova lina sredstva. Me utim, dok je Ebu Hanife stavio akcenat na rezonovanje (ouvavi Kur'an i Hals kao apsolutnu osnovu svakog zakona), Malik je umjesto logike i dedukcije davao prednost praksi i obiajima stanovnika grada Medine, kao grada koji je bio najvie proet tradicijama Boijeg Poslanika. Kur'an je publikovan samo nekoliko mjeseci poslije smrti Boijeg Poslanika. Sakupljanje podataka o rijeima, linom ponaanju i preutnim dozvolama Boijeg Poslanika, to je sadraj Hadisa - vreno je za vrijeme ivota Boijeg Poslanika, a i kasnije, poslije njegove smrti. Vie od sto hiljada poznavalaca Boijeg Poslanika su nam ostavili vie ili manje bogata predanja o onome to su oni znali o ovoj temi, jedni piui, drugi usmenim prenoenjem. To unanje, visoke pravne vrijednosti, bilo je naravno razbacano na tri 144
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com kontinenta, gdje su se pristalice Boijeg Poslanika naselile ve u vrijeme halifa Omera i Osmana. U narednim generacijama, istraivai su sastavljali sve obuhvatnije zbirke, gdje su bila sakupljena lina sjeanja prijatelja Boijeg Poslanika. Preispitivanje pravne nauke i kodifikacija Hadisa vrili su se paralelno i gotovo istovremeno, gotovo nemajui povjerenja jedno u drugo. afi se rodio iste godine kad je umro Ebu Hanife. Me usobna neslaganja navela su pravnike na dublje upoznavanje Hadisa, a muhaddise na to da dovedu u red podatke o Boijem Poslaniku, ocjenjujui pri tome line vrijednosti prenosnika informacija, utvr ujui povezanost i vrijeme raznih izreka Boijeg Poslanika, sa ciljem da odavde izvedu zakone. afi se istovremeno specijalizovao u pravu i u Hadisu; zahvaljujui njegovim visokim intelektualnim sposobnostima i njegovim naporima, mogla se postii sinteza dviju disciplina. Sjetimo se da je afi bio prvi u istoriji uopte koji je ostavio jednu nauku apstraktnog prava, razliitu od prouavanja zakona, kao konkretnih pravila ponaanja. Mnogi pravnici, me u kojima Ebu Hanife, Malik, afi, Dafer es-Sadik, iza sebe su ostavili pravne kole ije pristalice ine danas posebne skupine unutar islama. To znai da me u njima postoje neke razlike. Na primjer u koli koju je osnovao Dafer asSadik, potomak Alijin i suvremenik Ebu Hanife, politiki razlozi su uslovili specifini razvoj zakona o naslje ivanju. Ali, razlike me u ovim kolama su bile malo znaajne, jo manje nego razlike me u filozofskim kolama. Tako emo vidjeti da su se u kasnijim stoljeima pristalice afijskog pravca, na primjer, udaljile od afijevog uenja i prihvatili, u nekim takama, miljenje Malika i Ebu-Hanife, i obrnuto. Kao to smo upravo vidjeli, muslimansko carstvo se proirilo vrlo rano na ogromna podruja koja su do tada imala razne pravne sisteme: iranski, kineski, indijski, vizantijski, gotski itd. a da ne raunamo da je Arabija dala prvim muslimanima svoj vlastiti doprinos. Ova istorijska injenica je imala za posljedicu, naravno, potpuno iskljuivanje monopolizacije prava od strane bilo kojeg pravnog sistema stranog porijekla. Uostalom, moe se vidjeti da je me u osnivaima kola, Ebu-Hanife bio porijeklom Perzijanac: 145
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Malik, afija, i Dafer es-Sadik su bili Arapi; biograf Bahabi navodi da je Avzai bio iz Sinda; u slijedeim generacijama e biti muslimanskih pravnika svih narodnosti. Razvoj muslimanskog prava je, dakle, predstavljao jedan me unarodni pothvat: jer, muslimanski pravnici, poto su poticali iz razliitih naroda, govorili su raznim jezicima i poznavali razliite obiaje. Bilo je evropskih muslimana iz panije, Portugala i Sicilije, bilo je Kineza, Abesinaca, Indijanaca, Perzijanaca, Turaka i mnogih drugih pored Arapa. U svakoj epohi se susreu dogmatski i nezavisni duhovi. To je ljudsko! Jedni bi htjeli rtvovati duh slovu nekog starog uitelja, a drugi se uputaju u nekonformizam; uvijek je na kraju prevladavala ispravna sredina. Jedan duh bez kompleksa inferiornosti, ali koji zna sve potrebne podatke o problemu i koji je pritom praktian vjernik, nee nikada imati potekoa da na e tumaenja istovremeno praktina i razumna, modifikujui stavove starih. Kakva sigurnost u rijeima velikog pravnika Bazdavija: Ne samo jedan lini stav, nego i jedan raniji konsensus moe biti zamijenjen jednim kasnijim konsensusom. ZAKLJUAK Islamsko pravo poinje kao zakon jedne drave, jedne vladajue zajednice i ne prestaje odgovarati svim potrebama zajednice dok je ona vladala od Atlantika i Pacifika. To pravo ima mogunosti da se razvija i prilago ava potrebama vremena i podneblja. Ono nije izgubilo svoju dinamiku ni danas i vraanje njemu se sve vie uzima u obzir kao promjena na bolje za muslimanske zemlje, koje su nekada bile pod politikom - pa time i pod pravnom dominacijom stranih zemalja.
146
Glava X EKONOMSKI SISTEM ISLAMA

Mi smo ve rekli i ponovili da se islam pokazao kao efikasan vodi na materijalnom planu ivota isto koliko i na duhovnom. I u domenu ekonomije, osnovno uenje je uzeto iz Kur'ana, koji kroz mnogo poglavlja potvr uje da je potrebno da ovjek ne zaboravi svoju isto materijalnu dobrobit: Ne zaboravi svoj udio na ovome svijetu ... (Kur'an, 28:77). Ali, on toj potrebi daje njeno pravo mjesto, stavljajui akcent na dvostruki aspekt, tjelesni i duhovni, koji sainjavaju ovjeka: ... ima ljudi koji govore: Boe, daj nam dobro na ovome svijetu. Za njih nema udjela na onome svijetu. Ima ljudi koji govore: daj nam dobro na ovom svijetu, a tako er i na onome svijetu, i sauvaj nas od dehenemske kazne. Oni e imati jedan dio onoga to zaslue; Bog je spreman da to uvai. (2:200-202). U drugim surama se govori da je Bog stvorio za ovjeka sve to se nalazi na zemlji, ili da je Bog dao u slubu ovjeku sve to se nalazi na zemlji, na nebu, na moru, zvijezdama itd. Razumije se da je ostavljeno ovjeku da sazna kako da iskoristi to to je Bog stvorio, i da to iskoristi na jedan razuman nain, vodei rauna o budunosti. Ekonomska politika islama je podjednako precizirana u Kur'anu, nedvosmislenim rijeima: ... neka to (bogatstvo) ne ostane samo u krugu bogatih me u vama (59:7). Jednakost me u ljudima u bogatstvu i udobnosti, ak i kada je idealna, ne obeava nepomueno dobro ovjeanstvu. Prvo zato to prirodni talenti nisu jednaki kod raznih ljudi, tako da ak ako bi se i poelo sa grupom osoba potpune jednakosti, uskoro bi rasipnici pali u tekoe i opet bi gledali na imetak svojih drugova sa gramzivou i zaviu. Nadalje, na 147
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com filozofskoj i psiholokoj osnovi, izgleda da je upravo u interesu ljudskog drutva poeljno da postoje razlike u bogatstvu, kako bi siromaniji imali elju i podsticaj da vie rade. S druge strane, ako bi svakome bilo reeno da, ak ako i radi vie nego to je njegova dunost, nee dobiti nikakvu nagradu i da e ostati kao oni koji ne rade vie nego to je njihova dunost, ljudi bi postali lijeni i nemarni a talenti bi se rasipali na veliku nesreu ovjeanstva. Svak zna da je ljudski ivot u konstantnom napretku kroz osvajanje i koritenje jednog za drugim svega to je Bog stvorio, dok vidimo da ivotinje nisu promijenile nita u svom ivotu otkako je Bog stvorio njihove vrste. Uzrok ove razlike je, prema otkriima biologa, u istovremenom postojanju drutva, saradnje i slobode takmienja me u lanovima drutva, tj. ljudskim biima, dok ivotinjama nedostaju neki od ovih uvjeta ili nemaju ni jednoga. Psi, make i zmije, na primjer, ak ne obrazuju ni porodice; oni produuju svoju rasu slobodnom i trenutnom ljubavlju. Druge, kao vrane i golubovi, stvaraju porodice u obliku parova ali ipak, ak ako mujak i pomae u izgradnji gnijezda, svaki lan para se samostalno ishranjuje. Moda najrazvijeniju drutvenu saradnju nalazimo kod pela, mravi i termita (bijelih mrava): oni ive na kolektivan nain, uz potpunu jednakost u ivotu, ali ipak bez ikakvog takmienja me u lanovima zajednice, pa prema tome, nije mogue da pametnije ili vrijednije pele ive udobnije od drugih. Zato nema ni evolucije ni promjene, jo manje napretka kod bilo kojeg od ovih vrsta kao kod ljudske rase. Povijest ovjeka pokazuje da je svaki napredak i svako otkrie sredstava udobnosti posljedica takmienja, elje za poboljanjem kao postojanja razlika u bogatstvu ili siromatvu me u ljudima. Da, apsolutna sloboda bi navela zle ljude da iskoritavaju one koji su u nudi i da ih postepeno potisnu. Tako je bilo potrebno da svaka napredna civilizacija i svaka zdrava kultura nametne izvjesne obaveze svojim lanovima (kao to je plaanje poreza, zabrana ugnjetavanja i prijevare itd.) kao i da preporui izvjesna dodatna djela (kao milosr e i troenje radi Boga), a pri tome da ipak prui dosta slobode misli i akcije svojim lanovima kako bi svaki pojedinac imao koristi, kao i njegova porodica, njegovi prijatelji i drutvo kao cjelina. Ovo je zahtjev islama i u skladu je sa prirodom. 148
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Upravo na osnovi ovih temeljnih principa islam je izgradio svoj ekonomski sistem. Ako podnosi manjinu bogatih, on im namee teke obaveze; treba da plaaju porez u korist siromanih a ne smiju primjenjivati nemoralna sredstva eksploatacije, prikupljanja i gomilanja bogatstva. Zato postoje odre ene naredbe ili zabrane ali isto tako i preporuke - za milosr e i rtvu - uz obeanje duhovne (onosvjetske) nagrade. Nadalje on pravi razliku, s jedne strane, izme u nunog minimuma i poeljnog obilja, a s druge strane, izme u onih naredbi i zabrana koje su propraene materijalnim sankcijama i onih koje nisu takve, ali kod kojih se islam zadovoljava samo nagovaranjem i odgojem. Moralni aspekt problema je ono o emu najprije treba redi nekoliko rijei. Neki primjeri omoguuju da se najbolje shvati njegov znaaj: najsnaniji izrazi su upotrebljavani u islamu da se kae kako je prosjaenje runa stvar, to e na Dan suda biti razlog sramote. Ali u isto vrijeme bezgranine pohvale se upuuju onima koji pomau drugima; najbolji me u ljudima je onaj koji ini milosr e i vie voli svog blinjeg nego sebe. Istovremeno je zabranjena krtost kao i rasipnitvo. Kada je jednom Boiji Poslanik trebao novana sredstva za neku opu stvar, jedan od njegovih prijatelja je priloio izvjesnu sumu a na Poslanikovo pitanje on je odgovorio: U kui nisam ostavio nita sem ljubavi prema Bogu i Njegovom Poslaniku. On je primio najtoplije pohvale. Nekom drugom prilikom, jedan prijatelj teko bolestan, koga je Poslanik posjetio da ga upita za novosti, ree mu: O Boiji Poslanie, ja sam bogat ovjek, i ja elim ostaviti svu svoju imovinu sirotinji. Poslanik je odgovorio: Ne, bie bolje da je ostavi svojim bliim rodacima, jer tada e oni moi da ive samostalno, a to je bolje nego da ih ostavi da prose. On se nije s njim sloio ni u tome da kao milostinju ostavi dvije treine svoje imovine, kao ni polovinu; odobrio mu je treinu, rekavi: Dobro, ali i treina je mnogo! Jednog dana Muhamed a. s. je vidio jednog od svojih prijatelja koji je izgledao vrlo alosno. Na njegovo pitanje, on je odgovorlo: O Boiji poslanie, ja nisam siromaan, ali ono to imam ja radije dajem siromanima umjesto da troim samo za sebe Poslanik mu odgovori: Ne, Bog voli vidjeti na svom robu znake onoga to mu je On dao. Nema nikakve kontradiktornosti me u 149
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com ovim oprenim uputstvima; svako ima svoje jasne razloge i svoju ulogu u svakom pojedinom sluaju. S druge strane, one nam omoguavaju da ustanovimo granice obzira, tamo gdje milosr e prelazi obavezni minimum. NASLIJE E Zakonodavstvo o naslje u ima zadatak da istovremeno osigura pravo pojedinca da raspolae svojom imovinom i dunost svakoga da ne oteti drutvo iji je lan. udi se mnogo razlikuju; zbog ega je zakonodavac duan da postavi izvjesnu disciplinu u interesu zajednice. Tako islam, upuuje na koritenje dva osnovna puta: obavezna podjela imovine umrlog me u njegovim bliim rodacima i ograniavanje raspolaganja testamentom. Zakonski nasljednici nemaju potrebe ni za kakvim testamentom: imovinu svog umrlog ro aka oni naslje uju automatski u dijelovima koji su propisani zakonom. Testament je dozvoljen samo u korist onih koji ne naslje uju po zakonu. Postoji jednakost me u rodacima istog stupnja: ne moe se jednom sinu (starijem ili mla em dati vie nego drugom). Dobra koja je ostavio umrli moraju biti razdijeljena kako slijedi: prvo se oduzimaju trokovi pokopa; na drugom mjestu treba namiriti dugove - povjerioci imaju uvijek prednost pred nasljednicima; na treem mjestu izvrava se testament u mjeri koja ne prelazi treinu onoga to je ostalo poslije pokria prve dvije stavke (trokovi sahrane i dugovi). Tek poslije tih obaveza koje imaju prednost, dolazi red na nasljednika. Suprug (ili supruga), preci (otac i majka), potomci (sin i ki) su nasljednici prvog reda: oni uvijek naslje uju. Sestre i braa kao i dalji roaci naslje uju ako umrli nema nasljednika prvog reda. Na spisku dalje rodbine nalaze se dajde, tetke, neaci i ostali. Ne ulazei u tehnike detalje, iznijeemo samo neka osnovna pravila: onaj ko je prouzrokovao neiju smrt iskljuen je iz naslje a svoje rtve, ak i ako je sud utvrdio da se radi o nenamjernom sluaju. Izgleda da je cilj bio da se otkloni svako iskuenje za ubistvo 150
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com bogatog ro aka, da bi ga se kasnije naslijedilo. Poslanik je zahtijevao da se sprijei naslje ivanje izme u ro aka raznih vjera pa i kad je rije o suprunicima. (Ali, ovdje je pravo omoguilo testamentu da intervenie u korist razbatinjenih: mu na primjer moe ostaviti, na samrtnoj postelji, odgovarajui dio imovine u korist svoje ene, nemuslimanke). S obzirom na me unarodne odnose i politika shvatanja onog vremena, muslimanski pravnici su postavili jednu drugu zapreku: razliite nacionalnosti, me u rodacima koji ne pripadaju istoj politikoj teritoriji. Me utim ugovorima se moe ovo pitanje me unarodnog privatnog prava urediti i na drugi nain, a na bazi reciprociteta. U zemljama gdje se islamski zakon o naslje u ne primjenjuje, ali gdje je pravo pisanja testamenta poznato, muslimani se mogu - i moraju - koristiti tom olakicom da izvre svoju vjersku dunost u pogledu raspolaganja imovinom poslije smrti. TESTAMENT Spomenuli smo da islam priznaje pojedincu pravo da oporukom ostavi svoja dobra u korist svih osoba sem povjerioca i nasljednika, ali do iznosa od jedne treine njegove imovine. Jedna takva odredba ima, reklo bi se, dvostruki cilj: ostaviti pojedincu mogunost da zadovolji pravdu tamo gdje bi izuzetno, normalno pravilo prouzrokovalo nepravdu; i drugi cilj: sprijeiti gomilanje bogatstva u rukama malog broja, to se esto deava, ako se moe raspolagati sa mnogo vie od treine imovine ili sa itavom imovinom. Islam podstie cirkulaciju bogatstva u to je mogue veem broju ruku, imajui u vidu interese porodice i onih koji ovise o umrlom. JAVNA DOBRA ovjek ima izvjesne dunosti kao lan jedne vee porodice, drutva, drave iji je on lan. Na ekonomskom polju, pojedinac 151
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com plaa poreze koje drava rasporeduje u interesu zajednice. Tarife poreza se razlikuju prema vrstama prihoda. Interesantno je podsjetiit da Kur'an, koji je dao precizna uputstva o budetskim trokovima, nije propisao pravila ni tarife o prihodima drave. Potujui u svim detaljima praksu Poslanika i njegovih neposrednih nasljednika, moe se to utanje Kur'ana objasniti kao preputanje slobode vladi da mijenja pravila prema okolnostima, rukovodei se interesima naroda. Evo kako se u vrijeme Boijeg Poslanika ubirao porez: iznad izvjesnog minimalnog neoporezovanog prihoda, seljak daje desetinu berbe, ako mu zemlju napaja kia ili preljene vode, a polovinu te koliine ako se zemlja napaja iz bunara. U trgovini i eksploataciji rude, naplauje se 2,50% vrijednosti imovine. to se tie stranih karavana u vrijeme Poslanika, carina je na ime prava uvoza iznosila desetinu. Ali - ta injenica je od interesa da se napomene - halifa Omer je smanjio tu taksu na pola za neke vrste robe koje su dolazile iz Medine. Taj presedan visokog autoriteta daje nam mogunosti da naslutimo principe finansijske politike islama. U vrijeme Poslanika oporezivala su se tako er i stada deva, ovaca i goveda, barem ona koja se odgajaju na dravnim panjacima, vodei rauna o minimalnom prihodu koji je uvijek oslobo en poreza. Bile su izuzete isto tako i ivotinje koje su upotrebljavane za transport, oranje i navodnjavanje. Postojala je jo jedna taksa, 2,5% na ute evinu, zlato i srebro. To je prisiljavalo pojedinca da aktivira svoju imovinu (da je ubacuje u promet), a ne da je sakuplja i gomila. DRAVNI TROKOVI Kur'an je propisao pravila koja odre uju budet trokova islamske drave na slijedei naan: Dravni prihodi pripadaju siromasima, bijednicima, sakupljaima (zekata), onima ija srca treba privui (islamu), robovima (da se otkupe), dunicima (da se odue), onima na Boijem putu i putniku (kad na putu ostane bez sredstava). (Sve je to odre eno) Allahovom naredbom. Allah zna i 152
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com mudar je (Kur'an 9/60) Nabrojanih osam kategorija izdataka, koji praktino pokrivaju sve potrebe jedne zajednice, zahtijevaju neka objanjenja da bi se uoilo njihovo pravo znaenje. Izraz sadakat koji smo mi preveli sa dravni prihodi sadri sva davanja koja muslimani plaaju svojoj vladi u normalnim prilikama: porez na zemljoradnju, rudnike, trgovinu i industriju, uzgoj stada, ute evinu itd. Ovdje nisu obuhvaeni privremeni porezi u izuzetnim prilikama, zatim porezi koji se ubiru od nemuslimana, podanika i stranaca, kao i itav neobavezni doprinos. Pravna literatura ranog islama, a naroito izreka Poslanika ne ostavljaju nikakve sumnje da je izraz upotrebljen u ovom smislu. On se uope nije odnosio na milostinju, koja ne moe biti ni obavezna niti je odre ena u pogledu koliine niti vremena davanja. Odgovarajui izraz za milostinju je infk fi sebilillh, troenje na Boijem putu ili tatavvu, dobrovoljna milostinja. Me u korisnicima dravnih prihoda, prve dvije spomenute kategorije: fukara i mesakin, (bijednici i siromani) koji su gotovo istog znaenja, nisu objanjene od strane Poslanika; otuda potiu razmimoilaenja u miljenjima. Prema rijeima i djelima halife Omera, fukara su siromasi me u muslimanima, dok mesakin oznaava siromane strance koji su naseljeni na islamskoj zemlji, nemuslimane: Jevreje, hriane, itd. Pravnik afi je mislio da su ti izrazi sasvim jednakog znaenja i da je Bog u Svom milosr u, nazvao siromahe sa dva imena, da im se posveti to vie panje; (po njemu, osam kategorija trebaju primiti svaka po jednu osminu prihoda, dakle siromasi od toga primaju dvije osmine). Bilo kako bilo, prvi cilj dravnih prihoda ostaje da nijedno stvorenje koje ivi na islamskoj teritoriji ne bude lieno osnovnih sredstava za ivot: ishrane, odijevanja, stana, itd. Zatim dolaze plate inovnika: lica koja vre naplatu, raunovo e, oni koji su zadueni za ispostavu rauna, kontrolu itd. U stvari ta kategorija obuhvata itavu civilnu administraciju, kao i vojnu i diplomatsku, jedne drave, kao to e se to i vidjeti u opisu osam kategorija korisnika. Historiar Baldahuri nam je u svom djelu El-Ensab sauvao jedan dokumenat u kome halifa Omer trai od 153
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com svog guvernera u Siriji: Poalji kod nas (u Medinu) jednog sposobnog Grka da dovede u red obraune naih prihoda. Nije potreban nikakav bolji dokaz o tome da su nemuslimani ne samo mogli biti zaposleni u administraciji muslimanske drave, nego da su tako er mogli koristiti sadake koje se uzimaju iskljuivo od muslimana. Kategorija onih ija srca treba pridobiti tie se, to se lahko razumije, izvjesnih posebnih izdataka drave. Pravnik Ebul A'l elFerra navodi: to se tie onih ija srca treba pridobiti, njih ima etiri kategorije: 1. oni ija srca treba pridobiti da pomau muslimanima; 2. ili koje treba privoliti da ne ine zlo muslimanima; 3. oni koji se pozivaju da prihvate islam; i 4. oni ijim posredstvom se pozivaju njihove drube i njihove porodice da se preobrate u islam. Dozvoljeno je da se troi za svaku od tih kategorija, bilo da se radi o muslimanu ili o neznabocu. Pod izrazom oslobo enje podjarmljenih podrazumijevaju se prije svega dvije vrste trokova: oslobo enje robova i otkupljivanje ratnih zarobljenika iz ruku neprijatelja. Po islamskom zakonu svaki rob ima pravo da otkupi svoje oslobo enje plaajui svoju otkupninu svom gospodaru; on tako er ima pravo, da bi zaradio potreban novac, da zahtijeva od svog gazde da ga pusti da radi, ako to treba, i drugdje. tavie, kao to smo upravo vidjeli, dunost vlade je da predvidi svake godine u svom budetu jednu sumu za pomo robovima koji ele da otkupe svoju slobodu. Jedan dokumenat omejadskog, halife Omera ibn Abdul-Aziza upoznaje nas sa plaanjem, od strane muslimanske vlade, otkupnina namijenjenih za oslobo enje nemuslimana koji su bili zarobljeni kod neprijatelja. Kategorija onih koji su teko zadueni i optereeni obavezama, ima prema praksi iz prvih dana islama, itav niz primjera: pomae se onima koji su pogo eni nesreom kao to je poplava, zemljotres itd. Ovdje se uope ne radi o siromanima koji su ve spomenuti na poetku izlaganja, ve o ljudima koji su izloeni nenormalnilh prilikama van njihove moi. Halifa Omer je organizovao jedan posebni odsjek dravne blagajne za pozajmljivanje novca bez kamate onima kojima je on privremeno potreban i koji su dali garanciju za isplatu; i sam halifa je ovdje 154
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com posu ivao za line potrebe. Razumije se da je nacionalizacija zajma bez kamate bila neizbjeno popraena zabranom u islamu zajma sa kamatom. Taj isti halifa je posu ivao ovaj novac i trgovcima, na ograniene rokove, a dravna blagajna je s njima dijelila jedan izvjestan procenat zarade (pri emu su svi uestvovali u riziku i eventualnoj dobiti). Ta ista kategorija narodnih trokova je imala jo jednu primjenu: ona je mogla formirati jednu vrstu onoga to mi danas zovemo socijalno osiguranje. Ako neko nehotino ubije ovjeka, a nije u mogunosti da svojim sopstvenim sredstvima plati zakonsku krvarinu, vlada mu prua pomo iz budeta, o emu svjedoe, u nekoliko navrata, postupci Boijeg Poslanika. Na ovo emo se vratiti kasnije, uz vie detalja. Izraz na Boijem putu se u islamskoj terminologiji shvata najprije kao vojna odbrana, a odnosi se na pojedince kao i na grupe. Ali, pod tim se podrazumijeva i svako djelo dobroinstva, od pomoi studentima do vjerskih akcija, kao to je izgradnja damija, prosvjetnih ustanova i sl. U posljednju kategoriju trokova ulazi sve ono to moe poboljati poloaj djeteta puta, to jeste putnika, bilo da je on trgovac, poslovan ovjek ili obian turist: izgradnja i odravanje mostova i puteva, hotela, restorana; sluba sigurnosti i higijene, organizacija prevoza; i uglavnom, sve to se tie udobnosti putnika na putu, to podrazumijeva u granicama mogunosti, besplatno gostoprimstvo (nekad se to besplatno gostoprimstvo praktikovalo za jedan boravak od tri dana u jednom mjestu). Da bi se procijenila vrijednost ovih uputstava treba se sjetiti da ona datira jo od postanka islama, evo ve etrnaest stoljea. Ima malo stvari koje treba ovome dodati, pa da se primijeni i u nae vrijeme, u jednoj naprednoj i socijalnoj dravi, za dobrobit ljudi. IZVANREDNI POREZI Sadake su bile jedine vladine takse u vrijeme Poslanika i prve etvorice halifa. U kasnijim vremenima, prilikom izuzetih potreba, pravnici su dozvolili da se uvedu izvanredni porezi, ali strogo 155
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com privremeni, da bi se odgovorilo iznimnim potrebama. Nazvani su naraib (doslovno: nevolje). DRUTVENA OSIGURANJA Osiguranja se uvode samo za sluaj velike opasnosti, a te opasnosti variraju prema vremenu i mjestu. U to vrijeme, posebno kod Arapa, jer su bili blii prirodi, poznavalo se manje bolesti nego danas; a lijekovi nisu kotali gotovo nita; obian ovjek je gradio kuu svojim sopstvenim rukama, a najvei dio gra e on nije ni plaao. Stoga nije bilo mnogo potrebe za osiguranjem protiv bolesti, poara i sl. S druge strane, osiguranje protiv ropstva i protiv nasilja je bilo redovna stvar. O tome se mislilo, jo od Poslanikovih vremena, i nalaena su razna rjeenja, sasvim podesna za kasnije razvijanje i prilago avanje prilikama. U ustavu grada-drave Medine, prve godine po hidri, to osiguranje se naziva meakil i funkcionie na slijedei nain: ako je neko zarobljen u ratu od strane neprijatelja, treba mu isplatiti otkupninu da otkupi svoje oslobo enje, a u sluajevima tjelesnih povreda ili ubojstva, plaaju se odtete ili krvarina. To esto prelazi mogunosti dotine osobe, zarobljenika ili krivca. Muhamed a. s. je organizovao osiguranje na bazi uzajamnosti: lanovi jednog plemena mogu raunati na centralnu blagajnu tog plemena, u koju svako prilae prema svojim mogunostima; ako blagajna ne zadovoljava, druga plemena, rodbinska ili susjedna, trebaju pritei u pomo, prema jednoj ljestvici koja je uvedena u cilju postizanja jedinstva u jednoj kompletnoj zajednici. U Medini su tada ivjela plemena Ensarija, porijeklom iz grada; Poslanik je naredio doseljenicima koji su dolazili da se tu sklone, i koji su bili porijeklom iz Meke ili drugih predjela Arabije, a tako er i iz Abesinije, da se u cilju uzajamnog socijalnog osiguranja udrue u jedno novo pleme - nazvano Muhadir. Kasnije, u vrijeme halife Omera, osiguranja su organizovana u zajednice uzajamnog pomaganja, prema zanatima, po upravama, civilnim ili vojnim, ili po podrujima. Po potrebi, vlada - centralna ili provincijska - pomae tim zajednicama kao to smo opisali kad smo 156
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com govorili o principima dravnih rashoda. U sutini, osiguranje predstavlja raspore ivanje obaveza jedne osobe na to vei broj njih, s namjerom da se olaka teret. U izboru izme u osiguranja na kapitalistikoj osnovi i osiguranja na bazi uzajamnosti, islam daje prednost ovom posljednjem stvarajui sistem zajednica uzajamnog pomaganja, iji vrh predstavlja sama centralna vlast. Ove ustanove (osiguranja) mogu zakljuivati trgovake ugovore sa preostalim sredstvima koja imaju na raspolaganju da bi poveale svoj kapital; a dolazi i trenutak kada se lanovi drutva za uzajamno pomaganje mogu osloboditi novih uplata, ili ak kada im se moe doznaiti izvjestan iznos na ime uea u dobiti. Razumije se samo po sebi da drutva za uzajamno pomaganje mogu preuzimati sve vrste rizika: saobraajne nezgode, poare, gubitke u transportu i sl. Razumije se tako er, da ova drutva mogu biti nacionalizovana i da njima moe upravljati drava radi osiguranja protiv svih ili samo nekih rizika, na primjer, gubitaka potanskih paketa i sl. Ne ulazei u tehnike pojedinosti, potrebno je napomenuti da su kapitalistika osiguranja, gdje osiguranik ne uestvuje u dobiti kompanije u srazmjeri sa visinom svoje uplate, nespojiva sa shatanjem islama, jer takva osiguranja predstavljaju jednu vrstu igre na sreu. Spomenimo uzgred jo jednu socijalnu ustanovu iz vremena halife Omera: sistem penzija za sve stanovnike zemlje (prema Ibn Zanuvejhu i nekim drugim autorima, me u korisnicima penzije nalazili su se i nemuslimani): djeca su ovu pomo koristila od ro enja a odraslima ona je obezbje ivala ivotni minimum. U poetku, halifa je praktikovao izvjesnu razliku u visini pomoi me u razliitim kategorijama lica: ako minimalni iznos oznaimo sa 1, najpovlaenija kategorija (udove Boijeg poslanika) je dostizala 40, dok se openito odnos kretao izme u 1 i 15. Pred kraj ivota on je bio odluio da sve kategorije izjednai, ali ga je smrt omela u sprovo enju ove reforme. Ova ustanova, koju je Omer nazvao divan, izgleda da ima porijeklo iz samog vremena Poslanika, to je implicirano u sljedeem izvjetaju: Osnova ovog postupka je pria da je Poslanik imenovao Mahmiju ibn Jaz'a da preuzme odgovornost 157
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com za vladinu petinu plijena dobivenog na Banu-l-Mustaliku; a u stvari Mahmija je bio zaduen za sve vladine petine svakoga plijena. Sadakom (tj. zekatom - porezom) upravljalo se izdvojeno i on je imao svoje posebne funkcionere. Za prihode u miru od neprijatelja (fej) bili su posebni funkcioneri. Poslanik je obiavao slati sadaku siroadi, nemonim i siromanim; kad bi neko siroe postalo zrelo i prispjelo za vojnu obavezu (dihad), ono bi bilo preneeno sa popisa korisnika sadake na popis korisnika feja, a ako bi odbilo da prihvati vojnu vjebu, ne bi vie koristilo sadaku i trebalo bi da samo sebi osigurava sredstva za ivot (uporedi: Saraksi, arh as-Sijar el-Kebir, izdanje Munajjed, 1978). IGRE NA SREU Zabranjujui hazardne igre, Kur'an (5:90) ih je nazvao avolji poslovi. I s razlogom. Zna se da veina drutvenih zala proizilazi iz loe raspodjele nacionalnog bogatstva, pri emu neki pojedinci postaju suvie bogati a drugi suvie siromani i koji konano padaju kao rtve iskoritavanja od strane bogatih. U hazardnim igrama, u koje spada i lutrija, veliko je iskuenje zbog lake zarade velikog novca; dakle, svaka laka zarada je loa za drutvo. Pretpostavimo da u konjskim i drugim trkama, u javnim i privatnim lutrijama, i u svim hazardnim igrama, jedan narod potroi 30 miliona novih franaka sedmino - to je sluaj u nekim zemljama. Poslije samo 10 godina to je 15 milijardi i 60 miliona N. F. koji su izmamljeni iz ruku vrlo velikog broja stanovnika i podijeljeni me u jednim smijeno malim brojem. Jedva jedan posto zaradi na raun 99%; drugim rijeima, osiromai 99% ljudi da se obogati 1%, stvara se 1% milionera, a sistematski unitava drugih 99%. Bilo da su hazardne igre (tu se podrazumijeva i lutrija), privatne ili javne (dravne), ovo zlo nagomilavanja bogatstva u rukama jednog malog broja na raun ogromne veine ostaje. Otuda potpuna zabrana hazardnih igara i lutrija u islamu. Kao i u kapitalistikim osiguranjima, i u hazardnim igrama postoji jednostrani rizik.
158
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com ZAJAM UZ INTERES Vjerovatno nema ni jedne religije koja nije zabranila lihvarenje; posebna crta islama je to je ne samo zabranio tu vrstu zarade, nego je tako er i unitio izvore tog drutvenog zla. Nitko ne plaa rado kamate na svoju pozajmicu; on to ini samo zato to mu je potreban novac i to ga ne moe nai bez kamate. Islam je napravio vrlo jasnu razliku izme u trgovake zarade i dobiti koja potie od zajma uz interes. Kur'an (2:275) kae: Bog je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Malo dalje, on kae: A ako to ne uine (ne odbacite kamate), onda ste najavili rat Bogu i Njegovu Poslaniku. Ako se pokajete pripada varn glavnica vaeg imetka. Osnovni razlog te zabrane ostaje isti kao i u sluaju kapitalistikog osiguranja ili hazardne igre. I kod pozajmljivanja uz interes, rizik je jednostran: pozajmljuje se jedna izvjesna suma da bi se na njoj zaradilo; mogue je da okolnosti ne budu povoljne i da dunik ne zaradi dovoljno novaca za plaanje kamata; dakle, onaj ko posu uje novac ne uestvuje u riziku. Ne moe se niko primorati da se lii svog novca da bi ga posudili drugima besplatno i bez interesa. Ve smo naveli da islam, izme u ostalog, obavezuje dravu na pruanje pomoi ljudima koji su se suvie mnogo zaduili: Narodna banka organizuje zajmove bez interesa, emu treba dodati i zajmove koji potiu od milostivih ljudi i dobrotvornih zajednica na bazi uzajamnosti i me usobne pomoi. Ali, za trgovake zajmove postoji pored toga sistem nazvan mudareba. Pozajmljuje se novac i uestvuje se istovremeno i u dobitku i u riziku. Ako se dvije osobe, na primjer, udrue, svaka daje polovinu kapitala i ako rade zajedno, podjela zarade nije teka; ali, ako kapital potie s jedne strane a rad s druge, ili ak, ako dvoje daju kapital, a samo jedan radi, itd..., tada se pristojna nagrada za rad, na osnovu uslova unaprijed utvr enih, uzima u obzir prije podjele zarade i dobitka. Preduzimane su, sigurno, i mjere sigurnosti da se otkloni rizik, ali islam, zahtijeva da u svakom ugovornom odnosu 159
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com obje ugovorne strane uestvuju i u dobitku i u riziku pod jednakim uslovima. to se tie banki, njihove aktivnosti se mogu podijeliti na tri osnovna predmeta: prenos sredstava, uvanje ute evine i ulaganja (ili zajmovi, s ciljem da se zaradi novac). Trokovi rada idu na raun onih koji se njom slue; ostaje samo pitanje zajma za trgovinu, za industriju i druge ekonomske potrebe: ako banka uestvuje u riziku svojih dunika isto kao i u njihovom dobitku, islam to odobrava; u protivnom, takvi poslovi se ne doputaju. Povjerenje se ra a iz povjerenja; ako tedionica jedne vlade objavi, ne na poetku nego na kraju godine, da je ona u stanju da razdijeli takve i takve dividende svojim klijentima, ne samo da e to islam, odobravati, nego i narod nee oklijevati da povjeri svoje ute evine vladinoj tedionici, ak iako mu se ne ukae na dobitak koji moe otuda oekivati: imae se povjerenje u narodnu upravu. Ukratko, pravilo me usobne podjele dobitka kao i rizika mora biti primijenjeno u svim trgovakim ugovorima, pa i onim sa zajmovima. STATISTIKA Za svako planiranje potrebno je imati predstavu o raspoloivim izvorima. Poslanik je, kako nam navodi Buhari, organizovao popis cijelog muslimanskog stanovnitva. Za vrijeme halife Omera obavljeni su popisi stoke, voki i drugih dobara. U novoosvojenim provincijama mjerena je obradiva zemlja. Velikoduno, u brizi za dobrobit naroda, taj isti halifa je pozivao svake godine, polije ubiranja poreza, predstavnike stanovnitva iz provincija da ga obavijeste da li imaju kakvih prigovora na ponaanje sakupljaa poreza. SVAKODNEVNI IVOT Zavrimo ovo izlaganje napomenom o dvije karakteristine 160
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com zabrane, od velike vanosti, koje se tiu svakodnevnog ivota jednog muslimana: hazardne izgre i alkoholna pia. Govorili smo o hazardnim igrama, gdje se esto tokom niza godina samo troi, a da se nita ne dobije. Kakva je to teta posebno za siromana domainstva! to se tie alkohola, on ima tu osobinu da nas njegovo uzimanje u maloj koliini ini veselim, i otklanja nau odlunost da vie ne pijemo; a kada se postane pijan, nema vie kontrole svojih postupaka: novac se moe rasipati bez mjere. Da ne raunamo da se tako gubi i zdravlje. Jedan ajet iz Kur'ana (2:219) na interesantan nain govori o te dvije teme: Pitaju te za opojna pia i hazardnu igru. Reci: U njima je velik grijeh, a i neke koristi ljudima, ali im je grijeh mnogo vei od koristi. Kur'an tu ne porie i izvjesne koristi ali on objavljuje da je to veliki grijeh (protiv drutva, protiv samog pojedinca koji to ini i, jasno, protiv zakonodavca). Na drugom mjestu, on ove poroke postavlja na isti nivo kao i idolopoklonstvo, i naziva ih avolji poslovi, nare ujui uzdravanje ako se eli biti sretan na oba svijeta.
161
Glava XI MUSLIMANSKA ENA

Pristupivi poglavlju o pravima i dunostima ene u islamu, dobro je moda odmah u poetku navesti da, uprkos mogunosti islamskog prava da se razvija i prilago ava prilikama, neemo u njemu pronai ekvivalent pretjerane slobode koju ena uiva danas, pravno i injenino, na nekim poljima drutvenog ivota, u kapitalistikim kao i komunistikim zemljama. Islam trai od ene da bude razumno bie, ne zahtijevajui od nje da postane melek i ne doputajui da postane ejtan. Srednji put je najbolji - rekao je Muhamed a. s.. Ako se hoe napraviti upore enje raznih pravila ili religioznih sistema, treba posmatrati cjelinu, a ne samo izolovane dijelove. Na podruju morala, istam je stroiji i puritanskiji od nekih drugih sistema naeg vremena. OPE NAPOMENE Poloaj majke je vrlo visok u islamskoj tradiciji. Muhamed a. s. je ak govorio: Denet se nalazi pod nogom vaih majki. Buhari nam pria: Neko je upitao Boijeg Poslanika: Koje djelo se najvie svi a Bogu? - On je odgovorio: Namaz u pravo vrijeme, Opet ga upitae: I ta jo? - On odgovori: Dobrota prema ocu i majci. Kur'an se esto vraa na to i poziva ovjeka da se sjeti da ga je njegova majka nosila u vlastitoj utrobi, da je ona mnogo pretrpila zbog njega i da ga je podigla, inei sve mogue rtve. to se tie ene kao supruge, evo uvene Muhamedove a. s. 162
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com izreke: Najbolji me u vama je onaj koji je najbolji prema svojoj eni. U svom poznatom Oprotajnom govoru, koji je odrao na svom posljednjem hadu, on je tako er mnogo govorio o eni; tada je rekao ovo: O ljudi, vi imate prava i dunosti prema vaim enama; a one imaju prava i dunosti prema vama. One ne smiju dopustiti nikome osim vas da stupi u vau postelju, niti smiju dopustiti da bez vaeg pristanka u u u vau kuu oni koje vi ne volite; one ne smiju poiniti sramotno djelo. Ako to uine, Bog vam nalae da ih ukorite, da ih udaljite iz svoje postelje i da ih kaznite, ali ne suvie grubo. Ako se one budu uzdravale toga i ako vam se budu pokrovale, na vama je da se brinete o njima u svemu prema dobrom obiaju. A ja vama nalaem da dobro postupate sa enama, jer one se nalaze kod vas kao amanet Boiji. Doputeno vam je da uivate u njima, s pomou Boijom. Bojte se Boga, u onome to se tie vaih supruga, a ja vam nalaem da lijepo postupate s njima. Pazite! Jeste li uli (moju poruku)? O Boe, budi mi svjedok. Stav islama, prema enskom djetetu (eni kao kerki) moe se najbolje vidjeti iz prekora koji Kur'an upuuje paganima za, njihovo dranje kod ro enja enskog djeteta: A kada jedan od njih dobije vijest da mu se rodilo ensko dijete, lice mu se smrkne i bude ogoren. Krije se od ljudi zbog nesree kojom je obradovan: razmilja da li e ga (ensko dijete) zadrati kao ponienje ili e ga Eva zakopati u zemlju. Zaista je runo to to oni odluuju (Kur'an 16/58-59). Kur'an na vie mjesta podsjea da je Bog sve stvorio u parovima, da u ra anju oba pola imaju podjednaku odgovornost i posebnu funkciju. On objavljuje: ... ljudi imaju udio u ovom to su zasluili, a i ene imaju udio u onome to su one zasluile (Kur'an 4/32). Priroda nije htjela potpunu jednakost me u polovima, nego podjelu po sklonostima i funkcijama. Nije ovjek taj koji ra a ni ena ta koja oplo uje! Stvari su takve. ena ima njeniju tjelesnu konstituciju, poev od mozga do kostiju, i ona e pokazivati tenju da ouva tu njenost. Mukarac ima vie snage, on je, dakle, opredjeljen da se bavi teim dijelom ivota. Svakome prema njegovim potrebama i sposobnostima prirodnim i umnim. 163
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Iako postoji izvjesna prirodna nejednakost me u polovima, na mnogim drugim poljima ivota oni su slini; zato e na tim poljima i njihov poloaj biti slian. Time je ukratko izloeno islamsko uenje o eni: ona se smatra jednakom mukarcu u nekim sluajevima, a u nekim ne. To se najbolje vidi iz pregleda njenih dunosti i njenih prava. DUNOSTI ENE U pogledu vjere, njena prva dunost je, kao i ovjekova, da vjeruje u jedinoga Boga, jedina mogunost za spas na vjenom svijetu. Zna se da je islam izriito zabranio upotrebu sile za preobraanje ljudi u islam - pa ovdje moemo usput napomenuti da supruga jednog muslimana koja nije muslimanka ima pravo da zadri svoju vjeru i da je ispovijeda. Ali se tako er zna da unutar islamske zajednice postoji stroga disciplina da bi se zajednica odrala na okupu i da bi se sauvao njen sistem ivota. Izdaja je kanjiva, ali neki sluajevi iz vremena prvih halifa nam pokazuju da je u ovim sluajevima kazna za ene bila manje stroga nego kazna za mukarca. U vrenju vjerskih propisa, namaz je obavezan za enu kao i za mukarca, ali sa nekim olakicama za enu: odrasla ena radi menzesa je oslobo ena nekoliko dana svakog mjeseca vrenja svakodnevne vjerske slube; to se tie dume namaza petkom, ona je za enu fakultativna (nije obavezna). I u postu strogost je malo ublaena: u vrijeme trudnoe itd., ona ima pravo da ne posti za vrijeme mjeseca ramazana. Pri hadu. (hodoae u Meku) ona je isto tako oslobo ena nekih obreda ako ih ne moe vriti iz razloga koji su povezani sa njenom prirodom. Ukratko, vjera je uvi avna prema njoj. U posljednjoj od temeljnih dunosti, plaanje zekata, ena je izjednaena sa mukarcem, ali neke pravne kole, afijska na primjer, ine joj izvjesne ustupke: postoji zekat na ute evinu, ali utedevine ene u obliku nakita i ukrasa za linu upotrebu oslobo ene su zekata. Uprkos injenici da islam. insistira na stalnom kolanju narodnog 164
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com bogatstva, u cilju njegovog poveavanja, i da putem nametanja poreza eli da onemogui stvaranje mrtvog blaga, on ipak ini jednu iznimku prema eni i njenim isto enskim sklonostima. ena ima i drutvene dunosti. U cilju pravedne podjele narodnog bogatstva sprijeene su mogunosti gomilanja bogatstva u rukama malog broja ljudi. Spomenimo me u ovim zabranama lihvarenje i hazardne igre, kojih se muslimanka mora pridravati isto kao i mukarac. Lutrije, oklade na trkama itd. su nepoeljne zbog ekonomske ravnotee drutva; one su dakle zabranjene, kako za mukarce tako i za ene. Sjetimo se jo jednog izvora mnogih poroka i nesrea, alkohola. Izriita dunost muslimana je da ga se klone. Kur'an je nazvao alkohol djelom avola. Njegova tetnost za zdravlje, ekonomiju, moral i za sve ostalo, dobro je poznata. Alkohol ima na enu posebno djelovanje: ena, hranei svoje dijete svojom krvlju, a zatim i svojim mlijekom, prenosi mu svoje zdravlje, odnosno svoju bolest, njemu i buduim generacijama, odre ujui tako budunost ovjeanstva. Moral regulie odnos ovjeka sa njemu slinima, kao to duhovnost regulie njegove odnose sa svojim Stvaraocem. I jedno i drugo nalau dunosti. Na polju morala islam je, kao i drugdje, morao da se uhvati u kotac sa izvorima zla, i ne samo sa nekim njihovim manifestacijama i posljedicama: on nalae, savjetuje, ili upuuje na neke postupke, to katkad zau uje, ako se ne vodi rauna o dubljim razlozima toga. Sve religije tvrde da su blud i preljuba zloin, ali Islam tu ide neto dalje: on odre uje mjere za smanjenje iskuenja. Lahko je nadati se da e svako unapre ivati svoj moral, da bi bio sposoban da se odupre iskuenjima; ali, nije li pametnije smanjiti broj prilika gdje su ljudi slabije volje - a takvi predstavljaju veinu ovjeanstva - i moraju prihvatiti bitku koja je unaprijed izgubljena? Zato Kur'an prvo (33:59) savjetuje da obuku svoje dalabije (neka vrsta ogrtaa ili kabanice koja pokriva od glave do stopala) kako bi se umanjile prilike privlanosti i ene zatitile od obijesti mukaraca, kao to to ajet objanjava. Zatim je dola objava (24:3031) o ponaanju u kui prema prijateljima i posjetiocima: Reci 165
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com vjernicima (o Poslanie), da obaraju svoje poglede i budu edni; to je istije za njih; Bog zaista zna sve to oni ine. I, reci vjernicama da obaraju svoje poglede, da budu edne i da od svojih ukrasa pokazuju samo one koji su oevidni: i neka spuste prekrivae preko svojih grudi... U svakoj epohi islamske povijesti, ukljuujui i Poslankovo doba, vidimo muslimanke kako uestvuju u svakom zanimanju koje im odgovara. One su radile kao bolniarke, uiteljice i ak kao borci, rame uz rame sa mukarcima ako je potrebno. Pored toga su bile pjevaice, frizerke itd. Halifa Omer je zaposlio neku enu, ifu ker Abdullahovu, kao nadzornika na tritu u glavnom gradu Medini, kao to biljei Ibn Hadar. Ista ena je pouavala Hafsu, Poslanikovu suprugu, da ita i pie. Pravnici prihvataju mogunost da ene budu imenovane za sudije na sudovima i ima nekoliko primjera takve vrste. Ukratko, daleko od toga da bude parazit, ena moe sara ivati sa mukarcima u muslimanskom drutvu da bi zara ivala za svoj ivot i razvijala svoje sposobnosti. I Kur'an ovoj saradnji daje njeno mjesto (30/21): Od Njegovih znakova je to nam je stvorio od vas druice da se smirite uz njih i to je stvorio me u vama ljubav i milost. Mukarac i ena dopunjuju jedno drugo (K. 2:187); u njihovom je interesu, dakle, da se potuju uzajamno; ali, kao dva samostalna bia ne mogu se apsolutno slagati, zato treba, u interesu braka i najboljeg razumijevanja u porodici, initi ustupke. Savjet Kur'ana (4:19) muevima to se tie postupanja sa njihovim enama navodi na razmiljanje: ... postupajte lijepo s njima; ako osjetite odbojnost prema njima, mogue je da vi osjeate odbojnost prema neemu, u emu je Bog dao mnogo dobra. U stvari, to smo mudriji, treba da vie poputamo, naroito ako smo uz to i jai. Obino se tei i eli oeniti osobom koju se voli, ali ljubav ima tunu istoriju u analima ovjeka. Razlozi ljubavi, naroito kod mladih, esto su fantastini i kratkotrajni: jedan pogled, pokret usana ili oiju, ten, frizura, jedan jednostavan gest, ... i drame poinju. Ali, za brani ivot samo svi anje nije dovoljno! Muhamed a. s. je, u vezi s ovim, dao jedan mudar savjet: Ne enite se samo zbog ljepote, ljepota moe biti uzrok moralne degradacije; ne enite se samo zbog bogatstva, bogatstvo moe biti uzrok nepokornosti; oenite se radije 166
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com iz odanosti vjeri. (Ibn Made, br. 1859). Poto islam regulie sva podruja ivota, razumije se da je onaj koji se briljivo pridrava vjerskih dunosti sposobniji da stvori mir u domu. Jednom drugom prilikom Muhamed a. s. je rekao: Ovaj svijet je prolazna stvar, koju koristimo privremeno; me u svim stvarima na svijetu nita nije ljepe od jedne estite ene (Ibn Made, br. 1855). Tirmizi i Nesai navode jo jednu Muhamedovu izreku: Najsavreniji me u vjernicima je onaj koji ima najsavreniji karakter i koji je najbolji prema svojoj eni. Kao to smo napomenuli, islam daje posebnu vanost moralu. Nevjera e stoga biti suzbijana na sve naine. Po Kur'anu (4:34), ako se ovjek boji nemoralnosti svoje ene, treba je najprije ukoriti, a zatim vriti pritisak na nju udaljivi je iz postelje; u krajnjem sluaju, moe je kazniti, ali ne suvie grubo. Ako ne postoji nain da se ona popravi, tada preostaje razvod a razvod je od svih dozvoljenih stvari Bogu najmri, kako to kae Boiji poslanik. Obaveza vjernosti je uzajamna. Neto dalje, Kur'an (4:128-130) navodi da ena, ako se plai nevjernosti i ravnodunosti svoga mua, treba pokuati izmijeniti stvari, ali u krajnjem sluaju, ona ima pravo da zahtijeva sudski razvod. Dobro razumijevanje iziskuje identinost pogleda. Slini pogledi se ostvaruju katkad spontano, kad dvoje suprunika dolaze do istog zakljuka; ali ponekad, jedno od njih mora uiniti neki ustupak, odriui se svog miljenja. Ipak, postoji neka granica u ustupcima; nemojmo se uditi to je Muhamed a. s. propisao: Nije dozvoljeno nikakvo pokoravanje nikome, koje znai nepokorovanje Stvoritelju. Mole se uiniti ustupak u mnogim sluajevima, ljubavlju ili nekim jednostavnim putem, pod uslovom da to ne oteuje izriitu islamsku dunost; naroito vjerske zabrane ne smiju biti povrije ene. Jedna stvar je bila naroito na srcu Muhamedu a. s., i o njoj je esto govorio: da mukarci treba da izbjegavaju postupke koji ih ine enstvenim a da djevojke ne treba da se ponaaju kao momci u pogledu frizure, odijevanja, naina govora itd.; treba se razvijati u skladu sa prirodom, a ne protiv nje; kletva Boija e pogoditi svakoga ko se opire ovom uputstvu. 167
PRAVA ENE Predislamski Arabljani su u pogledu linosti pridavali eni manju vanost nego mukarcu. U sluaju da je krivac mukarac, a rtva ena, nije moglo doi do kazne. Kur'an je otklonio tu nejednakost, prestup ene se posmatra isto kao i prestup mukarca, to se tie linosti, potenja i asti. Mole se ak redi da su u nekim sluajevima prava ene vea. Po onome to Kur'an propisuje, oni koji optue jednu enu za nemoral, nemajui za to dokaza, izlau se ne samo kazni predvi enoj za lanu optubu, nego tavie, kaznu da ne budu vie nikada smatrani od strane suda dostojnim povjerenja u sluaju svjedoenja. Toliko, a da ne raunamo kazne na onome svijetu. Moe se jo sauvati, kajanjem od kazne na onome svijetu prema jednodunom shvatanju, kajanje brie grijeh u eshatolokom smislu - ali, iako se ovjek pokajao, to ga oito ne spaava da bude zauvijek lien prava svjedoenja. Izgleda da Kur'an eli osigurati drutvo od rizika nepromiljenih izjava, naroito u sluajevima gdje se klevete olahko izriu, ali teko pobijaju. Cjelokupan poloaj ene ima izvanrednu manifestaciju u pitanju line svojine. Po islamskom zakonu ena ima nad svojim dobrima najpotpunija prava. Ako je punoljetna, ona moe njima raspolagati da se ne obraa nikome, ni ocu, ni bratu, ni muu, ni sinu, ni bilo kom drugome. Tu nema nikakve razlike izme u mukarca i ene. Ako se mu, otac ih srodnik ene zadui vie nego to moe platiti, imovina ene nije uope zaduena. Tako er, ako se ena zadui, niko drugi sem nje nije odgovoran za to. Ona ima isto pravo kao i mukarac da stekne imovinu: ona je tako er moe naslijediti, moe je dobiti kao poklon ili dar, moe je zaraditi svojim zanatom. I sve to to je stekla, ostaje samo njeno. Ona ima prodati i raspolagati s njom na sve druge dozvoljene naine po sopstvenoj elji. U svakom sluaju, njena prava su neotu iva: nije potrebno da ih dobiva posebnim ugovorima (izme u nje i njenog mua, na primjer) ili ustupcima koji zavise od treih lica. Zakon o nasljedstvu zahtijeva neka objanjenja. Predislamska 168
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Arabljanka nije imala nikakva prava na naslje e: ni od svog oca, a tako er ni od svog mua. Boiji Poslanik nije razmiljao o ovom problemu za vrijeme prvih petnaest godina svoje misije. Hroniari spominju da je tree godine po hidri jedan bogati Ensarija, Avs ibn Sabit, umro, ostavivi enu i etiri nepunoljetne keri bez nasljedstva. Po starom medinskom obiaju, samo odrasli mukarci, sposobni da se bore u sluaju rata, imali su pravo na naslje e (ak nepunoljetan sin nije imao prava na imovinu koju je ostavio njegov otac); ro aci umrlog bi se tada dokopali svega to je on ostavio i porodica je praktino ostajala bez sredstava za ivot. Kada je objavljen odlomak Kur'ana koji proglaava zakon o naslje u koristili su ga kasnije ne samo muslimani nego i druge zajednice (kao hriani u Siriji i Libanu). Po tom zakonu (Kur'an 4:7-12, i 4:176) srodnici enskog roda, naroito ena, kerka, majka, sestra, dobile su pravo naslje a. U pogledu naslje a nema nikakve razlike izme u pokretnih stvari i nekretnina: sve mora biti podijeljeno me u zakonskim nasljednicima. Zbog osiguranja od zloupotreba, islam pazi da se ne bi testamentom u korist stranaca otetili najblii ro aci. Nasljednici nemaju potrebe, dakle, da budu odre eni u testamentu; oni naslje uju automatski. Testament ne moe umanjiti ni poveati nasljedna prava pojedinih srodnika; ta prava odre uje i utvrduje sam zakon. Testament je vaan samo u sluaju stranaca, onih koji nemaju pravo na direktno naslje e dobara umrlog. Islam je odredio da se najvie jedna treina imanja moe ostaviti testamentom, dok druge dvije treine obavezno pripadaju najbliim ro acima. Testament sastavljen protivno ovom pravilu nije vrijedan, izuzev ako se nasljednici jednoduno sloe da ga priznaju. Zakon o naslje u je jako sloen jer se prava nasljednika razlikuju zavisno od okolnosti, npr. da li naslje uje samo jedna kerka ili kerka i sin; samo majka ili majka i otac; sa djecom ili bez njih; samo jedna sestra ili zajedno sa bratom, ocem ili sa nekim od djece umrloga; za svaki sluaj uee varira. Mi ne namjeravamo ovdje dati detaljan opis toga zakona. Spomenimo samo ono to se tie ene: ona kao supruga naslje uje osminu, ako umrli ima djece; ako ne, onda ona naslje uje etvrtinu. Kerka koja je sama dobiva polovinu. Ako ima vie keri one me u sobom dijele dvije treine, na 169
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com jednake dijelove. Tako je ako nema sinova. Ako umrli ima sina, ki prima polovinu onoga to prima njen brat. Majka, ako je sama, prima jednu treinu; a ako ostavilac ima oca, djecu ili brau, ona prima jednu estinu. Sestra ne naslje uje, ako je umrli ostavio muku djecu; ako je sama, ona ima pravo na polovinu. Vie sestara dijele me u sobom dvije treine, a ako je iza umrlog ostala jedna ki, sestra prima jednu estinu; ako je ostavio brata, ona prima polovinu onoga to prima njen brat. Postoje izvjesne razlike izme u sestara po ocu, sestara po majci i onih koje imaju istog oca i majku. Nije naodmet da istaknemo, u ovoj podjeli, izvjesnu razliku izme u sestre i brata, oca i majke, sina i kerke. Ne radi se o nekoj principijelnoj nejednakosti ili nepravednoj diskriminaciji. Potrebno je objanjenje da bi se pokazalo da je ta nejednakost zasnovana na opravdanom razlogu. Izgleda da je zakonodavstvo ovdje posmatralo prava ene u cjelini, a ne izdvojeno pravo o naslje u; da ne raunamo pri tome da zakon ima u vidu normalne sluajeve u ivotu i ne rijetke izuzetke (za neke od njih predvi ene su izuzetne mjere). Dakle, mi smo ve istakli da ena posjeduje zasebno imanje na koje ni otac, ni majka, ni bilo ko drugi, nema nikakvo pravo. ta vie, u ovoj autonomiji, ona ima pravo na izdravanje (hrana, odjea, stan) za koje sud obavezuje oca, mua, sina itd. Osim toga, ena prima od svog mua mehr (ugovorena suma, koja je prije islama ila ocu ene, a u islamu pripada samo eni). Mehr nije miraz jer miraz nije obavezan, dok bez mehra vjenanje nije pravovaljano. Vidi se da ena ima manje materijalnih obaveza, a da ih mukarac ima mnogo vie. U takvim okolnostima, logino je da mukarac ima pravo na vee naslje e nego ena. Razumije se da jedno dobro domainstvo iziskuje suradnju: ena tako er radi da bi poveala prihode porodice ili bar da umanji trokove, u sluaju da ona nije zaposlena van kue; ali mi govorimo o pravima ene a ne o drutvenim pitanjima koja se razlikuju u zavisnosti od osobe. Pojam o izdravanju ene ide u islamu dotle da, po zakonu, ena nije obavezna da hrani svoje sopstveno dijete: na ocu djeteta je da mu osigura ishranu na svoj troak, ako ena nee da ga doji. Recimo, konano, neto i o braku, koji tako er namee mnoga pitanja. Brak je u islamu uzajamni ugovor, zasnovan na jasnoj 170
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com suglasnosti dviju ugovornih strana. Roditelji, sigurno, pomau savjetima njihovom djetetu pri izboru i traenju branog druga, ali posljednja rije, ipak, pripada neposredno zainteresovanima. U tome, sa stanovita zakona, nema razlike izme u mukarca i ene. Suprotna praksa varira po podrujima i staleima; ali, zakon ne priznaje obiaje koji su protivni ovim odredbama. injenica je da je islam dozvolio poligamiju; i u tome je islamski zakon gipkiji i prilago eniji potrebama drutva nego evropski zakoni koji to ne dozvoljavaju ni u kom sluaju. Uzmimo jedan sluaj koji, naalost, nije izmiljen; jedna ena koja ima djecu razboli se od teke neizljeive bolesti koja joj onemoguuje da se bavi kuanstvom, a mu nije toliko bogat da nabavi nekog za kune poslove (da ne spominjemo da on sam ima potrebu i za normalnim branim ivotom). ta uiniti? Pretpostavimo sada da je bolesnica suglasna da njen mu uzme drugu enu, i da se na e ena koja pristaje da se uda pod tim uslovima... Ali ne, zapadnjaki zakon e ovdje prihvatiti bilo kakvo nemoralno rjeenje, prije nego to e dozvoliti jedno legalno vjenanje koje e donijeti sreu jednom nesretnom domu. U stvari, islamski zakon je blii razumu: on dozvoljava poligamiju, ako je i sama ena suglasna sa tim nainom ivota. Zakon ne nalae poligamiju, ali je dozvoljava u izvjesnim sluajevima. Mi smo upravo rekli da to zavisi iskljuivo od suglasnosti ene i to kako prve, tako i druge ene: razumije se da druga ena moe odbiti da postane supruga ovjeka koji ima ve jednu enu. Vidjeli smo ve da se ena ne moe prisiliti na udaju bez njenog pristanka. Ako jedna ena pristaje na to da bude kosupruga, ne treba za to kriviti zakon, niti ga optuivati da je okrutan i nepravedan prema eni i da je naklonjen samo mukarau. to se tie prve ene, poligamija zavisi uglavnom od nje: pri svojoj udaji ona moe zahtijevati da njen mu ostane monogamist. Taj uvjet je sa stanovita zakona valjan, kao bilo koji drugi uvjet jednog zakonitog ugovora. A ako jedna ena ne eli da iskoristi to pravo, nije na zakonodavstvu da je na to obavezuje. Mi smo upravo govorili o izuzetnim sluajevima, ali i na zakonu je da se osvrne na njih, pruajui mogua rjeenja. Poligamija nije ni u kom sluaju pravilo, 171
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com nego izuzetak, ali izuzetak koji ima mnogostruke prednosti, socijalne kao i druge, o kojima se ovdje ne moe govoriti a da se tne proiri tema. Ovu prilagodljivost prilikama islamski zakon smatra svojom velikom prednou. U starim vjerskim zakonima nije postojalo nikakvo ogranienje u pogledu broja ena koje moe jedan mukarac oeniti. Biblijski proroci su bili poligamisti; i unutar hrianstva - koje se sada iskljuivo vezuje uz ideju monogainije - eminentni teolozi, kao Luter, Melenkton, Bucer itd, (vidi: Leksikon Biblije, lanak Poligamija) nisu oklijevati da iz prie o Deset Djevica (Sv. Matej, 25:1-12), gdje Isus navodi primjer jednog ovjeka koji se oenio sa deset ena zajedno, zakljue kako je poligamija bila doputena. Ako hriani nee da se koriste dozvolom koju, ini se, daje njihova religija5, to ne znai da treba zakon da se mijenja. To
Gledanje na monogamiju, kao jedinstven i iskljuiv oblik braka, a na bigamiju kao teak grijeh i kriminal, kao zlo i svetogr e, u istinu je vrlo rijetka stvar. Jedan takav iskljuivo ideal i tako strog pogled na brak se vjerovatno ne moe nai izvan najmodernijeg razvoja, odnedavno u zapadnjakoj kulturi. Takvo to nije uope sadrano u hrianskom uenju ... (Encyclopeadia Britannica, lanak Marriage, i lanak Polygyny)) Nemamo osnova rei da je hrianstvo to koje nalae monogamiju u civilizovanom zapadnjakom svijetu... Hrianstvo ne zabranjuje izriito poligamiju sem kod biskupa i akona (1 Timotije, III, 2 i 12)... a nijedan od hrianskih koncila iz prvih stoljea, nije se suprotstavljao poligamiji; nije tako er postavljana nikakva prepreka od strane vladara u njenom praktikovanju u zemljama u kojima je ona postojala jo od paganskih vremena. Sredinom estog stoljea irski kralj Diarme je imao 2 kraljice i 2 konkubine (D'Arboa e ibenvil, VI, 292). Merovinani su praktikovali poligamiju bez ikakvih smetnji. Karlo Veliki je imao dvije kraljice i mnogo konkubina; a jedan od njegovih zakona daje pretpostaviti da poligamija nije bila neznata ni za sveenike (Tijeri: Prie iz oba Merovinga, str. 7 i dalje; Helvald Ljudska porodica, str. 558, Halam: Evropa u srednjem vijeku. 1, 240). Filip od Hesse i Frederik Gijom Pruski, su zakljuili bigamske brakove uz pristanak luteranskog svetenstva. (Briedberg: Udbenik katolikog 1 evengelikog crkvenog prava, str. 426, paragraf 143). I sam Luter je odobrio bigamju prvog, a i Melanktom je uinio to isto (Koestlin, Martin Luter, II, str. 475 i dalje). U vie navrata Luter je govorio o poligamiji sa velikim razumijevanjem: Bog je nije zabranio ... Poligamija je svakako bolja od razvoda (ibid., I, 347; II, 693 i dalje.).1650-e godine, malo poslije Traktata iz Vestfalije, kada je stanovnitvo bilo znatno prorije eno zbog tridesetogodinjeg rata, ratno
5
172
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com isto vrijedi i za muslimane iji zakon jedini odre uje ogranienje najveeg broja ena u poligamnom braku. O hrianskoj teoriji i praksi italac se ako eli moe blie informisati iz Encyclopeadia Britannica, odjeljak Brak i Poligamija ili iz Vestmarkove knjige Istorija braka (na francuski preveo A. van Gennep). Islamski zakon je oduvijek poznavao mogunosti ponitenja braka. To ponitenje se ini na razne naine. Po jednostranoj odluci: mukarac ima pravo na razvod; ena moe, tako er, dobiti to pravo pri zakljuivanju braka. Sem toga, sud moe razvesti suprunike na osnovu enine tube (ako nije zakljueno pri vjenanju pravo na samoodjeljenje) da mu nije sposoban da ispunjava svoje brane dunosti, ili ako pati od osobito teke bolesti, ili ako se izgubi ne ostavivi nikakvog traga za sobom u toku nekoliko godina, itd. Postoji tako er razvod po zajednikoj odluci, kada se dvoje suprunika sloe za razvod braka. Kur'an (4:35) insistira da suprunici izglade svoje sva e na razuman nain, prije nego se odlue na razvod. Poznata je Poslanikova izreka:Me u dozvoljenim stvarima, Bog najvie mrzi razvod braka. Zakon i etika dopunjuju jedno drugo, jer izvor im je isti, a to su Kur'an i Hadis. Eto, to su ukratko karakteristini elementi poloaja ene po islamskim zakonima.
vijee Frankonije je odobrilo da mukarac moe da oeni dvije ene (Helvald, str. 559 i dalje). Neke hrianske sekte su se estoko borile u korist poligam1je. 1531. godine anabaptisti su je otvoreno propagirali u Minsteru, dodajui da jedan istinski hranin mora imati vie ena (ibid. str. 558). A Mormoni, kako je poznato u itavom svijetu, smatrali su poligamiju Boijom institucijom (Vestermark, III, 50-51). U instrukcijama koje je grof Filip od Hesse dao doktoru Martinu Buceru, o stvarima koje on mora pitati doktora Martina Lutera i Filipa Melenktona, pie: Paragraf 10. Ja znam da su Luter i Malenkton savjetovali engleskom kralju da ne prekida svoj prvi brak, nego da oeni jo jednu enu, kao to se to vidi az njihovog obrazloenog miljenja (Bisie: - Istorija varijacija protestantskih crkava, knjiga VI, od 1537 do 1546. godine u: Cjelokupna djela Bissiet, novo izdanje, Barle-Dik 1877, t. III, str. 233-250, posebno str. 244), vidi tako er Zbornik Biblije od F. Vigure, Pariz, 1912, od Polygamie, t. IV, 513.
173
174
GLAVA XII POLOAJ NEMUSLIMANA U ISLAMSKOJ ZEMLJI

Sasvim je prirodno to ovjek postavlja neku podjelu, ak neku razliku, izme u bliskih i dalekih, ro aka i stranaca. Sa intelektualnim i moralnim razvojem oitovala se u ljudskom drutvu tendencija da se olaka asimilacija stranaca. Ako se jedno drutvo temelji samo na krvnom srodstvu naturalizacija stranaca je zauvjek iskljuena. Isti je sluaj ako se ono bazira na boji koe. Ako je jezik osnov, potrebne su za ukljuivanje u zajednicu mnoge godine prodiranja. to se tie mjesta ro enja, ono nije prestalo da gubi svoju vanost otkako je ovjek preao granice svoje drave-grada. Treba ipak istai da se, u svim ovim koncepcijama drutvenog ujedinjavanja, sve temelji na sluajnim doga ajima, da se dri refleksa koji su blii ivotinjskim instinktima nego ljudskom razumu. Islam je odbacio ove koncepte kao zastarjele i opredijelio se za zajednicu ideja - neto to zavisi od ovjeka. a ne od sluaja ro enja kao drutvenu vezu i rezon povezivanja. Razumije se da su asimilacija i prihvatanje u jednom takvom drutvu (zasnovanom na ideji) lahki i pristupani svim ljudskim rasama, a tako er bliskiji razumu i praktiniji za ivot u slozi i miru. Ako se vjernik ili neki kapitalist smatra strancem u komunistikim zemljama, a crnac u zemljama bijelaca gdje se prakticira drutvena segregacija, ili ne - Italijan u Italiji, ne bi trebalo predstavljati iznena enje ako se nemusliman smatra strancem u zemlji islama. Koncepcije, ili prije uglovi posmatranja, razlikuju se, ali ipak svak pravi neku razliku ovog ili onog oblika izme u onih koji pripadaju njegovoj vlastitoj grupi i onih koji joj ne pripadaju. 175
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Kao i svaki drugi politiki ili drutveni sistem i islam pravi razliku izme u svojih i tu ih, ali uz dvije karakteristike: 1) lahkoa u prelaenju barijere (koja se pripisuje njegovoj ideologiji) i 2) neznatna nejednakost izme u te dvije kategorije ljudi, u ovosvjetskim pitanjima. Mi emo pokuati sada da izloimo ovaj posljednji aspekt problema. BOANSKO PORIJEKLO DUNOSTI Ne smijemo zaboraviti veliku praktinu vanost injenice da se muslimani pokoravaju svom zakonskom sistemu kao neem to je Boanskog porijekla a ne samo volja veine lidera zemlje. U posljednjem sluaju manjina ulazi u borbu kako bi prevladale njene vlastite koncepcije. U demokracijama naeg vremena, ne samo da se veine esto mijenjaju od izbora do izbora, nego se isto tako konstituiraju ili se raspadaju posredstvom raznovrsnih izmjena i kombinacija, dok partija na vlasti pokuava da ocrni politiku svojih prethodnika, dovodei, pored ostalih promjena, i do izmjena zakona. Ne ulazei ovdje u pitanje prilagodljivosti islamskih zakona zahtjevima drutvenog razvoja, moe se smatrati neospornom istinom da postoji vea stabilnost muslimanskog prava - usljed njegovog Boanskog porijekla - nego bilo kojeg drugog svjetovnog zakonodavstva na svijetu sa odgovarajuim posljedicama. Islamsko pravo nare uje pravdu i pridravanje izvjesnih pravila u odnosu na nemuslimane. Oni zato ne osjeaju nikakvog straha pred politikim svadama i parlamentarnim izborima zemlje u kojoj ive, s obzirom na islamske zakone na snazi. Vladar niti parlament ih ne mogu modificirati. OSNOVNA NAELA Vjernici i nevjernici ne mogu biti jednaki: ali to je na onom svijetu. to se tie ivota ovdje, muslimanski pravnici su zahtijevali oduvijek najveu moguu jednakost (koliko se ona moe ostvariti) 176
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com izme u svojih i stranaca, kao to emo to odmah vidjeti. Prvi princip je onaj o vjerskoj toleranciji: Kur'an je (2:256) propisao da ne smije biti nikakvog prisiljavanja u vjeri. Podanicima i onima koji privremeno borave osiguran je njihov mir i sloboda savjesti. Pored toga, postoji i pojam o gostoljubivosti i pruanju azila, teorija utvr ena hiljadugodinjom praksom. Poznat je stav u Kur'anu (9:6): Ako ti jedan paganin zatrai sklonite, ti mu prui sklonite ... zatim ga opremi na njegovo sigurno mjesto. rtve ratnih progona, religioznih, politikih i drugih, nalazile su uvijek utoite u islamskoj zemlji. Kako dirljiva i ak zaprepaujua pouka je u naredbi da musliman treba sara ivati ak i sa neprijateljem u ratnom stanju! Uzvieni Kur'an (5:2) kae: ... i neka vas mrnja protiv onih koji su vam onemoguili pristup Nepovredivoj Damiji (Ka'bi) ne navede na prestup; nego pomaite jedni druge u milosr u i pobonosti. Ne potpomaite jedni druge u grijehu i prekraju. Gle! Bog je strog u kanjavanju. Uzajamna pomo ne treba da bude ograniena samo na muslimane, nego na itavo ovjeanstvo bez obzira na vjeru i rasu! PRAKSA BOIJEG POSLANIKA Kada se Muhamed a. s. nastanio u Medini, tu je zatekao jedan potpuni nered: Medina nije nikada poznavala dravu niti vladara koji bi ujedinio plemena rastrzana unutranjim borbama. Samo za nekoliko sedmica on je ujedinio stanovnike ovog podruja, osnovao dravu-grad, u koju e, kao nekim drutvenim ugovorom, stupiti muslimani, Jevreji, idolopoklonici i vjerovatno hriani, iji je broj u ovom gradu bio vrlo mali. Ustav te prve islamske drave - koja je morala biti konfederalna zbog mnotva narodnosti - sauvan je u potpunosti; mi tu itamo ovaj stav: Muslimanima njihova vjera, Jevrejima njihova... ili ...neka bude me u njima naklonosti i pravde... a tako er stav jo manje oekivan: Jevreji su jedna zajednica sa 177
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com vjernicima (prema Ibn Hiamovoj verziji), odnosno: Jedna zajednica koja je sastavni dio vjernika (prema verziji Ibn Unaida). injenica da su, po osnivanju te drave-grada, samostalna jevrejska naselja prila dobrovoljno konfederalnoj dravi i priznala Muhameda a. s. kao vrhovnog politikog poglavara, navodi, po naem miljenju; na zakljuak da nemuslimani u muslimanskoj dravi uestvuju u izboru efa drave. Vojna obaveza, prema dokumentima o ovom pitanju, se odnosi na sve frakcije naroda, ukljuujui i Jevreje, to povlai i njihovo uestvovanje na savjetovanjima i u sprovo enju prihvaenih planova. U stvari, paragraf 37 propisuje: Jevrej e snositi svoje trokove, muslimani svoje, a u sluaju da neki agresor napadne potpisnike ovog Dokumenta, oni e se me usobno pomagati. Nadalje, paragraf 45 kae da e rat i mir biti nedjeljivi za potpisnike ovoga Dokumenta. Nekoliko mjeseci poslije osnivanja ove drave-grada, vidimo da je Muhamed a. s. zakljuio ugovore o obrambenom savezu i me usobnom pomaganju sa arapskim paganima iz susjedstva Medine, od kojih su neki primili islam tek desetak godina kasnije. Za sve to vrijeme me usobno povjerenje je bilo potpuno, o emu svjedoi i slijedei doga aj: Druge godine po hidri, mekanski pagani su poslali jednu diplomatsku misiju u Abesiniju, traei od Negusa izruenje muslimana prebjeglih u njegovu zemlju. Da bi osujetio tu spletku, Boiji Poslanik je tako er uputio tamo poslanika da se zaloi kod Negusa u korist muslimana, koji su nali utoite kod njega od vjerskog proganjanja njihovih sugra ana. Taj islamski poslanik nije bio niko drugi do Amr ibn Umejje ed-Damri, koji jo nije bio prihvatio islam. Naime, on je pripadao jednom od saveznikih plemena iz medinskog susjedstva. U periodu u kome su se stalno vodili ratovi du prostranih granica islamske teritorije, vojna sluba je bila daleko od toga da bude rentabilno zanimanje: opasnost za ivot i za ekonomski poloaj porodice su bile stvarne. Iako je osloba anje nemuslimanskih podanika od vojne slube bilo motivisano nepovjerenjem, svi 178
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com nemuslimani koji su se pomirili sa muslimanskom vladavinom i koji nisu urovali sa strancima, nalazili su samo korist u ovom oslobo enju od vojne slube; to im je omoguilo da se u miru bave svojim poslom i da uvaju svoju imovinu, dok su muslimani preuzimali svaki rizik vojne obaveze. Od nemuslimana se traio jedan mali dopunski porez, dizija, od koga su ene, maloljetnici i siromani nemuslimani bili oslobo eni. Ovaj porez nije bio ni velik ni nepravedan. U vrijeme Poslanika on se kretao oko deset dirhama godinje, to je predstavljalo izdatke jedne prosjene porodice za deset dana. U sluaju da je neki nemuslimanski podanik uestvovao u vojnoj slubi pri nekom pothvatu, on je oslobo en plaanja dzije za tu godinu. Neke injenice pokazuju pravi karakter ovog poreza. U poetku islama ta taksa nije postojala u muslimanskoj dravi, ni u Medini ni bilo gdje drugo. Kur'an ju je propisao devete grdine po hidri. Ovdje se radi o potrebnim sredstvima, a ne o jednoj vjerskoj uredbi islama, a da je tako svjedoe i slijedee injenice: Kada je jedan Egipanin, nemusliman, muslimanskoj vladi donio detaljne nacrte za prokopavanje kanala od Kaira do Crvenog mora (koji bi olakao transport namirnica iz Egipta u Medinu, uveni emirul-mu'minin, halifa Omer, nagradio je tog Egipanina oslobo enjem dizije za itav ivot. Ovoj injenici pravnici dodaju i jedan argument prava ili, bolje reeno, zdravog razuma: u dananjem vremenu kad je islam prodro u itav svijet, i kada milioni muslimana ive pod vladavinom nemuslimana, dizija koja bi bila nametnuta hrianima, Jevrejima, Hindusima i drugima koji ive na islamskoj teritoriji, imala bi svoje reperkusije na poloaj muslimana koji ive u nemuslimanskim zemljama, naroito u zemljama onih koji pripadaju istoj vjeri kao i oni koji plaaju diziju. Poslaniku se, kad je leao na samrtnikoj postelji, pripisuje direktiva da se premjesti jevrejski i hrianski narod iz Hidaza u druge predjele. Predanje nam ne navodi kontekst, ali oito je da se ta direktiva odnosila na samo neke grupe tih vjerskih skupina, motivisana njihovim politikim dranjem, a da to nije bio interdikt koji je poga ao zajednice u cjelini. Sjetimo se da je u vrijeme halifa bilo robova nemuslimana, ena i mukaraca, koji su pripadali muslimanima i ivjeli sa svojim gospodarima u Meki i Medini; ili, 179
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com sluaj onog hrianskog lijenika koji je imao svoju ordinaciju pod minaretom damije u Kubau u vrijeme ortodoksnih halifa (npr. Davud ibn Abdurahman; Davud je bio musliman dok je njegov otac, lijenik Abdurahman, ostao do smrti hrianin - navodi Ibn Sad). Sjetimo se jo jedne direktive Poslanika na njegovoj samrtnikoj postelji: Uvijek se briljivo pridravajte zatite koju sam praktikovao prema delegatima-nemuslimanima (navodi Maverdi). Jedna druga Poslanikova izreka kae: Ako neko bude tlaio podanike nemuslimane, ja u biti njihov zagovornik na Sudnjem danu (protiv muslimana t1aitelja). Razumije se da uputstva i praksa Boijeg Poslanika predstavlja za muslimane najvii zakon. Da bi saznali kako su se ti zakoni provodili u praksi i u ivotu muslimana u kasnijim vremenima bie korisno da se posluimo istorijskim podacima. KASNIJA PRAKSA Jedan guverner halife Omera je za sekretara postavio nemuslimana; uvi tu novost, halifa je naredio da ga zamijeni muslimanom. Ovo se deava u periodu kada ta provincija jo nije bila smirena, dok je rat bio jo u toku. To nepovjerenje prema strancu, koji je postavljen na jedno od kljunih mjesta tek osvojene zemlje, sasvim je opravdano; a o postupanju halife Omera moe se suditi tek kada se upozna jedan drugi sluaj iz njegovog ivota (zabiljeio Balazuri Ensab): Jednog dana on je napisao pismo svome guverneru u Siriji: Poalji nam jednog Grka koji moe srediti obraune prihoda. I, jedan hrianin je postavljen na elo te administracije u Medini! Isto tako, vidi se da je halifa konsultovao nemuslimane u nizu vojnikih, ekonomskih i administrativnih pitanja. Ne moe se muslimanima staviti prigovor to su rezervisali samo za sebe poloaj efa drave. Islam tei da uskladi sve aspekte ivota, kako duhovne, tako i materijalne. Predvo enje namaza u damiji je jedna od funkcija efa drave. Imajui ovo u vidu bie lahko shvatiti zato nemusliman ne moe biti biran za efa islamske 180
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com drave. Ali ovaj izuzetak ne znai iskljuivanje nemuslimana iz politikog i administrativnog ivota zemlje. Od vremena halifa pa do danas, vidi se da su i nemuslimani dolazili na poloaje ministara u islamskim zemljama; slina praksa nije zabiljeena u laikim demokratijama zapada gdje muslimanski podanici nemaju tu privilegiju. Angaovanje nemuslimana u dravnim poslovima nije ni u kom sluaju protivno islamskom uenju, to sasvim oito pokazuju klasina djela: afijski pravnici (kao Maverdi) i hanbelijski (kao Ebu A'l el Ferra) nisu oklijevali da podre halifu da imenuje nemuslimanske podanike za ministre ili lanove svoga savjetodavnog vijea. Mi smo ve govorili o nemuslimanu-izaslaniku koga je Poslanik bio poslao u Abesiniju. DRUTVENA AUTONOMIJA Moda najkarakteristinija crta islama, u njegovom stavu prema nemuslimanima, je povlastica koju im on daje u vidu drutvene i pravne autonomije. U jednom duem odjeljku Kur'ana, moemo proitati sljedee: ... A kako e se oni (Jevreji) obraati tebi da im sudi, a imaju Tevrat u kojoj je Boiji zakon, pa i poslije toga se okreu od tebe. Oni nisu vjernici. Mi smo objavili Tevrat u kojoj je uputa na pravi put i svjetlo. Prema njoj sude jevrejskom narodu poslanici koji su se predali Bogu, a i mudraci i uenjaci (sudili su) prema onome ta su sauvali iz Boije knjige, a za koju su oni svjedoili (da je istinita). Pa ne bojte se ljudi, nego se samo Mene bojte! I nemojte kupovati moje dokaze za neznatnu vrijednost! A prva su nevjernici oni koji ne budu sudili po onome to je Allah objavio... Mi smo njima poslali Isaa, sina Merjemina, potvr ujui Tevrat koji imaju kod sebe, I njemu smo dali Indil u kome je prava uputa i svjetlo, potvrda Tevrata koji oni imaju kod sebe i uputa na pravi put i savjet bogobojaznima. Neka sljedbenici Indila sude onako kako je Bog objavio u njemu. A ko ne bude sudio onako kako je Bog objavio spada me u prave grijenike. Mi smo tebi (Muhamede) objavili knjigu s istinom potvr ujui knjigu koja je 181
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com objavljena prije nje i da je uva. Sudi im po onome to je Bog objavio i ne slijedi njihove strasti da ne bi skrenuo od istine koja je tebi dola. Mi smo svakome od vas dali zakon i jasan put. A da je Bog htio, stvorio bi vas kao jedan narod, ali on hoe da vas iskua onim to vam je dao, pa se vi natjeite u dobrim djelima. Svi ete se Bogu povratiti, pa e vam objasniti ono u emu ste se vi razilazili. Kur'an, (5:46-52). Na bazi ove zapovjedi, Poslanik i njegovi sljedbenici su svakoj nemuslimanskoj zajednici u sastavu islamske drave osigurali pravnu autonomiju, ne samo u pitanjima linog statusa nego i na svim drutvenim poslovima: gra anskim, kaznenim i drugim. U vrijeme ortodoksnih halifa, na primjer, nailazimo na kazivanja hrianskih suvremenika koji tvrde da se muslimanska vlast u korist sveenika odrekla velikog broja svjetovnih kao i pravnih ovlatenja. U vrijeme abasidskog hilafeta nalazimo hrianskog patrijarha i jevrejskog hahama me u najveim velikodostojnicima drave, postavljene lino od strane halife. U vrijeme Poslanika, Jevreji su imali svoj Bejtu-l-midras (kolska ustanova); u ugovoru sa hrianima iz Nedrana (u Jemenu), Poslanik je ne samo dao garanciju za imovinu i linost stanovnika, nego je izriito dozvolio imenovanje biskupa i sveenika od strane hrianske zajednice. Veliki broj ljudi ima obiaj da u svom vanjskom vladanju oponaa modu (odijevanje, frizura, ponaanje) vladajue zajednice ili onih koji stvaraju zakon u toj zemlji. Rezultat toga je povrinska asimilacija, koja ne donosi nikakve koristi vladajuoj zajednici i koja ini samo zlo ovim sluganskim imitatorima. U islamskim zemljama nemuslimani ine zajednice tienika. Islamski zakon se posvetio tome da im osigura povlastice u njihovim zakonitim interesima. Tako, u vrijeme abasijskog hilafeta vidimo da vlada ne samo da ne forsira asimilaciju stranaca, nego i obeshrabruje svaku imitaciju jednih od strane drugih: muslimani, hriani, Jevreji, magi i drugi su morali uvati svoj nain odijevanja, svoje drutvene obiaje i svoje odvojene individualnosti. Ono za im se teilo, bilo je temeljito izjednaavanje, unutarnje isto kao i vanjsko, kroz vjersko obraenje a ne obinim mijeanjem zajednica. 182
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Razumije se da ta potreba za razlikovanje ne potie od vjerskih zahtjeva islama - ono se ne susree uope u vrijeme Poslanika u pitanju je shvatanje koje se tie drutvenog ivota. Trebalo je moi razlikovati vjersku zajednicu svakog pojedinca, ne kroz nepovjerenje ili maltretiranje, nego nasuprot tome, potpomagati kulturu svakoga, da bi se bolje istakle njene vrijednosti ili bitni nedostaci. Sjetimo se jo jednom usput da se islamska nacionalnost ne zasniva na etnikoj vrsti, niti mjestu ro enja, nego na zajednikoj ideologiji, Linost, ast i imovina svakog pojedinca, potpuno su zatiene, bio on domai ili stranac, na islamskoj teritoriji. U erh Hidaji, pravnom priruniku za svakodnevnu upotrebu, nalazimo na primjer ovaj karakteristini stav: Kleveta je zabranjena, bila ona uperena protiv muslimana ili nekog od zatienih (nemuslimana). Jedan drugi pravnik velikog ugleda, pisac Bahr er-Raika, kae: I posmrtni ostaci zatienih (nemuslimana) imaju pravo na potovanje, kao i posmrtni ostaci muslimana; ne moe ih se povrijediti; jer ako je lo odnos prema jednom od zatienih (nemuslimana) bio zabranjen u toku njegovog ivota, zatita njegovog groba protiv svakog skrnavljenja je obavezna poslije njegove smrti. Pravnici su jedinstveni u miljenju da, ako jedan musliman obeasti enu nemuslimanku, treba da iskusi istu kaznu kao i onaj ko je posegnuo na ast muslimanske ene. U vrijeme halife Omera, neki muslimani su oteli jedan dio zemljita koji je pripadao nekom Jevreju i tu sagradili damiju. uvi za to, halifa je naredio ruenje damije i vraanje zemlje Jevreju. Profesor Kardahi (hrianin iz Libana) pie 1933. godine: Kua tog Jevreja (Bejt-ul-Jehudi) postoji jo i danas i poznata je po ovom doga aju. Jo jedan klasian primjer, koji navodi Ibn Kasir i drugi, je onaj o Velikoj Damiji u Damasku. Omejadski halifa je bio okupirao neku crkvu da bi proirio damiju. Kasnije, kada je prituba izneena halifi Omeru ibn Abdelazizu, on je naredio da se dio damije, izgra en na uzurpiranom dijelu tla, porui i tamo restaurira crkva. Ali hriani su sami vie voljeli novanu nadoknadu pa je sluaj tako okonan na prijateljski nain. Dodajmo jo u vezi sa ovom temom jedan raspis halife Omera Drugog, koji je sauvao Ibn Sad. Raspis je vrlo rjeit: 183
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Od roba Boijeg, zapovjednika vjernika, Umera, sina Abdulaziza,, guverneru Adijju ibn-Artatu i muslimanima vjernicima oko njega: Mir neka je sa vama. Ja vam aljem blagoslove Boga, osim koga drugog boga nema. Zatim: Pazite dobro na poloaj tienika (nemuslimana) i odnosite se prema njima sa ljubavlju. Ako neki od njih doeka starost, a nema sredstava, vi ste ti koji se moraju starati o njemu. Ako on ima brate u rodu, zahtijevajte od njih da se staraju o njemu. Primijenite kaznu prema onome ko mu bude uinio kakvo zlo. Isto tako ako imate roba koji je doekao starost, vi se morate starati o njemu dok ne umre ili ga pustite na slobodu. uo sam da ste uveli taksu za uvoz vina i da ste to uinili prihodom blagajne koja Bogu pripada (dravna blagajna). Ja vas opominjem da ne dozvolite da u blagajnu koja pripada Bogu u e bilo kakav prihod koji nije ist. Mir s vama. Jedan drugi cirkular istog halife kae: Oistite registre obaveznih daa, i preispitajte stare dosijee (tako er): ako je uinjena nepravda prema muslimanu ili nemuslimanu, vratite mu njegovo pravo. A ako je on umro, dajte zadovoljtinu njegovim nasljednicima. Zna se da su pravnici susjedima priznavali pravo prvokupa: ako jedan od njih prodaje svoju nekretninu, susjed ima prednost pred strancima. To pravo vai i u korist nemuslimana. Zatita prava nemuslimana na muslimanskoj teritoriji ila je dotle da im je data sloboda da vre neke svoje obiaje sasvim protivne islamu. Na primjer, uzimanje alkohola je zabranjeno muslimanima; ali, nemuslimanski stanovnici zemlje imaju pravo ne samo na upotrebu, nego i na proizvodnju, izvoz i prodaju alkohola. Isto je i u pogledu hazardnih igara, vjenanja me u bliskim ro acima, poslovnih ugovora uz interes, itd. U staro vrijeme to nije poga alo muslimane, jer su zloupotrebe bile rijetke. Moderni pravnici poinju odustajati od te slobode, jer pokuaji da se ogranii uzimanje alkohola ostaju bezuspjeni, ako se zabrana ne odnosi na svo stanovnitvo jedne zemlje. U tu svrhu pristanak nemuslimanskih predstavnika bi olakao zadatak pravnika, koji u principu nee da interveniu u praktinim stvarima raznih zajednica, koje se razlikuju u ovisnosti od vjerske pripadnosti. 184
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Islamski zakon je napravio izvjesnu razliku me u razliitim nemuslimanskim zajednicama - bar u nekim stvarima koje njihovi lanovi mogu imati u odnosu sa muslimanima. Naime, on dijeli nemuslimane na one koje bi mogli nazvati razvijeni, i primitivni, odnosno na one koji vjeruju u jednoga Boga i slijede Boanske zakone koje su objavili osnivai njihovih religija i druge u koje spadaju: idolopoklonici, neznaboci, pagani, animisti, itd. Svi oni su smatrani podanicima i uivali zatitu, to se tie njihove slobode miljenja i ivota, ali ih muslimani u privatnom ivotu razliito tretiraju: musliman ima pravo da oeni nemuslimanku iz prve kategorije, ali ne i onu primitivnu. Tako musliman moe da oeni ne samo hrianku ili Jevrejku, nego da joj da pravo da ouva svoju religiju: ona moe ii u crkvu, moe piti vino, itd. Muslimanu nije doputeno da oeni enu koja ne vjeruje u Boga; tako er se ne mogu jesti ivotinje koje su zaklali lanovi tzv. primitivne zajednice. Ali, muslimanka se ne moe udati za nemuslimana, bez obzira kojoj kategoriji pripada. PREOBRAANJE Ako je islamski zakon priznao, formalno, nemuslimanima pravo da zadre svoja vjerovanja i ako je kategoriki zabranio sva prinudna sredstva za preobraanje u islam, on svoje pripadnike dri u strogoj disciplini. Zna se da je osnova islamske nacionalnosti vjerska, a ne etnika, jezina ili geografska. Otpadnitvo je stoga, prirodno, smatrano politikim izdajstvom i za to djelo postoje kazne; ali, istorija pokazuje da one nisu bile u primjeni. Ne samo u vrijeme kada su muslimani vladali od Pacifika do Atlantika, nego i danas, u vrijeme politike, materijalne i duhovne nemoi, otpadnitva muslimana skoro da i ne postoje. To je istina ne samo za podruja gdje postoje tobonje muslimanske drave, nego i drugdje, pod dominacijom kolonijalnih sila, koje ine sve mogue napore da preobrate muslimane u druge vjere. Islam osvaja u nae doba i terene zapadnjakih naroda, od Finske i Norveke do Italije, od Kanade do Argentine. I to uprkos potpunom odsustvu organizovane misionarske 185
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com aktivnosti. SVETI RAT Zavrimo ovo kratko izlaganje sa nekoliko rijei o jednom pitanju u kojem ima najvie neshvatanja kod muslimana, o pitanju tzv. vjerskog rata. itav ivot jednog muslimana, bilo da se on bavi duhovnim ili svjetskim poslovima, je stroga disciplina, ure ena prema Boijem zakonu. Ako musliman obavlja namaz bez uvjerenja (da bi se pokazao pred drugima, na primjer), ne samo da to nije vjerski in, nego je to i zloin protiv Boga, idolopoklonstvo samome sebi, kanjivo na vjenom svijetu. S druge strane, ako musliman uzima svoj obrok da bi imao snage da izvri svoje obaveze prema Bogu, ako on spava sa svojom enom pokoravajui se Boijem zakonu koji mu to nalae, te radnje i zadovoljstva predstavljaju akte pobonosti i zasluuju, kako kae Gazali, sve nagrade koje Bog obeava za pobonosti. U jednoj takvoj koncepciji ivota, pravedna borba ne moe ne biti sveta. U islamu je zabranjen rat, osim ako ima opravdan razlog, utvr en prema Boijem zakonu. ivot Boijeg Poslanika nam govori o tri vrste rata: obrambeni, kazneni i preventivni. U svojoj uvenoj prepisci sa vizantijskim carem Heraklijem, povodom ubistva jednog muslimanskog poslanika na vizantijskoj teritoriji Boiji Poslanik predlae tri alternative Prihvati islam, ... ako nee, plati porez didiju, ... ako nee, nemoj spreavati svoje podanike ako oni hoe da prihvate islam ili plate diziju (po Ebu Ubejdu). Uspostaviti slobodu savjesti u svijetu, to je bio cilj borbe koju je vodio Muhamed a. s.. To je sveti rat muslimana, jedini rat koji se ne preduzima sa ciljem eksploatacije, nego u duhu rtvovanja, rat iji je jedini cilj trijumf Boije rijei. Sve ostalo je zabranjeno. Nema govora o pokretanju rata radi prisiljavanja ljudi da prihvate islam. Sama vjera je to proglasila nedoputenim (vidi Kur'an: 2/256).
186
GLAVA XIII DOPRINOS MUSLIMANA NAUCI I UMJETNOSTI

Da bismo nepristrasno prikazali doprinos muslimana nauci i umjetnosti bilo bi potrebno da spomenemo mnoge grane. Daleko od toga da pretendujemo da potpuno obuhvatimo ovaj predmet, samo emo pokuati da pruimo osnovna obavjetenja o doprinosu muslimana u nekim najvanijim oblastima. OPTI STAV ISLAMA U OVOM PITANJU Jednako je bitno za poznavanje islama da se definie njegov stav u pitanju nauke i umjetnosti, kao to je bitno za sam islam, da je on cjelovita koncepcija ivota, a ne samo vjera koja tretira odnos izme u ovjeka i Stvoritelja. Ne samo da ne eli da demoralie one koji trae blagostanje na ovom svijetu, islam, ih ak i ohrabruje ponovljenim pozivima Reci (Muhamede): Ko je zabranio Boije blagodati koje je On stvorio za Svoje robove, kao to je lijepa hrana? (7:32) On je pohvalio one ... koji rekoe: Gospodaru, daj nam dobro na ovome svijetu, i dobro u Vjenom ivotu, i uvaj nas od dehenemske vatre (2:201). On poui ovjeka: ... ne zaboravi svoj udio u ovome ivotu i budi dobroinitelj kao to je Bog tvoj dobroinitelj... (28:77). To je ta tenja za blagostanjem koja pokree ovjeka da na to savreniji nain upozna sve to se nalazi u svemiru, kako bi se time sluio i izrazio svoju zahvalnost prema Bogu. Kur'an kae: I mi smo vam dali mjesto na zemlji i na njoj vam dali sredstva za ivot da biste bili 187
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com zahvalni! (7:10 i 15:20). Zatim: On je Taj, koji je stvorio za vas sve to je na zemlji, ili ... zar ne vidite da vam je Bog podredio sve to je na nebu i sve to je na zemlji? On je izlio na vas Svoja dobroinstva, ona vidljiva i ona skrivena. (31:20, 14:32-33. 16:12, 22:65, 45:12-13, itd.). S jedne strane Kur'an poziva ovjeka da potuje Onoga koji je nahranio gladne i ohrabrio uplaene (106:45), a sa druge strane ponavlja im nunost napora u tom svijetu uzroka i posljedica: I uistinu, ovjek ima samo ono za ta se trudi (53:39). Kur'an podstie ovjeka na istraivanje prolosti: Reci: Putujte zemljom i gledajte ta se desilo sa narodima prije vas (30:42), ali an ga podstie i na nova otkria: Oni koji se sjedei, stojei i leei sjeaju Boga i razmiljaju o stvaranju neba i zemlje i govore: Stvoritelju, Ti nisi stvorio sve ovo uzalud. (3:191) Uzbudljivo je pomisliti kako je, da bi dala podstrek svom naunom istraivanju, itava prva objava, koja je upuena jednom nepismenom poslaniku poniklom iz redova nepismenih, u stvari samo naredba da se ita i pie, naredba koju odmah zatim slijedi himna peru kao osnovnom oru u ljudske spoznaje: itaj u ime tvog Gospodara, koji je stvorio ovjeka od jedne kaplje krvi. itaj, jer tvoj Gospodar, vrlo plemenit, je Onaj koji je nauio ovjeka da se slui perom; On je nauio ovjeka onom to (ovjek nije znao)! Poslije dolaze mnogi savjeti o odgoju u duhu nauke: ... pitajte ljude koji znaju ono to vi ne znate! (16:43, 21:7), i zatim: ... ne zadovoljavajte se sa malo znanja. (17:85), ili pak: Mi uzvisujemo po poloajima koga mi hoemo, a nad svakim uenim ima ueniji. (12:76) Kako je lijepa ona dova u kojoj Kur'an pouava ovjeka: ... i kai: O moj Gospodaru, poveaj moje znanje! 20:114). Poslanik je rekao: Islam je zasnovan na pet osnovnih principa: vjerovanje u Boga, namaz, post, hodoae Kabe i zekat. Ako vjerovanje u Boga iziskuje njegovanje teoloke nauke, sve ostalo zahtijeva gajenje svjetovnih znanosti. Molimo se okreui se Kabi u Meki, a obredi se vre u skladu sa odre enim prirodnim pojavama. Ovo zahtijeva neka osnovna znanja iz geografije i astronomije. Post tako er trai poznavanje izvjesnih prirodnih 188
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com pojava, kao svitanje zore, izlazak i zalazak sunca, itd. Hodoae iziskuje poznavanje putova i naina za dolazak u Meku. Obraun zekata trai izvjesno znanje iz matematike. Da ne govorimo ta bi sve trebalo znati da se pravedno podijeli nasljedstvo i da odgovorimo dunosti da razumijemo Kur'an sa svim to on sadri (ukazivanje na istorijske doga aje i upuivanje na nauku). Izuavanje Kur'ana trai, prije svega, poznavanje jezika kojim je on pisan; spominjanje naroda i zemalja zahtijeva poznavanje istorije i geografije. I tako redom. Sjetimo se usput, kada je Poslanik poinjao svoj samostalan ivot, kada je preselio u Medinu, da je njegovo prvo djelo bila izgradnja jedne damije iji je jedan dio bila kola. Ta kola, poznata Sufah, danju je bila uionica, a nou spavaonica uenika. Bog pomae onima koji Ga pomau, tako kae Kur'an. Zato se nemojmo uope uditi to su muslimani imali i jeftino i u obilju potreban papir za irenje nauke me u ljudima. Od drugog stoljea po hidri, poele su se graditi tvornice papira po cijelom carstvu. U ovom kratkom osvrtu govoriemo samo o nekim naukama u kojima je doprinos muslimana bio izrazito vaan za svjetsku istoriju i ovjeanstvo. VJERSKE I FILOZOFSKE NAUKE Vjerske nauke naravno poinju sa Kur'anom, koji su muslimani primili kao Boije rijei, kao poruku i zapovijest Boiju upuenu ljudima. Dok je potreba za razumijevanjem Kur'ana podstakla prouavanja: lingvistika, gramatika, istorijska i ak spekulativna, koja su se razvijala malo po malo kao nezavisne nauke od opeg interesa, recitovanje Kur'anskih tekstova je stvorilo vjersku rnuziku islama (o kojoj emo govoriti neto kasnije). Briga za ouvanje vjerodostojnosti Kur'ana utjecala je na razvoj arapskog pisma, ne samo u smislu tanosti i jasnoe, nego i ljepote. Sa svojim umetanjem samoglaspika i vokalizacijom arapsko pismo je neosporno pismo ija preciznost najbolje odgovara potrebama svih jezika. Univerzalni karakter Kur'ana zahtijevao je njegovo 189
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com razumijevanje i od strane ne-Arapa. Na prijevode Kur'ana nailazimo jo od vremena Muhameda a. s. (Selman el-Farisi je preveo dijelove Kur'ana na persijski jezik) pa sve do naih dana - i kraj se ne moe sagledati. Ti prijevodi su bili namijenjeni onima koji nisu znali arapski jezik - jedino radi upoznavanja Kur'ana, tj. njegova znaenja, dok e se u namazu upotrebljavati iskljuivo arapski jezik. Da bi se kroz generacije ovaj jezik i pismo ouvali u potpunosti, ovjekovjeen je metod samog Boijeg Poslanika, a to je: pisati lijepo i uiti napamet. Istovremeno koritenje ta dva naina pomae da se otkloni eventualni zaborav ili greka. Osim toga jedna pravna institucija ustanova kontrole i provjere - ojaala je ovaj metod: obavezno je ne samo osigurati jednu kopiju Kur'ana, nego i obezbijediti njegovo uenje u cjelosti pred jednim priznatim poznavaocem, da bi se time pribavila potvrda potpune autentinosti. Ta praksa se nastavlja sve do naeg doba. Kako je prihvaen Kur'an, tako su prihvaene i Poslanikove rijei. Sauvala su se kazivanja o onome to je on uinio ili rekao u svom javnom kao i privatnom ivotu. Sre ivanje ovih zapisa poinje jo za ivota Muhameda a. s., na inicijativu izvjesnih podataka iz prve ruke. Kao i za Kur'an, tako je i za prenoenje Hadisa potrebno vjerodostojnost. Dok ono to se zna o ivotu Nuha, Musaa, Isaa, Bude i drugih velikih ljudi stare istorije moe stati na nekoliko stranica, pojedinosti poznate iz biografije Muhameda a. s. obuhvataju stotine stranica, tolika je bila briga da se za budunost sauvaju dokumentovane i precizne injenice. Apstraktni aspekat vjere, naroito u pitanjima vjerovanja i dogmi, pokazuje da su rasprave poele jo za ivota Boijeg Poslanika, da bi se nastavile i kasnije u vidu posebnih nauka, kao kelam, (dogmatika) i tesavvuf (mistika). Vjerske polemike sa nemuslimanima a zatim i me u samim muslimanima dovode do uvo enja stranih elemenata: prevode se filozofska djela Grke, Indije i drugih. Zatim, ni muslimanima nee nedostajati veliki filozofi, originalni, daroviti i ueni: Kindi, Farabi, Ibn Sina (Avicena), Ibn Rud (Averoes), i drugi. Ta aktivna arabizacija imala je srenu posljedicu da su se stotine djela prevedenih sa grkog i sanskrita, iji su originali danas izgubljeni, sauvale za potomstvo u svojim 190
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com arapskim prijevodima. DRUTVENE NAUKE Doprinos muslimana u drutvenim naukama je, kao to emo vidjeti, vrlo znaajan. Vana karakteristika islamskog uenja je brzina irenja. Kur'an je bio prva knjiga na arapskom jeziku; samo dva stoljea kasnije taj isti jezik neukih beduina predstavlja jedan od najbogatijih jezika svijeta, da bi uskoro postao ne samo najbogatiji jezik vremena, nego i zajedniki jezik svih vrsta nauka. Da se ne zadravamo ovdje traei uzroke ovog naglog napretka, sjetimo se jedne druge injenice: prvi muslimani su gotovo svi bili Arabljani, ali izuzev njihovog jezika - u kojem je sauvana Rije Boga i Njegovog Poslanika - oni su se pod uticajem islama pretopili, prihvatajui sve narode i rase u punoj jednakosti. Dakle, svi narodi su uestvovali u toj islamskoj kulturi: Arapi, Grci, Perzijanci, Turci, Abesinci, Berberi, Indijci i svi ostali koji su prihvatili islam. Vjerska tolerancija je bila tolika, a nauno pokroviteljstvo tako savreno, da su hriani, Jevreji, budisti i drugi sura ivali da bi obogatili muslimansku kulturu, ne samo na polju vjerske problematike, nego i u drugim naukama. Arapski jezik se bio proirio vie nego bilo koji jezik na svijetu, poto je to bi slubeni jezik muslimanske drave ije se podruje prostiralo od Kine do panije. PRAVO Zahvaljuju sveobuhvatnom karakteru. pravna nauka se vrlo rano razvila kod muslimana. Oni su, prvi u svijetu, mislili o opoj nauci apstraktnog prava, za razliku od zakonika pojedinih zemalja. Stari narodi su imali sve zakone, vie ili manje razvijene, ak i kodifikovane, ali nauka koja bi govorila o filozofiji i izvorima prava, o zakonodavnoj metodi, o tumaenju i primjeni prava, nije postojala. Svijest o potrebi takve nauke nije se nikada pojavila prije muslimana. Od drugog vijeka po hidri. nailazimo na djela Arapa ovog anra pod 191
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com imenom usul". FIKH Me unarodno pravo u antiko doba nije bilo ni pravo ni me unarodno. Ono je bilo dio politike (ostavljeno na punu diskreciju dravnika). Osim toga obuhvatalo je mali broj drava, naseljenih ljudima iste narodnosti, iste religije i istog jezika. Muslimani su bili prvi koji su ovom pravu dali mjesto u pravnom sistemu, definiui tako prava i dunosti. Od prvih dana islama, pravila me unarodnog prava ine zasebno poglavlje u zakonicima i pravnim spisima muslimana (najstariji spis koji je sauvan je Medmuà, od Zejda ibn Alija, koji je umro 120 g. po hidri);, ovaj spis tako er sadri navedeno poglavlje. ta vie, muslimani su podigli ovu granu nauke na rang sasvim zasebne discipline: monografije o toj temi, sa opim naslovom sijer", susreu se od sredine drugog stoljea po hidri. Karakteristika ovog me unarodnog prava je to to ono ne pravi nikakvu razliku me u pojedinim strancima. Ostavljajui po strani odnose me u muslimanima (bili oni Arapi ili ne), ono se bavi samo odnosima sa nemuslimanskim zemljama u svijetu (poto islam u principu mora da obrazuje jednu jedinstvenu cjelinu, jednu organsku zajednicu). Daljni doprinos na tom podruju je nauka uporednog prava: pojava razliitih kola islamskog prava zahtijevala je ovu vrstu nauke, da bi se spoznali razlozi razlika kao i posljedice svih naelnih razmimoilaenja u bilo kom pravnom pitanju. Knjige Dabusija i Ibni Ruda su klasine u ovome pogledu. Sajmuri je ak napisao djelo uporedne pravne nauke ili metodologiju prava (usulu-l-fikha). Pisani ustav je tako er jedna novina koja potie od muslimana; prvi takav ustav je sastavio lino Boiji Poslanik: kada je osnovao dravu-grad u Medini dao joj je pisani ustav koji je sauvan i kao takav dospio i do nas i koji precizira prava i dunosti efa drave, dijelova koji sainjavaju dravu i gra ana u oblasti uprave, zakonodavstva, sudstva, odbrane, itd. Ne zaboravimo: to sve se doga a u 622. g. hrianske ere! 192
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com U oblasti prava u uem smislu, zakonici su se pojavili ve u poetku drugog stoljea Materija se dijeli na tri osnovna dijela: 1. ibadet, 2. ugovorni odnosi svih vrsta, i 3. kazne. Po svojoj sveobuhvatnoj koncepciji ivota, muslimansko pravo ne pravi razlike izme u damije i tvr ave. U takvom uenju gdje dio ustavnog prava ini vjeroispovijest, ef drave je istovremeno bio i predvodnik u namazu. Dravna blagajna i financije su tako er sastavni dio vjere, budui da ih je Poslanik proglasio jednim od etiri osnovna temelja islama, pored namaza, posta i hadisa. Dio me unarodnog prava inile su i kazne. Rat je bio opravdan samo kao borba protiv lopova, razbojnika i drugih prekritelja zakona i propisa. To je taj sveobuhvatni karakter prava kod muslimana, to nas je i podstaklo da tako dugo govorimo o ovoj nauci. ISTORIJA 1 SOCIOLOGIJA Doprinos muslimana istorijskoj nauci je kapitalan, posebno u dvije bitne take u ovoj nauci: utvr ivanje autentinosti dokumenata i prikupljanje i ouvanje najraznolikijih pojedinosti. Ro en u punom svjetlu istorijskog doba, islam nema potrebe za legendama i pretpostavkama u svojoj vlastitoj istoriji. to se tie podataka o drugim narodima, svaka pria je dobila vrijednost koju je zasluivala; ali tekua istorija islama je zahtijevala, zbog svoje cjelovitosti tokom godina, povremenu kontrolu. Dokazivanje putem svjedoka je bilo nekada koriteno iskljuivo u sudovima. Muslimani su ga primijenili i u istoriji: za svaku donesenu priu, traili su posvjedoenje. Ako je u prvoj generaciji poslije doga aja bio potreban jedan vjerodostojan svjedok koji je prisustvovao doga aju, ve u drugoj generaciji bilo je obavezno da se navedu dva sukcesivna izvora informacija (ja sam uo od x-a kako je ovaj u toj i toj situaciji doivio taj i taj doga aj). U treoj generaciji bie potrebna tri izvora, i tako redom. Ovi iscrpni izvjetaji su pruali mogunost da se provjeri istinitost lanca sukcesivnih izvora, pozivajui se na biografske leksikone koji ne govore samo o karakterima pojedinih linosti ve 193
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com navode i imena njihovih uitelja i njihovih najvanijih uenika. Taj nain dokazivanja je koriten ne samo o injenicama iz ivota Boijeg Poslanika, nego i u prenoenju raznih informacija iz generacije u generaciju, a esto i u prenoenju raznih anegdota koje su prepriavane samo radi zabave. Biografski leksikoni su jedna od karakteristika istorijske literature kod muslimana: piu se leksikoni prema zanimanjima, prema gradovima i pokrajinama, prema stoljeima, itd. Velika vanost pripada i rodoslovima, naroito kod Arapa. Poznati su i izvjetaji o ro acima stotina i hiljada vanijih linosti. To je bilo veliko olakanje za onoga koji je istraivao uzroke doga aja. to se tie istorije u doslovnom smislu, znaajna crta hronika je njihova univerzalnost. Taberi, na primjer, jedan od najstarijih muslimanskih istoriara, nije poeo svoje opsene analize samo stvaranjem svemira i istorijom Adema ve je govorio i o svim narodima poznatim u njegovo vrijemc, posao koji su sa jo veom strau nastavili da vre njegovi sljedbenici: Mes'udi, Miskavejh, Said el-Andaluzi, Raidudin Han i drugi. Interesantno je primijetiti da svi ti istoriari, poevi od Taberije, svoja djela poinju razmatranjem o shvatanju vremena. Ibn Haldun ide vrlo daleko u sociolokim i filozofskim studijama u svom uvenom djelu Prolegomena (El-Mukaddima), za opu istoriju. U toku prvog stoljea po hidri poele su se razvijati dvije grane istorije: islamska istorija, poeta sa ivotom Boijeg Poslanika i nastavljena u vrijeme halifa i neislamska istorija, koja se odnosi kako na predislamsku Arabiju, tako i na strane zemlje, kao Iran, Bizant, itd. Kasnije e se ove dvije grane spojiti u jednu, kako to vidimo jasno u istoriji svijeta od Raidudin Hana, koja je veim dijelom ostala neobjavljena, a sastavljena istovremeno u dvije verzije: arapskoj i perzijskoj. Ovaj autor sa podjednakim poznavanjem govori o Boijim poslanicima, halifama, papama, vladarima Rima, Kine, Indije, Mongolije, itd. GEOGRAFIJA I TOPOGRAFIJA
194
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Praksa hodoaa Meke i potrebe trgovine utjecali su da se rano postavi problem komunikacije kroz prostrano muslimansko carstvo. Svaki put kad bi glasnik odlazio sa nekom porukom - od Turkestana do Egipta, to je bio svakodnevni doga aj - halifa Omer bi ga dao najaviti u prijestonici da bi svi koji ele uputiti pisma mogli da koriste slubenog glasnika. Upravitelji pota su pripremali program i marrutu, to je uvijek bilo popraeno manje ili vie detaljnim istorijsko-geografskim opisom svakog od mjesta, ija su imena bila napisana abecednim redom. Ti geografski opisi doveli su postepeno do naunih studija. Na arapski je prevedena Ptolomejeva geografija kao i mnoga indijska djela. Prie putnika su svakodnevno poveavale ve steeno znanje. Poznat je odgovor Ebu Hanife jednom mu'tezili kada ga je ovaj upitao gdje je centar zemlje: Upravo tamo gdje ti sjedi! Taj odgovor vai samo uz pretpostavku da je zemlja okrugla. Najstarije muslimanske karte predstavljale su zemlju u krunom obliku, kao na primjer ona od Ibn Havkala (oko 975.), ija je kategorija omoguavala lahko utvr ivanje svih mediteranskih zemalja kao i zemalja Bliskog Istoka. Karta Idrisija ra ena za Rodera od Sicilije iznena uje svojom velikom tanou (autor je poznavao izvore Nila). Podsjetimo da su arapskomuslimanske karte postavljale jug gore, a sjever dole. Prekomorska putovanja su iziskivala upotrebu tabela geografske duine i irine, kao i astrolabe i druge navigacione instrumente. Hiljade muslimanskih novanica na enih u iskopinama Skandinavije, Finske, Rusije, Kazana itd., jasno pokazuju komercijalnu aktivnost voda muslimanskih karavana u srednjem vijeku. Ibn Medid, koji je kormilario na brodu Vaska de Game do Indije, ve tada je spominjao kompas kao dobro poznatu stvar. Muslimanski mornari nas zau uju svojom spretnou, putujui jedrenjacima od Basre (u Iraku) do Kine. Rijei admiral, arsenal, kabl, muson, carina (douane), tarifa, koje su izvorno arapske, govore sasvun jasno o uticaju muslimana na modernu zapadnjaku civilizaciju. ASTRONOMIJA
195
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Astronomija ima veliki udio u nezaboravnom doprinosu muslimana. Ne samo to i danas mnoge zvijezde u evropskim jezicima imaju arapska imena, nego je i Ibn Rud (Averoes) otkrio postojanje pjega na sunevoj povrini. Reforma kalendara koju je izvrio Omer Hajjam prevazilazi po savrenstvu reformu gregorijanskog kalendara. Predislamski arapski beduini su imali razvijena astronomska znanja, ne samo za potrebe nonih putovanja kroz pustinju nego i za predvi anje vremena (kia i sl.). Desetine knjiga 'El-Enva koje sadre arapsko znanje na ovom polju, kazuju nam dovoljno o tome. Kasnije se prevode sanskritska djela, grka, itd. Upore ivanje suprotnih podataka iziskivalo je nove oglede i strpljiva istraivanja. Opservatorije su nicale svuda. Za vrijeme halife Memuna izmjeren je opseg zemlje sa stepenom tanosti koji iznena uje. Pisana su djela o plimi i oseki, o izlasku i zalasku sunca, o sutonu, o dugi, o sunevoj koroni, a naroito o Suncu i Mjesecu i njihovim kretanjima. PRIRODNE NAUKE Karakteristina crta ove vrste islamske nauke je u tome to je teite stavljeno na oglede i istraivanja, slobodne od predrasuda. Islamska metoda je bila zaista zaudujua. Naunici su poinjali svoja istraivanja pripremom rjenika tehnikih izraza, koje su nalazili u svom vlastitom jeziku. Sa izuzetnim strpljenjem oni su pretraivali sve knjige poezije i proze i iz njih preuzimali svaki tehniki termin koji je zatim bio klasificiran prema materiji: anatomija, zoologija, botanika, astronomija, minerologija, itd. Svaka nova generacija bi preispitivala radove svojih prethodnika da bi dodala neto novo. Ti jednostavni spiskovi rijei, sa knjievnim opaskama i anegdotama, predstavljali su neizmjernu vrijednost tek kada su poeli prevodilaki poslovi; bili su rijetki sluajevi da je upotrebljavana neka strana rije u arapskom jeziku. Botanika je u tom pogledu vrlo karakteristina. Izuzev imena nekih biljaka, koje nisu rasle u muslimanskom svijetu nije bilo ni jednog naziva stranog porijekla: uvijek je pronalaen u arapskom 196
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com jeziku. Botanika enciklopedija od Dinaverija (umro 899.) u est velikih tomova, sainjena je ak prije nego to je na arapski prevedeno prvo grko djelo o botanici. Silberg je rekao: Poslije hiljadu godina istraivanja, sva grka botanika se nalazi u djelima Dioskorida i Teofrasta; ali prvo muslimansko djelo (od Dinaverija) iz ove oblasti, prevazilazi ih po nivou i iscrpnosti.6 Dinaveri je opisivao ne samo izgled biljke nego i njene hranljive kvalitete, farmakoloke i druge osobine; on ih je klasificirao, govorio o njihovim postojbinama, itd. MEDICINSKA NAUKA Medicina je kod muslimana tako er uinila veliki napredak u anatomiji, farmaciji, organizaciji bolnica, obuavanju medicinskih kadrova (koji su prolazili razliite ispite prije nego to su poinjali praktini rad). Zahvaljujui mnogim graninim mjestima sa Vizantijom, Indijom, Kinom, itd., muslimanska medicina se formirala kao sinteza svjetskih nauka, postavljena na opitima i razvijena putem vlastitog doprinosa. Djela Er-Razija i Ibni Sinaa i drugih ostala su sve do najskorijeg vremena temelj itave medicine, ukljuujui i zapadnu. Danas se zna da je tada bila poznata cirkulacija krvi (zahvaljujui radovima Ibni Nefisa). OPTIKA Optika naroito duguje islamskoj nauci. Postoji Knjiga o zracima od Kindija, koja je ve uveliko bila ispred grke nauke o ogledima za stvaranje plamena. Zatim dolazi Ibn al-Hejsem (Alhazen
6
On doslovno kae: U svakom sluaju zau ujue je da nam itava botanika literatura antikog svijeta prua samo dva primjera slina naoj knjizi (od Dinaverija). Kako to da su muslimani mogli, u tako ranom periodu svoga literarnog ivota, dostii nivo takvih genija kao to su bili grki i ak ih nadmaiti u ovom poedu (Zeitschrift fuer Assyriologie, Strassburg. od 24,25,1910-1911, vidi vol. XXV, 44).
197
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com - 965. g.) koji je zaslueno ostao slavan. Kindi, Farabi, Ibni Sina, Biruni i drugi predstavnici islamske nauke ne zaostaju ni za jednom od velikih imena u istoriji nauke. MINERALOGIJA, MEHANIKA I SL. Mineralogija je privlaila panju naunika, koliko u medicinske svrhe, toliko i zbog poznavanja dragog kamenja koje je bilo vrlo traeno od vladara i bogataa. Djela Birunija i drugih jo su upotrebljiva na tom polju. Ibn Firnas je izumio spravu za letenje. Poginuo je nesretnim sluajem ne ostavljajui nasljednika koji bi nastavio i usavrio njegovo djelo. Drugi naunici su pronali sprave za izvlaenje nasukanih brodova i za upanje drvea velikih dimenzija. U oblasti istraivanja mora napisana su mnoga djela o ribama i o obradi bisera. ZOOLOGIJA Prouavanje ivota divljih ivotinja i ptica privlailo je oduvijek arapske beduine. Dahiz je napisao veliko djelo o ivotu ivotinja i ve tada on govori o razvoju vrsta, temi koju su kasnije razradili Miskavejh, Kazvini, Damiri i drugi. HEMIJA I FIZIKA Kur'an stalno ponavlja zahtjev muslimanima da razmiljaju o stvaranju svemira i da prouavaju kako su nebo i zemlja podre eni ovjeku. U islamu nikada nije bilo sukoba izme u vjerovanja i razuma. Stoga su jo vrlo rano muslimani preduzimali sve ozbiljnija i ozbiljnija prouavanja na podruju hemije i fizike, Takva djela se pripisuju ve Halidu ibn Jezidu (umro 704.) i Daferu es-Sadiku (umro 765.); a njihov uenik Dabir ibn Hajjan (oko 776.) ostao je 198
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com slavan stoljeima. Karakteristina crta njihovog rada bilo je objektivno eksperimentisanje. Svojim posmatranjima oni su sakupljali ogroman broj injenica. Pod njihovim utjecajem i stara alhemija se preobrazila u nauku iskljuivo zasnovanu na injenicama koje se mogu dokazati. Dabir je poznavao hemijske procese kalcinacije i redukcije. On je tako er razradio metode evaparacije, sublimacije, kristalizacije, itd. Razumije se da je na tom polju ljudskog znanja bilo potrebno prvo raditi sa strpljenjem kroz generacije, da bi se to kasnije moglo koristiti. Latinski prijevodi djela Dabira i drugih mogu da pokau koliko moderna nauka duguje muslimanskim naunicima i kako svoj razvoj moe da zahvali prvenstveno arapskoislamskoj metodi eksperimenta, daleko prije nego spekulativnoj metodi Grka. MATEMATIKA Matematike znanosti su sauvale neizbrisive tragove arapskog doprinosa. Rijei algebra, zero, cifra, ifra, itd., arapskog su porijekla. Imena El-Havarizmi, Omer Hajjam, Biruni i druga, ostae isto tako poznata kao to je ime Euklida ili ime indijskog autora Sidhante, itd. Grci nisu poznavali trigonometriju. Zasluga za njeno otkrie pripada muslimanskim matematiarira. Ukratko, muslimani su se bavili svojim poslovima, sve dok velike nesree nisu pogodile dva njihova glavna intelektualna centra: Bagdad na istoku i Kordovu-Granadu na zapadu. Ne samo da su ta dva grada bila, jedan za drugim, osvojeni od barbara, nego su i, na nesreu nauke, spaljene biblioteke sa stotinama hiljada rukopisa. Pokolji nisu potedili ni naunike. Ono to je stvarano stoljeima, uniteno je za nekoliko dana. Za vraanje izgubljenog trebala su nova stoljea rada i materijalni uslovi. Sem toga, veliki duhovi i plemeniti karakteri ne stvaraju se po narudbi: oni su dar i blagoslov Boiji; a ako su oni pri tome i zapostavljeni umjesto da vode rije u jednom drutvu, ako su dakle morali ustupiti mjesta loim i glupim ljudima, to je tragedija vie, koju naalost esto susreemo.
199
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com UMJETNOST Kao i u nauci Kur'an ja zasluan i za razvoj umjetnosti kod muslimana: recitovanje tekstova iz Kur'ana stvorilo je vjetinu melodike Kur'ana; ouvanje kur'anskog teksta iziskivalo je kaligrafiju; damije su zahtijevale arhitekturu i dekorativnu umjetnost. Kasnije su se tome pridruile svjetovne potrebe bogatih ljudi. U brizi za ouvanje ravnotee izme u tijela i duha, islam trai u svemu umjetnost, vodi prirodne talente pravim putem i pokuava kod ovjeka razviti jednu potpunu harmoniju. U Muslimovom Sahihu se moe proitati jedna interesantna izjava Boijeg Poslanika: Bog je lijep i voli ljepotu. I jo jedna: Ljepota u svemu! ak i ako morate ubiti, ubijte na lijep nain. Bog esto govori u Kur'anu: Svjetiljkama smo ukrasili nebo ... (67:5) ili: Da, mi smo uinili ono to je na zemlji nakitom njenim, da bi zatim vidjeli ko je me u njima najbolji na djelu. (18:7), itd. Kur'an propisuje: ... za vrijeme namaza lijepo se obucite ... (7:3) Poznat je ovaj doga aj iz ivota Boijeg Poslanika: Jednoga dana on je primijetio da povrina jednog groba nije bila dobro poravnana, pa je naredio da se to popravi, dodajui da to nee ni pomoi ni tetiti mrtvome, ali da e izgledati prijatnije - za ive. Smisao za lijepe umjetnosti uro en je kod ovjeka. Kao i za svaki drugi prirodni dar, islam i za umjetniki talenat trai razvoj, ali sa osjeajem mjere. Sjetimo se da je svako pretjerivanje, ak i u muenju vlastitog tijela kao i u duhovnim vjebama, u islamu zabranjeno. Prvi minber u damiji napravljen za vrijeme Boijeg Poslanika, imao je kao dekoraciju dvije kugle, sline jabukama, to je male unuke Boijeg Poslanika zabavljalo. To je bio poetak skulpture u drvetu kod muslimana. Kasnije primjerci Kur'ana su ukraavani ivim bojama i vo ena je velika briga oko njihovog poveza. Ukratko, islam ni u emu ne sputava umjetniki polet. Jedina prepreka koju islam postavlja je zabrana prikazivanja ivotinjske figure (ukljuujui i ljudski lik). Izgleda ipak da ta zabrana nije bila apsolutna, nego da je Boiji Poslanik samo htio da iz odre enih 200
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com metafizikih, psiholokih, sociolokih i biolokih razloga usmjeri matu umjetnika. ivotinjsko carstvo je najvii vidljivi izraz stvaranja, nakon ega dolaze redom biljno i rudno. Trebalo je ast stvaranja ostaviti Bogu a sa svoje strane zadovoljiti se drugim objektima. Takvo je objanjenje koje su dali izvjesni metafiziari. Jedan psiholog e misliti moda da, budui da prvo mjesto u stvaranju dri ivotinjsko carstvo (sposobnost kretanja, kod ovjeka sposobnost invencije), predstavljanje ivotinja za ovjeka predstavlja dvostruko iskuenje, kome se on ne opire mnogo: iskuenje da se smatra stvaraocem, dok je on samo proizvoda (npr. jedan grki vajar je bio zaljubljen u svoju skulpturu) i iskuenja da pokuava svom djelu dati duu i osobine kakvog boantva (istorija starog vijeka i moderno oduevljenje za heroje, ampione i zvijezde). to se tie biolokog gledita zna se da nekoritenje jednog talenta pojaava druge koji se koriste: tako npr. jedan slijepac obino posjeduje natprosjeno pamenje i osjeajnost. Kod uzdravanja od prikazivanja ivotinjske figure, u slikarstvu, reljefu, skulpturi, itd., dar umjetnika e se mnogo snanije manifestovati na drugim poljima umjetnosti. to se tie drutvenog aspekta tu nailazimo na strahovite primjere zloupotrebe i izopaenja u vidu idolatrije, to se moe smatrati pravim motivom zabrane. Me utim, ta zabrana ima i mnogo izuzetaka: djeije igrake, ukrasi na jastucima i ilimima, naune potrebe (anatomija, antropologija), potrebe sigurnosti i zatite (policija, identifikacija). Istorija pokazuje da ta zabrana u likovnoj umjetnosti kod muslimana nije ometala razvoj umjetnosti uope; naprotiv, ostale umjetnosti su doivjele izvanredan polet. I sam Kur'an je zahtijevao ljepotu i veliinu u gradnji damija. Damija Sulejmanija u Istanbulu, mauzolej Tad-Mahal u Agri (Indija), palata Alhambra u Granadi i druge gra evine ne zaostaju iza slinih spomenika drugih civilizacija, ni u arhitekturi ni u umjetnikoj obradi. Kaligrafija je kao umjetnost jedna specijalnost muslimana. Upotrebljava se u pisanju ili kao ornament na slikama ili muralima, na tapiserijama, itd. Snaga i ljepota spomenika ove umjetnosti mogu se samo vidjeti: nemogue ih je opisati. Jedna druga umjetnost specijalno muslimanska, je uenje 201
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com kur'anskih stihova. Bez pratnje muzikih instrumenata, bez pisanja u stihovima, Kur'anu je ipak posveivana velika panja u uenju jo od vremena Boijeg Poslanika. Arapski jezik daje svojoj prozi jednu melodinost koja nita ne zaostaje za rimovanim stihovima u ostalim jezicima. Oni koji su sluali prave majstore kako ue ili izgovaraju tekstove Kur'ana svaki dan po nekoliko puta prilikom namaza znaju da ovo specifino umijee muslimana ima ari koje pripadaju samo njemu. Pa i muzika i svjetovne pjesme su, pod pokroviteljstvom vladara i bogataa, zabiljeili svoj napredak kod muslimana. Teoretiari, kao Farabi, pisci knjige Resail: Ihvan es-Safa, Avicena i drugi nisu samo ostavili znaajna djela; oni su tako er doprinijeli znaajnoj dopuni dostignua grke i indijske muzike. Oni su upotrebljavali znakove za pisanje muzike, a u svojim djelima govore i o mnogim instrumentima. Izbor melodije, stihova i instrumenata prema potrebama i prilikama je bio stvar temeljnih prouavanja, u ovisnosti od toga da li se radilo o radosti, tuzi, bolesti, itd. Kad je rije o poeziji, evo jedne izjave Boijeg Poslanika: Postoje stihovi puni mudrosti i razgovori koji imaju uinak magije. Kur'an odbacuje nemoralnu poeziju. Muhamed a. s. se, slijedei ovaj stav, okruio najboljim pjesnicima ukazujui im koji put da slijede i kojih granica da se dre, razlikujui dobru i lou upotrebu tog prirodnog talenta. Djela muslimanske poezije se susreu u svim jezicima svih epoha; o njima nije ovdje mogue dati ni najsumarniji pregled. Arap je uvijek kod kue kada je u pitanju poezija, o emu svjedoe slijedei sinonimi: bejt istovremeno znai stih sa dva polustiha i ator; misra, jedno atorsko krilo i istovremeno polustih; sabab, atorski konopac i stopa (u stihu); vatad, atorski kolac i dio stope u stihu, itd. Ukratko, muslimani su dali na polju umjetnosti svoj doprinos, izbjegavajui ono to je tetno i razvijajui ono to je poeljno, nalazei u tome potpuno nove stvari. Njihov doprinos na ovom podruju ne moe se vie ignorisati. Usput moemo dati sljedee dvije primjedbe: 1) da muslimani nisu imali svoju vlastitu kulturu - sveobuhvatnu i islamsku kulturu koju im je tako intenzivno usadio Poslanik - njih bi bez sumnje 202
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com apsorbirale kulture onih koje su ovi muslimani tako lahko i tako brzo bili potinili. 2) me u podanicima vanredno prostrane Islamske drave bilo je naroda svih religija: krana, Jevreja, zaratustrovaca, Sabejaca, brahmana, budista i drugih, od kojih je svako imao svoju vlastitu kulturnu tradiciju. ak ako oni i nisu sara ivali me usobno, svi su sara ivali sa muslimanima, svojim politikim gospodarima i svaki je od njih izlagao svoje gledite muslimanima koji su tako bili obavezni ne da oponaaju bilo koga od njih - poto je bilo ak i kontradikcija u raznim znanstvenim pravcima - nego da ih sve podvrgnu ispitivanju i stvore neku vrstu sinteze, u korist znanosti i ovjeanstva.
203
Glava XIV OPTA ISTORIJA ISLAMA

Istorija islama ve etrnaest stoljea predstavlja dio istorije svijeta. Ovdje moemo oznaiti samo glavne linije te istorije i spomenuti samo najvanije doga aje. ORTODOKSNE HALIFE Godine 632. (11 po h.) Boiji Poslanik Muhamed a. s. je umro. U toku protekle 23 godine on je uspio da formulie jednu vjeru i izgradi sve dijelove jedne drave (koja je poela kao mala dravicagrad, da bi nakon deset godina ve obuhvatila itavo Arapsko poluostrvo i dijelove Palestine i Iraka). Sem toga, on je iza sebe ostavio jednu zajednicu od vie stotina hiljada ljudi, proetu njegovim uenjem i sposobnou da nastavi rad koji je on bio preduzeo. Svjetovni uspjeh Boijeg Poslanika naveo je, pri kraju njegovog ivota, neke pustolove da sebi pripisuju svojstvo Boijeg Poslanika. U toku vie mjeseci poslije Muhamedove a. s. smrti, glavni zadatak njegovog nasljednika Ebu-Bekra bio je da suzbije ove varalice, kojima su neki ljudi, uvi za Muhamedovu smrt, prilazili. U tom trenutku drava je ve bila u ratu sa Vizantijom, a skoro i sa Perzijom: jedan muslimanski izaslanik je ubijen na teritoriji Vizantije, i umjesto da izgladi ovaj incident, car je odbacio prijedlog Boijeg Poslanika, pa ak poduzeo i vojnu intervenciju da bi zatitio ubojice izaslanika od muslimanske kaznene ekspedicije. 204
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com to se tie Perzije, ve vie godina tu je bilo krvavih okraja izme u te zemlje i njenih arapskih protektorata. Izvjesna plemena, koja su ivjela u tim protektoratima bila su prihvatila islam. Akti nasilja od strane Perzijanaca nisu vie mogli proi a da ne stvore probleme me unarodnog znaaja. Podsjetimo usput da su Vizant i Perzija, u to doba predstavljali dvije vodee sile tadanjeg svijeta. to se tie Arapa, oni su u oima svih bili jedna aica nomada bez vojne organizacije i bez materijalnih sredstava. Sa smjelou koja zadivljuje Ebu Bekir je poduzeo istovremeno rat protiv dvije svjetske sile. U prvim borbama muslimani su zauzeli izvjesna granina podruja. Zatim je halifa poslao izaslanstvo u Carigrad da bi se nalo neko mirno rjeenje, ali bez uspjeha. Porazi komandanata Cezareje su uzbudili cara koji je poslao nove trupe. Ebu Bekir je naao za pogodno da neke dijelove muslimanske armije prebaci iz Iraka u Siriju. 634. godine je zabiljeena nova pobjeda kod Ajnadina, blizu Jerusalema, i uskoro druga kod Fila; tada je Palestina konano bila izgubljena za Vizantiju. Stari halifa Ebu Bekir je umro tih dana, ali je njegov nasljednik nastavio zadatak koji je naslijedio. Uskoro su Damask a zatim i Emes na sjeveru Sirije otvorili svoja vrata muslimanima. Neke injenice mogu pokazati zato su pokoreni primili muslimane ne kao osvajae i neprijatelje, ve kao oslobodioce. Poslije zauzimanja Emesa, posljednji Heraklijevi napori su prinudili muslimane da privremeno napuste grad i neke druge predjele da bi se pregrupisali. im je odluio o povlaenju, muslimanski komandant je naredio da se svi porezi pokupljeni od nemuslimanskog stanovnitva u cjelosti vrate narodu, jer, ako mu se vie ne moe osigurati zatita onda nema pravo na njegove poreze. Nemojmo se tada uditi to su pobije eni sa suzama primili vijest da su njihovi pobjednici prisiljeni da se povuku iza svojih granica. De Goeje nas uvjerava: Stanje duhova u Siriji je zaista bilo vrlo povoljno za Arape, to je bilo potpuno zaslueno, jer je blagost sa kojom su oni postupali sa pobije enima bila u otroj suprotnosti sa kukavikom tiranijom dotadanjih gospodara (Vizantinaca). Poslije taktikog povlaenja muslimani e se opet vratiti, jo jai a tako er i jo omiljeniji. 205
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Ni sudbina Perzije nije bila drugaija. Prvi napadi su imali za cilj osvajanje Hire (danas Kufa) i jo nekih utvr enih mjesta. Odlazak pojaanja za Siriju izazvao je u Iraku izvjesno zatije, ali nekoliko mjeseci kasnije okraji su se ponovili i glavni grad Medain (Ktesifon) bio je lahko osvojen. Car Jezderdid je pozvao u pomo kineskog cara, kralja Turkestana i druge vladare. Pomo koju je on primio nije mu pomogla ni u emu, a njegovi saveznici su pretrpili velike gubitke. U vrijeme vladavine Omera (634-644) muslimani su ve vladali podrujima od Tripolija (Libija) do Balkha (Afganistan), i od Armenije do Sinda i Gojrata (Indo-Pakistan), ukljuujui Siriju, Irak i Iran. U vrijeme njegovog nasljednika Osmana (644-656) bili su ve gospodari Nubije i sve do blizu Dongole. Muslimani su osvojili i jedan dio Andaluzije (panija), a na istoku su preli Oksus da bi zauzeli neke dijelove u Kini. Ostrva Kipar, Rodos i Kreta su u to vrijeme bila u islamskom posjedu, a Carigrad je doivio prvu arapsku opsadu. Jedva 15 godina poslije Muhamedove a. s. smrti, muslimani su se proirili od Atlantika do blizu Pacifika, na povrini velikoj kao Evropa. Ono to u ovom munjevitom osvajanju najvie iznena uje je injenica da pobije eni nisu bili nezadovoljni. To pokazuje fakat da 656. godina, kada su se pojavili. prvi gra anski ratovi me u muslimanima, nije bilo nikakvih unutranjih pobuna. Vizantijski car vie nije mogao ni u emu da rauna na svoje ranije podanike i on se zadovoljio novanom odtetom muslimanskog guvernera u Siriji, u zamjenu za carevu neutralnost. Bilo bi pogreno brzinu ovog osvajanja objanjavati samo slabou vizantijskog i sasandiskog carstva, izmorenih u me usobnim ratovima. U kakvom je omjeru ta slabost u odnosu na snagu pobjednika Arapa koji nisu imali ni brojnost, ni opremljenost, ni organizaciju, a ni druge materijalne uslove? Objanjenje se ne moe nai ni u masovnim emigracijama, ni u nasilnom osvajanju, ako se ima u vidu ogromna teritorija od Kine do panije, na kojoj se nalazio rasut mali broj Arapa. Vidjeli smo da su uzroci ovih ratova bili u stvari politiki: nije uope bila namjera da se vjera namee na silu, budui da i sam islam to izriito zabranjuje. Istorija tako er pokazuje da se u to vrijeme nasilje nije koristilo za preobraenje 206
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com pokorenih naroda. Motivi kao to je pljaka i ekonomski interesi jo manje objanjavaju brzinu osvajanja. Ni promjena gospodara posmatrana sa strane pobije enih kao poboljanje, ne daje objanjenja. Dokumenti iz onog vremena, prona eni na papirusu u Egiptu u posljednje vrijeme, pokazuju da su Arapi poreski teret u Egiptu u mnogome olakali, to je sluaj i u drugim osvojenim zemljama. Trokovi uprave tako er su bili smanjeni, zahvaljujui ne samo skromnosti i jednostavnom ivotu Arapa, nego i potenju muslimanskih funkcionera. Ratni plijen po islamu ne pripada vojnicima, nego vladi koja ga dalje dijeli uesnicima ratnog pohoda na nain propisan zakonom. Halifa Omer se esto divio potenju vojnika i oficira, koji su predavali drago kamenje i druge stvari od velike vrijednosti, koje bi se vrlo lahko mogle sakriti. Zavrimo jednim hrianskim dokumentom iz tog vremena. On sadri pismo nekog nestorijanskog biskupa jednom od svojih prijatelja (Assemani, Bibl. Orient., III, 2, str. XCVI): Ovi Taiti (Arapi) kojima je Bog u nae vrijeme dodijelio dominaciju, postali su nai gospodari; ali oni ne suzbijaju hriansku vjeru; oni tite nau vjeru, potuju nae sveenike i svete ljude i daruju nae crkve i manastire. EMEVIJE Poslije smrti treeg halife islamski svijet je uao u period unutarnjih borbi za vlast, koje su trajale skoro dvadeset godina. Pola tuceta vladara izmijenili su se za to vrijeme na elu drave. Dolaskom Abdulmelika (685-705) vlada se uvrstila i novi talas osvajanja je poeo. Maroko i panija, na jednoj strani, a sjeverna Indija i Transoksijana na drugoj strani, pripojeni su muslimanskim podrujima. Bordo, Narbon i Tuluz (u Francuskoj) pali su tako er u muslimanske ruke. Prijestonica drave premjetena je iz Medine u Damask. Ali kada je grad Boijeg Poslanika ustupio svoje mjesto jednom, do nedavno vizantijskom gradu, i vjerski ar je ustupio mjesto profanim tenjama. Nije nedostajalo ni luksuza i rasipnitva, ni nepravde sa pobunama koje su bile njihov rezultat; ali nije 207
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com nedostajalo ni novih intelektualnih i drutvenih podviga. Privreda je uzela veliki zamah; medicina je posebno bila predmet staranja vlade koja je preduzela prevo enje na arapski jezik mnogih stranih djela, grkih i drugih. Kratka vladavina Omer ibni Abdulaziza (817-820) bila je posebno briljantna: monogamista, taj halifa je svojom pobonou obnovio vrijeme Ebu Bekira i Omera. On je dao revidirati sve ranije popise konfiskacija, da bi zatim dobra vratio njihovim stvarnim vlasnicima ili zakonitim nasljednicima. Ukinuo je neopravdano uvedne poreze. Iao je ak dotle da je naredio da se napuste neki gradovi koje su muslimanski vojnici nasilno zauzeli. Rezultat je bio zau ujui: u poetku ove dinastije prihodi Iraka, na primjer, iznosili su 100 miliona dirhema, da bi pali na svega 18 miliona za vrijeme sljedeeg vladara Omera II, a ve pod narednim oni su se popeli na 120 miliona. Vjerska gorljivost Omera II tako je oduevila kraljeve Sinda da su i oni prihvatili islam. Interesovanje za prouavanje vjere ponovo je dobilo polet a pojavila se i itava plejada uenjaka koji su u krilu muslimanske zajednice stvorili smisao za nauku. Eliminisanje korupcije mnogo je uticalo na poboljanje dravne uprave. Me u arhitektonskim spomenicima iz tog vremena treba spomenuti kupolu sagra enu 691. godine na stijenama Jerusalema. Ruevine i ostaci drugih spomenika u Damasku i drugdje pokazuju zamah ranog doba kod muslimana na tom polju. Postoje dokazi i o nagom razvoju muzike u to doba; ali poto notni znaci u to vrijeme jo nisu bili utvr eni, teko je danas dati blie informacije o ovoj temi. Dvije velike sekte unutar muslimana, sunije i iije, potiu tako er iz tog doba. One su nastale iz jednog politikog pitanja: da li se nasljednici Boijeg Poslanika trebaju postavljati putem izbora ili se oni moraju, po nasljednom pravu, birati me u njegovim najbliim ro cima? Poto je za sunije ovo predstavljalo vjersko pitanje dolo je do rascjepa koji je prouzrokovao gra anske ratove. Jedna od tih pobuna je dokrajila dinastiju Emevija, koja je poev od 750. godine svoje mjesto ustupila dinastiji Abasija. Danas me u muslimanima ima oko 10% ija, sav ostatak sainjavaju sunije ako ne raunamo jednu sasvim malobrojnu sektu, haridije, koja je nastala u isto vrijeme. 208
ABASIJE Dolazak na vlast dinastije Abasija se podudara sa prvim politikim rascjepom unutar dotle jedinstvenog svijeta muslimanskih zemalja. Carstvo se najprije prepolovilo, a zatim se podijelilo na bezbroj samostalnih drava. Kordova (panija) je prerasla u poseban rivalski hilafet, koji je sve do svog pada 1492. godine ostao odvojen od istonog hilafeta, gdje je Bagdad zamijenio Damask, kao nova prijestonica. Istorija Abasija nije poznata po velikim osvajanjima, ako se izuzmu neki poduhvati regionainih kneeva koji su bagdadskog halifu priznavali svojim suverenom, ali ipak nisu ni u emu ovisili o njemu, kako u vanjskoj politici, tako ni u unutranjoj upravi. Ovdje se neemo baviti istorijom indijskog kontinenta o kojem emo govoriti u jednom odvojenom poglavlju. Odnosi sa Vizantijom bili su sve krvaviji i grko carstvo je moralo konano napustiti Malu Aziju i zadovoljiti se za jo neko vrijeme svojim posjedima u Evropi. Abasije su poeli sa praksom unajmljivanja plaenika, porijeklom Turaka, koji su sa sobom donijeli poetke feudalizma i daljnje osamostaljenje provincija: tu nailazimo na dinastije guvernera. Po prilici jedan vijek po dolasku na vlast abasidske halife prenesoe postepeno svoje prerogative na te centrifugalne guvernere. Malo po malo njihov stvarni suverenitet se svede na unutranjost njihovih palata, dok je sve ostalo dolo pod nadzor emira, od kojih je najmoniji konano zauzeo prijestonicu. U tom razvoju halifske vlasti nailazimo na interesantne razlike u odnosu na razvoj papske moi. Papa je u poetku bio bez ikakve politike vlasti, zatim je postepeno ta vlast rasla, sve do stvaranja Svetog Rimskog Carstva kada je papa postao moniji od cara, da bi je isto tako postepeno ponovo izgubio. Halife su poeli kao moni vladari, kasnije su dijelili vlast sa sultanima, a konano su postali reprezentativne figure i nominalni suvereni bez ikakvog utjecaja. Za vrijeme Abasija i guverner Tunisa je bio pozvan da intervenie u gra anskim ratovima na Siciliji. On je zauzeo ne samo 209
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com taj otok nego i veliki dio Italije, stigavi do zidina Rima, uvrstio se na jugu Francuske i u jednom vanom podruju vajcarske. On je pripadao dinastiji Aglebija koje su, oito nasilno, zamijenili Fatimije. Ovi, pripadnici sekte iija, su zatim preli u Kairo gdje su osnovali jedan rivalski hilafet. Iako su to, uzeto u cjelini, bili prosvjeeni vladari, jedan od Fatimija je u momentu ludosti oskrnavio sveta hrianska mjesta u Jerusalimu. Taj postupak je proizveo snanu reakciju u Evropi, pa su pape poeli propovijedati sveti rat protiv islama. Slijedila je serija krstakih ratova koji su okrvavili Istok i Zapad u toku dva vijeka. U vrijeme prvog krstakog rata Fatimije su napustili Palestinu, a nevini su postali rtve fanatizma osvajaa. ta vie, Fatimije sklopie savez sa krstaima protiv zemalja Levanta. Kurdi i Turci su sve vie zamjenjivali Arape u borbama protiv Zapada. Salahudin (Saladin), muslimanski heroj u vrijeme drugog krstakog rata, nije samo protjerao Evropljane iz Sirije i Palestine, nego je zbrisao i Fatimije u Egiptu. Salahudin i njegovi nasljednici u Egiptu su priznavali hilafet u Bagdadu, ali ovaj nikada nije uspio da povrati svoju politiku mo, koja je bila podijeljena na mnotvo malih dravica. Neke od njih uspjele su da proire granice islamske drave. 921. godine kralj Bulgara (predio oko Kazana na rijeci Volgi u Rusiji) je zatraio od Bagdada da mu se poalje jedan muslimanski misionar. Tamo bi upuen Ibn Fadlan. Po prii, zaista zanimljivoj, koju imamo o njegovom putovanju, izgleda da je kralj prihvatio islam i da je stvorio jedno islamsko ostrvce na ovom neislamskom podruju. Islamizacija Kavkaza i susjednih oblasti nastavila je da se odvija polahko. INDIJA Osvajanjem Indije je poela dinastija Gaznavija iz Afganistana. Poslije nekoliko dinastija, koje su se zadovoljile sjeverom zemlje, Kiljiti su se uputili na jug. Jedan crni komandant, Malik Kafur, dospio je u jednom briljantnom pohodu do rta Komorina; ali, tek kasnije e juna Indija doekati stvaranje islamske drave na tom 210
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com podruju. Ipak, najslavniji vladari u Indiji su bili Veliki Moguli (1526-1858). U toku dugog vremena oni su vladali skoro cijelim podrujem ove prostrane zemlje i ubrajani su u velike u svijetu. Njihova centralna vlast poela je u XVIII vijeku da slabi u korist guvernera provincije, ali tek 1858. su ih Britanci konano istisnuli, da bi pripojili tri petine zemlje britanskoj kruni. Ostalo su me u sobom podijelile domorodake drave, od kojih su neke bile muslimanske. Te samostalne dravice su sauvale indo-muslimansku kulturu sve do dananjih dana. Jedna od njih, Hajderabad, u centru Indije, velika kao Italija i sa vie od 20 miliona stanovnika, naroito privlai nau panju svojom reformom islamske nastave: njegov univerzitet zapadnjakog tipa sastoji se od deset fakulteta me u kojima je i fakultet islamskih nauka. Na svim stupnjevima i na svim fakultetima uilo se na domaem, urdu jeziku i pisalo arapskim slovima. Arapski jezik, fikh (islamsko pravo) i hadis (podaci o ivotu i rijeima Boijeg Poslanika) bili su obavezni predmeti, uz engelski, matematiku i druge predmete moderne nastave. Na univerzitetu, studenti islamskog fakulteta su izuavali ne samo engleski jezik na visokom strunom nivou, nego i arapski kao i druge isto islamske predmete. Sem toga postojale su i uporedne studije: sa fikhom se uporedo prouavala moderna pravna nauka, sa kelamom istorija zapadne filozofije, sa arapskim jezikom hebrejski ili jedan od evropskih jezika, posebno francuski ili njemaki. Dok su uenici spremali svoje radove, dobivali su dvojicu mentora: profesora sa fakulteta za teologiju i jo jednog prema prirodi zadatka, sa fakulteta knjievnosti ili prava. Ovo je prualo mogunost da se paralelno, na istom predmetu, prouavaju injenice o islamu i zapadna moderna shvatanja. Nakon trideset godina rada i izvanrednih rezultata, od tih kulturnih napora ostale su samo uspomene. Jer, kada su Britanci zauvijek napustili zemlju 1947. godine, dijelei je na muslimanski Pakistan i nemuslimanski Barat, ovaj posljednji je ukljuivao ne samo svoje susjedne domorodake drave, nego ih je ak dezintegrirao i ukljuivao u druge administrativne kombinacije, stvarajui jezike narodnosti. Vratimo se na nau glavnu temu. Pasivan posmatra, bagdadski halifa, asistirao je estim pobunama provincija: dravni 211
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com udari su ih dijelili na dva ili vie dijelova ili, naprotiv, ujedinjavali ih pod jednom rukom, mijenjajui guvernere. Ipak, rijetko se deavalo da su nemuslimani zauzimali muslimansku zemlju. Istai emo samo sluaj Selduka. Kada su se pojavili u XI vijeku, oni su brzo pokorili ne samo centralnu Aziju, nego su doli i do granica Male Azije. Poslije nekoliko generacija sjajne vladavine, oni su ustupili velikim dijelom svoje mjesto onima koje mi nazivamo otomanski Turci. Ovi posljednji su preli Bosfor da bi zatim proirili svoju oblast sve do zidina Bea. Njihov glavni grad je najprije bio Konja, zatim Carigrad (Istanbul) i sada, Ankara. Njihovo povlaenje, poeto u XVIII stoljeu naputanjem Evrope, zavreno je 1919. godine kada su izgubili sve posjede u prvom svjetskom ratu. Povoljni me unarodni doga aji omoguili su ipak Turskoj da se razvije u republiku, isprva krajnje nacionalistiku i laiku, ali koja se, budui demokratska, sve vie prilago ava vjerskim osjeanjima naroda, koji je duboko islamski. U esnaestom stoljeu Otomansko Carstvo se u Evropi prostiralo do Austrije, u Africi do Alira, a u Aziji od Georgija pa do Jemena, prolazei kroz malu Aziju i Mezopotamiju. Neki od njihovih starih islamiziranih posjeda su danas nezavisne drave; neke su pale pod sovjetsku vlast, dok su se one sa nemuslimanskom veinom potpuno odvojile od Turske. U XIII vijeku jedan dio Tatara jo nije bio prihvatio islam. Hulagu, koji ih je predvodio, ne samo to je usput pobio stotine hiljada muslimana, nego je 1258. godine razorio prijestonicu Bagdad. Ipak, njegova vojska je potuena u Palestini od Bajbera, muslimanskog kralja Egipta. Hulagu je poduzeo jo jednu ofanzivu, sklopivi savez sa krstaima, ali bez uspjeha. Ovaj doga aj oznaava poetak opadanja muslimanske civilizacije i poetak razvoja zapadnjake. Jo i u naem, XX vijeku, muslimani su u zaostajanju na ovom polju u pore enju sa Amerikancima i Evropljanima. Treba naglasiti da je napor muslimanskih mistika da pridobiju varvarske Tatare uskoro uspio. Kada su islamizirani, oni se nisu samo borili za islam, nego su i kolonizirali mnoge zemlje istone Evrope. Jo i danas ima njihovih tragova u vidu islamskih zajednica Finske, Litvanije, Poljske, SSSR-a, itd.
212
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com ANDALUZIJSKI HILAFET Kako smo naveli ranije, u vrijeme dolaska dinastije Abasija na vlast, panija se odvojila od muslimanskog Istoka. Tek poslije gotovo 1000 godina, 1492. godine, poljednje tragove muslimanskog carstva unitie ovdje hriani Kastiljanci. Ova duga vladavina bila je za paniju ne samo period velikog napretka, nego posebno izvor ugleda: muslimanski fakulteti panije nisu prestali da privlae studente sa sve etiri strane Evrope. Ostaci muslimanske arhitekture, jo uvijek vidljivi na Pirinejskom poluostrvu, pokazuju zadivljujui napredak uinjen na ovom polju. Poslije vojnog poraza muslimani su doivjeli krvava progonstva od hrianskih misionara. Pored toga, oni su morali gledati i masovna unitavanja biblioteka, kada su spaljene stotine hiljada rukopisa. To je bilo prije pronalaska tamparije. teta je bila nenadoknadiva. ISTOK I JUGOISTOK AZIJE Kina nije nikada doivjela muslimansku politiku vlast. Doavi u sjevernu Aziju, muslimani su islamizirali provinciju SinKjang i vjerojatno preko mora, stigli do provincije Jun-Nan. Oni su tu imali privremene kneevine, ali zahvaljujui naroito miroljubivom djelovanju muslimanskih misionara, mnogi milioni Kineza i Tibetanaca primili su islam. Me utim, velika veina Kineza je ostala jo uvijek van monoteistike vjere islama. Sasvim drugaija je istorija jugoistone Azije. U ovim posljednjim stoljeima ovdje su svraali muslimanski trgovci sa juga Arabije i sa juga Indije. Zahvaljujui njihovim nastojanjima, islamizirano je ne samo Malezijsko poluostrvo, nego i hiljade drugih ostrva u novom regionu. Islam je preovladao ne samo u Indoneziji nego tako er i na junim ostrvima Filipina. Podijeljeno na veliki broj dravica, ovo podruje su malo po malo podjarmili Evropljani, uglavnom Englezi i Holan ani. Poslije vie vijekova strane vladavine, Indonezija (sa 70 miliona muslimana) je dobila svoju 213
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com nezavisnost. Malezijsko poluostryo je povratilo svoj suverenitet u okviru Britanskog Komonvelta. AFRIKA Sjeverna Afrika od Egipta do Maroka pripojila se islamskoj teritoriji vrlo rano. Za ostatak ovog kontinenta istorije su razliite i variraju od podruja do podruja. Istona Afrika je, naravno, bila prva koja je, zbog blizine Arabije, primila islamski uticaj. Ovdje nisu samo velika podruja prila islamu, nego su tu postojale i znaajne muslimanske drave. Zapadna Afrika je upoznala islam mnogo kasnije, ali su energini napori nekih vladara, svakako u skladu sa domaom kulturom toga vremena, pridobili vjeri velike dijelove ovoga podruja. Ovdje tokom vijekova nalazimo prava muslimanska carstva. Po rijeima arapskih hroniara odavde potiu moreplovci koji su prvi otkrili put za Ameriku, a posebno i put za Brazil. Prvi Evropljani pod Kristoferom Kolumbom i njegovim nasljednicima nali su tamo crne stanovnike. Uprkos unitenju istorijskih dokumenata, ima osnova vjerovanju da su ne samo muslimani crne Afrike, nego i Berberi uestvovali u kolonizaciji Amerike. Na ovo ukazuje i naziv Brazil, s obzirom na to da je Birzalah ime jednog velikog dobro poznatog berberskog plemena i da se lanovi toga plemena zovu zajednikim imenom Brazil. Ta rije, me utim nije ni brazilijanska ni evropska. Poznat je slian sluaj sa otokom Palma me u Otocima sree (Kanarsko otoje u Atlanskom okeanu) koja se nekada zvala Bene Hoare, po imenu jednog drugog berberskog plemena Beni Huara, to potkrepljuje pretpostavku o Brazilu. Ovi afriko-ameriki odnosi pod muslimanima nastavljali su se sve do pada muslimanske panije i poetka evropske kolonizacije Amerike o emu govore mnoge istorijske injenice. Sama Afrika je pala pod dominaciju evropskih sila: Francuske, Njemake, Portugalije, Belgije i dr. Mnogi predjeli nisu nikada upoznali muslimansku vladavinu, ali se islam ovdje neprekidno irio sve do dana dananjeg, uprkos snanom protivljenju zapadnih vlada, i njihovih marioneta. 214
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Sa nedavnom dekolonizacijom veina zemalja sa islamskom veinom su postale nezavisne, iako su neke od njih podvrgnute tiraniji nemuslimanskih diktatura i progona. Druga podruja se kreu prema sve veoj autonomiji. DANANJI SVIJET Od Indonezije pa do Maroka ima vie od trideset muslimanskih drava koje su lanice OUN. U Evropi imamo Tursku i Albaniju a u SSSR-u postoji niz muslimanskih republika, ija autonomija - ini se - postepeno raste, ak i u pogledu muslimanske vjere. Britanski Komonvelt pokazuje da ni povezivanje u grupu nemuslimanskih drava ne ometa stvarnu samostalnost muslimanskih lanica, uz uvjet da oni na kormilu imaju dovoljno inteligencije i nesebinosti, da vie vole nacionalni interes od svoga vlastitog. Ako bi panija, Francuska, SSSR, Indija, Kina omoguile svojim islamskim zajednicama da se samostalno razvijaju, borba ne bi bila neophodna, i svi bi mogli da ive u slozi i saradnji za dobrobit sviju. Islam se danas uvrstio unutar svih glavnih rasa (izuzetak predstavljaju ameriki crvenokoci). Muslimani koji govore arapski jezik vani su naroito zbog toga to je njihov jezik rizniar izvorne islamske nauke, prije svega Kur'ana i Hadisa. Indo-Pakistanci i Malajo-Indoneani predstavljaju dvije najbrojnije etnike grupe. Crna rasa ima taj znaaj to je sauvala svoju izvornu snagu. Naunici kao profesor Tajnbi, odluno tvrde da vodstvo budue ljudske civilizacije pripada crnim narodima. U toj rasi islam je stekao mnoge pristalice, a poznata je gorljivost novih obraenika. Broj muslimana u svijetu ne moe se nikada precizno utvrditi. Ali, sasvim je oito da se etvrtina iii petina potomaka Adema i Have okree prema Kabi (u Meki) da bi izgovorili: Allahur ekber.
215
Glava XV SVAKODNEVNI IVOT MUSLIMANA

RO ENJE U vjeri koja nije rezervisana za jednu rasu ili jednu zemlju, nego je upuena itavom ovjeanstvu, postoje dva naina da se postane lan zajednice: dobrovoljni pristup i pristup bez svoje volje. Dobrovoljni pristup zrelog ovjeka potpuno svjesnog svojih postupaka i slobodnog u svom izboru zasniva se na onoj izjavi jezika i potvrdi srca o kojoj je govorio Boiji Poslanik. Poslije kupanja ili bolje tuiranja, s ciljem da se tijelo simbolino opere od ljage neznanja, novi obraenik izgovara obino u prisustvu dva svjedoka, sljedeu izjavu: Vjerujem da nema boga osim Allaha i vjerujem da je Muhamed a. s. Boiji Poslanik (Ehedu en la ilahe illellah ve ehedu enne Muhemmeder-resulullah). Poslanik je imao obiaj da nove obraenike pita kako se zovu; ako im je ime bilo iz nekog razloga nespojivo sa islamom, on ga je mijenjao i dotinoj osobi davao novo prikladnije ime. Na primjer, ako se neko zvao oboavatelj Kabe ili oboavatelj Sunca, ili neuredna ili izgubljen, Poslanik nije doputao neko takvo ime. U nae vrijeme novi obraenici obino uzimaju neko arapsko ime jer arapski, maternji jezik Poslanika i Poslanikovih ena - koje su i same nazivane majke vjernika - zasluuje da bude smatran maternjim jezikom svakog muslimana. Svaki musliman treba, bar kao drutvenu dunost, da zna toliko arapskog jezika (najmanje alfabet) koliko je neophodno da moe da ita kur'anske tekstove. Muslimanski obraenici su uvijek 216
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com pridavali vanost toj dunosti, pa su prilago avali arapsko pismo svojim nacionalnim jezicima: persijski, turski, maleanski, patu, urdu i dr. Preporuljivo je, dakle, da novi obraenici i ovladaju arapskim pismom da bi ga upotrijebili u svom sopstvenom nacionalnom jeziku, bar za saobraaj me u muslimanima. Ovaj savjet ima i praktini znaaj, jer arapsko pismo, budui snabdjeveno svim znakovima za vokalizaciju, predstavlja najpreciznije pismo na svijetu, daleko najsigurnije od svake neodre enosti; a da ne govorimo o njegovoj istinskoj dekorativnoj ljepoti. Dodajmo usput i to da se znakovi za vokalizaciju upotrebljavaju samo kod moguih dvosmislenosti, ali ovdje navika mnogo pomae. to se tie pristupa bez sopstvene volje (ro enjem), on tako er ima svoju formu. Ako je dijete ro eno u muslimanskoj porodici, im je babica zavrila svoj posao, izgovara se ezan u desno uho djeteta, a ikamet u lijevo uho. Tako je prvo to dijete uje i to je njemu upueno potvrda vjere, poziv da oboava svog Stvaratelja koji je i poziv na njegovu sopstvenu dobrobit, ukratko, podsjeanje na pogodbu sklopljenu nekada izme u njega i njegovog Stvaraoca, to je spominje Kur'an (7:172): I kad je izveo tvoj Gospodar iz le a Ademovih sinova njihovo potomstvo i uinio ih svjedocima protiv samih sebe. Zar ja nisam va Gospodar? Rekoe: Da, mi svjedoimo! - da ne biste rekli na Sudnjemu danu: Mi o ovome nismo nita znali. Ezan ili poziv na salat glasi u prijevodu ovako: Bog je najvei (ponoviti 4 puta), Ja vjerujem da je Muhamed a. s. Boiji poslanik (2 puta), Nema boanstva osim Boga (jedanput). Ikamet ili objava da je vrenje salata spremno za poetak glasi ovako: Bog je najvei; ja vjerujem da nema boanstva osim Boga, ja tvrdim da je Muhamed a. s. Boiji poslanik; ustani na salat, ustani na spas; namaz poinje (dva puta); Bog je najvei, Bog je najvei, nema boanstva osim Boga. POETAK IVOTA Kada se djetetu prvi put podree kosa, udjeljuje se siro217
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com masima srebro teine kose bilo u srebru ili u novcu iste vrijednosti. Ako se moe rtvuje se i jedna ovca (kurban) za gozbu siromasima i prijateljima. Dob u kojoj se vri obrezivanje mukog djeteta nije ograniena ali se to obino praktikuje u ranijim godinama. Za odrasle obraenike, obrezivanje se ne smatra obaveznim. Kad dijete odraste za poetak kolovanja, obino poslije navretka etvrte godine, organizuje se jedno porodino slavlje na kome dijete prima svoju prvu lekciju. Pred djetetom se tada proui prvih pet stihova 96-og poglavlja Kur'ana, koji su ujedno prvi ajeti objavljeni nepismenom Poslaniku, a koji mu govore da ita i pie. Trai se od djeteta da ih ponovi rije po rije. Evo tog teksta u prijevodu: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! itaj u ime tvog Gospodara koji je stvorio, koji je stvorio ovjeka od jedne kaplje krvi. itaj, jer tvoj Gospodar vrlo plemenit, je Onaj koji je nauio ovjeka da se slui perom: On je nauio ovjeka onome to on nije znao. Kasnije, kada dijete bude za to sposobno, pokazuje mu se kako se obavlja namaz, uei ga postepeno da napamet recituje tekstove; o tome emo govoriti kasnije. Kad ono napuni sedam godina roditelji trebaju primijeniti i kazne da se ono privikne na namaz. Post postaje obavezan, isto kao namaz, im dijete do e u doba puberteta. U muslimanskim porodicama dijete se na to privikava mnogo prije tog doba. Naime, to je velika radost i slavlje kada djeak ili djevojica posti svoj prvi dan u mjesecu ramazanu. Obino dijete poinje da posti u dvanaestoj, a zatim sve vie i vie tokom sljedeih godina, kako bi bilo sposobno da u pubertetu posti itav mjesec. Had (hodoae u Meku) je obavezan jednom u toku ivota. U toku druge sedmice dvanaestog lunarnog mjeseca zul-hiddeta sastaje se skup u Meki a zatim se oko sedmicu dana obilaze razna mjesta u blizini Meke (Arefat, Muzedelifa i Mina). Arapska vlada osigurava sposobne vodie, koji lino upoznaju svakog hodoasnika o onome to treba initi da bi izvrio propisane obrede. 218
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com U toku hada mukarci odbacuju svoju uobiajenu odjeu i oblae ritualni ihram, koji se sastoji od neivenog komada tkanine oko bokova i drugog komada platna koji pokriva le a a glava ostaje gola (ene zadravaju svoju uobiajednu odjeu koja treba da bude pristojna; pokriva njihove ruke i noge do zglobova). Stranci treba da obuku ihram van harema ili granica grada Meke, prije ulaska u grad a Mekelije to treba da urade u samom gradu. Zatim se ide na Arefat gdje se provede itav dan 9. zulhiddeta u molitvi i razmiljanju; no se provodi na Muzdelifi; 10, 11, 12 dan toga mjeseca se provode na Mini i u tome periodu se simbolino svaki dan kamenuje ejtan (satana), ine se kratke posjete Meki da bi se obilazilo oko Ka'be i 7 puta prelazila razdaljina izme u Safe i Merve (sa'aj). Posjete posebne molitve koje se izgovaraju za vrijeme tavafa (obilaska oko Ka'be) a druge za vrijeme sa'ja, bilo da se ide od Safe prema Mervi ili od Merve prema Safi. Od trenutka oblaenja ihrama pa do njegovog skidanja, treba stalno odgovarati na Boiji poziv, izgovaranjem talbije, naroito nakon svakog namaza. Kod umre se ne provodi vrijeme na Arefatu, Muzdelifi i Mini nego se samo obavlja tavaf i sa'j. Za ovaj ritual, kada se oblai ihram, ak i stanovnici Meke moraju izii iz grada i obaviti tavaf i sa'aj, nakon ega slijedi brijanje glave i povratak u normalan ivot. ZEKAT Zekat je porez na ostvareni porast raznih vrsta dobara: u zemljoradnji, trgovini, eksploataciji ruda, stadu ovaca, goveda ili kamila koja pasu na javnim panjacima. Ovaj porez se primjenjuje i na ute evinu. Ova posljednja kategorija (porez na ute evinu) je preputena savjesti pojedinaca, dok oporezivanje po ostalim osnovama sprovodi mjesna vlast. Tako, ako neko utedi izvjesnu sumu (u vrijeme Poslanika minimum je bio 200 dirhema ili srebrnine u toj vrijednosti, emu odgovara priblino 68 N. F. ili 5 funti ili 14 dolara7 i ako ta suma ostane u kasi tokom itave godine, on je duan
7
U nae doba stalne inflacije i devalvacije i ovi ekvivalenti se moraju esto mijenjati (odnos 1:10 ime u zlata i srebra je isto tako sada poremeen). Za
219
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com platiti 2,5% na ime zekata. Ako neko ima dugova, oni se odbijaju od njegove ute evine kod prorauna poreza. Zekat se daje direktno ili posredstvom ustanova ako ne postoje u zemlji. Po Kur'anu (9:60) korisnici tog poreza su siromasi, oni koji nemaju dovoljno, sakupljai (zekata), oni ija srca treba privui (islamu), robovi (da se otkupe), dunici (da se odue), borci na Boijem putu i putnici. Ukupna godinja obaveza zekata moe se izvriti davanjem za samo jednu kategoriju korisnika ili za vie njih. Jedan drugi porez je u vezi sa dva vjerska slavlja. Negdje na kraju mjeseca posta, jedan iznos koji je dovoljan za ishranu odraslog ovjeka u toku jednog dana, daje se nekom siromahu. U drugom slavlju, koje se odrava kada se slavi hodoae u Meki, imuni ljudi trebaju rtvovati jednu ovcu, iji se jedan dio da siromasima a drugi dio pojede porodica i njen gosti. to se tie novanih pitanja, treba naglasiti da muslimanu nije dozvoljeno da uestvuje u poslovima na bazi kamate na zajam, u hazardnim igrama, u lutrijama i slinim stvarima. Niko rado ne plaa kamatu! Treba dakle izbjegavati traenje, kamate na dati zajam. Kamata koju banka, daje na uloge je ve sloenije pitanje i zavisi od mehanizma upravljanja bankom. Ako je banka lihvarska, prihodi izvueni iz njenih dobitaka su zabranjeni; ali u nekim zemljama i nema druge vrste banke pa odbijanje da se prime kamate moe imati posljedice tetne za islamsku stvar: banka moe, na primjer, sume nepodignutih kamata uloiti u poslove koji su bezboni ili upereni protiv islama.. U takvim sluajevima treba primiti kamate na ulog, ali ih ne troiti za sebe nego ih dati u dobrotvorne svrhe. Dozvoljena su ugovorna osiguranja dravnog i nacionalizovanog tipa, kao i osiguravajua drutva na principu uzajamnosti; osiguravajua drutva i sline ustanove na kapitalistikoj osnovi, nisu dozvoljena. BRAK
odre ivanje minimuma koji podlijee zekatu vjernik treba da se obrati za savjet pravniku kad kog je to potrebno.
220
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Musliman ima pravo da oeni ne samo muslimanku, nego tako er i Jevrejku ili hrianku, ali ne i enu koja je idolopoklonik, politeist ili ateista. Muslimanka se ne moe udati za nemuslimana. U sluaju da neki ve oenjen ovjek primi islam, a njegova ena je jevrejka ili hrianka i ne eli da slijedi primjer svoga mua, to nema uticaja na brak. Ali, ako ena pripada kategoriji ena zabranjenih muslimanima, i ostaje pri svojoj religiji, brani ivot se mora odmah prekinuti; ena dobiva dovoljan rok da razmisli, nakon ega slijedi samo razvod. Ako neka ve vjenana ena prihvati Islam, a njen mu nije musliman, brani ivot se mora odmah prekinuti, i poslije dovoljnog roka za razmiljanje koji se daje njenom suprugu, ona dobiva sudski razvod kojim se brak ponitava. SMRT Na svojoj samrtnoj postelji musliman pokuava da izgovori vjersku formulu: Ja vjerujem da nema boga osim Allaha i tvrdim da je Muhamed a. s. Boiji poslanik. Ljudi koji ga okruuju pomau mu u tome izgovarajui pred njim istu formulu povienim glasom, dok on umire. Tijelo umrlog se opere prije ukopa. Ono se zamota u tri komada platna, poto je s njega skinuta obina odjea. Da bi se tijelo opralo posipa se sapunjavom vodom, zatim istom vodom da bi se oprali tragovi sapuna, i konano, kamforisanom vodom. Ako pranje tijela nije mogue, dovoljan je tejemum. Poto se zamota u tri komada arafa obavi se denaze namaz (detalji kasnije). Ta sluba se moe obavljati i u odsustvu tijela u bilo kom dijelu svijeta. Za sahranu se iskopa grob tako da bude, ukoliko je to mogue, paralelan sa Mekom; glava umrlog je blago nagnuta udesno da bi njegovo lice bilo okrenuto Kabi. Kada se tijelo stavi u grob izgovara se: U ime Boga i u vjeri Boijeg Poslanika. Izraito je zabranjeno da se daju prekomjerni trokovi za grobove, koji trebaju biti to je mogue jednostavniji. Radije treba troiti za siromahe i bijednike, molei Boga da za to nagradi dragog 221
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com umrlog. OPI OBIAJI to se tie vrenja svakodnevnih namaza i godinjih postova, neki obiaji su osobito preporueni. Najvaniji me u njima je redovno itanje Kur'ana praeno prijevodom, (ako je potrebno) i razmiljanje o stvarima koje su sadrane. ta moe biti vie plodonosno i blagosloveno od ovog prizivanja Boijih rijei! Kada se poinje neto, kae se Bismillah (u ime Boga); a kada se zavri Elhamdu lillah (hvala Bogu). Kada se odluuje da se uini neto, ili kada se daje obeanje nekome, treba posebno dodati Ina-Allah (ako Bog da). Pri susretu, muslimani se pozdravljaju rijeima: selamun alejkum, (ili es-selamu alejkum); odgovara se isto, ili se kae: ve alejkumu-s-selam (svi ovi pozdravi znae: mir tebi). Oni su obuhvatniji nego uobiajeni pozdravi dobro jutro, dobro vee itd. koji su ostaci iz vremena neznanja. Treba se naviknuti spominjati Boga kada se ide na spavanje i kada se ustane (subhanallah, - to je najjednostavnija formula). Lijepo je tako er prizivati Boiji blagoslov Poslaniku, na primjer rijeima: Allahumme salli ala Muhamed ve barik ve sellim (Boe, budi naklonjen Muhamedu a. s., blagoslovi ga i uzmi ga u svoju zatitu). Poslanik je uvijek vie volio desnu stranu: ako je oblaio svoje sandale oblaio je prvo desnu nogu, zatim lijevu; a obrnuto kada ih je skidao; kada je oblaio neku odjeu prvo desni rukav, zatim lijevi; kada je eljao kosu, eljao je prvo desnu stranu glave, zatim lijevu; kada je ulazio u kuu ili u damiju, inio je to prvo desnom nogom, zatim lijevom. Nasuprot tome, ulazei u umivaonicu ili kupatilo, stavljao je prvo lijevu nogu. Pri izlaenju, inio je u ta dva sluaja obrnuto. Isto tako, kada je skidao odjeu ili obuu poinjao je lijevom, a zatim desnom stranom. Molitve Bogu treba stalno upuivati, kod svakog akta u ivotu, bez obzira da li je to prirodna potreba ili namjeran akt, kao to su najsveaniji od njih, naime priprema za namaz. Oblici molitve 222
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com koje je koristio Poslanik u nekim od tih prilika, spomenuti su ranije. Drugi se mogu nai u detaljnim i opsenijim djelima. HRANA I PIA Evo u pogledu hrane i pia nekoliko glavnih taaka: Svinjsko meso (tu se podrazumijeva i mast) je zabranjeno isto kao i alkoholno pie. Ovdje treba ukloniti mogui nesporazum. Rije hamr, koju koristi Kur'an, iako je izvorno znaila vino napravljeno od groda, ipak je ve u doba Poslanika taj izraz oznaavao bilo koje alkoholno pie bez obzira na materijal od kojeg je napravljeno. Tako, kada je objavljen ajet o hamru, muslimani iz Medine su prolili svoje zalihe svih vrsta alkoholnih pia, a ne samo vina. Treba primijetiti da su u Medini fermentirana pia pravljena od hurmi. to se tie ostalog mesa, musliman ga moe uzimati samo od ptica i ivotinja koje su zaklane na propisan nain. Kur'an kae (5:4): Zabranjeno vam je: sve to je od sebe uginulo, krv, svinjsko meso, sve to je zaklano uz prizivanje imena lanog boanstva, udavljeno, ubijeno, ono to je uginulo usljed pada, to je rogom probodeno, ono to je zaklala divlja, osim onoga to ste priklali prije nego to ugine, ono to je zaklano na rtvenicima... Ali, onome ko bude prisiljen gla u, ne namjeravajui da grijei, Bog e oprostiti. Bog oprata i milostiv je. ak i dozvoljene ivotinje i ptice, ako su ih zakali nemuslimani, mogu se koristiti samo ako su ih zaklali lanovi onih zajednica kojima su poslate Boanske objave (hriani i Jevreji na primjer), uz uvjet da se dre propisa svoje religije u pogledu ritualnog klanja. Pile koje udavi neki hrianin nedozvoljeno je isto kao da ga je udavio musliman. Klanje ivotinja po propisu vri se na sljedei nain: Izgovori se prvo Bismillah (u ime Boga), zatim se preree vrat, dunik i jednjak, kao i dve vratne ile, pazei da se ne ozlijedi kima, kao i da se ne odvoji glava od tijela ili koa, prije nego ivotinja bude potpuno mrtva. Upotreba tanjira i posu a od zlata i srebra za sluenje jela i pia zabranjena je muslimanima. Poslanik je rekao: Upotreba zlata i 223
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com iste svile je zabranjena mukarcima, a dozvoljena enama. Ipak ima nekih izuzetaka. Tako, upotreba svile za vojnu odjeu je dozvoljena. Isto tako upotreba zlata u zubarstvu. Halifa Osman je imao zube presvuene zlatom; Arfada ibn Es'ad prenosi da mu je Poslanik osobno dozvolio da ima zlatni nos mjesto prirodnog kojeg je bio izgubio u ratu, a umjetni od srebra mu se pokvario. ODIJELO I FRIZURA Noenje tkanina koje su potpuno tkane od prirodne svile je u islamu mukarcima zabranjeno (ova zabrana se ne odnosi na ene). Poslanik je za mukarce jednako pokudio i crvenu odjeu. On je nosio bradu i preporuivao muslimanima da ine isto. Muslimanke treba da se oblae na pristojan nain i ne smiju nositi kratke suknje, velike izreze i prozirnu odjeu. One ne trebaju oponaati mukarce u njihovom dranju i frizuri, nego naprotiv trebaju izbjegavati sve to podsjea na glamour gerle (ene napadno odjevene). Poslanik je preporuivao enama noenje odjee sline pantalonama. to se tie haljina, one trebaju dosezati najmanje polovinu noge ispod koljena. OBAVLJANJE SALATA istoa je pola vjere, govorio je Poslanik. Stoga e se, kada se hoe obavljati namaz, prvo oprati svoje tijelo. Za svakodnevni salat dovoljno je jednostavno obredno pranje (abdest), ali u izvjesnim sluajevima potrebno je kupanje ili bar tuiranje: za suprunike, poslije spolnih odnosa; za mukarce poslije none polucije; za ene, poslije njihovih ciklusa ili poro aja. Sunnet jasno nalae tuiranje prije dume-namaza petkom. Obredno kupanje (gusul): prvo se vri umivanje, kako je nie opisano, zatim se polijeva vodom svo tijelo, od glave do pete, i to najmanje tri puta. Ako se koristi kada, treba je poslije pranja isprazniti a zatim itavo tijelo sprati istom vodom koja se sipa iz 224
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com vra ili tua. Obredno pranje (abdest) se obavlja ovako: uiniti naum izgovoriti rijei Bismillah (u ime Boga), oprati ruke do iznad ake, isprati usta, oprati nosnice vlanim prstima, oprati lice od ela do brade i od uha do uha, oprati desnu, zatim lijevu ruku ukljuujui i laktove, prevui vlanim prstima preko glave i uiju (po nekim kolama i preko vrata), zatim oprati desnu, pa lijevu nogu do lanaka. Svaka radnja se ponavlja tri puta, to je pravilo samo u normalnim uslovima. Ako nedostaje vode dovoljno je sve prei samo jedanput. Ako vode uope nema, tejemun (simbolino pranje) zamjenjuje umivanje, a i kupanje. Dozvoljava se i bolesniku kome kodi voda. U takvim sluajevima, izgovara se namjera, izgovara se Boije ime (Bismillah), a zatim se postavljaju dlanovi na istu zemlju ili zid kue, i njima se prelazi preko lica; ponovo se stavljaju dlanovi na zemlju, da bi se prelo lijevim dlanom preko desne ruke do lakta, zatim desnim dlanom preko lijeve ruke. Tejemum simbolizuje pokornost ovjeka pred Svemoguim. Nije neophodno da se pranje ponavlja za svaki namaz, ako to ne iziskuje neka nova obredna neistoa: spavanje, isputanje vjetra, urina i drugog, ili povraanje. Je li potrebno naglaavati da, budui da se pravila istoe tiu higijenskih potreba, treba u nunicima obavljati pranje vodom a ne samo papirom? Upotrebu papira sa rukopisom i tampom treba ukloniti ne samo iz higijenskih razloga, nego i da bi se iz bjeglo nehotino nepotovanje Boijeg imena. Za obavljanje namaza potrebna je i ista odjea i isto mjesto (ni damija ni posebni prostirai nisu obavezni.) Treba tako er znati Kiblu ili smjer Kabe koja se nalazi u Meki. Lahko je, uz pomo karte svijeta i kompasa, nai tu orjentaciju: poto je Meka smjetena u sredini Arapskog poluostrva, blie njegovoj lijevoj granici, stanovnici Francuske e se, npr., okrenuti prema jugoistoku, Jugoslavije tako er, Mauritanije i Senegala prema istoku, itd. Budui da je zemlja okrugla, dva puta mogu voditi pravom linijom iz jedne take u bilo koju drugu. Za orijentaciju pri vrenju namaza vrijedi smjer najkraeg rastojanja izme u take u kojoj se klanja nalazi i Kabe: u Kvebeku ili San Francisku to e biti istok-jugoistok; na 225
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Aljaski jugozapad. U taki na globusu koja se nalazi nasuprot Kabi, poto je u etiri smjera udaljenost jednaka, izbor smjera je preputen pojedincu i on se moe okrenuti u bilo kom pravcu da bi se orijentisao prema Kabi. Ima pet svakodnevnih namaza, od kojih se drugi dnevni petkom zamjenjuje jednim sveanijim namazom, koji se zajedniki obavlja u damiji (duma). Sem toga postoje jo dvije godinje molitve o dva praznika: prva se obavlja na kraju mjeseca posta (ramazana) a druga pada u vrijeme hodoaa, u Meki. Svi ti namazi me usobno lie po formi, ali se razlikuju po trajanju. Tako jutarnji namaz ima samo dva rekata, drugi i trei namaz (u rano poslijepodne i kasno poslijepodne) imaju svaki po etiri rekata, etiri (rano uvee) tri, a peti (kasno uvee) etiri. Poslanik je vrsto preporuio da se doda jo jedan namaz od tri rekata, nazvana vitr, odmah iza petog namaza. Obavezno je samo pet dnevnih namaza, ali je Poslanik obiavao dodavati, u vrijeme svakog namaza, nekoliko rekata to se smatra jako preporuenim. Tako su jako preporuena dva rekata prije jutarnjeg namaza; prije podnevnog namaza etiri rekata (ili dva puta po dva) a poslije njega jo dva rekata; dva rekata nakon veernjeg namaza i tri rekata - prema hanefijskoj koli a prema drugim kolama prvo dva rekata a zatim samo jedan - nakon nonog namaza. Ovaj posljednji namaz zove se vitr. Pored ovih, moe se obavljati namaza koliko se eli kao nafile, djela pobonosti. to vie namaza to je vea zasluga. Nadalje, kada se u e u damiju, preporueno je klanjati dva rekata kao tehijatul-mesdid (kao poast Boijoj kui). Vrenje namaza odvija se ovako: obave se propisana ienja, odabere se isto mjesto, okrene se prema Kabi, ruke se dignu u visinu uiju i jasno izgovara namjera rijeima: Namjeravam da u ime Boga klanjam taj i taj namaz (on se navede) sa njegovim rekatima, okreui se prema Kabi, kao imam (kao jedan od onih koji slijede imama - prema prilici). Zatim se izgovara formula Allahu ekber (Bog je najvei) i spuste se ruke: po malikijskoj i iijskoj koli, ruke su sputene slobodno sa strana i dodiruju noge, ali, po svim drugim kolama, one se preklapaju, ene na prsima, a mukarci po sredini tijela, lijeva ruka dodiruje tijelo a desna ruka je na njoj. Tada 226
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com poinje namaz i od tog trenutka ne smije se ni s kim govoriti niti gledati drugdje do u jednu taku na zemlji gdje e se postaviti lice pri padanju niice (seddi), niti initi bilo kakve pokrete koji naruavaju sveanost namaza. Pri svakoj obrednoj kretnji (klanjanje, sedda, sjedei stav) izgovara se Allahu ekber. Namaz poinje jednom himnom iza koje slijedi prvo poglavlje Kur'ana; zatim se ui neko drugo poglavlje ili nekoliko odlomaka iz Kur'ana, izabranih po elji. Samo kur'anski tekstovi mogu biti ueni naglas. Prva dva rekata prvog, etvrtog i petog namaza te duma i bajram namaz. Svi ostali klanjaju se u sebi. Poto se zavri uenje Kur'ana, na nain koji je izloen, nakloni se polaui dlanove na koljena i u tom poloaju se izgovara tri puta: Slava velikom Bogu. Zatim se die i govori: Bog je uo onoga ko Ga velia: na Gospodaru, hvala Ti. Zatim se pada niice, dodirujui elom, nosom i dlanovima tlo, savijenih koljena i tu se izgovara tri puta: Slava Bogu koji je najuzvieniji, zatim se sjeda na lijevo stopalo, ootavljajui desno stopalo slobodno, tako da su prsti okrenuti napolje, a peta stri gore, poloaj u kome se trai oprotaj od Boga. Zatim se ponovo pada niice ponavljajui iste rijei kao i pri prvoj seddi. Konano se ustane i stane uspravno. Sve to, misli se na uspravno dranje, na klanjanje i seddu, ini jedan ciklus ili rekat, koji smo spomenuli u vie navrata. Drugi rekat poinje prvim poglavljem Kur'ana, iza njega slijedi neki drugi dio po izboru. Zatim se nakloni na koljena, pada niice dva puta, ponavljajui odgovarajue rijei, kao i u prvom rekatu. Poslije druge sedde se ne die nego se ostaje sjedei na lijevom stopalu i priziva se Boija prisutnost i potvrda vjere. Ako namaz, kao jutarnji, ima samo dva rekata, on se zavrava pozdravom (selamom), okreui glavu prvo desno i izgovarajui esselamu alejkum ve rahmetullah (mir vama i milost Boija), zatim lijevo ponavljajui iste rijei. To je kraj. Ali, ako namaz ima vie od dva rekata, tada se poslije sjedenja nakon drugog rekata die i ponovo ui prva sura Kur'ana ali bez drugih odlomaka; zatim se nakloni, digne, pada niice dva puta. Ako namaz ima tri rekataio (kao etvrti, na poetku veeri) ostaje se sjedei poslije dvije sedde treeg rekata i zavrava se sa dva selama. Ako namaz ima etiri 227
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com rekata (dva poslijepodnevna namaza i kasni veernji), tada se odmah poslije dvije sedde treeg rekata die recituje se ponovo prvo poglavlje Kur'ana, nakloni se, pada niice, zatim se ostaje sjedei i zavrava selamom. NEKE OSOBITOSTI Po afijskoj i hanbelijskoj koli jutarnjem namazu dodaju se neke formule prizivanja, nazvane kunut. Naime, kada se poslije klanjanja u drugom rekatu, digne, ne pada se odmah niice nego se ostaje uspravno, dignu se ruke ispred prsa i izgovara se jedna dova, zatim se nastavlja namaz, pada se niice, itd. Druge kole ne primijenjuju taj kunut, jer smatraju da ga je Poslanik praktikovao samo privremeno. Hanefijska kola ima tako er svoj kunut, ali u toku treeg rekata vitr namaza, koji dolazi poslije petog namaza, kasno uvee. Naime, kada se zavri uenje Kur'ana u treem rekatu ne naklanja se odmah, nego se prvo ui ta dova; poslije toga namaz se nastavlja, klanjajui se, itd., kao i obino. Treba napomenuti da, ako se namaz obavlja zajedniki, treba slijediti ono to ini imam, bez obzira kojoj on koli pripada. Pored toga, kada se priziva Boije prisustvo u toku sjedenja na drugom rekatu treba, prema nekim kolama, prizivati Boiji blagoslov Muhamedu a. s.; po drugim kolama to treba initi samo dovom, a ne prizivanjem. RAZLIKE IZME U POJEDINIH KOLA Postoje tri glavne skupine kod muslimana: sunije, iìje i ibaditi (nazvani haridije), sa nekoliko podskupina. One se me usobno razlikuju u pogledu dogmi i kulta. Ovaj osnovni prirunik nije pravo mjesto da se istrauje povijest i detalji ovih razlika. Me utim, u velikom gradu, kada vidimo muslimane razliitih kola kako na razne naine obavljaju isti akt, pitamo se odakle ove razlike. Ostavljajui po strani razlike u dogmama, koje potjeu iz 228
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com zakljuaka vodeih teologa svake pojedine kole, recimo odmah da u stvarima obreda niko nije nita izmislio nego da sve potjeu od samog Poslanika ili su izvedene iz izvjetaja o onome ta je on rekao ili uinio. Upravo sam Poslanik je ponekad mijenjao svoj postupak u nekim radnjama ili oblicima molitvi, ponekad je izriito napominjao da njegov raniji postupak treba napustiti (na primjer, na ruku'u je Poslanik u poetku drao ruke objeene a kasnije je stavljao svoje ruke na koljena i zabranjivao prethodni postupak). U drugim sluajevima, on nije nita govorio kad bi promijenio svoj postupak. U nekoliko sluajeva rasprave su se pojavile nekoliko generacija poslije Poslanika i uenjaci su se razilazili u pogledu znaenja koje treba dati nekom izvjetaju o postupku Poslanika. Oigledno je, prema tome, da praktiki sve razlike potjeu od razliitih postupaka samog Boijeg Poslanika i niko nema pravo da prezire bilo koji od njih. esto nema podataka na osnovu kojih se moe odrediti hronologija razliitih naina obavljanja istog akta da bi se pretpostavilo da posljednji u vremenu mora opozvati raniji. Ako, na primjer, neki afija odbija da obavlja namaz za imamom hanefijom, to znai da taj afija, odbija da slijedi samog Poslanika kad je on postupao na nain nepoznat afijskoj koli. Kako je to strano! U islamskoj literaturi jedna od poasnih titula Poslanika Muhameda a. s. je Boiji Miljenik (Habib-Allah) a asni Kur'an (33/21) izriito kae da muslimani u njemu imaju najbolji uzor koji treba slijediti. Dirljivo je primijetiti da je, u Svojoj ljubavi, Bog elio da svaki pojedini neopozvani postupak Poslanika treba da slijede muslimani. U sluaju razliitih naina obavljanja nekog ina, postojala je jedina mogunost da ga neki obavljaju na jedan a drugi na drugi nain. Tako izgleda da je Bog htio da nastavi sve postupke Svoga voljenog Poslanika pomou razliitih kola. Zato razvijajmo me usobno potovanje i trpeljivost. SALAT ISTIHARA (MOLITVA ZA UPUTU)
229
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Kada smo u nedoumici, Poslanik je preporuio da se molimo Bogu da nas uputi, a ne da pribjegavamo igri sluaja ili drugim praznovjernim metodama. Zato se obavlja namaz od dva rek'ata kao nafila: Nakon obaveznog salata jacije (petog dnevnog namaza) i vitra koji slijedi iz njega, prije polaska na spavanje, treba obaviti salat istiharu na slijedei nain: na prvom rekatu ui se, nakon Fatihe, 109 sura a na drugom rekatu, nakon Fatihe, ui se 112 sura, dok je ostali dio salata kao svaki drugi. Nakon selama obraamo se Bogu skromno i predano i izgovaramo molitvu - dovu koju je uio Poslanik, napamet ako moemo ili itajui tekst, najbolje na arapskom jeziku (iako odgovara i prijevod za one koji ne znaju itati arapski). Nakon toga idemo spavati stalno se u mislima sjeajui Boga. Sljedeeg dana kada ustanemo, prva misao koja nam do e e biti Boansko nadahnue. Ako se nikakva misao ne pojavi prvog dana, onda treba ponoviti isti namaz, drugu, treu no i tako sve dok se ne pojavi misao kod ustajanja izjutra za rjeenje problema koji nas je potresao. SMETNJE U TOKU NAMAZA Ako se desi da se u toku namaza zaboravi, pa se progovori s nekim, ispusti vjetar, nasmije naglas, jede ili pije, namaz je pokvaren. Namaz se mora ponoviti, a u drugom od tih sluajeva i obnoviti pranje (abdest). Ali, ako se propusti neko uenje ili radnja u namazu i ako je se sjeti kasnije jo u toku istog namaza, ali prije selama, treba pasti niice dva puta, a zatim zavriti sa selamom. U tim dvjema seddama zaborava mogu se recitovati uobiajene formule, ili ih zamijeniti nekom drugom, podesnijom: Slava onome koji nema ni sna ni zaborava. Ako neko zakasni na zajedniki namaz (za imamom), treba se jednostavno prikljuiti iskazavi naum (nijjet) a zatim slijediti imama. Ako se zakasnilo za itav jedan rekat ili vie, treba u trenutku kada imam predaje selam ustati i dovriti ono to nedostaje, a poslije sedde treba obaviti sjedenje i predati selam, kao da se namaz obavlja pojedinano. Pretpostavimo da se pridrui slubi kada je imam na seddi drugog rekata etvrtog namaza (akam) i da prema 230
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com tome moe zajedniki pratiti samo trei rekat: tada treba, kada imam preda selam, ustati, klanjati jedan rekat, uei dva dijela Kur'ana (prvo poglavlje i neki drugi dio) i sjedenje, zatim ustati, klanjati trei rekat i sjesti ponovo, i na kraju predati selam. OPE NAPOMENE Ako se ne zna tano smjer Kabe treba ga priblino utvrditi i to je dovoljno, jer je Bog prisutan svugdje. Za vrijeme namaza se treba ponaati dostojanstveno i uz punu koncentraciju; treba gledati na mjesto gdje emo staviti elo (za vrijeme rukua u none prste a za vrijeme sedde oi ostaju otvorene) a nikako ne treba gledati prema nebu, jo manje lijevo ili desno. Slino treba ostati na istom mjestu i vrlo je loa navika pomjeriti se naprijed ili povlaiti nazad u toku uzastopnih seddi i vraanja na stajanje. Poslije namaza moe se moliti Boga za sve to se eli; ali, najljepe su dove nauene iz Kur'ana. Kako su svi tekstovi koji se upotrebljavaju u namazu na arapskom jeziku, potrebno je da se znaju napamet, poev sa Fatihom (prva sura Kur'ana) koja se smatra tako neophodnom da bez nje namaz nije uope valjan. DENAZA Denaza se razlikuje od ostalih namaza po obliku. Uzme se abdest, okrene prema Kali, podigne ruke do uiju, izgovori naum, nakon uobiajenog Allahu ekber izgovara Fatiha i drugi dijelovi iz Kur'ana - kao kod drugih namaza - ali se niti pregiba niti obavlja sedda. U stvari, nakon uenja Kur'ana, opet se izgovara Allahu ekber, ostaje stojei i izgovara molitva Bogu da oprosti svim muslimanima, mrtvim ili ivirn uz prizivanje milosti, za Poslanika izgovara se Allahu ekber po trei put i moli posebno za prisutnog mrtvog; zatim se po etvrti put izgovara Allahu ekber i predaje selam. 231
BOLEST I PUTOVANJE Ako je ovjek bolestan i u posetlji, namaz se moe obaviti sjedei a i leei, prema zdravstvenom stanju. Ako se ima snage da se klanja sjedei, ruku' se vri tako da elo ne dodiruje tlo, a sedda se obavlja na normalan nain. Ako se zbog bolesti mora ostati u leeem stavu, u mislima se ine namaski pokreti recitujui pri tome odgovarajue tekstove. Putnici imaju Poslanikovo odobrenje da na dva rekata svedu namaz koji ima etiri rekata. Putnici i oni koji su, zaista, u velikoj urbi imaju sem toga odobrenje da dva namaza klanjaju istovremeno; na primjer drugi i trei namaz u bilo kom momentu od podneva pa do zalaska sunca, a etvrti i peti bilo kada u toku noi. VRIJEME NAMAZA Prvi namaz (fedr) se obavlja kada se ustaje, to jest izme u zore i izaska sunca. Drugi (zuhr) od kada sunce pre e podnevni meridijan pa do oko tri sata, poslijepodne. Trei (asr) u kasno poslijepodne sve do zalaska sunca. etvrti (magrib), od zalaska sunca pa do prestanka sutona. Peti i posljednji namaz (ia), od prestanka sumraka pa do zore, ali radije prije ponoi. Oigledno je da sve ovo vrijedi bez smetnji samo u ekvatorijalnim tropskim predjelima. to se vie ide prema polovima, razlika u trajanju dana i noi varira toliko od ljeta do zime, da poloaj sunca sve manje moe biti mjerilo. Na dvjema paralelama juga i sjevera na devedeset stepeni, to jest na polovima, sunce ne zalazi est mjeseci; a kada za e, ostaje ispod horizonta ponovo est mjeseci (izuzetak predstavljaju dva dana ravnodnevnice). Neto junije, na 72 stepena sjeverne irine od 9. maja do 4. avgusta 70 stepena sjeverne irine od 17. maja do 27. jula 66 stepena sjeverne irine od 13. juna do 29. juna sunce ostaje iznad horizonta, ne zalazei ni u toku dana ni u toku noi. U odgovarajuem 232
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com zimskom periodu sunce ostaje ispod horizonta, ne izlazei uope u toku sva 24 sata. Na 66 stepeni sjeverne irine sunce izlazi u 0 h i 3 min., a zalazi u 23 h i 46 min; 2. jula ono se die u 0 h i 30 min., a zalazi u 23 h i 32 min. I tako dalje. Hoe li trebati, dakle, u toku svega nekoliko minuta dok sunce ostaje ispod horizonta obavljati tri nona namaza: magrib, ia i fedr? ovjek prolazi kroz te krajeve odavna, oni se danas ee posjeuju, i sve vie i vie nastanjuju. Zna se da u sovjetskim logorima ima, veliki broj muslimanskih radnika. Razumije se da se u tim nenormalnim klimatskim uslovima ni svakodnevni namaz ni godinji postovi ne mogu ravnati prema kretanju sunca. Pravnici su stoga zakljuili i preporuili da u ovim krajevima mjerilo bude kretanje sata a ne sunca. Ali za ovo je trebalo utvrditi jednu demarkacionu liniju koja odre uje gdje se zavravaju normalne zone i gdje poinje abnormalna zona, tj. gdje vrijede odstupanja; tako er, trebalo je odrediti koje vrijeme e vrijediti u normalnoj zoni. Razuman prijedlog koji uiva jednodunu podrku uenjaka raznih islamskih zemalja je slijedei: Kur'an (2:286) kae da Allah nikoga ne optereuje preko njegovih mogunosti. I na drugom mjestu (94:5-6): Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last! Poslanik je to samo potvrdio zahtijevajui od svojih potinjenih i izaslanika: Olakajte a ne oteajte i ne postupajte tako da ljudi preziru (islamski zakon), nego postupajte s njima kao sa braom. Osim ovih opih uputstava, Poslanik je ak odgovorio na pitanje o nenormalno dugim danima u jednom zagonetnom hadisu, koji prenose Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Mada i drugi: Kada do e Deddal (veliki zavodnik) da zavodi narod, on e ostati na zemlji etrdeset dana, od kojih je jedan dug kao godina, drugi kao mjesec, trei kao sedmica a ostali dani kao vai normalni dani. Jedan, od ashaba ustade i upita: Da li e biti dovoljno, da se onog dana koji je dug kao godina obavi samo pet dnevnih namaza? Poslanik je odgovorio: Ne, nego treba izraunati. Prvi dan opisan ovdje lii na uvjete koje imamo na paraleli 90 na sjeveru i na jugu, tj. na dvama polovima; drugi dan onima junije od 68 sjeverne hemisfere, a trei onima junije od paralele na 66. Oslanjajui se na ovu Poslanikovu uputu, skupovi muslimanske uleme su odluili da u takvim uvjetima treba slijediti 233
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com kretanje sata a ne sunca; da bi se olakao postupak, oni su odredili da treba slijediti vremena koja se dobiju na 45 u svim podrujima koja lee izme u ove paralele i pola. Ovo se odnosi kako na post tako i na namaze: pet dnevnih namaza, dum'u i bajramske namaze. Ako ne postupamo tako nego se radije pridravamo doslovno zakona (na primjer, prekid posta nakon zalaska sunca), neprilika bi bila u tome da bi, ako ramazan pada u ljeto, trebalo postiti 21 sat i vie a kad pada u zimu, trajanje posta bi bilo samo tri sata i ak manje. Vremena dobivena na 45 treba potovati kod svih vjerskih postupaka u nenormalnim zonama, a ne ono, emotivno odabrano vrijeme iz Meke ili Medine, kako se ne bi izazvala zavist kod muslimana koji ive u zoni izme u Medine i irine 45. Na ekvatoru vrijeme izlaska i zalaska sunca ostaje nepromijenjeno itave sezone: obrnuto, najvea nestalnost i stoga najvee potekoe, poga aju podruje polova. Geografi dijele na 90 stepeni razdaljinu od polova do ekvatora. Utvr ena je stoga demarkaciona linija na 45 stepeni sjeverne i na 45 stepeni june paralele. Stanovnici ekvatorskih i tropskih zemalja izme u te dvije paralele, sa dvije strane ekvatora, trebaju slijediti kretanje sunca sa varijacijama u raznim godinjim dobima. Oni koji ive s druge strane toga pojasa trebaju slijediti vrijeme koje vlada na 45 stepeni paralele bez obzira na konkretno lokalno vrijeme izlaska i zalaska sunca. U ovim zonama desie se da se post prekida dok sunce jo sija (ljeti) ili da se nastavi uzdravati od jela i pia kada je sunce ve odavno zalo (u zimskoj sezoni). Ta podjela sa dvije paralele, 45 stepeni sjever i 45 stepeni jug, dijeli zemlju teoretski na dva jednaka dijela; ali, praktino, vie od tri etvrtine nastanjenog zemljinog globusa pripada normalno zoni, kao i najvei dio stanovnika u svijetu, jer se citava Afrika, Indija, Okeanija, skoro itava Kina, dvije Amerike (s izuzetkom Kanade i krajnjih dijelova Argentine i Cilea), nalaze u toj zoni. Treba izriito naglasiti da to ne dira u hiljadugodinje obiaje muslimana, jer su islamizirane zemlje u vrijeme Poslanika i njegovih sljedbenika Arabija, Sirija, Turska, Egipat, panija, Italija, Juna Francuska, Irak, Turkestan, Indo-Pakistan kao i najvei dio Malezije i Indonzije - ne trebaju nita mijenjati od svojih ustaljenih obiaja. Spomenuta 234
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com odstupanja obuhvataju u Evropi regione iznad linije Bordo-BukuretSevastopolj; u Sjevernoj Americi iznad linije Halifaks-Portland; i u junoj hemisferi samo jedan najnii dio Argentine i Junog ilea i neke otoke juno od Novog Zelanda. Muslimanske zajednice Francuske, Engleske, Njemake, Holandije, Finske, Kazana i Kanade koriste se tim odobrenjem islamskog zakona, odobrenjem koje je izvedeno iz nekih Poslanikovih uputstava. Bie lahko pri prvom pogledu na kartu svijeta utvrditi da li se pripada ili ne toj anormalnoj zoni iznad 45 stepeni sjeverne odnosno june irine. ZATO OBAVLJANJE NAMAZA SAMO NA ARAPSKOM JEZIKU? a) Dobro je poznato da je za vrijeme obavljanja namaza (na arapskom salat), muslimani koriste samo arapski jezik; oni ue neke dijelove Kur'ana i izgovaraju neke reenice kojim potvr uju uzvienost Boga i skromnost ovjeka. Ovako postupaju kako Arapi tako i ne-Arapi, ak i oni koji ne znaju ni rije arapskog jezika. Tako je bilo u doba poslanika Muhameda a. s. i tako je sve do dananjeg dana, bez obzira na zemlju i jezik muslimana. b) Na prvi pogled moe izgledati normalno a ak i poeljno da se vjernik obraa u molitvi Gospodaru na takav nain da je potpuno svjestan onoga to kae. Naravno, maternji jezik je medij koji najbolje odgovara za tu svrhu, tj. da se molitva obavlja na onoliko jezika koliko ih se govori u muslimanskoj zajednici. Ali malo dublje razmatranje pokazuje da ima razloga koji se otro protive takvom rjeenju. c) Prije svega, metafiziko ili psiholoko gledite. Prema asnom Kur'anu (33:6), Poslanikove ene su majke muslimana. Znamo da su sve ove asne ene govorile arapski. Odatle je arapski maternji jezik svih muslimana. Ko moe odbiti da obavlja molitvu na svom maternjem jeziku? d) Moda ovaj argument nije dovoljan da uvjeri svakoga. Nastavljajui dalje prouavanje, znaajno je spomenuti da je, prema islamskom vjerovanju, Kur'an Boija Rije pa je njeno uenje, prema 235
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com Kur'anu, smatra pohvalnim. Ovo je oevidno sa duhovnog gledita. Istinska putovanja prema Gospodaru kroz svetu rije Samog Gospodara. Njegova rije je put prema Njemu, neto kao provodnik elektrine struje koja osvjetljava arulju. Putovanje prema Gospodaru je naravno konani cilj koji svaka dua tei da dostigne. Originalna Rije je objavljena na arapskom jeziku; bilo kakav prijevod bio bi ljudsko djelo i ljudska rije a to jedva da moe posluiti svrsi ovog mistinog putovanja. e) Za one koji bi traili vie svjetovne razloge, prisjetimo se prvo da treba praviti jasnu razliku izme u molitve u smislu smjerne molitve (dova) i molitve u smislu slube Boije (salat). to se tie dove tj. molitve openito i van formalne slube Boije, neposrednog razgovora sa Gospodarom (mundt) - niko nije nikada stavljao ni najmanji prigovor na slobodu svake osobe da iznese svoje potrebe, svoje molbe Gospodaru na bilo kojem jeziku i u bilo kojem fizikom poloaju koji joj odgovara. To je potpuno lina i privatna stvar i tie se odnosa pojedinog stvorenja neposredno sa njegovim Tvorcem. Salat je, naprotiv, kolektivna i javna stvar gdje, oigledno, treba uzeti u razmatranje potrebe i zahtjeve ostalih uesnika u dema'atu. Potrebno je posebno naglasiti da salat u principu i po preporuci treba obavljati zajedno sa drugima (dema'at); salat individualno i u izolaciji je samo toleriran a nikada preporuen, jer se uvijek prednost daje obavljanju salata u dema'atu. Pogledajmo sada poblie razliite aspekte ovoga kolektivnog i javnog akta koji se obavlja u drutvu drugih. f) Da je islam regionalna, rasna ili nacionalna religija, bez sumnje bi bio koriten jezik regije, rase ili nacije. Ali sasvim su razliiti zahtjevi univerzalne religije, iji pripadnici govore stotine regionalnih jezika - od kojih je svaki nerazumljiv svim ostalim ljudskim grupama - a pripadaju svim rasama i stanovnicima svih krajeva na zemlji. Na ivot danas postaje sve vie i vie kosmoplitski pa praktiki svaki grad ima muslimana koji pripadaju raznim jezikim grupama, kako me u onim koji tu stalno ive tako i me u putnicima u prolazu, a treba uzeti u obzir i susretljivost i gostoprimstvo prema strancima. Pretpostavimo da neki Englez do e u Kinu a ne zna ni rijei kineski i pretpostavimo da na ulici uje 236
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com neto kao en u ih an, Oigledno je da on ne bi shvatio ta se time eli; ako je to regionalni prijevod dobro poznatog poziva na molitvu, Allahu ekber, on e, propustiti da to shvati i da obavi dumu namaz u petak ili neku drugu zajedniku molitvu toga trenutka. (Sluajno, damije u Kini obino ne lie na one u Engleskoj, Francuskoj ili bilo gdje na Istoku a obino nemaju ni munare). Slino, musliman Kinez putujui drugim zemljama, ne bi naao nita zajedniko sa svojim istovjernicima ako bi oni svoj kolektivni namaz obavljali na svojim lokalnim jezicima. Univerzalna religija zahtijeva da neke osnovne stvari budu zajednike svim vjernicima. Poziv na molitvu i osnovni tekstovi koje treba uiti u toku namaza oigledno predstavljaju dio takvih osnovnih elemenata obavljanja kulta. Usput moemo primijetiti injenicu da ponekad rijei dvaju razliitih jezika zvue slino ali imaju razliita znaenja; ponekad bezazlena rije u jednom znai neto smijeno ili bestidno u drugom. Takav rizik je vei u jezicima s kojim smo potpuno nenavikli i ujemo ih samo za vrijeme putovanja. To bi bilo u suprotnosti sa dostojanstvom Boije slube. Stvari bliske iz djetinjstva ne donose takve komplikacije, ak ako i ne-Arap ui na arapskom traene tekstove. g) Ne smijemo zanemariti ni psiholoki vid ljudskih bida koja ponekad imaju sitne predrasude prema strancima. Pojavljivali bi se povremeno sluajevi kada bi politika, nacionalna ili ak lina i pojedinana trvenja ponukala, na primjer, nekog Engleza da ne uestvuje u molitvi na francuskom ili ruskom ili nekom drugom jeziku. Arapski, kao jezik Kur'ana i Hadisa, uiva potovanje i ast u duhu svakog muslimana i koristi ga se ne kao jezik Arapa nego kao jezik Poslanika Muhameda a. s. jezik majke pravovjernih, jezik kojeg je Sam Bog odabrao da nam objavi Svoju posljednju Rije. h) Potreba jedinstva me u istovjernicima ne moe se nikada dovoljno naglasiti. Treba stvarati nove veze za jaanje njihovog bratstva, a ne prekidati one koje ve postoje. i) Moemo isto tako navesti primjer me unarodnih kongresa i sastanaka. Kada, na primjer, prisustvujemo sjednici Organizacije Ujedinjenih Nacija, ne moemo birati medije izraavanja prema svojim hirovima i sklonostima, to bi bilo u suprotnosti sa ciljem sastanka i ne bismo uspjeli da se pribliimo ostalim koji prisustvuju 237
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com sjednici; moramo dati svoj govor da se prevede na zvanino priznate jezike, francuski ili engleski, i niko se ne protivi ovome stanju stvari. U opem interesu treba rtvovati pojedinani interes, ak ako e se taj pojedinani interes vremenom i izgubiti. j) Ima jo jedan vid ovog pitanja koji nije manje vaan. Zapravo, nikakav prijevod nekada ne nadomjeta originalan. Ima, na primjer, danas brojnih prijevoda asnog Kur'ana na engleski (kao to ima praktiki na svakom svjetskom jeziku), ali ipak se bez prestanka javljaju novi pokuaji da se pripremi neki novi, mislei pri tome da su prethodni djelomino defektni. Ovo vrijedi ne samo za engleski nego za svaki jezik na svijetu a isto tako za prijevod bilo kojeg djela. Da li da koristimo nepotpunu stvar ili savrenu, prijevod ili original? k) Sjetimo se u vezi s ovim da praktiki ni jedna religija, osim islama, ne posjeduje danas u cjelini original Objave na kojoj se ona osniva, originalno uenje njegovog osnivaa. Ono im raspolau hriani, Jevreji, Parsi i druge zajednice je samo prijevod ili u najboljem sluaju fragmenti. Kako su sretni muslimani da su oni izuzetak i da posjeduju u cjelini originalni tekst Objave, asni Kur'an. l) ta vie, Kur'an, iako u prozi, posjeduje sve osobine i ar poezije, kao to je ritam, rezonanca, velianstvenost stila itd., u tolikoj mjeri da isputanje ili dodavanje ak i jednog jedinog slova u tekstu smeta toliko koliko bi smetalo i u stihu. Nedavno me jedan musliman Francuz koji je primio islam, muziar po profesiji, uvjeravao da mu se ini da je u 110 suri Kur'ana neto izgubljeno, jer glasi: fi dinillahi efvada. Fesebbih ... to je muziki nemogue. Moje oskudno znanje recitiranja Kur'ana pomoglo mi je i ja mu odgovorih: No, ispravno itanje toga teksta je: fi dinillahi efvaden-v-fesebbih...8 (n i f se spajaju tako da iza n ima slabo v, prije izgovaranja f u fesebbih.) Nakon toga je taj muziar i dobronamjerni brat uzviknuo: Sada obnavljam svoju vjeru; uz vae objanjenje ne ostaje nikakav prigovor sa muzike take gledita i ne izgleda vie da bilo ta nedostaje. Proza Kur'ana je gra ena na isti nain kao neka poema. Pa ako je tako, zato bismo neto savreno i sjajno nadomjetali neim osrednjim?
8
Po pravilu uenja Kur'ana ne moe se izgovoriti efvada i stati.
238
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com m) Ne smije se izgubiti iz vida injenica da u itavom namazu ima vrlo malo teksta koji se ui. Prvo ima ezan i ikamet (poziv na molitvu). Zatim u samom namazu se izgovara Allahu ekber; subhane rabbijel-azim, subhane rabbijel-e'ala, kratka sura Fatiha, dvije druge kratke sure i molitva teehud i to je sve. To ukupno ne prelazi manju stranicu i veinu ovih rijei razumije svaki musliman a prodrle su u sve jezike muslimanskih zemalja u tolikoj mjeri da ak i dijete ili poetnik naue njihovo znaenje bez muke i napora. Kad je jednom znaenje ovih izraza naueno, salat muslimana nije vie mehaniko recitiranje bez razumijevanja. n) Lino mislim da ni jedan musliman ne bi nikada ukazao isto potovanje prijevodu Kur'ana kao to ga ukazuje originalu koji je Bog objavio Svome Poslaniku. Jer prijevod je pripremilo obino ljudsko bie a ne nepogreiva ljudska osoba koju je Bog u ovom sluaju zatitio od greke, kao u s1uaju nekog poslanika. o) Jednog dana neki mladi student je posebno naglaavao vanost razumijevanja onoga to se izgovara. Kada su svi drugi argumenti bili nedovoljni da ga uvjere, rekao sam mu: Ako mi obeate da ete redovno obavljati pet dnevnih namaza na svom maternjem jeziku, doputam vam da tako radite. Smjesta je prekinuo raspravu i nikada vie nije govorio o tome. Drugim rijeima, oni koji insistiraju na regionalizaciji vjere i kulta su oni koji to sami ne praktikuju; takav je barem sluaj sa ogromnom veinom takvih. Vjernik nema potrebe da dobiva savjet od onih koji ne vjeruju ili ne praktikuju islam. p) Na kraju, ima pisaca koji kau da imaju podrku takvih autoriteta kao to je Imam Ebu Hanifa za tvrdnju da je uenje prijevoda Kur'ana na namazu dozvoljeno. Ali ovo je samo poluistina. Ovi pisci isputaju spomenuti da je Imam Ebu Hanifa, iako je imao ovo miljenje u poetku, kasnije ga promijenio (kao to to moemo nai izriito precizirano u zvaninim pravnim prirunicima kao to je Hidaja od El-Marginanije, Ad-Durr el-Muhrat od El-Haskafije itd.) i pridruio se opem uvjerenju da u normalnim sluajevima treba samo arapski tekst koristiti na namazu. Naravno, postoje odredbe za izuzetne sluajeve, kao to su potrebe tek obraenih: neposredno nakon prihvatanja islama on treba poeti obavljati pet dnevnih 239
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com namaza u kojima je potrebno recitirati napamet odre ene tekstove. Do trenutka kad bude nauio ove tekstove napamet, on moe koristiti njihov smisao na bilo kojem drugom jeziku. Za ovo imamo vrlo vrijedan presedan Salmana el-Ferisija, koji je poslao prijevod Fatihe nekim Perzijancima-obraenicama, sa ovlatenjem samog poslanika Muhameda a. s. (uporedi En-Nihaja Haijat el-Hidaja od Tad elAira) da ga koriste dok se dobro ne upoznaju s arapskim tekstom. Tako, nekoliko sati ili hekoliko dana, novo-obraenici mogu valjano koristiti prijevod. r) Moemo vidjeti da ima i prednosti i nedostataka u upotrebi stranog jezika u namazu. To je isto sluaj i u pogledu koritenja regionalnog (maternjeg) jezika od strane pripadnika univerzalne religije. U takvim sluajevima izbor se vri odmjeravajui prednosti i nedostatke i gledajui ta je povoljnije. ZATO ISTO LUNARNI KALENDAR? Poznato je da islam za obredne i vjerske potrebe slijedi mjeseev kalendar gdje, na primjer, mjesec ramazan sa svojim postom i mjesec zul-hide sa svojim hodoaem, postepeno dolaze u razna godinja doba. U predislamskoj Arabiji ljudi su uspostavljali godinu primjenom interkalacija. Boiji Poslanik je ukinuo tu praksu moe se rei poslije dugih i zrelih razmiljanja - na svom posljednjem hadu, samo tri mjeseca prije smrti. To ukidanje zbunjuje neupuene i zauduje one, koji patei od kompleksa inferiornosti, ele da slijepo slijede druge. Me u mnogim koristima te islamske reforme navesti emo ovdje tri: a) to se tie posta, ta reforma prua mogunost da se u svim godinjim dobima privikne na odricanje od jela i pia: tei i laki uslovi se smjenjuju. b) Budui da je islam namijenjen itavom svijetu, trebalo je raunati na razne klimatske uslove u raznim podrujima. Ako bi post bio odre en za neki mjesec sunanog kalendara, to jest u neko odre eno godinje doba, cilj bi samom prirodom bio promaen i njegovo izvravanje ne bi bilo mogue. Naime, dok je na sjevernoj 240
www.bosnamuslimmedia.wordpress.com hemisferi ljeto, na junoj hemisferi je zima. Sem toga, dok se zima smatra prijatnim periodom u ekvatorijalnim podrujima, u polarnim krajevima je ravna uasu. Ta nejednakost me u vjernicima raznih zemalja moe biti lahko uklonjena prihvatanjem lunarnog kalendara: svi emo postepeno imati mjesec ramazan u svim sezonama redom. c) Porez zekat, koji se plaa na ute evinu, trgovinu, itd., sa izuzetkom zekata na poljoprivredne proizvode koji zavise od godinjeg doba i etve, je unekoliko uvean, jer na 33 lunarne godine dolaze 32 sunane godine. Porezi se, dakle, plaaju za jednu godinu vie. Sjetimo se da se ti porezi ubiru od bogatih za dobrobit svega stanovnitva drave, a uglavnom onih koji su siromani. ZAKLJUAK Daj Boe da ovaj skromni napor postigne svoj cilj, to jest da poui svakoga ko eli da upozna glavna naela islama. Za detaljnije poznavanje treba se obratiti na specijalizovana i iscrpna djela ili na renomirane naunike i institucije kao to su Azhar u Kairu, Zejtuni u Tunisu, Karavijuh u Fesu i mnoge sline u Pakistanu, Indiji. itd.
241

Bs Uvod U Islam

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bs Uvod U Islam

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

www.bosnamuslimmedia.wordpress.

Sarajevo, 1989. god. 3

Glava II OUVANJE IZVORNOG UENJA

Glava III KONCEPCIJA IVOTA

Glava IV OVJEK I NJEGOVA VJEROVANJA

Glava V VRENJE VJERSKIH DUNOSTI

Glava VI NJEGOVANJE DUHOVNOG IVOTA - TESAVVUF

Glava VII ETIKA ISLAMA

GLAVA VIII POLITIKI SISTEM ISLAMA

Glava IX PRAVNI SISTEM ISLAMA

Glava X EKONOMSKI SISTEM ISLAMA

Glava XI MUSLIMANSKA ENA

GLAVA XII POLOAJ NEMUSLIMANA U ISLAMSKOJ ZEMLJI

GLAVA XIII DOPRINOS MUSLIMANA NAUCI I UMJETNOSTI

Glava XIV OPTA ISTORIJA ISLAMA

Glava XV SVAKODNEVNI IVOT MUSLIMANA

Po pravilu uenja Kur'ana ne moe se izgovoriti efvada i stati.

You might also like