Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more ➡
Download
Standard view
Full view
of .
Add note
Save to My Library
Sync to mobile
Look up keyword or section
Like this
2Activity
×
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Joseph Heller - Kvaka 22

Joseph Heller - Kvaka 22

Ratings: (0)|Views: 881|Likes:
Published by Vlado Kalinić
Joseph Heller Kvaka 22

1. TEKSAŠANIN
Bijaše to ljubav na prvi pogled. Kad je prvi put vidio kapelana, Yossarian se ludo zaljubio u njega. Yossarian je bio u bolnici zbog boli u jetri, i malo je nedostajalo da dobije žuticu. Liječnici su bili u nedoumici zbog činjenice što to ipak nije bila žutica. Da je nastupila žutica, mogli bi ga liječiti. Da nije nastupila žutica i da je bol prestala, mogli bi ga otpustiti. Ali ih je zbunjivalo baš to što je neprestano samo malo nedostajalo da dobije žuticu
Joseph Heller Kvaka 22

1. TEKSAŠANIN
Bijaše to ljubav na prvi pogled. Kad je prvi put vidio kapelana, Yossarian se ludo zaljubio u njega. Yossarian je bio u bolnici zbog boli u jetri, i malo je nedostajalo da dobije žuticu. Liječnici su bili u nedoumici zbog činjenice što to ipak nije bila žutica. Da je nastupila žutica, mogli bi ga liječiti. Da nije nastupila žutica i da je bol prestala, mogli bi ga otpustiti. Ali ih je zbunjivalo baš to što je neprestano samo malo nedostajalo da dobije žuticu

More info:

Published by: Vlado Kalinić on Sep 06, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See More
See less

07/08/2013

pdf

text

original

 
Joseph Heller
Kvaka 22
1. TEKSAŠANIN
Bijaše to ljubav na prvi pogled.Kad je prvi put vidio kapelana, Yossarian se ludo zaljubio unjega.Yossarian je bio u bolnici zbog boli u jetri, i malo jenedostajalo da dobije žuticu. Lije
č
nici su bili u nedoumicizbog
č
injenice što to ipak nije bila žutica. Da je nastupilažutica, mogli bi ga lije
č
iti. Da nije nastupila žutica i da je bolprestala, mogli bi ga otpustiti. Ali ih je zbunjivalo baš to što je neprestano samo malo nedostajalo da dobije žuticu.Obilazila su ga svako jutro tri žustra i ozbiljna
č
ovjeka živihusta i neživih o
č
iju, u pratnji žustre i ozbiljne sestre Duckett, jedne od odjelnih bolni
č
arki koje nisu voljele Yossariana.
Č
itali su temperaturnu listu na dnu kreveta i nestrpljivo seraspitivali za bol. Kao da su se ljutili kad bi im rekao da jebol potpuno ista.- Još uvijek bez stolice? - pitao ga je punašni pukovnik.Kad bi Yossarian zavrtio glavom, lije
č
nici bi se zgledali.- Dajte mu još jednu pilulu!Sestra bi zabilježila da Yossarianu treba dati još jednu pilulu,pa bi njih
č
etvero odlazilo do susjednog kreveta. Ni jednabolni
č
arka nije voljela Yossariana. Zapravo je bol u jetriuminula, ali je Yossarian šutio, a li je
č
nici nisu ništasumnjali. Samo su sumnjali da je imao stolicu a da nijenikome rekao.
 
Yossarian je imao u bolnici sve što je želio. Hrana nije bilaloša, a jelo su mu donosili u krevet. Dobivao je dvostrukeporcije svježeg mesa, a za najve
ć
e vru
ć
ine poslije podneposluživali su njega i ostale rashla
đ
enim vo
ć
nim sokovima irashla
đ
enom
č
okoladom u mlijeku. Osim lije
č
nika ibolni
č
arki, nitko ga uop
ć
e nije uznemirivao. Kratko vrijemeprije podne morao je cenzurirati pisma, ali je poslije togamogao svaki dan leškariti
č
iste savjesti. Bilo mu je lijepo ubolnici, a mogao je ostati koliko je htio, jer mu jetemperatura uvijek iznosila 38,3°. Bilo mu je
č
ak ljepšenego Dunbaru koji je morao padati na glavu da bi mudonosili jelo u krevet.Pošto je odlu
č
io da provede ostatak rata u bolnici, Yossarian je napisao pisma svim znancima i javio im da je u bolnici, alinikom nije spomenuo zašto. Jednog mu je dana pala na um još bolja ideja. Napisao je svim znancima da kre
ć
e naveoma opasan zadatak. »Tražili su dobrovoljce. Veoma jeopasno, ali netko to mora u
č
initi. Javit
ć
u vam se
č
im sevratim.« I od tada se nije nikome više javljao.Svi bolesni oficiri na odjelu morali su cenzurirati pismapodoficirima i vojnicima koji su ležali na njihovu odjelu. Bio je to dosadan posao i Yossarian se razo
č
arao kad je uvidioda je život podoficira i vojnika tek malko zanimljiviji odživota oficira. Nakon prvog dana nije više uop
ć
e bioradoznao. Izmišljao je igre ne bi li se razonodio. Jednog jedana objavio smrt svim pridjevima i prilozima, i u svim jepismima koja su mu prošla kroz ruke izbacio svaki pridjev isvaki prilog. Sutradan je navijestio rat
č
lanovima. Mnogo jeviši stupanj stvaralaštva dosegao idu
ć
eg dana, kad je upismima precrtao sve osim
č
lanova. Držao je da je takoizazvao dinami
č
nije intralinearne napetosti i da su gotovosve poruke postale kudikamo univerzalnije. Ubrzo je po
č
eoizbacivati pozdrave i potpise, a u tekst nije dirao. U jednom je pismu precrtao sve osim naslova »Draga Mary«, a na dnu je pripisao: »Tragi
č
no
č
eznem za tobom. A. T. Tappman,kapelan Armije Sjedinjenih Država.« A. T. Tappman je biokapelan njihova aviopuka.Kad je iscrpao sve mogu
ć
nosti u pismima, okomio se naimena i adrese na omotnicama brišu
ć
i
č
itave ulice i ku
ć
ne
 
brojeve i poništavaju
ć
i
č
itave metropole nehajnim pokretimaruke, kao da je sam Bog. Kvaka 22 zahtijevala je da nasvakom cenzuriranom pismu piše ime oficira-cenzora.Ve
ć
inu pisama nije ni
č
itao. Na ona koja je pro
č
itao napisao je »Washington Irving«. Kad mu je to dodijalo, pisao je»Irving Washington«. Cenzuriranje omotnica imalo jeozbiljne posljedice, izazvalo je val zabrinutosti me
đ
u nekimosjetljivim višim oficirima koji su uputili jednog vojnogistražitelja natrag, na odjel, kao pacijenta. Svi su znali da jeon vojni istražitelj, jer se neprestano raspitivao o nekomoficiru Irvingu ili Washingtonu i jer nakon prvog dana nijeviše htio cenzurirati pisma. Smatrao je da su odvišedosadna.To je bio dobar odjel, jedan od najboljih na kojem su on iDunbar ikad bili. S njima je bio dvadeset
č
etverogodišnjikapetan, pilot-lovac, rijetkih zla
ć
anih brkova, koji je usredzime bio oboren nad Jadranskim morem a da se nije
č
ak niprehladio. Sad je bilo ljeto i kapetan nije bio oboren, ali jetvrdio da ima gripu. U krevetu desno od Yossariana još jeležao zaljubljeni
č
ki na trbuhu iznena
đ
eni kapetan smalarijom u krvi i ugrizom komarca u dupetu. NasuprotYossarianu ležao je Dunbar, a do njega artiljerijski kapetan skojim je Yossarian prestao igrati šah. Kapetan je bio dobaršahist i partije su uvijek bile zanimljive. Yossarian je prestaoigrati šah s njim zato što su partije bile toliko zanimljive dasu bile blesave. Zatim je tu bio onaj obrazovani Teksašaniniz Teksasa, koji je izgledao kao da je snimljen u tehnikoloru ikoji je držao, kao rodoljub, da bi imu
ć
nim ljudima -pristojnom svijetu - trebalo dati više glasova negoništarijama, kurvama, kriminalcima, degenericima, ateistimai nepristojnom svijetu - ljudima bez imutka.Yossarian je upravo razbijao ritmove u pismima kad sudovezli Teksašanina. Bio je to još jedan miran, vru
ć
,bezbrižan dan. Žega se nalegla na krov, zagušljiva i teška.Dunbar je opet ležao nepomi
č
no na le
đ
ima bulje
ć
i u stropkao lutka. Trudio se iz petnih žila da produži svoj životnivijek.
Č
inio je to njeguju
ć
i dosadu. Dunbar se toliko trudioda produži svoj vijek da je Yossarian mislio da je umro.Teksašanina su metnuli u krevet usred sobe, i ubrzo im jeon po
č
eo izlagati svoje nazore.

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->