Hidab je znak imana

Kada nare uje hidab, Uzvieni Allah se obraa vjernicama, to znai da su vjernice one koje nose hidab. Hidab je prvi znak njihova imana. Kod Aie r.a. su ule ene iz plemena Temim, a bile su odjevene u prozirnu odjeu, pa im se ona obratila: "Ako ste vjernice, onda to to ste vi obukle nije odjea vjernica, a ako, pak, niste vjernice, onda uivajte u takvoj odjei". (El-Kurtubi, 14/244) Zaista, nije lahko nositi hidab pored svih nevolja koje vrebaju dananju muslimanku. Hidabu se opiru, hidab proganjaju, hidab optuuju, a muslimanka ga, i pored svega toga, nosi. Radi hidaba se gine, ali se radi hidaba i u Dehennem ide. Zato je on znak vjere, zato, sve muke, iskuenja i napade mogu izdrati samo odlune vjernice, koje se ne boje niijeg prjekora. On razdvaja vrste vjernice od labilnih i neodlunih, on razdvaja prijateljice, ali on i spaja prijeteljice. One su zaista veliki mudahidi. Proi Beom ili Berlinom pod mahramom i biti izvrgnut riziku nasrtanja na ast, zaista je veliki dihad. Pod vrelinom sunca u tramvaju, krcatom ljudi, trpjeti psovke i dobacivanje sarajevskih huligana, mogu izdrati samo jake i Allahu drage vjernice. Zato je hidab znak imana. Hfz. mr. Senaid Zaimovi

Hidab je znak istoe

Smisao i mudrost naredbe o pokrivanju ena ogleda se u ovom Kur'anskom ajetu: "A ako od njih neto traite, traite to od njih iza zastora. To je istije i za vaa i za njihova srca..." Hidab isti srca vjernika i vjernica. Jer, to oi ne vide, srce ne poeli. Ako oi gledaju, postoji mogunost da i srce poeli. U svakom sluaju, srce je istije kad oko ne gleda u ono to mu je zabranjeno. Tad su veoma male realne mogunosti za pojavu smutnje. Zato je hidab istiji za srce i spreava eventualnu potvoru. Hidab je jak uvar i veliki zatitnik. Kad postoji pregrada u odnosima me u dvoje tu inaca, tada postoji i nada da nee doi do sumnjienja, i ne daj Boe, nemorala. Ko god je postavio perdu izme u sebe i suprotnog pola, sauvao je svoj iman. Zato je hidab, koji je svojevrsna pregrada izme u dvoje ljudi, znak duevne istoce. Skidanjem hidaba, mi skidamo tit, a kad njega nema, vrata smutnji su otvorena. Ima li ita istije od muslimanke koja nosi mahramu? Ima li ita ljepe i srcu milije kad musliman ugleda grupu djevojaka sa maramama? Zar to nije simbol isotote i ednosti? Hfz. mr. Senaid Zaimovi