Pravdanje neznanjem pod lupom erijata

Ebu Jusuf Midhat b. Hasan Alu Ferrad

t.ry!'J\ ..;:a.ll
cl.)
Prijevod:
Redaktor:
Lektor:
Korektura i DTP:
Dizajn:

tampa:
Emsad prof.
Idriz Biliban, prof.
Saraj
Saraj
Saraj
Es-Sunne, Roaje
Bemust, Sarajevo
Tira: 300 primjeraka
Roaje,
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJAT A
Ebu Jusuf Midhat b. Hasan Alu Ferrad
Predgovor napisao:
Abdullah b. Abdurrahman el-Dibrin
PREDGOVOR
Hvala Allahu Gospodaru svjetova. Allaha molimo za dobar zavretak
bogobojaznim a neprijateljstvo nasilnicim. da nema drugog boga osim
Allaha Jedinog, Koji nema sudruga, Onog koji odrava nebesa i Zemlju, i
da je Muhammed njegov rob i poslanik, iskreni i povjerljivi, neka je
salavat i selam na njega, njegovu porodicu i sve njegove drugove.
A zatim:
Na Uzvieni Gospodar je stvorio stvorenja kako bi mu ibadet i
naredio im je da ispoljavaju i Njegovu te da Mu budu
pokorni. U tu svrhu je objavljivao knjige i slao poslanike. Objasnio je Pravi put
kako ljudi ne bi imali opravdanja pred Njim nakon slanja poslanika. Obavezao
je svoje robove da Ga oboavaju i da Mu nikoga i nita ne smatraju ravnim.
je onom ko mu bude izraavao tevhid nagradu, a zaprijetio je kaznom
onome ko Mu bude pripisivao sudruga. Prenosi se od Njegovih poslanika da su
narode pozivali ka spoznaji njihova Gospodara i pokornosti Njemu, pa je spasio
one koji bi ih slijedili a unitavao bi one koji su se suprostavljali. Zatim je
obavjestio da onima koji su uniteni ima sljedbenika i predvodnika ili
Svi se oni u vatri dehennemskoj prepirati. U tom kontestu
Uzvieni kae: "Ona druga skupina prvoj: 'Gospodaru na ovi su nas u
zabludu odveli"' Oni koji su slijedili druge "Gospodaru na mi smo se
pokoravali naim prvacima i glaveinama pa su nas skrenuli sa Pravog puta." On
im to prihvatiti kao opravdanje. Otuda su neki savremeni
pokuali opravdanje onima kojima nije dolazio poslanik i dahilima
postojanju erijatskih tekstova koji na obavezu praktikovanja vjere svim
ljudima. Otuda je cijenjeni brat Ebu Jusuf Midhat b. Hasan Alu Ferrad napiso
ovu studiju, koju je nazvao Pravdanje neznanjem pod lupom erijata, u kojoj je
sabrao dokaze i miljenja uleme i imama. Pojasnio je dokaze o eventualnim
ubhama-sumnjama i koje navode oni suprotnog miljenja. Otuda
dolazimo do da svaki na bilo kom djelu Zemlje, kome je Allah
dao blagodat razuma, spoznaje, sluha i vida, uz da istrauje, pita i da
spozna istinu i obaveze, ukoliko bude nemaran i ne bude nastojao do istine,
a za to ima u tom imati opravdanja. Tako da je u tom
kontekstu ova studija najopirnije djelo iz ovog poglavlja. Neka Allah nagradi
pisca, ovog djela, i neka ovo djelo i njemu korisnim i
5
PREDGOVOR
neka njegove napore blagoslovi. Na kraju Allah najbolje zna i neka je salavat i
selam na Muhammeda ~ ' njegovu porodicu i ashabe.
Abdullah b. Abdurrahman el-Dibrin
6
UVOD
Zaista zahvala pripada Allahu, Njega hvalimo i od Njega molimo.
Molimo Ga za oprost i mu se od zla naih dua i naih loih djela. Koga
Allah uputi nema tog ko ga odvesti u zabludu, a koga ostavi u zabludi nema
tog ko ga na Pravi put uputiti. da nema drugog boga osim Allaha
Jedinog, Koji nema sudruga, i da je Muhammed Njegov rob i
poslanik.
A zatim:
""J J .;J .:;.- J-:;.,.}...- _. .-:""'
i ' ')l l .')!
J
'
"
...uli
yu
""ll l' .:.JII'
.,.._
'\.I.,
r J J (jy 1.7"' y-o. (j.._
"O vjernici , bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao
muslimani!" (Ali-Imran, 102)
,... J .",....... .... -- --.:;:;.J -:: (._ ".. "" ;: .,", .... J - "" / -:", ... ::ii ", e. - ....
yj ...ul oj o_,J;W <S;NI ...ul
"O ljudi, bojte se Gospodar svoga, koji vas od jednog stvara, a od
njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge mukarce i ene rasijao.
l Allah se bojte - s imenom jedni druge molite - i rodbinske veze ne
kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi." (En-Nisa, l)
. ', .. ;:f c.CT :&T i i J'T l't lL
u--J r'"'Y r- r- @ - ..r Y ..r'J yu .r-- (j.._ .,.._
(.; , -- :&T
. , )..r ) .J-'")j r..:T"
"O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On vas za vaa dobra djela
nagraditi i grijehe vam vae oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu
bude pokoravao- ono to bude elio." (El-Ahzab, 70-71)
7
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
Najistinitiji govor je Allahov govor, a najbolja uputa je uputa
Muhammeda, Najgore stvari (u vjeri) su novine, svaka novina je novotarij a,
a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi u vatru.
U vremenu u kojem ivimo se puno proirio govor o tekfiru-ugonjenju u
nevjerstvo, tako da su mnoge stvari u pogledu propisa tekfira, proglaavanja
stvari novotarijom i grijehom pobrkane i ispreturane dvije krajnosti:
pretjerivanja i omaloavanja, i potcjenjivanja ovih stvari. Ovo se deava zbog
nepreciziranja tematike imana. Jer upravo ispravno definisanje imana
predstavlja vagu za propise koji trae da se o njima govori kroz prizmu imana a
ne na neki drugi Ideja irda'a
1
se proirila po velikom dijelu islamskih
zemalja, za kojom su se poveli mnogi daije i studenti. Tako da su
tagutizam, kufr i zagovornici sekularizma i demokratije nali zatitu i zaklon za
svoje djelovanje i pozive, to je rezultiralo uzdizanjem njihovih bajraka nad
muslimanskim T ako da se u svakoj o njima. U ovakvom
sistemu i okruenju odrasta mlade, a odrasli doivljavaju starost. S druge strane
se gurbet-usamljenost islama i rairila tama smutnji. Tako da se zapalo u
stanje u kojem se tekfiri iskrenog tevhida, a novotarom se proglaava onaj
ko slijedi sunnet. Dobro djelo se proglaava loim i obratno. Taguti su obukli
odjela muslimanskih a zindici-heretici zaodjenue skromnika i onih
koji uspostavljaju red. Novotari obukoe ehlis-sunneta, a grjenici i
nepravednici pravednih i bogobojaznih. U tom kontekstu Uzvieni Allah
kae:
(J" oT - _r.jT J A1
... .; ..- ; ...
"Zbog onoga to ljudi rade, pojavio se nered (fesad) i na kopnu i na moru." (Er
Rum, 41)
treba da nije prestala postojati skupina u ummetu koji
su ustrajni na istini i koji se bore protiv zabludjelih i onih su srca eljna
smutnje. im nakoditi onaj ko ih napusti niti ko ih ostavi, sve dok ne
Allahova odredba a oni na tome. Allaha molimo da nas od njih.
Svakodnevno sluamo o oblicima nevjerstva i bezbotva.
Islamski pokreti su vezanih ruku i nisu u stanju da zaustave ovaj prljavi
trend jer su njegovi zagovornici iz naih redova i govore naim
1
Vjerovanje da djela nisu od irnana. (Op.pr) Od ovoga je i izraz rnurdije. Jedna od
zabludjelih sekti. Pojavili su se u vremenu tabiina. Irna ih vie podskupina, a ono to im je
karakteristika jeste miljenje da djela udova nisu rukn irnana. (Op. ree.)
8
UVOD
jezikom. To je iz razloga jer su pogreno shvatili kako su knjige objavljene,
poslanici slati, dihad propisan, u kojem su skidane glave i rat koji je potpaljen
muslimana i nevjernika, samo zbog pukog i formalnog izgovaranja
"La ilahe illallah Muhammedun resulullah" bez odricanja od irka, kufra i taguta.
Nisu svatili da je sutina tevhida u ispoljavanju Allahove i u odricanju
od irka i murika, i to kroz pokornost Njemu Jedinom, Koji nema sudruga.
Tako da je musliman, po njima, onaj ko izgovori dva ehadeta pa makar i ne
znao njihovo i makar i ne radio po onome to ehadet podrazumjeva, i
makar i ne naputao irk i ne odricao ga se. Ova bolesna ideja je rezultirala time
da se Zemlja napuni mnotvom irka i murika, a dehl se proiri tako da umalo
ne potisnu znanje, pogotovo ilm-znanje u vezi tevhida, koji je osnova svih
osnova vjere. Ovakvo pogreno vjerovanje podrazumjeva da je dehl bolji od
ilma-znanja. Ovo dalje podrazumjeva da je rob koji formalno izgovori ehadet
a on ga od kako ga je izgovorio pobija svojim djelom kruivi oko kabura,
od mrtvih u blagostanju i voli ih kao to se Allah voli, daje
prednost zakonu taguta nad zakonima Jedinog, itd. -opravdan zbog svog dehla.
T e ako bi umro u tom irku i dehlu, umro bi kao musliman i bio bi od
stanovnika Denneta. A ako bi mu doao dokaz i znanje, pa ako se ne bi
pokorio bio bi nevjernik, te ako bi umro na tome bio bi mu zabranjen ulazak u
Dennet prije ili kasnije
1
je poznato da se ljudi ne pokorava i ne
odaziva pozivu u tevhid, tako da na osnovu ovog neispravnog miljenja neznanje
njihove nosioce sigurno uvodi u Dennet a znanje ponekad moda odvede u
Vatru i boravak u njoj. Otuda su mnoge daije zastale u svom pozivu u
tevhid kako ne bi dostavile dokaz protiv ljudi, to bi ih uslovno moglo
odvesti u propast. Da ovakva ideja nema nikakvih drugih nastranosti osim ove
dovoljno bi bilo protiv nje i njene udaljenost sa Pravog puta. Zato sam i napisao
ovu risalu uz Jedinog Boga, Koji nema sudruga, a koja
pomenutu mes'elu. A to je pitanje: "Da li murik ima opravdanje za svoj irk
zbog svog dehla ili ne?" Knjigu sam podijelio u poglavlja.
U prvom poglavlju sam pojasnio kako su osobina irka i propis koji se
odnosi na njega validni prije dostavljanja dokaza poslanice, te da je u tom
dokaz protiv takvog misak-obaveza koju su ljudi davno preuzeli, razum i zdrava
ljudska narav, a to se kazne na oba svijeta ona ne biva osim nakon
dostavljanja poslanice i donoenja dokaza.
1
1 ele takvi da kau da ovaj spomenuti iako bude kanjen zbog svog djela (koji je
ovdje kufr i irk) on na kraju ipak biti spaen od Dehennema i uveden u Dennet.
9
[BU JUSUf MIDHAT AlU fERRAD
U drugom poglavlju sam govorio o islamu kojeg je duan ostvariti
da bi njime iziao iz kruga nevjerstva i irka u krug islama, i to u pogledu
vanjtine, a Allah zna nae tajne i ta nosimo u srcima. Ovo poglavlje sam
zavrio spomenom teme imana i pravilima po tom pitanju, te preciziranju veze
sutine imana i islama.
poglavlje. U njemu sam spomenuo propis onoga ko provede neko
vrijeme u islamu svojom vanjtinom, a zatim padne u otpadnitvo i novotarije
zbog dehla, neispravnog i greke.
U poglavlju je odgovor na ubhe po ovom pitanju i pojanjenje
stava imama: Ibn Tejmijje, njegova Ibn Kajjima, i Muhammeda b.
Abdulvehhaba u tom pogledu.
]o bih elio napomenuti na jako vanu stvar, a to je da veliki broj knjiga
koje su napisane na ovu temu panju tome da li neki od alima
smatra ispravnim pomenuto opravdanje ili ne. Zatim navede dokaze iz Kur'ana i
sunneta koji opravdavaju stav tog alima, to predstavlja presudu nad tim ajetima
i hadisima umjesto da se oni uzmu za sudiju, dokazuje se za njih a ne njima.
Zbog toga sam nastojao da u ovoj studiji - od do kraja - dokaze,
mes'ele i propise iz Kur'ana i sunneta navedem shodno shvatanju selefa (prvih
generacija) i imama ovog ummeta. Da tl' tekstovi iz Kur'ana i hadisa budu sudije
a ne oni nad kime se te da se njima dokazuje shodno
selefa i imama ovog ummeta, oko imameta se svi slau. nisam
navodio miljenja onih koji su za novotarija ili pripadnika
zalutalih sekti. Maksimalno sam nastojao da hadisa koje navodim budu iz
dva Sahiha, Buharije i Muslima, kako bi i same mes'ele i dokazi bili ispravni uz
Allahovu
Ne tvrdim da je nepogreivo sve ono to sam napisao jer nema
nepogreivih nakon smrti Poslanika, Sve to sam pogodio od istine to je od
Allaha i Poslanika, a eventualne greke su od mene i od ejtana, Allah i
Njegov Poslanik su od toga Neka ti je prijatno, brate ono to je
nejasno u knjizi to se piscu a ne tebi. Molim Allaha, Gospodara
Ara da mi to oprosti, a ja sam, zaista, uloio maksimum svog
truda. Molim Uzvienog Allaha da primi od mene ovo djelo i da ga
iskrenim radi samo Njegova zadovoljstva i Njegova lica. Neka je salavat i selam
na Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve koji ga u dobru slijede do
Sudnjeg dana. Moja posljednja dova je hvala Allahu Gospodaru svjetova.
lO
KNJIGA PRVA
OSOBINE IRKA
UNAT O NEZNANJU
l PRIJE DOSTAVLJANJA
DOKAZA POSLANICE
ll
Ova knjiga sadri dva poglavlja:
Prvo poglavlje: Dokazi o potvrdi osobine irka u n a t o neznanju i prije
dostavljanja dokaza poslanice.
Drugo poglavlje: Razlog zbog kojeg je pripisivanje osobine irka v a e e
prije dostavljanja dokaza
12
PRVO POGLAVLJE
DOKAZI O POTVRDI OSOBINE IRKA UNATOC
NEZNANJU l PRIJE DOSTAVLJANJA DOKAZA
POSLANICE
Ovo poglavlje obuhvata dvij e studije:
Prva studija: poslanica prije Muhammedova, poslanstva
Druga studija: Spojenost osobine irka sa dehlom
PRVO POGLA VLJE
POTVRDA OSOBINE IRKA UNATOC NEZNANJU l PRIJE
DOSTAVLJANJA DOKAZA POSLANICE
Prvi dokaz
Uzvienog:
JJ,.i, 't -iUS "- ,GL :..:tf -- ,- "> t -:- .e';. ' ll : i '
ir tr_. - , __o-J - r 'fi: J .:r up
"Ako te neki od mnogoboaca zamoli za zatitu, ti ga zatiti da bi sasluao
Allahov govor, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. Jer su oni
narod koji ne zna." (Et-Tevba, 6)
1
Imam Taberi kae: svome Poslaniku Allah, kae: 'Ako
neko od murika, u pogledu kojih sam ti naredio da se protiv njih bori, nakon
1
Neki se ne slau da pomenuti ajet na ono zbog ga navodimo kao dokaz zbog
toga to je, kako kau, kasno sputen. Tako se po njima Uzvienog "Jer su oni narod
koji ne zna" ne mogu uzeti shodno vanjskom Kaem im, a Allaha molim za uputu,
s ciljem prekidanja rasprave: Vratite se na Uzvienog: "A kada im Knjiga od Allaha
dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu koju imaju oni - a jo ranije su protiv
mnogoboaca molili. " (El-Bekare, 89). Pisac ovim eli da je Allah Kurejije nazvao
nevjernicima (muricima) nj1hovom neznanju prije dolaska Poslanika, ;ft. (Op ree.)
13
[BU JUSUf MIOHAT ALU FERRAO
isteka svetih mjeseci od tebe zatrai zatitu, o Muhammede, kako bi sasluao
Allahov govor od tebe - a to je Kur'an koji ti je Allah sputao - zatiti ga dok ne
saslua Allahov govor, a zatim ga otpremi na sigurno mjesto za njega. "'
ajet on dalje kae: "Zatim ga odbaci nakon to saslua Allahov
govor ako odbije da prihvati islam i ne uzme pouku iz onoga to si mu
od Allahova govora, te ga otpremi na sigurno mjesto ... " Njegove "Jer su
oni narod koji ne znaju." kae: "Sa njima postupi tako, im zatitu, kako bi
sasluali Kur'an, a odbaci ih i otpremi na sigurno mjesto iz razloga jer su oni
neznalice koji ne poimaju dokaze od Allaha. Ne znaju i nisu svjesni ta ih
ako povjeruju u Allaha niti poimaju kakav grijeh ako nepovjeruju."
Imam Bega vi kae: Uzvienog: 'Dok ne saslua Allahov govor',
ono to se na njega odnosi u pogledu nagrade i kazne ... A 'Jer su
oni narod koji ne zna', tj. ne poimaju Allahovu vjeru i Njegovu te je
zbog toga potrebno da sasluaju Allahov govor.
Hasan kae: "Ovaj ajet je (ar. muhkem) do Sudnjeg dana."
Imam evkani u pogledu Uzvienog: "Jer su oni narod koji ne zna"
u svom tefsiru kae: "To jeste, zbog toga to se kod njih izgubilo korisno znanje
kojeg se dobro od zla."
Kaem: "Ovo je (tj. nije derogiran) kur'anski tekst
propis irka tekom dehlu - neznanju u vremenu kada
je sa lica Zemlje zbrisan trag Boije upute i erijata, a fitna toliko izraena da
kada bi Boiji rob pruio ispred sebe ruku skoro da prsta ne bi vidio od tame.
Zbog velikog mraka i neznanja taj period je prozvan periodom dahilijjeta
period neznanja i neznanobotva.
U komentaru na hadis Ibn Ded'ana imam Nevevi kae: "Dahilijjet koji
je bio prije poslanstva tako je nazvan zbog njihova neznanja."
1
ga (dahilijjet) Ibn Tejmijje kae: "Znaj, kada je Allah poslao
Muhammeda stvorenjima je bio zamrzio stanovnike Zemlje, kako Arape
tako i nearape, osim kad su u pitanju ostaci kitabija - a takvih bijae
izumrla prije njegova poslanstva. Ljudi su se tog dana djelili na dvije skupine:
Kitabija, koji se drao svoje Knjige, koja je bila ili izmjenjena ili
derogirana ili su se pridravali vjere koju su poznavali a
napustili, i drugi koji su bili nepismeni - Arapi i nearapi - koji oboavae ono to
1
Sahihu Muslim, 3/87.
14
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD lUPOM ERIJATA
im se lijepim i korisnim od zvijezda, kipova, kaburova i sl. Ljudi su u
dahilijjetu bili neznalice u pogledi njihovih izreka koje su oni smatrali znanjem
a u stvari su predstavljale dehl-neznanje. Radili su djela koja su smatrali dobrim
- a ustvari su bila loa. Najvie to bi njima znao je onaj ko je
posjedovao neto znanja od prijanjih poslanika, koje je uglavnom bilo
izmj enjeno i pomjeano sa strastima i prohtjevima novotara i onih koji su to
mijenjali, tako da bi istina u tom bila pomjeana sa neistinom.
Ponekad bi takav raspolagao sa znanjem je mali dio bio vjerom propisan a
tog znanja je bila izmiljena, tako da mu skoro nita nije koristilo. Ako je
imao priliku da filozofiju njegov duh bi se predao stvarima prirode i
duhovnih vjebi u nastojanju da popravi svoj ahlak da bi na kraju postigao, ako
postigne, veoma mali nivo znanja, koje je bilo nesigurno i
kontradiktorno, tako da njime nije mogao ednog napojiti niti bolesnog
niti je spram Boanskog znanja neto vrijedilo. Uz sve to nosioci tog znanja su
bili podjeljeni i razjedinjeni, a nihovi dokazi nesigurni i
kontradiktorni." Zavren citat.
1
Drugi dokaz
Uzvienog:
J J 'l--- ..... "' -- J ., J .,".. .,. o J-- -- -::", J _..
0'p1j <X
"Nisu se nevjernici sljedbenika Knjige i mnogoboci odvojili, sve dok
im nije doao dokaz jasni." (El-Bejjine, l)
Kae Ibn Tejmijje: Od onih koji ovo spominju je i Ebu Fered Devzi.
On kae: 'Nisu se nevjernici sljedbenika Knjige' se odnose na na
idove i a 'i mnogoboci', sa odnose na one koji su oboavali
idole. Arapski izraz munfekkine izdvojiti ili odvojiti se. To jest, nisu se
odvijili od kufra i irka sve dok im nije doao jasni dokaz. Ajet dolazi u obliku
vremena a se odnosi na prolost. A jasni dokaz je poslanik
Muhammed, koji im je obznanio njihovu zabludu i njihov dehl. ..
Begavi kae tome: "Nisu prestali biti na svom kufru i irku dok im
nije doao dokaz jasni. u ajetu 'dok im nije doao jasni dokaz' (na
arapskom) su navedene u vremenu a se odnosi na prolost.
1
Pogledaj lktidau siratil-mustekim od Ibn Tejmijje, str 2. (ili u naem izdanju na bosanskom
jeziku na 21. i 22. str.).
15
EBU JUSUF MIDHAT ALU FmRAD
Ar. bejjine znaCl jasni dokaz, a to je Muhamed koji im je doao sa
Kur'anom. On im je pojasnio njihov dehl i njihovu zabludu, te ih pozvao u
iman, pa ih je Allah njega spasio od dehla i zablude."
1
Zavren citat.
Imam evkani kae: "Rekao je imam Vahidi: 'U ajetu je obavjetenje od
Allaha o nevjernicima da nisu prestajali sa nevjerstvom i irkom dok im nije
doao Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, sa Kur'anom koji im je objasnio
njihovu zabludu i njihovo neznanje. Zatim ih je pozvao u iman, to je dokaz da
Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, predstavlja blagodat kojom je Allaha
spasio ljude od dehla i zablude.
Kaem: T ekst ovog ajeta jasno potvrdu osobine irka i ku fra i
prije Muhammedova poslanstva i dolaska kur'anskih dokaza. Zbog toga
primjetiti da selef, prvaci ovog ummeta, navode spojeno osobine dehla i irka.
Kur'an, na mnogim mjestima govori o tome kako su bili u dehlu i
gafletu(nemaru). U tom konrekstu Uzvieni Allah kae:
"On je neukima poslao Poslanika, jednog njih, da im ajete Njegove
kazuje i da ih i da ih Knjizi i mudrosti jer su prije bili u
zabludi." (El-Dumu'a, 2)
Imam Taberi u komentaru ajeta kae: "Ovi neuki o kojima govori Kur'an
su prije poslanstva bili na krivom putu koji koji je predstavljao zabludu i
neistinu."
Ibn Kesir kae: "Allah ga je poslao, a Njemu pripada hvala, kao
zadnjeg poslanika nakon vremena u kojem je bilo prekinuto slanje poslanika a
putevi upute zameteni. Potreba za njim (poslanikom) je bila ogromna jer je
Allah bio zamrzio stanovnike zemlje - Arape i nearape - osim nekolicine
kitabija, tj. malog broja onih koji su slijedili ono sa je doao Isa, alejhi
selam."
Kaem: "Neko bi mogao prigovoriti: 'Propis irka je
njegovom nosiocu prije Muhammedova poslanstva zbog toga to je nad njima
uspostavljen dokaz poslanice, a dehl i gaflet -nemarnost spram vjere u koji su
zapali je zbog njihova okretanja od dokaza a ne zbog zagubljenja istih. od
1
Pogledaj Medmu 'feta va, 16/483-486.
16
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM miJATA
Allaha uputu kaem "Gore spomenute selefa pobijaju ovu
jer su oni jasno opisali ovaj period kao vrijeme kada je bilo prekinuto
slanje poslanika(vrijeme [etre), i kada se izgubio Pravi put. tome, navest
dva ajeta koji ukazuju na izgubljenost dokaza poslanice u vremenu prije
njegova poslanstva, kako kod Arapa tako i kod adema (nearapa) ."
17
l. studija
NESTANAK l lCEZAVANJE POSLANICA
PRIJE ODLASKA MUHAMMEOA
Prvi ajet u tom kontekstu su Njegove
. ..- .... --r ".-_. .... J.J"..! J..,J",_..J 'J, ___ ." ... __
p <X I_,J_,.a:; ul L.. }JJ :ft- Ur5
- ... "' J .... ,. ..... ,.i Ji. JJ J - ., ......... ..!,e
.JJ lj ..ili
"O sljedbenici Knjige, doao vam je poslanik Na - nakon to je neko vrijeme
prekinuto slanje poslanika- da vam objasni, da ne biste rekli: "Nije nam dolazio
ni onaj koji donosi radosne vijesti, ni onaj koji opominje!" Pa, doao vam je,
eto, onaj koji donosi radosne vijesti i koji opominje. A Allah sve moe." (El
Maide, 19)
Kurtubi kae: 'da vam objasni' pobijanje njihovih
argumenata, kako ne bi sutra rekli: 'Nije nam doao poslanik'. A ala fetretin
miner-rusul nakon zatija, a moe i vremenski prekid dva
poslanika. Ovo se prenosi od Ebu Alijja i grupe a prenosi ga Er
Remani."
Ibn Kesir kae: "eli se da je Allah poslao Muhammeda
nakon to je neko vrijeme bilo prekinuto slanje poslanika (ar. ala fetretin miner
rusu/), i nakon te se izgubio Pravi put a vjere izmijenile. je oboavala
kipove, vatru, krst, tako da njegov dolazak predstavlja blagodat u
situaciji kada je vladala velika potreba za poslanikom. Fesad-nered, neznanje i
bezbotvo bijae obuhvatilo svu Zemlju, osim malobrojnih koji su slijedili
vjere prijanjih poslanika. .. "Zarim Allah je bio pogledao u stanovnike Zemlje,
te ih je zamrzio - kako Arape tako i nearape - osim nekolicine od Beni lsraila ... "
Biljei ga Muslim, Ahmed i Nesai i drugi u neto verziji ...
Otuda je vjera kod stanovnika Zemlje postala nejasna i zbrkana dok
Allah nije poslao Muhammeda, koji je uputio stvorenja i izveo ih iz tmina na
svjetlo i ostavio ih na jasnom putu i blistavom erijatu. Zbog toga Uzvieni
Allah kae: "Da ne biste rekli: 'Nije nam dolazio ni onaj koji donosi radosne
vijesti, ni onaj koji opominje!"' To jest, da ne biste rekli i kao dokaz navodili: "O
vi koji ste promjeniti vau vjeru nije nam doao donosioc radosnih vjesti da nas
obavjesti o dobru i da nas upozori na zlo", eto, doao vam je beir i
nezir-donosioc radosnih vjesti i to jest Muhammed :i.
18
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERJJATA
Taberi kae: 'ala fetretin miner-rusul' nakon to je bilo
prekinuto slanje poslanika. fetretun na ovom mjesto prekid." Kae:
"Doao vam je poslanik da vam pojasni istinu i uputu, nakon to je neko vrijeme
bilo prekinuto slanje poslanika. A "Da ne biste rekli: 'Nije nam dolazio ni
onaj koji donosi radosne vijesti, ni onaj koji opominje!'" To jest da ne biste rekli
nije nam dolazio donosioc radosnih vjesti niti kako bi nas
On je, azze ve dell, ukinuo pravdanja time tako to je poslao Svog
koji im je dostavio dokaz protiv njih."
U komentaru "Da ne biste rekli: 'Nije nam dolazio ni onaj koji
donosi radosne vijesti, ni onaj koji opominje!'" evkani kae: To jest, runo bi
bilo da se pravdate u pogledu vaeg nemara spram vjere nakon to vam je doao
Poslanik nakon prekida u poslanstvu. Ne pravdajte se, eto doao vam je
i donosioc radosnih vjesti- a to je Muhammed.
Drugi ajet. Uzvienog:
- (, J- u1 .: 1-.:1 '-t l e- i 1 .Lf -.:..::5.J !!- ! J- . f 'd l
- _, lrJ - ; J ly u _ yJ
- J 'T --- ---
.._:_).Y'"'J
"l da ne reknu kad ih stigne zbog onoga to su 'Gospodaru
na, zato nam nisi poslao poslanika, pa da dokaze tvoje slijedimo i vjernici
budemo?"' (El -Kasas, 47)
Taberi u komentaru ajeta kae: "Poslao sam te ovima, o Muhammede,
kako ne bi rekli u da ih je prije tebe zadesila naa kazna: 'Gospodaru na
zato nam nisi poslao poslanika prije kazne i Tvoje srdbe, pa da slijedimo Tvoje
upute i Tvoju knjigu, koju si poslao po Svome poslaniku? I da budemo vjernici u
Tvoj uluhijjet (boanstvo) i da vjerujemo Tvojim poslanicima u pogledu onog to
si nam naredio i zabranio.' Mi smo im mogli ubrzati kaznu zbog njihova irka
prije tvog poslanstva, ali smo tebe poslali kao donosioca radosnih vjesti i onog
koji upozoriti na Nau kaznu zbog njihova kufra, kako ljudi ne bi imali
opravdanja nakon slanja poslanika." Zavren citat.
Imam evkani kae: "... Kae Zudad: 'Razlog slanja poslanika je
uklanjanje njihovih opravdanja, kao to je u Njegovim "Kako ljudi ne bi
imali opravdanja nakon slanja poslanika."... Tako da bi ajeta bilo: "Da
smo ih kaznili oni bi rekli: 'Oduljilo se vrijeme od kako nam nije poslan
poslanik, Allah nam nije poslao poslanika."' Misle da im je to opravdanje, a
19
EBU JUSUF MIDNAT ALU fERRAD
ustvari za njih nema pravdanja nakon to su do njih stigle vijesti od prijanjih
poslanika. Mi smo dokaz protiv njih upotpunili i uklonili razlog kojim
bi se pravdali i tvojim slanjem, o Muhammede, jasno smo im obznanili (da
imati opravdanja).
Imam Kurtubi kae da arapski izraz u ajetu "lev la" "hella", tj. "zato
nisi". Pa je poslao poslanike kako bi uklonio pravdanje kafira.
Kuejri kae: "Ispravno shvatanje je da 'zato nam nisi' ne
na novo slanje poslanika, tj. ovi kafiri nemaju opravdanja jer su do njih doprli
prijanji erijati i poziv u tevhid (jednobotvo). prolo je mnogo
vremena (od posljednjeg poslanika) pa da smo ih kaznili neki od njih bi rekli:
"Oduljilo se vrijeme slanja poslanika", kako je to validno opravdanje.
Ispravno je da za njih nema opravdanja nakon to su do njih doprle vijesti
(prijanjih) poslanika. nevalidnost takvog pravdanja mi smo potvrdili
i upotpunili tvojim slanjem, o Muhammede, i upotpunili smo obznanu. Jer je
Allah odredio da kazniti Svoga roba dok mu u potpunosti ne objasni i
dostavi dokaze i poalje poslanike." Zavren citat.
Ibn Kes ir kae: "To jest, poslali smo te njima kako bi dostavio dokaz
protiv njih, te kako ne bi imali opravdanja ako bi ih pogodila Allahova kazna
zbog njihova nevjerstva, kojom prilikom bi se pravdali da im nije doao poslanik
niti Zavren citat.
Begavi kae: "Pod 'kada ih stigne se misli na kaznu, a
'zbog onog to su se odnose na kufr i grijeenje. lev la u
ajetu "zato nisi". Odgovor na lev la je izbrisan, a podrazumjeva preduhitrili
bi ih kaznom. To jest da kao argument navedu neslanje poslanika Mi bi ih
preduhitrili kaznom zbog njihova kufra. A kao drugo miljenje se navodi:
"Nismo te bez razloga njima poslali smo te poslali iz razloga kako ljudi ne bi
imali dokaza i opravdanja pred nakon slanja poslanika."
Kaem: "Iz ova dva kur'anska teksta se moe Da je Allah,
pourio sa kanjavanjem nevjernika zbog njihova grijeha i irka oni bi se pravdali
da su ivjeli u vremenu kada je bilo prekinuto slanje poslanika (ar. fetretun
miner-rusul), te da im nije doao poslanik kako bi im prenio radosne vijesti u
pogledu dobra i da ih upozori na zlo, pa je Allah poslao Muhammeda kako bi im
izbio taj argument u kanjavanja. tome selef-prvaci ovog ummeta
se slau da su oni i pored tog pravdanja bili murici i nevjernici a ne muslimani,
ne kanjavaju se osim nakon dostave dokaza, iako se oko
20
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
ovog zadnjeg razilaze. (Tj. da li se nevjernik kazniti i prije i poslije slanja
dokaza)
Ovi ljudi su ivjeli u vremenu kada je bilo prekinuto slanje poslanika.
Nalazili su se u velikom dehlu i pored toga su okarakterisani kao murici.
dokaz
dokaz je irk koji se pojavio u Nuhovom narodu. To je prvi
irk koji se pojavio na licu zemlje. Zna se zasigurno da je Adem svoje
potomstvo ostavio na tevhidu. Zatim se polahko pojavljivati irk
shodno ejtanskim spletkama koje je pleo na tom polju, a o nas u predaji
obavjetava veliki alim ovog ummeta Ibn Abbas T ako da je njegov narod
vremenom postao narod. Otuda je Allah OO, poslao Nuha- a on je prvi
poslanik koji je poslan stanovnicima Zemlje, shodno tekstu vjerodostojnog
hadisa koji govori o efa'atu-poslanikovom zauzimanju na Sudnjem danu. Isto
tako je poznato da se Nuh svom narodu kao muricima a ne kao
muslimanima. Gdje je u ovom poslanik koji je poslan prije Nuha,
kako bi im se mogla pripisati osobina i propis irka?
Uzvieni kae:
', ,:.,..... ''" 'J'(\ , ' /' ' : , "' "' ' v


r-P-' 'J' j ...u j ;,_. V"' d oo
<LJ i)1:;.\ w 8T
'., ., '-!" ()".>!
"Svi ljudi su jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose
radosne vijesti opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj
sudi ljudima uonome u se ne bi oni slagali." (El-Bekara, 213)
Ibn Kesir navodi da je Ibn Derir rekao: "Prenosi se od Ibn Abbasa da
je rekao: Nuha i Adema je bilo deset vjekova i svi su bili u znaku
istinskog erijata. Poslije toga su se razili pa je Allah poslao poslanike kao
donosioce radosnih vjesti i I kae: 'To je kiraet Abdullaha ... ' Svijet
je bio u milletu-vjeri Adema dok nisu oboavati kipove, pa im je Allah OO,
poslao On bijae prvi poslanik na Zemlji." Zavren citat.
Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kae: "Jer su ljudi poslije Adema a
prije Nuha, alejhima selam, bili na tevhidu i iskrenom ibadetu Jedinom
Allahu, kao to to bijae njihov otac Adem, otac sve dok nisu
izmislili irk i oboavanje idola.To je novotarija koju su oni sami izmislili. Allah
o tome nije spustio knjige niti je s tim (s takvim vjerovanjem) poslao nekog
21
EBU JUSUF MIDHAT ALU FmRAD
poslanika. U irk su pali shodno ubhama, filozofiji i neispravnoj analogiji za
kojom su se po vodili. T ako su neki od njih mislili kako su kipovi zvjezdani zapisi
ili talismani, te da predstavljaju derede u kosmosu i da su uzviene due. Drugi
su ih pravili u liku svojih poslanika i dobrih ljudi. su ih smatrali niskim
duama od dina i ejtana, a bilo je i drugih poimanja u tom pogledu.
njih je po tom pitanju slijedila svoje i tako bi skretali sa Pravog puta.
Potom je Allah poslao Svog poslanika Nuha koji ih je pozivao da samo
Allahu Jedinome ibadet, Koji nema sudruga, a zabranjivao im je oboavanje
mimo Njega bez obzira to su smatrali da se klanjanjem kipovima
pribliavaju Allahu i da im oni kod Njega biti zagovornici."
1
Zavren citat.
Biljei Buharija u svom Sahihu od Ibn Abasa 4>: "Idolopoklosnstvo koje
je bilo u Nuhovom narodu prenijelo se Arape ... U Nuhovom narodu su
bili dobri ljudi, pa kada su oni umrli ejtan je objavio njihovom narodu da na
mjestima gdje su se okupljali postave kipove koje su prozvali po njima, pa su to i
Nisu ih oboavali dok ovi nisu izumrli i dok nije nestalo znanja."
2
Kaem: Pogled8.j, Allah se smilovao tebi i meni, da oni- tj. kipovi - nisu
prvobitno oboavani, te da je razlog njihova oboavanja nestanak znanja i
proirenje dehla. To iz razloga jer murik gdje god bio misli da ono to
praktikuje od vjere predstavlja pribliavanje Allahu. Kako da se rob priblii
Allahu putem za to vjeruje da je neispravno? Razlog tome to je izvor
irka za razliku od grjeenja
je prvenstveno strast.
Tako kradljivac i pijanica su svjesni svog postupka,
kao i njegove zabrane, ali ih na to navodi nekontrolisana i neobuzdana strast. Za
razliku od prinoenja rtve, zavjeta, dove i istigaseta-traenja je
a ne strast.
Zbog toga koji je svjetan i zabrane irka, te
da isti odvodi svog vlasnika u Vatru, da mu zabranjuje ulazak u
Dennet, ponitava djela u potpunosti, a da ga tome kako bi se
pribliio Allahu.
ooo
1
Pogledaj Medmu' letava, 28/603-604.
2
Pogledaj Fethul-bari, 8/535.
22
2. studija
SPOJENOST OSOBINE iRKA SA DEHLOM
Znaj da je irk sudrug dehla, a da je tevhid sudrug znanju i da se nikada
ne razdvajaju.
Allah, kae:
--: '\::-:; uT ;.:Li l- -.tT
.__:_..) .ll '-(' ..r-- J (""":; li-::-'l '
"To je jedino prava vjera, ali ljudi ne zna." Qusuf, 40)
Ibn Kesir kae: "Zbog toga su njih bili murici ."
1
Ovo se
kroz veliki broj ajeta. Otuda Uzvieni kae:
@l :i-l j Jl
"A ti reci: 'Hvaljen neka je Allah!'- samo to njih ne zna." (Lukman, 25)
Zatim Njegove
:,s;0
3
t.:

"Mi srni ih stvorili sa ciljem, ali ovih ne zna." (Ed-Duhan, 39)
Zatim u suri El-Enfal kae:
J -- ., / J -- ., ! ""' , J,.., } -:: J.'- t
':i (,S;Jj (,_pi ':i) uJ
njegovi treba da budu samo oni koji se Allah boje, ali njih ne
zna." (El-Enfal, 34)
Ovo se spominje u velikom broju ajeta, to jest da je ljudi opisao
osobinom dehla i kao neznalice. Kur'an, u mnogo ajeta spomenuo da
su ljudi murici, oni koji su zalutali sa Pravog puta, kao to su
Uzvienog:
-- } ., J J -:: ..", J J;' ." ! } .,. J ,
o_r. L.j
ovih ne vjeruje uAllaha, nego druge Njemu smatra ravnim." Qusuf, 106)
Zatim Njegove
1
Tj. zbog svog neznanja su irk i time postali murici. (Op. ree.)
23
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
-::;""' ..... ..... "" J t ....... ... ..... ., t " J.
.!lk _j u-- J-bl & ulJ
"Ako bi se ti pokoravao onih koji ive na Zemlji; oni bi te od Allahova
puta odvratili." (El-En'am, 116)
Tako da mnogobrojni kur'anski tekstovi, nakon i analiziranja,
jasno ukazuju da ljudi kod sebe zajedno posjeduje osobinu dehla i irka.
Ako bi smo rekli da su Njegove "Allah oprostiti da mu se drug
pripisuje.. " odnose na samo na one koji znaju a koji su inadije onda bi pojava
bila veoma rijetka i odnosila bi se na rijetke, a je poznato da su erijatski
tekstovi objavljeni kako bi obuhvatili i pojave a ne i
rijetke stvari i _
Imam Ebu Bettin je naveo Ibn-Tejmijje da kae: "Onaj ko
irk je murik. Od njega se trai pokajanje, pa ako se pokaje spasio se; u
protivnom ubija se." Kae (Ebu Bettin): "On jasno na vie mjesta tekfiri
proglaava nevjernikom onoga ko vrste irke koje je spomenuo i po tom
pitanju navodi idma' -konsenzus muslimana i ne izdvaja po tom pitanju dahila i
njemu
Uzvieni kae:
"Allah oprostiti da mu se drug pripisuje.. "
A o Isau kae:
"Ko Allahu irk Allah mu zabraniti Dennet i njegovo prebivalite biti
Vatra." (El-Maida, 72)
Onaj ko ovaj ajet samo na inadije a iz toga izdvoji dahile, one
koji to u prenesenom kao i one koji su zavedeni pa slijede
svoje takav se suprostavlja Allahu i Njegovu Poslaniku i time je skrenuo
sa puta vjernika. Fekihi poglavlje "Propis murteda-otpadnika", sa onim
koji je irk, pri se nisu samo na inadije. Ovo je hvala
Allahu jasna stvar."
1
Zavren citat.
1
Pogledaj El-intisar lihizbillahil-muvehhidin.
24
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
Iz ovoga se vidi Ibn Abasovog fikha-razumijevanja vjere, kada je
u pogledu Nuhova naroda pojavu irka vezao za vrijeme nestanka znanja, pa
kae: "Nisu se oboavali (kipovi) sve dok nisu preselile prve generacije, pa kada
je nestalo znanja su ih oboavati. Ovaj narod je u svom bio na
tevhidu i bijahu potomci muvehhida, zatim se njih uvukao irk zbog dehla
i te'vila-preneenog vjere, kao i njihovog poimanja i nastojanja da se
preko kipova priblie Allahu. To je bila novotarija od njih samih o kojoj Allah
nije objavio nikakvog dokaza, tako da su postali murici. U takvim okolnostoma
im alje Nuha, ;%1, kao donosioca radosnih vijesti i kako
bi im dostavio dokaze o kazni na oba svijeta za onog ko mu se
suprostavi. U tom kontekstu u suri Hud On kae:

"
"l Nuha poslasmo narodu njegovu. 'Ja sam tu' - govorio je on - 'da vas
otvoreno opominjem, da ne oboavate nikog drugom osim Allaha; ja se, zaista,
plaim za vas patnje na nesnosnom danu." {Hud, 25-26)
Ibn Kesir kae: "Allah, obavjetava o Nuhu, i%1, kao prvom
poslaniku kojeg je poslao stanovnicima Zemlje od murika, a koji su oboavali
kipove.
On je svom narodu rekao: "Ja sam vam jasni T o jest ja vas
jasno upozoravam na Allahovu kaznu ako budete oboavali druge mimo
Allaha... Zatim njegove "Ja se za vas bojim patnje na nesnosnom danu."
To jest ako nastavite sa tim na se nalazite vas kazniti bolnom
i tekom kaznom na drugom svijetu."
Kaem: "Ono to je za Nuhov narod moe se za svaki narod
koji je ivio u vremenu dva poslanika jer se poslanici alju narodima koji
su u irku i dehlu. Dolazili su im sa islamom, pa bi uznevjerovala
a povjerovali bi im oni koje bi Allah uputio na uputu, a onda bi Allah presudio
njih i njihovih naroda, da bi na koncu ostali muvehhidi nakon to bi
Allah unitio kafire. Poslije toga bi ostajali na tevhidu dokle je to Allah htio.
Kada bi se njima izgubilo znanje ponovo bi se pojavio irk. U svom irku bi
govorili o Allahu ono o On nije spustio dokaz. U takvoj situaciji Allah bi
poslao poslanika da ih izvede iz tame na svjetlo, iz irka u tevhid, iz dehla u
25
[BU JUSUf MIDHAT ALU FERRAD
znanje. Zaprijetio bi im kaznom ako ustraju na irku kufr nakon dokaza
poslanice. Otuda kae:
l:'r-? 01?_,
"O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije
poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i
mudar." (En-Nisa, 165)
Iz ovoga se moe da se naziv "murik" i prije dolaska
poslanice, a kazna koja slijedi na oba svijeta biva tek nakon dostave poslanice.
od Muhammeda b. Nasra Mirvezija, Ibn Tejmijje kae: "Kau
'Poto znanje o Allahu predstavlja iman a nepoznavanje Njega kufr, otuda je
znanje o farzovima od imana a neznanje o njima - prije objavljivanja istih - ne
predstavlja kufr. Jer su i ashabi Allahova Poslanika potvrdili ono prvo sa ga
je Allah poslao a nisu poznavali(u tom trenutku) farzove koji su im nakon toga
propisani. T ako da njihov dehl u pogledu tih farzova nije kufr. Da bi Allah
nakon nekog vremena propisao farzove pa je njihovo priznanje i izvravanje istih
postalo dijelom imana. A nevjernikom se smatra onaj ko ih (farzove) jer
time ugoni u la vijesti od Allaha, tj. objavu. A da nije stigla vijest od Allaha
onda zbog dehla (farzova) ne bi bio kafir. i nakon dolaska od
objave ako neko ne za to od muslimana, tj. ne dospije do njega, zbog tog
dehla ne biva kafir. A dehl u pogledu Allaha u svakom - prije i
poslije objave - predstavlja nevjerstvo."'
1
Zavren citat.
Autor Bedai'a sana'ia kae da Ebu-Jusuf prenosi od Ebu-Hanife
izjavu, pa kae: "Ebu-Hanife, Allah mu se smilovao, je znao 'Nema
opravdanja niko od stvorenja u pogledu spoznaje svoga Stvoritelja, jer je vadib
(obaveza) na svim stvorenjima da spoznaju Gospodara i da Mu ispoljavaju
tevhid zbog toga to vide stvaranje nebesa i Zemlje, stvaranje samoga sebe, kao i
ostalih Allahovih stvorenja. A to se farzova, onaj ko ne zna za njih niti su
do njega dospjeli - na njega se ne odnosi propis dokaza."
2
Zavren citat.
Ibn Tejmijje kae: "U tom kontekstu nas je obavjestio o Hudu, pa kae:
" ... A vi samo izmiljate." On ih oslovljava kao one koji izmiljaju prije
donoenja presude o njima, te da su oni ti koji mu se suprostavljaju jer su pored
Allaha uzeli druga boanstva. T ako da je naziv murik prije poslanice.
1
Medmu'fetava, 7/325.
2
Bedai'a sana'ia, 7/123, Darul-kutub ilmijje.
26
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
On irk Allahu, (nekoga) sa Njim, pored Njega uzima druga
boanstva i pripisuje Mu suparnike prije poslanice. je da su ovi nazivi
bili prije poslanice. Isti je se dahilijetom. Kaemo, dahilijet i dahil i prije
dolaska Poslanika - tj. taj naziv je za njih i u vremenu prije poslanice,
ali se ne kanjavaju prije dolaska poslanice. I okretanje od pokornosti, kao to
stoji u Njegovim "Nije vjerovao nije molitvu obavljao, nego je poricao i
okretao." Ovo ne biva (tj . nije osim nakon dolaska poslanice."
1
dokaz. Uzvienog:
A e> -it5 J::, rJ 0i -1"1!;
"Tako je, jer Gospodar tvoj nije unitavao sela i gradove zbog zuluma njihova
bez prethodne opomene njihovim stanovnicima." (El-En'am, 131)
Kurtu bi kae: "... To jest tako smo postupili sa njima jer Ja ne unitavam
stanovnike naselja zbog njihova zuluma, tj. irka, prije slanja poslanika njima
kako ne bi rekli nije nam dolazio i donosioc radosnih vijesti. A u
pogledu ajeta jo se kae: 'Nisam unitavao stanovnike sela zbog irka
onih koji su ga Poput Njegovih
"Da nijedan grenik grijehe nositi." (El-Isra, 15.)
A kada bi ih i unitio prije slanja poslanika na to ima pravo." Zavren
citat.
Begavi kae: "To jest, ono to Smo ti u pogledu poslanik, kao i
kanjavanja onih koji su ih u la ugonili, jer Gospodar tvoj ne unitava
stanovnike sela zbog zuluma, tj. irka, ohih koji irk, u kada nisu
opomenuti. Pa bi im Allah slao poslanike kako bi ih opomenuli." Zavren citat.
evkani kae: u ajetu "bizulmin" radi zuluma. Tj. nisam
kanjavao stanovnike sela zbog zuluma onih koji su ga u situaciji kada nisu
bili opomenuti, tj. kada im nije bio poslan poslanik. - Allah, delle
e'nuhu, je slao poslanike svojim robovima jer On ne unitava one koji su u
grijehu kufr, u momentu dok su stanovnici u gafletu, tj. nisu im slati
poslanici niti su im objavljivane knjige." Zavren citat.
1
Pogledaj Medmu 'letava, 20/37.
27
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
Rekoh: "Ovo je nas-tekst koji se prenosi od selefa da se svojstvo irka
tj. da je validno i prije poslanstva, u momentu kada su ljudi u gafletu,
tj. neopomenuti, s tim da ih ne sljeduje kazna dok im se ne dostavi poslanica.
A sada uz Allahovu spomenuti ajet iz Allahove knjige koji je
presudan u ovoj mes'eli i iz kojeg se vidi razlog ovog propisa.
1
To je propis
koji obuhvata sva stvorenj a i sve narode, a to je ajet o misaku-preuzetoj obavezi.
Prije nego govor o tom ajetu, napominjem da se ulema sloila da je
ovo poseban dokaz u pogledu irka. Razilaze se da li je to izdvojen dokaz u
pogledu kazne ili ne i to na dva miljenja. se razilaze da li je pomenuti
misak istinski i govorno preuzeta obaveza ili je o medazu-prenesenom
I ovde se razilaze na dva miljenja. Ovo spominjem kako ne bio dolo
do mijeanja shvatanja i kako bi precizirali propise u tom pogledu.
1
Tj . Potvrde osobine irka samim irka, bez uspostavljanja dokaza poslanice.
(Op.rec.)
28
DRUGO POGLAVLJE
RAZLOG ZBOG KOJEG JE PRIPISIVANJE OSOBINE
IRKA PRIJE DOSTAVLJANJA DOKAZA
Ovo poglavlje sadri studije:
Prva studija: Dokazivanje misakom-preuzetom obavezom.
Druga studija: Tevhhid rububijjeta za sobom tevhid uluhijjeta i dokaz je
njemu(tj. tevhidu uluhijjeta) .
studija: Misak je dokaz o neispravnosti irka i kanjavanja za isti nakon
dokaza poslanice.
studija: Racionalno poimanje lijepog i runog, u pogledu djela, prije
dostavljanja erijata.
DRUGO POGLAVLJE
RAZLOG ZBOG KOJEG JE PRIPISIVANJE OSOBINE IRKA VAlECE
PRIJE DOSTAVLJANJA DOKAZA
l. studija
DOKAZIVANJE MISAKOM-PREUZETOM OBAVEZOM
U suri El-E'arafUzvieni Allah kae:
--- J. ... -
--...:._.)y:?;.r
"Kad je Gospodar tvoj iz Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i
zatraio od njih da protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar va?"- oni
su odgovarali: "Jesi, mi - i to zato da na Sudnjem danu ne
29
EBU Jusuf MIDHAT ALU FmRAD
reknete: "Mi o ovome nita nismo znali" lli da ne reknete: "Nai preci su prije
nas irk a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar nas kazniti za ono to
su laljivci l tako, eto, Mi opirno iznosimo dokaze, da bi oni doli sebi. "
(El-E'araf, 172-174)
Imam evkani kae: "... To smo uradili kako se vi ne bi pravdali gafletom
ili nedolaskom poslanika, i kako ne bi irk pripisivali svojim mimo vas,
ili kako se ne biste pravdali da ste bili njihovi nasljednici, jer se pravdati da su
oni generacija koja je dola poslije, kao to stoji u ajetu: "a mi smo pokoljenje
poslije njih", nismo na istinu niti znamo ta je i ispravno u tom
pogledu. I da ne bi rekli: 'Zar nas unititi zbog onog to su laljivci
naih a mi u tome nemamo grijeha zbog naeg neznanja i slabosti
poimanja i slabosti spoznaje, te onog na smo pretke
zatekli.'Allah, delle e'nuhu, objanjava mudrost objavljivanja ovih ajeta. Zbog
te mudrosti je izveo potomstvo iz Ademove i zatraio od njih da
protiv sebe kako ne bi ovako neto rekli na Sudnjem danu, i kako ne
bi navodili ovaj neispravani razlog pravdali se ovakvim
opravdanjima." Zavren citat.
Kurtubi navodi Tartuija pa kae: "Ova obaveza (misak) je
punovana i za ljude iako se oni toga ne kao to je razvod
u pogledu onog koji zaboravi a drugi protiv njega to ...
Ibn Abbas i Ubej b. Ka'b kau: 'jesi mi su Ademovih
potomaka, to jest da si Ti na Gospodar i na Bog. A "Zar
nas kazniti za ono to su laljivci 'ti to tj. nas
kazniti zbog grijeha drugih' . Nema opravdanja za onog koji druge slijedi u
pogledu tevhida." Zavren citat.
U pogledu Uzvienog: "lli da ne reknete: "Nai preci su prije nas
druge Allahu ravnim smatrali.", imam Taberi kae: "Allah, delle e'nuhu, kae
smo protiv vas o vi koji da je Allah va Gospodar kako
ne biste na Sudnjem danu rekli mi ovo nismo znali ili da ne kaete nai su
jo prije irka a mi smo bili potomstvo poslije njih. U neznanju smo slijedili
njihov put i pravac." Zavren citat.
Ibn Kesir kae: "Allah, delle e'nuhu, obavjetava da je izveo Ademovo
potomstvo iz njihovih te da su protiv sebe kako je Allah
njihov Gospodav i Vladar te da nema drugog boga osim Njega, i da je to dio
ljudske naravi i neto to je u njima. Otuda neki prijanji ali i kasniji
kau da se ovo odnosi na njihovu prirodu koja ih
30
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM $miJATA
na tevhid... (u daljnjem teksto je nastavio navoditi dokaze u korist ovog
miljenja). na to
1
i da je ovo
dokazom protiv njih u pogledu irka. Pa ako se to zaista
2
desilo, onako
kako to ovi tvrde, onda je ovo ajet za svakog onog kojeg su spomenuli. Ako bi
neko rekao: 'To to nas Poslanik obavjetava o njegovom postojanju je
dovoljno', odgovorit "Poricatelji od murika u la ugone sve sa je
doao Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kako ovo tako i druge stvari. Zato je
ovo (ajet o misaku) poseban ili odvojen dokaz protiv njih." Ajet,
da priroda u kojoj su stvoreni tevhid. Zbog toga je rekao:
"Kako ne biste rekli", to jest, da ne kaete na Sudnjem danu "Mi o ovome nita
nismo znali", to jest, o tevhidu ili da ne biste rekli: "Nai preci su prije nas druge
Allahu ravnim smatrali". Zavren citat.
Bega vi kae: "... Ako bi neko rekao kako se dokaz moe odnositi na
nekoga ko se ne misaka?" se: "Allah , delle e'nuhu, je pojasnio
svoju i iskrenost svojih poslanika u onome o su nas obavjestili.
Onaj ko to smatra se inadijom i onim koji naruava preuzeti ugovor tj.
misak, tako da se na njega odnosi dokaz.To to su zaboravili, i to nisu zapamtili,
ne skida odgovornost sa njih, nakon to nas je o tome obavjestio iskreni glasnik,
onaj koji je posjedovao mudize. Njegove "lli da ne reknete: "Nai preci su
prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih." Kae:
"On je misak uzeo od vas kako ne biste - o murici, rekli: "Nai su prije nas
irk i preklinuli ugovor a mi smo pokoljenje koje je dolo poslije njih." To
jest, mi smo bili njihovi sljedbenici i za njima smo se povodili. Kako ne biste to
sebi uzeli za opravdanje, i rekli "Zar nas kazniti za ono to su laljivci
To jest, zar nas kazniti zbog prekraja naih koji su bili na neistini.
imati pravo da ovakve navedu kao dokaz, nakon to ih je Allah,
delle e'nuhu, opomenuo i od njih uzeo misak u pogledu tevhida. "l tako, eto, Mi
opirno iznosimo dokaze."To jest, pojanjavamo ajete kako bi o njima razmislili
robobvi. "Da bi oni doli sebi." To jest, kako bi se povratili iz kufra u tevhid."
Zavren citat.
1
Ibn Kesir ovdje govori o razilaenju selefima po pitanju misaka- obaveze, da li je
ona bila istinska u da je Allah zaista izvadio potomstvo iz Ademovih sinova i
oni potvrdili da je Allah njihov Gospodar, ili je to koje je od njih uzeto,
stanja a ne u da je Allah ljude stvorio u tevhidu.ibn-Kesir
brani drugo miljenje i smatra ga ispravnijim.
2
Tj. ako je miS'ak-obaveza bila a ne stanjem.
31
Esu JusuF MIDHAT ALu FmRAD
Ibn Kajjim kae
1
: "Njegove "l zatraio od njih da protiv
sebe "Zar Ja nisam Gospodar va?"', za sobom priznanje Njegovog
rububijjeta-gospodarstva na takav da to biva dokazom protiv njih. To je
priznanje koje navesti kao dokaz protiv njih na jezicima Svojih poslanika,
kao to stoji u Njegovim "Poslanici njihovi su govorili: "Zar se moe
sumnjati u Allaha?"... "Ako ih upita ko je stvorio nebesa i Zemlju Allah."
Zatim Njegove "Reci je Zemlja i ono to je na njoj ako znate? Odgovorit
Allahova." I mnogo je ajeta kojima se protiv njih jer su
stvoreni u fitri-takvoj prirodi koja njihova Gospodara i Stvoritelja tako
da ih ovo priznanje samo po sebi zove da ibadet samo Allahu Jedinom i da
Mu nikoga ne smatraju ravnim i kao sudruga ne pripisuju. Ovo je Kur'anski
metod i u dokazivanju. U tom kontekstu je i ovaj ajet iz sure E'araf gdje na
kraju pomenutog ajeta kae: "Kako ne biste na Sudnjem danu rekli mi o ovome
nita nismo znali." Tako da je kao dokaz protiv njihova irka i ibadeta kojeg
drugima, naveo to to su potvrdili Njegov rububijjet, i da se ne bi pravdali time
kako nisu poznavali pravu istinu ili kako su slijepo slijedili zalutale. Jer, dva su
uzroka zablude, to je ili gaflet (nemarnost po pitanju istine) ili slijepo
zabludjelih ...
I kae na 562. str. "On Uzvieni ih na vrijeme kada su bili
izvedeni iz njihovih a nakon toga dao da fitrom priznaju Allaha kao
svog Stvoritelja, i protiv sebe da je Allah njihov Gospodar. Ova
potvrda je dokaz protiv njih na Sudnjem dan."
Njegove "l to zato da na Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome
nita nismo znali", kako ne biste rekli mi o ovom priznanju Allahova
rububijjeta nismo nita znali, niti o naoj obavezi da ga oboavamo ... Njegove
"lli da ne reknete: "Nai preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a
mi smo pokoljenje poslije njih." Ovdje je Allah, delle e'nuhu, spomenuo
njihova dva dokaza koja ovo pobija. Jedan od njih je kako ne bi
rekli mi o ovome nita nismo znali. Otuda On pojanjava da je to
znanje, kao sastavni dio ljudske prirode, koje svaki poznaje. T o sadrava
Allahov dokaz u pobijanju ta'tila-nijekanja, a s druge strane govor o postojanju
tvorca spada u nuno znanje i prirodnu osobenost to predstavlja dokaz
o negaciji ta'tila.
Drugo. 'Da ne bi rekli nai preci su prije nas druge Allahu ravnim
smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih, zar nas kazniti za ono to su
1
Ahkam ehli-zime, 2/527
32
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM $miJATA
laljivci To jest, 'nai su bili murici, zar nas kazniti zbog
grijeha?' Ako bi se predpostavilo da oni nisu znali da je Allah njihov Gospodar,
te da su njihovi bili murici, a oni njihovo potomstvo, i da je priroda stvari
takva da slijedi svoga oca u pogledu nastambi, proizvodnje, u
pogledu i hrane, jer ga je on odgojio. Otuda je otac taj koji svoje djete
idovom ili medusijom (shodno hadisu). Ako je sve ovo zaista
posljedica i ljudske naravi, te ako u njihovoj prirodi i pameti na postoji
ono to bi to negiralo, onda oni svakako kako su opravdani a nai
su ti koji su irk a mi smo potomstvo poslije njih. Ne posjedujemo ono to
bi nam ukazalo na njihovu greku. ako je u njihovoj prirodi
ono to su da je Allah jedini njihov Gospodar, onda je to stvar ili
znanje koje posjeduju a koja im ukazuje na neispravnost irka. A to to
posjeduju je tevhid koji su sami protiv sebe Pa ako u svoju odbranu
navedu i prirodu u pogledu onda dokaz protiv njih biti
ljudska narav i priroda koja prethodi gore spomenutom Tako
da ta priroda koja ih obavezuju na islam prethodi odgoju (njihovih
kojeg navode kao dokaz. To je dokaz da je isti onaj razum putem kojeg
spoznaju tevhid, dokaz o neispravnosti irka, tako da ta spoznaja ne zahtjeva
slanje Poslanika (kako bi to poj asni o) . T ako da je ono o smo prethodno
govorili dokaz protiv njih. Ovo se ne suprostavlja Uzvienog: "A mi
nismo kanjavali dok ne bi poslali poslanika." Jer, poslanik poziva u tevhid ali je
fitra-ljudska narav, racionalni dokaz kojeg se spoznaje Tvorac u
protivnom u samoj poslanici ne bi bio dokaz protiv njih. Ovo nad
sobom, da je Allah njihov Gospodar, je i za sve Ademove
potomke, a predstavlja i dokaz o iskrenosti poslanika. Tako da niko ne moe
na Sudnjem danu: "Ja nita o tome nisam znao", niti "Grijeh je na
mome ocu, muriku, a ne na meni." Jer je on znao da je Allah njegov Gospodar,
Koji nema sudruga, tako da nema opravdanja u pogledu nijekanja i irka.
Naprotiv, njemu je dostavljeno ono na osnovu zasluuje kaznu. A zatim,
Allah delle e'nuhu, iz svoje savrene milosti i dobra, kazniti nikoga prije
nego mu poalje poslanika, pa makar i radio ono zbog zasluuje kaznu i
prijekor. Tako da Allah nad robom ima dva dokaza, i kazniti roba prije
nego mu ih dostavi. Prvi dokaz je ljudska narav ili fitra, u kojoj je stvoren,
a koja se sastoji od priznanja da je On njegov Gospodar, Vladar i Stvoritelj i da
ima pravo kod njega. Drugi dokaz je slanje poslanika robu kako bi mu to
razjasnili i upotpunili. Otuda se protiv njega objedinjavaju dva dokaza, dokaz
33
EBU JUSUf MIDHAT ALU FERRAIJ
fitre i dokaz erijata, tako da sam priznati da je bio kafir. U tom kontekstu
Uzvieni Allah kae:
".... J. ""' ,.-::t J t ""' J o
I_,:,D' 2fo I_,..Y,j
/ / /
"l oni sami protiv sebe da su bili nevjernici." (El-En'am, 130)
Nad njim se sprovesti propis osim nakon priznanja i dva svjedoka
to predstavlja vrhunac pravde."
1
Zavren citat.
Priroda u kojoj su stvorena stvorenja se ogleda
u predanosti Je dinom Allahu
Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kae: "... hvala Allahu, a to se
njegovih, sallallahu alejhi ve selleme, "Svako dijete se u fitri (prirodnoj
vjeri), pa ga roditelji idovom, ili medusijom." Ispravno je da se radi
o prirodi na kojoj su stvoreni ljudi, a to je priroda islama. To je priroda u kojoj ih
je stvorio na dan kada je rekao: "Zar Ja nisam Gospodar va?" - oni su
odgovarali: "Jesi, mi To je fitra selameta ili spasa od neispravnih
a prihvatanja ispravnog akaida. Sutina islama se ogleda u predanosti
samo Allahu, a ne nekome drugom, to je i 'la ilahe illallah'. U
tom pogledu Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je naveo primjer pa kae:
"Kao to ivotinja sposobno i potpuno da li se deava da ga
rodi sakato bez djelova tjela?" Objasnio je da je ispravnost srca od mahana poput
ispravnosti tjela, te da je mahana neto to nastaje kasnije. Biljei Muslim u
svom Sahihu od !jada b. Himara da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme,
od svog Gospodara rekao: "]a sam Moje robove stvorio u vjeri (ar.
hunefae), pa su ih zaveli ejtani te su im zabranili ono to sam im dozvolio i naredili im
da Meni irk u stvarima o kojima im nisam spustio dokaz."
Zbog toga je poznato miljenje imama Ahmeda da kada djetetu umre
jedan od roditelja koji su kafiri, dijete se tretira kao musliman, jer je nestalo
stvari koja je uzrokovala obaveznu promjenu u odnosu na osnovu fitre. Prenosi
se od njega i od Ibn Mubareka da su rekli: se u onome za ta je stvoren od
i Ovaj govor se ne suprostavlja onom prvom. Dijete se u
fitri. Allah, delle e'nuhu, je znao da on kasnije uznevjerovati tako da
neminovno onim putem koji mu je zapisan u glavnoj knjizi. Kao to se
ivotinja zdrava i sposobna a Allah, delle e'nuhu, je znao da
1
Ahkamu ehliz-zime, 2/527-570
34
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
osakatiti ... Da bi rekao(tj. Ibn Tejmijje): "To to se ufitri-prirodnoj vjeri,
ne da prilikom nose islama u djelima, jer kada nas Allah
izvadi i: stomaka naih majki mi ne znamo nita, nae srce i volja su
ti i premni za prihvatanje istine. Samo to stanje po sebi je islam, tako kada bi
ostao u takvom stanju bez negativnih uticaja i promjena ne bi bio nita
drugo do musliman. Ovo je i snaga iz koje proizilazi islam, sve
dok mu se neto ne suprostavi. Eto to je fitra -prirodna vjera, u kojoj su stvoreni
ljudi."
1
Zavren citat.
Kaem: Pogledaj, Allah ti se smilovao, ejhul-Islama koji kae da
fitra na kojoj su stvoreni ljudi predstavlja ahd-ugovor, te da je Allah svaku duu
stvorio sklonom ka prihvatanju istine, od neispravnih vjerovanja i
te kada bi ljudi ostali u ovoj fitri - bez promjena, bili bi muslimani. Iz
ovoga moemo da je murik prekinuo ugovor i misak koji je uzet nad
njim. Nakon svega to je u pogledu ovog ajeta, pitam se da li nakon
ovog dokaza treba drugi dokaz, i nakon ovog pojanjenja drugo pojanjenje? Svi
prethodno spomenuti mufessiri se slau da je ovaj ajet zaseban dokaz u pogledu
irka. Tako Kurtubi kae: "Nema opravdanja za onog koji nekog slijepo slijedi
(ar. mukallid) u pogledu tevhida. Taberi obara pravdanje neznanjem i
drugih ajetom o misaku. evkani i Begavi. Ibn Kesir kae:
"Ovaj ajet je zaseban dokaz protiv njih u pogledu irka. Ibn Kajjim kae:
"Njihovo priznanje Boijeg rububijjeta je dovoljno kao dokaz protiv njih koje je
Allah na jezicima Svojih poslanika uzeo kao dokaz protiv njih, te ih poziva da
priznaju Njegov uluhijjet - tj. Njegovu u pogledu oboavanja." On kae
da je to Kur'anski metod. On, negira njihove dokaze u kojima se
pozivaju na gaflet, dehl i sa jasnim dokazima koji se ne mogu
pobiti. I kae: "Pamet s kojom spoznaju tevhid je dokaz o neispravnosti irka, za
tu spoznaju nije potreban poslanik. I to im je dovoljno da zaslue kaznu.
zbog svoje potpune i savrene milosti, On im je odgodio kaznu do
dolaska dokaza poslanice.
Ovaj ajet je dokinuo i obezvrijedio vrste opravdanja koja ljudi
navode pri ibadeta drugima pored Allaha, delle e'nuhu.
Allah, delle e'nuhu, je stvorio kosmos radi ibadeta Njemu Jedinom,
Koji nema sudruga. To je stvar zbog koje su slati poslanici i objavljivane knjige.
Zbog toga postoji drugi svijet i zbog toga je pripremljen Dennet - kao nagrada
1
Medmu 'feta va, 4/245
35
EBU JUSUF MIDHAT ALU fERRAD
za one koji to ispotuju, i Vatra - za one druge koji prekinu pomenuti ugovor.
Prije nego zavrim govor o ovom ajetu elim da se osvrnem na jednu ubhu koja
se pojavila kod neke neka Allah oprosti meni i njima. A to je da se
pomenuto (u ajetu o misaku), odnosi na rububijjet bez ilahijeta, to
da je ajet dokaz u pogledu irka rububijjeta a ne i irka u uluhijjetu.
1
od Allha uputu kaem prijanjih i kasnijih
na sa Ibn Tejmijjom, Ibn Kajjimom i Ibn Kesirom, su stava da
spomenuto stanja (a ne a koje se ogleda u fitri u
kojoj je Allah stvorio ljude, pobija ovu tvrdnju. Jer, fitra predstavlja predanost
(Allahu) kao to sam to prenio od Ibn T ejmijje i kao to je to prenio Ibn Kajjim
od Ibn Abdulberra u prethodnom izvoru kada smo govorili o ajeta o
misaku. Sloili su se, tj. mufessir, da je fitra ustvari predanost, to jasni
i vjerodostojni hadisi. Od njih su Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme:
"Pa ga njegovi roditelji idovom, ili vatropoklonikom. ", a nije rekao
ili ga muslimanom. Zatim riva jet koji navodi Muslim u svom Sahihu,
2
a
koji je za milet u pogledu dokazivanja po ovoj stvari, kao i drugi
hadisi. Zatim Ebu Hurejre u pogledu ajeta: "Ti upravi lice svoje
vjeri, kao pravi vjernik, Allahovoj fitri prema kojoj je On ljude gdje kae
da je to predanost. Zbog poznatosti ovog pitanja kao i mnotva dokaza ne elim
da se zadravam na ovoj mes'eli jer nema potrebe da se ona dokazuje.
Drugo. Veliki broj prijanjih i kasnijih kau da je pomenuto
hakika-tj. da se uistinu desilo.
3
oo o
1
Tevhid ilahijje ili uluhijje je tevhid priznanja Allahove u pogledu robovanja samo
Njemu. A tevhid rububijjeta je priznanje Allahove u pogledu stvaranja i
gospodarenja itd. Otuda i irk moe biti irk rububijjeta i irk uluhijjeta. (Op. pr.)
2
Cilja se na hadis: 'Ja sam svoje robove stvorio (tf od irka i spremnim za
prihvatanje tevhida), pa su ih ejtani zaveli i zabranili im ono to sam im dozvolio i naredili
im da Meni irk u fa nisam dokaz objavio. "(Op. ree.)
3
Tj. da se radi o i da je Allah zaista izvadio potomstvo iz
Ademovih sinova i upitao ih: "Jesam li fa va Gospodar" a oni su odgovorili 'Jesi - mi

36
2. studija
TEVHHIO RUBUBIJJETA ZA SOBOM POVLACI TEVHIO UlUHIJJETA.
l DOKAZ JE NJEMU
Ja kaem da nema nijednog roba koji je osjetio slast Kur'ana a da ne zna
da tevhid rububijje za sobom tevhid uluhij je, te da ih Kur'an (tj.
murike) poziva i putem rububijjeta protiv njih donosi dokaze za uluhijjet.
Imam enkiti u Edva'ul-bejanu kod Uzvienog: "Ovaj Kur'an vodi
jedinom ispravnom putu.", kae: "Mnogo je primjera gdje se u Kur'anu protiv
nevjernika navodi kao dokaz njihovo priznanje Allahova rububijjeta-tj .
gospodarstva, to na obavezu priznanja Njegove u pogledu
ibadeta. Zbog toga im se upitno oblikom u pogledu
tevhida rububijjeta, pa kada potvrde Njegov rububijjet onda im Allah ukazuje
da njihovo priznanje rububijjeta iziskuje da On jedino zasluuje da mu se
ibadet. Otuda ih kori njihov irk jer priznaju da je On jedino njihov
Gospodar koji stvara opskrbljuje itd. Jer, onaj ko prizna da je On jedino
Gospodar na njemu je obaveza priznati da On jedino i zasluuje da se oboava.
U tom kontekstu su ajeti: "Upitaj: "Ko vas hrani s neba i iz zemlje, su
djelo sluh i vid... ", da bi na kraju ajeta rekli. '"'Allah"! oni , a ti reci: "Pa
zato Ga se onda ne bojite?" Pa poto priznaju Njegov rububijjet onda ih On
kori zbog toga to Mu irk pa kae: "Pa zato Ga se onda ne bojite?" Zatim
Uzvienog: "Upitaj: je Zemlja i sve ono to je na njoj, znate li?"
"Allahova!' - a ti reci; "Pa zato onda ne sebi?" Pa nakon to
priznaju ukori ih njihov irk "Pa zato onda ne sebi?"
Zatim dalje kae: "Upitaj: "Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar Ara
"Allah!" - a ti reci: "Pa zato se onda ne bojite?"
Nakon to priznaju On ih ukori njihov irk "Pa zato se onda
ne bojite?" U ovom kontekstu je i ajet: "Upitaj: "U je rucu vlast nad
svim, i ko uzima u zatitu, i od koga niko ne moe biti, znate li?" "Od
Allaha!" - pa kada su priznali ukorio ih je "Pa zato onda
doputate da budete zavedeni?" Zatim Njegove "Reci ko je Gospodar
nebesa i Zemlje: "Reci Allah!" Nakon to su priznali On ih je ukorio
njihov irk "Pa zato ste onda umjesto Njega kao zatitnike prihvatili
one koji sami sebi ne mogu neku korist pribaviti niti od sebe kakvu tetu
otkloniti?" Zatim ajet: "A da ih upita: "Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko
je Sunce i Mjesec sigurno bi rekli: "Allah" Nakon to su priznali ukorio
ih je "Pa kuda se onda Zatim ajet: "A ako ih upita:
37
EBU JusuF MIDHAT ALU FmRAD
"Ko s neba kiu sputa i njome mrtvu zemlju oivljava?" - sigurno
"Allah!" Nakon to priznaju On ih ukori njihov irk "A ti reci;
"Hvala Allahu!" ali njih ne Zatim Njegove "A da ih upita:
"Ko je stvorio nebesa i Zemlju?"- sigurni bi rekli: "Allah!" Nakon to priznaju On
ih ukori njihov irk : "A ti reci: "Hvaljen neka je Allah!' -samo
to njih ne zna." I Njegove "ta je bolje: Allah ili oni koje Njemu
ravnim smatraju, onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam sputa s neba kiu
koje Mi dajemo da ozelene prekrasne, je da vi
da izraste njihovo." Nema sumnje da je odgovor pored kojeg nikako ne
postoji drugi odgovor, da je Allah jedino u da stvori nebesa i Zemlju
i ono to je spomenuto sa njima i da je On bolji od predmeta koji nisu nita u
stvoriti. Poto to moraju priznati, On ih ukori njihov irk
"Zar pored Allaha postoji drugi bog? ne postoji, nego njih u
neznanju ivi."... I mnogo je drugih ajeta koji govore o ovoj temi. Zbog toga smo
spominjali i na drugim mjestima da sva mjesta koja se veu za tevhid rububijje
dolaze u upitno potvrdnom obliku. Njima se eli njihovo priznanje da bi
poslije uslijedio prijekor i negacija na to priznanje, jer onaj ko prizna rububijjet
to priznanje ga obavezuje na nuno priznanje uluhijjeta. Primjer toga su Njegove
"Zar u pogledu Allaha ima sumnje?" Kao i Njegove "Zar mimo
Allaha da elim drugog gospodara?" Zavren citat.
Imam Taberi u pogledu Uzvienog:
...
9y.:_.:JT J r.i (f 1;L.: <X t:
fJ= J j)f _;f i::uA
"Reci: "Kaite vi meni ili pokaite mi ta su stvorili na Zemlji i da li imaju ikakva
udjela u nebesima oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate? Donesite mi Knjigu
objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite." (El
Ahkaf, 4),
Kae: "Allah, delle e'nuhu, kae reci o Muhammede muricima od tvog
naroda: 'Kaite Mi ta su vaa boanstva i kipovi koje oboavate stvorili od
zemlje, pa da vam to poslui kao dokaz i povod za njihovo oboavanje; moj
Gospodar je stvorio Zemlju i to je moj dokaz to Mu ibadet i to
priznajem Njegov uluhijjet. On je Zemlju stvorio iz Zatim Njegove
"l da li imaju ikakva udjela u nebesima oni kojima se vi, pored Allah, klanjate?" To
jest, o ljudi da li vaa boanstva, koja oboavate, imaju udjela sa Allahom u
(stvaranju) sedam nebesa, tako da vam to moe biti dokaz i razlog za njihovo
38
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM miJATA
oboavanje. Ono to je dokaz mog oboavanja samo Allaha Jedinog je to to je
On jedini bez sudruga stvorio nebesa. Zatim kae: "Donesite mi Knjigu objavljenu
prije ove." To jest, donesite mi knjigu, ako je posjedujete, koja je objavljena prije
ovog Kur'ana koji je objavljen meni, od boanstava i kipova koje oboavate a da
u njoj stoji da su ta boanstva stvorila neki dio Zemlje ili da su Allahovi
u stvaranju nebesa, kako bi vam to posluilo kao dokaz u njihovom
oboavanju. Ako su oni u stvaranju nebesa i zemlje onda je
opravdano njihovo u ibadetu i onda je na vama obaveza da im
zahvaljujete i imaju pravo kod vas da im sluite i hizmetite. Jasno je da oni
nemaju udjela u svemu tome i da ne zasluuju da im se ibadet." Zavren
citat.
Ibn Kesir u pogledu Uzvienog:
lT i :UT' 81
r- r..>, r--:_; -' i...J" 'T-
"O ljudi oboavajte svopga Gospodara koji vas je stvorio, do zato ne
svjesno druge Allahu ravnim!" (El-Bekara, 22),
Kae: da je On njihov Stvoritelj, Opskrbitelj i Vladar njihovih i
njihovih stanovnika, zbog toga zasluuje da On jedini bude oboavan i da mu se
niko ne smatra ravnim." Zavren citat.
Begavi u pogledu Uzvienog: "Oboavajte", kae: "To jest
oboavajte samo Njega. Ibn Abbas kae da sve to se navodi u Kur'anu od
ibadet-tj. oboavanje tevhid. "Zato ne druge svjesno Allahu ravnim.",
tj nemojte ih oboavati kao to se Allah oboava. On je jedini stvoritelj ovih
stvari." Zavren citat.
Ibn Tejmijje kae: "Ovaj tevhid ( tevhid uluhijjeta) predstavlja razliku
murika i muvehida-jednoboaca, na osnovu njega se dobiva nagrada ili
kazna kako na ovom tako i na onom svijetu. Onaj ko ne s njim murik
koji ostati u vatri. Allah oprostiti da mu se irk a oprostit
to je mimo toga kome A to se tevhida rububijjeta, njega su priznali
murici a pored Allaha su oboavali druge i voljeli ih kao to se Allah voli, otuda
je taj tevhid (rububijje) dokaz protiv njih. Ako je Allah Gospodar svega, Njegov
Vladar, Stvoritelj i Opskrbitelj zato onda oboavaju druge pored Njega a koji ne
mogu ni stvoriti ni opskrbiti niti mogu dati niti uskratiti. Naprotiv, i oni su
39
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
robovi i stvorenja, ne mogu natetiti, ne raspolau ivotom niti sa
niti mogu koga proivi ti."
1
Zavren citat.
Ibn Kajjim kae: "Ilahijjet u kojeg su pozivali poslanici svoje narode - u
svog Gospodara (tevhid)- se ogleda u ibadeta samo Njemu.
Ova vrsta za sobom tevhid rububijje, koji su priznavali murici, a to je
Allah naveo kao dokaz protiv njih. Priznanje tevhida rububijjeta za sobom
priznanje tevhida ilahijje."
2
Zavren citat.
Muhammed b. Abdulvehab kae: "Allah, delle e'nuhu, je njihovo
priznanje tevhida rububijje naveo kao dokaz neispravnosti njihova pravca (u
vjerovanju). Jer, ako On jedini svime upravlja a drugi mimo Njega ne posjeduju
ni koliko iznosi trun, kako onda da se, i pored pomenutog priznanja,
(istovremeno) Njemu klanjaju i da se klanjanju drugima uz Njega?" Zavren
citat.
3
Kaem: Ovo su navodi uleme iz kojih se vidi da tevhid rububijje za
sobom tevhid uluhijje te da je njega Kur'an naveo kao dokaz protiv
murika. Kao to je vjerovanje da gospodarstvo pripada nekom drugom pored
Njega neispravno isto se moe i za uluhijjet. je poznato da priznanje
rububijjeta sadri priznanje da smo mi robovi. rabb-gospodar je izvedena iz
ar. terbijje to odgoj. Odgoj podrazumjeva zakon tj. naredbe i zabrane,
halal i haram. Taj zakon za sobom dostavljanje tj vjerovanje u poslanike.
Rububijjet za sobom, pokornost i izraavanje ovom
Gospodaru kroz ibadet i samo Njemu Jedinom. Sve ovo je sadrano u
Uzvienog: "Zar ja nisam va Gospodar?" Ovdje ima jedna opaska na
koju je ukazao ejh Muhammed Abdulvehhab pa kae: "Znaj da uluhijjet i
rububijjet dolaze nekada spojeno a nekada razdvojeno,
4
kao to stoji u
Uzvienog: "Reci se Gospodaru ljudi, Vladaru ljudi, Bogu ljudi". Ovo je
poput izreke "Gospodar svjetova i Bog poslanika (ar. Rabbul alemine ve Ilahul
murselin). Ako ovo znamo, onda moemo da pitanje koje
postaviti dva meleka u kaburu: "Ko je tvoj Gospodar?" u stvari: "Ko je tvoj
1
Medmu'fetava, 14/38.
2
Pogledaj Igasetul-lehfim, 2/ 1354. Dar ma'rife, Bejrut.
3
Kita b resail ahs1jje min tarih Nedd, str 432.
4
ejh Muhammed Ibn Abdulvehhab ovim eli da kae da je primjer uluhijjeta i rububijjeta
poput primjera imana i islama, tj. ukoliko se spomenu zajedno u istom kontekstu onda
Rab b Gospodar a Ilah- Onaj koji se oboava. (Op.rec.)
40
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
Bog kojeg si oboavao?" Jer, rububijjet koji su priznali murici nema potrebe
da zbog njega budu ispitivani i iskuavani.
Zatim Njegove
,-;;,JJ __ , J J"' ( -;;. .. ,. / / J. "' ! . -::,.;
l_r.--;--1 J..;JI
"Onima koji su ni krivi ni duni iz svoga prognani samo zato to su
govorili: "Gospodar na je Allah!" (El-Hadd, 40)
Kao i Njegove
e .- ". ;. J ..... ! .,.... ,.; "" t J.
,-lc:'".!_,-- -e- "1.\lll"'ll
;'i.$'" '-!' . J Y'J u .s: ' p U"
"Reci: "Zar da za Gospodara traim nekog drugog osim Allaha?" (El-En'am, 164)
Zatim u suri Fussilet kae:
G:,.J i)li J;T oj
"Onima koji govore: "Gospodar na je Allah" pa poslije ostanu pri tome."
(Fussilet, 30)
Rububijjet koji se spominje na ovim mjestima ustvari uluhijjet a
nije njegova druga polovica, kao to je to na drugim mjestima (u
Kur'anu). Zato ovo s panjom prostudiraj ."
1
Zavren citat.
Kaem: Ovo su znanog alima koji poznaje ciljeve i postulate
Kur'ana. U tom kontekstu se i Uzvienog: "Zar ja nisam va
Gospodar?" Tj. 'Zar ja nisam va Bog kojeg treba oboavati?' Na ovo jasno i
precizno i hadis koji se prenosi u dva Sahiha u pogledu od
stanovnika vatre kojem se "Kada bi imao dolini zlata da li bi se otkupio
njome?" "Da", on. Pa mu Gospodar "]a sam od tebe traio ono to
je manje od toga, jo dok si bio u Ademovoj da Mi irk ne pa si odbio i irk
Hafiz kae da je I jad rekao da to na Uzvienog: "Kad je
Gospodar tvoj iz Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo." Ovo je misak
koji je uzet protiv njih u Ademovoj Ko ga ispotuje, nakon to se pojavi
na dunjaluku, on je mu'min
2
, a ko ga ne ispotuje on je kafir. hadisa bi
1
Pogledaj Tarihul-Nedd, str 259.
2
Poznato je da onaj ko prizna samo tevhid Er-rububijje time ne postaje mu'min. S toga, iz
Hafiza: "Ko ga (tj. misak) ispotuje nakon to se pojavi na dunjaluku on je mu'min" se
shvata da je misak uzet u tevhidu Er-rububijje koji nuno iziskuje tevhid el-uluhijje.
41
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
bilo: "To sam traio od tebe kada sam od tebe uzimao misak-ugovor, pa kada
sam te izveo na dunjaluk ti si to odbio a si Mi ir k."
1
Zavren citat.
Tekst hadisa jasno da se ugovor koji je uzet od Ademova
potomstva odnosi na tevhid i na ostavljanje irka u uluhijjetu i rububijjetu zbog
Uzvienog u hadisu: "Da Mi ne irk."
Sve prethodno to smo naveli je dovoljno za pobijanje pomenute ubhe.
A ko dobro Kur'an odmah na prvi pogled njenu neispravnost i
neosnovanost.
Prije nego li zavrim govor o ovom plemenitom ajetu elim da spomenem
vezu ovog ajeta i Uzvienog: "A mi nijedan narod nismo kaznili dok
poslanika nismo poslali". To zbog toga to puno uvaene misli da
ova dva ajeta ima kontradiktornosti.
1
Fethul-bari, kitab <<Rikab, 11/411.
42
3. studija
MISAK JE DOKAZ O NEISPRAVNOSTI IRKA
l KAlNJAVANJA ZA ISTI NAKON DOKAZA POSLANICE
Allaha za uputu kaem Pomenuto u ajetu
misaka je odvojen(poseban) dokaz protiv ljudi u pogledu irka, s tim da Allah ne
kanjava - ni na jednom od dva svjeta, prije nego dostavi dokaz poslanice. U
Kur'anu stoji: "A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!"
Nije rekao: "Mi ih nismo osudili kao murike sve dok ne bi poslali poslanika."
Naprotiv, selef se sloio da onaj ko padne u irk postaje murikom,
1
bez obzira
da li je kod njega prisutan ili ne dokaz poslanice. Oni se razilaze da li zbog svoga
irka murik zasluuje kaznu ako mu nije dostavljen dokaz, ili mu se mora
dostaviti dokaz da bi zasluio kaznu?
dokaz za prethodno, u pogledu ajeta, je selefa- prvaka
ovog ummeta. Imam enkiti u pogledu Uzvienog: "A Mi nijedan narod
nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!", kae: "Ajet vanjtinom da
Allah nikog kazniti od stvorenja, ni na dunjaluku niti na ahiretu, dok im
ne poalje poslanika koji bi ih opomenuo. Onda, ako budu nepokorni poslaniku
i ustraju u nevjerstvu i grijeenju, i nakon opomene, onda zasluuju kaznu. Ovo
je pojasnio u vie ajeta, kao to su Njegove "O poslanicima koji
su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva
opravdanja pred Allahom imali." Zatim je nastavio navoditi ajete u kontekstu
ovog
Ajeti koje smo spomenuli i njima na to da su pripadnici
fetre-tj. oni do kojih nikada nije dospio dokaz poslanice opravdani zbog toga to
im nije doao pa makar umrli u nevjerstvu. Ovo miljenje zastupa
jedna skupina Druga skupina zastupa miljenje da svako ko umre u
nevjerstvu u Vatru bez obzira da li mu je dolazio Kao dokaz
navode vanjsko ajeta i hadisa. Od ajeta kao dokaz navode
Uzvienog:
1
Ishak b. Abdurrahman b. Hasan Alu-ejh kae: <<to se onih koji su umrli u vremenu
fetre, tj. onih do kojih nije doprla poslanica i Kur'an te su umrli u dahilijjetu, oni se po
idmau ne oslovljavaju muslimanima niti se za njih trai oprost. se razilaze u
pogledu njihova kanjavanja. Pogledaj Hukmu tekfir muajjen, esta risala, u knjizi Akidetul
muvehhidin ver-reddu ala ed-dalali el-mubtedi'in, str 151.
43
EBU JUSUf MIDHAT ALU FmRAD
;::' t -; ... ,.... ..- ., ... ., t / ... { -:J J J J ..- .... /
tl _)l..i.f:, 'lj
"A i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili." (En
Nisa, 18)
Zatim je nastavio navoditi ajete i hadisa na ovu temu poput hadisa: "Moj
otac i tvoj otac u vatru." ... Kao i druge hadise koji na nepostojanje
opravdanja za murike fetre. Ovo razilaenje je poznato islamskim
teolozima, tj. akide, a to je da li murici koji su umrli u vremenu
fetre, kipove, biti u vatri zbog svog kufra ili su opravdani fetrom.
1
U
knjizi Meraki su'ud se u stihu navodi:
O pripadnicima fetre u sporednim stvarima vjere se ne polemie
a u pogledu temelja vjere spram njih se razilaze
Od onih koji zastupaju miljenje da pripadnici fetre koji umru u
nevjerstvu u Vatru je i imam Nevevi u komentaru Muslima. U tom pogledu
Karafi pripovjeda idma' u erhu tenkih kako to od njega prenosi autor Nerul
bunud. Kurtubi, Ebu Hajan, evkani i drugi u svojim tefsirima ovo miljenje
pripisuju dumhuru-tj. islamskih
Mukajj id (tj. komentator - ejh enkiti), Allah mu oprostio kae:
"Verifikacija ove mes'ele, tj. mes'ele da li su murici fetre opravdani ili ne, bi
glasila da su na dunjaluku opravdani a na Sudnjem danu Allah ih iskuati
tako to im narediti da u vatru. Pa ko u vatru u Dennet, i to
su oni koji bi da su na dunjaluku susreli poslanike povjerovali u njih. A ko
odbije u vatru, to su oni koji bi na dunjaluku u la ugonili poslanike da su im
doli, jer Allah zna kako bi oni postupili da su im doli poslanici." Zavren citat.
Kaem: Pogledaj, Allah ti se smilovao, kako se ulema sloila da onaj ko
padne u irk postaje murikom pa makar mu i ne dola poslanica i dokaz.
Razilaze se da li takav zasluuje kaznu na onom svijetu i to na dva miljenja.
Pogledaj plemeniti kako ejh enkiti mes'elu "Da li se murici
... " one koji su irk muricima samim irka, pored toga to su bili
u vremenu fetre. Ako je ulema takve ljude nazvala muricima, ta onda za dananje
"muslimane" koji oboavaju turbeta i umrle ljude, ili pak brane i pozivaju u demokratiju itd.
Ulema je takve ljude nazvala muricima pored toga to su se oni oboavanjem kipova htjeli
pribliiti Allahu a danas naalost, vidjeti one koji se Allaha,
vjere ili Poslanika, nazvati kafirom ... , inna lillahi ve irma Ile;hi radiun, u kakvom se
samo gurbetu vjera danas nalazi. (Op. ree.)
44
1
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
je miljenje da se takav kazniti, na oba svijeta, dok mu se
ne dostavi dokaz poslanice. U pogledu ove mes'ele mnogi su zalutali
kako Uzvienog: "A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo
poslali!", predstavljaju opravdanje za onog ko irk Allahu te da takav i
dalje ostaje musliman-muvehhid i pored toga to je utonuo u irk, te su
da se spasiti na oba svijeta osim ako mu se dostavi dokaz poslanice.
Upravo ova studija, koja je pred nama, pobija ovo neispravno shvatanje iz kojeg
se vidi da se ulema sloila u pogledu pripadnika fetre, koji ive u vremenu
odsutnosti erijata i Boanske upute, koji padnu u irk da postaju muricima.
Jer, ljudska narav i ajet o misaku su dokazi protiv ovakve osobe, iako se razilaze
na dva miljenja da li takav zasluuje kaznu na oba svjeta? U svakom
ulema se slae da u Dennet i se u njemu zbog
Uzvienog: "Jedino priznata vjera kod Allaha je islam." Kao i Njegovih
"Onaj ko eli neku drugu vjeru pored islama to mu se primiti a na onom
svjetu biti od onih koji su propali." Ljudi poput ovih nisu muslimani, a u
Dennet ne ulazi osim musliman-mu'min, kako se to prenosi u vjerodostojnom
hadisu. to se murika, njemu je Allah zabranio ulazak u Dennet. U tom
kontekstu On kae: "Ko Allahu irk Allah mu ulazak u Dennet zabraniti i
boravite njegovo Dehennem biti."
Ibn Tejmijje kae: se spasiti od Allahove kazne osim onaj ko
Allahu bude iskreno ispovijedao vjeru i samo Njemu iskreno ibadet. Onaj
ko ne irk Allahu ali Ga i ne oboava taj je muattil, tj. onaj ko se ustee od
robovanja Njemu i robovanja drugima pored Njega, kao to je primjer faraona i
njemu Takav je u gorem poloaju od murika. Obaveza je svakom
da ibadet Allahu Jedinom i to je vadib koji ne spada nikada ni sa
koga. T o je islam pored kojeg Allah ne prima drugu vjeru. Allah
nikoga kazniti dok mu ne poalje poslanika. Ali, kao to ga kazniti
isto tako treba znati da u Dennet osim dua. U njega
murik niti onaj ko Mu iz oholosti ne ibadet. Onaj do koga da'va ne
dopre na dunjaluku ispitan i iskuan na ahiretu. U Vatru osim onaj
ko bude slijedio ejtana. Onaj ko nema udjela u grijehu u vatru. Allah
Vatrom kazniti nikoga osim nakon to mu poalje poslanika. Onaj do koga
ne dospije da'va, kao to je sa malom djecom, i onima
45
[BU JUSUf MIDHAT ALU FERRAD
koji su umrli u periodu kada je bilo prekinuto slanje poslanika, ovakvima se
postaviti ispit na Ahiretu kao to je to preneeno u predajama."
1
Zavren citat.
Kaem: Ovo su jasni tekstovi uleme u pogledu pripadnika fetre do kojih
nije dospio dokaz u vremenu kada je bilo prekinuto slanje poslanika i kada su
bili zameteni putevi upute. To je vrijeme u kojem se dehl bio proirio a znanje
izbrisalo. Nisu posjedovali nebesku knjigu, na koju bi se vratili i po kojoj bi
radili, niti su imali nekoga ko bi ih tevhidu. I pored toga ulema se slae
da su oni murici, a razilaze se u pogledu njihova kanjavanja na dva miljenja.
Ako ajet misaka nije poseban dokaz u pogledu njihova irka onda se postavlja
pitanje: Koji to dokaz su upotrijebili u presudi njihova irka? Zatim
postavlja se veoma vano pitanje: ta je sa onim ko padne u irk nakon
Muhamedova, sallallahu alejhi ve selleme, poslanstva, ako se zna da je sva
njegova ostavtina (nauka s kojom je doao) I ako znamo da se
Allahovi ajeti i hadisi Allahova Poslanika njima te da u svakoj
od njihovih ima muvehhida-jednoboaca?
Prethodno spomenuto rezimirati kroz
l. koje je obavljeno nad ljudskim rodom u pogledu
rububijjeta, a koje za sobom i priznanje tevhida uluhijjeta, predstavlja
dokaz protiv njih.
2. Ajet misaka je odvojen dokaz u pogledu irka ali ne i u pogledu
kanjavanja.
3. se propis irka prije dolaska poslanice. To je
runa i stvar za koju se prijeti kaznom nakon to do dospije
dokaz poslanice. Ako pored toga ustraje na irku zasluuje kaznu na oba
svijeta.
4. Ulema se sloila u pogledu pripadnika fetre,
2
koji su oboavali
druge mimo Allaha, da su murici a ne muslimani, jer, islam predstavlja
izraavanje Allahove kroz ibadeta samo Njemu Jedinom, a
naputanje ibadeta nekom drugom bez obzira o kome se radi. Te ako umru na
tome u Dennet jer je Dennet za muslimane-mu'mine.
Molimo Allaha Gospodara Ara da svi budemo od njih.
1
Medmu'fetava 14/477
2
Propis pripadnika fetre na dunjaluku jeste da se oni ne kanjavaju, isto tako i na ahiretu ne
kanjavaju se niti sve dok ne budu iskuani, pa ko se pokori u Dennet, a
ko odbije u Vatru, kako je spomenuto u predajama.
46
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD lUPOM ERIJATA
5. Ne postoji veza negiranja kazne na jednoj strani i potvrde
propisa irka na drugoj strani. Svako ko biti kanjen na oba svijeta, on je
murik-kafir, a murik biti kanjen osim nakon dostavljanja dokaza.
te dvije stvari postoj i i posebnost (ar. umum ve husus) zato dobro
obrati panju na ovu stvar, a uputa je od Allaha.
47
4. studija
RACIONALNO POIMANJE LIJEPOG l RUNOG U POGLEDU DJELA
PRIJE DOSTAVLJANJA ERIJAT A
Prije nego zavrimo govor u pogledu il/eta-razloga potvrde osobine irka u
vremenu prije dostavljanja dokaza, elim se osvrnuti na temu koja je usko
vezana za ovu nau mes'elu a koja upotpuniti ovu studiju. To je mes'ela
racionalnog poimanja lijepog i runog u pogledu djela prije dostavljanja erijata.
U pogledu ove mes'ele imaju tri miljenja, dva koja idu u krajnost i jedno koje
predstavlja sredinu.
Prvo miljenje. se svojstvo runog i lijepog u djelima prije
poslanice, to za sobom odgovornost i kaznu.
Drugo miljenje. Ne moe se djelima pripisati osobina runog i lijepog u
periodu prije dolaska poslanice, tako da za njih ne slijedi kazna.
miljenje. Ovo miljenje zastupa velika ehli-sunneta, a to je
da se djela mogu okarakterisati kao lijepa ili runa prije erijata ali kazna ne biva
osima nakon dostavljanja dokaza.
Ibn Tejmijje kae: "Na je da istigfar i da se pokaje zbog
onoga to je uradio ili ostavio u stanju dehla, prije nego je spoznao da je
djelo runo i da spada u loa djela a prije nego mu je poslan poslanik i
dostavljen dokaz. Jer Uzvieni kae: "A Mi nijedan narod nismo kaznili dok
poslanika nismo poslali!"
1
Grupa (ar. ehlul-kelam), kau da se to
odnosi na erijatske vadibe mimo onih racionalnih. Ovakvo miljenje zastupaju
mu'tezile, neki prijatelji Ebi Hanife, Ebu Hatab i jo neki. ovaj ajet je
ukazuje da Allah nikoga kazniti osim nakon slanja poslanika. U ajetu
je dokaz da Allah kazniti osim za grijehe, nasuprot debrija - sljedbenika
Dehma, koji kau da Allah kanjava i bez grijeha. Za njim se povela skupina
koja se deklarie kao ehli-sunnet, kao to je E'arija i drugi, a takvo miljenje
zastupa Kadi Ebu Ja'la i drugi... Njegove, delle e'nuhu, "Kad god se
koja gomila u nj baci, straari u njemu je upitati: "Zar nije niko dolazio da vas
opominje?" su dokaz da je ono to su radili prije dolaska poslanika runo i zlo,
nema dokaza protiv njih osim poslije slanja poslanika i to je miljenje
Neki su miljenja da to to su radili ne predstavlja
runo, osim ako se radi o zabranama. T o je miljenje onih koji ne
1
Sura El-Mulk 8
48
i
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM SERIJAlA
osobinu runog i lijepog u tom periodu, osim ako se radi o naredbama
zabranama. To miljenje zastupa Dehm, E'arija i neki od njegovih sljedbenika
koji se dekalriu kao ehli-sunnet, Malikovi, afijini i Ahmedovi prijatelji kao to
je Kadi Ebu Ja'la, Ebu Velid Badi, Ebu Me'ali, Duvejni i drugi.
Dumhur selefa i kasnijih su stava da ono to su radili u
periodu prije dolaska poslanika od irka i dahilijjeta predstavlja zlo i
loa djela ali i pored toga ne zasluuju kaznu osim nakon dolaska poslanika.
Otuda u pogledu svijeta koji je bio u irku, nepravdi, lai i nemoralu (u vremenu
dahilijjeta) postoje tri miljenja: Prvo. tih stvari je spoznati
putem pameti te zbog toga zasluuju kaznu makar im i ne doao poslanik kao to
to zastupaju mut'ezile i mnogi prijatelji Ebu Hanife, a pripovjedaju to od samog
Ebu Hanife. To je miljenje i Ebu Hataba i drugih. Zagovornici drugog miljenja
kau da u tome nema ljepote niti zla prije objave. Runo djelo je ono u
u pogledu kojeg se kae: "To djelo ne radi!" A lijepo je ono za koje se kae: "To
uradi", ili ono to je dozvoljeno da se kao to to kau e'arije i drugi koji se
sa njima slau ove tri skupine. I prenosi se miljenje da je to to su radili
loe, zlo i runo u vremenu prije dolaska poslanika ali da kaznu zasluuju tek
nakon dolaska poslanika. Ovakvo miljenje zastupa selefa i
muslimana, a na njega Allahova knjiga i Sunnet Allahova Poslanika,
sallallahu alejhi ve selleme. U njima se nalazi objanjenje da je ono na se
nalaze kafiri runo i loe pa makar se radilo o vremenu prije dolaska poslanika,
iako samu kaznu ne zasluuju osim nakon dolaska poslanika. Prenosi se u Sahihu
od Ebu Huzejfe da je rekao: "O Allahov mi smo bili u dahilijjetu i zlu
pa nam je Allah poslao ovo dobro, da li poslije ovog dobra ima zlo?" "Da,
na vratima Dehennema, ko im se odazove strovalit ga u njega."
nas Uzvieni obavjetava o djela kafira u periodu prije nego im
je doao poslanik. U tom kontekstu kae Musau: "Idi faraonu on se osilio." I
kae: "Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdjelio,
sve do Njegovih "Doista, je smutljivac bio." Ovo je vijest o njegovom
stanju prije nego se rodio Musa i u vremenu dok je on jo bio mali i dok mu jo
ne bijae doao sa poslanicom. U tom periodu on se osilio i je nered i
smutnju na zemlji. Uzvieni kae: "Pa ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti."
Dakle, radi se o faraonu kojeg je Allah oslovio Svojim neprijateljem a jo mu
nije bila dola poslanica. Allah, delle e'nuhu, je naredio da trae
oprosta i da se kaju za ono to su (u periodu dahilijjeta). Da su oni koji
su loe i rune stvari u dahilijjetu na stepenu djece i Allah, delle
49
EBu Jusur MIDHAT ALU FmRAD
e'nuhu, im ne bi naredio traenje oprosta i tevbe. Tako da se moe
da te stvari i u dahilijetu vae kao runa i loa djela, a Allah, delle
e'nuhu, ne kanjava dok se ne dostavi ljudima dokaz poslanice. Otuda kae:
"Eiif-lam-ra. Ovo je Knjiga se ajeti pomno niu i od vremena do vremena
objavljuju, od Mudrog i da samo Allaha oboavate, -ja sam vam od
Njega, da opominjem i da radosne vijesti kazujem da od Gospodara svoga
oprosta traite i da se pokajete." Kao i Njegove "Meni se objavljuje da je
va Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno klanjajte i od Njega oprosta
traite!" I kae: "Mi smo Nuha poslali Njegovom narodu, pa sve do Allaha
oboavajte i Njega se bojte i meni posluni budite, On vam grijehe vae
oprostiti ... " Ajet da su njihova djela okarakterisana kao grijesi i prije
nego ih je on opominjati. Za Huda kae: "l Adu- brata njihova Huda. "O
narode moj", - govorio je on - "Allaha oboavajte, vi drugog boga osim Njega
nemate, vi samo neistine iznosite." Do Uzvienog: "O narode moj, molite
Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se." Na svog govora nas
obavjetava da onog na je bio njegov narod predstavlja la i
izmiljotine. A u drugom ajetu im kae: "Zar sa mnom da se prepirete o imenima
nekakvim kojima ste ih vi i preci vai nazvali ... " je Lut govorio svom
narodu: "Vi takav razvrat kakav prije vas niko na svijetu nije to
da je to bio razvrat i prije nego im je on to zabranio, za razliku od onih
koji kau da to nije predstavljalo ni razvrat ni loe i runo djelo sve dok im to on
nije zabranio. Ibrahim, Allahov prijatelj, kae: "O moj, zato oboava onog
koji nit niti vidi, niti ti moe od ikakve koristi biti?" Ovo predstavlja
kvalifikaciju tog djela runim prije zabrane. kae: "Vi se, mimo Allaha,
kumirima klanjate i lai smiljate." Obavjestio je da su izmiljali lai prije zabrane.
Zatim Allahova prijatelja njegovom narodu: se to vi klanjate? Zar
lana boanstva umjesto Allaha Sve ovo na onoga na
su bili (od vjere i morala) i prije zabrane i negiranja istog. Da ljudska
pamet ne prepoznaje ljepotu tevhida i ibadeta Allahu Jedinom, na jednoj strani i
irka na drugoj strani, te da to samo po sebi nije prepoznatljivo
ljudskom mozgu, onda im se Allah, delle e'nuhu, ne bi ovako, jer po
njima oni nita nisu uradili runo su njihova djela poput jela i a (po
njima) te stvari postaju runim tek nakon zabrane. Po njima
runo se svodi na ono to je zabranjeno, a tog su miljenja i mudebire.
Kur'an na vie mjesta negira i objanjava onoga na su bili od irka
i drugih stvari i to putem racionalnih dokaza, otuda se u Kur'anu navode
primjeri. Tako Uzvieni kae: "Allah prima pokajanje samo od onih koji
kakvo djelo samo iz lakosmislenosti (neznanja) ... " I kae: "Ako neko od
50
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
vas kakvo runo djelo iz lakosmislenosti pa se poslije pokaje i popravi, - pa,
Allah doista oprostiti i samilostan biti." I jo kae: "Onima koji urade zlo iz
neznanja, pa se kasnije pokaju i poprave, Gospodar tvoj poslije toga sigurno
oprostiti i samilostan biti. Ovo se odnosi na onog koji nije bio upoznat sa
: abranom, to da je on radio loa djela ne za njihovu zabranu te da
se : a i ro treba pokajati pa mu Allah oprostiti i smilovati se. Iako treba
.:ia su ashabi i tabi'ini svakog grjenika oslovljavali dahilom, to je opirnije
pojanjeno na drugom mjestu. Ali, ipak, grjenik ne zasluuje kaznu dok do
njega ne dopre objava i dok mu se ne dostavi dokaz. Ako se zna da se tevba i
istigfar trae kod ostavljanja vadiba i kod stvari za koje nije znao da su
grijeh, to nam ukazuje na mnogobrojnost onoga to podpada pod tevbu i istigfar.
Kada se mnogim ljudima spomene tevba i istigfar, oni kroz znanje osjete
onog to su uradili, kao to je npr. razvrat, zulum i sl. A to se stvari
koje su uzete za vjeru da je to grijeh - osim onog ko zna da je to
neispravno, kao to je vjera murika i izmjenjena vjera kitabija - to su stvari za
koje je obaveza pokajati se i traiti oprosta iako njeni nosioci misle da su na
uputi. je obavezno pokajanje od svih novotarija.
Ova kategorija, u kojoj djela nije svjestan da je to djelo runo,
je mnogobrojna kada su u pitanju sljedbenici kible, dok je to kod drugih
stvar. mnogo je vadiba koje ostavi da su to vadibi
zatim kada spozna koja je dobra djela ostavio - u pogledu tevhida, vjere u
Allaha, kao i od loih djela za koja mu je da tevbu i trai oprosta,
pravi pokajnik se pokaje zbog onog to je propustio u pogledu Allahovih prava,
kao to se kaje i zbog loih djela. Pa ako je sve to i prije dostavljanja
poslanice, treba znati da sa dostavljanjem poslanice zasluuje kaznu. Spomenuli
smo dva miljenja; miljenje onih koji negiraju prijekor i kaznu i miljenje onih
koji prijekor i kaznu.
Ako bi neko rekao: "Ako se ne kanjava zbog tih djela (u vremenu prije
poslanice), kako se onda ta djela mogu okarakterisati kao loa? se: "To
sadri dva Prvo. To djelo je uzrok i daje povoda za kaznu, ali ta kazna
je u zastoju zbog pomanjkanja jednog arta-uslova a to je podizanje dokaza
protiv U tom kontekstu Uzvieni kae: "l bili ste na ivici vatrene jame,
pa vas je On nje spasio." Da ih nije spasio oni bi pali u vatru, jer onaj ko stoji na
ivici vatre propao je. Njegova propast je vezana za njegov pad za razliku ako bi
se odmakao od vatre time bi se udaljio od uzroka koji ga vodi u propast. Tako da
su ovi bili blizu propasti i kazne.
51
[BU JUSUf MIDHAT ALU FmRAD
Drugo. Oni zbog toga zasluuju prijekor i to im se uzima za mahanu.
Njihova dereda se zbog toga smanjuje. Ako bi smo predpostavili da biti
kanjeni, ipak ne zasluuju ono to zasluuje onaj ko je od tih loih djela,
kada su u pitanju i nagrade kod Allaha, delle e'nuhu. T o je kazna
liavanja hajra i to je jedna od dvije vrste kazni ... a na 690 stranici kae: "Allah,
delle e'nuhu, u Kur'anu navodi spojeno tevhid i istigfar pa kae: "Znaj da
nema boga osim Allaha! Trai oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice!"
Vjernici trae oprosta za ono to su ostavljali prije islama od ispoljavanja tevhida
i ibadeta samo Allahu, iako im u tom vremenu nije bio doao poslanik, kao to
je to prethodilo."' Zavren citat.
kae: je razdvojio period prije poslanice i onaj poslije
u pogledu imena i propisa, a i spojio je njih dvoje u imenima i propisima.
To je dokaz protiv dvije skupine: onih koji smatraju da se djela (u dahilijetu) ne
mogu smatrati lijepim ili runim, i onih koji kau da njihovi zasluuju
kaznu. to se prvog,
2
On ih je nazvao zalimima, silnicima, onima koji
nered, to se vidi iz Uzvienog: "Idi faraonu on se osilio." Zatim Njegove
"Kada je Gospodar tvoj zovnuo Musa'a: "Idi narodu koji se sam prema sebi
ogrjeio." I Njegove "Doista, je smutljivac bio." Obavjetava nas da je on
zalim, silnik smutljivac, kako on tako i njegov narod Koritenjem
ovakvih imena njihovih djela, a dolazi za loa i
runa djela. Sve to da su djela vaila kao loa i runa i prije dolaska
njihovog poslanika, a kaznu ne zasluuju osim nakon to im se poalje poslanik.
Jer Uzvieni kae: "A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!"
A u pogledu Hudova naroda kae: "A vi samo lai izmiljate." On ih je proglasio
lacima prije nego je donio sud kojem bi se suprostavili zbog toga to su pored
Allaha uzimali druga boanstva. da ime murik ima potvrdu prije
poslanice, jer takav (murik) Allahu pripisuje druga, ga sa Njim i
pored njega uzima druga boanstva, prije poslanika. Ova imena su navedena
prije dolaska poslanika i poslanice. se i ime dehl-neznanje i dahilijet
spominju prije dolaska poslanika ali ne i kazna. to se okretanja od
pokornosti kao to su Njegove "Nije vjerovao nije molitvu obavljao, nego je
poricao i okretao.", to se odnosi na period poslije dolaska poslanika, kao
to su i Njegove o faraonu: "Ali je on porekao i nije posluao." Za njega jo
1
Medmu 'fetava 11/675-690
2
Tj. da se djela smatraju runim i prije dokaza
52
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
kae: "Onda mu je pokazao, ali je on porekao i nije posluao."
Zavren citat.
1
Ibn Kajjim
2
kae: "Ovdje su dvije nespojive stvari koje nisu povezane:
Prvo. Da li sama radnja sadri osobinu koja za sobom njenu ljepotu ili
tako da ljepota i iz nje ili ne? Drugo. Da li nagrada
koja je posljedica lijepog djela i kazna koja je posljedica runog djela se
shodno razumu i pameti ili to ne biva osim uz potvrdu erijata? ... Ono
to je ispravno i u nema kontradiktornosti je da ove dvije stvari nisu usko
povezane te da su djela sama po sebi lijepa ili runa, kao to mogu sama po sebi
biti korisna i tetna... Ali, na njih se ne odnosi kazna i nagrada osim nakon
propisivanja naredbe ili zabrane u pogledu istih. A to se perioda prije
propisivanja zabrane ili naredbe, u pogledu djela, to djelo se ne smatra
runim kako bi se zbog njega kanjavalo iako je ono u svojoj osnovi samo po sebi
runo. Iako se nekada radi o najrunijim djelima ipak Allah kazniti osim
nakon to poalje poslanike. sedde ejtanima kipovima, la, zulum,
blud, razvrat itd. su djela koja su sama po sebi runa, ali je kazna za njih
uslovljena dostavom erijata.
Oni koji djela kau: "To djelo samo po sebi nije runo.
Njihovo karakterisanje runim i kanjavanje za ista proizilazi iz erijata. Dok
mut'ezile kau: "Njihovu kao i opravdanost kazne za njih
razum i pamet. Mnogi fekihi, a njih su i skupine (mezheba), su
miljenja da i tih djela sam razum a da se kazna
uslovljava dostavljanjem erijata. Ovo spominje Sad b. Alij Zendani od afija,
od hanbelija Ebu Hatab, spominju ga i hanefije i pripisuju ga Ebi Hanifi.
mut'ezile smatraju da i kazna ima racionalno opravdanje. Kur'an
ukazuje da te stvari nisu usko povezane te da nema kazne dok se ne poalju
poslanici, te da su djela sama po sebi ili lijepa ili runa. Mi to navesti kroz
dvije stvari.
Prvo. Uzvienog: "O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene
donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom
imali."
3
... "Tako je, jer Gospodar tvoj nije unitavao sela i gradove zbog zuluma
1
Pogledaj Medmu 'fetava, 20/37-38.
2
Medaridus-sal1kin, 1/246-256, Darul-kutub arabi.
3
En-Nisa, 165.
53
EBu JusuF MIDHAT Aw FmRAD
njihova - bez prethodne opomene njihovim stanovnicima."
1
Prema jednom
miljenju ajeta bi bilo: "Ne bi ih unitavao zbog njihova zuluma prije
slanja", tako da shodno tome ajet na dvije osnove: Da njihova djela i
irk predstavljaju runo djelo prije poslanstva ali ih zbog toga kazniti dok
im ne poalje poslanike. Tako da je ovaj ajet po svom isti kao ajet u
suri El-Kasas, gdje kae: "l da ne reknu kad ih kazna stigne zbog onoga to su
"Gospodaru na, zato nam nisi poslao poslanika, pa da dokaze tvoje
slijedimo i vjernici budemo?"
2
Ovo da je razlog silaska kazne bio zbog
onog to su svojim rukama uradili. Da to to su radili nije bilo runo onda to ne
bi bio uzrok kazne. kazna je u zastoju zbog ne postojanja uslova, a to
je ne dolazak poslanika. Po dolasku poslanika uzrok kazne biva validnim jer se
time ispunjava pomenuti art pa ih je snala kazna zbog onoga to su radili od
prijanjih i kasnijih djela.
A to se druge stvari, to je da takve radnje same po sebi
izgledaju lijepe ili rune, a primjera za to je mnogo ... da se runa djela
opisuju kao razvrat, grijeh te da se za irk kae da je to irk (u vremenu prije
poslanice) nam govori da je to samo po sebi irk i prije i poslije zabrane. Onaj ko
kae da razvrat, runa djela, grijesi takvima kakvi jesu postaju tek nakon zabrane
isti taj je kao onaj koji kae da irk postaje irkom tek nakon zabrane istog. Na
stranici 253. kae: "Zatim Njegovo, subhanehu ve teala, negiranje irka kao
runog u pogledu Njegova ilahijeta, kao i oboavanja drugih pored Njega,
te primjera u tom pogledu, zatim racionalnih dokaza o
neispravnosti irka, pitanje a to je: Da su runa djela
okarakterisana takvim tek po dolasku erijata, onda pomenutih
dokaza ne bi imalo smisla. Oni koji ljepotu ili djela prije
poslanstva, po njima ispada da je razumski dozvoljeno da Allah naredi irk i
oboavanje drugih mimo Allaha, jer se sutina te otkriva tek nakon
zabrane istog. Kakvog li Pa kakva je onda korist od primjera i
dokaza koji na njegovu irka), a na to jasno i
razum i fitra-ljudska narav, te da je to najrunija stvar i zulum? Da li ita
ispravno funkcionie u pameti ako pamet ne poima irka u
njegovoj biti? Znanje o irka je stvar u ljudskoj pameti a
poslanici su samo skrenuli panju narodima na ono to postoji u ljudskoj
pameti i fitri... Kur'an je krcat racionalnim dokazima o
1
El-En'am, 131.
2
El-Kasas, 47.
54
i
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
neispravnosti irka i razvrata, za onog ko razmilja o njegovom kao to
su Uzvienog:
J f_,.. J __ .,.... ,.. -..... J "' J J .... .,t .,. ,.. ... ,.. -:; "' J-:: ..... J J t ., "' ---:: J. ,.. .....
<X \...<X JA <X ')(::.. y_/10
J .... .... '-"',J J ... J -- ..... [_ J J ! J .... ... J J ...-::
' l . .lJ.J.i.b e<" .:..1 ',4-::> Q : .H:s:. w
'".r;. l r . , ('"+'..r _,.,.. r r rr
"On vam kao primjer navodi vas same: da li su oni koji su u posjedu vaem
s vama u onome to vam Mi dajemo, pa ste u tome isti, i da li ih se
bojite kao to se vi jedni drugih bojite. Eto, tako Mi, podrobno, izlaemo dokaze
Nae ljudima koji razmiljaju." (Er-Rum, 28)
kao dokaz koristi njihov o poimanju runog pa ih pita da
li onaj ko je u njihovom posjedu-tj. rob moe sa njima biti partner u onome sa
ih je On opskrbio? Pa ako neko od njih odvratnost i takvog
postupka i ne slae se s tim, kako onda Njemu od Njegovih robova uzimate
suparnike koje oboava kao to se Allah oboava? Ovo pojanjava da je
oboavanje drugih pored Allaha runa stvar koja je duboko u ljudskoj
pameti i prirodnoj osobenosti, a objava je ta koja je samo probudila ljudski
razum i uputila ga na ono to je u njemu od poimanja runih stvari.
U kontekstu ove teme su i Uzvienog:
G>' 1:1 , )G_"'. J<','";J w __, , :
i,.Y. rr 1_}--;..l'r J"" rr J .'J"P
,.. ...
tfl
"Allah navodi kao primjer koji je u vlasti ortaka oko koga se oni
otimaju, i koji je u vlasti samo jednog da li je poloaj njih
dvojice isti? Hvaljen neka je Allah, nije, ali njih ne zna." (Ez-Zumer, 29)
Allah, delle e'nuhu, je o irka naveo dokaz koji poima ljudska
pamet u pogledu razlike roba koji je u vlasti vie ortaka koji se otimaju
oko njega i drugog roba koji je u vlasti samo jednog Da li se po
ljudskom razumu stanje ove dvojice moe Isti je murika i
muvehhida koji je svoj ibadet usmjerio istinskom Bogu, oni se ne mogu


Zavren citat.
U pogledu iste mes'ele, Allah mu se smilovao kae: "Allah, kae: "l da
ne reknu kad ih stigne zbog onoga to su "Gospodaru na, zato
1
Pogledaj Medaridu salikin, 1/246-256.
55
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
nam nisi poslao poslanika... " Uzvieni nas obavjetava da je ono to su
svojim rukama, prije poslanstva, razlog sputanja te da ih je u tom
momentu kaznio zasluenom kaznom oni bi se pravdali kako im nije poslao
poslanika i kako im nije spustio knjigu. Zbog toga im je izbio ovaj argument tako
to im je poslao poslanike i spustio knjige kako ljudi poslije slanja poslanika ne
bi imali dokaz protiv Allaha. Ovo je jasan dokaz da su njihova djela i prije
poslanstva vaila kao runa jer su zbog njih bili zasluili kaznu, ali On, delle
e'nuhu, ne kanjava dok ne poalje poslanike. Ovo je presudan dokaz u ovoj
mes'eli ... da bi na jedanestoj stranici u pogledu Uzvienog: "Da Zemljom i
nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvien
Allah, Gospodar Ara od onoga to Mu pripisuju." T o jest, da na
Zemlji i nebesima postoje boanstva koja se oboavaju mimo Njega oni bi se
poremetili i dolo bi do raspada sistema, a nije rekao da postoje drugi gospodari
je rekao boanstva. Jer "ilah", to jest boanstvo, onog koji se
oboava. Ovo na da je razumski gledano da Allah
propie ibadeta nekom drugom mimo Njega, te da zaista pored Njega
postoji drugo boanstvo onda bi se nebesa i Zemlja poremetili i propali.
ibadeta drugome pored Njega je runa stvar koja je duboko u ljudskom
razumu i fitri pa makar na to i ne upozorio poslanik i erijat. Sam razum
rezonuje da je to najrunija stvar i da je da Allah tako neto propie.
Opstanak svijeta se ogleda u tome da Allah jedino bude oboavan a njegova
propast se ogleda u tome da se pored Njega oboavaju drugi. je da
Allah propie svojim robovima ono u se ogleda propast svijeta, naprotiv
On je i Uzvien od toga ... Da bi na dvanaestoj stranici rekao u pogledu
Uzvienog: "Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se
povratiti? l neka je uzvien Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega,
Gospodara Ara Allah, .%, se ogradio od takvog miljenja i
Njemu, neka je Uzvien, to ne dolikuje zbog te stvari i jer bi to bilo
kontradiktorno Njegovoj mudrosti, boanstvenosti i Njegovom vladanja.
Zar ne vidi kako se u razumu otkriva u pogledu Njegove vjere,
erijata, nagrade i kazne. Ovo da razum onaj svijet kao to to
objava. Njegov din i erijat i ono s su doli poslanici je
u ljudskim pametima u potpunosti da bi objava to jo potvrdila i
pojasnila. Razum i objava o Njegovoj i erijatu kao i
o istinitosti Njegovih prijetnji i On je, subhanehu ve teala, na jezicima
svojih poslanika pozvao robove u ono za to je postojala podloga u njihovim
mozgovima od vjerovanja u Njega Zatim je dola objava kao
potvrda toga i koja je precizno pojasnila ono to se nalazilo u
56
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
ljudskoj pameti i fitri ... Da bi na trideset devetoj stranici rekao: "Verifikacija (ar.
tahkik) ove tematike bi bila: Uzrok za kaznu postoji i vai i u vremenu prije
poslanstva, prisutnost uzroka kazne ne obavezu sputanja
kazne, jer je Allah, delle e'nuhu, ovaj uzrok vezao za art-uslov a to je slanje
poslanika, a je obavijestio da kazniti prije poslanstva. Dakle,
kanjavanje je zbog neispunjavanja pomenutog arta a ne to ne
postoji razlog za to. Ovim se zavrava razgovor u pogledu ovog pitanja."
1
Zavren citat.
Kaem: Shodno ajetu o misaku i propisima koji se mogu iz njega,
zatim shodno ovoj studiji o poimanju lijepih i runih djela u vremenu prije
poslanstva, moemo
"Ime i propis irka su i u vremenu prije
dostavljanja: poslanice, znanja i pojanjenja u tom pogledu." Dokaz za to je
razum i ajet o misaku, zatim znamenja u svemiru koja na Njegovu
te ljudska narav (fitra) na kojoj su stvoreni ljudi.
irk je i prije poslanstva okarakterisan kao runa pojava, predstavlja
mahanu i nedostatak za njegova nosioca, te da se takvi nalaze u velikoj
opasnosti i na ivici dehennemske provalije, jer irk predstavlja zulum a
istovremeno je i razlog za kanjavanje. kazna je u zastoju zbog drugog
arta, a to je dostava dokaza poslanice to opet predstavlja Allahovu dobrotu i
milost spram Njegovih robova. Ljudi su u periodu prije poslanstva i dostavljanja
dokaza opravdani u pogledu nekih propisa a u pogledu nekih i nisu. Opravdani
su zbog toga to se kanjavati na dunjaluku i na ahiretu dok im se ne
dostavi dokaz poslanice, to predstavlja Allahovu milost i dobrotu. Nemaju
opravdanja u pogledu imenovanja (nazivanja) i opisivanja kao murika i propisa
koji se grade na tome, kao to je zabrana ukopavanja u mezarja muslimana i
zabrana klanjanja denaze i traenja oprosta nad njihovim kaburovima. Meso
ivotinja koje zakolju nije dozvoljeno, kao to nije dozvopljeno eniti njihove
ene i u Dennet, a to je najvaniji propis od gore pomenuti koji se
odnosi na njih.
Ibn-Tejmijje kae: opomena je korisna. Tako ima ljudi koji se
opomenu i to im koristi. Protiv drugog se dostavi dokaz tako da zaslui kaznu
zbog toga. Njegov time postane pouka drugima tako da u njegovom
1
Miftahu daris-sea'de, 2/7-39, Mektebetu er-Rijad el-hadise
57
[BU JUSUF MIDNAT ALU FERRAD
opominjanju na kraju opet bude koristi. Jer, njegovim opominjanjem se iznosi
dokaz protiv njega, tako da ga je poslije toga dozvoljeno kazniti putem dihada
ili na neki drugi Svaka opomena kojom je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, opominjao murike je rezultirala korist. Dakle postojala je korist
iako su mu'mini iz toga uzeli posebne pouke i borili se protiv murika protiv
kojih je dostavljen dokaz."
1
Zavren citat.
T o da dihad i rat protiv murika biva nakon dostavljanja dokaza, a
oni su murici irka) jo prije dostavljanja dokaza. kae:
"Ako se opomene to da je protiv svih dostavljen dokaz. Nesretan je onaj
ko napusti opomenu, a njome je dostavljen dokaz protiv njega, i na taj
zaslui kaznu i na dunjaluku i na ahiretu."
2
Zavren citat.
I rekao je: "Kufr na kojem ustraje poslije dostavljanja dokaza
obavezuje kaznu, a prije toga blagodat se umanjuje a ne se."
3
Zavren
citat.
Kaem: "Ovo je jasan tekst koji na potvrdu kufra prije
dostavljanja dokaza ali ne kaznu za sobom."
(Ibn Tejmijje) kae: se spasiti od Allahove kazne osim
onaj ko Allahu bude iskreno ispovijedao vjeru i samo Njemu iskreno
ibadet. Onaj ko ne irk Allahu ali ga i ne oboava taj je muattil tj. onaj ko se
ustee od robovanja Njemu i robovanja drugima pored Njega, kao to je primjer
faraona i njemu Takav je u gorem poloaju od murika. Obaveza je
svakom da ibadet Allahu Jedinom i to je vadib koji ne spada
nikada ni sa koga. To je islam pored kojeg Allah ne prima drugu vjeru.
Allah nikoga kazniti dok mu ne poalje poslanika. Ali, kao to
ga kazniti isto tako treba znati da u Dennet osim dua.
U njega murik niti onaj ko Mu iz oholosti ne ibadet. Onaj do koga
da'va ne dopre na dunjaluku ispitan i iskuan na ahiretu. U Vatru
osim onaj ko bude slijedio ejtana. Onaj ko nema udjela u grijehu u
Vatru. Allah Vatrom kazniti nikoga osim nakon to mu poalje poslanika.
Onaj do koga ne dospije da'va, kao to je sa malom djecom,
i onima koji su umrli u periodu kada je bilo prekinuto slanje poslanika
1
Pogledaj Medmu 'fetava, 16/162.
2
Pogledaj Medmu 'fetava, 16/169.
3
Pogledaj Medmu'fetava, 16/254.
58
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
ovakvima se postaviti ispit na Ahiretu kao to je to preneeno u predajama." t
Zavren citat.
Kaem: Odavde se vidi da murik u Dennet, pa makar bio i
neznalica i makar mu ne dola poslanica. Jer je da u Dennet ne ulazi
osim muslimanska dua. A islam je iskreno ispoljavanje vjere samo Allahu, a
murik ne ispovjeda iskreno vjeru Allahu.
Ovo su propisi koji obuhvataju ljudski rod. U tom pogledu
nema razlike pojedinim narodima jer je misak-ugovor uzet od svih. Ovi
propisi se odnose na sve ljude pa makar oni bili oni koji se veu za vjeru,
poslanicu ili knjigu, ako su upali u irk, bez obzira da li se radilo o neznanju ili
pogrenom stvari. Za sve njih vae ovi propisi pa makar bili od
Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, ummeta ili od kitabija.
Ibn Tejmijje kae: "Da, mnoge zbunjuju predaje koje ne razumiju zbog
njihove slabosti (tj. slabosti ljudi) da pojme njihova U Kur'anu ne
postoji ono to se jasno suprostavlja razumu i a da istovremeno u
njemu ne postoji i objanjenje tog Jer je Allah Kur'an lijekom za
ono to je u naim prsima i ga je jasnim za ljude. ponekad se u
nekom vremenu i nekim mjestima izgubi trag poslanice tako da ljudi ne znaju
ono sa je dolazio poslanik. Desi se da ne znaju neki tekst ili
moda znaju tekst ali ne poimaju njegovo Otuda zapadnu u dahilijjet
zbog nepostojanja nura. Tako se pojavi irk, a ljudi se u pogledu
vjere izdijele na stranke. Otuda se pojave mnoge smutnje, govorne i
zbog dahilijeta u koji su zapali i zbog nedostatka nura. U tom
kontekstu Malik b. Enes kae: "Uvijek kada bude manjkalo znanja rairi se
i grubost, a kada se smanji znanje o predajama proire se
zablude." Zbog toga se fitne-smutnje porede sa hodom u Svjestan
ove opasnosti imam Ahmed u svojoj hutbi ostalog kae: "Hvala Allahu
koji je u svakom vremenu ostavio nosioce znanja", tj . ulemu. Uputa koje se dre
stanovnici Zemlje vodi porijeklo od nura, kao to to kae Uzvieni:
"" -- / ! -- /"' "" " J "" ---::,J "" ... ,:::J "' J .::; -- z-- -:: -
'W ..sl..u. ..s..u. L..p
"Od Mene vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju zalutati
i biti." (Ta Ha, 123)
1
Medmu'fetava, 14/477
59
Esu JusuF MIDt1AT ALU FmRAD
Spaeni i sljedbenici upute su oni koji slijede poslanike, a to su
muslimani mu'mini u svakom vremenu i prostoru. A zabludjeli koji zasluuju
kaznu su oni koji poslanike ugane u la. Ostaje jo kategorija dahila do kojih
nije dospjela da'va. Ova kategorija je u irku, zabludi i zlu ali Allah,
delle e'nuhu, kae: "A mi nismo kanjavali dok ne bi poslali poslanika." I rekao
je: "O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije
poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali." I jo kae: "A Gospodar
tvoj nikada nije naselja unitavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao,
koji im je dokaze Nae kazivao." Tako da ovu kategoriju Allah unititi niti
kazniti dok im ne poalje poslanika na nekom od mjesta Sudnjeg dana."
1
Zavren citat.
Kaem ovo je tekst koji se prenosi od njega u Muhammedovom ummetu.
U pogledu kitabija i kae: "Korimo ih zbog njihova irka i zastranjivanja
u vjeri koje su oni izmislili kao i zbog ugonjenja u la poslanika i zbog monatva
koje su oni izmislili a koje im Allah nije propisao. Ne hvalimo ih zbog njihova
monatva jer je to novotarija, a svaka novotarija je zabluda. ako je
njegov vlasnik time namjeravao istinu moda mu se oprostiti, ali to njegovo
djelo propasti i od njega imati koristi. T o je zabluda nosioc ima
opravdanje, biti ali biti ni kanjen... idovi su
nevjerstva od iako su dublje utonuli u neznanje i vie zalutali.
Oni (tj. jevreji) biti kanjeni zbog svojih djela jer su spoznali istinu a zatim su
je napustili iz inata. Otuda oni su ti na koje se On rasrdio. A ovima (tj.
je zbog njihove zablude nagrada marljivih, prokleti su i
udaljeni od onoga to zasluuju Zatim, kada im se dostavi dokaz a ne
povjeruju time zaslue kaznu. Otuda je ime zablude

Zavren citat.
Ovo je tekst koji se odnosi na kitabije. spadaju pod murike i u
to nema sumnje, naprotiv, to je od poznatih stvari u vjeri islamu. Ali
njihovo kanjavanje je uslovljeno dostavljanjem dokaza poslanice a taj dokaz je
uspostavljen poslanstvom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem."
Ovo su tekstovi od njega, Allah mu se smilovao, kao i mnogi drugi koji
se mogu u njegovim knjigama. Oni pojanjavaju ovih propisa za
sve narode. Nema izutetka narodima po tom pitanju. Niti je neko mjesto
ili vrijeme izuzetak u odnosu na drugo je to propis koji glasi: irk se
1
Pogledaj Medmu 'fetava, 17/307-308.
2
Pogledaj Medmu'fetava, 19/190-191.
60
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD lUPOM ERIJATA
deklarie(naziva-imenuje) irkom i u vremenu prije poslanice a kanjavanje je
uslovljeno njome- tj. poslanicom. Nosioci irka ne mogu biti nikako muslimani
jer su ponitili svoj islam i ne ispovjedaju vjeru iskreno i jedino Allahu. U tom
kontekstu On kae:
-g i :L;.:J i-' h.:
< (j._ J . ., J JV: J
"A im je da samo Allaha oboavaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni,
vjeru ispovjedaju." (El -Bejjine, 5)
jer su zanijekali misak-ugovor i fitru na kojoj su stvoreni. Misak,
fitra i razum su izdvojeni-posebni- dokazi Allahove Protiv svih ljudi je
uzet ugovor-misak i to je dovoljan dokaz. Allah OO, ih je sve stvorio na !itri
prirodnoj sklonosti ka islamu i da vjeruju i oboavaju jednog Boga. Otuda On
kae:
.. ... " (._ ",.._ "" ? ..... ; ..... [. -" ... -- ; -::,... .-:... ? (. .::- "' ,. "
'l U..UI -.JI J.lp-j
' ' '
'1 \.J" oT jb,.i
"Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu (Allahovoj fitri), prema
kojoj je On ljude - ne treba da se mijenja Allahova vjera, ali ljudi
to ne zna." (Er-Rum, 30)
Ajet o misaku nije izdvojio nijedan narod je objavljen u i
obliku. se/ef-prethodnici ovog ummeta nisu u tom
pogledu nikoga izdvojili to sve zajedno na ovih propisa.
Mislim da je prethodno navedeno dovoljno kao potvrda teze o
osobine irka i propisa koji za sobom dehlu ili
pogrenoj interpretaciji stvari (pojedinih ljudi ili naroda), i ne
dostavljanju dokaza. To se odnosi i na period dahilijeta kada su sa lica zemlje
nestali Boanski zakoni a putevi upute bili zameteni i nedostupni.
treba da se pomenuta kategorija Allahovom dobrotom i ne
kanjava osim nakon dostave dokaza poslanice.
oo o
61
62
KNJIGA DRUGA
N A I N NA KOJI ROB
PRELAZI IZ KRUGA IRKA ~
U KRUG ISLAMA
63
Ova knjiga sadri poglavlja:
Prvo poglavlje: Dokazi iz Kur'ana o razumijevanju sutine islama
Drugo poglavlje: Dokazi iz vjerodostojnog sunneta o poimanju sutine
islama
poglavlje: Opis sutine islama od strane uleme
poglavlje: Temelji imana i njegove granice
64
PRVO POGLAVLJE
DOKAZI IZ CASNOG KUR'ANA O RAZUMIJEVANJU SUTINE ISLAMA
Ovo poglavlje obuhvata tri studije:
Prva studija: Ostavljanje irka je uslov za ulazak u islam
Druga studija: Kufr u taguta (nijekanje taguta) je art za vjerovanje u Jedinog
Allaha
studija: Ispoljavanje Allahove u propisima je uslov potvrde islama
l. studija
OSTAVLJANJE IRKA JE USLOV ZA ULAZAK U ISLAM
Prvi dokaz.
Allah, delle e'nuhu, u suri Et-Tevba kae:
(. ! /
: :1 .:.. i i':l; - 8l 1'\Ji- 1'G
.r---'J' .J-' ) _,... _, y. ()J
Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru."
(Et-Tevba, 5)
Kurtubi kae: "pa ako se pokaju" ako se pokaju od irka.
Ovaj ajet sadri duboko koje se ogleda u tome da je vezao ubijanje za
irk (u ajetu prije ovog), a zatim kae "pa ako se pokaju". Ako ubistvo biva zbog
irka onda ta dozvola nestaje sa nestankom irka, i to je osnova. Pravo na
ubijanje nestaje sa tevbom, bez uzimanja u obzir obavljanje namaza i davanje
zekata. Samom tevbom spada pravo na ubijanje prije namaskog vremena i
vremena izdvajanja zekata. Uzvieni Allah je za tevbu vezao jo dva
arta
1
i nema osnove da se oni ponite. konstrukcija dolazi u
hadisu: mi je da se borim protiv ljudi dok ne izgovore la ilahe illallah i dok
ne budu obavljali namaz i davali zekat. Kada to urade time su od mene zatitili svoje
ivote i imetke, osim kada je u pitanju pravo (ehadeta la ilahe illallah), a kod Allaha
1
Tj. obavljanje namaza i davanje zekata. (Op.rec.)
65
EBU JUSUF MIDNAT ALU FERRAD
polagati Ibn el-Arabi kae: "Kur'an i sunnet se slau i dopunjavaju."
Zavren citat.
Pogledaj, Allah se smilovao meni i tebi, imama Kurtubija koji kae
da se gore pomenuta tevba odnosi na pokajanje od irka i da pravo na ubijanje
ne spada sve dok se ne odrekne irka. Isto tako obrati panju na
imama Ibn el-Arabija koji ukazuje na ujedinjenost Kur'ana
i sunneta. Kur'anski tekst ukazuje da je tevba uslov za naputanje ubijanja
murika, njihova zarobljavanja, te ostavljanje istih na miru. Dakle, misli se na
tevbu-pokajanje od irka, te da pomenuti ajet i hadis imaju jednako
Imam Begavi u pogledu "pa ako se pokaju", kae: "To
jest, da se pokaju od irka. A "i budu molitvu obavljali i zekat davali,
ostavite ih na miru." ostavite ih neka idu u svoja mjesta i dozvolite im
ulazak u Mekku.
Ibn Kesir u pogledu Uzvienog: "Opsjedajte ih i na svakom prolazu
kae: "To jest, nemojte se zadovoljiti njihovim traenjem ih
traite i opsjedajte u njihovim naseljima i postavljajte im zasjede po
putevima, tako da ih stijesnite i na kraju ubijete ili neka prihvate islam. Zato je i
rekao "a ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali." Ovaj ajet i njemu
je Ebu Bekr es-Siddik uzeo kao osnovu za borbu protiv onih koji su odbili
da daju zekat, jer je njihovo ne ubijanje uslovljeno ovih djela, tj.
ulaskom u islam i obavljanjem onoga to on zahtijeva, te je upozorio i krenuo od
najvieg ka najniem. Na puno mjesta namaz i zekat dolaze spojeno. Prenosi se u
dva Sahiha da je Poslanik rekao: mi je da se borim protiv ljudi sve dok
ne da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik,
da obavljaju namaz i daju zekat." Ebu ls hak kae: "... prenosi se od Ibn Mesuda
da je rekao: im je da obavljaju namaz i daju zekat. Ko ne bude davao
zekat taj nema ni namaza."
Abdurrahman b. Zejd b. Eslem kae: "Allah odbija da primi namaz osim
zajedno sa zekatom, neka se Allah smiluje Ebu Bekru kakav je samo on bio
fekih." Imam Ebu Dafer b. Derir Taberi kae: "Prenosi se od Rebi'e b. Enesa da
je rekao: "Onaj ko napusti dunjaluk a iskreno je ispovjedao vjeru Allahu
Jedinom i samo Njemu ibadet i ne bude Mu irk takav naputa
dunjaluk u Allahovom zadovoljstvu." Kae: "Enes je rekao: "To je Allahova
vjera s kojom su dolazili poslanici i dostavljali je ljudima od svoga Gospodara
prije nego se pojavio nered i strasti. Potvrda toga je u Allahovoj Knjizi i to u
ajetu koji je zadnjim objavljen: "Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i
66
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD lUPOM ERIJATA
zekat davali, ostavite ih na miru." Njihova tevba se ogleda u naputanju idola,
oboavanju Allaha, obavljanju namaza i davanju zekata. Zatim je naveo drugi
ajet: "Ali ako se oni budu pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, su vam
po vjeri." Hadis biljei Ibn Merdevejh a biljei ga i Muhammed b. Nasr Mirvezi u
Kitabus -sala." Zavren citat.
Imam Taberi u pogledu Uzvienog "pa ako se pokaju", kae: "To
jest, ako se povrate od irka Allahu i nijekanja Muhamedova
poslanstva ka Allahovoj i iskrenom oboavanju samo Njega mimo
drugih boanstava te da iskreno priznaju Muhammedovo poslanstvo."
Zavren citat.
Kaem: Isto je i sa Uzvienog: "Ali ako se oni budu pokajali i
molitvu obavljali i zekat davali, su vam po vjeri."
Kurtubi u pogledu ovog ajeta kae: "To jest ako se pokaju od irka i
prihvate propise islama time postaju vaa po vjeri. Ibn Abbas
kae da je ovaj ajet krv pripadnika kible svetim." Zavren citat.
Imam Begavi u pogledu "pa ako se pokaju" kae: "To jest ako se
pokaju od irka, a su vam po vjeri" njih sljeduje i na njih se
odnosi ono to vas sljeduje i to se na vas odnosi." Zavren citat.
Kaem: "Ovaj ajet jasno da obaveza rata protiv murika ne
spada sve dok se ne pokaju i dok ne budu obavljali namaz i davali zekat. Selef
ovog ummeta se slae da se pomenuta tevba odnosi na odricanje od irka i
naputanje ibadeta idolima, kipovima, tagutima i svega drugog to se oboava
mimo Allaha a da se pridravati propisa islama. Pomenuti ajet zajedno sa
pomenutim hadisom mi je ... ) imaju isto Slonost mufessira
da prilikom ovog ajeta navedu spomenuti hadis i njemu je
najbolji dokaz da ovaj hadis isto a to je da rat protiv murika
ne spada sve dok se ne odreknu irka i ne prihvate propise islama. Na to se
odnose Poslanika "osim s pravom". Ovo drugi
vjerodostojan hadis: "Onaj ko kae la ilahe illallah i sve to se oboava
mimo Allaha njegov imetak i krv su zabranjeni a kod Allaha." Otuda
Ibn el-Arabi u svojoj knjizi Ahkamul-Kur'an kae: "Kur'an i sunnet jedan drugog
slijede i nadopunjuju." Imam Buharija je jedno poglavlje u svome sahihu oslovio
naslovom: "Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali,
ostavite ih na miru." Zatim je naveo sened preko Ibn Omera da je Poslanik,
rekao: mi je da se borim protiv ljudi dok ne izgovore la ilahe illallah i dok
67
EBU JUSUF MIDNAT ALU FmRAD
ne budu obavljali namaz i davali zekat. Kada to urade time su od mene zatitili svoje
ivote i imetke osim kada to zahtjeva pravo islama a polagati Allahu."
Hafiz (Ibn Hader) je rekao: " . . . H adis je doao kao pojanjenje ajeta jer
se pod tevbom ovdje misli na povratak iz kufra u krug tevhida, tako da tefsir
ovog ajeta predstavlja hadis: "Dok ne da nema drugog boga osim Allaha
i da je Muhammed Njegov poslanik." Ajet i hadis imaju i drugu podudarnost.
Naime, Uzvienog "ostavite ih na miru" i u hadisu "zatitio je od
mene.. " imaju isto

Zavren citat.
Kaem: Iz ovoga moemo da zatita krvi i imetka biva
izgovaranjem dva ehadeta, te radom po onome to za sobom oni a to je
ispoljavanje Allahove pri ibadeta a naputanje ibadeta onih
kojima se ljudi klanjaju mimo Njega. U protivnom, ako bi rob izgovorio ehadet
a ne bi po njemu radio u tom ne bi zatitio svoju krv i imetak ako bi
prilikom izgovaranja ehadeta kod njega bio prisutan irk. Zato, ako rob iskreno
izgovori ehadet na njemu biva obaveza da to i kroz svoja djela
potvrdi, s tim da mora posjedovati znanje o ta dva ehadeta. Ako se
pokae da radi suprotno tome onda se smatra otpadnikom.
Imam evkani kae: "Samo formalno izgovaranje ehadeta la ilahe
illallah bez rada po njegovom ne predstavlja nita za islam. Da neko od
pripadnika dahilijjeta izgovori ehadet a zatim nastavi oboavati svoje kipove to
ne bi prestavljalo prelazak na islam."
2
Zavren citat.
I jo kae: "Nema sumnje da onaj ko izgovori la ilahe illallah i ne uradi
neto to bi se suprostavljalo tevhida, takav se smatra muslimanom
krvi i imetka, ako sa ruknovima islama koji su spomenuti u
hadisu mi je da se borim ... " Zatim, treba da onaj ko izgovori
ehadet pa umre prije nego to uspije uraditi neki od islamskih ruknova obaveza
je takvog svrstati muslimane na osnovu onog to je potvrdio svojim
jezikom i obaveza je obavijestiti o njegovom islamu onoga ko se protiv njega eli
boriti. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, ukorio Usamu zbog
kojeg je u borbi ubio a koji je prije pogibije izgovorio ehadet. A to se
onih koji izgovore tevhida (ehadet) a zatim urade djela koja se
suprostavljaju tevhidu, kao to je akida ovih u pogledu mrtvaca, (onih koji
i oboavaju kaburove), nema sumnje da njihovo stanje
1
Fethul-bari, 1/94-95, knjiga o Imanu.
2
Pogledaj Ed-dur nedid fi 1hlasi kelimeti tevhid, str. 40.
68
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD lUPOM miJATA
suprotnost spram onog to su izrekli svojim jezicima od potvrde tevhida. Kada bi
puko izgovaranje tevhida ulazak u islam i izlazak iz kruga
nevjerstva, bez obzira da li onaj ko je to izgovorio radi ono to se slae sa
tevhida ili se suprostavlj a, onda bi tako neto koristilo idovima
njihovim da je Uzejr Allahov sin. Da je to tako, a nije, onda bi takav
odnos koristio i njihovim da je Mesih Allahov sin.
Da je tako, koristilo bi i munaficima koji svojim jezicima govore ono to nije u
njihovim srcima."
1
Zavren citat .
stav onih koji dre da je dovoljno izgovoriti dva ehadeta bez
djela koja proizilaze iz njihova on, Allah mu se smilovao, kae: "Kao
rezime kaemo da je pomenuti gospodin svoju tezu u svojoj studiji koja je
prethodila gradio na vanjskom priznanju tevhida. On je obratio panju samo na
formalno izgovaranje tevhida ne panju na djela koja negiraju
tevhida, kao i na koje se suprostavlja postulatima tevhida a koje
ovi posjeduju u pogledu mrtvih. Otuda ova studija i ovakvo miljenje ne
da se razmatra i da mu se posveti panj a. Jer, Allah subhanehu ve
teala, gleda u srca i djela koj a su plodovi akideta i a ne samo u puko
izgovaranje tih U protivnom ne bi pravili razliku munafika i
mu'mina."
2
Zavren citat .
Kaem: O vo se kroz Kur'an, sunnet i kroz govor selefa
ovog ummeta, to jest , da je ostavljanje irka i nevjerovanje u sve ono to se
oboava mimo Allaha te pridravanje propisa islam art za ostavljanje murika
na miru te da je to garancija u zatiti imetka i ivota. Ovo je cilj ratovanja protiv
murika. S pojavom irka rat a sa nestankom irka prestaje. ejh
Abdurrahman b. Muhammed b. Kasim Hanbeli Neddi kae: "Oni (Buharija i
Muslim) prenose od Ibn Omera kao merfu' predaju, to jest da je Poslanik,
allallahu alejhi ve selleme, rekao: mi je da se borim protiv ljudi . .. " T o
je t, protiv murika ljudi, "sve dok ne da nema drugog boga osim
Allaha .. . " To nuno znanje o tog ehadeta i rad po onome to iz
toga proizilazi. "I da obavljaju namaz i daju zekat", to su dva rukna islama bez
kojih robova vjera ne moe biti ispravna, "pa kada to urade", to jest, kada
ta dva ehadeta i budu obavljali namaz i davali zekat, "zatitili su od
mene svoje imetke i ivote". To jest, nije se dozvoljeno protiv njih boriti sve dok ne
1
Prethodni izvor, str. 42.
2
Prethodni izvor, str. 67-68.
69
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
sa to negira ta dva ehadeta, "osim kada je u pitanju pravo islama", to
jest, osim kada su u pitanju propisi islama. Otuda je Ebu Bekr, radijellahu anhu,
govorio: "Kada bi mi uskratili jedno jare koje su davali Poslaniku ja bih se zbog
toga borio protiv njih."
1
Zavren citat.
Drugi dokaz. Drugi dokaz su Uzvienog:
.;;;- J J "' .J / J .... ., J ... .... ? } J ....
u<;\JI o_,.f=.:j 0:; ':J l'""'#)
"l borite se protiv njih dok titna (irk) ne i dok samo Allahova vjera ne
ostane." (El-Bekara, 193 i El-Enfal, 39)
U pogledu ajeta u suri El-Enfal Ibn Kesir veli: "... Prenosi Dahhak od Ibn
Abbasa da je u pogledu ovog ajeta rekao: "To jest, borite se protiv njih sve dok
ne nestane irka (u aje tu se ir k naziva fitnom). To isto kau: Ebu Alije,
Mudahid, Hasan, Katade, Rebi'a b. Enes, Suddi, Mukatil b. Hajan i Zejd b.
Eslem. Muhammed b. Ishak kae: "Do mene je doprlo od Zuhrija od Urveta b.
Zubejra i drugih naih da "sve dok ne titna (irk
mnogobotvo)", to jest, da ne bi musliman pao u smutnju u pogledu svoje vjere.
A za Njegove "i dok samo Allahova vjera ne ostane" Dahhak od Ibn
Abbasa prenosi: "To jest, dok se iskreno ne bude ispoljavao tevhid ili
monoteizam Allahu jedinom. U pogledu ovog dijela ajeta Hasan, Katade i Ibn
Durejd kau: "Dok ne izgovore la ilahe illallah." A Muhammed b. Ishak kae:
"Dok ispovjedanje tevhida ne bude potpuno iskreno bez primjesa irka te da se u
potpunosti odreknu drugih boanstava." Abdurrahman b. Zejd b. Eslem u tom
pogledu kae: "Da u vaoj vjeri ne bude primjesa kufra, a to i hadis
koji se prenosi u dva sahiha mi je da se borim... " Zavren citat.
. Begavi za Uzvienog: "Borite se protiv njih", kae to jest protiv
murika, "sve dok ne titna (mnogobotvo), to jest dok ne irk.
Odnosno borite se protiv njih sve dok ne prihvate islam, jer Allah od murika ne
prima nita osim islama, pa ako odbije ubija se. I "i dok samo vjera"
pokornost i ibadet, a "Allahova ne ostane" to jest, Njemu jedinom tako da
se ne oboava nita mimo Njega. "Pa ako prestanu", to jest, ako se okane kufra i
private islam "nema neprijateljstva" nema osnove za neprijateljstvo "jedino
protiv nasilnika ostaje" kako to Ibn Abbas." Zavren citat.
kod pomenutog ajeta u suri El-Enfal kae: "Borite se protiv njih
sve dok titna ne to jest irk. Rabia kae: "To jest kako mu'min ne bi
1
El-Ihkam erh usuli ahkam, 4/400.
70
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
pao u smutnju u pogledu vjere." "l dok samo vjera Allahova ostane" to jest,
iskreno samo Njemu bez primjesa irka. "Pa ako se okane", to jest od nevjerstva.
I na kraju kae: "Pa Allah dobro vidi ta oni rade". Zavren citat.
U pogledu ovog ajeta u suri El-Bekare Kurtubi kae "Ovdje
postoje dvije stvari:
Prva se odnosi na Uzvienog: "Borite se protiv njih". Oni koji
smatraju da je ovaj ajet
1
kau da ajet borbu protiv svakog
murika na svakom mjestu. Oni koji kau da nije kau da
"Borite se protiv onih za koje je Uzvieni rekao: "Pa ako se oni budu protiv vas
borili... ". Prvo koje podrazumjeva naredbu za borbu je to jest
naredba za rat bez uslovljavanja da ga oni prvi Dokaz tome su
Uzvienog: "l dok samo vjera Allahova ne ostane", i Poslanika,
sallallahu alejhi ve selleme: mi je da se borim protiv ljudi ... " Ajet i
hadis da je uzrok pokretanja rata protiv murika kufr, jer je rekao "i dok
titna (mnogobotvo) ne to jest kufr. Tako da je cilj rata nestanak kufra
i to je Ibn Abbas, Katade, Rabia i drugi kau da se fitna na tom
mjestu odnosi na irk i sve drugo to iz njega proizilazi od ezijeta mu'mina.
Druga stvar. Njegove "Pa ako se oni okane", to jest ako se okane
nevjerstva prihvatanjem islama kao to je to prethodilo u ajetu ili da daju dizju
to se opet odnosi samo na kitabije." Zavren citat.
Kaem: Da li poslije ovog pojanjenja treba drugo pojanjenje? Da li
poslije ovako jasnih dokaza treba neki drugi dokaz? Kur'an jasno ukazuje da se
rat protiv murika ne obustavlja sve dok se u potpunosti ne odreknu i ne okane
svega to se oboava mimo Allaha te da se ibadet Jedinom i
Allahu, a pomenuti ajeti i hadis mi je da se borim ... " na to.
selef ummeta je stava da ovi dokazi na to a ne kao
to su to mnogi danas da je cilj izgovoriti dva ehadeta makar ih to
ne izvelo iz irka u tevhid i iz kufra u vjerovanje i oboavanje Allaha Jedinog.
Naravno ovi neoborivi dokazi pobijaju takvo miljenje.
1
Tj. da je ovaj ajet derogirao sve ajete koji govore o podnoenju ezijeta od strane murika,
prelasku preko njihovih runih postupaka i okretanju od njih i njihovih djela. Op. Ree.
71
EBu JusuF MIDHAT Aw FmRAD
Posjedovanje znanja o i zabrani irka
je uslov za pokajanje od istog
je poznato da je art -uslov za naputanje irka o kojem govore ajeti,
te ostavljanje na miru murika - znanje o irka, kako bi
odricanje od irka bilo upotpunjeno. U tom kontekstu Ibn Kajjim kae: "Na ovoj
velikoj stvari (ljubavi prema Allahu) se temelje postulati vjere, zbog toga je
kibla, to je duevna osovina kod stvorenja, stvar oko koje se sve
Nema da se u to osim putem ilma-znanja jer je ljubav prema
ogranak spram njega.. . Poslanici nisu slati niti su knjige
objavljivane osim s znanjem. Allah Jedini se ne moe oboavati niti slaviti i
osim s zanjem. Halal i haram se ne moe spoznati osim s ilmom, ne moe
se znati vrijednost islama nad drugim vjerama osim s ilmom-znanjem."
1
Zavren
citat.
kae: stvar je onakva kako je to rekao Omer ibn
Hattab: "Spone islama se postepeno ruiti (kidati) kada u islamu odraste
(generacija) koja ne poznaje dahilijjet." To je zbog toga to ne poznaje
dahilijjet i irk i stvari koje je Kur'an ukorio pa pozivati njima i smatrati ih
lijepim i ispravnima on ne zna da su na tome ili blizu tome ili moda na jo
gorem od toga bili oni koji su ivjeli u dahilijjetu, pa se islam postepeno
gubiti iz njegova srca. Tako da se na kraju loe djelo predstavljati kao dobro a
dobro kao loe. Novotarije se prikazivati kao sunnet a sunnet kao novotarija.
od imana i tevhida se proglaavati kafirom a smatrat se novotarom
onaj ko slijedi Poslanika i koji se prohtjeva i novotarija."
2
Zavren citat.
Kaem: Ovo je govor velikog eksperta u oblasti erijata i ciljeva erijata.
Kako je da se pokaje od irka ako ne poznaje sutinu irka,
njegovu i tetnost njegovih posljedica? Kako oboavati Allaha onaj
ko ne poznaje granicu tevhida i pokornosti na jednoj strani i irka na
drugoj strani? Upravo na to se odnose ejha: "Allah Jedini se ne moe
oboavati niti slaviti i osim s zanjem." Kao iz ova dva ajeta
moemo da se ubijanje i rat protiv murika ne obustavlja i da se ne
ostavljaju na miru sve dok se ne pokaju i u potpunosti ne odreknu od irka i dok
private tevhid.
ooo
1
Miftah dams-seade, 1/87.
2
Medaridus-salikin, 1/351-352.
72
2. studija
KUFR U T AGUTA JE ART
ZA V J EROVANJE U JEDINOG ALLAHA
ajet(dokaz) su Uzvienog:
.... , ... """ & .... ,J ",., .... ... .,,.,. J.,,.", ., ,J .... .... .... JI ' J. .:; """ }. .". ....
..:ill' ll '
1
' ''\ "
1
' '''l o' :q_, ..:ilL.,
1

r-:.- 0 J l <..1-'Y - - :
"Onaj ko ne vjeruje utaguta, a vjeruje uAllaha - dri se za naj vezu, koja
se prekinuti. -A Allah sve i zna." (El-Bekara, 256)
U pogledu ovog ajeta Kurtubi kae: "Ovo je potvrda s artom. Tagut je
enski rod od glagola taga-jatga to bi granicu. Njegove
"dri se za vezu, koja se prekinuti" su odgovor na art. Mudahid
kae "u rve" -veza iman. Suddi kae: "To se odnosi na islam". Ibn
Abbas, Seid b. Dubejr i Dahhak kau: "Misli se na la ilahe illallah." Sva ova
svode se na jedno Zavren citat.
Bega vi za "Onaj ko ne vjeruje u taguta" kae: "To jest ko ne vjeruje
u ejtana. A prenosi se i drugo miljenje da sve to se oboava mimo Allaha,
delle e'nuhu predstavlja taguta. A "a vjeruje u Allaha - dri se za
vezu, koja se prekinuti." To jest, taj se prihvatio za ue
vjere. Ar izraz "lenfisame leha" koje se prekinuti." Zavren citat.
enkiti u pogledu Uzvienog: "Mi smo svakom narodu poslali
poslanika "Allaha oboavajte a klonite se taguta" kae: koristiti
oboavanje Allaha osim pod uslovom da se kloni oboavanja svega mimo
Njega, kao to to Uzvieni kae: "Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha
dri se za vezu, koja se prekinuti." i Njegove ovih
ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim." Kao i mnogi drugi ajeti u
tom kontekstu." Zavren citat.
U pogledu Uzvienog: "Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u
Allaha" Ibn Kes ir kae: "To jest, ko ostavi lana boanstva, kipove i sve ono u
to poziva ejtan od ibadeta mimo Allaha te prihvati Allaha Jedinog i samo
Njega bude oboavao i la ilahe illallah na takvog se odnose Njegove
"dri se za vezu, koja se prekinuti." To jest, takav je zauzeo
ispravan stav i takav ide pravim putem... Miljenje Faruka (Omera da se
tagut odnosi na ejtana je itekako jako, jer ono obuhvata svako zlo na kojem su
bili predstavnici dahilijeta, od oboavanja idola, uzimanja njih za sudiju i
...
73
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
Mudahid kae: "Njegove " dri se za vezu, koja se
prekinuti." iman. Suddi kae da je to islam. Seid b. Dubejr i Dahhak kau
da se to odnosi na la ilahe illallah. Sva ova miljenja su i njima
nema kontradiktornosti." Zavren citat.
Imam Taberi kae: "Ispravno miljenje u pogledu taguta po meni je da je
to sve to se uzdie iznad Allaha da bi se zatim oboavlo mimo Njega, svejedno
bilo to primjenom sile od njega (taguta) ili onih koji ga oboavaju,
bez obzira da li je to ejtan, insan, kip ili neto drugo. Tako da bi se ajet mogao
ovako "Onaj ko rububijjet svih boanstava mimo Allaha i
uznevjeruje u njih (a povjeruje u Allaha) i iskreno da je Allah njegov
Bog i Gospodar i onaj kojega oboava, taj se prihvatio za vezu koja se
prekinuti." Onaj ko trai spas za sebe od Allahove kazne prihvatio se za
neto i "A Allah sve i sve zna", to jest, robova
priznanje i vjerovanje u Allahovu i nijekanje taguta, kao i odricanje od
idola i lanih boanstava i svega drugog to se oboava mimo Allaha, delle
e'nuhu. Zatim, Allah zna ono to je rob u svom srcu od iskrenog
priznanja Allahove i gospodarstva, kao i odricanja od drugih
boanstava, kipova i taguta. Zna i druge stvari koje svako stvorenje krije. Njemu
ne promakne tajna i nikakva stvar tako da svakoga pitati na Sudnjem
danu za ono to je govorio i krio u sebi, pa ako bude dobro onda je dobro a ako
zlo onda je zlo." Zavren citat.
ejh Muhammed b. Abdulvehhab kae: "Znaj da ne moe
postati vjernikom u Allaha dok ne taguta. Dokaz tome su
Uzvienog: "Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha - dri se za
vezu, koja se prekinuti." "rud" koja se spominje malo prije ovog dijela
ajeta vjeru s kojom je doao Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, a
"gaj" (zabluda) je vjera E bu Dehla. A "urvetul-vuska" veza je ehadet
la ilahe illallah koji sadri potvrdu i negaciju. Negira sve vrste ibadeta nekome
mimo Allaha a da svi ibedeti pripadaju samo Allahu Jedinom, Koji
nema sudruga."
1
Zavren citat.
Kaem: Pogledaj, Allah ti se smilovao, zar ima ajet sa vanijim propisom
od ovog i sa i vanijim Prihvatanje za vezu, a to je
po svim mufesirima islam, kao to to kae enkiti, Kurtubi, Muhammed b.
Abdulvehhab i drugi uslovljeno je kufrom u taguta na jednoj a imanom u
Jedinog Allaha na drugoj strani. je poznato da izostanak uslova-arta za
1
Medmuatu tevhid, str 15. Darul-fikr.
74
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD lUPOM ERIJATA
sobom gubljenje onog to se njime uslovljava. Da bi islam bio
validan, kod se mora odricanje, nijekanje i kufr u sve ono to se
oboava mimo Allaha. Te izraavanje Allahove kroz oboavanje Njega
Jedinog, Koji nema sudruga. U protivnom dolazi do pucanja veze u
ruci onog koji se dri za nu. Jer su iman u Allaha i iman u taguta dvije
stvari koje se nikako ne mogu spojiti kod niti je da se obije
izgube kod U srcu roba se ne moe iman u Allaha i iman u taguta.
Jer se jedno od to dvoje u srcu otjera ono drugo. Tako da
biti ili iman u Allaha ili iman u taguta, bez obzira o kojoj se vrsti taguta radi.
je da se kae za nekoga da pripada stranki Milostivog i stranki taguta
ili da se kae taj i taj je muvehhid i murik, kafir i mu'min. T o je sutina islama
za koji nam je da ga dostavljamo ljudima i da sa njih (murika)
bukvalno ne podiemo sablju dok ga ne private i po njemu ne raditi. Onaj
ko u to sumnja njegova krvi i imetak nisu zabranjeni.
Ostaje pitanje na koje elim da daju odgovor, a to je
koji nije napustio idole i lana boanstva ili robovanje tagutu ili je
zadovoljan da tagut bude na vlasti i da im sudi po svojim propisima kako on
mimo Allahovih propisa i propisa Njegova Poslanika 1i, da li je takav
zanijekao taguta ili je vjernik u njega? Zatim da li se takav dri za ue
ili se ono prekinulo?
75
3. studija
ISPOLJAVANJE ALLAHOVE JEDNOCE U PROPISIMA
JE USLOV POTVRDE ISLAMA
ajet(dokaz). Uzvienog:
:! G .1-- wb !1 i
J - -- '? J " . . r- r .:: _ <J; Y , , u-- - f...)-'
i)j5
"Reci: "O sljedbenici Knjige, da se okupimo oko jedne i nama i
vama da samo Allaha oboavamo, da nikoga Njemu ravnim ne
smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne drimo!" Pa ako oni ne
pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" (Ali-Imran, 64)
Kurtubi kae: "U pogledu ajeta postoje tri mes'ele:
Prva: Po Hasanu, Ibn Zejdu i Suddiju govor se odnosi na stanovnike
Nedrana. Po Katadi, Ibn Durejdu i drugima govor se odnosi na idove
Medine. Njima se na taj zbog toga jer su uzeli svoje za
bogove, kroz pokornost njima. se prenosi da se to odnosi i na idove i
na zajedno. U pismu koje je Poslanik poslao Heraklu stoji:
"Bismillahirrahmanirrahim. Od Muhammeda, Allahova poslanika, velikom vladaru
bizantinaca. Neka je selam na onoga ko slijedi uputu. A zatim: ]a te pozivam u islam.
Primi islam bit spaen. Allah ti dati dvostruku nagradu. Ako odbije nosit
grijeh "Erisina". O sljedbenici knjige, da se okupimo oko jedne ... " Ovaj
lafz(citat) hadisa pripada Muslimu.
Druga se odnosi na Uzvienog "da jedni druge pored Allaha
bogovima ne drimo". To jest, da ne slijedimo onoga koji neto dozvoljava ili
zabranjuje osim ako je to Allah halalom ili haramom. Ovo je poput
Uzvienog: "Uzeli su monahe i svoje za gospodare mimo Allaha." To
da su ih stavili na nivo njihova Gospodara tako to prihvataju ono to oni
ohalale ili oharame a to Allah u osnovi nije ohalalio ili oharamio ...
Njegove "pa ako oni ne pristanu" to jest, ako se okrenu od
onoga u to ih pozivate, onda im recite: "onda da smo mi
muslimani". To jest, mi se deklariemo kao pripadnici islama, povinujemo se
njegovim propisima, priznajemo sve ono to nam je Allah podario od blagodati i
nikoga pored Njega ne smatramo gospodarem, ni Isa'a, ni Uzejra, niti meleke jer
76
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
su oni stvorenja koja su kao i mi stvoreni. Ne prihvatamo nita od to
su oharamili, ako to nije Allah haramom, u protivnom time bi smo ih
gospodarima. Ikrime kae: jettehiz-uzeti ovde
sedde, a je prethodilo da je sedde bilo prisutno do vremena
Poslanika :i. Zatim je zabranio Mu'azu, poto je htio da seddu,
kao to je pojanjenje toga prethodilo u El-Bekari." Zavren citat.
Ibn Kesir kae da je ovo te da obuhvata kitabije ali i
sve druge koji idu njihovim pravcem. Njegove "O sljedbenici knjige
da se okupimo oko jedne ta na korisnu kako ovdje
spominje, a zatim je opisao tu "i nama i vama to jest, koja
predstavlja pravdu i ravnopravnost u kojoj smo i mi i vi jednaki, da bi u
nastavku pojasnio "da ne oboavamo nikoga osim Allaha.". Da ne oboavamo:
idole, kipove, krst, tagute, vatru niti bilo to drugo da oboavamo jedino
Allaha, Koji nema sudruga, a to je bio poziv svih poslanika. Otuda je rekao: "Mi
smo svakom narodu slali poslanika: "Allaha oboavajte a klonite se taguta." Da bi
u nastavku ajeta rekao "i da jedni druge pored Allaha bogovima ne drimo." Ibn
Durejd kae: "Da se jedni drugima ne pokoravamo u onome to je grijeh
prema Allahu. Ikrime kae: "To jest, da jedni drugima ne seddu." Zatim
nastavlja pa kae: "Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi
muslimani!" Ako se okrenu od ove pravde i od ovog poziva vi ustrajte na islamu
i Allahovom erijatu koji vam je propisao. Zatim je naveo hadis o Heraklu."
Zavren citat.
Imam Taber kae: "To jest, reci o Muhammede kitabijama, a oni su
sljedbenici Tevrata i i Indila, da se okupimo oko jedne i nama i
vama pravde nas i vas. Ta istine i pravde je da
priznamo Allahovu te da ne oboavamo druge pored Njega, da se
odreknemo svakog boanstva mimo Njega i da Mu nikoga ne smatramo ravnim.
Njegove "i da jedni druge bogovima pored Allaha ne drimo" to jest, da se
jedni drugima ne pokoravamo u onome to je grijeh prema Allahu i da jedni
druge ne sedde onako kao to se sedda Gospodaru.
"Pa ako oni ne pristanu", ako se okrenu od onoga u to ste ih pozvali, a to je
okupljanje oko u koju sam ti naredio da ih pozove, i ako se ne
odazovu onda vi, o vjernici, recite onima koji se od tog: da
smo mi muslimani. ..
A to se Njegovih "l da jedni druge ne drimo bogovima pored
Allaha" to se ogleda u pokornosti glaveinama u stvarima koje im a
77
Esu Jusur MIDHAT ALu FmRAD
koje predstavlaju grijeh prema Allahu te u izvravanju onog to im zabranjuju a
to je u osnovi pokornost Allahu. U tom kontekstu On kae: "Oni, pored Allaha,
bogovima smatraju svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a
im je da se samo jednom Bogu klanjaju." Zatim je sa svojim senedom
naveo Ibn Durejda: da jedni druge ne uzimamo bogovima pored
Allaha da se jedni drugima ne pokoravamo u onome to je grijeh prema
Allahu. To predstavlja rububijjet, to jest, da se neko stavi na stepen gospodara
ako se pokorava svojim i glaveinama u robovanju drugome mimo
Allaha, pa makar im i ne klanjali namaz ... A to se Njegovih "ako oni
ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" Ako se okrenu od
poziva na i ako uznevjeruju onda im, o vjernici, recite:
da smo mi na onome to ste odbili od ispoljavanja tevhida i
iskrenog ibadeta Njemu, pored kojeg nema drugog boga, te da smo
muslimani. To jest, ponizno i predano Njegovu kako
svojim jezicima tako i svojim srcima." Zavren citat.
evkani kae: "da jedni druge ne drimo bogovima pored Allaha"
su ukor onima koji Mesihu i Uzejru pripisuju rububijjet to je istovremeno iaret
da su oni ljudi poput ostalih ljudi. Ajet, da oni koji slijepo
slijede druge, u pogledu vjere, i smatraju halalom to im oni ohalale i haramom
to im oni oharame, time uzimaju za boga. U tom kontekstu su i
Uzvienog: "Oni pored Allaha bogovima smatraju monahe svoje i
svoje" ... zatim je naveo hadis o Heraklu. Zavren citat.
Kaem: Ovaj ajet precizira i objanjava u kojem omjeru i na koji
se treba ispoljavati tevhid kako bi ljudi zatitili krv i imetak te da se
vanjtinom povinuju propisima islama, a Allahu odgovarati za ono to im je u
srcima. Taj tevhid se ogleda u ibadeta jedinom Allahu i naputanju
ibadeta drugim boanstvima, tagutima i raznim gospodarima te da svi budemo
robovi samo Jedinog i Allaha, da nikoga od ljudi ne stavljamo na stepen
boga i gospodara u pogledu pokornosti i istog. To to mufessiri kod
ovog ajeta navode hadis Herakla je dokaz da je upravo ovo
islam na osnovu kojeg su propisani propisi na dunjaluku te da sva ova
obuhvata maksima (ehadet) koja titi krv i imetak. Tako erijat nekada od
ljudi trai ono to se navodi u pomenutom ajetu: "O sljedbenici knjige da
se okupimo oko jedne ... ", dok na drugom mjestu erijat pripovjeda:
mi je da se borim protiv ljudi... U oba ova traeno se ne
razlikuje a hadis i ajet se poklapaju po Iz ovoga se moe da je
islam na osnovu kojeg se veu propisi u pogledu nekog
78
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
vanjtinom, ustvari ispoljavanje tevhida a odbacivanje irka-govorno i
je poznato da pridravanje tevhida i odricanje od irka
podrazumjeva prethodnu spoznaju o irka i ljepoti tevhida.
Ovdje postavljam pitanje cijenjenim Kada bi ili
idov rekao Poslaniku, i potvrditi sve s si doao u pogledu
oboavanja Jedinog Allaha i napustit ibadet stvorenjima osim Isau i Uzejru."
Ili da kae: "Prihvatam islam i vjerujem", a da ga zatim zatekne kako se klanja
nekome mimo Allaha te da ga stavio na stepen boga koji mu ohalaljuju i
oharamljuju stvari i trasiraju ivljenja koji se razlikuje od onoga to su
Allah i Njegov Poslanik propisali, kakvo je stanje ovakvog? Pustit imama
Begavija da nam odgovori na ovo pitanje.
dvadeseti ajet sure Ali-Imran koji glasi: "Ako se oni budu
prepirali s tobom, reci: "Ja se samo Allahu pokoravam, a i oni koji me slijede." l
reci onima kojima je data Knjiga i neukima: "Primite islam!" Ako prime islam,
onda su na pravom putu. A ako odbiju, tvoje je jedino da poziva. - A Allah dobro
vidi robove Svoje.", on kae: "Njegove "ako se budu s tobom prepirali" to
jest ako se s tobom budu prepirali o Muhamede u stvarima vjere. To je zbog toga
to i idovi kau: "Mi nismo onakvi kako nas vi nazivate o Muhammede,
i idovstvo predstavljaju porijeklo, a to se vjere islama mi smo
na njemu." Uzvieni kae: "Reci ja se samo Allahu pokoravam." To jest, svojim
srcem, jezikom i svim organima pokoravam se jedino Allahu. Zatim Uzvieni
dalje kae: "l reci onima kojima je data Knjiga i neukima: "Primite islam!" Ako
prime islam, onda su na pravom put." Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve
selleme, ovaj ajet kitabije su rekli: "Prihvatamo islam." Onda on
idovima: "Da li da je Uzejr Njegov rob i poslanik?" Boe da
Uzejr bude rob, rekoe oni. Zatim "Da li da je Isa
Allahova Njegov rob i poslanik?" Boe da Isa bude Boiji rob,
odgovorie. Onda kae: "A ako odbiju, tvoje je jedino da poziva." To
jest, da dostavi poslanicu a nije na tebi uputa." Zavren citat.
Kaem: Allahovom dobrotom zavrit govor o ovom ajetu i
rezimirati. Formalno naputanje irka i prihvatanje tevhida ne die sablju iznad
glava sve dok iskreno ne potvrde tevhid i povinuju se propisima koje
on za sobom se sa spomenom ovog ajeta a u
Kur'anu ima jo dosta ajeta koji su objavljeni u ovom kontekstu, kao to su
Uzvienog:
79
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
"Mi smo svakom narodu slali poslanika: "Allaha oboavajte a klonite se
taguta." (En-Nahl, 36)
Zatim Njegove
,, ." ,.. .... ........ ,_ .... ;'1f ."_., J.-: J...-: ....-::"' .... "' .... f-,
\.:,l )lj :..Jj )l ,.ul Cg- _fJ )lj J_,...._) ,x -..1J.l;9 ,x L.j
.". .... .... .... .... .... -:;:; "'
"Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema
boga osim Mene, zato Mene oboavajte!" (El-Enbija, 25)
Zatim Njegove na jeziku svakog poslanika svome narodu:
"Allaha oboavajte, vi nemate drugog boga osim Njega."
Zatim Njegove
J J.1. "" J .... -:t
..
J \Y' y-"'-' J
"Ne pravite se od mene i da mi se pokorite!" (En-Neml, 31)
Zatim Njegove u suri Jusuf:
-:- .ill; 'Il
'-!' .r-- 0"'':'-'-' r:: r:.J._ , -J J -' . r --
"Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da oboavate samo Njega. To je
jedino prava vjera, ali ljudi ne zna."
Kao i mnogi drugi ajeti koji govore o sutini islama, koje su dostavljali
poslanici svojim narodima, a koji se svode na ispoljavanje Allahove kroz
oboavanje te odbacivanje ibadeta drugima mimo Njega. Priznanje i potvrda
ovoga uvodi u krug islama a Allah dobro zna ta je u naim srcima.
Takav se svrstava u one koji su povjerovali u poslanike. Po toj vanjtini sudimo
o islamu i na osnovu toga donosimo islamske presude nekome. Ovo je
vanjski islam koji moe da se razlikuje od imana koji svog nosioca
spasiti boravka u vatri.
Molimo Allaha da nas sve iz Svoje milosti i dobrote
dehennemske vatre. Ovo je iman na koji se odnose Boijeg Poslanika,
mi je da se borim protiv ljudi dok ne izgovore la ilahe illallah i dok ne budu
obavljali namaz i davali zekat. Kada to urade time su od mene zatitili svoje ivote i
imetke osim kada je u pitanju pravo (ehadeta la ilahe illallah) a kod Allaha
polagati H adis biljei Muslim.
ooo
80
DRUGO POGLAVLJE
DOKAZI IZ VJERODOSTOJNOG SUNNETA
O POIMANJU SUTINE ISLAMA
Ovo poglavlje obuhvata sedam studija:
Prva studija: Znanje o dva ehadeta je uslov za zatitu krvi i imetka
Druga studija: i rad po onome to za sobom ehadet je uslov
njegove ispravnosti.
studija: Nijekanje svega to se oboava mimo Allaha je uslov za zatitu krvi i
imetka
studija: Maksima tevhida (ehadet) onog ko je izgovori pod uslovom
ako se odrekne irka.
Peta studija: Sr tevhida se ogleda u spoznaji Allaha
esta studija: Nevalidnost(neispravnost) ibadeta Allahu ako ima primjesa irka
Sedma studija: Znanje je prije govora i djela.
l. studija
ZNANJE O DVA EHADETA
JE USLOV ZA ZATITU KRVI l IMETKA
Prvi hadis. Biljei Muslim u svom Sahihu da je Ebu Hurejre obavjestio
Seida b. Musejeba da je Poslanik rekao: mi je da se borim protiv ljudi
dok ne izgovore la ilahe illallah. Onaj ko izgovori la ilahe illallah zatitio je od mene
svoj imetak i svoj ivot, osim kad je u pitanju pravo (islama), a polagati kod
Allaha."
Prenosi se od Ebu Hurejre da je Poslanik mi je da se borim
protiv ljudi dok ne da nema drugog boga osim Allaha, da povjeruju u mene
i u ono s sam doao. Kada to urade od mene su zatitili svoje ivote i imetke osim
kad je u pitanju pravo (ehadeta), a polagati kod Allaha."
Prenosi se od Abdullaha b. Omera da je Poslanik rekao: mi
je da se borim protiv ljudi dok ne la ilahe illallah i dok ne budu obavljali
81
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
namaz i davali zekat. Kada to urade time su od mene zatitili svoje ivote i imetke osim
kada je u pitanju pravo (ehadeta la ilahe illallah), a kod Allaha polagati
Prenosi se od Ebu Malika od njegova oca da je rekao: sam
Poslanika kako kae: "Onaj ko kae la ilahe illallah i ono to se oboava
mimo Njega njegova krv i imetak su zabranjeni, a polagati kod Allaha." U
drugoj predaji se navodi kako je da kae: "Ko prizna Allahovi zatim
je spomenuo isti hadis.
1
Kaem: "Ove predaje jasno ukazuju da je borba protiv murika propisana
sve dok ne kau, po drugom rivajetu dok ne a u rivajetu se
kae "ko prizna Allahovu a u rivajetu se dodaje "a ono
to se oboava mimo Allaha", u jednom od rivajeta se dodaje "da povjeruju u ono sa
sam doao". Svi ovi rivajeti ukazuju da je znanje o dva ehadeta
preduslov u pogledu zatite ivota i imetka.
Govor je dokaz ubjedenja-akideta
Prvo da razmotrimo "govor". U Lisanul-arab se
kae: "To to akidet i nazivaju govorom je iz razloga to je
skriveno i ne moe sa znati osim putem govora. Poto
se akidet ne moe osim putem govora zbog toga je i nazvan govorom.
To jest, on je njegov uzrok i govor je taj koji na Tako
se neke stvari imenuju nekom drugom stvari koja je usko povezana s tom stvari
a govor na to ... "
emer kae: "Kavveleni fulan " to jest, me je i naredio mi da
reknem ... ' U hadisu Ibn Musejjeba kada je bio upitan: "ta kae o Osmanu i
Aliji?" On "O njima kaem ono to me je (ar. kavveleni) Allah",
zatim je Uzvienog:
J;JT :r
"Oni koji poslije njih dolaze - govore: "Gospodaru na, oprosti nama i
naoj koja su nas uvjeri pretekla." (El-Har, 10)
Kaem: Da bi bio validan ovaj govor, (to jest samo izgovaranje
ehadeta), mora biti sa znanjem ili spoznajom istog. Na osnovu toga
moemo da Boijeg Poslanika: mi je da se borim protiv
1
Pogledaj Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 1/210-212.
82
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM miJATA
ljudi dok ne izgovore..." dok jezikom ne izgovore i saznaju i spoznaju da
nema drugog boga osim Allaha.
Znanje je uslov ispravnosti ehadeta
to se ehadeta u istom izvoru se navodi: "Ibn
Sejjideh je rekao: 'ahid-svj edok je znalac koji govori i obznanjuje o onom to
zna ... Ebu Bekr b. Enbari u pogledu muezina da nema drugog
boga osim Allaha' kae: 'To jest znam da nema drugog boga osim Allaha i
obznanjujem da nema drugog boga osim Allaha.' A njegove da
je Muhammed Boiji poslanik' znam i obznanjujem da je Muhammed
Boiji poslanik. U pogledu Uzvienog: "Allah da nema drugog
boga osim Njega", Ebu Ubejde kae: 'Allah Allah je
odredio da nema drugog boga osim Njega, a sutina tog bi bila: "Allah
zna i obznanjuje. Jer ahid-svjedok je znalac koji obznanjuje svoje znanje. Tako
se kae da ahid-svjedok kod sudije to jest obzanjuje ono to zna i to je
vidio ...
Munziri je pitao Ahmeda b. Jahju o Uzvienog: "Allah
da nema drugog boga osim Njega." Pa je rekao: "Gdje god se spominje "Allah
to Allah zna. Ibn el-Arabi kae: toga bi bilo: Kae
Allah, zna Allah, Allah propisuje. Ibn Enbari kae: toga bi bilo: 'Allah
obzanjuje da nema drugog boga osim Njega."'
Kurtubi u pogledu Uzvienog: "Oni kojima se oni, pored Njega,
klanjaju - da se za druge zauzimaju, samo oni koji istinu
oni koji znaju", kae: toga je da ovi da se
zauzimaju osim za one koji istinu (tj. priznaju istinu) i znanstveno
vjeruju uz adekvatno znanje. To kae Seid b. Dubejr i drugi. I kae:
istine (u ajetu) je ustvari la ilahe illallah ... Njegove
"oni koji znaju", to jest, znaju i poimaju sutinu onoga to
Drugo. Uzvienog: samo oni koji istinu oni koji
znaju", na dva Prvo: Da je istine nekorisno osim
ako je sa znanjem te da slijepo ne pomae ako ne postoji znanje
vjerodostojnosti izreke. Drugo: I kod ostalih vrsta u pogledu
ljudskih prava oslovlj ava se da ahid-svjedok posjeduje znanje u pogledu
U tom kontekstu Poslanik ?i kae: "Ako si vidio (to to
kao to se sunce vidi onda u protivnom ostavi." Zavren citat.
83
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
Ibn Kesir kae: "U ajetu se navodi izdvajanje, to jest, ali oni koji
istinu sa jasnim znanjem o tome, u tom njegovo zauzimanje
koristiti kod Njega (Allaha) sa Njegovom dozvolom." Zavren citat.
Imam Taberi kae: "Neki kau da je ajeta "Ni jednog
trenutka posjedovati pravo na zauzumanje kod Allaha Isa, Uzejr, ni meleki
koje oboavaju ovi murici osim ko istinu pa oboava jedino Allaha i
pokorava Mu se u tevhidu i sa ispravnim znanjem koje su donijeli poslanici.
Njegove samo oni koji istinu" kae: To je kelima
iskrenosti (kelime i ehadet), "oni koji znaju" to jest, koji znaju da je Allah istina
te da se Isa, Uzejr i meleki ni za koga zauzimati osim ako bude
istinu i spoznao tu istinu." Zavren citat
Ibn Tejmijje kae: "Kod se uslovljava znanje svjedoka
pojanjenje i iskrenost. Vjerodostojnost ehadeta ne moe biti validna osim s
ovim stvarima."
1
je rekao
2
: "Ebu Fered o ajeta kae: 'U pogledu ajeta
postoje dva miljenja. Prvo je da Njegove "Oni kojima se oni, pored Njega,
klanjaju" to jest, misli se na njihova boanstva, zatim je izdvojio Isa'a, Uzejra i
meleke rekavi samo oni koji istinu to jest, da nema
drugog boga osim Allaha, "oni koji znaju", to jest, njihova srca znaju ono to
njihovi jezici Ovo miljenje zastupa njima je i Katade.
Drugo miljenje je da se pod "Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju"
odnose na lsa'a, Uzejra i meleke koje su oboavali murici. Ovi ne posjeduju
pravo na efa'at nikome osim onima koji istinu a to je kelima
iskrenosti. A "oni koji znaju" to jest, znaju da je Allah stvorio Isa'a, Uzejra i
meleke. Ovo je miljenje jedne skupine a njima je i Mudahid ....
Da bi na strani 409 rekao: "Ovo obuhvata i onog koji se zauzima i onog za koga
se zauzima. se zauzimati osim oni koji istinu, oni koji znaju.
Meleki, poslanici, dobri ljudi iako ne posjeduju u svojoj efa'at-zauzimanje
kada im Gospodar dozvoli oni se ipak zauzimati. Njima se
dozvoliti efa'at osim kad su u pitanju vjernici koji da nema drugog
boga osim Allaha, tako da su oni ti koji istinu i koji znaju. Oni se
zauzimati za one koji su ehadeta izgovorili zbog slijepog svojih
i ejhova, kao to se prenosi u sahihu: se u svom kaburu
ispitivati: 'ta kae za ovog Vjernik "On je Allahov rob i
1
Medmu'fetava, 14/187
2
Medmu' fetava, 14/400; 411
84
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM [RIJATA
Njegov poslanik, doao nam je sa dokazima i uputom." A onaj ko je sumnjao
"Ha-ha-ah, ne znam sam ljude kako neto govore pa sam i ja to
rekao." Zbog toga je i rekao: "Osim onih koji istinu, oni koji znaju."
je prethodio govor Ibn Abbasa o onome ko iskreno iz srca izgovori la ilahe
illallah. Svi vjerodostojni hadisi koji se prenose u pogledu efa'ata pojanjavaju
da se efa'at odnosi na nosioce ehadeta la ilahe illallah." Zavren citat.
Kurtubi kae: "Njegove da nema drugog boga osim
Allaha Jedinog, Koji nema sudruga' to jest, izgovaram ono to znam (to sam
spoznao) i u to sam uvjeren. Osnova je obavjest o onome to je
doivio svojim

ove rivajete Nevevi kae: "Uslov ispravnosti imana je
potvrda dva ehadeta zajedno sa u njihovu istinitost kao i iskreno
vjerovanje u sve ono sa je doao Poslanik :i. Sve to je sadrano u njegovim,
sallallahu alejhi ve sellem, se protiv ljudi dok ne izgovore la ilahe
illallah, dok mi ne povjeruju i dok ne povjeruju u ono sa sam doao'."
2
Zavren
citat.
Kaem: je poznato da vjerovanju u dva ehadeta prethodi znanje o
njihovim Jer, vjerovanje u neto i poimanje dolazi kao
ogranak znanja. Moemo se zapitati kako rob neto ispravno vjerovati ako je
neznalica o sutini te stvari?!
ooo
1
El-Mu/him erh sahih Muslim, prvi tom, u objanjenju hutbe u potrebi (hutbetul-hade)
od imama Muslima.
2
Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 1/212.
85
2. studija
l RAO PO ONOME TO ZA SOBOM POVLACI EHAOET
JE USLOV NJEGOVE ISPRAVNOSTI
ehadeta autor knjige Fethul-medid
1
kae: "Ko
kae la ilahe illallah", to jest, ko ga izgovori njegovo
po onome to iz njega proizilazi, kako vanjtinom tako i unutrinom. Kod
Allahove mora postojati i rad
po ehadeta, kao to Uzvieni kae: "Znaj da nema boga osim Allaha."
zatim Njegove samo oni koji istinu oni koji znaju" to
se samog formalnog izgovora ehadeta bez poznavanja njegova bez
i bez rada po onome to za sobom od naputanja irka te
iskrenog ibadeta u govoru i djelu, bez priznanja, izgovora
jezikom i potvrdom organima, ako ehadet sve ovo ne posjeduje, onda je takav
ehadet po idmau' beskoristan.
Kurtubi u Mufhimuna Sahih Muslim u poglavlju 'Nije dovoljno formalno
izgovaranje dva ehadeta, se uslovljava kae: "Naslov
ovog poglavlja ukazuje na neispravnost mezheba ekstremnih murdija koji su
zastranili a koji govore da se pukim izgovaranjem dva ehadeta realizuje iman i
da je to dovoljno onome ko na tome ostane. Ovo poglavlje na
neispravnost takvog miljenja. erijat jasno ukazuje na neisravnost ovakvog
stava, jer iz ovakvog poimanja imana dozvoljenost nifaka i
okarakterisavanje munafika kao vjernika, a to je bez ikakve sumnje
batil(neispravno). hadisa "Ko ukazuju na neispravnost takvog
miljenja. Naime, nije ispravno ako mu ne prethodi znanje,
i iskrenost .... Vezir Ebu Muzafer u Ifsahu kae: "Njegove
da nema drugog boga osim Allaha' podrazumijevaju da svjedok
zaista zna da nema drugog boga osim Allaha. Otuda Uzvieni kae: 'Znaj da
nema drugog boga osim Allaha.' Ime Allah (u ehadetu) je uzdignuto poslije
"osim" jer predstavlja vadib-obavezu.
On posjeduje ilahijet -pravo na oboavanje koje ne zasluuje niko drugi.
Ova podrazumjeva i sadri kufr u taguta a iman u Allaha. Tako ako
negira oboavanje drugih mimo Allaha a to potvrdi Njemu postaje od onih
1
Tj. Abdur-Rahman ibn Hasan ibn Muhammed ibn Abdul-Vehhab, unuk Muhammeda ibn
Abdul-Vehhaba. Op. ree.
86
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM $miJATA
koji su zanijekali taguta a povjerovali u Allaha .... Ibn Redeb kae: "Bog je onaj
kome se pokorava i prema kome se ne grijei iz potovanja, ugleda,
ljubavi i straha... Onaj ko pripie Allahu sudruga, od stvorenja u ovim stvarima
koje su od osobenosti ilahijeta time ponitava svoju iskrenost u pogledu
ehadeta la ilahe illallah, i na taj izraava robovanje tom stvorenju onoliko
koliko mu je ispoljio pomenute stvari.
Bekai kae: "ehadet la ilahe illallah sadri veliku negaciju da niko nema
pravo na oboavanje osim Vladar. Ova spoznaja je najvanija stvar koja
spasiti na Sudnjem danu. To se smatrati spoznajom i znanjem ako
bude korisno, a korisno biti ako se izgovori i radi po tome, u protivnom to
predstavljati dehl-neznanje. ehadet la ilahe illallah koristiti onome ko ne
zna njegovo koje se ogleda u negaciji i potvrdi, da je u to te da
ga prihvata i radi po tome. A to se onog ko ga izgovori bez znanja i
i ne radi po njemu, to predstavlja dehl i to bez sumnje biti dokaz
protiv njega a o smo navodili govor uleme."
1
Zavren citat.
Autor knjige Tejsirul-azizil hamid
2
kae: u hadisu 'onaj ko
la ilahe illallah' onaj ko izgovori ove njihovo
i po njima, kako vanjtinom tako i unutrinom, kao to na to
Uzvienog:
"Znaj da nema boga osim Allaha" (Muhammed, 19)
I Njegove

samo oni koji istinu oni koji znaju" (Ez-Zuhruf, 86)
A to se samog izgovaranja bez poznavanja i rada po njima
po idmau' -konsenzusu koristiti. U samom hadisu je dokaz koji to
Naime "Ko pitanje: 'kako je neto
to se ne poznaje'? Puko i formalno izgovaranje ne naziva se

1
Fethul-medid erh kitabu tevhid, str 35-39.
2
Tj. Sulejman ibn Abdullah Alu-ejh.
87
EBU JUSUf MIDt1AT ALU FERRAD
Kaem: Ovi dokazi iz Kur'ana i sunneta kao i svatanje selefa ummeta, i
njegovih imama, da ehadet ne moe biti vjerodostojan osim uz izgovor,
priznanje i iskreno vjerovanje u ono na ta se odnosi. A sam izgovor bez
poznavanja istog nikako se ne moe okarakterisati kao Poslanikove,
sallallahu alejhi v e sell em, mi je da se borim... " jasno na
uslovljavanje znanja o dva ehadeta kako bi na taj bila
krv i imetak, te da se na mogu primjeniti pravila islama. Zato neka
niko ne misli kako se pomenuta zatita odnosi na puki izgovor i znanje bez rada
po njima, jer se prenosi i predaja u kojoj stoji: "Ko kae la ilahe illallah i
sve to se oboava mimo Allaha njegova krv i metak su zabranjeni a
polagati kod Allaha."
ooo
88
3. studija
NIJEKANJE SVEGA TO SE OBOAV A MIMO ALLAHA
JE USLOV ZA ZATITU KRVI l IMETKA
ejh Muhammed b. Abdulvehhab hadis "Ko kae:'La ilahe
illallah' i sve to se oboava mimo Allaha, njegova krv i metak su zabranjeni a
polagati kod Allaha." kae: "Ovaj hadis je najvanija stvar koja
pojanjava la ilahe illallah. Ovaj hadis da samo izgovaranje tih
kao i izgovaranje zajedno sa spoznajom istih, zatim sama potvrda toga,
da oboava Allaha Jedinog, Koji nema sudruga, sve ovo njegovu krv i
imetak svetim i zabranjenim dok ne sve to se oboava
mimo Allaha. Pa, ako posumnja ili zastane, njegova krv i imetak ne bivaju
zabranjenim. Ovo je zaista i najvanija mes'ela koja istovremeno ima
jasne i dokaze za onoga ko misli suprotno od navedenog.
Komentator (tj. Abdur-Rahman ibn Hasan) kae: "Iz hadisa 'ko kae: 'La
ilahe illallah' i sve to se oboava mimo Allaha' ... se moe da je
Poslanik zatitu krvi i imetka vezao za dvije stvari. Prvo je: izgovor la
ilahe illallah, sa znanjem i kao to je to prethodilo u vie hadisa.
Drugo je: nijekanje svega to se oboava mimo Allaha. Tako da se nije
zadovoljio formalnim izgovaranjem bez poimanja se, naprotiv,
uslovljava i izgovor i rad po tim
Kaem: U njemu (hadisu) se ogleda ajeta "Onaj ko ne vjeruje u
taguta, a vjeruje u Allaha - dri se za vezu, koja se prekinuti. - A
Allah sve i zna." Zatim je spomenuo govor ejha Muhammeda b.
Abdulvehhaba vezan za komentar pomenutog hadisa, a zatim je rekao:
Kaem: "Ovo je uslov koji se nadovezuje na izgovor la ilahe illallah.
Izgovor ovih biti validan bez ovih pet stvari koje je spomenuo autor.
Uzvieni kae: "l borite se protiv njih sve dok irk (mnogobotvo) ne i dok
samo Allahova vjera ne ostane." I kae: "Ubijajte mnogoboce gdje god ih
zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu Pa ako se pokaju i
budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru." Allah naredio
borbu protiv njih sve dok se ne pokaju od irka i dok djela ne budu iskreno
u ime Allaha, obavljali namaz i davali zekat, pa ako to potpuno ili
odbiju onda se po idma'u bori protiv njih. Prenosi Muslim u svom Sahihu od
Ebu Hurejre merfu' predaju u kojoj stoji: mi je da se borim protiv ljudi
sve dok ne da nema drugog boga osim Allaha, da vjeruju u mene i u ono sa
89
EBU JUSUf MIDHAT ALU FERRA01
sam doao ... " U oba Sahiha se od Ibn prenosi da je
rekao: mi je da se borim protiv ljudi dok ne da nema drugog
boga osim Allaha ... " Ova dva hadisa tefsire-pojanjavaju dva pomenuta ajeta, tj.
ajet u suri El-Enfal i drugi u suri Et-Tevba. Postoji konsenzus uleme da onaj ko
izgovori ehadeta bez u njihovo i ne radi po
njima, da se protiv takvog bori sve dok ne bude radio po onome na ta
ova od negacije i potvrde.
Ebu Sulejman Hatabi u pogledu mi je da se borim ... "
kae: je poznato da se ovo odnosi na one koji oboavaju idole a ne na
kitabije, jer oni izgovaraju la ilahe illallah, zatim se protiv njih rati i sa
njih se ne podie sablja."
Kadi ljad kae: "To to se spominje zatita ivota i imetaka u pogledu
onog ko izgovori la ilahe illallah ukazuje na odziv u iman. Pod tim se
prvenstveno misli na murike od arapa. to se ostalih, mimo njih, koji
tevhid-monoteizam u pogledu njihove zatite nije dovoljno samo
izgovaranje la ilahe illallah jer ih je izgovorio u svom nevjerstvu ... "
citat.
Njegove, sallallahu alejhi ve sellem, "A polagati kod
Allaha" da je Allah Koji bdi nad onim ko izgovori ehadet svojim
jezikom, ako bude iskren u tome nagradit ga Dennetom, a ako bude munafik
kaznit ga bolnom kaznom. A na dunjaluku mi mu sudimo na osnovu onoga
to pokazuje vanjtinom. Onaj ko ispolji tevhid, i ne s to bi ga
negirala vanjtinom, te prihvati propise islama, u pogledu njega je obaveza
ustuknuti i prihvatiti ga kao muslimana.
Kaem (tj. autor Fethul-medida): "Hadis upucuJe na to da onaj ko
izgovori la ilahe illallah a ne kloni se onog to se oboava mimo Allaha, taj nije
doao sa onim to mu zatiti imetak i ivot, kao to na to jasni ajeti i
hadisi."
1
Zavren citat.
Kaem: Ovo su pojanjenja i jasni dokazi o ovih hadisa u
pogledu zatite imatka i ivota, kao i jasan dokaz da su znanje i spoznaja
dva ehadeta te ispoljavanje tevhida a odricanje od irka uslov da bi na
nekoga mogli primjeniti propise islama, odnosno da ga moemo tretirati kao
muslimana, tako da mu taj ehadet moe koristiti na oba svjeta, i to po idmau'
uleme.
1
Pogledaj Fethul-medid, str 111-115.
90
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM SmuATA
Autor Fethul medida je naveo govor dva imama - Ebu Sulejmana
Hatabija i Kadi Ijada koji se svodi na to da onaj ko u momentu izgovaranja
ehadeta pri sebi bude imao primjesa irka tj. ne ostvari pomenuti uslov - "a
sve to se oboava mimo Allaha"- za takvog ne vai pomenuta zatita. A
to se onoga ko ispolji tevhid i ne sa to bi ga negirala na takvog
se odnosi pomenuta zatita, tretira sa kao musliman u pogledu propisa a
polagati kod Allaha, delle e'nuhu.
Imam Muhammed b. Hasan ejbani spominje od Hasana, radijellahu
anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: mi je da se
borim.. . " Kae: "Poslanik se borio protiv oboavaoca idola, a oni su narod koji
nisu ispoljavali tevhid Allahu, pa ko bi od njih izgovorio la ilahe illallah to je
uzimano kao dokaz njegovog islama, to jest, misli se da ga je tretirao kao
muslimana, ako bi priznao i potvrdio tevhid. Jer, mi nemamo da
prodremo u sutinu njegova i vjerovanja te kao dokaz uzimamo ono
to od njegova priznanja o njegovom vjerovanju. Ako bi priznao neto
drugo, suprotno onome na je bio, da je promijenio
vjerovanje. Oboavaoci idola su priznavali Allaha kao to kae Uzvieni .
.;",
,".J-:;;:_". ,/..JJ ,-:J J ..... , ..... ...- _,/. J..,;: /
0J1 .JJI U_,.QJ qJj
"A ako ih zapita ko ih je stvorio, sigurno "Allah!" Pa kuda se onda
(Ez-Zufruf, 87)
nisu priznavali Allahovu U tom kontekstu On kae:
'1 r.i JJ
1
;]1;1? (41
"Kad im se govorilo: "Samo je Allah Bog!"- oni su se oholili." (Es-Saffat, 35)
o njima kae:
"""
1.:W. 01 4Jl J;.;-f
"Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, neto veoma
(Sad, 5)
Pa kada neko od njih (murika za vrijeme Poslanika kae la ilahe
illallah, time nas je obavijestio o onome to je njegovom prijanjem
vjerovanju, s toga je Poslanik to uzimao kao dokaz njegova imana, pa kae u
91
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
tom smislu: " N a r e e n o mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kau la ilahe
illallah. "
1
Zavren citat.
oo o
1
Pogledaj erh sejrul-kebir, 1/150.
92
4. studija
MAKSIMA TEVHIDA (EHADET) ONOG KO JE IZGOVORI
POD USLOVOM AKO SE ODREKNE IRKA
Ebu Bettin kae: la ilahe illallah podrazumijevaju odricanje od
irka i ibadeta drugima mimo Allaha. Murici od Arapa su znali ta
podrazumijevaju te jer su dobro poznavali jezik. Oni su dobro znali da kada
neko izgovori la ilahe illallah da to odricanje od irka i ibadeta
drugima pored Allaha. Ako bi neko izgovorio la ilahe illallah, i pored toga
ustraje na ibadetu drugim boanstvima, u tom njegov ehadet bi bio
bezvrijedan, shodno Uzvienog: "Borite se protiv njih sve dok
mnogobotvo ne i dok samo Allahova vjera ne ostane." Kao i Njegove
"Borite se protiv murika gdje god ih ... do "pa ako se pokaju i
budu obavljali namaz i davali zekat ostavite ih na miru." I Poslanika
"Poslan sam sa sabljom pred Sudnji dan sve dok se ne bude oboavao Jedini Allah,
Koji nema sudruga." U tom su i Uzvienog: "Borite se protiv njih
sve dok mnogobotvo ne ... " U tome se ogleda ehadeta la ilahe
illellah."
1
Zavren citat
Autor knjige Tejsirul-azizil-hamid kae
2
: "Ko uprazni(uradi) nekome
neto to pripada samo Allahu, u pogledu ibadeta, takav se smatra murikom pa
makar i izgovarao la ilahe illallah. Jer, takav ne radi po onome to za sobom
tevhid. Na 58. stranici kae: "Poslanik u svojim 'Jedinog, Koji
nema sudruga' panju da nekada moe izgovoriti te a da i
pored toga ostane murik, kao to je sa idovima, munaficima i
oboacaocioma kaburova. Poto su vidjeli da Poslanik svoj narod poziva u la
ilahe illallah, oni su mislili da se taj poziv odnosi samo na formalno izgovaranje
jezikom. Ovo predstavlja veliki dehl, jer ih je Poslanik pozivao da izgovore
ehadet i da rade po njegovom a da napuste ibadeta drugima
mimo Allaha. Otuda su kako nas o tome obavjetava Uzvieni rekli:
J."-::: " -- -- ' --"" -:: t -- J. J."'
u.P- I_)GJ l-tl o}
r- , ,
"l govorili: "Zar da napustimo boanstva naa zbog jednog ludog pjesnika." (Es
Saffat, 36)
1
Medmuatu er-resail vel mesail, 5/495
2
Tejsirul-azizil hamid, 54; 60
93
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
I govorili su:
11A 0
1
b<
4JJ J;.;-f
"Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, neto veoma
(Sad, 5)
Zbog toga su odbijali da izgovore ehadeta. U protivnom da su ih
izgovorili a ostali pri ibadeta Latu, Uzi i Menatu ne bi se ubrajali
muslimane, i u tom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi se borio
protiv njih sve do naputanja njihovih boanstava, kao i naputanja ibadeta
istim te dok ibadet Allahu Jedinom, Koji nema sudruga. Ovo je
poznata stvar iz Kur'ana i sunneta i u tom pogledu postoji konsenzus.
Na 60. stranici kae: "Isto tako, nema sumnje kada bi neko od murika
izgovorio "kelime i ehadet" i kada bi da je Muhammed Boiji
Poslanik a da isti ne zna bog i poslanik a da isti
klanja, posti i obavlja hadd, a ne zna sutinu tih stvari kao ibadeta ih
obavlja zbog toga to je vidio svijet da to radi, takav se ne bi smatrao
muslimanom pa makar i ne nita od irka." Ovo je fetva koju su
jednoglasno izdali fekihi Magriba na jedanaestog Ovo spominje
i autor knjige semin fi erhi muridi muin', a prenosi da je to stav uleme
malikijskog mezheba. Komentator pomenutog djela kae: "Ovo je potpuno jasno
i oko toga se ne razilaze dvojica." Nema sumnje da su oboavaoci kaburova u jo
gorem poloaju jer pripisuju ilahijet raznim boanstvima." Zavren citat.
Kaem: Njegove 'nema sumnje da se takav ne smatra
muslimanom', to jest, ne posjeduje islam koji bi ga spasio na Ahiretu. Mada on
vanjtinom posjeduje islam na koji se odnose propisi islama i koji mu titi imetak
i krv na dunjaluku jer se svojom vanjtinom odrekao irka i pokorio erijatu, a
mi na dunjaluku sudimo po vanjtini. Ovo je islam koji fekihi oslovljavaju
terminom islam hukmi tj. islam koji je vanjtinom u pravnom pogledu validan.
Ibn Tejmijje kae: muslimana se od roditelja muslimana,
tako da postaju muslimani hukmijen (pravno). Otuda mnogi ne
posjeduju iman. Zatim kada postanu punoljetni neki od njih iako u
stvarnosti ne posjeduju iman. Zatim kada postanu punoljetni neki od njih
ispoljavaju iman i obavljaju farzove, a drugi te farzove obavljaju i
poimaju kao time svoje i pretke. Tako npr. mnogi
izdvajaju zekat jer je da sultanovi ljudi i uberu zekat
time vjersku obavezu. Onaj ko ga izdvaja ne da je to ibadet, tako da u
94
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
tom pogledu ne razlikuje prisilno uzimanje i novotariju od erijatski propisanog
zekata. Isti je sa stanovnicima Mekke koji svake godine odlaze na Arefat,
jer je to kod njih a da pri tom mnogi ne da se odlazak na Arefat
smatra ibadetom. Ili da se bori protiv kafira jer se njegov narod borio protiv njih
i tome. Ibadet ovakvih osoba bez sumnje nije validan. Na to
Kur'an i sunnet. Idma' ummeta je na stavu da ova djela ne skidaju obavezu
farza. Zatim, svijeta posjeduje islam hukmi a iman u srca ulazi tokom
vremena, ako Ako ih ne bi obavezivali nijetom u pogledu ovih djela
(tj. da pomenuta djela nijete kao ibadete a ne kao adete), te ako bi njihova srca
ostala bez ovih nijeta postali bi munafici a pomenute ibadete bi u tom
radili iz i sijepog drugih, kao to je to sa mnogima
danas."
1
Zavren citat.
Vanjtina islama-islam hukmi
Kaem: kojem se moe pripisati ovaj epitet je a Allah
najbolje zna, koji vanjtinom pokazuje tevhid i odricanje od irka i ispunjavanje
farzova s tim to se ne nada nagradi od Allaha tim djela niti se boji
Njegove kazne zbog njihova ostavljanja. Islam praktikuje kao koji je
naslijedio od svojih te se nada njihovoj nagradi (nagradi predaka) i
strahuje od njihove kazne. Da nije toga ne bi ni radio niti bi ostavljao stvari koje
se veu za islam. Ovo je taklid-slijepo koji se odnosi na
prihvatanje miljenja, bez dokaza o tome. Za razliku od onoga ko slijedi
istinu i ko se predao Allahu Jedinom, Koji nema sudruga. To shvata kao
Allahov din, nada se Njegovoj nagradi i strahuje od Njegove kazne. Vjeruje da
je obaveza slijediti Poslanika ?i. Takav pita, i slijedi iz elje za Allahovim
zadovoljstvom na dunjaluku i ahiretu, a ne slijedi to iz razloga to je to vjera
njegovih predaka, bez obzira kakva ona bila. Ako ne zna dokaze za mes'ele koje
slijedi nema sumnje da je takav musliman i oko toga nema razilaenja u ummetu
ako se izuzmu novotari, a na njihovo razilaenje se ne Prvi traga za
vjerom i slijedi je bez obzira da li se to podudara sa Allahovom vjerom. Za
takvog kaemo da je mukallid-onaj koji slijepo slijedi druge.
Drugi, traga za vjerom ali onom vjerom koja se temelji na
onome to je Allah propisao i Njegov Poslanik Ovakav je mukallid,
on je ostvario islam vanjtinom i unutrinom. Prvi pokaziva islam
1
Medmu' feta va, 26/30-32.
95
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAIJ
vanjtinom (tj. musliman je vanjtinom), u da ne sa to bi ga
negirala, ali ne i unutrinom. Na njega se odnosi hadis Allahova Poslanika
koji biljei Buharija, a Allah najbolje zna. A to se munafika i kafira njemu
se "ta si govorio o ovom Pa "Ne znam, govorio sam
ono to su govorili ljudi" Hafiz kae: "Hadis ukazuje na taklida u
pogledu vjerovanja i jer se u hadisu kae sam svijet kako neto
govori pa sam i ja to govorio"'.
1
Zavren citat.
Ibn Tejmijje je jo prije rekao: " ... se zauzimati za onog ko izgovori
ove (ehadet) slijepo pri tome i ejhove. je poznato da
je munafik od onih koji su da ljudi izgovaraju kako je Muhammed Boiji
Poslanik te je i on svijet to govorio i zbog lijepog ili runog poimanja te
stvari od strane njihovih Isto tako, da su nekim njihovi za
Musejlemu Kezaba, Allah ga prokleo, tvrdili da je poslanik oni bi ih u tome
slijepo slijedili."
Postoji i druga skupina koja govori da je on Allahov Poslanik i to
pokazuju vanjtinom a svojom unutrinom vjeruju u neispravnost poslanice. Ovo
je drugi ogranak munafika, a to se pomenutog hadisa on obuhvata sve vrste
munafika, a Allah najbolje zna.
Na ovaj dolazimo do da rob koji vanjtinom pokazuje
islam, ali bez znanja i da se spasiti ostavljanju irka i
pridravanju erijata vanjtinom. A ta tek za onog koji nije pojmio
dva ehadeta i koji pri sebi ima primjesa irka, ga i poziva k njemu,
prijateljuje s njima (muricima) a mrzi muvehide i ljude od tevhida?
ooo
1
3/284.
96
5. studija
SR TEVHIOA SE OGLEDA U SPOZNAJI ALLAHA
Drugi hadis. Prenose dva ejha,
1
a lafz pripada Buhariji od Ibn Abbasa
da je rekao Mu'azu b. Debelu, kada ga je slao u Jemen: "Ti
narodu od kitabija. Kada im pozovi ih da da nema drugog boga osim
Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, pa ako ti se pokore u tome obavjesti ih da
im je Allah propisao pet namaz u toku dana i ... "
Hafiz kae: "U rivajetu Ruha Ibn Kasima se prenosi da je rekao: "Prvo u
to ih pozvati je oboavanje Allaha, pa kada spoznaju Allaha... " A u rivajetu
Fadla ibn Ala' a se kae: "Da Allahu tevhid ispoljavaju... " Spoj ove dvije predaje bi
bio da se pod oboavanjem Allaha misli na njegovu a pod
vjerovanjem u Allaha (u drugoj predaji) se misli na izgovaranje ehadeta o
Njegovoj i ehadeta o Muhammedovom poslanstvu. Hadis je
pomenutim (traenjem da dva ehadeta) jer je upravo to
osnova nae vjere i bez te dvije stvari nita drugo koristiti. Pa ko od tih
ljudi bude murik onda se od njega trai da prizna oba ehadeta A
to se onih koji su u osnovi jednoboci (kitabije) od njih se trai da priznaju
Allahovu i da priznaju Poslanicu, mada oni u svom akidetu imaju ono
to potpada pod irk, kao to je vjerovanje da je Uzejr Allahov sin ili vjerovanje
u Boiju sa stvorenjima. Otuda zahtjev u pogledu njihova tevhida je
usmjeren na negiranje onoga to proizilazi iz njihova akaida. Dio uleme ovo
uzima kao dokaz da nije potrebno odricanje od svake vjere koja se suprostavlja
islamu, za razliku od ostalog dijela uleme koji za onoga koji vjeruje u dio islama a
drugi kau da takav ne moe u islam dok ne napusti akaid koji se
odnosi na nevjerstvo.
Odgovor. dva ehadeta za sobom naputanje
akaida stvorenja sa Bogom, te naputanje
da je Uzejr ili neko drugi Boiji sin. Iz hadisa se da da sam ehadet la
ilahe illallah nije dovoljan dok se njemu ne doda i ehadet Muhammedun
resulullah, i to je stanovite dumhura uleme. Neki su miljenja da sa prvim
1
Buharija i Muslim
97
Esu JusuF MIDHAT ALU FmRAD
ehadetom postaje musliman a da se drugi potrauje od njega. Posljedice ovog
razilaenja dolaze do izraaja u propisima riddeta (otpadnitva)
1

Njegove u hadisu: "Ako ti se pokore u tome", to jest, ako
i pokore se. A u rivajetu od Ibn H uzej me se kae: "Ako se odazovu tome ... " a u
rivajetu Fadla se kao to smo naveli kae: "Kada to spoznaju... " Glagol eta'a
pokoriti se u hadisu je naveden zajedno sa harfom lam kao prelazni glagol iako je
on sam po sebi prelazni jer sadri pokoravanja. Njega uzimaju kao
dokaz da kitabije ne poznaju Allaha ispravno, iako Ga u osnovi oboavaju i
vanjtinom pokazuju da Ga poznaju. Otroumni kau: "Nije
spoznao Allaha onaj ko ga sa stvorenjima, ili ko mu pripisuje
ruku
2
, ili sina. Takvo boanstvo koje oni oboavaju nije Allah iako ga oni tako
oslovljavaju."
3
Zavren citat.
O komentaru prethodne ejh Ibn Baz je kazao veoma vane
stvari, zato ih s panjom u fusnoti knjige, on kae: "Nema sumnje da je
dahil u pogledu Allaha onaj ko Allaha poistovjeti sa stvorenjima ili ko mu
pripie dijete. Takav Allaha ne poznaje kako treba. Njemu, subhanehu ve te'ala,
niko nije i On nije Sebi uzeo drugu niti dijete. to se pripisivanja
svojstva ruke to treba pojasniti. Onaj ko Allahu pripisuje ruku tako to je poredi
sa rukom stvorenja treba da je to zabludjela A to se
pripisivanja ruke Allahu na kako to Njemu dolikuje, bez sa
rukama stvorenja, onda treba da je to istina. Potvrda Njegove ruke na ovaj
je vadib, kao to to Kur'an i vjerodostojan sunnet i to je stav
ehli-sunneta. Zato obrati panju na ovo, a Allah na pravi put."
1
Ulema koja kae da prvim dijelom ehadeta (la ilahe illallah) postaje musliman,
donosi propis riddeta na takvu osobu ukoliko nakon toga djelo koje rui njegov islam.
Kod drugog dijela uleme takav uopte nije postao musliman sve dok uz la ilahe illallah ne
da je Muhammed Allahov poslanik, pa ako nakon izgovora ova dva ehadeta
djelo koje rui islam tada kod njih ova osoba postaje murted. (Op.rec.)
2
Hafiz Ibn Hader je po pitanju Allahovih svojstava na menhedu earija koji su izvitoperili
svojstava Uzvienog, a takav je i sa rukama Uzvienog. Smatraju da
pripisivanje ruku Uzvienom Allahu Allaha sa Njegovim stvorenjima pa su
ih kao snagu i na taj su postali kontradiktorni jer i stvorenja
posjeduju snagu i Ukoliko kau da Allahova nije poput njegovih stvorenja,
kaemo isto tako i dvije ruke koje ehli-sunet pripisuje Allahu nisu poput ruku Njegovih
stvorenja, su to ruke koje dolikuju Njemu Uzvienom. Kae Uzvieni: "Niko nije kao On,
On sve i sve vidi." (E-ura ll.)
3
Fethul-bari, 3/418-420, knjiga o zekatu.
98
i
PRAVDANJE NEZNANJEM
POO LUPOM ERIJATA
Kaem: Obrati paznJu na pouke iz ovih predaja, kako su tevhid
poslanstva temelj vjere te. da je obaveza od njih, jer, mimo
njih nita ne vrijedi bez njih.
Allah Jedini i ima svojstva bez kojih se ne moe pojmiti
Njegovo niti razumjeti Njegovo boanstvo. Onaj ko je dahil po pitanju
Njegovih svojstava taj ne moe znati Allaha i past u irk, pa makar tvrdio
suprotno od toga. Boanstvo koje bude oboavao na takav
predstavljati Allaha a mi muslimani se od njegova boanstva, jer
Uzvieni veli: "Reci: 'O nevjernici ja oboavati one koje vi oboavate"'
ovaj hadis Nevevi prenosi od Kadi ljada da je rekao:
"Ovo ukazuje da oni (kitabije) ne poznaju Allaha, to je stav otroumnih
u pogledu idova i iako vanjtinom pokazuju da Ga znaju
jer ostaci objave kod njih govore o tome. lako sam razum ne negira da
moe znati za Allaha makar u la ugonio Poslanika. Kadi ljad kae: "Jehudije
koji Allaha sa stvorenjima ne poznaju Allaha istinski.
oni koji Allahu sina, enu, oni koji smatraju da su stvorenja
utopljena u Njega od ili ga opisuju na kako Mu to ne dolikuje ili
oni koji mu pripisuju sudruga, inadije od medusija i sanevija; boanstvo
koje oni oboavaju nije Allah pa makar ga tako oslovljavali, to jest, ne posjeduje
te osobine koje mu pripisuju. Takvi ne znaju Allaha i nisu ga ispravno spoznali.
Zato obrati panju na ovu i osloni se na nju. Vidio si njeno kod
naih prethodnih ejhova. U tom pogledu je zauzeo stav lmran Farisi
od stanovnika Kajrevana prilikom rasprave o ovoj mes'eli. Ovo je zadnji govor
Kadija, Allah mu se smilovao"
1
Zavren citat.
ooo
1
Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 1/199-200.
99
6. studija
NEVALIDNOST IBADETA ALLAHU AKO IMA PRIMJESA IRKA
Uzvienog: "Reci: 'O nevjernici"', kao i Njegove
"Vi oboavati ono to ja oboavam" Ibn Tejmijje kae: "To
podrazumijevaju njihov irk i ne predstavlja ibadet Allahu jer Allah ne prima
djelo koje nije iskreno radi Njega Ako mu pripisuju sudruga onda ne
mogu biti od onih koji ga oboavaju pa makar Ga i dozivali i klanjali mu se.
oni ne oboavaju ono to on (Muhammed oboava, ovo predstavlja
opis Njegova oboavanja na poseban I ne samo to, ovo obuhvata
ibadet Njemu jedinom, i podrazumjeva Gospodara o kojem je obavjestio, Koji
ima imena i svojstva. Ko mu ne povjeruje u neto od onoga o nas je
obavjestio u pogledu Gospodara taj ne oboava ono to oboava Muhammed sa
svih aspekata. erijati su kroz istoriju bili raznovrsni u pogledu ibadeta,
ali je Onaj kome su ibadeti Jedan. Ako njihov ibadet nije bio kao na, mi
se njih ne Svako ko je iskreno oboavao Allaha, samo
Njemu vjeru, je musliman bez obzira o kojem se istorijskom vremenu radi, ako je
njegov ibadet bio na kako mu je vjerom propisan ... Da bi na str 554.
rekao: "Ovo je sura koja je svakom muslimanu. Ako je irk prije
njenog onda se u sadanjosti i od onoga to oboavaju
murici, bez obzira o kojem se vremenu radi. I negira dozvolu ibadeta njihovim
boanstvima, pojanjava da se tako neto desiti i da takav postupak nije
ispravan, te da to erijat negira ... "
A Njegove nevjernicima: "Ni vi oboavati to ja oboavam"
predstavljaju nevjernicvima kao kategoriji a ako prime islam
onda se te odnose na ono na su bili prije. Prelaskom na islam to se
vie ne odnosi na njih jer su sada vjernici a ne nevjernici. Ako su svojom
unutrinom munafici onda se ove odnose na njih ... Sve dok nevjernik
ustrajava u nevjerovanju on kao takav ne oboava Allaha oboava ejtana,
svejedno da li to pokazuje svojom vanjtinom ili ne, kao to je primjer idova.
idovi ne oboavaju Allaha oboavaju ejtana, jer se ibadet Allahu ogleda
kroz ono to je On propisao i naredio. A oni, iako misle da Ga oboavaju, a
oboavaju Ga djelima koj a su izmiljena i koja u stvari predstavljaju zabrane,
trebaju znati da su to djela koja On mrzi, prezire i zabranjuje. To ne predstavlja
ibadet. Svako ko ne vjeruje u Muhammeda automatski ne oboava ono to
oboava Muhammed, sve dok ustrajava u nevjerstvu ... Da bi na str 563. rekao:
100
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
"idovi su laovi kada govore: 'Mi ibadet Allahu' svejedno da li su svjesni
svoje lai ili ne. Isto je i sa koji govore: "Mi oboavamo Allaha
Jedinog i nismo mnogoboci." Oni pri tome lau jer da istinski ele oboavati
samo Allaha onda bi Ga oboavali na kako je to On naredio, a to je put
erijata a ne putem onog to je derogirana i izmjenjeno. Zatim, Gospodar kojeg
oni oboavaju nije onaj Gospodar koji je spustio Kur'an, Indil i koji je poslao
Mesiha i Muhammeda kao poslanike. Kod nekih od njih to je Gospodar koji je
siromaan a kod drugih je krt, kod nekih je slab i a kod drugih ne
moe promijeniti ono to je propisao. A kod svih (tj. i jevreja i On je
pomogao lace koji na Njega iznose potvoru i koji tvrde da su poslanici a nisu.
Oni su(tj. poslanici) u stvari laci i sihirbazi, koje je On po njihovom poimanju
pomogao, njih i njihove sljedbenike protiv Njegovih vjernika jer su po
njihovom svatanju oni jedino Allahovi mimo drugih ljudi. Gospodar
kojeg oni oboavaju (tj. kako ga poimaju) uvijek pomae svoje neprijatelje
1

Poslanik i vjernici ne oboavaju Gospodara kojeg oboavaju idovi. Istinski
Gospodar je od osobina koje mu oni pripisuju kao njihovom boanstvu. On
je od toga da je njihovo boanstvo, oni po svojoj naravi posjeduju
svojstva koja im je ejtan lijepim a od kojih je Allah S toga oni
svojim ibadetom ciljaju onog ko posjeduje ta svojstva, a to je ustvari ejtan.
Poslanici i vjernici ne oboavaju nita od onog to oboavaju idovi... Da bi na
str 572. rekao: "Ako bi neko rekao: 'Murik oboava Allaha i druge mimo Njega
i kao dokaz tome naveo Allahova prijatelja (Ibrahima):
" -" .""'"" ....: -:;; .. 1 J.,., -::"' / "".J J J ,___ J t / J ,""' J J -:;; }-:> _.--t/ ....
y.J 'lij o_,.-..U'l'l FjL,I;j __ss- L. -H;_}I JIJ
"A da li ste razmiljali" - upita on - "da su oni koje oboavate vi i kojima su se
klanjali davani preci vai, doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar
svjetova." (E-uara, 75 -77)
Ibrahim je u ajetu izdvojio Allaha onih koje su oboavali, to bi
trebalo da da su oni oboavali i Allaha. Zatim da navede
Uzvienog:
1
Ibn Tejmijje eli da kae kako jevreji i negiraju Muhammedovo poslanstvo,
ga sihirbazom i lacem, a sebe Allahovim Uzvieni je
pomogao Muhammeda, laca po njima, protiv Njegovih i njihovih sljedbenika.
Tako da ispada da njihov Gospodar pomae Svoje neprijatelje protiv vjernika. (Op. ree.)
101
EBU JUSUF MIDHAT ALU fERRAD
"A kad Ibrahim ocu svome i narodu svome: "Nemam ja nita s onima koje
vi oboavate, ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio." (Ez-Zuhruf, 26-27)
Ovde Ga je izdvojio. Zatim da navede hadis Husajna Huzaija
koji se biljei u Musnedu i drugdje a u kojem stoji: "O Husajne, koliko danas
(bogova) oboava?" Sedam, est na Zemlji i jednog na nebesima, odgovori ... "
Odgovor na ovo kao i na pomenute dokaze glasi: "Ovaj govor murika je
isti kao i govor idova i kada kau: 'Mi oboavamo Allaha.' Oni misle da
se oboavanje Allaha uz primjese irka smatra ibadetom. Oni pri tome lau. A
to se Ibrahima u pomenutom ajetu o tome postoje dva miljenja.
Jedna skupina kae da je to gledano prekinut izuzetak (ar. istisna'
munkati'). Abdurrahman b. Zejd kae da su oboavali Allaha zajedno sa
njihovim boanstvima. Na osnovu toga to onda predstavlja pojam.
On im je rekao: "one koje vi oboavate... ", taj njihov postupak je oslovio
oboavanjem, to nije oboavanje koje se kod Allaha smatra ibadetom.
To je poput Njegovih "Ja sam od svih partnera najneovisniji od irka ... "
Ovo je poput Njegovih
""' J ... J J -: .:;:; ,J J J;' ., t J ." J ....
o_;;.:. L.j
ovih ne vjeruje uAllaha, nego druge Njemu smatra ravnim." Qusuf, 106)
Ovo je nazvao vjerovanjem uz murik - koji pored
Allaha uzima druga boanstva, za njega se ne mnoe da
vjeruje, jer Uzvieni kae: "Vjeruju u Dibta i taguta". Uzvieni kae:
"Zar ne vidi one kojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire i ejtana vjeruju?"
Zatim kae: "Obraduj ih bolnom kaznom." Ove konstrukcije dolaze sa takjidom
i Jer, vjerovanje kao takvo biva samo ako se
vjeruje u Allaha, a obradovati nekoga biva samo u stvarima dobra . . .
Ovo, pojanjavaju Uzvienog:
4.0_1-' 1)Li /x 0_, L.: li J4 ri
:;_,
"Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni doao i kada je sinove svoje
upitao: "Kome se, poslije mene, klanjati?" - se" - odgovorli
su - "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu
jednome! i mi se Njemu pokoravamo!" (El-Bekara, 133)
102
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM miJATA
Misli se 'oboavat tvog Boga - Jednog Boga i mi se Njemu
pokoravamo'. Ovde su nalaze dvije obavjesti, da oboavati njegovog Boga i da
oboavati Jednog Boga. Ako bi smo rekli da se misli na dva boga,
onda takav ne oboava njegovog Boga i Boga njegovih predaka. Onaj ko
oboava jednog Boga ustvari oboava njegovog Boga. Kada bi onaj ko oboava
Allaha i druge pored Njega bio Njegov oboavaoc onda bi se njegov ibadet djelio
na dvoje, iskreni ibadet i ibadet irka .... Onaj ko pored Njega oboava druge taj
ne oboava jednog Boga. Onaj ko mu pripisuje druga ne moemo da Allaha
oboava. Ako ga ne oboava u svom obaveznom stanju za njega ne postoji drugo
stanje u kojem bi Ga oboavao. Ako bi se reklo: "Murik pored Njega uzima
druga boanstva tako da Ga oboava u stanju kada On nije za njega Jedan jedini.
Ovo je greka, jer ilah-boanstvo podrazumjeva onog ko zasluuje
oboavanje, a, moe podrazumjevati one koje su ljudi uzeli za
boanstvo, mada oni u stvari nisu boanstva su to samo imena koja su im
nadjenuli oni i njihovi Oni sami po sebi nisu boanstva su boanstva u
duama onih koji ih oboavaju. T o svojstvo boanstva je prisutno samo u
duama murika a van toga ne. Na strain 578 kae: Uzvienog:
se"- odgovorli su- "Bogu tvome, Bogu ... ' Ako bi se reklo da
ilah-bog dolazi u akuzativu zbog hala-stanja onda je to zbog stanja onog koji
oboava ili onog koji se oboava.
U prvom to bi "Oboavamo Ga u stanju iskrenosti i ne
oboavamo nikog dugog.
U drugom bi "Oboavamo ga u obaveznom stanju za
Njega. On je Jedan Bog, oboavamo Ga iskreno da je On jedan Bog
pored kojeg nema drugih. Ovo drugo zabranjuje poimanje da se i murik ubraja
one koji Ga oboavaju, jer ga u ovom stanju ne oboava, a On,
subhanehu, ne posjeduje neko drugo stanje u kojem bi Ga oboavao. Na osnovu
prvog shvatanja je pojmiti da ga oboava u nekom drugom stanju kada
u svojoj dui pored Njega uzima i druga boanstva. Njegove
"Bogu jednome", su dokaz da se hai-stanje odnosi na oboavanog, za razliku od
toga ako bi se reklo: "Oboavamo ga iskreno mu vjeru", onda bi to
predstavljalo hai-stanje Ovakvi primjeri se puno navode u Kur'anu
kao npr. Njegove
-JfJT 1 :&T
"Zato Allaha oboavaj iskreno Mu vjeru!" (Ez-Zumer, 2)
103
EBu JusuF MIDHAT Aw FmRAD
I Njegove
"Reci: "Samo Allaha oboavam, iskreno Mu vjeru svoju." (Ez
Zumer, 14)
Ovo je stanje radnje, on ponekad moe iskreno ispovjedat
vjeru a nekada moe biti murik, ali to se Uzvienog Gospodara On nije do
jedan Bog ...
U " ... 1mi se Njemu pokoravamo." Kae se da slovo "i"
veznik a prenosi se i miljenje da predstavlja hai-stanje, to jest oboavamo Ga u
ovom stanju ...
u ajeti "Bogu jednome" hai-stanje boanstva i to bez
sumnje. Na osnovu toga proizilazi da su ga oboavali na takav to
predstavlja oboavanje Jednog Boga i to je obavezno u pogledu Njega ...
.. . "l mi se Njemu pokoravamo", ako se uzmu kao hai, onda to
zasigurno 'Oboavamo Ga kao jedinog boga, u stanju potpune predanosti i
pokornosti. Njihova predanost Njemu obuhvata iskreno ispovjedanje vjere samo
Njemu, skruenost i predanost njenim propisima za razliku od nemuslimana...
Da bi na stranici 600 rekao: "Njegove "Vi oboavati ono to ja
oboavam" Negira da oni oboavaju njegovo Boanstvo. Jer, ako oni oboavaju
Allaha mu pri tom irk, ne mogu se smatrati od onih koji oboavaju
njegovo (Poslanikovo) Boanstvo. Ako sebi pres tave Allaha na kako to
oni poimaju i kao takvom Mu ibadet, da je to (to su umislili)
Allah, kao npr. oni koji su oboavali tele, Mesiha, Deddala, zatim ono to
oboavaju od dunjaluka i od strasti itd, oni misle da oboavaju Allaha a ustvari
to boanstvo nije Allah. A kada kae: "Ja oboavati ono to vi oboavate."
On se od ovih boanstava iako oni koji ih oboavaju pri tome imaju na
umu Allaha.
Zatim, ako Allaha opisuju s onim od je On kao to je druga,
djete, sudrug, te da ga smatraju krtim i siromanim i drugo, a zatim Ga i pored
toga oboaju, tada kaemo da On nema nita sa boanstvom koje oni oboavaju,
jer to ustvari nije Allah."
1
Zavren citat.
1
Medmu'fetava, 16/550-600.
104
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD lUPOM ERIJATA
artovi ibadeta
Kaem: Iz prethodnih citata jasno se vidi da se Allah ne moe oboavati
osim na kako je to propisao. Ne oboava se na osnovu strasti, miljenja,
niti putem derogiranih stvari. Sutina ibadeta biva samo u stanju kada se
rob Jedinom i Koji nema sudruga, potpuno pokoran i
predan u momentu kada Mu se Svaki murik koji tvrdi da oboava
Allaha, on ustvari ne poznaje Allaha i ne oboava Ga, jer, irk brie ilahijet i
rui rububijjet, namjerava to murik ili ne."
Ibn Kajim kae: "Murik svojim irkom Gospodaru pripisuje manjkavost i
to je namjerava on to svojim postupkom ili ne. Zbog toga je iz svog
savrenstva i slave kao posljedicu toga odredio da irk oprostiti i da
njegova vlasnika ostaviti u patnji i ga od stvorenja.
nikada murika a da ne i smatra manjkavim Allaha, pa
makar mislio da ga putem svog irka

Zavren citat.
Kaem: "Murici imaju runo miljenje o svome Gospodaru tako to u
pogledu Njega vjeruje u ono to Mu ne dolikuje i to ono to pripada
Njegovom i boanstvu. Neka je Uzvien Allah od onoga kako ga oni
opisuju
Uzvienog:
... """" J. J-- / J J ".., "4 J ;:: .,
w
"Zar lana boanstva umjesto Allah i ta o Gospodaru svjetova mislite?"
(Es-Saffat, 86-87)
Ibn Kajjim kae: "ta mislite o Njemu a pored Njega oboavate druge?
Kakvo to miljenje imate o Njemu ako mu pripisujete sudruga? Zar mislite da
ima potrebu za sudrugovima i Zar mislite da je Njemu neto
skriveno od stanja robova te da ima potrebu za sudrugom koji bi mu u tome
pomogao, poput vladara? Ili mislite da On sam nije u da njima
upravlja i da rijei njihove potrebe? Ili mislite da je grub, tako da su mu potrebni
zagovornici koji bi ga raznjenili u pogledu Njegovih robova? Ili moda mislite da
je jadan i ponien te da ima potrebu za nekim vladarom koji bi mu
imetak i izveo ga iz ponienja u ponos? Ili mislite da treba dijete te da zbog toga
1
Igasetul-lehfan, 1/62-63.
105
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
uzme sebi enu kako bi njih dvoje zaimali dijete? Allah je potpuno i Uzvi en
nl Z v
od svega toga. avrsen cttat.
irk je d okaz o nepoznavanju Allaha
Kaem: ni jednog murika a da o svom Gospodaru nema
runo miljenje. T o miljenje predstavlja direktan napad na Njegov uluhijj et i
rububijjet i nijekanje tog dvoga. Tako vidjeti da njegovo boanstvo ustvari
nije Allah, pa maker on tvrdio suprotno. je njegovo boanstvo ustvari
ejtan, Allah ga prokleo. Otuda moemo konstatovati da murici ne poznaju
Allaha, bez obzira o kojem se muriku radilo, pa makar on mislio suprotno tome.
U tom kontekstu su Poslanika "Pa kada spoznaju Allaha . .. " Ovo je
nepobitan dokaz protiv onih koji misle da je dovoljno potvrditi Njegovo pravo
na ubudijet-robovanje, bez pojedinosti, te da se takav smatra
muslimanom pa makar prizivao druge mimo Allaha i njima prinosio rtvu, zavjet
i druge ibadete. Ovo je apsolutno jer, Allah se ne moe oboavati osim
potpunim okretanjem Njemu Jedinom, Koji nema sudruga, te da takav bude
Njemu pokoran i da iskreno ispovjeda vjeru Jedinom i irk kod
roba brie ibadeta, tako da se takav ne moe oslovljvati kao Allahov
rob, to jest, kao onaj ko Njemu robuje.
Dokaz za sve ovo to je prethodilo je jasan i vjerodostojan hadis u
Sahihu: " . . . tako Allah sabrati ljude na Sudnjem danu pa neka svako slijedi
ono to je oboavao. Pa ko bude oboavao Sunce slijedit Sunce, ko bude oboavao
Mjesec slijedit Mjesec, ko bude oboavao tagute slijedit tagute ... "
2
Kaem: Poznato je da onaj ko oboava Suns:e, Mjesec i tagute misli da
oboava Allaha a ustvari on oboava tagute, zbog toga na maheru-mjestu
sakupljanja biti usmjeren da slijedi onoga koga je oboavao, a slijediti
Gospodara svjetova. Tako da na zemlji mahera ostati niko osim onih koji
su iskreno oboavali Jedinog Allaha, Koji nema sudruga, nakon to se udalje
kitabije i munafici, kako se to prenosi u hadisu. Na osnovu ovoga hadisa se vidi
da se robovanje ne moe okarakterisati kao takvo osim u potpunog
okretanja ka Allahu Jedinom, Koji nema sudruga, u stanju predanosti
iskrenosti. Ako znamo da je to tako, onda moemo da murik, bez
obzira ko on bio, nema nikakvog udjela u oboavanju Allaha. Otuda je posve
1
Medaridu salikin, 3/325.
2
Pogledaj Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 3/18.
106
i
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
jasno da je murik dahil u pogledu svog Gospodara. Njegov ibadet nema nita
sa oboavanjem Allaha namjeravao on to ili ne i to je realnost po ovom pitanju.
hadisa: "Neka prvo u to ih pozvati bude ehadet la
ilahe illallah" autor knjige Kurretu ujunil-muvehhidin kae: "Oni su izgovarali te
ali su pali u neznanje u pogledu njihova koje se odnosi na
iskreno ispovjedanje ibadeta Allahu Jedinom, a ostavljanje ibadeta drugima
mimo Njega. Tako da im njihovo izgovaranje la ilahe illallah, nije bilo od
koristi zbog nepoznavanj a ovih Isti je sa mnogim ljudima
od kasnijih generacija ovog ummeta. Oni su izgovarali ove a su irk
upranjavanjem ibadeta mrtvima, odsutnima, mehedima-turbetima poznatih
i tagutima. su stvari koje negiraju ehadet a stvari od
irka kroz i djela koje je ehadet negirao a nijekali su ono to
ehadet kada je u pitanju ihlas-tj. iskreno ispovjedanje vjere samo
Allahu...
U tome je dokaz da je tevhid ibadeta prvi i glavni vadib, jer je to temelj
vjere islama. A to se miljenja i onih koji ih slijede i njihova
miljenja da je prvi vadib spoznaja Allaha, putem razmiljanja i
treba da je to prirodno stvar - priroda na kojoj je Allah stvorio
ljude. Zato su poslanici svoju da'wu pozivom u tevhid ibadeta. Tako
se u Kur'anu navodi: "Oboavajte Allaha vi pored Njega nemate drugog boga."
To jest, nemojte nikog oboavati mimo Allaha. I kae Uzvieni: "Mi prije tebe
nismo poslali nijednog poslanika a da mu nismo objavili: 'Nema boga osim Mene
zato Me oboavajte"' Kao i Njegove
":iT- ..:_,.- . t\ qj k .&T f J ..:JLi
J ' '
J
Poslanici njihovi su govorili: "Zar se moe sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa
i Zemlje. (Ibrahim, 10)
Ibn Kesir kae: "Ovo moe dvije stvari. Prvo: da li ima sumnje u
Njegovo postojanje? Fitra-ljudska narav Njegovo postojanje, i to je
u Nuno je da zdrava ljudska narav to Drugo
bi bilo: Zar ima sumnje u obaveznost ibadeta Njemu Jedinom?
On je Stvoritelj svega i kao takav jedino On zasluuje da mu se
ibadet. naroda je Allaha poznavala kao Tvorca, ali su pored Njega razne
posrednike oboavali kako ih oni pribliavaju Allahu ... " Zavren citat.
107
i
EBu Jusur M1ot1AT Alu FmRAD
je prethodilo da je ehadet la ilahe illallah uslovljen veoma vanim
artovima, od njih su: Ilm-znanje, iskrenost, sidk
iskrenost u govoru, mehabbe-ljubav, kabul-prihvatanje, inkijad-pokornost
nijekanje svega to se oboava mimo Allaha. Ako se kod svi ovi
artovi onda mu ehadeta koristiti, u protivnom mu koristiti. Ljudi
se u pogledu znanja i rada po ehadetu razlikuju. Nekima od njih koristi izgovor
tih a drugima kao to je to poznato ne koristi."
1
Zavren citat.
Kaem: Da li poslije objanjenja ovog hadisa treba jo neki dokaz? Da li
poslije njegova dokaza treba drugi dokaz? Da li nakon na koje
hadis treba neko drugo (da bi nas uvjerilo) da je znanje o Allahu prvi
vadib stvorenjima, te da za ostvarenje tevhida s kojim su doli poslanici treba
ispravno znanje o dva ehadeta. Upravo na to se odnose Poslanikove
"Pa kada spoznaju Allaha... " Ovo se odnosi na takvu spoznaju Allaha koja
uputiti na priznanje Allahove kroz oboavanje s jedne i
naputanje ibadeta svima mimo Njega s druge strane. Spoznaja Allaha i znanje o
Njemu je prvi vadib po idmau'. Spomen te spoznaje je mutevatir stvar u
knjigama islamske uleme.
Ovdje se spominje mes'ela na koju treba obratiti panju. Naime, pod
uslovljavanjem znanja misli se na znanje o Allahovim svojstvima koji obavezuju
na Njegovu uluhijjeta a odricanje od izraavanja uluhijjeta drugima.
Ako bi to saznao putem pitanja i drugih to bi mu koristilo i oko toga se
slae ummet, ako se izuzmu mu'tezile. Oni iman poimaju na osnovu novotarskih
pravila, neka od tih pravila su ispravna a ih je neispravna. Oni obavezuju
svakog poj edinca da svoj iman uskladi shodno njihovim pravilima, te da nakon
idtihada-truda dospije do usula-osnova vjere, koja se razlikuju od usula vjere
muslimana. Kod ovog dijela kod njih nema opravdanja, a nazivaju ga usuli din
temelji vjere, a ono to je mimo njega nazivaju furu' -ogranci, i na ovaj dio se
odnosi opravdanje. mu'tezilama i
Ibn Tejmijje je u svojim djelima ovo nazvao "novotarija oko podjele vjere na
usul i furu"', kao i druge stvari koje su nazvali 'mesailul-delail' koje su izmiljenje
i koje su novotarija. Ehli-sunnet negira ono to ovi izmisle od novotarija. Uz
Allahovu dozvolu ovo opirnije objasniti poslije.
2
Zato obrati panju na
razliku dvije mes'ele kako ne bi dolo do zabune, Allahu se od
toga.
1
Pogledaj Kurretu ujuml-muvehhidin, str 48.
2
Pogledaj poglavlje "Odgovor na ubhe", mes'ela Podjela vjere na usul i furu'.
108
7. studija
ZNANJE JE PRIJE GOVORA l DJELA
Buharija u svom Sahihu u knjizi "Ilm-znanje", navodi poglavlje "Znanje
prije govora i dj ela" zbog Uzvienog: "Znaj da nema drugog boga osim
Allaha", tako da je sa ilmom-znanjem. pomenuto poglavlje
Hafiz kae: "Ibn Munir je rekao: 'Time je htio ukazati da je znanje art za
vjerodostojnost govora i djela. Govor i djela se ne uvaavaju bez znanja. Znanje
je ispred njih, jer, znanje ispravlja nijet a nijet ispravlja djela ... Iz toga je
odstranjen dokaz shodno onome to govore od obaveznosti
spoznaje. kao to je prethodilo razilaenje je oko obaveznosti
dokaza, shodno pomenutim pravilima u knjigama O
ovome smo neto govorili u poglavlju Iman."
1
Zavren citat.
Kaem: Govor Hafiza, Allah mu se smilovao veoma jasno ukazuje da
nema razilaenja oko uslovljavanja znanja kako bi govor i djela bili
postoji razilaenje sa oko obaveznosti dokaza,
shodno pomenutim pravilima u njihovim knjigama.
Nevevi u komentaru Muslimovog Sahiha, poglavlje "Dokaz da onaj ko
umre na tevhidu sigurno u Dennet", kae: "U ovom poglavlju su preneeni
mnogi hadisi koji se zavravaju sa hadisom Abbasa b. Abdulmutaliba, da
osjetiti slast imana onaj ko bude zadovoljan Allahom kao Gospodarom. Znaj da
je stav ehli-sunneta da onaj ko umre kao muvehhid sigurno u Dennet,
(onaj) ko bude od grijeha - kao to je maloljetnik, kome bezumnost
ostane i nakon punoljetstva, ko se iskrenom tevbom pokaje od irka ili drugih
grijeha ako ne grijeh poslije tevbe. Sretan je i onaj ko ne bude
iskuan sa grijeenjem Sve ove kategorije u Dennet i
ulaziti u Vatru. poznato je razilaenje oko ulaska u Vatru (ar. vurud).
Ispravno je da se to odnosi na Sirat koji je postavljen iznad Dehennema, da nas
Allah od njega i drugih zala. to se onog ko umre sa velikim
grijehom, prije pokajanja, takav je pod Allahovom voljom, ako htjedne oprostit
mu i uvest ga u Dennet sa prvom skupinom, a ako htjedne kaznit ga
koliko htjedne a potom ga uvesti u Dennet. U Vatri ostaviti
nikoga ko je ispoljavao tevhid, bez obzira koliko je grijeha uradio. Isto tako
nikoga uvesti u Dennet ko je umro u kufru bez obzira koliko je dobrih djela
uradio. Ovo je ukratko mezheb-pravac sljedbenika istine u pogledu ove mes'ele.
1
Fethul-bari, 1/192-193.
109
Esu JusuF MIDNAT ALu FERRAD
Mnogobrojni su dokazi iz Kur'ana i sunneta kao i idma' ummeta koji prihvataju
ovo pravilo. erijatski tekstovi o tome dostiu stepen tevatura koji su na stepenu
ilma znanja. Ako se ovo pravilo ponavlja onda se na osnovu
njega promatraju svi hadisi u ovom i drugim poglavljima. Ako se prenosi hadis,
koji se svojom vanjtinom suprostavlja ostalim hadisima, onda ga je obaveza
u prenesenom kako bi se na taj spojili i
ukomponovali erijatski tekstovi. Ako Bog da, spomenut preneseno
nekih kako bi uvidjeli ostalih, a Allah najbolje zna ... "
to se hadisa: "Ko umre da nema drugog boga osim A llaha
u Dennet" i njemu hadisa Kadi Ijad je spomenuo veoma lijep i
koristan govor koji ukratko spomenuti, a zatim se i sam na to
nadovezati.
Spoznaja i izgovor su dva uslova za spas
Kadi Ijad, Allah mu se smilovao kae: "Ljudi su se u pogledu grjenika od
pripadnika dva ehadeta razili. Murdije kau da mu nakoditi grijeh pored
imana. Haridije kau da mu teti i da time postaje kafir. Mu'tezile kau da
boraviti u Vatri ako je veliki grijeh, takav se po njima ne moe
okarakterisati ni kao mu'min niti kao kafir se opisati kao fasik-grjenik.
Earije kau da je takav mu'min pa makar mu i ne bilo oproteno, kanjen i
sigurno iz vatre i biti uveden u Dennet. Ovaj hadis je dokaz protiv
mu'tezila i haridija, a to se murdija ako bi kao dokaz naveli vanjsko
hadisa kaemo: Ovaj hadis podrazumijeva da je Allah oprostio
grjeniku i uveo ga u Dennet, ili da ga je Uzvieni kaznio vatrom a zatim ga
uveo u Dennet efa'atom. Tako da bi hadisa. "... u Dennet"
bilo u Dennet nakon kanjavanja. Ovo se mora kako ne bi
dolo do kontradiktornosti sa drugim hadisima koji svojom
vanjtinom na kanjavanje pojedinih grjenika. Mora se u
prenesenom kako ne bi dolo do pobijanja erijatskih
tekstova. U njegovim, "Ko umre ... " je iare t na ono to
predstavlja odgovor murdijama koji kau da u Dennet onaj
ko formalno izgovori dva ehadeta, pa makar u svom srcu u to i ne vjerovao, jer
je hadis drugim hadisom u kojem stoji: "... ne u njih dva."
Ovo ono to smo rekli.
Dalje Kadi kae: "Ovaj hadis navode oni koji smatraju da je
spoznaja dovoljna, bez izgovora dva ehadeta, jer, hadis spominje samo znanje tj.
110
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD lUPOM ERIJATA
spoznaju. Mezheb ehli-sunneta je na stanovitu da je spoznaja povezana sa dva
ehadeta, jedno bez drugog ne koristi i ne moe biti spas od vatre, osim u
ako neko ne moe izgovarati jezikom, ili u da ga pretekne smrt prije nego
uspije da ih izgovori ... Dakle, konstatujemo da svi pripadnici ehli-sunneta,
dobrih prethodnika, fekiha, muhadisa, i earija zastupaju miljenje
da su grjenici pod Allahovom voljom, te da svako ko iskreno iz svog srca
dva ehadeta i umre na imanu u Dennet. Ako bude od
grijeha ili se pokaje za iste u Dennet, svoga Gospodara, i u
potpunosti biti zabranjen vatri ... je izdvojiti hadise (o ovoj temi) i
ih spojiti, tako da se pod zaslugom ulaska u Dennet misli na ono to
smo spomenuli od idma'a ehli-sunneta, a to je da svaki muvehhid u
Dennet, ili odmah nakon to mu se oprosti ili poslije-nakon to se kazni. Pod
zabranjen vatri" se misli da boraviti u vatri, za razliku
od miljenja haridija i mu'tezila ...
Nevevi kae: "Ovo je zadnji govor Kadija, Allah mu se smilovao, to
predstavlja vrhunac ljepote po ovom pitanju."
1
Zavren citat.
Kaem: Pogledaj Allah ti se smilovao Kadijin govor o stavu ehli-sunneta
da su znanje i spoznaja povezani sa izgovorom dva ehadeta, te da jedno bez
drugog ne koristi i da svog vlasnika spasiti od vatre. Zatim, imama
Nevevija da je to veoma lijep govor. Ovo je mezheb ehli-sunneta po tom
pitanju, sama spoznaja dva ehadeta koristiti bez izgovora niti formalno
izgovaranje koristi bez znanja i spoznaje sutine dva ehadeta. Jedno bez drugog
spasiti Dehennemske vatre.
hadis: "Idi s ovim mojim pa koga susretne iza
ovog zida da la ilahe illallah, u to svojim srcem, obraduj ga
Dennetom", imam Nevevi kae: "Vanjtina hadisa na dokaz koji
podupire stav sljedbenika istine da samo vjerovanje u tevhid bez izgovora
koristiti, niti izgovor bez vjerovanja moraju biti oba zajedno, to smo
pojasnili na poglavlja."
2
Zavren citat.
1
Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 1/217-219.
2
Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 1/237.
111
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
Tevhid je preduslov za efa'ata
Kaem: Na ovo - da se spasttt VJecnog
boravka u vatri osim onaj ko izgovori dva ehadeta, prekine irka a
prihvati tevhid vanjtinom i unutrinom - vjerodostojan hadis: "Svaki
poslanik je imao dovu koja se ne odbija. Svaki poslanik je pourio sa svojom davam a
ja sam svoju ostavio za efa'at mome ummetu na Sudnjem danu. Ona ako Bog da,
obuhvatiti onoga ko umre od moga ummeta ne Allahu irk." Biljei ga Muslim.
Imam Nevevi kae: "to se njegovih "Ona ako Bog da,
obuhvatiti onoga ko umre od moga ummeta ne Allahu irk. ", u njima je dokaz
u korist sljedbenika istine da svaki onaj ko ne bude Allahu irk
ostati u vatri pa makar bio ustrajan u velikim grijesima. Ovo i
pojanjenje je preneeno na mnogim mjestima."
1
Zavren citat.
Kaem: U tom kontekstu je i vjerodostojan hadis koji se biljei u
Muslimovom Sahihu, a koji glasi: "Sve dok Allah ne zavri sa presudom
robovima i htjedne da Svojom izvede iz Vatre koga On od stanovnika
Vatre. Naredit melekima da iz Vatre izvedu onoga ko nije Allahu irk, od onih
kojima On htjedne da se smiluje, od onih koji su izgovarali la ilahe illallah, pa ih u
Vatri prepoznati po tragovima sedde. Vatra kod sve spriti osim tragova
sedde. Allah je vatri zabranio da jede tragove sedde... "
2
Kaem: Da li je potrebno poslije navoda ovog hadisa navoditi druge
predaje u pogledu stava da se spasiti boravka u Vatri, na ahiretu,
onaj ko Allahu bude irk i ko ne izgovori dva ehadeta, te da niko ko je
umro na tevhidu, srcem u to, ostati u Vatri. Otuda
se u drugom vjerodostojnom hadisu kojeg biljei Muslim u svom Sahihu prenosi:
"Pa 'O Gospodaru, u Vatri nije ostao niko osim onih koje je Kur'an zadrao."'
To jest, njima je obavezan boravak. Ibn Ubejd u svom rivajetu kae:
"Katade je rekao: 'Obavezan je boravak u Vatri."' "Osim
onih koje je Kur'an zadrao", imam Nevevi kae: "To jest, osim onih koji ostati
u vatri." Muslim je pojasnio da "Njima je obavezan boravak"
predstavljaju Katadino To je a odnosi se na one o
kojima je Kur'an obavjestio da ostati u Vatri, a to su nevjernici. U tom
kontekstu Uzvieni nas obavjetava: "Allah oprostiti da mu se irk ... " U
ovome je dokaz za sljedbenike istine da niko ostati u Vatri ko je
1
Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 3/75.
2
Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 3/22.
112
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
umro na tevhidu, po tom pitanju postoji konsenzus selefa ovog ummeta. A
Allah najbolje zna." t Zavren citat.
Na to i hadis kojeg biljei Muslim: "... jer u Dennet
osim muslimanska dua(musliman) ... " U drugom riva j e tu se kae: "A u Dennet
osim muslimanska dua. Allahu moj ja sam dostavio, Allahu moj Ti budi
svjedok." prethodne Nevevei kae: "Ovo je jasan i
nedvosmislen dokaz da onaj ko umre na kufru u Dennet. Ovaj
tekst je po idma'u muslimana."
2
Zavren citat.
Kaem: Ovo pravilo dostie stepen tevatura, shodno erijatskim
tekstovima i onome to se u tom pogledu prenosi od uleme, a svodi se na to da
se izgovor (ehadeta) povezuje sa znanjem te da to predstavlja art za validnost
ehadeta i spasa od Vatre. T o je prvi i najvaniji vadib.
Ibn Tejmijje kae: "Ebu Muhammed Abdullah b. Ahmed Hulejdi u
komentaru knjige Vjerovanje ehli-sunneta (I'tikadi ehli-sunne) od Ebu Alija
Husejna b. Ahmeda Taberija, a on je vjerovatno zatekao Ahmeda, u pogledu
spoznaje Allaha kae: 'To je prvi farz i musliman po tom pitanju ne smije
dozvoliti da bude neznalica, u protivnom, mu koristiti pokornost, pa makar
doao sa cjelokupnom ovog svijeta, sve dok pri njemu ne bude
spoznaje i bogobojaznosti. Jer, musliman kada pogleda u Allahova stvorenja, kao
i razna koja je stvorio, kao to su: smjena dana i Sunce i Mjesec,
razmiljanje o sebi, svom i kraju, sve mu to spoznaju. U tom
kontekstu Uzvieni veli:
.... J J ""' .... ; (. J J f ... J"' "' JJ .... t ".J
'" )U\ < \ -" ..d'JI ')t\ "
- ':!.)
"Na Zemlji su dokazi za one koji vjeruju, a i u vama samima - zar ne
"
3
Vl
"d"t
l e.
?"
(Ez-Zarijat, 20-21)
Iz ovih jasnih i nedvosmislenih tekstova, kao i govora selefa,
moemo ukratko
l. Znanje o dva ehadeta je art za njihovo primanje
shodno Poslanika :i;: "Sve dok ne reknu", i "Sve dok ne
i Njegovim "I dok ne sve to se oboava mimo
1
Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 3/58-59.
2
Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 3/96.
3
Medmu 'feta va, 2/2. Pogledaj fus notu knjige.
113
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAO
Allaha.", i "Ko bude vjerovao u ]edinog Allaha", i "Pa kada spoznaju
Allaha" u hadisu Mu' aza
2. Murik ne poznaje Allaha niti Ga oboava jer irk brie svojstvo
uluhijjeta Jedinom Allahu. Njegovo boanstvo je ejtan, a ne Allah, pa makr
tvrdio suprotno.
3. Izgovor dva ehadeta bez ostavljanja irka njegovom vlasniku
biti od koristi.
4. Izgovor je povezan sa znanjem i spoznajom, jedno bez drugog ne
vrijedi.
5. Pokretanje i obustavljanje rata protiv murika je radi oboavanja
Jedinog Allaha, da prihvate tevhid i propise od Jedinog Allaha, Koji nema
sudruga. Na ovo, pored Kur'ana i sunneta, i poimanje ove stvari od
strane ashaba. A to se erijatskih tekstova, oni vanjtinom ukazuju da je
cilj ratovanja protiv murika izraavanje Allahove kroz ibadeta.
Biljei Buharija od Dubejra b. Hajeta da je rekao: "Omer je poslao ljude
na sve strane svijeta da se bore protiv murika .. . Omer nas je podstakao na
borbu i kao zapovjednika nam postavio Nu'mana b. Mukarrina. Kada smo se
nali na naprijateljskoj teritoriji pred nas Kisrin sa
hiljada vojnika. Zatim jedan prevodioc da neko sa njim razgovara.
Mugire "Pitaj ta god eli?" "Ko ste vi i ta On mu
"Mi smo arapi, ivjeli smo u velikoj i Sisali smo kou i kopice
i kostrijet i vunu. Oboavali smo kamenje i I dok smo bili u tom
stanju Gospodar nebesa i Zemlje, neka je uzvien i slavljen, nam posla Poslanika,
jednog nas smo oca i majku poznavali. Pa nam je na Poslanik
izaslanik naeg Gospodara, naredio da se borimo protiv vas sve dok ne budete
oboavali Jedinog Allaha ili dok ne dadnete dizju ... "
1
Zavren citat.
Ovo je jasan tekst od velikog ashaba Mugire b. ubeta skupinom
muslimana koji nisu negirali ove njegove to redstavlja preutni idma'
konsenzus po tom pitanju. Ovo je dokaz koji se prenosi od prve generacija,
radijellahu anhum. Ovo je dokaz da je cilj borbe protiv murika
izraavanje Allahove kroz ibadeta sa jedne strane i naputanje
svega drugog to se oboava mimo Njega na drugoj strani, od idola, kipova,
taguta i drugih lanih boanstava.
1
Pogledaj Fethul-bari, 6/298, knjiga <<El -dizje vel-muvade'ah.
114
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
Cjenjeni pred tobom je opis sutine islama po shvatanju selefa
ovog ummeta i njegovih imama posebno ejhul-islam Ibn Tejmijje, Ibn Kajjima i
Muhameda b. Abdulvehhaba. njihove knjige, na tu temu, saznat
sigurno da murici i oboava oci ka b urova izlaze iz naziva "musliman", te da
spoznaja tevhida i rad po njemu predstavljaju art postojanja islama.
ooo
115
116
POGLAVLJE
OPIS SUTINE ISLAMA OO STRANE ULEME
Ovo poglavlje ima pet studija:
Prva studija: Tevhid je art ispravnosti islama.
Druga studija: Pridravanje propisa islama je art njegova prihvatanja.
studija: Hanif (ar. el-hanif) je koji svjesno, znano i s jasnim nijetom
ostavi irk.
studija: Ispoljavanje tevhida kroz govor i djelo je art za spas od kazne.
Peta studija: Prihvatanje propisa od nekog mimo Allaha predstavlja irk u uluhijjetu i
rububijjetu.
l. studija
TEVHID JE ART ISPRAVNOSTI ISlAMA
Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kae: "Tevhid je temelj imana, to je
govor po kojem se razlikuju stanovnici Denneta od stanovnika Vatre, on je
cijena Denneta. islam nije ispravan bez njega."
1
Zavren citat.
je rekao: "to se onih koji smatraju poeljnim
kabura naeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, oni pod ovim podrazu
mijevaju poeljnost putovanja ka mesdidu Allahovog Poslanika :;i, a to je po
idma'u propisano .. . Za razliku od drugih koji su utonuli u dehl i zabludu i koji
misle da je posjeta mesdidu propisana zbog njegova kabura, ili misle da je zbog
kabura namaz u tom mesdidu vrijedan hiljadu namaza, te da nema kabura ne bi
bio odlikovan nad drugim mesdidima. Ili moda misle da je mesdid napravljen
kao dodatak kaburu ... Ko ovako misli o damiji naeg Poslanika takav spada u
najgoru kategoriju neznalica i zabludjelih u pogledu vjere islama, te u pogledu
poznavanja Poslanikova ivota, njegovih djela i govora kao i njegovih ashaba.
1
Medmu'fetava, 24/235.
117
i
EBU JUSUf MIDHAT ALU FERRAD
Ovakav treba da o islamu ono to ne zna kako bi uao u islam. Jer, ne
moe uzimati neke dijelove islama a druge ostavljati ...
Ovo je akidet koji vjeruju da je vrijednost Bejtul-Makdisa zbog
crkve koja je, kako to oni vjeruju, na kaburu razapetog (lsa'a)
smatraju da je ona vrednija od Bejtul-makdisa. Oni su od svih ljudi
neznalice i najvie zalutali. Ovo je poput murika koji su u Mesdidul - Haramu
imali kipove te su zbog njih obilazili Kabu... Oni koji
kaburovima i dozivaju njihove vlasnike, oboavaju ih i skrueno mole, strahuju
od njih i nadaju se od njih mimo Allaha, su poput murika koji su strahovali od
svojih boanstava i od njih se nadali."
1
Zavren citat.
I kae: "Vjera islam se temelji na dva temelja:
Prvi: Realizacija ehadeta la ilahe illallah Muhammedun resulullah. To
da pored Allaha ne uzima nekog za boga, da ne voli nijedno stvorenje
kao to se Allah voli niti da se od njega nada kao to se nada od Allaha, da ga
se ne boji kao to se boji Allaha. Ko neko stvorenje u pomenutim
stvarima sa Allahom da ga je stavio u istu ravan sa Allahom i time pored
Allaha uzeo drugo boanstvo, pa makar vjerovao da je Allah jedini stvorio
nebesa i Zemlju ...
Drugi: Da Ga oboavamo onako kao to je propisao na jezicima svojih
poslanika od vadiba, mustehaba i mubaha, ako njime zanijetimo pokornost
Njemu. U te ibadete spada i dova. Onaj ko bude dozivao stvorenja od mrtvaca i
odsutnih te od njih bude traio iako to Allah i Njegov Poslanik nisu
propisali kao vadib ili mustehab, takav je u vjeru uveo novotariju, irk
Gospodaru svjetova i ne slijedi put mu'mina."
2
Zavren citat.
I kae: "Islam podrazumjeva predanost Jedinom Allahu. Onaj ko se
preda Njemu i drugima postaje murik. Onaj ko Mu se ne pokori i ne preda
takav se oholi od ibadeta Njemu. I murik i onaj ko se sustee od
ibadeta Njemu su nevjernici. Predanost Njemu Jedinom podrazumjeva
pokornost i ibadeta samo Njemu. To je sutina vjere islama pored koje
Allah drugu prihvatiti, a to podrazumjeva pokornost Njemu u svakom
vremenu kroz djela koja je u tom vremenu naredio ... Onaj do koga dospije
Muhammedova poslanica, a ne prizna ono sa je doao, takav nije ni
1
Medmu 'fetava, 27/254-256.
2
Medmu'fetava, 1/31
118
PRAVOANJE NEZNANJEM
Poo LUPOM SmuATA
musliman ni mu'min, vec Je nevjernika, pa maklar mislio da je musliman ili
mu'min."
1
Zavren citat.
I kae: "Sutina vjere islam s kojom je Allah zadovoljan i s kojom je
poslao poslanike se ogleda u predanosti Jedinom Allahu. Osnova toga je u srcu,
to se ogleda u poniznosti prema Jedinom Allahu ibadet Njemu Jedinom.
Onaj ko Ga bude oboavao i bude pored Njega oboavao drugo boanstvo nije
musliman. Onaj ko Ga ne oboava, iz oholosti, nije musliman, jer, islam
predanost Jedinom Allahu, koja se ogleda u poniznosti i robovanju Njemu.
kau da esleme u islam) istislam-predanost. Sutina islama
se ogleda u djelima. To su djela udova i srca. A to se imana njegova osnova
je i (ar. tasdik ve ikrar). Spoznaja spada u govor srca
koji opet sadri djela srca, osnova toga je a djelo to


Zavren citat.
ooo
1
Medmu'fetava, 3/91-93.
2
Medmu 'fetava, 7/263.
119
2. studija
PRIORZAVANJE PROPISA ISLAMA
JE ART ZA NJEGOVO PRIHVATANJE
I kae(tj. Ibn Tejmijje): "Ako bi smo predpostavili da jedan narod
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem kae "Mi srcima vjerujemo u ono
s si doao i ne sumnjamo u to, naim jezicima dva ehadeta,
ti se pokoravati u stvarima koje nam i zabranjuje.
Tako klanjati, postiti, hadd obavljati, govoriti istinu,
ispunjavati emanete i preuzete ugovore, odravati rodbinske veze.
nikakvo dobro koje si naredio, pit alkohol, otvoreno
blud sa rodbinom, ubijat tvoje ashabe i ih. I ne samo to,
i tebe ubiti i sa tvojim neprijateljima se protiv tebe boriti." Da li bi iko
pametan mogao zamisliti da bi im Poslanik rekao: "Vi ste mu'mini potpunog
imana i ja za vas efa'at na Sudnjem danu, nadam se da niko od vas
u vatru?" Naprotiv, svaki musliman nuno zna da bi im rekao
'Vi ste od svih ljudi nevjernici u ono s sam doao' i udario bi ih po
vratovima ako se od toga ne pokaju."
1
Zavren citat.
je rekao: "Prenosi se da je Poslaniku :i dola skupina idova pa
rekoe: da si ti Allahov poslanik" a i pored toga nisu postali
muslimani jer su to rekli samo kao obavjest o onome to u sebi. T o jest,
mi znamo i da si ti Boiji Poslanik. On im na to "Zato me
onda ne slijedite?" Bojimo se idova, rekoe.
Iz ovog se vidi da se samo znanje i obavjest o tome ne moe
okarakterisati kao iman, sve dok govorom ne potvrdi iman, tako to se
pokoravati i pridravati zajedno sa obavjesti o onome to u sebi.
Munafici izgovaraju imana ali samo kao obavjest a pri tome su laci a u
svojoj dui su nevjernici. A to se ovih, oni govore a ne pridravaju se, niti
su pokorni s toga su takvi nevjernici unutrinom i vanjtinom."
2
Zavren citat..
U pogledu ovog hadisa Ibn Kajjim kae: "Priznanje kitabije
Poslaniku da je vjerovjesnik nije ga uvelo u islam bez pokoravanja i
Ako bi se takav i dalje pridravao propisa svoje vjere, nakon ovog priznanja,
onda to ne bi predstavljalo riddet-otpadnitvo. Isti je sa idovskim
1
Pogledaj Medmu'fetava, 7/287.
2
Medmu 'feta va, 7/561.
120
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
monasima kada su rekli: da si ti vjerovjesnik." On im, sallallahu
alejhi ve sellem, "ta vas da me slijedite?" Bojimo se da nas ne
ubiju idovi, rekoe. Tako da ih to nije uvelo u islam. Onaj ko dublje prostudira
siru-ivotopis Poslanika 1i, kao i vjerodostojne predaje, uvidjet da su mnogi
murici i kitabije Poslanikovo poslanstvo i iskrenost ali ih to
ipak nije uvelo u krug islama, jer je islam neto vie od toga. Islam
nije samo puka spoznaja niti je islam samo spoznaja i potvrda jezikom. je
islam spoznaja, potvrda jezikom te prihvatanje i pokornost, vanjtinom i
unutrinom."
1
Zavren citat.
je rekao: "Prema tome nije priznao pomenutim idovima koji su
mu poslanstvo ulazak u islam, jer, samo formalno priznanje i
obavjest o vjerodostojnosti poslanice ne predstavlja ulazak u islam, sve dok mu
se ne bude pokoravao i slijedio ga. Jer, da je rekao: "Ja znam da je on poslanik ali
ga slijediti i ispovjedati njegovu vjeru bio bi nevjernik, kao to
je stanje gore pomenutih. Oko ove stvari se slau ashabi, tabi'ini i ostali imami
ehli-sunneta. To jest, da za ispravnost imana nije dovoljan sam izgovor jezikom,
niti izgovor jezikom i spoznaja srcem se uslovljava djelo srca a to je ljubav
prema Allahu i Njegovom Poslaniku. Zatim pokornost u vjeri i
Poslanika. Za razliku od onih koji neispravno misle da je iman stvar spoznaje i
potvrda jezikom."
2
Zavren citat.
U spomenu o stanovnicima Nedrana Hafiz kae: "Od koristi koje
se mogu iz ovog je da nevjernika priznanje poslanstva
ne uvodi u islam, sve dok se ne bude pridravao propisa islama."
3
Zavren citat.
Ibn Tejmijje kae: "U pravilima koja su prethodila spomenuo sam da se
sutina Allahove vjere islama, na osnovu koje je spustio knjige i slao poslanike,
ogleda u potpunom predanju Allahu-Gospodaru svjetova Jedinom, Koji nema
sudruga, te da oboava samo Njega mimo drugih. Kao to sam pojasnio najbolji
govor i vrhunac islama je ehadet la ilahe illallah. Taj ehadet ima dvije
suprotnosti a to je oholost i i irk. Otuda se prenosi da je Nuh, alejhi selam
svojim sinovima da priznaju Allaha za jedinog boga a zabranjivao im
je kibur-oholost i irk, kako se to navodi u hadisu koji sam spomenuo na
drugom mjestu. Onaj ko se oholi i sustee od ibadeta Njemu takav se
1
Zadul-me'ad, 3/42 u komentaru na o delegaciji Nedrana.
2
Miftah daris-seade, 1/94.
3
Fethul-bari, 7/697.
121
EBU JUSUf MIDHAT ALU FERRAD
nije predao Allahu. A onaj ko Ga oboava i pored Njega obaava druge, ulazi u
krug murika-mnogoboaca, tako da se ni on ne smatra od onih koji su Mu se
predali od onih koji Mu irk."
1
Zavren citat.
I rekao je: "Ovo je (tevhid uluhijje) najvanija stvar koju moraju
i o njoj voditi oni koji dre do odgoja. Mnogo je onih iz kasnijih
generacija koji su skrenuli sa pravog puta. Ove stvari svode na spoznaju srca i
priznanje rububijjeta. Otuda, ako kod njega ne bude svjetlo imana i
Kur'ana, kojih raspoznaje istinu od neistine, kako bi
uluhijjet koji muvehhide od murika i koji razdvaja onog to
Allah voli i mrzi i onog to Poslanik i zabranjuje, u protivnom
mogao bi iz vjere islama u onoj mjeri koliko se udalji od ovih stvari.
rububijjet su priznavali murici. U tom kontekstu Uzvieni kae: njih ne
vjeruje uAllaha mu druge smatraju ravnim."
postaje musliman-muvehhid-hanif ako la ilahe
illallah. Zatim da oboava Jedinog Allaha i da mu u ibadeta ne
pridruuje sudruga. da mu ne pripisuje sudruga u: ljubavi, robovanju,
predanosti, kajanju, dovi, tevekkulu-osloncu, prijateljevanju i neprijateljstvu
koje biva radi Njega, u ljubavi onog to On voli i mrnji onog to On mrzi, da
ivi po principima tevhida a da se udalji od irka. Da ivot provede
uluhijjet Allahu i tako potvrdi ehadet la ilahe illallah. Da u svom srcu pobrie
oboavanje nekog drugog mimo Njega a da potvrdi Njega kao jedino boanstvo.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu kae: "Ko umre
da nema drugog boga osim Allaha u Dennet." U drugom hadisu se
kae: "Kome zadnje budu la ilahe iHallah u Dennet." U Sahihu se
navodi predaja: one koji umiru da izgovore la ilahe iHallah." Ovo to smo
spomenuli predstavlja sutinu i bit vjere islama. Onaj ko umre na tome umrijet
kao musliman."
2
Zavren citat.
Kaem: Pogledaj, Allah ti se smilovao u ejhove postaje
musliman-muvehhid-hanif ako la ilahe illallah. Zatim da oboava
Jedinog Allaha i da mu u ibadeta ne pridruuje sudruga ... " Ove
predstavljaju sveobuhvatnu definiciju o sutini islama. Spomen ove definicije u
njegovim knjigame dosee stepen tevatura. Od toga je neto spomenuo prije a
neto spomenuti kasnije uz Allahovu dozvolu.
1
Pogledaj Medmu 'feta va, 7/623.
2
Medmu'fetava, 8/369.
122
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
Ovo jasno ukazuje da ejh nije priznavao dehl kao opravdanje kada se
radi o temelju svih temelja, to jest, kada je u pitanju ispoljavanje tevhida a
naputanje irka. Jer se murici kod njega ne mogu svesti pod naziv muslimana i
jer hanif predstavlja muvehhida koji je svjesno, namjerno i sa znanjem
napustio irk, s jedne te na drugoj strani ustrajao u primjeni erijata.
Ovo (tj. hanif) dostie stepen tevatura u
erijatskim tekstovima i predstavlja poznatu stvar u tekstovima mufessira, a
evo i dokaza za spomenutu stvar.
ooo
123
3. studija
HANIFIJA (AR. El-HANIF] JE COVJEK KOJI SVJESNO. ZNANO
l S JASNIM NIJETOM OSTAVI IRK
Uzvieni kae:
t? G' 1:1,: --: t? .<",l- +tf.) ,- ' ,-,1 t? G
<X u J _ -- -._:_> J . , !pal J .,.n. u
"Ibrahim nije bio ni Jevrej ni je bio hanif, musliman, i nije bio
idolopoklonik." (Ali-lmran, 67)
T a beri kae: Uzvienog je bio hanif' da je bio u
pokornosti Allahu i da je slijedio Njegova ustrajan na uputi koja mu
je "musliman" da je bio skruen a tijelom pokoran.
Dostavljao je ono to mu je i pridravao se propisa."
Kurtubi kae: hanif muvehhida, koji prinosi
kurban, koji se obrezuje (suneti) i prema kibli."
Ibn Kesir kae: "To da je napustio irk i posvetio se vjeri i imanu."
Uzvieni kae:

"Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, jo i dobra
djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? - A Ibrahima je Allah uzeo za
prijatelja." (En-Nisa, 125)
Taberi kae: "hanifen" u ajetu da je bio ustrajan na svome
Pravom putu."
Ibn Kesir kae: "Hanif je onaj ko se s jasnim nijetom udalji od irka tj.
svjesno i znano ga napusti i u potpunost se okrene ka istini tako da ga niko od
toga vie ne moe odvratiti.
Uzvieni kae:
.,. J..,,., o t-.... -- ..,., "" J .... .... -:; ., ""..,
Gl L. ' LL:_;,.. -- ._::__,.- ,- ' L . ..-_:uj- -- '
--...:.../ J -' ---..r'_) J - _,........_.., ..T'"" '-"' - ..:..-p-J
"Ja lice svoje, kao pravi vjernik (hanif), prema Onome koji je nebesa i
zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu irk (El-En'am, 79)
124
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD lUPOM SERIJAlA
Kurtubi kae: "Govorio mi je }unus, kae: obavjestio nas je Ibn Vehb,
kae: rekao je Ibn Zejd u pogledu Ibrahimova naroda njemu: "Zar si
napustio ibadet ovim?" On im je odgovorio "Ja lice svoje, kao
pravi vjernik (hanif), prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio... " Pa su mu na
to rekli: "To nije nita novo i mi Ga oboavamo i Njemu se On im
"Ali ne kao hanifije, ja Mu iskreno ispovjedam vjeru i ne pripisujem Mu
s udruga kao to to vi
Taberi kae: "Hanifen onaj koji se okrenuo ka istini."
Ibn Kesir kae: "Hanifen onaj koji se okrenuo od irka prema
tevhidu."
nas o Ibrahimu Uzvieni jo kae:
J ..... ..... J

- J ., '' ' .........:..... u,
"Ibrahim je bio primjer pokoran Allahu, pravi vjernik (hanifen), nije
Allahu irk (En-Nahl, 120)
Taberi kae: "Hanif onaj ko je ustrajan na vjeri islamu."
Ibn Kesir kae: "Hanif ovde onoga koji se s jasnom namjerom
udaljio od irka na put tevhida. Otuda kae: "l nije bio murik."
I kae Uzvieni:
Jt!
1
"Budite iskreno Allahu odani (hunefa'e), ne Njemu irk! A onaj ko bude
Allahu irk - kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabi le, ili
kao onaj kojeg je vjetar udaleki predio odnio." (Hadd, 31)
Ibn Derir kae: "Uzvieni kae: "O ljudi klonite se oboavanja kipova i
irka u govoru. Okrenite se Allahu iskreno mu tevhid, pokora
se Njemu Jedinome, iskreno, mimo idola i kipova."
Kurtubi kae: hunefa'e u ajetu ustrajno i predano okrenuti
ka istini. hunefa'e je sa dva suprotna Moe istikamet
ustrajnost na a moe i skretanje (naputanje)
hunefa'e gledano dolazi u akuzativu kao hal-stanje. Neki kau da
hunefa'en u ajetu kao hadije, za to ne postoji dokaz.
125
Esu JuSUF MIDHAT ALU FERRAD
Ibn Kesir kae: "hunefa'e lillah" iskreno mu
vjeru se od neistine ka istini u ime Allaha. Otuda je jo dodao: "Ne
Njemu irk."
Prenosi se od Ibn Omera da je Zejd b. Amr b. Nufejl otiao u am
se o vjeri koju bi slijedio. Pa je susreo alima od idova te ga upita:
"elio bih da slijedim vau vjeru pa me obavjesti o njoj. On mu "Ne moe
slijediti nau vjeru a da ne izazove Allahovu srdbu. Zejd "Ja nastojim
od Allahove srdbe i ne elim nikada uraditi neto to bi izazvalo
Allahovu srdbu. Moe li me uputiti na nekog drugog?" Ne znam nikoga osim
ako je hanif, alim. Ko je hanif, upita Zejd? Sljedbenik Ibrahimove vjere, on
nije bio ni idov ni oboavao je jedino Allaha, Zejd je otiao dalje
i susreo od pa mu je spomenuo isto. On mu "Ne moe
biti na naoj vjeri a da ne zaslui Allahovo proklestvo. On mu "Ja
nastojim od Allahova proklestva. Nikada sebi dozvoliti da me
Allah prokune ili da se na mene rasrdi. Moe li me uputiti na nekog drugog,
upita ponovo? Ne znam nikoga osim ako negdje postoji hanifija, alim. Ko su
hanifije, upita Zejd? Pripadnici Ibrahimove vjere, on nije bio ni idov ni
oboavao je jedino Allaha, Kada je Zejd kakvo miljenje
imaju o Ibrahimu i podie ruke a zatim "Allahu moj budi mi svjedok
da sam ja na vjeri Ibrahimovoj."
1
Biljei ga Buharija.
Kaem: "Kur'anski ajeti, sunnet i pojanjenja mufesira da je
hanif ili hanifija onaj ko ostavi irk s nijetom u ime Allaha, te svjesno, znano i
iskreno se preda Allahu i ispoljava tevhid kroz oboavanje Njega Jedinog, mimo
drugih. To je koji ustraje na islamu i predanosti Allahu Jedinom, Koji
nema sudruga.
Da li se onaj ko napusti tevhid i utone u irk, te Gospodaru pripisuje
sudruga u uluhijjetu i skrnavi Njegovo pravo u rububijjetu, smatra hanifom ili
murikom?
Ibn T ejmijje kae: "Zabludjeli omalovaavaju tevhid a dozivanje mrtvih
smatraju velikim djelom. Kada im se naredi da ispoljavaju tevhida a zabrani
irka oni se tome izruguju. Otuda Uzvieni kae: "A kada te vide rugaju
ti se." Ismijavaju se sa Poslanikom zbog toga to im zabranjuje irka.
Zbog teine irka u koji su utonuli murici su neprestano poslanike proglaavali
bezumnicima i zabludjelim kada bi ih pozivali u tevhid. I danas
1
Pogledaj Fethul-bari, 7/176.
126
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
vidjeti one, koji prvim muricima, kako se ismijavaju sa onim koji poziva u
tevhid, zbog teine irka u koji su utonuli. Uzvieni kae: "Ima ljudi koji su
mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao to se Allah voli, ali pravi vjernici jo
vie vole Allaha." Onaj ko voli stvorenja kao to se Allah voli postaje murik.
Obaveza je napraviti razliku ljubavi u ime Allaha i ljubavi koja je u ravni
sa ljubavi prema Allahu. Oni koji su uzeli kaburove za idole vidjet ih kako se
ismijavaju sa stvarima koje predstavljaju tevhid i oboavanje Allaha a s druge
strane one koje su pored Allaha uzeli za Tako da se
neki u pogledu zakletve gamus lano zaklinju Allahom a ne se krivo
zakleti sa svojim ejhom. pripadnike mnogih grupacija kako smatraju
da je traenje od ejha, kod njegova kabura ili kabura nekog drugog,
korisnije od dove Allahu u mesdidu u a s drude strane
vidjet da se ismijava sa onim ko se od njegova tarikata okrenuo ka putu
tevhida. Mnogi od njih rue mesdide a grade turbeta i mauzoleje. Pa zar ovakav
ne omalovaava Allaha, Njegove ajet i Njegova Poslanika i zar ne irk?
Ako neto rtvuju ili uvakufe u ime Allaha i u ime ovih (kaburova koje
onda po njima ono to su uvakufili ovim drugima biva i svetije. Isti je
bio sa muricima od arapa. U tom kontekstu Uzvieni veli: "Oni za
Allaha dio ljetine i dio stoke... " Tako da su davali prednost onome to su udjelili
mimo Allaha nad onim to su udjelili u ime Allaha. Pri tome su govorili: "Allah
je bogat a naa boanstva su siromana." Kada neko od ovih posjeti neki kabur
(turbe) koji se ga kako kod njega i pokazuje toliku
skruenost i poniznost koju ne pokazuje na Dumi, pet dnevnih namaza ili na
namazu. Pa da li je ovo stanje murika ili muvehhida? Isto tako kad
neko od njih njihovu poeziju pokazuje skruenost koju ne pokazuje pri
sluanju Kur'ana. naprotiv, se i ismijava sa tako da tim
postupkom ulazi pod Uzvienog: "Reci zar ste se sa Allahom, Njegovim
ajeti ma i Njegovim poslani ko ismijavali..."
1
Zavren citat.
oo o
1
Pogledaj Medmu 'fetava, 15/48-50.
127
4. studija
ISPOlJAVANJE TEVHIOA KROZ GOVOR l DJElO
JE ART ZA SPAS OO KAZNE
I kae (tj. Ibn Tejmijje): " ... jer ako prizna ono to Gospodar
zasluuje od sifata-svojstava i smatra da je od svega to je manjkavo, te
prizna da je On jedini Stvoritelj svega, biti muvehhid niti vjernik sve dok
ne la ilahe illallah. Tako da da Allah jedini posjeduje
pravo na oboavanje i dok ne robovati Jedinom Allahu, Koji nema
sudruga. Jer, ilah-bog je boanstvo koje zasluuje da mu se ibadet."
1
Zavren
citat.
I kae: "Ispoljavanje tevhida, vjerovanje u poslanike i Sudnji dan su
stvari koje za sobom obavezno dobrih djela. Oni koji posjeduju
ovakav iman i rade dobra djela su sretni, kako oni prvi tako i oni kasniji. Oni
koji iz kruga ovog imana su murici i propali. Svako onaj ko u la ugoni
poslanike je murik, a svaki murik u la ugoni poslanike. Svaki murik i
nevjernik u poslanike je nevjernik i u Sudnji dan, i svako onaj ko ne vjeruje u
Sudnji dan je nevjernik u poslanike."
2
Zavren citat.
I rekao je, Allah mu se smilovao: "Oni (filozofi) ako se i pozivaju na
tevhid njihov tevhid je govorni a ne i ibadetski. U tevhidu s kojim su
doli poslanici se mora ogledati iskreno ispovjedanje vjere i ibadeta Allahu
Jedinom, Koji nema sudruga. Ovo je stvar koju oni ne znaju, tj. ne posjeduju.
Tevhid koji oni zagovaraju predstavlja ta'til-nijekanje Allahovih imena i sifata a
u tome je toliko kufra i zablude to vodi do uzroka irka. Pa ako bi i
ispoljavali tevhid u govoru, to jest, da opisuju Allaha onako kako su ga opisali
poslanici, u tom njihov tevhid ostaje bez prakse a to nije dovoljno za
i spas, je nuno da oboavaju samo Allaha i da pored Njega
nikoga ne uzimaju za boanstvo, a u tome se upravo ogleda la
ilahe illallah. A ta tek za njih ako se zna da svojim govorom ukazuju na
nijekanje Boijih sifata tj. svojstava, ne ispoljavaju tevhid i ne ispovjedaju vjeru
iskreno? ... Bez obzira to su neki od njih (filozofa) pametni, otroumni, suptilni i
pokazuju lijepe manire, to ih spasiti na Sudnjem danu ako pri sebi ne
posjeduju pomenute temeljne principe i vrijednosti od: imana u Allaha,
ispoljavanja tevhida, iskrenog robovanja, vjerovanja u poslanike, Sudnji dan,
1
Muvafekatu sah1h1l maku] li sanh1l menkul, u fusnoti Minhadu sunne, 17133.
2
Pogledaj Medmu 'ul feta va, 9/32.
128
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM SERIJATA
dobrih djela ... su na stepenu vladara, ni jednom od njih
to nita koristiti ako ne budu oboavali Jedinog Allaha, Koji nema sudruga,
i dok ne povjeruju u poslanike i Sudnji dan. To su povezane stvari.
Tako onaj ko oboava jedino Allaha mora vjerovati u Njegove poslanike i
Sudnji dan kako bi zaradio nagradu. U protivnom od onih kojima je
kaznom, ako mu poslanici dostave dokaz."
1
Zavren citat.
Kaem: Pogledaj, Allah ti se smilovao, kako se nije spasiti osim
sa ova tri temelja: Izraavanje Allahove kroz ibadet, vjerovanjem u
Sudnji dan i poslanike i dobrih djela, u protivnom od onih na
koje se odnosi Boija prijetnja. U Vatri se boraviti, osim nakon
dostave dokaza poslanice, o smo prethodno govorili, i kao to smo rekli da
u Dennet osim muslimanska dua. Sutina islama je ispoljavanje
Allahove u uluhijjetu, i nijekanje svega to se oboava mimo Njega.
Onaj ko ne sa ovim stvarima smatra se murikom, i takav se ne moe
pravdati neznanjem niti te'vilom, s tim da Allah, dellee'nuhu, na oba
svijeta kazniti dok mu se ne dostavi dokaz poslanice.
Ibn Tejmijje kae: "Iskreno ispovjedanje vjere Njemu je vadib u
svakoj situaciji i cjelokupnom vjerozakonu. Na robu je obaveza da oboava
Allaha iskreno mu vjeru i da mu se iskreno moli u svakoj situaciji.
U Dennet osim sljedbenici tevhida, a to su nosioci ehadeta la ilahe
illallah. Ovo je Allahovo pravo nad svim robovima, kako se to prenosi o dva
Sahiha u hadisu Mu'aza b. Debela da mu je Poslanik rekao: "O Mu'aze, zna
li ta je Allahovo pravo kod robova?" Rekoh: "Allah i Njegov Poslanik najbolje
znaju." "Njegovo pravo kod njih je da ga oboaju i da mu nikoga ne pripisuju kao
sudruga... " se spasiti od Allahove kazne osim onaj ko Allahu bude iskreno
ispovjedo vjeru i samo Njemu iskreno ibadet. Onaj ko ne irk Allahu
ali Ga i ne oboava taj je muattil tj. onaj ko se ustee od robovanja Njemu i
robovanja drugima pored njega, kao to je primjer faraona i njemu
Takav je u gorem poloaju od murika. Obaveza je svakom da
ibadet Allahu Jedinom, i to je vadib koji ne spada nikada ni sa koga. To je
islam pored kojeg Allah ne prima drugu vjeru. Allah nikoga
kazniti dok mu ne poalje poslanika. Ali, kao to ga kazniti isto tako treba
znati da u Dennet osim dua. U njega murik niti
1
Medmu 'letava, 9/35-38.
129
EBU JUSUF MIDHAT Alu FERRAD
onaj ko Mu iz oholosti ne ibadet. Onaj do koga da'va ne dopre na
dunjaluku ispitan i iskuan na ahiretu. U Vatru osim onaj ko bude
slijedio ejtana. Onaj ko nema udjela u grijehu u Vatru. Allah vatrom
kazniti nikoga osim nakon to mu poalje poslanika. Onaj do koga ne
dospije da'va, kao to je sa malom djecom, i onima
koji su umrli u periodu kada je bilo prekinuto slanje poslanika, ovakvima se
postaviti ispit na ahiretu, kao to je to preneeno u predajama."
1
Zavren citat.
Kaem: Ovaj ejhov govor je, hvala Allahu, veoma je jasan. Na Sudnjem
danu se spasiti onaj ko ispotuje tri osnove: Ispoljavanje tevhida, vjerovanje u
poslanike i Sudnji dan te dobrih djela, shodno Uzvienog: "A
onaj koji eli neku drugu vjeru osim islama, mu biti primljena, i on na
onom svijetu nastradati." I shodno Allahova Poslanika "U Dennet
osim muslimanska dua." Onaj ko ne sa tevhidom, a padne u irk, za
njega nema opravdanja u pogledu propisa nad njim na dunjaluku,
jer je porekao dokaz fitre, razuma i misaka. ne moe mu se pripisati
svojstvo nevjerstva zbog kojeg bi se kaznio na dunjaluku i ahiretu, osim poslije
dostave dokaza poslanice, iako je prije dostave dokaza radio stvari koje
kanjavanje. Ovo predstavlja Allahovu dobrotu i milost
prema Njegovim robovima.
Ibn T ejmijje kae: "Poslanici su poslani kako bi pozivali ka Allahu
Jedinom. Ljudima su govorili o onom svijetu i o pojedinostima.
Kur'anska kazivanja spominju neke od tih primjera. to se stvari oko
oboavanja svaki je poslanik to morao potanko pojasniti te ukazati na sutinu
oboavanja Jedinog Allaha mimo drugih. Svaki je poslanik morao dostaviti tri
temelja: iman u Allaha i Sudnji dan i dobrih djela."
2
Zavren citat.
o filozofima, zakonima i pravilima koja
su postavili u pogledu mes'ela i dokaza bez kojih rob, po njima, ne moe u
islam niti realizovati temelje vjere, Ibn Tejmijje kae: "Okrueni svojim tagutima
misle da je svako onaj ko ne stekne znanje na ovaj neznalica a ustvari oni
nemaju znanja. Na osnovu tog njihovog znanja mnogi upadaju u nevjerstvo,
nifak i herezu-otpadnitvo. Postaju zabludjeli dahili koji i druge odvode u
zabludu, zulum i na taj postaju od munafika i neprijatelja
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o kojima Allah, delle e'nuhu, kae: "Isto
tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu." Neki od
1
Medmu'fetava, 14/476-477.
2
Medmu'fetava, 17/125-126.
130
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM SERIJAlA
njih ostvare neto od imana i nifaka a murtedom-otpadnikom postane ili u
samoj osnovi vjere ili u pogledu nekih propisa vjere. Tako da je to otpadnitvo
ili iz nifaka-licemjerstva ili zbog kufra. Ova pojava je naalost rairena u mnogim
mjestima i vremenima gdje preovladava dahilijet-neznanje, kufr i nifak. U svom
vjerovanju i govoru ovi pokazuju toliko stvari koje su dehl, zulum, la,
kufr, nifak i zabluda a koje zbog prostora na ovom mjestu ne moemo
sve spomenuti. Da se taj njihov govor odnosi na manje poznate stvari moda bi
mogli da taj grijei, protiv njega nije dostavljen dokaz koji bi vlasnika
pogreke nevjernikom. njihove grupacije grijehe u
poznatim stvarima vjere, za koje i i znaju da nisu od islama.
idovi i i murici poznaju te osnovne stvari s kojim je poslan Muhammed
ji, te da je on, sallallahu alejhi ve sellem, smatrao nevjernikom onoga ko im se
suprostavi. Primjer toga je oboavanje Jedinog Allaha, Koji nema sudruga, i
zabrana ibadeta melekima, poslanicima i bilo kome drugom mimo Allaha. Ovo
su znamenja islama. Zatim, primjer toga je neprijateljstvo spram
idova, i murika. Zatim, zabrana bluda, kamate, alkohola, kocke i
A mnoge od njihovih kako upadaju u ove stvari i tako
postaju murtedi (otpadnici od islama). Neki od njih se i pokaju, kao to je
sa nekim plemena poput Akra' i Ujejne i njima koji su se bili
odmetnuli a zatim ponovo uli u islam. Od njih ima onih koji su za
nifak i bolest srca a ima i onih koji to nisu. Mnoge njihove kako
ponekad jasno izlaze iz islama a u drugom momentu opet se ali s
nifakom i srca. U svemu tome moe postojati i solucija u kojoj
iman nadvlada nifak, malo je njih koji se u potpunosti spase nifaka.
o njima su poznate .. .
Gore od svega toga je to njima ima onih koji piu djela o vjerama
murika i o stvarima koje predstavljaju otpadnivo od islama, kao to je Razi
napisao knjigu o oboavanju zvijezda, u kojoj je naveo dokaze o ljepoti i koristi
takve vjere. Ovo po slaganju svih muslimana predstavlja riddet-otpadnitvo. A
on (tj. Razi) se moda i vratio islamu nakon toga. Sve ono to od
nauke i djela i ahlaka nije dovoljno kako bi se spasio od Allahove kazne a
kamoli da zaslui uivanje na ahiretu. U tom kontekstu Uzvieni veli: "Ima li,
onda, nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori lai i ne priznaje Njegove
Takvi dobiti sve ono to im je zapisano." I kae: "Kada su im poslanici
njihovi jasne dokaze donosili, oni su se znanjem koje su imali ... " I tako do
kraje sure Mu'min. Ovdje je obavjestio o onome to je obavjestio i u sure El
E'araf, to jest, da su se oni okretali od onoga s su doli poslanici, pa kada bi
131
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
uvidjeli Allahovu kaznu onda bi da vjeruju u Jedinog Allaha a klonili bi
se irka, to im u tom momentu vie nije koristilo. nas je obavjestio o
faraonu koji nije vjerovao u tevhid i koji je nijekao poslanicu a kada ga je
zadesio potop on vjerujem da nema drugog boga osim onog u kojeg
vjeruje Benu lsrail." I kae Uzvieni: "Kad je Gospodar tvoj iz Ademovih
sinova izveo potomstvo njihovo... " Ovakvih mjesta u Kur'anu je puno u kojima
se pojanjava da su poslanici da se oboava Jedini Allah, Koji nema
sudruga, a zabranjivali da se oboavaju stvorenja mimo Njega, te da su pravi
nosioci tevhida a da murici zavriti kao nesretnici. Na tim mjestima
se pojanjava da su oni koji ne vjeruju u poslanike murici. Otuda se da
da su tevhid i iman u poslanike uslovljeni a sa njima
zajedno se uslovljava i iman u Sudnji dan. Ove tri stvari je spojio u
Uzvienog: "... i ne povodi se za eljama onih koji Nae dokaze dre lanim i koji u
onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju." ...
Pojasnio je da je osnova i spasa od kazne ispoljavanje Allahove
kroz ibadet Njemu Jedinom, Koji nema sudruga, zatim iman u
poslanike, Sudnji dan i dobrih djela. Ova stvar se ne spominje u
njihovim mudrostima. Oni ne potenciraju na oboavanju Jedinog Allaha, Koji
nema sudruga, niti zabranjuju ibadete stvorenjima, ta vie, moe se da se
svaki irk na svijetu pojavio kao proizvod miljenja kao to su miljenja ovih.
Oni irk i sami ga Neki od njih ne irk ali ga i ne
zabranjuju podravaju i ove i one. U nekim stvarima priznaje i podrava
muvehhide a u drugim opet podrava murike, a ponekad se od obje
strane. Dobro razmisli o ovim stvarima jer ti to koristiti. Imao sam priliku
vidjeti njihove knjige o oboavanju zvijezda, meleka i dua koje se razilaze sa
duama poslanika i druge stvari koje su u osnovi irk. Oni ako se i pozivaju na
tevhid onda se njihov tevhid svodi na a ne na robovanje i djela. Da bi se
realizovao tevhid s kojim su dolazili poslanici mora se Allahu iskreno ispovjedati
vjera i samo On oboavati. Oni ne poznaju ovu stvar. Tevhid koji oni zagovaraju
vodi u nijekanje Allahovih imena i svojstava a u toj stvari je toliko kufra i
zablude to moe biti od uzroka irka."
1
Zavren citat.
Kaem: "Iz pomenutih citata ejhul-islama moemo
l. Tevhid je art za ispravnost islama, islam ne boe biti ispravan
osim s njim.
1
Medmu 'fetava, 18/53-58.
132
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
2. Murik je u potrebi za spoznajom tevhida kako bi uao u islam.
3. Mnogoboci su novotari i irk Gospodaru svjetova, ne slijede
put vjernika.
4. Islam predstavlja predanost Jedinom Allahu. Onaj ko oboava
Allaha i druge mimo Njega ne moze biti musliman. Isti je sa onim ko se
oholi i sustee od ibadeta Njemu.
5. Samo priznanje (ehadeta) bez pridrzavanja propisa ne moze biti
islam. Sutina islama se ogleda u priznanju i pokornosti i oko toga se slau
ashabi, tabi'ini i ehli-sunnetski imami.
6. U praktikovanje tevida uluhijje se ogleda razlika
pripadnika tevhida i pripadnika irka. postaje muvehidom, muslimanom,
hanifom ako s nijetom i znanjem napusti irk i prizna Allahovu te je
ispolji kroz tevhid uluhijje.
7. Nema spasa od Allahove kazne osim s tevhidom, imanom u
poslanicu, Sudnji dan i dobrih djela, kako vanjtinom tako i
unutrinom. Murik se kazniti na oba svjeta osim nakon dostave dokaza.
uivati, jer u Dennet ne ulazi osim muslimansko-mu'minska
dua.
8. Svi poslanici su do u detalje objasnili sutinu oboavanja Jedinog
Allaha jer je to temelj svih temelja.
Ibn Kajjim kaze: "Islam je priznanje tevhida Allahu i oboavanje Njega
Jedinog, Koji nema sudruga, vjerovanje i Njegova Poslanika u pogledu
stvari s kojima je doao. Ako rob ne s ovim nije musliman. U tom
ako nije kafir inadija onda je kafir dzahil."
1
Zavren citat.
Muhamed b. Abdulvehab kaze: "Sutina tevhida u koji su pozivali svi
poslanici od prvog do posljednjeg se ogleda u ispoljavanju Allahove kroz
cjelokupni ibadet. U tom ibadetu nema mjesta niti za bliske meleke niti
poslanike, a ta onda za druge mimo njih? Tako da nije dozvoljeno dovu
nikome mimo Njega. U tom kontekstu su Uzvienog:
1:u;.1 i_; :e
"Damije su radi Allaha i ne molite se pored Allaha nikome." (El-Dinn, 18)
1
Tanku] hidretejn, str 411.
133
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
Ako bi oboavao Allaha a onda uputi dovu poslaniku
ili nekom evliji kod njegova kabura, time je uzeo za sebe dva boga i nije
la ilahe illallah. Jer, ilah-bozanstvo je onaj ko se doziva i ko se moli,
kao to to dananji murici kod kabura Zubejra, Abdulkadira i drugih, ili
kao to je prije ovoga kod Zejdova kabura i drugih.
Onaj ko bi Allahu zaklao hiljadu kurbana a zatim nekom poslaniku ili
nekom drugom prinese samo jedan, takav je sebi uzeo dva boanstva. Jer
Uzvieni kaze: "Klanjanje moje, i obredi moji, i ivot moj, i smrt moja doista su
Allahu, Gospodaru svjetova." Ar nusuk-obredi u ajetu rtvu
ili kurban. Analogno ovom posmatraj i druge ibadete. Onaj ko bude iskreno
Allahu ispovjedao vjeru, i pri tome mu ne bude irk, za njega se moze
da je istinski ehadet la ilahe illallah. Onaj ko pored ovog
Allahu irk postaje murik i time ehadeta. Ovaj
irk o kojem govorim danas se proirio i po istoku i po zapadu zemlje, osim
rijetkih koji su postali guraba'-usamljeni kako to stoji u hadisu. Oko ove mes'ele
se ne razilazi niko od uleme poznatih mezheba."
1
Zavren citat.
I rekao je: "Znaj, Allah ti se smilovao, da ove ehadeta)
dijele kufr od islama. To je bogobojaznosti i uze. To je ono
to je Ibrahim svojim pokoljenjima kako bi se Allahu
Nije dovoljno izgovoriti ovu bez poznavanja njenog
jer je i munafici izgovaraju a u Dzehennemu ispod nevjernika na samom
dnu, tome to klanjaju i zekat daju. se pod tim podrazumjeva njen
izgovor zajedno sa spoznajom, s ljubavlju spram te i njenih
sljedbenika i s mrnjom prema onome se njeno suprostavlja.
Otuda Poslanik kaze: "Ko kae iskreno la ilahe illallah... " U drugoj predaji stoji:
"... iskreno iz srca." U hadisu je rekao: "Onaj ko kae la ilahe illallah i
sve to se oboava mimo Allaha... " Kao i mnogi drugi hadisi koji
na neznanje ljudi u pogledu ovog ehadeta." Zavren citat.
2
Uzvienog:
.ul J

o
. J ..J
"Gospodaru na, nas dvojicu Tebi odanim." (El-Bekara, 128)
1
Er-Risale irun, str. 166-167 iz knjige Resail ahs1jje.
2
Tarihu Nedd, str 397.
134
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD lUPOM ERIJATA
pomenuti ajet Begavi kae: "To jest, nas muvehhidima
jednobocima, pokornim i poniznim. Ibn Kesir navodi Ibn Derira pa kae:
"To jest, nas pokornim tvojim naredbama poniznim i pokornim, da u
pokornosti Tebi irk ne i da nikog osim Tebe ne oboavamo."Zavren
citat.
Uzvienog:
"Allahu je prava vjera jedino islam." (Ali Imran, 19)
Kurtubi kae: "Vjera u ovom ajetu pokornost, milet, i islam.
Ebu Alije kae: 'Islam vjerovanje (iman) i pokornost'. Tog stava je i
Zavren citat.
Bega vi kae: " .. .Islam ulazak u silm a to je potpuna pokornost i
poslunost. Kae se esleme, to jest, predao se i potpuno pokorio.
Uzvienog: "Allahu je prava vjera jedino islam." Katade kae: "To priznanje
ehadeta la ilahe illellah kao i priznanje onog to je objavljeno od Allaha. T o je
Allahova vjera koju je propisao za Sebe, s kojom je poslao poslanike i na koju je
uputio svoje Drugu vjeru osim nje primiti niti za drugu osim
nje nagraditi." Zavren citat.
Ibn Kesir kae: "Ovo je obavijest od Allaha da On primiti drugu
vjeru osim islama a to podrazumjeva poslanika u onom s ih je
Allah poslao, u svakom vremenu sve dok nije slanje poslanika
Muhamedovim poslanstvom, koji je zatvorio sve puteve (pribliavanja) Njemu
osim Muhamedova puta. Ko susretne Allaha poslije Muhamedova poslanstva s
vjerom koja se razlikuje od njegova erijata to mu se primiti, jer Uzvieni
kae:
"A onaj koji eli neku drugu vjeru osim islama, mu biti primljena, i on
na onom svijetu nastradati." (Ali Imran, 85)" Zavren citat.
Kaem: Iz pomenutih Kur'anskih ajeta i hadiskih tekstova shodno
razumijevanju selefa, Allahovom dobrotom moemo da se sutina
islama kao vjere nam je ispovjedanje naredio Allah, da se radi njega borimo
protiv ljudi dok ga ne prihvate, jedina vjera kojom je Allah zadovoljan mimo
ostalih vjera, vjera od koje zavisi ulazak u Dennet i spas od boravka u
135
[BU JUSUf MIDHAT ALU FERRAD
Vatri. Dakle, sutina ove vjere se ogleda u ispoljavanju Allahove kroz
uluhijjet, pokornost i ibadet s jedne i nijekanju svega to se oboava mimo Njega
s druge strane. Sve ovo uz pokornost i predanost Njemu Jedinom, Koji nema
sudruga, vanjtinom i unutrinom. Islam nije formalno izgovaranje dva ehadeta
bez i vjerovanja u njihovo te ostavljanja irka i okretanje ka
tevhidu uz pridravanje propisa islama, to jest, prihvatanje onog to je dolo
samo od Allaha mimo drugih.
ooo
136
5. studija
PRIHVATANJE PROPISA OO NEKOG MIMO ALLAHA PREOSTAVLJA
IRK U ULUHIJJETU l RUBUBIJJETU
Na to Uzvienog:
oJ;i
"... pa ako biste im se pokorili, i vi biste sigurno murici postali." (El -En'am, 121)
Taberi u pogledu "pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno
murici postali", kae: "To jest bili bi ste kao i oni." Ovi su jeli i smatrali
dozvoljenim meso krepaline(strvine), pa ako bi ste i vi to jeli onda bi postali
murici kao i oni."
Kurtubi kae: "Ajet da onaj ko ohalali neto od stvari koje je
Allah zabranio postaje murik. Allah je jasnim tekstom zabranio strv. Onaj
ko prihvati dozvolu strvi od nekoga mimo Allaha irk. Ibn el-Arabi kae:
"Ako se mu'min pokorava muriku u pogledu postat murik, a ako
mu se pokorava u radnjama, ali mu akida i dalje bude ispravna, onda je grjenik,
zato ga urazumite i
Ibn Kesir u pogledu Uzvienog: "Pa ako biste im se pokorili, i vi
biste, sigurno mnogoboci postali.", kae: "Ako se okrenete od Allahovih
naredbi vama i Njegova erijata i prihvatite drugi govor to predstavlja
irk, kao to Uzvieni veli: "Oni i monahe svoje smatraju bogovima
mimo Allaha."
Kaem: "Poznato je da je irk uzimanje drugih boanstava pored Allaha.
Ovaj ajet govori o tome da je dolo do ohalalivanja onog to je Allah zabranio,
te da prihvatanje takvog propisa njegova murikom. Prihvatanje
propisa mimo Allahova propisa je mes'ela od mes'ela irka u pogledu Allahova
uluhijjeta. Jer je Hah-boanstvo, onaj kome se pokorava i prema kome se u
osnovi ne grijei. Zato je obaveza ispoljavati Njegovu kroz pokoravanje
Njemu Jedinom, prihvatanje Njegove odredbe i zatite.
Otuda Uzvieni Allah kae:
""' ,.-::-:"' -:: ;:' .... .& - ."t- J , } ---- ,.... J / "' J.,..". "' f --- J.
uJ:f..G ,x lyfl 'lj ,x J-?1 IY?I
"Slijedite ono to vam se od Gospodara vaeg objavljuje i ne uzimajte, pored
Njega, nekog drugog kao zatitinika! -A kako vi malo pouku primate!" (El-E'araf, 3)
137
EBu JusuF MIDHAT ALU FmRAD
Begavi kae: "Ne uzimajte druge mimo Njega za zatitnike kojima bi ste
se pokoravali u onome to je grijeh prema Allahu. "
Kurtubi kae: "... To ne oboavajte pored Njega druge i ne uzimajte
za zatitnike one koji su se udaljili od Allahove vjere. Svako ko je zadovoljan
nekim pravcem automatski pripadnici tog pravca postaju njegovi zatitnici."
Ibn Kesir kae: "Slijedite ono to vam se od Gospodara vaeg objavljuje",
to jest, slijedite predaje nepismenog poslanika koji vam je doao s knjigom koja
je objavljena od Gospodara i Vladara svega i ne uzimajte, pored
Njega, nekog drugog kao zatitinika! T o jest, ne izlazite iz okvira onog sa je
doao Poslanik u neto drugo, da se ne bi na taj okrenuli od Allahova
propisa ka drugom propisu."
Kaem: Na ovo se odnosi inkijad-pokornost i kubul-prihvatanje propisa.
To jest, da vjeruje i prihvata sve to je Allah odredio i propisao od zakona za sva
stvorenja. Samo On sudi i Njegovu presudu niko ne moe pobiti.
Njegovih propisa je farz svakome ko izgovara dva ehadeta.
Vjerovanje srca i pokornost su dva rukna-temelja imana
Ibn Tejmijje kae: "Ovo je poglavlje u kojem su skrenuli neki ljudi od
kasnijih generacija. im se da je iman samo iskrenost, zatim su vidjeli ono
to je vidio Iblis i faraon. Oni nisu nijekali, odnosno, ako su i nijekali jezikom
nisu srcem. I pored toga se smatraju od najgorih nevjernika. Tako su i ovi upali
u zamku, a da su slijedili uputu selefa znali bi da je iman i djelo, to jest, u
osnovi govor u srcu i rad u srcu. Iman se poima shodno Allahovom govoru i
Njegovoj poslanici. Allahov govor i Njegova poslanica sadre Njegove obavjesti
i naredbe. Tako da srce povjeruje u Njegove obavjesti to u srcu prouzrokuje
stanje shodno intenzitetu i vjerovanja. Iskrenost je vrsta znanja i
govora tako da se rob pokori i preda Njegovoj odredbi. Ova pokornost i
predanost predstavljaju vrstu htjenja i rada. Tako da rob ne moe biti mu'min
osim sa obije stvari zajedno. Pa ako ostavi pokornost postaje oholnik a time i
nevjernik pa makar vjerovao svojim srcem.
Pojam kufra je od pojma nijekanja, tj. ugonjenja u la, tako da
kufr moe biti kufr nijekanja i kufr dehla. Otuda je lblis opisan kao kafir
oholnik a ne kao poricatelj. Zbog toga je nevjerstvo onih koji znaju, kao to je
sa idovima, poput Iblisova nevjerstva, a nevjerstvo onih koji ne znaju
poput nevjerstva to jest zabluda i neznanje.
138
i
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM miJATA
Zar ne vidi da je grupa idova dola Poslaniku :i, te su ga pitali o nekim
stvarima pa ih je on o tome obavjestio, a oni rekoe: da si ti
poslanik", ali ga nisu slijedili (i zbog toga nisu uli u islam). Isti je sa
Heraklom (kada mu je dolo pismo od Poslanika :i) i drugima mimo njih, ali im
to znanje i vjerovanje nije koristilo. Zar ne vidi da onaj ko vjeruje Poslaniku da
je ono sa je doao Allahova poslanica, ta ista poslanica sadri obavijest i
naredbu, zar ne vidi da se za ispravnost njegova vjerovanja uslovljava
iskrenost i pokornost Allahovoj naredbi. Kada kae: da nema
drugog boga osim Allaha", ovaj ehadet obuhvata vjerovanje u Njegove
obavijesti i pokornost Njegovim naredbama. A drugi dio ehadeta da
je Muhamed Allahov poslanik", obuhvata vjerovanje u sve ono sa je doao
od Allaha. Tako da sa ova dva ehadeta zajedno biva upotpunj eno priznanje.
Poto se vjerovanje srca(ihlas) uslovljava kod izgovora dva ehadeta, a to je
osnova za prihvatanje poslanice, otuda su neki svatili da je to osnova
cjelokupnog imana a zaboravili su na drugi temelj a to je inkijad-pokornost. Jer,
moe vjerovati u Poslanika vanjtinom i unutrinom a zatim da se
sustegne od pokornosti Njegovim naredbama. Po takvom rezonovanju
vjerovanje u poslanika bi se svelo na stepen onog koji je za poslanicu od
Uzvienog Allaha i nita vie, kao to je i kod Iblisa. Ovo ti dalje
pojanjava da ismijavanje sa Allahom i Njegovim poslanikom ponitava
pokornost njemu, jer je on dostavio od Allaha obavijest o dunosti pokoravanja
njemu. Tako da pokornost njemu predstavlja ili vjerovanje njemu u
pogledu onoga o nas je obavjestio. Onaj ko mu se ne pokori ili je poricatelj
ili se sustee od pokornosti svome Gospodaru a oboje predstavlja otvoreno
nevjerstvo. Ko ga bude omaloavao i sa njim se ismijavao u svome srcu takav je
odbio da se pokori njegovoj naredbi. Jer, inkijad-pokornost predstavlja uzdizanje
i a omaloavanje predstavlja poniavanje. Ovo su dvije suprotne stvari pa
kada se u srcu pojavi jedna od njih ona druga se izbrie. Znaj da njegovo
omaloavanje i poniavanje brie iman, jer to predstavlja brisanje suprotnosti u
korist druge suprotnosti.
139
EBu JusuF MIDHAT ALU FmRAD
Ne prihvatanje propisa od Allaha je kufr i oko toga nema
razilaenja
T stvar. Ako rob grijeh
1
, ali i pored toga vjeruje da mu je
Allah to djelo zabranio te pri njemu i dalje ostane o obaveznosti
pokoravanja Allahovim zabranama i naredbama, takav se ne smatra kafirom.
ako je da Allah to nije zabranio ili je da je Allah
to zabranio ali se on sustee od prihvatanja te zabrane (kao vida robovanja),
da se time pokori Allahu, onda takav ili ili je inadija.
Otuda su rekli: "Ko pogrijei prema Allahu iz oholosti, kao to je Iblis, po
slaganju svih postaje kafir. A ko pogrijei strast takav po miljenju ehli
sunneta i dema'ta nije nevjernik. Takvog tekfire haridije. Grjeniku oholniku,
pa makar vjerovao da je Allah njegov Gospodar, njegov inat i suprostavljanje
Allahu ponitavaju njegovo vjerovanje.
Zatim, ko zabranjene stvari ohalalivi ih, po slaganju svih postaje
kafir. Ne moe se smatati vjernikom u Kur'an ko ohalaljuje Njegove zabrane pa
makar ih samo teoretski ohalalio, a ne i Ohalaliti zabranjenu stvar
vjerovati da to Allah nije haramom, ili pak nevjerovati da je Allah
neku stvar haramom, a uzrok tome jeste manjkavost u vjerovanju u
rububijjet ili manjkavost u pogledu vjerovanja u poslanicu, to predstavlja
nijekanje. Drugi je da zna da je Allah neku stvar zabranio i da je Poslanik
ti zabranio to to je Allah zabranio ali se sustee od pokornosti u pogledu te
zabrane iz inata. Ovakav je nevjerstva od prethodnog. Ovaj drugi to
iako posjeduje znanje o tome da Allah kazniti onog ko se ne bude pridravao
pomenute zabrane. Zatim, ovo sustezanje i odbijanje je ili zbog manjkavog
akideta u pogledu mudrosti i Onog koji tako da se to moe
smatrati nevjerovanjem u neki od Njegovih sifata- to jest osobina. Nekada,
pored znanja u sve to se treba vjerovati to iz prkosa ili zbog nekog
duevnog prohtjeva, sutina ovakvog stanja je kufr, jer on priznaje sve to su
Allah i Njegov Poslanik obavjestili i vjeruje u sve u to vjeruju mu'mini
on to mrzi i prezire jer se to ne slae sa njegovim prohtjevima. Takav
govori: to priznati niti se toga pridravati, prezirem ovu istinu i
nastojim od nje. Ova se vrsta razlikuje od prve vrste. Nevjerstvo
1
Obrati panju da ejhul-Islam kae grijeh a ne kufr. S toga pod pojmom grijeh ejhul-islam
ovdje podrazumijeva grijehe koji nisu kufr, poput uzimanja kamate, zinaluka, pijenja
alkohola i tome pod uvjetom da se isti ne ohalale. (Op. ree.)
140
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
ovakvog je opte poznato u vjeri islamu. U Kur'anu se na puno mjesta spominje
tekfir ove kategorije. Ovakvog sljeduje jo kazna. U pogledu ovih je
"Na Sudnjem danu biti kanjen znalac kojeg Allah nije
okoristio njegovim znanjem." A to je upravo Iblis i oni koji slijede njegov put.
Shodno ovom razliku ovog i ostalih grjenika. On
vjeruje u obaveznost pomenutog djela i vjeruje da je na njemu obaveza da ga
uradi njegova strast i bjeanje ga od suglasnosti s tim. Takav
je ostvario iman vjerovanjem(ihlasom), i ali nije
upotpunio djelo
1
."
2
Zavren citat.
Kaem: Ovaj citat je Allahovom dobrotom pun pouka i koristi i kao
takav zasluuje da se nad svakom podue zaustavi kako bi pojmio
njegovo i koristi. Od tih koristi je i to da priznanje dva ehadeta
obuhvata iskrenost i pokornost, to se odnosi na prihvatanje propisa. Iz ejhova
govora se moe da zablude i brkanje stvari u pogledu propisa dolaze
kao rezultati nepreciziranja tematike imana. Naime, precizno svatanje imana
predstavlja vagu u pogledu propisa. Nepreciziranje toga dovodi do zbrke u
pogledu poimanja propisa. Zbog toga sam vidio za shodno da se na brzinu, prije
nego ovo poglavlje, osvrnem na neka pravila i osnove u pogledu ove
teme s ciljem dubljeg poimanja iste jer je to najbolji na putu poimanja
tematike propisa, i jer je ulema jasno ukazala da nema islama onaj ko nema
imana niti ima imana onaj ko nema islama.
ooo
1
Tj. takva osoba je ostvarila prvi stepen imana- aslul iman, ili osnovu imana, koja se ogleda
u izvravanju stvari je ostavljanje kufr i ostavljanju stvari je kufr.
nije ostvarila drugi stepen imana- imanul vadib ili iman koji je obavezan(vadib) a koji se
nakon ostvarivanja prvog stepena ogleda u izvravanju farzova i ostavljanju harama.
Ostvarivanjem drugog stepena imana ulazi u Dennet bez da prethodno biva
kanjavan, dok ostvarivanjem prvog stepena imana moe biti kanjen, osim ako mu
Allah ne oprosti, ali na kraju zasigurno u Dennet. Op. ree.
2
Es-Sarimul-meslul, str. 458-459.
141
142
POGLAVLJE
TEMELJI IMANA l NJEGOVE GRANICE
Ovo poglavlje sardri dvije studije:
Prva studija: povezanost islama i imana
Druga studija: Znanje i rad su temelji imana
l. studija
POVEZANOST ISLAMA l IMANA
Ibn Tejmijje kae: "Ibn ejbe je rekao: 'Nema islama bez imana, niti
imana bez islama'.".
1
Zavren citat.
od Ibn Abdulberra dalje kae: "Primjer islama u odnosu na
iman je poput primjera dva ehadeta u njihovom odnosu jednog spram drugog u
pogledu i propisa. poslanstva nije to i
Allahove tako da su to dvije posebne stvari, a jedno je povezano s
drugim u pogledu i propisa, kao da se radi o jednoj stvari. Isti je
sa imanom i islamom, jedno se vee za drugo kao da su jedno. Nema islama onaj
ko nema imana niti iman imana onaj ko nema islama. Musliman ne moe biti
bez imana koji njegov islam ispravnim, niti mu'min moe biti bez
islama kojim ostvaruje svoj iman. Za ispravnost dobrih djela Allah uslovljava
posjedovanje imana i za ispravnost imana uslovljava dobra djela. U tom
konteksatu kae: "Ko bude dobra djela i uz to vjernik bio, trud mu lien
nagrade ostati" A u pogledu ostvarenja imana kroz djela kae: "A one koji pred
Njega kao vjernici, a koji su dobra djela - njih sve visoki
stepeni."
Onaj ko vanjtinom kroz djela bude pokazivao islam a u tajnosti ne nosi
imana, takav je na stepenu licemjerstva koje ga izvodi iz vjere. Onaj
ko u tajnosti vjeruje u postulate imana ali ne radi po propisima imana
zakonima islama, takav se smatra kafirom, jer kufr uz kojeg tevhid ne moe
opstati. Onaj ko u tajnosti vjeruje u ono o nas je obavjestio Poslanik od
1
Pogledaj Medmu 'feta va, 7/329.
143
i
EBU JUSUf MIDHAl AlU FERRAD
Allaha i radi ono to je Allah naredio takav je mu'min-musliman. Kad to ne bi
bilo tako ispalo bi da mu'mina nije dozvoljeno nazvati muslimanom i da
muslimana nije dozvoljeno nazvati mu'minom (vjernikom) u Allaha. t Pripadnici
kible su se sloili da je svaki mu'min muslim i da je svaki muslim mu'min u
Allaha, Njegove meleke i poslanike."
2
Zavren citat.
Ibn Redeb kae: "Pojanjenje razlike ova dva pojma bi bilo da
iman predstavlja vjerovanje, i spoznaju a islam predstavlja
predanost i skruenost roba Allahu kao i pokornost Njemu, a to biva kroz djela.
T o je din, kako je Allah nazvao islam u Svojoj knjizi ... Zatim, dva ehadeta su
od djelova islama i oko toga nema razilaenja.. Pod tim se ne misli da ih
samo formalno izgovori bez Otuda vjerovanje u njih,
ulazi u islam. Islam koji se spominje u Uzvienog: "Jedino
priznata vjera kod Allaha je islam.", grupa selefa kao tevhid i iskreno
vjerovanje. Od njih su Muhammed b. Dafer b. Zubejr.
ako za nekoga obavjesti da nema imana a pripie mu islam,
kao to je obavjestio o beduinima u Kur'anu, pod tim podrazumjeva da se iman
nije u njihovim srcima ali im se da u djelima islama
vanjtinom, s tim da imaju vrstu ili dozu imana koja njihova djela
ispravnim. Jer, da nemaju te doze imana ne bi se mogli deklarisati (nazvati) kao
muslimana."
3
Zavren citat.
Kaem: "Ovi iskazi uleme ukazuju da islam mora imati iman u svojoj
unutrini koji bi ga vjerodostojnim. Iman se ne moe potvrditi bez
pokazivanja islama vanjtinom koji bi ga pojasnio. Ovo je veoma vana mes'ela.
Iz nje proizilazi govor uleme da onaj ko izgovori dva ehadeta za takvog kaemo
da je uao u islam i ovo je istina u koju nema sumnje. za ispravnost
ovog izgovora se uslovljavaju artovi, a to je postojanje imana u unutranjosti
koji bi realizira ovaj spoljanji islam, kao to to spominje ulema. Nama nije
da rasporimo prsa ljudi kako bi smo otkrili ta je sa njihovom
unutrinom (tj. da li su iskreni) nam je da se prema njima
odnosimo shodno onome ta pokazuju vanjtinom. A onome ko izgovori ehadet
obaveza je vjerovati svojim srcem i promjeniti prethodno vjerovanje na kojem je
1
Muslim (musliman) i mu' min su pojmovi. Svaki je mu'min muslim a ne mora svaki
muslim biti mu'min. Mu'min je na stepenu vjere od muslima. pojanjenje
ovih termina. (Op. pr.)
2
Medmu 'fetava, 7/333.
3
Dami ' ulum vel-hikem, peto izdanje, str 27-29.
144
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM miJATA
bio. Ako ispolji neto to to ponitava onda erijat presuditi o iskvarenosti
njegove unutrine u pogledu imana i vjerodostojnog akideta. Na osnovu toga (te
vanjtine), o ponitavanju ehadeta i na takvog se odnose propisi
riddeta-otpadnitva. Jer je vanjtina, kako to kae Ibn Tejmijje, vjerodostojan
dokaz na koji se oslanja, osim ako se ispostavi da je njegova unutrina suprotna
tome. Ako se dokae neispravnost njegove unutrine onda se ne na
spoljanjost jer se pokazalo da je unutrinom neiskren u pogledu svog
vjerovanja.
1
Pravo ehadeta la ilahe illallah se ogleda u naputanju irka
i pridravanju propisa.
Kaem: Ovaj sud je shodno vanjtini. Otuda, Allahovom dobrotom,
tekstova koji se prenose od uleme da je svrha ratovanja
(protiv nevjernika) naputanje irka i odricanje od taguta a izraavanje Allahove
kroz ibadet i pokornost Njemu Jedinom, Koji nema sudruga. Navodi i
citati uleme po pitanju ove velike mes'ele su prethodili. Allah, delle e'nuhu, je
poslao poslanike i spustio knjige, stvorio svemir i onaj svijet kako bi se On jedini
oboavao, bez pripisivanja sudruga, te da mu se vjera ispovjeda kroz
pokornosti a da se svaki onaj kome se ljudi pokoravaju mimo Njega.
Sve ovo biva srcem i udovima a kao znak tog trai se
izgovaranje dva ehadeta vanjtinom. Kada se ovo ostvari dolazi do obustave
rata protiv murika osim kada zahtjeva pravo ehadeta. je poznato da je
izravanje Allahove kroz ibadeta, pravo la ilahe lallah. Ako rob
pokae neto to je suprotno njegovom priznanju protiv njega se ponovo
rat kako bi se ostvario pomenuti cilj. Da se od ljudi trai samo puko izgovaranje
dva ehadeta i da je to dovoljno, bez ostavljanja raznih vrsta irka i robovanja
drugima mimo Allaha, onda se postavlja pitanje zato je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Osim kada zahtjeva pravo ehadeta"? Da je samo puko
izgovaranje ehadeta Njegovo pravo onda bi to da je svako ko izgovori
ehadet ispunio njegovo pravo, tako da bi u tom spomen dijela hadisa
"osim kada zahtjeva pravo ehadeta" bio bespotreban koji za sobom ne
nikakav propis niti a nije tako. Mi tvrdimo da je govor predvodnika
svih poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od takve manjkavosti. Jer je
njemu dat sadrajan govor (ar. devami'ul-kelim). Na osnovu ovog miljenja islam
1
Es-Sarimul-meslul, str 301.
145
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAO
i iman munafika bi bili ispravni, jer i on izgovara dva ehadeta, a to je po njima
jedino pravo ehadeta, pa makar on Allaha, Njegova poslanika i Njegovu
Knjigu, prijateljevao sa nevjernicima i ne odricao se murika, traio sud mimo
Allahova suda i da se raduje porazu muslimana a da se alosti zbog poraza
murika.
Onaj ko smatra da je naputanje pokornosti od erijata
takav je uznevjerovao
Ibn T ejmijje kae: "Ko kae da onaj ko izgovori dva ehadeta a ne
bude izvravao farzove i klonio se harama, u Dennet i da niko od takvih
biti kanjen smatra se kafirom otpadnikom. Obaveza je takvog pozvati na
pokajanje, ako se ne pokaje ubija se. Mnogo je kategorija ljudi koji izgovaraju
ehadet. njih spadaju i munafici koji biti na samom dnu
Dehennema."
1
Zavren citat.
I kae: "Hanbel kae: nam je Humejd: 'Obavjeten sam da neki
ljudi govore: "Ko bude priznavao namaz, post zekat, hadd a ne bude nita od
toga radio sve dok ne umre, ili pak klanja okrenutih ka kibli, takav je
mu'min osim u ako je bio od onih koji to Ovo je jasan kufr.
Takvo miljenje se suprostavlja Kur'anu, sunnetu Allahova Poslanika i ulemi
muslimana. Uzvieni Allah kae: "A im je da se samo Allahu klanjaju,
da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju."
Hanbel kae: sam Ebu Abdullaha Ahmeda b. Hanbela kako kae:
"Ko ovo kae takav je uznevjerovao u Allaha, suprostavio se Njegovoj odredbi i
Njegovom Poslaniku u onome sa je doao od Allaha."
2
Zavren citat.
I rekao je: "Ahmed b. Hanbel kae: nam je Halef b. Hajan,
nam je Ma'kil b. Ubejdullah Abesi, kae: "K nama je doao Salim Eleftas
akidu irda'a pa su se nai prijatelji razbjeali od njega. Od njih je
bio i Mejmun b. Mehran i Abdulkerim b. Malik. On se obavezao Allahu da se
sa njim sastati pod istim krovom osim krovom damije. Ma'kil dalje
pripovjeda: "Kada sam otiao na hadd uao sam kod Ata'a b. Rebaha sa
grupom mojih prijatelja a on je "l kad bi poslanici gotovo nadu izgubili ... "
Rekosmo mu da imamo potrebu za njim pa nas je primio. Obavjestio sam ga da
su neki nai ljudi uveli novine i da govore da namaz i zekat nisu od vjere. On
1
Pogledaj Medmu 'fetava, 35/106.
2
Medmu'fetava, 71209.
146
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM SERIJAlA
"Pa zar Allah nije rekao: im je da samo Allaha oboavaju iskreno
mu vjeru, i da klanjaju namaz i daju zekat, to je prava vjera." Tako
da su namaz i zekat od vjere. Rekoh : "Oni govore da se iman ne
Odgovori: "Zar Allah nije rekao: "Da bi iman na iman." To je iman.
Rekoh: "Oni to pripisuju tebi, a do mene je dospjelo da je kod tebe doao Ebu
Zerr sa svojim ashabima i kada su ti iznijeli svoje mieljenje da si ti to prihvatio.
Pa je rekao: "Ne tako mi Allaha", pa je to ponovio dva ili tri puta. Zatim
"Kada sam doao u Medinu sjeo sam kod Nafije pa mu rekoh: "O Ebu
Abdullahe, ja imam potrebu kod tebe." On "Da li se radi o nekoj tajni ili je
neto javno?" "Tajna", rekoh. "Koliko je samo tajni u kojima nema hajra'',
odgovori on. Rekoh: "Ovo nije od te vrste." Poto smo klanjali ikindiju on
ustade i uze me za a zatim upita: "Kakva je tvoja potreba?" Pa sam mu
spomenuo njihov govor. A on mi "Poslanik kae: mi je da ih
sabljom dok ne kau la ilahe illallah, a kada izgovore la ilahe illallah zatitili su
od mene imetke i krv osim to nalae pravo ehadeta a polagati kod Allaha."'
Rekoh: "Oni govore: 'Mi priznajemo da je namaz farz ali ne klanjamo,
priznajemo da je alkohol haram ali ga pijemo priznajemo da je brak sa majkama
zabranjen a li ih enimo."' On trgnu ruku iz moje ruke a zatim "Onaj ko to
je kafir."
1
Zavren citat.
Prava la ilahe illallah
Kaem: "Pravo la ilahe illallah je da se sve ono to se oboava
mimo Allaha te da se rob pridrava propisa islama. Jo prije ulema je jasno rekla
da nema islama onaj ko nema imana. Pa kada rob izgovori dva ehadeta
obavezno se podrazujeva da je isti zadovoljio artove la ilahe illallah kao i
unutarnji iman. Ako na njegovoj vanjtini neto to ukazuje na
neisprvnost unutarnjeg imana, tek onda o ponitenju dva
ehadeta, i ta presuda biva na osnovu vanjtine.
ooo
1
Pogledaj Medmu 'feta va, 7/204-205.
147
2. studija
ZNANJE l RAO SU TEMELJI IMANA
je poznato u vjeri islamu da je znanje prvi temelj od temelja imana.
To je osnova akideta, i vjerovanja0ekina). je
pojmiti postojanje ovih stvari bez znanja. Znanje prethodi ovim stvarima i vri
korekciju njihove i ispravnosti. Pokornost, prihvatanje i pridravanje
propisa od Jedinog Allaha je drugi temelj imana, i to je djelo srca.
Kadi Ebu Bekr b. el-Arabi kae: "to se onih koji kau da je iman
govor i djelo, njihova definicija obuhvata sva miljenja u tom
pogledu. Ova definicija objedinjuje mnoge izraze a nije daleko od usula
temelja vjere kao ni od poimanja (imana). Objanjenje sa stanovita
jezika bi bilo jer djelo ili negira govor. Otuda Poslanik kae:
blud, ruke blud, noge blud, dua eli i nada se, a polni organ to negira ili
Pa kael sazna i spozna ela nema elmgog boga osim Allah i ela )e
Muhammed Allahov Poslanik neka to i izgovori. Pa kada izgovori ono to je
spoznao neka radi shodno tom znanju. Na taj se govor i djelo objedinjuju i
ostvaruje se iman i terminoloki."
1
Zavren citat.
Ibn Kajjim kae: "Ovdje ima i druga osnova, a to je da se sutina imana
sastoji od govora i djela. Govor se djeli na dva djela: Prvo je govor srca - to je
i govor jezika - to je izgovaranje islama. Djelo se, dijeli
na dva dijela. Prvo je djelo srca - to je njegov nijet i iskrenost. A drugo su djela
udova tijela. Ako nestane ove stvari s njihovim nestankom nestat i
iman u potpunosti. Ako nestane iskrenosti ostali dijelovi koristiti.
iskrenost je art ispravnosti i korisnosti ostalih dijelova. Ako nestane
dijela srca a ostane iskrenost u tom nastupa spor murdija
i ehli-sunneta. Ehli-sunnet se slae da u tom nestaje iman te da sama
iskrenost srca bez djela srca, a to je njegova pokornost i ljubav, ne koristi kao to
ni Iblisu, faraonu, idovima i muricima koji su vjerovali u iskrenost Poslanika
to nije koristilo. I ne samo to, su oni i tajno i javno da on nije
laac ali ga nisu slijedili ...
Iz nepokornosti srca nuno proizilazi i nepokornost udova tjela. Jer, da je
srce pokorno i tjelo bi bilo pokorno. Iz njegove nepokornosti proizilazi
nepostojanost jer za sobom pokornost i on je
sutina imana. Iman nije samo puko vjerovanje i priznanje, kao to smo
1
Pogledaj Ahlamul-Kur'an od Ebu Bekra b. El-Arabija, 2/945.
148
PRAVIJANJE NEZNANJEM
POD LUPOM mUATA
to pojasnili, se radi o vjerovanju i priznanju koje za sobom i
podrazumjeva pokornost." Zatim je ejh nastavio govoriti o kufru i
kufru djela, zatim o velikom i malom kufru, zatim o irku, zulumu, dehlu i
nifaku da bi na pedeset i devetoj stranici rekao: "Pogledaj kako se irk, kufr,
grijeenje, zulum i dehl djele na: nevjerstvo koje izvodi iz vjere i na ono koje ne
izvodi iz vjere."
1
Zavren citat.
Kaem: Pogledaj, Allah ti se smilovao, u ejhove da je iskrenost
uslov za ispravnost uslov da ehadet bude koristan. je poznato
da je srca (ihlas) ogranak znanja, zbog toga je poslije spomenuo dehl
koji moe izvesti iz vjere i onaj drugi koji ga ne uzvodi. Ako dehl
neznanje koje se donosi na irka i ljepotu tevhida, koji je osnova svih
osnova, ne predstavlju vrstu dehla koji izvodi iz vjere onda se postavlja pitanje
na koji drugi dehl se to moe odnositi?
Samo ako ga ne prati predanost i pokornost ne koristi a
pokornost srca za sobom pokornost udova tjela. A nepokornost udova
na nepostojanje u srcu koje podrazumijeva pokornost a to
predstavlja sutinu imana. Zatim, njegov navod da se ehli-sunnet slae da nema
imana ako nestane djela te da je to poprite rasprave ehli
sunneta i murdija.
Ibn Tejmijje kae: "Nuno je poznato u vjeri islamu da postaje
kafir pored toga to svojim srcem vjeruje u Muhammedovo poslanstvo ako ne
radi po tom vjerovanju ga i se onome s je
doao."
2
Zavren citat .
artovi za ostvarenje imana
I kae (Ibn Tejmijje): "Oni (selef) su govorili da je iman spoznaja,
potvrda jezikom i rad udova.
3
Tako Uzvieni kae: "A da su vjerovali u Allaha i
Poslanika i ono to im je objavljeno ne bi ih uzeli za zatitnike." I Njegove
"l tako Mi Gospodara tvoga, oni biti vjernici dok za sudiju u sporovima
tebe ne prihvate.. . " Allah je ove pomenute stvari artom
ispravnosti imana, to jest, vjerovanja. Tako je ustvrdio da se iman ogleda u
1
Kitabus-sala, str. 54.
2
Medmu 'fetava, 7/131.
3
Medmu'fetava, 7/144.
149
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
spoznaji pomenutih artova te da se ne moe deklarisati kao mu'min be:
njih."
1
Zavren citat.
I kae: "Ahmed b. Hanbel kae: nam je Ebu Seleme Huzai, ka:e:
Rekao nam je Malik, Ebu Bekr Aja, erik, Abdulaziz b. Ebi Seleme, Hamad b.
Se leme i Hamad b. Zej d da je iman: znanje (spoznaja), priznanje i rad'. "
2
Zavren citat.
I kae: "Ahmed je rekao: 'A to se onih koji misle da je iman samo
priznanje, ta kau za spoznaju? Da li je uz potvrdu potrebno i znanje? Da li je
potrebno da bude iskren spram onoga to je spoznao? Ako misli da je potrebno
znanje uz priznanje, onda je iman po njemu sastavljen iz dvije stvari. A ako misli
da je potrebno iskreno vjerovati i jezikom potvrditi ono to je spoznao, onda se
sastoji od tri stvari. Ako te rekne kako nije potrebna spoznaja i iskreno
vjerovanje, onda je izrekao velike Ne mogu zamisliti da iko negira
spoznaju, iskrenost i djelo zajedno sa ovim stvarima."
3
Zavren citat.
I rekao je: "Allah nam da u namazu kaemo: 'Uputi nas na
Pravi put, put onih kojima Si svoje blagodati darovao a ne na put onih koji su
zalutali i na koje si se rasrdio.' kae: "idovi su ti na koje se On rasrdio
a su zalutali. Jer, idovi poznaju istinu kao to poznaju svoje sinove ali je
ne slijede zbog oholosti i zavisti iz koje proizilazi mrnja i borba protiv istine.
ibadet, u njihovim srcima ima milosti i njenosti a izmislili su i
monatvo bez znanja o tome, zato su i zalutali. Ovi prvi imaju znanje ali nemaju
ispravnog nijeta a ovi drugi imaju dobar nijet ali nemaju znanja tako da slijede
miljenja i strasti. Tako da u sutini ne ostane niti korisno znanje niti koristan
nijet se na njih mogu primjeniti Uzvienog koje je izrekao u pogledu
murika kitabija: "Da smo sluali ili razmiljali, ne bismo stanovnicima
Dehennema bili!" I rekao je: "Mi smo za Dehennem mnoge dinnove i ljude
stvorili; oni pameti imaju - a njima ne oni imaju - a njima ne vide,
oni ui imaju - a njima ne oni su kao stoka, i gori - oni su zaista
nemarni." Iman u srcu ne biva samo pukim vjerovanjem, bez djela koja
za sobom ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku Kao to iman
1
Pogledaj Medmu 'fetava, 7/ 150.
2
Medmu'fetava, 7/239.
3
Medmu'fetava, 7/393.
150
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
ne moe biti shodno miljenjima i strastima se za temelj u osnovi uslovljava
rad i govor srca."
1
Zavren citat.
Ibn Kajjim kaze: "Kau: 'Srce ima dva vadziba. ne moe postati
vjernikom osim sa njima. Jedan je vadzib spoznaja i znanje a drugi je vadzib
pokornosti, predanosti i ljubavi. Kao to ne moe biti vjernik ako ne sa
vadzibom znanja i ne moe biti vjernik ako ne sa
vadzibom ljubavi, pokornosti i predanosti. ta vie, ako ostavi ovaj
vadzib uz posjedovanje pomenutog znanja i spoznaje kufr takvog biva jo a
on od imana jo udaljeniji u odnosu na kafira dzahila."
2
Zavren citat.
I rekao je: "Iman je farz svakom Sastoji se od znanja i rada. Ne
je pojmiti iman bez znanja i rada ... "
Da li je ostvariti ibadeta Allahu, koji je Njegovo pravo
kod svih robova, osim uz adekvatno znanje, a zar se znanje moe osim
i njegovim traenjem?"
3
Zavren citat.
Kaem: Od momenta kada rob prizna dva ehadeta za njega
vaiti propisi islama. S tim da se predpostavlja prisutnost imana u unutranjosti
koji koriguje njegov islam. Takvo stanje ostaje sve dok sa svojim priznanjem ne
pomijea jasan irk po vanjtini, ili da se ispostavi dokaz koji na
promjenu njegova akideta. Tako, ako bi oboavao nekog mimo Allaha, nakon
pomenutog priznanja, ili da prijateljuje sa muricima i pomae ih u borbi protiv
muslimana i da ih zavoli, ili da se za sud tagutima, ili da se ismijava sa
od Allahovih ajeta, ili da slijedi neki drugi erijat mimo Allahova
erijata, ili da napusti pokornost Poslaniku i da ne slijedi njegov put, ili da za
put pribliavanja Allahu odabere neki drugi mimo Poslanikova puta; ako bi
neto od nabrojanog pokazivao svojom vanjtinom to bi predstavljalo pokazatelj
neispravnosti osnove imana u njegovoj unutranjosti. Ovo moe biti iz razloga
ne posjedovanja znanja, koji je jedan od dva rukna imana, a to je govor srca ili
zbog ne postojanja pokornosti i ljubavi, a to je njegova druga polovica i drugi
rukn to predstavlja rad(djela) srca. imana, koji je art za
ispravnost islama kako je to naglasila ulema, kvari se, i sam islam. Tako
da rob postaje kafirom vanjtinom i unutrinom, jer time ponitava dva ehadeta
koji su posebna osnova vjere. Ibn Redeb kaze: "Onaj ko potvrdi dva ehadeta
1
Medmu'Jetava, 7/528-529
2
Miftahu daris-se'ade, 1/95.
3
Prethodni izvor, 1/156.
151
EBu JusuF MIDHAT ALU FmRAD
pravno postaje musliman. Kada kao takav u islam mu se da
izvrava i ostale dijelove islama. Onaj ko napusti dva ehadeta izlazi iz islama.
Oko izlaska iz islama zbog ostavljanja namaza postoji poznato razilaenje
ulemom, i kod naputanja preostala tri temelja islama (zekata, posta i
hadda) postoji razilaenje ulemom ... "
1
Zavren citat.
Prije nego zavrim sa ovim poglavljem, Allahovom dozvom i
spomenut glavne mes'ele koje su u njemu spomenute:
l. Za prelazak iz irka i kufra u islam, kao i ustezanje od ratovanja
protiv murika oslovljava se naputanje irka i ispoljavanje Allahove
kroz pokornost i oboavanje Njega Jedinog, Koji nema sudruga.
2. Za pomenuti prelazak oslovljava se znanje o dva ehadeta, jer se
prelazak sa irka u tevhid ne moe upotpuniti osim s njime.
3. Ispoljavanje tevhida i islama vanjtinom, kao slijepog
bez unutarnjeg koristiti njegovom nosiocu na
Sudnjem danu.
4. Murik je dahil u pogledu Allaha, ne poznaje Ga i ne oboava
Ga. On oboava ejtana pa makar mislio bez obzira ko on bio.
5. Djelo ne moe biti ibadetom niti se takvim smatrati bez dva arta,
a to su: Prvi - Ispoljavanje Allahove kroz oboavanje Njega Jedinog,
Koji nema sudruga, i Drugi - da se rob u potpunosti preda Allahu Jedinom.
6. Postoje Allahova svojstva koja ako rob ne spozna ne moe
spoznati ni Allaha. Prvi vadib svakome robu je znanje o ovim svojstvima
kojih se spoznaje Allahov uluhijjet. njih rob izlazi iz robovanja
lanim boanstavima i prelazi u robovanje Jedinom i Allahu.
7. Rob se na ahiretu spasiti osim ako izgovori dva ehadeta, uz
adekvatno znanje i iskreno vjerovanje u njihovo te da se toga
pridrava vanjtinom i unutrinom.
8. Islam predanost Jedinom Allahu i pokoravanje samo
Njemu. Onaj ko Ga oboava ali pored Njega oboava i druge takav nije
musliman. Onaj ko Ga ne oboava smatra se oholnikom koji mu ne ibadet.
Obojica su nevjernici u svoga Gospodara.
1
Dami' ulumi vel-hikem, str. 23.
152
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM SmuATA
9. Priznavanje poslanice obavezuje na pokornost njoj, u protivnom
to priznanje nije validno i u pravnom smislu nije punovano.
10. Hanif je koji napusti irk s nijetom i znanjem kako bi se
predao Jedinom Allahu.
ll . irk je upranjavanje ibadeta nekom drugom mimo Allaha.
Dokaz o neispravnosti irka je ajet o misaku, fitra-ljudska narav i pamet. Nosioc
irka se kazniti ni najednom od dva svijeta osim nakon to mu se dostavi
dokaz poslanice. uivati na ahiretu. Na dunjaluku se ne moe
smatrati muslimanom sve dok ne bude priznavao tevhid Jedinog i
Allaha i dok ne sve to se oboava mimo njega.
12. Prihvatanje propisa mimo Allahovih i Njegova Poslanika,
i oboavanje drugog mimo Allaha se smatra irkom.
13. Ko grijei prema Allahu iz oholosti po slaganju svih postaje kafir,
a ko grijei zbog slabosti i strasti ehli-sunnet i dem'at ga ne tekfire, za
razliku od haridija. Jer, grjenik iz oholosti se smatra buntovnikom spram
Allahova suda i Njegovih propisa i prelazi granicu robovanja zbog koje je
stvoren.
14. Islam se ne bez unutranjeg imana koji ga koriguje, a
iman, to jest vjerovanje ne vrijedi bez spoljanjeg islama koji ga pojanjava i
u protivnom bi se to svelo na puku tvrdnju (da je neko vjernik).
Iman je potvrda, spoznaja i pridravanje.
15. Izgovaranjem dva ehadeta na se primjenjuju propisi na
dunjaluku, ukoliko sa time ne pomijea irk i ako vanjtinom ukazuje da nije
promijernio akidu. Kod njega se oslovljava unutarnje vjerovanje koje je
korekcija njegova islama. Ako uradi djelo koje izvodi iz islama to nam govori o
iskvarenosati imana, to ujedno ponitava i njegov islam.
16. Onaj ko tvrdi da je svako ko izgovori dva ehadeta od stanovnika
Denneta i da biti kanjen u Vatri, pa makar se i ne pridravao propisa,
takav je kafir-otpadnik. Od njega se trai pokajanje u protivnom ubija se, jer iz
ove tvrdnje proizilazi opravdanje nifaka-licemjerstva. Prije nego zavrim sa ovim
poglavljem dragi brate elim se izviniti zbog toga to sam oduljio ovo
poglavlje. Ova teme o kojoj govorimo zaista obiluje mnogobrojnim dokazima iz
Allahove knjige i sunneta po svatanju selefa i imama ovog ummeta. To je akida
koja je iz nebeskih knjiga i poslanica, tako da sam temu sa
153
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
vie aspekata, jer, kada se neka stvar puno puta ponovi samim tim se zapamti i
utvrdi. Tako sam ponekad navodio objanjenja tekstova shodno svatanju selefa
ovog ummeta. Ponekad sam navodio govore i opise od selefa. A drugi puta sam
temu vezao za iman. Ponekad sam temu vezao za svatanje ibadeta i
uluhijjeta a sve to predstavlja sutine islama kako bi smo ustrajali na
toj sutini i ljude pozvali u nju. Zatim, kako bi se spasili i kako bi unitili virus
akide irda'a koji je ummet lahkim plijenom za njegove neprijatelje.
Otuda su se izrodile generacije koje vjeruju da je islam puko izgovaranje dva
ehadeta, bez odricanja od irka i murika. Te da je samo formalno izgovaranje
dva ehadeta, bez naputanja irka, dovoljno za spas na oba svijeta. Kao rezultat
toga nas se uvuklo bezbonitvo i irk raznih boja, bez negiranja od strane
uleme, daija i pobonjaka, osim onih kojima se Allah smilovao. Allahu se
jadamo i nema snage i osim kod Velikog i Uzvienog Allaha. Allahovom
dobrotom i ovim je zavreno ovo poglavlje.
oo o
154
KNJIGA TRECA
NIJE OPRAVDANJE
U POGLEDU RIDDETA
OTPADNITVA
DEHL (NEZNANJE)
155
Ova knjiga ima tri poglavlja:
Prvo poglavlje: Dokazi iz Kur'ana o neopravdanosti riddeta zbog dehla.
Drugo poglavlje: Dokazi iz sunneta o neopravdanosti riddeta zbog
dehla.
T r e e poglavlje: Otpadnitvo kroz knjige selefa.
156
PRVO POGLAVLJE
DOKAZI IZ KUR'ANA O NEOPRAVDANOSTI RIDDETA ZBOG DEHLA
Ovo poglavlje sadri tri studije:
Prva studija: Dehl je osnova i uzrok nifaka-licemjerstva
Druga studija: Propis za onog koji se ismijava sa Allahovim ajetima
studija: Ajeti koji govore o nevjernicima odnose se i na muslimane ako budu
njihova djela
L studija
DEHL JE OSNOVA l UZROK NIFAKA-LICEMJERSTVA
Prvi dokaz su Uzvienog u suri El-Bekara: "Oni nastoje da prevare
Allaha i one koji vjeruju, a ne varaju osim sebe ali to ne Taberi kae: "U
ovom ajetu je najjasniji dokaz o Allahovom pobijanju miljenja onih koji tvrde
da Allah kazniti nikoga osim inadija, koji su nakon znanja uznevjerovali i
zanijekali Allahovu Njegove knjige i poslanike. Jer je Allah, delle
e'nuhu, obavjestio o onima koje je opisao, onako kako ih je opisao od osobina
nifaka, onih koji nastoje da prevare Allaha i vjernike, oni koji nisu ni svjesni da
pomenutim varanjem varaju sebe. Da bi na kraju obavjestio da ih bolna
kazna, zbog njihova nijekanja poslanstva, Poslanika i nevjerovanja u njega i zbog
toga to su, po njihovom miljenju, smatrali da su vjernici a ustvari su bili
ustrajni na nevjerstvo." Zavren citat.
Kurtubi kae: u ajeti "ali to ne da ne da
se njihova obmana na njih. Misle da su svojim varanjem uspjeli i
pobijedili. mogu samo na dunjalkuku a na ahiretu im se
"...vratite se natrag, pa drugo svjetlo potraite... " kao to to spomenuti."
Zavren citat.
Uzvuenog: "Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne
evkani kae: "To to im se negira (u ovoj situaciji) moe biti
zbog toga to su vanjtinom pokazivali da su na Pravom putu iako su znali da su
potpuno na neistini. Mislili su da mogu sakriti od Poslanika :!i;, ono to u svojim
srcima skrivaju. Nisu ili opaali da on to zna te da mu vijest o tome silazi
157
EBU JUSUF MIDNAT ALU FERRAD
sa nebesa. T ako da se negiranje sa ovog stanovita odnosi na to, a ne
misli se da nisu kako su na neistini. A moe da je neistina, koja -e
ustalila u njihovim mozgovima, po njima postala dobro, zbog ljubavi spram kufra
i zbog neprijateljstva spram islama ...
Ibn Derir biljei od Mudahida u pogledu tefsira ovog ajeta da je rekao:
"Kada grijeh pa im se rekne: "Ne to", oni odgovore: "Mi smo na
uputi." Biljee Ibn Ishak, Ibn Derir, Ibn Ebi Hatim od Selmana da je
ovaj ajet pa je rekao: "Oni na koje se odnosi ovaj ajet se jo uvijek nisu pojavili."
Ibn Derir kae: da je Selman pod ovim mislio da oni koji
ovim svojstvom biti [esada-nereda od onih koji su bili u vremenu
Poslanika a nije pod tim mislio da onih koji su posjedovali ova svojstva nije
bilo."
je da je Selman (ovo govori evkani) mislio kako se ovaj ajet ne
odnosi na munafike se odnosi na smutljivce koji u svom ispovjedanju vjere
diu sablju na muslimane, kao to su haridije i drugi koji zlo smatraju dobrim
zbog ubhi u koje su upali ... "A, uistinu oni su bezumni", to jest, dahili. A
"Ali ne znaju", to jest, ne poimaju." Zavren citat.
Uzvienog: "Ali ne Begavi kae: "To jest,
ne znaju da time varaju sebe i da se teta njihovog varanja njima. A za
drugi ajet u kojem se kae: "Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne to
jest, ne znaju da oni nered siju jer misle da je ono na su od nevjerstva
dobro. Po drugom miljenju to da ne znaju ta im je Allah pripremio od
kazne." Zavren citat.
Ibn Kesir za Uzvienog: "Oni nastoje da prevare Allaha i one koji
vjeruju", kae: "Zbog toga to vanjtinom pokazuju iman a u tajnosti su
nevjernici. Zbog svog dehla oni su da time varaju Allaha i da im to
koristiti kod Njega. Misle da to kod Allaha kao to na dunjaluku
kod vjernika. U tom kontekstu Uzvieni kae: "Na Dan u koji ih Allah sve oivi
oni se Njemu zaklinjati, kao to se vama zaklinju, da im to neto
koristiti. Oni su, doista, pravi laljivci!" ... "
"A ne varaju osim sebe ali to ne obavjetava robove vjernike
da munafici loim postupcima na sebe Allahovu mrnju, svojim kufrom,
utjerivanjem u la, i sumnjama. Ne pogubnost svojih postupaka, ali, i
pored toga, slijepo ustrajavaju na tome. A Njegove ""Zar?! A, uistinu, oni
nered siju, ali ne da ovo to oni smatraju da je dobro i ispravno
to je u stvari pravi nered, ali zbog svog dehla ne da je ta stvar po svojoj
158
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM tRIJATA
prirodi fesad-nered. A Njegove "Ali oni neznaju", da zbog
potpunosti njihova dehla ne teinu zablude u koju su upali, to im jo
vie sljepilo i udaljenost od upute ... "lli, oni su nalik na one, koji za
vrijeme silnog pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja... " Ovo
je drugi primjer kojeg Uzvieni navodi za drugu vrstu munafika koji ponekad
shvate istinu a potom sumnjaju. Njihova srca su u stanju sumnje, nevjerstva i
(poput obilnog pljuska)." Zavren citat.
Vrste munafika i njihovo stanje
Ibn T ejmijje kae: "Miljenje onih koji kau da "ili" u ajetu
izbor je kao da u smislu kau: "Hasan sjedi ili Ibn Sirin."
Ovakvo miljenje nije ispravno, jer, "ili" u izbornom smislu dolazi u naredbi
traenja a ne dolazi kod obavjesti ... Ovdje se mu'minima eli pojasniti njihovo
stanje. Jer, u prvom Kur'anskom primjeru se kae: "Gluhi, nijemi i slijepi su,
nikako da se osvijeste." A u drugom primjeru se kae: "Stavljaju zbog gromova
prste u ui svoje se smrti," U drugom primjeru je pojasnio da vide i da
a da Allah oduzeo bi im i vid i sluh. U prvom su vidjeli a zatim
su pali u tmine u kojima ne vide. Gluhi, nijemi i slijepi. U drugom primjeru,
kada im munja osvijetli put oni idu a kada im se ponovo nastave tako
da ovi imaju dva stanja, stanje svjetlosti i stanje mraka, a prvi su ostali u mraku.
Prvi je imao svjetlo pa je ostao u mraku a stanje drugih je da nisu stabilni ni u
mraku ni na svjetlu, se njegovo stanje razlikuje, a koje ga u osnovi ostavlja
i u sumnjama. Ove primjere pojanjava ajet koji Allah
delle e'nuhu, navodi u pogledu nevjernika, gdje je naveo dva primjera sa
upotrebom "ili":
"A djela nevjernika su kao varka u ravnici u kojoj edan vidi vodu, ali kad
do tog mjesta nita ne - a da ga kraj njega Allahova
kazna i On mu potpuno isplatiti njegov jer Allah veoma brzo
ili su kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim,
iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih, prst se pred okom ne vidi, - a
onaj kome Allah ne da svjetlo svjetla ni imati."
Primjer prvog je primjer kufra nosioc smatra da je na istini a on je na
batilu, poput onih kojima se njihovo runo djelo lijepim. Takav ne zna i
nije svjestan da ne zna. Zbog toga je i sa fatamorganom. A primjer
drugog je primjer kufra nosioc ne vjeruje nikako, takav je u tminama jednim
iznad drugih. Ne nosi da je na istini je i dalje dahil u zabludi u
159
[BU JUSUf MIDHAT ALU FERRAD
dubinama tame. Zatim, i munafik i kafir ponekad se opisuju ovim svojstvom a
ponekad onim drugim. Tako da je podjela u oba primjera izvrena na osnovu
raznovrsnosti ljudi i njihova stanja.
Otuda, dolazimo do da je munaficima bilo onih koji su
vjerovali a zatim su u svojoj unutrini uznevjerovali. Ovo se moe iz
onoga to prenose hadisa, tefsira i biografija, to jest, da se deavalo da
neki ljudi vjeruju a zatim postanu munafici. T o se deavalo iz razloga:
Od tih razloga je bila i promjena kible. Kada je dolo do promjene kible
jedna skupina se odmetnula od imana. Bilo je to iskuenje i ispit kojim je Allah
iskuao ljude. U tom kontekstu On kae: "l Mi smo promjenili Kiblu prema kojoj
si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji slijediti Poslanika i
na one koji se stopama svojim vratiti ... " Allah je promjenom kible htio da
iskua ljude-ko od njih slijediti poslanika a ko se vratiti svojim stopama. U
tome se ogleda mudrost tog propisa. Isto tako, na dan Uhuda, kada su
muslimani izgubili i kada je ranjen Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, i kada
mu je slomljen zub, skupina ljudi se odmetnula i time padoe u nifak
licemjerstvo. O tome Uzvieni kae: "l da bi vjernike a nevjernike
unitio." I kae: "Toga dana bili su blie nevjerovanju nego vjerovanju, jer su
ustima svojim govorili ono to nije bilo u srcima njihovim ... " I Njegove "l
da bi otkrio ko su licemjeri." Ovi ajeti na one koji su iznova postali
munafici a obuhvtaju i one koji nisu bili licemjeri prije i one koji su bili munafici
pa su ponovo obnovili ili potvrdili svoje licemjerstvo po drugi put.
Njegove "Toga dana bili su blie nevjerovanju nego vjerovanju",
da ranije nisu bili blie su bili podjednako (blizu) ili su
bili blie imanu. Kada je Ibn Ubej na dan Uhuda napustio Poslanika sa njim
ga napusti jo svijeta. Prenosi se da ih je bilo oko tri stotine. Nisu svi ovi
bili munafici prije toga jer nisu imali potrebe za takvo neto.
Ukratko, kada bi spominjali vijesti o onima koji su pali u nifak nakon
imana to bi se ovde oduljilo. Oni su bili muslimani, posjedovali su iman, to je
svjetlo koje je Allah u pomenutim ajetima naveo kao primjer. Da su prije ovog
iskuenja i nifaka umrli umrli bi u islami zbog kojeg bi bili a ne bi bili
od pravih mu'mina, koji kada se iskuaju ustraju na imanu; niti bi bili od pravih
munafika, koji su se poslije ovog iskuenja odmetnuli. Ovakvo je stanje sa
velikim brojem muslimana u naem vremenu ili sa njih, kada budu
iskuani kunjama u kojima se poniavaju nosioci imana, iman takvih tada
opada i njih ili dio njih pada u nifak. Neki se otvoreno odmetnu u
160
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
situaciji kada neprijatelj nadvlada muslimane. Vidjeli smo, a i drugi mimo nas su
vidjeli, u tom kontekstu stvari u kojima je ibret i pouka. Ako se muslimani vrate
ili ako pobijede neprijatelja onda i dalje ostaju muslimani. Vjeruju u
Poslanika unutrinom i vanjtinom takvim imanom koji ne moe izdrati
iskuenje."
1
Zavren citat.
Kaem: Iz ovih ajeta, shodno svatanju selefa, moemo
da munafika ima mnogo vrsta. Tako, neki pokazuju islam vanjtinom a u
unutranjosti skrivaju kufr i misle da je to dobro i ispravno, misle da ova stvar
imati kod kao to je to prolazila kod i kod vjernika.
Ovo je zbog njihova nepoznavanja Allaha. Ne znaju da Njegovo znanje sve
obuhvata. Njemu je poznat treptaj oka i ono to prsa kriju. njima ima
onih koji su imana i nifaka, zbog sumnji i ubhi. Ne posjeduju
korisno znanje koje bi ih udaljilo od nifaka. Tako na momenat, kada mu
svjetlo, vjeruje a kada nestane svjetla ostaje u tami i ponovo pada u nifak.
njima ima onih koji su vjernici vanjtinom i unutrinom,
slabog su imana te zbog toga ne mogu izdrati iskuenja i Otuda kada ih
zadesi kakva nevolja vrate se svojim stopama, se kao to je sa
onima koji su tako kada je dolo do promjene kibble, zatim, oni koji su
posumnjali u mi'rad su na dan Uhuda mnogi pali u nifak
a prije toga nisu bili munafici. Ova kategorija je spomenuta u
Uzvienog:
b. b.
, 0}J 0LbT _}.,;- :&T ,;. L!"L!T \XJ
J J.,_.. J ., J "'.J J .... -: t.... .... -- .._.. ., !. ,J -- ."
o w.:UI -
." u r , 'T J . *J
"Ima ljudi koji Allaha oboavaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati on
je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskuenje, se nevjerstvu, pa tako
izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, gubitak." (El-Hadzdz, ll)
Biljei Buharija od Ibn Abbasa u pogledu ovog ajeta da je rekao: "Kada
bi dolazio u Medinu vjerovao je ako mu ena rodi sina i ako mu se konji
razmnoe da je to (islam) dobra vjera, a ako mu ena ne bi nita rodila niti se
konji umnoili govorio bi kako je to loa vjera. Mudahid kae: "Vratio se svojim
stopama". to otpasti od vjere i postati kafir, (tako je i preveden prethodni
1
Pogledaj Medmu'ul fetava, 7/276-281.
161
EBU JUSUf MIDHAT ALU FERRAD
ajet).
1
Pomenu ti koji bi dolazio kao muhadzir u M edin u, da ispovjeda
islam vanjtinom i unutrinom, je zbog svog dzehla i te'vila uzimao pozitivnu
stvar koja mu se desi kao znak ispravnosti ove vjere, a ako bi mu se po njega
desila loa stvar onda je to smatrao znakom neispravnosti ove vjere, tako da je
sebebom dzehla i te'vila otpao od islama. Ulema je stava da se ovi tekstovi mogu
odnositi i na novotare zbog sadrioca koji se ogleda u
Uzvienog: "Zar, a oni su uistinu smutljivci ali to ne U komentaru ovih
ajeta imam enkiti kaze: "Za ajete o kojima govorimo iako se odnose na
munafike treba da je ibret- pouka u a ne u posebnosti
uzroka objavljivanja."
2
Zavren citat.
Svako ko radi neispravno djelo a misli da je dobro i misli da tim djelom
postaje odlikovan kod Allaha, ustvari treba znati da se time samo jo vie
udaljava od Allaha. Tako da se ovi ajeti, koje spominjemo. odnose i na njega.
Bez obzira da li se to djelo odnosi na novotariju ili na irka Allahu.
za sve ove kategorije, je da misle da su na (od vjere) to
im koristiti.
Zbog toga Uzvieni kaze:
' } .

"Na Dan u koji ih Allah sve oivi oni se Njemu zaklinjati, kao to se vama
zaklinju, da im to neto koristiti. Oni su, doista, pravi laljivci!" (El
Mudadele, 18)
Kurtubi kaze: da im to koristiti", misli se na stvari koje
i na njihove zakletve. Ibn Zejd kae: "Misle da im to koristiti na
ahiretu." Prenosi se od Ibn Abbasa da je Poslanik "Na Sudnjem danu
glasnik zovnuti: "Gdje su oni koji su se sporili sa Allahom?" Pa ustati kaderije crnih
lica i plavih iskrivljenih vilica a njihova im curiti. "Tako
nam Allaha nismo oboavali ni sunce ni mjesec niti idole niti kipove, niti smo pored
Tebe uzimali drugog boga." Ibn Abbas kae: "Tako mi Allaha istinu irk
im je doao odakle se i ne nadaju a da nisu ni znali." Zatim je
1
Pogledaj Te!Sir Ibn Kesira.
2
Edva'ul-bejan, u komentaru Uzvienog: "Ili, oni su nalik na one, koji za vrijeme
silnog pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja... "
162
PRAVOANJE NEZNANJEM
POO LUPOM ERIJATA
Uzvienog: " ... da im to neto koristiti. Oni su, doista, pravi laljivci!".
To su kaderije tako mi Allaha. To je ponovio tri puta." Zavren citat.
Ibn Kesir kae: "To jest, se Allahom da su bili na uputi i
ustrajni u vjeri, kao to su se svijetu zaklinjali da dunjaluku. Jer, ko je ivio sa
i umro na tome, proivljen kako mu to koristiti kod Allaha
kao to mu je koristilo kod svijeta, koji se prema njemu odnosio shodno
vanjtini koju je pokazivao. Zbog toga je i rekao: "... da im to neto
koristiti." T o jest, misle da im na ahiretu koristiti lani iman i da
njega od sebe odagnati kao to su to na ovom svijetu." Zavren
citat.
U komentaru Uzvienog: da im to koristiti" evkani
kae: "Tj. misle da im lane zakletve koristiti na ahiretu, kao to su im
koristile na dunjaluku, jer su njima na dunjaluku pribavljali korist i odstranjivali
tetu." Zavren citat.
Kaem: Svi ovi tekstovi i govor uleme na da je glavni
uzrok bolesti svih munafika dehl, neispravno i poimanje stvari te
njihovo miljenje da stanje u kojem se nalaze predstavlja dobru i ispravnu stvar.
Te njihovo poimanje da su oni pametniji od ostalih, koji nisu njihove akide, te
da se kao takvi spasiti i na dunjaluku i na ahiretu. Oni time ne varaju osim
sebe, ali to ne Zato ovdje jo jednom spomenuti prethodno
navedeni govor imama Taberija: "Prvi dokaz su Uzvienog u suri El
Bekara: "Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a ne varaju osim sebe ali
to ne U ovom ajetu je najjasniji dokaz o Allahovom pobijanju
miljenja onih koji tvrde da Allah kazniti nikoga osim inadija, koji su
nakon znanja uznevjerovali i zanijekali Allahovu Njegove knjige i
poslanike. Jer je Allah obavjestio o onima koje je opisao onako kako ih je
opisao od osobina nifaka, onih koji nastoje da prevare Allaha i vjernike, oni koji
nisu ni svjesni da pomenutim varanjem varaju sebe. Da bi, na kraju, obavjestio
da ih bolna kazna, zbog njihova nijekanja poslanstva Poslanika i
nevjerovanja u njega i zbog toga to su, po njihovom miljenju, smatrali da su
vjernici a ustvari su bili ustrajni u nevjerstvu."
A u komentaru ovih ajeta imam enkiti kae: "Za ajete o kojima
govorimo, iako se odnose na munafike, treba da je ibret- pouka u uopenosti
a ne u posebnosti uzroka objavljivanja."
163
[BU JUSUf MIDHAT ALU FERRAD
Kao pnmJer ovome je Prenosi se da je Zu Huvejsira
Temimi, koji je haridija, grdio Poslanika prilikom raspodjele plijena te
mu "Postupi pravedno, o Allahov Ovo je izrekao jer nisu
vjerovali u bezgrjenost poslanika. On je ovu stvar smatrao munkerom, pa je,
po svom miljenju, to negirao. Tada je pao u nifak i nevjerstvo, zbog ovog
suprostvaljanja, a da nije ni primjetio niti je znao da je kufr. Tim
povodom su objavljene Uzvienog: "Ima ih koji ti prigovaraju zbog
raspodjele zekata."
Ibn Tejmijje u pogledu ovog ajeta kae: "Izraz el-lemz napad na
i nalaenje mahane nekome. Mudahid kae da se to odnosi na potvoru. Ata'
kae da se to odnosi na ogovaranje. Uzvieni kae:
"Ima ih koji Vjerovjesnika... " (Et-Tevba, 61)
Svaki onaj ko uznemirava Poslanika, ogovara ga i prigovara mu je od
njih. Jer, konstrukcija u ajetu na ar "ellezine" i "men" su dvije imenice za
spajanje a dolaze u kontekstu. Iako je ajet sputan zbog pomenutih ljudi
koji su prigovarali Poslaniku, gibetili ga i uznemiravali, propis ova dva ajeta je
kao to je i kod ostalih ajeta koji su sputani zbog nekog povoda.
Koliko mi je poznato niko se ne razlilazi oko toga da je stanje poput
stanja ovih potpada pod ovog propisa ...
Zatim, da je takav od njih je propis koji se vee za lafz-izraz
koji je izveden iz lemz- to jest, prigovaranje i eza- to jest,
uznemiravanje. Tako da ono to je iz tog izvedeno predstavlja illet-razlog za taj
propis ... Jer, iman i nifak iz srca a ono to se ispolji od govora i djela (u
pogledu imana ili nifaka) predstavlja samo ogranak i dokaz onoga to je u srcu.
Pa, ako ispolji vanjtinom neto od toga nad njim se sprovodi
propis. Poto je Allah obavjestio da su oni koji uznemiravaju Poslanika i oni
koji mu prigovaraju, oko raspodjele zekata, od munafika onda je to potvrda i
dokaz nifaka i njegov ogranak. A je, ako neka stvar ima ogranak
da ima i korijen i osnovu koja na taj ogranak. I to predstavlja
dokaz kada se god tako neto kod ljudi da njegov nosioc postaje munafik,
bez obzira da li je u osnovi prije ovog govora bio munafik ili je nakon ovog
govora postao munafik."
1
Zavren citat.
1
Pogledaj Es-Sarimul-meslul, str 30.
164
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
Kaem: U ovu kategoriju spadaju oni koji smatraju da
nemaju potrebe za erijatskom naukom, osim u pogledu stvari a ne i
po pitanju akidskih stvari. To jest, oni koji tvrde da nemaju potrebe za
akaidskom naukom te da u tom pogledu za njih nema
Isti je sa sufijama koji vjeruju da su evlije bolji od Poslanika ili
oni koji vjeruju da postoji drugi put i da se priblie Allahu mimo
Poslanikova puta. U ovu kategoriju spadaju i oni koji vjeruju da je erijatsko
znanje namjenjena za svijet a ne i za posebne ljude. Ili onaj ko misli da
njegov ejh ne podlijee erijatskim obavezama jer je dostigao stepen jekina
Po njima, to je stepen kada sa spadaju erijatske obaveze, a
kao dokaz navode Uzvienog: "Oboavaj svog Gospodara sve dok ti jekin
(smrt) ne Svi pomenuti, i drugi koji vjeruju poput ovih, na njih se odnose
Uzvienog: "Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne Sve pomenute
kategorije svojim govorom nifak, bez obzira da li je njegov vlasnik
prije bio munafik ili je ovim govorom pao u nifak. A Allah najbolje zna.
ooo
165
2. studija
PROPIS ONOGA KOJI SE ISMIJAV A SA ALLAHOVIM AJETIMA
Drugi dokaz su Uzvienog:
?)

"A ako ih upita, oni sigurno "Mi smo samo razgovarali i zabavljali se."
Reci: "Zar se niste Allahu i Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne
se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici." Ako
nekima od vas i oprostimo, druge kazniti zato to su krivci." (Et-Tevba, 65
66)
Kadi Ebu Bekr b. el-Arabi kae: "Ono to su rekli mislili su ozbiljno ili su
se ismijavali, a u oba to predstavlja kufr. Jer, aliti se sa stvarima kufra
predstavlja kufr i ummet se oko toga ne razilazi. Ozbiljnost i je brat
istine i znanja, a izigravanje i ala je brat neistine i neznanja (dehla)."
1
Zavren
citat.
Uzvienog: "Ne se! Jasno je da ste
nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.", Kurtu bi kae: "Ovo dolazi u obliku
kao da kae: "Nemojte raditi ono to ne koristi a zatim im je presudio
da su postali nevjernici i da nemaju opravdanja za taj grijeh."Zavren citat.
pomenute u ajetu Begavi kae: "Ako bi neko rekao:
'Kako to da su uznevjerovali poslije vjerovanja, kad nisu ni bili mu'mini?' Kazat
'eli se da su vanjtinom pokazali nevjerstvo nakon to su vanjtinom
pokazivali iman'."Zavren citat.
Ibn Kesir kae: "Prenosi Ebu Ma'er Medini od Muhammeda b. Ka'ba
Kurezija i drugih da su rekli: "Neki od munafika je rekao: 'Nismo nikoga
vidjeli halapljivijeg, laljivijeg jezika i kukavica pri susretu sa neprijateljem
od ovih naih (Kur'ana)." Nakon to je to stiglo do Poslanika :1 onaj
a je bio krenuo i uzjahao svoju devu, te mu 'O Allahov
mi smo se razgovarali i zabavljali'. Pa mu "Zar se niste Allahu i
Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?" Sve do Uzvienog: "Zato to
1
Ahkamul-Kur'an, 2/976-977.
166
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD lUPOM ERIJATA
su krivci ... " I Njegove "Ne se! Jasno je da ste nevjernici, a
tvrdili ste da ste vjernici." To jest, zbog ovih s kojima ste se ismijavali."
Zavren citat.
Uzvienog: "Ne se! Jasno je da ste
nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.", Taberi kae: "Allah, delle e'nuhu, kae
svom Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve selleme: "Reci ovima koji su
opisani pomenutim osobinama da se ne pravdaju neistinom kako su
razgovarali i zabavljali se. "Postali ste nevjernici", to jest, zanijekali ste istinu
vaim govorom o Poslaniku i vjernicima. "Nakon to ste bili vjernici", to jest,
nakon to ste povjerovali u njega i priznali ga.
Ukorjenjivanje nifaka je bez namjere i
Uzvienog: "Reci: "Zar se niste Allahu 1 riJeeima
Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne se! Jasno je da ste
nevjernici. .. ", Ibn Tejmijje kae: mu da im rekne: "Postali ste
nevjernici nakon to ste vjerovali. Oni koji u pogledu ovih ajeta kau: 'Oni su
uznevjerovali poslije imana svojim jezicima pored prvobitnog nevjerstva u
svojim srcima', ovakav govor nije jer, izraavanje imana jezikom pored
nevjerstva u srcu je kufr. Tako se ne kae: 'Uznevjerovali ste poslije imana', a
oni u stvari nisu ni prestajali biti kafiri. A ako se misli da su vanjtinom pokazali
nevjerstvo, nakon to su vanjtinom pokazivali iman, onda to nisu pokazivali
svijetu svojim prijateljima ...
"A ako ih zapita, oni sigurno "Mi smo samo razgovarali i
zabavljali se." Ovim priznaju i izvinjavaju se, zbog toga je i "Ne
se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici." Ovo
da u sebi nisu namjeravali uraditi djelo kufra su smatrali da to ne
predstavlja kufr. Pa je pojasnio da je ismijavanje sa Allahom, Njegovim ajetima i
Poslanikom nevjerstvo takve vrste kojim njegov vlasnik postaje nevjernikom
nakon imana. T o da je pri njima bio slab iman pa su ovaj haram
za koji su znali da je haram ali nisu znali da je to djelo nevjerstva, a to djelo je
djelo kufra s kojim su postali nevjernici. Oni nisu bili da je to
dozvoljeno raditi. Vie selefa(selefijskih u pogledu opisa munafika,
koji je preneen u suri El-Bekara, kau da su oni prvobitno vidjeli pa su
zaslijepeli, i da su znali pa su nijekali i vjerovali pa su zatim uznevjerovali.
Katade i Mudahid kau: "Navodi primjer njihova vjernicima i
167
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
sluanja onoga sa je doao Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, i odlasku
njihova nura"
1
Zavren citat.
je rekao: "... "A ako ih zapita, oni sigurno "Mi smo
samo razgovarali i zabavljali se ... " Ovdje je obavjestio da su uznevjerovali nakon
imana iako su rekli: "Izgovorili smo kufra bez u to, smo se na
taj igrali i zabavljali", te je pojasnio da je ismijavanje sa ajetima nevjerstvo.
Ovo se ne deava (ismijavanje sa pomenutim stvarima) osim onima se prsa
rasprostrane spram ovog govora, a da je bilo imana u njegovom srcu to bi ga
da izgovori ovaj govor."
2
Zavren citat.
Kaem: Pogledaj, Allah ti se smilovao, u ovaj Kur'anski tekst koji je po
u pogledu nevjerstva ove skupine. je poznato iz
erijatskih tekstova da je ovo propis za svakoga ko uradi ono to su ovi
uradili ili neto drugo u tom kontekstu, te da taj propis nije vezan samo za
pomenute ljude. Jer, pravilo glasi: "Nije pouka u posebnosti uzroka (zbog kojeg
je sputan ajet) je pouka u lafza-izreke", i oko ovog se slau svi
mufessiri. U protivnom bi dokazivanje Kur'anom bilo nevalidno jer je
Kur'anskih ajeta objavljena nekim povodom. Pa ako bi se propis odnosio samo
na onog je povodom sputan onda ne bi ostao nijedan ajet koji bi nas
obavezivao na izvrenje propisa.
Mufessiri se kod ovog ajeta slau da su oni uznevjerovali,
nakon imana, s ovim prljavim govorom koji su izrekli. Razilaze se oko toga da li
je prethodni iman koji su posjedovali bio iman jezika, bez vjerovanja, ili
je to bio iman i srca i jezika zajedno? U oba dokaz je upotpunjen
Allahovom dobrotom.
Prema prvom miljenju: Nad ovim ljudima su pnmJenjivani proptst
islama (tj. smatrani su muslimanima), jer su izgovorili ehadet uz predpostavku
o postojanju unutarnjeg vjerovanja, uz prisustvo pokornosti i ljubavi spram
Allaha , Njegove vjere i Poslanika 3%. Jer, kao to smo prethodno spomenuli,
nema islama ko nema imana niti ima imana ako nema islama. Shodno ovom
izgovoru (tj. izgovoru ehadeta) smatrani su muslimanima sve dok nisu izgovorili
ove prljave S njima i zbog njih nad njima je doneena presuda nevjerstva.
Pa su iz vanjskog islama preli u kufr vanjtinom i unutrinom s jer
su to rekli slobodno bez prisile. Na osnovu toga se moe da su svoja
1
Medmu'fetava, 7/272-274.
2
Medmu 'fetava, 7/220.
168
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
prsa rasprostranili ka kufru svojom unutrinom shodno nJeClma Uzvienog:
"Onoga koji Allaha, nakon to je u Njega vjerovao, osim ako bude na to
primoran, a srce mu ostane u vjeri -, Allahova kazna. One kojima se
nevjerstvo bude mililo ... Da je u njihovim srcima bilo imana on bi ih da
ovako govore. Ako neko misli da se ovaj propis odnosi samo na pomenute
munafike to jest, ako bi rekli ovo je bio uzrok da saznamo za njihov nifak
a ovim nisu uznevjerovali, tako da se ovo (u ajetu) ne odnosi na na
nevjerstvo.
Odgovor na to bi bio
Prvo. Ovo bi da ova njihova izreka nije imala utjecaja u presudi
kufra nad njima, to je suprotno Kur'anskom tekstu "Ne se! Jasno je
da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici."
Drugo. To bi Allahu se od toga, da je Kur'an vezao
propis za stvar koja nema utjecaja u presudi i da je zanemario pravi razlog
presude.
je poznato u erijatu da objava ne ulazi u tok realizacije
propisa da ne bi dolo do pometnje.t Osnova ovog (donoenja propisa tj.
presude nad nekim) je vanjtina govora i djela.
Uzvienog: "Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste
vjernici." Pomenuti iman tj. vjerovanje u ajetu ili je samo iman unutranjosti ili
je samo iman spoljanjosti. U oba ajet slui kao dokaz, jer se prema tim
ljudima prije odnosilo kao prema muslimanima a zatim su nakon ovog runog
govora uznevjerovali nakon to su bili vjernici. Ako su ti ljudi bili nevjernici
prije nego su izgovorili ovu runu izreku postavlja se pitanje zato je erijat
odgodio presudu do ovog vremena? Zato je vezao propis za osobinu koja ne
na presudu? Ako zbog ove osobine nisu pali u nevjerstvo zato su se onda
pravdali i izvinjavali? Nema drugog izlaza iz pomenutih pitanja osim da stvar
shvatimo onako kako su je shvatili dobri prethodnici-selef, to jest, da su
uznevjerovali nakon imana, zbog ove prljave izreke. Tako da ova presuda ostaje
1
Pisac ovim eli da kae da nije kanjavao na osnovu objave, bi kanjavao
kada bi nekog djela bilo erijatski (tj. priznanjem ili
povjerljivih svjedoka), jer kada bi Poslanik kanjavao munafike samo na
osnovu objave dolo bi do pometnje kod ljudi, i strah od prihvatanja islama.
169
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
za svakog ko uradi ono to su oni uradili, bez obzira da li se spomenuti
iman u ajetu odnosi na spoljanji iman, bez prisustva istog u srcu, ili se misli na
iman spoljanjosti i unutranjosti zajedno. Ovome miljenju tei imam Ibn
Tejmijje, tj. da su pomenuti ljudi posjedovali slab iman te su izrekli pomenutu
izreku bez u to, da ih to odvesti u nevjerstvo a znali su da
je tako neto zabranjeno. Mislili su da zabava i razgovor u tom pogledu ne vodi u
nevjerstvo osim ako se radi o ozbiljnom (govoru) u tome, po tom pitanju. Mislili
su da je zabava i razgovor u tom kontekstu stvar koja ne odvodi u nevjerstvo,
kao to prisila ne vodi u nevjerstvo. erijat ih nije proglasio lacima zbog toga to
su se pravdali zabavom i razgovorom, za razliku od munafika koje ugoni u la
zbog njihovih lanih pravdanja. Otuda se iskrenost njihova pravdanja
igrom i zabavom, u pomenutom bez namjere i ozbiljnosti. i
pored toga, erijat ih obavjetava da u ovakvom stanju i ovom izrekom,
da se radi o igri i zabavi, time padaju u kufr, nakon to su bili vjernici.
Dehl i njihova nenamjernost, da urade djelo kufra, u ovom nisu
usvojeni kao opravdanje, zato pazi i budi oprezan u pogledu ovih stvari.
Zato neka se musliman pripazi najbolje to moe i umije da ne bi
izgovorio na koju ne panju a zbog koje bi bio u Dehennem,
da nas Allah Istinu je rekao Allahov Poslanik ?i, povjerljivi
koji se brinuo o ummetu, kada je u vjerodostojnom hadisu upozorio ummet: "Da
li ljudi biti od u Dehennem na svojim licima osim kao rtve svojih jezika."
1
Ibn Tejmijje kae: "Ovi, govore ono to je rekao Dehm i Salihi.
Naime, oni jasno kau da psovanje Allaha i Njegova Poslanika, kao i govor o
trojstvu, te svaka druga od kufra, po njima, nije kufr po unutranjosti
samo vanjtinom - ukazuje na kufr. tome, ovaj koji psuje i
pomenute stvari je da u svojoj unutranjosti poznaje Allaha, da bude
muvehhid i vjernik u Njega. A kada im se dostavi dokaz u vidu erijatskog
teksta ili u vidu idma'a da je kafir, kako vanjtinom tako i unutrinom,
oni kau: 'To za sobom utjerivanje u la unutranjosti (ar. batina) a iman
nepostojanje toga.' im: To su dvije poznate stvari. Jedna je
poznata stvar u vjeri a druga je poznata od nas samih ako o tome
dobro razmislimo.
1
Biljei ga imam Ahmed i Tirmizi, poglavlje <<Iman, i Ibn Made, poglavlje jezika
pri smutnji>>. Albani ga je ocjenio vjerodostojnim. Pogledaj Sahih sunen od Ibn Made,
2/359.
170
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
Ko izgovori nevjerstva dobrovoljno, bez prisile,
postaje nevjernik vanjtinom i unutrinom
to se prvog, mi znamo da onaj ko opsuje Allaha i Njegova
Poslanika, dobrovoljno bez prisile, postaje nevjernik. I ne samo to, i onaj ko
izgovori dobrovoljno bez prisile kufra. Onaj ko se ismijava sa Allahom,
Njegovim ajetima, Poslanikom takav je kafir vanjtinom i unutrinom. A to se
onih koji kau da takav moe biti unutrinom vjernik a vanjtinom kafir,
njegov govor je i to je poznata stvar u vjeri. Allah, delle e'nuhu,
je spomenuo u Kur'anu nevjernika i presudio im da je to kufr, te da zbog
toga zasluuju prijetnju. Da su ove njihove bile na stepenu
onih koji protiv njih ili na stepenu priznanja kojem je
grubo postupio onaj koji priznaje, onda ih Allah, delle e'nuhu, ne bi od
onih kojima je kaznom zbog koje moe biti istinito ili
lano. Naprotiv, ne bi ih trebao kazniti osim u iskrenog Ovo
je poput Uzvienog: "Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan od
trojice!" I "Nevjernici su oni koji govore: "Bog je - Mesih, sin Merjemin!' I
tome.
to se drugog Ako srce iskreno vjeruje u Poslanika, te da je
on Allahov Poslanik, voli i cijeni Poslanika ?i - to ga da ga i
proklinje. je takvo neto pojmiti osim u ako se radi o
omaloavanju i napadu na Poslanika Iz toga se moe da puko
u njegovu (Poslanikovu) iskrenost se ne moe okarakterisati kao iman
ako se tome ne doda ljubav i potivanje Poslanika u svom srcu." t
Uzvienog: "Licemjeri se plae da se vjernicima ne
objavi sura koja bi im otkrila ono to je u srcima licemjera... ! A ako ih zapita, oni
sigurno "Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.", Ibn Tejmijje kae:
"Ovo je jasan kur'anski tekst da je ismijavanje sa Allahom, Njegovim ajetima i
Poslanikom kufr. A namjerno psovanje ovih stvari je jo da bude kufr.
Ovaj ajet ukazuje da svako onaj ko omalaava Allahova Poslanika u ali ili
ozbiljno postaje kafirom."
2
Zavren citat.
Kaem: Pogledaj, Allah ti se smilovao, Ibn Tejmijjno negiranje miljenja
onih koji kau da je onaj ko dobrovoljno i bez prisile izgovori kufra kafir
1
Pogledaj Medmu 'fetava, 7/557.
2
Es-sarjmul-meslul, str. 28.
171
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
vanjtinom a ne i unutrinom. On kae da je takav izrekao i neispravan
govor, je neispravnost u vjeri islamu. A ta tek za onog koji
kae da nije kafir ni vanjtinom ni unutrinom?
Ibn Tejmijje kae: "Onaj ko opsuje Poslanika bio musliman ili kafir,
obaveza ga je ubiti. Ovo je miljenje uleme. Ibn Munzir kae:
smatra da je kazna za onog ko opsuje Poslanika ubijanje. To
miljenje zastupaju Malik, Lejs, Ahmed, Ishak, a to je i afijin mezheb'. On dalje
kae: 'Prenosi se od Numana da se takav ne ubija, jer ono na je nevjernik
od irka je od psovanja Poslanika'. Ebu Bekr Farisi pripovjeda od afijinih
prijatelja da postoji idma-konsenzus muslimana oko toga da je kazna za onog ko
opsuje Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, ubijanje, kao to je kazna za onog
ko opsuje nekog drugog poslanika mimo njega Ovaj idma' koji se
prenosi odnosi se na prve generacije od ashaba i tabi'ina, ili je pod tim
podrazumijevao njihov konsenzus o tome da je kazna za onog ko opsuje
Posanika smrt, ako se radi o muslimanu. O istom govori i Kadi ljad
pa kae: 'Ummet se sloio da se onaj ko omalovaava i psuje Poslanika ubija, ako
je od muslimana.' ldma' u tom pogledu se pripovjeda iz vie izvora, to jest, da se
takav tekfiri i ubija. Imam Ishak b. Rahavej, jedan od velikih kae:
'Muslimani se slau da onaj ko opsuje Allaha ili Njegova Poslanika, ili da odbije
neto to je objavio Allah ili da ubije nekog poslanika, da je takav kafir pa makar
priznavao sve to je objavljeno od Allaha'. Hatabi kae: 'Ne poznajem nijednog
muslimana da se razilazi u pogledu obaveze njegova ubijanja.' Muhammed ibn
Sahnun kae: 'Ulema se sloila za onog ko i omalovaava Poslanika,
sallallahu alejhi ve selleme, da je nevjernik, njemu se prijeti Allahovom kaznom.
Po ummetu propis za takvog je ubijanje. Onaj ko sumnja u njegovo nevjerstvo i
kanjavanje je, uznevjerovao'.
Pojanjenje toga bi bilo da onaj ko je u osnovi musliman, a opsuje
Poslanika, time postaje nevjernik i ubija se. Oko toga nema razilaenja, a to je
miljenje imama i drugih. je prethodilo idma'a po tom
pitanju od Ishaka b. Rahaveja i drugih."
1
Zavren citat.
Allah mu se smilovao, kae: "Psovanje Allaha i Poslanika je
kufr vanjtinom i unutrinom, bez obzira da li nosio da je to
zabranjeno ili ne, ili da ne posjeduje nikakvo o tome. Ovo je mezheb
1
Es-sarjmul-meslul, str S.
172
PRAVIJANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
fekiha i drugih pripadnika ehli-sunneta koji su na stavu da je iman govor i
djelo."
1
Kaem: Ovo je propis za onog ko Allaha, Njegove ajete i Njegova
Poslanika Allahu se od tog. Prije nego zavrim ovu temu elim se
osvrnuti na jednu preciznu stvar kako ne bi dolo do
kontradiktornosti u ovoj mes'eli. Izgovaranj e kufra je kufr vanjtinom i
unutrinom, pa makar njen vlasnik time ne namjeravao pasti u kufr.
ako je neznalica u pogledu tih te ih izgovori a nije
namjeravao koje za sobom kufr, onda takav ne pada u
nevjerstvo, jer on nije imao namjeru da kufr, to jest, nije imao namjeru
izgovoriti koja kufr. Kao to je npr. koji rekne: "Mi
elimo demokratiju", kako to uru, to jest,
dogovaranje. Ovakav ne pada u nevjerstvo, za razliku od onoga ko to zagovara,
a zna i svjestan je da to da narod sam sebi donosi presude. Ovakav pada u
nevjerstvo pa makar nemao namjeru kufr. Isti je sa onim ko rekne
Poslaniku "Raina" to jest - 'Posluaj nas', u smislu da se to odnosi na sluh.
Ovakav ne pada u nevjerstvo. Za razliku od onog ko bi mu rekao 'raina', u
kontekstu prizivanja i omaloavanja, Allahu se od tog Ovakav postaje
kafir vanjtinom i unutrinom pa makar ne namjeravao i neznao da ovako neto
predstavlja kufr. Otuda se ponekad u govoru uleme navodi da onaj ko izgovori
ili uradi kufr pada u nevjerstvo pa makar to i ne namjeravao."
Ibn Tejmijje kae: onaj ko uradi ili izgovori kufr
time postaje kafir, pa makar ne namjeravao postati kafir. Jer, niko nema namjeru
kufr osim ako to Allah htjedne."
2
Zavren citat.
A ponekad (ulema) govore: "Ne pada u nevjerstvo osim ako nije imao
namjeru da uradi stvar od kufra. U tom podrazumjevaju koje iz
proizilazi a koje je kufr, a sama ta stvar nije po sebi kufr. Jer, kao to to
kae ejhul-islam, niko ne namjerava kufr osim ako to Allah ne htjedne.
Muhammed b. Abdulvehab je upitan o nekim mes'elama koje su
navedene u poglavlju "Propis murteda-otpadnika i onog koji se ismijava sa
Allahom, Njegovim knjigama i poslanicima je kufr". Opiite pomenuto
ismijavanje koje odvodi u nevjerstvo? ....
1
Es-sarimul-meslul, str. 451.
2
Es-sarimul-meslul, str. 154.
173

[BU JUSUF MIDHAT ALU FmRAD
Ako izgovori kufra a ne poznaje njeno time nije
uznevjerovao. Da li to da ju je izgovorio a ne poznaje njeno ili to
da ju je izgovorio ali ne zna da ga ona izvodi iz vjere?
Pa je odgovorio: "Prva mes'ela. U ovoj mes'eli ulema navodi kao dokaz
Uzvienog u pogledu nekih muslimana muhadira u pohodu na Tebuk: "A
ako ih zapita, oni sigurno "Mi smo samo razgovarali i zabavljali se ... " I
selefi i halefi spominju da je ajeta do Sudnjeg dana za onoga
ko se ismijava sa s Allahom, Kur'anom i Poslanikom. Naime, oni su rekli:
"Nismo nikoga vidjeli halapljivijeg, laljivijeg jezika i kukavica pri susretu
sa neprijateljem od ovih naih (Kur'ana)." Pod tim su podrazumjevali
i ulemu od njegovih ashaba. Kada je Avf b. Malik prenio taj govor
Poslaniku :j;, onda je onaj to je to izrekao doao i pravdao se kako je to rekao u
kontekstu ale i zabave, kao to to putnici na putu. Pa je sila objava
i ovo djelo okarakterisala kufrom, nakon imana, pa maker to bilo u kontekstu
ale. Onaj ko je to izgovorio mislio je da bi te mogle biti nevjerstvo samo
ako se izgovore ozbiljno a ne i uali... Ako izgovori kufra a ne
zna njihovo jasno je da on nije znao njihovo a da
nije znao da te vode u nevjerstvo u tom samo navesti
Uzvienog: "Ne se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste
vjernici." Oni su se izvinjavali Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, da
ih te izvesti iz islama. je to neki ove pokuavaju
opravdati time (tj. njihovim miljenjem da ih to odvesti u nevjerstvo), zar
takav nije za Uzvienog: " ... a koji misliti da je dobro ono to rade? I
Njegove "Oni, umjesto Allaha, ejtane za zatitnike uzimaju i misle da
dobro rade." I Njegove "Oni zaista od Allahova puta a misle da
su Zar misli da ovi nisu nevjernici? nije se
dehlu u ovim mes'elama zbog njihova gurbeta (rijetkosti)."
1
Zavren citat.
1
El-mes'ele (16). Str 448-452, iz knjige Tarihul-Nedd.
174
3. studija
AJETI KOJI GOVORE O NEVJERNICIMA ODNOSE SE l NA
MUSLIMANE AKO BUDU NJIHOVA DJELA
Kaem: Pogledaj, Allah ti se smilovao, kako je ejh Muhamed
Abdulvehhab ajete koji su sputeni u pogledu pravih nevjernika naveo u
kontekstu spomena muslimana koji djela nevjernika. Ovo spominjemo jer
neki ljudi, kod uzimanja ovih ajeta za dokaze, odgovaraju da se ovi ajeti odnose
na one koji su u osnovi kafiri a ne i na muslimane. Pri tome pogreno
interpretiraju citate selefa koji se odnose ne kritikovanje haridija, jer su oni
ajete koje se odnose na nevjernike primjenili nad muslimanima. je da su
to haridije ove dvije mes'ele postoji razlika. Haridije
su kao dokaz za svoje postupke navodili ajet o propisima koji se odnose na
kitabije. Njihove prljave ruke su se usudile da mjenjaju Allahove propise,
Allahov had-kaznu, za zinaluk zamjenili drugom kaznom, tako su sebe
sudrugom Allahu, shodno Kur'anskom tekstu: "Zar oni da imaju bogove koji im
propisuju da vjeruju ono to Allah nije naredio?" Kur'an im je presudio da su
nevjernici, zbog njihovih prljavih djela a ne zbog toga to su kitabije jer se ta
osobina ne spominje u kontekstu ukora. Tako da se na tome ne temelje propisi,
naprotiv, kao to je Kur'an obavjestio njima ima ummet muktesid. Da
je Kur'an presudio o njihovom nevjerstvu zbog toga to su kitabije onda bi to
kontradiktornost, neuzu billahi. Uzrok njihova kufra je njihovo prljavo
djelo. Kada su se pojavile haridije oni su ove tekstove uzeli kao dokaz protiv
Ebu Muse Earije i Amra b. Asa kada su Kur'anom presudili u pogledu krvi
muslimana u sukobu Alije i Muavije, radijellahu anhuma. Oni rekoe:
"Ljudi donose presude a Allah .% kae: "Oni koji ne sude po onom to Allah
objavljuje oni su pravi nevjernici." Tako presudie da su Alija i Muavija kafiri i
oni koji su uz njih, a selef ummeta je pobio i negirao taj njihov stav,
da su ajete koji se odnose na kafire primjenili na muslimane. Ovo negiranje je
opravdano, jer su haridije uzeli ajete koji se odnose na kafire i primjenili ih na
djela koja se razlikuju od djela kafira.
ko navede ajete koji su objavljeni u pogledu kafira i primijeni
ih nad muslimanima koji rade njihova djela, pa kako se moe ovo porediti sa
onim? Naprotiv, spomen ove druge stvari dostie stepen mutevatira u knjigama
selefa. Uzvienog:
175
[BU JUSUF MIDHAT ALU FmRAD
/ -" / "" ...--: / .--""' __.... J "'" / "'"" J "' J."'.- " ....-- Q J .",... J
Lj>j'll J 'lj _jj_).) S'J,) <X l_y:d
(_ J / t "' -- -:: _J. "' J ,. _.. .::; "" J .... "' / / .. "' J / / .". / J-- "'
,:J 'lj 'lj # <X ,:J L.j fl_A <X l..j
"Reci: "Zovite one koje, pored Allah, bogovima smatrate. Oni nita nemaju, ni
koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva
udjela i On nema od njih nikakve Kod Njega se zauzimati za
nekoga samo onaj kome On dopusti." (Sebe', 22-23)
Ibn Kajjim kae: "Kur'an je krcat primjerima, ali svijeta
ne da i naa stvarnost podpada pod njegove ajete i misle da se njegovi
ajeti odnose samo na posebnu vrstu ljudi i na narod koji je prije bio, koji iza sebe
nisu ostavili nasljednike poput njih. Ovo je stvar koja se srca i
shvatanja Kur'ana. Tako mi Allaha, bez obzira to su bili i proli, oni su iza sebe
ostavili nasljednike koji su kao oni ili su jo gori. Kako se god Kur'an odnosi na
one prve tako se odnosi i na ove. stvar je onaka kako je to rekao
Omer ibn Hattab: "Veza sa islamom postepeno slabiti kada u islamu stasa
(generacija) koja ne poznaje dahilijjet."
1
Uzvienog:
"Reci: li da vam kaem djela nikako priznata biti, trud u
ivotu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji misliti da je dobro ono to rade?
(Kehf, 103-104),
Ibn Kesir navodi da je Buharija zabiljeio od Amra od Musaba da je
rekao: "Pitao sam oca, to jest Sada b. Ebi Vekasa o Uzvienog: "Reci:
li da vam kaem djela nikako priznata biti?" Da li su to
hururije?
2
"Ne, to su idovi i to se idova oni su u la
ugonili Muhammeda a su zanijekali Dennet tako to su rekli da u
njemu nema hrane ni Hururije su oni koji kidaju preuzetu obavezu
1
Medaridu es-salikin 1/351
2
Pogledaj objanjenje o hururijama u VasitJjskoj akidi koju je izdala naa Hururije
pripadaju haridijama. Oni velike grijenike smatraju nevjernicima i tvrde da ostati u
Vatri. Razlika njih i mua'tezila jeste u tome to ovi velike grijenike smatraju nevjernicima
mua'tezile kau da nije musliman niti nevjernik, ali i po njima, ostati u vatri ....
(Op. pr.)
176
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
prema Allahu. Sad, radijellahu anhu, ih je oslovljavao kao fasike-grjenike. Alija
ibn Ebi Talib i Dahhak i drugi kau da se to odnosi na hururije.
koje se prenosi od Alije obuhvata hururije kao to obuhvata
idove i druge mimo njih. Ajet nije posebno objavljen niti za ove niti za
one je on od toga. Ovaj ajet je iz mekkanskog perioda, prije nego
se Kur'an i idovima i prije nego su se pojavile
haridije. Ovo je ajet za svakog ko oboava Allaha na na koji On nije
zadovoljan, a pri tome misli da je na pravom putu i da njegovo djelo biti
a naprotiv, on grijei a njegovo djelo biti odbijeno kao to to kae
Uzvieni: "
Gb. (G J J
., _) @! ' Y- :?.J
"Kada se neka lica potitena, premorena, u vatri uarenoj priti."
(El-Gaije, 2-4)
I kae Uzvieni:
"l Mi pristupiti djelima njihovim koja su u prah i pepeo ih
pretvoriti." (El-Furkan, 23)
I rekao je:
._,1-- 2 1-. J .:JT
" -,_- r: 'J""" J_;--- (J.., J
"A djela nevjernika su kao varka u ravnici. .. " (En-Nur, 39)
U ovom ajetu se kae: "Reci: li da vam kaem ... ", to jest,
da vas obavjestim, djela nikako priznata biti. .. ", da bi zatim pojasnio ko
su ti pa kae: trud u ivotu na ovo m svijetu uzaludan biti...", to jest, oni
koji su radili neispravna djela mimo propisanog erijata, s kojim je Allah
zadovoljan i koji se jedino prima, da bi na kraju rekao: "A koji misliti da je
dobro ono to rade." To jest, su da su na Pravom putu, da su
i voljeni." Zavren citat.
Taberi u pogledu ajeta kae: "Po nama je ispravno miljenje da se
Uzvienog u ovom ajetu odnose na svakog koji uradi djelo za koje misli
da je dobro i ispravno, da je Allah sa njim zadovoljan i da se time pokorava
Njemu, a ustvari s tim djelom na sebe Allahovu mrnju i tim djelom se
udaljio od puta imana. Primjer toga je monatvo i i njima
177
EBu JusuF MIDHAT ALU FmRAD
koji ulau trud a u stvari su u zabludi. njihovom trudu i djelima
koja oni su nevjernici u Allaha, bez obzira koje vjere bili. A Njegove
trud u ivotu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji misliti da je dobro
ono to rade?'', kae: "To su oni djela na ovom svijetu nisu bila po Boijoj
uputi i su bila neispravna i djela zablude, jer su radili ono to im
Allah nije naredio, ta vie, ispoljavali su Mu kufr a mislili su da je dobro
ono to rade." Kae: to djelo oni misle da se time pokoravaju Allahu te
da je robovima da se trude pri tome. Ovo je dokaz protiv
onih koji smatraju da niko ne moe uznevjerovati u Allaha osim ako time nije
namjeravao kufr nakon to je bio spoznao Njegovu je
obavjestio da trud ovih koji su opisani u ajetu biti uzasludan a mislili su da je
dobro i ispravno ono to su I obavjestio je da oni u stvari ne vjeruju u
ajete svoga Gospodara. Da je onako kako ovi misle onda bi po njima pomenuti
ljudi u ajetu za svoj trud trebali biti a u Kur'anu je obavjest suprotna
tome. Pa kae u nastavku: "To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu
vjerovali i koji budu poricali da pred Njega Allah o njima obavjetava da
su nevjernici u Allaha i da njihova djela biti ponitena." Zavren citat.
Kurtubi kae: "Prvo Uzvienog: "Reci: li da vam kaem
djela nikako priznata biti, trud u ivotu na ovom svijetu uzaludan biti?"
U ajetu je dokaz da ima ljudi koji raditi djela da time dobro a
njihov trud biti poniten. Ono to obavezuje ponitenje truda je ili
neispravnost akideta ili neto drugo, a ovde se pod tim misli na kufr."Zavren
citat.
Kaem: "Ovi navodi uleme jasno da se ajeti koji su u osnovi
sputani u pogledu nevjernika mogu odnositi na one muslimane koji budu
djela nevjernika. Da se ne bojim oduljivanja puno bi vie naveo dokaza o tome.
Prije nego zavrim sa ovom mes'elom elim skrenuti panju na mes'elu (iz Usuli
fikha) o traenju ispravnog il/eta-razloga u pogledu nekog propisa (ar. tenkihul
menat), odnosno, koje je to svojstvo koje je presudno utjecalo na donoenje
propisa. Jer, illet-uzrok propisa krui zajedno sa propisom, tj. ako u
situaciji postoji illet postoji i propis, a ako ne onda nema ni propisa.
Mnogi ljudi kod donoenja nekog propisa okarakteriu neko svojstvo kao illet
propisa da je to svojstvo utjecalo na propis a ono to nije, kao to je
primjer haridija. Pravilo u tom pogledu je da se treba vratiti na miljenje
mudtehida selefa koji su iskreni i povjerljivi kod ummeta kako ljudi ne bi
zalutali u tom pogledu."
ooo
178
DRUGO POGLAVLJE
DOKAZI IZ SUNNETA O NEOPRAVDANOSTI RIDDETA
ZBOG DEHLA
Ovo poglavlje sadri studije:
Prva studija: Propis okretanja od Poslanikove presude
Druga studija: Opis haridija i sud o njima
studija: Mrnja prema ashabima je dokaz nevjerstva
studija: Kaderijske sekte i sud o njima
l. studija
PROPIS OKRETANJA OD POSLANIKOVE PRESUDE
Prvi dokaz. to se dokaza iz vjerodostojnog sunneta spomenut
nekoliko hadis sa osvrtom na njih se da ne oduljim.
Ibn Tejmijje (nakon to je spomenuo hadise o haridijama) kae: "Od
toga je i ono to prenosi Ibn Ebi Asim i Ebu ejh u Dalailu sa vjerodostojnim
senedom od Katade od Ukbeta ibni Vesada od Ibni Omera da je rekao:
"Poslaniku doneena ogrlica od zlata i srebra, pa ju je podijelio
svojih ashaba. Neki beduin ustade i 'O Muhammede, Allah ti je naredio da
bude pravedan; ne vidim da postupa pravedno.' 'Teko tebi, ko bi prema tebi
postupio pravedno poslije mene ako ja ne postupam pravedno', Nakon to je
otiao 'Dovedite mi ga nakratko'." U ovo poglavlje spadaju i ensarije
koji se sa Zubejrom sporio oko kanala za navodnjavanje, kada mu je Poslanik,
sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "Navodnjavaj Zubejre, a zatim pusti vodu svom
komiji." Onaj "Da li je to zbog toga to je on sin tvoje tetke?"
Zatim, u ovo poglavlje spada i hadis o kojem je Poslanik,
sallallahu alejhi ve selleme, presudio pa nije bio zadovoljan, zatim ode Ebu Bekra
da mu presudi a zatim do Omera pa ga Omer ubi. Mnogo je hadisa u tom
kontekstu. Zatim, poznati hadis od Behza ibn Hakima od njegova oca od
njegova djeda od njegova brata da je doao Poslaniku, sallallahu alejhi ve
179
EBU JUSUF ALU FERRAO
selleme, pa . . . Ljudi misle da zabranjuje fej' (vrsta ratnog plijena), te da si
ga prigrabio sebi." Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "Da sam to i
uradi na to imam pravo, on nije ostavtina koju su im ostavile komije." Biljei ga E bu
Davud sa vjerodostojnim senedom. Ovaj je prenosio potvoru od drugog
ali je time namjeravao omalovaiti Poslanika i pripisati mu mahanu i
uvrijediti ga. To to mu je nije bilo s ciljem negiranja govora onog
tako da to to je ustvari predstavlja vrstu uvrede.
Primjer toga je i hadis Ibn Ishaka od Hiama od njegova oca od Aie,
radijellahu anha, da je rekala: "Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je kupio od
nekog beduina (za klanje) za tovar 'zehira' datula. Pa je sa njim doao do
njegove Traio je datule u ali ih nije naao. Zatim pred onog
beduina te mu "O Allahov robe, mi smo od tebe kupili tvoje za tovar
'zehira' datula, mislio sam da ih imam ali ih ne Beduin povika: "Prevario me
je, prevario me je." Ljudi se okomie na njega mu: "Zar to da kae
Allahovom Poslaniku?" Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, "Ostavite
ga." Hadis biljei Ibn Ebi Asim i Ibn Hiban u Delailu.
Ovo kompletno poglavlje govori o osobama koje je obaveza ubiti jer su
uradili djela zbog kojih su pali u kufr i nifak, tako da je time njihova krv postala
dozvoljenom. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, i drugi poslanici su pratali
onima koji bi tako neto izgovorili se time Uzvienog: "Ti
sa svakim -lijepo! i trai da se dobra djela, a neznalica se kloni!"
To pojanjava (tj. njegov oprost onima koji su ga predaja koju
biljei Ibrahim b. Hakem b. Eban. Kae: mi je moj otac od lkrime od Ebi
Hurejre da je neki beduin doao Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme,
da ga u pomogne. Poto mu je neto dao on mu, sallallahu alejhi ve
selleme, "Jesam li lijepo postupio prema tebi." Onaj beduin "Ne, nisi
lijepo postupio." Muslimani se naljutie i krenue prema njemu, pa im on,
sallallahu alejhi ve selleme, dade znak da ga ostave. Zatim je ustao i otiao u
svoju pa je potom poslao po onog beduina i pozvao ga u svoju
Ponovo mu je dao, i zadovoljio ga, a zatim mu "Ti si nama doao i traio pa
smo ti dali, a ti si rekao ono to si rekao, a muslimani su zbog toga u svojim duama
neto spram tebe ponijeli. Ako pred njima reci ono to si rekao preda mnom kako
bi otilo iz njihovih srca ono to prema tebi." On "Dobro." Kada je
doao sutradan ili Poslanik i "Va drug je doao pa je od nas
traio i mi smo mu dali, pa je rekao ono to je rekao. Mi smo ga nakon toga pozvali u
i ponovo mu dali pa je bio zadovoljan? Zar nije tako", upita Poslanik? "Da,
180
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
neka te Allah ispred moje porodice i rodbine nagradi", Poslanik dalje
nastavi: "Primjer mene i ovog beduina je kao primjer koji je posjedovao devu
pa je ona od njega pobjegla. Ljudi su je slijedili ali je ona samo jo vie bjeala. Onda ih
je vlasnik deve zovnuo rekavi: 'Ostavite mene da ja ukrotim svoju devu, ja sam prema
njoj najbolji.' Pa je vlasnik deve preao ispred nje je na neto (to raste) iz
zemlje, pa je dola i smirila se. On joj zatim stegnu povodac i pope se na nju. Da niste
ostavili onog kada je rekao ono to je rekao i da ste ga ubili uao bi u vatru."
Sa ovim senedom biljei ga Ebu Ahmed Askeri. Prenosi se da je Poslaniku
doao beduin pa mu "O Muhammede, udijeli mi, ne daje mi od svog
imetka niti od imetka tvoga oca, te grubo postupi prema Poslaniku, sallallahu
alejhi ve selleme." Na njega nasrnue ashabi "O Allahov neprijatelju,
zar tako da govori o Allahovom Poslaniku?" Ove predaje ti pojanjavaju da je
bilo dozvoljeno ubiti pomenutog zbog njegovih prije traenja
pokajanja, te da je zbog tih postao kafir. Da je onda ne bi zbog
pomenutih uao u vatru da je bio ubijen, kako je to spomenuo
Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, zbog pukog izgovora tih bi
naprotiv uao u Dennet. Jer bi u tom on bio ehid mazlum-onaj kome je
nepravda a njegov ubica bi uao u vatru jer je namjerno ubio vjernika,
a Poslanik bi u tom pojasnio da ga nije bilo dozvoljeno ubiti jer je to
bespravno prolijevanje krvi to predstavlja jedan od grijeha. Ovaj
beduin je bio musliman otuda ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, u
hadisu oslovio "va drug". Zbog toga to je bio musliman i jeste doao i
traio od Poslanika. Da je bio nevjernik u ratu sa muslimanima ne bi
traio od njega. A da mu je nekim Poslanik, sallallahu alejhi ve
selleme, dao pomenutu kako bi primio islam u hadisu bi doao spomen
da je primio islam. Nita nije spomenuto to ukazuje da je bio od onih koji su
uli u islam. On je, naime, bio grubi beduin na kojeg se mogu odnositi
Uzvienog: "Ako im se iz njega da, zadovolje se, a ako im se ne da, odjednom se
rezljute."
1
Zavren citat.
prethodno navedeni hadis (Da li je to zbog toga to je on
sin tvoje tetke?) Hafiz kae: "Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, nije kaznio
iz ove jer je vodio o jedinstvu i slozi ljudi kao to je u
pogledu mnogih munafika rekao: "Ne elim da ljudi govore kako Muhammed
ubija svoje drugeve."
1
Es-sarimul-meslul, str 201-205.
181
i
[BU JUSUf MIDHAT ALU FERRAD
Kurtubi kae: "Ako neko postupi ovako u pogledu Poslanika,
sallallahu alejhi ve selleme, ili u pogledu njegova erijata, takav se ubija kao
zindik-heretik. Ovo prenosi Nevevi od islamske uleme, a Allah najbolje zna."
1
Zavren citat
Nakon to je spomenuo da je propis psovanja Poslanika kufr
otpadnitvo Ibn Kajjim dalje kae: "A to se Poslanikova ustezanja od
ubistva onog ko je oskrnavio Poslanikovu rekavi: "Postupi
pravedno, nisi pravedan". Ili u drugom "Da li je to zbog toga to je on
sin tvoje tetke?" Ili u hadisu u pogledu njegova nijeta: "Ovo je podjela
kojom se ne eli Allahovo lice-zadovoljstvo", ili kod njegove vladavine: 'Govore
da si zabranio fej', te ga eli za sebe', i drugi u tom kontekstu, ovdje se
radi o Poslanikovom pravu i on moe da ga ispuni (tj : da kazni zbog njega), a
moe i da ga ostavi, ali njegov ummet (poslije njega) ne moe da oprosti ono to
se odnosi na njegovo, sallallahu alejhi ve selleme, pravo."
2
Zavren citat.
Propis onoga ko namjerno slae na Poslanika
Ibn Tejmijje kae: "Sunnet trinaesti.
3
Predaja koju smo zabiljeili od od
Ebu Kasima Abdullaha b. Muhammeda Begavija .. . da je do Poslanik, sallallahu
alejhi ve selleme, doprla vijest kako je neki rekao svom narodu:
"Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, mi je naredio da vama sudim po
svom miljenju, u vaem imetku je tako i tako . . . " Taj je u dahilijetu kod
njih prosio enu, pa su odbili da ga oene. Zatim je otiao, i nastanio se kod te
ene. Ljudi su poslali glasnika do Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, pa im
"Slagao je Allahov neprijatelj." Zatim je poslao jednog te mu
"Ako ga zatekne ivog ubij ga, a ako ga zatekne mrtvog spali ga u vatri." Poto je
otiao naao ga je mrtvog od ujeda korpiona, zatim ga je spalio u vatri. Tom
prilikom je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "Ko na mene slae
namjerno neka sebi pripremi mjesto u vatri." Biljei ga isto tako Ebu Ahmed b. Adij
u svojoj knjizi El-Kamil. .. Prenosi se od Ibn Burejde od njegova oca da je rekao:
"Na dvije milje od Medine bilo je naselje Benu Lejsa. njih je bio
koji je u dahilijetu od njih prosio neku enu, pa ga nisu htjeli oeniti. Jednog
dana im je doao, a na njemu bijae pa "Poslanik, sallallahu alejhi
ve selleme, me je odjenuo ovim i naredio mi je da ja sudim u pogledu
1
Fethul-ban; 5/49, Kitabu-urb vel-musakat.
2
Zadul-mead, 3/214.
3
To jest, u pogledu propisa onog ko psuje i Poslanika,
182
PRAVIJANJE NEZNANJEM
POD LUPOM $miJATA
vaih imetaka i krvi." Zatim je otiao i odsjeo kod one ene koju bijae volio.
Svijet je poslao nekoga do Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, pa im on
"Slagao je Allahov neprijatelj." Zatim je poslao jednog pa mu "Ako
ga zatekne ivog, a ne mislim da ga ivog, odsjeci mu glavu, a ako ga
zatekne mrtvog spali ga na vatri." Kae: "To su Allahova Poslanika,
sallallahu alejhi ve selleme: "Ko na mene slae namjerno neka sebi pripremi mjesto u
vatri." Sened hadisa je sahih po artovima sahiha, nije mi poznato da ima neku
mahanu.. . Ljudi u pogledu hadisa imaju dva miljenja:
Prvo. Rad po vanjtini hadisa, tj . ubijanje onog ko namjerno slae na
Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme. njima ima i onih koji kau da time
postaje kafir. T o je miljenje skupine, a od njih su: Ebu Muhammed Duvejni, a
isto prenosi Ibn Akil od svog ejha. Ubej Fadl Hemedani kae: "Novotari u
islamu, laci i oni koji izmiljaju hadise su gori od mu/hida-bezbonika koji
napadaju vjeru s polja, dok ovi nastoje da je iskvare iznutra. Oni su kao jedan
narod koji brani grad unutar zidina. Mulhidi su poput onih koji ga opsjedaju s
vana a ovi su poput izdajica koji im iznutra otvore kapije Nema
sumnje da oni predstavljaju zlo za islam. Objanjenje ovog miljenja bi bilo da
la na Poslanika predstavlja la na Allaha, zbog toga je i rekao: "La na mene nije
kao la na nekog od vas." Ono to naredi Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, to
mu je naredio Allah, delle e'nuhu, i obaveza je to slijediti kao to je obaveza
slijediti Allahove naredbe. Ono o nas on obavjesti obaveza je u to
vjerovati poput onog o nas je obavjestio Allah, delle e'nuhu ... je
poznato da onaj ko slae na Allaha da je Allahov poslanik ili
vjerovjesnik te da od Allaha prenosi lane vijesti, kao to je Musejleme i
Anesija i drugih koji su za sebe tvrdili poslanstvo, takav je nevjernik krv
postaje dozvoljenom. Isti je sa onim ko namjerno slae na Poslanika,
sallallahu alejhi ve selleme. La na njega je na stepenu njegova ugonjenja u la.
Otuda je Allah te dvije stvari spojio u ajetu:
-s;: J u-Jf '- w _;f .tT l>J1T (.,:j
4-:,\I
"Ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmilja lai ili
Istinu koja mu dolazi? l zar nevjernicima nije mjesto u Dehennemu?" (El-Ankebut,
68)
183
EBU JUSUf MIDHAT ALU FERRAD
ta vie, moda je la na njega grijeh od ugonjenja u la Poslanika.
Otuda je Allah prvo spomenuo la u ajetu. Isto tako je onaj koji govori istinu o
njemu na stepenu od onog koji vjeruje da je istina ono o je
obavjestio. Ako je laac kao onaj ko ugoni u la, ili jo gore od toga, isti je
sa lacem na Allaha i onim koji ga Onaj ko lae na Poslanika je kao onaj
koji ga ugoni u la. To pojanjava da njegovo ugonjenje u la
predstavlja vrstu lai koja obuhvata nijekanje onoga o je obavjestio, to
opet predstavlja ruenje Allahove vjere. Nema razlike oko toga da li se u la
ugoni zbog jedne obavjesti s kojom je doao ili zbog svih obavjesti. Takav postaje
kafirom jer tim postupkom rui poslanicu i Allahovu vjeru. Onaj ko slae na
njega, time u Allahovu vjeru unosi, namjerno, ono to nije od nje i misli da je
obavezna ummetu da vjeruje u tu vijest i da se pokorio tome, jer, to onda biva
od Allahove vjere, iako zna da to nije Allahova vjera. Dodavanje dodataka u
vjeru je kao i oduzimanje od nje. Nema razlike onog ko ajet iz
Kur'ana i onoga ko namjerno napie neki govor da je to sura iz
Kur'ana ...
Poenta ove stvari se ogleda u tome to je Poslanik, sallallahu alejhi ve
selleme, bio najsavreniji u svakom pogledu. Ono to je izostavio od
govora i djela treba znati da je to ostavljanje potpunije od istog, a ono
to je uradio treba znati da je taj posao bolji i potpuniji od ostavljanja istog. Pa
ako na njega slae namjerno ili od njega prenese vijest koju on nije
rekao, onda to predstavlja omaloavanje Poslanika jer, da je to predstavljalo
savrenstvo onda bi to poteklo od njega. Onaj ko poniava Poslanika, sallallahu
alejhi ve selleme, postaje nevjernik ...
Govor i djela su osnova za propisa
Drugo miljenje. Lacu na Poslanika, treba odrediti estoku kaznu, ali
time ne postaje kafir. Nije ga dozvoljeno ubiti jer su stvari koje za sobom
obavezno kufr i ubijanje poznate a ovo nije od toga, tako da se ne moe
sa tvrditi neto to nema osnove. Onaj ko dri do ovog miljenja
morao bi svoj govor time da pomenuta la ne sadri mahanu
vanjtinom. ako bi obavjestio da je od njega govor koji
na njegove nedostatke i mahane po svom vanjskom kao to je hadis
"irkul-hajl" i drugi njemu, onda treba znati da to predstavlja ismijavanje sa
njim. U tom nema sumnje da takav postaje kafir krv postaje
dozvoljenom. Oni koji dre do ovog miljenja jo kau da je Poslanik, sallallahu
184
PRAVUANJE NEZNANJEM
POD LUPOM miJATA
alejhi ve selleme, naredio ubistvo onog zbog toga to je znao da je
munafik a ne zbog lai na njega.
Ovaj odgovor nije nita. Jer, nije od Poslanikova, sallallahu alejhi ve
selleme, sunneta bilo da ubija munafike za koje bi povjerljiv obavjestio o
njihovom nifaku ili u pogledu nifaka je sila objava, pa kako onda da ubije
ovog samo zato to je znao da je munafik? Zatim, on je poimenice
Huzejfi spomenuo imena munafika i drugima mimo njega ali nikada nije ubio
nikog od njih. Zatim, razlog pomenutog ubistva je la na Poslanika, sallallahu
alejhi ve selleme, la koja je imala cilj na osnovu kojeg je slijedilo
ubistvo tako da nije dozvoljeno vezati pomenuto ubistvo za neki drugi razlog.
Zatim, onaj je s pomenutom lai namjeravao zadovoljiti svoje
strasti. Takvo neto moe poticati od grjenika, kao to moe i od kafira.
njegov nifak je ili zbog ove lai ili zbog nekog razloga iz prolosti. Ako
je zbog ove lai onda je jasno da la na njega predstavlja nifak a munafik je kafir.
Ako njegov nifak zbog neke stvari od prije, to za sobom ubistvo,
onda se postavlja pitanje zato je naredba o ubistvu do ovog vremena i
zato ga Allah nije kaznio zbog njegova nifaka do vremena kad je uradio ono to
je uradio? Zatim, ljudi su obavjestili Poslanika o njegovom govoru nakon
im je rekao: "Slagao je Allahov neprijatelj:" Zatim je naredio da ga ubiju ako
ga zateknu ivog, a zatim jo "Ne mislim da te ga ivog." Poslanik,
sallallahu alejhi ve selleme, je znao de teina grijeha kojeg je uzrokuje
ubrzanu kaznu. Kada Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, naredi ubistvo ili
neku drugu kaznu ili iskupljenje odmah nakon to se neko djelo to ukazje
na lijep redoslijed. T o jest, da za neko djelo slijedi kazna te
da se ta kazna ne odnosi na neko drugo djelo. Kao to je primjer beduina koji je
imao odnos sa enom u ramazanu pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve
selleme, naredio kafaret-iskupljenje u tom pogledu. Zatim, kada su mu Maiz i
Gamidija priznali blud, kao i drugi on je naredio njihovo
kamenovanje. Koliko mi je poznato oko toga se ljudi na razilaze.
je da postoji razilaenje oko same stvari koja za sobom kaznu.
Odnosno, da li je to zbog svih pomenutih svojstava ili samo zbog nekih od njih?
Dakle, tu se radi o uzroka propisa. Ali, nije da djelo
nema veze sa kaznom koja se propisuje u tom momentu a da je uzrok te kazne
neko drugo djelo koje nije spomenuto. Ovakvo poimanje je nuno neispravno.
po tom pitanju se moe neto drugo, to je blie od ovog, a to je
da je pomenuti slagao na Poslanika laom koja za sobom
185
Esu JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
njegovo omaloavanje i poniavanje, jer je taj tvrdio da ga je Poslanik,
sallallahu alejhi ve selleme, postavio kao namjesniaka koji bi ljudima sudio u
pogledu njihove krvi i imetka te da moe u god Time je
namjeravao da kod one ene kako bi sa njom nemoral a oni mu to
nisu mogli negirati jer je navodno postavljen za sudiju u pogledu njihove krvi i
imetka. je poznato da Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, nije
dozvoljavao haram. Onaj ko bi pomislio da je Poslanik, dozvoljavao zabranjene
stvari u pogledu krvi, imetka i razvrat time ga je omalovaio i pripisao mu
mahanu. Time je pripisao Poslaniku kako mu je on dozvolio da odsjedne kod
ene strankinje i da se sa njom osami i da muslimanima sudi kako on
Ovo predstavlja napad na Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i
pripisivanje mahana njemu. Shodno ovoj predpostavki on, sallallahu alejhi ve
selleme, je naredio da se ubije, zbog potvore i napada na njegovu
bez prethodnog traenja pokajanja od njega. O tome se i radi u ovom
Tako da je hadis jasan dokaz u pogledu ubijanja onog ko potvori Poslanika a da
se od njega prethodno ne trai pokajanje i to je za oba ova miljenja.
Ono to ide u prilog prvom miljenju da je svijet (ljudi iz Benu Lejsa) uvidio da
ovaj govor predstavlja potvoru i Poslanika oni bi odmah negirali ono
to je rekao. Moe se da su posumnjali u to pa su zbog toga zastali dok ne
provjere stvar kod Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, poto je dolo do
kontradiktornosti pokoravanja Poslaniku i onoga sa je ovaj
prokletnik doao, to oni koji podravaju prvo miljenje uzimaju kao dokaz i
kau: 'Svaka la na njega predstavlja potvoru na njega', kao to je to prethodilo.
Zatim, u hadisu nije spomenuto da je ovaj namjeravao potvoriti i poniziti
Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, je lai na njega namjeravao
zadovoljiti svoju strast. Ovo je sa svima koji namjerno slau na njega. Ako
nije o ismijavanju onda time eli ostvariti neki cilj. Ti ciljevi se
uglavnom odnose ili na imetak ili na sticanje slave. Kao to je sa
grjenikom ako ne namjerava odvesti u zabludu onda namjerava do
vodstva, za ili zadovoljenjem strasti. Ukratko, onaj ko uradi ili
izrekne ono to je kufr time pada u kufr pa makar to i ne namjeravao. Jer, niko
ne eli kufr osim ako to Allah htjedne."
1
Zavren citat.
1
Es-sarimul-meslul, str. 146.
186
PRAVUANJE NEZNANJEM
POD LUPOM tRIJATA
Uzroci koji ponitavaju djela grijeha
a da to i ne primjeti
Kaem: "Prethodni hadisi su najbolje pojanjenje o razlogu propisa koji se
spominje u Uzvienog:
QJ 1.) of...
"... da ne bi bila ponitena vaa djela, a da vi i ne primjetite." (El-Hudurat, 2)
Onaj koji je napao njegovu, sallallahu alejhi ve selleme, pravednost je
mislio da to to je pripisao Poslaniku utjecati na njegov iman u poslanicu
niti to za sobom nevjerstvo, jer mu to nije bila namjera. Isto tako, onaj
ko je prigovorio na njegovu, sallallahu alejhi ve selleme, presudu rekavi: "Je li
zbog toga to je on sin tvoje tetke?" Ili onoga ko je prigovorio na njegovu
presudu rekavi: "Ovo je podjela kojom se ne eli Allahovo zadovoljstvo." Ili kao
govor onog beduina kada je rekao: "Prevario me je." Ili govor drugog: "Daj mi,
ne daje mi od svog imetka niti od imetka tvog oca." Ovaj nije namjeravao
kufr je takvo odraz beduiske grubosti i nekulture. I pored toga za
sve to je spomenuto u ovom poglavlju Ibn T ejmijje kae: "Sve ove radnje
obavezno ubijanje, a postaje kafir munafik je krv
dozvoljena. Svi ovi su izrekli govor zbog kojeg su im ponitena djela a da to nisu
ni primjetili. Isti je sa koji je otiao kod one ene kako bi
blud, pred njenim narodom da ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve
selleme, odjenuo i da mu je dozvolio da sudi u njihovim imecima i
ivotima, shodno svom miljenju. On je ovim namjeravao zadovoljiti svoju strast
a nije namjeravao kufr niti se ismijavati sa Poslanikom, sallallahu alejhi
ve selleme. Otuda je u nekim predajama preneseno da je iziao da se
abdesti radi namaza pa ga je ugrizla zmija. Nakon ovog djela po njegovom
poimanju on se i dalje smatrao od muslimana pripadnikom kible. A u
stvari je i postao kafir munafik je krv dozvoljena. Njegova djela i
trud su ponitena a da to nije ni primjetio. Uzvienog:
" ... da ne bi bila ponitena vaa djela, a da vi i ne primjetite.", Ibn Tejmijje kae:
na koje ajet ogleda se u tome da im je Allah, delle e'nuhu,
zabranio dizanje glasova iznad njegova (Poslanikova) glasa te da sa njim ne
razgovaraju glasno, kao to to jer to podizanje glasa i glasno
razgovaranje sa njim moe prouzrokovati ponitenje djela a da to njegov vlasnik
i ne osjeti. Kao uzrok ove zabrane je spomenuo glasno razgovaranje i ostavljanje
istog. On od njih trai da svoja djela od ponitenja. Objasnio je da je u
187
EBu Jusur MIDHAT ALu FmRAD
dizanju glasa nad Poslanikom velika teta koja moe dovesti do ponitenja djela,
otuda je stroga obaveza kloniti se toga. A djela ponitava kufr, kao to kae
Uzvieni:
be .- .... "' "" JJ .... ., -- .... .... .... {... JJ ,.., J ., J ,... .... J " .... ""' ..- [.
)lb Y'>j u--j
"A oni vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru, njihova
djela ponitena i na ovom i na onom svijetu." (El-Bekara, 217)
I rekao je:
JJ ... "....... .,.,J J ."
Jw .ti.!
; ... -- -
"A onaj ko otpadne od prave vjere uzalud mu biti djela njegova." (El -Maide, 5)
Isto tako djelo pored kojeg kufr se ne prima, zbog
Uzvienog:
"Allah prima samo od onih koji su dobri." (El-Maida, 27)
Zatim Njegove
J" ., t-:: ", ! -:;,J ..- .... o ! ... J ""..- ..- .-::,J
o 1_,).5'
"Allah ponititi djela onih koji ne vjeruju i od puta Njegova
(Muhammed, l)
Ovo je djela ne ponitava nita osim kufr. Jer, ko umre u
imanu sigurno u Dennet. Ako i u Dehennem opet iz njega,
za razliku od onog djela budu ponitena, takav nikada u Dennet.
Djela ponitava ono to ih negira a u potpunosti ih ne negira nita osim kufra.
Ovo je poznata stvar od osnova vjere kod ehlis-sunneta. je da
neka djela mogu biti ponitena zbog postojanja stvari koja ih
neispravnim, kao to stoji u Uzvienog: "
... e: "'" ' " J .... J J ... J ,t
!_,.lg:; )l !_,.,_:\;
"O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama." (El -Bekara,
264)
Tako da dolazimo do da Allah ne ponitava cjelokupna djela
osim u kufra tj . nevjerstva. Ako je da onaj ko die glas nad
Poslanikovim glasom i glasno razgovara sa njim, ako se za takvog bojimo kufra i
188
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
ponitenja djela, a da to i ne osjeti, jer dizanje glasa sadri uznemiravanje i
poniavanje pa makar to i nemao namjeru. Ako uznemiravanje i poniavanje
zbog loeg odgoja nenamjerno predstavlja kufr onda je jasno da namjerno
uznemiravanje i omaloavanje Poslanika je da bude kufr."
1
Zavren citat.
Govor o Allahu bez znanja je osnova novotarija i irka
Kaem: "Prethodni hadisi i ajet se odnose na pripadnike kible koji
su ustrajni na islamu. Ajet pojanjava da rob nekada izgovori ili uradi djelo
koje mu moe ponititi sva djela, te da time postane nevjernik, krv biva
dozvoljenom, a da to i ne primjeti. Zato, rob ne treba izgovarati dok ne
spozna njihovo te, da li uzrokuje Allahovo zadovoljstvo
ili srdbu. Zbog toga nam je Allah zabranio da o Njemu govorimo ono to ne
znamo.
Ibn Kajjim kae: "to se govora o Allahu bez znanja ne postoji
grijeh zabranjenim stvarima kod Allaha od toga. To je temelj irka i kufra.
Od te osnove novotarije i zablude. Svaka zabludjela novotarija u vjeri se
temelji na govoru o Allahu bez znanja ...
Osnova irka i kufra je govor o Allahu bez znanja. Murik misli da ga
onaj koga je uzeo za boanstvo mimo Allaha pribliava Allahu i da mu biti
zagovornik kod Njega, te da mu rijeiri njegove potrebe posredovanjem kao
to to posrednici kod ovosvjetskih vladara. Svaki murik o Allahu govori
bez znanja a obratno ne vai. Tako u govor o Allahu bez znanja spada nijekanje i
novotarija u Allahovoj vjeri, to predstavlja pojam od irka.
irk je samo jedna jedinka od onoga to se iznosi o Allahu bez znanja ....
Svi grijesi novotara ulaze pod ovu kategoriju. Ne moe se pokajati od tog
dok se ne pokaje od novotarija. A kako se pokajati od tog onaj koji ne zna da
je to novotarija ili misli da je to to radi sunnet i jo i druge poziva k
tome. Takav ne moe otkriti svoje grijehe, za koje mu je obavezna tevba od njih,
osim i studiranjem sunneta, ali nikada novotare da to


Zavren citat.
Biljei Buharija u svom Sahihu od Ebu Hurejre da je Poslanika
kako kae: "Zaista rob progovori ne panju na nju a zbog nje biti
1
Es-sarimul-meslul, str. 47.
2
Medaridus-salikin, 1/378.
189
Esu JusuF MIDNAT Aw FmRAD
u vatru dalje nego to je do istoka... " se prenosi od Ebu Hurejre da
je Poslanik rekao: "Zaista rob izgovori s kojom je Allah zadovoljan, a na koju
ne panju, te mu Allah zbog nje stepene. I zaista rob izgovori koju
Allah mrzi, ne na nju panju, zbog koje biti u Dehennem." Hafiz
kae arapski izraz u prethodnom hadisu "ma jetebejjenu ma fiha" da ne vodi
o njenom To je o kojoj ne razmilja, a da razmisli o
njenom ne bi je izgovorio, osim u govoru i kontekstu iz kojeg proizilazi
dobro ...
ejh Izzuddin Abdusselam kae: "To je u kojoj njen vlasnik ne moe
lijepo od runog. Otuda je zabranjeno da govori ono to ne zna
da li je lijepo ili runo. Kaem: "Ovo je ono na ta se odnosi prethodno pravilo.
Nevevi kae: "Hadis na jezika zato onaj ko eli neto treba
dobro razmisliti o onom to eli prije nego to izgovori. Pa ako uvidi da je u
tome korist neka ga izgovori u protivnom neka uti .... " u hadisu "ne
na nju panju", u svim rivajetima spomenuta je sa harfom "kaf'. To jest,
ne razmilja o opasnosti njenog izgovaranja i o posljedicama, niti misli da za
sobom neku posljedicu. U tom kontekstu Uzvieni kae: "A vi ste to
sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno." Ovu predaju biljei Malik i vlasnici
Sunnena u hadisu Bilala b. Harisa Muzenija u obliku: "Zaista neko od
vas izgovori s kojom je Allah zadovoljan, ne da ono to
Allah mu zbog nje odredi Svoje zadovoljstvo do Sudnjeg dana." Tirmizi, Ibn
Hiban i Hakim su predaju ocjenili vjerodostojnom. Isti hadis biljei Tirmizi u
lancu preko Muhammeda b. Ishaka da je rekao: mi je Muhamed b.
Ibrahim Temimi (ovaj hadis) u obliku: " . .. ne vidi u tome nita loe pa
zbog nje padati (duboko) u vatru koliko iznosi sedamdeset godina. "
1
Zavren citat.
Kaem: Iz onog to je prethodilo moemo da je na
obaveza da analizira i posljedice koje za sobom te da se
distancira od za koje ne zna da li su lijepe i poeljne ili su rune. Svi imamo
pouku u koji se mnogo trudio u ibadeta da bi na kraju izrekao
zbog koje je izgubio i dunjaluk i ahiret.
Autor knjige Ehadis kudsije kae: "Biljei Ebu Davud sa svojim senedom
od Ebu Hurejre da je Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da
kae: "U Beni Israilu su bila dva pobratima, jedan od njih dvojice je
grijehe a drugi se trudio u ibadeta. Onaj to se trudio u ibadetu neprestano je
gledao onog drugog u grijehu pa mu "Prestani." Pa mu onaj "Ostavi me
1
Pogledaj Fethul-ban; knjiga Rikak, 11/314-318.
190
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM SERIJAlA
tako ti mog Gospodara, zar si ti poslan da nad mnom bdije?" Onaj mu "Tako
mi Allaha, Allah ti oprostiti", ili "Allah te uvesti u Dennet." Pa su
i sastavljeni kod Gospodara svjetova. Allah onom koji se trudio u
ibadetu: "Da li si me poznavao i da li si nad onim to je kod mene imao
Onda onom grjeniku: "Idi i u Dennet mojom A onom drugom
"Odvedite ga u vatru."
Kaem: Osnova ovog hadisa se nalazi u Muslimovom Sahihu. Ebu
Hurejre kae: "Tako mi Allaha izgovorio je kojom je upropastio i dunjaluk i
ahiret." Komentator kae: "Upropastio je dunjaluk pa su mu ponitena dobra
djela oko kojih se mnogo trudio, radi kufra u koji je upao." Otuda Allah, delle
e'nuhu, kae: "Onaj ko iman njegova djela biti ponitena... "
Upropastio je ahiret tako da za svoja djela dobiti sevapa i nagrade. Zbog
toga je zasluio da mu se kae: "Odvedite ga u vatru." Postoji da se,
kako kae Nevevi, pod "odvedite ga u vatru" misli na u vatri,
ako je uradio djelo kufra pa makar to bilo samo srcem. A postoji da
se pod tim misli na njegovo kanjavanje u vatri, onako kako se kanjavaju
vjernici grjenici kako bi se na taj od grijeha. Jer je
veliki grijeh zbog toga to je izrekao, po njemu, siguran propis da Allah
oprostiti onom grjeniku niti ga uvesti u Dennet."
1
Zavren citat.
Kaem: Ovaj rob koje si mnogo trudio u ibadetu je volio dobro a mrzio
zlo. Iz te mrnje prema zlu je i kritikovao tako da nije panju
na odnos prema svom bratu. On je nastojao da istakne Allahovo pravo ali je
izgovorio za koj nije znao koliko uzrokuje Allahovu srdbu a koja mu je
unitila i dunjaluk i ahiret. Pitamo se da li nakon ovoga ima pouke i
poruke?
Molim Uzvienoig Allaha, Gospodara uzvienog Ara da mene
muslimane zatiti od runih i da nam svima podari lijep zavretak. Amin.
ooo
1
Knjiga "Ehadis kudsije'; 1/51-52.
191
2. studija
OPIS HARID:IJA l SUD O NJIMA
Drugi dokaz je hadis o haridijama. Ibn T ejmijje kae: "Imam Ahmed
kae: 'Hadis o haridijama je vjerodostojan i prenosi se u deset seneda.' Ovih
deset biljei Muslim u svome Sahihu, a sa njim se slae i Ahmed. Buharija je od
toga zabiljeio nekoliko seneda. Hadise o njima biljee vlasnici Sunena i Musneda
u drugim senedima."
1
Zavren citat.
Biljei Muslim u svom Sahihu od Ebi Seleme i Ata'a b. Jesara da su njih
dvojica doli kod Ebu Seida Hudrija, pa su ga pitali o harurijama: "Da li si
Poslanika !j da ih spominje?" "Ne znam ko su harurije ali sam
Poslanika !i kako kae: 'U ovom ummetu se pojaviti (nije rekao od ovog ummeta)
ljudi, podcjenjivat svoj namaz spram njihova. Kur'an a on prelaziti
njihova grlo i grkljan, izlazit iz vjere poput odapete strjelice koja kroz metu.
Pa strijelac pogledati u svoju strjelicu, u iljak strjelice i u tetivu za koju se vee
strjelica i u urez tetive da li se za njih ita (od krvi ili mesa)' . ... "
Prenosi se od Ebu Seida Hudrija da je rekao: "Kada smo jednom
prilikom bili kod Poslanika, a on je dijelio plijen, doao mu je Zu Huvejsere, a on
bijae iz Benu Temima, te 'O Allahov postupi pravedno.'
Allahov Poslanik !i 'Teko tebi, ako ja nisam pravedan ko je onda pravedan?
Ako ja nisam pravedan ti si propao.' Omer b. Hattab 'O Allahov
dozvoli mi da mu glavu.' Poslanik !i 'Ostavi ga, on imati prijatelje
tako da neko od vas podcjenjivati svoj namaz spram njihova namaza i post spram
njihova posta. Kur'an a on prelaziti njihovo grlo. Izlazit iz islama kao
to strjelica iz mete. Pogledat u iljak strjelice i na njemu nita vidjeti.
Zatim pogledati u tetivu iljka st1jelice i opet nita vidjeti, zatim pogledati u
drku strelice i na njoj nita biti od krvi i ostataka droba .... " U drugom rivajetu
se kae: "Izlazit iz vjere kao to strjelica iz mete." U rivajetu se kae:
"Pojavit se ljudi iz mog ummeta, vae Kur'ana nije nita spram njihovog
niti je va namaz spram njihova namaza ita, niti va post spram njihova posta.
Kur'an mislit da je u njihovu korist a on biti protiv njih. Njihov namaz
prelaziti njihove kosti, izlazit iz islama kao to strjelica iz mete." U
1
Pogledaj Medmu' fetava, 7/479.
192
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
drugom rivajetu stoji: "Izlazit iz vjere kao to strjelica iz mete a zatim se vie
. " . . . . . "1
u nJU nece vratzt!, onz su naJgora stvorenJa.
njegove Kur'an a on prelaziti njihova
grla", Nevevi kae: "Kadi je miljenja da za to postoje dva objanjenja. Jedno od
njih je da ga njihova srca razumjeti niti se okoristiti njegovim
U tome imati udjela osim pukog izgovaranja ustima i grlom jer se
njih izgovaraju harfovi. Drugo bi bilo da se njihova djela i
uspinjati i da biti primljena."
2
Zavren citat.
Buharija u svom Sahihu navodi poglavlje; "Ubijanje haridija i mu/hida
bezbonika nakon to im se dostavi dokaz" i Uzvienog: "Allah nazvati
zalutalim narod koji je na Pravi put uputio prije nego to ono to im je On
zabranio." Ibn Omer ih je smatrao najgorim stvorenjima i za njih je govorio:
"Oni su ajete koji su sili u pogledu nevjernika okrenului protiv mu'mina."
Prenosi se od Alije da je rekao: "Kada vam govorim hadis od Allahova
Poslanika, tako mi Allaha, drae bi mi bilo da se na mene srue nebesa nego da
na njega slaem. A kada vam govorim o onome to je mene i vas kaem
vam da je rat varka. Ja sam Allahova kako kae: "Pri kraju ovog
svijeta pojavit se narod mladi-nezreli i blesavih ideja. Govorit govorom najboljeg
Njihov iman prelaziti njihova grla. Izlazit iz vjere kao to strjela
iz mete. Gdje god ih sretnete ubijte ih. Za njihovo ubistvo slijedi nagrada na Sudnjem
danu. "
3
Zavren citat.
Problem haridija je u neispravnom
Hafiz
4
kae: "Za njih se govorilo da su zbog njihova truda u
ibadeta i Kur'ana, ako se izuzme to to su Kur'an na
svoj ono to se njime ne eli kazati. Oslanjali su se na svoj
razum i teili su zuhdu-skromnosti i poniznosti ...
Na strani dvjesto devedeset osmoj kae: druge u pogledu
propisa haridija Gazali u 'Vesitu' kae: "U pogledu njih postoje dva miljenja.
Prvo je: da se na njih odnosi propis koji se odnosi na otpadnike, a drugo je:
1
Sahih Muslim, s komentarom od Nevevija, 7/ 164-174.
2
Sahih Muslim, s komentarom od Nevevija, 7/159.
3
Pogledaj Fethul-ban; 12/295.
4
Fethul-bari, 12/296.
193
EBu JusuF MIDHAT Aw FmRAD
miljenje da se na njih odnosi propis buntovnika. Rafi'i smatra da je prvo
miljenje ispravnije.. . Njegove "Ibn Omer ih je smatrao najgorim
stvorenjima... " Taberi je u spojenom senedu naveo u Alijinom Musnedu u
navodu predanja od Bukejra b. Abdullaha ibn Eeda da je pitao
Nafiju o miljenju Ibn Omera o harurijama? 'Smatrao ih je najgorim stvorenjima
koji su ajete o nevjernicima primjenili na muslimane'. Sened mu je sahih.
Prenosi se u vjerodostojnom hadisu u Muslimovom Sahihu od Ebu da je
u opisu haridija rekao: "Oni su najgora stvorenja i Prenosi Ahmed sa
dobrim senedom od Enesa istu predaju kao merfu' (tj . see do Poslanika). Kod
Bezara u lancu preko abija od Mesruka od Aie se prenosi da je rekla:
"Poslanik spomenuo haridije pa "Oni su najgori ljudi od mog ummeta, a
ubijat ih najbolji ljudi mog ummeta." Njegov sened je hasen. A kod Taberanija
ovim senedom se navodi merfu' predaja u obliku: "Oni su najgora
stvorenja i ubijat ih najbolja stvorenja i A kod Ahmeda od Ebu Se ida
stoji: "Oni su najgora stvorenja." A u rivajetu Ubejdullaha b. Ebi Rafi'a od Alije
kod Muslima stoji: "Oni su od najmrih stvorenja Allahu." U hadisu Abdullaha b.
Hababa, tj. od njegova oca, kod Taberanija stoji: "To su najgori leevi koje je ikad
zasjenila nebo i koje je ikada pojela zemlja." U hadisu Ebu U mame se spominje isto.
Kod Ahmeda i Ebi ejbe u hadisu Ebi Burze u merfu' predaji kod spomena
haridija stoji: "Najgora stvorenja i to je ponovio tri puta. Kod Ibn Ebi
ejbe u lancu preko Umejra b. Ishaka od Ebi Hurejre stoji: "Oni su najgora
stvorenja." Sve ovo miljenje onih koji ih proglaavaju kafirima .
.. .. Njegove "Izlazit iz vjere ... "A u rivajetu Ebu Isaka od Suvejda
ibn Gafleta kod Nesaija i Taberija stoji: "Izlazit iz islama." Isto tako stoji u
hadisu Ibn Omera u ovom poglavlju. Tako se spominje i u hadisu Zejda b.
Vehba. A u hadisu Ebi Bekreta, kod Taberija i Nesaija, u rivajetu Tarika b.
Zijada od Alije stoji: "Naputat istinu ... " Ova predaja je odgovor onima koji su
"vjera" u hadisu pokuali kao pokornost, kao to smo na to
ukazali u Alamatun-nubuvve ....
Zatim u hadisu: "Pojavit se u ovom ummetu", a nije rekao "od
ovog ummeta". Ne razilaze se vjerodostojni putevi-lanci od Ebu Seida u tom
pogledu. Kod Muslima u rivajetu Ebu Nadreta od Ebu Seida stoji: je
spomenuo narod koji biti u njegovom ummetu." Kod njega se drugim
senedom prenosi: "Pojavit se sekta koja napustiti muslimane." U rivajetu
Dahhaka Merikija od Ebu Seida se prenosi isto. A to se onoga to biljei
Taberi u drugom senedu od Ebu Seida sa lafzom: "Od mog ummeta", treba
da mu je sened slab. Ali kod Muslima se od Ebu Zera navodi lafz: "Pojavit se
194
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM SERIJAlA
poslije mene od mog ummeta narod." Kod njega u lancu preko Zejda b. Vehba od
Alije stoji: "Pojavit se narod iz mog ummeta." Spoj ovog hadisa i hadisa Ebu
Seida bi bio da se pod ummetom u hadisu Ebi Seida misli na ummet odziva (ar.
ummetul-idabe).
1
A u drugom rivajetu mimo njegovog stoji "ummet poziva."
(ar. ummetud-da've)
2
Nevevi kae: "U hadisu je dokaz o fikhu ashaba i odabiru
termina i izraza u pogledi govora o haridijama. U njemu je, naznaka
iaret od Ebu Seida o tekfiru haridija, te da oni nisu od ovog ummeta ....
Njegove u hadisu: "Omalovaavat ... ", tj. smatrat da vi u
odnosu na njih malo pomenute ibadete. "Vae namaz spram njihova namaza",
a u rivajetu od Zuhrija od Ebi Seleme se dodaje " .. i va post spram njihova posta."
A u rivajetu od Asima b. umejha od Ebu Seida stoji: "Omaloavat vaa djela
spram njihovih djela." Asim je prijatelje Neddeta Hururija opisao kao ljude koji
danju poste, a klanjaju i godinje izdvajaju zekat. Tu predaju biljei Taberi,
ista predaje se kod njega biljei u rivajetu Jahje b. Ebi Kesira od Ebi Seleme. Kod
njega se u rivajetu Muhammeda b. Amra od Ebi Seleme prenosi: "I vaa djela
spram njihovih djela." U rivajetu Seleme b. Kuhejla od Zejda b. Vehba od Alije se
prenosi: "Vae spram njihova nije nita, niti je va namaz spram
njihova namaza ita." Biljei ga Muslim i Taberani .... U hadisu Ibn Abbasa kod
Taberanija u kazivanju o debati koju je vodio sa haridijama kae: "Kada sam
kod njih doao uao sam ljude, nisam vidio da se iko vie trudi (u
ibadeta od njih). Ruke im bijahu kao uljevi deva, a na licima su ima bili tragovi
od sedde. Biljei Ibn Ebi ejbe od Ibn Abbasa da su kod njega
spomenute haridije i njihov trud pa je rekao: "Nisu se vie trudili od monaha."
Brzina kojom su haridije izile iz vjere
Na tristo sedmoj strani kae: u hadisu: 'Iz mete', a u rivajetu
Ma'beda Ibn Sirina od Ebu Seida na kraju knjige o Tevhidu stoji: se vratiti
u njega (u islam) kao to se odapeta strjelica ne u urez na njenom donjem
kraju." Arapski izraz "er-remje" tj. cilj ili meta od strijeljanje tj.
Kao na primjer gazela. U rivajetu Abdullaha b. Amra od
Muksima se navodi: "Od ovog se pojaviti stranka-sekta koji se udubiti
odjednom u vjeru, a ustvari iz nje izlaziti." To jest, izlazit iz islama kao
1
Ummet idabe-ummet odziva. To jest, onaj ko se odazvao Poslaniku * od njegova naroda i
primio islam samo.
2
To jest, ummet kojem je poslat Poslanik, * Taj izraz obuhvata i muslimane i kafire.
195
[BU JUSUF MIDHAT ALU fmRAD
buntovnici kao to strijela brzo kada je odapne jak strijelac i pogodi ono to
je i tako brzo kroz cilj da na strjelici ne ostane nikakva traga od
onog to je Pa kada strijelac potrai svoju strjelicu i je, a
ono to je pogodio. Zatim se zagleda u svoju strjelicu da li je
pogodio ili promaio. Pa kada vidi da na njoj nema nikakvog traga od krvi ili
drugog, pomisli kako je promaio a ustvari je pogodio. Na ovo je u hadisu
ukazao "Na njoj nije ostalo ostataka krvi i droba." To jest, prola je kroz
to dvoje a da se nita od to dvoje nije zaustavilo na njoj su se pojavili (krv i
drob) nakon prolaska strjelice. U knjizi Alamatun-nubuvve smo objasnili izraz
"kazaz". U rivajetu Ebi Nadreta od Ebu Seida, kod Muslima, se spominje da je
Poslanik :i, u pogledu njih spomenuo primjer koji pogodi metu....
hadis. U rivajetu Ebu Mutevekkila Nadija, Taberi biljei od Ebu Seida: "Njihov
primjer je kao koji pogodi metu a zatim potrai strjelicu tamo gdje je pala, te je
uzme i pogleda u njen urez ali ne nikakve prljavtine niti krvi." To jest, za nju se
nita nije od prljavtine i krvi. Isti je sa ovima koji se ni za ta od
islama nisu Kod njega se u rivajetu od Asima b. emha poslije
"meta" dodaje: "Odleti strjelica, pa kad pogleda u njen iljak vidjeti nita (od
tragova) droba i krvi." U toj predaji se jo kae: "Ostavljat islam iza I
stavio je ruke iza svojih A u rivajetu Ebu Ishaka, Benu Haima,
od Ebu Seida u drugom hadisu stoji: se (vezati) za vjeru ni u kao
to se (nita) nije za onu strjelicu." Biljei ga Taberi. U hadisu Enesa od
Ebu Seida kod Ahmeda i Ebu Davuda i Taberija stoji: se vratiti u islam sve
dok se strjelica ne vrati u urez na svom donjem dijelu (ar. fuk)."
Prenosi se od Ibn Abbasa kod Taberija, a njegov prvi dio je kod Ibn
Made, jasnija verzija od ove sa lafzom: "Pojavit se ljudi koji izlaziti
iz islama kao to strjelica iz mete koja je data ljudima (da Pa su njome
tako da je strjelica jednog od njih probila (metu) i izila. Kada je doao do nje i
pogledao u nju uvidio je da na iljku strjelice nije ostao trag krvi, zatim je pogledao u
perje na strjelici i nije vidio da se na njemu zaustavilo ita od krvi. Pa je rekao: 'Ako si
pogodio onda na perju i urezu ima dio krvi.' Pa je pogledao i nije vidio da se ita na
perju i urezu strjelice zaustavilo od toga. On "Eto tako izlaziti iz islama."
U rivajetu Bilala b. Baktara od Ebu Bekreta stoji: "ejtan im sa
stanovita vjere." Biljei se kod Humejdija i Ibn Ebi Omera u njihovim
Musnedima u lancu preko Ebu Bekra- ensarija, od Alije: "Pojavit se
ljudi koji izlaziti iz vjere kao to strijela iz mete i nikada se vie u nju
vratiti."
196
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM SERIJAlA
Na strani tristo dvanaestoj spominje: "Pa je u pogledu njega objavljeno",
a u rivajetu Sarahsija stoji: Pa su u pogledu njih objavljene Uzvienog: "Ima
ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele zekata." ... u tom kontekstu se navodi hadis
Ibn Mesuda da je rekao: "Kada je Allahov Poslanik dijelio plijen sa Hunejna
sam nekog kako kae: "Ovom podjelom se ne eli Allahovo
zadovoljstvo", pa je objavljen ajet: "Ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele
zekata." Predaju o tome biljei Ibn Merdevejh... Ahmed biljei predaju sa
dobrim senedom od Ebu Seida da je rekao: "Ebu Bekr je doao do Allahova
Poslanika pa "O Allahov proao sam pored te i te doline i ugledao
sam lijepog izgleda kako skrueno klanja u njoj." Poslanik Ji mu "Idi do
njega i ubij gaf" Kada je do njega otiao Ebu Bekr i vidio ga kako klanja bi mu mrsko
da ga ubije pa se vrati. Poslanik :]i Omeru: "Idi k njemu i ubij gaf" Pa je otiao do
njega i kada ga je vidio u takvom stanju i on se vrati. Pa je rekao: "O Alija, idi i ubij
ga!" Pa je otiao Alija i nije ga vidio. Poslanik J! "Ovaj i njegovi drugovi
Kur'an a on im prelaziti kost. Izlazit iz vjere kao to strijela kroz
metu i zatim se vie u nju vratiti. Ubijte ih, oni su najgora stvorenja!" Ovaj hadis
podupire druga predaja od Dabira koju biljei Ebu Ja'la, a njegovi prenosioci su
vjerodostojni ....
Sud o haridijama
Taberi kae: "Nije dozvoljeno ubijati haridije dok im se ne dostavi
dokaz, te da se pozovu na povratak ka istini i na pokajanje. Na to je ukazao
Buharija u naslovu s ajetom koji se pominje u njemu. Oni koji ih tekfire to
uzimaju kao dokaz. Na to je Buharija elio ukazati jer ih je uporedio sa
mulhidima-bezbonicima tako da je izdvojio poglavlje o njima. To je jasno rekao
Kadi Ebu Bekr b. el-Arabi u Tirmizijinom komentaru, pa kae: "Ispravno
miljenje je da su oni kafiri jer je Poslanik rekao: "Izlazit iz islama", i zbog
njegovih "Ubijat ih kao to je Ad ubijen." A u drugom rivajetu kae "kao
Semud." Svaki od ta dva naroda je uniten zbog kufra. Zatim zbog njegovih,
sallallahu alejhi ve selleme, "Oni su najgora stvorenja." Na takav se
ne opisuje niko osim nevjernika. Zatim njegove "Oni su najmra stvorenja
Uzvienom Allahu." Zatim, zbog toga to (muslimane) proglaavaju kafirima i
boravkom u vatri, svih onih koji se razlikuju od njihovog
akideta, a ustvari oni najvie zasluuju to ime. Od onih koji tee ka tom
miljenju od kasnijih imama je ejh Tekijuddin Subki. U svojim fetvama on
kae: "Oni koji tekfire haridije i rafidije (ije), kao dokaz uzimaju to
197
EBU JUSUF MIDt1AT ALU FERRAD
to su oni protekfirili poznate ashabe, a to za sobom ugonjenje u la
Poslanika koji im je Dennet. Po meni je takvo dokazivanje
ispravno. I kae: "Oni koji ih ne tekfire kau: 'Da bi ih protekfirili (zbog toga to
su ashabe ugonili u nevjerstvo) moramo sigurno i znati da li su oni
posjedovali znanje o pomenutom Ovo miljenje je sporno jer mi
sigorno znamo da su nevini oni koje su oni protekfirili sve do njihove smrti i to
je dovoljno za nau akidu u pogledu onih koje su protekfirili. Ovo i
hadis: "Onaj ko kae svome bratu: "O kafire" jedan od njih dvojice se vratiti s tim."
A u rivajetu kod Muslima stoji: "Onaj ko muslimana optui za nevjerstvo ili mu
kae: 'O Allahov neprijatelju' to se vrati njemu." Ovi su optuili skupinu muslimana
za koje mi znamo da su na imanu, tako da je obaveza njih proglasiti
kafirima, shodno ovoj obavjesti Zakonodavca. To je poput onog to su rekli za
onog ko seddu kipu, i tome, a koji nije jasno zanijekao (neto od
vjere) nakon to su kufr kao nijekanje. Pa ako bi kao dokaz naveli
idma' u pogledu tekfira kaemo preneene predaje u pogledu ovih za
sobom njihovo tekfirenje pa makar i nevjerovali u nevinost onih koje
su protekfirili znanjem. Ne moe ih spasiti njihov islamski
akidet i vadiba od osude kufra kao to onoga koji seddu kipu isto
to ne moe spasiti pada u nevjerstvo."
hadisa na naopravdanost nijeta po pitanju
riddeta-otpadnitva
Kae Hafiz: "Od onih koji naginju ovom miljenju je i Taberi u svom
Tehzibu. Nakon to je naveo hadise u ovom poglavlju on kae: "U ovome je
odgovor onima koji zastupaju miljenje da niko ne moe iz islama - od
pripadnika kible, nakon to je zasluio da u islam, osim s namjerom i sa
znanjem da izlazi iz njega. T o je neispravno miljenje zbog njegovih, sallallahu
alejhi ve selleme, u hadisu: "Govorit istinu i Kur'an, izlazit iz
islama a da se za njih nita od njega (islama)." Poznato je da su
grekom ohalalili krv i imetak muslimana zbog toga to su kur'anske ajete
pogreno u kontekstu na koje se ne odnose. Zatim se vjerodostojnim
senedom prenosi da je Ibn Abbas kada su mu spomenute haridije i ono to
govore prilikom Kur'ana, rekao: "Vjeruju u jasne ajete (ar. muhkem) a
kod manje jasnih (ar. muteabih) padaju u propast." U prilog pomenutog
miljenja ide i naredba o njihovom ubijanju onome to je prethodilo od
hadisa Ibn Mesuda: "Nije dozvoljeno ubiti muslimana osim u tri ... u
njemu se spominje onaj ko napusti svoju vjeru, ko se odvoji od dema'ta."
198
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM rRIJATA
Taberi u Mufhimu kae: "U prilog miljenja o tekfirenju haridija ide
koje je spomenuto u hadisu Ebu Seida (izlazit iz islama a da se za njih
nita od njega - islama). Vanjtina hadisa da iz islama a
da se od njega nita na njima zadrati, kao to strijela zbog svoje brzine i
strijelca kroz metu tako da na strijeli nita ne ostane od djelova
mete (rtve) koju je Na to je ukazao "A na njoj se nita ne
(ne ostane trag) od droba i krvi." Autor ifa'a (Kadi ljad)kae: "Na ovaj
donosimo presudu o nevjerstvo za svakog onog ko izgovori
kojima odvodi ummet u zabludu, ili ko tekfiri ashabe." To od njega prenosi
autor Er- Revde u poglavlju riddeta-otpadnitva i sa njim se slae. uleme
usula (osnova akide) od ehli-sunneta smatra da su haridije grjenici, te da se
nad njima sprovode propisi islama, zbog izgovaranja dva ehadeta i pridravanja
ruknova islama. Pali su u grijeenje zbog svog tekfira muslimana jer su
neispravno interpretirali stvari, to ih je navelo da ohalale krv i imetke
onih koji su se s njima razili i da ih potvore za kufr i irk. Hatabi kae: "Ulema
muslimana se slae da su haridije i pored svoje zablude sekta od sekti
muslimana, te su dozvolili enidbu od njih i jelo onoga to zakolju, te da se ne
ubrajaju u nevjernike sve dok se pridravaju osnova vjere." ljad je rekao: "Ovo
je skoro najtea mes'ela i najkomplikovanija mes'ela kod tako da
je fekih Abdulhakk upitao imama Ebu Me'alija o tome pa nije odgovorio
se kako je kafira u vjeru i muslimana iz nje velika
stvar po islamu. Prije njega je po tom pitanju zastao Kadi Ebu Bekr Bakalani
rekavi: "Ljudi haridije nisu direktno kufr su izrekli govor koji vodi
ka kufru." Gazali u svojoj knjizi Et-tefrikatu bejnel-imani vez-zendeka kae: "Treba
se tekfira sve dok za to postoji jer je ohalaljivanje krvi koji
priznaju tevhid greka. Da pogrijei u ostavljanju na ivotu hiljadu kafira
to je manje i bezazlenije nego da pogrijei pri ubistvu jednog muslimana. Kao
dokaz sljedbenici ovog miljenja navode iz hadisa ovog poglavlja,
nakon to ih je opisao da izlaziti iz vjere "Kao to strjelica iz mete,
pa strijelac pogledati u svoju strijelu ... , da bi rekao: "Pa gledat u urez na
donjem kraju strjelice da li se na njega ta Ibn Betal kae: "Dumhur
je stava da haridije ne izlaze iz kruga muslimana, zbog u
hadisu: "Pa gledati na urez .. . " Jer izraz "jetemara fil-fuk" podrazumjeva sumnju.
Ako se u tom pogledu pojavila sumnja onda se ne mogu osuditi da
izlaze iz islama. Jer, ko sa u islam ne izlazi iz njega osim sa
Alija bijae upitan o Nehra (bitka Alije i
haridija), da li su time uznevjerovali? Pa je odgovorio: "Oni su od kufra bjeali."
199
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD1
Kaem: Ako je vjerodostojno ovo to se prenosi od Alije onda se to moe
tako da on u tom momentu jo nije bio upoznat sa njihovim
akidetom, koji za sobom tekfir haridija, kod onih koji ih proglaavaju
kafirima. to se dokazivanja ovim dijelom hadisa, to je sporno, jer je u
nekim rivajetima preneeno: "Za nju (strjelicu) se nije nita a u drugom
rivajetu: "Nije ostao trag droba i krvi." Na nije bilo sigurno da li se ta
za strjelicu a kad se spoje svi rivajeti biva jasno da se ipak nita nije
za strjelicu. Zatim, ovo bi se na osobe moglo odnositi
Tako da "jetemara"- to sumnju, predstavlja iaret da je kod nekih od
njih ipak ostalo neto islama. Kurtubi u Mufhimu kae: "Miljenje o tekfiru
haridija je shodno vanjtini hadisa. Shodno miljenju o tekfiru protiv
njih se bori i ubijaju se, a njihov imetak se plijeni. To miljenje zastupa skupina
muhadisa u pogledu imetka haridija. Shodno miljenju o netekfirenju haridija
na njih se onda odnose propisi buntovnika ako naprave raskol i dignu se na
pobunu i pokrenu rat. A to se onih od njih koji sa novotarijom, pa
ako se pokori da li se takav ubija nakon traenja pokajanja ili se ne ubija se
nastoji odvratiti od novotarija? Razilaenje po o vom pitanju je shodno
razilaenju oko njihovog tekfira. I kae: "Poglavlje tekfira je veoma opasno
poglavlje .... "
Od tog poglavlja je da nekad musliman iz vjere bez namjere izlaska i
bez namjere da u neku drugu vjeru mimo islama. Haridije su najgora
novotarska sekta u Muhammedovom ummetu, su gori od idova i
Ova zadnja osuda se temelji na stavu o potpunom tekfiru haridija."
1
Zavren
citat.
Kaem: Ovo je tekst koji ima jako u pogledu ljudi
ovog ummeta koji su se puno trudili u ibadeta tako da su dostigli takav
stepen da kad bi kraj njih klanjao ashab omalovaio bi svoj namaz spram
njegovog, svoj kiraet spram njegovog i svoj post spram njegovog. Govorit
govorom najboljeg stvorenja, i ne samo to, oni su karije i mudahidi koji su se
zajedno borili sa Alijom 4}0 na Allahovom putu. I pored ovog
stanja u ibadeta su Kur'an da je u njihovu korist a on je
protiv njih, i pored toga zapali su u veoma opasnu stvar, a razlog toga je dehl i
neispravno i interpretiranje stvari. Ibn Kesir u pogledu njih kae:
"Kaem ovi ljudi su vrsta Ademovih potomaka. Pa neka je slavljen
Onaj koji je razvrstao stvorenja onako kako je On htio i to u Svom kaderu
1
Pogledaj Fethul-ban; 12/295-313, poglavlje o riddetu.
200
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM $miJATA
odredio. Neki od selefa su o haridijama lijepo rekli da se na njih odnose
Uzvienog: "Reci: li da vam kaem djela nikako priznata biti. .. ,
do Uzvienog " ... i na Sudnjem danu im nikakva dati." eli
se da su oni dahili i zalutali nesretnicu u pogledu govora i djela ...
Izili su (radi borbe protiv muslimana) i napustili svoje majke,
daide, tetke i drugu rodbinu zbog svog dehla, neznanja i slabe
pameti da je to stvar koja zadovoljiti Gospodara Zemlje i nebesa. Nisu znali
da je to u stvari jedan od grijeha, te da im je to
ukrasio i lijepim prestavio Iblis -prokleti ejtan- onaj koji je protjeran sa nebesa.
On je taj koji je objavio neprijateljstvo naem praocu Ademu, a zatim njegovom
potomstvu sve dok su njihove due u njihovim tijelima, tj. dok su ivi. Allaha
molimo da nas Svojom snagom i zatiti od njega. On je taj Koji prima
dove. Jedna grupa ljudi je uspjela da odvrati svoju djecu i od haridija, te
da ih ukore i upozore na opasnost takvog postupka. Neki od njih su nastavili
pravim putem a drugi su opet pobjegli i pripojili se haridijama i tako propali do
Sudnjeg dana. Ostali su otili na to mjesto, a odazvali su im se i oni kojima su
slali pisma iz Basre da im se pripoje kao i drugi mimo njih. T ako da su se
svi sastali u Nehrevanu. Vojno su bili su zasebna i hrabra vojska.
Vjerovali su da se time (borbom protiv muslimana) pribliavaju Allahu. Pokazali
su se kao izdrljivi borci i junaci. Muslimani nisu udili da im se osvete. I na
kraju, Allah je taj Koji pomae." t Zavren citat.
Kaem: "Pomenuti citati uleme da ih je dehl, uvalio u te
grijehe, te pogreno Kur'anskih ajeta u kontekstu na
koji se ne odnose pomenuti ajeti. I pored toga, oni su mislili da su nosioci
Kur'ana i njegova bajraka, te da se bore shodno njegovim propisima. A oni su
ustvari ti koji su izili, otpali i pobunili se protiv Kur'ana. Zbog tog svog
rtvovali su svoje ivote i imetke na tom putu. Istinu je rekao Poslanik
ih je opisao Kur'an da je u njihovu korist a on
biti protiv njih." Preneene su jasne i vjerodostojne predaje o njihovom izlasku iz
islama i da se bukvalno nita od njega za njih kao to odapeta
strjela zbog njene brzine i strijelca kroz metu a da se za nju nita ne
od droba i krvi ivotinje). Cjelokupan ummet se sloio oko
njihove zablude i ukora istih, a razilaze se u pogledu njihova tekfira.
1
Pogledaj El-Bidaje ven-nihaje, 7/286-287.
201
EBu JusuF MIDHAT ALU FmRAD
Ibn Tejmijje kae: "Ummet se slae u pogledu prekora haridija i njihove
zablude, a razilaze se u pogledu njihova tekfira na dva poznata miljenja. Unutar
Malikova, Ahmedova i afijina mezheba postoji razilaenje u pogledu njihova
kufra."
1
Zavren citat.
Dokazi o nevjerstvu haridija
Kaem: Mnogi imami verifikatori (ar. muhakkikin) su ih osudili kao
nevjernike. njih je imam muhaddisa Buharija i ejh mufessira Taberri,
zatim Subki, Ebu Bekr el-Arabi i Rafi'i. Kurtubi kae: "Miljenje o tekfiru je
na osnovu hadisa. vanjtina rivajeta od Ebu Seida ukazuje da ih
je on smatrao nevjernicima. To je poznato miljenje u Malikovom, Ahmedovom
i afijinom mezhebu. erijatskih tekstova podupiru ovo miljenje. A
to se druge skupine uleme oni nemaju drugog dokaza osim prenesenih
u pogledu pomenutih erijatskih tekstova. Nema nijednog
koje su oni naveli a da se tome vanjtina hadisa ne suprostavlja.
Primjetit da je ova skupina uleme kao razlog ne ugonjenja u nevjerstvo
haridija navela njihovo pridravanje osnova islama, kao to je Ebu Sulejman
Hatabi. Jer, nema razilaenja u pogledu izlaska iz vjere onog ko ima nedostatak u
temeljima vjere, zato to je postao musliman zbog postojanja tih temelja, tj.
osnova vjere. Pa, ako ih poniti, onda se kao otpadnik i oko toga nema
razilaenja. Ovo je Allahovom dobrotom i prethodilo. Ulema na
ovom mjestu navodi kao dokaz Poslanika *= je pogledao u urez
na donjem dijelu strijele." Hafiz je na ovo odgovario da su preneeni drugi rivajeti
u kojima se spominje da se na nju (strijelu) nita nije od droba i krvi.
Spoj ova dva rivajeta bi bio da je u bilo sumnje ali nakon preciznog
razgledanja s je da se na nju nita nije tj . nije
ostao nikakav trag. Zatim, kao dokaz su naveli to to se u nekim rivajetima
prenosi: "Od ovog ummeta." Hafiz na to odgovara da se pod riva j etom: "U ovom
ummetu", misli na ummet udziva, a pod rivajetom: "Od ovog ummeta", se misli na
ummet poziva. Ili da "od ovog ummeta", dolaze u kontekstu onog to je
prethodilo. Zatim ulema "Izlazit iz islama", u prenesenom
kao nepokornost imamu. Ovakvo pobija rivajet u kojem se
jasno kae: "Izlazit iz vjere." Zatim, kao dokaz navode Alije kada je
upitan o haridijama: "Oni su od kufra pobjegli." Odgovor na ovo bi bio kako to
kae Hafiz: "Ako je vjerodostojno to to se prenosi od Alije onda to moe biti u
1
Pogledaj Medmu'fetava, 28/518.
202
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM SERIJAlA
jer nije bio upoznat sa njihovim kufrom. lli je ovo rekao u
njihove pojave prije nego su protekfirili ummet. Svako preneseno nije
ispravno, ako ne postoji jaka indicija koja ukuzaju da se u hadisu ne
misli na ono na ta vanjtinom da se misli na neko drugo preneseno
U ovom ne postoji nita to bi ukazivalo da se pomenuti
rivajeti odnose na neko preneseno Naprotiv, preneeno je ono to
sigurno vanjsko kao to su njegove, sallallahu alejhi ve
selleme, "Pojavit se u ovom ummetu." I rivajet: "Izlazit iz vjere kao to
strijela metu." Zatim "Nije ostao trag od krvi i droba." Zatim
predaja: Kur'an da je u njihovu korist a on biti protiv njih, njihov
namaz prelaziti njihovu kost." A poznato je da je Kur'an dokaz za
muslimane a ne protiv njih i da se namaz ne prima od kafira: ili zbog nedostatka
nekog namaskog arta ili nedostatka nekog od namaskih ruknova i namaskih
mufsida. Ovde se ne radi ni o jednoj od tih stvari je o kufru. Zatim
njegove, sallallahu alejhi ve selleme, "Izlazi iz vjere kao to strijela iz
mete, zatim se vie vratiti u nju. " Da su ostali u vjeri onda se postavlja pitanje
ta njegove "Zatim se vie vratiti u nju?" Zatim se postavlja
pitanje ta njegove "Njihov iman ne prelazi njihov grkljan." Ovo je
jasan tekst da je njihovo srce golo bez imana. A poznato je da je iman art
ispravnosti islama. se spasiti od i ahiretske kazne osim s
njim." Zavren citat.
Zatim Njegove "Oni su najgora stvorenja i Zatim
"Najgori od mog ummeta, ubijat ih najbolji od mog ummeta." Zatim: "Oni su
najgora stvorenja." Zatim hadis u kojem stoji: "Oni su od najmrih stvorenja
Allahu." Kao i njegove, sallallahu ale j hi v e selleme, "Naj gori leevi pod
nebeskom sjenom koje zemlja pojesti." Ovi rivajeti svojom vanjtinom jasno
na njihovo nevjerstvo. da su najgora i najmra stvorenja kod
Allaha i najgori leevi koje je ikada zasjenila nebo i koje je ikad progutala
zemlja, je poznato da pomenute osobine mogu imati samo kafiri. Ako bi se
reklo da su ovi rivajeti da se moraju shvatati shodno
(ar. mukejjed) rivajetima u kojima stoji: "Najgori od mog ummeta" to bi
da su najgori muslimani u tom kaem: je poznato u erijatu da su
pojedine skupine ummeta pale u irk i riddet, te da su se vratili u vjeru svojih
kao to stoji u Uzvienog: "Zar ste se uznevjerovali nakon
imana?" i Njegove "Nemojte se pravdati jasno je da ste postali nevjernici
nakon to ste bili vjernici." I Njegove "Da bismo ukazali na one koji
203
[BU JUSUF MIDHAT ALU FmRAD
slijediti Poslanika i na one koji se stopama svojim vratiti." Zatim hadis koji
biljei Buharija: nastupiti Sudnji dan dok ene Devsa ne budu jedne druge
udarale po stranicama oko Zi Halese (ime kipa)."
1
Hafiz kae: "Kod M uslima i
Ahmeda se biljei hadis od Sevbana: nastupiti Sudnji dan dok se plemena od
mog ummeta ne pripoje muricima i dok plemena od mog ummeta ne budu oboavala
kipove. "z Zavren citat.
Ovaj hadis ispravnost spoja rivajeta u pogledu
haridija koji je naveo Hafiz kada se radi o rivajetu "u ovom ummet" i "od ovog
ummeta." To moe biti pojam koji moe da ono to je prethodilo ili
da se radi o ummetu poziva a ne o ummetu odziva, jer je Poslanik rekao: "Sve
dok se plemena od mog ummeta ne pripoje muricima." Oni su od ummeta tj.
"ummeta odziva" prije nego su im se pripojili ali ne i poslije pripajanja. A od
"ummeta poziva" su prije i poslije pripajanja. Isti je u pogledu odpadnitva
koje se desilo Arapima, nakon Poslanikove smrti. Od onog to je
prethodilo sigurno saznajemo da biti od ummeta onih koji otpasti od vjere,
te da se pripojiti muricima, tako da da su haridije najgorio dio
ummeta i najmri Allahu ukazuje, na njihov kufr. Zatim njegove,
sallallahu alejhi ve selleme, "Sigurno ih ubiti kao to je ubijen Ad", u
drugom rivajetu stoji "Semud". Svaki od ta dva naroda je uniten na kufru i zbog
kufra. Zatim njegove, sallallahu alejhi ve selleme, se vratiti u islam
sve dok se strjelica ne vrati u urez na svom donjem kraju." Zatim ravije
hadisa: "Pa je zbog "njega" a u drugom rivajetu "zbog njih" sputeno: "Ima ih koji
ti prigovaraju zbog raspodjele zekata." Jasno je da je ovaj to se usprotivio
Poslanikovoj raspodjeli zekata time otpao od vjere. Ajet je sputen zbog
njega i njegove stranke, jer oni od njegove vrste biti u kufru. U rivajetu koji
prenosi Sarahsi lafz-izraz "zbog njih" se ogleda fikh Ebu Seida, radijellahu anhu,
to njegov stav da ih je smatrao kafirima, jer se podvode pod propis
ajeta, zato to se sa svojim korjenom - Zu Huvejsirom - u pogledu
riddeta i izlaska iz islama.
Na to ono to biljei imama Ahmed i Ebu Davud od njega:
3
"... Vidio sam
4
Ebu Seida nakon to je donio tekbir a ruke su mu se tresle da
1
Pogledaj Fethul-bari, 13/82.
2
Fethul-bari, 13/91.
3
To jest od Ahmeda b. Hanbela.
4
To jest Asim b. umejh, ravija ovog predanja.
204
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
kae: "Borba protiv njih je po meni halalnija od borbe protiv turka. (ar udetihim
minet-turk)
1
Zatim, njihov kufr koje se navodi u predajama da
tako brzo izlaziti iz vjere kao to strijela velikom brzinom zbog snage strijelca
probije i kroz metu a da se za nju nita od mete ne Zatim izlazit
iz vjere a da se nita od nje kod njih, zatim se vie nikada
u nju vratiti, kao to se strijela ne u svoj urez.
Razlog tekfirenja haridija
Razlog zbog kojih su haridije pali u nevjerstvo, a Allah najbolje zna, je
taj to su ashabe ugonili u nevjerstvo, jer to za sobom napad na ono to
su oni prenijeli od Kur'ana i sunneta. jasika-grjenika se ne
prihvata, a ta onda za kafira? (ako su ashabi kafiri, da Allah te
zablude).
Uzvienog: "O vjernici, ako vam tasi k (nepoten
donese kakvu vijest, dobro je provjerite... ", Ebu Bekr b. el-Arabi kae: "Druga
mes'ela: Ako se utvrdi fisk-grijeh, njegov govor u pogledu vijesti se
smatra nevjerodostojnim po konsenzusu, jer je vijest emanet, a fisk je
indicija koja ga ponitava."
2
Zavren citat.
Zatim, njihovo tekfirenje ashaba za sobom nijekanje Kur'ana,
koji je obavjestio o njihovoj pravednosti i dobroti u vie ajeta. Zatim se
mutevatir predajama prenosi Poslanikova pohvala ashaba, kao i
za pojedince da biti dennetlije. A obavjesti ne podlijeu derogaciji za razliku
od naredbi." Zavren citat. Najopasnije od svega je to to tekfirenje ashaba za
sobom napad na ono to su prenijeli od Kur'ana i sunneta.
Kadi Ijad kae: tekfirimo svakog ko izgovori govor koji bi
ummet mogao odvesti u zabludu, kao i one koji tekfire sve ashabe, kao to je
govor Kemilija od rafidija koji tekfire cjelokupan ummet poslije smrti Poslanika
zato to nisu izabrali Aliju za halifu. A Aliju tekfire jer nije traio svoje pravo
ispred ovih (u preuzimanju hilafeta). Oni su pali u navjerstvo sa vie aspekata
jer su ponitili cjelokupan erijat. Shodno tome je prekinuta dostava erijata i
Kur'ana, jer su po njima njihovi kafiri. Na ovo, Allah najbolje zna je
1
Pogledaj El-Bidaje ven -nihaje, 7/299.
2
Ahkamul-Kur'an, 4/1715.
205
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
ukazao Malik, u jednom od dva miljenja, kada je rekao da treba ubiti onog ko
tekfiri ashabe."
1
Zavren citat.
1
Knjiga ifa'sa komentarom Nurudina Karija, tamparija Medni, 5/427-428.
206
3. studija
MRNJA PREMA ASHABIMA JE DOKAZ NEVJERSTVA
U pogledu Uzvienog:
' t\' J -:
t_'Jy
"... divljenje da bi On s njima (ashabima) najedio nevjernike... "
(El-Feth, 29), Kurtubi kae: "Peto. Prenosi Ebu Urve Zubejri od sina Zubejrova:
'Bili smo kod Malika b. Enesa pa su spomenuli koji omaloava ashabe
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Malik ovaj ajet:
"Muhammed je Allahov Poslanik, Oni koji su sa njim... do "...
divljenje da bi On s njima (ashabima) najedio nevjernike... " pa je Mali
rekao: "Kome se od ljudi u srcu pojavi mrnja prema nekom od ashaba Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellen1, na njega se odnosi ovaj ajet."' Predanje
biljei Hatib Ebu Bekr.
Kaem: Malik se dobro izrazio u svom govoru i ispravno
Onaj ko omalovai jednog od njih, ili ga napadne u pogledu onog to prenosi, taj
se usprotivio Allahu Gospodaru svjetova i ponitio erijat muslimana. Uzvieni
Allah kae: "Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi
prema nevjernicima... " I rekao je: "Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti
se pod drvetom na vjernost zakleli." Kao i drugi ajeti koji sadre pohvale na njih i
o njihovoj iskrenosti i spasu. U tom kontekstu On kae: "Ima
vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu ... " I kae: "Siromasima muhadirima."
Do "Oni su iskreni." Da bi zatim rekao: "I onima koji su Medinu za
ivljenje izabrali, i domom prave vjere jo prije njih je Do "Oni
sigurno uspjeti." Ovo je Allah, delle e'nuhu, spomenuo shodno Svom znanju o
njihovom stanju i njihovom zavretku. Zatim je spomenuo hadise o pohvali svih
ashaba, radijellahu anhum. Hadisi u kontekstu ovog su mnogobrojni.
Zato se treba od napada na ashabe, kao to je sa onima koji su
napali na vjeru kada su rekli: "Muavvizetejn (sura Felek i Nas) nisu od Kur'ana.
Jer, kako kau, nema vjerodostojne predaje od Allahovog da je ove
dvije sure svrstao u objavu, osim predaje koju prenosi Ukbe Ibn Amir, a Ukbe
Ibn Amir je po njima daif, sa njim se ne slau drugi u pogledu tih sura, tako da
se po njima njegova predaja odbacuje. Ovaj odbija ono to smo spomenuli od
Kur'ana i sunneta i pobija ono to su nam ashabi prenijeli od stvari erijata, jer,
hadise Ukbe Ibn Amira Ibn Isa El-Duhenija biljee Buharija i Muslim u svojim
207
EBU JUSUf MIDHAT ALU FERRAD
sahihima i drugi mimo njih. On je od onih koje je Allah pohvalio i kojima je
oprost i veliku nagradu. Onaj ko njemu ili bilo kom ashabu pripie la
takav izlazi kruga erijata, pobija Kur'an i time napada Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem." Zavren citat.
Ibn Kesir u komentaru Uzvienog; ".. .i ispravi se na svojoj stabljici
divljenje ... ", kae: "Tako su i ashabi Allahova Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, njega pomogli, otuda su oni uz njega kao izdanak
biljke uz njen korjen. Da bi kako on kae: "... da bi On s vjernicima najedio
nevjernike." Iz ovoga ajeta imam Malik u jednoj predaji od njega dokaz o
nevjerstvi rafidija koji mrze ashabe, radijellahu anhum. Tako kae: "Jer ih oni
mrze a ko mrzi ashabe taj je kafir shodno ovom ajetu." Sa njim se u tom pogledu
slae grupa A hadisi u pogledu vrijednosti ashaba i zabrani runog
postupanja spram njih su mnogobrojni. A dovoljno ti je to to ih je Allah
pohvalio i to je njima zadovoljan." Zavren citat.
Begavi u komentaru Uzvienog: "... da bi On s vjernicima najedio
nevjernike.", kae: ih je mnogobrojnim i ih je da bi predstavljali
jad i za nevjernike. Malik b. Enes kae: "Ko osvane a u njegovom srcu
bude mrnje spram ashaba pogodio ga je ovaj ajet." Zavren citat. Imam Taberi
u komentaru njegovih divljenje - da bi On s vjernicima
najedio nevjernike.", kae: "Ova biljka izaziva divljenje jer je i
ispravila se na svojoj stabljici te izgleda upotpunjeno i lijepo. "Da bi On s
vjernicima najedio nevjernike." Takav je primjer Muhameda i njegovih ashaba s
njihovom jer se njihov broj umnoio i tako da su postali
i kao cjelina potpuni, kao to je primjer ove biljke koju je Uzvieni opisao da bi
On s njima najedio nevjernike.
Ibn T ejmijje u Sarimu
1
na pesto strani kae: "Grupa fekiha iz
Kufe, ali i drugi, su stava da treba ubiti onog ko psuje ashabe, te da
su rafidije kafiri. Muhammed b. Jusuf Ferjani je upitan o onome ko psuje Ebu
Bekra pa je odgovorio da je takav kafir. Da li se takvom klanja denaza, ponovo
je upitan? Pa je dogovorio 'Ne'. Pa je upitan: "Kako da postupimo sa njim kada
izgovara la ilahe illallah? "Ne ga rukama, gurajte ga drvetom
(nakon ubistva) dok ga ne strovalite u njegovu rupu." Ahmed b. }unus kae:
"Ako bi idov na jednoj strani i rafidija na drugoj zaklali ovcu ja bih jeo od ovce
koju je zaklao idov a ne bih jeo ovcu koju je zaklao rafidija, jer je on otpadnik
od islama. Isto tako kae Ebu Bekr b. Hani da se ne jede meso ivotinja koje
1
Es-Sarimul-meslul, 504.
208
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
zakolju rafidije i kaderije, kao to se ne jede meso ivotinje koju zakolje rnurted
torne to se jede meso ivotinja koje zakolju kitabije. Jer, ovi prvi se
tretiraju kao rnurtedi-otpadnici, dok se kitabije ostavljaju u svojoj vjeri, ali se od
njih uzima dizija. Isto to kae i Abdullah b. Idris jedan od imama Kufe. On
kae: "Rafidija nema pravo na ufu (to je pravo na prvokupnju, op. pr.), to
pravo pripada samo muslimanima."
Na pesto petoj strani kae: "Mnogi nai prijatelji smatraju za haridije
koji se u svom akidetu Osmana i Alije da su kafiri, te da su i rafidije kafiri
zbog psovanja svih ashaba. Oni ashabe ugane u nevjerstvo, ih i
proglaavaju grjenicima.
Ebu Bekr Abdulaziz u Mukne'i kae: "to se rafidija ako psuje
(ashabe) time je uznevjerovao i sa takvim se ne stupa u brak." Drugi kau, a to
miljenje zastupa i Kadi Ebu }'ala: "Ako ih tako da ih optuuju u
pogledu njihove pravednosti i vjere, time izlaze iz vjere, a ako ih tako
da npr. opsuju oca nekog od njih ili da ga opsuje a da se to odnosi na njegovu
i torne, onda time na pada u kufr (ali je to svakako veliki grijeh
jer je sve to ashaba op. pr.). Ahmed u rivajetu Ebu Taliba u pogledu
koji je Osmana kae: "Ovo je hereza (ar. zendeka)", a u rivajetu
Mirvezija kae: "Ko opsuje i Ebu Bekra, Omera i Aiu po meni takav nije
u islamu." Kadi Ebu Ja'la kae: "U jednom rivajetu je bez izjavio da
pada u nevjerstvo onaj ko opsuje nekog od ashaba, a u rivajeti Abdullaha i Ebi
Taliba se suzdrao od proglasa da se takav ubija. Potpunost had kazne i
obavezivanje na kaznu ta'zirom da ga nije osudio kao kafira. Njegove
"Po meni takav nije u islamu", mogu da da oko kufra takvog nema
razilaenja, a moda se pod tim misli da takav ne zasluuje ubistvo sve dok tu
stvar ne ohalali iako je to uradio vjeruje da je to zabranjeno kao to je
primjer onoga ko upadne u grijeenje. je da njegove "Po meni
takav nije u islamu", podrazurnjevaju psovku i napad na njihovu pravednost
poput su zulum i grijeh poslije Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, te da su bespravno preuzeli vlast". A te se mogu odnositi na
neubijanje istog zbog ashaba, jer, to ne predstavlja napad na njihovu
vjeru kao da kae: "Nisu imali dovoljno znanja, nisu bili u nisu
bili hrabri, bili su pohlepni i voljeli su dunjaluk", i druge izreke. A
je da se njegov govor odnosi na svoju vanjtinu, tako da se u pogledu onih koju
psuju ashabe od njega prenose dva rivajeta, u jednom ih proglaava kafirirna a u
drugom fasicima tj. grjenicima. Na osnovu ovog, govor Kadija i drugih biva
209
EBU JUSUF MIDNAT ALU FERRAD
koji u pogledu njihovog tekfira pripovjedaju dva rivajeta. Kadi kae: "Ko
potvori Aiu, radijellahu anha, za nemoral, nakon tu ju je Allah, delle e'nuhu,
proglasio nevinom, taj je bez sumnje uznevjerovao. Mi govor o tome sloiti
u dva poglavlja. Prvo, i psovanje ashaba Drugo. Detaljno
pojanjenje propisa onog koji ih psuje (zatim je uzeo navoditi dokaze obje
strane-onih koji ih proglaavaju kafirima i onih koji ih smatraju grjenicima). Na
strani 512 kae: "to se onih koji kau da se (ashaba) ubija ili da
time pada u kufr u tom kontekstu oni navode dokaze:
Uzvienog: 'Muhamed je Allahov Poslanik.... da bi s vjernicima najedio
nevjernike." Ako su ashabi jad za kafire onda je svako onaj za koga su ashabi jad
tj. ko ih mrzi sa kafirima u onome sa ih je Allah ponizio od kufra.
Sa kafirima ne u njihovom jadu i ponienju zbog njihova kufra osim
onaj ko je i sam kafir. Jer se mu'min ne poniava tako to se kazni nevjerstvom.
A sve to pojanjavaju Uzvienog: "Da bi s vjernicima najedio nevjernike."
Ovde se propis vee za svojstvo kao izvedenicu koja dolikuje kufru, jer kufru i
kafirima dolikuje da ih Allah najedi s ashabima, pa ako je to svojstveno za kafire
da ih Allah najedi s ashabima Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, onda
svako onaj koga oni najede za sobom svojstvo kufra ....
Od toga je i ono to se biljei u dva Sahiha od Enesa da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Znak imana je ljubav prema ensarijama, a znak
nifaka je mrnja ensarija. "A u drugom rivajetu kae o ensarijama: "Ne voli ih niko
osim mu'min i ne mrzi ih niko osim munafik."
Biljei Muslim od Ebu Hurejre da je Poslanik rekao: "Ne mrzi ensarije
koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan." I biljei Muslim u svom Sahihu od Ebu
Seida, radijellahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ensarije ne mrzi koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan." Zato onaj ko ih psuje taj
je jo vie prema njima svoju mrnju to obavezno karakterie
kao munafika koji ne vjeruje u Allaha i Sudnji dan. Da bi na str 518-519 rekao:
"A ko jo pored svojih psovki tvrdi da je Alija, neuzu billahi, bog, ili da je trebao
biti poslanik ali da je Dibril pogrjeio (kod dostavljanja objave). Nema sumnje
da je ovakav kafir. ta vie, nema sumnje u pogledu kufra onog ko takve ne
smatra kafirima. i oni koji smatraju da Kur'an nije potpun, te da su
neki ajeti iz njega skriveni, ili misli da Kur'an ima unutarnje koji
skidaju obavezu propisanih djela i tome. Ovakvi se nazivaju
keramitima, batinijama, tenasuhijama. Nema razilaenja u pogledu kufra
pomenutih sekti. A to se onih ko ih tako da ne napada na njihovu
pravednost i vjerodostojnost i njihovu vjeru, kao da npr. za nekog od ashaba
210
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM $miJATA
kae da je krt, kukavica, da ima malo znanja, da nije zahid, i tome.
Ovakav zasluuje preodgoj putem ta'zira, takvog nemoc: mo osuditi kao kafira.
Po ovoj osnovi se moe shvatiti govor onih koji ovakve ne tekfire. A
to se onih koji ih proklinju i o njima govore runo, oko toga postoji
razilaenje zbog kolebanja da li se radi o proklinjanju iz ljutnje i jada ili se radi o
proklinjanju iz i akideta.
A to se onih koji prelaze tu granicu te za njih kau da su se
odmetnuli nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim malog broja
njih, koji je neto od deset, ili da kae da su njih grjenici, nema
sumnje u kufr ovakvih, jer takav ono to je dolo u Kur'anu na vie mjesta
u pogledu Allahova zadovoljstva sa njima i njihove pohvale. I ne samo to, onaj
ko sumnja u kufr ovakvih i on je kafir. Jer, ovaj njihov govor podrazumjeva
da su prenosioci Kur'ana i sunneta kafiri i grjenici te da su ajet: "Vi ste najbolji
narod koji se ikad pojavio.", kao i druge ajete prenijeli kafiri i grenici. Zatim, to
bi da je ovaj ummet najgori od svih ummeta, te da su prethodnici od
ovog ummeta njegovi najgori Kufr ovakvih je nuno poznata stvar u
vjeri islamu zato onih koji govore ovakve stvari da su heretici
murtedi."
1
Zavren citat.
Kaem: Iz navedenih citata se, Allahovom dobrotom i moe
da je psovanje ashaba psovkom koja predstavlja napad na njihovu
vjeru i pavednost, te proglaavanje istih kafirma i grjenicima spada u nevjersto,
i ne samo to, je to nuno poznata stvar u vjeri islamu. Jer, to za sobom
napad na ono to su nam oni prenijeli od propisa vjere kao i nijekanje
Kur'ana, koji nam je na vie mjesta prenio Allahovu pohvalu ashaba, te da je
erijat mrnju prema ashabima kao znak kufra. To je osobina
koja predstavlja illet (razlog) kod donoenja ovog propisa. A poznato je da su
haridije Aliju i Muaviju proglasili nevjernicima, kao i one koji su ih podravali.
Govor o haridijama rezimirati izrekom imama svih mufessira
imama Taberija koji kae: "U njemu je odgovor onima koji kau da niko od
pripadnika kible ne izlazi iz islama, nakon to zaslui da se osudi kao takav, osim
ako je imao namjeru da iz vjere i ako je znao. To miljenje pobija hadis:
"Govorit istinu, Kur'an a izlazit iz islama tako da se na njih od njega
nita I kao to kae Hafiz: "U njemu je dokaz da biti muslimana koji
nenamjerno izlaziti iz islama, bez prelaska u neku drugu vjeru mimo islama.
1
Es-Sarimul-meslul, str 504-519.
211
Esu Jusur MIDHAT ALU FmRAD
T o se temelji na govoru o njihovom tekfiru. Ovim biva znano da je ovo
pravilo o kojem govori Hafiz vrlo jako pravilo kod onih koji ih tekfire iako se
ovo ne vee za usul-temelje vjere. A ta tek da se ovo odnosi na temelje
vjere? Da li se nakon ovog iko da je plemeniti ashab Ebu Seid el
Hudri, imam svih muhaddisa Buharija i imam mufesira Taberi, Kadi Ebu Bekr b.
el-Arabi, Subki, Rafi'i i drugi da su novotari? Jer su haridije proglasili kafirima i
nisu prihvatili opravdanje zbog dehla, greke, i neispravnog
ooo
212
4. studija
KADERIJSKE SEKTE l SUD O NJIMA
dokaz. Hadis o kaderijama.
Biljei Muslim u svom Sahihu od Jahje b. Ja'mera da je rekao: "Prvi koji je
raspravljao o kaderu, u Basri, bijae Ma'bed Duheni, pa smo se ja i Humejd b.
Abdurrahman Humejri uputili na umru ili na hadd, te rekosmo: "Ako
sretnemo nekog od ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
ga o onome to ovi govore o kaderu. Bi nam da sretnemo
Abdullaha ibn Omera ibnul Hattaba... Rekao sam: 'O Ebu Abdurrahmane,
nama su se pojavili ljudi koji Kur'an i slijede (nejasno) znanje.' Pa je
spomenuo da oni misle kako nema kedera i da stvari nisu Pa
Abdullah ibn Omer: "Kad ih susretne obavjesti ih da se ja njih i da se
oni mene Tako mi Onog s kojim se zaklinje Abdullah ibn Omer,
kada bi neko od njih imao zlata koliko brdo Uhud, te da ga udjeli, Allah mu to
ne bi primio, sve dok ne povjeruje u kader. Zatim je spomenuo hadis o Dibrilu."
Nevevi kae: "Kadi ljad kae: 'Ar izraz "jetekarra'a" da su kod
traenja znanja bukvalno traili njegovo dno, tj. da su slijedili nejasno u tom
pogledu. Otuda izraz "tekarra'a fil-kelam" da neko govori i nejasan
govor. U rivajetu Ebu Ja'le Mevsilija se kae "jetefekkahune" tj.
vjersko znanje, to je vanjtina njegova govora, a zatim je spomenuo njihovu
stvar, to jest, spomenuo je Ibn Ja'mer stanje ovih, pa ih je opisao kako se trude u
traenju i znanja i kako mu panju. Njegove "Pa je
spomenuo da oni misle kako nema kedaera i da stvari nisu Ar izraz u
hadis "unuf" isto to i "muste'nef', tj. da stvari sada iz i da
im nije prethodio kader i Allahovo znanje, po njima, (Allah) o nekoj stvari
sazna tek nakon njenog deavanja. smo govorili o njihovom pokvarenom
mezhebu. Ovakav stav zastupaju kaderije, ovo nije stav svih
kaderija. Ibn Omera: "Kad ih susretne obavjesti ih da se ja njih i
da se oni mene Ovaj govor Ibn Omera vanjtinom da ih je on
smatrao kafirima. Kadi ljad kae: "Ovo su prve kaderije koje su nijekale
Allahova znanja onome to se desiti. Onaj ko tako govori je kafir
i oko toga nema razilaenja."
1
Ibn Tejmijje kae: "to se da su stvari i bili
poznati Allahu prije njihova deavanja to je istina u koju nema sumnje.
1
Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 1/150.
213
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
je da su bile zapisane kod njega ili kod Njegovih meleka, kao
to na to Kitab, sunnet i predanja. Ovo znanje i knjiga (zapisana djela)
je kader kojeg kaderi ja i misle da Allah ne zna za djela robova osim
nakon to se dese. Oni su nevjernici koje su protekfirili imami afija, Ahmed i
drugi."
1
Zavren citat.
Kaderijske sekte
je rekao: "Oko toga raspravljaju (tj . oko imana u kader)
kaderije. Oni misle da znanja i
zabranjivanje, tako da su se podijelili u dvije stranke. Jedna skupina priznaje
naredbe i zabrane, nagradu i kaznu, ali da je tome predhodio Allahov
kada i kader i pisanje djela. Ovi su se pojavili na kraju perioda ashaba. Kada su
ashabi za tu njihovu novotariju, odrekli su ih se, kao i oni (kaderije) njih.
Na njihovu zabludu su odgovorili: Abdullah ibn Omer, Abdullah ibn Abbas,
Dabir ibn Abdullah, Vasile ibn Eska'a. Imami Malik, afija i Ahmed su
protekfirili ove koji Allahovo praiskonsko znanje.
Druga grupa kaderija Allahova znanja i Njegovo
pisanje djela, ali misle da je to dovoljno u pogledu naredbi, zabrana i djela, te da
nema potrebe za djelima. po njima, kome je Dennet u
njega bez djela, a kome bude Dehennem u njega bez obzira na
djela. Ovi ne predstavljaju malobrojnu skupinu od onih koji govorkaju o vjeri,
ovako neto govore mnogi dahili ljudi. Oni su na stepenu
nevjerstva i jo vie zalutali od onih prethodnih, jer, njihov govor podrazumjeva
nijekanje naredbi i zabrana, halala i harama, nagrade i kazne. Ovi su na puno
stepenu nevjerstva od i idova.
to se kaderija oni Allahovo prethodno znanje i
zapisanost djela, ali da je Allah stvorio djela robova i htijenje
robova (kaina t). Njima se suprostavljaju kaderi je mudbire - (debrije), koji tvrde
da rob nema niti istinskog htjenja, niti je on istinski svojih djela. Svi
ovi su zalutali novotari. A najgori od ovih su oni koju su stvaranje djela i
htjenje stvorenja zatitom (opravdanjem) od naredbi i zabrana, kao to je
sa muricima koji su rekli: "Mnogoboci govoriti: "Da je Allah htio, mi ne
bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci nai, niti bismo ita zabranjenim
Ovi su na stepenu nevjerstva od idova i Njihov govor
1
Pogledaj Medmu 'fetava, 21152.
214
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM $miJATA
za sobom nijekanje svega sa su doli svi poslanici, od naredbi
zabrana."
1
Zavren citat.
Novotarije nisu na istom stepenu
Kaem: Iz ovog citata moemo da sve novotarije nisu na istom
stepenu. Novotari nekada toliko zastrane u tom pogledu tako da to dostigne
stepen jasnog nevjerstva, a ponekad zastanu na stepenu novotarskog koji bi
mogao odvest u kufr. Zato, kada govore o propisima novotara moraju
odrediti razlog propisa o kojem govore, tj. da li je djelo dostiglo stepen
jasnog kufra ili je na stepenu novotarije koja vodi u kufr. moe
primjetiti da nijekanje Allahova praiskonskog znanja, kada'a i kadera, nad
naredbama i zabranama, predstavlja kufr oko kojeg nema razilaenja, te da je za
one koji to ali su da se na to treba osloniti i da nema
potrebe potovati naredbe i zabrane i djela i da po njima ulazak u Dennet
i Vatru nije vezan za djela, propis za ovakve je da su oni kafiri dahili koji su na
stepenu nevjerstva od i idova. Ovi nisu skupina
muslimanskim skupinama. Oni koji kader navode kao dokaz, nad djelima i
sudbinom, takvi su nevjerstva od i idova, jer i idovi
vjeruju u neke naredbe i zabrane a neke za razliku od ovih koji sve
naredbe i zabrane i nebeske zakone.
to se skupine koja priznaje Allahovo praiskonsko znanje i knjigu ali
stvaranje djela robova i volju stvorenja ovakvi su zalutali novotari. Oko
njihovog tekfirenja postoji poznato razilaenje ulemom.
hadis Dibrila Ibni Redeb kae: "Zbog ove (tj. imana u kader) Ibn
Omer prenosi ovaj hadis kao dokaz protiv onih koji kader i koji misle da
stvari nisu tj. da im prije njihova deavanja nije prethodio Allahov
kader. Ibn Omer je zauzeo estok stav u pogledu njih, odrekao ih se i obavjestio
da se od njih primiti djela bez imana u kader ...
1
Medmu 'fetava 8/288-289
215
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
Potvrda praiskonskog znanja je dokaz protiv kaderija
Mnogi imami selefa su govorili: "Raspravljajte sa kaderijama o znanju pa
ako ga potvrde onda su izgubili raspravu a ako ga onda su
uznevjerovali." Time ele da onaj ko praiskonsko (Boije) znanje,
koje je prethodilo djelima robova, te da ih je Allah prije stvaranja podijelio na
sretne i nesretne i da je to zapisano kod Njega u knjizi, takav Kur'an i
time pada u nevjerstvo. Ako to priznaju, a da je Allah stvorio djela
robova, te da je On voljom i odredbom htio da ih oni urade, onda su
izgubili raspravu, jer je ono to priznaju dokaz protiv njih u onome to U
pogledu tekfira ovih postoji poznato razilaenje ulemom. afija i Ahmed
smatraju da je onaj koji Allahovo praiskonsko znanje kafir. Istog su stava i
drugi imami muslimana."
1
Kaem: "Ovaj narod (kaderije) su htjeli da Allahu pripiu mahane
a pripisali su mu manjkavosti odakle se nisu ni nadali, nenamjerno u
kufr. Njihovo stanje se odlikuje time da su oni tragali za znanjem i za njim se
povodili. I pored toga, kada je do Ibni Omera dospjela vijest o njihovom
vjerovanju on se od njih u potpunosti odrekao, a poznato je da takvo neto ne
biva osim kada se radi o kafirima. Jer, kada nam je Allah, delle e'nuhu, naredio
da se odreknemo od kafira rekao je: "Mi se vas A u obavjesti o
odricanju od grjenika kae: "Pa ako ti se usprotive reci ja se od onoga
to vi radite." to se muslimana grjenika vjernik se od njegovih
djela a ne od njega. Ni od jednog se roba u potpunosti ne osim od
murika.
Zatim, treba napomenuti da plemeniti ashab (Ibn Omer) nije svoje
sugovornike pitao da li su im dostavili dokaz, uklonili i objasnili ubhe te da li
su ispunjeni artovi tekfira i da li su otklonjeni razlozi njegove zabrane?
Naprotiv, njegov govor jasno na njihov tekfir i odricanje od istih
na osnovu samog sluanja obavjesti o njima. U toj njegovoj osudi slijedili su ga i
drugi veliki imami, kao to kae Kadi Ijad: "Onaj ko tako neto kae je kafir i
oko toga nema razilaenja."
Poznato je da ono u to su upali je mimo irka(tj. kufr), a ta bi tek bilo
da su irk? Gdje su oni to napadaju one koji su onima koji ibadet
drugima mimo Allaha presudili da su murici. Na osnovu Ibn
1
Dami'ul-ulum vel-hikem, str 25
216
PRAVIJANJE NEZNANJEM
POlJ lUPOM ERIJATA
Omera, Malika, afiju, Ahmeda, Kadi Ijada, Ibn Tejmiju i Ibn Redeba, i ne
samo njih veliku skupinu islamskih imama? Pa da li se toga okaniti?
dokaz. Biljei Buharija od Ikrimet da je rekao: "Aliji, radijellahu
anhu, su dovedeni zindici-heretici pa ih je zapalio." Kada je ta vjest stigla do Ibn
Abbasa on "Da sam bio na njegovom mjestu ja ih ne bi spalio jer je
Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: 'Nemojte kanjavati Allahovom
kaznom.' Ja bi ih ubio jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Ko
promjeni vjeru ubijte ga."'
1
Zavren citat.
Kaem: Ovo je skupina ljudi koji su Aliju proglasili boanstvom, pa kada
mu je stigla vijest o njima on ih je zapalio. Alija i Ibn Abbas se slau da takve
treba ubiti ali su se razili oko njihova ubistva. Ne spominje se da je Alija
kao opravdanje prihvatio njihov dehl, niti da im je pokuao dostaviti dokaz
protiv njih, niti da je pokuao razjasniti im eventualne ubhe u tom pogledu.
je direktno nad njima primjenio propis otpadnitva, zbog toga to su
ponitili svoj tevhid. Neko moda prigovoriti i kazati da im je Alija ipak
dostavio dokaz jer se u nekim rivajetima spominje da im je rekao: "Ja sam samo
Allahov rob kao i vi jedem hranu...
Kaem: Ovo je traenje tevbe, shodno miljenju uleme, a ne dostavljanje
dokaza. U prilog tome ide ono to je naveo Buharija
2
pod poglavljem "Propis
otpadnika i otpadnice i traenje pokajanja od njih". je autor Nejlul
evtara -(tj. evkani) naveo poglavlje "Ubistvo otpadnika" pa je u njemu naveo
ovu predaju. evkani kae: "Pomenuti hadis (hadis Alije) je naveo kao dokaz da
se heretik ubija bez traenja pokajanja. tome se moe prigovoriti da se
u nekim drugim predajama prenosi da je Alija od njih traio pokajanje, kao to
se navodi u Fethu u lancu Abdullaha b. erika Amirija od njegova oca da je
rekao: "Bi Aliji: 'Na vratima mesdida su ljudi koji misle da si ti njihov
gospodar."' On ih je pozvao pa im "Teko vama ta to govorite?" Rekoe:
"Ti si na gospodar, stvoritelj i opskrbitelj." "Teko vama, ja sam rob kao i vi,
jedem kao to i vi jedete i pijem kao to i vi pijete, Hafiz kae: "Sened ove
predaje je sahih."
3
Zavren citat.
Kaem: Ovo su tekstovi koji se prenose od uleme da ova predaja
predstavlja traenje tevbe od njih a ne dostavljanje dokaza, jer su nesvjesno izili
1
Sahih Buhari, poglavlje "Propis otpadnika i otpadnice i traenje tevbe od njih".
2
To jest, predaju o spaljivanju heretika.
3
Nejlul-evtar, 9/57.
217
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
iz islama, pa se zato propisuje traenje tevbe od radi povratka u njega.
Hafiz Ibn Hader prenosi od Tahavija da je rekao: "Ovi su miljenja da je propis
za onog ko se odmetne od islama kao propis onih protiv kojeg se vodi rat, (ar.
harbij), a do kojeg je prethodno doprla da'wa, protiv takvog se bori prije nego se
pozove. Kau: "Traenje pokajanja je propisano za onog ko iz islama
nesvjesno i neznano. ko svjesno iz islama od njega se ne trai
pokajanje. Zatim je prenio od Ebu Jusufa slaganje sa njima, ali je rekao:
ako se predao kajanje takav se ostavlja na miru i njegov
se preputa Allahu."
1
Zavren citat.
Kaem: Ovo su jasni tekstovi uleme koji ukazuju da ako musliman
iz islama zbog dehla time postaje otpadnik, i za to nema opravdanja, s tim da se
od njega trai pokajanje od otpadnitva koje je Kadi ljad kae: "Alija,
radijellahu anhu, je spalio one koji su ga smatrali boanstvom. Abdulmelik ibn
Mervan je ubio Harisa koji se proglasio poslanikom i razapeo ga. Isto to je
uradilo vie halifa i vladar sa onima poput njega. Ulema u njihovom vremenu se
sloila oko ispravnosti ovog postupka. A onaj ko se protivi tekfirenju ovakvog
(onog ko se proglasi poslanikom) i sam postaje kafir."
2
Zavren citat.
Zagovaranje akideta utjelovljenja Stvoritelja u stvorenjima
je kufr po idmau muslimana
Ibn Tejmijje kae: "A to se druge vrste, to su oni koji zagovaraju
hulul-tj. tvrde da je Bog utjelovljen u nekom pojedincu, kao to kau za
Isa'a i zabludjeli fanatici koji su Aliju i neke iz njegove porodice proglasili
takvim ... Sve ovo je kufr vanjtinom i unutrinom po idma'u svakog muslimana.
Onaj ko sumnja u kufr ovih, nakon to spozna njihov govor i stav i nakon to
spozna vjeru islam, i sam postaje kafir, poput onog koji sumnja u nevjerstvo
idova i murika."
3
Kaem: Ovo su miljenja selefa od ashaba u pogledu onih koji za
pojedine robove tvrde da su boanstvo da je takav kafir murted, jer je time
ponitio tevhid koji je osnova vjere. I ne samo to, je nevjerstvo ovakvih
nuno poznata stvar u vjeri islamu. Ko sumnja u kufr ovih, nakon to spozna
1
Fethul-bari, 12/281.
2
E-i!a 'sa komentarom Nurudina Karija, 5/472-473.
3
Pogledaj Medmu 'fetava, 2/367-368.
218
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM $miJATA
sutinu onog u ta pozivaju i nakon to je prethodno spoznao islam, takav
postaje kafir poput onog koji sumnja u nevjerstvo idova i murika.
Peti dokaz.
Otpadnitvo onih koji odbijaju udjeljivanje zekata
Selef ummeta je one koji odbijaju udjeljivanje zekata, (hadisi o tome se
prenose u dva sahiha), proglasio otpadnicima, a koji su se pri tome oslanjali na
pogreno Uzvienog: "Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime
i blagoslovljenim ih Oni su tvrdili da se ovo posebno odnosi samo
na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te da institucija zekata prestaje s
njegovom i da drugi poslije njega ne mogu i blagosloviti imetak. I
pored njihova dehla i neispravnog Ebu Bekr se protiv njih borio
kao protiv otpadnika, i njihove porodice i imetke, a za
njihove poginule je govorio da u Vatru.
ejh Abdullah ibn Muhammed ibn Abdulvehab, Ibn Tejmijju
kae: "Na kraju govora o kufru onih koju su odbijali zekat kae: 'Ashabi ih nisu
pitali da li priznaju obavezu zekata ili ga u potpunosti. Ovakvo neto nije
preneeno od ashaba, ta vie, Ebu Bekr je rekao Omeru: 'Tako mi Allaha
da mi zabrane jednu devu koju su davali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
borio bih se protiv njih.' Borbu protiv njih je dozvoljenom zbog odbijanja i
zabranjivanja izdvajanja zekata, a ne zbog nijekanja njegove obaveze. Prenosi se
da su neki od njih obaveznost zekata ali su bili krti pri njegovom
izdvajanju, i pored toga, sve halife su na isti sa njima postupali, a to je
ubijanje njihovih boraca a zarobljavanje njihovih porodica i plijenjenje njihovih
imetaka, a za njihove ubijene su da u vatru. Sve njih su smatrali
otpadnicima. Od fadileta i zasluga Ebu Bekra je upravo da ga
je Allah u borbi protiv otpadnika. Nije oklijevao po tom pitanju, kao
neki drugi, tako da su se neki sa njim raspravljali, da bi se na kraju sloili sa
njegovim miljenjem. to se borbe protiv onih koji priznaju poslanstvo
Musejleme Kezaba, njima(ashabima) nema razilaenja u pogledu borbe
protiv njih. Ovo je dokaz onih koji kau ako se zbog toga budu borili protiv
padaju u nevjerstvo u protivnom ne. Nevjerstvo ovih i ulazak u
krug otpadnika slaganje ashaba koje se temelji na tekstovima Kur'ana
i sunneta, za razliku od onih koji se ne bore protiv imama radi toga ....
219
[BU JUSUf MIDHAT ALU FmRAD
Zato, dobro razmisli o njegovom govoru te presude da ona
skupina koja odbije izdvajanje zekata imamu da se protiv njih borba, te
da ih je proglasio kafirima i otpadnicima od islama. Njihovo potomstvo se
zarobljava a imetak plijeni, pa makar potvrdili obavbeznost zekata, klanjali pet
dnevnih namaza, i izvravali ostale erijatske propise osim zekata. Sve to ne
skida pravo borbe protiv njih i osudu istih da su nevjerstvo i
otpadnitvo. Sve to Kur'an, sunnet i saglasnost ashaba. A Allah
najbolje zna."
1
Zavren citat.
Ibn Tejmijje kae: "Ashabi i imami poslije njih se slau oko pokretanja
rata protiv onih koji odbijaju izdvajanje zekata, pa makar klanjali peta vakata i
postili ramazan. Oni nisu imali opravdanu ubhu, zbog toga su proglaeni
murtedima. Protiv njih se rat radi odbijanja zekatan pa makar vjerovali
u njegovu obaveznost kao to je to naredio Allah."
2
Zavren citat.
Kaem: Ovo je skupina koja je odbijala izdvojiti zekat iz imetka zbog
ubhe i neispravnog iako su izgovarali dva ehadata, obavljali namaz i
izvravali ostale farzove. Ashabi su se sloili oko njihova otpadnitva i
pokretanja rata protiv njih, kao i oko plijenjenja njihova imetka i zarobljavanja
njihovih porodica, te da njihovi mrtvi u vatru, se pri
tome na Kur'an i sunnet. Ova stvar, o kojoj govorimo, je jedan od ogranaka
erijata. Pomenutu skupinu u ovo je odveo dehl i neispravno te
neosnovana ubha koja ih nije spasila od kufra, zbog su svrstani u murtede.
Sve ovo se odnosi na stvar koja je ogranak vjere a ta tek kada se radi o
temelju temelja vjere, a to je tevhid? To je stvar bez koje robu nema spasa ni na
dunjaluku ni na ahiretu. Zbog tevhida je uzet misak-ugovor, u toj prirodi su
stvoreni robovi, zbog toga su slati poslanici i sputane knjige, zbog toga je
stvoren ahiret, i zbog uzdizanja tevhida su isukane sablje. Pomenuti Kur'anski i
hadiski tekstovi, govor ashaba i dobrih prethodnika u pogledu onih koji otpadnu
od vjere, nakon to su bili muslimani, su najbolji argument u ponitavanju
pravila "pravdanje dehlom" u pogledu onih koji padnu u veliki irk, koje su
osnovali neki od kasnijih To pravilo je strano u erijatu. To pravilo su
upotrijebili u irokom spektru, tako da su muslimane svrstali tagute i
njihove zindike, bezbonike, sekulariste, a svi oni su i
idovski "repovi" naim domovima, kako bi izokrenuli nau akidu i
pobrisali islam, da bi s druge strane visoko uzdigli bajrak krsta i Davudove
1
El-kelimat nafi'a fil-mukeffurat vaki 'a, str 17.
2
Pogledaj Medmu'fetava, 28/519.
220
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
zvijezde. I ele da ovima, koji izlaze iz islama, presudimo kako su u islamu i da sa
njima prijateljujemo, a da iskazujemo neprijateljstvo prema onima koji se prema
njima neprijateljski odnose. I na kraju kaem, mi smo zaista Allahovi i njemu se

Zatim na kraju ovog poglavlja nevest Uzvienog:
"Allah ta ali ljudi ne zna." Qusuf, Zl)
Pomenuti tekstovi po svatanju ashaba i imama poslije njih predstavljaju
presudu o otpadnitvu onog ko irk od ovog ummeta i ko poniti svoj
tevhid. A ko bude slijedio tevhid, a okani se irka i bude ustrajan u izvravanju
erijatskih propisa, pa ako padne u djelo od nevjerstva zbog nastranog
ili neosnovane ubhe, ne biva opravdan zbog svog dehla. Dokaz
tome je prethodno spomenuti govor o haridijama i kaderijama i onima koji su
odbili izdvajanje zekata, a Uzvieni Allah najbolje zna.
oo o
221
222
POGLAVLJE
OTPADNiTVO KROZ KNJIGE SELEFA
Ovo poglavlje sadri dvije studije:
Prva studija: Nespojivost irka i islama.
Druga studija: Otpadnitvo biva zbog dehla i ubhi
POGLAVLJE
OTPADNITVO KROZ KNJIGE SELEFA
Kadi !jad, malikijski alim, kae: "Poglavlje. 'Pojanjenje ta od izreka
predstavlja kufr, ono oko u tom pogledu postoji razilaenje, i ono to ne
predstavlja kufr'. Znaj da je erijat osnova za verifikaciju i analizu ovog
poglavlja, u ovom poglavlju nema mjesta za razum. Sigurno se zna da
svaka izreka u kojoj se jasno Allahov rububijjet, ili Njegova ili
ibadeta nekome mimo ili zajedno pored Allaha, sve to predstavlja kufr. ..
Zatim, ko prizna Allahov uluhijjet i ali nosi da
Allah nije iv, ili da nije od praiskona. Ili da misli kako je On neto novo tek
nastalo, ili da ga prestavlja u nekom obliku. Ili da mu pripisuje drugu, sina, da
vjeruje da ima oca. Ili da misli da se rodio ili nastao iz ili da je sa njim prije
u ezelu neko bio. Ili da misli da negdje u svemiru postoji drugi stvoritelj i
upravitelj mimo Njega, delle e'nuhu. Sve to predstavlja kufr po idmau svih
muslimana ....
Zatim, onaj ko tvrdi i priziva da je bio u drutvu sa Allahom, da se k
Njemu uspinjao, da je s Njim razgovarao, da se Allah utjelovio u neku osobu,
kao to to tvrde neke sufije, batinije, i keramiti, (je kafir).
tekfirimo onog ko tvrdi da je svijet-svemir od praiskona ili ko tvrdi
da trajati kao i onog ko u to sumnja ....
Zatim, onaj ko namjerno pripie la naem Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, u pogledu onog to je dostavio i o nas je obavjestio. Ili ko sumnja u
njegovu iskrenost, ili da ga psuje i ili da nije dostavio, ili da ga
omalovaava, kao i bilo kojeg drugog poslanika. Zatim, da uznemirava nekog
poslanika, da ubije ili da se bori protiv nekog poslanika; svi ovi su po idmau
223
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAO
kafiri. Zatim, postoji idma oko tekfirenja svakog ko se suprostavi Kur'anskom
tekstu ili smatra posebnim hadis oko prenoenja i vanjskog poimanja
postoji slaganje, kao to je tekfir haridija zbog ponitavanja kamenovanja.
Zatim, proglaavamo nevjernikom svakog pripadnika druge vjere mimo islama i
onoga ko zastane po pitanju takvih (tj. ko takve ne tekfiri). Zatim, ko sumnja ili
smatra da je njihov pravac vjerodostojan, pa makar vanjtinom pokazivao islam,
nosio njegov akidet i smatrao druge pravce neispravnim. Takav je kafir shodno
onome to pokazuje, a to je suprotno onome to govori ....
tekfirimo svakog djela oko kojeg su se sloili
muslimani da takvo djelo ne osim kafiri, pa makar njegov tvrdio
da je musliman. Primjer toga je sedde kipu, Suncu, Mjesecu, krstu,
vatri, odlazak u crkve i sinagoge zajedno sa onima koji u njih odlaze,
njihove od kaia i kapa. Muslimani se slau da ovako neto ne biva osim
od kafira, te da su pomenuta djela znakovi nevjerstva pa makar njihov
tvrdio da je musliman. Zatim, muslimani se slau oko tekfira svakog ko ohalali
ubistvo, zinaluk, konzumiranje alkohola i drugo to je Allah zabranio, nakon
saznanja da je to zabranjeno, kao to su ibahije-oni koji dozvoljavaju zabranjene
stvari od kerami ta i neke zabludjele i sufije."
1
Zavren citat.
ooo
1
Knjiga ifa'sa erhom od Nuruddina Karija, 5/401-431.
224
l. studija
NESPOJIVOST IRKA l ISLAMA
Kaem: Pogledaj, Allah ti se smilovao, u govor Kadija koji se odnosi na
veliki irk. On je njegovom presudio da je nevjernik-otpadnik makar
se njegov izjanjavao kao musliman. Nije spomenuo i uslovio
posjedovanje znanja kod o njegovoj zabrani. A kada je spomenuo
nevjerstvo onih koji ohalale ubistvo, zinaluk, alkohol spomenuo je postojanje
znanja o njegovoj zabrani. Jer, ovo prvo predstavlja ponitenje tevhida i ugovora
o prihvatanju islama na osnovu kojeg se dalje sprovode propisi islama. Jer se kod
njega podrazumjeva prisustvo tevhida, te da je napustio irk. Pa kada se dokae
da nije napustio irk, ili da se ponovo vratio u njega, ponovo se borba
protiv njega i spada svetost i zatita njegove krvi i imetka, po drugi put, za
razliku od ogranaka erijata. Jer, on u islam nije uao tako to je svaki ogranak
posebice priznao je u islam uao tako to je priznao i tevhid.
Zbog toga tevhid i jest glavni temelj vjere koji ako ostavi mu
koristiti svi drugi oblici pokornosti, niti biti od njega primljeni, naprotiv, bit
poniteni. Onaj ko s njim (tevhidom), to je mimo toga moe mu biti
oproteno ako Allah htjedne. Jer Uzvieni kae: "Allah oprostiti da mu se
irk a oprostit to je mimo toga kome I zbog Njegovih "A
tebi, i onima prije tebe objavljeno je: Ako bude Allahu irk tvoja djela
sigurno propasti, a ti izgubljen biti." Otuda se prenosi idma' svih muslimana
da ibadeta drugome mimo Allahu ne biva osim od nevjernika, tj. takvo
neto se ne moe pojmiti osim od kafira, pa makar njegov vlasnik tvrdio da je u
islamu. Ovakav oblik izraavanja gledano) je oblik umuma
to je oblik, tj. ibadeta drugom mimo Allaha ne
biva osim od kafira" i nikada ne dolazi zajedno sa islamom. Za razliku od onog
koji ohalali zabranjene stvari, njegov vlasnik ostaje musliman, ako je odrastao u
udaljenim naseljima ili ako je nanovo primio islam ili ako se radi o stvari koja
nije po svojoj zabranjenosti u tom vremenu. U ovim situacijama
biva opravdan zbog dehla, ako ohalali zabranjenu stvar, jer kada se radi
o obavjestima dahil zbog toga ne pada u kufr, osim nakon dostave nassa
erijatskog teksta, za razliku od tevhida ponitenje predstavlja nevjerstvo
prije i poslije obavjesti.
225
EBU JUSUf MIDHAT AlU fERRAD
Definicija riddeta-otpadnitva i njegove vrste
Autor Kifajetul-ahjara Ebu Bekr ibn Muhammed kae: "Er-ridde
od u neto drugo." U tom kontekstu su Uzvienog u
suri El-Maide: "... i ne nazad... " U terminolokom erijata to
od islama u kufr i naputanje islama. Ponekad se deava zbog
govora, a ponekad zbog djela, a ponekad zbog U svakoj od ove tri
vrste se nalazi veliki broj mes'ela koje da se skoro ne mogu prebrojati. Spomenut
svaki odjel kojeg spoznati onaj drugi.
to se govora u to spadaju od njegova neprijatelja: "Da
je moj Gospodar ja ga ne bih oboavao." Ta izreka predstavlja kufr. Ili da kae:
"Da je bio poslanik ne bih vjerovao u njega." Zatim da svom sinu ili eni kae:
"Oni su mi drai od Allaha ili od Njegova Poslanika." Zatim, da bolesnik nakon
ozdravljenja kae: "U ovoj bolesti me je snala muka koja nije ravna ubistvu Ebu
Bekra i Omera." Takva izreka spada u nevjerstvo. Grupa je miljenja
da se takav obavezno ubija jer njegove sadre Allaha ....
Isti je sa onim koji tvrdi da mu se objavljuje, pa makar i ne tvrdio
da je poslanik. Ili da tvrdi kako je uao u Dennet i jeo njegove plodove i da je
grlio hurije, takav je po idmau nevjernik. Primjer ovog i njemu je govor
heretika od sufija, Allah ih ubio. Nema glupana, dahila i gorih
nevjernika. Isto tako, ko opsuje nekog od poslanika ili ga omalovaava postaje
nevjernik po idmau ....
A to se kufra u djelima u to spada sedde kipu,
Suncu, Mjesecu, bacanje mushafa u sihr u kojem se oboava Sunce,
prinoenje rtve kipovima, ismijavanje sa nekim od Allahovih imena, ili nekom
Njegovom naredbom ili prijetnjom. Kur'ana uz udaranje u def.... Ako
uradi djelo oko kojeg se muslimani slau da ne moe osim od kafira, pada
u nevjerstvo, pa makar tvrdio da je u islamu, kao to je npr. sedde
krstu, odlazak u crkvu sa njenim pripadnicima, te da neto od njihove
kao to je pojas (njihovih i drugo, takav pada u nevjerstvo ....
to se kufra toga je vrlo mnogo. Tako npr. ko vjeruje u
praiskonost svijeta, daje postojanje Stvoritelja novina, ili da ono to se
po idmau pripisuje Allahu, ili da Mu pripie ono to je po idmau zanijekano
kao boja, spojenost, razdvojenost i sl. - takav postaje kafir ....
226
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
Zadovoljstvo kufrom predstavlja kufr, odluka da kufr predstavlja
kufr, kolebanje da li da kufr predstavlja kufr, vezanje kufra za neku stvar
u predstavlja kufr. ...
Kada si ovo saznao, onda znaj da krv onog se otpadnitvo potvrdi
biva dozvoljena
1
jer je takav doao sa najgorom vrstom kufra. Uzvieni Allah
kae: "Ko od vas otpadne od svoje vjere" do "u njemu ostati." Da
li je traenje tevbe od takvog mustehab ili je vadib? Oko toga postoje dva
miljenja. Po jednom miljenju traenje tevbe od takvog biva mustehab, jer je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko promjeni vjeru ubijte ga." Ispravan
stav je ipak da je traenje tevbe u tom pogledu vadib .... Jer riddet biva
zbog ubhi i tako da ga nije dozvoljeno ubiti dok mu se ubha ne
razjasni i dok se od njega ne zatrai pokajanje zbog nje. Isti je sa onima
protiv kojih se ratuje, ne ubijamo ih sve dok im se ne dostavi da'va i ne ukae na
mu'dize."
2
Zavren citat.
1
Ovdje treba napomenuti da se sve erijatske kazne sprovode samo u postojanja
islamske drave. Sam islamske drave treba presuditi u ovakvim
Vladar po pokrajinama zadui kadije koji predstavljaju vladara, te oni donose odluke,
tj. sudi o erijatskim kaznama. Kadija je duan samo da donese presudu, a vladar je duan
ovlastiti nekoga (u naem vremenu je to policija) ko sprovesti kaznu. Pojedinci u
postojanja islamske drave nemaju pravo suditi i sprovoditi erijatske kazne, a u
nepostojanja islamske drave pogotovu to nemaju pravo. se desi da neku nau
ponese iman i hamas u vjeri pa sami i sude i sprovode neke kazne onako kako ih oni
interpretiraju. Treba da ovo nije dozvoljeno. (Op. pr.)
2
Kifajetul-ahjar, 2/123, poglavlje "Er-ridde".
227
2. studija
OTPADNITVO VECINOM BIVA ZBOG OlEHLA l UBHI
Kaem: Pogledaj, Allah ti se smilovao, u njegove da onaj ko uradi
djelo, oko kojeg se slau muslimani da ne biva osim od kafira, postaje kafir, pa
makar njegov vlasnik tvrdio da je u islamu. Zatim, njegove o obaveznosti
traenja pokajanja od murteda, kao razlog da otpadnitva biva
zbog ubhi. Isto tako kae imam Tahavi: "Traenje tevbe je propisano u pogledu
onog ko u neznanju iz islama." miljenje o obaveznosti traenja
pokajanja kao ispravnije Ibn Kudame kae: "Jer, otpadnitvo biva zbog
ubhi i na koje pa ako mu se lijepo objasni i otklone
takav se opet vrati u islam ...
Ako se ubije prije traenja pokajanja nije obaveza odgovarati za takvog
jer sa otpadnitvom spada pravo na zatitu."
1
Zavren citat.
Autor knjige Mevahibul-delil erh muhtesar halil od Hataba, kae: "Na
knjige Tevessut fi usuli din, Ibn el-Arabi kae: "Zar ne vidi da ulema
zastupa stav da je mustehab oduljiti u murteda, jer postoji da
se odmetnuo zbog sumnji i Zbog toga se sa njim ne bi li se iz
sumnje vratio u i iz neznanja u znanje. A nije obaveza oduljiti sa njim
zbog prethodnog vjerodostojnog znanja."
2
Zavren citat.
Ovo jo jednom negiranje pravila da je dehl potpuno
opravdanje koje su utemeljili neki kasniji Mnogo je gdje ljudi
padaju u otpadnitvo zbog dehla i pogrenog stvari. Ne uslovljava se
znanje u potvrde otpadnitva.
evkani kae: "Nije ti nepoznato ono to se od uzroka
otpadnitva da se kod potvrde istog ne uzima u obzir znanje, tj. u pogledu onoga
to izgovori od kufra i uradi od djela kufra."
3
Zavren citat.
Kaem: Ono to sam prethodno prenio iz poglavlja riddeta je mutevatir
stvar u fikhskim knjigama cijenjenih Da se ne bojim da oduljiti
naveo bih puno vie citata koji ukazuju da su oni tekfirili onog ko svojim djelima
i govorom poniti tevhid, i nisu uslovljavali znanje u tom pogledu, za razliku od
ogranaka erijata gdje se vlasnik djela ne tekfiri, osim u ako
1
El-Kali, poglavlje "Murted".
2
Mevahibul-delil bierh muhtesar hali], od Hatabija, 6/281.
3
''Dur nedid'; str. 43.
228
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
je posjedovao znanje o zabrani djela. Jer, kao to sam prethodno
spomenuo, na tevhid razum fitra-ljudska priroda i misak. To ne zahtjeva
prisustvo poslanika, za razliku od ogranaka vjere za koje se uslovljava
dostavljanje dokaza o istima.
Na kraju ovog poglavlja spomenut deset djela koja ponitavaju islam
a koja je spomenuo vlasnik djela El-Vela vel-bera', a koja prenosi od Muhameda
ibn Abdulvehhaba, a to su:
l. irk-pripisivanje sudruga Jedinom Allahu koji nema sudruga.
Uzvieni kae:
"Allah oprostiti da mu se irk a oprostit ono to je mimo toga kome
(En-Nisa, 116)
2. Ko sebe i Allaha uzme posrednike i moli ih za efa'at
zauzimanje postaje nevjernik po idmau.
3. Ko ne tekfiri murike-mnogoboce ili sumnja u njihov kufr, ili da
smatra da je njihov put ispravan, po idmau postaje kafir.
4. Onaj ko smatra da je uputa potpunija od Poslanikove
upute ili ko smatra da je sud mimo njegova suda bolji, kao oni koji daju
prednost sudu taguta nad njegovim sudom, takav postaje kafir.
5. Ko mrzi neto sa je doao pa makar to i radio po
idmau postaje kafir. Dokaz tome su Uzvienog:
1Y.f
"Zato to ne vole ono to Allah objavljuje, i On djela njihova ponititi."
(Muhammed, 9)
6. Ko se ismijava sa od vjere, od nagrade i kazne, time
postaje kafir a dokaz tome su Uzvienog:
J , ........ ., .... .... ,... .... ,, J ....._ ... ;J
(fi jj '1 W0_,;? ;;:s Jj
"Reci: "Zar se niste Allahu i Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne
se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici." (Et-Tevba,
65-66)
7. sihra, u to spada spajanje i razdvajanje ljudi putem sihra.
Onaj ko to ili je sa tim zadovoljan, postaje kafir. Dokaz tome su
Uzvienog:
229
- -
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
"-=::,J_}:) 0J_f;, J) l:j AT
_. ; _. _..
b. ' '
, b 'i :' ' ....;. f , . L: '
..)"'-"-' , (T j
"ejtani su nevjernici ljude sihru i onome to je bilo nadahnuto dvojici
meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojice nisu nikoga dok mu ne bi
rekli: "Mi samo iskuavamo, i ti ne budi nevjernik!" (El -Bekara, 102)
8. Prijateljevanje sa muricima i potpomaganje istih protiv
muslimana. U tom kontekstu Allah, delle e'nuhu, kae:
"O vjernici, ne uzimajte za zatitnike Jevreje i Oni su sami sebi
zatitnici! A njihov je onaj vama koji ih za zatitnike prihvati." (El-Maida, Sl)
9. Ko vjeruje da nekim ljudima nije obaveza da slijede
te da mu je dozvoljeno iz kruga njegovog erijata, kao to je Hidru bilo
dozvoljeno da iz kruga Musaova erijata. Ko to vjeruje postaje kafir.
1O. Okretanje od Allahove vjere ne da je niti da po njoj
radi. Dokaz tome su Uzvienog:
t. t J "' ' / ..... ., t
-: J<.J :.._;r,- --" . -- e::
l,j ua?
1
_;j y:_) r
1
LJAJ
"A ima li nepravednijeg od onoga koji, opomenut Gospodara svoga,
njima okrene? Mi zaista, kazniti zlikovce!" (Es-Sedda, 22)
Nema razlike ovim djelima da li se u ali ili ozbiljno ili strahu
osim ako se u prisili. Sva ova djela predstavljaju opasnost i
neto u ta ljudi zapadaju. Zato ih se svaki musliman treba te da se
u tom pogledu boji za sebe." Zavren citat.
Kaem: Ovim je zavreno ovo poglavlje Allahovom dobrotom, koje
govori o erijatskom propisu onog koji otpadnitvo i promjeni vjeru nakon
to je bio ustrajan na tevhidu i islamu."
ooo
230
E T V R T A KNJIGA
ODGOVOR NA UBHE
U VEZI TEME O
NEOPRAVDANOST DlEHLA
l NEISPRAVNIH TUMACENJA
U POGLEDU OSNOVA VJERE t ' ~
231
EBu JusuF MIDHAT ALU FmRAD
Ova knjiga sadri e t i r i poglavlja:
Prvo poglavlje: Odgovor na ubhe oko pogrenog shvatanja nekih ajeta.
Drugo poglavlje: Odgovor na ubhe oko pogrenog razumjevanje nekih
hadisa.
T r e e poglavlje: Odgovor na potvoru da je podjela vjere na usul-temelje i
furu'-ogranke novotarija.
e t v r t o poglavlje: Stav Ibn Tejmijje, Ibn Kajjima i Muhammeda ibn
Abdulvehhaba o tekfiru pojedinca.
232
PRVO POGLAVLJE
ODGOVOR NA UBHE OKO POGRENOG
SHVATANJA NEKIH AJETA
Ovo poglavlje sadri tri studije:
Prva studija: posebnog dokaza iz dokaza kod dokazivanja grekom.
Druga studija: artovi -uslovi idtihada.
studija: Potvrda zablude i prije obznane dokaza.
Prva ubha
DOKAZA GREKE KAO ERIJATSKE OLAKICE
Ovo se odnosi na dokazivanje grekom (ar. hata'), kao erijatskom
olakicom, te da po njima dehl predstavlja jedinku od jedinki greke. Smatraju
da se dehl, kao podvrsta greke, u pogledu tevhida, temelja i ogranaka vjere
prata u naem ummetu. Uvaena su u tom pogledu kao dokaz naveli
Uzvienog:
[. ...J .... ., ! ., f. - -: - ... ,J / ........ .!L
b [,b. l JI yu} L:j
Gospodaru na, ne kazni nas ako zaboravimo ili to grekom (nehotice)
(El-Bekara, 286) Kao i Uzvienog:
_,,_
r-:.r- (J, j .. , e . (...)""'J
"Nije grijeh ako u tome pogrijeite, grijeh je ako to namjerno (El-Ahzab,
5)
Zatim, kao dokaz navode vjerodostojan hadis koji biljei Buharija: "Ako
sudija uloi trud pa pogodi ima dvije nagrade, a ako pogrijei ima jednu nagradu."
Zatim, drugi hadis: "Sa mog ummeta je dignuto (opreteno), greka, zaborav i ono to
pod prisilom."
Kau, pomenuta olakica je karaktera, a s druge strane predstavlja
poseban dokaz u pogledu ajeta irka.
233
EBU JUSUF MIDHAT ALU FtRRAD
Allaha za uputu kaem: Ova olakica po Kur'anu, sunnetu i
idmau ummeta, shodno ashaba i imama poslije njih, ne predstavlja
olakicu karaktera.
ooo
234
l. studija
POSEBNOG DOKAZA IZ DOKAZA KOD
DOKAZIVANJA POGREKOM
Dokazi iz Kur'ana.
Prvi dokaz su Uzvienog: " ... da ne bi bila ponitena vaa djela, a da
vi i ne primjetite." Ajet na to da djela mogu biti ponitena a da to
i ne primjeti.
Buharija u knjizi Tefsira kae: "a da to i ne primjetite" 'A da
to i ne znate'." Ovo je jasan dokaz da rob moe sa djelima i govorom koji bi
mu ponitili djela a da to i ne zna i ne smo prenijeli govor Ibn
T ejmijje, prethodno, da potpuno ponitenje djela ne biva osim s ku from, kao to
potpuni oprost grijeha ne biva osim s tevbom. Ovo je od osnova ehli-sunneta.
Ovaj ajet izdvaja kufr iz ajeta koji tretiraju greku kao olakicu.
Drugi dokaz. Uzvienog:
"A ako ih upita, oni sigurno "Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.
Reci: "Zar se niste Allahu i Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne
se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici."
Ovi ljudi su, kako to navodi Ibn Tejmijje, znali za zabranjenost ovog
govora i time nisu namjeravali kufr. Mislili su da igra i zabava na
vjere ne vodi u nevjerstvo, kao to prisila ne vodi u nevjerstvo, te da se u kufr ne
moe pasti osim u namjere i ozbiljnosti, kada su u pitanju takva djela. I
pored toga erijat ih je proglasio kafirima i nije prihvatio njihovo pravdanje.
Ovima, i pored dehla, nije pravdanje grekom kao erijatskom
olakicom jer su kufr. Ovo je, jasan tekst da djelo ili kufra
biva izuzeto iz karaktera greke kao erijatske olakice.
dokaz. Ovaj dokaz se na dokazivanje ajeta o
nifaku, kao to su Uzvienog: "Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne
Kao i Njegove " ... ali ne znaju."
Opis pripadnika kible
to se dokazivanja sa dva ajete: "Gospodaru na, ne kazni nas... " I
ajeta: "Nije grijeh ako u tome pogrijeite... ", moe se da se ova olakica
odnosi na pripadnike kible, a poznato je da opisivanje nekog kao pripadnika
235
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
kible ne biva osim u pogledu roba muvehida-jednoboca, koji je napustio kufr i
sve to se oboava mimo Allaha, delle e'nuhu, i koji je znano i s ciljem
napustio irk i okrenuo se oboavanju Jedinog i Allaha. Ovakav
podlijee pod olakice koje imaju pripadnici kible. A to se murika i kafira
takav nije od pripadnika kible.
1
Dokaz tome je da je olakica greke dola nakon
konteksta koji govori o ostvarenju imana u Uzvienog: "Poslanik vjeruje
u ono to mu se objavljuje.... Gospodaru na, ne kazni nas ako zaboravimo ili to
grekom (nehotice) ... " Iz konteksta se vidi da se olakica odnosi na
ono to je mimo tevhida i imana, koji su osnova vjere. Ovo je poput hadisa koji
biljei Buharija u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, u prisustvu
velikih ashaba rekao: "Daj te mi prisegu da Allahu irk da
krasti, da zinaluk da ubijati svoju djecu . ... onaj ko od vas to
ispotuje njegova nagrda je osigurana kod Allaha, a onaj ko od toga neto pa
zbog tog bude kanjen na dunjaluku to mu je otkupljenje za taj grijeh."
Hafiz kae: "Nevevi kae: ovog hadisa je izdvojena
Uzvienog: "Allah oprostiti da mu se irk Tako, ako se murted ubije
zbog svog otpadnitva to mu ubijanje biti iskupljenje za njegov grijeh."'
Hafiz dalje nastavlja: "Zato to njegove (Poslanikove 'a onaj ko od toga
neto obuhvataju sve ono to je spomenuo i to je
2
Zavren
citat.
Zatim je Hafiz nabrajati miljenja uleme u tom pogledu, da bi na
kraju, kao miljenje, naveo miljenje imama Nevevija. Ove
zabrane irka i neopratanje istog su iz mekkanskog perioda i su,
tj. nisu derogirane. Oni vae kao poseban dokaz u odnosu na ruhse-olakice za
pripadnike kible, jer, to svojstvo (svojstvo pripadnosti kibli) nisu dobili osim s
tevhidom i naputanjem svih lanih boanstava koja se oboavaju mimo Allaha.
Imam mufessira Taberi Uzvienog: "Gospodaru na,
ne kazni nas ako zaboravimo ili to grekom (nehotice) kae: "Ovo
predstavlja robova od strane Allaha, delle e'nuhu, kako da Mu
dovu i ta da u toj dovi kau. T o "Recite, Gospodaru na, nemoj
nas kaznit ako zaboravimo uraditi neto to si nam naredio, ili ako pogrijeimo u
to si nam zabranio pa ga mi ne
grijeh, ako to uradimo iz neznanja i greke." Zatim je sa svojim
senedom od Ibn Zejda u pogledu Uzvienog: "Gospodaru na, ne kazni nas
1
Vrati se i pogledaj studiju u poglavlju druge knjige.
2
Pogledaj Fethul-bari, 1/81-83.
236
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
ako zaboravimo ili to grekom (nehotice) naveo 'ako zaboravimo
neto to si nam naredio ili pogrijeimo u pogledu to si nam zabranio' ....
A to se onoga to rob uradidi iz nemara i zapostavljanja tj., ostavi
neto to mu je da to spada u zaborav zbog kojeg je Allah, delle
e'nuhu, kaznio Adema, alejhi selam, te ga zbog toga izveo iz Denneta. U tom
kontekstu On kae: "A Ademu smo odmah u naredili; ali on je zaboravio,
i nije bio." To je vrsta zaborava o kojoj Allah, delle e'nuhu, kae:
"Sada Mi njih zaboraviti, zato to su zaboravljali da na ovaj Dan pred
Nama stajati"
Olakica greke se odnosi na stvari mimo kufra
Molba roba koja se ogleda u Uzvienog: "Gospodaru na, ne
kazni nas ako zaboravimo ili to grekom (nehotice) a koja se odnosi
na zaborav stvari koje je Allah naredio da se na kako je to
spomenuto a ne zbog nemara i zapostavljanja i u kada se radi o kufru.
Jer, ako se radi o nevjerstvu u Allaha onda molba Allahu da ga ne kazni zbog te
stvari nije dozvoljena, zato to je Allah obavjestio svoje robove da im
oprostiti irk, pa ispada da Ga mole za stvar o kojoj ih je On obavjestio da je
oprostiti), to je greka. se treba moliti da im oprosti
stvari kao to je zaborav Kur'ana, nakon hifza, jer su bili zauzeti od njegova
ili kao to je zaborav namaza ili posta ....
Zatim, greka moe biti dvostrukog karaktera. Prvo da rob namjerno
zabranjenu stvar. T o je greka od njega i za to biti odgovoran ..... Ovo je
vrsta greke zbog koje rob trai od njegova Gospodara da mu oprosti grijeh, osim
ako se radi o kufru." Zavren citat.
Kaem: Ovo je komentar imama mufessira o ovom tekstu. T o je tefsir o
vlasniku Ibn Tejmijje kae: "to se tefsira koje danas ljudi
najbolji je tefsir Muhameda ibn Derira Taberija. On spominje izreke selefa sa
vjerodostojnim senedima u kojem nema novotarija i ne prenosi od onih koji su
za la.. ...
O njemu, kae: "Tefsir Ibn Derira je od svih ovih (tj. od
tefsira Begavija, Kurtubija, Ibn Atije, Zamaherija i drugih)."
1
Zavren citat.
1
Medmu'fetava, 13/385-388.
237
EBu JusuF MIDHAT Aw FmRAD
Imam mufessira jasno kae, da se olakica greke i zaborava odnosi na
stvari mimo kufra, zbog Allahove obavjesti: "Allah oprostiti da mu se irk

Jer, kao to sam prethodno rekao: Pripadnici kible su oni koji su se
pokajali od irka i prihvatili propise kao to stoji u Uzvienog:
"Ali ako se oni budu pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, su vam po
vjeri." Jedan od ummeta Ibn Abbas kae da ovaj ajet
zabranjuje krv pripadnika kible.
1
Ovo je karakteristika pripadnika kible, tj., oni
su ti koji su napustili irk i pridravaju se propisa islama. Takav polae pravo na
olakice koje su propisane pripadnicima kible. A to se murika
mnogoboca, takav se ne moe deklarisati kao pripadnik kible, te zbog toga ne
moe uivati povlastice olakica. Ibn T ejmijje u pogledu Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem: "Allah oprostiti mome ummetu ono nata ih
njihova dua sve dok to ne progovore ili urade", kae: "Oprost onoga na ta
njegova dua je propisan u Muhammedovom, sallallahu alejhi ve
sellem, ummetu, onima koji vjeruju u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike
i Sudnji dan. Poznato je da se ovaj oprost odnosi na stvari koje ne ponitavaju
iman, a to se stvari koje negiraju iman na njih se ne moe odnositi
hadisa. Jer, ako negira iman onda vie nije od Muhammedova ummeta, biva
na stepenu munafika. Nije obaveza da oprosti ono to se nalazi u duama (ovih
munafika) od govora i djela, i ovo je jasna razlika na koju hadis, i u tom
kontekstu se mogu spojiti erijatski dokazi. Ovo je poput oprosta greke i
zaborava ovome ummetu a na to Kur'an i sunnet. Onaj je iman
ispravan, njemu se mogu oprostiti pogreke i zaborav i ono na ta ga
dua. Oni ako i zapadnu u Dehennem mogu iz njega, za razliku od onih
koji ne posjeduju iman. erijatski tekstovi ne na to da ovakav biti
odgovoran za pogreke, zaborav i ono na ta ga njegova dua."
2
Ovo je jasan govor Ibn Tejmijje da robovi koji uivaju u povlasticama
olakica su pripadnici kible. T o je onaj ko ima ispravan iman, a oprost se odnosi
na stvari koje ne ponitavaju iman. A to se kafira, murika i onih koji su
ponitili iman od pripadnika kible, njih ne obuhvata ovaj hadis. Ovakvim
objedinjuju se erijatski dokazi. Ovim se zavrava dokazivanje iz
Kur'ana.
1
Pogledaj Ahkamul-Kur'an od Kurtubija.
2
Medmu 'letava, 10/760.
238
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
Dokazi iz sunneta
Prvi hadis je hadis o haridijama. Pogledaj studiju o njima u ovoj knjizi
kada su doli sa akidetom pri kojem su mislili da su odabrani Boiji robovi, te da
biti kod svog Stvoritelja mimo ostalih. I ne samo to, su
protekfirili sve koji su se sa njima razilazili u njihovom akidetu. su puno
ibadet pa i pored toga ummet se sloio oko prijekora i zablude istih, a razili su se
u pogledu njihova tekfira. Iako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u pogledu
njih rekao: Kur'an da je u njihovu korist a on biti protiv njih."
njihovom dehlu i neispravnom stvari ummet se sloio da su
grjeni i nije ih opravdavao olakicom pogreke.
Ponovit na ovom mjestu govor imama mufesira Taberija: "Poznato je
da oni nisu ohalalili krv i imetke musliman osim s grekom, tako to su
Kur'anske ajete na na koji se ne odnose."
1
Ovaj hadis je jasan dokaz da olakica greke nije karaktera, je
u erijatu njena posebnost. Ovo se odnosi ili na ogranke vjere ili na
osnove akideta ili na temelj vjere, a to je ispoljavanje tevhida i ostavljanje irka.
Ako se posebnost odnosi na ogranke onda se odnosi i na osnove akideta, a jo je
p da se odnosi na temelj vjere, ( tevhid i naputanje irka).
Ako je to u osnovima akideta, onda je da bude
u temelju vjere.
Ili se posebnost odnosi na temelj vjere. Ako se potvrdi da se tahsis
posebnost odnosi na njega, to ne obavezuje da bude i u osnovama akideta, a
pogotovo ne obavezuje da bude u furu'u-ograncima erijata. U svakoj od ovih
situacija je posebnost (a ne olakice pogreke.
Drugi hadis. Biljei Buharija u svom Sahihu: "...A to se munafika i
kafira njemu se ta si govorio o ovom 'Ne znam govorio sam
ono to su ljudi govorili."'
Hafiz kae: "U hadisu je dokaz o prijekoru taklida-slijepog u
pogledu akideta, zbog kazne onih koji sam ljude kako neto govore pa
sam i ja to rekao."'
2
1
Ovo je preneeno iz Fethul-barija. Ovo je prethodilo.
2
Fethul-ban; 3/284, Kitabu el-denaiz
239
[BU JUSUF MIDHAT ALU FmRAD
Kaem: Poznato je da je onaj ko slijepo slijedi dahil- neznalica, koji
pogreke, s tim da nema opravdanja za svoj dehl u pogledu
neispranog akideta, i ne moe se opravdati olakicom pogreke."
hadis. Biljei Buharija u svom Sahihu: "... zaista rob izgovori s
kojom rasrdi Allaha a zbog nje biti u Dehennem." U riva j e tu koji se
prenosi u oba Sahiha stoji "Ne na nju panju." ovaj hadis
Hafiz kae: "Biljei Tirmizi ovaj hadis u lancu preko Muhammeda ibn Ishaka s
lafzom: "Ne vidi u njoj nita loe a zbog nje biti u Dehennem duboko koliko
izunosi sedamdeset godina."
1
Zavren citat.
Kaem: Ovo je hadis o koji progovori koja rasrdi Allaha, a
ne panju na njeno koje za sobom od grijeha, zbog nje
biti u Dehennem koliko iznosi padanje od sedeamdeset godina, a da
pri tome nije opravdan zbog dehla i pogreke. ejh 'Iz ibn Abdusselam kae:
"To je u kojoj njen govornik ne raspoznaje lijepo od runog." Kae:
"Zabranjeno je da govori ono za to ne zna da li je lijepo ili runo."
Hafiz dalje kae: "Ovo je ono to se odnosi na predhodno pravilo i to je
vadib."
2
Najbolji primjer za ovo je haridija koji se pobunio protiv Poslanikove
podjele plijena rekavi: "Ovo je podjela kojom se ne eli Allahovo zadovoljstvo."
Ovaj buntovnik je elio tregirati, po njegovom miljenju, loe djelo, pa je tako
izrekao za koju se nadao da dobiti sevap, a zbog nje je postao kafir
murted. Nije mislio da njome dospjeti do Allahove srdbe i nije bio svjestan
kako lahko i brzo zbog toga moe iz vjere, niti je u tome vidio neto loe. I
pored svega toga nije opravdanje dehla i pogreke. Tako da je
tahsis-posebvost za ovu olakicu u pogledu velikog kufra. Mnogo je
hadisa na ovu temu. Da se ne bojim oduljivanja naveo bi ih kao i komentare
istih od strane dobrih prethodnika.
1
Fethul-bari, 11/314-318.
2
Pogledaj prethodni izvor.
240
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM SERIJAlA
A to se dokaza idma'a
Kadi Ijad kae: "Ubejdullah Ibn Hasan el-Anberi smatra da su svi govori
mudtehida po pitanju osnova vjere ispravni, u stvarima koje mogu
te'vilu. Ovim je on svim skupinama ummeta, jer su se svi sloili da
istina u pogledu usula-osnova vjere moe biti samo kod jedne strane, te da je
suprotna strana greku zbog koje njen postaje grjenik-fasik, a
postoji razilaenje oko njegova tekfira."
1
Dakle postoji idma' da onaj ko
pogrijei u usulima-temeljima islamskog vjerovanja je grjenik-fasik ali se razilaze
oko njegova tekfira. Ummet se sloio da se olakica pogreke odnosi na stvari
mimo usula-temelja vjere. Pod usulima vjere se misli na temelje vjerovanja i
kod ehli-sunneta. U to spada: Vjerovanje da je iman govor i djelo,
vjerovanje da je Allah na nebesima, vjerovanje da se Allah vidjeti na
Ahiretu, vjerovanje da je Kur'an Allahov govor i da nije stvoren .......
Onaj ko se razilazi sa njima, (ehli-sunnetom) je grjenik oko tekfira
postoji razilaenje. Samim tim, on postaje novotar zbog svog razilaenja u
osnovama vjerovanja sa ehli-sunnetom, u pogledu kojih postoji idma'. Pod tim
se ne misli na tevhid i ostavljanje irka, jer je tevhid osnova svih osnova, on je
glavni temelj vjere.
Autor Avnul-ma'buda i Abdurrahman, kau: "Pitao sam svog
oca i Ebu Zur'u o mezhebu-stavu ehli-sunneta u pogledu usula-temelja vjere i
ono na su zatekli selef te ta su od toga vjerovali? Pa je rekao: "Zatekli smo
ulemu u svim pokrajinama: Hidazu, Iraku, Egiptu i amu i Jemenu, da je njihov
mezheb-pravac bio Iman je djelo i govor, se i smanjuje, Kur'an
je Allahov govor u bilo kom pogledu i kontekstu i nije stvoren, kader - bilo
dobro ili zlo - je od Allaha, Allah, delle e'nuhu, je na Aru odvojen od
stvorenja onako kako je Sebe opisao u Svojoj knjizi i na jeziku svog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, bez pitanja o On sve obuhvata Svojim
znanjem. U tom kontekstu kae: "Nita nije kao On sve i sve vidi."
2
Zavren
citat.
1
E-ifa; komentar Nurudin Karij, 5/393-394.
2
Pogledaj A vnul-ma 'bud, komentar Sunena od Ebu Davuda, 13/48.
241
EBu JusuF MIDHAT ALU FmRAD
Novotari se ne tekfire pod uslovom ako tevhid
pridravaju se propisa erijata
Prethodno navedeno predstavlja osnove akideta i osnove, tj. temelje
vjere u pogledu kojih se selef raziao po pitanju novotara koji se razilaze u tom
pogledu. Neki tekfire takve, a dumhur ih ne tekfiri pod uslovom de ne
izlaze iz kruga tevhida, i da se pridravaju propisa erijata. se na
hadis: mi je da se borim protiv ljudi ... " Hafiz kae: "Iz ovog hadisa
pouku da se ne tekfire novotari koji priznaju tevhid i koji se
pridravaju propisa erijata." Zavren citat.
Kaem: Ovo je ono oko se slae selef ummeta da je novotar oko
tekfira postoji razilaenje onaj novotar koji je ustrajan na tevhidu i
erijatskim propisima.
oo o
242
2. studija
ARTOVI-USLOVI IDlTIHADA
Hadis: "Kada sudija uloi trud i pogodi... "
ldtihad biva u ograncima a ne u osnovama akideta, a pogotovu se ne
odnosi na osnovni temelj vjere (tevhid). idtihad se odnosi na one
ogranke erijata za koje ne postoji dokaz u erijatu. Tako npr. nije
dozvoljeno baviti se idtihadom u pogledu broja rekata, i oko njihove obaveze,
niti u pogledu obaveze hadda, posta, zabrane nemorala u pogledu kojih postoje
erijatski dokazi. Idtihad se odnosi na mali dio erijata, a to su
ogranci u pogledu kojih nisu preneeni dokazi. to se
mudtehida on mora biti svestran u pogledu idtihada, a ako nije
svestran onda je grjenik shodno Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
"Tri su vrste kadija-sudija. Dvojica u vatru a jedam u Dennet." Pa je spomenuo
da je jedan od one dvojice dahil koji je sudio bez znanja. Postoje dva uslova da
bi mudtehid koji pogrijei bio
Prvi art je da bude i svestran u pogledu idtihada. erijat
dahilu ne dozvoljava da se bavi idtihadom.
Drugo. Da se bavi idtihadom u stvarima erijata, za koje ne
postoje dokazi u erijatu. erijat je donio jasne propise u pogledu
tevhida, koji je temelj vjere, osnova akideta, te u pogledu mnogih
ogranaka, kao to su farzovi i zabrana nemorala. U pogledu ovih stvari nema
idtihada, niti erijat dozvoljava mudtehidu, koji je svetrano i posjeduje
idtihada, da se po tim pitanjima bavi idtihadom, a ta onda za
mudtehida dahila po tom pitanju? Onaj ko upotrijebi idtihad u osnovama
vjere nema sumnje da je grjenik, kao to je grjenik onaj ko se bavi idtihadom
u stvarima koje je dozvolio erijat ali ne posjeduje idtihada. Oko ovog
postoj slaganje selefom, a Kadi u tom kontekstu navodi idma'.
hadis "Ako sudija uloi trud... " imam Nevevi kae:
kau da su se muslimani sloili da se ovaj hadis odnosi na sudiju alima
koji je dostojan da izda presudu. Pa ako pogodi ima dvije nagrade: jednu za
uloeni trud a drugu zbog ispravne presude. A ako pogrijei ima jednu nagradu,
zbog uloenog truda. U hadisu je izbrisan dio a podrazumjeva: "Ako htjedne
sudija i uloi trud". Kau: "A ko nije kompetentan da iznosi presudu njemu nije
dozvoljeno da pa ako i presudi on za to nema nagradu je grjean.
Njegova presuda se ne sprovodi bez obzira da li je potrefio istinu ili ne. Jer, ako
243
EBu JusuF MIDHAT ALU FmRAD
je i pogodio to nije na osnovu erijatskih propisa. Smatra se grjenikom u
pogledu svih svojih propisa, bez obzira da li je potrefio istinu ili ne. Njegova se
presuda u potpunosti odbija i ne tolerie se nita od toga. Jer je dolo u hadisu
koji se biljei u Sunenima da su tri vrste kadija, dvojica u vatru a jedan u
Dennet... kadija koji sudi po neznanju u vatru. Zatim je govorio o mes'eli:
'Da li se smatra da je svaki mudtehid pogodio istinu ili je samo jedan pogodio
pravu istinu po pitanju', da bi rekao: "Ovo razilaenje se odnosi na
idtihad u ograncima vjere, a to se osnova tevhida, po tom pitanju je samo
jedan u pravu i na tome je idma'.
1
" Zavren citat. hadis autor
Avnul-ma'buda kae: "Kae Hatabi: 'Mudtehid koji pogrjei biva za
svoj trud u traenju istine. Jer njegov idtihad predstavlja ibadet. Ne biva
zbog greke mu samo zbog nje biva oproten grijeh. Ovo se odnosi
na onog ko u potpunosti posjeduje idtihada, poznaje usule-temelje i
poznaje vrste kijasa. A to se onog ko nije kompetentan da se bavi
idtihadom njegova greka nije opravdana se bojimo da je zaradio grijeh i na
njega se odnose Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Tri su vrste kadija,
dva u vatru a jedan u Dennet." Ovo se odnosi na ogranke vjere, koji mogu
imati vie opcija, mimo usula koji su temelji erijata i osnova propisa
koji nemaju drugih opcija niti trpe neka prenesena ili druga Onaj ko
pogrijei u njima nije opravdan u pogledu te greke a njegov sud u tome se
odbacuje."
2
Zavren citat. Kaem: "Pogledaj Fethul-bari i druge hadiske knjige
na tu temu."
Idtihad se ne odnosi na stvari u kojima je erijat
od Gazalija imam evkani u pogledu definicije idtihada kae:
"To je maksimalno ulaganje truda, radi stava i miljenja, u stvarima za koje
nema ukora, uz ulaganje truda. To se odnosi na mes'ele furu'a-ogranaka vjere.
Zato se te mes'ele i zovu mes'ele idtihada, a onaj koji ih razmatra i se
zove mudtehid. To se ne odnosi na Usul vjere .. . " Zavren citat.
Neki od njih kau da je idtihad fekihovo ulaganje truda kako bi dospio
do erijatskog stava u erijatskom propisu. Ovde je dodan
dodatak (ar. ez-zan) jer se idtihad ne odnosi na stvari u kojima
je erijat (ar. kat'ijat).
1
Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 12/13.
2
Avnu] ma'buderh Sunena od Ebu Davuda. 9/488-489.
244
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
evkani dalje nastavlja: "Kada ovo znamo, onda moemo da je
mudtehid fekih koji ulae trud kako bi dospio do miljenja
dokaza u pogledu erijatskog propisa ... Poto si spozna idtihad i
mudtehid, onda znaj da je mudtehid fihi-tj. stvar oko koje se ulae trud
erijatski propis.
U Mahsulu kae: "El-mudtehid fihi (ono oko se moe
idtihad), je svaki erijatski propis za koji ne postoji dokaz. T o to u
definiciji stoji "erijatski" time se distanciramo od racionalnih dokaza i mes'ela
iz kelama-apologetike. Zatim u definiciji dokaz" izuzima pet
dnevnih namaza, zekat i ono oko se sloio ummet, od propisa
erijata ....
Sedma mes'ela. Razilaze se u pogledu mes'ela u kojim se postavlja pitanje
da li se miljenje svakog mudtehida po tom pitanju smatra istinom kao i u
pogledu mes'ela u kojima samo jedan mudtehida biva u pravu. Rezime toga je
da se te mese'le djele na dvije vrste:
Prva vrsta: Ono to je pogrjeiti, od spoznaje Allaha i Njegova
Poslanika, kao to je potvrda znanja o Stvoritelju, tevhid i pravda. to se
ovih mes'ela u njima je istina samo jedna, onaj ko pogodi pogodio je istinu a ko
pogrijei takav je nevjernik.
Druga vrsta: Primjer toga su mes'ele: Allaha (na ahire tu),
mes'ela o tome da li je Kur'an stvoren, izlazak muvehhida iz vatre i tome.
Istina u tom pogledu je samo jedna. Onaj ko pogodi taj je pogodio a za onog koji
pogrijei neki kau da pada u nevjerstvo. Od njih je i afija. Neki od njegovih
prijatelja kau da se taj njegov stav uzima prema svojoj vanjtini a drugi kau da
se to odnosi na nevjerstvo ni'meta (tj. mali kufr) .
1
Kaem: Ovo je ustaljeno u knjigama erha-komnentara
knjigama Usuli fikha.
Mudtehid treba da bude svestran i da posjeduje idtihada, da
stvar-mes'ela, na kojoj se trudi, bude od ogranaka, 'za koje ne postoje
dokazi. Kada ovo znamo, kako onda neko moe za murika da je
mudtehid koji ima opravdanje u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
"Kada sudija uloi trud... " i u Uzvienog: "Gospodaru na, ne kazni nas
1
Iradul fuhul205-259, poglavlje o idtihadu.
245
i
EBu Jusur MIDHAT Aw FmRAD
ako zaboravimo ili to grekom (nehotice) Ne moemo to iz
razloga:
l. Murik nije od pripadnika kible
2. Murik ne posjeduje idtihada
3. On je idtihadio u stvari u kojoj erijat ne dozvoljava idtihad.
A to se govora ashaba i imama poslije njih od toga je:
l. Stav ashaba spram onih koji su odbijali dati zekat. Nisu uzeli u obzir
neispravno i pogreku kod pogrenog shvatanja Uzvienog:
"Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime i blagoslovljenim ih
su se, naprotiv, protiv njih borili kao protiv otpadnika. Pogledaj
poglavlje, u knjizi ovog djela.
2. Zatim, stav Ibn Omera spram kaderija. On nije uzeo u obzir ubhu u
koju su upali i to to su namjeravali da time Allahu ne pripiu manjkavost, (ar.
tenzih). Oni su mu pripisali manjkavost a da to nisu ni primjetili. Zatim, pogledaj
kako ih se Ibn Omer, odrekao shodno onome to je o njihovim izrekama.
Pogledaj prethodne predaje koje smo naveli o tome.
3. Zatim, stav imama naspram vlasnika tekih novotarija. Nisu ih
opravdavali njihovim pogrenim dehlom pogrekom. Primjer
toga su Dehmije.
Ibn Tejmijje kae: "A to se propalih
sekti najprvi ko je govorio o njihovoj zabludi po naim saznanjima je Jusuf ibn
Esbat a zatim Abdullah ibn Mubarek. To su dva velika imama od
imama muslimana. Oni kau: su glavne novotarske skupine i to: Rafidije,
haridije, kaderije i murdi'je. Pa je Ibn Mubareku: "A dehmije?" Oni
nisu od Muhamedovog ummeta, odgovori." On je znao "Mi ponekad
pripovjedamo govor i idova a ne moemo pripovjedati govor
dehmija."
1
Zavren citat.
je rekao: "Buharija kae: 'U mushafu je Kur'an, u prsima ljudi je
Kur'an onaj ko kae od njega se trai pokajanje u protivnom njegov
put je put kufra."
2
Zavren citat.
1
Medmu 'fetava 3/350.
2
Medmu 'fetava 4/182.
246
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
Autor Avnul-ma'buda kae: "Spominje se da je do imama Ahmeda, u
rivajetu Fadla ibn Zijada, dospjelo da je neki rekao kako se Allah
vidjeti na ahiretu, pa se jako naljutio i "Onaj ko kae da se Allah
vidjeti na ahiretu je uznevjerovao, na njemu je Allahaovo proklestvo i srdba.
Zar Allah, delle e'nuhu, nije rekao: "Toga dana neka lica blistava biti, u
Gospodara svoga gledati." I Njegove "Uisitnu, oni toga dana od
Gospodara svoga zaklonjeni biti." Ovo je dokaz da vjernici vidjeti Allaha. Ebu
Davud kae: sam Ahmeda ibn Hanbela kada je kod njega spomenuto
neto o Allaha kako se rasrdio pa "Onaj ko kae da se Allah
vidjeti taj je kafir."
1
Zavren citat.
Kaem: Ovo to sam spomenuo je, Allahovom dobrotom, dovoljno kao
odgovor na ovu ubhu i pojanjenje da se olakica greke ne odnosi na temelj
vjere, tj. na tevhid i ostavljanje irka. T o Kur'an, sunnet i idma' sele fa
ummeta i njegovih imama.
U odgovoru na ovu ubhu sam oduljio jer je to sa stanovita emaneta i s
strane dokaz koji sam mogao navesti. Nadam se da kod razbijanja
narednih ubhi toliko oduljiti.
o havarijinima- (Isaovim
Druga ubha: Ajet o havarijinima koji navode kao dokaz. Uzvieni o
tome kae:
.,. "'_" ; ..... "...... ...-J JJ. -:: ., ..... ., ....-J. y t J J J..... .... ... J J J
..u ul Jbb ul 1}\J ul ....ul
1T t.;Ji j
"A kada rekoe: "O Isa, sine Merjemin, moe li nam Gospodar tvoj
trpezu s neba spustiti?"- on "Bojte se Allaha ako ste vjernici" "Mi elimo"
- rekoe oni -"da s nje jedemo i da naa srca budu smirena i da se uvjerimo da
si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci." (El-Maida, 112-113)
Kau: "Ovi ljudi su posumnjali u Boiju i u iskrenost poslanstva
njihova poslanika ali su zbog dehla opravdani.
1
A vnul ma 'bud erh Sunena od Ebu Davuda. 13/54-55
247
EBU JUSUf MIDHAT ALU FERRAD
Odgovor:
Havarijuni (Isaovi su i bolje su poznavali
Allaha od toga da posumnjaju u Njega
Ajet na arapskom jeziku u licu (hel jesteti'u) tj. da li moe
on-Gospodar. mufessira ajet shodno drugom kiraetu
koji postoji kod ovog ajeta, a koji u drugom licu (he l testeti'u), to bi
"da li ti moe" a Gospodar koja u prvom kiraetu dolazi u
nominativu (ar. rabbuke) u drugom kiraetu dolazi u akuzativu (ar. rabbeke).
Tako da bi ajet shodno drugom kiraetu "Da li bi ti mogao da zamoli
svoga Gospodara da spusti sofru?" I kau: "Isaovi su bili od toga
da posumnjaju u Allahovu A "moe li" shodno prvom kiraetu
da li ti se odazvati tvoj Gospodar i posluati te u pogledu tvoje molbe?
gledano ovo je poznata stvar u Arapskom jeziku. Ibn Tejmijje kae: "Isti je
sa havarijuna u ajetu: "Moe li nam Gospodar tvoj trpezu s neba
spustiti?" Ovo se odnosi upitno. Isto je sa Kur'anskim o Junusu "Zanne
en len nakdire alejhi" kudret- se ovde u kontekstu kao kad kae
"Da li moe da uradi ovo?" u upitnom kontekstu: li uraditi
ovo?" Ovo je poznato u govoru ljudi (tj. arapa)
1
Neki kau da su oni
posumnjali u Allahovu i vjerodostojnost poslanice Njegova poslanika, te da
su u to upali prije nego se spoznaja ustalila u njihovim srcima te su shodno tome
po njima pali u kufr, a njihov poslanik je od njih traio da se pokaju rekavi:
"Bojte se Allaha ako ste vjernici:" Ovo je miljenje imama Taberija. Isto je i sa
njihovim " ... i da se uvjerimo da si nam istinu govorio:" Imam Taberi
kae da su oni posumnjali u njegovo poslanstvo, zbog toga on smatra da su pali u
nevjerstvo. ostalih mufessira kau da se svodi na: "To jest,
pokai nam to kako bi se nae i vjerovanje, te da bude
od duevnog naklapanja i aptanja." Postavlja se pitanje da li nakon ovog
pojanjenja mufesira u pogledu ove ubhe ostaje mjesta da se ista navodi kao
dokaz u sklopu teme pravdanja dehlom?
Oni koji su odabrali miljenje da su havarijuni posumnjali,
protekfirili su ih zbog toga i nisu uvaili njihovo opravdanje.
je miljenja da je pomenuti narod daleko bolje poznavao Allaha da bi
posumnjali u Njegovu i to je miljenje. T og stava su i
1
Medmu 'feta va 8/374.
248
PRAVIJANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
Aia, Ibn Abbas i Mudahid.
1
oni su traili opipljiv dokaz kako
bi uz njega svoje i vjerovanje. Niko od uleme nije rekao da su
posumnajli u Allahovu i vjerodostojnost poslanice te da su zbog toga imali
opravdanje.
I Njegove ".. .i da se uvjerimo da si nam istinu govorio." To jest, da
vidimo dokaz. Arapi na mjesto "znanja" a znanje na
mjesto
Kurtubi u pogledu Uzvienog o promjeni kible:
. '" ' t J '"tT , J -fT ci;;. G' "
, .. , cr . , - ury c:.r , , '"r-"" lS': ., . J
"l Mi smo promjenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo
znali (ukazali na) one koji slijediti Poslanika i one koji se stopama svojim
vratiti." (El-Bekara, 143),
Kurtubi kae: "Alija u pogledu "da bismo znali" kae da to
"da bismo vidjeli." Arapi "znati" stavljaju na mjesto "vidjeti" i
obrnuto, kao to stoji u Njegovim "Zar nisi vidio ta je sa vlasnicima
slona Gospodar tvoj uradio! To jest, zar ne zna." Zavren citat.
Ovdje se pod znanjem, a Allah najbolje zna, misli na kako
bi se na taj smirila njihova srca, kao to se to navodi u Kur'anu o
Ibrahimu, Allahovom prijatelju, kada je od svog Gospodara traio dokaz
kako bi mu se srce smirilo: "Vjerujem" - odgovori on , "ali bih da mi se srce
smiri."
Begavi kae: "Kesai je prethodni ajet sa harfom ta - "hel testeti'u" tj.
da li ti moe? A rabbuke u akuzativu tj. rabbeke. To je kiraet po kojem su
Alija, Aia, Ibn Abbas i Mudahid. to bi "Da li bi ti mogao da
zamoli svoga Gospodara?" Dok su ostali prema prvom kiraetu (ar. hel
jesteti'u). Isaovi nisu sumnjali u Allahovu bi ajeta bilo
'da li spustiti trpezu ili ne?' Kao to rekne svom prijetelju: "Da li moe
sa mnom? On zna da moe ali ga eli pitati li to uradit ili ne?
Njegove " ... i da se uvjerimo da si nam istinu govorio." To jest, da si
ti Allahov poslanik te da nam se time iman i Zavren citat.
1
Pogledaj Tefsirod Begavija.
249
EBU JUSUF MIDHAT ALU FmRAD
Ibn Kesir kae: "Mnogi ovaj ajet shodno prvom kiraetu, dok ga drugi
po drugom kiraetu, to bi 'da li moe da zamoli svog Gospodara?' A
"da se uvjerimo da si nam istinu govorio", to jest, da vjerovanje i
znanje u tebe i tvoju poslanicu." Zavren citat.
Kurtu bi kae: "Suddi kae: "To bi li te posluati tvoj
Gospodar, ako ga zamoli da ti spusti trpezu?" 'moe li' dolazi u
posluati. Kao to kau 'odazvao se' u smislu 'odgovoriti', isto tako ovde
dolazi u 'posluati' odnosno 'odazvat se' . Drugo miljenje je da su oni
pitali (shodno prvom kiraetu) da li tvoj Gospodar posjeduje Na osnovu tog
miljenja, kaemo da su to pitanje postavili na prije nego su spoznali
Allaha. Zbog toga je u odgovoru njima na ono to su pogrijeili i rekli o Allahu,
to nisu smjeli, Isa rekao: "Bojte se Allaha ako ste vjernici." To jest, ne
sumnjajte u Allahovu
Kaem: Ovo miljenje je sporno, jer su havarijuni bili sljedbenici
poslanika, kao to to stoji u Ajetu:
,k, / / ,k, / o
;ur 0));LT Jli ;ur Jl O:.T J li L:S
"... kao to su rekl i: "Mi Allahovu vjeru!"- kad ih je Isa,
sin Merjemin, upitao: li me Allaha radi?'' (Es-Saff, 14)
Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: "Svaki poslanik je imao
a moj je Zubejr." Poznato je da su poslanici, alejhim
selam, dolazili sa spoznajom o Allahu i da su poznavali ta je obaveza spram
Njega, te ta im je u tom pogledu dozvoljeno, i da su to dostavljali svojim
narodima. Postavlja se pitanje: Kako je da to bude nepoznato njihovim
povjerenicima i odabranicima? Postoji i drugo miljenje u pogledu
ajeta, a to je da ti ljudi nisu sumnjali u Stvoritelja, jer su bili vjernici u
Njega i Njegovi poznavaoci, pomenuti ajet dolazi u kontekstu kao kad
nekome rekne: "Da li taj i taj moe Znano je da moe ali se
misli da li ili ne? Oni su to kao vijest teoretski znali ali su htjeli i
eksperimentalno da se uvjere. Ovo je poput lbrahimovih, alejhi selam "A
kada Ibrahim "Gospodaru moj, pokai mi kako mrtve oivljuje!" - On
"Zar ne vjeruje?" - "Vjerujem" - odgovori on , "ali bih da mi se srce smiri."
Ibrahim je to teoretski i kao obavjest znao ali je elio da se i
eksperimentalno uvjeri na koji ne ostavlja nimalo sumnje ....
Taberi smatra prvo miljenje i kae: "Allahu je bilo mrsko to to su
rekli. Izgovorili su teke s toga im je naredio da se pokaju te da se vrate
250
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD lUPOM SmuATA
vjerovanju spram onog ta su rekli, te da priznaju Allahovu nad svim i
iskrenost Njegova poslanika, u pogledu onog o ih je obavjestio o njihovom
Gospodaru. Otuda im je Isa i rekao: "Bojte se Allaha ako ste vjernici." To to ih
je Isa pozvao na pokajanje i da vjeruju u Njega i Njegova Poslanika te da se
povrate od svog govora i da potuju svog Poslanika je dovoljan dokaz o
ispravnosti prvog kiraeta, u tom pogledu (ar. hel jesteti'u rabbuke). To to je Isa
rekao da se boje Allaha nakon to su ga pitali da li Njegov Gospodar
moe da im spusti trpezu sa neba "Bojte se Allaha i znajte da i nad vama
bdi, Bojte se da nad vama ne spusti kaznu zbog tih vaih Jer, ako Allah
neto nita ga u tome ne moe U vaoj sumnji, u pogledu
Allaha da vam spusti trpezu, se ogleda nevjerovanje u Njega. Zato se bojte da
vas ne kazni, ako ste vjernici." Zavren citat.
Kaem: Da li nakon navoda pomenutih citata uleme ostaje prostora za
ubhu i u pogledu temnatike pravdanja dehlom, kada je u pitanju
glavni temelj vjere? Ostavljam cijenjenim da sami odgovore na ovo
pitanje.
ubha:
kao dokaza Uzvienog:
--: --:,,J .:- ? J, J...;. L:,; -'1 --: b t_:
._,o.;r' t+' j --..:_.) J
"Allah odvesti u zabludu narod koji je na pravi put uputio prije nego to
ono to im je On zabranio." (Et-Tevba, 115) kau:
"Zabluda ne biva osim nakon pojanjenja. Ovaj tekst obuhvata irk i
ostalo mimo njega. Izraz zabluda ovde ne dolazi osim nakon pojanjenja.
Odgovor:
Metoda ehli-sunneta pri propisa
Kada ehli-sunnet izvodi propis u nekoj situaciju oni gledaju sve dokaze
zajedno koji se prenose u tom pogledu, a ne razdvojeno. Jer je poznato da jedni
dijelovi Kur'ana druge a nesuprostavljaju se jedni drugima. T o opet
shodno Uzvienog: "Knjigu su ajeti Dijelovi te knjige su
kojima nema kontradiktornosti. U tom kontekstu On
kae: "Zato oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allah,
sigurno bi u njemu nali mnoge Tako, kada se objedine svi
251
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
dokazi i kada se svaki dokaz obrazloi onim na ta onda propis biva
jasan i dolazi do izraaja njegova i A to se novotara, neuzu
billahi, oni slijede one manje jasne ajete i dokaze i tako erijat
kontradiktornim. Na ovom mjestu Kur'an negira da jedan
narod nazvati zabludjelim osim nakon pojanjenja. ovo se odnosi na
stvari mimo kufra i irka. Jer je Kur'an na mnogo mjesta potvrdio postojanje
zablude prije pojanjenja, kao to su Njegove "On je neukima poslao
Poslanika, jednog njih, do "jer su prije bili u zabludi." Kao i
Njegove
- ""
ub W"
"...spominjite Njega, jer vam je On ukazao na pravi put, a prije toga ste bili u
zabludi." (El-Bekara, 198)
Kurtubi kae: "Prije sputanja Kur'ana niste bili nita do zabludjeli."
Zavren citat. I Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, u hadisu: "Zar vas
nisam naao u zabludi pa vas je preko mene uputio i bili ste siromani pa vas je Allah
preko mene obogatio."' Ovo se odnosi na neke ensarije koje su zamjerile
Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, u njegovoj podjeli.
Pomenuti tekstovi iz Kur'ana i sunneta ukazuju da su murici i prije
pojanjenja propisa vjere bili zalutali. Njegove
_....

"On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, uzabludi ostavlja, jer oni,
mjesto Allaha, ejtane za zatitnike uzimaju i misle da dobro rade." (El-E'araf, 30)
Ibn Kesir navodi Taberija pa kae: "Ovo je najjasniji dokaz da
grijee oni koji misle da Allah kazniti nikoga zbog grijeha ili zablude u koju
vjeruje, osim ako to uradi svjesno, znano i iz inata prema Gospodaru. Da je tako,
onda ne bi bilo razlike onih koji su zalutali a misle da su i onih
koji su stvarno na uputi. Allah, delle e'nuhu, ih je razdvojio u pogledu imena i
propisa u ovom ajetu.
Begavi kae: "U njemu je dokaz da su: kafir koji misli da je u pogledu
svoje vjere na istini i kafir inadija koji jednaki." Zavren citat.
1
Pogledaj Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 7/157.
252
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM $miJATA
Kaem: "Ova dva velika imama ehli-sunneta: Taberi i Ibn Kesir kao i
Begavi stava da se ovaj ajet koji je pred nama odnosi na kafira koji misli da je na
istini i pravom putu a u stvari je na na nekom od krivih puteva, te da takav zbog
svog dehla i neispravnog nema opravdanja. Tako da je to jasan tekst
da su kufr i irk izuzeti od Uzvienog: ""Allah odvesti u zabludu narod
koji je na pravi put uputio prije nego to ono to im je On zabranio."
Ibn Tejmijje kae: "Ako zabluda u kontekstu, onda
obuhvata onog ko skrene sa upute bez obzira da li je to namjerno ili iz neznanja.
To za sobom kaznu, kao to stoji u Uzvienog: "Oni su
svoje u zabludi zatekli pa su i oni stopama njihovim nastavili." Kao i Njegove
"l "Gospodaru na, mi smo prvake nae i starjeine nae sluali,
pa su nas oni s pravog puta odveli, Gospodaru na, podaj im dvostruku patnju i
prokuni ih prokletstvom velikim!" I Njegove "l onaj ko bude slijedio uputu
Moju zalutati i biti."
1
Zavren citat.
1
Medmu'fetava, 71166.
253
3. studija
POTVRDA STANJA ZABLUDE
l PRIJE OBZNANE l POJANJENJA
Kaem: "U tom kontekstu su i Uzvienog: "Ima li nepravednijeg od
onog ko o Allahu izmilja lai da bi ljude odveo u zabludu bez znanja." I Njegove

! .... [. "' .,. .... ., ; J. _.. -- ' / .:; /
G' 1.1 :_ .:i.:i .&T 1;.. G 1 '"', t- tr::.' - .:i,.fi 1-1: : .:i.J
) y--p ' <..r ).) y.?) 'T""'"" ) J.., p;-:>

"Oni koji iz lakoumnosti i ne ta rade djecu svoju ubijaju i koji ono
ih je Allah obdario zabranjenim smatraju, neistine o Allahu, sigurno
nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju ta rade." (El-En'am, 140)
Ibn Kesir kae: "Allah, delle e'nuhu, kae da propasti oni koji rade
pomenute radnje i na dunjaluku i na ahiretu. to se na dunjaluku izgubili su
djecu zbog toga to su ih ubijali. Oteali su sebi u pogledu svojih imetaka tako
to su od sebe izmislili stvari koje su sebi zabranili. A na ahiretu zavriti na
najgorem mjestu zbog lai i izmiljanja na Allaha .... Prenosi se od Seida ibn
Dubejra od Ibn Abbasa da je rekao: "Ako eli da sazna o dehlu arapa onda
ajete koji dolaze iza sto tridesetog ajeta sure El-En'am, "Oni koji iz
lakoumnosti i ne ta rade djecu svoju ubijaju ... Ovako je predaju prenio
Buharija izdvojeno u svom Sahihu u knjizi "Vrline Kurejija" Zavren citat.
Kaem: Ovaj ajet govori o Kurejijama prije poslanstva, oni su
svom dehlu i izmiljanima i prije obznane od Allaha bili smatrani zalutalim, jer
se to odnosi na propisivanje propisa, a to je od najopasnijih vrsta irka, ta
vie, to je najopasnija vrsta irka. Donoenje i propisivanje propisa pored Allaha
je osnova svakog irka. Jer, da robovi nisu oskrnavili svetost Allahova
propisivanja propisa, i da su se drali granice u tom pogledu, ne bi ni dolo do
pojave irka i novotarija. U tom kontekstu su i Njegove
G ;L & :r:, y
"Da bi na Sudnjem danu nosili breme svoje i dio bremena onih koje su, a
da oni nisu bili svjesni, u zabludu doveli. A grozno je to to oni nositi!" (En
Nahl, 25)
254
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
Dehl je osnova zablude
Kurtubi u pogledu Uzvienog "l dio bremena onih koje su, a da oni
nisu bili svjesni (bez znanja), u zabludu doveli", kae: "Mudahid kae: 'Nosit
breme onih koje su u zabludu odveli a da se od grijeha zabludjelog nita
umanjiti.' Otuda je u hadisu dolo: "Ko god poziva u zabludu pa bude on
nositi breme grijeha onih koji ga slijede, a da se njegovim sljedbenicima nita
umanjiti od njihovog bremena. Ko god poziva ka uputi pa bude on imati
nagradu onih koji ga slijede, a njima se od njihovih nagrada nita umanjiti."
Biljei ga Muslim u istom Ovdje "od" vrstu a ne
udio. Tako da u zabludu nositi breme onih koji ih slijede. A
Uzvienog: "a da oni nisu bili svjesni (bez znanja)" stvorenja bez
znanja, tako da upadati u grijeh a da su znali ne bi ih zavodili." Zavren citat.
Kaem: Pogledaj tefsire ibn Derira i ibn Kesira (u pogledu ovog ajeta)
pa vidjeta da su komentari potpuno isti. Ovo je jasan tekst o grenosti onog
ko padne u zabludu bez znanja, a odnosi se na irk i novotarije unutar akideta.
Vrati se jo jednom na prethodnu studiju o idtihadu i na citate uleme u
pogrenom idtihadu, njegovim normama i pravilima. Ovaj ajet se u potpunosti
slae sa hadisom koji biljei Buharija. U knjizi "Zatita Kur'anom i sunnetom"
poglavlje "Prijekor dokazivanja miljenjem i pretjeranim kijasom". Uzvieni
kae: "Ne govori ono to ne zna." Zatim je naveo predaju: "Allah
vas znanje, nakon to vam ga je dao, tek tako, ga uleme
koja ga posjeduje. Pa ostati ljudi neznalice od kojih ljudi traiti fetve, pa im
davati odgovore po svom miljenju, te tako pasti u zabludu i druge u nju odvoditi." ...
U rivajetu Hermele se kae: "Pa im davati odgovore bez znanja i tako pasti
u zabludu i druge u nju odvoditi." Hafiz kae: "U hadisu Ebi Umame se krije
dodatno a to je da ostanak knjiga nakon uleme
koristiti nita ako nije alim i znalac." U ostatku predaje se navodi: "Pa ga
je beduin upitao: 'O Allahov kako se znanje nas
kada posjedujemo mushafe, smo ta je u njima i tome svoje
sinove, svoje ene i svoje sluge?' Pa je ljutito digao glavu prema njemu te
"idovi i sobom posjeduju mushafe pa se ne pridravaju ni jednog harfa
255
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
od onoga sa su im dolazili poslanici." l Ovaj dodatak ima vie predaja koje ga
podupiru u hadisu Avfa ibn Malika i Ibn Omera i Safvana ibn Asala i drugih.
Biljei ga Tirmizi, Taberani, Bezar i Darimi s lafzovima a svi sadre ovo

2
Zavren citat.
Kaem: Ovaj hadis jasno ukazuje na padanje u zabludu pored dehla
kako u pogledu sljedbenika tako i . u pogledu Ajet i hadis jasno
ukazuju da termin "zabluda" i noenje bremena grijeha bivaju i pored
dehla i neispravnih stvari. Ovo se odnosi na irk i
novotarije. Zbog toga je Buharija u istoj ovoj knjizi (Zatita Kur'anom i suneton)
naslovio poglavlje "Grijeh onog ko poziva u zabludi ili izmisli lo shodno
Uzvienog: "l dio bremena onih koje su, a da oni nisu bili svjesni (bez
znanja), uzabludu doveli", ajet.
Hafiz kae: "to se hadisa: 'Ko poziva u zabludu ... ' biljee ga Muslim,
Ebu Davud i Tirmizi ... od Ebi Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Ko poziva u uputu nagradu onih koji ga slijede, a ni njima se nita
umanjiti od njihovih nagrada. A ko poziva u zabludu snosit grijeh onih koji ga
slijede a da se i njima nita umanjiti od njihovih grijeha."
Muheleb kae: "Ovo poglavlje i ono prije njega ukazuju na opasnost od
zablude te da se ljudi trebaju kloniti novotarija i novina u vjeri, i ukazuje na
zabranu razilaenja od pravca i puta vjernika. Ta opasnost se ogleda u tome to
onaj ko izmisli novotariju u se prema tome ne odnosi ozbiljno, jer na
prvi pogled ne predstavlj a neto veliko i ne da ona za sobom
veliku tetu, a to je da ga grijeh onih koji je budu radili poslije njega pa
makar je on i ne radio ali je bio njen izumitelj."
3
Zavren citat.
Kaem: Iz Kur'anskog teksta i vjerodostojnih hadisa saznajemo da
zabluda i grijeh dolaze sa dehlom i slijepim u pogledu irka i novina
u vjeri, to daje poseban karakter Uzvienog: "Allah
uzabludu odvesti narod koji je na pravi put uputio prije nego to ono to im
je On zabranio."
Ibn Kesir navodi Ibn Derira da je rekao: "Allah delle e'nuhu,
kae da ne eli da vas osudi kao zalutale zbog vaeg traenja oprosta za vae
1
Ovaj dodatak se prenosi u Sunenu Ibn Made koji je ejh Albani ocjenio
vjerodostojnim, 2/377, poglavlje Odlazak Kur'ana i znanja>>.
2
Fethul-ban; 13/295-299.
3
Fethul-ban; 13/315.
256
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
mrtve koji su bili murici, prije nego vas opskrbi uputom i uputi vas na iman u
Njega i Njegova Poslanika i dok vam to prethodno ne zabrani, kako biste se toga
klonuli. Pokornost i grijeh bivaju u i zabranjenom. A onaj kome nije
ili zabranjeno, postavlja se pitanje kako moe biti pokoran ili
grijean?" Zavren citat.
Kaem: Pogledaj Allah ti se smilovao dva imama, Ibn Kesira i Ibn
Derira u pogledu ajeta: "On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u
zabludi ostavlja." Ovaj ajet jasno ukazuje da kazniti za stvari koje se
akideta za razliku od ajeta: "Allah nazvati zalutalim narod... " gdje
kazniti u pogledu zabrana i naredbi. Ovo je dokaz da se razlog propisa u
prvom ajetu razlikuje od razloga propisa u drugom ajetu. njima nema
kontradiktornosti, zbog razloga propisa koji iz njih-ajeta proizilaze.
Sputanje kazne ne biva osim nakon pojanjenja
ajet: "Allah u zabludu odvesti narod koji je... ", imam
Begavi kae: ajeta bi bilo da Allah donijeti osudu da ste zalutali
ako ostavite naredbe koje se odnose na traenje oprosta za murike "prije nego
to ono to im je On zabranio", to jest, dok vas prethodno ne upozori da je
to zabranjeno. Pa kada vam objasni, a vi to ne prihvatite u tom
zasluujete da vas nazove zalutalim."
Mudahid kae: "Ovo je posebno poJasnJenje vjermctma da se klone
traenja oprosta za murike i obznana njima u pogledu stvari grijeenja i
pokornosti Njemu, pa ili radite ili ostavite."
Dahak kae: "Allah kazniti jedan narod dok im ne obznani ta
trebaju a ta ostaviti."
Kaem: Ovo su citati mufessira koji na da je sebeb
objave pomenutog ajeta to to su muslimani istigfar za njihove umrle
murike, u tome Ibrahima, alejhi selam, koji je traio oprosta za
svog oca. O ovom grijehu njima nije prethodila zabrana u vidu erijatskog
teksta, pa su se muslimani, nakon to je zabranjeno traenje oprosta za murike,
pobojali grijeha zbog toga pa su tim povodom sputane Uzvienog: "Allah
u zabludu odvesti narod koji je... " Ulema kae: "Ovo je ajet u pogledu
svih naredbi i zabrana osim irka i novotarija, tako da se na taj mogu
objediniti erijatski dokazi, dobrotom jedinog Allaha.
257
EBU JUSUf MIDHAT ALU FERRAD
Zabluda koja za sobom kaznu ipak ne biva
osim nakon dostave dokaza
Negiranje pripisivanja zablude nekom o govori ajet je zabluda koja
za sobom kaznu kao to kae Dahhak: "Kazna je uzdignuta u osnovama,
ograncima, cjelokupnim i stvarima sve dok erijat nije doao sa
Uzvienog: "A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo
poslali!" Nema upozorenja niti naredbi osim s erijatom. Robovi nemaju
obavezu radnji dok do njih ne dospije dokaz. Ovo vai u ako
nije do znanja. Ovo je zabluda koja kaznu na oba svjeta.
A to se zablude koja se odnosi na odsustvo sunneta upute, ovo se
desilo prije objave erijatskih tekstova, jer nema da se izbjegne zabluda
osim uz tekstove od Allaha. Ovo iz Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu: "O robovi moji svi ste vi zalutali osim
onog koga Ja uputim, zato traite da vas uputim uputit vas."
1
T ako da nema
da se izbjegne zabluda osim uz objavu i dostavljanje dokaza od Allaha.
Zato, ko je pao u irk prije poslanstva takav se smatra zalutalim murikom, pa
makar mu i ne dolo pojanje od Allaha, jer je prekinuo i zanijeka preuzeti
ugovor - misak, fitru kao i dokaze. Otuda je Kur'an murike u vremenu
prije poslanstva oslovio kao zalutale. U tom kontekstu Uzvieni kae: "...jer su
prije bili u zabludi." Kao i Njegove "...spominjite Njega, jer vam je On
ukazao na pravi put, a prije toga ste bili u zabludi." A u vjerodostojnom hadisu se
prenosi: "Zar vas nisam zatekao u zabludi pa vas je Allah preko mene uputio?"
irk se i prije poslanstva smatra runim, a zabluda i odsustvo od sunneta
upute su razlog za kaznu. kazna je uslovljena dolaskom poslanice. Kao
to je prethodno rekao Ibn Tejmijje ime "murik" je spomenuto i prije
poslanice, jer takav irk Allahu i kao to kae Ibn Kajjim da je razum. dokaz
protiv irka a dokaz poslanice je dokaz u pogledu kazne. Na osnovu ovoga
da prisutnost zablude, prije dolaska pojanjenja, predstavlja
skretanje sa pravog puta, a ako je pao u irk, kaemo da takav sigurno
1
Biljei ga Muslim u svom Sahihu, poglavlje "El-birr vessile vel-adab." I Ibn Made u Zuhdu
i Tirmizi.
258
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM miJATA
nije musliman, s tim da se takav ne kanjava na oba svjeta, po ispravnijem
miljenju, sve dok mu se ne dostavi dokaz poslanice.
Shodno ovome se razumijevaju Uzvienog: "Mi nismo poslali
nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio. A
Allah ostavlja u zabludi onoga koga i ukazuje na pravi put onome kome
... " Pod zabludom se misli na ono to se desi poslije poslanstva, to je
zabluda koja za sobom kaznu za njenog nosioca na oba svjeta, nakon to
se donese dokaz protiv njega. ljudi su i prije tog (dokaza) bili u
zabludi, jer se poslanici alju svojim narodima koji su murici. Oni ih pozivaju u
zdravu ljudsku narav-fitru, islam i ibadet zbog kojeg su stvoreni. Prije toga su bili
u jasnoj zabludi i sa pravog puta skrenuli i nisu bili Otuda Uzvieni
kae: "A Allah ostavlja u zabludi onoga koga i ukazuje na pravi put onome
kome ... " Jer, prije poslanstva nisu bili na uputi i pravom putu, tako da je
Kur'an potvrdio termin zablude prije dostavljanja dokaza i poslanice, kao to
sam to prije spomenuo. Mnogo je ajeta koji govore o tome, a mi smo samo neke
naveli kao primjer.
Uzvieni kae: "To vam Allah objanjava, da ne zalutate." To jest, zato to
mrzi da zalutate. Murici su prije poslanice bili u zabludi, i u to nema sumnje.
ako i poslije dostavljanja dokaza ustraju na svom irku time zasluuju
kaznu na oba svjeta. Uzvieni kae:
"Eiif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara,
izvede iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga." (Ibrahim, l)
U komentaru ajeta imam evkani kae: "Da ih iz tame kufra, dehla i
zablude izvede ka svjetlu znanja, imana i upute." Zavren citat. Shodno
Kur'anskom tekstu ljudi su prije dolaska poslanice i pojanjenja bili u mraku,
kufru, irku i zabludi, pomenuta zabluda tek nakon dostavljanja
dokaza poslanice obavezno kaznu. Uzvienog: '"'Mi
nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu
objasnio. A Allah ostavlja u zabludi onoga koga i ukazuje na pravi put
onome kome ... ", evkani kae: "To to se u ajetu prvo spominje zabluda a
zatim uputa ukazuje da je to ostavljanje u zabludi osnova a uputa je stvaranje
novog to nije bilo." Pogledaj, Allah ti se smilovao, kako je zabluda stvar
259
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
koja se prije poslanstva, i to je u ajetu spomenuto prije upute, jer je
zabluda osnova na kojoj su ljudi bili prije upute a uputa predstavlja neto novo
to nije bilo.
Sa ovim ajetom zavriti ovaj govor i rezimirati:
l. irk je i prije poslanstva i dokaza poslanice zabluda, a njegov
vlasnik je murik i nije musliman. Njemu sa prijeti kaznom, ako nakon
dostavljanja dokaza ustraje na irku. (Shodno miljenju koje preovladava kod
ehli -sunneta)
2. Nakon dostavljanja erijata zabluda ne biva osim nakon pojanjenja u
pogledu naredbi i zabrana.
3. U pogledu novih stvari i novotarija u vjeri ljudi bivaju grjeni, padaju
u zabludu i nose breme grijeha dehlu i slijepom
Nakon dostavljanja poslanice Uzvienog: "Allah u zabludu
odvesti narod koji je... " su karaktera u pogledu naredbi i zabrana, ako se
izuzme irk i novotarija. A Uzvienog: "Da bi na Sudnjem danu
nosili breme svoje i dio bremena onih koje su, a da oni nisu bili svjesni, u
zabludu doveli" i hadis: "Ko god poziva u zabludu imat za to grijeh i nosit
breme grijeha onih koji ga slijede a ni njima se od njihova bremena nita
umanjiti." Ova dva teksta su karaktera u pogledu akideta, kada je u
pitanje nekog drugog mimo Allaha, Njegova Poslanika i puta vjernika.
Razumjevanjem ove tematike na pomenuti svi dokazi se uklapaju bez
kontradiktornosti. I na kraju, neka je hvala Allahu. I kaemo Allah
najbolje zna. Ovim zavraava odgovor na najvanije ubhe u vezi dokazivanja iz
Kur'ana.
oo o
260
DRUGO POGLAVLJE
ODGOVOR NA UBHE OKO POGRENOG
RAZUMJEVANJE NEKIH HAOISA
Ovo poglavlje sadri tri studije:
Prva studija: Nije dozvoljeno dokaze i pojanjenja u vremenu kada za
to postoji potreba
Druga studija: Razlika traenja od stvorenja i traenja posredstvom
stvorenja
studija: Preneseno je dokaz o suprostavljanju
dokaza pravilu
DRUGO POGLAVLJE
ODGOVOR NA POGRENO RAZUMJEVANJE NEKIH HADISA
Hadis nae majke Aie, radijellahu anha
Prva ubha. Pogreno svatanje hadisa nae majke Aie, radijellahu anha,
o znanju.
Biljei Muslim u svom Sahihu od Aie, radijellahu anha, da je rekla:
li da vam od Poslanika hadis?" "Svakako", rekosmo.
"Jedne kad je Poslanikova reda bila da boravi kod mene Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, se okrenuo i skinuo svoj te je stavio pored svojih
nogu. Rub svog izara (donji dio je prostro po svojoj postelji i lee. Tako
je proveo kratko vrijeme, da sam zaspala, a zatim polahko uze svoj
polahko, otvori vrata a zatim i zatvori ih polagano. Ja
stavih svoj na glavu i prekrih lice, (ar. ihtemertu), obukoh
svoj a zatim sam ila za njim dok nije doao do Beki je (groblja), gdje je
dugo stajao a zatim je tri puta digao ruke. Zatim se okrenuo pa sam se i ja
okrenula, zatim je pourio pa sam i ja pourila, pa je ubrzao a i ja sam ubrzala.
Kada je stigao i ja sam stigla prije njega. Samo to sam uspjela on i
"O Aia zato si zadihana?" "Nije nita", rekoh. "Obavjesti me ili me obavjestiti
El-Latif El-Habir (Lijepi i Onaj ko je o svemu obavjeten)", Rekoh: "O
261
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
Allahov ti si mi drai i od oca i od majke, pa sam ga onda obavjetila
(ta se zbilo)". "Ti si emila-sjenka koju sam vidio ispred sebe?" "Da", rekoh. Pa me je
kucnuo u prsa tako da me je zaboljelo, te "Zar si mislila da Allah i Njegov
Poslanik prema tebi nepravedno postupiti?" "Da, zaista, koliko god ljudi krili neto
Allah to zna", ona. On zatim "Doao mi je Dibril :5$!ifl, kada si vidjela
(da sam ustao), pa me je zovnuo, a ja sam to sakrio od tebe, te sam mu se odazvao.
Nije ulazio kod tebe (u sobu) jer si bila skinula svoju Mislio sam da si
zaspala pa mi je bilo mrsko da te budim, a bilo me je strah da se ne uplai. Pa je
rekao: "Tvoj Gospodar ti da do stanovnika Bekije i da trai oprosta za
njih." Rekla sam: "ta da im kaemo Allahov Posla Reci im: "Neka je
selam na vlasnike kaburova od mu'mina i muslimana i neka se Allah smiluje onima
koji su prije bili i onima koji i mi se ako Bog da vama pridruiti."
Imam Nevevi kae: "Njene u hadisu: 'Da, zaista, koliko god ljudi
krili neto Allah to zna", ona." Ovako je u usu/ima-osnovama, i to je
Kao da je htjela koliko god ljudi neto krili Allah to zna, onda je sama
potvrdila svoj govor rekavi: "Da."
1
Zavren citat.
Nije dozvoljeno dokaze i pojanjenja
u vremenu kada za to postoji potreba
Kaem: Pitam se, gdje je u ovom hadisu od do kraja izraena
sumnja nae majke Aie, radijellahu anha? Njene "Da, zaista, koliko god
ljudi krili neto Allah to zna, ona", su potvrda za znanje i to je u osnovama
kako Nevevi. Da li bi, neuzubillahi, da je Aia u ovoj situacija posumnjala
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to preutio a da to ne negira?
Ako bi neko rekao da je to zbog njena dehla, odgovor na to bi glasio:
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je negirao i estoko ukorio novajlije u
islamu u o Zatu Envat i poistovjetio ih sa kada su rekli
Musau: "Napravi i ti nama boga kao to oni imaju bogove." Zatim je ukorio
onog koji mu je rekao: "to Allah i to ti htjedne", rekavi: "Zar si me
sudrugom Allahu? Reci: 'to Allah sam.'" Razlog zbog kojeg su pali u
ovo je dehl. Zato Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije negirao Aii? Ona je
odgojena u poslanstva, koja je bila njena i u kojoj se Kur'an i
spominjala mudrost (sunnet). Ona je Allahovom dobrotom bila muslimanka jo
od mekkanskog perioda, a nije bila od novih pristalica islama. Da je ovim svojim
1
Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 7/44.
262
PRAVIJANJE NEZNANJEM
POD LUPOM SERIJAlA
napravila prekraj Poslanik :i bi je ukorio, jer, nije dozvoljeno
dokaze i pojanjenja u vremenu kada za to postoji potreba.
o oo
263
l. studija
NIJE DOZVOLJENO DOKAZE l POJANJENJA
U VREMENU KADA ZA TO POSTOJI POTREBA
Ibn Kudame kae: "Nema razilaenja oko tog da nije dozvoljeno
dokaze i pojanjenja u vremenu kada za to postoji potreba."
1
Zavren citat.
evkani u pogledu dokaza u vremenu kada postoji potreba za
3
njima kae: "Znaj da svi erijatski tekstovi koji su u obliku: mudmela
2
, ama
medaza
4
, mutereka, glagola i mutlaka
5
kojima treba bejan
6

pojanjenje, znaj ako okasni pojanjenje u pogledu pomenutih termina, to se

moe promatrati kroz dvije situacije. Prvo. Da kasni bejan u vremenu kada
postoji potreba za njim. T o je vrijeme u kojem ako okasni bejan-pojanjenje
onda mukellef-obveznik nema da spozna sadrinu hitaba-govora.
Kada su u pitanju trenutni vadibi, koje treba izvriti, po tom pitanju (kanjenje)
nije dozvoljeno. Jer, bez znanja je zabranjeno po svima koji su
miljenja o zabrani teklifa-erijatske obaveznosti u pogledu stvari koje nije
u stanju A to se onih koji dozvoljavaju teklif, mimo stvari koje
nije u stanju oni su samo miljenja da je to dozvoljeno ali ne i da
1
Pogledaj "Revdatu nazir ve
2
Ovo je izraz koji se koristi u terminologiji usuli-fikha. Ako govor podrazumjeva
samo jedno takav se naziva "nasi'. Ako na dva ili vie
onda neko mora biti izraajnije na koje bi se pomenuti tekst odnosio i to se zove
"zahiz''. Nasuprot zahira je "muhtemel" to jedno od Tako npr.
izraz lav u arapskom divlju, ivotinju i to je zahir, ali bi mogao imati i
hrabrog i to bi bilo muhteme] Ali, ako se ne moe ocjeniti koje
preovladava u nekom tekstu onda se takav izraz oslovljava kao "mudmer
Pogledaj "Muzekeru"od ejha Muhameda Emina enkitija. (Op. pr.)
3
Am-opti izraz. To je izraz koji na dva i vie uopteno. Ovo je jedna od
definicija. Prethodni izvor. (Op. pr.)
4
Medaz ukratko preneseno nekog govora. Definicija medaza:
"To je izraz koji se koristi na mjestu mimo svog osnovnog mjesta na ispravan
Pogledaj prethodni izvor. (Op. pr.)
5
Definicija mutlaka u uslu je: "Izraz koji jednog ali ne Pogledaj
prethodno izvor. (Op. pr.)
6
Ovo je izraz iz usuli-fikaha. Bejan i mubin su nasuprot mudmela. Bejan ima vie
definicija jadna od njih je: iz u Prethodni izvor. (Op.
pr.)
264
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM SERIJAlA
se Tako da se miljenje obije strane svodi na ne istog i oko toga se
slau. Otuda Ebu Bekr Bakalani navodi idma' o zabrani istog.
Ibn Sem'an kae: "Nema razilaenja oko toga da nije dozvoljeno kasniti
sa bejanom-objanjenjem u vremenu potrebe za njim kod same radnje i nema
razilaenja oko njegove dozvole do vremena radnje (koja ne
zahtjeva izvrenje.)."
1
Razlika vremena potrebe i vremena hitaba
tj. govora ili
Kaem: Vidimo da se ulema slae da nije dozvoljeno kasniti sa bejanom u
vremenu potrebe za njim, tj. u vremenu kada erijat zahtjeva izvravanje neke
radnje. A to se kanjenja bejana u pogledu vadiba, za koje erijat ne
zahtjeva izvravanje, u odnosu na vrijeme dostavljanja hitaba pa do
vremena kada treba uraditi neko djelo, onda treba da su mnogi to
dozvolili, zato obrati panju na ovu razliku. Sigurno se zna da je u pogledu
akaida potreban hitan bejan i pojanjenje, jer je obaveza u to vjerovati i jer je to
art za ispravnost imana od prvog momenta kako bi uao u ovu
vjeru. A to se prethodnog hadisa, u njemu Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, nije ukorio Aiu, radijellahu anha, zbog onog to je rekla, to sigurno
da nije napravila erijatski prekraj. Jer, ne postojanje bejana
pojanjenja, na mjestu i vremenu kada bi trebao biti, na nepostojanje.
(potrebe za tim jer nije ni bilo prekraja).
1
Iradul-fuhul, str 173.
265
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
Mu'azova, radijellahu anhu, sedda
Druga ubha. Biljei ibn Made u svom Sunenu i Besti u svom Sahihu od
Ebu Vakida da je rekao: "Kada je Mu'az, radijellahu anhu, doao iz ama
je seddu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Pa mu Poslanik "ta je
ovo?" On "O Allahov doao sam iz ama i vidio sam ih kako
seddu svojim patrijasima i biskupima, pa sam naumio da i ja isto
prema tebi." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, "Ne to. Da sam
naredio ikome da seddu nekome naredio bih eni da seddu svom
ena ispuniti pravo svom Gospodaru dok ne dadne pravo svom tako,
kada bi od nje zatraio (spolni odnos) a da bude na samaru (nosiljci jahalice) ne smije
mu zabraniti." Ovaj lafz pripada Bestiju.
1
Zavren citat.
Razlika sedde pozdrava i sedde ibadeta
Kaem: Ono na je bez razilaenja i rasprave
njima, jeste da je ova Mu'azova sedda bila sedda pozdrava a ne sedda ibadeta.
Kako je da ovaj veliki ashab ne znadne da sedde ne biva
nikome osim Allahu, slavljen neka si Ti Boe, ovo je nepravda i velika potvora
na ovog cijenjenog ashaba, kojeg je Poslanik izabaro svih ashaba da
raspravlja sa kitabijama i da im dostavlja tevhid i temelje vjere, rekavi mu: "Ti
kod naroda od kitabija... "
ovaj dio hadisa Hafiz u Fethu kae: "Ove su kao
uvod u vasijet-oporuku kako bi se mogao koncentrisati na tu stvar, zbog
da su kitabije ljudi od znanja, tako da njegov trud i napor u razgovoru i
raspravljanju sa njima nije kao razgovor sa dahilima od onih koji su oboavali
kipove."
2
Zavren citat.
Hadis Mu'aza je derogirao seddu pozdrava
Da li bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izabrao od svojih ashaba
onog koji ne poznaje osnovu tevhida kako bi vodio debatu i raspravu sa
u pogledu onog to ne poznaje? Kurtubi u svom tefsiru ovaj hadis navodi kao
1
Pogledaj tefsir Kurtubija 1/250 kod komentara Uzvienog: Kada melecima rekosmo
seddu Ademu.>>
2
Fethul Ban; 3/419.
266
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
dokaz da je sedda pozdrava bila dozvoljena do vremena Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, .
Ibn Kesir u pogledu Uzvienog kae: "Kada smo melecima rekli
seddu Ademu" sedde Ademu je predstavljalo pokornost
Allahu. sedde Ademu od strane meleka predstavlja za Adema.
Neki su miljenja da je to bila sedda pozdrava, selama i kao to to
Uzvieni kae: "Pa je postavio svoje roditelje na prijesto i oni mu se naklonie."
Ovo je bilo dozvoljeno prijanjim narodima, pa je derogirana u naem ummetu,
zatim je spomenuo had is Mu' aza." Zavren citat.
u pogledu prethodnog ajeta iz sure Jusuf kae: "Ovo je bilo
dozvoljeno u prijanjim narodima, naime, kada bi selamili starijeg naklanjali bi
mu se. Ovo je bilo dozvoljeno od Adema do erijata Isa'a, alejhi selam pa je to
zabranjeno u ovom naem ummetu, a sedda je samo za Allaha, delle
e'nuhu. U tom kontekstu su i Katade i drugih." Zatim je spomenuo hadis
Mu' aza. Zavren citat.
U pogledu Uzvienog: "Kada smo melecima rekli seddu
Ademu", evkani kae: "Preovladava miljenje da je to bila sedda pozdrava i
Ademu, alejhi selam. sedde ljudima je u erijatima pojedinih
naroda bilo dozvoljeno shodno koristi. Ovaj ajet je dokaz da je to bila sedda
Ademu, drugi ajeti, tj. Uzvienog: "l kad mu dam lik i u nj
udahnem duu, vi mu se poklonite!"' I kae Uzvieni: "l on roditelje svoje postavi
na prijesto i oni mu se svi poklonie." T o to je taj zabranjen u erijatu naeg
ne da je zabranjen i u drugim erijatima." Zavren citat.
Ibn Tejmijje kae: "Nije dozvoljeno upranjavati stvari od ibadeta osim
Jedinom Allahu, ni Suncu ni Mjesecu, ni vladaru niti poslaniku niti dobrim
ljudima, niti kaburu poslanika i dobrih ljudi. Ovo je dolo u miletima svih
poslanika. Nakon to je spomenuto u naem miletu bijae zabranjeno da se
u kontekstu pozdrava i spram stvorenja. Zato je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, i zabranio Mu'azu da mu seddu ili da mu se naklanja. Pa je
spomenuo pomenuti hadis. zabranio im je da se prilikom pozdrava
naklanjaju i zabranio im je da iza njega klanjaju ako on klanja

Zavren citat.
1
Medmu'fetava, 1/74-75.
267
EBu JusuF MIDHAT ALu FmRAD
Kaem: Ovo su citati uleme koji govore o dozvoljenosti sedde u vidu
pozdrava u prijanjim erijatima sve dok to nije derogirana u naem erijatu. A
poznato je da sedde kao ibadeta nekome mimo Allaha nije bilo
dozvoljeno ni u jednom eriatu. Svi poslanici su to zabranjivali i svojim
narodima bi govorili: "Oboavajte Allaha vi pored Njega nemate drugog boga."
dokaz tome
1
su na kraju hadisa: "Da sam ikome naredio da
nekome seddu mimo Allaha naredio bih eni da seddu svome muu."
Ovo je jasan tekst da je to bila sedda pozdrava i u protivnom da nije
tako, onda bi to, neuzu billahi, bilo kontradiktorno Uzvienog: "On vam
narediti da meleke i vjerovjesnike bogovima smatrate. Zar da vam naredi da
budete nevjernici, nakon to ste postali muslimani?" Ovo to smo spomenuli je
Allahovom dobrotom dovoljno u pogledu pobijanja pogrenog svatanja
prethodnog hadisa i ubhe u tom pogledu.
Zatu Envat
ubha. Pogreno interpretiranje hadisa o Zatu Envat, od Ebu
Vakida Lejsija, kae: "Sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, smo
izili na Hunejn, a tek smo bili prihvatili islam. Murici su imali lotos kojeg su
nazivali Zatu Envat a oko kojeg su obilazili i na njega vjeali svoje oruje. Pa smo
i mi naili kraj lotosa, te rekosmo: "O Allahov i ti nama Zatu
Envat kao to i oni imaju Zatu Envat. Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Allahu ekber - Allah je tako mi Onog u je ruci moja dua kao to
su rekli "Napravi i ti nama boga kao to i oni imaju bogove!" Postepeno
te primati onih prije vas" Biljei ga Tirmizi i ocjenio ga je sahihom.
1
Tj. da je Muazova sedda bila u kontekstu pozdrava.
268
2. studija
RAZLIKA TRAENJA OD STVORENJA l TRAENJA
POSREDSTVOM STVORENJA
od Allaha uputu kaem: "Oni koji su traili pomenutu stvar od
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su bili novi u islamu i pomenutu stvar su
traili ali je nisu uradili. Ulema je na stavu da je treanje pomenute stvari bilo
samo puko kako bi na to drvo oruje,
posredstvom njega a ne od njega uz koje bi Allah
spustio na njega. Zato i jesu to od Poslanika traili i ti nama Zatu
Envat". Oni to nisu traili iz svojih prohtjeva su htjeli da to bude od strane
Allaha-putem Njegovog odabranog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. I kao
to sam prije rekao - time su htjeli traiti posredstvom njega a ne od
njega. konstrukcija dolazi u hadisu gdje su neki ljudi govorili:
"Pala nam je kia zbog (posredstvom) te i te zvijezde" To jest, sebebom-zbog te i
te zvijezde. Ovo predstavlja novotariju i mali irk. A onaj ko kae da je zvijezda
ta koja je spustila kiu to predstavlja irk u Allahovom rububijjetu-gospodarstvu.
Oni su traili posredstvom tog drveta, ali prekraj koji su napravili se
ogleda u sa muricima. Otuda je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, predmet sasjekao u korijenu, i rekao ono to se navodi u
hadisu. Poznato je da onaj to se onome koji se
sa nekih aspekata mimo drugih ali ga ne oponaa u potpunosti, u protivnom, da
je tako, i on bi bio jedan od njih. Ovo je poput Poslanika, sallallahu alejhi
v e sellem: "Notorni pijanica je poput oboavaoca kipa."
1
I njegovih, sallallahu
alejhi ve sellem, "Vi vidjeti svog Gospodara kao to vidite ovaj mjesec i pri
tome se gurati. "
2
Poznato je da je u pogledu ovde
u kontekstu pojanjavanja a ne u kontekstu oblika i izgleda, neuzu billahi. Isti je
sa pomenutim hadisom. Naime, su traili da se poistovjete sa
muricima u velikom irku a i vi ste traili da se poistovjetite sa muricima ali u
malom irku.
1
Biljei ga Ibn Made u svom Sunenu, a Albani ga je ocjenio kao hasen. Pogledaj poglavlje
<<Eribe.
2
Biljei ga Buharija u svom Sahihu, knjiga tevhida, poglavlje Uzvienog: 'Toga dana
neka lica blistava biti, u Gospodara svoga gledati."'
269
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
moe se da ovaj njihov zahtjev vremenom moe odvesti u
veliki irk, jer, novotarije postepeno mogu odvesti u veliki irk. Prvi irk koji se
pojavio na zemlji vee se za slikanje i oblikovanje kipova dobrih ljudi, zatim su
pomenuti kipovi oboavani, nakon to se diglo znanje. Oblikovanje kipova je
bilo klica koja je poslije odvela u irk. Zbog iste stvari je u naem erijatu
zabranjena izgradnja mesdida na kaburovima, jer to vodi u veliki irk. Ako bi
neko na ovo prigovorio "Ako se njihovo pitanje odnosi samo na puko
zato im je onda Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Rekli ste ono to su rekli ... "? Kaemo: T o je zbog opasnosti u koju moe
odvesti taj njihov postupak, i u smislu kritikovanja, kao to je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, kritikovao onoga koji je rekao: "to Allah htjedne i
ti." Pa mu je rekao: "Zar si me Allahovim sudrugom?"
atibi na temu prijanjih naroda, posebno kitabija, u pogledu
njihovih novotarija kae: "Sve dok moj ummet ne uzme (ne bude slijedio) ono tu su
uzele generacije prije njih." Ovaj hadis da ovaj ummet slijediti isto to
su slijedili i prijanji narodi, s tim da to ne moraju biti iste novotarije ih
ponekad mogu slijediti u istim novotarijama a ponekad u Na ovo prvo
se donose te onih prije vas." U njemu se spominje:
"Tako kada bi uli u guterovu rupu vi biste ih slijedili." A na drugo
njegove, sallallahu alejhi ve sellem, "Pa smo rekli o Allahov
i ti nama Zatu Envat." Ovo je poput onog to su rekli "Napravi
i ti nama boga"... hadis.
Uzimanje Zatu Envata uzimanju nekoga za boga mimo Allaha ali to
nije to. Zbog toga nije obaveza da ono na ta tekst bude to, sve
dok sam tekst na to jasno ne ukae sa svih aspekata, a Allah najbolje zna."
1
Traenje (u pomenutom had isu) je samo puka
Pomenuti citat predstavlja jasan tekst imama u usuli dinu tj.
koji su imami u osnovama akideta, da pomenuti ljudi nisu traili veliki irk
da taj predstavlja puku i nita vie. Pomenuti zahtjev zahtjevu
ali sam po sebi nije kao njihov zahtjev. Tako da oni nisu
sa svih aspekata. Zbog toga, nije obaveza da ono na ta tekst bude
to sve dok sam tekst na to jasno ne ukae sa svih aspekata.
1
I'tisam, 2/245-246.
270
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
ejh Muhammed b. Abdulvehhab, nakon to je spomenuo hadis u
poglavlju "Traen je posredstvom drveta ili kamena i kae:
"Ovdje postoji nekoliko mes'ela ... mes'ela je da oni to nisu
... Jedanaesta mes'ela. Moe se da se irk dijeli na veliki i mali
jer oni ovim svojim postupkom nisu postali odmetnici od islama."
1
Kaem: "Ovo je jasan tekst, od ejha, da se pomenuto traenje odnosi na
mali irk."
Ibn Tejmijje kae: "Poto su murici imali drvo po imenu Zatu Envat, na
koje su oruje, to je navelo neke ljude da kau: "O Allahov i
ti nama Zatu Envat, kao to oni imaju Zatu Envat." Pa im je rekao: "Allahu ekber,
rekli ste kao tije rekao Musaov narod Musau. 'Napravi i ti nama boga kao to oni
imaju bogove', zaista je to ustaljena praksa. Slijedit onih prije vas." Pa je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, negirao sa kafirima time
to bi uzeli drvo oko kojeg bi obilazili i na njega svoje oruje. A ta tek
za ono to je jo u sa muricima ili za ono to je samo po
sebi jasan irk? Zato, onaj ko ima namjeru da posjeti neko mjesto, time
hajr i dobro, a koje erijat nije pohvaljenim, onda to spada u loa djela
gdje su pojedina od njih gora i opasnija od onih drugih. Bez obzira da li se radi o:
drvetu, kamenu, kanalu, itd. I bez obzira da li ima
namjeru da kod tog mjesta klanja ili da kod njega moli ili da kod njega
Kur'an ili da tu spominje Allaha, ili da na tom mjestu prinese rtvu
tim ibadetom da odlikuje to mjesto."
2
Razlika tevhida, novotarije i irka
Ovo je jasan citat ejhul-islama da je traenje pomenutih ljudi bilo samo
puka sa muricima, te da time nisu pali u irk. Zatim, pogledaj primjere
koje je poslije toga naveo, a svi se odnose na novotarije a ne na veliki irk, a
odnosi se na da neko od robova odlikuje drvo ili kanal nekom
vrstom a za ta ne postoji dokaz od Allaha o tome da na tom mjestu
oboava Allaha, se velikoj nagradi. Ovo je jasna novotarija, jer tevhid
predstavlja oboavanje Jedinog Allaha na osnovu onog to je On propisao na
jezicima svojih poslanika, dok irk predstavlja ibadeta nekom drugom
pored Njega.
1
Knjiga tevhida, pohlavlje <<Men teberreke biederin ev haderin ev nahviha>>.
2
Pogledaj Iktidau siratil-mustekim, 314-315.
271
EBu JusuF MumAT ALU FmRAD
Novotarija
1
je oboavanje Allaha Jedinog na koji nije propisao,
ako to rob u nekoj stvari, a ne Onaj ko oboava
Jedinog Allaha kod hrama (Kabe), se pri tome velikoj nagradi,
ovakav je muvehid-jednoboac na sunnetu, jer je Allah to mjesto odlikovao nad
drugim. A onaj ko oboava mrtve takav je murik, jer oboava nekog drugog
mimo Allaha. A to se onog koji oboava Jedinog Allaha pored kaburova
takav je muvehid, nije pripisao Allahu sudruga, ali se smatra novotarom jer je
odlikovao neko mjesto bez erijatskog dokaza o tome. I na taj je iziao iz
kruga sunneta u krug novotarije.
Od momenta primanja islama rob je odmah duan da
prihvati tevhid
Pomenuti ljudi sigurno nisu traili da veliki irk, jer, kao to smo
prije spomenuli: 'Nije dozvoljeno kanjenje sa pojanjenjem i dokazom u
vremenu potrebe za istim', bez razilaenja ulemom. je poznato da se
od momenta prihvatanja islama od roba trai ispoljavanje tevhida a zabranjuje
mu se iraka. Pa, kako je onda kasniti sa pojanjenjem ovako
vane stvari? Zar moe neko misliti da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije
govorio i objanj avao svom ummetu o irku, i da im ga nije zbranjivao, te da je
da se u ummetu dogodi irk u ibadetima pa da tek tada rekne: 'Ovo je irk
Allahu?"' Ili da se u pogledu dogodi irk pa da ih tek onda obavjesti da
je to irk. Ili da se dogodi irk u pogledu vlasti pa da tek u tom momentu
obavjesti kako je to irk? Ili da misli da se nije dogodio taj irk on ga ne bi ni
zabranio?
Kaem: Slavljen neka si Ti (Boe), ovo bi zaista bila velika potvora i
napad na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jer, kako je da on
Mu' azu naredi da kada stigne do kitabija da ih pozove u tevhid, te da ne prelazi
u poziv ka propisima sve dok ne spoznaju Allaha, tako da mogu razlikovati
tevhid od irka i da ih njihovom Bogu, kojeg ne poznaju kako treba, a da
1
Ovo je definicija novotarije koja ne izvodi iz vjere tj. novotarija u koje upadaju pripadnici
kible a koja ih ne izvodi iz vjere. Moje U nekoj stvari a ne uopteno>>
podrazumjevaju da je potrefio u stvari erijata, za razliku ove
stvari u kojoj nije potrefio ispravno potpuno ostavljanje
(Poslanika ) je kufr, i u to nema sumnje. Na ovaj se vidi razlika kafira i
mubtedie-novotara. Prvi tj. kafir ostavlja Poslanika u potpunosti a drugi - novotar
uopteno slijedi poslanika ali u pojedinim stvarima pogreke po ovom pitanju.
272
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
on to, sallallahu alejhi ve sellem, ne uradi? Allahu se od pomisli na to.
Mi smatramo da je na Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od te
manjkavosti. Na osnovu ovog prljavog govora proizilazi da su mnogi ashabi
umrli prije nego su spoznali sutinu tevhida i irka. Ko ovako misli neka preispita
svoj iman i neka se boji Allaha u pogledu sebe prije nego u kaburu bude pitan o
svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te nemogne odgovoriti
"ahh, ahh, sam ljude kako neto govore pa sam i ja to govorio." Ja sam
da nijedan rob nije uao u islam a da ga Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, nije tevhidu i ljepoti tevhida, s jedne strane i irku te
irka s druge strane, u istom momentu. Jer se ummet slae da nije
dozvoljeno sa dokazima i objanjenjima u vremenu potrebe za
istimm u pogledu ogranaka erijata, a ta tek za temelj temelja tj. tevhid i
zabranu irka? Da li je dozvoljeno i kanjenje dokaza i
pojanjenja o tome?
Poslanikov narod je poznavao arapski jezik
Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, narod je bio u pogledu
arapskog jezika na kojem je sputan Kur'an. O tome Kur'an jasno kae:
__.:,ii j
f '
"Knjiga su ajeti jasno izloeni, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji
znaju." (Fussilet, 3)
Imam Begavi u komentaru "Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji
znaju." kae: da je na arapskom jeziku jer da je na nekom drugom jeziku
ne bi ga mogli znati i razumjeti." Zavren citat.
Imam evkani u pogledu "za ljude koji znaju", kae: "To jest, znaju
njegova i razumiju ih, jer su oni nosioci arapskog jezika." Zavren citat.
da znaju i razumiju ono u to su pozivani, jer su pripadnici
arapskog jezika. Tako da su oni koji su uznevjerovali svjesno i znano
uznevjerovali, da Kur'an poziva u vjerovanje u Allahovu s
jedne strane a da se sve to se oboava mimo Njega s druge strane.
Otuda su, kako to spominje Kur'an, rekli: "Zar da bogove svede na jednog
boga?'' A oni koji su povjerovali od njih povjerovali su shodno znanju.
Nevjernici su poznavali ono u to ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
273
EBU JUSUf MIDHAT ALU FERRAD
pozivao, pa kako je da oni koji su povjerovali ne znaju sutinu tog
poziva?
Na osnovu ovog jo jednom da se pitanje ljudi iz
prethodnog hadisa o Zatu Envatu ne odnosi na veliki irk, se radi o
formalnom sa muricima.
Hadis o Boijem
ubha. Pogreno svatanje hadisa o Boijem kudretu te
istog kao dokaza, a koji se biljei u dva sahiha. Biljei imam Muslim u svom
sahihu od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neki
koji nikada nije uradio nikakva dobra svojoj porodici kada umre da ga
spale i da jednu polovicu bace u more a drugu na kopno. 'Tako mi Allaha, ako Allah
imadne (da me sastavi) kaznit me estokom kaznom kakvom nikoga nije
kaznio na svijetu'. Kada je umro oni uradie ono to im je naredio. Pa je Allah
naredio kopnu da sakupi ono to je na njemu i naredi moru da sakupi ono to je u
njema (od njegovih ostataka). Zatim ga upita: "Zato si ovo uradio?" Iz straha od
Tebe o Gospodaru, Ti si najznaniji, Pa mu je Allah oprostio."
Nevevi kae: "Ulema se razilazi u pogledu ovog hadisa. Ovo se
ne moe da je htio zanijekati Boiju jer, ko sumnja u
Allahovu postaje kafir a je na kraju ovog hadisa rekao da je to
iz straha od Allaha, a poznato je da se kafir ne boji Allaha niti mu se kao
takvom oprata. Ovi kau da hadis moe imati dva Jedno bi bilo 'ako
mogne' tj. ako izvri kaznu, a kadera bi u tom kontekstu bila bez
tj. bez tedida. Drugo kadera u hadisu bi bilo stjesniti ili uskratiti,
kao to je to u Uzvienog u suri El-Fedr: "Pa mu opskrbu oskudnom
To je jedno od miljenja u pogledu Njegovih o Junusu: "l pomisli da
ga kazniti."
Druga skupin kae da se lafz-izraz u hadisu uzima shodno svojoj
vanjtini, pomenuti je izrekao onaj govor ne o
njegovom i ne ono na to se ovaj govor istinski odnosi,
niti je nosio to je, po njima, taj govor izrekao u stanju straha i
zbunjenosti. U takvom stanju on je izgubio prisebnost te je izrekao onaj govor
bez razmiljanja o njegovom Tako da je u toj situaciji pao u nemar i
zaborav spram ovog govora:, to mu se ne zamjera. Primjer njega je
poput koji je pronaao devu sa namirnicama u sred pustinje, pa je od
velike radosti uzvuiknuo: "Ti si moj rob a ja sam tvoj Gospodar." Zbog ovih
274
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM [RIJATA
nJect nije pao u kufr jer je njime vladala zbunjenost i zaborav. U drugom
rivajetu, mimo Muslimovog, se prenosi da je rekao: "Nctdam se da se tako
udaljiti od Allaha." Ovo da se njegove iz prvog rivajeta trebaju
svatiti shodno svojoj vanjtini.
Jedna skupina kae da je to vrsta govora u prenesenom koju
arapi nazivaju mijeanje sumnje sa kao to su Uzvienog: "Da
li smo onda mi ili vi na pravom putu?" Izgled ove konstrukcije na
sumnju a u pomenutom primjeru se eli
Druga skupina kae da ovaj nije poznavao jedno od Allahovih
svojstava. Ulema se razilazi u pogledu tekfira onoga ko je dahil u pogledu
(Boijeg) svojstva.
Kadi kae: "Od onih koji ga tekfire je Ibn Derir Taberi a tog je stava i
Ebu Hasan Eari. Drugi su miljenja da zbog dehla nekog sifatta-svojstva ne
pada u nevjerstvo i da time ne izlazi iz kruga imana, za razliku ako bi ga
zanijekao. Na to miljenje se vratio i Ebu Hasan Eari i na tom stavu je i ostao.
Jer, to nije njegovo i tako neto nije namjeravao proglasiti djelom
vjere i erijata. Ovi jo kau: "Kada bi svijet bio pitan o sifatima-Boijim
svojstvima mali bi broj njih to znao.
Neki su miljenja da je u pomenutom hadisu ivio u vremenu
kada je bilo prekinuto slanje poslanika i da je u tom vremenu dovoljno bilo
ispoljavati samo tevhid, te da nema teklifa-erijatskih obaveza u vremenu prije
dolaska erijata, po ispravnom miljenju, a shodno Uzvienog: "A Mi
nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!"
Jedna skupipina je miljenja da je u vremenu tog naroda u njihovom
erijatu bilo dozvoljeno oprostiti kafiru za razliku od naeg erijata. To je po ehli
sunnetu dok je u naem erijatu to zabranjeno, shodno
Uzienog: "Allah oprostiti da mu se irk kao i drugi dokazi a Allah
najbolje zna."
1
Zavren citat.
1
Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 7/70-74.
275
EBu JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
Po svojoj vanjtini ovaj hadis je
Hafiz navodi Hatabija koji kae: "Ovo je hadis za
shvatiti. Naime, kako to da mu je Allah oprostio a on je nijekao proivljenje i
Njegovu da oivi mrtve. Odgovor na to bi bio On nije nijekao
proivljenje, je bio neznalica te je mislio ako sa njim urade onako kako je
se povratiti te tako biti ni kanjen. pokazalo
se da on vjeruje, time to je priznao da je to uradio iz straha od Allaha." Ibn
Kutejbe kae: "Neki od muslimana grijee u pogledu pojedinih Boijih sifata
svojstava, ali ih to ipak ne odvodi u nevjerstvo. Ibn Devzi odbija ovo miljenje i
kae: "Nijekanje sifeta je kufr po slaganju svih. A
njegovih "Ako Allah mogne ... " je u kontekstu kao to je u
Uzvienog: "Kome bude opskrba... " A njegove "Nadam
se da se tako udaljiti od Allaha." "vjerovatno ga Ar
izraz u ovoj predaji "dalle" neto to i ode. Taj izraz se spominje u
Uzvienog: "Gospodaru mome nita nije skriveno (ar. la jedillu rabbi) i
On nita ne zaboravlja." Vjerovatno je ovo pomenuti izrekao grekom,
zbog velikog straha, kao to je onaj drugi rekao: "Ti si moj rob a ja sam tvoj
Gospodar." Ili je u pomenutoj predaji kaddere dola sa tedidom to bi
"Ako je Allah odredio da me kazni onda me estoko kazniti." Ili je
pomenuti ivio u vremenu kada je bilo prekinuto slanje poslanika,
vjerovao je u Stvoritelja ali do njega nisu doprli uslovi ispravnosti imana.
miljenje po ovom pitanju je da je to izrekao u stanju velikog straha,
tako da nije bio svjestan onoga to je rekao, a nije istinski namjeravao ono na
ta ukazuje vanjsko pomenutih Njegovo stanje je kao stanje
nemarnog i onoga koji zaboravi a kojima se ne zamjera za ono to urade u
takvom stanju. A najudaljenije miljenje je miljenje da je u erijatu naroda tog
bilo dozvoljeno opratanje kafirima."
1
Zavren citat.
Ovaj je ispoljavao tevhid
Kaem: Da li se iz miljenja uleme, u pogledu ovog hadisa,
moe vidjeti da su govorili kako je ovaj u potpunosti bio neznalica u
pogledu Allahove te da su ga opravdavali zbog njegova dehla? To je jedna
stvar. Drugo, ovaj hadis ne govori o tevhidu i ostavljanju irka, to je osnova
vjere, govori o dehlu u pogledu jednog Boijeg sifata. Otuda imam Ahmed
1
Fethul-bari, knjiga Ehadisul-enbija', 6/604.
276
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
biljei od Ebu Hurejre od Poslanika a vie njih prenosi od Hasana od Ibn
Sirina da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Prije vas je bio koji
nikada nije uradio nikakvo dobro, osim to je bio na tevhidu. Kada mu se pribliila
smrt rekao je svojoj porodici: "Kada umrem spalite me dok ne postanem ugarak, zatim
me sameljite pa me u vjetrovitom danu prospite." Kada je umro sa njim tako i
postupie. Kada ga je proivio, Uzvieni Allah mu 'O ta te je navelo da
to Strah prema Tebi, o Gospodaru, Pa mu je oprostio to, a nikada nije
uradio nikakva dobra, osim to je bio na tevhidu."
1
Autor djela Ehadis kudsije
od Kastalanija u komentaru Sahiha kae: u hadisu da nikada
nije uradi nikakvo dobro, ne podrazumijevaju negiranje svakog dobra
se misli na negaciju stvari mimo tevhida, zato mu je i oprostio. U protivnom,
da to podrazumjeva negiranje tevhida ne bi mu oprostio ..... da bi jo rekao: "To
to je rekao ne podrazumjeva da je sumnjao u Allahovu u pogledu njegova
proivljenja, niti da je negirao proivljenje. Njegov iman se ukazao kada je
rekao da je to iz straha prema Allahu."
2
Zavren citat.
Tako da moemo konstatovati: Prvo. Da ovaj hadis izlazi iz kruga
rasprave, jer se ne odnosi na tematiku tevhida, koji je osnova svih osnova.
Drugo. hadisa, koja navodi ulema, a koja da hadis ima
preneseno su najbolji dokaz da se hadisom ne misli na ono na ta on
vanjtinom. Te da se, shodno vanjskom suprostavlja
osnovama vjere. Jer, ulema pitanja pojedinaca tretira kroz pravila i propise koji
se odnose na Da je od priznatih osnova opravdanje dahilu za njegova
djela, onda bi svi rekli: Ovaj je bio neznalica u pogledu Allahova kudreta
te je kao takav opravdan zbog svog dehla i ne bi hadis u
prenesenim Jer, te'vil-preneseno je po njima zlo i ne
se na njega osim u nude, kada se sukobi dokaz sa
usulskim-temeljnim pravilima.
ooo
1
Musnedimama Ahmeda, 2/304. Izdanje organizacije Kurtuba.
2
El-ehadis kuds1je, 1!90.
277
3. studija
PRENESENO ZNACENJE JE DOKAZ O SUPROSTAVlJANJU
POJEDINACNOG DOKAZA OPCEM PRAVIlU
atibi kae: "Kada se i analiziranjem ustvrdi
neko pravilo a zatim se pojavi neki tekst koji se suprostavlja
pomenutom pravilu, u jednom od aspekata, onda se teoretski mora
spoj njih. Jer, Zakonodavac nije dostavio taj
dokaz a da nije kompaktnost erijatskih pravila. Jer su ova
pravila nuno poznata, nakon to se obuhvate i u obzir uzmu ciljevi erijata ....
1
je rekao: "Kada se potvrdi pravilo na njega ne
koji mu se u sutini suprostavljaju, niti pripovjesti o stanju pojedinaca,
i to iz vie razloga ... razlog: su a erijatska
pravila su ustaljena. S toga dokazi i situacije ne mogu ponititi
pravila, tako da propisi pravila i dalje vae u makar se i
ne uklapao u pravila."
2
Zavren citat. Ebu Zuhra kae: "artovi
te'vila-prenesenog .... Drugo. Da postoji neizbjean razlog za te'vil-tj. da
se neto u prenesenom jer se vanjtina erijatskog
teksta suprostavlja ustaljenom pravilu, koje je nuno poznato u vjeri, ili
ako se tekst suprostavlja drugom tekstu koji je i ispravnijeg
seneda."
3
Zavren citat.
Kae Nevevi: "Poglavlje, 'Dokaz da onaj ko umre na tevhidu sigurno
u Dennet"' ... Niko ostati u vatri ko umre na tevhidu, bez obzira
koliko grijeha, kao to niko u Dennet ko umre na kufru bez
obzira koliko dobrih djela Ovo je ukratko mezheb-pravac pripadnika
istine po ovom pitanju. Mnogobrojni su dokazi iz Kur'ana, sunneta i idma'a
onih koji se ubrajaju u ummet u pogledu ovog pravila. erijatski tekstovi u tom
pogledu su na stepenu tevatura stepen vjerodostojnosti), koji
predstavljaju ilm kat'i - znanje. Poto je ovo pravilo ustaljeno, na
osnovu njega se posmatraju svi hadisi koji se prenose u ovom poglavlju i drugi.
Ako se pojavi hadis koji se vanjtinom suprostavlja pravilu), onda ga je
obaveza u prenesenom kako bi se na taj spojili
erijatski tekstovi."
1
El-Muvafekat, 3/9-10.
2
El-Muvafekat, 3/261 -262.
3
Usulu-fikh od Ebu Zuhra, 106,107 str.
278
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
Kaem: Ovo su citati uleme kao sud da ako se ustanovi
erijatsko pravilo a zatim se pojavi predaja, koja mu se suprostavlja svojom
vanjtinom, u nekim ili u pogledu
dokaza, onda ih je obaveza uklopiti u erijatska pravila i u
prenesenom kako bi se mogli spojiti erijatski tekstovi, (tj. da ne
izgledaju kontradiktorni, jer u vjeri nema kontradiktornosti). To to
pribjegava te'vilu u pogledu hadisa o Boijem kudretu je dokaz
da se njegova vanjtina suprostavlja osnovama kod njih ili da se
suprostavlja drugom dokazu koji je od njega, zato su i pribjegli te'vilu.
Da li je pomenuti bio dahil u pogledu
Allahova kudreta i proivljenja
Odgovor: Nije bio dahil u tom smislu, jer je naredio sinovima da sa njim
postupe onako kako im je u protivnom bi im rekao: "Kada umrem
ukopajte me u kaburu u mom stanju, ako Allah imadne sigurno me
kazniti." on je, kao to to navodi ulema, mislio ako na pomenuti
sa njim postupe njegova djeca, kako im je da je da
bude sastavljen iz pepela. A stvari izlaze iz kruga a to nije
znati osim putem erijata.
Imam Dehlevi kae: "Ovaj je nosio da Allah posjeduje
svojstvo potpune ali je mislio da se kudret odnosi na a ne na
stvari. Mislio je da sastavljanje pepela, se polovica raspe po moru
a druga po kopnu, spada u stvari. T o nije smatrao kao manjkavost,
je poimao shodno znanju koje je posjedovao, tako da se ne ubraja u
kafire."t Zavren citat.
iman u Allahovu proivljenja stvorenja
Da je vjerovao u Allahovu dokazuje rivajet u Sahih Muslimu u
kojem stoji: "Ja kod Allaha nikada nikakvo dobro nisam uradio, Allah je
da me kazni." Nevevi kae: "Ovaj rivajet se nalazi u prepisa koji se nalaze
u naim krajevima. Prenosi se slaganje ravija u tom pogledu. U prepisu doslovice
stoji "in" tj. ako, a "en" tj. da, je izostavljena u nekim prepisima. Na osnovu
toga, prvi dio predstavlja uslovnu to bi "Ako me se Allah
1
Hudetullahil-baliga, l/60.
279
EBu JusuF MIDHAT Aw FmRAD
domogne kaznit me", to se slae sa prethodnim rivajetom .... Dozvoljeno je
ovaj rivajet shodno vanjtini, kao to je ovaj govornik to spomenuo,
tako da bi u tom bilo: "Ako me zakopate u mom obliku-stanju
Allah je da me kazni, a ako me sameljete i bacite po moru i kopnu
me se Tako da odgovor na to biva kao to smo prethodno naveli i na
taj bi se svi riva jeti sloili, a Allah najbolje zna"
1
Zavren citat ..
Kaem: Ovaj rivajet koji zastupa ravija jasno ukazuje da
je bio vjernik u u Allahovu nad njim,
kada je u pitanju ova situacija (kako je on u to je sumnjao.
Poznato je da dehl u pomenutom primjeru ne predstavlja povreda Allahova
uluhijjeta. Otuda je u drugom rivajetu dolo da nije nikada uradio nikakvo
dobro, osim to je bio na tevhidu. To nije isto kao da u potpunosti sumnja u
Boiju to predstavlja povredu Boijeg uluhijjeta. Jer, kako da bude Bog ako
je neznalica, mrtav, gluh, ili da ne moe stvarati, to bi predstavljalo
direktan napad na Allahov uluhijjet tj. boanstvenost. Zbog toga, dehl u
pogledu sifata-Boijih svojstava ne predstavlja dehl o osim ako se radi o
svojstvu bez kojeg se ne moe zamisliti i osim ako se radi o svojstvu bez
kojeg se ne moe razumjeti i pojmiti boanstvo osim s njim. U tom dehl
neznanje o tom svojstvu predstavlja dehl o Pogledaj ovu temu u
komentaru hadisa Mu' aza kitabijama. Ovo su miljenja uleme u pogledu
ovog hadisa, pa da li nakon navedenih citata ima prostora za ubhu u
pogledu nedozvoljenosti koritenja istog kao dokaza u ovoj naoj tematici?
Govor o ovome bi imama Ebu Bettina koji kae: "Oni
koji brane murike predajom u kojoj se spominje koji je svojoj
porodici da ga poslije smrti spale kau da je to dokaz da onaj ko padne u kufr iz
neznanja ne biva kafirom, te da u nevjerstvo ne pada osim kafir inadija.
Odgovor na ovo bi glasio: Allah, delle e'nuhu, je poslao poslanike kao
donosioce radosnih vijesti i da ljudi pred Allahom ne bi imali
dokaza i opravdanja, nakon slanja poslanika. Najvanija stvar zbog koje su slati i
su pozivali je robovanje Allahu Jedinom, Koji nema sudruga, te su
zabranjivali irk koji predstavlja oboavanje drugih mimo Njega. Ako je vlasnik
velikog irka opravdan zbog dehla, onda se postavlja pitanje: 'ko to onda nije
opravdan?' Ovo miljenje za sobom tvrdnju da Allah ni protiv koga
nema dokaz, osim protiv inadije. Vlasnici ovog miljenja ne mogu zasnovati
pravilo u opravdanju neznanjem moraju pasti u kontradiktornost. Jer,
1
Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 17/83-84.
280
PRAVIJANJE NEZNANJEM
POD lUPOM SERIJAlA
takav ne moe zastati i biti neopredjeljen kada je u pitanju tekfir onog ko
sumnja u Muhammedovo poslanstvo ili ko sumnja u proivljenje ili u neke druge
stvari od usuli dina-tj. osnova vjere, ako je sumnjivac dahil. Fekihi,
Allah im se smilovao u fikhskim djelima spominju propis murteda-otpadnika i
definiu ga kao muslimana koji je uznevjerovao, nakon islama zbog: govora,
djela, ili sumnje. Uzrok sumnje je dehl. Iz toga proizilazi da zbog
dehla i idovi ne padaju u nevjerstvo, kao ni oni koji seddu
Suncu, Mjesecu i kipovima zbog svog dehla. Po takvom shvatanju nisu
nevjernici ni oni koje je Alija, radijellahu anhu, zapalio, jer, sigurno moemo
da su bili dahili, a treba znati da postoji konsenzus uleme oko nevjerstva
onog ko ne tekfiri ili idove ili ko sumnja u njihov kufr. A mi smo
sigurno de su njih dahili-neznalice .....
Onaj ko tvrdi za onoga ko je kufr, mu opravdanja u
smislu da se moda radi o: mute'evvilu, mudtehidu, vlasniku pogreke,
mukallidu-koji slijepo slijedi ili dahilu, takav se suprostavlja Knjizi tj. Kur'anu,
sunnetu, i idma'u bez sumne. Iako takav ponitava svoju osnovu (tj. opravdanje
neznanjem), jer, kada bi zasnovao pravilo o opravdanju neznanjem pao bi
u kufr bez sumnje, kao da neopredjeljen zastane kod tekfira onog koji sumnja u
poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. A to se koji je
svojoj porodici da ga spale poslije smrti te da mu je Allah
oprostio, treba da mu je Allah oprostio iz razloga to do njega nije dospjela
poslanica i to je miljenje vie Zbog toga ejh T ekijuddin kae: "Ko
sumnja u neko svojstvo od svojstava Gospodara a ne radi se o dehlu takav pada
u nevjerstvo, a ako se radi o dehlu onda ne pada u nevjerstvo. Zbog toga
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije tekfirio koji je posumnjao u
Boiji kudret, jer tekfir ne biva osim nakon to se dostavi poslanica. Isto to kae i
Ibn Akil, te pomenutu predaju da do nije dospjela da'wa. ejh
Tekijuddin je, miljenja da dahil u pogledu Boijih sifata ne pada u
nevjerstvo, a to se ne odnosi na irk kao to ako Bog da, spomenuti neke
njegove izreke o tome. smo spomenuli neto od njegova govora u temi o
onima koji dre da je Bog utjelovljen ili pomijean sa stvorenjima i drugima, te
da postaje kafirom onaj ko sumnja u njihov kufr. On kae: "Murted je je onaj ko
irk Allahu i ko mrzi Njegova Poslanika, ili ono sa je doao ili da
napusti negiranje svih loih djela svojim srcem ..... Ili da sebe i Allaha
uzme posrednike na koje bi se oslanjao i koje bi molio i od njih traio. Takav po
idma'u pada u nevjerstvo. Dalje Ibn Tejmijje kae: "Onaj ko sumnja u neki
281
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAO
sifat-svojstvo od Boijih sifata, a neradi se o dahilu, takav postaje murtedom. A
ako se radi o dehlu-neznanju onda ne biva odmetnikom. Zbog toga Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, nije protekfirio koji je sumnjao u Boiji
U onome to je spomenuo prethodno, je naveo djela koja
odvode u nevjerstvo, dok je kod spomena sifata napravio razliku dahila
i drugih. tome ejh je, Allah mu se smilovao, suzdran oko tekfira
dehmija i njima za razliku od onoga to se prenosi od imama Ahmeda i
drugih islamskih imama.
Medd kae: "Svaka novotarija zbog koje smo protekfirili njene
slijepe sljedbenike istih smatramo samo grjenicima kao to je npr: novotarija o
stvorenosti Kur'ana, ili da je Allahovo znanje stvoreno, ili da su njegova imena
stvorena ili da se Allah na ahiretu vidjeti ili ko smatra psovanje ashaba
pobonim ili da je iman samo puko i sl. Onaj ko poznaje ove
novotarije, poziva njima i raspravlja u njihovu korist takav se po miljenju
imama Ahmeda smatra nevjernikom. Od njega je to preneeno na vie mjesta.
Pogledaj kako su ih dehlu protekfirili.
1
o oo
1
El-intisar lihizbillahil-m uvehhidin, str 16-18.
282
POGLAVLJE
PODJELA VJERE NA USUL-OSNOVE
l FURU'-OGRANKE
Ova knjiga sadri dvije studije:
Prva studija. Izmiljene osnove vjere kod novotara.
Druga studija. Pojanjenje usula-osnova vjere kod ehli-sunneta. Osnove vjere su
dobro pojanjene tako da nema mjesta bilo kakvom opravdanju u pogledu njih.
PODJELA VJERE NA USUL-OSNOVE l FURU'-OGRANKE
Mnoga naa koja brane murike koji su prije toga bili muslimani,
na bilo koji ponavljaju nedovrenu ejhul-islama Ibn Tejmijje
kako je podjela vjere na usule-osnove i furu'-ogranke novotarija, i napadaju one
koji govore da je vjera podijeljena na usul i furu' da su doli sa novotarijom.
Allaha za uputu, kaem
Zar nije krajnje vrijeme, onima koji ponavljaju ove izreke, da se poboje
Allaha. Ovo je stvar od koje se jei koa i cijepa srce. Zar nisu
Uzvienog:
"Ako bi irk tvoje djelo bi bilo poniteno i sigurno bi bio od onih koji su
nastradali. Zato Allaha oboavaj i budi od zahvalnih."
I Uzvienog:
"Oni koji budu vjerovali i svoje vjerovanje ne budu sa zulumom (irkom)
mjeali oni biti sigurni i
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u prethodnom ajetu zulum
protefsirio kao veliki irk, a zatim je kao dokaz tome spomenuo Kur'anski ajet:
"Zaista je irk veliki zulum." Zar nisu za Poslanika, mi je
da se borim protiv ljudi sve dok ne la ilahe illallah" i njegove "Ko
kae la ilahe illellah i sve to se oboava mimo Allaha." Nije rekao
mi je da se borim protiv ljudi dok ne da je zinaluk haram a brak halal
ili da je trgovina halal a kamata haram. Da je neki murik doao Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, i da je alkohol haram da li bi time uao u
283
Elm JUSUf MIDHAT ALU FERRAD
islam? Da li ovi od nas da kaemo da je tevhid isto to i uklanjanje smetnji
sa puta, te da je irk isto to i drugo grijeenje, te da njima nema razlika?
Slavljen neka si Ti Boe, ovo je velika potvora. Kur'an i sunnet od do
kraja pobijaju ovu izmiljotinu.
oo o
284
l. studija
IZMilJENE OSNOVE VJERE KOD NOVOTARA
Govor ejha u ovom kontekstu se odnosi na usule-osnove koje su
izmislili novotari, a koji se razlikuju od usula dina s kojim je doao Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, od mes'ela i dokaza. Ti usuli-temelji su uslov i osnova
da bi bio musliman, a ako ih ostavi za to nema opravdanja. Ono to je
mimo toga su ogranci vjere. Ogranci se mogu pravdati neznanjem i raznim
i prenesenim (a da ne iz vjere). Svaka
sekta ima svoje usule, koje smatra osnovama vjere, a koji se u sutini razlikuju
od usula dina s kojim je doao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Onaj ko ne
s tim usulima, koje su oni postavili, takvog smatraju nevjernikom, a
opravdavaju u stvarima mimo tih usula, kao to je primjer sa dehmijama,
mu'tezilama, rafidijama i drugim.
ejh kae: tevhid je s kojom su doli poslanici i
zbog koje su sputane knjige. Novotari koriste termin tevhida to na
njima svojstven tako da onaj ko ne zna da se ono to je time namjeravao
suprostavlja onome to je Poslanik htio dokazati sa tevhidom, pomisli da je to
to ovi prizivaju ustvari tevhid s kojim je doao Poslanik A svoje pristalice
nazivaju muvehhidima-jednobocima. Primjer toga su dehmije i mu'tezile kao i
drugi koji se sa njima slau u nijekanju Boijih sifata. To oslovljavaju tevhidom a
svoje sljedbenike muvehhidima, a svoje znanje nazivaju ilmu tevhid-znanje o
tevhidu. Isto tako mu'tezile i oni koji se sa njima slau u pogledu nijekanja
kadera to oslovljavaju terminom 'adl-pravda, a sebe nazivaju 'adlije-pravednici.
Primjera ovakvih novotarija ima zaista mnogo gdje novotari koriste
Kur'ansko sunnetsku terminologiju sa koja se suprostavljaju onome
to su Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, namjeravali i
dostaviti s tim terminima. Odmah, u startu, vlasnici ovih miljenja nisu
namjeravali ove termine vezati za Allaha i Poslanika su ih izgovarali zbog
ubhi u koje su upali oni i njihovi imami. Oni su koritenje terminologije
Kur'ana i sunneta uzeli kao dokaz i osnovu za njih i njihove stavove kako bi
vanjtinom izgledalo da slijede Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne da mu
se suprostavljaju. Mnogi od njih ne znaju da se ono to oni spominju
suprostavlja Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, misle da to koje
oni podrazumijevaju je isto kao koje su time eljeli iskazati Poslanik, i
njegovi ashabi .... Da bi rekao: "Kur'an je krcat opisom Allaha da je On Ehad i
Vahid-tj. Jedan, i spomenom da je va bog Jedan Bog, kao i spomenom da nema
285
EBu JusuF MIDHAT Aw FmRAo
drugog boga osim Allaha i Ashabi su to sigurno znali jer spoznaja toga
predstavlja osnovu vjere. To je prvo je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, pozivao stvorenja i to je prvo zbog se borio protiv njih. T o je prva
stvar koju je Allah naredio svojim poslanicima da dostave i narede ljudima.
Predaje o tome da je prvo pozivao stvorenja u la ilahe illallah dostiu stepen
tevatura." Zavren citat.
1
1
Medmu'fetava, 17/352.
286
2. studija
POJANJENJE USOLA-OSNOVA VJERE KOD EHU-SUNNETA
ejhu je postavljeno pitanje: "Da li je dozvoljeno i
baviti se onim to neki nazivaju mes'elama usuli-dina a u pogledu nije nita
preneeno od naeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Ako je
dozvoljeno po kojem osnovu? Pa je odgovorio: "Hvala Allahu, Gospodaru
svjetova. Ovo pitanje je postavljeno na osnovu stanja koje su prouzrokovali
novotari u vremenu. to se mes'ela usuli-dina, koje zasluuju da
se tako nazivaju, tj. vjere s kojom je doao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
na osnovu koje je Allah spustio Knjigu, nije dozvoljeno da u tom pogledu
nije od Poslanika preneen nikakav govor. Takav govor bi sam po sebi bio
kontardiktoran, jer, ako je neto od usula-osnova vjere onda je to najvanija
stvar u vjeri. Zatim, ako bi smo zanijekali da tako neto nije preneseno od
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, to bi jednu od dvije stvari: Prvo: Ili
je Poslanik zanemario vane stvari koje su potrebne u vjeri i nije nam to
pojasnio, (drugo) Ili ih je pojasnio ali nam ih ummet nije dostavio. Obe ove
solucije su sigurno a to istovremeno predstavlja napade
munafika na vjeru. Ove stvari i njima pomilja onaj ko je neznalica o
sutini onoga sa je doao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ili je pak
neznalica u pogledu onoga to ljudi poimaju svojim srcima, ili je dahil sa oba ta
aspekta. U prvom njegov dehl podrazumjeva ne posjedovanje znanja o
tome ta sadre osnove vjere a ta ogranci. Druga solucija podrazumjeva da se
upusti u racionalne spoznaje, koje on i njemu nazivaju ak/ijat-racionalne
spoznaje, a one su u stvari dehlijat-dehl spoznaje. Dehl u pogledu obije stvari
nuno da misli da je od usula vjere ono to nije od nje, od neispravnih
mes'ela i i da misli da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije pojasnio
ono to bi trebao da vjeruje u tom pogledu, kao to je to kod mnogih
grupa vjetim i od njih, a ta tek za ostali svijet .....
Sve to ljudi trebaju od spoznaje, akideta i vjerovanja u pogledu ovih
mes'ela treba znati da su to Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
potpuno i jasno objasnili i time prekinuli svako opravdanje u tim stvarima. Jer je
to najvanija stvar koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno dostavio i
pojasnio ljudima. To je najvanija stvar s kojom je Allah protiv ljudi dostavio
doblZ putem poslanika koji su taj dokaz dostavili i pojasnili .... Ovdje se eli
naglasiti i skrenuti panja da u Kur'anu i mudrosti postoje usoli
osnove vjere od mes'ela i dokaza koji zasluuju da budu usuli dina tj. osnovi
287
[BU JUSUf MIDHAT ALU FERRAD
vjere. A to se iskrivljenih stvari, koje pojedini ljudi svrstavaju pod ovaj
termin, treba da to ne predstavlja usule vjere, kao to su iskrivljene mes'ele i
dokazi o: nijekanju sifa ta i kadera i druge mes'ele."
1
Zavren citat.
Osnova vjere se prihvata od Allaha Jedinog
osnovu vjere ejhul-Islam kae: "Osnova vjere je da nema
vadiba osim stvari koje su Allah i Njegov Poslanik vadibom-obavezom, i
nema harama osim onoga to su Allah i Njegov Poslanik oharamili, niti
mekruha osim onoga to su oni mekruhom. Nema halala osim onoga to
Allah i Njegov Poslanik ohalale, niti mustehaba osim onog to Allah i
Njegov Poslanik, vole. Halal je ono to su ohalali Allah i Njegov Poslanik, a
haram je ono tu su oharamili Allah i Njegov Poslanik. Din-vjera je ono to je
propisao Allah i Njegov Zato je Allah negirao muricima i drugima
ono to su oni po sebi halalom, ono to su oharamili i to su uzeli za
propise vjere, bez Allahove dozvole."
2
Zavren citat.
Osnova vjere je iman u Allaha i oboavanje Njega Jedinog
I rekao je: "I neka svi muslimani znaju da ono to rade novotari koji se
mogu vidjeti nije od vjere niti od djela dobrih robova je to od djela onih koji
su u dehlu, zabludi i koji irk Uzvienom Allahu, koji izlaze iz tevhida i
iskrenog ispovjedanja vjere Njemu i koji izlaze iz pokornosti Njegovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Osnova islama je ehadet la ilahe illallah
muhammedun resulullah. Onaj ko svojim ibadetom bude namjeravao rija'
pretvarao se radi drugih, takav nije realizovao la ilahe illallah muhammedun
resulullah. Ove dvije osnove ostvariti onaj ko ne bude oboavao nikoga osim
Allaha i ko ne bude izlazio iz kruga Muhammedova erijata koji je dostavio od
Allaha."
3
I kae: "Poziv k Allahu biva pozivom roba u Njegovu vjeru, sutina i
osnova toga je robovanje Allahu Jedinom, Koji nema sudruga, na zbog
kojeg je poslao poslanike i objavio knjige. Svi poslanici se slau oko usula vjere
kako onih koji se kao to su: iman u Allaha, Njegove poslanike i
knjige i Sudnji dan, tako i onih kao to su: djela koja su
spomenuta u suri El-En'am i El-E'araf. Zbog toga je govor mekkanskih sura
sa: "O ljudi" zbog pozivima ka usulima-osnovima vjere, jer, ne
1
Medmu 'fetava, 3/293-303.
2
Medmu'fetava, 29/345.
3
Medmu'fetava, 11/617,
288
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
moe se neko pozivati da izvrava ogranke vjere ako nije prihvatio i potvrdio
osnove vjere."
1
I kae: iman se mnogo spominje u Kur'anu i hadisu i to mnogo
vie nego drugi termini. To je osnova vjere. njega ljudi izlaze iz tame na
svjetlo i on ljude razdvaja na sretne i nesretne."
2
Zavren citat. I kae: "Din biva
srcem putem imana znanja i stanja, i to je osnova. Vanjska djela su ogranci i ona
predstavljaju potpuni iman (kemal ul iman). Vjera se graditi osnovama
ili temeljima a nadopunjuje se ograncima. Tako je Allah, delle e'nuhu, u
Mekki objavio usule-temelje od tevhida i drugih strvari, to predstavlja
racionalna mjerila, zatim kazivanja, prijetnje i da bi zatim u Medini
sputio ono to je temelje od vanjskih ogranaka, kao to je Duma i
demat. Usuli-temelji ili korjeni vjere izbacuju ogranke ili izdanke i ih
a ogranci upotpunjuju temelje i ih."
3
Zavren citat. je rekao:
"Tevhid je osnova imana, to je govor koji razdvaja stanovnike Denneta od
stanovnika Vatre. On predstavlja cijenu Denneta. islam nije ispravan bez
njega."
4
Zavren citat.
Kaem: Nakon spomena ovih ejhovih citata da se ne bojim oduljivanja
jo bih mnogo toga spomenuo. Molim Allaha da se svaki rob koji vjeruje da
vjera nema usula i ogranaka te da su tevhid, pokornost irk i grijeenje na
jednom stepenu i da njima nema razlike, molim Allaha da se takav poboji
Allaha te da se prikloni istini poslije koje nema nita drugo do zabluda. Allahu
moj ja sam dostavio, Allahu moj Ti
1
Medmu 'fetava, 15/158-160.
2
Medmu'fetava, 7/289.
3
Medmu'fetava, 10/355.
4
Medmu'fetava, 24/235.
289
290
POGLAVLJE
STA V IBN TEJMIJJE. IBN KAJJIMA l
MUHAMMEOA B. ABOULVEHHABA O TEKFIRU
POJEOINCA
Ovo poglavlje sadri studije:
Prva studija: Murik nije od muslimana.
Druga studija: Dehl je uzrok zbog kojeg irk preovladava u duama.
studija: ]edno ime se i shodno onom to se za njega vee od
propisa.
studija: Definicija kufra kojeg negiraju ovi imami.
POGLAVLJE
STAV IBN TEJMIJJE. IBN KAJJIMA l MUHAMMEDA B.
ABDULVEHHABA O TEKFIRU POJEDINCA
U ovom poglavlju Allahovom voljom i navesti stav Ibn
Tejmijje, Ibn Kajjima i Muhammeda ibn Abdulvehhaba u pogledu tematike
koju razmatramo, a to je: Da li je murik opravdan svojim dehlom ili ne?
uputu od Allaha kaem: Ovi imami ne opravdavaju murika zbog
njegova dehla kada je u pitanju temelj temelja, tj. ispoljavanje tevhida i
ostavljanje irka posebno, mimo ostalih propisa erijata.
291
l. studija
MURIK NIJE OD MUSLIMANA
Njihovo definisanje i opisivanje islama jasno ukazuje da murika ne
svrstavaju pod naziv muslimana. Vrati se i pogledaj ta sam po tom pitanju
prenio od njih. U tom pogledu ovde spomenuti samo neke njihove citate.
Kae Ibn Tejmijje: tevhid je osnova imana, to je govor koji razdvaja
stanovnike Denneta od stanovnika Vatre. On predstavlja cijenu Denneta i
bez njega islam ne moe biti ispravan." I kae: "Allahova vjera, s
kojom je On zadovoljan i s kojom je poslao poslanike, potpunu predanost
jedinom Allahu. Osnova te vjere je u srcu, a to pokornost i poniznost
Jedinom Allahu u oboavanju Njega Jedinog mimo drugih. Onaj ko bude
oboavao Njega i pored Njega drugog boga takav nije musliman. Onaj ko Ga
ne oboava, se oholi da mu robuje, takav, nije musliman, jer islam
predanost Allahu Jedinom.
Ibn Kajjim kae: "Islam nije samo puka spoznaja, niti je islam samo
spoznaja i je islam spoznaja, predanost i
pokornost Njemu i Njegovoj vjeri, vanjtinom i unutrinom." I kae: "Islam je
ispoljavanje Allahove i oboavanje Njega Jedinog, Koji nema sudruga i
vjerovanje u Njegova Poslanika, i njegovo u onome sa je doao.
Ako rob ne sa ovim nije musliman. Pa, ako i nije kafir inadija, ipak je
kafir dahil." Muhammed ibn Abdulvehhab kae: "Znaj, Allah ti se smilovao,
da ova tevhida) pravi razliku kufra i islama. To je
bogobojaznosti, to je ue koje je Ibrahim trajnom za svoje
potomstvo kako bi se njoj (aludira na kur'anski citat, Op. pr.). To ne
podrazumjeva puko izgovaranje jezikom bez poznavanja njenog Jer, i
munafici izgovaraju tevhida (ehadet) a u Dehennemu ispod kafira,
na samom dnu vatre, da klanjaju i udjeljuju. to
podrazumjeva da se ehadeta izgovore zajedno sa spoznajom, s
ljubavlju prema ehadetu i s ljubavlju prema njegovim sljedbenicima a mrnji
spram onih koji se suprostavljaju ehadetu i pokazuju neprijateljstvo, kao to
Poslanik, sallallahu alejhi v e sell em, kae: 'Ko iskreno izgovori la ilahe illalla... ' A
u drugom rivajetu kae: 'Iskreno iz srca.' U drugom hadisu kae: 'Ko kae la ilahe
illallah i sve to se oboava mimo Allaha... ' Kao i mnogi drugi hadisi koji
da ljudi nije spoznala ehadeta." hadis: "Ko
kae la ilahe illallah i sve to se oboava mimo Allaha... ", kae: "Ovo je
292
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
stvar koja pojanjava la ilahe illallah. Nije da samo
izgovaranje ehadeta zatiti imetak i krv. sa izgovorom,
ne titi njegov ivot i krv. Zatim, i potvrda zajedno s tim ga
spasiti. i ako moli Jedinog Allaha, Koji nema sudruga. Sve ovo zatiti
njegovu krv i imetak dok ne bude zanijekao sve ono to se oboava mimo
Allaha. Ako posumnja u to ili zastane nije zatitio imetak i krv. Kako je ovo
samo velika mes'ela. A dokaz o tome je jasan i i prekida svaku
raspravu. Ove citate sam navodio ali ih ponavljam po drugi put kako bi se
cijenjeni uvjerio da oni koji i oboavaju kaburove, kao i murici,
ne ulaze pod pojam muslimana, po miljenju ovih imama, T o je prva
Drugo
Robovi su ili u irku ili u tevhidu
Ova ulema je jasno naglasila da se ljudi mogu podijeliti na dvije vrste,
nema. Ili je muvehhid-jednoboac koji ne oboava nikog osim Allaha
Jedinog ili je murik koji oboava druge mimo Allaha. Poznato je da oboavaoci
kaburova, kao i oni koji neto posvete drugima mimo Allaha a koje pripadaju
samo Allahu (ibadete), ne spadaju u one koji oboavaju Allaha iskreno Mu
vjeru. Ako je tako, onda oni nisu muvehhidi to u suprotnom
da su murici jer ne postoji kategorija.
Ibn Tejmijje kae: "Zbog toga, svako onaj ko ne oboava Allaha Jedinog
mora oboavati nekoga drugog i tako postaje murik, tj. mnogoboac ili onaj
koji Allahu irk. Ademovim potomcima nema kategorije. Ili je
muvehhid ili je murik ili eventualno od onih koji su pomijeali ovo dvoje, kao
oni koji su izmijenili svoju vjeru, poput i njima po zabludi a koji
se deklariu kao muslimani. Svako onaj ko ne oboava Allah iskreno mu
vjeru nuno postaje murik koji oboava neto drugo mimo
Allaha. A ustvari, takav oboava ejtana. Svaki Ademov potomak oboava ili
Milostivog ili ejtana. U tom kontekstu Uzvieni kae: "Onome ko se bude
slijepim pravio da ne bi Milostivog Mi ejtana natovariti, pa mu
on nerazdvojni drug postati. Oni ih od pravog puta a ljudi misliti
da su na pravom putu. l kada koji pred Nas, "Kamo da je
mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je istoka i zapada! Kako si
293
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
ti bio zao drug!" Toga dana vam biti od koristi to to u muci zajedno
biti, kad je jasno da ste druge Allahu ravnim smatrali."
1
Ibn Kajjim kae: "Onaj srce prekrije: ljubav prema Allahu,
spominjanjem Njega, oslonac na Njega i Njemu to mu je dovoljno, s
tim da te stvari ne drugima mimo Njega. A ako to ostavi onda postaje rob
prohtjeva i strasti. Onaj ko se okrene od tevhida postaje murik, htio on to ili
ne, a onaj ko se okrene od sunneta postaje zalutalim novotarom, htio on to ili
ne."
2
Zavren citat.
I kae: "Uzvieni je rekao: "Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji
ne dri do sebe." Allah.% je stvorenja podjelio na dvije skupine: sefihe-one koji
ne dre do sebe i reide-pametne i Sefih je onaj ko se okrene od
njegove vjere ka irku, a reid je onaj ko se odrekne irka govorno, i
stanjem. Tako da njegov govor biva tevhid, njegovo djelo biva tevhid te
njegovo stanje i da'va bivaju tevhidom."
3
Zavren citat.
Ibadet i artovi ibadeta, te njegovo upropatavanje irkom
Ovi imami da robovanje Allahu Jedinom ne moe biti
zajedno sa irkom, te da je od artova ispravnosti ibadeta znanje o oboavanom
a murik je dahil u pogledu Allaha. Allah .% je Gospodar, Vladar i Stvoritelj
svega, zato i zasluuje ibadeta i da se tretira kao istinsko boanstvo.
Zato je obaveza zahvaljivati Njemu Jedinom, Koji nema sudruga, a murik o
tome ne posjeduje znanje. Zatim, od artova ibadeta je da se ibadet ispoljava
iskreno samo Njemu Jedinom, Koji nema sudruga. I da onaj ko mu se
bude musliman-pokoran u momentu Uzvieni kae: "Vi niste bili
prisutni kada je Jakubu smrtni doao i kada je sinove svoje upitao: "Kome
se, poslije mene, klanjati?" - se" - odgovorli su - "Bogu
tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! i mi se
Njemu pokoravamo!" Uzvieni Allah nije nikada bio do samo Jedan bog.
Nikada ni u kom vremenu nije dozvolio viebotvo. On je u svojoj
boanstvenosti Jedan Jedini. To je Njegovo stalno svojstvo koje se ne odvaja od
Njega i ne oboava se osim s njim. Ovo nije dovoljno kod ibadeta,
je obaveza da onaj ko se Allahu bude muslim-pokoran i skruen. Da se
preda Njemu Jedinom, Koji nema sudruga, vanjtinom i unutrinom. Ibadet ne
1
Medmu'fetava, 14/282-285.
2
lgasetul-1Jhfan, 1/214.
3
Medarjdus-saJikjn, 3/446.
294
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
moe biti osim s ovim. Ovo bi predstavljalo tefsir ejha u pogledu
Uzvienog: "Reci, o nevjernici." Poznato je da je u pogledu svih ovih stvari
murik dahil.
Ibn Tejmijje kae: i akaida od
muhadisa kao i drugi, govore o znanju, spoznaji i vjerovanju koji je
osnova htijenja. Kau: 'Pri ibadetu mora postojati kasd-namjera. Namjera ili
nijet ne moe biti ispravna osim uz adekvatno znanje o cilju oboavanog.' Ovo
je mora postojati znanje o oboavanom i kako se oboava." Zabludjeli od
murika i i njima ispoljavaju ibadete i suptilnost drugima mimo
Allaha ili mimo Allahove naredbe. koristan nijet i htijenje je nijet
usmjeren ka oboavanju Allaha Jedinog. On se oboava putem onog to je
propisao a ne preko novotarija. Na ove dvije osnove se zasniva vjera islam. Tj.
da se oboava jedino Allah i da se oboava na kako je to propisao a ne
putem novotarija."
1
Ibn Kajjim kae: "Nije oboavati Allaha, a to je njegovo pravo
kod svih robova, osim putem znanja a znanje nije osim
i traenjem."
2
suru Kafirun Ibn Tejmijje kae: "Njegove 'Niti
vi oboavati ono to ja oboavam', obuhvataju njihov irk tj. ako mu pripisuju
druga onda ne oboavaju Njega, pa makar Ga dozivali i namaz mu obavljali ...
Svako ko oboava Allaha iskreno (bez prim j esa irka), takav je musliman, bez
obzira u kojem vremenu ivio.
Kaem: "ejh da Ibrahimova boga ne oboava osim onaj ko je
njegova milleta-vjere. Murik nije na milletu Ibrahima, jer se njegova vjera
ogleda kroz tevhid i pokornost jedinom Allahu, Koji nema sudruga, te
ostavljanju irka svjesno i namjerno. Kao to kae Jusuf, alejhi selam: "Ja se
klonim vjere naroda koji u Allah ne vjeruje i koji onaj svijet ne priznaje, i
ispovijedam vjeru predak svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne da
ikoga Allahu smatramo ravnim." Murik koji pored Allaha uzima druga
boanstva ne ulazi u naziv imana ... " I kae: "Onaj ko oboava dva
boga taj ne oboava njegovog boga tj. Jakubova boga niti boga njegovih
predaka, Njegova boga oboava onaj ko oboava samo jednog boga. Kada
1
Medmu'fetava, 19/172-173.
2
Ovaj citat je prethodio.
295
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAIJ
bi se onaj ko oboava Allaha i druge pored njega smatrao oboavaocem Allaha
onda bi se ibadet dijelio na dvije vrste: ibadet irka i ibadet ihlasa-iskrenosti." I
kae: "Onaj ko pored Njega oboava drugog ne oboava Allaha kao jednog
boga. Ko pored Njega irk ne oboava Allaha, jer on nije do jedan bog.
Ako ga ne oboava u stanju koje je obavezno za to ne postoji drugo stanje u
kojem bi ga oboavao."
1
Ovo je stvar.

Potvrda svojstva irka prije poslanice
a dokaz tome su razum i jitra-ljudska narav
Pomenuti imami prisustvo osobine irka i prije poslanice.
Dokaz tome su razum i fitra. Tako da za to ne treba poslanik. S tim da
kanjavanje ne biva osim nakon dostavljanja dokaza poslanice, shodno
Uzvienog: "A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!"
Ibn Tejmijje kae (citat je prethodio): prijanjih i kasnijih
su miljenja da je ono na su bili, prije dolaska Poslanika od irka
i dahilijeta, bilo runo ali ne zasluuju kaznu osim nakon dolaska Poslanika. I
kae da ovo sve objanjava onog na su bili prije zabrane i ukora
istog. I kae: "Da ljepota tevhida i irka nije stvar koja je poznata sama
po sebi, koju priznaje razum, ne bi im se u tom kontekstu." I kae:
"Ime 'murik' je i prije poslanice. T o je onaj koji druge smatra
Allahu ravnim i pored Njega uzima druga boanstva i idole, prije dolaska
Poslanika." ajet o misaku Ibn Kajjim kae: "Ovo da je sam
razum putem kojeg spoznaju tevhid dokaz o neispravnosti irka. Ta
ne treba poslanika. On je ono to je prethodilo dokazom protiv njih i bez
ovog. Ovo nije kontreadiktorno Uzvienog: "A Mi nijedan narod nismo
kaznili dok poslanika nismo poslali!" I kae: da je to razvrat, grijeh i
da je irk sam po sebi irk prije zabrane i poslije zabrane ... "
Ko kae da razvrat, grijeh, rune stvari postaju takvi tek poslije njihove
zabrane takav je na stepenu onih koji kau da je irk postao irkom poslije
zabrane a da prije toga nije bio irkom. Kaem: "Ime 'murika' je
prije poslanice a dokaz tome su razum i fitra, a kakav je tek onda propis o tome
poslije dolaska poslanice?"
ooo
1
Ovi citati su prethodili, vrati se na njihove izvore.
296
2. studija
DEHL JE UZROK ZBOG KOJEG
IRK PREOVLADAVA U DUAMA
Peto
Potvrda svojstva irka dehlu, te da je dehl uzrok zbog
kojeg irk preovladava u duama
Ovo je propis za svakog murika bez obzira da li se radi o
pripadniku naeg mileta ili o nekom drugom miletu-narodu. Ibn T ejmijje kae:
od toga je da kae: 'Oprosti mi ili primi moje pokajanje', kao to to rade
neke skupine dahila murika. Jo od toga je da seddu kaburu. Da
klanja okrenut ka njemu i da misli da je namaz prema njemu vrjedniji od
okretanja prema kibli. Neki su toliko zastranili da kau: "Ovo je kibla za
posebne a Kaba je kibla za svijet."
1
I kae: "Sljedbenici strasti su na raznim stepenima. Tako su neki od njih
murici koji bez znanja i dokaza oboavaju mimo Allaha ono to im se
lijepim."
2
U nekim sufijskim dematima, koji su pali u irk kae: "Neki
od njih govore: 'Mi ljude pozivamo da se pokaju.' Kaem od ih pozivate na
pokajanje?" Od drumskog razbojnitva i tome, Rekoh:
"Njihovo stanje prije poziva u vau tevbu je bolje od njihova stanja poslije vae
tevbe. Oni su prije toga bili grjenici koji su vjerovali u zabranu onog to
Nadali su se Allahovoj milosti i Njemu se kajali ili su imali nijet da Mu se
pokaju. Pa ste ih vi vaom tevbom zalutalim muricima koji su izili iz
kruga islamskog erijata."
3
I kae: "Ako bih rekao da neki ljudi to rade kod kaburova (tj. irk) ja
ti kaem: "to se da to pored kabura (tj. Poslanikova kabura) znaj da
to nije jer je Allah, delle e'nuhu, usliao njegovu dovu u kojoj je
molio: "Allahu moj ne moj kabur idolom koji se oboavati." A to se
njegova (Poslanikova) mesdida, treba da to rade neki ljudi dahili. A to
1
Medmu 'feta va, 1/351.
2
Medmu 'feta va, 10/592.
3
Medmu'fetava, 11/472.
297
[BU JUSUf MIDHAT ALU fERRAD
se onih koji poznaju erijat islama, oni rade ono to je propisao. Oni ove
dahile koliko su u Posjetioci nisu sloni na zabludi. A
to se kabura drugih mimo njegova, svi njihovi posjetioci su zalutali dahili
murici, okupljaju se oko njihovih kaburova i tamo ih niko ne

Ibn Kajjim kae: "ejtan se poigrava sa muricima u pogledu oboavanja
kipova, a za to je vie razloga. Poigrava se sa svakim narodom shodno njihovoj
pameti. Tako neke poziva da im robuju(tj. kipovima) preko mrtvih
koji su oblikovali kipove u njihovim likovima, kao to je to bio sa
Nuhovim narodom. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo one
koji kaburove uzimaju za mesdide i svjetiljke. I zabranio je namaz prema
kaburu i molio je svog Gospodara da njegov kabur ne idolom koji bi se
oboavao i zabranio je svom ummetu da uzimaju njegov kabur mjestom za
praznovanje. I jo je rekao: se Allahova srdba nad narodom koji su
kaburove svojih poslanika uzeli za mesdide." Naredio je poravnavanje
kaburova i ruenje kipova. Murici su odbijali da to i suprostavljae mu se
u svemu tome. T o su ili iz dehla ili iz inata prema pripadnicima tevhida,
a to muvehhidima nita nije nakodilo. T o je uzrok nad
murika."
2
je rekao: "A to se govora o Allahu bez znanja, svim
zabranjenijm stvarima ne postoji gora stvar kod Allaha od tog, niti ima teeg
grijeha. To je osnova irka i kufra. Na tome novotarije i zablude.
Svaka zabludjela novotarija u vjeri korjen od govora o Allahu bez
znanja ....
Osnova kufra i irka je govor o Allahu bez znanja. Murik misli da ga
onaj koga je uzeo za boanstvo pored Allaha pribliiti Allahu i da se za njega
zauzimati. Te da mu on svojim posrednitvom rijeiti njegove potrebe, kao
to to rade posrednici kod vladara. Svaki murik o Allahu govori bez znanja a
obrnuto ne vai. Jer, govor o Allahu bez znanja nekad sadri nijekanje i
novina u Allahovu vjeru to nije od irka. irk je jedna jedinka
od njegovih jedinki."
3
I rekao je: "Nije dozvoljeno ostaviti uspravnim mjesta irka i tagutizma
nijedan dan nakon to se steknu uslovi i za njihovo ruenje, jer su
1
Medmu'fetava, 27/269.
2
Igasetul-lihfan, 2/222.
3
Medaridus-salikin, 1/378.
298
PRAVOANJENEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
to simboli kufra i irka. To su munkeri-grijesi tako da ih nije dozvoljeno
podravati, nakon to se ukae za uklanjanje. Ovo je propis koji se
odnosi na mehede-turbeta i mauzoleje koji su nad kaburovima koji su
uzeti za idole i tagute koji se oboavaju pored Allaha, kao i kamenje koje se
obilazi radi i traenja zavjeta i ljubljenja. Nita od ovoga nije
dozvoljeno ostaviti na licu zemlje nakon to se ukae prilika za njihovo
uklanjanje. Mnoge od ovih stvari su na stepenu Lata i Uza'a i Menata sa
njima. Ili su jo na stepenu irka od njih, neka je Allah na Niko
od vlasnika pomenutih taguta nije nosio da oni stvaraju i
opskrbljuju, umrtvljuju i oivljavaju. Oni su kod njih radili ono to su radili i
njihova murici kod svojih taguta. Pa su ovi slijedili i praksu onih
prije njih, tako da su postepeno pedalj po pedalj, lakat po lakat uzeli ih za idole,
pa je irk zavladao dua, zbog rairenosti dehla i nepostojanja znanja.
Tako je munker-zlo i grijeh postalo dobro a dobro postade munekrom. Sunnet
u takvih postade novotarija a novotarija sunnet. U takvom stanju
odrastoe mladi a stariji doivie starost. lzbrisae se simboli vjere a islam
postade strancem, smanji se broj uleme a broje sefiha-nerazumnih i
se fesad na kopnu i zemlji zbog onog to su zaradile ljudske ruke. Ali
nije prestala postojati skupina od Muhamedova ummeta ustrajna na istini
se protiv murika i novotara sve dok Allah ne naslijedi zemlju i one na
njoj, a On je najbolji nasljednik."
1
Kaem: Ovo su citati pomenutih imama da irk nije zavladao
ljudima osim zbog dehla, te iznoenjem govora o Allahu bez znanja. Da li je
nakon ovoga ispravno da je murik opravdan zbog svog dehla?"
Znanje je rukn-temelj od ruknova imana
esto
Ovi imami su jasno rekli da je znanje rukn od ruknova imana. Rob ne
moe biti vjernik sve dok ne stekne vjerodostojno znanje koje je u skladu sa
poznatim stvarima. Od poznatih stvari je i to da je iman osnova vjere i art za
postojanje i ostvarenje islama. To jest, nema islama ko nema imana niti ima
imana onaj ko nema islama. Od momenta kada rob izgovori dva ehadeta
donosimo presudu da je uao u islam, s tim da se podrazumjeva prisustvo imana
1
Zadul-mead, 2/200, Darul-fikr.
299
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
u njegovoj unutranjosti koji ga koriguje. Ovo vai u ako u momentu
izgovaranja nije ehadet pomijeao sa irkom. Ako bi rob nakon ovoga doao sa
nekim djelom koje ponitava dva ehadeta time bi smo znali da je njegov iman
poniten. To je ili zbog neispravnog znanja, a to predstavlja govor srca a to je
ujedno i prvi rukn imana ili je zbog neispravnog pokoravanja a to je djelo srca
a to je ujedno i drugi rukn imana. Tako da time dolazi do ponitenja imana i
islama kod ovog roba. Ibn Tejmijje kae: "Iman u srcu ne moe biti imanom
samo pukim vjerovanjem bez djela i bez obavezne ljubavi prema Allahu i
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Isto tako iman ne moe biti samo puko
miljenje i prohtjev iman u svojoj osnovi mora sadravati govor i djelo
srca." I kae: "Govorili su(tj. selefi) da je iman spoznaja srca, potvrda jezikom i
rad udovima." Uzvienog: "A da vjeruju u Allaha i
vjerovjesnika i u ono to se njemu objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali, ali,
mnogi od njih su nevjernici." kao i Njegove "l tako Mi Gospodara tvoga,
oni biti vjernici dok za sudiju u sporovima tebe ne private",
kee: "Allah, delle e'nuhu, je pomenute stvari artom za potvrdu
imana. Tako da se da da je iman spoznaja, uz artove bez kojih
ne bi vaio." Ibn Kajjim kae: "Kau da srce ima dva vadiba bez kojih
ne moe biti vjernik, osim s njima. A to su: vadib spoznaje i znanja i vadib
ljubavi, pokornosti i predanosti. Kao to ne moe biti mu'minom bez prvog isto
tako ne moe biti mu'minom bez ovog drugog vadiba. Naprotiv, ako bi ostavio
vadib znanja i spoznaje bio bi nevjerstva i udaljeniji od imana od kafira
dahila." je rekao: "Iman je fard-obaveza svakom pojedincu, to je
sutina sastavljena od znanja i rada. je pojmiti iman bez znanja i
rada tj. djela."
Kaem: Na osnovu ovoga kaemo: Ako rob irk iz dehla
tvrdimo da ne posjeduje znanje koje je rukn od ruknova imana, a
stim i o neispravnosti imana, a sa njim i islama, kod roba. Ovo je esta
stvar. Iz ovih est a ima ih jo mnogo, moe se da ovi imami
ne opravdavaju murika zbog njegova dehla, niti ga svrstavaju pod ime
muslimana. A to se fetvi ovih u kojima ne tekfire nikoga ko je
pao u irk i kufr, osim nakon to mu se dostavi dokaz, zbog preovladavanja
dehla, manjkavosti znanja i tragova poslanice - kao to je fetva Ibn Tejmijje,
nakon to je spomenuo neke stvari od velikog irka on kae: "Ove kategorije,
iako su mnogobrojne u ovom vremenu, ali zbog malobrojnosti daija i
ljudi od imana te zbog neproirenosti tragova poslanice u zemalja,
ovih ne posjeduje ostavtinu putem koje bi spoznali uputu. Za
300
PRAVIJANJE NEZNANJEM
Pao LUPOM SmuATA
izreku koja je kufr po Kur'anu, sunnetu i idma'u osnova je da se kae: 'To je
kufr shodno erijatskim dokazima.' Pojam imana je stvar koja je
preuzeta od Allaha i Njegova Poslanika Iman nije ono to ljudi poimaju
shodno svojim miljenjima i prohtjevima. nije obaveza svakom ko to
izgovori presuditi da je kafir dok se kod njega ne potvrde artovi tekfira i uzroci
koji tekfir."
1
ooo
1
Medm u'fetava, 35/164-165.
301
3. studija
JEDNO IME SE l SHODNO ONOM STO SE ZA
NJEGA VEE OO PROPISA
uputu od Allaha kaem: Pomenuti imami termin kufra
upotrebljavaju u raznim kontekstima, shodno tome ta se za njega vee od
propisa. Jer, jedno ime se i shodno propisima za koje se vee.
Nije obaveza ako se tvrdi ili negira u nekom propisu da se to odnosi i na ostatak
propisa. Ovako neto je poznato u govoru arapa. Kufr prije dostavljanja dokaza
se tretira i njegov propis se razlikuje od kufra nakon dostavljanja
dokaza. Tako oni ponekad negiraju kufr, osim ako se radi o nakon
dostavljanja dokaza, shodno onom to se na njega odnosi od propisa,
to ne da se drugi kufr koji je prije dostave dokaza i
poslanice.
ejhul-islam u tom kontekstu kae: "Ukratko o toj stvari moemo da
se jedno . ime i shodno onom to se za njega vee od propisa.
Nije obaveza ako se potvrdi i neto u pogledu jednog propisa da to vai i
za ostale propise. Ovako neto je poznato u arapskom jeziku i drugim narodima
jer je jasno. Primjer toga su munafici. Na nekim mjestima se svrstavaju
sa vjernicima a na drugim mjestima se kae da nisu od njih. Tako Uzvieni kae:
"Allah dobro zna one vama koji su druge zadravali i prijateljima svojim
govorili: se nama!" a samo su neki u boj ili." U pomenutom ajetu je
munafike, straljivce, okarakterisao kao neprijatelje koji ne idu u dihad i druge
one koji preziru vjernike. U drugom ajetu kae: "Oni se zaklinju
Allahom da su doista vai, a oni nisu vai, nego su narod Pomenuti
munafici u ovom ajetu su menjeg grijeha jer nisu vjernike, niti putem
zabrane i od dihada, niti otrim jezicima, su se zaklinjali
Allahom da su oni od vjernika, u svojoj unutranjosti svojim srcima. Jer,
vjernici su po vanjtini znali da su oni od njih. Allah, delle e'nuhu, ih je
utjerao u lai rekavi "oni nisu vai". Dok je prije toga rekao: "Allah dobro zna
one vama... " Govor se odnosi na onog ko je vanjtinom musliman vjernik
a ne misli se da je vjernik od vas ko posjeduje ovu osobinu .. Ovakav nije vjernik,
naprotiv, Allah je ponitio njegovo djelo, tako da je on od njih (vjernika) samo
vanjtinom ali ne i unutrinom. Otuda, kada su neki traili dozvolu od Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, da ubiju neke munafike on je rekao: "Ne elim da
svijet kako je Muhammed ubio svoje prijatelje." Oni su od njegovih prijatelja
302
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
vanjtinom, za onoga ko ne zna sutinu stvari. A to se njegovih pravih
prijatelja pri njima nema nifaka-licemjerstva ...
Isti je sa porijeklom. T ako npr. moe nekome biti otac ili
brat tako da se to primjenjuje u pogledu nekih propisa a u pogledu drugih ne.
Prenosi se u dva Sahiha da su se kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
raspravljali Sad ibn Ebi Vekas i Abd ibn Zem'a ibn Esved u pogledu sina
Zem'ove robinje. Utbe ibn Ebi Vekas je sa njom imao odnos u
dahilijjetu pa mu je rodila sina. Utbe svom bratu Sadu: "Kada stigne u
Mekku sina Zem'ove robinje, on je moj sin." Pa su se u pogledu njega on i
Abd b. Zem'a pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Sad "O
Allahov on je sin moga brata Utbeta. Moj brat me je zaduio da kada
stignem u Mekku sina Zem'ove robinje, jer je on njegov sin. Zar ne vidi,
Allahov njega i Utbeta?" Abd "O Allahov
to je moj brat i sin Ibn Velida, mog oca, rodio se u postelji mog oca."
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je vidio jasnu sa Utbetom pa
"On pripada tebi o Abde b. Zem'a, djete pripada postelji (u kojoj se rodio), a
preljubnika sljeduje kamen. Zagrni se od njega, o Sevda." To je rekao jer je vidio
jasnu sa Utbetom. Ovo ukazuje da jedno te isto ime jedan a
drugi propis. Tako da je on (Abd) njegov brat u pogledu nasljedstva
ali ne i brat u pogledu mahremstva, tj. ne tretira se kao blia rodbina. Termin
"nikah"-enidba- i drugi u pogledu naredbe obuhvata potpuno a to je
ugovor i polni odnos, kao to stoji u Uzvienog: "Onda se enite
sa onim enama koje su vam doputene... " I Njegove ".. to se za
drugog mua udati." U pogledu zabrane obuhvata i potpuno i nepotpuno
Tako zabranjuje posebice ugovor bez intimnog odnosa, kao to
stoji u Njegovim "l ne enite se enama kojima su se enili vai."
1
Kaem: Kufr koji Ibn Tejmijje, Ibn Kajjim i Muhammed ibn
Abdulvehhab je kufr vlasnik zasluuje kaznu na oba svijeta. Na dunjaluku
zasluuje ubistvo zbog toga, a na ahiretu boravak u vatri. Ovo ne biva
osim nakon dostavljanja dokaza poslanice jer je kazna uslovljena dostavom
poslanice shodno Uzvienog: "A Mi nijedan narod nismo kaznili dok
poslanika nismo poslali!" Ovaj kufr njegova nosioca, ako padnu u irk,
murikom i takav nije musliman, zbog svog kufra biti kanjeni,
kako smo to spomenuli a dokaz tome je: Prvo. est prethodnih
1
Pogledaj Medmu'fetava, 7/418-419.
303
4. studija
DEFINICIJA KUFRA KOJEG NEGIRAJU OVI IMAMI
Drugo
Ibn T ejmijje kae: "Stanje kafira moe biti ili da poznaje i poima
poslanicu ili ne. Ako ne poznaje poslanicu onda je na neki u gafletu
nemaru spram nje i nema imana kao to Uzvieni veli: "l ne sluaj onoga
smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i su postupci
daleko od razboritosti." I kae: "Pa smo se njima osvetili i more potopili jer su
ajete nae poricali i spram njih nemarni bili."
i potpuni gaflet ne biva osim u onog do koga nije
dospjela poslanica a kufr zbog kog se kanjava ne biva osim nakon dostavljanja
poslanice. Svako ko ono sa je doao Poslanik, postaje kafir. A nije
pravilo da je svaki kafir od onih koji ponekad moe biti od onih koji
sumnjaju u njega ili od onih koji se od njega. Ponekad moe biti u gafletu
spram njega ili ga ne moe pojmiti. kanjavanje ovog je
obustavljeno sve dok mu se ne poalje poslanik."
1
Pogledaj, Allah ti se smilovao, Imamove na citata kada
kae da stanje kafira ne izlazi iz okvira jedne od dvije stvari, ili poima poslanicu
ili ne. A to se kufra za koji slijedi kazna on ne biva osim nakon dostave
poslanice i o tome ovisi kanjavanje.
onima koji kau da se ljepota tevhida i irka i
proivljenja ne moe spoznati razumom kae: "Veliki broj ovih
vjeruje da u tome ima neto to ne moe pojmiti razum, kao to je proivljenje,
ljepota tevhida, pravda, iskrenost, irka, nepravda, la. Kur'an navodi
razumske dokaze koji na to i negira onom ko smatra da ne mogu
posluiti kao dokaz i pojanjava da se razumom moe spoznati proivljenje,
ljepota robovanja Njemu Jedinom, te ljepota zahvaljivanja Njemu, s jedne
strane a irka i nijekanja Njegovih blagodati s druge strane. O tome sam
do govorio na vie mjesta... Onaj koji ostavi vadib i loa djela, pa
ako i ne bi bio kanjen bolovima, kao to je kanjavanje vatrom, mu
se blagodati to biva njegovom kaznom. T o je kazna onom ko ne zahvaljuje na
blagodatima ih Za razliku od onog ko zahvaljuje, jer je zahvala
za pribavljanje blagodati i njihovo Kufr u situaciji nakon dostavljanja
1
Medmu'fetava, 2/78-79.
304
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD lUPOM ERIJATA
dokaza obavezuje kaznu a prije toga umanjuje blagodat a ne je, s tim
da se oslovljava slanje poslanika posredstvom kojeg bi zasluio ili blagodat ili
kaznu. Jer, ne postoji druga osim Denneta ili Vatre."
1
Pogledaj u
ejhov govor kako razum prepoznaje ljepotu tevhida, proivljenja (ar. me'ad ) , i
irka. Tako da kufr koji se pojavi prije dokaza poslanice a kojem se
suprostavlja dokaz razuma i fitre, smanjuje ni'mete a ne ih. A kufr
poslije dostave dokaza za sobom sigurnu kaznu. Zbog toga je rekao:
"Kau, tj. ehli-sunnet, poto znanje o Allahu predstavlja iman a dehl u pogledu
Allaha kufr, onda treba znati da je rad po farzovima iman. Dehl u pogledu
farzova prije njihova sputanja-objavljivanja nije kufr, jer su ashabi Allahova
Poslanika potvrdili prvo sa im je Allah poslao Poslanika a nisu radili
farzove koji su im poslije toga, tako da njihov dehl u tom pogledu nije
predstavljao kufr. Zatim im je Allah spustio farzove pa je priznanje istih i rad po
njima postao imanom. A onaj ko bi ih zanijekao postao bi kafirom, jer je time
zanijekao Allahovu obavijest. Da nije stigla vijest od Allaha, zbog svog dehla u
tom pogledu ne bi bili kafiri. ako do nekog od muslimana ne stigne
obavjest zbog takvog dehla, ne biva kafirom. Dehl-neznanje o Allahu
je kufr u svakoj situaciji, prije i poslije obavjesti. >>
2
Pogledaj u ovaj citat iz kojeg se vidi da je neznanje o Allahu kufr prije i
poslije obavjesti (objave). Ovde se pod dehlom misli na neznanje o Njegovoj
a dokaz tome je da su ashabi Allahova Poslanika priznali Allaha na
Muhammedova poslanstva. Poznato je da pod potvrdom ovde misli na
tevhida ilahijeta a ne tevhida rububijjeta koji ne pravi razliku
muvehhida i murika ga obje strane posjeduju. Tako da je dehl o
Allahu kufr prije i poslije obavjesti, s tim da prije obavjesti smanjuje blagodati a
ne ih a njegovim nosiocima je zabranjen ulazak u Dennet. Ako bi
umrli u takvom stanju njima se ne klanja denaza, za njih se ne trai oprost i ne
ukopavaju se u muslimansko groblje, jer su murici a ne muslimani, s tim da se
kazniti ni na jednom od oba svjeta osim nakon dostave dokaza. A to se
kufra nakon sputanja obavjesti-objave to je kufr zbog kojeg slijedi kazna. A
to se prvih treba oni ako se ne kanjavaju isto tako i ne uivaju.
ejh jo kae: se spasiti od Allahove kazne osim onaj ko mu bude
iskreno vjeru ispovjedao i ibadet Onaj ko mu ne bude irka ali ga ne
1
Pogledaj Medmu 'fetava, 16/252-253.
2
Pogledaj Medmu'fetava, 7/325.
305
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
bude ni oboavao takav spada u one koji se susteu od robovanja Njemu i
robovanja drugima, kao to je Faraon i njemu Takav je u gorem poloaju
od murika. Obaveza je ispoljavati ibadet Allahu Jedinom, i to je obaveza
svakom i ne spada ni sa koga. T o predstavlja islam pored kojeg
Allah primiti drugu vjeru. Allah kazniti nikoga dok mu ne
poalje poslanika. Ali, i pored toga to ga kazniti treba znati da u Dennet
osim muslimanska dua. U Dennet murik, niti
onaj ko se oholio i ustezao od ibadeta Njemu. Onaj do koga nije doprla
da'va islama na dunjaluku iskuan na ahiretu. U vatru osim onaj
ko bude slijedio ejtana. Onaj ko nema grijeha u vatru. Allah
nikoga kazniti vatrom dok mu ne poalje poslanika."
1
Zavren citat.
Iz ovih ejhovih citata moe se da se murik dahil ne moe
tretirati muslimanom nikako, s tim da se ne na kaznu na oba svjeta dok
mu se ne dostavi dokaz, a prije toga su bili murici a ne muslimani.
I kae ejh: "Istina je da mnogim ljudima izgledaju za
poimanje erijatski, tekstovi jer ih ne razumiju. U Kur'anu nema stvari koje se
suprostavlja jasnom razumu i a da se u Kur'anu ne nalazi pojanjenje
istih. Jer je Allah, delle e'nuhu, Kur'an lijekom za srca i
pojanjenjem za ljude i nije dozvoljeno da bude tragovi
poslanice se u pojedinim vremenima i mjestima zagube tako da ljudi u
situaciju da ne znaju ono s je doao poslanik. Ili ne poznaju ili
poznaju ali ne poznaju istih i tako bi se u dahilijet zbog
nepostojanja nura. Tako se pojavljivao irk a ljudi bi se cijepali u
stranke u pogledu vjere. Otuda se smutnja koja je rezultirala smutnjom.
Govorne i fitne (smutnje) su od dahilijeta zbog ne postojanja
nura njima, kao to to kae Malik b. Enes: "Kad se smanji
znajnje pojavi se grubost, a kada se izgubi znanje o predajama pojave se strasti."
Otuda je fitna sa Tako Ahmed u svojoj hutbi
kae: "Hvala Allahu koji je u svakom vremenu ostavio nosioce znanja." Uputa
koja postoji stanovnicima Zemlje vodi porijeklo od nura, kao
to kae Uzvieni: "Od Mene vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu
Moju zalutati i biti."
i spaeni su oni koji slijede poslanike. T o su muslimani mu'mini
u svakom vremenu i mjestu. Oni koji biti kanjeni i koji su zalutali to su oni
koji poslanike u la ugone. Ostaje kategorija a to su dahili-neznalice do
1
Medmu'ktava, 14/476-477.
306
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
kojih nije doprla poruka. Oni se nalaze u irku, zabludi i zlu,
Allah je rekao: "A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo
poslali" I rekao je: "O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da
ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali." I kae: "A
Gospodar tvoj nikada nije naselja unitavao dok u njihov glavni grad poslanika ne
bi poslao, koji im je dokaze Nae kazivao. l Mi smo samo onda naselje unitavali
kad su stanovnici njihovi nasilnici bili." Pomenute kategorije Allah unititi i
kazniti sve dok im ne poalje poslanika. Preneene su mnoge predaje da onaj do
koga ne dospije poslanica na dunjaluku da se takvom na nekom od mjesta
Sudnjeg dana poslati poslanik."
1
U ovom citatu ejhul-islam kae da su i spaeni oni koji koji
budu slijedili poslanike, takvi su muslimani mu'mini. A oni koji su u zabludi i
koji biti kanjeni, to su oni koji poslanike u la ugone to predstavlja kufr
zbog kojeg biti kanjeni. Ostaje jo kategorija dahila do kojih nisu doprli
poslanici tako da ih nisu mogli u la ugoniti i time pasti u kufr zbog kojeg bi bili
kanjeni. isto tako ih nisu slijedili te su pali u irk. Ova kategorija je u
stanju zablude, irka, dehla i u zlu, biti kanjeni dok im se ne
dostave dokazi poslanice. Ovo je kufr prije dostave dokaza i obavjesti (objave).
Moe se primjetiti da se ovaj citat odnosi na ummet i da se niko
ne da takve oslovi muricima, u kontekstu, bez ukazivanja na
pojedince. Jer, da je tako onda ejh o njima ne bi rekao: "Oni se iskuati na
nekom od mjesta Sudnjeg dana, jer da su muslimani uli bi u Dennet bez
pomenutog ispita i iskuavanja. To to je postojanje ispita za ovu
kategoriju ukazuje da su oni murici.
I kae, Allah mu se smilovao: "Osnova imana i bogobojaznosti je
vjerovanje u Allahove poslanike a vrhunac toga je vjerovanje u svih
poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Vjerovanje u njega
obuhvata vjerovanje u sve Boije knjige i poslanike. A osnova kufra i nifaka je
nevjerovanje u poslanike i ono sa su doli. Ovo je kufr vlasnik zasluuje
kaznu na Ahiretu. Allah, delle e'nuhu, je obavjestio u Svojoj knjizi da
nikoga kazniti dok do njega ne dospije poslanica."
2
Kaem: Ovo je kufr koji Ibn Tejmijj e u
usulima i furu'ima, to je kufr koji za sobom kanjavanje. Jer nema
1
Pogledaj Medmu'fetava, 17/307.
2
Medmu'ktava, 11/186.
307
EBU JUSUF MIDHAT ALU FtRRAD
obavezivanja osim s erijatom. erijat obavezuje dostavu ako se otklone
prepreke, i u pogledu temelja svih temelja, tj. tevhida, a njegovi nosioci prije
dostavljanja dokaza nisu muslimani. Osim kada se radi o kufru poniavanja i
ismijavanja se kanjavaju jer se ne moe pojmiti njihov
dehl i oboavanje putem njega.
ejh je, Allah mu se smilovao, upitan
1
o ljudima koji su se bavili dugo
duhovnim vjebama, pa su uvidjeli da su se kristalizirati te rekoe: "Od sada
panju na ono to radimo, naredbe i zabrane se odnose na
ljude. Da su se okitili znanjem kao i mi sa njih bi spala obaveza
pridra vanja (zebrana i naredbi). Sutina poslanstva se na mudrost i korist
se ele ustrojiti ljudi. Mi nismo od kako bi se na nas
odnosila obaveza teklifa, tj. erijatskih naredbi i zabrana, jer smo se mi
kristalizirati i spoznali smo mudrost." Da li govor ovog predstavlja kufr
ili je samo novotarija a ne i kufr? Da li takvo neto moe od koji
je pokoran Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme?
Pa je odgovorio: "Nema sumnje i vjernicima da
ovakav govor predstavlja najgoru i najteu vrstu kufra. Takav govor je gori od
govora i idova. Oni koji se pridravaju vjere koja je derogirana i
izmjenjena bolji su od ovih koji misle da naredbe i zabrane u potpunosti spadaju
sa njih. Ovi u ovakvom stanju izlaze iz kruga svih erijata, svih nebeskih Knjiga i
svih vjera. Ovakvi se ne pridravaju nijedne Allahove naredbe i zabrane.
Ovakvi su gori i od murika koji se pridravaju ostataka nekih vjera, kao to
su murici od arapa koji su drali do nekih ostataka Ibrahimove, alejhi selam,
vjere ... Iz se govora moe da on ili neka grupa imaju pravo iz
kruga svih naredbi i zabrana tako da nita ne smatraju obavezom, niti da im je
ita zabranjeno, takav spada u najgore nevjernike na zemlji, kao to je kategorija
faraona i onih uz njega. Mnogi ljudi u mjestima i vremenima odrastu
u okruenju gdje je nestalo mnogo stvari od znanja, tako da ne
ostane niko ko bi im prenio ono s je Allah poslao svog poslanika, od stvari
Knjige i mudrosti. T ako da mnogi ne znaju ono s je poslan poslanik, niti
postoji neko ko bi im to dostavio. Ovakav se ne tekfiri, (zatim je nastavio
navoditi dokaze u tom kontekstu).
Da se da pomenuti govor spada u nevjerstvo.
izricatelju ovog govora ne sudimo da je nevjernik sve dok do njega ne dospije
1
Medmu 'feta va, 11/401-413.
308
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
znanje s kojim bi se protiv njega mogao donijeti dokaz usljed ostavljanja bi
postao kafir.
Dokazi neispravnosti ovog govora su mnogobrojni u Kur'anu, sunnetu
kao i po slaganju selefa ummeta i njegovih imama i ej hova. T o ne zahtjeva
pojanjenje je to nuno poznata stvar u vjeri islamu, tj. da naredbe i zabrane
ne spadaju sa robova sve do njihove smrti. A to se "Da li tako neto
moe od nekoga u srcu ima: pokornosti prema Poslaniku?" Kaemo
takvo neto ne moe od onog ko priznaje poslanstva, se
izricatelj takvog govora smatra nevjernikom u sve poslanike i vjerovjesnike, jer
su svi oni dolazili sa naredbama i zabranama prema robovima do njihove smrti.
ta vie, ovakav govor ne moe od onog u srcu ima pokornosti
spram Allaha i ko vjeruje i da je On Bog svijeta. Ova potvrda (da je
Allah njegov Bog i Bog svijeta), za sobom da se deklarie kao
Allahov rob koji mu je pokoran. Onaj ko misli da moe raditi to bez
namjere da robuje Allahu, takav da je Allah njegov Bog."
1
Zavren citat.
Pogledaj, Allah ti se smilovao, u ovu fetvu, na njenom on
da su najgori nevjernici na zemlji, te da su gori od i idova
i da su gori od murika. Da bi nakon toga negirao njihov kufr zbog slabog znanja
i preovladavanja dehla, a radi se o kufru koji kaznu. Nakon toga opet
da su nevjernici u sve Knjige i poslanike, te da su nevjernici u pogledu
boanstva Uzvienog Allaha. Ovo je kufr prije obavjesti i dostavljanja dokaza.
Ibn Kaj jim, Allah mu se smilovao, (u odgo vuru Ibn Abdulberru na
njegovo negiranje hadisa o ispitivanju pripadnika fetre, tj. onih do kojih nije
dospjela objava), na njegove da pripadnici fetre koji umru u
takvom stanju su kafiri ili nisu ... kae: "Odgovor na ovo moe biti na vie

Prvo. Njima se ne moe presuditi da su vjernici niti nevjernici jer je kufr
nijekanje onog s je doao Poslanik Da bi to zanijekao onda se prije toga
uslovljava dostavljanje poslanice. Iman je vjerovanje u Poslanika u pogledu
onog to obavjesti, te pokornost njemu u onom to je naredio, a da bi se po tome
postupilo opet se uslovljava dostava poslanice. Nije obavezno da nepostojanjem
jednog od ovo dvoje mora biti ono drugo, osim u dostavljanja njegovog
uzroka. Poto ovi na dunjaluku nisu ni kafiri ni mu'mini iz toga proizilazi da se
1
Pogledaj Medmu'fetava, 11/401-413.
309
EBu JusuF M1ot1AT Aw FmRAD
na njih na ahiretu odnosi poseban propis koji se razlikuje od propisa dvije
pomenute skupine(tj. muslimana i kafira). Ako bi rekli: "Pa vi ih na dunjaluku
tretirate kao kafire kada se radi o propisima zatite i
odnosa." Kaemo: "Tako ih na dunjaluku u pogledu ovosvjetskih
propisa, ali ih ne u pogledu nagrade i kazne, kao to smo to
objanjavali."
Drugo. Ako prihvatimo miljenje da su kafiri, mi negiramo
njihovo kanjavanje zbog nepostojanja preduslova za to, a to je dostavljanje
dokaza protiv njih, jer, Allah kazniti osim onog protiv koga je podignut
dokaz."
1
Zavren citat.
Ovo je jasan citat imama koji negira kufr kanjavanja, osim nakon
dostavljanja dokaza, iako su njegovi nosioci kafiri u pogledu propisa
ali ne i kada se radi o propisima nagrade i kazne. Ovako kae njegovim
prije toga da se irk (tj. da se irk tretira irkom) kod
njegovih vlasnika i da za to ne treba poslanik, jer je dokaz za to razum i fitra
priroda.
U knjizi Tarikul hidretejn kae: kategorija. Narod koji nema
pokornosti, grijeha, nisu u kufru a ni u imanu. Ovakvi se dijele na vie
kategorija: Kategorija do koje nikako nije dospjela da'va niti je o njoj ikakva
habera. Zatim skupina ludih koja nita ne razumije niti raspoznaje. njima
ima i gluhi koji nita ne Od njih su i djeca murika, koja su umrla prije
nego su ita raspoznavati." Zatim kae: "Sedamnesta kategorija, na str 411
kae: 'Djeca nevjernika i njihovi Na dunjaluku imaju propis kafira i na
nih se odnosi propis njihovih zatitnika."'
2
Kaem: Kada je Ibn Kajjim negirao kufr djece onda je to bilo u
kontekstu njihova kanjavanja na oba svijeta, a kada je istu skupinu osudio kao
nevjernike onda je to bilo u kontekstu propisa nevjerstva koji se nad njima
sprovode na dunjaluku. Na ovu temu pogledaj sedamnaestu skupinu o kojoj
govori Ibn Kajjim u svojoj knjizi Tarikul hidretejn. On kae: "Kategorija slijepih
sljedbenika i nevjernika dahila i onih koji ih slijede. Oni govore: 'Mi smo na
ovome zatekli nae i mi se za njima povodimo ... ' Ummet se sloio da su
pripadnici ove kategorije kafiri, tome to su dahili, ili oni koji slijepo
slijede svoje i glaveine ... " Prenosi se u vjerodostojnoj predaji od njega,
1
Ahkam ehliz-zimme, 2/656.
2
Tanku hidretejn, str 387.
310
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Zaista u Dennet osim
muslimanska dua." A Ovaj mukallid (slijepi sljedbenik) nije musliman, a razuman
je i podlijee erijatskim obavezama. Onaj ko podlijee erijatskim obavezama, a
uz to je razuman, ili je u islamu ili u kufru(tj. ili je musliman ili kafir). A to se
onog do koga nije dospjela da'va (poziv u vjeru), takav nema obaveza i u
tom stanju on biva kao djeca i u pogledu odgovornosti, a o smo
govorili.
Islam je ispoljavanje Allahove i robovanje Njemu Jedinom, Koji
nema sudruga, te vjerovanje u Allaha i Njegova Poslanika A njegovi
sljedbenici vjeruju u ono s je doao. Ako rob ne sa ovim, nije
musliman. U tom ako nije kafir inadija onda je kafir dahil. Sutina ove
kategorije se ogleda u tome da su oni kafiri dahili a ne inadije. To to nisu
inadije ne izvodi ih iz kruga kufra. (zatim je ejh nastavio govoriti o dahilu koji
se od spoznaje i dahilu koji nema da do upute. Oba su
kafiri, s tim da prvi biti kanjen zbog okretanja a drugi biti kanjen
biti iskuan na Ahiretu.) ...
je na robu obaveza da vjeruje, da svako onaj ko ispovjeda drugu
vjeru osim islama postaje kafirom i da Allah kazniti nikoga dok mu ne
dostavi dokaz putem poslanika. Ovo je a se
Allahovom znanju i mudrosti. Ovo se odnosi na propis nagrade i kazne.
A to se na dunjaluku prema njima se postupa shodno vanjtini. Djeca i
od nevjernika imaju propis njihovih
Ovim pojanjenjem razbijaju se u ovoj mes'eli koja se temelji
na osnove:
Prva: Allah, delle e'nuhu, kazniti nikoga osim nakon uspostave
argumenta nad njim(ar. kijamul hude).
Druga: Kazna(na dunjaluku i ahiretu) se zasluuje uz dva uzroka ili dvije
stvari: Prva je - okretanje od dokaza a druga je - neprihvatanje iz oholosti i
inata. A to se kufra dehla, bez dostavljanja dokaza i u
njegove spoznaje, u tom Allah je negirao njegovo
kanjavanje dok se ne dostavi dokaz.
osnova: Dostavljanje dokaza se razlikuje shodno vremenu,
prostoru i osobi. Tako, nekada, u nekom vremenu i mjestu biva dostavljen
Allahov dokaz mimo drugog vremena i mjesta ...
311
EBU JUSUF MIDNAT ALU FERRAD
"Allahove radnje su shodno Njegovoj mudrosti."
1
Iz ovog citata pouke:
l. Murik - dahil koji slijepo slijedi druge je kafir.
2. U Dennet osim muslimanska dua(tj. musliman). A murik
mukallid (onaj koji slijepo slijedi) nije musliman.
3. Musliman je onaj ko oboava Allaha jednog Jedinog, Koji nema sudruga, i
vjeruje u Njegova Poslanika ti, i slijedi ga u onome s je doao.
4. Rob koji podpada pod erijatske obaveze (mukellef) je ili u islamu ili u kufru
(tj. ili je musliman ili je kafir).
5. Nosioci kufra neznanja (dehla), bez dostavljanja dokaza(nad kojim nije
uspostavljen argument), su kafiri u pogledu propisa dunjaluka ali ne i u
pogledu propisa nagrade i kazne, tj. kufra za koji slijedi kazna.
6. to se kufra neznanja, ako se njegovim vlasnicima dostavi dokaz, onda
se na njih odnose propisi kufra na dunjaluku i propisi nagrade i kazne.
7. Murik dahil koji slijepo slijedi svoje nije musliman, bez obzira da li je
do njega dopro dokaz ili ne, jer se islam ogleda kroz naputanje irka i
predanost Allahu Jednom jedinom, kao i vjerovanje u Njega i Njegova
Poslanika ti, te njega u onome s je doao.
ejh Muhammed ibn Abdulvehhab kae u svome pismu bratu(tj. njegovom
Ahmedu Tuvejderiju: "Naprotiv, Allaha uzimamo za svjedoka, koji
zna ta je u naim srcima, da onaj ko radi po tevhidu a odrekne se irka i
murika - da je takav musliman, bez obzira u kojem vremenu i mjestu bio.
mi tekfirimo onog ko Allahu irk u pogledu Njegova boanstva, nakon to
mu dostavimo i pojasnimo dokaze o neispravnosti irka."
2
Zavren citat.
Pogledaj, Allah mu se smilovao, kako ejh tekfiri onog ko Allahu irk
nakon to mu se dostavi dokaz. Ovo je kufr za koji slijedi kazna. je
poznato da ovakav murik po ejhu nije musliman, a dokaz tome je da on u
istom pismu kae: "Onaj ko bude radio po tevhidu a odrekne se irka i murika
je musliman." Tako da je propis vezao za islam kojeg ne posjeduje murik. Zbog
toga ejh kae: "A to se drugih mes'ela (zbog kojih mi prigovaraju) da
kaem: 'Ne moe biti ispravan islam koji ne poznaje ehadeta
1
Tanku hidretejn, str 411 -414.
2
Muelle!at ejh M uhammed b. Abdulvehhab, peti dio, pisma, str 60.
312
PRAVDANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
la ilahe illallah'. Zatim da znam ko mi dolazi sa njihovim Zatim da je
bog onaj u kome je tajna
1
Od toga je tekfir onog ko se zavjetuje se time
pribliiti nekome mimo Allaha te zavjeta radi toga. Zatim da je klanje
(rtva) radi dina kufr a da je takva ivotinja haram, pa makar nad njom
spomenuo Allaha, ako ju je zaklao radi dina. Ovo je pet mes'ela, sve su istina i
ja ih zastupam. govor o njima jer su one majka-osnova mes'ela. A
prije toga spomenut la ilahe illallah i kaem:
"Tevhid se dijeli na dvoje. Prvo. Tevhid-rububijje, a to
Allahovu u stvaranju, meleka, poslanika i drugog. Ovo je
nepobitna istina bez koje se ne moe ali to samo po sebi ne uvodi u
islam, jer to ljudi Uzvieni u tom kontekstu kae:
:J.,B 0)): ' i c;."JT c;j
Upitaj: "Ko vas hrani s neba i iz zemlje, su djelo sluh i vid, ko stvara ivo iz
neivog, a pretvara ivo u neivo, i ko upravlja svim"? - "Allah"! - oni ,
a ti reci: "Pa zato Ga se onda ne bojite?" Ounus, 31)
Ono to uvodi u islam je tevhid-uluhijje, a to da se niko
ne oboava pored Allaha, ni bliski melek niti poslanik. Kada je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, poslat dahili su u njegovom vremenu oboavali razne
stvari pored Allaha: neki su dozivali i molili se kipovima, drugi su dozivali Isa'a,
a neki su se molili melecima. On im je to zabranio te ih je obavjestio kako ga je
Allah poslao radi ispovjedanja tevhida, te da se ne doziva niko mimo Njega, ni
meleci niti poslanici. Onaj ko ga bude slijedio i njegov tevhid takav
ispravno ehadet la ilahe illallah. A onaj ko mu se suprostavi i bude
molio i dozivao lsa'a i meleke, te od njih traio i kod njih traio
takav je zanijekao la ilahe illallah, tome to da niko pored
Allaha ne stvara i opskrbljuje. O ovome postoji objanjenje,
ovo je ukratko ono oko se slae ulema."
2
Pogledaj u njegove Allah ti se smilovao, kada je rekao da
islam biti ispravan dok ne spozna la ilahe illallah i da on zna ko
1
za kog vjeruju da zna gajb. Op.kor.
2
Prethodni izvor.
313
[BU JUSUF MIDHAT ALU fERRAO
sa ispravnim ehadeta, te da u islam uvodi tevhid
uluhijjet, a to ukratko da se ne oboava niko mimo Allaha, te da onaj ko
bude slijedio Poslanika i ispoljavao tevhid Allahu takav istinski la ilahe
illallah. Onaj ko irk, taj ehadet la ilahe illallah, te njegove da
se oko prethodno spomenutog slae ulema. Pomenuti citati jasno ukazuju na
stav ovih imama u pogledu ove nae tematike, a to je da murik dahil nema
opravdanja zbog svog dehla i da se ne moe deklarisat(nazvati) kao musliman.
Na dunjaluku spram njega se primjenjuju propisi kufra, a ako se radi o vremenu
i mjestu fetre (vremenu i mjestu do kojeg nije dospjela poslanica) i ako mu nije
dostavljen dokaz, ne tretira se kao kafir kufra zbog kojeg biti kanjen.
uivati na ahiretu sve dok ne bude iskuan i dok ne ispit
na nekom od mjesta Sudnjeg dana. Jer, u Dennet osim muslimanska
dua(tj. musliman). A sutina islama se ogleda u ispoljavanju Jedinog
Allaha, Koji nema sudruga, kao i vjerovanjem u Njegova Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, i onoga s je doao. Murik ne posjeduje
pomenute stvari i nakon to mu se dostavi dokaz postaje kafirom u pogledu
propisa dunjaluka i ahireta, tj. propisa nagrade i kazne.
Ovo to smo spomenuli, Allahovom dobrotom predstavlja vrhunac u
pogledu diskusije o ovoj velikoj mes'eli zbog koje je Allah stvorio stvorenja, zbog
nje je uzeo misak-ugovor i to usadio u [itri-prirodi ljudi. Zbog toga je slao
poslanike i sputao knjige, zbog toga je pripremio Dennet i Vatru. A sutina
toga se ogleda u ibadeta Allahu Jedinom, Koji nema sudruga, a
nijekanje i nevjerovanje svega to se oboava mimo Njega. U tom kontekstu je
govorio i uvaeni ejh muhaddis Ishak b. Abdurrahman b. Hasen Alu-ejh u
svojoj poslanica Hukmu tekfiri muajjen vel-ferku bejne kijamil-hude ve fehmil
hude. Pogledaj estu poslanicu u knjizi Akidetul-muvehhidin ver-reddu ala dalali
mubtedi'in, str 149-163.
314
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM ERIJATA
Oboavaoci kaburova ne podpadaju pod naziv muslimana
Na strani 150-151, kae: "Sutina ove nae mes'ele je ibadeta
Jedinom Allahu, Koji nema sudruga, i negiranje ibadeta drugima mimo Njega, te
da onaj ko bude oboavao pored Allaha drugog takav je veliki irk koji
izvodi iz mileta. T o je temelj temelja zbog kojeg je Allah poslao poslanike i
spustio knjige, te je nad ljudima putem Poslanika i Kur'ana izneen dokaz.
da je to stav imama u pogledu tog temelja, kada se radi o tekfiru onog ko
Allahu irk da se od takvog trai pokajanje, u protivnom se ubija.
1
Oni ne
spominju u pogledu mes'ela usula(osnova) spominuju
1
Kada je o grijesima ulema ehli-suneta uopteno govori o djelima i
te ih kategoriu kao male, velike i teke grijehe koji izvode iz vjere. U pogledu
presude nad pojedincom za to je zaduena islamska drava na sa islamskim vladarom.
Islamski vladar po pokrajinama ovlasti kadije koji ako im se dostave ovakve optube povedu
parnicu i na kraju daju presudu. Vladar je duan zaduiti neki od dravnih aparata
koji posjeduju snagu i silu, kao to je vojska ili policija, da sprovedu kadijinu presudu. Sam
kadija nije duan sprovoditi kaznu, on je zaduen da na osnovu validnih erijatskih propisa i
dokaza donese presudu. U nepostojanja islamske drave pojedincima nije dozvoljeno
da se ponaaju kao kadije ili jo gore od toga da izvravaju erijatske kazne nad ljudima, jer
to vodi u smutnju nesagledivih razmjera. Muslimanima je dunost, zajedno na sa
ulemom, da rade na uspostavljanju islamske drave koja bi sudila po propisima islama.
Nijedan islamski pokret uspjeti bez smjernica eminentne islamske uleme. Tako iz blie
istorije imamo pouku kako su mnogi pokreti zastranili, a drugi su opet nemarni i olahko
prilaze toj stvari. Eminentna islamska ulema je najkompetentnija, da u nepostojanja
islamske drave, po pitanju mnogih problema s kojima se muslimani, da ispravno
rjeenje, tj. fetvu. Jer ako njih, njihovo znanje nije bogobojaznim treba
znati da nas nae neznanje sigurno bogobojaznim. muslimani, pa i
mnoge daije, ne smiju se stavljati u poziciju muftije i mudtehida. Jer da bi neko bio
mudtehid i muftija za to postoje artovi o kojima ovdje ne elim govoriti. Ono to elim
jeste da svako onaj ko ljudima izdaje erijatsko pravna rjeenja - fetve biti
za to pitan, a snosit i breme odgovornosti onih koji ga budu slijedili. Zato se bojmo Allaha
i ovo teko breme izdavanja fetvi , o ljudima u pogledu njihovih grijeha prebacimo
na uleme jer su oni za to kvalificirani, i oni su za to pred Allahom odgovorni a ne mi. A
svi problemi, manje ili vie, s kojima se muslimani danas pojavljivali su se kroz
istoriju islama i vijesti o tome se nalaze u islamskoj literatur. Ulema je ta koja poznaje te
stvari i stav ehli-sunneta u pogledu tih problema a njihovi vidici su iri. I na kraju
se teasuba-tj. pristrasnosti pojedinim daijama ili jer svi oni mogu da pogrijee.
Od govora se uzima i ostavlja osim vlasnika ovog kabura (Poslanika kako to kae
imam Malik. Na kraju molim Allaha da popravi stanje svih muslimana. (Op. pr.)
315
EBU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
ta'rif u manje poznatim mes'elama dokazi ponekad mogu biti nepoznati
nekim muslimanima. Kao to su mes'ele u kojima se suprotstavljaju neki
novotari, kao to su kaderije i murdije, ili kao to je mes'ela sarfa i 'atfa. Pa kako
da oboavaoce kaburova kada oni nisu muslimani, niti podpadaju
pod pojam islama. A da li pored irka opstaje djelo? Uzvieni Allah kae: "... i
prije debelo ue kroz iglene ui nego to oni u Dennet I kae: "A
onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan - kao onaj koji je s neba pao i
koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio." I kae:
"Allah oprostiti da mu se drug pripisuje." I kae: "A da su oni druge Njemu
ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono to su Kao i drugi ajeti u tom
kontekstu. Iz ovog proizilazi drugo prljavo a to je da
nad ovim ummetom nije uspostavljen dokaz dolaskom Poslanika, sallallahu
alejhi ve selleme, i objavom Kur'ana. Allahu se od zlog shvatanja i
poimanja. Pripadnici fetre do kojih nije doprla poslanica po idma'u se ne
nazivaju muslimanima, niti se za njih trai oprost. se u pogledu
kanjavanja istih na ahiretu razilaze ...
Na str 159 kae: "Ibn Kajjim je potvrdio kufr mukallida koji slijede svoje
ejhove u mes'elama koje se kufra, ako imaju da tragaju za
istinom i da je spoznaju i da se u tom kontekstu i kvalificiraju. A onaj ko
nema da se i da spozna ono sa su doli poslanici, po
njemu takvi spadaju pod kategoriju pripadnika fetre - onih do kojih nije doprla
da'va poslanika. Obje kategorije se ne mogu proglasiti muslimanima niti ulaze u
naziv muslimana, i kod onih koji neke od njih ne tekfire. Govor o tome
irk i ime irka se na njih odnosi. ta ostaje od islama ako se negira njegov
temelj i njegov osnovni postulat, tj. ehadeta la ilahe illallah, ta u tom
ostaje od islama i njegova naziva? Da bi na str 160 rekao: razmisli o
onome to je rekao ejh Abdullatif, u navodu od Ibn Kajjima, da je ovakav
(dahil koji irk) u najboljem na stepenu pripadnika fetre, koji su
umrli prije poslanstva i do kojih nije doprla da'va nekog od poslanika. Da bi
rekao: "Obje vrste ne moemo okarakterisati kao muslimane, niti se mogu
podvesti pod naziv muslimana, ni kod onih koji neke od njih ne tekfire. Na
ovakve se odnosi naziv irka. ta ostaje od islama uz negiranje njegova temelja i
velikog pravila ehadeta la ilahe illallah? ... "
Na str 163, nakon to je naveo govor Ibn Kajjima o pripadnicima fetre iz
njegove knjige T arikul hidretejn, ejh je zatim rekao: "Zastani i dobro razmisli o
ovom obrazloenju. ejh, Allah mu se smilovao, nije nikoga izuzeo osim onoga
ko i pored upornog nastojanja i traenja nije u spoznati istinu. Ovo
316
PRAVOANJE NEZNANJEM
POD LUPOM $miJATA
je vrsta na koju se odnosi govor ejhul-islama i Ibn Kajjima kao i govor drugih
muhakkika (verifikatora) poput njih. A to se !rakija i njegove oni su
prikazali govor ejha da on ne tekfiri dahila (u pogledu te v hida), te kako on
smatra da je dahil u tom pogledu opravdan, a govor o tome su uljepali. Po tom
pitanju nisu pravili razlike, a ovu ubhu su uzeli kao tit kojim su odbijali
kur'anske ajete i Poslanikove hadise, te podviknue na Allahove robove
muvehhide, kao to se to desilo njihovim prethodnicima od strane oboavaoca
kaburova i murika. Allahu se svi vratiti i on presuditi svojim
robovima u onome oko su se razilazili... I tako do kraja onog to je
spomenuo ej h, Allah mu se smilovao."
Zato dobro razmisli, ako si od onih koji trae istinu s dokazom a bori se
protiv batila. I na kraju, neka je salavat na Muhammeda vjerovjesnika, na
njegovu porodicu i sve ashabe.
1
Ovu studiju zavriti ajetom iz Allahove knjige i govorom cijenjenog
alima ejha Abdulaziza Abdullaha bin Baza.
Opis Poslanika i njegovih sljedbenika
to se ajeta to su Uzvienog:
=- --- """ r, -- ,-:;; &. " ... --"'"" ......:- .,..... ..- .... -:: ... , -:r .... -:; ke. .- .... .,. "" .. .... , .... t
@ wJ! l_j.l_J:; -..._:_!,G I_, ..L::..a.! f..a.! lr.t-:1
"Ako se oni budu prepirali s tobom, reci: "Ja se samo Allahu pokoravam, a i oni
koji me slijede." l reci onima kojima je data Knjiga i neukima: "Primite islam!"
Ako prime islam, onda su na pravom putu. A ako odbiju, tvoje je jedino da
poziva.- A Allah dobro vidi robove Svoje." (Ali-Imran, 20)
Ajet je Poslanika i njegove sljedbenike opisao narazdvojivim svojstvom s
kojim se razlikuju od ostalih naroda, a to je pokornost Allahu. Svi
se mufessiri slau, bez razilaenja, da pomenuta pokornost Allahu iskreno
ibadeta Allahu Jedinom, Koji nema sudruga, i odricanje od svega to se
oboava mimo Allaha.
1
Akidetul-muvehhidin ver-reddu ala dalali mubtedi'in, esta poslanica, str 149-163.
317
[BU JUSUF MIDHAT AlU FmRAD
Ovdje se postavlja pitanje da li je onaj ko oboava druge mimo Allaha
pokoran Allahu? Ako bi rekli da, onda to predstavlja irk i izlazak iz vjere. Ako
bi rekli ne, onda pitamo da li je ovaj murik koji nije pokoran i iskren prema
Allahu od sljedbenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme? U uvodu
knjige Akide tul-muvehhidin ver-reddu ala dalali mubtedi'in, uvaeni ejh Ibn Baz
kae: "Hvala Allahu Gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na
poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, na njegovu porodicu i sve
ashabe i one koji ih u dobru slijede do Sudnjeg dana, a zatim: Doao mi je brat
po vjeri, uvaeni ejh Abdullah ibn Sad Gamidij, koji je poznat po iskrenosti,
emanetu i ljubomori spram vjere, kao i svom stavu protiv izmiljotina u vjeri,
djela irka i novotarija i koji je poznat u odbrani islamskog akideta i pozivu u isti
s jedne a borbi protiv onoga to mu se suprostavlja s druge strane. On mi je
spomenuo da je sabrati nekoliko korisnih poslanica ili studija iz djela
imama da'veta i nekih Nedda u pogledu tekfira pojedinca (tekfir
mu'ajjen) i o nepostojanju uzra-opravdanja zbog dehla kada se radi o mes'elama
tevhida i irka, te da to eli odtampati. Od mene je traio da mu napiem
predgovor za tu knjigu. Pregledao sam ove studije i ocjenio ih kao korisne i
vrijedne za podjelu i distribuciju. Te poslanice su napisali veliki imami i
koji su proveli ivot u korisnog znanja iz Allahove Knjige i sunneta
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, radu po njima i pozivu k
Allahu. su akidet, branili ga i upozoravali na one koji su zalutali u
tom pogledu. Ove poslanice pojanjavaju tevhid i ono s su dolazili poslanici
i zbog su objavljivane Knjige, te ono to Allah voli kod robova od
robovanja Njemu Jedinom, i iskrenog ibadeta u svim oblicima:
djelom i Ne doziva se niko osim On Jedini, ne nada se ni od kog
osim od Njega Jedinog, ne trai se osim od Njega Jedinog .....
Abdulaziz b. Abdullah b. Baz,
generalni direktor odjela za istraivanja, izdavanje fetvi i da'vet.
ooo
318
REZUL T A Tl STUDIJE
! Potvrda svojstva irka za njegova makar bio dahil i makar mu ne
bio dostavljen dokaz.
! to se stvari od obavjesti i farzova, ako se izuzmu osnovi vjere, dahil u
tom ne pada u nevjerstvo osim nakon dostave i pojanjenja dokaza.
! irk koji se prije obznane i pojanjenja biva uzrokom kazne s tim to je
kazna uslovljena dostavom dokaza.
! Ajet o misaku je poseban dokaz u pogledu irka a nije poseban dokaz u
pogledu kazne shodno miljenju kod ehli-sunneta.
! Ne postoji povezanost u pogledu propisa irka i nijekanja kazne.
! Svako ko bude kanjen na oba svijeta je murik a ne kanjava se
svaki murik osim nakon dostave dokaza. ove dvije stvari je
(ar. umum) i posebnost (ar. hususu mutlak).
! Ljepota tevhida i irka je poznata i ustaljena u fitri-prirodi ljudi a
objava upozorava i ljudski razum na fitru u kojoj su stvoreni.
! Razvratna djela se smatraju runim i prije dokaza poslanice. Njihovim
je obavezna tevba nakon to im stigne upozorenje i obznana.
! Ispoljavanje Allahove kroz ibadet i kufr u sve ono to se oboava
mimo Allaha, delle e'nuhu, iz pokornost i prihvatanje propisa od jedinog
Allaha, Koji nema sudruga, predstavlja artove i prava la ilahe illallah.
! Izgovaranje ehadeta za sobom ostale propise islama osim ako se sa
tim pomijea irk ili vanjski dokaz koji ukazuje na promjenu
akideta. Onaj ko izgovori ehadet uslovljava se da ispuni i artove la ilahe
illallah. Ako poslije toga sa to negira ehadet nad njim se
primjenjuju propisi riddeta-otpadnitva.
! U Dennet osim dua muslimana mu'mina.
! halala i harama je jedna od specijalnih stvari i osobenosti
Boijeg rububijjeta. Zato ko priziva da mu je dozvoljeno to taj se stavlja
na stepen boanstva.
! Onaj ko mu to prizna i prihvati uzeo ga je za boanstvo koje se oboava.
319
[BU JUSUF MIDHAT ALU FERRAD
! Onaj ko sa tevhidom, ostavi irk i bude se pridravao propisa iz
(slijepog) i starih mimo Allaha i Njegova Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, takav se smatra munafikom velikog nifaka.
! Zatim, postoje svojstva Uzvienog Allaha bez kojih se ne moe
pojmiti Uzvieni Allah kao boanstvo koje se oboava. Onaj ko ih ne
poznaje i ne spozna taj ne poznaje Allaha, delle e'nuhu, te time oboava
nekog dugog pa makar mislio od toga.
! Ibadet Allahu ne moe biti validan sve dok se Allah ne jedinim
boanstvom te da se preda Allahu od momenta kada Allaha prizna za
jedinog boga, Koji nema sudruga.
! tevhida je art za efa'adiju kao i onoga kome se efa'at.
! Islam je izraavanje Allahove i ibadeta Njemu Jedinom,
Koji nema sudruga, te vjerovanje u Njegova Poslanika i onoga s
je doao.
! Hanif je onaj koji ciljano i znano napusti irk, a okrene se ispoljavanju
tevhida govorom i djelima.
! T evhid uluhijje pravi razliku muslimana i murika.
! osnova vjere s kojom su dolazile sve poslanice i u kojoj je spas na
ahiretu se ogleda u oboavanju Allaha Jedinog, Koji nema sudruga,
vjerovanje u Njega, Njegove poslanike i Sudnji dan uz dobrih djela.
! Iman je spoznaja, potvrda jezikom i rad udova. se s
a smanjuje s grijeenjem. A znanje i rad su ruknovi imana.
! Nema islama onaj ko nema imana niti ima imana onaj ko nema islama. Prvo
je nifak a drugo je kufr pored kojeg ne opstaje tevhid.
! Onaj ko grijei prema Allahu iz oholosti takav po slaganju svih pada u
nevjerstvo. Onaj ko grijei prema Allahu strasti kod ehli-sunneta ne
pada u nevjerstvo, takvog ne proglaavaju nevjernicima osim haridije.
! Dehl je osnova nifaka i njegov uzrok.
! Psovanje i Allaha i Njegova Poslanika ili Njegove knjige je kufr
vanjtinom i unutrinom bez obzira da li takav vjerovo da je to zabranjeno ili
dozvoljeno. Ovo je stav fekiha i ostalih pripadnika ehli-sunneta koji su stava
da je iman govor i djelo.
320
REZULTATI STUDIJE
! Izgovaranje ehadeta bez znanja o njegovom i bez rada po onom
na ta koristiti po idma'u svih.
! Djela i vanjtinom su osnova za propisa.
! Govor o Allahu bez znanja je osnova novotarija i irka.
! Mrnja prema ashabima je dokaz nevjerstva.
! Nijekanje Allahova znanja, kada'a i kadera u pogledu naredbi i zabrana je
nevjerstvo oko kojeg nema razilaenja.
! Ko navodi kader kao dokaz nad djelima i odredbom taj je goreg nevjerstva
od idova i
! Onaj ko potvrdi Allahovo prethodno znanje u pogledu stvari kadera i
stvaranje djela robova i htjenje stvorenja takav je zabludjeli novotar
u pogledu tekfira postoji poznato razilaenje
! Prizivanje Boije pomjeanosti sa stvorenjima je kufr po idmau' svih
muslimana.
! otpadnitva biva zbog dehla.
! Opis pripadnika kible: To je rob hanif, koji se ciljano i znano klonio irka. Na
takvog se odnose olakice pripadnika kible za razliku od murika koji ne
podlijeu pod svojstvo pripadnika kible.
! artovi mudtehida: Da bude alim u svim vjerskim disciplinama i da
posjeduje idtihada. Zatim, da radi na idtihadu u i
ograncima erijata u pogledu kojih ne postoje
dokazi (ar. delil kati') u erijatu.
! Nije dozvoljeno obznanu i pojanjenje propisa u vremenu kada za
to postoji potreba.
! Novotar koji ne pada u kufr zbog svojih novotarija je onaj koji ispoljava
tevhid i pridrava se propisa erijata.
! Te'vil-upotreba prenesenog je dokaz o suprostavljanju
nasa-teksta optem pravilu ili dokazu koji ima od
njega.
! Onaj ko smatra da je vlasnik velikog irka, koji je pao u njega zbog te'vila,
idtihada ili taklida-slijepog opravdan takav se raziao sa Kitabom,
sunnetom i idma'om.
321
EBU JUSUf MIDHAT ALU FmRAD
! Vjera se sastoji od usula-osnova i furu'a-ogranaka. Osnovi vjere kod
pripadnika ehli-sunneta se razlikuju od osnova vjere kod novotara. Osnovi
vjere kod ehli-sunneta su vjerodostojni temelji koji su u skaladu sa onim s
je doao erijat. Temelji vjere kod novotara su novotarski temelji, koji
se razlikuju od vjerodostojnih temelja. Allah i Njegov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, su krajne jasno i precizno pojasnili usule-osnove vjere.
! Kufr koji ulema kod pojedinca od murika dok mu se ne dostavi dokaz
je kufr za koji slijedi kazna, a njegovi nosioci nisu muslimani zbog ponitenja
osnova vjere, jer se veliki irk nikada ne moe spojiti sa islamom. Nad
takvim se na dunjaluku sprovode propisi kufra u pogledu nasljedstva, zatite
i propisa osim kazne i propisa koji se odnose na stvari ahireta.
Na kraju ove poslanice zahvaljujem se Allahu, delle e'nuhu, na
blagodati to mi je podario i olakao sakupljanje ove poslanice. Molim Ga,
subhanehu ve teala, da mi to lijepom opskrbom i zalihom na dunjaluku,
meni i mojoj porodici i sebebom mog od vatre na ahiretu. Na danu
za koji Uzvieni kae:
"Na Dan kada nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo onaj koji
Allahu srca spasen biti." (E-u'ara, 88-89)
I molim Ga Uzvienog da okupi srca muslimana na jasnoj istini i na
Pravom putu. Nije dozvoljeno nikom od da slijedi ono to sam spomenuo
u ovoj poslanici i da koristi rezultate do kojih sam doao, kako bi se uzdizao nad
svojom koji se ne slau sa njim, te da ovu studiju koristi za rasprave i
prepirke koje za sobom razjedinjenost srca i slabljenje bratske veze
vjernicima, kao i slabljenje njihove snage. Ja ni u kom nisam zbog toga
napisao ovu poslanicu. Allah najbolje zna da sam ovu studiju uradio da bude
uzrok i u preciziranju propisa i stavova te kako bi
struja hodila po zemlji na jasnim i temeljima a ne po nesigurnom
tlu. Te kako bi svoje prve korake ispravno na ostvarenju Allahovih
i na putu eliminisanja taguta, mu/hida-bezbonika i njihovih
koji se kriju iza zastora vjere radi interesa. Zatim, knjigu sam
napisao s ciljem poziva ljudi u tevhid a da se klone prljavtine irka, da bi se
spasili na dunjaluku i na ahiretu, a ne da ive pod obmanom i u eljama.
sam imao namjeru da ova knjiga bude od daijama tevhida, sa
jasnim dokazima i objanjenjima, te da im bude od pri otklanjanju ubhi.
Zatim sam htio ukazati na istinsku bitku pripadnika tevhida i pripadnika
irka, kako bi proislamisti konsolidovali svoje snage i usmjerili se na pravu
322
REZULTATI STUDIJE
borbu, a ne da vode pogrenu borbu. Zatim sam htio pojasniti muhkemat-jasne i
muteabuhat -manje jasne mese'ele, sa dokazima, kako bi uklonio u
vezi stvari koje ponitavaju tevhid putem dehla i te'vila. Zatim, elio sam
osramotiti i ukazati na virus irda'a, zbog kojeg je ummet postao lahak plijen
neprijateljima islama. Preko vrata irda'a razni taguti, zindici-heretici i sekularisti
se poigravaju kako ele sa islamom i muslimanima. Ono to se na svjetskom
nivou od borbe protiv islama od raznih spletki i dogovora na
putu ruenja islama je najbolji dokaz za prethodno
I na kraju: Krajnje je vrijeme da se pocjepani safovi i razjedinjena srca
muslimana okupe oko imanskog brastva, koje se temelji na temeljima ehli
sunneta - koji su prosvijetljeni Allahovim nurom i na putu naih dobrih
prethodnika, koji su se odlikovali visokim imanom, uvjerenjem u
od Gospodara svjetova i saburom na dugom putu islama. Oni su se odlikovali
da ustraju na i naukom radi spasa od
ubhi i strasti. Nisu skretali sa tog puta su bili ustrajni na uspostavljanu
principa ove vjere. Nastojali su da ovaj ummet izvade iz gurbeta-nemara i
zaostalosti ka i uzvienosti. I da izvedu robove iz oboavanja robova u
oboavanje Gospodara stvorenja. I da ljude izvedu iz tjeskobe u
irinu dunjaluka i ahire ta. T e da ih izvedu iz nepravde irka i kufra u pravednost
tevhida i imana. Molim Gospodara Ara da nas sve oivi i umrtvi
i proivi na ovome. Slavljen neka je On jedini, Koji nema sudruga. On je nad
svim I neka je salavat i selam na Muhammeda, na njegovu porodicu i na
one koji ga slijede na putu dobra do Sudnjeg dana. Moja zadnja dova je: "Hvala
Allahu Gospodaru svjetova."
Ovo djelo sam Allahovom dobrotom i zavrio u utorak 23.
dumadel-ula, 1413. h. u Rijadu.
Va brat po vjeri Ebu Jusuf Midhat b. Hasan Alu Ferrad
Abo yosef2003@hotmail.com
Mobile:05623 7685
Rijad:l1472 Box:7612
323
324
LITERATURA
Dami'ul-bejan fi tefsiril-Kur'an od Ebu Dafera Muhammeda b. Derira Taberija
Me'alimut -tenzil od Muhammeda Husejna b. Mesuda Begavija
Fethul-kadir el-dami'u bejne fenir-rivajeti min ilmit-tefsir Od Muhammeda b. Alija
b. Muhammeda evkanija.
El-dami'u li ahkamil-Kur'an od Muhammeda b. Ahmeda Ensarija Kurtubija
Edva'ul-bejan fi idahil-Kur'an bil-Kur'an od Muhammeda Emina enkitija.
Ahkamul-Kur'an od Ebu Bekra Muhammeda b. Abdullaha b. Muhammeda b.
Abdullaha poznat kao Ibn el-Arabi Maliki.
Tefsirul-Kur'anil-azim od hafiza Ibn Kesira.
Sahihul-Buhari od Ebu Abdullaha Muhammeda b. Ismaila Buharije
Sahih-Muslim od Ebu Husejna Muslima b. Hadada.
Musned imama Ahmeda b. Hanbela, u organizacije Kurtube.
Sahih sunen od Ibn Made sa senedima od Muhammeda Nasirudina
Albanija u tampi Mektebetu terbijje el-Arabi, za zemlje Arapskog zaljeva
Fethul-Bari, komentar Sahihul-Buharija od hafiza Ahmeda b. Alija Ibn Hadera
Askalanija, Darur-rejan litturas.
Sahih Muslim s komentarom od Nevevija, Darul-kutubi el-ilmijje u Bejrutu.
El-mufhim erh sahihul-Muslim, od Ebu Abbasa Ahmeda b. Omera b. Ibrahima
Ensarija Kurtubija.
Avnul-ma'bud komentar Sunena od Ebu Davuda od Ebu Tajjiba Muhammeda
emsul-hakka.
Nejlul-evtar erh muntekal-ahbar od Muhammeda b. Alija b. Muhammeda
evkanija.
El-ehadis kudsije, grupa
Zadul-mead lihedji hajril-ibad od emsuddina Ebu Abdullaha Muhammeda b. Ebi
Bekra, poznatog kao Ibn Kajjim el-Devzijje, Darul-fikr.
325
Damiul-ulum vel-hikem fi erhi hamsine hadisen min devami'il-kelim, od
Zejnuddina Ebu Ferreda Abdurrahmana b. ihabuddina poznatog kao Ibn
Redeb el-Hanbeli.
E-ifa'u bita'rif hukuki mustafa, od Kadi Ijjada, Bir Nuruddin Kari. tamparija
El-Medeni.
Medmu' fetava od ejhul-islama Tekijuddina Ebu Abbasa Ahmeda b.
Abdulhalima b. Tejmijje.
Es-sarimul-meslul ala atimirresul od ejhul-islama Tekijuddina Ebu Abbasa
Ahmeda b. Abdulhalima ibn Tejmijje.
Iktidaussiratil-mustekim fi muhalefeti ashabil-dehim od Tekijuddina Ebu Abbasa
Ahmeda b. Abdulhalima ibn Tejmijje.
Muvafekatu sarihil-ma'kul lisahihil-menkul kao fus nota u knjizi Minhadu sunne
ennebevijje od Ibn Tejmijje.
Medmu'atu tevhid od dva ejhul islama, Ibn Tejmijje i Muhammeda b.
Abdulvehhaba i njegovih unuka.
El-ihkam erh usulil-ahkam od Abdurrahman b. Muhammeda b. Kasima
Hanbelija Neddija.
Akidetul-muvehhidin ver-reddu ala dalali mubtedi'in (medmuaturresail fit-tevhid),
sakupio Abdullah b. Sad Gamidi.
El-kismul-hamis er-resail ahsijje min muellefatil-imam mudeddid, od Muhammeda
ibn Abdulvehhaba.
Et-tevhid hakkullahi alel-abid od Muhammeda ibn Abdulvehhaba.
El -kelimat nafi'a fil -mukeffirat el-vaki'a od Abdullaha b. Muhammeda ibn
Abdulvehhaba.
Kurretu ujunil-muvehhidin fi tahkiki da'vetil-enbija'i vel-murselin od Abdurrahmana
b. Hasena b. Muhammeda ibn Abdulvehhaba.
El-intisar lihizbillahil-muvehhidin ver-reddu ala mudadil anil-murikin od
Abdullaha b. Abdurrahmana ibn Abdulaziza Ebu Bettina.
Medmua'turresail vel-mesail en-Neddijje od neke uleme Nedda, Darul-asime, u
Rijad u.
Fethul-medid erh kitabuttevhid od Abdurrahmana b. Hasena Alu ejh.
326
Tejsirul-azizil-hamid fi erhi kitabittevhid od Sulejmana b. Abdullaha b.
Mohammeda b. Abdulvehhaba.
Tarihu Nedd od Husejna b. Ganama.
Eddurru en-nedid fi ihlasi kelimeti tevhid od Muhammeda b. Alije b. Muhammeda
evkanija.
ooo
327
328
SADRAJ
Predgovor uvaenog ejha Abdullaha b. Abdurrahman el-Dibrina ------ ---- S
Uvod ------ --------------------------- --------------------- ----------------------------- 7
KNJIGA PRVA: OSOBINE IRKA NEZNANJU
I PRIJE DOSTAVLJANJA DOKAZA POSLANICE ------- ---- ll
PRVO RXJlAVLJE: IXJKAZI O IDIVRDI OSOBINEIRKA UNATOC
NEZNANJU I PRIJE DOSTAVLJANJA DOKAZA POSLANICE--- -- ---- 13
Prva studija: Nestanak i poslanica
prije dolaska Muhammeda,sallallahu alejhi ve selleme -- -------------- -------- 18
Druga studija: Spojenost osobine irka sa dehlom ------------ --- ------------- 23
DRUGORXJlAVLJE:RAZLCXiZKXJKO]EGJEPRIPISNAN]EOSOBINE
IRKA PRIJE DOSTA VLJANJA DOKAZA -- -------------------- 29
Prva studija: Dokazivanje misakom-preuzetom obavezom -------------- ------ 29
Priroda u kojoj su stvorena stvorenja se ogleda u
predanosti J ed inom Allahu--------------------- ----- ------------------------------- 34
Druga studija: Tevhhid rububijjeta za sobom tevhid uluhij jeta,
i dokaz je njemu ( uluhijjetu) ----------------- --------- -- ------ ------------- --------3 7
studija: Misak je dokaz o neispravnosti irka
i kanjavanja za isti nakon dokaza poslanice ------------------------------------ 4 3
studija: Racionalno poimanje lijepog i runog u
pogledu djela prije dostavljanja erijata --------------------- --------------------- 48
DRUGA KNJIGA: NA KOJI ROB PRELAZI IZ
KRUGA IRKA V KRUG ISLAMA---------------- ------------------- 63
PRVO POGLAVLJE: DOKAZI IZ KUR'ANA
O RAZUMIJEVANJU SUTINE ISLAMA ------------------------- ----------- 65
Prva studija: Ostavljanje irka je uslov za ulazak u islam ---- ----------------- 65
329
Posjedovanje znanja o i zabrani irka je
uslov za pokajanje od istog- --------------- ------- ----- --- ------------------ -------- 72
Druga studija: Kufr u taguta je art
za vjerovanje u Jedinog Allaha ---------------------------------------------------- 73
studija: Ispoljavanje Allahove u propisima
je uslov potvrde islama----------------- --------------------------------------------- 7 6
DRUGO POGLAVLJE: DOKAZI IZ VJERODOSTOJNOG SUNNETA O
POIMANJU SUTINE ISLAMA ------------------------------------------------ 81
Prva studija: Znanje o dva ehadeta je uslov za
zatitu krvi i imetka ----------- --------------------- ----------------- ---------------- 81
Govor je dokaz ----------------------------------------82
Znanje je uslov ispravnosti ehadeta ---------------------------------- --------- --- 83
Druga studija: i rad po onome to za sobom
ehadet je uslov njegove ispravnosti --------------------------------------------- 86
studija: Nijekanje svega to se oboava mimo
Allaha je uslov za zatitu krvi i imetka ------------------------------------------- 89
studija: Maksima tevhida (ehadet) onog
ko je izgovori pod uslovom ako se odrekne irka-------------------------------- 93
Vanjtina islama -islam hukmi -------------------------------- --------- ----- -------- 9 5
Peta studija: Sr tevhida se ogleda u spoznaji Allaha ----------- ------------ --- 97
esta studija: Nevalidnost ibadeta Allahu ako ima primjesa irka--- ------ 100
a rtovi ibadeta ----------------------------------------------------------------- ---- l 05
ir k je dokaz o nepoznavanju Allaha ----------------- -------------- ------ ------ l 06
Sedma studija: Znanje je prije govora i djela --------------------------------- l 09
Spoznaja i izgovor su dva uslova za spas --------------- ----------------------- -- llO
Tevhid je pred uslov za efa'ata -- ----------- ---------------------------- 112
POGLAVLJE: OPIS SUTINE ISLAMA OD STRANE ULEME --
----------------------------------- ----------------------------------------------------l l 7
Prva studija: T evhid je art ispravnosti islama -------------------------- ----- 117
330
Druga studija: Pridravanje propisa islama je art za
njegovo prihvatanje -------------------------------------------- ------------------ - 120
studija: Hanifija (ar. el-hanif) je koji svjesno,
znano i s jasnim nijetom ostavi irk -- ----- ----------------------- --- ------------ 124
studija: Ispoljavanje tevhida kroz govor i djelo je
art za spas od kazne --------- -- ------------ ------------------------- -- -- ---------- 128
Peta studija: Prihvatanje propisa od nekog mimo Allaha
predstavlja ir k u uluhijjetu i rububijjetu -------- ------------------------ ------- 137
Vjerovanje srca i pokornost su dva rukna-temelja imana -------- ----------- 138
Ne prihvatanje propisa od Allaha je kufr i oko toga nema razilaenja----- 140
POGLAVLJE: TEMELJI IMANA I NJEGOVE GRANICE- 143
Prva studija: povezanost islama i ima na ------------------------ 143
Pravo ehadeta la ilahe illallah se ogleda u naputanju irka
i pridravanju propisa ---------------------- -------- --------------- -- -------------- 145
Onaj ko smatra da je naputanje pokornosti od erijata
takav je uznevjerovao -- ------- ------------------- --------------- -- -------- -------- 146
Prava la ilahe illallah --------- -- ------------------- -------------- ---------- -------- 147
Druga studija: Znanje i rad su temelji imana -------------------- ------------- 148
artovi za ostvarenje imana ------ ----- ---- ---------------------------------- ----- 149
KNJIGA: DEHL NIJE OPRAVDANJE V
POGLEDU RIDDETA-OTPADNITVA-------------------------- 155
PRVO KXJIAVLJE: OOKAZI IZ KUR'ANA O NEO PRAVD ANOSTI
RIDETA ZBOG DEHLA------------------------------------------------- ------ 157
Prva studija: Dehl je osnova i uzrok nifaka-licemjerstva---- --------------- 157
Vrste munafika i njihovo stanje -- ----------------------------------- ------------ 159
Druga studija: Propis za onog koji se ismijava sa Allahovim ajetima ----- 166
Ukorijenjivanje nifaka je bez namjere i ------------------------------ 167
331
Ko izgovori nevjerstva dobrovoljno, bez prisile,
postaje nevjernik vanjtinom i unutrinom ------------------------------------- 171
studija: Ajeti koji govore o nevjernicima odnose se
i na muslimane ako budu njihova djela---------------------------------- 175
DRUGO POGLAVLJE: DOKAZIIZSUNNETAONEOPRAVDANOSTI
RIDDETA ZBOG DEHLA ----------------------------------------------------- 179
Prva studija: Propis okretanja od Poslanikove presude---------------------- 179
Propis onoga ko namjerno slae na 182
Govor i djela su osnova za propisa------------------------------- 184
Uzroci koji ponitavaju djela grijeha a da to i ne primjeti ------- 187
Govor o Allahu bez znanja je osnova novotarija i irka---------------------- 189
Druga studija: Opis haridija i sud o njima ----------------------------------- 192
Problem haridija je u neispravnom 193
Brzina kojom su haridije izile iz vjere----------------------------------------- 195
Sud o haridijama------------------------------------------------------------------ 197
hadisa na naopravdanost nijeta
po pitanju riddeta-otpadnitva --------------------------------------------------- 198
Dokazi o nevjerstvu haridija ---------------------------------------------------- 202
Razlog tekfirenja haridija -------------------------------------------------------- 205
studija: Mrnja prema ashabima je dokaz nevjerstva---------------- 207
studija: Kaderi j s ke sekte i sud o njima------------------------------- 213
Kaderijske sekte ------------------------------------------------------------------- 214
Novotarije nisu na istom stepenu----------------------------------------------- 215
Potvrda praiskonskog znanja je dokaz protiv kaderi ja------------------------ 216
Zagovaranje akideta utjelovljenja Stvoritelja u stvorenjima
je kufr po idmau muslimana------------------------------------- 218
Otpadnitvo onih koji odbijaju ud jelj ivanje zekata--------------------------- 219
POGLAVLJE: OTPADNITVO KROZ KNJIGE SELEFA ------ 223
332
Prva studija: Nespojivost irka i islama------------ -------------------------- -- 225
Definicija riddeta-otpadnitva i njegove vrste --------------------------------- 226
Druga studija: Otpadnitvo biva zbog dehla i ub hi------------- 228
KNJIGA: ODGOVOR NA UBHE U VEZI TEME
O NEOPRAVDANOST DEHLA I NEISPRAVNIH
U POGLEDU OSNOVA VJERE--------------- 231
PRVO POGLAVLJE: ODGOVOR NA UBHE OKO
POGRENOG SHVATANJA NEKIH AJET A ---------------------- -------- 233
Prva ubha. dokaza greke kao erijatske olakice ------ 233
Prva studija: posebnog dokaza iz dokaza
kod dokazivanja pogrekom------------------------------------------------------ 235
Opis pripadnika kible ------------------------------------------------------------- 235
Olakica greke se odnosi na stvari mimo ku fra------------------------------- 23 7
Dokazi iz sunneta ------------------------------------------------------------------ 239
A to se dokaza idma'a----------------- ------------------------------------- 241
Novotari se ne tekfire pod uslovom ako tevhid
i pridravaju se propisa erijata -------------------------------------------------- 242
Druga studija: artovi-uslovi idtihada--------------------- --------- ----------- 243
ldtihad se ne odnosi na stvari u kojima je erijat ------------- 244
Druga ubha. o havarijinima-Isaovim ------------------ 24 7
Havarijuni (lsaovi su i bolje su poznavali
Allaha od toga da posumnjaju u Njega---- --------------------------------- ---- 248
T ubha ------------------------------------------------------------------------ 251
Metoda ehli-sunneta pri propisa---- --- ----- ----- ------------------- 251
studija: Potvrda stanja zablude i prije obznane i pojanjenja ------- 254
Dehl je osnova zablude ---------------------------------------------------------- 255
Sputanje kazne ne biva osim nakon pojanjenja---------- ---------------- --- 257
333
Zabluda koja za sobom kaznu ipak ne biva
osim nakon dostave dokaza----- ----------------------------------------- -------- 258
DRUGO POGLAVLJE: ODGOVOR NA UBHE OKO
POGRENOG RAZUMJEVANJE NEKIH HADISA ------------------ ---- 261
H adis nae majke Aie, radijellahu anha------------------------------- -------- 261
Nije dozvoljeno dokaze i pojanjenja u vremenu
kada za to postoji potreba ------- ---- -------------- ------------------------------- 262
Prva studija: Nije dozvoljeno dokaze i pojanjenja
u vremenu kada za to postoji potreba ------------------------------------------ 264
Razlika vremena potrebe i vremena hitaba
tj, govora ili ------------------------------------------------------------ 265
Mu'azova, radijellahu anhu, sedda --------------------------------------------- 266
Razlika sedde pozdrava i sedde ibadeta ----------------------------- 266
Hadis Mu'aza je derogirao seddu pozdrava ----------------------------------- 266
Zatu Envat-- ---- ----------------------- -- -------------------------------- 268
Druga studija: Razlika traenja od stvorenja i traenja
posredstvom stvorenj a ------------------------------------------------------------ 269
T raen je (u pomenutom hadisu) je samo puka 2 70
Razlika tevhida, novotarije i irka ----- -- ------------- -------- --------- 271
Od momenta primanja islama rob je odmah duan
da prihvati tevhid --------- ------ --- ------------------------------- ------- - 2 72
Poslanikov narod je poznavao arapski jezik------------------------------------ 273
Hadis o Boijem --------------- --------------------- --------------- 274
Po svojoj vanjtini ovaj hadis je 276
Ovaj je ispoljavao tevhid ------------------------------------------------ 276
studija: Preneseno je dokaz o suprostavljanju
dokaza pravilu ------------- ----------------------- -------- 278
Da li je pomenuti bio dahil u pogledu
Allahova kudreta i proivljenja ---------- ----- ----- ------- ---------- ------------- 2 79
334
iman u Allahovu proivljenja stvorenja -------------- ---- ---- 279
POGLAVLJE: PODJELA VJERE NA US UL-OSNOVE
I FURU' -OGRANKE -- --------- ----- --------------- -------------- ------------ ---- 283
Prva studija. Izmiljene osnove vjere kod novo tara ---- --- --- -------------- -- 285
Druga studija. Pojanjenje usula-osnova vjere kod ehli-sunneta------ ---- 287
Osnova vjere se prihvata od Allaha Jedinog -- ---- ------ ------ --- - 288
Osnova vjere je iman u Allaha i oboavanje Njega Jedinog--- --------- ----- 288
POGLAVLJE: STAV IBN TEJMIJJE, IBN KAJJIMA I
MUHAMMEDA B. ABDULVEHHABA O TEKFIRU POJEDINCA --- 291
Prva studija: Murik nije od muslimana- -- -------- ---- ---- ---- ------------- --- 292
Robovi su ili u irku ili u tevhidu ------------------ -- ------------- ------ --------- 293
Ibadet i artovi ibadeta, te njegovo upropatavanje irkom ------------- ---- 294
Potvrda svojstva irka prije poslanice a dokaz tome su
razum i fitra-ljudska narav -- --- --- --- -------- ---- ----- -------- -- -------------- --- 296
Druga studija: Dehl je uzrok zbog kojeg irk preovladava u duama---- - 297
Potvrda svojstva irka dehlu, te da je dehl uzrok zbog kojeg irk
preovladava u d uama --------------------------- --- -------- ---------------------- 297
Znanje je rukn od ruknova imana ------ --- ------------- --- ----- --- -- --- --------- 299
studija: Jedno ime se i shodno onom to se za
njega vee od propisa-- ---- ------- ------------- ----- -- ----------------------------- 302
studija: Definicija kufra kojeg negiraju ovi imami -------- --- ------ 304
___.... ___... ---- __,... - - -
Oboavaoci kaburova ne podpadauju pod naziv muslimana- ---- --------- -- 315
Opis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih sljedbenika --------- 317
Rez ul tati s tu dije---- ---- ---------- -- --------------- --- ---- ------- --- ---------- ------ 319
Litera tura ---------- ---------- ---- ---------- -------- ----------------------------- ---- 3 25
Sa dra j -- ---------- --- -- ---- ----------- -- -- ----------- ----- ---------- --------- ------- 3 2 9
335