Read without ads and support Scribd by becoming a Scribd Premium Reader.
 
Sabrana djela Marije Juri
ć
ZagorkeGRI
Č
KA VJEŠTICA Svezak 1.Tajna Krvavog mostaUrednica Miroslava Vu
č
i
ć
 Marija Juri
ć
ZagorkaGRI
Č
KA VJEŠTICA Tajna Krvavog mosta(c) ŠKOLSKA KNJIGA, d.d.i NAKLADA MARIJA JURI
Ć
ZAGORKA, d.o.o.Zagreb, 2004.Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati,fotokopirati ni na bilo koji na
č
in reproduciratibez pismenog dopuštenja oba nakladnika.Sk školska knjiga mjzZagreb, 2004.PRVI OD DEVETORICEU dubokoj no
ć
i crni oblaci. Munje sijevaju po gri
č
kim krovovima i kaptolskim kulama. Odsjev bljeska pada po tamnom mostu nad nabujalim potokom koji dijeli grad na brdu od Kaptola. Tutnje gromovi crnim nebom, zemlja se trese. Ljudi u ku
ć
ama ne spavaju, pale svije
ć
e, krste se;strahuju nije li propast svijeta. I kum Matijak bdije u svome mlinu na gri
č
koj obali potoka, u blizini mosta. S njime su znanci. U kutu sjedikova
č
Klement. Iz mrkih, obrvama zaraslih o
č
iju viri mu strah. Stolar Boltek nemo
ć
no je složio ruke na koljenima. Pred njim je prazan vr
č
.Bura divlja nad krovom. Boltek se trese, pa
ć
e Matijaku,
č
 vrstom i snažnom mlinaru:- Oj kume, moj je pehar presušio!- Još ti nije dovoljno, kaptolska mlako! U to doba ne silazim nikome po vino, a možda
ć
emo za
č
as zajedno s mlinom plivati u potoku.- Kad ve
ć
moram u diku nebesku, tada bar ne
ć
u po
ć
i žedan, jer... - Bolteku zamre rije
č
na usnama. Tutanj zagluši-MARIJA JURI
Ć
ZAGORKA TAJNA KRVAVOG MOSTA uši. Mlin se potrese. Trojica blijedih ljudi se preneraze. Opet tutanj groma, a zatim udari pljuštavica kao da se nebo razlijeva nad mlinom.- Ne
ć
e dobro svršiti! - re
č
e Matijak. - Ne sje
ć
am se takvebure.- Morali su nekoga objesiti! - šapne Boltek.-
Č
ini mi se, daje grom udario u Pata
č
i
ć
ev dvor, tamo danas plešu.- Valjda ih je Bog htio kazniti što u korizmi prire
đ 
uju plesove! - žu
č
ljivo
ć
e Klement. - Cijele zime nisu ta gospodadrugo radila nego plesala, opijala se i kartala.- A kada oni rade što drugo? - primijeti Matijak. -Tolikih slava, plesova i parada nije još nikad bilo na Gri
č
u kaoove godine.- Ne, nikada nije bilo toga na Gri
č
u! Priredila bi se katkada sve
č
anost, kad bi ban dolazio iz Varaždina u posjete Gri
č
u.Tada bi se dovukli za njim i velikaši, a ina
č
e su oni sve orgije slavili tamo u onom zagorskom Parizu, kako ga ve
ć
zovu.Lakaji i trgovci koji dolaze odanle pri
č
aju da je u Varaždinudan i no
ć
pijaca, gozba, ples, muzika i ludovanje.- E, baš mi je netom pripovijedao jedan o njihovoj slav noj družini "Pinta". Kažu da se visoka gospoda zatvore, samasamcata, lo
č
u po pet i osam dana, piju i padaju pod stolovekao zaklani. Mora daje gadno biti takva izjelica i ispi
č
utura!
Č
ovjek se i napije, kao mi subotom uve
č
er, pa onda u nedjeljumalo prospava. Vino je stvoreno za pi
ć
e, ali da se dan i no
ć
 lo
č
e, ždere i opet lo
č
e, o tome je ružno i misliti. Sva ti se zemlja okre
ć
e. Pa kako se samo odijevaju tamo u tom Varaždinu!Ku
ć
a do ku
ć
e plemi
ć
ka, pravi plemi
ć
ki otok usred zagorskogmora, a sad su oni htjeli malo promijeniti zrak i eto ih na Gri
č
 lokati!Dok su tako pri
č
ali oluja je jenjavala. Glas no
ć
obdijine trube dopre do njih.
 
 - Andraš je trubio dvanaest puta, pono
ć
je! - prošap
ć
eKova
č
kao da se ne
č
ega prestrašio. Sva trojica zašute i zagledaju se u prozor.Na vratima mlina za
č
uje se kucanje. Matijak pogleda svoja dva druga, ali oni šute. Kucanje se ponavlja dva, tri,
č
etiri puta, sve ja
č
e.- Duhovi nisu, to kuca
č
ovjek! Da vidim tko je! - primijeti Matijak i uzme svjetiljku. Svi zajedno izadoše u hodnik.- Tko je vani? - zapita ku
ć
edoma
ć
in.- Ljudi koje je zatekla bura, otvorite nam! Platit
ć
emo!Mlinar Matijak dade znak svojim drugovima, potr
č
i k prozoru, i kroz mali otvor pogleda dolje prema vratima, pohita natrag i šapne:- Vidio sam odijela, plemi
ć
i su, mogu otvoriti!Otklju
č
a vrata. U hodnik ulaze tri pojave zamotane uogrta
č
ima od glave do gležanja. Medu njima je jedna žena. Klementu se pri
č
ini to troje kao da su sablasti. Žena i jedan muškarac nose duge plemi
ć
ke crne plašteve. Matijaku i njegovim drugovima upade u o
č
i da jedan muškarac nosi dugi plašt od svijetlomodre tkanine. To je neštonovo i nevi
đ 
eno. Lice mu ne mogu vidjeti jer ga sakriva klobuk, a plašt je povukao visoko. Onaj stoje nosio crni plašt obrati se Matijaku:- Želimo se skloniti dok prestane bura. Evo, pla
ć
am una prijed!U svjetlu Matijakove svije
ć
e zasjalo je zlato.- To vam je pla
ć
a, pustite nas u sobu! - doda opori glasispod crnog plašta.Matijak se zamisli, zatim pokupi dukate, spusti se nekoliko stepenica niže i otvori vrata. Klement i Boltek 
č
ekali su Matijaka drš
ć
u
ć
i, za
č
u
đ 
eništo je imao odvažnosti da otprati tajnovite goste. Matijak se brzo vrati i sjedne k stolu.- Tko su? - zapitaju šaptom Klement i Boltek.MARIJA JURI
Ć
ZAGORKA TAJNA KRVAVOG MOSTA - Ne znam! Zatvorili su se u sobu i zapovijedili da ih osta vim na miru - odvrati Matijak ogledavaju
ć
i zlatni novac.- To nije naš novac! - opazi Klement. - Kakav je, to nebih pogodio.- Bit
ć
e da su stranci! Meni se
č
ini daje novac mleta
č
ki.- Ja mislim daje stranac samo onaj u svijetlomodrom plastu, koji je šutio. Takve plašteve ne nose naši plemi
ć
i.- Ne znam ni tko su ni što su! - re
č
e Matijak. - Platili su pošteno, što da razbijamo glavu!Kiša je jenjavala, vjetar se smirio; bura kao da je odlazila prema jugu. Matijaku je odlanulo pa uze iz kuta velik vr
č
i stavi ga na stol.- Eto, pijte! Nisam strašljivica, ali dobro
ć
e biti da ostanete kod mene dok ovi stranci ne odu.Boltek uhvati požudno vr
č
i taman ga nagne kad zatrubi no
ć
obdija. Sva se trojica prenu. Boltek spusti vr
č
.- Stoje? Andraš trubi! Jedan, dva, tri!- Triput je zatrubio! Dogodila se nesre
ć
a!Sko
č
e kao jedan i požure k prozoru.U tami se vidjelo samo blijedo no
ć
obdijino svjetlo kraj Krvavog mosta.- Bit
ć
e da je negdje vatra, o
č
uvaj nas sveti Florijan! -usklikne Klement.- Idem pogledati stoje! - odlu
č
i mlinar.- A tvoji gosti?- Pa valjda ih ne trebam
č
uvati!- Ja
ć
u pogledati što je, a ti ostani! Kad ima sumnjive goste, gospodar treba daje kod ku
ć
e! - promrmlja kova
č
Klement i iza
đ 
e.Klement pohita niz potok i nade se na Krvavom mostu. No
ć
je bila tamna, od crnih tmastih oblaka gotovo neprozirna. U njoj je titrala samosvjetiljka no
ć
obdije koji je neprestano trubio u svoj sablasni rog.- Oj Andraš! - vikne Klement. - Stoje? Što se dogodilo?- Mrtav 
č
ovjek! - odvrati no
ć
obdija. - Pogledaj, pod mostom je!- Kada si ga opazio? - upita Klement.- Malo
č
as.- A tko je mrtvac?- Ne poznajem ga.- Sigurno je nesretnik stradao u buri. Bilo je upravo da po-gineš! Gdje leži?- Dolje, s ove strane! - re
č
e no
ć
obdija, pokaže svjetiljkomlijevo i doda: - Eto, svjetiljka
ć
e mi dogorjeti!Klementu posta tjeskobno pri duši i pode prema no
ć
obdiji da mu bude što bliže. No
ć
obdija opet zatrubi tri puta. Na pedeset kora
č
aja za
č
ujuse glasovi.- Napokon idu! - odahne no
ć
obdija. - Ni vrag da se mak ne, kao daje sve pomrlo!- Gdje je? - upita ponovno Klement, stigavši do no
ć
obdije.
 
- Eno ga dolje pod mostom!Klement se sagne. Vidio je tamno ispruženo tijelo, napola na obali, napola u vodi.- Da ga nije naplavila bujica? - primijeti Klement i us pravi se.- Tko bi to znao!Sa svih strana po
č
eli su se okupljati ljudi i navaljivati na no
ć
obdiju pitanjima. On odgovara po deseti put:- Mrtav 
č
ovjek pod mostom!Glas da pod Krvavim mostom leži mrtav 
č
ovjek otvarao je vrata purgarskih ku
ć
a, budio gospodu na Kaptolu i dopro
č
ak u spava
ć
e odajegri
č
kih plemkinja. Bogatiji ljudi poslali svoje sluge, plemi
ć
i inoše da vide što se dogodilo, zašto je u gradu nastala tolika graja i tko leži podKrvavim mostom.Napokon su se kod zida pojavila dva gradska
č
uvara s bakljama. Znatiželja poraste do vrhunca. Svatko je htio da budeMARIJA JUR1
Ć
ZAGORKA TAJNA KRVAVOG MOSTA što bliže mrtvacu, da ga što bolje vidi.
Č
uvari su se približili s bakljama i osvijetlili ga. Sve se o
č
i uprle u
č
ovjeka stoje ležao pod mostom.- Plemi
ć
je! - prošap
ć
u ljudi za
č
u
đ 
eno.Gornji dio tijela bio je prislonjen na obalu potoka, donji dio ležao je u vodi. Jedna noga zapela mu o panj, naplavljen kraj mosta, i podigla seuvis. Svatko je mogao odmah opaziti svilene
č
arape i crne izrezane cipele. Tijelo mrtvaca bilo je omotano plaštem.- Gle, što je to? - klikne no
ć
obdija, kleknuvši na jednokoljeno i sagnuvši glavu sasvim k mrtvacu.Purgari se natisnuli traže
ć
i o
č
ima ono što je spomenuo Andraš Poga
č
nik. Bila je to pergamena pribodena na mrt-va
č
evim prsima duga
č
komiglom stoje na svjetlu baklje sijala poput zlata.- Na pergameni je napis! - objavi no
ć
obdija purgarima.- Što piše? - pitaju purgari bez daha.- Pisano je latinski. Pri
č
ekajmo dok do
đ 
e ranarnik, on razumije latinski.Uskoro do
đ 
e ranarnik Emerih Kurzbach. Skupina se razdvoji da ga propusti. Stari namrgo
đ 
eni Nijemac, mrmljaju
ć
i kletvu što su ga probudili, pri
đ 
e k mrtvacu i klekne na blatnu zemlju.- Upozoravam vaše gospodstvo na ovaj napis! - re
č
eno
ć
obdija ranarniku.- To nije moj posao, neka se za to pobrine grad! Ja imamsamo ustanoviti da lije
č
ovjek mrtav ili nije.Ranarnik odmota s mrtvaca plašt, ispod kojega proviri svileno plemi
ć
ko odijelo francuskog kroja, opšiveno sjajnim resama. Ruka napipa držak igle. Ranarnik je opipa i re
č
e:- Srce mu je probodeno iglom!Usklik užasa pomiješa se sa šumom potoka.- A ova pergamena, gospodine ranarni
č
e? - ponovno
ć
eno
ć
obdija. - I ona je prikop
č
ana iglom.- Da... venecijanskom iglom.- Ne bi li vaše gospodstvo bilo tako dobro i kazalo nam što piše na pergameni? - zamoli jedan ugledan stariji gra
đ 
anin.Ranarnik otkop
č
a s plašta pergamenu i podigavši je k svjetlu pro
č
ita latinski napis: "Tu es primus inter novem castigan-dos et octo socii tesequentur."- Pod tim su rije
č
ima tri križa - re
č
e ranarnik.Purgari su slušali suspregnuta daha i znatiželjno
č
ekali da im ranarnik kaže što zna
č
e te latinske rije
č
i.Nijemac je plahovito promatrao slova i križeve. Lice mu je odavalo tjeskobu.Ljudi su nepomi
č
no i nijemo zurili u ranarnika i još uvijek 
č
ekali da im razjasni što piše na pergameni.- "Ti si prvi od devetorice koji treba da budu kažnjeni, aslijedit
ć
e te osam tvojih drugova" - re
č
e ranarnik.Za
č
uju se poklici straha i užasa. Svjetina se uskomešala i nagrnula k mrtvacu da ga vidi.- Kako se
č
ini, plemi
ć
je umoren iz osvete! - re
č
e ranarnik nesigurnim glasom.- Tu se ne da ništa više u
č
initi! Mrtav... mrtav! Može se prenijeti u mrtva
č
nicu - dovrši Nijemac.Ljudi se zgražali, uzbu
đ 
eno raspravljali i dolazili bliže k mrtvom
č
ovjeku da ga pogledaju.- To je paklensko djelo!- Iglom ubiti
č
ovjeka, to se još nije
č
ulo!- A ubit
ć
e ih još osam!- To mogu u
č
initi samo vještice!- Znam iz mladosti da su dolje podno Mesni
č
ke ulicespalili jednu vješticu. Kad joj je plamen zahvatio kosu stala je vikati i proklinjati devet pokoljenja svih onih koji su je osudilina loma
č
u! - re
č
e jedna starica.- O, kume mlinaru, što se to dogodilo na vašem potoku?- obrati se neki gra
đ 
anin Matijaku koji nije mogao odoljeti-MARIJA JURI
Ć
ZAGORKA 
Search History:
Searching...
Result 00 of 00
00 results for result for
  • p.
  • Notes
    Load more