26 Pogledi

4. august/kolovoz 2012.

Dr. Hilmo

Svijet
Razgovarao: Samedin KADI]

Prije tri godine u Sarajevu je gostovao ugledni njema~ki filozof i teolog Hans Kng. Povodom njegove posjete organiziran je i okrugli sto ~iji ste u~esnik bili, a na debati su iznesena mi{ljenja kako je uplitanje religije u politiku jedan od akutnih dru{tvenih problema u BiH. Vi ste predlagali depolitizaciju religije. Me|utim, jedan ugledni profesor sa Sarajevskog univerziteta dao je {okantnu izjavu kako u na{em javnom `ivotu ima premalo religije, ili makar, one autenti~ne. Ono {to je bilo {okantno jeste da profesor Fakulteta islamskih nauka predla`e prosvjetiteljski model depolitizacije religije, dok se profesor sa jednog od humanisti~kih fakulteta zala`e za njenu repolitizaciju. Mo`ete li objasniti ovaj paradoks? - Razli~ita mi{ljenja o aktualnoj politi~koj prisutnosti religije u Bosni i Hercegovini, koja su iznesena na sarajevskom skupu u ~ast profesora Knga, izre~ena su na tragu Kngova zagovora jedinstva svjetske etike iz mno{tva religijskih tradicija ~ovje~anstva i njegova navo|enja slu~aja biv{e Jugoslavije kao jednog od primjera {tetnog zanemarivanja vjere u politici i diplomatiji u 20. stolje}u. Mislim, a mislio sam i kada su ta mi{ljenja iznesena, da se ne radi o suprotstavljenim kvalificiranjima politi~ke prisutnosti religije ve} da su u pitanju razli~ita polazna karakteriziranja predstavljanja religije u javnom prostoru i da su iz razli~itih vi|enja aktualnog odnosa politi~kog i religijskog u BiH izvedene, manje-vi{e, podudarne saglasnosti sa uvidom profesora Knga. Tvrdnja o vi{ku politi~kih surogata religije i tvrdnja o javnom manjku autenti~ne religije nisu kretale sa istih polazi{ta, ali su vodile srodnom zaklju~ku. Moja ocjena o pretjerivanju u politi~kom predstavljanju i dru{tvenom isticanju religije u zemljama biv{e Jugoslavije, i Bosni i Hercegovini napose, iskazala je sud o prirodi a ne o kvantitetu postkomunisti~kih tranzicijskih mije{anja religije i politike, i upu}ivala je na gubitak religijske i politi~ke vjerodostojnosti u tim hibridnim mje{avinama. U saop}enju sam pretpostavio razumijevanje ocjene iz univerzalnog, metafizi~kog, moralnog i intimnog vidika religije, koju se degradira i iznevjerava uvo|enjem u partikularne, svjetovne, politi~ke i populisti~ke forme manifestiranja, i u horizontu susreta kritike moderne politike kao mo}i sa zamislima profesora Knga o spa{avanju moralno atrofirane svjetske politike njezinim oplo|avanjem zajedni~kim vrijednostima iz vjerskih i eti~kih predaja svijeta. Smatrao sam da ocjenu nije potrebno argumentirati, jer uklju~uje op}epoznate ~injenice i iskazuje jedan, koliko nemirni, toliko svakida{nji momenat op}e svijesti u dana{njoj BiH. Manifestacije najgrubljih pretjerivanja sa politi~kim upotrebama religije u na{oj zemlji upravo su obilje`ene tendencijom da budu {to o~iglednije, jer su u funkciji demonstriranja politi~kih mo}i i ambicija. Primjeri tome su politi~ki akti vjerskih du`nosnika Islamske zajednice koji vjersku zajednicu muslimana predstavljaju kao etni~ku, strana~ku, interesnu organizaciju i koji nikome ne odgovaraju za lo{e posljedice svojih samovoljnih postupaka i krivih predstavljanja, pravoslavna crkvena osvje{tenja i prisvajanja dr`avnih institucija i kori{tenje institucija dr`ave u uzurpiranju tu|ih dobara, pretvaranje katoli~kih vjerskih simbola u politi~ke oznake u necrkvenim prostorima i javnim ustanovama. Svi ti primjeri su previ{e izra`ajni, tako re}i napadni u svojoj politi~koj i dru{tvenoj o~iglednosti, da bi ih se posebno navodilo kao dokaze za tvrdnju o pretjerivanju. Sli~an je slu~aj sa vjerskim istupanjima politi~ara i eksponiranjima politi~kih stranaka kao za{titnika svoje vjere, ili sa vjerskim paradama i ceremonijalima u javnom prostoru koji se organiziraju u re`iji vjerskih, politi~kih i privatnih organizacija, a imaju karakter sterilnih svjetovnih spektakala i populisti~kih zabava. Uostalom, ovla{ni uvid u medijske prikaze, studije i knjige, u kojima se dokumentira bh. dru{tvena i duhovna situacija vremena u kojem `ivimo, jasno otkriva da je javno eksponiranje vjere i vjerskih zajednica kao prividnih subjekata i stvarnih objekata razli~itih prizemnih politika jedna od klju~nih identifikacijskih ta~aka u procesima svakodnevnog orijentiranja i dezorijentiranja gra|ana Bosne i Hercegovine.

Politi~ke stranke pr

4. august/kolovoz 2012.

Pogledi 27

Neimarlija o religiji i politici

`eli biti prevaren

Profesor Fakulteta islamskih nauka dao je obiman intervju u ina~e odli~nom najnovijem broju Muallima, koji uz suglasnost redakcije i dr. Neimarlije prenosimo u ne{to skra}enom obimu
U mi{ljenju koje sam iznio na sarajevskom skupu nije se, dakle, slijedio zahtjev prosvjetiteljstva iz evropskog 18. stolje}a za emancipacijom politike od religije ve} se, naoko suprotno tome, pozivalo na osloba|anje religije od politike. Ka`em naoko, zato {to je osuda politi~ke upotrebe religije i osiguranje njezine autenti~nosti u dana{njoj BiH intencija moje tvrdnje, a politi~ka emancipacija nije ni jedini ni vanvremenski projekt prosvjetiteljstva. Poznato je da je prosvjetiteljstvo francusko-njema~ki filozofski pokret iz kojeg su se ili protiv kojeg su se razvili najva`niji moderni filozofski i politi~ki pokreti, dok se manje zna englesko porijeklo prosvjetiteljske zamisli i ~injenica da se za po~etak pokreta prosvjetiteljstva uzima spaljivanje Voltaireove knjige Pisma iz Londona o Englezima. To je knjiga u kojoj je Voltaire usporedio engleski ustavni oblik vladanja, vjersku toleranciju i u~enja Newtona i Lockea sa kontinentalnom apsolutisti~kom monarhijom, isklju~ivo{}u rimske Crkve i krutom filozofijom Descartesa. Smatram, stoga, da su u izvornom programu prosvjetiteljstva, kao kulturno i povijesno odre|enog pokreta za ~ovjekovo samouzdizanje u znanju i individualnim i kolektivnim slobodama, politi~ko i religijsko oslobo|enje neodvojive strane emancipacije ~ovjeka. Jedna je strana oslobo|enje od institucija apsolutisti~ke tradicije i od uplitanja svetih arbitara u rje{avanja svjetovnih problema u `ivotu dru{tva, a druga je strana oslobo|enje od prinude u vjeri i od uplitanja vlasti u pitanja vjerovanja i vjerskog `ivota u crkvama i religijskim zajednicama. Ali, kao ni mnogi drugi oslobodila~ki pokreti prije njega, moderno zapadno prosvjetiteljstvo nije osiguralo svoje ideje oslobo|enja od izazova i mogu}nosti njihova pretvaranja u sopstvenu suprotnost; u komunisti~kom protuma~enju prosvjetiteljskog ideala u 20. stolje}u one su postale totalitarne institucije podjarmljivanja, dok su u liberalnim dru{tvenim sistemima pretvorene u manje nasilne institucije sekularizacije i svjetovnog prisvajanja mati~nih tokova dru{tvenog `ivota, kulture i obrazovanja. Aktualno {irenje religioznosti i ja~anje politi~kog zna~aja religije u svijetu u direktnoj je vezi sa propa{}u prosvjetiteljskog projekta u komunisti~koj interpretaciji i sa njegovim neuspjehom u liberalnoj realizaciji. Me|utim, ni osloba|aju}e religijsko izla`enje u prostore javnosti i dru{tvenog `ivota nakon uru{avanja komunisti~kog sistema vlasti u ovda{njim prostorima nije izmaklo izazovima i isku{enjima slobode. Stvarnu slobodu dru{tvenog djelovanja u religijskim zajednicama i hijerarhijama mnogi su razumjeli i prakti~ki upotrijebili kao pravo na realiziranje najbanalnijih prizemnih volja i interesa u oblandama religije ili kao mogu}nost za ostvarenje nekih drugih svjetovnih i isklju~ivih politika. I kao {to se mo`e govoriti o tome kako su komunisti~ka i liberalisti~ka ideologija, koje su nastale na prosvjetiteljskom programu i koje su poku{ale ukinuti ili zamijeniti religiju, same primale religijski oblik i pretvarale se u kvazireligiju, tako se mo`e govoriti o ovda{njim primjerima postkomunisti~kog osloba|anja religije od tutorstva komunisti~ke ideologije i politike i njezinom pretvaranju u svjetovnu ideologiju i kvazipolitiku. Izgleda da i za misaono utemeljene projekte i povijesno opravdane pokrete va`i aforizam Oscara Wildea o tome kako su u `ivotu mogu}e dvije tragedije; jedna je da se ne ostvari ono za ~im se `udi, a druga je da se to ostvari. Je li mogu}e utemeljeno i funkcionalno razdvajanje religijskog i politi~kog podru~ja? - Ne smatram mogu}im, empirijski mogu}im, produktivno razdvajanje i postavljanje zida izme|u religijskog podru~ja i sfere politike. Sude}i na temelju individualnih i kolektivnih svjedo~enja velike ve}ine ljudi, danas i u pro{losti, ljudi su pojedina~no i kao vrsta bi}a koja ne pripadaju samo ovome svijetu, ali i bi}a kod kojih se pripadnost dinu ili svijetu vjere i dunjaluku i devletu ili svijetu svjetovnosti i politike ne mo`e uspje{no vje{ta~ki pregra|ivati, dijeliti na polovice, nasilno preure|ivati i dozirati. O tome govore neuspje{ni poku{aji totalitarnih re`ima, dok se u dru{tvima sa institucijama stvarne demokratije na tako ne{to ne mo`e ozbiljno ni ra~unati, pored ostalog, zato {to religijske zajednice ~ine vjernici koji istodobno kao slobodni gra|ani tvore ili treba da tvore politi~ko tijelo i zato {to se nisu obistinila prosvjetiteljska predvi|anja o potpunom odustajanju ljudi od toga {to im pru`a religija i njihovom zadovoljavanju sa ograni~enim prostorom postojanja na ovom svijetu. Ovo ne iznosim kao teolo{ki ili politi~ki stav, ve} kao antropolo{ki i psiholo{ki argument. Ni u ovim vremenima sistemskog razdvajanja politi~ke i vjerske zajednice, vremenima koja su najavljena kao doba potpune racionalizacije politike i isklju~ivanja iz politi~ke prakse argumenata provi|enja i izvanjskih autoriteta, situacija nije bitno druk~ija. Kad ovo ka`em ne mislim samo na propale socijalisti~ke sisteme u kojima su politi~ki vladari najve}u pa`nju poklanjali izgradnji vlastitog kulta i svete neprikosnovenosti i u kojima je vjerovanje u trijumf komunizma trebalo biti zamjena za tradicionalno religijsko vjerovanje dok su komiteti i funkcioneri partije imali ulogu njegove hijerarhije i njegovih sve}enika. Mislim tako|er na novije primjere nastojanja politi~ara u muslimanskom svijetu, na Zapadu, u pravoslavnim narodima, da posvete svoj svjetovni politi~ki autoritet i na njihovu praksu da za svoje krive ili potencijalno pogre{ne odluke osiguraju sveto opravdanje. Podsje}am na to kako je Sadpravo depolitizira, jer ih se tako li{ava mogu}nosti politi~kog prosu|ivanja i izbora. Kada je do{lo do uru{avanja socijalisti~kog poretka na na{im prostorima, masovno svjedo~enje vjere i {irenje vjerskih manifestacija u javnom prostoru prihva}ano je kao prirodni izraz osloba|anja politi~ki blokirane i gu{ene religioznosti. U isto vrijeme, u~e{}e pripadnika vjerskih hijerarhija u dokraj~enju politi~kog jednostrana~ja imalo je posebnu va`nost i moglo je predstavljati jedan od najdjelotvornijih doprinosa uvo|enju dru{tvenog `ivota u pluralnost i stvarnu demokratiju. Me|utim, na tom putu osiguranja politi~ke slobode i usvajanja institucija stvarne demokratije osobe iz vjerskih hijerarhija podlijegale su isku{enju propale jednostrana~ke politike kao isklju~ive, ideolo{ke, svjetovne mo}i i mogu}nosti da oni zamijene pora`ene revolucionarne ideologe, i u tome su, od po~etka i do kraja, dosljedno prednja~ili predstavnici najmnogoljudnije crkvene zajednice u Jugoslaviji. Poznato je kako je uvo|enje vi{estrana~ja u Jugoslaviji bilo limitirano nedemokratskim rje{avanjem nacionalnog pitanja u jednopartijskom sistemu i kako je rascijepljeno izme|u stvarne demokratije i nove etnokratije; nacionalnim zahtjevima podre|ene su demokratska procedura i sudbina jugoslavenske zajednice. Svi su insistirali na ravnopravnosti, a oficijelni predstavnici Srbije i neoficijelni predstavnici srpskog naroda zahtijevali su da najmnogoljudniji narod bude ravnopravniji od svih ostalih zajedno i tome su podredili ne samo opstanak Jugoslavije ve} i mirni razlaz njezinih federalnih jedinica. I dok su kreatori i realizatori projekta zamjenjivanja Jugoslavije velikom Srbijom bili glavni akteri disolucije Jugoslavije i istodobno inicijatori i glavni izvr{ioci njezinog dokraj~enja u ratnim razaranjima, zlo~inima i progonima, predstavnici Srpske pravoslavne crkve bili su glavni akteri uni{tenja univerzalnih moralnih potencijala religije i realnih mogu}nosti doprinosa crkava i vjerskih zajednica demokratiji u jugoslavenskoj tranziciji. Prave}i koaliciju sa srpskom nacionalisti~kom politi~kom i akademskom elitom iz reda biv{ih komunista, predstavnici Srpske pravoslavne crkve su negirali ne samo institucije demokratije i pluralizma ve} i univerzalne zahtjeve vjere, prava i morala. U agresiji i ratu u BiH to negiranje je dobilo stra{ne potvrde u posve}ivanju zlo~inaca i zlo~ina nad Bo{njacima i u prisvajanju rezultata tih zlo~ina; dovoljno je podsjetiti na uklju~enost elemenata pravoslavnog rituala u ubistvo imama Mustafe Mujkanovi}a u sportskoj dvorani u Bratuncu pred vi{e od pet stotina bo{nja~kih zato~enika, posve}enje [korpiona pred njihovu akciju ubijanja dje~aka iz Srebrenice, podizanje crkve na mjestu sru{ene d`amije u Divi~u. Danas, u poodmaklom postkomunisti~kom i postratnom vremenu, kada se u svijetu smiruju tokovi planetarnog preporoda religije, ili desekularizacije svijeta, kako ka`e Peter L. Berger, i kada se pa`nja pomjera na tra`enje rje{enja za ekonomske, socijalne i ekolo{ke probleme, u BiH je mnogo onih koji akte mije{anja religije i politike isti~u kao razloge `aljenja za vremenom jednopartijskog sistema vlasti i politi~kog totalitarizma, kada su religija i politika o{tro razdvajane i kada je religija bila tako re}i zatvorena u sferu privatnosti. To je svakako jedna uznemiravaju}a ~injenica na{e sada{njosti i njezinih osvje{tenja u politi~kim, religijskim ili drugim refleksijama, jer ne iskazuje samo odnos prema religiji ve} i prema politici i prema vrijednostima stvarne demokratije. Suprotno ra{irenoj zabludi da je totalitarizam totalno ostvarenje politike na ra~un religije, ili nauke, na primjer, totalitarizam je, ustvari, u prvom redu prakti~no i teorijsko negiranje politike. U totalitarnom re`imu koji je vladao u na{im prostorima i koji je bio bla`i nego drugi totalitarizmi komunisti~kog tipa u Evropi, moglo se govoriti o nekim manje kontroliranim stranama formalne autonomije religije ili nauke, ali nije bilo ni naznake mogu}nosti za bilo kakvu autonomiju politike kao prostora izbora i slob-

KO JE GOSPODAR U Alisi u zemlji ~udesa Jajan-ba{a i Alisa raspravljaju o definiciji: Kad ja upotrijebim neku rije~, re~e Jajan-ba{a prili~no ljuto, tada ona zna~i samo ono {to sam ja odlu~io da zna~i. Ni manje ni vi{e! Pitanje je, re~e Alisa, da li ti mo`e{ u~initi to da rije~i zna~e tako mnogo raznih stvari. Pitanje je, re~e Jajan-ba{a, ko je gospodar. To je sve
dam Hussein pred napad zapadne alijanse na Irak po~eo pred televizijskim kamerama obavljati namaz, na izjavu Tonyja Blaira da se molio Bogu kada je donosio odluku o u~e{}u britanskih vojnika u napadu na Irak, na kori{tenje obreda i obrednih formula u istupima srpskih ili ruskih politi~ara koji su u vremenu socijalisti~kog jednostrana~ja bili komunisti~ki anga`irani ateisti. Me|utim, mislim naro~ito na ovda{nje primjere nastojanja pojedinaca iz vjerskih hijerarhija da kao nosioci vjerskog autoriteta steknu i koriste svjetovnu mo} i na njihovu spremnost da kao instrumente za postizanje tog cilja koriste vrijednosti i ustanove vjere. Ne znam samo koji od njih nanose ve}u {tetu religiji i dru{tvenom `ivotu, oni koji se ne obaziru na javnost u uzurpiranju tu|ih prava i dobara ili oni koji vr{e atake na javnost tako {to ma{u zastavama vjere i pri~aju svoje osobne, prozai~ne, dnevnopoliti~ke pri~e u kojima nema ni vjere, ni morala, ni ideje. Mogu li vjere i vjerske zajednice biti nesvrstane u okolnostima dru{tvenih kriza i promjena? - Vje{ta~ko je pitanje da li vjere i vjerske hijerarhije u okolnostima dru{tvenih kriza i preobrazbi mogu biti nesvrstane. Pravo pitanje njihove neizbje`ne uklju~enosti u procese promjena i, samim tim, karaktera njihove politi~ke uloge u dru{tvima u tranziciji, jeste pitanje da li se svrstavaju na osnovama univerzalnih religijskih vrijednosti i sa spremno{}u i sposobno{}u da budu sudionici racionalne rasprave u kojoj se uvjerava a ne prisiljava ili to ~ine slijede}i partikularne konfesionalne, strana~ke, klanovske interese i obra}aju}i se vjernicima s ciljem da ih se za te interese vjerski mobilizira i time za-

ave slike politi~ke realnosti BiH po mjeri svojih interesa

28 Pogledi
odnog anga`mana. Bitna razlika izme|u prethodnog i aktualnog politi~kog sistema nije, dakle, u politi~kom statusu vjerskih zajednica ve} u stvarnom polo`aju politike kao politike. Osnovna razlika u polo`aju vjerskih zajednica je, me|utim, u tome {to su one u socijalisti~kom sistemu bile, manje-vi{e, ravnopravne u svojim ograni~enim pravima, dok danas pojedina~no ne u`ivaju jednaka prava na cijelom teritoriju na{e zemlje, ne raspola`u jednakim utjecajima u dr`avnim institucijama i ne izla`u se na isti na~in javnosti. Prema rezultatima nedavno objavljenog regionalnog istra`ivanja javnog mnijenja, nepuna polovica ispitanika u Srbiji i nekoliko procenata manje ispitanika u Hrvatskoj smatra da se Bosna i Hercegovina islamizira. Nije te{ko pretpostaviti uslovljenost tih mi{ljenja djelovanjima razli~itih antiislamskih ~inilaca i sindroma, ali se u njihovom formiranju nikako ne mo`e isklju~iti ni udio razli~itih iritantnih parada sa islamskim simbolima, izvaninstitucionalnih demonstriranja islama u oblicima koji nisu u bosanskoj tradiciji i pretjeranog medijskog eksponiranja reprezentativnih li~nosti Islamske zajednice. Po tom eksponiranju, obi~no polemi~nom, ~esto suvi{nom i nerijetko pogre{nom, Islamska zajednica je medijski najvi{e prisutna vjerska zajednica u javnom prostoru BiH i mnogima je to dokaz da je ona politi~ki i institucionalno najutjecajnija, te da je na djelu islamizacija BiH. Me|utim, opet usljed niza okolnosti, me|u kojima nije najmanje va`na okolnost da ve}inu anga`iranih sekularista u BiH ~ine muslimanski sekularisti Islamska zajedni, ca realizira najmanji direktni upliv na rad dr`avnih institucija i javnih ustanova. Nasuprot tome, u slavama i osvje{tenjima dr`avnih institucija, vjerskim programima u {kolama i javnom medijskom sistemu, pot~injenosti obrazovnog sistema episkopima, a ne zakonu i resornom ministarstvu, manifestira se nezakonita spojenost pravoslavlja i politike u institucionalnom vr{enju vlasti i provodi fakti~ka pravoslavizacija manjeg bh. entiteta. Otu`ni izraz pravne u~inkovitosti tog spajanja je crkva u avliji Fate Orlovi}. Sudsko proganjanje Fate Orlovi}, `rtve nasilja, umjesto nasilnika i uzurpatora njezine imovine, slu~aj je koji svojim zna~enjem nadilazi okvire bh. razumijevanja. Ovaj slu~aj pokazuje kako nisu mogu}e i neprihvatljive samo svete ili svjetovne, lijeve ili desne isklju~ivosti, ve} i njihove zdru`enosti u krajnosti zajedni~kog nasilja. Pored ovakvog shvatanja politike, postoji i ono dosta prizemnije, trivijalnije, u kojemu politika fungira isklju~ivo kao demokratski konflikt konkurentnih stranaka. Ovaj konflikt ~esto tra`i arbitra`u religijskih zajednica. Kako biste Vi opisali dosada{nju ulogu Islamske zajednice u BiH i kako, prema Va{em mi{ljenju, jedna vjerska zajednica treba da se pona{a u ovakvim dru{tvenim doga|ajima? - Mi smo u Bosni i Hercegovini, na`alost, poprili~no daleko od tog najbanalnijeg odre|enja politike i demokratije. Kod nas je politika, usljed objektivnih razloga vi{e nego u drugim postjugoslavenskim zemljama, jo{ uvijek vi{e kvazirevolucionarna, nego li stvarno pluralna, a demokratija je vi{e etni~ki simulirana nego li stvarno proceduralno tretirana. A to zna~i da se mnoga prava politi~ka pitanja ne postavljaju ili se ne postavljaju kao problemi koje treba rije{iti u parlamentarnoj proceduri i politi~ki vjerodostojnoj raspravi. Glavni razlog je u tome {to ustavnopravni ustroj BiH pru`a mogu}nost protivnicima rje{avanja problema i politi~kog napretka zemlje da pomo}u entitetsko-etni~kog klju~a sprije~e postavljanje pitanja ili pitanja obesmisle insistiranjem na jednostranim i neprihvatljivim rje{enjima, a predstavnici me|unarodne zajednice koji raspola`u sredstvima zakonitih deblokada odavno su skloniji neplodnom ubje|ivanju nego li produktivnom interveniranju. Usljed toga, u na{oj zemlji nema pravog politi~kog `ivota, nema demokratskog me|ustrana~kog niti unutarstrana~kog natjecanja, nema u~inkovitog odlu~ivanja izme|u razli~itih politi~kih opcija ili na~ina rje{avanja bitnih politi~kih problema. Me|ustrana~ka politi~ka konkurencija je su{tinski ograni~ena na osiguranje monopola ili ve}eg prava u predstavljanju naroda, a unutarstrana~ka konkurencija zapo~inje i zavr{ava sa ~elnim mjestom u stranci. Zato je vjerovatno potpuno izli{no i istovremeno politi~ki krajnje vjerodostojno pitanje aktualnog politi~kog trenutka BiH pitanje o tome kako se ovako feleri~na bh. politi~ka praksa tako uspje{no odr`ava. Stara je rije~ da svijet `eli biti prevaren, i ima mi{ljenja da ta rije~ nikada nije bila tako istinita kao u dana{njem vremenu. Politi~ke fikcije i zadovoljstva koja to nisu zauzimaju u politici mjesto koje u umjetnosti zauzima ki~, i kao {to se ki~ uspje{no odr`ava zahvaljuju}i ljudima kojima je potrebno la`no ogledalo u kojem oni nalaze zadovoljavaju}u sliku sebe i svoga `ivotnog svijeta, imitacijska, la`na politika opstoji zahvaljuju}i ljudima koji su spremni da je produciraju i posebno onima koji su spremni da budu njezini konzumenti. A ljudi pristaju na politi~ke la`i, jer im one pru`aju povr{na zadovoljstva a ne obavezuju ih, ili `ele da budu prevareni i promi{ljeno idu u susret la`ima, jer nisu spremni da se suo~e sa istinom i vlastitom odgovorno{}u za istinu. Aktualne prilike u na{oj zemlji takve su da istodobno pogoduju pasivnom nasjedanju i ciljnom prihva}anju la`nih pitanja kao zamjene za stvarne politi~ke probleme i la`nih autoriteta kao zaklona za politi~are koji su odgovorni za njihovo nerje{avanje. Politi~ke stranke prave slike politi~ke realnosti BiH po mjeri svojih interesa i politi~ka praksa, ovakva kakva jeste, odr`ava se, usprkos nedostacima i neispunjenim obe}anjima njezinih glavnih aktera, uz pomo} ustavnopravnih instrumenata koji omogu}avaju sprje~avanje zna~ajnijih promjena, ali i zahvaljuju}i tome {to je u na{oj zemlji u ovim tranzicijskim vremenima ve}ina gra|ana spremna da umjesto izostalih ili manjkavih rje{enja stvarnih `ivotnih problema prihva}a la`na strana~ka obe}anja i geste politi~kih imitatora i da se zadovoljava perspektivnim rje{avanjem velikih, op}ih, la`nih problema. Nije mi poznat slu~aj da su politi~ke stranke uistinu tra`ile arbitra`u vjerskih zajednica, napose Islamske zajednice, i ne radi se o tome ve} o u~e{}u vjerskih du`nosnika u produciranju i konzumiranju bh. politi~kog ki~eraja. To je poznata i otu`na ~injenica aktualnih procesa smu}ivanja i zamjenjivanja politi~ke stvarnosti BiH njezinim krivim strana~kim slikama. Rogobatnost i jad tog u~e{}a ne iscrpljuje se u samom u~e{}u, jer njegovi akteri o~ekuju ili otvoreno tra`e od korisnika ki~eraja zahvalnost za prihva}anje la`nih slika koje proziru u njihovoj la`nosti. Pred posljednje izbore u BiH najodgovorniji ljudi Islamske zajednice su u obliku tobo`njih {ifri koje su bile svakome potpuno jasne nalo`ili ili preporu~ili glasanje za jednu stranku. Glasaju}i u ve}ini suprotno tom nalogu ili preporuci, pripadnici Islamske zajednice su potvrdili da pri~a o op}em zna~aju tobo`njeg politi~kog autoriteta i tobo`nje nadstrana~ke uloge vjerske hijerarhije ima samo dnevnopoliti~ki odre|enu strana~ku funkciju. Prije izbora to je izborno mije{anje vjerskih vrijednosti i politi~kih interesa problematizira-

4. august/kolovoz 2012.

POLITI^KI ISLAM Konstrukcija politi~ki islam je kao aktualno sredstvo kvalificiranja pojava u razu|enoj `ivotnoj stvarnosti muslimana proizvod zapadnog imperijalizma postkolonijalne i postkomunisti~ke ere. Ona se pojavila kao zamjena i zao{treni izraz za politi~ku konstrukciju islam, a politi~ko konstruiranje islama krenulo je nakon revolucije u Iranu
no pitanjem ko kome slu`i, a nakon izbora procjenjivanjem ko je vi{e izgubio, me|utim, vjerski punova`no i politi~ki produktivno problematiziranje tog mije{anja bilo bi ono koje ispituje razloge konkretnog potiranja razlike izme|u univerzalnih vrijednosti vjere i partikularnih interesa strana~ke politike i odgovornosti za njihovo destruiranje u niveliraju}oj indiferentnosti. Danas je zacijelo malo onih koji, na primjer, iza pri~a o politi~kim arbitriranjima vjerskih zajednica uop}e i Islamske zajednice napose, ne vide konkretne strana~ke, klanovske i osobne interese i ambicije. I ko god misli druk~ije vara se i potcjenjuje prakti~nu sposobnost i spremnost ljudi u BiH da u~estvuju u obmanama koje proziru i o kojima se javno ne o~ituju. No, to je ono {to istovremeno obeshrabruje i ohrabruje u aktualnim procesima i odnosima religije i politike u BiH. Obeshrabruju}e je {to to poma`e da se odnos religije i politike u javnosti razumijeva kao odnos onih koji tvore religijsku sferu i onih koji tvore politi~ku sferu, a u povr{nom i gotovo isklju~ivom razumijevanju to su manje religijske i politi~ke institucije a vi{e ~elnici religijskih zajednica i politi~kih stranaka i njihovi glasnogovornici. Politi~ka je ironija da nagla{avanju uloge ~elnika na ra~un institucija, uz neprevladano doma}e naslje|e orijentalno-bolj{evi~kih personalnih voluntarizama i kultova, doprinosi zauzimanje predstavnika me|unarodne demokratske zajednice kojima je o~ito lak{e isticati i uzajamno relativizirati mo} pojedinaca nego li uvjeravati i produktivno obavezivati mno{tvo ljudi u parlamentima i drugim kolektivnim organima. Ohrabruju}e je, me|utim, {to se u prozai~kom svijetu {utljive svijesti ve}ine ljudi danas topi nekada{nja eksplozivna mo} vjerskog i politi~kog ki~eraja i {to osjetno opadanje iracionalnih reagiranja svjedo~i op}e ja~anje te svijesti. Svje`e i mo}ne potvrde tome imamo u odnosima prema sklandaloznom kori{tenju vjerskih simbola i oznaka od strane visokog du`nosnika Islamske zajednice u kandidaturi za najeminentniju politi~ku funkciju i prema neizravnoj, a nakon svega nevjerovatno bezobzirnoj i opasnoj, poruci ~elnika Srpske pravoslavne crkve Bo{njacima i Hrvatima da su tu|inci ili privremeni gosti u Hercegovini, jer je Hercegovina srpska zemlja. Integralni dio problema o kojem govorite ~ini i manipuliranje konstrukcijom politi~ki islam Kako .

obja{njavate generalnu saglasnost oko vrijednosne negativnosti ove odredbe? Ovom prilikom se `elim referirati na Muhammeda Iqbala koji je pisao o politici kao izrazu muslimanske duhovnosti. Nije li onda sintagma politi~ki islam tek blagi pleonazam? - Volio bih da sam u prilici da se jednostavno saglasim ili ne saglasim sa Va{im tvrdnjama o manipuliranjima konstrukcijom politi~ki islam i mogu}nosti da u sintagmi politi~ki islam imamo blagu izli{nost jedne rije~i. I u jednom i u drugom slu~aju mogao bih odgovoriti na Va{e pitanje potvr|uju}i ili opovrgavaju}i Va{e tvrdnje. Ali, to su tvrdnje koje se ne mogu naprosto prihvatiti ili opovrgnuti, a sa njima se Va{e pitanje problemski razgranava, {iri, odvaja od obale. Kako se pritom nijedan pravac kretanja pitanja ne mo`e oglasiti neva`nim i zanemariti, bilo bi odve} nerazborito da se u jednom ovakvom razgovoru nastoji oko odgovora kojim bi se pitanje zatvaralo na na~in rje{enja za probleme koji se njime otvaraju. Mislim da su to problemi koji pripadaju `ari{nim vjerskim, intelektualnim i politi~kim prijeporima dana{njeg svijeta i da ih se manje izla`e kao probleme a vi{e zaklanja i zamagljuje la`nim ili nedjelotvornim rje{enjima. Ako bih se jednostavno saglasio sa tvrdnjom da rije~ islam i rije~ politika kazuju tako re}i isto potvrdio bih duhovnu neautenti~nost i kulturnopovijesnu ovisnost muslimana u odnosu na moderni Zapad, jer je 18. stolje}e na Zapadu izjedna~ilo politiku i sudbinu i jer je naivni muslimanski modernizam u tom izjedna~enju vidio univerzalni model ljudskog bivstvovanja. No, tako bih dao za pravo ideolozima kri`arskih ratova i njihovim nastavlja~ima koji su svete ratove protiv islama i muslimana teolo{ki zasnivali na odricanju teolo{kog porijekla islama i na pripisivanju islamu isklju~ivo svjetovnih stremljenja. Time bih, tako|er, generalizirao nalaze histori~ara politike i politi~kih kriti~ara muslimanske vlasti koji u postupanjima muslimanskih vlastodr`aca u pro{losti i sada{njosti razotkrivaju nesmiljenu upotrebu svetih ustanova islama kao sredstava vr{enja i o~uvanja svjetovne vlasti, ali to ipak ne predstavljaju kao osnovni zakon organizacije i ure|enja dru{tvenog `ivota muslimana. Nasuprot tome, moje odbacivanje tvrdnje zna~ilo bi da su u pravu oni koji provode politi~ku idiotizaciju muslimana obznanuju}i definiranost ljudske prirode i dru{tvene egzistencije muslimana na na~in na koji su definirane pojedina~na priroda i kolektivni `ivot pataka ili kamenja. To su oni zaka{njeli i neosvije{}eni muslimanski ideolozi evropskog sistemskog mi{ljenja iz 18. i 19. stolje}a, koji tvrde da u islamu nema politike kao izbora, rasprave, areopaga, i koji, kao i svi neautenti~ni ideolozi, sebe vide na ~elu pravocrtne kolone muslimana, a zapravo slu`e vlastodr{cima kojima nisu u interesu politi~ka pitanja, dileme i rasprave. I, da budem iskren, ne znam {to ura|a te`im implikacijama i opasnijim zabludama, postovje}ivanje islama i politike ili poricanje politike u islamu, premda je jasno da oba stava u svojoj defektnosti i isklju~ivosti dovode do sli~ne pusto{i. I jedan i drugi stav pori~u islamsko jedinstvo duhovnog i svjetovnog podru~ja, o kojem govori Ikbal; prvi odvajaju ~ovjeka od bezgrani~ne slo`enosti `ivota i oduzimaju njegovom ~inu inspiriranost ovom slo`eno{}u, a drugi utapaju ~ovjeka u umrtvljeno more jedinstvene realnosti i li{avaju ga bilo kakve slobode i mogu}nosti u~estvovanja u njezinim aspiracijama. Me|utim, porijeklo oba stava mo`e se utvrditi u povijesnoj inferiornosti muslimana u odnosu na moderni Zapad i zapadno uzdizanje politi~kog podru~ja. I oni koji pori~u politi~ko u islamu, naivno vjeruju}i da time manifestiraju izvornu cjelovitost islama, samo potvr|uju banalnu istinu da je i decentriranje ovisno o centru. Podsje}am na Afganijeve i Abduhuove kritike ili optu`be na ra~un muslimana koji ne znaju u islamu otkriti rje{enja i koji su stoga prinu|eni preuzimati zapadna rje{enja. Vratit }u se zato rije~ima islam i politika kao jezi~nim izrazima, kao nosiocima zna~enja. U jeziku svakida{nje komunikacije ovi izrazi oslovljavaju poznate i svakome dostupne realnosti. I, na prvi pogled, te{ko je zamisliti ~ovjeka koji ne bi mogao prihvatiti ove izraze i njihove izvorne jezi~ne sugestije, za kojega izrazi islam i politika ne bi imali nekog njima pripadaju}eg smisla; izrazi za svakoga imenuju i opisuju ne{to. Problem je u tome {to to ne{to za razli~ite ljude i grupe mo`e imati razli~itu realnu odre|enost. Jer, rije~ islam i rije~ politika oslovljavaju realnosti koje su nam poznate tako {to su nam dostupne izvana, u njihovim razli~itim pojavama i `ivotnim formama, i iznutra, kao horizonti ili momenti na{e vlastite egzistencije i egzistencijalne mogu}nosti. Me|utim, i kod jednog i kod drugog prisvajanja to su realnosti koje bitno nadilaze prosta imenovanja. Za pojedinca, za kojega `ivo iskustvo islamske realnosti prethodi njezinim konceptualizacijama, u rije~i islam potencijal je bezgrani~nog smisla i njezinim spominjanjem za njega se u vidu bljeska de{ava dodir aktualnosti i vje~nosti, vrednovanje li~nog statusa unutar duhovne realnosti koja ga obuhva}a i ispunjava, rasvjetljenje vlastite volje u odnosu na Apsolutnu Volju i vlastitog bi}a u odnosu na druga bi}a... Sli~no

Manifestacije najgrubljih pretjerivanja sa politi~kim upotrebama religije

4. august/kolovoz 2012.

Pogledi 29
islama koje uklju~uje definiranje islama i islamsko definiranje. S politikom je sli~no na jednom osjetno prizemnijem i ograni~enijem planu; i ona se poistovje}uje sa va`enjem njezinih normi koje treba po{tivati. Pozivaju}i se ponovno na Ikbala, mo`e se re}i da se islam i politika vjerodostojno susre}u u duhovno utemeljenim svjetovnim aktima i aktivnostima. A {to to zna~i poku{at }u razjasniti pomo}u dva svje`a primjera. Zahvaljuju}i profesoru Fikretu Kar~i}u na{a javnost se prije nekoliko mjeseci upoznala sa rezultatima rada Scheherazade S. Rehman i Hosseina Askaria, nau~nika sa ameri~kog George Washington univerziteta, koji su na osnovu kompleksne liste islamskih vrijednosti, {to su ih definirali muslimanski u~enjaci, istra`ili koliko je islam zastupljen u politi~kim, pravnim i ekonomskim sistemima i praksama zemalja dana{njeg svijeta. Rezultati su porazni po zemlje u kojima su muslimani ve}ina, a posebno po dr`ave i politike koje same sebe progla{avaju islamskim. Na rang-listi sveukupnog islamijeta 37 prvih mjesta zauzimaju zemlje gdje muslimani ~ine manjine, a najvi{e rangirana zemlja sa muslimanskom ve}inom je Malezija, na 38. mjestu. Suprotnost ovom oporom primjeru pretvaranja islama u politi~ku parolu bez pokri}a, u sredstvo falsificiranja politi~ke stvarnosti, vidim u tuni{kom i, posebno, egikonstrukcijom islam predstavlja kao onaj Drugi - ru{ila~ki, netolerantni, svjetovni? - Jezi~ni spoj islama i politike spoj je dva neograni~enja, a kada se spoje dva neograni~enja od toga nastaje sva{ta ili ni{ta. Time {to mo`e ozna~avati sva{ta, izraz politi~ki islam sam po sebi ne mo`e ozna~iti ni{ta odre|eno. U izvornoj je sugestiji izraza politi~ki islam njegova temeljna neodre|enost ili vi{ezna~nost: kako to islam i koja to politika? Me|utim, u dominantnoj aktualnoj upotrebi sintagma politi~ki islam ne opstoji kao izraz za izvornu sugestiju jezika svakida{nje komunikacije niti kao nosilac zna~enja koji slu`i jasnijem predstavljanju stvarnosti i jasnijoj komunikaciji. U dana{njim vladaju}im kori{tenjima politi~ki islam je zapravo koncept za zamagljenje i krivotvorenje stvarnosti, konstrukt u funkciji kontrole, manipulacije i mobilizacije, a ne komunikacije. Aktualni smisao sintagme politi~ki islam nije u njezinom jezi~nom zna~enju ve} u njezinoj politi~koj i socijalnoj funkciji. Neki prilje`ni istra`iva~ }e vjerovatno ve} otkriti prvo javljanje izraza politi~ki islam, i to prvo izricanje moglo je potjecati od bilo koga i javiti se bilo gdje, me|utim, konstrukcija politi~ki islam je kao aktualno sredstvo kvalificiranja pojava u razu|enoj `ivotnoj stvarnosti muslimana proizvod zapadnog imperijalizma postkolonijalne i postkomunisti~ke ere. Ona se pojavila kao zamjena i zao{treni izraz za politi~ku konstrukciju islam a politi~ko konstruiranje islama kren, ulo je nakon revolucije u Iranu i ~vrst oblik je dobilo u vrijeme sloma svjetskog poretka utemeljenog na podjeli na komunisti~ki Istok i demokratski Zapad. Tada je islam promoviran kao nasljednik konstrukcije komunizam i njezina praznog mjesta nasuprot konstrukciji Zapad Okvirne eleme. nte tog konstruiranja izrazile su teze Fukuyamae o kraju povijesti i Huntingtona o sukobu civilizacija, prve svjetskopovijesne pri~e koje su nastale u Americi i koje su na ameri~ki na~in potvrdile klasi~ni uvid njema~ke filozofije o povezanosti ideje svjetske povijesti i vladanja svijetom. Premda su teze izrabljene do otrcanosti, korisno je podsjetiti da Fukuyama pozicionira islam kao doktrinalno uvjerljivu i povijesno besperspektivnu teolo{ku alternativu svjetovnom demokratskom liberalizmu pobjedni~kog Zapada dok je kod Huntingtona , islam glavni predstavnik jedne, a Zapad druge strane u novom ustroju svjetskog poretka na osnovama globalne podjele i sukoba me|u civilizacijama. Ameri~ki teoreti~ari svjetske povijesti dali su filozofski i politolo{ki okvir predod`bama o islamu i muslimanima kao protivnicima i neprijateljima Zapada, predod`bama koje su svakodnevno {irene u medijima masovne komunikacije i pseudonau~nog djelovanja od otvorenih neprijatelja islama i muslimana u zapadnim dru{tvima radi formiranja op}eg mnijenja i osiguravanja antimuslimanskih odluka politi~ara. Jer, predod`be o neprijatelju dopu{taju zanemarivanje ~injenica, na~ela, vrijednosti; one, da se poslu`im karakterizacijama sociologa Ulricha Becka, omogu}avaju odmetanje od demokratije s blagoslovom demokratije, osiguravaju da se pomo}u konsenzusa postane neovisnim o konsenzusu. Cinizam konstrukcije politi~ki islam u tome je {to je ona eksponirana kao varijanta tobo`njeg ograni~avanja negativnih zna~enja konstrukcije islam i njihovog selektivnog povezivanja sa re`imima i pokretima u muslimanskom svijetu kojima je pripisan integrizam, fundamentalizam ili neki sli~an antagonisti~ki izam. Time se upu}ivalo na postojanje prihvatljivih muslimanskih re`ima kao predstavnika nekog drugog islama i tako sugeriralo postojanje nepoliti~kog, pozitivnog , islama a realno se proizvodilo zao{trenije poistovje}ivanje , islama sa glavnom antizapadnom silom savremenog svijeta, negativnom i neprijateljskom. Nakon napada na Svjetski trgova~ki centar 11. septembra, sli~na operacija je izvr{ena sa konstrukcijom islamski terorizam sa kojom je skroz negativno kvalificiranje islama i muslimana naoko empirijski ograni~eno, ali i o~i{}eno od elemenata neizvjesnosti i polemi~ke otvorenosti kojih ima u konstrukciji politi~ki islamZlo. ~in u New Yorku i Washingtonu po~inila je grupa ljudi koji predstavljaju sami sebe i koji sa svim svojim saradnicima vjerovatno ne ~ine ni stohiljaditi dio svjetske zajednice muslimana, me|utim, predstavljanje zlo~ina je odmah i uglavnom grubo generalizirano. U knjizi Poslije imperije, zna~ajnom politolo{kom djelu objavljenom nakon 11. septembra, u poglavlju pod naslovom Mit o univerzalnom terorizmu, Emmanuel Todd je naveo da su, na`alost, doga|aji od 11. septembra doprinijeli generalizaciji koncepta sukoba civilizacija i da je, nasuprot zabrani direktne optu`be na ra~un islama, islamski integrizam u obi~nom jeziku kodiran oznakom terorizam, {to bi trebalo zvu~ati univerzalno. Vrijeme je potvrdilo njegov nalaz, kao i oporu konstataciju Noama Chomskog, koju je iznio nepuna dva mjeseca po doga|ajima koji su sablaznuli svijet, da je novi milenij po~eo s dva ~udovi{na zlo~ina, s teroristi~kim napadima 11. septembra i s reakcijom na napade, koja }e zacijelo ubrati mnogo ve}i danak u nedu`no poginulim.

je, premda u bitno ograni~enijem duhovnom vidiku, i sa osobom kojoj je realnost politike dostupna na na~in ~ina prije negoli na na~in mi{ljenja; spominjanje politike za nju je u prvom redu nalog, izazov ili doga|aj sagledavanja vlastite pozicije i vlastite mogu}nosti u prozai~kom polju prakti~nih odnosa i procesa u zajednici kojoj pripada. Na drugoj strani, u perspektivi izvanjskog prisvajanja, kada se ka`e islam normalno je da se pomisli na vjeru, u smislu svjedo~enja odre|enog vjerovanja, vjerskog u~enja i institucija vjere, na kulturu, u smislu prakticiranja odre|enog na~ina `ivljenja, mi{ljenja, umjetni~kog izra`avanja, ili na zajednicu, u smislu konkretne historijske ili savremene, lokalne ili svjetske zajednice muslimana. I bilo da se pomisli na ne{to od toga ili na sve to zajedno, realnost koja se oslovljava islamom time se niti proma{uje niti posti`e u ~vr{}oj odre|enosti. Rije~ islam razja{njava se rije~ima vjera, kultura i zajednica, a to su rije~i koje tako|er tra`e preciznije odre|enje da bi se imalo pred o~ima ne{to jasno odre|eno. Sa politikom kao pojavom kompliciranost je samo prizemnija; jedno njezino novije razja{njenje, u kojem se spajaju nau~na ambicija i enciklopedijska funkcija, otkriva da ova rije~ ozna~ava realitete razli~itog reda i da ona dobija naizgled toliko razli~itih zna~enja da se predmet koji ozna~ava ~ini nes-

tvarnim. I doista, ako je u osnovi rije~i politika na~in ure|enja ljudskog svjetovnog zajedni{tva, a ljudima je naj~e{}e na umu da je politika vlast koju vr{e politi~ari, kako posti}i stvarnost koju ona ozna~ava kada se zna da je u pravilu prva briga politi~ara da ostanu na vlasti? Naravno, bilo bi druk~ije, da parafraziram Braudela iz Gramatike civilizacija, kada bi se zna~enje rije~i islam i politika, ili rije~i vjera, kultura, zajednica, vlast, volja, pravda, pravo, moglo odrediti jednostavno i jasno kao {to je odre|eno zna~enje rije~i ravna crta, trokut, hemijska tvar. Stoga, ako se prethodno nismo dogovorili oko zna~enja rije~i islam i politika ili, u skladu sa Braudelovom preporukom, ako se nismo izjasnili o vlastitim namjerama kod upotrebe ovih rije~i, na{a slobodna upotreba izraza islam i izraza politika ne mo`e ~initi govor koji osigurava konkretni smisao, razumljivu razmjenu zna~enja. Ali, nije mi namjera da ovaj razgovor optere}ujem raspravom o tuma~enju, i ovo iznosim zato {to `elim da naglasim ne{to {to smatram bitnim za razmatranje pitanja islama i politike. Islam ne podnosi neutralna definiranja; islam je prakticiranje

patskom doga|anju Arapskog prolje}a kao mobiliziranju islamskog politi~kog identiteta muslimana iz njegovih neizre~enih, pravih osnova. Malo je onih koji u tim doga|anjima nisu primijetili izostalost ili vidni manjak islamskih, antizapadnih i antiizraelskih parola, ali nisu rijetki ni oni koji su u zahtjevima egipatskih protestanata za pravdom i dostojanstvom prepoznavali izvornu islamsku inspiraciju i univerzalno zna~enje adla. Rije~ je, dakle, o definicijama i o tome ko definira, i stoga }u, umjesto zaklju~ka za odgovor na drugi dio Va{eg pitanja, a kao uvod u odgovor na prvi dio pitanja, navesti poznato mjesto iz slavnog knji`evnog djela za djecu. U Alisi u zemlji ~udesa Jajanba{a i Alisa raspravljaju o definiciji: Kad ja upotrijebim neku rije~re~e Jajan-ba{a prili~no ljuto, tada ona zna~i samo ono {to , sam ja odlu~io da zna~i. Ni manje ni vi{e! Pitanje je re~e Ali, sa, da li ti mo`e{ u~initi to da rije~i zna~e tako mnogo raznih stvari Pitanje je re~e Jajan-ba{a, ko je gospodar. To je sve. . , Ako je politi~ki islam u biti konstrukcija za manipulaciju i falsificiranje, nije li onda jasno kako se ovom

u na{oj zemlji upravo su obilje`ene tendencijom da budu {to o~iglednije

30 Pogledi
Mo`e se, dakle, govoriti o konstrukciji politi~ki islam kao sredstvu konceptualne prinude i operativnom instrumentu u ma{ineriji politi~kih i medijskih manipulacija kojima upravljaju svjetski upravlja~i novcem i znakovima, rije~ima i stvarima, slikama i topovima. To je `eton u jezi~nom aparatu vlasti vladaju}ih politi~kih, ekonomskih, vojnih i govornih grupa ili elita dana{njeg svijeta, nosilac poruke koja ne razja{njava ve} kvalificira i koristi se u slobodi primjenjivanja na ra~un onoga {to kvalificira. Razli~ite pojave u muslimanskim dru{tvima i zajednicama ~upaju se iz konkretnih okolnosti i uslova, li{avaju sopstvenog zna~enja i podvrgavaju poravnavaju}oj definiciji na podlozi zadane ili pretpostavljene monolitne predod`be o islamu i muslimanima. Tako se razli~ite poretke i re`ime, pokrete i ideje, koje bi se u zapadnim dru{tvima izlagalo raznovrsnim istra`ivanjima i analizama, obuhva}a konstrukcijom politi~ki islam i oni u trenutku postaju definirani i kontrolirani sastojak vladaju}e svijesti u zapadnim dru{tvima i imitacijske svijesti u nezapadnim dru{tvima. Po tome, politi~ki islam je apstrakcija, a apstrakcije ni{ta ne zna~e onima koji su bez prethodnog uvjerenja, i zato je namijenjena onima koji su ve} ubije|eni da muslimansko mobiliziranje islamskih vrijednosti i ustanova u javnoj sferi uop}e nije u redu, da je unaprijed sporno to {to ~ine i proklamiraju pojedine grupe i re`imi, jer su njihovi pripadnici muslimani, i da je posebno opasno to {to te grupe i re`imi taje i tajno namjeravaju. Ovo zadnje navodim bez ironije, jer se, sa svojom prethodnom vladom i vojnim pohodom na Irak, jedina svjetska sila u jedinstvenom procesu dana{njeg svijeta otvoreno upustila u praksu {to ju je na Bliskom istoku instalirao izraelski re`im, praksu da se poduzimanje ratnih akcija javno opravdava tajnim namjerama muslimanskih zajednica i re`ima u muslimanskim zemljama i da se poslije ignorira kako razotkrivanje tih izgovora kao la`i tako i nevine `rtve akcija koje su na njima utemeljene.

4. august/kolovoz 2012.

Federalni ministar kulture i sporta o za{titi kul

Za procvat t
Obnovom Starog grada u Stocu, njegovih mlinica i }uprija na Bregavi, u Ministarstvu o~ekuju da ovaj grad postane jedna od najzna~ajnijih turisti~kih destinacija BiH, ali i da se otvore mogu}nosti zaposlenja lokalnog stanovni{tva

u Stocu 1,5 mili

DVA ^UDOVI[NA ZLO^INA Vrijeme je potvrdilo njegov nalaz, kao i oporu konstataciju Noama Chomskog, koju je iznio nepuna dva mjeseca po doga|ajima koji su sablaznuli svijet, da je novi milenij po~eo s dva ~udovi{na zlo~ina, s teroristi~kim napadima 11. septembra i s reakcijom na napade, koja }e zacijelo ubrati mnogo ve}i danak u nedu`no poginulim
Me|unarodno pravo ne dopu{ta ratne akcije na temelju sumnje, a ovdje se radi o izmi{ljanju razloga za sumnju i za podr{ku ratnim aktima na temelju obe}anja napada~a da }e naknadno pru`iti dokaze o tajnim namjerama za koje je optu`io `rtvu napada. Naravno, ne `elim umanjiti zlo~ine Sadamovog re`ima niti `elim, u okolnostima svijeta koji je povezan u me|uovisnu cjelinu kao nikada ranije, apsolutizirati odgovornost ira~kog naroda zato {to nije sam sru{io re`im {to se odr`avao pomo}u terora i najgoreg nasilja, ve} istaknuti mo} konceptualnih prinuda i njihovu povezanost sa politi~kim, ekonomskim i ratnim prinudama. Mislim da je u ovom vremenu izmi{ljanja svijeta kada se u finansijskim, nau~notehni~kim , i medijskim centrima svjetske mo}i proizvodi i transferira zamjena za stvarnost, smi{ljanje tajnih muslimanskih namjera i manipuliranje tim izmi{ljajima najmizerniji element svekolikog svjetskog simulakruma. Ali, da ipak privedem kraju, da ne ka`em zaklju~ku, odgovaranje na prvi dio Va{eg pitanja. U mjeri u kojoj upravlja~i ekonomskim, politi~kim i mentalnim procesima u dana{njem svijetu uspijevaju poop}iti va`enje bitnih jedinica svoga konceptualnog instrumentarija, u toj mjeri je ustvari prisutna saglasnost oko negativnog vrednosnog va`enja konstrukcije politi~ki islam Ona nema op}e va`enje niti postoji generalna sa. glasnost oko negativnog karaktera njezine poruke, ve} se takvo va`enje i takva saglasnost medijski name}u i u mnijenju ve}ine prihva}aju kao gotova stvar, kao uspostavljena neupitnost. Zato ne treba potcjenjivati manipulacijsku mo} i posljedice negativnog kori{tenja konstrukcije politi~ki islam ali ni , previ|ati granice njezinog bespogovornog prihva}anja {to ih u zapadnim dru{tvima postavljaju odgovorni nau~nici, kriti~ki anga`irani intelektualci i skeptici razli~itih usmjerenja. Druga strana cinizma konstrukcije politi~ki islam pokazuje se u potvrdama njezine konceptualne mo}i u muslimanskim dru{tvima i zajednicama gdje se ta mo} manifestira kako u nekriti~kim prihva}anjima tako i u nekriti~kim odbacivanjima zapadnja~kih koncepata o odnosu vjere i politike, duhovnog i svjetovnog. Jasno je da konstrukciji koja na negativan na~in konstruira politi~ku stvarnost islama nije prava suprotnost nekakva pozitivna konstrukcija, u kojoj se tako|er iskrivljeno predstavlja politi~ku realnost, ve} politi~ko mi{ljenje kao autonomna realizacija izvorne mogu}nosti islamskog intelektualnog djelovanja. Na`alost, jo{ ima muslimanskih zemalja koje sebe zovu islamskim, a u kojima nema slobode govora, okupljanja i djelovanja.

Jedna od mlinica u Stocu i }uprija na Bregavi

o~etkom pro{le sedmice zavr{en je tender za radove na obnovi dijela objekata u Stocu koji }e se implementirati u okviru projektu ARCH plus STOLACkoji fi, nansira Evropska komisija u BiH. Nakon zavr{etka izbora najboljeg ponu|a~a i nakon zakonom predvi|enog vremenskog perioda od 30 dana `albenog roka, zapo~et }e implementacija predvi|enih radova, ka`e za Oslobo|enje federalni ministar kulture i sporta Salmir Kaplan. Prema rije~ima ministra Kaplana, ovaj projekat je izuzetno zna~ajan jer obuhvata veliki dio kulturno-historijskih objekata na podru~ju op}ine Stolac. Evropska komisija izdvojila je za ovaj hercegova~ki grad 1,5 miliona eura.

[ari}a ku}a
- U okviru ovog projekta predvi|ena je obnova pet mlinica na rijeci Bregavi, tri mosta, [ari}a ku}e (galerija Branka [otre) i obnova dijela Starog grada Stoca, zna~i ukupno deset objekata sa svim prate}im objektima. U [ari}a ku}i se predvi|a multifunkcionalan prostor u kojem }e se mo}i odr`avati najve}i dio kulturnih manifestacija u Stocu od slikarskih izlo`bi do knji`evnih i drugih manifestacija. O~ekujemo da }e nakon obnove objekat biti na raspolaganju svim gra|anima Stoca, nagla{ava ministar Kaplan. Obnovom dijela Starog grada Stoca omogu}it }e se njegovo sigurno otvaranje za organizovane posjete i edukaciju uz anga`iranje lokalnog stanovni{tva na radovima njegovog stalnog odr`avanja i prezentacije. - Jedna mlinica }e se obnovom osposobiti za funkciju mlina sa badnjevima i stupama, dok }e nivo obnove ostalih mlinica biti takav da }e sprije~iti njiho-

Obnova Kjafijine d`amije u Pruscu