Ono što je zapisano - ostaje, a riječi ove knjige su nepobitno svjedočanstvo o stravičnom zločinu

koji učiniše neljudi - ljudima. Nusret Sivac, autor knjige 'Kolika je u Prijedoru ćaršija' /zapisi za
nezaborav/, kao profesionalni televizijski snimatelj RTV Sarajevo, zabilježio je, kao autentični
svjedok, sve ono što je proživio i preživio.

5.septembar 1991.
Bosanski Srbi učestvuju u agresiji na Hrvatsku

Dolinom Une vode se velike borbe.

Potmule eksplozije dopiru i do Prijedora. Vodi se odlučujuća bitka za Hrvatsku Kostajnicu. O
tome nam telefonom javlja Mile Ćopić - sekretar u Mjesnoj zajednici Bosanska Kostajnica.
Žurimo da o tome snimimo prilog za Dnevnik. Za oko četrdeset minuta stižemo na prilaze ovoga
grada.

U daljini, sa druge strane Une, vide se dimovi i vatre. Kao da zemlja gori.

Na ulazu u Bosansku Kostajnicu zaustavlja nas vojska. Puštaju nas da idemo prema gradu i
zgradi Mjesne zajednice - ali na vlastiti rizik. Jurimo prema centru pustog grada. Sa svih strana
fijuču meci i odjekuju zaglušujuće eksplozije. Sa brda iznad Bosanske Kostajnice sada otvoreno
i ne krijući se, tuče teška artiljerija. Sa hrvatske strane odgovaraju i udaraju po bosanskim
kućama. Mi se nekako provlačimo prema centru grada. Pred nama su još dva brisana prostora.
Iz auta snimamo pust grad. Nekako dolazimo do džamije;dalje ne možemo. Auto nam je
pogođeno u zadnji kraj. Dobro je da smo u njemu bili samo Boro i ja. Tri rupe od metaka i
razbijeno staklo-opomena su opasnosti koju smo, srećom, izbjegli.
Nastavljamo dalje, pjeđice, prema centru grada i mostu na Uni. Odatle se najbolje mogu snimati
ratni kadrovi. Snimam i dva aviona koji nadlijeću Hrvatsku Kostajnicu u brišućem letu; gotovo da
su udarili u brdo Djed. Bosanski Srbi, govore da su se Hrvati dobro utvrdili u zgradi Pošte i na
Djedu - odakle imaju veoma dobar pregled. Borba za Hrvatsku Kostajnicu će biti veoma teška i
neizvjesna, govore. Tako je i bilo. Ona još nije pala - ali su zato napadnuti i drugi gradovi na Uni.
Vode se borbe oko Hrvatske Dubice, Jasenovca i Novske. Rat se proširio na čitavu dolinu Une.

Uveče, zovu me telefonom prijatelji iz Bosanske Dubice. Obavještavaju me R. Bašić i A.

Kulenović da su dubički Srbi dovezli i ukopali artiljeriju na obali Une uz same muslimanske i
hrvatske kuće i da cijeli dan pucaju na Hrvatsku Dubicu. Kada im uzvraćaju - Hrvati tuku po
muslimanskim kućama. Prijatelji iz Dubice traže da tu vijest odmah javim Televiziji, ili da dođemo
sutra u Dubicu to snimiti. Puni su ljutnje i gnjeva. Zvali su, kako kažu, urednika Boru, i o tome ga
izvjestili. Mećutim, Boro to ne želi objaviti, niti o tome snimiti prilog.
Uvečer, ZUTEL objavljuje vijest o tome koju je posla Rusmir Karat, dopisnik 'Večernjih novina' iz
Bosanske Dubice. Inače, od početka aktivnog učestvovanja bosanskih Srba u hrvatskom ratu,
Boro Grubić to još nije ni u jednom svom izvještaju ili komentaru ni spomenuo, a kamo li osudio.
Javnost je, stoga, bila ogorčena i sve nezadovoljnija našim izvještavanjem sa ratišta.

Citat iz knjige 'Kolika je u Prijedoru čaršija', strana 22 i 23, članak '5.septembar 1991. Bosanski
Srbi učestvuju u agresiji na Hrvatsku'. Autor knjige Nusret Sivac.