You are on page 1of 122

Jeremy Narby: KOZMIKA ZMIJA

SADRAJ:
03 09 16 29 35 47 63 80 90 100 110 122
Poglavlje 1: umska televizija Poglavlje 2: Antropolozi i amani Poglavlje 3: Majka majke duhana je zmija Poglavlje 4: Zagonetka u Riju Poglavlje 5: Defokusiranje Poglavlje 6: Uoavanje podudarnosti Poglavlje 7: Mitovi i molekule Poglavlje 8: Kroz oi mrava Poglavlje 9: Prijemnici i odailjai Poglavlje 10: Slijepa toka biologije Poglavlje 1 1 : Zato ti je toliko trebalo? O autoru

________________DNK i podrijetlo znanja_______________


________________________________________________________________

==========================================================

- DNA AND THE ORIGINS OF KNOWLEDGE copyright Jeremy Narby, 1995

Jeremy Narby THE COSMIC SERPENT

~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~~~ONI~~~~~~~ ~~~~~KOJI~~~~~~ ~~~~~VOLE~~~~~ ~~~MUDROST~~~ ~~~MORAJU~~~~ ~~~~BROJNE~~~~ ~~~~STVARI~~~~ ~~ISTRAIVATI~~ ~~~~~~~~~~~~~~~
HERAKLIT

umska televizija

Prvi put kad mi je jedan Ashaninka rekao kako je za ljekovita svojstva biljaka doznao pijui halucinogeni napitak, mislio sam da se ali. Sjedili smo u umi, pokraj grma ije je lie, kako je ustvrdio, moglo izlijeiti od ugriza smrtonosne zmije. Te se stvari naue kad pije ayahuascu, rekao je. Ali nije se smijao. Bilo je to 1985., u zajednici Quirisharija u dolini Pichis u peruan skoj Amazoni. Imao sam 25 godina i upravo zapoinjao dvogodinje razdoblje terenskog istraivanja, kako bih doktorirao antropologiju pri Stanfordskom sveuilitu. Moje me kolovanje pripremilo na to da e ljudi priati svakakve prie. Mislio sam da je meni kao antropologu posao otkrivati to su zapravo mislili, poput neke vrste privatnog detektiva. Tijekom mog istraivanja ekologije Ashaninka, ljudi u Quirishariju redovito su spominjali halucinantni svijet ayahuasqueroa ili amana. U razgovoru o biljkama, ivotinjama, zemlji ili umi pozivali bi se na ayahuasqueroe kao na izvor znanja. Svaki put sam se pitao to zapravo misle kad to govore. Proitao sam, i to s uitkom, nekoliko knjiga Carlosa Castanede o upotrebi halucinogenog bilja kod Yaqui arobnjaka. No znao sam da je antropoloka profesija u velikoj mjeri diskreditirala Castanedu, optuujui ga za nevjerodostojnost, plagijatorstvo i izmiljanje. Iako ga nitko nije izrijekom okrivljavao zbog prevelikog pribliavanja pred metu istraivanja, inilo se jasnim kako subjektivni uvid u autohtone halucinogene moe uroditi problemima unutar profesije. Za mene, te 1985. godine, svijet ayahuasqueroa predstavljao je sivu zonu koja je za moje istraivanje bila tabu. Povrh toga, moje istraivanje naina na koji Ashaninke koriste pri rodna sredstva nije bilo neutralno. Ranih 80-ih meunarodne agencije za razvitak sipale su milijune dolara u razvoj peruanske Amazone. On se sastojao u oduzimanju uroenikih terirorija i njihovom preda vanju trino orijentiranim pojedincima koji e potom razviti dun-

glu pretvarajui je u panjake za krave. Strunjaci su odobravali ovu kolonizaciju i projekte unitavanja ume tvrdei kako Indijanci svoja podruja ne znaju racionalno koristiti. Htio sam dokazati suprotno, pripremajui ekonomske, kulturalne i politike analize koje pokazuju racionalnost naina na koji Ashaninke koriste umu. Naglaavati halucinogeno podrijetlo ekolokih spoznaja Ashaninka bilo bi kontraproduktivno za glavnu tezu u podlozi mojih istraivanja. Nakon dva mjeseca na terenu, doivio sam neoekivan korak una trag. Ostavio sam Quirisharije na deset dana kako bih u Limi obnovio svoju vizu. Na povratku u zajednicu naiao sam na ravnodunost. Sljedeeg dana, tijekom neformalnog druenja ispred kue u kojoj sam stanovao, ljudi su me pitali je li istina da u se vratiti u svoju zemlju da bih postao doktor. Pitanje me iznenadilo, s obzirom da sam svoje budue zanimanje radije opisivao rijeju antropolog nego doktor, ne bih li izbjegao brkanje s praktiarem medicine. Pokazalo se da je nekoliko zaposlenika vladinog razvojnog projekta, Specijalnog projekta Pichis-Palcazu, za moga izbivanja posjetilo Quirisharije i raspi tivalo se o mojim aktivnostima. Ljudi su im, kao odgovor, pokazali moj fascikl s uzorcima ljekovitog bilja. Zaposlenici projekta na to su izgrdili stanovnike Quirisharija to su takvi naivni Indijanci: zar ne shvaaju da namjeravam postali doktor i obogatiti se na njihovim biljkama? Ustvari, te sam biljke klasificirao kako bih pokazao da tropska u ma, koja se strunjacima to su iznad nje letjeli u avionima inila ne iskoritenom, Ashaninkama, medu ostalim, predstavlja ljekarnu. To sam objasnio stanovnicima Quirisharija jo na poetku svog boravka. Meutim, znao sam da e bilo kakvo dodatno objanjavanje samo po tvrditi njihove sumnje, s obzirom da sam doista namjeravao postati doktor. Stoga sam predloio da smjesta obustavim prikupljanje lje kovitog bilja te sumnjivi fascikl povjerim osnovnoj koli zajednice. To je smirilo stvar i razrijeilo napetost u zraku, ali isto tako i izmaknulo jedan od iskustvenih temelja na kojemu sam se nadao izgraditi tezu koja e pokazati racionalnu prirodu koritenja ume kod Ashaninka. Nakon etiri mjeseca terenskoga rada napustio sam Quirishari ka ko bih posjetio susjednu zajednicu Cajonari, udaljenu nekih 12 kilo metara hoda kroz umu. Stanovnici Cajonarija dali su na znanje kako nije pravedno od Quirisharija to dre ekskluzivno pravo na antropologa koji daje poduku iz raunanja. Bile su to u stvari neformalne lekcije iz aritmetike koje sam poeo davati na zahtjev zajednice.

Narod Cajonarija toplo me doekao. Proveli smo nekoliko veeri priajui prie, pjevajui u moj kasetofon, pijui pivo od manioke, mlijenu tekuinu koja ima okus poput hladne, fermentirane juhe od krumpira. Tijekom dana uili smo aritmetiku, radili u vrtovima ili slu ali pjesme snimljene prethodne veeri. Svatko je htio uti svoju vla stitu izvedbu. Jedne veeri ispred kue estorica mukaraca i ja pili smo pivo od manioke i avrljali u sumraku. Razgovor je skrenuo na pitanje raz vitka, temu koja je u dolini postala svakodnevna od dolaska Speci jalnog projekta Pichis-Palcazu i njegova budeta od 86 milijuna do lara. Ashaninke su uglavnom izraavali nezadovoljstvo jer im se ne prestano govorilo kako ne znaju proizvoditi za trite, doim su nji hovi vrtovi bili puni potencijalnih proizvoda i svatko je sanjao o tome da zaradi malo novca. Diskutirali smo o razlikama izmeu poljoprivrede Ashaninka i moderne poljoprivrede. Ve sam bio shvatio da su uroeniki vrtovi, usprkos oiglednom nedostatku reda, viekulturalna umjetnika dje la koja sadre i do sedamdeset biljnih vrsta pomijeanih kaotino, ali ne i sluajno. Tijekom razgovora hvalio sam njihove vjetine i svoje uenje nad njihovim vrtlarskim majstorstvom na kraju iskazao pitanjem: Pa kako ste sve to nauili?. ovjek po imenu Ruperto Gomez odgovorio je: Zna, brate Jere my, da bi shvatio to to te zanima mora piti ayahuascu. Naulio sam ui. Znao sam da je ayahuasca glavni halucinogen koji koriste starosjedilaki narodi Zapadne Amazone. Ruperto, koji nije isputao tikvice s pivom, nastavio je povjerljivim tonom: Neki kau da je to okultno, i to je istina, ali nema u tome zla. U stvari, ayahuasca je umska televizija. Moe gledati slike i uiti stvari. Prasnuo je u smijeh dok je to govorio, ali nitko drugi se nije nasmijao. Dodao je: Ako eli, mogu ti jednom pokazati. Odgovorio sam da me to svakako zanima. Ruperto se tad upustio u usporedbe izmeu moje raunarske znanosti i njegove okultne znanosti. ivio je s narodom Shipibo, sjevernim susjedima poznatima po svojoj monoj medicini. Proao je potpunu pripremu za ayahuasqueroa, provodei duge mjesece u umi, jedui samo banane, manioku i sriku palme i unosei velike koliine halucinogena pod budnim okom Shipibo ayahuasqueroa. Upravo je proveo osam godina daleko od Cajonarija, a tijekom tog vremena sluio je i u peruanskoj vojsci - to je bio izvor njegova osobnog ponosa.

Sa svoje strane, imao sam odreene predrasude prema amanizmu. Istinskog amana zamiljao sam kao mudrog starca, tradicionalnog i odvojenog od svijeta; nekoga poput Don Juana u Castanedinim knjigama. Ruperto, skitnica koji je nauio tehnike drugoga plemena, nije se podudarao s mojim oekivanjima. Meutim, nikakav mi mu dri starac nije priao s namjerom da me inicira i nisam kanio biti izbirljiv. Ruperto je svoj prijedlog iznio spontano, javno i kao dio pogodbe. Zauzvrat u mu dati poseban napredni teaj raunanja. Tako sam ponudu prihvatio, osobito jer mi se inilo da se ona moda i nee os tvariti kad na kraju ispare uinci piva. Dva tjedna kasnije bio sam opet u Qurishariju kad se Ruperto po javio zbog svoje prve privatne lekcije. Na odlasku mi je rekao: Vratit u se sljedee subote. Pripremi se dan ranije, ne jedi nita slano ni masno, samo malo kuhane ili peene manioke. Dogovorenog dana vratio se s bocom punom crvenkaste tekuine, zaepljenom komadom suhog kukuruznog klipa. Nisam slijedio nje gove instrukcije jer, duboko iznutra, cijelu stvar nisam uzeo ozbiljno. Ideja da uoi dogaaja ne jedem odreenu hranu zvuala mi je kao praznovjerica. Za ruak sam gricnuo malo dimljenog jelenjeg mesa i neto prene manioke. Jo dvoje ljudi odluilo je uzeti ayahuascu pod Rupertovim vod stvom. U smiraj dana, nas etvorica sjedili smo na terasi utihle kue. Ruperto je zapalio cigaretu koju je smotao od papira iz biljenice i rekao: Ovo je toe. Poslao ju je ukrug. Da sam u tom trenutku znao da je toe vrsta dature, vjerojatno ne bih uvukao dim, jer biljka dature je opasan i moan halucinogen nairoko poznat po svojoj toksinosti. Toe je imao sladak okus, iako je cigaretni papir mogao biti i finiji. Zatim smo svi popili po alicu ayahuasce. Izrazito je gorka i ima okus poput trpkog soka od grejpa. Pozlilo mi je trideset sekundi nakon to sam je progutao. Za vrijeme trajanja doivljaja nisam pravio biljeke ni pratio vrije me. Opis koji slijedi temeljen je na biljekama koje sam napravio sljedee veeri. Najprije nas je Ruperto namirisao parfimiranom vodom (aqua florida) i duhanskim dimom. Potom je sjeo i poeo zviukati nevjerojatno lijepu melodiju. Pred mojim zatvorenim oima poele su se pojavljivali kaleidoskopske slike, ali nisam se dobro osjeao. Usprkos Rupertovoj melodiji, ustao sam kako bih izaao van i povratio. Izbacivi ostatke jele-

njeg mesa i prene manioke, vratio sam se s osjeajem olakanja. Ruperto mi je rekao kako sam vjerojatno izbacio i ayahuascu, te da, ukoliko elim, mogu dobiti jo. Izmjerio mi je puls i proglasio me dovoljno jakim za regularnu dozu, koju sam progutao. Kad sam ponovno sjeo u mrak terase, Ruperto je iznova poeo zvidati. U moju glavu poele su se slijevati slike. U svojim biljekama opisao sam ih kao neobine ili strane: jedan aguti (umski glodavac) s ogoljenim zubima i krvavom njukom; blistave, sjajne, vie bojne zmije; policajac koji mi zadaje probleme; moj otac koji me gleda zabrinuto.... Duboke halucinacije su me preplavile. Ubrzo sam se naao opko ljen dvjema gigantskim boama koje su se inile dugake petnaest me tara. Bio sam prestravljen. Te enormne zmije su ovdje, moje oi su za tvorene i vidim spektakularni svijet blistavih svjetala, a usred ovih nejasnih misli, zmije su mi poele govoriti bez rijei. Objasnile su mi da sam samo ljudsko bie. Osjetio sam kako mi se um lomi i u pu kotinama ugledao beskrajnu aroganciju svojih predrasuda. Najdublja je istina da jesam samo ovjek i da, najee, imam dojam da sve ra zumijem, a sad sam se naao u snanijoj stvarnosti koju uope ne ra zumijem i za koju, u svojoj aroganciji, nisam ni slutio da postoji. Imao sam osjeaj da plaem zbog veliine i snage ovih otkria. Onda mi je sinulo da je to samosaaljenje dio moje arogantnosti. Toliko sam se posramio da se vie nisam usudio osjeati sram. Bez obzira na sve, morao sam opet povraati. Ustao sam osjeajui se potpuno izgubljeno, poput pijanog hodaa po ici prekoraio sam florescentne zmije i, molei ih za oprotenje, odglavinjao prema prvom drvetu kraj kue. Usporeujem ovo iskustvo s rijeima na papiru. No, u tom trenut ku, sam jezik se inio nedovoljnim. Pokuao sam imenovati to to vidim, no rijei uglavnom nisu prianjale za slike. To je bilo uznemiru jue, kao da je moja posljednja veza sa stvarnou prekinuta. Sama stvarnost inila se tek kao daleka i plona uspomena. Ipak sam us pijevao razumjeti svoje osjeaje, poput onoga da sam jadno malo ljudsko bie koje je izgubilo svoj jezik i ali samoga sebe. Nikad se nisam osjeao toliko potpuno ponizno kao tada. Lijeui uz drvo, ponovno sam poeo povraati. Na jeziku Ashaninki izraz za ayahuascu je kamarampi, od glagola kamarank, povraati. Zatvorio sam oi, i sve to sam vidio bilo je crveno. Mogao sam vidjeti unutranjost svog tijela, crvenu. Nisam rigao tekuinu, nego boje, elektrino crve nu, popni krvi. Grlo me boljelo. Otvorio sam oi i osjetio prisutnosti

pokraj sebe, jednu tamnu slijeva, udaljenu oko metar od moje glave, i jednu svijetlu zdesna, takoer udaljenu jedan metar. Kako sam ok renut ulijevo, ne smeta mi tamna prisutnost, jer sam je svjestan. Ali skaem kad postanem svjestan svijetle prisutnosti zdesna, i okreem se da je pogledam. Ne mogu je zbilja vidjeti oima; osjeam se tako loe, i tako malo kontroliram svoj razum, da je u biti ne elim vidjeti. Ostajem dovoljno pribran da shvatim kako ne povraam pravu krv. Nakon kratkog vremena poeo sam se pitati to da radim. Toliko sam se slabo kontrolirao da sam se prepustio instrukcijama za koje se inilo da dolaze izvan mene: sad je vrijeme da prestane povraati, sad je vrijeme da pljune, ispuhne nos, ispere usta vodom, ali ne da bi popio vodu. edan sam, ali tijelo me spreava da pijem. Pogledao sam izad sebe i vidio enu Ashaninka odjevenu u tradi cionalnu dugaku pamunu odoru. Stajala je oko sedam metara od mene i inilo se da levitira malo iznad zemlje. Mogao sam je vidjeti u tami koja je postala jasna. Kvaliteta svjetla podsjetila me na one none scene u filmovima koji se snimaju danju s tamnim filterom; nekako nije mrano, jer sjaji. Kako sam pogledao u tu enu koja je zurila u me ne u tihoj i jasnoj tami, opet me osupnula prisnost ovih ljudi sa stvar nou koja me potpuno izokrenula i o kojoj nisam imao ni najmanjeg pojma. Jo uvijek vrlo zbunjen, procijenio sam da sam uinio sve, pa ak i isprao lice, i bio sam zapanjen to sam sve to uspio sam napraviti. Ostavio sam stablo, dvije prisutnosti i enu koja levitira i vratio se grupi. Ruperto me upita: 'Jesu li ti rekli da ne pije vodu?'. Odgovorio sam: 'Da'. 'Jesi li pijan (mareado)?' 'Da.' Sjeo sam i on je nastavio sa svojom pjesmom. Nikada nisam uo ljepu glazbu, te njene staccate tako visoke da prelaze u zujanje. Pratio sam pjesmu, i poletio. Letio sam zrakom, stotine metara iznad zemlje, i gledajui dolje vidio pot puno bijeli planet. Najednom, pjesma prestane i nalazim se na zemlji, mislei: 'Ne moe sada prestati'. Sve to mogu vidjeti su zbrkane sli ke, neke od njih erotskog sadraja, poput ene s dvadeset dojki. Po novno poinje pjevati i vidim zeleni list, sa ilicama, pa ljudsku ruku, sa ilama, pa tako u nedogled. Nemogue je sjetiti se svega. Postupno, slike su izblijedjele. Bio sam izmoden. Zaspao sam br zo poslije ponoi.

Antropolozi i amani

Glavna zagonetka s kojom sam se susreo tijekom svog istraivanja ekologije Ashaninka sastojala se u tome to ti izuzetno praktini i otvoreni ljudi, koji gotovo autonomno ive u amazonskoj umi, inzistiraju na tome da njihovo veliko botaniko znanje dolazi od haluci nacija potaknutih biljkama. Kako to moe biti istina? To to se znanstvenici ve dugo iuavaju nad botanikim spo znajama amazonskih uroenika zagonetku samo ini jo intrigantnijom. Kemijski sastav ayahuasce je tipian sluaj. Amazonski amani pripremaju avahuascu ve tisuama godina. Napitak je nuno kom binacija dviju biljaka koje se zajedno kuhaju satima. Prva sadri halucinogenu supstancu dimetiltriptamin, koju, kako se ini, lui i ljudski mozak, ali ovaj halucinogen nema uinak kad ga se proguta, jer ga blokira eluani enzim zvan monoamin oksidaza. Druga biljka, me utim, sadri nekoliko supstanci koje inaktiviraju upravo taj eluani enzim, doputajui halucinogenu da stigne u mozak. Sofisticiranost ovog recepta ponukala je Richarda Evansa Schultesa, najpriznatijeg etnobotaniara 20. stoljea, da primijeti: ovjek se pita kako su narodi u primitivnim drutvima, bez poznavanja kemije ili fiziologije, doli na mogunost da aktiviraju jedan alkaloid putem inhibitora monoamin oksidaze. Iskljuivo eksperimentiranjem? Vjerojatno ne. Primjeri su suvie brojni, a s buduim istraivanjima mogli bi postati i brojniji. Tako tu, eto, postoje ljudi bez elektrinih mikroskopa koji izmeu nekih 80.000 vrsta amazonskog bilja odabiru lie grmlja koje sadri halucinogeni modani hormon i kombiniraju ga s lozom to sadri supstance koje inaktiviraju jedan enzim probavnog trakta, onaj koji bi u protivnom blokirao halucinogeni uinak. A to rade zato da bi pro mijenili svoju svijest. Postupaju kao da su upoznati s molekularnim svojstvima biljaka i s umijeem njihova kombiniranja, a kad ih netko upita kako znaju te stvari, oni kau da njihovo znanje dolazi izravno od halucinogenog bilja.

Nije mnogo antropologa zavirilo u ovu zagonetku, no propust aka demskih znanstvenika da razmotre tu vrstu misterija nije ogranien samo na Amazonu. Tijekom 20. stoljea antropolozi su irom svijeta istraivali amanske prakse bez pravog razumijevanja. Kratka povijest antropologije otkriva slijepe toke u njezinom pro uavanju amanizma. U 19. stoljeu europski znanstvenici smatrali su da su neke rase raz vijenije od drugih. Charles Darwin, jedan od utemeljitelja teorije evo lucije, napisao je 1871.: Kod civiliziranih nacija smanjen obujam vili ce uzrokovan smanjenom upotrebom, uobiajen rad razliitih miia koji slue za iskazivanje razliitih emocija te povean obujam mozga zbog vee intelektualne aktivnosti, zajedniki stvaraju zamjetljiv ui nak na njihovu opu pojavnost u usporedbi s divljacima. Antropologija je utemeljena u drugoj polovici 19. stoljea kako bi prouavala primitivna drutva, drutva iz kamenog doba. Njezin naglaeni cilj bio je shvatiti odakle smo to mi Europljani doli. Problem za mladu disciplinu predstavljala je ne-razumska priroda njezinog objekta prouavanja. Prema Edwardu Tayloru, jednom od prvih antropologa: Divljaci su izvanredno neuki kako kad je rije o fizikalnom, tako i kad je rije o moralnom znanju. Pomanjkanje dis cipline ini njihovo miljenje sirovim, a njihove djelatnosti neuinko vitima u iznenaujuem stupnju, a tiranija tradicije na svakom kora ku namee im stavove i obiaje naslijeene iz drukije faze kulture, pa time gube razumnost za koju esto moemo primijetiti da je posje duju u ranim stupnjevima razvoja. Rasuujui prema naim uobia jenim modernim standardima znanja, koje je u svakom smislu visoko u usporedbi s njihovim, mnogo od onoga za to oni vjeruju da je istina mora se oboriti kao lano. Pitanje je bilo: kako se takva nesuvislost moe znanstveno proua vati? Otac moderne antropologije, Bronislaw Malinowski, odgovor je pro naao razvijajui metodu objektivne analize divljaka. Ta metoda, koja se koristi i danas, a naziva se sudionik promatra, podrazumijeva da antropolog ivi u bliskom kontaktu s uroenicima te da ih pritom promatra s odmakom. Motrei realnost uroenika suzdranim pogledom, antropolog uspijeva uvesti zakon i poredak u ono to se inilo kaotinim i udnim.

Od 30-ih godina 20. stoljea nadalje, antropologija je u svom pro uavanju drugih opsesivno tragala za redom, kako bi se uzdigla do statusa znanosti. Pritom je stvarnost transformirala u gotovo ne shvatljive rasprave. Evo jednog izvatka iz knjige Claude Levi-Straussa Elementarne struk ture srodstva (1949.), koja predstavlja jedan od tekstova putem kojih je antropologija uspjela zadobiti status znanosti: Primjerice, u normal nom sustavu od osam pododjela, unuk e reproducirati pododjel oca svoga oca enei se kerkom kerke majine majke brata. Odstupanja izmeu tradicionalnog sustava i novog poretka kod Marimbata okonavaju u praksi identificiranja kerke majinog brata i kerke keri brata majine majke kao moguih enidbenih partnera, drugim rijeima, za TJANAMA: nangala = nauola. Prema tome, TJIMIJ muka rac eni se namij enom. Otac dokazuje da je njegova ker nalyeri (to je 'uobiajeni' pododjel). Meutim, ena namij je prema srodstvu purima, kerka sestrinog sina 'pogodna za enidbu', no prema pododjelima ona je 'sestra'. Posljedino tome, njezina ker je nabidjin, jer prema uroenikim pravilima, formuliranim u matrilinearnom idio mu: 'namij ini nabidijn'. Iz ovoga nastaje proturjeje bilo da su pododsjeci patrilinearni ili matrilinearni. Ba kad je antropologija mislila kako se, zahvaljui takvim struk turalistikim diskursima, uspostavila unutar znanstvene zajednice, doivjela je temeljno nazadovanje. Njezin objekt izuavanja, ti primi tivci koji ive izvan vremena, poeli su nestajati kao snijeg na suncu: do sredine 20. stoljea postalo je nevjerojano teko pronai prave uroenike koji nikad nisu imali nikakvog dodira s industrijskim svi jetom. Dapae, takvi narodi moda nikad i nisu postojali. Ve u drugoj polovici 19. stoljea starosjedilaki narodi Amazone, naprimjer, u velikoj su mjeri uvueni u gradnju industrijskog svijeta, kojemu su pridonijeli vitalnu komponentu, gumu. Veina njih jo otada koristi metalna orua industrijskog podrijetla. Tijekom 1960-ih, kriza je antropologiju gurnula u dvojbu poststrukturalistike samokritinosti. Antropolozi su doli do spoznaje da svojom prisutnou utjeu na stvari, da su i sami neka vrsta kolo nijalnih agenata i da je, jo gore, njihova metodologija puna napuklina. Ve pojam sudionika promatraa sam je po sebi kontradikcija, bu dui da je nemogue promatrati ljude s visoka dok istodobno sudje lujete u njihovim djelatnostima, jednako kao to utakmicu u kojoj igrate ne moete gledati s tribina. Antropoloka metoda osuivala je svoje praktikante na ples na rubu paradoksa i na igranje shizofrene

uloge igraa-komentatora. Nadalje, objektivni pogled antropologa ne moe obuhvatiti samoga sebe, a oni koji tim putem tee objektivnosti nisu kadri uoiti vlastite predrasude. Kako je to izrazio Pierre Bourdieu, objektivizam proputa objektivirati svoje objektivirajue veze. Antropolozi su otkrili kako je njihov pogled bio orue dominacije i da je njihova disciplina bila ne samo dijete kolonijalizma, nego je upravo i kroz njihovo djelovanje sluila kolonijalnoj svrsi. Nepri strani i nadkulturalni jezik promatraa zapravo je bio kolonijalni diskurs i oblik dominacije. Rjeenje za disciplinu sastojalo se u pristajanju na to da ona nije zna nost, nego oblik interpretacije. Na to je doao i sam Claude Levi-Strauss: Humanistike znanosti su znanosti jedino na nain samoobmanjujue prijevare. Juriaju na nesavladive granice, jer realnosti koje ele ra zumjeti spadaju u isti red kompleksnosti kao i intelektualna sredstva kojima ih pregrupiravaju. Zbog toga su nesposobne vladati svojim objektom i uvijek e to biti. Antropolozi su izumili rije amanizam kako bi klasificirali najneshvatljivije prakse primitivnih naroda. Rije aman izvorno je sibirska. Njezina etimologija nije posve jasna. U jeziku Tungus, saman je osoba koja udara u bubanj, upada u trans i lijei ljude. Prvi ruski promatrai koji su izvjetavali o djelova njima tih samana opisivali su ih kao mentalno bolesne. Od ranog 20. stoljea antropolozi su progresivno proirili upotre bu ovog sibirskog pojma te pronali amane u Indoneziji, Ugandi, na Arktiku, u Amazoni. Neki su svirali bubnjeve, drugi pili biljne pri pravke i pjevali; jedni su tvrdili da lijee, drugi da tjeraju uroke. Jed noglasno su smatrani neurotiarima, epileptiarima, psihotinim, his terinim ili shizofreninima. Kako pie George Deverux, autoritet u tom podruju: Ukratko, nema razloga niti opravdanja da se amani ne bi smatrali izrazitim neuroticima, pa ak i psihoticima. Dodatno, amanizam je esto i kul turna distonija... Ukratko, drimo da je aman umno poremeena osoba. Tog su miljenja i Kroeber i Linton. Sredinom 20. stoljea antropolozi su poeli uviati ne samo da primitivci kao takvi ne postoje, nego i da amani nisu ludi. Promje na je nastupila naglo. Godine 1949. Claude Levi-Strauss izjavio je u svom kljunom eseju kako je aman, daleko od toga da je mentalno bo lestan, u stvari vrsta psihoterapeuta - razlika je u tome to psihoanali-

tiar slua, dok aman govori. Za Levi-Straussa, aman je iznad sve ga stvaratelj poretka, koji lijei ljude transformirajui njihove nekoherentne i proizvoljne boli u urednu i shvatljivu formu. aman kao kreator poretka postao je kredo nove generacije antro pologa. Od 1960. do 1980., priznati autoriteti te discipline definiraju amana kao stvaratelja reda, gospodara kaosa ili onoga koji izbjegava nered. Naravno, stvari se nisu odvijale tako jednostavno. Do kasnih 60ih, nekoliko pripadnika stare kole nastavilo je s tvrdnjama da je amanizam oblik mentalne bolesti, a tijekom 70-ih postalo je pomodno predstavljati amane kao strunjake za sva podruja koji igraju ulo gu lijenika, farmakologa, psihoterapeuta, sociologa, filozofa, odvjetnika, astrologa i sveenika. Konano, tijekom 80-ih, nekolicina ikonoklasta ustvrdila je da su amani kreatori nereda. Tko su dakle ti amani? Shizofrenici ili stvaratelji reda? Majstori za sve ili tvorci kaosa? Odgovor je u ogledalu. Kad je antropologija bila mlada znanost, nesigurna oko vlastitog identiteta i nesvjesna shizofrene prirode vla stite metodologije, smatrala je amane mentalno oboljelima. Kada je strukturalna antropologija poela polagati pravo na status znano sti, a antropolozi se zaokupili pronalaenjem reda u neredu, amani su postali kreatorima reda. Kad je disciplina otila u poststrukturalistiku krizu identiteta, nesposobna da odlui je li znanost ili nain interpretiranja, amani su poeli obavljati sve vrste profesija. Napo sljetku, neki antropolozi poeli su propitivati opsesivnu potragu svo je discipline za redom, i gledati amane kao ljude ija mo lei u upornom propitivanju i potkopavanju potrage za redom. ini se, prema tome, da realnost koja se skriva iza koncepta amanizma reflektira gledita antropologa, neovisno o tome iz kojeg kuta dolaze. Godine 1951., nekako u vrijeme kada je Levi-Strauss transformirao shizofreninog amana u psihoanalitiara-kreatora reda, Mircea Eliade, jedan od istaknutih autoriteta povijesti religija, objavio je dananji kla sik amanizam: Arhaine tehnike ekstaze. Do danas, to je jedini pokuaj svjetske sinteze na ovu temu. Eliade, koji nije obrazovan za antropologa, nije vidio ni mentalnu bolest niti stvaranje reda. Umjesto toga ukazao je na zapanjujue sli nosti u praksi i konceptima amana iz itavog svijeta. Gdje god ovi

tehniari ekstaze djelovali, oni su specijalizirani za trans tijekom kojega njihova dua, kako se vjeruje, naputa tijelo i uzdie se u ne bo ili sputa u podzemni svijet. Svi oni govore tajni jezik koji su nauili izravno od duhova, oponaanjem. Govore o ljestvama - ili o lozi, uetu, spiralnim stepenicama, zavrnutim pletenim ljestvama koje povezuju nebesa i zemlju i koje koriste kako bi dobili pristup svijetu duhova. Smatraju da su ti duhovi doli s neba i da su stvorili ivot na zemlji. Antropolozi rijetko znaju cijeniti kad intelektualaci ije se znanje temelji na knjigama koriste njihov rad ne prljajui vlastite izme, a pritom otkriju veze koje oni sami nisu vidjeli. Ni s Eliadeom nisu ui nili iznimku, odbacujui njegov rad zbog njegova latentnog misticiz ma. Optuili su ga za izdvajanje simbola iz konteksta, iskrivljavanje i izvrtanje injenica, za unitavanje sociokulturnog aspekta fenomena i njegovo guranje u orsokak misticizma. Nedavno je reeno ak i ka ko je Eliadeova predodba o zvjezdanom letu potencijalno faistoidan prikaz lijeenja treeg svijeta. Meutim, usprkos ovim kritikama, Eliade je prije mnogih antro pologa shvatio kako je korisno ozbiljno uzeti narode i njihove obiaje i obratiti detaljnu pozornost onome to govore i rade. Neki su antropolozi shvatili da se akademsko prouavanje amanizma vrtjelo u krug. To ih je dovelo do kritike same ideje amanizma. Clifford Geertz, primjerice, napisao je da je amanizam jedna od onih dosadnih kategorija putem kojih etnografi religija obezvrijeuju svoje podatke. Meutim, naputanjem koncepta amanizma, kao to se prije tri desetak godina dogodilo s idejom totemizma, nee se rasvijetliti re alnost na koju se on odnosi. Potekoa sa zahvaanjem amanizma lei ne toliko u samom konceptu, koliko u pogledu onih koji ga ko riste. Akademska analiza amanizma uvijek e biti racionalno prou avanje neracionalnoga - drugim rijeima pretpostavka koja sadri kontradikciju, slijepa ulica. Primjer koji u tom smislu moda najvie otkriva dao je Luis Eduardo Luna, autor izvrsne studije amanizma mestizo ayahuasqueroa iz peruanske Amazone, koji prakticiraju oblik narodne medicine kojeg nazivaju vegetalismo, a temeljen je na halucinogenom bilju, pjevanju i dranju dijeta. Luna se fokusira na tehnike tih amana i izvjetava o njihovim miljenjima ne uputajui se u interpretacije, Pie Oni ka-

u da je ayahuasca doktor. Posjeduje jak duh i smatra se inteligentnim biem s kojim je mogue uspostaviti vezu i od kojeg je mogue dobiti znanje i mo, ukoliko se ovjek paljivo drao dijete i drugih recepata. Luna ipak pie racionalnim jezikom za racionalne ljude (nas), a nije racionalno tvrditi da su odreene biljke inteligentna bia sposob na za komunikaciju. Luna, koji na nekoliko stranica istrauje pitanje biljaka-uitelja, zavrava zakljukom: Nita se ne moe rei... dok ne posjedujemo neki oblik razumijevanja prema onome to ti ljudi govore kada kau da im biljke same otkrivaju svoja blaga. ovjek ne moe zamisliti da je to to govore stvarno, jer u stvarnosti kakvu mi poznajemo, biljke ne komuniciraju. Tu se nalazi slijepa toka.

Majka majke duhana je zmija

Dva dana nakon mog prvog iskustva s ayahuascom hodao sam u mom s Carlosom Perezom Shumom, svojim glavnim Ashaninka sa vjetnikom. Carlos, u dobi od 45 godina, bio je iskusan tabaquero-ayahuasquero koji je, takoer, imao dosta posla s misionarima i kolonisti ma. Stigli smo do rijeke koju smo trebali prijei i tu smo zastali. Tre nutak mi se inio pogodnim da postavim nekoliko pitanja, osobito jer je i Carlos sudjelovao u halucinantnoj seansi dvije noi ranije. Tio [ujae], upitao sam, to su one gigantske zmije koje ovjek vidi kad pije ayahuascu?. Drugi put uzmi kameru pa ih slikaj, odgovorio je. Tako e ih moi analizirati kad god ti bude dosadno. Nasmijao sam se, objanjavajui kako ne mislim da bi se vizije po javile na filmu. Naravno da bi, rekao je, kad su im boje tako sjaj ne. S tim rijeima je ustao i poeo koraati preko rijeke. Gacao sam za njim razmiljajui to mi je to sad rekao. Nije mi ni palo na pamet da bi netko zaista pomiljao na fotografiranje haluci nacija. Bio sam siguran kako bih, da sam i pokuao, dobio samo foto grafiju mraka. Ali znao sam i da mu time ne bih dokazao nita, jer on uvijek moe dovesti u pitanje sposobnosti moje kamere. U svakom sluaju, ini se da ovi ljudi smatraju vizije proizvedene uzimanjem halucinogenog bilja u najmanju ruku jednako stvarnima kao to je svakodnevna stvarnost koju svi vidimo. Nekoliko tjedana kasnije poeo sam snimati seriju razgovora s Car losom, koji je pristao ispriati mi svoju ivotnu priu. Prve veeri, sjeli smo na terasu njegove kue, okrueni zvukovima none ume. Kerozinska lampa napravljena od konzerve i pamunog fitilja bacala je treperavo svjetlo i putala crnkast dim. Bez obzira na moju obuku, to mi je bio prvi put u ivotu da s ne kim radim intervju. Nisam znao odakle bih poeo, pa sam ga zamolio da krene otpoetka. Carlos je roen u dolini Perene L940. U dobi od pet godina izgubio je roditelje u valovima epidemija koje su s dolaskom bijelih naseljenika

poharale to podruje. Ujak se brinuo o njemu nekoliko godina. Onda je otiao u adventistiku misiju, gdje je nauio govoriti, itati i pisati panjolski. Ovo to slijedi je izvadak iz transkripta tog prvog intervjua. Raz govarali smo na panjolskom, koji nije ni njegov ni moj materinji jezik, kao to otkriva i doslovni prijevod: Moj ujak je bio tabaquero. Gledao sam ga kako uzima puno duhana, sui ga malo na suncu i kuha. Pitao sam se to bi to moglo biti. 'To je duhan', rekao mi je ujak, a kad je mjeavina bila dobra i cr na poeo bi je isprobavati malim tapom. Mislio sam da je to slatko, kao koncentrirani sok od kane. Kad bi pojeo svoj duhan, mogao je lju dima dati dobar savjet. Mogao im je rei 'to je dobro' ili 'to nije dobro'. Ne znam to danas kau intelektualci, ali u to vrijeme su svi adven tisti misionari govorili: 'on slua svoje tapove, slua Sotonu'. Nije imao nikakve knjige da mu pomognu vidjeti, ali ono to je govorio bila je istina: 'Svi su se okrenuli od ovih stvari, sad svi idu misionarima. Ne umijem itati, ali znam kako se rade ove stvari. Znam kako se uzima du han i znam sve ove stvari'. I tako, kad je govorio, ja sam sluao. Rekao mi je: 'Sluaj neae, kad odraste nadi si enu da pazi na nju, ali prije toga mora ne samo nauiti pisati, nego mora takoer nauiti i ove stvari'. Nauiti uzimati duhan?, pitao sam. Uzimati duhan i lijeiti. Kad bi ljudi doli k njemu moj ujak bi rekao: 'Zato me pita da te lijeim kad kae da sada kad si u misiji poznaje Boga, a ja Boga ne poznajem ? Zato ne pita pastora da se mo li, kad on kae da moe lijeiti ljude molitvama? Zato ne ide k nje mu?'. Ali svejedno bi ih lijeio. Izvadio bi svoju koku, poeo bi je vakati, sjeo bi dolje kao nas dvojica sada. Tada bi poeo gutati svoj duhan. U meuvremenu, gledao sam ga i pitao to radi. Prvi put kad sam ga gledao dok lijei rekao je: 'Dobro, donesite mi bolesnu bebu'. Prvo je dodirnuo bebu, pa joj opipao puis. 'Ah, vidim, nije dobro. Bolest je tu.' Potom, poeo je sisati mjesto [zvuk sisanja]. Onda, ispljunuo je ovako: ptt! Onda opet, pa trei put: ptt! Tako, vrlo dobro. Onda je rekao maj ci: 'Neto je okiralo ovog malenog, evo trave u kojoj ete ga okupati. Nakon toga pustite ga da se odmori'. Sljedeeg dana ve se moglo vid jeti poboljanje bebinog zdravlja. Tako mi se to svidjelo i odluio sam nauiti. Oooo! Kad sam prvi put uzeo duhan, nisam spavao. Koliko si bio star?

Imao sam osam godina. Mislio sam da je duhan sladak. Ali bio je tako gorak da ga nisam mogao ni progutati. Moj ujak je rekao: 'To je tajna duhana'. Onda mi je pokazao sve. Dao mi je tikvu s duhanom. Malo po malo nauio sam uzeti ga i izdrati. Dosta brzo sam prestao povraati. Je li te tvoj ujak nauio i kako uzimati ayahuascu? Ne, to sam nauio kasnije, od svog svekra... Tijekom sljedeih mjeseci snimio sam otprilike dvadeset sati stru je svijesti Carlosova ivota. panjolski je govorio bolje nego itko dru gi u Quirishariju. Ranije je poduavao panjolskom i druge Ashaninke u adventistikoj koli. Kako bilo, njegova je gramatika bila fleksibilna, a govorio je u neoekivanim ritmovima, naglaavajui svoje reenice pauzama, gestama i zvukovima koji su lijepo zaokruivali njegov vokabular, no koje je teko izraziti u pisanom jeziku. Nadalje, njegov je narativni stil varirao od pripovijedanja u prvom licu do komentara pripovijedaa koji takoer ima ulogu lika. To je bez sumnje mnogo prikladnije za oratorij, ili radio-dramu, nego za tekst. Snimajui Carlosovu ivotnu priu nisam nastojao uspostaviti gle dite tipinog Ashaninke. Radije sam pokuao, pratei osobni put jednog ovjeka, zahvatiti u neke specifinosti lokalne historije. Osobi to su me zanimala pitanja teritorija u dolini Pichis: tko posjeduje koju zemlju, otkada? Tko koristi koja sredstva? Kako to ve biva, ukupna povijest Ashaninki u 20. stoljeu poblie je odreena progresivnom eksproprijacijom njihovih terirorija od strane doljaka, a to otkriva i Carlosova pria. Carlosovo rodno mjesto, dolina Perene, bila je prva regija Asha ninki koja e doivjeti kolonizaciju. Do 1940. vei dio starosjedilake zemlje u regiji ve je bio konfisciran. Deset godina kasnije, mlado si roe Carlos slijedilo je masovnu migraciju Ashaninka iz doline Perene u dolinu Pichis, gdje su ume jo bile slobodne od kolonizatora i bolesti. Nakon to je proivio dvadeset i est godina u novoj domo vini, Carlos je bio izabran u predsjednitvo kongresa Udruenja uroenikih zajednica Pichisa (Association of the Indigenous Communi ties of the Pichis, ACONAP). Cilj ove organizacije bio je braniti uroeniku zemlju od novih naleta kolonizacije. Nakon etiri godine, kad ga je ugrizla zmija, Carlos je bio prisiljen napustili svoju slubu. U to se vrijeme vratio u Quirishari kako bi se izlijeio avahuaseom i drugim biljkama". Kad sam se ja pojavio 5 godina kasnije, on je ivio

kao umirovljeni politiar, zadovoljan svojim spokojem, ali nostalgi an prema nekadanjim borbama. Izgledalo je kao da mu godi ideja povjeravanja vlastitih memoara posjetitelju-antropologu. Tijekom naih razgovora esto sam zapitkivao Carlosa o mjestima na kojima je ivio, usmjeravajui razgovor na vrsto tlo drutvene geografije. No on je redovito odgovarao na nain koji je upirao prema amanizmu i mitologiji. Na primjer: Potres u Pereneu, je li bio 1948. ili 1947.? 1947. I gdje si ti bio u to vrijeme? Naravno, u to vrijeme sam bio mali. To se desilo u Pichanaki. Ubi lo je troje ljudi. Pichanaki je bila lijepa zaravan, ali sada tamo vie od dvadeset metara zemlje prekriva staro selo. Bila je to plodna ravnica, dobra za kukuruz. A zato se to mjesto zove Pichanaki? To ime dali su mu prvi mjetani u staro vrijeme, tabaqueroi, ayahuasqueroi. Kako sam ti objasnio, njima je u njihovim vizijama jednostavno reeno da se rijeka zove Pichanaki. Ah, da. A znai li to Pichanaki? Sva ta mjesta koja zavravaju na -aki, kao na primjer i Yurinaki, to znai -aki? To znai da ima mnogo minerala u sreditima tih mjesta. Rije znai 'oko' na naem jeziku. A 'Picha'? Tako se zove jer je tamo u brdima predstavnik ivotinja ije je ime Picha. Aha, 'oi Picha'. Eto, sad razumije. esto sam pitao Carlosa da mi objasni podrijetlo naziva mjesta. On bi bez iznimke odgovarao kako ih je priroda sama obznanila ayahuasqueroima-tabaqueroima, kroz njihove halucinacije: Na taj nain priroda govori, jer u prirodi je Bog, a Bog nam se obraa kroz nae vizije. Kad ayahuasquero pije svoj napitak, duhovi mu se predstavljaju i sve objanjavaju. Sluajui Carlosove prie postupno sam se zbliio s nekim liko vima iz mitologije Ashaninka. Primjerice, esto je priao o Avireriju: Prema naem drevnom vjerovanju, on je jedan od uma, on je na

bog. On je onaj koji je doao na zamisao da se pojave ljudi. Carlos je takoer spominjao nevidljiva bia, zvana maninkari, koja se nalaze u ivotinjama, biljkama, planinama, brzacima, jezerima i nekim krista lima, i koji su izvorite znanja: Maninkariji su nas nauili kako presti i tkati pamuk i kako praviti odjeu. Prije toga nai su preci ivjeli goli u umi. Tko bi nas drugi nauio tkati? Tako je roena naa pamet i tako smo mi uroenici iz ume nauili tkati. U Quirishari nisam doao prouavati mitologiju uroenika. Dapa e, smatrao sam da je prouavanje mitologije beskorisna i reakcio narna prolost. Ono to je po mom miljenju bilo vano bili su hek tari konfiscirani u ime razvitka i milijuni dolara u meunarodnim fondovima kojima se financirala ta operacija. Svojim istraivanjem htio sam pokazati da se istinski razvitak ponajprije sastoji u priznavanju teritorijalnih prava urodenikih naroda. Moje gledite bilo je materi jalistiko i politiko, prije nego mistiko. Tako sam, nakon devet mje seci u Quirishariju, gotovo protiv svoje volje poeo itati doktorsku dizertaciju Geralda Weissa o mitologiji Ashaninka, nazvanu Kozmolo gija Campa Indijanaca istonog Perua. Campa je pogrdna rije koju Ashaninke ne vole, a koja se donedavno koristila za njihovo oznaavanje. itajui te teze shvatio sam da Carlos ne izmilja fantastine prie. Naprotiv, pruao mi je koncizne elemente glavnih kozmolokih vje rovanja svoje kulture, koju ju je i Weiss opirno dokumentirao 60-ih. Prema Weissu, Ashaninke vjeruju u postojanje nevidljivih duhova zvanih maninkari, to doslovno znai oni koji su skriveni, koji se ne mogu vidjeti niti uzimanjem duhana i ayahuasce. Oni se takoer na zivaju ashaninka, nai, jer se smatraju precima s kojima je ovjek u srodstvu. Kako su ti maninkariji takoer prisutni u biljkama i ivoti njama, Ashaninke sebe smatraju lanovima iste obitelji kojoj pripa daju i heroni, vidre, kolibrii, i tako dalje, a svi su oni peroni ashaninka, svi nai od davnina. Neki maninkariji vaniji su od drugih. Weiss ove duhove razlikuje po hijerarhiji. Avireri, bog koji stvara transformacijom, najmoniji je od svih. U mitovima Ashaninki, Avireri zajedno sa svojom sestrom stvara godinja doba glazbom svoje panove frule. Ljudska bia obli kuje puui na zemlju. Potom lunja sa svojim unukom Kirijem, trans formirajui tu i tamo ljude u insekte, voke, ivotinje ili nakupine ka menja. Naposljetku, Avireri se napije na feti. Njegova zloesta sestra pozove ga da plee te ga gurne u rupu koju je prethodno iskopala. Polom se pretvara da ga eli izvui van bacajui mu vlakno, uzicu, konano i ue, ali nita to bi bilo dovoljno vrsto. Avireri odlui po-

bjei tako da prokopa tunel u podzemni svijet. On zavri na mjestu ko je se zove kraj rijeke gdje se oko njega omota loza penjaica. Odatle on nastavlja odravati svoju brojnu djecu na zemlji. I Weiss zaklju uje: Tamo Avireri ostaje do danas, nesposoban da se kree zbog loze koja ga sapinje. Naposljetku, Weiss uzgredno biljei: Da ne bi bilo dvojbe, iako ove prie treba klasificirati kao mitove i prema njima se tako odnositi, za Campase one predstavljaju pouzdana izvjea o stvarnim dogaaji ma koja su se usmenom predajom prenosila od prijanjih generacija, izvjea o dogaajima jednako stvarnim kao to je bilo koji dogaaj iz prolih godina kojega se netko jo sjea ili je o njemu uo od nekoga. Imao sam isti utisak kao i Weiss: moji Ashaninka informatori ras pravljali su o mitolokim likovima i dogaajima kao da su stvarni. To mi se inilo prilino udnovatim, ali nisam to govorio. Kao antropo log bio sam nauen potivati tua vjerovanja. Stanovnici Quirisharija jasno su mi dali do znanja da ne bih trebao prikupljati uzorke bilja. Meutim, mogao sam prouavati njihovu upotrebu ume kako god sam htio i mogao sam isprobavati njihove biljne lijekove. Tako, kad god sam imao kakav zdravstveni problem, a ljudi bi mi rekli da znaju lijek, ja sam ga probao. Rezultati su esto nadilazili ne samo moja oekivanja, nego i samo moje razumijevanje stvarnosti. Na primjer, jo od sedamnaeste godine patio sam od kroninih bolova u leima koje sam zaradio previe igrajui tenis u adolescentskoj do bi. Konzultirao sam se s nekoliko europskih lijenika koji su koristili kortizonske injekcije i tretmane toplinom, ali nije pomoglo. U Quirishariju bio je ovjek, Abelardo Shingari, poznat po svom lijeenju tijela. Predloio je da lijeimo moju bol u leima uzimanjem sanango aja u vrijeme mladog mjeseca. Upozorio me je da u osjeati hladno u, da e mi se tijelo dva dana initi gumasto i da u vidjeti neke slike. Bio sam skeptian, razmiljajui kako bi, da je doista mogue izli jeiti kroninu bolest kime s pola alice biljnoga aja, zapadna medi cina to svakako znala. S druge strane, mislio sam da vrijedi pokuati, jer ne moe biti manje uinkovito od injekcija kortizona. Jednog ranog jutra, dan nakon mladog mjeseca, popio sam aj od sananga. Dvadeset minuta kasnije preplavio me val hladnoe. Osjeao sam se promrzlo do kostiju. Oblijevao me hladni znoj i nekoliko sam puta morao iscijedili majicu. Nakon 6 razmjerno tekih sati osjeaj

hladnoe je proao, ali vie nisam kontrolirao pokrete tijela. Nisam mogao hodati a da ne padnem. Nekih pet minuta gledao sam gigant ski stup viebojnog svjetla preko neba - samo moja halucinacija. Ne dostatak koordinacije trajao je etrdeset i osam sati. Ujutro treeg da na moja bol u leima je nestala. Do danas se nije vratila. Ni sada nisam sklon vjerovati u prie ove vrste osim ako ih sam ne doivim, pa tako ne pokuavam nikoga uvjeriti u uinkovitost sananga. Meutim, s moje toke gledita, Abelardo je izveo trik koji mi se inio vie biokemijski nego psihosomatski. Doivio sam nekoliko drugih slinih iskustava. Svaki put sam pri mijetio da su naizgled fantastina objanjenja koja su mi davali na kraju bivala potvrena u praksi, kao na primjer ono da ti aj koji popije na mladi mjesec pretvara tijelo u gumu i lijei bol u leima. Tako sam poeo vjerovati doslovnim opisima svojih prijatelja iz Quirisharija iako nisam razumijevao mehanizme njihova znanja. Dapae, u svakodnevnom ivotu s njima stalno me je zapanjivala njihova istinska praktinost. Oni nisu priali o tome kako e neto na praviti; jednostavno bi to napravili. Jedan dan etao sam umom s o vjekom po imenu Rafael. Spomenuo sam kako bih trebao novo dralo za sjekiru. Namah je prestao pratiti trag, mrmljajui aha, da, te maetom odsjekao komad tvrdog stabalca nekoliko koraka od puta. Po tom je izdjeljao savrenu drku, koja e trajati dulje i od same sjekire. Proveo je oko dvadeset minuta obavljajui glavninu posla na licu mjesta, u umi, i jo dvadeset minuta kod kue radei finije prilagod be. Savren rad, obavljen bez ikakva mjerenja. Sve do tada, uvijek sam mislio da drala za sjekire stiu iz trgovina alatom. Narod u Quirishariju ui putem primjera, radije nego kroz obja njavanje. Roditelji potiu djecu da im prave drutvo dok rade. Fraza pusti tatu na miru dok radi tamo ne postoji. Ljudi su sumnjiavi prema apstraktnim konceptima. Kad se neka ideja ini doista loom, oni e odmahujui rukom rei Es pura teoria [To je ista teorija]. Dvije kljune rijei koje su uvijek iznova izranjale tijekom razgovora bile su practica i tactica, primjena i taktika - bez sumnje stoga to su neophodne za ivot u umi. Strast koju Ashaninke imaju prema praktinome bar djelomice ob janjava njihovu openitu fascinaciju industrijskom tehnologijom. Jed na od njima omiljenih tema za razgovor sa mnom bila je da me ispi tuju kako sam napravio stvari koje posjedujem: kasete, upaljae,

gumene izme, vicarski depni no, baterije itd. Kad bih im odgova rao kako ih ne znam napraviti, izgledali su kao da mi ne vjeruju. Nakon otprilike godinu dana u Quirishariju konano sam uvidio da je praktini duh mojih domaina mnogo pouzdaniji u njihovom okruju od mog akademski formiranog razumijevanja stvarnosti. Nji hovo empirijsko znanje bilo je neporecivo. No, njihova objanjenja koja su se ticala podrijetla tog znanja za mene su bila nevjerojatna. Na primjer, u dvije razliite prilike, Carlos i Abelardo su mi pokazali bilj ku koja lijei potencijalno smrtonosan ugriz zmije jergon (fer-de-lance). Promotrio sam biljku izbliza, pomislivi kako bih je u nekom trenutku moda mogao i trebati. Obojica su mi obratili pozornost na par bijelih kukica koje su podsjeale na onjake zmije, tako da biljku mogu upamtiti po tome. Pitao sam Carlosa kako su otkrivene vrline biljke jergon. Znamo to po ovim kukicama, jer je to znak koji nam priroda daje. Ponovno sam mislio da bi, kad bi tako bilo, zapadna medicina sigurno znala za to; tim vie, nisam mogao vjerovati da izmeu gmi zavca i grma zbilja postoji veza, kao da neka opa inteligencija vreba nad njima i komuncira vizualnim simbolima. Meni se inilo da moji prijatelji animisti tek interpretiraju koincidencije u prirodi. Jednoga dana u Carlosovoj kui svjedoio sam gotovo nadrealnoj sce ni. Mukarac po imenu Sabino pojavio se nosei u naruju bolesno dojene i dvije peruanske cigarete u ruci. Zamolio je Carlosa da izlije i dijete. Carlos je zapalio jednu od cigareta i nekoliko puta snano uvukao. Potom je puhnuo dim u bebu i poeo isisavati tono odree no mjesto na djetetovu trbuhu, ispljuvavajui, kako je rekao, bolest. Nakon otprilike tri minute proglasio je problem rijeenim. Sabino mu je kieno zahvalio i otiao. Carlos je za njim doviknuo, spremajui dru gu cigaretu iza uha: Doi opet kad god bude htio. U tom trenutku pomislio sam u sebi kako moja spremnost da vje rujem ima svoje granice i kako me nitko ne moe uvjeriti da cigaretni dim moe lijeiti bolesno dijete. Naprotiv, mislio sam kako se puha njem dima u dijete stanje moe jedino pogorati. Nekoliko veeri kasnije, tijekom jednog od naih snimanih razgo vora, vratio sam se tom pitanju:

Kad netko obavlja lijeenje, kao to si ti neki dan radio za Sabina, kako funkcionira duhan? Ako si ti taj koji pui, kako on lijei osobu koja ne pui? Uvijek kaem da je blagodat duhana u tome to mi pokae stvarno stanje stvari. Mogu vidjeti stvari kakve jesu. I otklanja sve bolove. Ali kako ovjek otkrije te blagodati? Raste li duhan sam od sebe u umi? Postoji mjesto, naprimjer u Napiariju, gdje rastu goleme koliine duhana. Gdje? U Pereni. Otkrili smo njegovu mo zahvaljujui ayahuasci, toj drugoj biljci, jer mu je ona majka. Tko je majka, duhan ili ayahuasca? Ayahuasca. A duhan joj je dijete? Dijete. Zato to je duhan manje jak? Manje jak. Rekao si mi da i duhan i ayahuasca sadre Boga. Tako je. I rekao si da due vole duhan. Zato? Zato to duhan ima svoju metodu, svoju jakost. On privlai maninkarije. To je najbolji kontakt za ivot ljudskog bia. A te due, kakve su one? Znam da svaka iva dua, i svaka mrtva, voli one radio-valove koji lete zrakom. Gdje? Po zraku. To znai da ih ne vidi, ali tamo su, poput radio-valova. Kad ukljui radio moe ih loviti. Tako je s duama; s ayahuascom ili s duhanom ih moe vidjeti i uti. A zato kad netko slua ayahuasqueroa dok pjeva uje glazbu kakvu nikad nije uo, tako predivnu glazbu? Pa, to privlai duhove i, kao to uvijek kaem, ako ovjek o tome malo bolje razmisli... [duga tiina]. To je kao kasetofon, stavi ga tu, ukljui ga, i on ve pone pjevati: hum, hum, hum, hum, hum. Po ne pjevati zajedno s njim, a kad pjeva, razumije ih. Moe pratiti njihovu glazbu jer uje njihove glasove. Tako se to javlja, i ovjek moe vidjeti, kao kad je Ruperto zadnji put pjevao.

Dok sam sluao ta objanjenja shvatio sam da zaista ne vjerujem u po stojanje duhova. S moje toke gledita duhovi su bili u najboljem slu aju metafore. S druge strane, Carlos je smatrao da su duhovi vrsto ukorijenjeni u materijalni svijet, da ude za duhanom, lete poput radijskih valova i pjevaju kao kasetofon. Tako je moje dranje bilo ne odreeno. U jednu ruku, elio sam shvatiti to Carlos govori, ali s druge strane, nisam to mogao uzeti ozbiljno jer u to nisam vjerovao. Tu neodlunost pojaavalo je i ono to su ljudi govorili o duhovi ma; izrijekom, da kontakt s duhovima daje ovjeku mo ne samo da lijei, nego i da radi tetu. Jedne veeri pratio sam Carlosa i Ruperta do kue treeg ovjeka, kojeg u nazvati M. Proirio se glas da je Ruperto, koji se upravo vratio nakon osmogodinjeg izbivanja, dobro nauio svoju lekciju od Shipibo ayahuasqueroa. Sa svoje strane, M. se hvalio kako ima izvjes no iskustvo s halucinogenima i rekao je kako bi ba volio vidjeti ko liko je Ruperto dobar. M. je ivio na sljemenu nevelikog brda okruenog umom. Stigli smo do njegove kue oko osam naveer. Nakon uobiajene dobrodo lice, sjeli smo na tlo. Ruperto je izvadio svoju boicu avahuasce i po loio je u dno ljestava koje su vodile gore na terasu, govorei: Tu joj je mjesto. Onda je poslao ukrug smotanu cigaretu i puhnuo dim na bocu i na M-a. U meuvremenu, Carlos me je uhvatio za ruke i na njih puhnuo dima. Slatki miris duhana i osjet puhanja na koi bili su vrlo ugodni. Tri mjeseca su prola od moje prve seanse s ayahuascom. Osjeao sam oputenost u tijelu, ali u duhu sam bio napet. Hou li opet vidjeti strahovite zmije? Ispili smo gorku tekuinu. inilo mi se da je Ruper to napunio moju alicu manje nego drugima. Sjeo sam u tiini. U jed nom trenutku, sa zatvorenim oima, moje mi se tijelo inilo vrlo du gakim. Ruperto je poeo pjevati. M. mu se pridruio, ali pjevajui drukiju melodiju. Zvuk ovog neskladnog dueta bio je oaravajui, iako je rivalstvo izmeu dvojice pjevaa nametalo odreenu napetost. Carlos je cijelo vrijeme utio. I dalje sam osjeao mir. Osim nekoliko kaleidoskopskih slika, ni sam imao nikakve osobito upeatljive vizije, niti mi se povraalo. Poeo sam misliti kako nisam popio dovoljno ayahuasce. Kad me je Ru perto upitao jesam li pijan, odgovorio sam jo nisam. Pitao me bih li elio jo. Rekao sam mu da nisam siguran i da bih moda malo

priekao. aptom sam upitao Carlosa to on misli. Savjetovao mi je da priekam. Proveo sam otprilike tri sata sjedei na podu u tami u lagano hipnotikom, ali svakako ne halucinantnom stanju svijesti. U mraku sam mogao nazrijeti jedino obrise drugih sudionika. I Carlos i M. rekli su Rupertu da jesu pijani. Seansa je zavrila prilino naglo. Carlos je ustao i s neobinom hit njom izjavio kako ide kui odmoriti. Digao sam se da mu napravim drutvo i zahvalio sam se i naem domainu i Rupertu, kojemu sam povjerio da sam se malo prepao ayahuasce. Rekao je: Znam, vidio sam to kad smo doli. Carlos i ja imali smo samo jednu baterijsku svjetiljku. Uzeo ju je i vodio nas putem kroz umu. Drao sam se blizu njega, kako bih imao koristi od svjetlosti baterije. Nakon to smo preli otprilike tristo me tara, Carlos je najednom zacvilio i poeo se grebati po listu noge iz kojeg je, kako se inilo, izvadio neku vrstu alca. U pometnji, to to je drao medu prstima palo je na tlo. Rekao je: Taj ovjek je besraman. Evo sad me jo i gaa strelicama. Laknulo mi je kad sam uo te rijei jer sam se uplaio da ga je ugrizla zmija, ali nisam imao pojma o emu govori. Poeo sam zapitkivati, no on me je prekinuo, govorei: Kas nije. Sad idemo. Odmarirali smo do njegove kue. Kad smo stigli, Carlos je bio vidljivo uzrujan. Konano mi je ob jasnio da je M. ispalio jednu od svojih strelica na njega, jer eli do minirati i pokazati kako je jai. to se mene tie, ostao sam u dvojbi. Kako bi netko uope mogao naciljati majuni vrak u potpunom mraku preko tri stotine metara ume i pogoditi u list ovjeka koji hoda ispred nekog drugog? Bez obzira na to, Carlos je sljedeeg dana bio bolestan, a tenzija iz meu njega i M-a nastavila se sve do kraja mog boravka u Quirishariju. Te sumnje u arobnjatvo dale su maha itavoj mrei glasina i protuglasina koje su djelomice potkopale ozraje dobre volje u zajednici. Kontakt s duhovima moe nekome dopustiti da pronikne u medi cinska svojstva biljaka i lijeenje. No on takoer prua mogunost ko ritenja destruktivne energije. Prema praktiarima amanizma, izvor znanja i moi do kojega oni dobivaju pristup ima dvostruku otricu. Pri kraju mog boravka u Quirishariju iitavao sam svojie biljeke i na pravio dugaak popis pitanja. Veina ih se ticala glavne teme mog is traivanja, no neka od njih bavila su se amanskim i mitolokim ele-

mentima koji su za mene predstavljali misterij. U jednom od zadnjih snimljenih razgovora s Carlosom upitao sam ga o tim stvarima: Jesu li tabaquero i ayahuasquero jedno te isto? Isto. Dobro, a htio bih znati i zato netko vidi zmije kad pije ayahuascu. To je zato to je majka ayahuasce zmija. Kao to moe vidjeti, imaju isti oblik. Ali mislio sam da je ayahuasca majka duhana? To je tono. Pa tko je onda pravi vlasnik tih biljaka? Vlasnik tih biljaka uistinu je kao Bog; to je maninkari. Oni su ti koji nam pomau. Njihova egzistencija ne poznaje ni kraj niti bolesti. Zato oni kau, kad ayahuasquero stavi glavu u mranu sobu: 'Ako hoe da ti pomognem, onda mora dobro obaviti stvari, dat u ti mo ne za tvoje osobne svrhe, nego za dobrobit svih'. Eto, tako jasno, tu le i mo. Ona je u vjerovanju biljci da e imati vie ivota. To je put. Zato oni kau da postoji vrlo uzan put kojim nitko ne moe putovati, ak ni uz pomo maete. To nije ravan put, ali ipak je put. Drim se tih rijei i onih koje kau da istina nije na prodaju, da mudrost jest za tebe, ali da se dijeli. U prijevodu, to znai da je loe raditi posao iz toga. Tijekom mojih zadnjih razgovora s Carlosom imao sam dojam da to vie pitanja postavljam, manje razumijem njegove odgovore. Ne samo da je ayahuasca majka duhana, kao to sam ve doznao, nego je majka ayahuasce zmija. to bi to uope moglo znaiti - to drugo nego da je majka majke duhana zmija? Naputajui Quirishari znao sam da nisam razrijeio zagonetku halucinogenog podrijetla ekolokog znanja Ashaninki. Uinio sam dodue najbolje to sam mogao, sluajui to ljudi govore. Stalno sam se trudio to vie smanjiti smetnju koju je predstavljala moja prisut nost kao antropologa. Nikad nisam pravio biljeke pred ljudima da se ne bi osjeali kao da ih pijuniram. Najee sam pisao uveer, leei na svom pokrivau, prije spavanja. Jednostavno bih zapisao to sam radio tijekom dana i vane stvari koje su ljudi rekli. ak sam pokuao razmiljati o vlastitim predrasudama, znajui kako je vano objektivi rati svoj objektivirajui pogled, No, misterij je ostao netaknut.

Otiao sam s udnim osjeajem da problem vie lei u mojoj ne sposobnosti da shvatim to su ti ljudi rekli, nego u nedovoljnosti nji hovih objanjenja. Uvijek su koristili tako jednostavne rijei.

Zagonetka u Riju

Krajem 1986. otiao sam kui u ruralnu vicarsku napisati svoju dizertaciju. Dvije godine kasnije, postavi doktor antropologije osje ao sam kako moram svoje ideje provesti u praksi. Pod utjecajem Ashaninki poeo sam smatrati da je praksa najnapredniji oblik teorije. Bilo mi je dosta istraivanja. Sada sam htio djelovati. Tako sam okre nuo lea zagonetki komuniciranja s biljem. Poeo sam raditi za Nouvelle Planete, malu vicarsku organizaciju koja se bavi promoviranjem kulturnog razvitka u zemljama Treeg svijeta. Godine 1989. putovao sam uzdu Amazone, vodei razgovore s uroenikim organizacijama i prikupljajui projekte za zakonsko pri znavanje starosjedilakih teritorija. Nakon toga sam u Europi prikup ljao novac za te projekte. To mi je uzelo etiri godine. Veina projekata koje sam predstavljao pojedincima, zajednicama, graanskim udrugama, fondacijama, pa ak i vladinim organizacijama, bila je uspjeno isfinancirana i dovrena. Radei ruku pod ruku s uroenikim organizacijama, junoameriki topografi i antroplozi zapravo su obavili posao pravnog ozakonjavanja zemlje. Svaka drava ima drukiji komplet zakona koji odreuju zahtjeve za slubeno priznavanje uroenikih teritorija. U Peruu, primjerice, topografi moraju posjetiti i do u detalj mapirati ri jeke, ume, planine, polja i sela koja koriste tamonji uroenici, a antropolozi moraju izraunati broj osoba koje nastanjuju teritorij i opi sa ti njihov nain ivota; ti se dokumenti potom registriraju pri mini starstvu poljoprivrede koje ih dalje proslijeuje i u ime uroenikih zajednica podnosi zahtjev za slubeno priznavanje zemlje. Taj zakon ski temelj jami kolektivno pravo na vlasnitvo teritorija narodima koji na njemu ive, kako je esto sluaj, ve tisuljeima. Novac koji sam ja prikupljao sluio je za plae antropolozima i topografima, za njihove putne trokove u izolirane dijelove dungle, za materijale potrebne pri izradi karata te trokove praenja dokumen tacije tijekom administrativnih procesa. Najuspjeniji su bili projekti

u peruanskim pokrajinama Putumayo, Napo i Ampiyacu, a obavila ih je AIDESEP, nacionalna udruga uroenikih organizacija peruan ske Amazone. Unajmili su topografe i antropologe i za samo 21.525 amerikih dolara uspjeli dobiti prava na gotovo est milijuna etvor nih kilometara zemlje. Dio mog posla bila su i povremena putovanja u Junu Ameriku, posjeivanje podruja koja su dobila pravni naslov te provjeravanje ra una. S obzirom na potekoe koje uroeniki narodi esto imaju s ue njem raunanja, bio sam iznenaen otkriem da su u veini sluajeva stvari obavljene prema planovima naznaenim u inicijalnim projektima. U Europi sam drao govore objanjavajui zbog ega je ekoloki smisleno demarkirati teritorije uroenikih naroda amazonske dun gle, tvrdei kako se oni sami znaju pobrinuti za njihov odrivi razvoj. Isticao bih racionalnu prirodu uroenikih poljoprivrednih tehnika kakve su polikultura i upotreba malih istina. No, to sam vie priao, vie sam shvaao da ne govorim cijelu istinu kako sam je sam razumio. Nisam govorio kako amazonski narodi tvrde da njihovo pozna vanje botanike dolazi od biljkama induciranih halucinacija; i sam sam pod njihovim nadzorom probao te halucinogene i moj susret s florescentnim zmijama modificirao je nain na koji promatram stvarnost. Tijekom halucinacija nauio sam vane stvari - da sam samo ovjek, na primjer, i da sam intimno povezan s drugim oblicima ivota, i da je prava stvarnost daleko sloenija nego to nas nae oi navode da vjerujemo. Nisam govorio o tim stvarima jer sam se bojao da me ljudi nee shvatiti ozbiljno. U tom trenutku, biti ozbiljno shvaen imalo je vie veze s uin kovitou u prikupljanju novca, nego sa strahom od diskreditiranja moje akademske karijere. U lipnju 1992. otiao sam u Rio sudjelovati na svjetskoj konferen ciji o razvitku i okoliu. Na Zemaljskom summitu, kako se to nazivalo, svi su najednom postali svjesni ekolokoga znanja uroenikih naro da. Svjetske vlade spominjale su ga u svakom sporazumu koji su pot pisivale; kozmetike i farmaceutske kompanije govorile su o tri nom plasmanu prirodnih proizvoda uroenikih naroda po pravi nim cijenama. U meuvremenu, etnobotaniari i antropolozi iznijeli su impresivne brojke koje se odnose na prava na intelektualno vlas nitvo uroenikih naroda: 74 % lijekova biljnog podrijetla u mo dernoj farmakopeji prva su otkrila tradicionalna drutva; do danas

je manje od dva posto svih biljnih vrsta do kraja testirano u laborato rijima, a velika veina od preostalih 98 posto nalazi se u tropskim u mama; Amazona sadri polovicu od svih biljnih vrsta koje postoje na Zemlji; i tako dalje. U Riju su se industrijski i politiki svjetovi naprosto poeli osvjetavati u vezi s ekonomskim potencijalima tropskih biljaka. Biotehnologija 80-ih otvorila je nove mogunosti eksploatiranja prirodnih re sursa. Bioraznolikost tropskih uma odjednom je poela predstavljati basnoslovan izvor neiskoritenog blaga, no bez botanikog znanja sta rosjedilakih naroda biotehnolozi bi bili prinueni naslijepo testirati medicinska svojstva nekih, kako je procijenjeno, 250.000 svjetskih bilj nih vrsta. Svoje stajalite o tom pitanju urodeniki narodi obznanili su tije kom vlastite konferencije koja se odrala u okolici Rija tjedan dana prije slubenog summita. Slijedei vodstvo amazonskih delegata, pro glasili su svoje protivljenje Konvenciji o bioraznolikosti koju su se vla de spremale potpisati, jer su joj manjkali konkretni mehanizmi kojima bi im se jamila naknada za njihovo botaniko znanje. Predstavnici Amazone svoje su stajalite temeljili na iskustvu: farmaceutske kompa nije imaju itavu povijest odlazaka u Amazonu po uzorke uroenikih lijekova i itavu povijest povrataka u svoje laboratorije gdje bi ih sintetizirali i patentirali aktivne sastojke ne ostavljajui nita onima koji su ih izvorno otkrili. Curare je najpoznatiji primjer tog tipa krae. Nekoliko tisuljea una trag, amazonski lovci su ovu supstancu koja paralizira miie razvili u otrov za puhaljke. On ubija ivotinje koje ive na drveu ne trujui im pritom meso, nego ih tjera da otpuste stisak i padnu na zemlju. Majmuni, pogoeni neotrovnom strelicom, esto omotaju rep oko grana i umru daleko od strijeleva domaaja. Tijekom 40-ih godina prolog stoljea znanstvenici su otkrili da curare u velikoj mjeri olaka va kirurke zahvate na torzu i vitalnim organima, jer ometa ivane impulse i oputa ukupno miije, ukljuujui i respiratornu muskula turu. Kemiari su sintetizirali derivate biljne mjeavine modificirajui molekularnu strukturu jednog od njezinih aktivnih sastojaka. Anesteziolozi koji kurariziraju svoje pacijente koriste danas samo sintetike smjese. U cjelokupnom procesu svi su dobili naknadu za svoj rad, svi osim onih koji su razvili originalni proizvod. Znanstvenici najee proputaju priznati da bi Indijanci iz kame nog doba mogli bilo to razviti. Prema uobiajenoj teoriji, Indijanci su

nasuminim eksperimentiranjem nabasali na korisne prirodne molekule. U sluaju curarea, to objanjenje ne ini se vjerojatnim. Pos toji 40 vrsta curarea u Amazoni, napravljenog od 70 biljnih vrsta. Ona vrsta koja se koristi u modernoj medicini dolazi iz Zapadne Amazo ne. Da bi se proizvela, potrebno je kombinirati nekoliko biljaka i ku hati ih 72 sata, izbjegavajui pritom mirisna ali smrtonosna isparenja koja isputa juha. Finalni proizvod je pasta, potpuno neaktivna sve dok se ne injektira pod kou. Progutana ne daje nikakav uinak. Te ko je uvidjeti na koji bi nain itko nabasao na taj recept nasuminim eksperimentiranjem. Pored toga, kako bi lovci u tropskoj umi, kojima je u interesu ou vanje kakvoe mesa, uope pomislili na intravenoznu otopinu? Kad netko upita te ljude o otkriu curarea, oni uglavnom bez iznimke od govaraju da je mitskog podrijetla. Tukano Indijanci iz kolumbijske Amazone kau da je stvoritelj svemira izumio curare i dao im ga. Etnobotaniari u Riju esto su navodili primjer curarea da bi demon strirali kako je znanje amazonskih naroda ve znaajno pridonijelo razvitku medicinske znanosti. Diskutirali su i o drugim biljkama uroenike farmakopeje koje su tek nedavno poele zanimati znanstve nike: ekstrakt grma Philocarpus jaborandi koji koriste Kayapo i Guajajara nedavno je pretvoren u lijek za glaukom, u okrilju multinacional ne farmaceutske kompanije Merck, koja je takoer ponudila i novi antikoagulant temeljen na tikiuba biljci naroda Uru-eu-Wau-Wau. Voka Couroupita guienensis koju Achuariji koriste za tretiranje gljivinih obo ljenja i lie loze Aristolochia koje Tirioi kuhaju kao aj protiv bolova u trbuhu takoer su privukli panju, zajedno s mnogim drugim neidentificiranim biljkama koje amazonski uroenici koriste za lijeenje konih ozljeda, proljeva, zmijskih ugriza i slino. Na Zemaljskom summitu svi su govorili o ekolokom znanju uroenikih naroda, no zasigurno nitko nije spominjao njegovo djelomice halucinatorno podrijetlo, o kojem svjedoe sami uroenici. Mora se priznati da veina antropologa i etnobotaniara nije ni znala za to, ali ak ni oni koji su znali nisu rekli nita, vjerojatno zato to nema na ina da se takvo to kae, a da govornika shvate ozbiljno. Kolege bi mogle pitati: Vi mislite da Indijanci tvrde kako dobivaju molekularno provjerljive informacije od svojih halucinacija? Ne shvaate ih valjda doslovno, zar ne?. I to bi im ovjek odgovorio? Istina je da ne koriste svi uroeniki narodi na svijetu halucinogeno bilje. ak i u Amazoni postoje oblici amanizma temeljeni na

tehnikama drugaijim od uzimanja halucinogena, ali u Zapadnoj Ama zoni, koja ukljuuje peruanski, ekvadorski i kolumbijski dio Ama zone, teko je pronai kulturu koja ne koristi itav arsenal psihoaktivnog bilja. Prema popisu, u Zapadnoj Amazoni postoje 72 kulture koje koriste ayahuascu. Richard Evans Schultes, najistaknutiji etnobotaniar 20. stoljea, pie o iscjeliteljima iz odreene regije Zapadne Amazone koju on sma tra jednim od sredita zapadnoamazonskog amanizma: Lijenici iz plemena Kamsa i Inga iz doline Sibundoy posjeduju neobino veliko znanje o ljekovitom i otrovnom bilju... Jedan od najpriznatijih je Sal vador Chindoy, koji inzistira na tome da su ga njegovu znanju o me dicinskim svojstvima biljaka nauile same biljke, putem halucinacija koje je iskusio tijekom svog dugogodinjeg iskustva u lijeenju. Schultes ne govori nita vie o halucinatornom podrijetlu bota nike ekspertize amazonskih naroda, jer se tu i ne moe rei nita to ne bi proturijeilo dvama fundamentalnim principima zapadnoga znanja. Prvo, halucinacije ne mogu biti izvor pravih informacija, budui da se drati ih takvima po definiciji smatra psihozom. Zapadna znanost halucinacije smatra u najboljem sluaju iluzijama, u najgorem mor bidnim fenomenom. Drugo, biljke ne komuniciraju poput ljudi. Znanstvene teorije o komunikaciji tvrde da samo ljudska bia koriste apstraktne simbole kao to su rijei i slike te da biljke ne prosljeuju informacije u obliku mentalnih slika. Za znanost, izvor halucinacija je ljudski mozak, a neke molekule sadrane u psihoaktivnim biljkama mogu ga jedino potaknuti na haluciniranje. U Riju sam tek shvatio koliki su razmjeri dileme koju postavlja halucinatorno znanje uroenikih naroda. S jedne strane, njegovi re zultati empirijski su potvreni i koriste se u farmaceutskoj industriji; s druge strane o njegovu se podrijetlu ne moe znanstveno rasprav ljati jer ono proturijei aksiomima zapadne znanosti. Kada sam shvatio da je enigma o biljnoj komunikaciji slijepa toka znanosti, osjetio sam poziv da zaponem jedno dublje istraivanje te teme. Tim vie, misterij biljne komunikacije nosio sam u sebi jo od bo ravka kod Ashaninki, a znao sam da istraivanja kontradikcija u znanosti esto polue plodne rezultate. Konano, inilo mi se da uspostavljanje ozbiljnog dijaloga o ekologiji i botanici s uroenikim narodima zah tijeva da se to pitanje postavi.

Nakon Rija znao sam da elim napisati knjigu o toj temi. Moja prvot na zamisao bila je jednostavno imenovati zagonetku i uspostaviti istraivaku kartu sljedee slijepe ulice ili paradoksa: mi moemo ko ristiti njihovo znanje, ali im se dotaknemo pitanja njegova podrijetla moramo mu okrenuti lea. Pijui ayahuascu u Quirishariju zaao sam iza znaka na kojem pie dosegnuli ste granice znanosti i otkrio iracionalan i subjektivan te ritorij, zastrauju, ali i prepun informacija. Znao sam tako da slijepa ulica ima prolaz koji je inae skriven racionalnom pogledu i koji vodi u svijet iznenaujue moi. Meutim, ni u jednom trenutku nisam zamiljao da mogu rijeiti zagonetku. Bio sam uvjeren da imam posla s esencijalno paradoksal nim fenomenom za kojeg rjeenja ni nema.

Defokusiranje

Dvanaest mjeseci nakon konferencije u Riju izdava je prihvatio moj prijedlog za knjigu o amazonskom amanizmu i ekologiji. Namje ravao sam je nazvati Ekoloke halucinacije. Nekoliko mjeseci kasnije moj mi je poslodavac dopustio da dio svog radnog vremena provo dim radei na knjizi. Pripremio sam se na istraivanje zagonetke komunikacije biljaka. Ali odakle bih trebao poeti? Moj prvi impuls bio bi da se vratim u peruansku Amazonu i prove dem neko vrijeme s ayahuasqueroima. Meutim, moj ivot se promijenio. Nisam vie bio antropolog koji slobodno luta, ve otac dvoje male djece. Nije bilo druge nego da svoje istraivanje vodim iz ureda i ob linje knjinice, umjesto iz uma u Peruu. Zapoeo sam iitavajui iznova svoje biljeke s terena i transkripte intervjua s Carlosom Perezom Shuma. Osobitu panju obratio sam neobinim odlomcima koje sam ispustio iz svojih teza. Potom, imaju i u vidu da je pisanje nastavak razmiljanja, skicirao sam preliminar nu verziju prvog poglavlja o svom dolasku u Quirishari i mog prvog iskustva s ayahuascom. Tijekom tog zadubljivanja u misteriozne trenutke iz svoje prolosti poeo sam razmiljati o onome to je govorio Carlos. to ako ga shva tim doslovno? to ako jest istina da priroda govori u znakovima i da se tajna razumijevanja njezinog jezika sastoji u primjeivanju slinosti u vanjtini ili u obliku? Svidjela mi se ta ideja i odluio sam proitati antropoloke tekstove o amanizmu obraajui panju ne samo na njihov sadraj nego i na njihov stil. Na zid svog ureda zalijepio sam biljeku: Promatraj OBLIKE. Dok sam se u mislima ponovno vraao svom boravku u Quirishariju, jedna stvar mi je postala jasna. Svaki put kad sam sumnjao u ob janjenje nekog od svojih konzultanata, moje razumijevanje naina na koji Ashaninke gledaju stvarnost bilo je zaprijeeno. Naprotiv, u rijet kim prilikama kad mi je polazilo za rukom utiati vlastite sumnje,

moje razumijevanje lokalne stvarnosti bi raslo - kao da ponekad o vjek mora vjerovati u red kako bi ga vidio, umjesto da bude obrnuto. Taj me je uvid naveo na odluku kako bi sada, kad pokuavam mapirati slijepu ulicu halucinatornog znanja, bilo korisno ne samo postaviti mu granice s racionalnog gledita, nego i suspregnuti nevjericu te s jednakom ozbiljnou, na drugoj strani oiglednog orsoka ka, zabiljeiti glavne crte primjedbi ayahuasqueroa. itao sam tjednima. Poeo sam osvjeavati sjeanje i preitavati glavne antropoloke tekstove kao i novije tekstove s tog podruja, one koji imaju samokritiku icu. Tad sam poeo gutati literaturu o amanizmu, koja je za mene bila nova. Nisam toliko itao jo od ispita na doktorskom studiju prije devet godina i bio mi je uitak ponovno otkrivati tu potpuno apstraktnu razinu stvarnosti. S entuzijazmom kakvog nikad nisam imao na sveuilitu napravio sam stotine strani ca biljeki koje sam potom kategorizirao. U petom mjesecu istraivanja, moja supruga i ja posjetili smo pri jatelja koji nam je tijekom te veeri pokazao knjigu sa arenim trodi menzionalnim slikama, sastavljenim od na prvi pogled kaotinih tokica. Da bi vidio kako se iz mutnog pojavljuje vrsta i 3-D slika, ovjek mora defokusirati pogled. Neka ti oi budu uprte kao da zuri kroz knjigu ne gledajui je, rekla mi je naa domaica. Opusti se u tom magliastom stanju i malo se strpi. Nakon nekoliko poku aja i kao nekom magijom, izvanredno dubok stereogram iskoio je iz stranice koju sam drao pred sobom. Prikazivao je dupina koji skae iz valova. U trenutku kad sam se opet normalno fokusirao na stranicu, delfin je nestao, zajedno s valovima ispred i iza sebe, i sve to sam mogao vidjeti bile su opet zbrkane toke. To me iskustvo podsjetilo na Bourdieuovu frazu objektiviranja ne ije objektivirajue veze, to je drugi nain da se kae postati svje stan vlastitog pogleda. Upravo to ovjek treba uiniti kako bi vidio stereogram. To me je navelo na pomisao da sam vjerojatno nezadovo ljan antropolokim prouavanjem amanizma zbog nuno fokusirane perspektive akademskih antropologa, koji ne uspijevaju zahvatiti fe nomen amanizma jednako kao to normalan pogled ne uspijeva vid jeti trodimenzionalne slike. Je li to moda nain da se pogled opusti i da se amanizam vidi jasnije? Tijekom sljedeih tjedana nastavio sam itati, istodobno pokua vajui opustiti svoj pogled i panju obratili jednako na Stil teksta, kao i na njegov sadraj. Onda sam poeo pisati preliminarnu verziju drugog poglavlja o antropologiji i amanizmu. Jednog popodneva, dok

sam pisao, odjednom mi se pred oima ukazala vrsta slika kako se pojavljuje iz zbrke, kao kod stereograma: veina antropologa koja se bavila prouavanjem amanizma vidjela je jedino vlastitu sjenu. To se ticalo onog o shizofreniji, o kreatorima reda, o majstorima za sve i tvorcima kaosa. Kako sam bio siguran da je enigma halucinatornog znanja tek oi gledna slijepa ulica, i kako sam se trudio suspregnuti nevjericu, poeo sam se pitati hou li nakon svega uope biti u stanju iznai kakvo rje enje. Prolaz koji vodi u amanski svijet sigurno je skriven od normal nog pogleda, no moda postoji nain da ga se obuhvati stereoskopski... Razmiljajui tako, shvatio sam da se halucinacije koje sam vidio u Quirishariju takoer mogu opisati kao trodimenzionalne slike nevid ljive normalnom pogledu. Prema mojim Ashaninka prijateljima, izlaz iz slijepe ulice mogu je upravo postizanjem halucinantnog stanja svijesti. Za njih nema fundamentalne kontradikcije izmeu praktine stvarnosti njihova ivota u umi i nevidljivog i iracionalnog svijeta ayahuasqueroa. Naprotiv, upravo svojim kretanjem natrag i naprijed izmeu tih dviju razina ovjek moe izvui korisno i potvrdljivo zna nje koje se drukije ne moe dosegnuti. To mi je bio dokaz da je mo gue uskladiti ova dva oigledno razliita svijeta. Osjeao sam takoer da moram unaprijediti vlastitu vjetinu defokusiranja ukoliko elim postii nekakav uspjeh. Stanujem nedaleko od dvorca koji je pripadao obitelji Arhtura Conana Doylea, autora ro mana o Sherlocku Holmesu. Tijekom svoje mladosti esto sam se di vio zaobilaznim metodama poznatog detektiva, koji bi se zaklju avao u svoj ured i svirao na violini disonantne tonove do dugo u no - da bi se potom pojavio s kljuem misterija. U hladnim maglama vicarskog platoa, poeo sam slijediti Holmesov primjer. im bi djeca otila na spavanje, odlazio bih dolje u svoj ured i hvatao se posla s hipnotiki disonantnom glazbom koja je svirala u podlozi. U nekim bih veerima iao i dalje. S obzirom da etnja olakava razmiljanje, obukao bih se toplo i otiao lutati sa svojim kasetofonom po maglovitoj tami. Dok su mi drutvo pravili tek ritmini udarci vla stitih cipela, naglas bih razmiljao o svim zamislivim rjeenjima za gonetke koja me je poela opsjedati. Sljedeeg dana prepisivao bih te nebulozne solilokvije traei nove perspektive. Neki odlomci doista su mi pomogli da shvatim kamo to pokuavam otii: Mora defokusirati svoj pogled kao da eli pogledom istodobno obuhvatiti zna nost i vizije uroenika. Tada e njihovo zajedniko tlo izroniti u obli ku stereograma...

Moj drutveni ivot vie nije postojao. Osim nekoliko popodnev nih sati koje sam provodio s djecom, svo vrijeme sam provodio ita jui i razmiljajui. Moja ena je poela govoriti da sam odsutan ak i kad sam u sobi. Bila je u pravu, a ja je nisam mogao uti jer sam bio opsjednut. to sam vie napredovao u ovoj neobinoj metodi, tim se svjeijim inio trag koji pratim. Tijekom nekoliko mjeseci proao sam znanstvenu literaturu o halucinogenima i njihovom pretpostavljenom uinku na ljudski mozak. Evo injenice do koje sam doao tijekom itanja: mi ne znamo kako funkcionira na vizualni sustav. Dok itate ove rijei, vi ne vidite do ista tintu, papir, svoje ruke, okolinu, nego unutarnju i trodimenzional nu sliku koja ih gotovo tono reproducira i koja vam je konstruirana u mozgu. Fotoni koji se odbijaju od ove stranice pogaaju retinu va ih oiju, koja ih pretvara u elektrokemijsku informaciju; optiki ivac prenosi tu informaciju do vizualnog korteksa u stranjem dijelu gla ve, gdje slapovima slina mrea ivanih stanica razdvaja ulazne sig nale u kategorije (oblik, boja, pokret, dubina, itd.). Nain na koji mozak uspijeva objediniti taj zbir kategoriziranih informacija u koherentnu sliku jo uvijek je misterij. To ujedno znai da je neuroloki temelj svijesti nepoznanica. Ako nam nije poznato na koji nain vidimo realne objekte koji su pred nama, jo manje nam je jasno kako percipiramo ono to ak i nije tu. Kad osoba halucinira, tada ne postoji vanjski izvor vizualne stimu lacije, to je naravno i razlog zbog kojeg kamera ne hvata halucinantne slike. Zaudo, i uz svega nekoliko iznimki, te bazine injenice ne spo minju se u tisuama znanstvenih studija o halucinacijama; u knjiga ma s naslovima poput Podrijetlo i mehanizmi halucinacija, strunjaci pru aju djelomine i uglavnom hipotetine odgovore koje formuliraju kompliciranim terminima, ostavljajui utisak da su postigli objek tivnu istinitost ili im je ona nadomak ruke. Neuroloki putevi halucinogena shvaeni su potpunije nego me hanizmi halucinacija. Tijekom 50-ih istraivai su otkrili da kemijski sastav veine halucinogena blisko nalikuje sastavu serotonina, hor mona kojeg proizvodi ljudski mozak i koristi ga kao nositelja poruke izmeu modanih stanica. Postavili su hipotezu da halucinogeni dje luju na svijest uklapajui se u iste cerebralne receptore kao serotonin, poput slinih kljueva koji pristaju u istu bravu.

LSD, sintetski spoj nepoznat u prirodi, nema isti profil kao organ ske molekule poput dimetiltriptamina ili psilocibina. Bez obzira na to, velika veina klinikih istraivanja fokusirala se na LSD, koji se smatra najmonijim halucinogenom, budui da se ve 50-milijuntinom grama postie uinak.

Serotonin (hormon)

Psilocibin psilocin (organski halucinogen)

Duik, DuikDimetiltriptamin (organski halucinogen i hormon)

LSD (anorganski halucinogen)

U drugoj polovici 60-ih godina halucinogeni su postali ilegalni u zapadnom svijetu. Ubrzo potom, znanstvene studije tih supstanci, ko je su tijekom prethodne dvije dekade bile toliko plodne, slubeno su obustavljene. Ironino je da je ba u to vrijeme nekolicina znanstve nika istaknula kako, prema striktnim znanstvenim kriterijima, LSD najee ne inducira istinske halucinacije pri kojima se slike brkaju sa stvarnou. Ljudi pod utjecajem LSD-a gotovo uvijek znaju da su vi zualne distorzije ili slapovi tokica i boja koje vide nestvarni te da ih vide zahvaljujui djelovanju psihodelinog agensa. U tom smislu, LSD je pseudo-halucinogen. Tako se znanstvene studije halucinogena u najveem dijelu foku siraju na proizvod koji nije pravi halucinogen; istraivai su za postavili prirodne supstance koje su tisuama godina koristile stotine ljudi, u korist sintetike smjese izumljene u laboratoriju 20. stoljea. Godine 1979. otkriveno je da ljudski mozak, po svemu sudei, lui dimetiltriptamin - koji je takoer jedan od aktivnih sastojaka ayahuasce. Ova supstanca proizvodi istinske halucinacije pri kojima je nor malna stvarnost uvjerljivo zamijenjena vizijama, kakve su primjerice gigantske zmije kojima se ovjek ponizno ispriava kad mora preko njih prekoraiti. Naalost, znanstvena istraivanja dimetiltriptamina

su rijetka. Do danas, klinika prouavanja njegovog efekta na nor malna ljudska bia mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Dok sam ja itao, godinja doba su se mijenjala. Zima je naglo us tupila mjesto proljeu i dani su postali dulji. Upravo sam proveo pu nih est mjeseci fokusirajui se na ono to su napisali drugi. Sad sam osjeao kako je vrijeme za malu pauzu, nakon koje u poeti pisati knjigu. U nastojanju da maksimalno iskoristim prve drai toplog vreme na, uzeo sam slobodan dan i otiao etati sa svojim kasetofonom po parku prirode. Pupoljci su se poeli otvarati, izvori su posvuda bujali, i nadao sam se da e tako biti i s mojim idejama. Postalo mi je jasno da ayahuasqueroi u svojim vizijama nekako do bivaju pristup provjerljivim informacijama o svojstvima biljaka. Zbog toga, razmiljao sam, enigma halucinatornog znanja moe se svesti na jedno pitanje: dolazi li ta informacija iznutra, iz ljudskog mozga, kako bi to htjelo znanstveno gledite, ili iz vanjskog svijeta biljaka, kao to tvrde amani? Oba ova gledita, ini se, pokazuju i prednosti i mane. S jedne strane, slinost izmeu molekularnih profila prirodnih halucinogena i serotonina ini se da dobro i tono pokazuje kako ove supstance djeluju poput kljueva koji pristaju u istu bravu unutar moz ga. Meutim, ne mogu se sloiti sa znanstvenim stajalitem prema kojemu su halucinacije tek otputanje slika pohranjenih u pretincima podsvjesne memorije. Bio sam uvjeren da goleme florescentne zmije koje sam vidio zahvaljujui ayahuasci ni na koji nain ne kore spondiraju iemu o emu bih ja mogao ak i sanjati, pa ni u najeks tremnijim nonim morama. Nadalje, brzina i vrstoa nekih halucinatornih slika u mnogo je stupnjeva nadmaivala i najbolje rock spotove, a znao sam da ih ja sam ni u kojem sluaju ne bih mogao projicirati. S druge strane, otkrio sam da postaje sve jednostavnije suspreg nuti nevjericu i smatrati uroeniko gledite potencijalno ispravnim. Naposljetku, bilo je toliko pukotina i kontradikcija u znanstvenom poznavanju halucinogena, koje se isprva inilo tako pouzdanim: znan stvenici ne znaju na koji nain te supstance utjeu na nau svijest, niti su izuavali prave halucinogene u bilo kojem smislu. Vie mi se nije inilo nerazumnim smatrati da informacije o molekularnom sastavu bilja dolaze od biljaka samih, kako su tvrdili ayahuasqueroi, Meutim, nisam uspijevao uvidjeti kako bi to konkretno funkcioniralo.

S tim mislima na pameti prekinuo sam svoju etnju i sjeo na tlo, naslonivi lea na veliko drvo. Onda sam pokuao ui u komunika ciju s njim. Sklopio sam oi i udisao vlani biljni miris iz zraka. ekao sam da mi oblik komunikacije iskrsne na mentalnom ekranu, no zavrio sam ne doivljavajui nita vie od ugodnog osjeaja uronjenosti u osunanu i plodnu prirodu. Desetak minuta kasnije ustao sam i nastavio hodati. Odjednom su mi se misli opet okrenule stereogramima. Moda bih odgovor mogao nai promatrajui iz obje perspektive istodobno, s jednim okom na znanosti i drugim na amanizmu. Rjeenje e se prema tome sastojati u postavljanju pitanja na drukiji nain: nije u pitanju je li izvor halucinacija unutarnji ili vanjski, nego u shvaanju da moe biti oboje u isto vrijeme. Nisam mogao nazrijeti kako e ta ideja funkcionirati u praksi, ali sviala mi se jer je mirila dvije oigledno nespojive toke gledita. Puteljak po kojem sam iao vodio je do kristalnog slapa koji je iz bijao iz vapnenake stijene. Voda je bila puna mjehuria i imala okus ampanjca. Sljedeeg dana u ured sam se vratio obnovljene energije. Sve to tre bam napraviti je klasificirati svoje biljeke o amazonskom amaniz mu i mogu poeti pisati. No, prije nego to se uhvatim tog zadatka, odluio sam provesti dan prelistavajui nasumice, po miloj volji, kroz gomilu lanaka i biljeaka koje sam nakupio tijekom mjeseci. itajui literaturu o amazonskom amanizmu primijetio sam da je osobno iskustvo antropologa s uroenikim halucinogenima pred stavljalo sivu zonu. Dobro sam znao za taj problem, i sam sam ga zaobilazio u vlastitim napisima. Jedna od kategorija u mojim bilje kama uz itanje zvala se Antropolozi i ayahuasca. Pogledao sam karticu koja se odnosila na tu kategoriju, a koju sam ispunio tijekom svog istraivanja, te zabiljeio da je prvi subjektivni opis iskustva ne kog antropologa s ayahuascom objavljen 1968., dok je nekoliko bota niara opisalo slina iskustva otprilike stotinu godina ranije. Antropolog o kojem je rije bio je Michael Harner. Usred akadem skog lanka posvetio je deset redaka svom osobnom iskustvu: Ne koliko sati nakon ispijanja napitka zatekao sam se, iako budan, u svijetu koji je doslovce nadilazio moje najlue snove. Susreo sam ljude s ptijim glavama, kao i zmajolike spodobe koje su mi objasnile kako su one istinski bogovi ovoga svijeta. I drugi duhovi pomagai pruili su

mi svoje usluge u pokuaju leta u daleke predjele galaksije. Prebaen u trans u kojem se nadnaravno ini prirodnim, shvatio sam da su antropolozi, ukljuujui i mene, temeljito podcijenili znaaj droga na oblikovanje uroenike ideologije. Michael Harner je ve zarana postigao zavidnu karijeru, drao je predavanja na uglednim sveuilitima i ureivao knjigu o amanizmu za Oxford University Press. Kasnije mu je, meutim, prilian broj kolega okrenuo lea, nakon to je objavio popularni prirunik o seriji amanskih tehnika temeljenih na vizualizaciji i upotrebi bubnjeva. Jedan antropolog nazvao je to projektom koji zavrijeuje kritiku s obzirom na potpuno neznanje M. Harnera o amanizmu. Ukratko, Harnerov rad openito je diskreditiran. Moram priznati da sam i ja bio usvojio neke od tih predrasuda. Na poetku svog istraivanja na brzinu sam preletio kroz Harnerov pri runik, biljeei jedino da prvo poglavlje sadri detaljan opis njego vog prvog iskustva s ayahuascom, koje je ovaj put zauzelo deset stra nica umjesto deset redaka. U biti, nisam ba obratio osobitu panju njegovu sadraju. Tako sam, za svoj gut i iz znatielje, odluio ponovno proi kroz Harnerovu priu. Upravo tijekom itanja te doslovno fantastine pri povijesti nabasao sam na kljuno rjeenje koje e promijeniti tijek mo je istrage. Harner objanjava kako je u ranim 60-im godinama 20. stoljea otiao u peruansku Amazonu prouavati kulturu Conibo Indijanaca. Nakon to je za otprilike godinu dana postigao malen napredak u razumijevanju njihovog religijskog sustava, jedan Conibo mu je rekao da, ukoliko zbilja eli neto nauiti, mora popiti ayahuascu. Harner je pristao, ne bez straha, jer su ga ljudi bili upozorili da je to iskustvo za straujue. Sljedee veeri, pod strogim nadzorom njegovih uroenikih prijatelja, popio je koliinu koja bi odgovarala treini boce. Nakon nekoliko minuta zatekao se kako propada u svijet istinskih halucina cija. Stigavi u nebesku pilju gdje je nadnaravni karneval demona bio u punom zamahu, vidio je dva neobina broda kako plutaju kroz zrak koji se sklapao u oblik velikog, zmajolikog pramca, ne bez sli nosti s pramcem vikinkog broda. Na palubi je mogao nazrijeti gole mi broj ljudi s glavama plavih ojki i s ljudskim tijelima, ne bez sli nosti s pticolikim bogovima s grobnih slika drevnih Egipana. Nakon viekratnih epizoda, predugakih da bi se opisale ovdje, Hamer je postao uvjeren kako umire. Pokuao je zazvati svoje Conibo prijatelje da mu daju protuotrov, ali nije mu polazilo za rukom izustiti

ni rije. Tada je vidio kako njegove vizije izlaze iz gigantskih reptiloidnih bia koja poivaju u najdubljim dubinama njegova mozga. Ta bia poela su pred njegovim oima projicirati scene, obavjetavajui ga da su te informacije rezervirane za umirue i mrtve: Prvo su mi pokazali planet Zemlju kako je izgledao eonima ranije, prije no to je na njemu bilo ikakvog ivota. Vidio sam ocean, jalovu zemlju pa blis tavo plavo nebo. Tad su s neba pale crne tokice, stotine njih, i preda mnom sletjele na neplodni krajolik. Mogao sam vidjeti da su 'toke' zapravo velike, sjajne, crne kreature s kratkim krilima, kao u pterodaktila, i s velikim kitolikim tijelima... Objasnile su mi, nekom vrstom telepatije, da su doletjele odnekud iz svemira. Dole su na planet Zem lju kako bi pobjegle od neprijatelja. Spodobe su mi onda pokazale da umiju stvoriti ivot na planetu, kako bi se sakrile u mnotvu oblika i tako prikrile svoju prisutnost. Ispred mene, beskonano mnotvo bilj nih i ivotinjskih vrsta i podvrsta - stotine milijuna godina razvoja odigralo se u takvom razmjeru i s takvom ivou kakve je nemogue opisati. Shvatio sam da su zmajolika bia tako skrivena unutar sva kog oblika ivota, ukljuujui i ovjeka. Na ovom mjestu njegove pripovijesti, Harner stavlja u biljeku na dnu stranice: U retrospekciji, ovjek bi rekao da su bili poput DNK, iako u to vrijeme, 1961. godine, ja nisam znao nita o DNK. Zastao sam. Ranije nisam primijetio ovu biljeku. Svakako da po stoji DNK unutar ljudskog mozga, ba kao i u vanjskom svijetu biljaka, budui da je molekula ivota koja sadri genetsku informaciju jedna ka za sve ive vrste. DNK se tako moe smatrati izvorom informacije koja je istovremeno vanjska i unutarnja - drugim rijeima, upravo ono to sam pokuavao zamisliti prethodnog dana u umi. Zaronio sam natrag u Harnerovu knjigu, ali nisam naiao na dalj nje spominjanje DNK. Meutim, nekoliko stranica kasnije, Harner primjeuje kako su zmaj i zmija sinonimi. To mi je dalo pomisliti da dvostruka ovojnica DNK, po svom obliku, podsjea na dvije ispre pletene zmije. \ Nakon ruka vratio sam se u ured s udnim osjeajem. Reptiloidna bia koja je Harner vidio u svome mozgu podsjeala su me na neto, .ili nisam mogao rei to. Mora da je rije o tekstu koji sam proitao i koji lei negdje medu brojnim hrpama biljeaka i papira, rasprostrtima svuda po podu. Potraio sam po hrpi oznaenoj s Mozak, na koju sam stavljao lanke o neurolokim aspektima svijesti, no nisam naao ni traga reptilima. Nakon to sam neko vrijeme kopao uokolo,

pod ruku mi je doao lanak pod nazivom Mozak i um u Desana amanizmu koji je napisao Gerardo Reichel-Dolmatoff. Kopiju ovog lanka naruio sam iz knjinice dok sam iitavao li teraturu o mozgu. Znajui iz brojnih Reichel-Dolmatoffovih publika cija da su Desane iz kolumbijske Amazone redovito koristili ayahuascu, zanimalo me doznati neto o njihovom gleditu na psihologiju svijesti. Ali prvi put kad sam itao lanak, inio mi se prilino ezoterinim pa sam ga bacio na manje vanu hrpu. Ovaj put, dok sam ga listao, zaus tavio me je Desana crte ljudskog mozga, sa zmijom ulijebljenom medu dvije polutke.
EST

Ljudski mozak. Lijeva polutka je oznaena brojem 1, a desna brojem 2. Odvaja ih anakonda. (Precrtano s Desanovih crtea.)

Proitao sam tekst ispod crea i doznao da Desane smatraju kako je brazda koju nastanjuje gmaz udubljenje koje je na poetku vreme na (mitskog i embriolokog vremena) stvorila kozmika anakonda. Blizu zmijine glave je heksagonalni kristal, malo izvan mozga; tu pre biva estica solarne energije i osvjetljava mozak. Nekoliko stranica naprijed naiao sam na drugi crte, ovaj put s dvije zmije (na sljedeoj str.). Prema Reichel-Dolmatoffu, crte sa te stranice pokazuje kako unu tar brazde lee dvije ukriane zmije, divovska anakonda (Eunectes murinus) i Dugina boa (Epicrates cenchria), velika rijena zmija prigu enih tamnih boja i jednako velika kopnena zmija Spektakularnih bli stavih boja. U Desana amanizmu te dvije zmije simboliziraju enski i muki princip, sliku majke i oca, vode i zemlje...; ukratko, one predstav-

ljaju koncept binarne opozicije koja mora biti nadvladana kako bi se postigla individualna osvijetenost i integracija. Zmije su zamiljene kako se ritmiki omataju u lelujavoj kretnji od jedne strane na drugu. Zaintrigiran, poeo sam itati Reichel-Dolmatoffov lanak ispo etka. Na prvim stranicama on donosi skicu glavnih kozmolokih vjerovanja Desana. Oi su mi se zaustavile na sljedeoj reenici: Desane kau da su na poetku vremena njihovi preci doli u kanuima oblikovanim poput golemih zmija.

Ljudski mozak. Na rascjepu se nalazi anakonda i dugina boa. (Precrtano s Desanovih crtea.)

U tom sam trenutku poeo osjeati zapanjenost zbog slinosti Harnerove prie, temeljene na vlastitom halucinogenom iskustvu s Conibo Indijancima u peruanskoj Amazoni, sa amanskim i mitolokim konceptima ljudi koji uzimaju ayahuascu, a ive tisuama kilometara dalje u kolumbijskoj Amazoni. U oba sluaja imamo gmazove u moz gu i amce u obliku zmije kozmikog podrijetla koji su predstavljali brrodove ivota na poetku vremena. Puka podudarnost? Da bih to otkrio, izvukao sam knjigu o treem narodu koji koristi ayahuascu, s naslovom (na francuskom) Vizija, znanje, mo: amanizam naroda Yagua u sjeveroistonom Peruu. Ova studija koju potpisuje JeanPierre Chaumeil po mom je miljenju jedna od najstroih na tu temu. Poeo sam je prelistavati traei odlomke koji se odnose na kozmoloka vjerovanja. Najprije sam naao nebesku zmiju na skici svemira koju je nacrtao Yagua aman. Potom, nekoliko stranica dalje, citiran

iskaz drugog amana: Na samom poetku, prije nego je zemlja roe na, ova zemlja ovdje, nai najdalji preci ivjeli su na drugoj zemlji... Chaumeil dodaje kako Yaguae smatraju da su sva iva bia nastala od blizanaca, koji su dva glavna lika u kozmogonijskoj misli Yagua. Ove slinosti inile su se vrlo neobine i nisam znao to bih s nji ma. Ili radije, mogao sam uoiti jednostavan nain njihove interpreta cije, ali on je proturijeio mom razumijevanju stvarnosti: zapadnjaki antropolog, kao to je Harner, pije jaku dozu ayahuasce s jednim na rodom i dobiva pristup, usred 20. stoljea, u svijet koji daje mitolo ki koncept drugog naroda i doputa mu da komunicira sa ivototvornim duhovima kozmikog podrijetla povezanim moda s DNK. To mi se inilo prilino nevjerojatnim, ako ne i nemoguim. Meutim, polako sam se navikavao suspregnuti nevjericu te sam odluio slije diti ovaj pristup sve do njegovog loginog zakljuka. Tako sam nema rno olovkom pribiljeio na margini Chaumeilovog teksta: blizanci = DNK? Ova indirektna i analogijska veza izmeu DNK i halucinatornih i mitolokih sfera inila mi se zabavnom ili u najboljem sluaju zanim ljivom. Ipak, poeo sam misliti kako sam s DNK moda naao speci fini koncept na koji mogu fokusirati jedno oko, dok drugo fokusiram na amanizam amazonskih ayahuascqueroa. Konkretnije, u svoje biljeke uz itanje unio sam novu kategoriju, nazvanu DNK zmije.

Uoavanje podudarnosti

Sljedeeg jutra moja supruga i djeca otili su u planine na praznike. Ostao sam sam na deset dana. Spremao sam se klasificirati svoje biljeke o obiajima i vjerovanjima urodenikih i mestizo ayahuasqueroa. Taj posao uzeo mi je est dana i otkrio mi je neka stalna mjesta prisutna u razliitim kulturama. Ljudi irom Zapadne Amazone ayahuascu piju nou, uglavnom u potpunoj tami; prije toga suzdravaju se od seksualnih odnosa i gla duju, izbjegavajui masnoe, alkohol, sol, eer i druge zaine. Halucinacijsku seansu obino vodi iskusna osoba, usmjeravajui vizije svo jom pjesmom. U mnogim regijama, egrti koji se pripremaju za ayahuasqueroe na duge se mjesece izoliraju u umi i uzimaju goleme koliine halucinogena. Njihova prehrana tijekom tog razdoblja uglavnom sadri ba nane i ribu, obje namirnice osobito bogate serotoninom. Dogaa se ta koer da dugotrajna konzumacija halucinogena smanjuje koncentra ciju tog neurotransmitera u mozgu. Antropolozi su veinom nesvjes ni biokemijskog aspekta te prehrane, u svakom sluaju, neki od njih idu dotle da izmiljaju apstraktna objanjenja za ono to sami zovu iracionalni prehrambeni tabui. Dok sam klasificirao svoje biljeke, traio sam nove veze izmeu amanizma i DNK. Upravo sam bio primio pismo od prijatelja koji je znanstveni novinar i koji je itao pripremnu verziju mog drugog po glavlja; sugerirao je da je amanizam vjerojatno neprevodiv u nau logiku zbog pomanjkanja korespondirajueg koncepta. Shvatio sam to misli i pokuavao sam tonije uvidjeti bi li DNK, iako ne istinski ekvivalentna, mogla biti koncept koji bi na najbolji nain preveo to o emu su govorili ayahuasqueroi. Ti amani s razoruavajuom dosljednou inzistiraju na postoja nju duhovnih bia (ili duhova, ili majki) koja su zajednika svim ob licima ivota. Meu Yaminahuama iz peruanske Amazone, na primjer, ka ko pie Graham Townsley: Sredinja slika koja dominira itavim poljem

amanistikog znanja Yaminahua je yoshi - duh ili duhovno bie. U miljenju naroda Yaminahua sve su stvari na svijetu oduhovljene, a svoja osobita svojstva dobile su od yoshija. amansko znanje je, iznad svega, znanje o tim entitetima, koji su ujedno i izvor svih moi na koja amanizam polae pravo... kroz ideju yoshija uspostavlja se funda mentalna istost ljudi i ne-ljudi. Kad sam bio u Quirishariju znao sam da je animistiko vjerova nje, prema kojemu su sva iva bia oduhovljena istim principom, po tvreno otkriem DNK. Uio sam na satovima biologije u srednjoj ko li da su molekule ivota jednake za sve vrste i da je genetska informa cija u rui, bakteriji ili ljudskom biu kodirana univerzalnim jezikom od etiri slova, A, G, C i T, koja oznaavaju etiri kemijske komponen te sadrane u dvostrukoj spirali DNK. Prema tome, prilino oita veza izmeu DNK i duhovnih bia ka ko ih shvaaju ayahuasqueroi nije mi bila novost. Klasificiranje mojih biljeki uz itanje nije mi otkrilo daljnje podu darnosti. Sedmoga dana moje samoe odluio sam otii u najbliu sveuilinu knjinicu jer sam elio jo malo slijediti posljednji trag prije no to prionem pisanju: trag ivotodajnih blizanaca koji sam pronaao u mito logiji Yagua. Dok sam prolazio kroz napise autoriteta u podruju mitologije, s uenjem sam otkrio da je tema blizanakih bia-stvoritelja nebesko ga podrijetla izrazito uobiajena u Junoj Americi, ali i u itavom svije tu. Pria koju priaju Ashaninke o Avireriju i njegovoj sestri, koji stva raju svijet transformacijom, samo je jedna od stotine varijacija teme o boanskim blizancima. Drugi primjer je asteka pernata zmija, Quetzalcoatl, koja simbolizira svetu energiju ivota i njezin bratblizanac Tezcatlipoca, oboje djeca kozmike zmije Coatlicue. Sjedio sam u glavnoj sobi itaonice, okruen studentima, i prelista vao Claude Levi-Straussovu posljednju knjigu, kad sam poskoio. Upravo sam proitao sljedei odlomak: Kod Asteka rije coatl znai ujedno i 'zmija' i 'blizanac'. Ime Quetzalcoatl tako se moe interpre tirati i kao 'pernata zmija' i kao 'velianstveni blizanac.'" Blizanaka zmija, kozmikog podrijetla, koja simbolizira svetu energiju ivota? Meu Astecima? Bila je sredina popodneva. Trebao sam malo razmisliti. Otiao sam iz knjinice i krenuo kui. Dok sam vozio cestom, nisam mogao pre-

stati misliti na to to sam upravo proitao. Zurei kroz prozor, pitao sam se to bi svi ti blizanaki parovi u mitovima o stvaranju kod uroenikih naroda uope mogli znaiti. Kad sam stigao kui zaputio sam se u etnju po umi kako bih proistio misli. Zapoeo sam rekapitulirajui od poetka: pokuavao sam drati jedno oko na DNK, a drugo na amanizmu kako bih otkrio zajedniku nit meu njima. Promislio sam o podudarnostima koje sam dotad otkrio. Potom sam koraao u tiini, jer sam naprosto zaglavio. Mozgajui o toj mentalnoj blokadi prisjetio sam se kako je Carlos Pe rez Shuma rekao: Promatraj OBLIKE. Tog jutra, u knjinici, potraio sam DNK u nekoliko enciklopedija i pritom primijetio da je oblik dvostruke spirale najee opisivan kao ljestve, ili zavrnute ljestve od ueta, ili spiralno stubite. U sljedeem djeliu sekunde, dok sam se pitao postoje li kakve ljestve u amaniz mu, sinulo mi je otkrovenje: LJESTVE! amanove ljestve, 'simbol profe sije' prema Metrauxu, prisutne u amanistikim temama u cijelom svijetu prema Eliadeu! Pourio sam natrag u ured i zaronio u knjigu Mircea Eliadea amanizam: Arhaine tehnike ekstaze te otkrio da postoje bezbrojni pri mjeri amanskih ljestava na svih pet kontinenata, spiralne ljestve ovdje, stubite ili isprepletena uad tamo. U Australiji, Tibetu, Nepalu, drevnom Egiptu, Africi, Sjevernoj i Junoj Americi, simbo lizam ueta, poput onoga za ljestve, nuno implicira komunikaciju iz meu neba i zemlje. Ona se zbiva posredstvom ueta ili ljestvi (kao i, takoer, putem loze, mosta, lanca od strelica itd.) kojima se bogovi sputaju na zemlju a ljudi uspinju na nebo. Eliade navodi ak i pri mjer iz Staroga zavjeta, gdje Jakov sanja o ljestvama koje doseu nebo, s anelima Bojim koji se po njima diu i sputaju. Prema Eliadeu, amanske ljestve su najranija verzija ideje o osovini svijeta, koja spaja razliite razine kozmosa, a u brojnim mitovima o stvaranju nalazimo je u obliku drveta. Do tada, Eliadeov rad promatrao sam sa sumnjom, no odjednom sam ga poeo gledati u novom svjetlu. Poeo sam pretraivati po nje govim drugim tekstovima koje sam imao i otkrio: kozmike zmije. Ovaj put bilo je rijei o australskim Aboridinima koji smatraju da je ivot stvoren djelovanjem Dugine zmije, kozmike osobe koja je u vezi s univerzalnom plodnou, ije su moi simbolizirane kvarcnim kristalima. injenica je da i Desane iz kolumbijske Amazone takoer povezuju kozmiku anakondu, stvoritelja ivota, s kvarcnim kristalom;

Pradjedovska anakonda... voena boanskim gorskim kristalom Iz Reichel-Domatoffa (1981, str. 79)

Kako je mogue da australski Aboridini, 40.000 godina odvojeni od ostatka ovjeanstva, priaju istu priu o nastanku ivota djelo vanjem kozmike zmije koja se povezuje s kvarcnim kristalom, kao to govore amazonski uroenici koji piju ayahuascu? Veze koje sam poinjao uviati poremetile su smjer mog istrai vanja. Kako bi uope kozmike zmije iz Australije mogle pridonijeti mojoj analizi upotrebe halucinogena u Zapadnoj Amazoni? Usprkos tim dvojbama, nisam se mogao zaustaviti i krenuo sam dalje. Preao sam na etverotomno izdanje komparativne studije mito lokih svjetova Josepha Campbella. Dao mi ih je prijatelj iz Njemake nakon to sam mu, jo na poetku moje istrage, priao o knjizi koju namjeravam napisati. Tada sam jednostavno preletio kroz dio nazvan Primitivna mitologija. Naslov mi se nije svidio, a u knjizi je amazonska dolina potpuno zanemarena, o halucinogenima da i ne govorim. Tako sam tada Campbellovo remek-djelo vratio na njezino mjesto na jednu od mojih polica s knjigama i nisam je vie konzultirao. Zapoeo sam listati Zapadnjaku mitologiju traei zmije. Na vlastito iznenaenje, jed nu sam naao u naslovu prvog poglavlja. Okreui prvu stranicu nai ao sam na sljedei prikaz.

Zmijski gospodar na tronu. Iz Campbella (1964., str. 11)

Prikaz je uzet s mezopotamijskog peata iz otprilike 2200. godine prije Krista, a prikazuje boanstvo u ljudskom obliju, na tronu, s njegovim kaducejnim amblemom i oltarnom vatrom pred sobom.

Simbol ovog Zmijskog gospodara nije nita drugo nego dvostruka spi rala. Slinost s prikazom DNK bila je neporeciva! Grozniavo sam listao Campbellove knjige i pronaao prepletene zmije u veini slika koje prikazuju sakralne scene. O toj sveprisutnosti simbola zmije Campbell pie: Kroz materijale u svim svescima ovo ga rada, Primitivnim, Orijentalnim i Zapadnjakim, mitovi i obredi povezani sa zmijama pojavljuju se esto i u izvanredno dosljednom simbolikom znaenju. Gdje god se priroda tuje kao samopokrenuta, pa tako i inherentno boanska, zmija se potuje kao simbol tog boan skog ivota. U Campbellovu radu otkrio sam zapanjujui broj stvoriteljskih bo anstava prikazanih u obliku kozmike zmije, ne samo u Amazoni, Meksiku i Australiji, nego i u Sumeru, Egiptu, Perziji, Indiji, na Pacifiku, Kreti, u Grkoj i Skandinaviji. Kako bih provjerio te podatke, pogledao sam u svoj francuski Rje nik simbola, pod zmija. Proitao sam: Ona tvori vatru meu spolo vima i opreke meu suprotnostima; ona je takoer i ensko i muko, blizanac samoj sebi, poput tolikih drugih vanih bogova stvoritelja koji su uvijek, u njihovim prvim prikazima, kozmike zmije... Tako se vidljiva zmija pojavljuje tek kao kratka inkarnacija Velike Nevidljive Zmije, koja je uzrona i bezvremena, gospodar ivotnog principa i svih prirodnih sila. Prvenstveno, to je stari bog na poecima svih kozmogonija, prije monoteizma i razuma koji ga natkriljuje (originalni kurziv). Campbell istie kako u svjetskoj mitologiji za kozmiku zmiju po stoje dvije kljune prekretnice. Prva se pojavljuje u patrijarhalnom kontekstu idova iz eljeznoga doba u prvom mileniju prije Krista, [gdje] mitologija preuzeta iz ranijeg neolitika i od civilizacija Bronanog doba... postaje izokrenuta, ponavljajui argumente u obliku upra vo suprotnom od prvotnoga. U judeo-kranskoj prii o stvaranju is prianoj u prvoj knjizi Biblije, ovjek moe nai elemente koji su zajedniki tolikim svjetskim mitovima o stvaranju: zmija, drvo i blizanaka bia; no po prvi puta zmija, koja se u Levantu preokrenula najmanje sedam tisua godina prije sastavljanja Knjige postanka, igra ulogu zloduha. Jahve, koji ju zamjenjuje u ulozi stvoritelja, zavr ava pobjeujui zmiju iz kozmikog mora, Leviatana. Prema Campbellu druga prekretnica pojavljuje se u grkoj mito logiji, u kojoj je Zeus prvotno predstavljan kao zmija; no oko 500. g. prije Krista mitovi su promijenjeni, i Zeus postaje ubojica zmije. On osigurava vladavinu patrijarhalnih bogova s Olimpa pobjeujui Tifona, golemo zmijoliko udovite koje je dijete zemaljske boice Geje

i inkarnacija sila prirode. Tifon je bio toliko velik da mu je glava es to doticala zvijezde, a ruke je mogao rairiti od izlaska do zalaska sun ca. Kako bi pobijedio Tifona, Zeus je mogao raunati jedino na pomo Atene, razuma, jer su svi drugi olimpski bogovi prestravljeni po bjegli u Egipat.

Zeus protiv Tifona. Iz Campbella (1964., str. 239)

Na tom mjestu, u svoje biljeke sam dodao: Ovi patrijarhalni i iskljuivo muki bogovi su nepotpuni barem koliko se tie prirode. DNK, poput kozmike zmije, nije ni muka ni enska, iako su njezina stvorenja ili jedno ili drugo, ili oboje. Geja, grka boginja Zemlje, jed nako je nepotpuna kao i Zeus. Kao i on, i ona je posljedica racionalnog pogleda, koji rastavlja i prije nego to promisli, i koji nije sposoban zahvatiti androginu i dvostruku prirodu ivotnog principa. Bilo je ve prolo osam naveer, a ja nisam jeo. U glavi mi se vrtjelo pred veliinom onoga to sam mislio da otkrivam. Odluio sam od moriti. Izvadio sam pivo iz friidera i pustio neku violinsku glazbu. Onda sam poeo hodati gore-dolje po uredu. to bi sve ovo uope moglo znaiti? Ukljuio sam kasetofon i pokuao odgovoriti na vlastito pitanje: Prvo, zapadna kultura sama se odsjekla od zmijskog/ivotnog prin cipa, recimo drugim rijeima DNK, i to kad je prihvatila iskljuivo racionalistiko gledite. Drugo, narodi koji prakticiraju to to zovemo 'amanizam' komuniciraju s DNK. Tree, paradoksalno, dio ovjeanstva koji je sebe odvojio od zmije uspio je otkriti njezinu materijalnu egzi stenciju u laboratorijima, nekih tri tisue godina kasnije.

Ljudi na razliitim mjestima koriste razliite tehnike kako bi do


bili pristup znanju o ivotnom principu. U vizijama amani uspijeva ju svoju svijest spustiti do molekularne razine. Upravo to opisuje Rei-

chel-Dolmatoff, u svom u kasetofon izgovorenom komentaru vlasti tih vizija pod ayahuascom ('kao mikrofotografije bilja; kao one mikro skopske obojane sekcije; ponekad kao iz udbenika patologije'). Tako se oni ue kombinirati modane hormone s inhibitorima monoamin oksidaze, ili otkrivati etrdeset razliitih izvora miinih paralizatora, dok je znanost u stanju jedino imitirati njihove moleku le. Kad kau da su im recept za curare dala bia koja su stvorila ivot, oni govore doslovno. Kad kau da njihovo znanje dolazi od bia koja vide u halucinacijama, njihove rijei znae tono to to su rekli. Prema amanima iz itavog svijeta, ovjek komunikaciju s duho vima uspostavlja preko glazbe. Za ayahuasqueroe je gotovo nezamis livo ui u svijet duhova i ostati u utnji. Angelika Gebhart-Sayer raspravlja o 'vizualnoj glazbi' koju projiciraju duhovi pred oima amana: ona je napravljena od trodimenzionalnih slika koje srastaju sa zvukom i koje aman oponaa emitirajui odgovarajue melodije. Trebao bih provjeriti emitira li DNK zvuk ili ne. Drugi nain da se provjeri ova ideja bio bi popiti ayahuascu i promatrati mikroskopske slike... Kako sam to izgovorio, sinulo mi je da bih mogao dosegnuti to iskustvo pregledavajui knjigu slika Pabla Amaringa, umirovljenog peruanskog ayahuasqueroa koji ima fotografsku memoriju. Te slike objavljene su u knjizi Luisa Eduarda Lune i Pabla Amarin ga Vizije ayahuasce: Religiozna ikonografija peruanskog amana (Ayahuasca visions: The religious iconography of a Peruvian shaman). U toj knjizi antropolog Luna prua itavu silu informacija o amazonskom amanizmu, stvarajui kontekst za pedeset slika velike ljepote koje je na pravio Amaringo. Kad sam prvi put vidio te slike pogodila me je njiho va slinost s mojim vlastitim vizijama pod ayahuascom. Prema Amaringu: Slikam samo to to sam vidio, to sam doivio. Ne kopiram niti uzimam ideje za svoje slike ni iz kakve knjige. Luna pie: Po kazao sam Pablove slike nekolicini vegetalistasa i oni su reagirali s tre nutanim zanimanjem i uenjem - neki od njih rekli su da su njihove vlastite vizije jako sline ovima koje je naslikao Pablo, a neki su u nji ma ak prepoznali iste elemente. Zaprepastilo me je to sam na otvornim stranicama knjige pro naao svakovrsne cik-cak stepenice, isprepletene loze, upletene zmije i, iznad svega, obino skivene na marginama, dvostruke spirale, poput ove:

Nekoliko tjedana kasnije pokazao sam ove slike prijatelju koji se dobro razumije u molekularnu biologiju. Reagirao je jednako kao vegetalistasi kojima ih je pokazivao Luna: Gle, to je kolagen... A tamo, mrea embrionskih ivanih stanica sa svojim aksonima... Ono su tro struke spirale... A ovo je DNK izdaleka, nalik na telefonski kabel... Ovo izgleda poput kromosoma u odreenoj fazi... Ono je DNK u ras tegnutom obliku, a odmah do toga su namotaji DNK u svojoj nukleosomskoj strukturi. ak i bez tih objanjenja bio sam u oku. Brzo sam preao po in deksu Vizija ayahuasce, ali nisam naao ni spomena DNK, ni kro mosoma, niti dvostrukih spirala.

... DNK u rastegnutom obliku... ...trostruka spirala kolagena...

...kromosomi u odreenoj fazi...

...DNK izdaleka, nalik na telefonski kabel...

Je li mogue da nitko nije uoio molekularni aspekt slika? Izgleda da jest, budui da sam im se i ja esto divio i pokazivao ih ljudima da bih im predoio kako izgleda sfera halucinacija, pa nisam nita primi jetio. Moj pogled bio je fokusiran kao i obino. Nisam bio u stanju isto vremeno vidjeti molekularnu biologiju i amanizam, koje na racionalni um razdvaja - no koji se itekako mogu preklapati i nadopunjavati. Bio sam osupnut. inilo se da nitko nije primijetio mogue veze izmeu mitova primitivnih naroda i molekularne biologije. Nitko nije vidio da dvostruka spirala ve tisuama godina irom svijeta sim bolizira ivotni princip. Naprotiv, sve je bilo naglavake. Govorilo se da halucinacije ni na koji nain ne mogu predstavljati izvor znanja, da su Indijanci svoje korisne molekule pronali sluajnim eksperimenti ranjem te da su njihovi mitovi upravo mitovi koji nemaju veze s pravim znanjem otkrivenim u laboratorijima. U tom trenutku sam se sjetio prie Michaela Harnera. Nije li on re kao da su te informacije rezevirane za mrtve i umirue? Najednom me je preplavio strah i osjetio sam snaan poriv da s nekim podijelim ove ideje. Zgrabio sam telefon i nazvao starog prijatelja koji je takoer pisac. Na brzinu sam ga proveo kroz podudarnosti koje sam naao ti jekom dana: blizanci, kozmike zmije, Eliadeova ljestvica, Campbellova dvostruka spirala, kao i Amaringova. Dodao sam: Tu je i zadnja korelacija koja je malice manje jasna od ostalih. Duhovi koje ovjek vidi u halucinacijama su trodimenzionalne slike koje emitiraju zvu kove te govore jezikom nainjenim od trodimenzionalnih i zvukovnih slika. Drugim rijeima, nainjeni su od vlastitog jezika, poput DNK. S druge strane linije nastupila je duga utnja. Onda je moj prijatelj rekao: Da, i poput DNK oni se repliciraju kako bi proslijedili svoju informaciju. ekaj, rekoh, moram to zabiljeiti.Upravo tako, nastavi on, umjesto to meni govori, tre bao bi to zapisivati. Posluao sam njegov savjet i dok sam zapisivao biljeke o odnosu izmeu halucinacijskih duhova nainjenih od jezika i DNK, sjetio sam se prvog stiha prvog poglavlja Svetog pisma, prema Ivanu: Na poetku bijae rije - rije, ime, jezik. Te noi nisam mogao zaspati. Sljedeeg dana morao sam otii na poslovni sastanak koji nije imao nikakve veze s mojim istraivanjem. Vonju vlakom iskoristio sam da malo sagledam stvari. Osjeao sam se udno. U jednu ruku, sva moja

intuicija tjerala me je da vjerujem kako je veza izmeu DNK i amanizma stvarna. U drugu ruku, bio sam svjestan da ova vizija proturijei odreenim akademskim idejama te da su veze koje sam dosad pronaao nedostatne da poljuljaju strogo racionalistiko gledite. Ipak, zurei kroz prozor vlaka na sluajni uzorak zapadnog svi jeta, nisam mogao ne primijetiti svojevrsnu odvojenost ljudskih bia od svih ostalih vrsta. Odsjekli smo se od svega drugog ivei u beton skim blokovima, kreui se u mjehuriima od metala i stakla, i provo dei dobar dio svog vremena u gledanju drugih ljudskih bia na tele viziji. Vani, blijedo svjetlo travanjskog sunca obasjavalo je predgrae. Otvorio sam novine i sve to sam vidio bile su slike ljudskih bia i lanci o njihovim aktivnostima. Nije bilo ni jednog jedinog lanka o nekoj drugoj vrsti. Sjedei u vlaku premjeravao sam paradoks s kojim sam se suoio. Bio sam izrazito zapadnjaki intelektualac, a ipak sam poeo vjerovati u ideje koje nisu prihvatljive s racionalne toke gledita. To je znailo da u morati otkriti vie o DNK. Do ovog trenutka pronaao sam sa mo podudarnosti s biologijom u amanizmu. Preostalo je pogledati je li i obrnuto moda istina i postoje li podudarnosti sa amanizmom u biologiji. Preciznije, trebam pogledati korespondiraju li amanistiki opisi duhova znanstvenim opisima DNK. U biti sam prevalio, u naj boljem sluaju, polovicu puta. Iako su moje police s knjigama bile prilino zatrpane antropologi jom i ekologijom, nisam imao knjiga o DNK ili o molekularnoj biolo giji, ali imao sam kolegu koji je kolovan i u kemiji i u knjievnosti i koji bi mi mogao pomoi u tom smislu. Nakon sastanka, potkraj popodneva, otiao sam do kue svoga kole ge. On mi je velikoduno dopustio da u njegovoj odsutnosti pregle dam njegove knjige. Uao sam u njegov ured, veliku sobu iji su zid potpuno prekri vale police s knjigama, upalio sam svjetlo i poeo pretraivati. Sekcija o biologiji sadravala je, medu ostalim, Dvostruku spiralu (The double helix) Jamesa Watsona koji je zajedno s Francisom Crickom suotkriva strukture DNK. Napreskokce sam prelistao knjigu, sa zanimanjem gledajui slike, i stavio je sa strane. Malo dalje na istoj polici naiao sam na knjigu Francisa Cricka naslovljenu ivot sam: "Njegovo podrijetlo i priroda (Life itself: Its origin and nature). Izvukao sam je i pogledao korice - i nisam mogao vjero-

Naslovnica Crickove knjige (1981.), reproducirana uz doputenje Little, Brown & Co.

vati oima. Na njima je bio prikaz Zemlje, viene iz svemira, s prili no nerazaznatljivim objektom kako dolazi iz svemira i slijee na nju. Francis Crick, Nobelovom nagradom ovjenani suotkriva struk ture DNK, sugerirao je da su molekule ivota izvanzemaljskoga pod rijetla - jednako kao to animistiki narodi tvrde da je ivotni prin cip zmija iz svemira. Nikad nisam uo za Crickovu hipotezu zvanu navoena pan spermia, ali znao sam da sam upravo naao novu podudarnost iz meu znanosti i kompleksa kojeg tvori amanizam i mitologija. Sjeo sam u fotelju i uronio u ivot sam: Njegovo podrijetlo i priroda. Crick, koji je pisao ranih 80-ih godina 20. stoljea, kritizira poznate znan stvene teorije o podrijetlu ivota prema kojima se stanica prvi put pojav ljuje u primordijarnoj juhi posredovanjem sluajnih sudara neorgani ziranih molekula. Za Cricka ova teorija predstavlja znaajno nazado vanje: temeljena je na idejama zaetim u 19. stoljeu, puno prije no to je molekularna biologija otkrila da je temeljni mehanizam ivota identian za sve vrste te da je ekstremno kompleksan - i kad se izrauna vjerojatnost da sluaj proizvede takvu kompleksnost, dolazi se do neuvjerljivo malih brojeva. Molekula DNK, koja se odlikuje uvanjem i dupliciranjem infor macije, nesposobna je izgraditi se sama. To rade proteini, ali oni su

nesposobni reproducirati sami sebe bez informacije koju sadri DNK. ivot je, prema tome, naizgled neizbjeno sinteza ovih dvaju moleku larnih sustava. Idui dalje od famoznog pitanja o jajetu i kokoi, Crick razmilja o vjerojatnosti sluajnog pojavljivanja jednog jedinog prote ina (koji bi onda mogao izgraditi prvu molekulu DNK). U svim ivim vrstama proteini su napravljeni od uvijek istih 20 aminokiselina, koje su male molekule. Prosjeni protein je dugaki lanac izgraen od ot prilike 200 aminokiselina, odabranih meu tih 20, i povezanih u to nom redosljedu. Prema zakonima kombinatorike, ansa da bi se jedan odreeni protein pojavio pukim sluajem iznosi 1 naprama 20 po mnoeno sa samim sobom 200 puta. Ta brojka, koja se moe pisati kao 20200, i koja je otprilike jednaka 10260, daleko je vea od broja atoma u vid ljivom svemiru (koji se procjenjuje na 1080). Te brojke nisu uvjerljive ljudskom umu. Nije mogue zamisliti sve atome u vidljivom svemiru, a jo manje brojku koja je milijune i mili june i milijune i milijune i milijune (i tako dalje) puta vea. Meutim, od poetka ivota na Zemlji, broj lanaca aminokiselina koji su mogli biti sluajno sintetizirani moe predstavljati samo siuan odsjeak svih mogunosti. Prema Cricku: Velika veina nizova nikad se ne bi mogla sintetizirati uope, u bilo kojem vremenu. Ti prorauni u obzir uzimaju samo nizove aminokiselina. Ne uzimaju u obzir injenicu da se mnogi nizovi vjerojatno ne bi na zadovoljavajui nain sloili u stabilan, vrst oblik. Koji bi dio od svih moguih nizova to uspio nije poznato, iako se nagaa da bi bio prilino malen. Crick zakljuuje da organizirana kompleksnost koju nalazimo na staninoj razini nije mogla nastati pukim sluajem. Zemlja postoji otprilike 4,5 milijarde godina. U poetku ona je bila tek radioaktivna cjelina s temperaturom koja je na povrini dosezala talinu temperaturu metala. Ne osobito gostoljubivo mjesto za ivot. Ipak, postoje fosili jednostaninih bia stari otprilike 3,5 milijarde go dina. Postojanje jedne stanice nuno implicira prisutnost DNK, s njezinom etveroslovnom abecedom (A, G, C, T) i proteina s njiho vom 20-slovanom abecedom (20 aminokiselina), kao i prisutnost prevoditeljskog mehanizma izmeu to dvoje - uzimajui u obzir da su instrukcije za gradnju proteina sadrane u kodiranom jeziku DNK. Crick pie: Vrlo je znaajno da takav mehanizam uope postoji, a tim je vie znaajno da svaka iva stanica, bilo ivotinjska, biljna ili mikrobska, sadri njegovu verziju. Crick usporeuje protein s paragrafom napravljenim od 200 slova poredanih u toan poredak. Ukoliko su anse da se iz zemaljske juhe

tijekom milijarde godina sluajno pojavi jedan paragraf tek infinitezi malne, vjerojatnost da se tijekom istog razdoblja sluajno pojave dvije abecede i jedan prevoditeljski mehanizam jo je manja. Kad sam digao pogled s Crickove knjige, vani je ve bio mrak. Bio sam istodobno zapanjen i uznesen. Poput kratkovidnog detektiva koji zurei kroz povealo prati trag, upao sam u rupu bez dna. Mjesecima sam pokuavao rasplesti zagonetku halucinatornog znanja uroenikih naroda Zapadne Amazone, tvrdoglavo traei skriveni izlaz iz oigledne slijepe ulice. Dva tjedna ranije otkrio sam samo trag DNK u Harnerovoj knjizi. Otada sam uglavnom razvijao hipoteze intu itivnim putem. Moj cilj sigurno nije bio sagraditi novu teoriju o pod rijetlu ivota, ali tu sam se eto zatekao: jadni antropolog koji jedva zna plivati, a upravo pluta u kozmikom oceanu punom mikroskop skih i dvojezinih zmija. Sada sam mogao vidjeti da izmeu znanosti i amanskih duhovnih i mitolokih tradicija moda postoje veze koje su zbog fragmentarnosti zapadnog znanja mogle promai neopaene i neispitane. Ovom knjigom Francis Crick pruio je dobar primjer te fragmen tarnosti. Njegova matematika bila je bez greke, a njegovo rasui vanje kristalno jasno; Crick sigurno spada u ono najbolje od raciona lizma 20. stoljea. Ali nije primijetio kako nije on prvi iznio ideju o zmijolikom ivotnom principu kozmikog podrijetla. Svi narodi svi jeta koji pripovijedaju o kozmikoj zmiji govore to ve tisuu godina. On to nije uvidio, jer je racionalistiki pogled uvijek fokusiran i moe ispitivati samo jednu po jednu stvar. Kako bi razumio stvari on ih raz dvaja, pa ak i kada su istinski komplementarne. To je pogled stru njaka, koji razaznaje fino zrno u nuno ogranienom vidokrugu. Kad se Crick odluio razmisliti o kozmogoniji s ozbiljne perspektive mole kularnog biologa, dugo mu je trebalo da iz svog analitikog uma iz baci mitove arhainih naroda. S moje nove toke gledita, Crickov scenarij o navoenoj panspermiji, po kojem svemirski brod dovozi DNK u obliku smrznute bakterije iz nepreglednih prostranstava svemira, ini se manje vjero jatan od ideje o sveprisutnoj i zastraujuoj kozmikoj zmiji nezamislivih moi. Naposljetku, ivot kako ga opisuje Crick temelji se na minijatur nom jeziku u kojem se tijekom etiri milijarde godina nije promijenilo ni slovo, doim se on sam multiplicirao u nevjerojatnoj raznolikosti oblika.

Slika na dasci s prikazom zmije naroda Marinbata iz Arnhemove zemlje. Iz Huxleya (1974., str. 127)

Latica rue, mozak Francisa Cricka i ovojnica virusa, svi su na pravljeni od proteina izgraenih od identinih 20 aminokiselina. Fe nomen sposoban za takvu kreativnost sigurno nije svemirom morao putovati u svemirskom brodu nalik na one kontejnere s propelerima kakve zamiljaju ljudska bia u 20. stoljeu. To znai da je pogled zapadnog strunjaka previe uzak a da bi vidio dva dijela koja se uklapaju razrjeavajui slagalicu. Udaljenost izmeu molekularne biologije i amanizma/mitologije je optika iluzija koju stvara racionalni pogled koji unaprijed razdvaja stvari, i kao to objektivizam proputa objektivirati svoje objektivirajue veze, tako mu je teko i uvidjeti vlastite predrasude. Slagalica koju je trebalo rijeiti bila je: tko smo mi i odakle dolazimo? Izgubljen u tim mislima, poeo sam se pitati o kozmikoj zmiji i nje zinim prikazima irom svijeta. Otiao sam do sekcije o filozofiji i religiji u biblioteci svoga prijatelja. Dosta brzo naiao sam na knjigu Francisa Huxleya s naslovom Put svetosti (The way of the sacred), s puno prikaza sakralnih slika iz cijelog svijeta. Naao sam velik broj slika na kojima su prikazane zmije ili zmajevi, i dva osobita crtea Dugine zmije koja su napravili australski Aboridini. Prvi je prikazivao parove zmija koji u cik-cak liniji okruuju sliku (vidi vrh stranice)

Drugi je crte na stijeni koji prikazuje Duginu zmiju. Pogledao sam je poblie i vidio dvije stvari: svuda oko zmije bile su vrste kromosoma, u obliku izokrenutog slova U, a ispod su bile nekakve ljestve!

Crte aboridinskog plemena Walbiri na stijeni, s prikazom Dugine zmije. Snimio David Attenborough, iz Huxleya (1974., str. 126)

Rana profaza: Svaki k r o m o s o m vidljiv je kao dvije sestrinske kromatide.

Anafaza II.: ...migracija homolognih kromatida prema suprotnim polovima.

Iz knjige Molekularna biologija gena, 1. svezak, 4. izdanje, Watson et al. Copyright 1987. James D. Watson, u izdanju The Benjamin/Cummings Publishing Company.

Protrljao sam oi, govorei sam sebi da sigurno ve umiljam veze, ali nisam se mogao natjerati da mi te ljestve ili kromosomi ponu sli iti na bilo to drugo. Nekoliko tjedana kasnije doznao sam da U-oblik kromosomi po primaju u anafazi, to je jedna od faza u dupliciranju stanice, koje je sredinji mehanizam reprodukcije ivota, a onaj prvi prikaz zmija u cik-cak liniji izgleda izrazito poput kromosoma u ranoj profazi, koja se zbiva na poetku istog procesa. Meutim, ti mi detalji nisu bili potrebni da bih osjetio kako sam sada siguran da su narodi koji prakticiraju amanizam znali za skriveno

jedinstvo prirode koje je potvrdila molekularna biologija, upravo zato to imaju pristup u realnost molekularne biologije. U tom trenutku, pred slikom kromosoma kako su ih nacrtali australski Aboridini, utonuo sam u umnu i duevnu groznicu koja e me drati tjednima i tijekom koje u teturati kroz disonantnu mjea vinu mitova i molekula.

Mitovi i molekule

Najprije sam slijedio mitoloke tragove kozmike zmije, obraajui panju prvenstveno na njezin oblik. Pronaao sam da je esto dvostruk:

Kozmika zmija, ona koja daje atribute. Iz Clarka (1959., str. 52)

Ovaj drevni egipatski crte ne prikazuje stvarnu ivotinju nego vi zualnu aradu koja oznaava dvostruku zmiju. Quetzalcoatl, asteka pernata zmija, takoer nije zbiljska ivotinja. U ivoj prirodi zmije nemaju ruke ili noge, a jo manje krila ili perje.

Sito, primordijalna zmija (1300. prije Krista) Iz Clarka (1959., str. 192)

Letea zmija je kontradiktoran pojam, paradoks, kao mutavac koji govori. To potvruje dvostruka etimologija rijei -coatl, koja istodob no znai oboje - i zmija i blizanac. Drevni Egipani takoer su prikazivali kozmiku zmiju s ljudskim nogama. I ovdje, slika sugerira da je primordijalno boanstvo dvostruko, i zmija i ne-zmija. U ranim 80-ima, ayahuasquero Luis Tangoa koji je ivio u selu Shipibo-Coniboa u peruanskoj Amazoni, ponudio je antropologinji Angeliki Gebhart-Sayer da joj objasni odreene ezoterine pojmove. Inzistirajui na tome da je prikladnije raspravljati o tim stvarima uz slike, napravio je nekoliko skica kozmike anakonde Ronin, ukljuu jui i ovu:

Ronin, dvoglava zmija. Iz Gebhart-Sayerove (1987., str. 42)

Bilo bi mogue dati brojne primjere dvostrukih zmija kozmikog podrijetla koje se povezuju sa stvaranjem ivota na Zemlji, ali vano je izbjei prestrogu interpretaciju tih slika, koje mogu imati vie zna enja u isto vrijeme. Na primjer, krila na zmiji mogu znaiti i paradok salnu prirodu i stvarnu sposobnost letenja, u ovom sluaju kozmosom.

Zemaljska zmija postaje nebeska, s krilima moe letjeti te doputa mumiji da uzie do zvijezda. Iz Jacqa (1993., str. 99)

Ponekad krilata zmija poprima oblik zmaja, mitske ivotinje koja je dvostruka par excellence, koja ivi u vodi i riga vatru. Prema Rje niku simbola, zmaj predstavlja jedinstvo dvaju suprotstavljenih prin cipa. Njegova androgina priroda najjasnije je simbolizirana putem Ouroborosa, zmije-zmaja, koja utjelovljuje seksualno sjedinjenje sa samom sobom, koja se stalno sama oplouje, to se pokazuje repom koji joj je zataknut u usta. U ivoj prirodi zmije ne grizu vlastiti rep. Ipak, Ouroboros se javlja u nekim od najstarijih prikaza svijeta, kao to je bronani disk iz Benina prikazan dolje. Rjenik simbola opisuje ga kao nesumnjivo naj stariju afriku imago mundi, u kojoj njegov vijugavi oblik, spajajui su protnosti, okruuje primordijalne oceane u ijem sreditu dolje pluta kvadrat zemlje.

Evo zmaja koji prodire svoj rep. Iz Maiera (1965., str. 139)

Ouroboros: bronani disk, beninska umjetnost. Iz Chevaliera i Gheerbranta (1982., str. 716)

Mitske zmije esto su gigantske. Na slici iz Benina, Ouroboros opkoljuje itavu Zemlju, u grkoj mitologiji udovina zmija Tifon gla vom dodiruje zvijezde, a prvi paragraf prvog poglavlja Chuang-Tzua, koji se smatra utemeljiteljem filozofijskog taoizma, opisuje izuzetno dugaku ribu koja nastanjuje zvjezdano jezero i koja se transformira u pticu te se u spiralnoj putanji uzdie na nebo. Chuang-Tzu kae da je duina ove kozmike ribe-ptice tko zna koliko tisua kilometara. Hinduistika mitologija takoer daje primjer zmije nemjerljivih pro porcija, imenom Sea, tisuoglave zmije koja pluta kozmikim oce anom dok se blizanaki stvoritelji Vinu i Lakmi odmaraju na pregi bima njezinog tijela.

Vinu i njegova ena Lakmi odmaraju se na Sei, tisuoglavoj vjenoj zmiji, u intervalu izmeu ciklikih krugova stvaranja. Iz Huxleya (1974., str. 188-189).

Mitoloke zmije gotovo se bez izuzetka povezuju s vodom. Na sljedeem crteu, temeljenom na opisima ayahuasqueroa Laureana Ancona, anakonda Ronin okruuje itavu Zemlju, zamiljenu kao disk koji pliva u velikim vodama; sam Ronin je napola uronjen jer anakonda je vodena vrsta (vidi stranicu 75). Kozmika zmija varira u veliini i naravi. Moe biti mala ili velika, jednostruka ili dvostruka, a ponekad i oboje u isto vrijeme. . . . . . . . Skicu je nacrtao Luis Tangoa , koji je ivio

u istom selu kao i Laureano Ancon. Ova dva amana imala su svo vri jeme ovog svijeta da se dogovore oko toga kako e prikazati kozmi ku anakondu. Ipak ju je prvi nacrtao kao jedan spermatozoid i kao dvoglavu zmiju, dok ju drugi opisuje kao anakondu normalnog iz gleda, koja u potpunosti okruuje Zemlju. Kao stvoritelj ivota, kozmika zmija je majstor metamorfoze. U svjetskim mitovima u kojima igra sredinju ulogu ona stvara trans formirajui se; mijenja se ostajui ista. Tako je razumljivo da se i treba prikazivati razliito u isto vrijeme. Krenuo sam potraiti veze izmeu kozmike zmije - majstora trans formacije zmijolikog oblika koji ivi u vodi i moe biti i izuzetno dugaka i malena, pojedinana i dvostruka - i DNK. I pronaao sam da DNK tono odgovara tom opisu.

Vizija kozmosa. Iz Gebhart-Sayer (1987., str. 26)

Aspekti Ronina. Iz Gebhart-Sayer (1987., str. 34)

Kad bi netko rastegnuo DNK sadranu u jezgri ljudske stanice, dobio bi nit dugu dva metra i iroku samo deset atoma. Duljina te niti milijardu puta je vea od njezine irine. Uvjetno govorei, to je kao da se va mali prst protegne od Pariza do Los Angelesa. Nit DNK je mnogo sitnija od vidljivog svjetla koje ljudi mogu per cipirati. ak i najmoniji optiki mikroskopi ne mogu je otkriti, jer je od najmanje valne duljine vidljivog svjetla DNK ua otprilike 120 puta. Jezgra stanice po volumenu je jednaka dvomilijuntini vrha igle. Dvometarska nit DNK slae se u taj siuni volumen uvijajui se bes krajno oko same sebe, usklaujui na taj nain izuzetnu duljinu i infi nitezimalnu sitnou, poput mitske zmije. Prema nekim procjenama, prosjeno ljudsko bie sainjeno je od 100 tisua milijardi stanica. To znai da u ljudskom tijelu postoji oko 125 milijardi kilometara DNK, to odgovara duljini 70 krunih pu tanja izmeu Saturna i Sunca. Mogli biste itav ivot putovati Boingom 747, najveom brzinom, i ne biste preli ak ni stoti dio te uda ljenosti. Vaa osobna DNK dovoljno je dugaka da se omota oko Zemlje pet milijuna puta. Sve stanice na svijetu sadre DNK - bile one ivotinjske, biljne ili bakterijske - i sve su ispunjene slanom vodom, u kojoj je koncentra cija soli slina onoj svjetskih oceana. Mi plaemo i znojimo se neim to je u svojoj biti morska voda. DNK se kupa u vodi, koja pak igra kljunu ulogu u uspostavljanju oblika dvostruke spirale. Kako su e tiri temelja DNK (adenin, gvanin, citozin i timin) netopiva u vodi, oni se zbijaju u sredite molekule gdje se spajaju u parove koji oblikuju prekice ljestvi, a potom se uvru u spiralni stoac kako bi izbjegli kon takt s okolnim molekulama vode. Oblik dvostrukih zavrnutih ljestvi DNK izravna je posljedica vodenog okruja stanice. DNK uvijek do lazi zajedno s vodom, ba kao i mitske zmije. Molekula DNK je jednostruki dugaki lanac napravljen od dvije prepletene trake koje su spojene preko etiri baze. Te baze mogu se sklapati samo u specifinim parovima - A s T, G s C. Bilo koje drugo sparivanje baza je nemogue, zbog rasporeda njihovih individualnih atoma: A se moe vezati samo na T, G samo na C. To znai da je jedna od dvije trake izokrenuti duplikat druge i da je genetski tekst dvostruk: on sadri glavni zapis na jednoj od traka, koji se iitava pod preciz nim vodstvom transkripcijskih enzima, i rezervni zapis koji je supro tan i najee se ne ita.

Iz Watsona (1968., str. 165)

Druga traka igra dvije bitne uloge. Ona omoguuje popravljakim enzimima da u sluaju oteenja rekonstruiraju glavni zapis te, iznad svega, prua mehanizam za dupliciranje genetske poruke. Dovoljno je otvoriti dvostruku spiralu, onako kako bi se otvorio patentni zatva ra, da bi se dobile dvije odvojene i komplementarne trake koje se on da pomou duplikacijskih enzima mogu ponovno izgraditi u dvo struke trake. Kako se slova mogu poredati iskljuivo tako da se nasuprot A nalazi T, i obrnuto, a G nasuprot C, i obrnuto, to vodi do formiranja dviju dvostrukih spirala koje su u svakom smislu identine originalu. Blizanci su dakle kljuni za ivot, ba kao to ukazuju drevni mitovi, i povezani su sa zmijolikim oblikom. Bez tih mehanizama za kopiranje, stanica se nikad ne bi bila u sta nju duplicirati i ivot ne bi postojao. DNK je informacijska molekula ivota, a sama njezina bit sastoji se u istodobnom bivanju jednostrukom i dvostrukom, poput mitskih zmija. DNK i njezini mehanizmi dupliciranja jednaki su za sva iva stvo renja. Jedina stvar koja se mijenja od jedne vrste do druge je poredak slova. Ta konstanta see do samog podrijetla ivota na Zemlji. Prema biologu Robertu Pollacku: Povrina planeta promijenila se mnogo puta, ali DNK i stanina mainerija za njezinu replikaciju ostala je kon stantna, Schrodingerov 'aperiodini kristal' podcijenio je stabilnost DNK: nijedna stijena, ni planina, ni ocean, pa ak ni nebo nad nama,

nisu bili tako dugo stabilni i konstantni; nita neivo, ma kako god sloeno bilo, nije nepromijenjeno preivjelo niti djeli vremena u ko jemu koegzistiraju DNK i njezina mainerija za replikaciju. Na poetku svog postojanja, nekih 4,5 milijarde godina unazad, planet Zemlja bio je negostoljubivo mjesto za ivot. Kao uarena kug la tekue lave, imao je radioaktivnu povrinu; njegova voda bila je toliko vrua da je postojala jedino u obliku pare koja se ne moe kon denzirati, a njegova atmosfera, liena kisika koji bi se mogao udisati, sadravala je otrovne plinove kao to su cijanid i formaldehid. Prije otprilike 3,9 milijardi godina povrina Zemlje se ohladila dovoljno da se povrh tekue magme stvori tanka kora. Neobino, no ivot, a tako i DNK, pojavili su se relativno brzo nakon toga. Znan stvenici su pronali tragove bioloke aktivnosti u sedimentarnim sti jenama koje su stare 3,85 milijardi godina, a lovci na fosile nali su okamine bakterija stare 3,5 milijarde godina. Tijekom prve dvije milijarde godina ivota na Zemlji, planet su na stanjivale samo anaerobne bakterije, za koje je kisik otrovan. Te bak terije su ivjele u vodi, a neke od njih nauile su koristiti vodik sadr an u molekulama H 2 0, dok su kisik izbacivale. To je otvorilo puteve novom i uinkovitijem metabolizmu. Postupno obogaivanje atmos fere kisikom dopustilo je pojavljivanje nove vrste stanica, sposobnih da koriste kisik i opskrbljenih jezgrom za pohranjivanje svoje DNK. Te stanice s jezgrom su najmanje tri puta krupnije od bakterijskih sta nica. Kako tvrde biolozi Lynn Margulis i Dorion Sagan: Bioloki pri jelaz izmeu bakterija i stanica s jezgrom tako je iznenadan da se ne moe objasniti postupnim promjenama tijekom vremena. Od tog trenutka nadalje oblikuje se ivot kakvog poznajemo. Sta nice s jezgrom udruile su se kako bi stvorile prve viestanine orga nizme kao to su alge. One fotosintezom takoer proizvode kisik. At mosferski kisik poveao se na oko 21 posto i nakon toga se na toj ra zini stabilizirao, prije otprilike 500 milijuna godina - sreom, jer da je razina kisika bila za nekoliko postotaka via, iva bia bi spontano sagorjela. Prema Magulisu i Saganu, takvo stanje stvari ostavlja dojam kao da je rije o svjesnoj odluci o odranju ravnotee izmeu opas nosti i mogunosti, izmeu rizika i koristi. Oko 550 milijuna godina unatrag, ivot je eksplodirao u velikoj raznolikosti viestaninih vrsta, algi i mnogo sloenijih biljaka i ivo tinja koje su ivjele ne samo u vodi nego i na zemlji i u zraku. Od svih vrsta koje su ivjele u to doba nijedna nije opstala do danas. Prema

nekim procjenama, gotovo sve vrste koje su ikada ivjele na Zemlji ve su nestale, a trenutano postoji izmeu 3 i 50 milijuna ivih vrsta. DNK je majstor transformacije, ba kao i mitske zmije. ivot temeljen na stanicama koje informira DNK napravio je zrak koji diemo, kra jolik koji vidimo i raznolikost takvu da ovjeku pamet stane. I sami smo dio te raznolikosti. U etiri milijarde godina on se multiplicirao u neprebrojivu koliinu ivih vrsta, ostajui pritom potpuno isti.

Dvostruka spirala DNK prikazana kao par zmija. Okreui sliku naopake, moete vidjeti da su molekule u potpunosti simetrine - svaka polovica dvostruke spirale moe posluiti kao predloak za sintezu svoje komplementarne polovice. Iz Willsa(1991., str. 37)

Unutar jezgre, DNK se uvre i odvre, trza i migolji. Znanstvenici esto usporeuju oblik kretanja te dugake molekule s kretanjem zmi je. Molekularni biolog Christopher Wills pie: Dva lanca DNK pod sjeaju na dvije zmije umotane jedna oko druge u nekom do u tanine osmiljenom udvarakom ritualu. Da rezimiramo, DNK je zmijoliki majstor transformacije koji ivi u vodi i koji je istodobno izuzetno dugaak i malen, jedan i dvostruk. Ba kao kozmika zmija. Znao sam da mnogi amanistiki narodi koriste i druge slike osim kozmike zmije kako bi raspravljali o stvaranju ivota, osobito sliku ueta, lijana, ljestvi ili stepenita nebeskog podrijetla koje povezuje nebo i zemlju.

Mircea Eliade pokazao je da te razliite slike stvaraju zajedniku temu koju on naziva axis mundi, ili osovina svijeta, i koju on pronalazi u amanistikim tradicijama diljem svijeta. Prema Eliadeu, axis mundi daje pristup u Drugi svijet i u amansko znanje; postoji paradoksalni prolaz, inae rezerviran za mrtve, koji aman uspijeva koristiti tije kom ivota, a taj prolaz esto uva zmija ili zmaj. Za Eliadea, amanizam je skup tehnika koji ovjeku omoguuje da savlada taj prolaz, do segne osovinu, zadobije znanje koje se s njom povezuje, i donese ga natrag - najee kako bi lijeio ljude. I ovdje, veza s DNK je jasna. U literaturi o molekularnoj biologiji oblik DNK usporeuje se ne samo s dvije prepletene zmije, nego i s, vrlo precizno, uetom, lijanom, ljestvama ili stubitem - slike variraju od autora do autora. Na primjer, Maxim Frank-Kamenetskii smatra da se u molekuli DNK komplementarna vlakna prepliu jedno oko drugog kao dvije lijane. Nadalje, znanstvenici su odnedavno poeli shvaati da brojne bolesti, ukljuujui rak, potiu s razine DNK, pa bi se dakle mogle i rjeavati na toj razini. Spremio sam se istraiti razliite prikaze osovine svijeta, one slike paralelne kozmikoj zmiji. Predodba o osovini svijeta osobito je uo biajena meu uroenikim narodima Amazone. Ashaninke, primje rice, govore o nebeskom uetu. Kao to pie Gerald Weiss: Meu

Lijana (Bauhinia caulotretus) 'koja ide od zemlje do nebesa'. Iz Koch-Grunberga (1917., 2. izdanje, crte IV.)

Campasima postoji vjerovanje da su jednom Zemlja i Nebo bili blizu jedno drugome i spojeni debelim uetom. Lijana nazvana inkiteca (do slovno: nebesko ue), osobitog prekastog oblika, pokazana je au toru kao ue koji je dralo Zemlju i Nebo zajedno. Prema Weissu, ta lijana je ista ona na koju poetkom 20. stoljea Taulipang Indijanci upuuju Theodora Koch-Grunberga, jednog od prvih etnografa. U svome radu Koch-Grunberg nudi i vjet crte lijane loze Taulipanga. Neobino, Taulipangi ive u Guyani, oko tri tisue kilometara od Ashaninki, pa ipak potpuno istu lozu povezuju s nebeskim uetom. Jedna od najpoznatijih varijanti axis mundi je kaducej, kojeg tvore dvije zmije omotane oko osovine. Od najdavnijih vremena taj simbol se povezuje s umijeem lijeenja, od Indije do Mediterana. Kineski taoisti kaducej prikazuju kao yin i yang, koji simbolizira preplitanje dviju vijuga i komplementarno se oblikuje u jedinstven androgini vitalni princip.

U zapadnom svijetu kaducej se nastavlja koristiti kao simbol me dicine, ponekad u modificiranom obliku.

Meu Shipibo-Conibo u peruanskoj Amazoni axis mundi moe biti prikazana u obliku ljestvi. U sljedeem crteu, temeljenom na opisi ma koje je dao ayahuasquero Jose Chucano Santos, nebesko ue opkoljuje kozmika anakonda Ronin. (vidi vrh stranice xy). Ljestve koje daju pristup amanskom znanju toliko su rairena te a da ih Alfred Metraux naziva simbolom profesije. On takoer iz vjeuje da, barem kad je rije o amazonskim amanima, putem kontaktiranja s duhovima ljestvi ili preki oni ue upravljati svim tajnama magije.

Crte nebeskih ljestvi temeljen na opisima ayahuasqueroa Josea Chuncana Santosa

Metraux takoer ukazuje da ti amani piju ekstrakt pripremljen od loze, iji oblik podsjea na ljestve. Dapae, loza ayahuasce esto se usporeuje s ljestvama, pa ak i s dvostrukom spiralom, kao to uka zuje i fotografija koju je snimio etnobotaniar Richard Evans Schultes.

Veina veza koje sam dosad pronaao izmeu kozmike zmije i oso vine ivota, i DNK, odnosile su se na oblik. To se slae s onim to mi je rekao Carlos Perez Shuma: priroda govori u znakovima i, da bismo ra zumjeli njezin jezik, moramo obratiti panju na slinost oblika. Rekao je takoer da duhovi prirode s ljudskim biima komuniciraju halucinacijama i snovima, drugim rijeima, mentalnim slikama. Ta ideja uobiajena je u pred-racionalistikim tradicijama. Na primjer, Herakit je o Pitijskom proroitu (od grkog python, zmija) rekao da niti prikriva niti otkriva, ve znakove daje. Htio sam, meutim, ii i dalje od pukih formalnih dodirnih toaka, a znao sam, zahvaljujui radu Mircea Eliadea, da amani gotovo svugje govore tajni jezik, jezik itave prirode, koji im omoguuje komuniciranje s duhovima. Poeo sam traiti informacije o tom fenomenu

Banisteriopsis caapi, lijana koja obino raste u udesnoj dvostrukoj spirali, jedan je od osnovnih sastojaka enteogenetskog [halucinogenog] napitka poznatog kao... ayahuasca, yege, caapi... Oni koji ju poznaju zovu je 'duhovna loza' ili 'ljestve za Mlijeni put'. Poznata je i kao ayahuasca ['loza due']. Citat Howarda Rheingolda, iz Schultesa i Raffaufa (1992., str. 26)

kako bih vidio postoje li izmeu jezika duhova prirode koji ue amani i jezika DNK ikakvi zajedniki elementi u sadraju. Naalost, nema mnogo podrobnih studija amanskog jezika, bez sumnje stoga to ga antropolozi nikad i nisu doista ozbiljno uzimali." Jednu iznimku naao sam u nedavnom radu Grahama Townsleya na temu pjesama Yaminahua ayahuasqueroa u peruanskoj Amazoni. Prema Townsleyu, Yaminahua amani svoje pjesme, nazvane kohuti, ue oponaajui duhove koje vide u halucinacijama kako bi s njia komunicirali. Rijei tih pjesama gotovo su potpuno nerazumljive onim Yaminahuama koji nisu amani. Townsley pie: Gotovo nia u tim pjesmama ne naziva se svojim uobiajenim imenom. Umjesto toga koriste se najnerazumljivija metaforika zaobilaenja. Na prijer, no postaje 'hitri tapiri', uma postaje 'uzgojeni kikiriki', ribe su 'veprovi', jaguari 'koare', anakonde su 'visaljke' i tako dalje. U svakom sluaju, pie Townsley, logika stvaranja metafora moe se objasniti skrovitom, ali stvarnom vezom: Tako ribe postaju 'bijeli pe kari' zbog toga to bijele crte na vratovima te vrste divljih svinja pod sjeaju na riblje krge, a jaguari postaju 'koare' zbog toga to granice

od kojih se plete ova osobita vrsta mreaste koare (wonati) oblikuju uzorak identian onom s jaguarova krzna. Sami amani vrlo dobro razumiju znaenja tih metafora i nazivaju ih tsai yoshtoyoshto, to doslovno znai jezik-okretanje-okretanje. Townley prevodi ovaj izraz kao twisted language, izokrenuti jezik. U engleskom, rije twist (okretati, uvijati, obavijati, ali i izvrtati, izoreati, prim prev.) ima isti korijen kao i two (dva) i twin (blizanac, dvotruk). Twisted tehniki znai dvostruk i omotan oko samog sebe. Zato Yaminahua amani govore izokrenutim jezikom? Prema jedom od njih: S mojim koshuitijem elim vidjeti - pjevajui, paljivo ispitati stvari - izokrenuti jezik dovodi me blie ali ne preblizu - s normalnim rijeima sudario bih se sa stvarima - s izokrenutima, ja oko njih kruim - i mogu ih jasno vidjeti. Za Townsleya, sve amanske veze s duhovima su proizvoljno kon struirane na eliptian i multireferencijalan nain tako da mogu odraavati refrakcijsku prirodu bia koja su mu objekti. On zakljuuje: Yoshiji su stvarna bia koja istodobno 'jesu i nisu nalik' na stvari koje oduhovljuju. Oni nemaju vrstu ili jedinstvenu prirodu, i tako, para doksalno, 'vidjeti kao' putem 'izokrenutog jezika' jedini je nain da ih se adekvatno opie. Metafora ovdje nije neprikladno imenovanje ne go jedino mogue prikladno imenovanje. Nastavio sam traiti veze izmeu jezika duhova kako ga opisuju Ya minahua ayahuasqueroi i jezika DNK. Pronaao sam da pojmovi dvo struk i prepleten, ili koji se izokree, ili yoshtoyoshto savreno odgovaraju spiralnoj ljestvici. Genetska informacija ljudskog bia, zvana genom, sastavljena je od tri milijarde slova koja se pruaju du jednog vlakna DNK. Na ne kim mjestima, to vlakno se omata oko sebe stvarajui jo 23 vrsta segmenta poznata kao kromosomi. Svi mi nasljeujemo cjelovit kom plet kromosoma od svakog od naih roditelja, i tako imamo 23 para kromosoma. Svaki kromosom je napravljen od vrlo dugake niti DNK koja ve predstavlja dvostruku poruku s kojom zapoinjemo - glavni zapis na jednoj traci i komplementarni duplikat na drugoj. Tako sve nae stanice sadre dva cjelovita genoma kao i njihove rezervne kopi je. Naa genetska poruka dvostruko je dvostruka i sadri ukupno est milijardi temeljnih parova, ili 12 milijardi slova.

DNK koja se nalazi u jezgri ljudske stanice dugaka je oko dva me tra, i dvije trake koje ine to vlakno omataju se jedna oko druge ne koliko stotina milijuna puta. Ako se razmatra njezin materijalni aspekt, DNK jest dvostruko dvostruki tekst koji se omata oko sebe. Drugim rijeima, to je jezikokretanje-okretanje. Transkripcijski enzimi itaju samo dio zapisa DNK koji daje ifru za konstrukciju proteina i enzima. Ti odjeljci, nazvani geni, prema razli itim procjenama predstavljaju samo tri posto ljudskog genoma. Pre ostalih 97 posto se ne ita; njihova funkcija je nepoznata. Znanstvenici su posvuda izmeu ne-kodirajuih dijelova zapisa pronali veliki broj sekvenci koje se beskonano ponavljaju bez oi glednog znaenja, pa i palindrome, to znai rijei ili reenice koje se mogu itati u bilo kojem smjeru. Ovaj oito nerazumljivi jezik, koji tvori preteitu veinu genoma, oni su nazvali "junk" DNK. U tom smeu, nailazimo na desetke tisua odjeljaka poput ovo ga: ACACACACACACACACACACACACACACACACA... Postoje ak i 300-slovane sekvence koje se ponavljaju ukupno pola milijuna puta. Sve te sekvence koje se ponavljaju ine itavu treinu genoma. Njihovo znaenje do sada nije poznato. Molekularni biolozi Chris Calladine i Horace Drew rezimirali su situaciju: Nepregledna veina DNK u naim tijelima obavlja stvari koje trenutano ne razumijemo. Razbacani po tom oceanu besmislice, geni su nalik na otoke na ko jima jezik DNK postaje razumljiv. Geni slovo po slovo itaju instruk cije za slaganje aminokiselina u proteine. To rade rijeima od tri slova. CAG, na primjer, u jeziku DNK jest ifra za aminokiselinu glutamin. Kako sve rijei genetskog koda imaju tri slova, a DNK ima abece du od etiri slova (A, G, C, T), genetski kod sadri 4 x 4 x 4 = 64 mo gue rijei. Sve te rijei imaju znaenje i odgovaraju ili nekoj od 20 aminokiselina koje se koriste u gradnji proteina ili jednoj od dvije in terpunkcijske oznake (kreni, stani) Tako postoje 22 mogua zna enja 64 rijei. Ova redundancija navela je znanstvenike da kau kako je genetski kod degeneriran. U stvari, on jednostavno ima obilje si nonima - kao jezik u kojem toliko razliite rijei kao to su jaguar i koara imaju isto znaenje. U stvarnosti, stvari su jo mnogo sloenije. Unutar gena postoje mnogi ne-kodirajui segmenti zvani introni. im prevoditeljski enzimi

transkribiraju odreeni gen, ureivaki enzimi eliminiraju introne s atomskom preciznou te sastavljaju prave kodirajue segmente, po znate kao eksoni. Neki geni sadre do 98 posto introna - to znai da sadre samo dva posto genetike informacije. Uloga ovih introna ostaje tajnovita. Razmjeri introna i eksona u ljudskom genomu nisu jo poznati, jer dosad je identificirana samo polovica gena koje on sadri, od ukupno procijenjenih 100.000. Uzdu vlakna DNK izmjenjuju se junk i geni; unutar gena introni se mijeaju s eksonima, to su sami oni izraeni u jeziku u kojem gotovo svaka rije ima sinonim. I kad se razmatraju i njezin sadraj i forma, DNK je dvostruko dvo struki jezik koji se omata oko sebe. Ba kao izokrenuti jezik duhova prirode. to znae ove veze izmeu DNK i kozmike zmije, osovine svijeta i jezika duhova prirode? Podudarnosti su previe brojne da bi se objanjavale samo sluajem. Uzmimo kozmiku zmiju starih Egipana, onu koja daje atribute. Znakovi koji ju prate znae jedan ( ), vie ( ), duh, dvostru kost, ivotna sila ( ), mjesto ( ), fitilj od uvrnutog lanenog vlak

Kozmika zmija, ona koja daje atribute. Iz Clarka (1959., str. 52)

na ( ), i voda ( ). Ispod vrata druge zmije je egipatski kri koji znai klju ivota. Veze s DNK oigledne su i funkcioniraju na svim razinama: DNK svakako jest oblikovana poput dugake, jednostruke i dvostruke zmije ili poput fitilja od uvrnute lanene niti; ona je dvostruka ivotna sila koja se razvija od jedne u vie, a njezino mjesto je voda.

Na to su drugo drevni Egipani mogli misliti kad su govorili o dvostrukoj zmiji koja daje atribute i klju ivota, ako ne na ono to znanstvenici zovu DNK? Zato su ove metafore tako postojane i toliko esto koritene ako ne znae to to iskazuju?

Kroz oi mrava

U jedno sunano popodne tog proljea sjedio sam u vrtu sa svojom djecom. Ptice su pjevale na stablima, a moje su misli poele vrludati. To sam to jesam, proizvod racionalizma 20. stoljea, moja vjera trai brojke i molekule radije nego mitove. No, ipak sam suoen s mitolo kim brojevima koji se tiu molekula, i kojima moram vjerovati. U mom tijelu koje sjedi tu u osunanom vrtu ima 125 milijardi kilometara DNK. Potpuno sam umreen vlaknima DNK, a donedavno o tome nisam nita znao. Je li ta astronomska brojka zbilja samo beskoristan ali zabavan podatak, kako bi to htjeli neki znanstvenici? Ili ona upu uje na to da su dimenzije nae DNK, u najmanju ruku, kozmike? Neki biolozi opisuju DNK kao drevnu visoku biotehnologiju, koja sadri preko stotinu trilijuna vie informacija po volumenu ne go nai najsofisticiraniji ureaji za pohranu podataka. Moe li se u tak vim okolnostima uope govoriti o tehnologiji? Da, jer nemamo drugu rije kojom bismo kvalificirali tu udvostruljivu molekulu za spre manje informacija. DNK je iroka svega deset atoma i kao takva tvori neku vrst ultimativne tehnologije: ona je organska i toliko minijatur na da dosee granice materijalne egzistencije. amani, meutim, tvrde da ivotni princip koji oduhovljuje sva iva stvorenja dolazi iz svemira i da je uman. Kao to kae ayahuasquero Pablo Amaringo: Biljka moda ne moe govoriti, ali u njoj po stoji duh koji ima svijest i vidi sve, koji je dua biljke, njezina bit, koja ju ini ivom. Prema Amaringu, ti duhovi su zbiljska bia i ljudi su njima takoer ispunjeni: ak i kosa, oi, ui pune su bia. Sve to vidi kad je ayahuasca jaka. Tijekom proteklih tjedana poeo sam shvaati da bi se perspektiva biologa mogla pomiriti s perspektivom ayahuasqueroa i da bi obje is todobno mogle biti istinite. Prema stereoskopskim slikama koje mogu vidjeti zurei u obje perspektive istodobno, DNK i stanini ivot koji ona programira predstavljaju izuzetno sofisticiranu tehnologiju koja znatno nadilazi nae sadanje razumijevanje i koja je inicijalno razvi-

jena negdje drugdje, a ne na Zemlji - koju je radikalno promijenila svo jim dolaskom prije nekih etiri milijarde godina. Ovakvo gledite bilo mi je potpuno novo i promijenilo je nain na koji promatram svijet. Na primjer, lie drvea sad mi se inilo poput pravih solarnih ploa. Dovoljno je pogledati ih izbliza da bi se vidio njihov tehnoloki, organizirani aspekt.

Uveani dio lista pokazuje njegovu organiziranost i preciznost.

To otkrivenje me je uznemiravalo. Poeo sam razmiljati o svojim oima kojima sam gledao biljke u vrtu. U danima svog iitavanja li terature doznao sam da je ljudsko oko mnogo sofisticiranije od bilo koje kamere sline veliine. Stanice na vanjskom sloju retine mogu ap sorbirati i jednu jedinu esticu svjetla, ili foton, i uveati njezinu ener giju najmanje milijun puta prije nego to je prenesu u obliku ivanog signala do stranje strane mozga. arenica oka, koja funkcionira kao ona dijafragma, kontrolirana je automatski. Ronica je precizno za krivljena. Leu fokusiraju minijaturni miii koji su takoer automat ski kontrolirani putem povratne veze. Krajnji rezultat tog vizualnog sustava, jo uvijek nesavreno shvaenog u njegovoj ukupnosti, jest jasna, obojena, trodimenzionalna slika u mozgu koju percipiramo kao vanjsku. Mi nikad ne vidimo stvarnost, nego samo njezin unutarnji prikaz koji za nas neprestano konstruira na mozak. Ono to mi je izazivalo nemir nije toliko bila slinost ljudskog oka s organskom i izuzetno sofisticiranom tehnologijom roenom posredovanjem kozmikog znanja, nego to to su to moje oi. Tko je to ja

koje percipira slike to se ulijevaju u moj um? Jedno je bilo sigurno: ja ni sam odgovoran za konstruiranje vizualnog sustava kojim sam obdaren. Nisam znao to bih uinio s tim mislima. Blijedo zurei u tratinu pred sobom poeo sam pogledom pratiti blistavog crnog mrava koji je s odlunou tenka krio svoj put preko tankih otrica trave. Iao je rav no prema koloniji biljnih uiju u drvetu na dnu vrta. Taj mrav pripadao je vrsti koja uzgaja biljne ui i muze njihove slatke izluevine. Poeo sam misliti o tome kako taj mrav ima vizualni sustav popri lino drukiji od mojeg i koji oito u svakom svom dijelu jednako do bro funkcionira. Usprkos razlikama u veliini i obliku, naa genetska informacija zapisana je istim jezikom - koji smo oboje nesposobni vid jeti, budui da je DNK manja od vidljivog svjetla, pa ak i oima mrava. Zanimljivo mi je bilo da je jezik koji sadri instrukcije za stvaranje razliitih vizualnih sustava sam ipak nevidljiv. To je kao da instrukcije trebaju ostati skrivene od onih kojima donose svoje dobrobiti, kao da smo umreeni na taj nain da ne moemo vidjeti ice... Zato? Pokuao sam sagledati to pitanje sa amanske toke gledita. To je kao da se ta bia u nama namjerno kriju... Ali ba to i kau Ashaninke! Oni nevidljiva bia koja su stvorila ivot nazivaju maninkari, doslovno oni koji su skriveni! Kasnije tog popodneva vratio sam se u svoj ured i poeo ponovno iitavati odlomke o maninkarijima u iscrpnoj studiji kozmologije Ashaninka od Geralda Weissa. Prema Weissu, Ashaninke vjeruju da je najmoniji od svih maninkarija Veliki Transformator Avireri, koji je stvorio ivot na zemlji, poevi s godinjim dobima te preavi potom na sveukupnost ivih bia. Ponekad u drutvu svoje sestre, ponekad sa svojim neakom, Avireri je jedan od boanskih lupekih blizanaca koji stvaraju transformacijom i koji su tako uobiajeni u mitologiji. itajui zadnju priu o kraju Avirerijevih puteestvija doivio sam ok. Dovrivi svoj stvarateljski posao, Avireri odlazi na fetu gdje se napije piva od manioke. Njegova sestra, koja je takoer varalica, po zove ga na ples i gurne ga u rupu koju je prethodno iskopala. Potom se pravi da ga eli izvui van bacajui mu vlakno, potom uzicu - no nijedno nije dovoljno jako. Ljutit na svoju sestru, koju pretvori u drvo, Avireri odlui pobjei kopajui rupu u podzemni svijet. Zavrava na mje stu koje se zove Kraj rijeke, gdje se oko njega omata loza daviteljica.

Odatle on nastavlja odravati, sve do danas, svoju brojnu djecu na


zemlji.

Kako sam mogao previdjeti vezu izmeu blizanakog bia Avirerija, Velikog Transformatora, i dvostruke spirale DNK, koja najprije stvara atmosferu koja se moe disati (godinja doba) zatim, putem transformacije, itavu sveukupnost ivih bia koja ivi u mikroskop skom svijetu (podzemni svijet) u stanicama ispunjenim vodom (Kraj rijeke) i uzima oblik vlakna, uzice ili loze daviteljice koja se omata oko sebe te, konano, koja do danas odrava sva iva stvorenja na ovom planetu? Tjednima sam nalazio povezanosti izmeu mitova i molekularne biologije. ak se nisam ni zaudio kad sam otkrio da se mit o stvaranju uroenikih amazonskih naroda poklapa s nainom na koji dananji biolozi opisuju razvitak ivota na Zemlji. Ono to me je okiralo, pa i ispunilo konsternacijom, bilo je to to mi je ovaj dokaz godinama bio pred nosom, a da mu nisam pridao ni najmanju vanost. Moj pogled je bio preuzak. Sjedei u svom uredu prisjetio sam se onog kad mi je Carlos Perez Shuma rekao: Maninkariji su nas nauili kako presti i tkati pamuk. Sada se znaenje inilo oitim; dvije trake dvostruke spirale DNK omataju se jedna oko druge 600 milijuna puta u svakoj ljudskoj stanici: Tko bi nas drugi nauio tkati?. Moj problem bio je to mu nisam vje rovao. Ni na trenutak nisam pomislio da bi njegove rijei mogle odgo varati neemu stvarnom. Pod tim okolnostima, to je drugo znaila moja titula doktora an tropologije, nego intelektualno zavaravanje u odnosu na objekt mog prouavanja. Preplavila su me ta otkria. Kako bih pokazao da u se popraviti, odluio sam da u tu i tamo uzeti amane za rije sve do kraja svog istraivanja. U to se pretvorilo istraivanje koje je trebalo postaviti zagonetku halucinatornog znanja uroenikih naroda Zapadne Amazone? Zato je zavrilo na kozmikim zmijama iz cijelog svijeta, blizanaki zdrue nim s molekulama DNK? Ve zadnjih nekoliko tjedana proveo sam u nekoj vrsti transa, um mi je preplavila gotovo stalna struja udnih, ako ne i nemoguih veza. Morao sam se jedino truditi da ih zapisujem ili snimam na traku, umjesto da ih potiskujem u nevjerici. Moj svjetonazor okrenuo se naglavake, no

polako sam se opet privodio svijesti, a prvo pitanje koje sam si posta vio glasilo je: to sve ovo znai? Sada sam bio miljenja da je DNK izvor amanistikog znanja. Pod amanizmom razumijevao sam seriju tehnika defokalizacije: kon trolirano sanjanje, dugotrajno izgladnjivanje, izolaciju u divljini, gu tanje halucinogenog bilja, hipnozu temeljenu na repetitivnim udar cima bubnja, iskustva bliska smrti ili kombinaciju svega toga. Aboridinski amani Australije dolaze do slinih zakljuaka do kojih i ama zonski ayahuasqueroi, ali bez upotrebe psihoaktivnih biljaka, radei uglavnom sa svojim snovima. Koje tehnike su koristili Chuang-Tzu, egipatski faraoni i animisti iz Benina, da spomenemo samo neke? Tko bi to znao? Ali svi oni govore, na ovaj ili onaj nain, o kozmikoj zmiji - ba kao i Australci, Amazonci i Asteci. Koristei te razliite tehnike, ini se da jest mogue pokrenuti neu roloke promjene koje ovjeku doputaju da pokupi informacije od DNK. Ali od koje DNK? Prvo sam pomislio kako sam pronaao odgo vor kad sam shvatio da u svakoj ljudskoj stanici postoji ekvivalent informacija pohranjenih u tisuu i pet stotina enciklopedijskih sve zaka, drugim rijeima ekvivalent police za knjige dugake oko de set i visoke dva metra. Tu, pomislio sam, tu je podrijetlo znanja. Razmiljajui, meutim, uvidio sam da ta ideja nije vjerojatna. Ne postoji razlog zbog kojeg bi u ljudskom genomu, ma kako prostran bio, bila pohranjena informacija o amazonskim biljkama potrebnim da se spravi curare, na primjer. Dapae, ayahuasqueroi kau kako su visoko sofisticirane zvukovne slike koje vide i uju tijekom haluci nacija interaktivne, i da je mogue komunicirati s njima. Te slike ne mo gu potjecati od statikog ili tekstualnog zbira informacija kao to je 1500 svezaka enciklopedija. Moje osobno iskustvo s halucinacijama koje je pokrenula ayahuasca bilo je ogranieno, ali dovoljno da sugerira put. Ayahuasquero Ruperto Gomez, koji me je inicirao, nazvao je halucinogeni napitak umskom televizijom, a ja sam svakako vidio sekvence halucinacijskih slika kako prolaze zasljepljujuom brzinom, kao da prijenos do ista dolazi odnekud izvan moga tijela, ali se odvija u mojoj glavi. Nije mi bio poznat nijedan neuroloki mehanizam na kojem bi se mogla temeljiti ova radna hipoteza, ali znao sam da je DNK aperiodiki kristal koji uinkovito hvata i transportira elektrone i koji emiti ra intone (drugim rijeima, elektromagnetske valove) na ultraslabim razinama, trenutano na samoj granici mjerljivog - i sve to vie nego

bilo koja druga iva tvar. To me je dovelo do mogueg kandidata za emitiranje prijenosa: globalne mree ivota utemeljene na DNK. Sva iva bia sadre DNK, bile to bakterije, mrkva ili ljudi. DNK, kao supstanca, ne varira od jedne do druge vrste; mijenja se samo po redak njezinih slova. To je razlog zbog kojeg je biotehnologija mogu a. Na primjer, sekvenca DNK koja u ljudskom genomu sadri in strukcije za gradnju molekule inzulinskog proteina moe se ekstrahirati i ugraditi u DNK bakterije, koja e onda proizvoditi inzulin slian onome koji inae lui ljudska jetra. Stanine maine zvane ribosomi, koje sastavljaju proteine unutar bakterije, razumiju isti etveroslovani jezik kao i ribosomi u stanicama ljudske jetre, te koriste istih 20 aminokiselina kao gradivne elemente. Biotehnologija ve samim svo jim postojanjem dokazuje temeljno jedinstvo ivota. Svako ivo bie izgraeno je na temelju instrukcija zapisanih u informacijskoj supstanci koja je DNK. Jedna bakterija sadri otprilike deset milijuna jedinica genetske informacije, dok ih mikroskopska gljivica sadri milijardu. U aci tla nalazi se oko deset milijardi bak terija i milijun gljivica. To znai da vie reda, i informacija, ima u aci zemlje nego na povrini svih drugih poznatih planeta zajedno. Infor macija koja se nalazi u DNK stvara tu razliku izmeu ivota i inertne materije. Zemlja je okruena slojem ivota zasnovanog na DNK, koji je at mosferu uinio pogodnom za disanje i stvorio ozonski omota, koji titi nau genetiku tvar od ultraljubiastih i mutagenih zraka. Posto je ak i anaerobne bakterije koje ive 800 metara pod morskim dnom; planet je duboko u svojoj kori umreen ivotom. Kad hodamo poljem, DNK i stanini ivot koji ona kodira nalaze se posvuda: u samim naim tijelima, ali i u lokvama, blatu, kravljoj balegi, travi po kojoj hodamo, u zraku koji diemo, pticama, drveu, u svemu to ivi. Ta globalna mrea ivota utemeljenog na DNK, ta biosfera, okru uje itavu zemlju. Koja je slika za biosferu, utemeljenu na DNK, bolja od slike Ronina, kozmike anakonde Shipibo-Conibo Indijanaca? Anakonda je amfibijska zmija, sposobna ivjeti i u vodi i na zemlji, ba kao i stvorenja bio sfere. Ayahuasquero Laureano Ancon objanjava sliku na sljedeoj stra nici: Zemlja na kojoj se nalazimo je disk koji pluta na velikim vodama. Zmija svijeta, Ronin, na pola je uronjena i u potpunosti ga obujmljuje

Kozmovizija. Iz Gebhart-Sayer (1987., str. 26)

To je, kako sam zakljuio, veliki poticatelj halucinatornih slika kak ve vide ayahuasqueroi: kristalna i biosferska mrea ivota temeljenog na DNK, alias kozmika zmija. Tijekom svog prvog iskustva s ayahuascom vidio sam par gigantskih i zastraujuih zmija. One su mi prenijele ideju koja me otplavila i kasnije potaknula da preispitam sliku koju imam o samome sebi. One su me nauile da sam samo ljudsko bie. Drugima se ovo moda nee initi kao velika objava, no tada je to bilo ba ono to sam ja, kao mladi an tropolog, trebao nauiti. Iznad svega, bila je to misao koju nisam mogao imati sam po sebi, upravo zbog mojih antropocentrinih predrasuda. Vrlo jasno sam osjetio i da brzina i smislenost odreenih sljedova slika nije mogla doi iz kaotinog skladita moje memorije. Na pri mjer, u vrtoglavoj vizualnoj paradi vidio sam kako se ile ljudske ru ke polau na one u zelenom listu. Poruka je bila kristalno jasna: na pravljeni smo od istog materijala kao i biljni svijet. Nikada prije nisam o tome tako konkretno pomislio. Dan nakon seansi s ayahuascom osjetio sam se kao novo bie, sjedinjen s prirodom, ponosan to sam ovjek i to pripadam grandioznoj mrei ivota koja okruuje planet.

Opet, za materijalistikog humanista kakav sam tada bio, to je bila potpuno nova i konstruktivna perspektiva. To iskustvo duboko me uznemirilo. Ako izvor ovih vrlo suvislih i pounih slika nije u meni, odakle su dole? I tko su bile te zmije koje su me, ini se, poznavale bolje nego ja? Kad sam to pitao Carlosa Pereza Shumu, njegov je odgovor bio eliptian: sve to trebam napraviti jest fotografirati te zmije kad ih drugi put vidim. On nije poricao njihovo postojanje - naprotiv, podrazumijevao je da su jednako stvarne kao i stvarnost s kojom smo svi bliski, ako ne i vie od nje.

Detalj sa slike Pabla Amaringa Trudan od anakonde, reproducirane u izdanju Luna i Amaringo (1991., str. 111)

Osam godina nakon mog prvog iskustva s ayahuascom, moja se elja da shvatim zagonetku halucinatornih zmija nije smanjila. Krenuo sam u ovo istraivanje i upoznao se s razliitim studijama ayahuascaamanizma kako bih doznao jedino to da je moje iskustvo uobiajeno. Ljudi koji piju ayahuascu vide arene i goleme zmije ee nego bilo koje druge vizije, bilo da je rije o Tukano Indijancu, urbaniziranom amanu, antropologu ili lutajuem amerikom pjesniku. Na primjer, zmije su sveprisutne u slikama vizija Pabla Amaringa (vidi gore). Tijekom iitavanja literature otkrio sam kako se zmija gotovo svugdje povezuje sa amanskim znanjem, ak i u regijama u kojima se ne

koriste halucinogeni i u kojima su zmije nepoznate u lokalnom oko liu. Mircea Eliade kae kako se u Sibiru zmija pojavljuje u amanskoj ideologiji te na amanskim odorama meu narodima u kojima je sam gmaz nepoznat. Potom sam doznao da u beskrajnom broju mitova golema i zastra ujua zmija, ili zmaj, uva osovinu znanja, koja se prikazuje u obliku ljestvi (ili loze, konopa, drveta...). Takoer sam doznao da su svjetski mitovi o stvaranju puni (kozmikih) zmija te da one nisu samo u pod rijetlu znanja, nego i ivota samog. Zmije su sveprisutne ne samo u halucinacijama, mitovima i sim bolima ljudskih bia openito, nego i u njihovim snovima. Prema ne kim studijama, stanovnici Manhattana jednako ih esto sanjaju kao i Zului. Jedan od najpoznatijih snova te vrste je onaj Augusta Kekulea, njemakog kemiara koji je otkrio cikliku strukturu benzena jedne noi 1862. godine, kad je zaspao ispred vatre i sanjao o zmiji koja ple e pred njegovim oima grizui svoj rep i rugajui mu se. Prema jed nom komentatoru, teko da je potrebno podsjeati kako je ovaj pri nos bio temeljan za razvitak organske kemije. Zbog ega se ivototvorne zmije koje pruaju znanje pojavljuju u vizijama, mitovima i snovima ljudskih bia irom svijeta? Pitanje je postavljeno, a predloen je i openito prihvaen jedno stavan i neuroloki odgovor: zbog instinktivnog straha od otrova pro gramiranog u mozgu primata kakvi smo i sami. Balaji Mundkur, au tor jedine globalne studije na tu temu, pie: Temeljni uzrok podrijet la kulta zmije ini se da nije poput ijednog koji uzdie praktiki sve druge ivotinjske kultove; fascinaciju i strahopotovanje prema zmiji izgleda da ne namee samo elementarni strah od njihova otrova, nego i neki manje opipljivi, pa ipak prilino primordijalni psiholoki osje aji ukorijenjeni u evoluciji primata; da zmije, za razliku od svih dru gih ivotinja, u razliitom stupnju, podjednako kod ljudi i ne-ljudskih primata, izazivaju odreenu karakteristinu intuitivnu, iracionalnu, fobinu reakciju... te da mo zmije da opini odreene primate poiva na reakciji novijeg autonomnog ivanog sustava na samo promatra nje sinusoidnih kretnji gmaza - vrsta reakcije koju moda uvruju sjeanja na otrovne napade tijekom antropogeneze i diferencijacije ljudskih drutava... Fascinacija zmijama, ukratko, ima jednak znaaj kao i stanje straha koje dovodi, barem privremeno, do morbidnog gnuanja ili fobije... a koje simptome mogu izmamiti tek rijetke druge vrste ivotinja - vjerojatno nijedna (originalni kurziv).

Po mom miljenju, ovo je tipini primjer redukcionistikog, nelo ginog i netonog odgovora. Da li ljudi doista tuju ono ega se naj vie boje? Da li ljudi koji pate od fobije od paukova, na primjer, ukraavaju svoju odjeu slikama paukova, govorei mi tujemo ove ivotinje jer ih smatramo odbojnima? Ne ba. Zato dvojim da sibir ski amani krase svoje odore mnogobrojnim trakama koje predstavljaju zmije jednostavno zato to pate od fobije od tih gmazova. Pored toga, zmije koje nalazimo na kostimima sibirskih amana veinom nisu prikazi postojeih ivotinja, nego zmija s dva repa. U velikom broju mitova o stvaranju, zmija koja tu ima glavnu ulogu nije stvarni gmaz; to je kozmika zmija i esto ima dvije glave, dvije noge ili dva krila, ili je toliko velika da se omata oko Zemlje. Nadalje, zmije koje se tuju uglavnom su neotrovne. U Amazoni, ljudi smatraju svetima upravo neotrovne zmije kao to su anakonde i boe, poput kozmike anakonde Ronina. U Amazoni doista ne manjka agresivnih i smrtonosnih zmija s razornim otrovom, kao to su ljutica i suliarka, koje predstavljaju svakodnevnu prijetnju ivotu - pa ipak, one nikada nisu predmet oboavanja. Odgovor, po meni, lei drugdje, to ne znai da primati ne pate od instinktivnog ili ak programiranog straha od zmija. Moj odgovor je spekulativan, ali ne moe biti manjkaviji od opeprihvaene teorije o fobiji od otrova. On glasi da globalna mrea ivota utemeljena na DNK emitira ultra-slabe radio valove, koji su trenutano na granici mjerljivoga, ali koje ipak moemo opaati u stanjima defokalizacije, kao to su halucinacije i snovi. Budui da je aperiodiki kristal DNK oblikovan poput dviju upletenih zmija, dviju traka, spiralne ljestvice, ueta ili loze, mi u stanjima transa vidimo zmije, ljestve, uad, loze, drvee, spirale, kristale i tako dalje. Zbog toga to je DNK majstor transformacije, vidimo takoer jaguare, kajmane, bikove ili bilo koje ivo bie. Ali izgleda da su omiljeni spikeri na DNK-televiziji, izvan svake sumnje, upravo gigantske, florescentne zmije. To me dovodi do slutnje da je, ak i u slikovitom prikazivanju, kozmika zmija narcisoidno, ili, u najmanju ruku, opsesivno obuzeta vlastitom reprodukcijom.

Prijemnici i odailjai

Moje me istraivanje dovelo do formulacije sljedee radne hipoteze: u svojim vizijama amani sputaju svijest do molekularne razine i do bivaju pristup informacijama povezanim s DNK, koju nazivaju du hovnim biima ili duhovima. Tu vide dvostruke spirale, zavrnute ljestve i oblike kromosoma. Eto kako amanske kulture ve tisulje ima znaju da je ivotni princip isti za sva iva bia i da ima oblik dviju isprepletenih zmija (ili loze, ueta, ljestvi...). DNK je izvor nji hovog zadivljujueg botanikog i medicinskog znanja koje se moe dosei samo u defokusiranim i neracionalnim stanjima svijesti, ia ko su njegovi rezultati iskustveno provjerljivi. Mitovi ovih kultura pu ni su slikovitih biolokih prikaza. A amanska metaforika objanjenja prilino se precizno podudaraju s opisima koje poinju pruati biolozi. Znao sam da bi ova hipoteza bila vra kad bi poivala na neuro lokim temeljima, to jo uvijek nije sluaj. Odluio sam svoje istrai vanje usmjeriti uzimajui amane za rije - a oni jednoglasno tvrde kako odreene psihoaktivne supstance (koje sadre molekule aktivne u ljudskom mozgu) utjeu na duhove na tono odreene naine. Ashaninke kau da je gutanjem ayahuasce ili duhana mogue vidjeti inae nevidljive i skrivene duhove maninkarije. Carlos Perez Shuma mi je rekao da duhan privlai maninkarije. Amazonski amani ope nito smatraju duhan hranom za duhove, koji za njim ude jer vie ne posjeduju vatru kao ljudska bia. Ako je moja hipoteza tona, mora lo bi biti mogue nai podudarnosti izmeu ovih predodbi amana i injenica uspostavljenih putem prouavanja neuroloke aktivnosti istih tih supstanci. Preciznije, morala bi postojati analogna veza izmeu nikotina i DNK sadrane u ivanim stanicama ljudskog mozga. Zamisao da maninkariji vole duhan uvijek mi se inila aljivom. Smatrao sam duhove slikovitim likovima koji ne mogu uistinu ui vati materijalne supstance. Takoer sam puenje smatrao loom navi kom i inilo se neprikladnim da duhovi (ukoliko uope postoje) pate od istih vrsta ovisnikog ponaanja kao ljudsko bia. Meutim, odlu-

io sam da u prestati doputati ovakvim dvojbama da me obuzda vaju i da u obraati panju na doslovno znaenje rijei amana, a amani su izriito tvrdili da duhovi imaju gotovo nezajaljivu glad za duhanom. Taj trag poeo sam pratiti boravei nekoliko dana u knjinici. ak sam obavio nekoliko telefonskih poziva strunjacima za neuroloke mehanizme nikotina kako bih produbio svoje razumijevanje i uvjerio se da ne uspostavljam izmiljene veze - budui da neurologija spada u zadnju od mojih kompetencija. Evo to sam doznao. U ljudskom mozgu svaka ivana stanica, ili neuron, ima milijarde receptora na svojoj vanjskoj povrini. Ti receptori su proteini specija lizirani za prepoznavanje i hvatanje odreenih neurotransmitera ili slinih supstanci. Molekula nikotina ima strukturalne slinosti s neurotransmiterom acetilkolinom i pristaje poput otvaraa u njegov receptor na odreenim neuronima. Ovaj receptor je ugraen u staninu mem branu i dugaki je protein koji ukljuuje ne samo bravu (pristanite za vanjsku molekulu), nego i kanal, s ulazom koji je obino zatvoren. Kad je klju uveden u bravu - kad molekula nikotina ulijee u veznu postaju na vrhu receptora - vrata kanala se otvaraju, doputajui se lektivni ulazak pozitivno nabijenih atoma kalcija i natrija. Ovaj pos ljednji pokree (slabo poznatu) kaskadu elektrinih reakcija unutar stanice, koja zavrava pobuujui DNK sadranu u stanici, navodei je da aktivira nekoliko gena, ukljuujui i one to odgovaraju protei nima koji tvore nikotinske receptore. to vie nikotina dajete svojim neuronima, tim vie DNK koju oni sadre aktivira gradnju nikotinskih receptora, unutar odreenih gra nica. Tu je, mislio sam, ta gotovo nezajaljiva glad duhova za duha nom: to im vie dajete, jo vie i ele. Bio sam iznenaen stupnjem podudarnosti izmeu amanskih poj mova o duhanu i neurolokih studija nikotina. Treba samo napraviti doslovan prijevod da bi se s jednog prelo na drugo. Meutim, znan stveni pojmovi kao to su receptori, tok pozitivno nabijenih atoma i pobuivanje transkripcije gena kodiranih za podjedinice nikotinskih receptora ne objanjavaju ni na koji nain uinke nikotina na svijest. Kako to da amani vide duhove gutajui vrtoglave koliine duhana? Prije nego to nastavim s tim pitanjem, razjasnit u dvije stvari. Prvo, do otkria da nikotin stimulira konstrukciju nikotinskih recep tora dolo se tek poetkom 90-ih godina 20. stoljea; veza izmeu tog fenomena i ovisnosti koju pokazuju uivaoci duhana ini se oita, ali tek je treba istraiti.

Drugo, postoje temeljne razlike izmeu amanistike upotrebe du hana i konzumiranja industrijskih cigareta. Botanika vrsta koju ko riste u Amazoni sadri i do 80 puta vie nikotina od biljke koritene za cigarete vrste Virginija. Amazonski duhan uzgaja se bez kemijskih gno jiva ili pesticida i ne sadri nijedan od sastojaka koji se dodaju ciga retama, poput aluminijevog oksida, kalijevog nitrata, amonijevog fos fata, polivinil-acetata i jo stotinu ili vie drugih, koji tvore otprilike deset posto tvari koja se popui. Tijekom izgaranja cigareta emitira nekih 4000 supstanci, od kojih je veina otrovna. Neke od tih supstanci su ak i radioaktivne, to cigarete ini najveim pojedinanim izvo rom radijacije u dnevnom ivotu prosjenog puaa. Prema jednoj studiji, prosjeni pua godinje apsorbira dozu radijacije ekvivalent nu koliini od 250 rendgenskih zraenja. Cigaretni dim izravno je po vezan s vie od 25 ozbiljnih bolesti, ukljuujui 17 vrsta raka. U Ama zoni, s druge strane, duhan se smatra lijekom. U jeziku Ashaninka rije za lijenika ili amana je sheripiari - doslovno, osoba koja koristi duhan. Svi najstariji Ashaninke koje sam upoznao bili su sheripiariji. Bili su tako stari da ni sami nisu znali koliko im je godina; poznu dob oda vala je samo njihova duboko izborana koa, a bili su izvanredno ili i zdravi. Zaintrigiran ovim razlikama, potraio sam datoteke komparativ nih studija toksinosti amazonskih vrsta (Nicotiana rustica) i vrsta koje koriste proizvoai cigareta, cigara, duhana za motanje i duhana za lulu (Nicotiana tabacum). Nisam naao nita. Pitanje, ini se, nije ni bilo postavljeno. Potraio sam i studije o uestalosti kancerogenih obolje nja medu amanima koji koriste goleme i svakodnevne doze nikotina - opet nita. Tako sam odluio napisati pismo glavnom autoritetu u tom podruju, Johannesu Wilbertu, autoru knjige Duhan i amanizam u Junoj Americi (Tobacco and shamanism in South America), kako bih mu postavio svoje pitanje. Odgovorio je: Postoji siguran dokaz da za padnjaki duhanski proizvodi sadre mnoge tetne tvari koje vjero jatno nisu prisutne u organski uzgojenim biljkama. Nisam uo za amane koji bi imali rak, ali to moe, naravno, biti posljedica nekoliko stvari poput nedostatka zapadnjake dijagnostike, prirodnog ivot nog vijeka uroenikih naroda, magijsko-religijskih ogranienja upo rabe duhana u plemenskim zajednicama i drugog." ini se jasnim da nikotin ne uzrokuje rak, s obzirom da je on akti van u mozgu, a da cigarete ne uzrokuju rak u mozgu, nego u plu-

ima, jednjaku, trbuhu, jetri, debelom crijevu, bubrezima i mjehuru, organima koje doseu kancerogeni katrani koji se unose s duhanom. U svakom sluaju, znanstvenici nisu nikad razmotrili duhan kao halucinogen, jer zapadnjaci nikad nisu puili doze dovoljno velike da dosegnu halucinantno stanje. Zbog toga neuroloki mehanizmi halu cinacija induciranih duhanom nisu prouavani. Paradoksalno, nikotinski receptori spadaju u one najbolje poznate neurolozima, koji ih pro uavaju desetljeima, s obzirom da postoje i supstance koje stimuliraju te receptore, poput acetilkolina i nikotina, i druge koje ih blokiraju, poput curarea i otrova nekih zmija. Dapae, a to je jedna od onih za nimljivih koincidencija, duhan, curare i zmijski otrov svi pristaju u potpuno iste brave unutar naeg mozga. Kako je neuroloki trag halucinacija potaknutih duhanom bio slijepa ulica, okrenuo sam se ayahuasci. Carlos Perez Shuma bio je rekao: Kad ayahuasquero pije svoju biljnu mjeavinu, duhovi mu se pred stavljaju i objanjavaju mu sve. amani u Zapadnoj Amazoni ope nito tvrde da im njihov halucinogeni napitak omoguuje da vide du hove. Prema mojoj hipotezi, morala bi postojati vidljiva veza izmeu aktivnih sastojaka ayahuasce i DNK sadrane u ivanim stanicama ljudskog mozga. Krenuo sam je traiti. Ayahuasca je botaniki i kemijski najsloeniji halucinogen. Moe je se promatrati kao psihoaktivni koktel koji sadri razliite dodatke ovisno o regiji, praktiaru i eljenim uincima. Znanstvenici koji su prouavali njezin sastav slau se da je dimetiltriptamin glavni aktivni sastojak. ini se da tu visoko halucinogenu supstancu u malim koli inama proizvodi i ljudski mozak. Meutim, sve od kraja 60-ih godi na prolog stoljea, dimetiltriptamin se nalazi na vrhu popisa kontro liranih supstanci, zajedno sa sintetikim smjesama kakve su heroin i LSD. To znai da su one ne samo ilegalne za prosjenog ovjeka, nego da se ni znanstvena prouavanja njihovih uinaka ne potiu te su rijetka. U literaturi sam pronaao samo jedno znanstveno istraivanje dimetiltriptamina koje je obavljeno pod neutralnim uvjetima: taj put halucinogen nije smatran psihotomimetikim (to bi znailo imi tator psihoze) nije razmatrana njegova psihopatologija i nije se da vao zatoenim kriminalcima koji igraju ulogu ljudskih pokusnih kuni a. Subjekti studije koju su 1994. objavili Rick Strassman i kolege bili su redom iskusni korisnici halucinogena koji su dobrovoljno sudjelovali u istraivanju. Sa samo jednom iznimkom, svi su bili profesionalci ili studenti u profesionalnim vjebenim programima.

Autori te studije posveuju jedan odlomak sadraju vizija njihovih subjekta: slikama koje su bile i poznate i nove, kao to su 'fantastine ptice', 'drvo ivota i znanja', 'plesna dvorana s kristalnim lusterima', ljudske i 'izvanzemaljske' figure (poput 'malog okruglog bia s jednim velikim i jednim malim okom, na gotovo nevidljivim nogama'), 'unu tranjost tastature raunala', 'duktusi', 'dvostruke zavojnice DNK', 'pulsirajua dijafragma', 'zlatni disk koji se vrti', 'veliko oko muhe koje ska e pred mojim oima', tuneli i stepenita. Pod utjecajem dimetiltriptamina ljudi vide drvee ivota i znanja, kristale, stepenita te dvostruke spirale DNK. To potvruje moju hi potezu da amani primaju slike koje sadre biomolekularnu informa ciju, ali ni na koji nain njezin mehanizam nije objanjen. Kako mole kularna stvarnost postaje dostupna inae nemolekularnoj svijesti ljud skih bia? to se to dogodi normalnoj svijesti u mozgu da ona nestane pod izljevom neobinih slika? Znanje o neurolokim putanjama halucinogenih supstanci veoma je napredovalo posljednjih godina. Dok su znanstvenici dulje od e tvrt stoljea znali da molekule kao to su dimetiltriptamin, psilocibin, pa ak i LSD nalikuju na neurotransmiter serotonin, tek 1990. su ot krili da postoji sedam vrsta serotoninskih receptora, u odnosu s koji ma svaki halucinogen ima odreen nain funkcioniranja. Jedan od tih receptora graen je po principu brave spojene na kanal. Ostali su vie poput antena koje premouju staninu membranu. Kad molekula serotonina stimulira vanjski dio antene, ona odailje signal u stanicu. Traio sam veze izmeu stimulacije serotoninskih receptora i DNK i pronaao nedavni (iz 1994.) lanak pod nazivom Serotonin poveava sintezu DNK u kulturi proksimalnih i distalnih stanica mekog pluno-vaskularnog miija takora. Veza je postojala, ali ipak nije veo ma jasna, budui da je poveanje aktivnosti DNK nakon unosa sero tonina mjerljivo, ali kaskada reakcija unutar stanice, od antene do nu kleusa, ostaje hipotetina. Koliko ja znam, aktualna istraivanja neurolokih mehanizama halucinogena staju na tim pitanjima receptora. Metaforiki govorei, mi sada razumijemo odakle dolazi struja i gdje je utinica, ali jo uvijek ne znamo kako radi televizija. Trenutano, DNK nije dio znanstvenih diskusija o halucinacijama, ali to nije uvijek bilo tako. Krajem 60-ih godina nelagoda zbog uobia-

jene i masovne upotrebe LSD-a potaknula je glasine da halucinogoni cijepaju kromosome. U histeriji koja je uslijedila inilo se da svako vrsni jadno postavljeni eksperimenti potvruju ovu pretpostavku. Na primjer, istraivai su majmunicama u etvrtom mjesecu trudnoe dali ekvivalent od preko tri tisue doza LSD-a; pri porodu jedno je majmune bilo mrtvoroeno, druga dva imala su deformacije lica, a etvrto je umrlo nakon mjesec dana, dokazujui uglavnom samo to da su te ivotinje surovo i bespotrebno zlostavljene. Drugi istraivai primijetili su da gola DNK, ekstrahirana iz stanine jezgre i stavljena u epruvetu, privlai LSD i druge halucinogene molekule. Prema nji hovim izraunima, ove molekule umeu se meu preke ljestvi koje stvara dvostruka spirala, uzrokujui tako famozno cijepanje kromo soma. (Kasnije je naglaeno da gola DNK na isti nain privlai tisue supstanci). Nekoliko znanstvenika sugeriralo je, na temelju ovih istraivanja, da DNK igra ulogu u halucinatornim mehanizmima. Ipak, u nabi jenoj atmosferi toga vremena, ovoj ideji nije poklonjeno mnogo panje. Naprotiv, znanstvena istraivanja tih supstanci naputena su tijekom prve polovice 70-ih. U tim danima znanstveno razumijevanje DNK i staninih receptora bilo je u poetnoj fazi. Znanstvenici nisu znali da DNK u biolokoj stvarnosti nikada nije gola, nego je unutar jezgre uvijek omotana pro teinima, kroz koje nikada ne prodiru izvanstanine halucinogene mo lekule. Sve do 80-ih znanstvenici nisu shvaali da halucinogeni sti muliraju receptore smjetene na vanjskoj strani stanice. Od sredine 70-ih nadalje, veza izmeu DNK i halucinogena nesta je iz znanstvene literature. Bez sumnje, bit e zanimljivo ponovno je raz motriti u svjetlu novih znanja koja je uspostavila molekularna biologija. Kao i axis mundi u amanskoj tradiciji, DNK ima oblik zavrnute ljes tvice (ili loze, itd.); prema mojoj hipotezi, DNK je, poput axis mundi, izvor amanskog znanja i vizija. Kako bih u to bio siguran, trebao sam shvatiti na koji nain DNK moe odailjati vizualnu informaciju. Znao sam da odailje fotone, koji su elektromagnetski valovi, i sjeao sam se to mi je Carlos Perez Shuma rekao kad je usporedio duhove s radio valovima (Kad upali radio, moe ih uhvatiti, tako je i s duama. Sayahuaseom i duhanom moe ih vidjeti i uti) Tako sam pogledao literaturu o fotonima biolokog podrijetla ili biofotonima.

U ranim 80-ima, zahvaljujui razvitku sofisticirane mjerne opre me, skupina znanstvenika pokazala je da stanice svih ivih bia odailju fotone u mjeri od oko 100 jedinica na sekundu po etvornom cen timetru povrine. Pokazali su takoer da je DNK izvor ove emisije fotona. Tijekom iitavanja sa zaprepatenjem sam doznao da se valna duljina na kojoj DNK odailje te fotone tono podudara s uskim spek trom vidljivog svjetla: Njezin spektralni raspon kree se od najmanje infracrvene (na otprilike 900 nanometara) do ultraljubiaste (do ot prilike 200 nanometara). Bio je to ozbiljan trag, ali nisam znao kako ga pratiti. Nije bilo do kaza da je ono to amani vide u svojim vizijama svjetlost to je emi tira DNK. Nadalje, tu je i temeljni aspekt emisije fotona u koji nisam mogao zahvatiti. Prema istraivaima koji su ga mjerili, ona je takve slabosti da odgovara intenzitetu svjetlosti svijee udaljene oko deset kilometara, ali ima iznenaujue visok stupanj koherencije, u uspo redbi sa svjetlom s tehnikog podruja (laser). Kako ultraslabi sig nal moe biti visoko koherentan? Kako se svijea u daljini moe us poreivati s laserom? Nakon to sam o tome nairoko razmiljao, poeo sam shvaati da koherentnost biofotona ne ovisi toliko o intenzitetu svog protoka, koliko o njegovoj pravilnosti. Kod koherentnog izvora svjetla koliina emitiranih fotona moe varirati, ali emisijski intervali ostaju konstantni. DNK odailje fotone s takvom pravilnou da znanstvenici uspo reuju taj fenomen s ultraslabim laserom. Toliko sam mogao razum jeti, no jo uvijek ne i uoiti koje implikacije to ima na moje istraivanje. Obratio sam se svom prijatelju znanstvenom novinaru, koji mi je od mah objasnio: Koherentni izvor svjetla, kakav je laser, daje dojam jasnih boja, sjaja, te utisak hologramske dubine. Objanjenje koje mi je dao prijatelj pruilo mi je bitan element. De taljni opisi halucinatornih iskustava uzrokovanih ayahuascom bez odstupanja spominju jasne boje i, prema autorima studije o dimetiltriptaminu: Subjekti opisuju boje kao jasnije, intenzivnije i dublje zasiene od onih koje vidimo pri normalnoj svijesti ili u snovima: 'To je bilo poput plavetnila neba nad pustinjom, ali s drugog planeta. Boje su bile deset do stotinu puta zasienije'. Bilo je to gotovo predobro da bi bilo istinito. Visoka koherencija

emisije fotona iz DNK objanjavala je blistavost halucinatornih slika,


kao i njihov trodimenzionalni, ili hologramski, aspekt.

Na temelju ovih povezanosti nisam mogao zamisliti neuroloki mehanizam za svoju hipotezu. Molekule nikotina ili dimetiltriptamina, sadrane u duhanu ili ayahuasci, aktiviraju svoje povezane receptore koji pokreu kaskadu elektrokemijskih reakcija unutar ivane stanice, to dovodi do stimuliranja DNK i, osobito, do njezinog oda iljanja vidljivih valova, koje amani doivljavaju kao halucinacije. Tu se, mislio sam, nalazi izvor znanja: u DNK, koja ivi u vodi i emitira fotone, kao to vodeni zmaj riga vatru. Ukoliko je moja hipoteza tona, i ukoliko ayahuasqueroi u svojim vi zijama vide fotone koje emitira DNK, moralo bi biti mogue pronai vezu izmeu tih fotona i svijesti. Poeo sam tragati za njom u litera turi o biofotonima. Istraivai koji rade na tom novom podruju emisiju biofotona uglavnom smatraju staninim jezikom ili oblikom nesupstancijalne biokomunikacije izmeu stanica i organizama. Tijekom proteklih 15 godina proveli su dovoljno ponovljivih eksperimenata da se moe vjerovati kako stanice koriste ove valove kako bi usmjerile svoje unu tarnje reakcije, jednako kao i da bi komunicirale medu sobom, pa ak i s organizmima. Na primjer, emisija fotona prua komunikacijski mehanizam kojim se moe objasniti na koji nain milijarde indivi dualnih planktonskih organizama surauju u rojevima, ponaajui se kao superorganizmi. Emitiranje biofotona moe popuniti odreene rupe u teorijama or todoksne biologije koja se fokusira iskljuivo na molekule. Na ovom novom polju propitivanja istraivai e ipak imati jo mnogo posla oko toga da uvjere veinu svojih kolega. Kako su istaknuli Mae-Wan Ho i Fritz-Albert Popp, ideju o stanici kao vrstom sustavu mnogi biolozi nalaze teko zamislivom, s obzirom da tek rijetki od nas ima ju biofiziko predznanje potrebno da bismo znali cijeniti implikaci je. No, to nije pomoglo mojoj potrazi za vezama izmeu fotona koje odailje DNK i svijesti. Nisam pronaao nikakvu publikaciju koja bi se bavila ovom vezom ili, u tom smislu, temom utjecaja nikotina ili dimetiltriptamina na emisiju biofotona. Tako sam odluio nazvati Fritz-Alberta Poppa u njegov sveuilini laboratorij u Njemakoj. Bio je toliko ljubazan da posveti svoje vrije me nepoznatom antropologu koji provodi opskurnu istragu. Tijekom razgovora potvrdio je velik broj mojih dojmova. Zavrio sam pitajui ga je li razmislio o moguoj vezi izmeu emisije fotona iz DNK i

svijesti. Odgovorio je: Da, svijest bi mogla biti elektromagnetsko polje koje tvori zbir tih emisija. Ali, kao to znate, nae poznavanje ne urolokih temelja svijesti jo uvijek je vrlo ogranieno. Jedna stvar me pogodila dok sam prolazio kroz literaturu o biofotonima. Gotovo svi eksperimenti koji su provoeni da bi se mjerili biofotoni ukljuivali su upotrebu kvarca. Jo 1923. godine Alexander Gurvich primijetio je da stanice razdvojene kvarcnim zaslonom uzajamno utjeu na svoje multiplikacijske procese, to nije sluaj kada je zaslon metalni. Zakljuio je da stanice emitiraju elektromagnetske valove putem kojih komuniciraju. Trebalo je vie od pola stoljea da bi se raz vio fotomultiplikator sposoban mjeriti ova ultra-slaba zraenja; spre mite ovog ureaja takoer je napravljeno od kvarca. Kvarc je kristal, to znai da ima izuzetno pravilan raspored atoma koji vibriraju na vrlo stabilnoj frekvenciji. Te ga karakteristike ine izvanrednim prijemnikom i odailjaem elektromagnetskih valova, zbog ega se kvarc obilno koristi u radio-aparatima, satovima i veini elektronikih tehnologija. Kvarcni kristali takoer se koriste u amanizmu irom svijeta. Ka ko pie Gerardo Reichel-Dolmatoff: Kvarcni kristali, ili translucentni gorski kristali, igrali su veliku ulogu u amanistikim vjerovanjima i praksama mnogo puta u povijesti i u mnogim dijelovima svijeta. esto su nalaeni u prethistorijskim kontekstima, spominju se u mno gim ranim izvorima, bili su vani u alkemiji, vjetiarenju i magiji Staroga Svijeta i jo se koriste u mnogim tradicionalnim drutvima. Meu amerikim Indijancima amani i iscjelitelji koriste gorske kris tale za lijeenje, proricanje i u mnoge druge svrhe, a za njihovu drev nu uporabu u obje Amerike zna se iz arheolokih izvjea. Amazonski amani, posebice, smatraju da se duhovi mogu mate rijalizirati i postati vidljivi u kvarcnim kristalima. Neki sheripiariji ak svoje kamenje svakoga dana hrane sokom od duhana. to ako ti duhovi nisu nita drugo ve biofotoni koje emitiraju sta nice svijeta i koje hvataju, pojaavaju i prenose amanski kvarcni kris tali, Gurvichevi kvarcni zasloni i kvarcna spremita biofotonskih is traivaa? To bi znailo da su duhovi bia od istog svjetla - kako se oduvijek i tvrdilo. DNK je takoer kristal, kako to objanjava biolog Maxim Frank-Kamenetskii: Temeljni parovi u njoj rasporeeni su kao u kristalu. To je,

meutim, linearni, jednodimenzionalan kristal, u kojem je svaki te meljni par bono povezan sa samo dva susjeda. Kristal DNK je aperiodian, s obzirom da je slijed temeljnih parova nepravilan poput sli jeda slova u gusto tiskanom tekstu. (...) Prema tome, ne udi da je jednodimenzionalni kristal DNK, kristal potpuno nove vrste, veoma zainteresirao fiziare. etiri baze DNK imaju heksagonalnu formu (kao kvarcni kristal), ali svaka od njih ima malice razliit oblik. Kako se uglavljuju jedna navrh druge, oblikujui preke zavrnute ljestvice, slau se u raspored kojeg namee genetiki tekst. Prema tome, dvostruka spirala DNK ima malo nepravilnu ili aperiodiku strukturu. Meutim, to ne vrijedi za ponavljane slijedove koji tvore itavu treinu genoma, kao to je ACACACACACACAC. U tim slijedovima DNK postaje pravilan raspored atoma, periodiki kristal, koji bi mogao, po analogiji s kvarcom, priku piti jednako mnogo fotona koliko ih i sam emitira. Odstupanja u du ljini ponavljanih slijedova (od kojih se neki sastoje i od 300 baza) mo da pridonose prikupljanju razliitih frekvencija i tako konstituiraju moguu i novu funkciju dijela koji se naziva junk DNK. Ovo predlaem jer moja hipoteza zahtijeva jednako i prijemnik i odailja. U ovom trenutku, prijem biofotona jo se ne prouava. ak i emisija fotona iz DNK ostaje tajnovita i nitko jo nije bio u sta nju izravno uspostaviti njezine mehanizme. Gola DNK, ekstrahirana iz stanine jezgre, emitira fotone tako slabo da to izmie mjerenju. Usprkos ovim nesigurnostima, svoju hipotezu elim dalje razviti predlaui sljedeu zamisao: to ako DNK, potaknuta nikotinom ili dimetiltriptaminom, aktivira ne samo svoju emisiju fotona (koja pre plavljuje nau svijest u obliku halucinacija), nego i svoj kapacitet hva tanja fotona koje emitira globalna mrea ivota utemeljena na DNK? To bi znailo da je sama biosfera, koja se moe smatrati vie-manje potpuno meupovezanom jedinicom, izvor slika.

Slijepa toka biologije

Zapoeo sam svoje istraivanje zagonetkom komunikacije biljaka. Nastavio sam prihvaajui ideju da halucinacije mogu biti izvor provjerljivih informacija. I zavrio sam s hipotezom koja sugerira da ljud ski um u defokusiranom stanju moe komunicirati s globalnom mre om ivota utemeljenom na DNK. Sve to proturijei principima za padnjakog znanja. Ipak, moja hipoteza moe se provjeriti. Provjera bi se sastojala u tome da se vidi mogu li institucionalno ugledni biolozi pronai biomolekularne informacije u halucinatornom svijetu ayahuasqueroa. Meutim, ova hipoteza trenutano nije prihvatljiva institucionalnoj biologiji, jer se kosi s pretpostavkama te dispcipline. Biologija ima slijepe toke povijesnog podrijetla. Moja hipoteza sugerira da se ono to znanstvenici zovu DNK podu dara s duhovnim biima za koja amani kau da s njima komuniciraju te da oduhovljuju sve oblike ivota. Moderna biologija, meutim, te melji se na ideji da priroda nije oduhovljena inteligencijom i prema to me ne moe komunicirati. Ova pretpostavka dolazi iz materijalistike tradicije koju su uspo stavili naturalisti 18. i 19. stoljea. U to doba trebalo je hrabrosti za propitivanje objanjenja o ivotu kakva je prualo doslovno itanje Biblije. Usvajajui znanstvenu metodu temeljenu na izravnom pro matranju i klasifikaciji vrsta, Linnaeus, Lamarck, Darwin i Wallace smiono su zakljuili da su razliite vrste evoluirale tijekom vremena i da nisu stvorene u nepromjenjivom obliku est tisua godina ranije u rajskom vrtu. Wallace i Darwin istodobno su predloili materijalistiki mehani zam koji objanjava evoluciju vrsta. Prema njihovoj teoriji prirodnog odabira, organizmi od jedne generacije do druge pokazuju manje va rijacije koje se ili prihvaaju ili eliminiraju u borbi za opstanak. Ta je ideja poivala na krunom dokazu: oni koji opstanu najsposobniji su

za opstanak. No inilo se da to objanjava i varijacije vrsta i zadivlju juu savrenost prirodnog svijeta, koji zadrava samo poboljanja. Iznad svega, to je iz slike izmaknulo Boga i omoguilo biolozima da prirodu prouavaju ne brinui o boanskom planu u njoj. Teorija o prirodnom odabiru osporavala se skoro itavo stoljee. Vitalisti, poput Bergsona, odbacivali su njezin tvrdoglavi materijalizam, naglaavajui da joj manjkaju mehanizmi za objanjavanje podrijetla varijacija. Sve do 50-ih godina prolog stoljea i otkria uloge DNK, teorija prirodnog odabira nije bila openito prihvaena meu znan stvenicima. inilo se da molekula DNK potvruje materijalnu priro du nasljednosti i prua mehanizam koji je nedostajao. Kako je DNK samoduplicirajua i svoju informaciju prenosi proteinima, biolozi su zakljuili da informacija ne moe tei natrag od proteina ka DNK; zbog toga genetske varijacije mogu nastati zbog pogreaka u duplikacijskim procesima. Francis Crick nazvao je to sredinjom dogmom mlade discipline zvane molekularna biologija. Sluajnost je jedini pravi izvor novosti, napisao je. Otkrie uloge DNK i formuliranje teorije o prirodnom odabiru kroz molekularne pojmove dalo je novi zamah materijalistikoj filo zofiji. Postalo je mogue na temelju znanosti tvrditi da je ivot isto materijalni fenomen. Francis Crick je napisao: Krajnji cilj modernog pokreta u biologiji jest objasniti ukupnu biologiju pojmovima fizike i kemije (originalni kurziv). Francois Jacob, jo jedan nobelovac medu molekularnim biolozima, pie: Procesi koji se javljaju u ivim biima na mikroskopskoj razini molekula ni na koji nain se ne razlikuju od onih koje analizira fizika i kemija u neivim sustavima. Materijalistiki pristup u molekularnoj biologiji samo se dodatno uvrivao, ali poivao je na nedokazivoj pretpostavci da je sluajnost jedini izvor novosti u prirodi i da je priroda liena ikakvog cilja, namjere ili svijesti. Jacques Monod, molekularni biolog takoer nagraen Nobelovom nagradom, ovu je ideju jasno izrazio u svom slavnom eseju Chance and necessity (Sluaj i nunost): Kamen temeljac znanstvene metode ini postulat da je priroda objektivna. Drugim rijeima, su stavno nijekanje da 'istinsko' znanje moe biti dosegnuto tumaenjem pojava u kategorijama krajnjih uzroka - da tako kaemo, 'svrhe'. (...) Taj isti postulat nemogue je dokazati, jer je oigledno nemogue za misliti eksperiment kojim se bilo gdje u prirodi dokazuje nepostojanje svrhe ili svrhovitog kraja. Ali postulat objektivnosti esencijalan je za znanost i on je vodio itav njezin udesni razvitak tijekom tri stoljea.

Nemogue mu je izbjei, ak ni djelomice niti u ogranienom podruju, a da se ne napusti podruje same znanosti (originalni kurziv). Biolozi su mislili da su pronali istinu i nisu oklijevali da ju nazovu dogmom. Zaudo, njihovo novopronaeno uvjerenje nije poljulja no ni otkriem, do kojeg je dolo tijekom 60-ih, da postoji genetski kod koji je isti za sva iva bia i koji ima okantne slinosti s ljudskim kodirajuim sustavima, odnosno jezicima. Kako bi prenio informaciju, genetski kod koristi elemente (A, G, C i T) koji sami za sebe nemaju znaenje, ali koji u kombinaciji jedan s drugim tvore znaenjske jedi nice, na isti nain na koji slova tvore rijei. Genetski kod sadri 64 rijei od po tri slova, od kojih svaka ima znaenje, ukljuujui i dvi je interpunkcijske oznake. Kako je naglasio lingvistiar Roman Jacobson, takvi kodirajui su stavi su sve do otkria genetskog koda smatrani iskljuivo ljudskim fenomenom - dakle fenomenom koji zahtijeva prisutnost inteligen cije kako bi postojao. Kad sam poeo itati literaturu o molekularnoj biologiji, ostao sam osupnut nekim opisima. Moram priznati da i jesam traio bilo to neobino, budui da me je moje istraivanje dovelo do stava da DNK sa svojom staninom mainerijom uistinu jest ekstremno sofisticirana tehnologija kozmikog podrijetla. Ali gutajui tisue stranica biologij ske literature pronaao sam itav svijet znanstvene fantastike koji, ini se, potvruje moje hipoteze. Proteini i enzimi opisani su kao mi nijaturni roboti, ribosomi su molekularni kompjutori, stanice su tvornice, sama DNK je tekst, program, jezik ili datoteka. Do voljno je samo doslovno itati suvremenu biologiju da bi se dolo do razornih zakljuaka, pa ipak veina autora pokazuje potpuno po manjkanje uenja i ini se da smatraju kako je ivot tek normalna fizikalno-kemijska pojava. Jedna od injenica koja me najvie muila bila je astronomska du ljina DNK sadrane u ljuskom tijelu: 125 milijardi kilometara. To je, razmiljao sam, nebesko ue o kojem govore Ashaninke: ono je u na ma i svakako je dovoljno dugako da povee zemlju i nebesa. to su biolozi napravili s ovim kozmikim brojkama? Veina njih nije ih uop e ni spomenula, a oni koji jesu govorili su o beskorisnoj, ali zabavnoj injenici. Muila me je takoer i sigurnost koju veina biologa pokazuje pred licem tako duboko zagonetne stvarnosti koju opisuju. Naposljetku,

spektakularna dostignua molekularne biologije tijekom druge polo vice 20. stoljea dovela su do toga da pitanja ima vie nego odgovora. To je stari problem: znanje potrauje jo vie znanja ili kako je napi sao Jean Piaget, najrazvijenija znanost ostaje u trajnom nastajanju. Ipak, tek nekolicina biologijskih tekstova raspravlja o tome to je ne poznato. Uzmimo proteine, na primjer. Ti dugaki lanci aminokiselina, po vezani po redu kojeg odreuje DNK, obavljaju gotovo sve bitne za datke u stanici. Hvataju molekule i grade ih u stanine strukture ili ih razgrauju kako bi ekstrahirali njihovu energiju. Odnose atome na tono odreena mjesta unutar ili izvan stanice. Funkcioniraju poput pumpi ili motora. Oblikuju receptore koji hvataju vrlo osobite mole kule ili pak antene koje provode elektrine naboje. Kao svestrane mari onete, ili majstori svih zanata, oni se uvru, uvijaju i isteu u onaj oblik koji zahtijeva odreeni zadatak. to je tono poznato o ovim meha nizmima koji sami sebe sastavljaju? Prema Alwynu Scottu, mate matiaru koji se zanima za molekularnu biologiju: Nain na koji bio lozi razumiju funkcioniranje proteina umnogome nalikuje na nain na koji vi i ja razumijemo kako radi automobil. Znamo da se ubacuje benzin, i da benzin izgara kako bi se stvari vrtjele, ali svi detalji su prilino nejasni. Enzimi su veliki proteini koji ubrzavaju stanine procese. Oni dje luju s razoruavajuom brzinom i selektivnou. Jedan enzim u ljud skoj krvi, karboanhidraza, sam samcat moe spojiti preko pola mili juna molekula karboksilne kiseline po sekundi. Enizimi, koji takoer popravljaju dvostruku zavojnicu u sluaju oteenja i ispravljaju bilo kakve greke u replikacijskom procesu DNK, naprave samo jednu pogreku na svakih deset milijardi slova. Enzimi itaju tekst DNK, prevode ih u RNK, izdvajaju nekodirajue odlomke, spajaju konanu poruku, konstruiraju mehanizme koji itaju instrukcije i grade... druge enzime. to se tono zna o ovim molekularnim automatima? Prema biolozima Chrisu Calladineu i Hoaraceu Drewu: Ovi enzimi eks tremno su uinkoviti u obavljanju svojeg posla, ipak nitko ne zna to no kako oni rade. amani kau da je ispravan nain govorenja o duhovima onaj u metaforama. Biolozi potvruju tu predodbu koristei tono odre ene vrste antropocentrinih i tehnologijskih metafora kako bi opisali DNK, proteine i enzime. DNK je tekst, ili program, ili datoteka, sadri in formaciju, koja se ita i prevodi u glasniku RNK. Ova se unosi u ribosome, a oni su molekularni kompjutori koji prevode njezine instrukcije prema

genetskom kodu. Oni grade ostatak stanine mainerije, konkretno prote ine i enzime, koji su minijaturni roboti to izgrauju i odravaju stanicu. Tijekom svojih iitavanja stalno sam se pitao kako priroda moe biti liena namjere ukoliko se uistinu podudara s onim kako je biolozi opisuju. Dovoljno je imati na umu ples kromosoma da bi se vidjelo da se DNK slobodno pokree. Tijekom dioba stanice, kromosomi se dupliciraju i slau u parove. Dva kompleta kromosoma potom se poredaju uzdu sredine stanice te kreu svaki na svoj pol, pri emu svaki lan svakoga para uvijek ide u smjeru suprotnom od smjera njegova pra tioca. Kako bi se ova zauujua, dostojanstvena pavana mogla pojaviti bez nekog oblika namjere? U biologiji, ovo se pitanje naprosto ne postavlja. DNK je samo ke mijska, deoksiribonukleinska kiselina, da budemo precizni. Biolozi je opisuju i kao molekulu i kao jezik, to je ini informacijskom tvari ivota, ali ne smatraju je ni svjesnom niti ivom, jer su kemikalije po definiciji neiva tvar. Kako, pitao sam se, biologija moe pretpostavljati da DNK nije svjesna, ako biologija ne razumije ak ni ljudski mozak koji je sjedite nae svijesti i koji je izgraen prema instrukcijama sadranim u naoj DNK? Kako priroda moe ne biti svjesna ako je proizvela nau svijest? Provjeravajui po tekstovima o biologiji otkrio sam kako prirodni svijet vrvi primjerima ponaanja za koje se ini da zahtijevaju predu miljaj. Neke vrane izrauju orua sa standardiziranim kukicama i nazubljenim pipaljkama koja im pomau u potrazi za insektima skri venim u rupama. Neke impanze, kad su zaraene crijevnim namet nicima, jedu smrdljive biljke gorkoga okusa koje inae izbjegavaju i koje sadre bioloki aktivne sastojke to ubijaju crijevne nametnike. Neke vrste mrava, s mozgom veliine zrna eera, uzgajaju krda bilj nih uiju koja uvaju u talama i od kojih muzu slatke iscjetke. Drugi mravi pak uzgajaju gljive koje su njihova jedina hrana ve 15 milijuna godina. Teko je shvatiti kako to ovi insekti mogu raditi bez neke vrste inteligencije. Unato tome, znanstveni promatrai poriu im tu mogunost, poput Jacquesa Monoda, koji ponaanje pela smatra au tomatskim: Znamo da je konica 'umjetna' u onoj mjeri u kojoj pred stavlja proizvod aktivnosti pela. Ali imamo puno razloga vjerovati kako je ova aktivnost strogo automatska trenutano, ali ne svjesno

planirana.

Dapae, postulat objektivnosti spreava one koji ga se dre da prepoznaju bilo kakvu namjeru u prirodi ili, radije, u sluaju da je ipak utvrde, ponitava njihovo pravo na znanstvenost. Tijekom ovog istraivanja upoznao sam se s odreenim ogranienji ma racionalnog pogleda: on ima tendenciju fragmentiranja realnosti te izdvajanja komplementarnosti i zdruivanja suprotnosti iz svog vidnog polja. Takoer sam otkrio jedan od njegovih najtetnijih ui naka: racionalni pristup ima tendenciju im vie umanjiti znaaj ono ga to ne razumije. Antropologija je poligon idealan za uenje takvih stvari. Prvi an tropolozi iskoraili su iz sfere razumnog svijeta i vidjeli primitivce i inferiorna drutva. Susrevi amane, mislili su kako su oni mentalno
oboljeli.

Racionalni pristup kree od ideje da je sve objanjivo i da je zago netka u nekom smislu neprijatelj. To znai da e radije prihvatiti pe jorativne, pa ak i pogrene odgovore, nego priznati vlastiti manjak razumijevanja. Molekularna biologija koja smatra da je 97 posto DNK u naem tijelu junk otkriva ne samo stupanj svojeg neznanja, nego i razmjer u kojem je pripravna obezvrijediti nepoznato. Neke nedavne hipoteze sugeriraju da bi junk DNK ipak mogla imati neke funkcije. Ali to ne prikriva poriv za omalovaavanjem: ne razumijemo, dakle prvo pucamo, a onda postavljamo pitanja. To je kaubojska znanost i nije tako objektivna kao to tvrdi. Neutralnost, ili jednostavno potenje, sastojalo bi se u priznanju - u ovom trenutku ne znamo. Bilo bi to toliko lako kao i nazvati je zagonetna DNK, na primjer. Nije problem u tome to imamo pretpostavke, nego to ih propu tamo uiniti eksplicitnima. Da biologija o svrhovitosti koju priroda, ini se, pokazuje na svim razinama, kae - ponekad ih uoavamo, ali ne moemo o njima raspravljati, a da time ne uinimo kraj znanosti stvorenoj prema naim vlastitim kriterijima - stvari bi barem bile jasne. Ali biologija ima tendenciju projiciranja vlastitih pretpostavki na realnost koju promatra, tvrdei da je sama priroda liena namjere. Ovo je moda jedna od najvanijih stvari koje sam nauio tijekom svog istraivanja: mi vidimo ono to vjerujemo, a ne ono suprotno tome; a da bismo promijenili to to vidimo ponekad je potrebno da promijenimo svoje uvjerenje.

Isprva sam pomislio kako sam jedino ja shvatio da biologija ima svoje granice nalik na one kakve ima znanstvena antropologija te da je i ona takoer samozavaravajua poza koja se prema ivome ponaa kao da je neiva tvar. Poslije sam otkrio da postoje razni ljudi unutar znanstvene zajednice koji su se ve upustili u raspravu o temeljnim kontradikcijama biologije. Tijekom 80-ih godina prolog stoljea postalo je mogue odrediti tone slijedove aminokiselina u pojedinim proteinima. To je otkrilo novu razinu sloenosti u ivim biima. Jedan nikotinski receptor, koji formira vrlo osobitu bravu spojenu na jednako selektivan kanal, na pravljen je od pet nanizanih proteinskih lanaca koji sadre ukupno 2500 aminokiselina poslaganih u pravilnom redoslijedu. Usprkos nevjerojatnosti sluajnog pojavljivanja takve strukture, ak i oblici koji spadaju medu najjednostavnije viestanine beskraljenjake, imaju nikotinske receptore. Suoeni s ovom vrstom kompleksnosti, neki istraivai vie se ne zadovoljavaju uobiajenim odgovorima. Robert Wesson u svojoj knji zi S onu stranu prirodnog odabira (Beyond natural selection) pie: Nijed na jednostavna teorija ne moe se uhvatiti u kotac s enormnom sloenou koju otkriva moderna genetika. Drugi istraivai ukazali su na nevjerojatnost mehanizma za koji se pretpostavlja da je izvor varijacija - izrijekom, nakupljanje greaka u genetskom tekstu. ini se oiglednim da bi poruka brzo izgubila znaenje kad bi se njezin sadraj stalno anarhino mijenjao. Kako bi onda takav proces mogao dovesti do svih uda prirod noga svijeta, kojih smo i sami dio? Jo jedan temeljni problem proturijei teoriji prirodne selekcije voene sluajem. Prema toj teoriji, vrste bi se trebale razvijati polako i postupno, budui da evoluciju uzrokuje nakupljanje i odabir sluaj nih pogreaka u genetskom tekstu. Meutim, fosilni ostaci otkrivaju potpuno drukiji scenarij. U svom pregledu nedavnih paleontolokih istraivanja J. Madeleine Nash pie: Otprilike do 600 milijuna godi na unazad nije bilo organizama sloenijih od bakterija, viestaninih algi i jednostaninih planktona... Potom, 543 milijuna godina unatrag, u ranom kambriju, unutar vremenskog protega ne duljeg od 10 mili juna godina, bia sa zubima i hvataljkama i pandama i raljama mate rijalizirala su se brzinom ukazanja. S provalom kreativnosti kakve nije bilo ni prije ni poslije, priroda je ini se skicirala nacrte praktiki itavog ivotinjskog carstva. (...) Od l987., otkria velikih fosilnih nalazita na Grenlandu, u Kini, Sibiru te sada u Namibiji pokazala su da

se razdoblje biologijske inovacije pojavilo u praktiki istom trenutku geolokog vremena na itavom planetu. (...) Sada, (...) praktiki svi se slau da je kambrij zapoeo prije gotovo tono 543 milijuna godina i, to jo vie zaprepauje, da su se svi odjeljci u fosilnim tragovima pojavili unutar prvih pet do deset milijuna godina. Sudei po fosilnim tragovima, izgleda da su se vrste pojavile nag lo, potpuno oblikovane i opremljene svim vrstama specijaliziranih or gana te ostale nepromijenjene milijunima godina. Primjerice, ne postoji prijelazni oblik izmeu zemnoga pretka kita i prvih fosila tog morskog sisavca. Kao i njihovi sadanji potomci, i prvi kitovi su imali nosnice smjetene na vrhu glave, prilagoeni dini sustav, nove organe kao to je lena peraja i bradavice okruene kapcima koji zadravaju mor sku vodu, opremljene pumpom za podvodno sisanje. Kit predstavlja prije pravilo nego izuzetak. Prema biologu Ernstu Mayru, autoritetu na podruju evolucije, ne postoji jasan dokaz za ikakvu promjenu vrsta u razliitom genu ili zbog postupnog podrijetla evolucijskog noviteta. Slian problem postoji na staninoj razini. Mikrobiolog James Sha piro pie: U stvari, nema detaljnog darvinistikog objanjenja za evo luciju ijednog temeljnog biokemijskog ili staninog sustava, samo raz nolikost praznih spekulacija. Znaajno je to je darvinizam prihvaen kao zadovoljavajue objanjenje za tako irok problem - evoluciju, a da se s toliko malo rigoroznosti ispituje koliko su zapravo njegove te meljne teze funkcionalne u osvjetljavanju odreenih instanci bioloke prilagodbe ili raznolikosti. Sredinom 90-ih biolozi su sekvencirali prve kompletne genome sa mostalnih organizama. Dosad najmanji poznati bakterijski genom sa dri 580.000 DNK slova. Rije je o golemoj koliini informacija, us poredivoj sa sadrajem manjeg telefonskog imenika. Kad se ima na umu da su bakterije najmanje jedinice nama poznatog ivota, postaje jo tee razumjeti kako su se prve bakterije mogle spontano obliko vati u beivotnoj, kemijskoj juhi. Kako se itav mali telefonski imenik informacija moe pojaviti kao posljedica nasuminih procesa? Genomi sloenijih organizama svojom veliinom jo vie obeshrab ruju. Pekarski kvasac je jednostanini organizam koji sadri 12 milijuna DNK slova; genom oblia, koji su prilino jednostavni viestanini organizmi, sadri 100 milijima DNK slova. Genomi mia, kao i geno mi ljudi, sadre otprilike tri milijarde DNK slova. Mapiranjem, sekvenciranjem i usporeivanjem razliitih genoma, biolozi su nedavno otkrili nove razine sloenosti. Neke sekvence se u visokom stupnju odravaju meu razliitim vrstama. Na primjer, 400

ljudskih gena poklapa se s vrlo slinim genima u kvascu. To znai da su ovi geni ostali na priblino istom mjestu i u istom obliku tijekom stotina milijuna godina evolucije, od vrlo primitivnog oblika ivota do ljudskoga bia. Neke genetske sekvence, poznate kao nadzorniki geni, poput strujnog prekidaa kontroliraju stotine drugih gena. Ti kontrolni geni takoer se ine u velikoj mjeri ouvani kroz vrste. Primjerice, muhe i ljudska bia imaju vrlo slian gen koji kontrolira razvoj oka, iako su nji hove oi vrlo razliite. Genetiar Andre Langaney pie da postojanje kontrolnih gena ukazuje na nedostatke neodarvinistikog modela i na potrebu da se u teoriju evolucije uvedu mehanizmi, bilo poznati ili oni koje tek treba otkriti, koji se suprotstavljaju temeljnim principima tog modela. Nedavno mapiranje gena otkrilo je da su u nekim podrujima DNK teksta geni trideset puta zgusnutiji nego u drugim podrujima, a neki se geni oito gomilaju u obitelji koje rade na slinim problemima. U nekim sluajevima nakupine gena su dobro ouvane kroz vrste, kao to je to sluaj s X kromosomom mia i ovjeka. Kod obiju vrsta X kro mosom je golema molekula DNK, dugaka nekih 160 milijuna nukleotida; to je jedan iz para kromosoma koji odreuju je li potomak mu kog ili enskog spola. Mapiranje X kromosoma pokazalo je da se geni povezuju najee u pet genetski bogatih regija, s dugakim, oigled no naputenim regijama DNK meu njima te da mievi i ljudi na svo jim X kromosomima imaju u velikoj mjeri jednake komplete gena, ia ko su te dvije vrste slijedile odvojene evolucijske puteve tijekom 80 mi lijuna godina. Noviji rad na genetskim sekvencama poinje otkrivati mnogo veu sloenost nego to se moglo i pomisliti samo deset godina prije pojave tih podataka. Kakav e smisao znanstvenici dati silnoj sloenosti DNK teksta? Robert Pollack predlae da DNK nije tek informacijska mole kula, nego i oblik teksta, i da se zbog toga najbolje moe razumjeti ana litikim nainima razmiljanja kakvi se obino koriste za druge oblike teksta, kao to su primjerice knjige. Ovo zvui kao smislen prijed log, ali on za sobom povlai pitanje: kako e netko analizirati tekst ako pretpostavlja da ga nije napisalo nita inteligentno? Usprkos ovim bitnim proturjenostima, koje sabirem ovdje u ne koliko redaka, a koje bi mogle ispuniti itave knjige, teorija o prirod nom odabiru ostaje nepoljuljana u umovima veine biologa. To je zato to je uvijek mogue tvrditi da su se prikladne mutacije sluajno po javile i bile odabrane. Ali ovu nedokazivu pretpostavku osuuje sve

vei broj znanstvenika. Pier Luigi Luisi govori o tautologiji moleku larnog darvinizma... [koji] ne uspijeva iznijeti na vidjelo nikakve dru ge koncepte osim onih od kojih je izvorno konstruiran. Cirkularnost darvinistike teorije znai da se ona ne moe pobijati, pa prema tome nije ni istinski znanstvena. Kriterij neoborivosti je kamen temeljac znanstvene metode 20. stoljea. Razvio ju je filozof Karl Popper koji je tvrdio da se tonost znanstvene metode nikada ne mo e dokazati jer e definitivni dokaz konstituirati uvijek samo ograni eni broj potvrdujuih rezultata. Popper je umjesto toga predloio da se teorije testiraju na taj nain da se trai ono to ih pobija ili potvru je; odsutnost suprotnog dokaza tako postaje dokaz valjanosti teorije. Popper pie: Doao sam do zakljuka da darvinizam nije provjerljiva znanstvena teorija, nego program za metafiziko istraivanje - mogu i okvir za provjerljive znanstvene teorije. (...) On je metafiziki zbog toga to nije provjerljiv (originalni kurziv). Biologija je trenutano podijeljena izmeu veine koja teoriju pri rodnog odabira dri istinitom i uspostavljenom injenicom, i manjine koja to dovodi u pitanje. Kako bilo, kritiari prirodnog odabira tek trebaju izai s novom teo rijom koja e zamijeniti staru teoriju, ali i institucije koje svojom inertnou odravaju sadanju ortodoksiju. Nova biologijska paradigma jo uvijek je veoma daleko. Pretpostavke, postulati i cirkularni dokazi pripadaju prije vjeri nego znanosti. Moj pristup iznesen u ovoj knjizi zapoinje od ideje da je od najvee vanosti potovati vjeru drugih, ma kako udnom nam se i nila, bilo da su posrijedi amani koji vjeruju da biljke komuniciraju ili biolozi koji vjeruju da je priroda neoduhovljena. Nemam namjeru napadati niiju vjeru, nego naznaiti slijepu to ku racionalnog i fragmentarnog pogleda suvremene biologije te objas niti zbog ega moje hipoteze unaprijed odbijaju ostati na toj toki. Da rezimiram: moje hipoteze se temelje na ideji da posebice DNK, i pri roda openito, imaju svijest. To proturijei temeljnom principu mole kularne biologije koja se trenutno smatra pravovjernom.

Zato ti je toliko trebalo?

U Riju su svjetske vlade potpisale ugovore kojima priznaju ekoloka znanja uroenikih naroda, kao i znaaj njihove jednakomjerne na doknade. Meutim, kao to mislim da sam pokazao u ovoj knjizi, znanstvena zajednica nije spremna zapoeti istinski dijalog s uroenikim narodima, jednako kao to biologija, zahvaljujui nekim epi stemolokim blokadama, ne moe primiti njihove spoznaje. Paradoksalno, to je za uroenike narode prednost, jer im daje vremena da se pripreme. Ukoliko su hipoteze iznesene u ovoj knjizi tone, to znai ne samo da oni imaju dragocjeno razumijevanje odre enih biljaka i lijekova, nego i nesumnjivi izvor biomolekularnog znanja, ija je financijska vrijednost nemjerljiva, a tie se uglavnom znanosti bu dunosti. Nastavit u svoju suradnju s urodenikim organizacijama Amazo ne i raspravljati s njima o moguim posljedicama mojih pretpostavki. Rei u im da je biologija postala industrija koju, vie od etikih i du hovnih pitanja, vodi e za znanjem koje se moe unoviti. O njima e ovisiti koju e strategiju prihvatiti. Moda e i oni naprosto pokuati unoviti svoje znanje, uei o mo lekularnoj biologiji i traei u podruju amanistikih spoznaja one biologijske informacije koje se mogu trino plasirati. Naposljetku, i njenica da suvremena biologija ne moe prihvatiti uroenike spo znaje nije sprijeila farmaceutske kompanije u komercijaliziranju ne kih njihovih dijelova. Tijekom proteklih pet stotina godina zapadni je svijet pokazao da mu se ne uri dati naknade za znanje uroenikim narodima, iako stal no iznova koristi njihove spoznaje. Godine koje su protekle od ugo vora u Riu u tom smislu nisu nita promijenile. Pod tim okolnostima, mogu razmiljati samo o tome kako da uroenikim organizacijama savjetujem da budu tvrdi pregovarai. Za poetak, to bi znailo poveati kontrolu nad znanstvenicima koji ele dobiti pristup njihovom amanizmu. U' svijetu kojim uprav-

lja novac i utrka za uspjehom, u kojem se sve moe patentirati i tr ino iskoristiti (ukljuujui i sekvence DNK), vano je igrati igru kao i svi drugi i zatititi svoje poslovne tajne. Ipak, ne ini se vjerojatnim da e molekularni biolozi u skoroj budunosti biti kadri ukrasti tajne ayahuasqueroa. Samo pijenje ayahuasce nije dovoljno da bi netko postao zapadnoamazonski aman. Da bi se halucinacijama moglo upravljati, potrebno je obaviti dugo trajne i zastraujue pripreme koje se temelje na uestalom unoenju halucinogena, iscrpljujuim dijetama i izolaciji u umi. Ne ini se da takvo to spada u doseg veine zapadnjaka. Za takvo t o ja bih, naprimjer, bio nesposoban. Nadalje, zapadnjaka kultura ne ide u prilog takvoj praksi; ona halucinogene biljke dri ilegalnima, a veina rekreacijskih korisnika, koji ne potuju zakon, ne prakticira potrebne tehnike (izgladnjivanje, apstinencija od alkohola i seksa, povlaenje u tamu, pjevanje repetitivnih napjeva). Koliko ja znam, prava halucinacijska seansa vie slii na kontro liranu nonu moru nego na oblik zabave, i zahtijeva poznavanje teh nike, disciplinu i hrabrost. Moj pristup kroz ovu knjigu sastojao se u tome da amanizam ayahu asqueroa prevodim na nain koji je razumljiv zapadnjakoj publici. Vjerujem da je u interesu amazonskih uroenikih naroda da njihovo znanje bude shvaeno u zapadnjakim pojmovima, budui da svije tom trenutano upravljaju zapadnjake vrijednosti i institucije. Primje rice, sve dok zapadne drave nisu uvidjele da je zatita tropskih uma u njihovom vlastitom interesu, nije bilo mogue pronai fondove za demarkaciju teritorija uroenikih naroda koji ondje ive. Veina ra nije postavljenih teritorijalnih zahtjeva, formuliranih kroz pojmove za tite interesa uroenikih naroda, nije dovela ni do ega. Konano, moj se zakljuak moe optuiti za redukcionizam, s ob zirom da sam uglavnom kroz biologijske pojmove prikazao prakse koje istodobno, meu ostalim, spajaju glazbu, kozmologiju, halucina cije, medicinu, botaniku i psihologiju. Moja interpretacija, fokusirana na molekularnu biologiju, svakako naruava viedimenzionalnost a manizma, no barem nastoji objediniti brojne razjedinjene discipline, od mitologije do neurologije, kroz antropologiju i botaniku. No mis lim da se amanizam moe izjednaavati s molekularnom biologijom, nego da je za nas, rascjepkane zapadnjake, molekularna biologija najplodniji

pristup holistikoj realnosti amanizma, koja je za nas postala toliko daleka. Prije jedanaest godina, kao mladi antropolog, prvi put sam doao u selo Ashaninka u Quirishariju i brzo sklopio pogodbu s njegovim stanovnicima. Oni e mi dopustiti da ivim s njima i da prouavam njihove obiaje, tako da ih mogu objasniti ljudima u svojoj zemlji i po stati doktor antropologije. Zauzvrat, ja u im davati teajeve iz rau nanja, odnosno aritmetike. Njihov je stav bio jasan: antropolog ne bi trebao samo prouavati ljude, nego se potruditi da i on njima bude jednako koristan. Carlos Perez Shuma, koji me je uzeo pod svoje, esto je svojim su narodnjacima objanjavao moju nazonost govorei: Doao je ivjeti s nama na dvije godine jer eli rei ljudima u svojoj zemlji kako mi funkcioniramo. Tim su ljudima misionari, kolonizatori i vladini ag ronomi stalno govorili kako nita ne znaju - i da to njihovo takozvano neznanje ak opravdava konfiskaciju njihove zemlje. Zato i nisu e ljeli demonstrirati svoje znanje. To je licenca na temelju koje sam na pisao ovu knjigu. Svi Ashaninke koje sam susreo imali su elju za sudjelovanjem na svjetskom tritu, samo da si mogu priskrbiti stvari koje olakavaju ivot u dugli, kao to su maete, sjekire, noevi, lonci za kuhanje, depne svjetiljke, baterije i kerozin. Novac im je trebao i da bi zado voljili minimalne zahtjeve civiliziranosti - kupili odjeu, kolske knjige, olovke i papir, i svatko je od njih sanjao o tome da ima radio ili kasetofon. Vie nego za novcem i robom, urodeniki narod Amazone ezne za opstankom u svijetu koji ih je, sve donedavno, smatrao gotovo div ljacima iz kamenog doba. Sada svi oni zahtijevaju oznaavanje i pri znavanje svojih teritorija, kao i sredstva da svoju djecu obrazuju na vlastiti nain. ini se da su zapadnjake institucije konano shvatile, barem na elno, znaaj priznavanja uroenikih teritorija, iako mnogo toga u ovom smislu jo treba provesti u praksi. Meutim, zahtjevi uroenika za dvojezinom i meukulturalnom edukacijom tek se trebaju uti, iako bi se takvo to trebalo smatrati neophodnim za uspostavljanje racionalnog dijaloga s tim ljudima. Na posljetku, rije racionalno dolazi od latinskog izraza ratio, rauna nje. Kako se moe uspostavili jednakomjerna naknada za znanje

uroenika, ako veina uroenika ne shvaa temeljne postavke rau nanja ni upravljanja novcem, niti ima potrebnu obuku iz aritmetike? To pitanje nije neopravdano. Istraivanje je pokazalo da obrazova nje u zapadnjakom stilu ne funkcionira kod amazonskih Indijanaca. Njihova tradicija je tradicija usmene predaje, pri kojoj se znanje ug lavnom postie kroz praksu u prirodi. Kad mlade Indijance zatvorite u uionicu na est sati dnevno, devet mjeseci godinje, i tako deset godina, i uite ih stranim konceptima na nekom europskom jeziku, oni na kraju, u prosjeku, dosiu razinu koja odgovara drugom raz redu osnovne kole. To znai da veina od njih jedva umije itati i pi sati te da ne znaju kako izraunati postotak. Uroeniki narodi prvi trebaju shvatiti kakav to nedostatak pred stavlja za njih u svijetu kojeg odreuju pisane rijei i brojke. Govorei praktino, oni znaju da su esto prevareni kad prodaju svoje proizvo de na tritu. To je razlog zbog kojeg ele dvojezinu i meukulturalnu edukaciju. Ipak, za svaku uroeniku zajednicu, koja govori vlas titim jezikom, potrebno je razviti poseban program i obuiti uroenike instruktore koji bi ih mogli poduavati. To kota otprilike 200.000 amerikih dolara po jednoj kulturi. Samo u peruanskoj Amazoni po stoji 56 razliitih kultura, od kojih svaka govori drukiji jezik. U ovom trenutku samo deset od njih ima pristup dvojezinom, meukulturalnom obrazovanju. Zato tako malo? Zbog toga to mali broj nevladi nih organizacija, koje podupiru ovu inicijativu, ima ograniena sred stva, a institucije koje su dovoljno velike da financiraju edukacijske programe za urodenike narode oigledno s time nimalo ne ure. i njenica je da su rezultati takvih investicija mjerljivi u generacijama, prije negoli u petogodinjim razdobljima. Nakon to sam napisao originalnu, francusku verziju ove knjige, vra tio sam se u peruansku Amazonu i proveo tjedan dana u Iquitosu, u koli za dvojezinu, meukulturalnu edukaciju u kojoj mladii i dje vojke iz deset uroenikih zajednica na materinjem i na panjolskom jeziku ue poduavati i uroeniko i zapadnjako znanje. Proveo sam nekoliko oaravajuih dana promatrajui ih iz zadnje klupe, a onda su me uenici pitali bih li im neto ispriao o svom poslu. Zadnje ve eri obratio sam se razredu punom uenika i rekao im da moje hipo teze ukazuju na to da postoji veza izmeu isprepletenih zmija koje amazonski amani vide u vizijama i dvostruke spirale DNK koju je znanost otkrila l953. Na kraju govora, jedan glas odostraga je poviknuo: elite li rei da nas znanstvenici sustiu?.

Vratio sam se i u Quirishari i prvi put nakon devet godina ponov no susreo Carlosa Pereza Shumu. Uope se nije promijenio, ak se i nio i mlaim. Sjeli smo u mirnu i tihu kuu i poeli priati, nadokna ujui vrijeme koje smo propustili. Ispriao mi je to se sve zbivalo u dolini Pichis tijekom moje odsutnosti. Sluao sam ga oko sat vreme na, ali tad se vie nisam mogao suzdrati. Ujae, rekao sam, ima neto vano to ti moram rei. Sjea se svih onih stvari koje si mi ob janjavao u moj kasetofon, a ja ih ba nisam mogao shvatiti? Pa, na kon to sam o njima razmiljao godinama, te ih potom prouavao, ot krio sam da su u znanstvenom smislu sve stvari koje si mi ispriao is tinite. Mislio sam da e mu biti drago i taman sam htio nastaviti kad me je prekinuo. Zato ti je toliko trebalo?, upitao je. Mi zapadnjaci imamo svoje paradokse. Racionalizam nas je doveo do neoekivanog materijalnog obilja, pa ipak se malo ljudi ini zadovoljno. Ipak, u tome nismo usamljeni, a uroeniki narodi takoer imaju svoje dileme. Prvo, kako bi prepoznali istinsku vrijednost svoga znanja, oni se moraju suoiti s tim da im je nametnut gubitak povijesti. Tijekom zad njih 500 godina zapadna civilizacija uvjerava uroenike narode kako ne znaju nita - do te mjere da su neki od njih u to i povjerovali. Kako bi prepoznali vrijednost vlastitoga znanja, oni moraju shvatiti da su bili krivo upuivani. Drugo, tu je novac. Vlastita uspjenost jedan je od glavnih pro blema s kojima se uroenike organizacije Amazone suoavaju tijekom nekoliko posljednjih godina. Prijatelji tropskih uma sipaju novac u to podruje, s najboljim namjerama, ali bez strogih kontrola. To je uglav nom uzrokovalo korupciju i podjele. Krivnja je i naa, jer je nain na koji smo im vjerovali bio paternalistiki. Mislili smo da su uroeniki narodi nepotkupljivi, jer smo imali romantiarske predrasude. No, to ne znai da trebamo prestati raditi s njima; radije bismo trebali inzistirati na veoj kontroli uprave nad fondovima, kako bismo izbjegli kontraproduktivnu velikodunost koja izvire iz paternalistikog romantizma. Konano, stvaranje kompenzacijskih mehanizama za intelektu alno vlasnitvo uroenikih naroda ovisit e o rjeenju sljedeih dile ma. U amanskim tradicijama bez odstupanja je naznaeno da du hovno znanje nije predmet trgovine. Sigurno, amanski rad z a v r e uje svoju nagradu, ali, po definiciji, ono to je sveto nije na prodaju;

upotreba ovakvog znanja za prikupljanje osobne moi po definiciji je crna magija. U svijetu u kojem je sve na prodaju, ukljuujui i genetske sekvence, o ovom e konceptu bez sumnje biti teko pregovarati. Govorim o uroenikim narodima ili amazonskim Indijancima, i suprotstavljam ih nama zapadnjacima, ali ipak se te rijei ne podu daraju s monolitnim realnostima. Jo prije europske kolonizacije, sta novnici Amazone tvorili su koloplet raznolikosti, sa stotinama kultura koje govore razliite jezike i ive u vie ili manje konstruktivnim me usobnim vezama. Neke uroenike zajednice nisu ekale dolazak konkvistadora kako bi povele rat jedne s drugima. Europska kolonizacija, koja je desetkovala populaciju i fragmentirala teritorije, napala je raznoliku realnost uroenike Amazone. Uroenike kulture su preivjele, ponegdje snane, ponegdje ba i ne, nuno promijenjene i hibridizirane. No, ono to je vidljivo moe i ob manuti, a stvarnost obino ima dva lica: hibridizacija, mestoizacija, koja implicira odreeno slabljenje, jedna je od najstarijih strategija preivljavanja na svijetu. Pravi Indijanac koji nikada nije napustio umu, koji ne govori ni rijei panjolskog ili portugalskog, koji ne ko risti metalna orua i hoda okolo gol i opasan perjem, postoji samo u zapadnjakoj mati. A to stvarnim Indijancima posve svejedno, s ob zirom na to da im je ve dovoljno teko ivjeti svoj ivot na nain koji smatraju pristojnim. amanizam koji se temelji na uzimanju ayahuasce je esencijalno uroeniki fenomen. Ipak, istina je takoer i da taj amanizam, zahva ljujui mijeanju kultura, upravo proivljava uzlet. Sluaj Pabla Amaringa u tom smislu dovoljno govori. Amaringo je mestizo ayahuasquero. ivi u gradu Pucallpa, materinji mu je jezik quechua, podrijetlo mu je mjeavina Cocama, Lamista i Piroa. Pjesme koje pjeva u svojim halucinacijskim transevima imaju starosjedilake stihove. Amaringo sebe ne smatra Indijancem, iako priznaje autohtonu prirodu svoga znanja. Na primjer, on kae da su Ashaninke oni koji bolje od drugih naroda iz dungle poznaju magijsku upotrebu biljaka-uitelja. Za to vrijeme, ljudi naroda Ashaninka koje znam iz doline Pichis tvr de da su najbolji amani Shipibo-Conibo (koji ive na istom podruju na kojem i Amaringo). Ruperto Gomez, ayahuasquero koji me je inicirao, svoje je pripreme obavio kod Shipibo-Coniboa, i to mu je donijelo neporecivi ugled. Tako bi se moglo uiniti da se uenje vani smatra

boljim te da je prijestolnica amazonskog amanizma uvijek na nekom drugom mjestu od onog na kojem se nalazite. amanizam, sa svojim praktiarima, istraivaima temeljnih nae la, specijalistima i kolama miljenja, podsjea na akademsku disci plinu (kao to je antropologija ili molekularna biologija); on pred stavlja nain zahvaanja svijeta koji stalno evoluira. Jedno je sigurno: i mestizo i starosjedilaki amani smatraju narode kao to su ShipiboConibo, Tukano, Kamsa i Huitoto ekvivalentima sveuilita kao to su Oxford, Cambridge, Harvard i Sorbona; oni predstavljaju najviu referencu kad je rije o znanju. U tom je smislu amanizam temeljen na ayahuasci esencijalno uroeniki fenomen. On pripada starosjedi lakim narodima Zapadne Amazone koji dre kljueve znanja kojeg su bez prekida prakticirali najmanje pet tisua godina. Samo za uspo redbu, sveuilita zapadnog svijeta stara su manje od devet stotina godina. amanizam kojega uvaju starosjedilaki narodi Amazone pred stavlja znanje koje se tijekom tisua godina prikupljalo na podruju s najveom biolokom raznolikosti na Zemlji. Svakako, amani kau da svoje znanje dobivaju izravno od duhova, ali oni rastu u kulturi u ko joj su amanske vizije ugraene u mitove. Na taj nain mitologija in formira amanizam: nevidljivi, ivotodajni duhovi maninkariji oni su o ijem junatvu pripovijedaju mitovi Ashaninka, a ti isti maninkariji obraaju se amanima u njihovim vizijama i govore im kako lijeiti. Starosjedilaka kultura s dovoljno teritorija, i s dvojezinom i meukulturalnom edukacijom, u boljem je poloaju da odri i razvije svoju mitologiju i amanizam. Naprotiv, oduzimanje njihovih zemlji ta i nametanje stranog obrazovanja, kakvo njihove mlade ljude pre tvara u zaboravljivce, ugroava ne samo opstanak ovih naroda, nego i itavog naina spoznavanja. To je kao da netko zapali najstarija sveu ilita na svijetu i njihove knjinice, jednu za drugom, rtvujui tako znanje buduih generacija svijeta. U ovoj knjizi odabrao sam autobiografski i narativan pristup iz neko liko razloga. Prvo, ne vjerujem u objektivno gledite s ekskluzivnim monopolom na stvarnost. Zato mi se inilo vanim izloiti nezaobi lazne pretpostavke kakve svaki promatra ima, tako da itatelji mogu stvoriti vlastito miljenje s potpunom svijesti o postavkama. U tom smislu pripadam onoj novijoj struji meu antropolozima koji tu disciplinu vide prije kao oblik interpretacije nego kao znanost.

Ipak, ak i meu kolegama koje rade na taj nain, sluajui ljude pa ljivo, snimajui i biljeei njihove rijei i interpretirajui ih najbolje to znaju, ostaje problem koji sam nastojao izbjei: konkretno, raspodjeljivanje znanja u discipline, to podrazumijeva da je diskurs odree nog strunjaka razumljiv jedino njegovim ili njezinim neposrednim kolegama. Po mom miljenju, teme kao to su DNK i znanje starosje dilakih naroda previe su vani da bi se povjerili jedino fokusiranom pogledu akademskih strunjaka za biologiju ili antropologiju; oni se tiu samih uroenikih naroda, ali i sredovjenih ena, farmera, glaz benika i svih ostalih. Odluio sam ispriati svoju priu u pokuaju da kreiram opis koji e biti razumljiv kroz razliite discipline i izvan aka demske zajednice. Ova odluka nadahnuta je amanskim tradicijama koje bez odstu panja tvrde da su slike, metafore i prie najbolji nain za prenoenje znanja. U tom smislu, mitovi jesu znanstvena naracija ili pripovi jesti o znanju (naziv znanost dolazi od rijei znati) Imao sam sreu to sam odabrao ovakav pristup, jer sam tek tijekom prianja svoje prie otkrio onu pravu priu koju sam htio ispriati. Postojala je i cijena koju sam morao platiti zbog toga to sam se u svoj rad upustio na takav nain. Probdio sam mnoge noi i odrekao se osobnog ivota. Rad na ovoj knjizi potpuno me izbacio iz ravno tee. Jedno vrijeme bio sam siguran da e ona promijeniti svijet. Bili su potrebni viemjeseni razgovori s brojnim prijateljima kako bih shvatio da moje hipoteze nisu ak ni prihvatljive slubenoj znanosti, usprkos znanstvenim elementima koje sadre. Otada sam se smirio i vie o tome ne raspravljam satima. ivimo u vremenu kada je teko ozbiljno govoriti o neijoj duhov nosti. esto je dovoljno da netko samo iskae svoja uvjerenja da bi ga se poelo smatrati propovjednikom. I sam podravam ideju da svat ko treba biti slobodan vjerovati u to hoe i da nije niiji posao dru gima govoriti u to bi trebali vjerovati. Prema tome, neu detaljno opisivati utjecaj svog rada na moju vlastitu duhovnost i neu govoriti itateljima to da misle o vezama koje sam uspostavio. I u tome svoju inspiraciju dobivam iz amanizma, koji ne poiva na doktrini, nego na iskustvu. aman je naprosto vodi, koji vodi inicijaciju k duhovima. Onaj koji je iniciran prima informaciju koju su mu otkrili duhovi i s njom ini to hoe. Na isti nain, u ovoj knjizi, pruio sam veliki broj veza, s potpunim referencama za one koji ele pratiti odreeni trag. Na kraju, na itatelju je da iz toga izvede onakve zakljuke o duhovnosti kakve sam smatra prikladnima.

Ima li ivot cilj? Postojimo li s razlogom? Vjerujem da je tako i mis lim da kombinacija amanizma i biologije daje zanimljive odgovore na ta pitanja. Ali nisam spreman o njima diskutirati s osobnog stajalita. Mikroskopski svijet DNK, njezini proteini i enzimi, bujaju u nama i to je dovoljno da nas ini udesnima. Ipak, racionalni diskurs, koji dri monopol na tu temu, sebi odrie pravo na osjeaj udesnosti. Su vremeni biolozi sami sebe, kroz svoja vjerovanja, osuuju na takvo opisivanje DNK, i itavog na stanicama temeljenog ivota koji je njome kodiran, kao da su slijepci koji raspravljaju o filmovima ili ob jektivni antropolozi koji objanjavaju halucinatorne sfere u kojima nemaju iskustva. Oni sami sebe obvezuju na to da o duhovnoj stvar nosti razmiljaju kao da je neoduhovljena. Ignorirajui tu obavezu i promatrajui amanizam i biologiju u isti mah, stereoskopski, ja sam vidio DNK zmije. One su bile ive. Podrijetlo znanja tema je koju antropolozi zanemaruju - to je jedan od razloga koji me je natjerao da napiem ovu knjigu. Ipak, antropo lozi tu nisu jedini; izgleda da znanstvenici openito pate od iste po tekoe. Kad se poblie promotri, razlog tome postaje oigledan: ini se da mnoge od sredinjih ideja znanosti dolaze s onu stranu granica racionalizma. Rene Descartes sanja anela koji mu objanjava temelj ne principe materijalistikog racionalizma; Albert Einstein u tramva ju, koji juri ususret drugom, sanjari i kreira teoriju relativnosti; James Watson kraba po novinama u vlaku, a potom vozi bicikl kako bi do ao do uvjerenja (pritom je posudio radiofotografski rad Rosalind Franklin) da DNK ima oblik dvostruke spirale.I tako dalje. Znanstvena otkria esto potjeu iz kombinacije fokusirane i defokusirane svijesti. Tipino je da istraiva provodi mjesece radei u laboratoriju na nekom problemu, razmatrajui podatke sve do toke zasienja, a potom iluminaciju dosee dok dogira, sanjari, lei u krevetu kreirajui mentalne slike, dok vozi auto, kuha, brije se, dok se kupa - ukratko, dok razmilja o neem drugom i dok je defokusiran. W. I. B. Beveridge u knjizi Umjetnost znanstvenog istraivanja (The art of scientific investigation) pie: Najkarakteristinije okolnosti intuicije su razdoblja intenzivnog rada na problemu praenog eljom za nje govim rjeenjem, naputanje rada s panjom vjerojatno usmjerenom na neto drugo, a potom pojavljivanje ideje s dramatinom iznenadnou, a esto i osjeajem izvjesnosti. esto je prisutan osjeaj ushita, a moda i uenja to se na tu ideju nije pomislilo ranije .

Tijekom ovog istraivanja, mjesece prodornog skolastikog rada (i tanje, biljeenje, kategoriziranje) nadopunjavao sam defokusirajuim pristupima (kao to su etnje prirodom, noni solilokviji, disonantna glazba, sanjarenje), to mi je umnogome pomoglo da naem svoj put. Moja inspiracija za to ponovno je amanistika. Ali amani nisu jedini koji znanje trae njegujui defokusiranost. Umjetnici to rade ve sto ljeima. Kako je napisao Antonin Artaud: Prepustio sam se groznici snova, u potrazi za novim zakonima. Jesam li u svojim groznicama vidio izmiljene veze? Grijeim li kad povezujem DNK s onim kozmikim zmijama iz itavog svijeta, s onim nebeskim uadima i s axis mundi? Neki moji kolege mislit e da je tako. Evo jednog od razloga. U 19. stoljeu prvi antropolozi prionuli su na usporeivanje kultu ra i razvijanje teorija na temelju slinosti koje su pronali. Kada su ot krili, primjerice, da se gajde ne sviraju samo u kotskoj, nego i u Ara biji i Ukrajini, uspostavili su lane veze medu tim kulturama. Onda su shvatili da ljudi mogu raditi sline stvari iz razliitih razloga. Od tada se antropologija suzdrava od velikih generalizacija, razotkrivaju i zloupotrebe komparativne metode i zakljuavajui se u izvjesnost koja granii s kratkovidnou. To je razlog zbog kojeg se antropolozi koji prouavaju halucinacijski amanizam Zapadne Amazone ograni avaju na specifine analize odreene kulture, proputajui uvidjeti esencijalne zajednike toke meu kulturama. Tako im njihove sofis ticirane analize doputaju uvid da se dijeta pripravnika za ayahuasqueroa temelji na konzumiranju banana i/ili ribe. Ali ne primjeuju da se ta dijeta primjenjuje po itavoj Zapadnoj Amazoni, pa tako i ne razmiljaju o tome da ona moda ima biokemijsku osnovu - koju ustvari i ima. Izbjegavajui usporedbe meu kulturama moemo doi na to da prikrijemo istinske veze i da realnost jo malo rascjepkamo, a da to sami ni ne uvidimo. Je li kozmika zmija Shipibo-Coniboa, Asteka, australskih Aboridina i drevnih Egipana jedna te ista? Ne, odgovorit e antropolozi koji inzistiraju na specifinostima kultura; vjerovati suprotno, po nji hovu miljenju, svodi se na ponavljanje pogreke koju je napravio i Mircea Eliade etiri desetljea ranije, kada je odvojio sve te simbole iz konteksta, nepovratno naruavajui sociokulturalni aspekt fenomena, izvrui injenice, i tako dalje. Ta kritika je sada dobro poznata i vrijeme je da se okrene naglavce. U ime ega se prikrivaju temeljne slinosti

u ljudskom simbolizmu, ako ne u ime tvrdoglave odanosti racionalistikoj fragmentaciji? Kojim drugim konceptom bi se te slinosti objas nile nego sluajem - koji je prije odsutnost koncepta nego ita drugo? e mu inzistirati na razdjeljivanju stvarnosti, a nikada je ne pokuati ponovno sastaviti? Prema mojim hipotezama, amani sputaju svoju svijest do moleku larne razine i dobivaju pristup biomolekularnoj informaciji. No, to se pritom zapravo zbiva u mozgu/umu jednog ayahuasqueroa? Koja je priroda amanske komunikacije s duhovnim biima prirode? Jasan od govor glasi da je potrebno vie istraivati svijest, amanizam, moleku larnu biologiju i njihove meusobne veze. Racionalizam odvaja stvari kako bi ih shvatio. Ali njegove rascjep kane discipline imaju ogranien vidokrug i slijepe toke. I, kao to zna svaki voza, vano je obratiti panju na mrtvi kut, jer on moe sadr avati vitalnu informaciju. Da bi se dosegnulo potpunije razumijeva nje stvarnosti, znanost e morati preusmjeriti svoj pogled. Moe li a manizam pomoi znanosti da se defokusira? Moje iskustvo upuuje na to da bavljenje amanskim znanjem zahtijeva i uvid u brojne dis cipline i razmiljanje o tome kako se one meusobno uklapaju. Konano, posljednje pitanje: odakle dolazi ivot? Tijekom proteklog desetljea znanstvena istraivanja suoila su se s nedostatkom vjerojatnosti da bi se jedna bakterija, koja predstavlja najmanju jedinicu samostalnog ivota kakvog poznajemo, mogla po javiti sluajno iz bilo kakve predbiotike juhe. Uzimajui u obzir da kozmiko podrijetlo, kakvo predlae Francis Crick u svojoj speku laciji o navoenoj panspermiji, nije znanstveno provjerljivo, znan stvenici su se gotovo iskljuivo fokusirali na zemaljske scenarije. Prema njima, primarne molekule oblikovale su se (sluajno) i pripre mile put za svijet baziran na DNK i proteinima. Meutim, ti razliiti scenariji - temeljeni na RNK, peptidima, glini, podmorskom vulkan skom sumporu ili malim mjehuriima ulja - redom predlau obja njenja bazirana na sustavima koje je, po definiciji, zamijenio ivot kak vog poznajemo i od kojih nije ostalo nikakva traga. I to su, takoer, spekulacije koje se ne mogu znanstveno potvrditi."' Znanstveno prouavanje podrijetla ivota vodi u slijepu ulicu, u kojoj agnosticizam izgleda kao jedina razumna i rigorozna pozicija. Kako pie Robert Shapiro u svojoj knjizi Podrijetlo: Vodi za skeptike

kroz stvaranje ivota na Zemlji (Origins: A skeptic's guide to the creation of life on Earth): Mi nemamo ni najblau ideju o tome kako je ivot za poeo. Vrlo osobit spoj kemikalija koji je za to bio nuan ostaje nam nepoznat. Sam proces mogao je ukljuivati neki nevjerojatan dogaaj, kao to se mogao dogoditi i po nekom praktiki neizbjenom slijedu. Mogao je zahtijevati nekoliko stotina milijuna godina ili pak samo ne koliko milenija. Mogao se odviti u mlanom bazenu ili u hidrotermalnom izvoru na dnu oceana, u mjehuriu u atmosferi ili negdje drug dje, a ne na Zemlji, vani u svemiru. Svaka sigurnost u vezi s ovim pitanjem stvar je vjere. Pa to o tome kau amanske i mitoloke tradicije? Prema Lawrenceu Sullivanu, koji je detaljno prouavao religije junoamerikih starosjedilaca: U do danas zabiljeenim mitovima, veina junoamerikih kultura pokazuje malo zanimanja za apsolutne poetke. Odakle je doao ivot? Moda odgovor nije u dosegu pukih ljud skih bia. Chuang-Tzu implicitno kae samo da je to bilo davno, kad pie: Postoji poetak. Jo nije poetak da bi bio poetak. Jo nije po etak da bi bio ne jo poetak da bi bio poetak. Postoji postojanje. Po stoji nepostojanje. Jo nije poetak da bi bilo nepostojanje. Jo nije po etak da bi bio ne jo poetak da bi bilo nepostojanje. Odjednom, po stoji nepostojanje. Ali ja ne znam kad postaje nepostojanje koje je uis tinu postojanje i koje je nepostojanje. Upravo sam sada neto rekao. Ali ja ne znam je li to to sam rekao doista neto reklo ili nije neto reklo. Imajui sve u vidu, mudrost zahtijeva ne samo istraivanje brojnih stvari, nego i kontempliranje zagonetnog.

O autoru

Jeremy Narby odrastao je u Kanadi i vicarskoj, studirao povijest na Sveuilitu u Canterburyju te doktorirao antropologiju na Stanfordskom sveuilitu. Dvije je godine ivio u peruanskoj Amazoni i prou avao Ashaninca Indijance i njihove metode koritenja umskih prirod nih bogatstava. Od 1989. Narby radi za Nouvelle Planete, neprofitnu organizaciju sa sjeditem u vicarskoj. Oenjen je i ima troje djece.

You might also like