PRIPREMA MINERALNIH SIROVINA OSNOVI AGLOMERIRANJA

1
M. Petrovi

2.2.2

BRIKETIRANJE S VEZIVOM

Tvrdi ugljevi, odnosno ugljevi vieg stupnja metamorfizma, mogu se briketirati uz dodatak veziva. Briketiranje ugljena s vezivom sastoji se u postupku vezivanja estica ugljena s vezivnim materijalom. Sam proces briketiranja se moe promatrati u tri faze: I. II. III. Apsorpcije vezivnog materijala po povrini zrna i stvaranja tankog filma veziva oko estica, Preanja mjeavine, Otvrdnjavanje briketa tijekom hlaenja.

Vrijeme, temperatura i tlak, koji definiraju uvjete rada i procesa briketiranja, ovisni su o prirodi ugljena, koliini vezivnog materijala i interakciji ugljena, veziva i same opreme. Uspjeh procesa ovisi o prikladnosti mjeavine ugljen-vezivo. Na osnovu glavnih principa proizilazi da je za dobivanje vrstih briketa iz ugljena potrebito izvriti potpuno malaksiranje ugljena i veziva, kao i postojanje jake kohezije vezivno sredstvo-ugljen. Izraenija tendencija organskih tenosti u pogledu kvaenja ugljeva u odnosu na vodu je u izvjesnom smislu i indikacija veih privlanih sila, i to ide u prilog dobre kohezije sistema ugljen-bitumen. Vrijeme, kut kvaenja, energija, i temperatura predstavljaju glavne parametre procesa malaksiranja u postrojenjima za briketiranje i oni utjeu, kako na kvaenje ugljena, tako i na uspostavljanje ravnotee u smislu maksimalne interakcije vezivo-ugljen.
2.2.3 VEZIVNI MATERIJALI

Cilj dodavanja veziva u ugljen za briketiranje je poveanje adhezivnih sila, koje djeluju izmeu zrna ugljena uz istodobno popunjavanje praznina izmeu estica ugljena. Adhezijske sile koje se javljaju na granici veziva i estica ugljena, znatno su vee nego sile kohezije pojedinanih zrna. Otuda se vezivo i tehnika pripreme ugljena prije briketiranja moraju odabrati tako da vei dio zrna bude presvuen filmom veziva (slika 23).

PRIPREMA MINERALNIH SIROVINA OSNOVI AGLOMERIRANJA

2
M. Petrovi

Ovo vezivo nakon hlaenja briketa, suenja ili pak termike obrade ovrava i daje skelet, kostur koji je nositelj vrstoe i ostalih fizikalnomehanikih svojstava sirovih ili obraenih briketa. Potronja veziva se poveava s finoom zrna, odnosno proporcionalna je razvijenoj povrini. Po ovom osnovu, granulometrijski sastav bi bio pomjeren na stranu veeg udjela veziva i sitovnog sastava to vai uvjetno, i moe se primijeniti kod briketiranja tvreg materijala, kao to su kameni ugljevi i antraciti, prigodom briketiranja polukoksa, sa znatno manjom tvrdoom, uz tlakove iznad 2530 MPa. Vea zrna trpe znatne promjene oblika i raspadaju se. Budui da novoobrazovane povrine nisu presvuene vezivom, onda mjesta raskola doprinose znatnom padu fizikalno-mehanikih svojstava briketa (slika 24). Prema tome, kod preanja mekih materijala potrebito je putem laboratorijskih pokusa nai minimum potronje veziva, obzirom na tvrdou i granulometrijski raspored. Iznalaenje ovog minimuma je opravdano, ako je mogue variranje veliine zrna, to je u praksi rijedak sluaj. Vezivo se kod poroznih materijala, kao to je polukoks, osim za prevlaenje pojedinanih zrna troi i na apsorpciju u pore. Poroznost polukoksa, ovisno o uvjetima velovanja, jo uvijek je u vioj ili manjoj mjeri vea od poroznosti polaznog ugljena.

Slika 23; Mikrosnimak briketa, Povoljan-ravnomjeran raspored agregata i veziva u briketu

Slika 24; Mikrosnimak briketa, Nepovoljan-neravnomjeran raspored agregata i veziva u briketu.

PRIPREMA MINERALNIH SIROVINA OSNOVI AGLOMERIRANJA

3
M. Petrovi

Ovim se objanjava i vea potronja veziva za 3050 % tijekom briketiranja polukoksa u odnosu na ugljen iz kojega je dobiven polukoks. Da bi se koliina apsorbiranog veziva smanjila, primjenjuju se razni postupci. Teorijski, potronja veziva moe se reducirati na vie naina. Odnosno, ranije je ve iznesena hipoteza Stachleya, prema kojoj zrna ugljena po cijeloj povrini bivaju obavijena filmom veziva, neovisno o njegovu viskozitetu. Mayer, opovrgava ovakvu predpostavku i ukazuje na skupljanje veziva samo u tokama, u kojima se zrna ugljena nalaze u meusobnom kontaktu. Najvjerojatnije se istina nalazi negdje izmeu ova dva krajnja teorijska razmatranja. Tako Mallison ukazuje na mogunost stvaranja jedne vrste "maltera", koji se sastoji od mjeavine veziva i najsitinijih estica ugljena. Ovaj malter se stvara u prvoj fazi mijeanja ugljena i veziva i budui ima odreena plastina svojstva, dovodi do "cementiranja" veih ugljenih zrna. Sljedei ovakav nain razmiljanja bilo bi korisno preliminarno odsijavanje najsitnijih estica ugljena i homogeniziranje s vezivom, da bi se dobio taj "malter" koji se u sekundarnoj fazi homogeniziranja dodaje frakciji krupnijih zrna. Radovi Zakrzewskog potvruju opravdanost ovakve procedure. Relativno visok sadraj polukoksa u katranu koji je dobiven velovanjem ugljena nema nikakvih tetnih posljedica. Da bi se koliina apsorbiranog veziva smanjila, primjenjuju se razne mjere. Ako se koriste dvije vrste veziva, onda se prvo izmijea s ugljenom jeftinije vezivo, a tek nakon toga se uvodi vezivo koje je skuplje i koje vie odgovara zahtjevima briketiranja. Najee ulogu primarnog veziva preuzima voda, iji dodatak ne smije prekoraiti granicu higroskopnosti. U suprotnom, zbog, po pravilu, razliith svojstava vode i sekundarnog veziva (hidrofobnost, povrinski napon i sl.), slijedi pogoranje kvalitativnih svojstava dobivenih briketa. Tijekom dalje obrade sirovih briketa (suenje, termiki tretman) biti e potrebito utroiti dodatne koliine toplote za eliminiranje vode. Za briketiranje sitnih klasa ugljena , koksa i polukoksa koriste se razne vrste vezivnih sredstava. Stoga se problemu veziva pridaje ogroman znaaj u industriji briketa. Smola katrana kamenog ugljena je najbolje vezivo. Meutim, proizvodnja briketa se ne moe bazirati iskljuivo na ovom vezivu, jer je smola katrana kamenog ugljena neophodna sirovina u drugim granama industrije, na primjer: za cestogradnju, u elektrotehnikoj industriji itd. Prema tome, potrebito je rijeiti problem iznalaenja drugih veziva koja bi s uspjehom mogla zamijeniti smolu katrana kamenog ugljena. Uvjeti koje treba ispunjavati dobro vezivo su sljedei:

PRIPREMA MINERALNIH SIROVINA OSNOVI AGLOMERIRANJA

4
M. Petrovi

Velika mo vezivanja. Mo vezivanja dolazi u mnogim sluajevima do izraaja tek nakon zagrijavanja kojim se postie plastinost i ljepljivost veziva. Raspodjela po cijeloj povrini zrna ugljena . Vrlo je teko postii dobro kvaenje i dobru raspodjelu veziva. Velik utjecaj pri tome imaju svojstva povrine ugljena i veziva, Plastinost u trenutku preanja i brzo otvrdnjavanje. Plastinost veziva treba nastati odmah nakon preanja kako bi briketi brzo otvrdnuli. Ovo se postie fizikim putem i to hlaenjem ili kemijskim, odnosno, koloidnokemijskim putem, meumolekularnom ili kemijskom promjenom veziva. Mala rastvorljivost u vodi i hidrofobna svojstva. Veziva rastvorena u vodi mogu se samo onda primijeniti, ako se nakon preanja rastvorljivost smanji i time istodobno smanji plastinost veziva, a izazove otvrdnjavanje, Kemijska srodnost sa sirovinom koja se briketira. Vezivo je srodno sa sirovinom ako ne postoje bitne razlike u kemijskom sastavu. Obino je dovoljno ako je sirovina organske prirode, kao to je to ugljen, briketirati nekim organskim vezivom koje sadri samo male koliine anorganskih sastojaka, Termika postojanost. Vezivo treba biti postojano do temperature od oko 300 oC jer je poeljna postojanost briketa na loitu i u generatoru. Niska temperatura paljenja je potrebna kako se ne bi pogorala sagorljivost ugljena. I kod rasplinjavanja briketa u generatoru vezivo ne smije smanjiti reaktivnost ugljena. Iz tog razloga su anorganska veziva nepodesna, Visoka toplinska vrijednost. Sve dotle dok je koliina dodanog veziva mala, njegova toplinska vrijednost ne igra znatniju ulogu. Poeljno je da vezivo dostie toplinsku vrijednost goriva ukoliko koliina veziva, kao na primjer, kod smole katrana kamenog ugljena , iznosi 57 %, Nekodljivost, kako u fazi proizvodnje briketa, tako i u vrijeme njihove uporabe, Dostupnost u dovoljnim koliinama, niska cijena i jednostavnost pripreme i manipuliranja tijekom procesa briketiranja.

Kao vezivo za briketiranje ugljena predloene su mnogobrojne, po svojoj prirodi potpuno razliite, materije isprobane u praksi. Sve one pripadaju visokomolekularnim spojevima s velikim molekulima, molekulske mase od nekoliko stotina do vie stotina tisua. Vezivo je utoliko bolje to mu je vea adhezija prema sirovini koja se briketira i to je vea kohezija nakon otvrdnjavanja. Veziva se dijele u dvije glavne grupe, organska i anorganska

veziva. 4

PRIPREMA MINERALNIH SIROVINA OSNOVI AGLOMERIRANJA

5
M. Petrovi

2.2.3.1 ANORGANSKA VEZIVA

Meu anorganska veziva spadaju: glina, vapno, gips, cement, magnezit, alkalije, fosfati natrija i kalcija, silikati aluminija, kalcija, natrija i magnezija. Za briketiranje ugljena anorganska veziva nisu podesna ne samo zato to poveavaju sadraj pepela u gorivu, nego i zbog nepovoljnog utjecaja na sagorljivost briketa. Inae, ova se veziva lako raspodjeljuju u sirovini za briketiranje kao vodeni rastvori, odnosno suspenzije, a otvrdnjavanje se postie suenjem ve na sobnoj temperaturi. U pogledu postojanosti briketa prema vodi, ova veziva u potpunosti zadovoljavaju.
2.2.3.2 ORGANSKA VEZIVA

Do sada se predloena organska veziva mogu svrstati u tri grupe: Ugljikovodici, Biljni i ivotinjski proizvodi, Industrijski otpadni proizvodi.

U skupinu ugljikovodika spadaju: katran kamenoga ugljena, katran koji se dobiva kod polukoksiranja, katran iz drveta, smola, teka ulja, antracen, naftalin, parafin, voskovi, prirodne smole, fenoli, lakovi i uljni kriljci. Sva navedena veziva, izuzev asfalta, katranske smole i prirodne smole, daju brikete koji se moraju naknadno obraivati, jer svoje plastino stanje vrlo polako ili openito ne gube. Parafin, voskovi i lakovi, zbog visoke cijene, uglavnom ne dolaze u obzir za briketiranje, ak i kad se koriste u svrhu poveanja postojanosti prema vodi. Najstarije, i bez sumnje, najpodesnije vezivo je smola iz katrana. Prijedlog primjene fenola zasniva se na prirodnom pretvaranju u smole kod stajanja na zraku. Djelomino se fenol koristi i za proizvodnju vjetakih polimerizata pomou fermola. Za sve ugljikovodike je karakteristian visok sadraj hlapljivih sastojaka. Ovi sastojci su nepoeljni, jer kod zagrijavanja potrebitog skoro u svim sluajevima, nastaje mnogo proizvoda destilacije, a s tim u vezi je jako stvaranje dima. Kod reakcije briketa s kisikom stvara se, uslijed nepotpunog sagorijevanja tekih destilata, a umjesto dima.

PRIPREMA MINERALNIH SIROVINA OSNOVI AGLOMERIRANJA

6
M. Petrovi

Termika postojanost briketa je uglavnom slaba osim kod briketa sa smolom, asfaltom i prirodnom smolom, dakle s visokomolekularnim ugljikovodicima. Briketi omekavaju i pri brzom zagrijavanju postaju ponovno plastini. Kao vezivo predloen je i uljani kriljac kod kojega je visok sadraj bitumena. Ako se praina kriljaca s visokim sadrajem bitumena zagrije, onda ovaj na temperaturi od 200 C postaje plastian. Ako se u ovakvome stanju doda smola za briketiranje u istom odnosu, dobiva se odlino vezivo. Prema tome, kriljac slui kao zamjena za smolu ukoliko ove nema u dovoljnoj koliini. Nedostatak ovoga veziva su visoki trokovi transporta, kao i visok udio anorganskih sastojaka koji su nepovoljni kod briketiranja goriva. Od navedenih veziva praktino samo asfalt i smola imaju veu primjenu kod tehnikih briketiranja. Uglavnom bi ugljikovodike trebalo koristiti jedino tamo gdje osim vezivanja trebaju ispuniti i druge uvjete. Oni su podesni tamo gdje je potrebito stvoriti reducirajuu atmosferu ili osobito visoku temperaturu reakcije tijekom sagorijevanja. Katran kamenoga ugljena se dobiva kao sporedni proizvod pri karboniziranju kamenoga ugljena. To je viskozna, tamna tenost karakteristinoga mirisa. Sastav katrana uvjetovan je sastavom ugljena, nainom destiliranja, temperaturom u kojoj je vrena destilacija. Sastav katrana je vrlo sloen i promjenljiv. Prinos katrana je tim vei to je polazni ugljen bogatiji vodikom i to je postupnije i ravnomjernije poveavanje temperature destiliranja. Prinos obino iznosi 2,86 %. Specifina gustoa katrana kree se od 1,11,2 g/cm3 ali uglavnom 1,121,15 g/cm3. Kao vezivno sredstvo, katran se rijetko primjenjuje za briketiranje kamenoga ugljena, jer briketi dobiveni ovim vezivom, mijenjaju vrstou, sljepljuju se meusobno a pri sagorijevanju razvijaju gust, crn, dim i neprijatan miris. Smola katrana kamenoga ugljena se skoro iskljuivo koristi kao vezivo, jer najbolje odgovara postavljenim uvjetima. Nedostatak joj je visoka cijena, i sklonost k stvaranju ai kod nepotpunog sagorijevanja. Smola katrana kamenoga ugljena daje briketima pored vrstoe i potrebitu postojanost prema atmosferskim utjecajima i skladitenju, kao i laku zapaljivost. Zahvaljujui visokoj toplinskoj vrijednosti od 34.33 MJ/kg i niskom sadraju pepela od 0,5 %, smola poboljava sagorivost briketiranoga ugljena i poveava sadraj hlapljivih sastojaka u briketu.

PRIPREMA MINERALNIH SIROVINA OSNOVI AGLOMERIRANJA

7
M. Petrovi

Destiliranjem katrana kamenoga ugljena dobiva se, kao ostatak, smola koja predstavlja 5060 % katrana. Ovisno o nainu destiliranja katrana dobivaju se tri vrste smole razliith svojstava: mekana smola, srednje tvrda smola i tvrda smola. Sastav smole jo uvijek nije potpuno utvren. Priblian elementarni sastav smole je: 9091 % C, 4,55 % H, 1,21,5 % N i 1,52,0 % O. Prema tome, smola se sastoji iz visoko kondenziranih spojeva, siromanih vodikom, koja skoro nemaju metil i hidroksilne grupe. Smola sadri slobodni ugljik, odnosno nerastvorljive sastojke, koji potjeu od mehaniko donesenih estica ugljena, a djelomino nastaju za vrijeme destiliranja katrana uslijed razlaganja nekih sastojaka. Meka smola se dobiva destiliranjem katrana do 250280 C. Specifina gustoa iznosi 1,251,265 g/cm3. Toka omekavanja je izmeu 4060 C. Za briketiranje se ne primjenjuje zbog niske toke omekavanja osim u specijalnim postupcima. Srednje tvrda smola dobiva se destiliranjem katrana do 350 C. Na obinoj temperaturi je kruta i lako se razbija u komade. Specifina gustoa je 1,2651,285 g/cm3. Toka omekavanja 6075 C. Ova smola se koristi za briketiranje. Tvrda smola se dobiva destiliranjem katrana do oko 400 C. Po hlaenju ovrava u tvrdu, sjajnu masu. Specifina gustoa je 1,2851,33 g/cm3. Toka omekavanja 75C. Zahtjevi u pogledu kvalitete smole obuhvataju mo vezivanja, temperaturu omekavanja, sposobnost sitnjenja, duktilitet, rastvorivost u organskim rastvaraima, viskozitet i podlonost oksidaciji. Mo vezivanja, izraena kao otpornost na savijanje, treba iznositi najmanje 1.7 MPa . Toka omekavanja mora uglavnom biti oko 68 C (5 C). Duktilitet iznosi 4560 cm kod umjerene, 6090 cm kod dobre i preko 90 cm kod vanredno dobre moi vezivanja. Smola, koja se lako sitni, ima udio zrna preko 0,5 mm, najmanje 60 %. Svje prijelom dobre smole je koljkast i sjajan. Boja samljevene smole ne smije biti mrka ve crna. Rastvorljivost smole u organskim rastvaraima pokazuje koliinu sastojaka koji su tijekom briketiranja manje uinkoviti ili ak tetni. Vano svojstvo smole je rastvorljivost u CS2 i u smjesi tetralina i krezola. Tako, naprimjer, ako rastvorljivost u CS2 iznosi 75 %, onda je mo vezivanja umjerena, 7580 % srednje dobra, 8085 % dobra, a preko 85 % vrlo dobra.

PRIPREMA MINERALNIH SIROVINA OSNOVI AGLOMERIRANJA

8
M. Petrovi

Dobra smola tijekom taljenja treba postati itka, da plinovi koji se razvijaju odlaze bez smetnje. Smola koja se nadima pri koksiranju, ne moe se koristiti za briketiranje, jer se takvi briketi lako raspadaju na loitu. Prema miljenju nekih strunjaka, mo vezivanja smole nakon duljega skladitenja na zraku, a osobito na suncu, primjetno opada. Smola katrana mrkoga ugljena se dobiva pri destiliranju katrana mrkoga ugljena. Razlikuje se mekana smola, toke omekavanja 4050 C, i srednje tvrda smola, toke omekavanja 6070 C. S aspekta briketabilnosti nije podesna zbog male moi vezivanja. Bitumen se dobiva kao proizvod destiliranja nafte. Bitumenima se nazivaju i sastojci prirodnoga asfalta, rastvoreni u CS2. Bitumen je plastiniji nego smola katrana kamenoga ugljena. Temperatura omekavanja iznosi 52 C. Teko se melje, a briketi dobiveni s bitumenom kao vezivom, moraju se dugo hladiti. Uglavnom se koristi u smjesi sa smolom u koliini do 50 %. Smola dobivena polukoksiranjem kamenoga ugljena sadri najsitniju ugljenu prainu i budui je nepodesna za kemijsku preradu, moe se koristiti za zamjenu standardne smole. Laboratorijski pokusi su pokazali da se sa 7,18 % ove smole postie ista vrstoa briketa kao sa 6 % standardne smole. Ulje dobiveno koksiranjem smole pokazalo se, prema laboratorijskim pokusima, u mjeavini s 80 % mekane smole (temperatura omekavanja 62 C) kao dobro vezivo. Dodatkom 5,3 % ovako mijeane smole dobivaju se briketi iste vrstoe kao i oni koji su dobiveni sa 6 % smole katrana kamenoga ugljena. Katranska ulja i sirovi katran, kao i antracensko ulje nemaju mo lijepljenja i stvrdnjavanja i ne daju dovoljno vrste brikete. Pomijeani s tenom smolom u koliini od 15 do 30 %, mogu se primijeniti za briketiranje. Dodatak katrana ili katranskih ulja koji sadre tzv. omekivae, smanjuje viskozitet smole a samim tim i temperaturu omekavanja. Na taj nain je omogueno da se u gnjetalici na povienim temperaturama, postigne bolja raspodjela visokomolekulskih ugljikovodikovih spojeva, koji su nositelji sposobnosti lijepljenja smole. Potronja meke smole nie temperature omekavanja od 60 C uvijek je manja nego srednje tvrde smole za briketiranje. Preostalo ulje u ovoj smoli olakava kvaenje povrine ugljena i omoguava bolju raspodjelu po povrini, iako ulje kao takvo nema nikakve moi vezivanja. Tvrda smola, temperature omekavanja 72 C, koja se mijea s omekivaima, zove se regenerirana smola. Ova nema istu mo vezivanja kao dobra standardna smola i potrebne su vee koliine da bi se postigla ista vrstoa kao sa standardnom smolom.

PRIPREMA MINERALNIH SIROVINA OSNOVI AGLOMERIRANJA

9
M. Petrovi

Celulozna smola se koristi kao vezivo za briketiranje sitnog kamenoga ugljena u smjesi sa smolom katrana kamenoga ugljena. Cijena ove smole je visoka tako da je primjena ograniena. Smola, koja se dobiva kao otpadni proizvod kod hidriranja smole kamenog i mrkog ugljena, koristi se kao zamjena za normalnu smolu kao takva ili staljena s ovom. Potronja ove smole je za 3050 % vea nego kod standardne smole. Naftalin, koji se dobiva iz tekih ulja katrana kamenoga ugljena, moe se koristiti u tenom obliku kao dodatno vezivo. Pri tome se potronja smole katrana kamenoga ugljena smanjuje sa 6,57 % na 5,6 %. Zbog neprijatnog mirisa, ovo vezivo nije nailo na iru primjenu. Prirodna smola, koja se dobiva kao ostatak destiliranja terpentina, slui kao zamjena za standardnu smolu, ali zbog svoje visoke cijene, primjenjuje se samo onda kada je i cijena standardne smole bila visoka. Otpaci, koji se dobivaju pri proizvodnji fenolnih smola, dobra su zamjena za standardnu smolu, ali se ne primjenjuju, jer se koriste u drugim granama industrije. Sirovi mrki ugljen se moe mijeati s kamenim ugljenom u koliini od 1545 %. Ovakva mjeavina se mora briketirati pod viim tlakom, 80120 MPa. Tlak od 16 MPa dovoljan je ako se, pored 1025 % praine mrkoga ugljena s 10 % vode, doda jo i 3 % smole kao vezivo. Prednost ovoga briketa je to dugo gori, 711 sati naspram 56 sati kod obinih briketa iz mrkoga ugljena. Prema utjecaju atmosferilija isto su tako osjetljivi kao i briketi dobiveni od mrkoga ugljena. U skupinu biljnih i ivotinjskih proizvoda spadaju: alge, lateks, otpaci drveta, derivati celuloze, brano, krob, dokstrin, melasa, krv, kazein, viskoza itd. Od nabrojanih veziva, veu primjenu imaju otpaci drveta, viskoza, krob i melasa. Otpaci drveta se esto primjenjuju, ali nemaju funkciju veziva nego punitelja.Viskoza ima veliku mo vezivanja, a prednost joj je i rastvorljivost u vodi, koju nakon izvjesnoga vremena skladitenja ponovno gubi. Nedostatak je skupa sirovina iz koje se viskoza dobiva (bijeljena celuloza, NaOH i CS2), srazmjerno visok sadraj sumpora, teko i dugotrajno spravljanje i nepostojanost pri skladitenju. Ostali biljni i ivotinjski proizvodi su upotrebljivi kao vezivo tek nakon odgovarajue prethodne obrade. Kod kroba i njegovih derivata je osobito teko dobiti vezivo postojanih svojstava. Melasa se moe koristiti u koliini od 24 % u smjesi sa 2 % smole katrana kamenoga ugljena.

PRIPREMA MINERALNIH SIROVINA OSNOVI AGLOMERIRANJA

10
M. Petrovi

Usitnjena smola mijea se sa sitnim ugljenom, a ovoj se smjesi zatim dodaje rastvor melase sa 23 % vode. Briketi se preaju pod tlakom od 1017,5 MPa i sue na temperaturi od oko 300350 C. Na ovoj temperaturi melasa koksira pri emu briketi postaju vri nego kod koritenja same smole. Tromjeseni tretman potapanja u vodi pokazao je da briketi, dobiveni sa melasom kao vezivnim sredstvo, ne gube vrstou a ne mijenjaju se ni pri djelovanju mraza. Melasa je osobito pogodna za briketiranje koksne praine.
2.2.3.3 INDUSTRIJSKI OTPADNI PROIZVODI

U ovu skupinu spada sumporna luina, ostatci iz rafinerije (kisele smole), otpadni proizvodi od hidriranja i plinska voda. Od industrijskih otpadnih proizvoda najvei znaaj kao vezivo ima sumporna luina. Koncentrirana do konzistencije sirupa ili celulozne smole, luina ima veliku mo lijepljenja. Nedostatak joj je visok sadraj anorganskih sastojaka i kemijskih postojanosti na srednjim temperaturama tako da tek na temperaturama iznad 280 C dolazi do promjena koje je ine nerastvorivom u vodi. Kod primjene otpadnih proizvoda iz postrojenja za hidriranje, sintezu, preradu katrana i ulja, rafinerija itd., ne radi se o iskoritavanju ovih otpadnih proizvoda kao veziva nego uglavnom o iskoritavanju u njima sadranih ugljikovodika. Nasuprot ostalim vezivima, ovi proizvodi se dodaju u to veim koliinama. Briketiranje s ovim vezivima ne stvara potekoe ukoliko ista sadre minimalnu koliinu asfalta. Ovaj je potreban zbog dalje termike obrade, kako bi se djelomino postiglo koksiranje i na taj nain smanjilo deformiranje briketa, uslijed visokog sadraja ulja. Sumporna luina se dobiva kao otpadni proizvod u tvornicama celuloze. Sadri 58 % organskih vrstih materija, koje se uglavnom sastoje iz lignina, rastvornog Calignosulfonata i pentozana. Pentozan se moe smatrati glavnim nositeljem vezivne moi sumporne luine. Sadraj smole preraenog drveta ne igra nikakvu ulogu kod sposobnosti lijepljenja luine. Luina iz smrevog drveta ima ak manju mo vezivanja nego luina iz bukova drveta. Pri koritenju sumporne luine potrebito je odstraniti viak vode i poveati postojanost briketa koji uslijed rastvorljivosti u vodi i higroskopnosti celulozne smole nisu postojani prema vodi i atmosferskim utjecajima. U ovisnosti od koliine H2O, sumporne luine dijelimo na:

10

PRIPREMA MINERALNIH SIROVINA OSNOVI AGLOMERIRANJA

11
M. Petrovi

Teni koncentrat, sadri 4045 % vode, i predstavlja gustu tamno-mrku masu. Tvrdi koncentrat sadri, 2025 % vode, plastian je i viskozan.

Za briketiranje je najbolje uzeti teni koncentrat i koncentrat u obliku praha. Dodaju se u koliini 68 %. Sumporna luina gubi na veoj temperaturi sposobnost vezivanja. Luinu i materijal koji se briketira ne treba zagrijavati preko 6070 C.

11