PLAVA BIBLIOTEKA

Urednik Dr BRANKO LATAS

Fikreta Jeli-Buti

ETNICI U HRVATSKOJ
1941-1945.

GLOBUS / ZAGREB

Recenzenti Dr NARCISA LENGEL-KRIZMAN Dr GOJKO VEZMAR

Rije izdavaa

Knjigom ETNICI U HRVATSKOJ 1941-1945. dr Fikreta JeliButi dala je jugoslavenskoj istorijskoj nauci, jugoslavenskoj javnosti i svima onima koji se interesuju za ire tokove narodnooslobodilakog rata i revolucije naroda i narodnosti Jugoslavije, posebno na podruju Hrvatske, znaajno i nezaobilazno nauno delo. Pojavom ovoga tiva popunjava se praznina koja je postojala u sagledavanju optih vojno-politikih tokova i zbivanja na prostoru gde su se ukrtali interesi nacifaistikih okupatorskih sila utemeljivaa i negovateljica svojih slugana: etnika s jedne strane i ustako-domobranskih vojnopolitikih institucija i svih sadraja u njima, s druge strane. Okupatori su se, bez sumnje, drali starog rimskog naela divide et impera. Bilo je i ranije interesovanja za problematiku etnike kontrarevolucije u Hrvatskoj i pokuaja da se ona razliitim prilazom prikae i objasni. Takvi radovi su vremenski i prostorno ogranieni i vie su u funkciji objanjenja nekog pojedinanog dogaaja-epizode radi konkretne potrebe, bez pretenzije da se ide od poetka do kraja u analiziranju nastanka, trajanja i nestajanja pojave iz bliske prolosti naih naroda i narodnosti. Dr Fikreta Jeli-Buti je, cenei dosadanje radove i priloge o tako znaajnoj i prema mnogoemu sloenoj i interesantnoj problematici nae prolosti, primerenim metodolokim pristupom, snanom naunom argumentacijom, laganim i jasnim stilom, korektno i principijelno uspela da dovede u sklad sve inioce pojave i stvori ne samo nauno utemeljeno, nego i vrlo pregledno i lako itljivo analitiko delo. To je, uistinu, veliki istraivaki doprinos. Jer, dati potpunu istorijsku panoramu etnitva u Hrvatskoj nije bio ni lak ni jednostavan zadatak. U tom izazovu dr Fikreta Jeli-Buti imala je olakavajue okolnosti tim pre to je velikom intelektualnom snagom, istananim sluhom i izuzetnim interesovanjem za politika zbivanja u Hrvatskoj, u prvom redu za snage konfrontirane oslobodilakom ratu i revoluciji, napisala i objavila znaajna istorijska dela: Ustae i Nezavisna Drava Hrvatska, i Hrvatska seljaka stranka, pored mnotva drugih naunih radova i rasprava objavljenih u uglednim jugoslovenskim naunim i strunim publikacijama. Jugoslovenskoj javnosti, naunim i strunim krugovima u zemlji i ire, autor dela koje sada imamo priliku da itamo i da o njemu sudimo, nije dakle, nepoznat. Naprotiv, spada u red onih istoriara koji znaju da odvoje sporedno od glavnog, nevano od bitnog, pojedinano od opteg, ali ne zanemaruje ni jednu injenicu, ni jedan, naoko sitan, podatak, ne potcenjuje

lokalno i regionalno u odnosu na opte i celovito, te sve znalaki i veto situira u celinu, upotpunjujui i zaokruujui optu sliku dogaaja. Sluei se, preteno, arhivskom gradom svih aktera dogaaja, u emu najznaajnije mesto imaju upravo etnika izvorna dokumenta, dokumenta okupatora, ustakih institucija, vojnih i politikih organa narodnooslobodilakog pokreta, zapadnih saveznika kao i mnotvom naune i druge literature, dr Fikreta Jeli-Buti izvodi svoje nauno utemeljene zakljuke, potujui pri tome, nesebino i korektno, miljenje drugih pisaca o toj tematici. Iako je rad sveobuhvatan i celovit, ostaje, dakako, jo dovoljno prostora za one koji imaju interesovanje i elju za iru obradu pojedinih aspekata etnike delatnosti, to se u prvom redu odnosi na pitanje etnike vojne organizacije, iako je, u potrebnoj meri, za razumevanje problema i to predoeno. Zatim o etnikom teroru, o emu je u knjizi dato mnotvo podataka iz svih krajeva Hrvatske gde je bilo etnika, o socijalnoj strukturi i hijerarhiji etnike organizacije itd. Oigledno je u ii interesovanja autora bio, preteno, politiki aspekt organizovanja i delovanja etnike organizacije i politika i vojna motivacija za kolaboraciju sa okupatorima i ustako-domobranskim snagama radi suzbijanja i slamanja revolucionarnih snaga pod rukovodstvom KP Jugoslavije i oivotvorenje ideje o stvaranju Velike Srbije u "Velikoj Jugoslaviji - te opte preokupacije etnikog pokreta Dragoljuba Drae Mihailovia. itaoci i korisnici ove knjige lako e se uveriti u to da autori nekih stranih publikacija, kao i nekih koje su se nedavno pojavile u nas (Saveznici i jugoslovenska ratna drama, na primer), nisu u pravu kada tvrde da je etniki pokret: bio antifaistika organizacija. Takvi radovi lieni su svake objektivnosti, sadre flagrantnu reviziju nama dobro poznatih politikih i vojnih stavova kolaboracionista upregnutih u nacifaistiku maineriju, to u nas opravdano iritira najire drutvene slojeve. Iako se autor knjige etnici u Hrvatskoj 1941-1945. ne uputa u polemiku o tim neistinama,' snagom argumenata i injenicama o etnikoj stvarnosti, naueno i ubedljivo, negira takve pokuaje iji je cilj da iskrive sliku o onome to je opte poznato i o emu je istorijska nauka svoju ocenu ve dala. Sadraj ove knjige u kojoj je studiozno predstavljen sklop okolnosti u kojima dolazi do pojave etnika (u Dalmaciji, Lici, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju, mestimino na Kordunu, Baniji i Slavoniji), njihova opredeljenost za kolaboraciju sa faistima, ustaama i nacistima, planirana politika genocida prema hrvatskom narodu u datom trenutku, masovne krvave inkvizicije, pljaka, paljevina i zastraujue mere odmazde prema simpatizerima narodnooslobodilakog pokreta, pod okriljem i uz pomo nacifaistikih porobljivaa, pokazuje da se ne moe, istovremeno, biti faistiki saradnik i anfifaista. Uostalom, ni etniko vrhovno vojno-politiko rukovodstvo, ni pokrajinska, pa ni lokalna etnika rukovodstva nisu sebe nazivali ni smatrali antifaistima ni antiokupatorima. etnitvo je, zaslepljeno mrnjom prema svemu oslobodilakom i demokratskom, smatralo narodnooslobodilaki pokret jedinim neprijateljem. Autor ove knjige, etikom naunog radnika, izlaze takvo

antislobodarsko i prookupatorsko opredeljenje etnika od njihove pojave 1941. do konanog sloma 1945. godine. Za italijanskog okupatora etnici su bili Antikomunistika dobrovoljaka milicija, smatrali su ih svojim pomonim trupama, snabdevali ih, naoruavali i slali u borbu. Italijanska deviza je bila: Poduprijeti etnike u dovoljnoj mjeri da se bore protiv komunista (. . .), zahtijevati i osigurati da se etnici ne bore protiv hrvatskih snaga i vlasti; dopustiti im da protiv komunista operiraju na svoj nain (tako da 'pokolju jedni druge'). etnici, pak, ne samo to su sluili italijanskom okupatoru, ve su se kitili faistikim znakama, a esto je od njih traeno da poloe zakletvu na vernost italijanskom vladaocu i faizmu . to se tie etniko-ustakih odnosa, autor iscrpno izlae genezu njihovih propagandnih sukoba i podudarnih stavova, interesa i akcija protiv narodnooslobodilakog pokreta. Sva povika na ustae svodila se u praksi na njihove zajednike napore u borbi protiv snaga revolucije, to je zagarantovano i pismenim sporazumima u Kninu, Gospiu, Otocu, Zagrebu itd. Momilo uji, koji je spas Srba i srpstva od ustakih progona video u saradnji sa ustaama, lino je odredio delegaciju da ustakom upanu u Kninu slubeno estita godinjicu uspostavljanja tzv. Nezavisne Drave Hrvatske. Nakon sto su italijanskog okupatora u Dalmaciji, Lici i Hrvatskom primorju zamenile nemake trupe, etnicima je bilo dovoljno da im se predstave kao borci protiv komunizma, u stvari protiv narodnooslobodilakog pokreta, pa da zadobiju svu nemaku naklonost i sve one privilegije koje su im ranije davali Italijani. Pri nailasku Nemaca etnici (u Vrlici) upozoreni su na to da moraju svakog njemakog vojnika pozdraviti isto tako kao i svoga. Ali, pozdrav, zna se, bio je na faistiki nain. Shvativi tako svoju ulogu, razumljivo je to su etnike voe, sledei primer i uputstva Drae Mihailovia, odbijale i svaku pomisao na saradnju sa partizanskim snagama, na emu je uporno inzistiralo rukovodstvo NOP-a, posebno u Dalmaciji, naravno u vreme dok se jo nije znalo u kojoj su meri etnici zaplivali u vode izdaje, kolaboracije i kontrarevolucije, o emu se u knjizi detaljno i hronoloki izlae. Na slian nain, ukazuje se ovde i na druge oblike etnike nacionalne izdaje, faistikog indoktriniranja etnikih voa u poetnom periodu na anektiranom i reokupiranom italijanskom okupacionom podruju ovinistikim strastima, grupnim i pojedinanim teroristiko-zloinakim postupcima, krvavim etnikim puevima u panizanskim tabovima i jedinicama uz asistenciju okupatora. Govori se o proganjanju Srba i teroru nad njima poev od njihovog iskljuivanja iz etnike organizacije, pa i iz sastava srpskog naroda - zbog neposlunosti, zatim o etnikoj propagandi, o miljenju i ocenama italijanskih i nemakih komandi o stvarnoj snazi, borbenom moralu i optoj vrednosti etnikog elementa, o prisilnoj mobilizaciji, o tome zato nisu imali podrku u narodu itd. Sve to je iscrpno analizirano i izloeno u ovoj knjizi, to joj daje posebnu vrednost i zbog ega se, imajui u vidu ocene i preporuku strunih recenzenata, izdava odluio da je objavi. Izdava je uveren da naoj javnosti prua celovito i vrlo vredno nauno delo kojim se obogauje naa istorijska litera

tura i dolazi do daljih spoznaja o tome da su etnici, kao protivnici antifaistikih, idejno-revolucionarnih i borbeno-patriotskih snaga, bili predstavnici preivelog socijalno-klasnog sistema i neeljenog reima. Dr Branko Latas

Predgovor

Ova je monografija trea dionica u mom dugoronom istraivanju politike graanskih snaga u Hrvatskoj u razdoblju rata i revolucije, 1941-1945. Prethode joj monografije: Ustae i Nezavisna Drava Hrvatska 1941-1945, Zagreb 1977, izd. Sveuilina naklada Liber i kolska knjiga; Hrvatska seljaka stranka 1.941-1945, Zagreb 1983, izd. Globus. etniki pokret, koji se od ljeta 1941. poeo organizirati u Srbiji, ubrzo se poeo siriti i u drugim dijelovima Jugoslavije. U Hrvatskoj se takoer moe pratiti razvoj tog pokreta od prvih okupljanja etnika 1941. do sloma etnikih snaga u svibnju 1945. Niz je specifinih okolnosti utjecao na pojavu i razvoj etnitva u Hrvatskoj, tako da se ono namee kao tema zasebne historiografske obrade. S jedne strane, etnitvo se stvaralo i organiziralo kao odreeni politiki i vojni faktor s obzirom na glavne okolnosti u Hrvatskoj od 1941 do 1945. godine (nastanak NDH i politika ustakog reima, politika talijanskog i njemakog okupatora, pojava i razvoj NOP-a). S druge strane, u Hrvatskoj se razvijalo kao organski dio etnikog pokreta u cjelini, koji je upravo na tom podruju imao neka posebna obiljeja. U obradi teme teite je na prikazu politikog razvoja i uloge etnitva. Vojna komponenta, koja je takoer posebno vana za razumijevanje etnike akcije, u prvom je redu sagledavana u vezi s politikim razvojem. Prema tome, iako se u ovoj monografiji djelatnost etnika u Hrvatskoj obuhvaa u cjelini, ipak su neke komponente obraene tek u funkciji glavnog cilja. To se poglavito odnosi na vojnu problematiku, koja i s obzirom na metodoloki pristup zahtijeva posebna istraivanja. Uz to treba istai da se pojedine komponente mogu potpunije obraditi tek nakon dugoronog i sistematskog istraivanja grade koja se, razmrvljena, uva u razliitim i brojnim arhivskim fondovima. Jedna od tih komponenata koja zasluuje daljnju sistematsku obradu jest etniki teror, a za to bi svakako bilo potrebno skupiti jo memoarske grae. to se pak tie narodnooslobodilakog pokreta i njegove relacije prema etnitvu, ovdje se poglavito govori o pojedinim karakteristinim momentima u vezi s tim. Opseniji i detaljniji prikaz nije bio potreban, jer postoji opsena povijesna literatura o toj problematici, na koju se ovom prigodom pozivam. etnikom pokretu u Hrvatskoj obraana je odreena panja u povijesnoj literaturi. Opisan je u sirim sintetikim prikazima i pregledima (Jozo Tomasevich, Jovan Marjanovi, Nikola Milovanovi), i u nizu analitikih radova o

pojedinim problemima i zbivanjima (v. Popis izvora i literature). Raspravu o etnikom pokretu u Hrvatskoj 1941-1942. napisao je uro Stanisavljevi, a ima i nekoliko manjih radova, poglavito s obzirom na pojedina podruja (Branko Latas, Vinko Branica, Duan Plenca, Vojmir Kljakovi). Dio izvorne grade o etnitvu u Hrvatskoj je sauvan i sluzi kao vrlo vana podloga za istraivanje. Na alost, dio te grade nije sauvan, to se poglavito odnosi na arhivu pojedinih etnikih vojnih jedinica u Hrvatskoj. Stoga se sve vane injenice i zbivanja nisu mogli podjednako obraditi. Ta se graa uva u nekoliko arhiva u posebnim fondovima i zbirkama. Osim grae etnike provenijencije, trebalo je istraiti i opsenu gradu koja govori o politici glavnih vojno-politikih faktora prema etnikom pokretu. Dio grae o etnikom pokretu je objavljen (v. Popis izvora i literature). Monografija je nastala u sklopu ostvarivanja znanstvenog programa Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske u Zagrebu. Najtoplije zahvaljujem ustanovama i pojedincima na susretljivosti i pomoi koju sam dobila u obradi ove teme.

U Zagrebu, rujna 1985.

Fikreta Jeli-Buti

Uvod

U stvaranju svoje drutveno-politike osnove etniki se pokret u Hrvatskoj nije mogao pozivati na izrazitiju tradiciju. Nije se moglo govoriti o kontinuitetu u razvitku etnitva s obzirom na razdoblje do 1918. kao u Srbiji.1 Moe se zapravo govoriti o politikoj i idejnoj akciji etnikih i nekih drugih nacionalistikih organizacija nakon stvaranja jugoslavenske drave 1918, koje su sluile reimu, tj. branile postojei politiki poredak. Rije je o akcijama nosilaca politike velikosrpske buroazije u osiguranju vlastite hegemonije u novoj dravi. U vezi s tim stvaraju se nacionalistike organizacije vrlo sline po svojim idejnopolitikim pogledima i ciljevima. Suoen s opasnou od opoziciono raspoloenih grupacija graanske klase i sve snanijeg revolucionarnog radnikog pokreta, reim im je sklon. Tako se ve 1921. osniva prva etnika organizacija - Udruenje etnika za slobodu i ast otadbine. God. 1924. osnivaju se jo dva etnika udruenja: Udruenje srpskih etnika za Kralja i Otadbinu i Udruenje srpskih etnika Petar Mrkonji. U isto vrijeme nastajale su i druge nacionalistike organizacije na istoj idejnopolitikoj osnovi, od kojih su najaktivnije bile Organizacija jugoslavenskih nacionalista (OR]UNA), osnovana 1921., i Srpska nacionalna omladina (SRNAO), nastala 1922, a istu orijentaciju dobiva i Narodna odbrana, osnovana u Srbiji jo 1908. kao patriotska organizacija radi borbe protiv Austro-ugarske Monarhije.2 etniki su elementi bili aktivni u svim tim organizacijama.3 Pojavom tih organizacija pojedine su reimske politike
1 Opirnije N u s r e t e h i . etnitvo u Bosni i Hercegovini (1918-1941) Politika uloga i oblici djelatnosti etnikih udruenja, Sarajevo 1971. U razvoju etnitva, konstatira ehi, god. 1904. imala je meano znaenje, jer je tada zapoela oruana etnika akcija u Makedoniji. Ve s pojavom srpske etnike oruane akcije u Makedoniji nastaju vidne promjene u fenomenu etnitva. Sve do tada za pojam etnitva vezivala se pozitivna tradicija iz borbe srpskog naroda za svoje nacionalno osloboenje. lako se i neto ranije etnitvo poelo da stavlja u slubu srpske buroazije za ostvarivanje njenih praktino-politikih ciljeva, ipak ono doivljava radikalne promjene u svom unutranjem biu organizovanjem oruane etnike akcije u Makedoniji. Tada se etniki odredi kao poluvojne formacije najdirektnije iskoritavaju u borbi srpske buroazije protiv pretenzija bugarske i grke buroazije u smislu podjele i zaposjedanja Makedonije. Bez ikakve dvojbe, od tada etnitvo je iskljuivo instrument nacionalistike politike srpske buruazije i njegova dotadanja pozitivna borbena tradicija u slubi je vladajuih politikih partija. (Isto, 9). 2 Opirnije B r a n i s I a v G I i g o r i j e v i , Organizacija jugoslovenskih nacionalista (Orjuna) , Istorija XX veka, zbornik radova, V, Beograd 1963,315 i d.; Isti, Srpska nacionalna omladina (SRNAO). Prilog izuavanju nacionalistikih i teroristikih organizacija u staroj Jugoslaviji, Istorijski glasnik, Beograd, 2-3/1964, 3 i d. 3 Ukazujui na tu injenicu, ehi zakljuuje da se etniki pokret na odreen nain razvijao i u ovim organizacijama, i bilo bi jednostrano posmatrati ga iskljuivo u etnikim

11

snage, u prvom redu u Radikalnoj stranci, do bile jo jedno sredstvo obrauna sa svojim protivnicima. Ouvanje centralistikog politikog sistema grubom silom i terorom davalo je tako sve vidljivije obiljeje politikom ivotu Kraljevine Jugoslavije. Programski pogledi i tendencije etnikih i ostalih spomenutih nacionalistikih organizacija svoje su glavno ishodite nalazile u ideji beskompromisnog integralnog jugoslavenstva i unitarizma, tj. ideji jugoslavenskog nacionalizma. Parole Orjune o potrebi stvaranja jugoslavenske nacije i ostvarenju velike Jugoslavije od Varne do Trsta i od Segedina do Soluna, bile su privlane i za pojedine pripadnike srpske, hrvatske i slovenske inteligencije. U udruenjima etnika one su nale svoje pobornike, ali je unutar njih sve vidljivije dolazila do izraaja i ekstremna srpska nacionalistika struja. Ona je svoje glavne nosioce imala u organizacijama koje su bile pod utjecajem Srnaoa. Ideja o velikoj Srbiji bila je glavno programsko polazite te struje.4 Time se, s druge strane, izraavalo gledite o neprihvatljivosti ideje jugoslavenstva, jer je ono opasno za Srbe i srpsku tradiciju. Nastanak jugoslavenske drave, tj. Kraljevine SHS, pripisivan je iskljuivo borbi srpskog naroda, koji, prema tome, treba da bude i gospodar u novoj dravi. Treba, meutim, istai da te razlike i sueljavanja izmeu nosilaca ideje integralnog jugoslavenstva i ekstremnog srpskog nacionalizma nisu bile presudne. To e jasnije doti do izraaja uvoenjem estojanuarske diktature 1929, kada politiku integralnog jugoslavenstva kao slubenu politiku reima zduno prihvaaju i ekstremni srpski nacionalisti. Drugim rijeima, dok su i Srnao i Udruenje srpskih etnika u razdoblju do 1929. kategoriki odbacili jugoslavenstvo, jer se po njihovoj tadanjoj ocjeni - Srbija nije borila za ostvarenje takve ideje, ve za Srbiju i Srpstvo, od uspostave estojanuarskog reima lanovi ovih organizacija sa cijelim horom ekstremnih srpskih nacionalista prigrlili su jugoslavenstvo koje je sada, navodno, participiralo u sebi i srpstvo i hrvatstvo i slovenstvo.5 Zbog svega toga, nosioci anticentralistikih tendencija, u prvom redu s federalistikim i autonomistikim koncepcijama, tretirani su kao glavni protivnici i opasnost za politiki sistem. Srpski nacionalistiki krugovi bili su kategorini: stvaranjem Kraljevine SHS skinuto je s dnevnog reda nacionalno pitanje te svaka aktualizacija tog pitanja vodi ruenju poretka. U tom pogledu hrvatsko je nacionalno pitanje izazivalo izuzetnu panju. Sukobe s glavnim politikim faktorima hrvatske graanske klase, koji su se predstavljali kao borci za rjeenje hrvatskog pitanja, pratila je estoka kampanja. To e se do 1929. posebno odnositi na Hrvatsku seljaku stranku i njenog vodu Stjepana

udruenjima. ( e h i , n. dj., 55). Usp. i G l i g o r i j e v i , Srpska nacionalna omladina, n. dj.,9). 4 Gligorijevi zakljuuje da se kod stvaranja organizacije Srnao srpska buroazija oslanjala na sve one velikosrpski orijentisane politike grupe, koje se nisu lako mogle pomiriti to im je ideja o stvaranju Velike Srbije ostala neostvarena i koje su u procesu unifikacije zajednikog ivota svih jugoslovenskih naroda videle, navodno, gubljenje srpske nacionalne individualnosti, jer su srpsku naciju identifikovale sa dravom SHS, a na sve ostale narode gledale kao na 'osvojene' i 'prisajedinjene'. (. . .) Zauzimanje srpskih nacionalista za Veliku Srbiju, bilo u korn vidu, znailo je ustvari sarno boriti se za ouvanje velikosrpskog hegemonizma. (Kao u bilj. 3, str. 35). 5 e h i , n. dj., 110.

12

Radia. Radieva politika djelatnost oznaavana je kao destruktivna i razorna te se zahtijeva da joj se jednim odlunim gestom uini kraj. U tom kontekstu treba razumijevati i atentat na Radia i drugove u Skuptini, 20. lipnja 1928. Atentator Punia Rai bio je stvarni voa Udruenja srpskih etnika i Srnaoa.6 Sukob izmeu nosilaca srpskog nacionalizma i graanskih opozicionih snaga jo vie e se zaotriti nakon uspostave estojanuarskog reima. Iako su pojedine nacionalistike organizacije, kao Orjuna i Srnao, bile ukinute, tridesetih godina zamijenit e ih nove organizacije. Bili su to pokazatelji sve vidljivijih previranja u srpskim graanskim politikim krugovima. Godine 1934. osniva se profaistika organizacija Zbor, a vodi je Dimitrije Ljoti. Udruenje etnika za slobodu i ast otadbine i dalje se uporno suprotstavljalo inicijativama za dravno preureenje, premda su vodee srbijanske politike stranke bile za odreene promjene. Ubojstvo kralja Aleksandra u Marseilleu, u listopadu 1934, jo vise je zaotrilo spomenuta previranja. Uklanjanje prvog nosioca monarhistike diktature znailo je ujedno i slabljenje pozicija velikosrpskog reima. Namjesnik, knez Pavle, traio je kompromis s vodstvom HSSa, tj. Vladkom Maekom, kao glavnim nosiocem opozicije. Takva politika dvora i reima izazivat e sve ee opoziciono raspoloenje u srbijanskim graanskim krugovima, a to e posebno doi do izraaja nakon sklapanja sporazuma izmeu predsjednika vlade Dragie Cvetkovia i Vladka Maeka, krajem kolovoza 1939. god. Stvaranjem ustake organizacije nakon 1929. na elu s Antom Paveliem i ilegalnim djelovanjem ustakih elemenata u zemlji jo vie e se zaotriti sukobi nosilaca hrvatskog i srpskog nacionalizma, posebno nakon atentata u Marseilleu koji su izvrili hrvatski i makedonski faisti. Tome je prije 1929. prethodilo organiziranje nacionalistikih elemenata u Hrvatskoj kao to je bila organizacija Hanao (Hrvatska nacionalna omladina), kao protutea protivnikim organizacijama - Srnao i Orjuna. Nasuprot koncepcijama srpskih nacionalistikih snaga, ustae su formulirali svoj program. Ideja o stvaranju hrvatske drave, koja je u teritorijalnom pogledu nezamisliva bez Bosne i Hercegovine, i koja bi se izgradila na izrazitoj rasnoj osnovi, bila je glavno polazite u politikoj koncepciji ustaa. Stvaranje jugoslavenske drave 1918. bilo je, prema tumaenju ustaa, vrhunac nijekanja hrvatske narodne samosvojnosti u povijesti hrvatskog naroda. Svoju velikohrvatsku koncepciju ustaki je pokret temeljio na veliini hrvatskog nacionalnog prostora i znaenju rijeke Drine, kao granice dvaju svjetova, zapadnog i istonog. Antisrpska komponenta davala je poseban peat toj koncepciji. Pozivalo se na odluujuu borbenu akciju protiv svih neprijatelja koji piju krv hrvatskom narodu, na ienje hrvatskog ivotnog prostora od Srba. Ustaka se propaganda irila preko nekoliko ilegalnih listova, infiltracijom ustakih elemenata u redakcije nekih listova i asopisa te u pojedina drutva i institucije. Tome treba pridodati i propagiranje ideja novog evropskog poretka, tj. velianja faistike Italije i Treeg Reicha.7 Takve ovinistike tendencije ekstremnog srpskog i hrvatskog naciona

G l i g o r i j e v i , ,,Srpska nacionalna omladina, 23-24 Opirnije F i k r e t a J e l i B u t i , Ustae i Nezavisna Drava Hrvatska, Zagreb 1978 (drugo izd.), 13 i d.
6 7

13

lizma nalazile su u sve sloenijoj krizi jugoslavenskog graanskog drutva pogodno tlo za vrbovanje i organiziranje svojih pobornika. U Hrvatskoj e to osobito doi do izraaja na podrujima nastanjenima hrvatskim i srpskim stanovnitvom, gdje se potiu meunacionalna i vjerska mrnja i iskljuivost. Kakva je socijalna struktura nosilaca ekstremnih nacionalistikih tendencija? Slino nosiocima ustatva, i etniki su elementi iz raznih drutvenih slojeva, tj. od samih vrhova buroaskog drutva do pripadnika najirih slojeva gradskog i seoskog stanovnitva. Meu vodeim lanovima prevladavali su inovnici, trgovci, veleposjednici. Ne ulazei u samu imovinsku kategorizaciju, injenica je da je glavnina lanstva etnikih organizacija pripadala seoskom stanovnitvu, dok je malobrojniji dio pripadao gradskom stanovnitvu. etnitvo u novim drutvenoekonomskim i politikim uslovima koji su se stvarali u razdoblju izmeu dva rata, zakljuuje N. ehi, oigledno nije nalo snaga u sebi da se prilagodi savremenim tokovima razvitka i nae naina da sebi stvori uporite i u irim slojevima gradskog stanovnitva. Ono je i u tim novim uslovima sauvalo sirovu seljaku patrijarhalnu ideologiju koja je ostala tua i nerazumljiva gradskom elementu. I nije sluajno da je i onaj malobrojniji dio gradskog stanovnitva koji se naao u redovima etnika, u stvari, predstavljao dojueranjeg seljaka koji je i u gradu ivio psihologijom seljaka. etnitvo se zatim predstavljalo kao krajnje nacionalistiki pokret, koji je ve samim tim nalazio plodno tlo u seljakoj sredini, jer agrarna drutva, kakvo je u sutini bilo i jugoslovensko drutvo izmeu dva rata, obavezno su davala najekstremnije oblike nacionalizma. Seljatvu je bila razumljiva i prihvatljiva veoma jednostavna etnika maksima izraena parolom 'Sve za kralja i otadbinu' i stoga su seljaci gajili vjeru da su etnici najdosljednije i najodanije pristalice monarhistikog ureenja. S obzirom na to da seljatvo i malograanski dio stanovnitva svaku dublju restrukturalizaciju drutva doivljavaju kao njegovo raspadanje i razaranje, oni onda redovno trae izlaz iz takve situacije u Jakim nacionalistikim pokretima koji su svojom ideologijom okrenuti prema prolosti i koji nisu u stanju da anticipiraju jedno novo drutvo ve nastoje da sauvaju sve one vrijednosti koje su ve istorijom osuene na propast. Psihologiji seljatva imponovala je tenja etnitva da one fungira kao poluvojna organizacija, da se predstavlja kao vlast i da afirmira politiku 'vrste ruke', to je u osnovi svih nacionalistikih pokreta .8 Kada je rije o nacionalnom sastavu, etnike su organizacije bile upravljene prema srpskom stanovnitvu, ali ne iskljuivo. Naime, Udruenje etnika za slobodu i ast otadbine svojim je programom unitarnog jugoslavenstva teilo da okupi i pripadnike drugih nacionalnosti, a to znai i Hrvata. Pojedini od njih izraavali su svoju poziciju jugoslavenskih nacionalista (jugonacionalisti) odanou kralju i dinastiji, tj. opredijeljenou za postojei politiki poredak. Meutim, njih je bilo u neznatnom broju u etnikim organizacijama, i to gotovo iskljuivo u gradovima. Poglavito su pripadali dravnim slubenicima i privatnim obrtnicima. Pripadnitvo pojedinaca etnikoj organizaciji bio je u prvom redu znak izraavanja lojalnosti reimu, to se u

e h i , n. dj., 79-80.

14

idejnom smislu izraavalo integralnom jugoslavenskom orijentacijom, a s druge strane bilo je povezano i s mogunou ostvarivanja osobnih interesa. U tenji da ojaaju svoj utjecaj, etnika su udruenja bila zainteresirana za stvaranje svojih organizacija u itavoj zemlji. U Hrvatskoj se u tom pogledu glavna akcija vodila na podrujima nastanjenim srpskim stanovnitvom, poglavito u Lici, sjevernoj Dalmaciji, Kordunu, te u Slavoniji. Udruenje etnika za slobodu i ast otadbine nastojalo je stvarati svoje pododbore u pojedinim mjestima. Ta akcija vidljivije dolazi do izraaja od 1932. Raspoloiva dokumentacija pokazuje da su se etniki pododbori osnivali u nizu gradova i mjesta u Hrvatskoj (Zagreb, Sisak, Bjelovar, Osijek, Naice, Virovitica, Vukovar, Nova Gradika, Okuani, akovo, Koprivnica, Krievci, Varadin, Duga Resa, Dreznica, Gospi, Donji Lapac, Graac, Karlovac, Knin, Drni, Kistanje, Dubrovnik, Suak).9 Stvaranjem tih organizacija svakako se utjecalo na zaotravanje meunacionalnih odnosa, poglavito sukoba izmeu Srba i Hrvata. S druge strane, to je izazivalo suprotnu akciju, tj. stvaranje pojedinih hrvatskih organizacija, kao sto su bile Graanska i Seljaka zatita, ije je postojanje vodstvo HSS-a opravdavalo, medu ostalim, i opasnou od etnike akcije. Sredinom tridesetih godina dolazi u Hrvatskoj do brojnih sukoba sa etnicima i andarima, u kojima ima ubojstava i krvoprolia. Obraajui se u sijenju 1936. posebnim letkom Srbima - Seljacima, Sava Kosanovi, jedan od prvaka Samostalne demokratske stranke, isticao je da se u etnikim organizacijama u Hrvatskoj nalaze andarmerijski povjerenici, koji su naoruani i zatieni od vlasti. Ti su dogaaji svakako unosili veliku nesigurnost u politiku svakidanjicu u Hrvatskoj, o emu svjedoe i intervencije bana Savske banovine kod predsjednika vlade Milana Stojadinovia. Izraavajui nezadovoljstvo stvaranjem etnikih organizacija u Hrvatskoj, s opravdanjem da etnici u njoj nemaju tradicije, ban je upozoravao da su u toj organizaciji ljudi po pravilu sumnjive prolosti koji su esto pod vidom svoga lanstva u tim udruenjima vrili ine koji su bili upereni protiv line i imovinske sigurnosti graana, a koji su isto tako bili u protivtini sa zakonom. Zbog toga, prema njegovim rijeima, etnici izazivaju pravi strah i napetost, pa kada se i na selima uo povik 'etnik' stvarala se odmah psihoza, zvonilo se na uzbunu, ljudi se oboruavali i skupljali za zajedniku obranu ili su se zatvarali u kue da se tu brane. Tu psihozu zloupotrebljavali su cesto elementi kojima je stalo do nereda i ija je lozinka 'sto gore to bolje'! naroito dakle frankovci i komunisti nastojei da tim putem zakrve Srbe i Hrvate i da mrnju na etnike proire i na Srbe. Zbog takve sve nesigurnije situacije 1936. godine zabranjen je rad etnikih organizacija u Savskoj banovini, ali su pojedine i dalje ostale i djelovale, a nastojalo se obnoviti neke koje su bile rasputene.l0 Knjievnik August Cesarec je u jednoj svojoj analizi politike situacije u Hrvatskoj, to ju je za rukovodstvo KPJ izradio neposredno nakon atentata u Marseilleu, ulogu etnitva u Hrvatskoj ocijenio ovim rijeima: Veinom je to po hrvatskim selima s brda i dola sakupljeni ljudski materijal najarenije

9 Isto,175. 10 Isto,175-176.

15

provenijencije. Bogatiji seljaci, koji vole uniformu ili od dravnih vlasti trebaju neku pomo i od svojih voa kakvu intervenciju kod banaka i sudova, to naravno odmah u te redove privlai i siromanije seljake i seoske proletere, ukoliko se tu ne radi o najgorem seoskom olou, to redovito takoer nije izuzetak nego moda jo vise pravilo - to je materijal, iz kojeg se kontingentiraju slavni dananji jugoslavenski etnici - potomci onih komitadija, koji su nekad u borbama za nacionalno osloboenje Srba igrali ipak slavniju (i) asniju ulogu. A danas su to pod firmom 'narodnog jedinstva i dravne cjeline' plaeni i svakojako privilegovani borbeni odredi i branii najpokvarenijeg i najkukavnijeg reima u historiji jugoslavenskih naroda, njegova oboruana avangarda, koja se samo po uniformi i neto civilnijim uslovima ivota razlikuje od brahijalne dravne sile u andarskim i policijskim kasarnama, iz ega ne slijedi, da i ta avangarda nema svoje kasarne. Ima ih, iako ne svuda, i sada u miru to je reimska rezerva koja moe odmah da bude aktivna, doe li gdje do nemira, pa je zapravo javna tajna, da reim tu svoju avangardu organizira i sprema za sluaj rata, u kojem bi ona imala da bude pomonik policije i andarmerije, za ouvanje mira u zaleu, borac (protiv) vojnih desertera i borac protiv defetista. 11 Tenja da se stvaranjem etnikih organizacija u Hrvatskoj omasovi sam pokret, nije se meutim, mogla ostvariti. Unato vrlo intenzivnoj propagandi i podrci razliitih utjecajnih faktora, esto i organa vlasti, etnika udruenja nisu mogla u srpskom stanovnitvu stvoriti eljeni oslonac. Naprotiv, ispoljavanje ovinistikih tendencija i poduzimanje konkretnih akcija u tom pravcu, nailazili su na vidljivu odbojnost u sirim razmjerima. Zbog svega toga etnika se organizacija u Hrvatskoj svodila na uzu skupinu od nekoliko stotina fanatiziranih pristaa.12 Sporazum Cvetkovi-Maek jo vise je uzburkao previranja meu srpskim politikim strankama i grupacijama.13 U cjelini gledajui, on je naiao na jaku reakciju vodeih srpskih politikih stranaka i svih nacionalistikih organizacija. etnika udruenja postaju vrlo aktivna u stvaranju pokreta Srbi na okup. Rije je o akciji Srpskog kulturnog kluba koji je zagovarao potrebu ireg okupljanja srpskog stanovnitva u cijeloj Jugoslaviji pod parolom da su Srbi u opasnosti. inzistiralo se na daljnjem preureenju drave u kojoj bi se osnovala posebna srpska banovina, koja je pretendirala da obuhvati sva podruja izvan banovine Hrvatske i Slovenije. Propaganda pokreta Srbi na okup dola je i u Hrvatskoj do vidljivijeg izraaja. Nasla je nosioca u elementima iz srpskih graanskih stranaka, grupacija, organizacija, drutava, ukljuujui i dio pravoslavnog sveenstva, koji su organizirali akcije u krajevima gdje je nastanjeno srpsko stanovnitvo, pod parolom da je njegov poloaj postao neizvjestan u novostvorenoj Banovini Hrvatskoj. U tom cilju u Zagrebu je u veljai 1940. pokrenut list Srpska rije, a nakon zabrane toga

11 Graanska politika u Hrvatskoj prije pola stoljea. Nepoznati izvjetaj Augusta Cesarca iz 1934. godine o politikoj situaciji u zemlji; priredio Ivan Jeli, Nae teme, 12/1984, 3034-3035. 12 u r o S t a n i s a v l j e v i , Pojava i razvitak etnikog pokreta u Hrvatskoj 1941-1942. godine, Istorija XX veka, zbornik radova, IV, Beograd 1962,5-6. 13 Opirnije L j u b o B o b a n, Sporazum Cvetkovi-Maek, Beograd 1965,245 i d.

16

lista u travnju je poela izlaziti Nova srpska rije. Organiziraju se skuptine na kojima istupaju predstavnici pojedinih stranaka i organizacija: Pod parolom da su Srbi i srpstvo u opasnosti, tei se utjecati na stanovnitvo u irim razmjerima, pa se u tu svrhu skupljaju potpisi i upuuju delegacije i peticije u Beograd, sa zahtjevom za otcjepljenje srpskih srezova od Banovine Hrvatske.14 Najvei broj skuptina i konferencija u cilju propagande pokreta Srbi na okup odran je na Kordunu, u Baniji, Lici, Slavoniji i u sjevernoj Dalmaciji.15 . Meutim, pokret Srbi na okup nije uspio ostvariti ciljeve za kojima je teio. Tenja za okupljanjem srpskih narodnih masa raspirivanjem ovinistikih tendencija nije mogla naii na plodno do. U Hrvatskoj su pokazatelj za to bili i rezultati opinskih izbora, odranih u svibnju 1940, kada je JRZ doivjela teak poraz, a ojaale pozicije Samostalne demokratske stranke. Pokret Srbi na okup sveden je tako na vrlo uske dimenzije. U njegovoj akciji ispoljili su se u prvom redu pogledi i interesi ekstremnih srpskih nacionalistikih elemenata. U njima svakako treba traiti i jedan od zametaka kasnijeg etnikog pokreta, koji e se pojaviti i organizirati nakon sloma Kraljevine Jugoslavije i okupacije zemlje, te uspostave Nezavisne Drave Hrvatske, u kojoj su Hitler i Mussolini doveli na vlast Pavelievu ustaku skupinu.16

II Agresija osovinskih sila, Treeg Reicha i faistike Italije, koja je rezultirala munjevitim slomom Kraljevine Jugoslavije u kratkotrajnom travanjskom ratu 1941, dovela je i do tekog poraza njenih vojnih snaga. Ubrzo su se u pojedinim podrujima pojavile manje naoruane grupe sastavljene od oficira, podoficira i vojnika jugoslavenske vojske. Jedna od njih bila je grupa pod komandom generaltabnog pukovnika Dragoljuba Drae Mihailovia, koji je, povlaei se iz sjeverne Bosne u drugoj polovici travnja, stigao poetkom svibnja u unutranjost Srbije na Ravnu goru, gdje se sklonio. Bila je to grupa od tridesetak ljudi, od kojih je bilo sedam oficira. Organizirali su se da budu jezgra pokreta otpora, te je osnovan i tab organizacije, kasnije esto nazivane Ravnogorski pokret. Bili su to poeci stvaranja Mihailovieve etnike organizacije, tj. etnikog pokreta, kojemu su osnivai kao slubeno ime dali (etniki odredi jugoslovenske vojske, a zatim Vojno-etniki odredi. U narodu su pripadnici te organizacije nazivani etnici. 17 Tako je Ravna gora postajala jedan od centara okupljanja buroaskih politikih snaga u Srbiji, koje su ispoljavale prozapadnu orijentaciju. Isto

14 Kao u bilj. 12, str. 6.

15 Opirnije I v a n J e l i . O nekim odjecima sporazuma Cvetkovi-Maek meu Srbima u Banovini Hrvatskoj, Zbornik Historijskog instituta Slavonije, br. 3, Slav. Brod 1965, 147 i d. 16 Stanisavljevi zakljuuje da je pokret Srbi na okup bio u Hrvatskoj klica i potka etnikog pokreta, koji se pojavio u drugoj polovini 1941. godine u uslovima okupacije postojanja NDH i pojave NOP-a (...). Stanisavljevi, n. Dj., 6). 17 Opirnije J o v a n M a r j a n o v i , Draa Mihailovi izmeu Britanaca i Nemaca, knj. 1, Britanski tienik Zagreb-Beograd 1979, 57 i d.; J o z o T o m a s e v i c h , etnici u drugom svjetskom ratu 1941-1945, Zagreb 1979, 118 i d.; M i l o M i n i , etnici i njihova uloga u vreme narodnooslobodilakog rata 1941-1945, Beograd 1982, 13 i d.

17

dobno se organizirao i drugi centar oko etnikog vojvode Koste Milovanovia Peanca, koji je nastojao u novim uvjetima ouvati predratnu etniku organizaciju. On je jo od poetka rata imao pod orujem nekoliko stotina ljudi u junoj Srbiji. Meutim, ve u kolovozu Peanac je sklopio sporazum sa srpskom kvislinkom vladom stavivi se generalu Milanu Nediu na raspolaganje i postavi tako orue njemake okupacione sile. Upravo je u to vrijeme i Mihailovi predlagao Peancu sklapanje sporazuma, u prvom redu oko podjele podruja djelovanja, ali do toga nije dolo, jer se jasno pokazalo da se radi o dvije suprotstavljene strane. Peanceva se organizacija, inae, ve 1941. poela raspadati, a njome nisu bili zadovoljni ni Nijemci. Niz Peancevih komandanata pristupio je Mihailovievoj etnikoj organizaciji.18 Uz vojnu organizaciju etnikog pokreta tekla je i politika. Kao politiko rukovodstvo pokreta osnovan je u kolovozu Centralni nacionalni komitet, a slijedilo je i stvaranje lokalnih politikih odbora. Meu njima je svakako najvaniju ulogu imao etniki odbor u Beogradu (Beogradski etniki komitet). Vodei lanovi Centralnog nacionalnog komiteta bili su Dragia Vasi, advokat iz Beograda, Mladen ujovi, takoer advokat iz Beograda, i Stevan Moljevi, advokat iz Banje Luke. Vasi je bilo prije rata potpredsjednik Srpskog kulturnog kluba i doao je na Ravnu goru u kolovozu 1941. Slovio je kao Mihailoviev zamjenik te kao politiki idejni rukovodilac. ujovi je sve do sijenja 1943. bio u Beogradu gdje je bio aktivan u spomenutom etnikom odboru. Moljevi je doao u Mihailoviev tab u svibnju 1942, iz Crne Gore, gdje se sklonio nakon kapitulacije. Spomenuti lanovi bili su glavni Mihailovievi politiki savjetnici, a zadaa im je bila da odravaju veze s pristaama pokreta u pojedinim podrucjima.19 Oni, kao i niz drugih koji e pristupiti etnikom pokretu, bili su uglavnom pripadnici bivih graanskih stranaka Republikanske, Zemljoradnike, Demokratske i dr. - a neki su imali i vidljiviju ulogu. Istodobno se formulirala i programska osnova etnikog pokreta. Do proljea 1942. nastalo je nekoliko osnovnih programskih dokumenata u kojima su formulirani glavni politiki ciljevi.20
18 D r a g o l j u b P e t r o v i , etnicka organizacija Koste Peanca u okupiranoj Srbiji do poetka oktobra 1941. godine, VIG 2/1968, 173 i d. 19 Tomasevich, n. dj., 121-122; Mini, n. dj., 37, 126. . 20 Ve je 30. VI 1941. datiran prvi opseniji programski dokument, koji je napisao Moljevi pod naslovom Homogena Srbija Hi Homogena srpska drava. U prilogu tog dokumenta data je-i karta zamiljene poslijeratne Jugoslavije. Taj je elaborat stigao do Mihailovia vjerojatno u veljai 1942. (Usp. o tome N i k o l a M i l o v a n o v i , Kontrarevolucionarni pokret Drae Mihailovia, sv. 2, Poraz, Beograd 1983, 207 i d. Elaborat je u cijelosti objavljen u Zborniku dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije - dalje: Zbornik dokumenata NOR-a - XIV/1, Beograd 1981, 1-10). U rujnu 1941. Milo Sekuli, lijenik i istaknuti lan Zemljoradnike stranke, izradio je izvjetaj za izbjegliku vladu u Londonu, koji dokument sadrava neka osnovna gledita etnikog politikog programa. (Objavljeno u Zborniku dokumenata NOR-a, XIV/1, 26-29). To su u stvari bili stavovi etnikog odbora u Beogradu. Potpuniji sadraj dobio je program etnikog pokreta u Instrukcijama koje je Mihailovi 20. XII 1941. dostavio etnikim komandantima u Crnoj Gori oru Lasiu i Pavlu uriiu. To je bio i prvi dokument programskog karaktera koji je potpisao Mihailovi. (Objavljen u Zborniku dokumenata NOR-a, XIV/1, 93-100). U travnju ili svibnju 1942. Vasi je poslao Mihailoviu pismo u kojemu podrobnije razrauje svoja gledita o poslijeratnom ureenju Jugoslavije. (Objavljeno u Zborniku dokumenata NOR-a, XIV/1, 255-263). Vasievo pismo je nastalo u vezi sa spomenutim Moljevievim elaboratom koji je od njega dobio u sijenju 1942. (Na i. mj., 101-103).

18

Glavno polazite u tim programskim dokumentima bila je ideja o velikoj Srbiji i homogenoj Srbiji. Ta se ideja temeljila na gleditu o pravu Srba da budu vodea nacija na Balkanu, a to je mogue samo okupljanjem u jednoj etniki homogenoj srpskoj dravi. Stoga se Srbima, zakljuuje Moljevi, namee danas prva i osnovna dunost: da stvore i organizuju homogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etniko podruje na kome Srbi ive, i da joj osiguraju potrebne strateke i saobraajne linije i vorove, te privredna podruja kako bi joj bio omoguen i obezbeen slobodan privredni, politiki i kulturni ivot i razvitak za sva vremena. Te strateke i saobraajne linije i vorovi, potrebni za sigurnost, ivot i opstanak Srbije, iako gdegde danas ne bi imali srpsku veinu, imaju da poslue Srbiji i srpskom narodu da se ne bi vise ponavljala stradanja koja Srbima nanose njihovi susedi im se pruzi prilika. Preseljavanje i izmena iteljstva, naroito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog podruja, jedini je put da se izvri razgranienje i stvore bolji odnosi izmeu njih, a time otkloni mogunost da se po nove strasni zloini koji su se deavali i u prolom ratu, a naroito u ovom sadanjem, na svemu podruju na kome su Srbi i Hrvati bili izmeani, i gde su Hrvati i Muslimani s planom ili na istrebljenje Srba. Teritorijalno bi velika Srbija, kako je to oznaeno u karti koju je Moljevi izradio, obuhvaala daleko najvei dio Jugoslavije, a bila bi joj pridodana i neka podruja koja pripadaju Maarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj i Albaniji. Obuhvaala bi teritorij Srbije prije 1912, Makedoniju, Kosovo i Metohiju, Crnu goru, Vojvodinu, Bosnu i Hercegovinu, a od hrvatskih zemalja Dalmaciju, dio Like, Kordun i Baniju, te dio Slavonije. Cilj je bio da se tako osjetno smanjena Hrvatska nade okruena izmeu velike Srbije i velike Slovenije, iji bi teritorij bio podvostruen pripajanjem velikog dijela Koruke, dijela Maarske, Istre, Slovenskog primorja i dijela talijanskog teritorija. 21 Prema Moljeviu, tako bi se ispravila osnovna greka koja je bila uinjena 1918. kada nisu bile udarene granice Srbije. ( . . .) Te se granice danas moraju udariti, i one moraju da obuhvate celo etniko podruje na kome Srbi ive sa slobodnim izlazima na more za sve srpske oblasti koje su na domak mora. Budua bi Jugoslavija, prema njemu, dodue, bila ureena na federativnoj osnovi, sa Srbijom, Hrvatskom, Slovenijom kao federalnim jedinicama, ali u njoj hegemoniju treba da imaju Srbi. Prema Moljeviu, Srbi se ne mogu odrei svoga vodstva na Balkanu. Oni svoju istorisku misiju moraju ispuniti, a moi e to uiniti samo ako budu okupljeni u homogenoj Srbiji i okviru Jugoslavije koju e zadahnuti svojim duhom i dati joj svoj peat.

21 U spomenutom pismu Vasiu, u sijenju 1942, Moljevi je oko pitanja razgranienja s Hrvatskom, pisao: to se tie naeg unutranjeg pitanja, razgranienja sa Hrvatima, tu drimo da treba odmah, im se

ukaze prilika, prikupiti sve snage i stvoriti svren in: a) zaposesti na karti oznaenu prostoriju; b) oistiti je pre nego Ii se iko pribere. Zaposedanje bi se, mislimo, moglo izvesti samo tako ako bi se. Jakim odredima zaposela glavna vorista i to: Osijek, Vinkovci, Slav. Brod, Sunja, Karlovac, Knin i ibenik, te Mostar i Metkovi, a onda iznutra pristupiti ienju zemlje od svih nesrpskih elemenata. Krivci bi imali da budu na mestu kanjavani, a ostalima bi

valjalo otvoriti put - Hrvatima u Hrvatsku, a muslimanima u Tursku (Hi Albaniju). (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 102).

19

Srbi moraju imati hegemoniju na Balkanu, a da imaju hegemoniju na Balkanu, moraju prethodno imati hegemoniju u Jugoslaviji. Te su programske tendencije uglavnom potvrivane i razraivane u daljnjim dokumentima.22 U zakljucima Beogradskog etnikog komiteta, koji su doli do emigrantske vlade, glavna zadaa etnikog pokreta sadrana je u ovoj formulaciji: Ideal je jaka i homogena srpska dravna jedinica politiki i ekonomski sposobna za ivot. Stoga je medu ostalim potrebno omeiti 'defakto' srpske zemlje i uiniti da u njima ostane samo srpski ivalj; izvriti brzo i radikalno ienje gradova i njihovo popunjenje sveim srpskim elementom; izraditi plan za ienje ili pomeranje seoskog stanovnitva sa ciljem homogenosti srpske dravne zajednice.23 Te su zamisli potvrene u spomenutoj Mihailovievoj instrukciji za Crnu Goru, u kojoj se uvodnom dijelu izlazu ciljevi etnikog pokreta u cjelini. S obzirom na programski sadraj, panju u prvom redu privlae ovi: 1. Borba za slobodu celokupnog naeg naroda pod skiptrom Njegovog Velianstva Kralja Petra II. 2: Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etniki istu u granicama Srbije-Crne Gore-Bosne i Hercegovine-Srema-Banata i Bake. 3. Borba za ukljuenje u nas dravni ivot i svih jo neosloboenih, slovenakih teritorija pod Italijanima i Nemcima (Trst-Gorica-Istra i Koruka) kao i Bugarske, severne Albanije sa Skadrom. 4. ienje dravne teritorije od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata. 5. Stvoriti neposredne zajednike granice izmeu Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenake ienjem Sandaka od Muslimanskog ivlja i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog ivlja. Kao sto je vidljivo, u programskim dokumentima etnikog pokreta prvenstveno je bila formulirana ideja velikosrpskog hegemonizma i ovinizma. Radi spaavanja srpstva zagovarana je nunost rata, u prvom redu protiv Hrvata do istrebljenja. Taj rat je opravdavan gleditem o poistoveivanju itavog hrvatskog naroda s ustaama. Krvavi i brojni zloini koje ustae vre nad srpskim stanovnitvom pripisivani su itavom narodu, ime se stvarala podloga za sve vee raspirivanje nacionalne i vjerske mrnje. Iste su strasti raspirivane i protiv muslimanskog stanovnitva, kao odgovornog za ustake zloine.24 Borba za povratak monarhije i starog drutvenog ureenja bila je takoer temeljna znaajka programskih dokumenata etnikog pokreta. U tom pogledu sasvim je jasno od poetka dola do izraaja konfrontacija prema narodnooslobodilakom pokretu i Komunistikoj partiji Jugoslavije, kao njegovu predvodniku. Sa komunistima-partizanima, isticao je Mihailovi u spomenutoj instrukciji, ne moe biti nikakove saradnje jer se oni bore protiv dinastije i za ostvarenje socijalne revolucije, to nikada nesme biti nas cilj, jer

Usp. bilj. 20. Vasi je u spomenutom pismu, iz travnja ili svibnja 1942, svoje gledite u vezi s tim saeo ovim rijeima: "Pitanje homogene srpske drave, koja ima da obuhvati celo etniko podruje na kome danas Srbi ive, jeste van diskusije. U tome se slau svi Srbi. 24 M i n i , n. dj., 21 i d.
22 23

20

smo mi jedino i iskljuivo samo vojnici i borci za Kralja, Otadbinu i slobodan . narod . Takvu e programsku koncepciju etnikog pokreta D. Mihailovia ubrzo podrati krugovi emigrantske vlade. Naime, sve jasnije je izbijala na vidjelo podudarnost gledita pojedinih srpskih politiara u emigrantskoj vladi sa spomenutim koncepcijama. Stoga su se i odnosi izmeu srpskih i hrvatskih politiara u vladi sve vie zaotravali. Neprestane pritube upuivane hrvatskim politiarima u vezi s ustakim zloinima nad srpskim stanovnitvom pogodovale su razbuktavanju antihrvatske propagande. Toj su pak propagandi velikosrpske tendencije davale sve vidljivije obiljeje, a posebno su bile poticane razliitim vijestima i izvjetajima iz zemlje. U skladu s tim, i kod pojedinih predstavnika srbijanskih stranaka u vladi, koji su u odnosu na hrvatske i slovenske politiare inili veinu, sve je prisutnija bila koncepcija o obnovljenoj Jugoslaviji u kojoj treba osigurati velikosrpsku hegemoniju. Bio je to ujedno i izravan sudar s koncepcijom predstavnika HSS-a, koji su u prvom redu branili pozicije steene sporazumom Cvetkovi-Maek iz kolovoza 1939. godine.25 Ta su gledita pokazivala da je u vezi s pitanjem poslijeratnog ureenja zemlje za predstavnike HSS-a u prvom planu bila ideja o hrvatskoj dravi, a da je pitanje zajednice sa Srbima i Slovencima u granicama Jugoslavije dobivalo drugorazredno znaenje. Zasigurno je pri tome bilo bojazni od jaeg isticanja ideje federativnog ureenja jugoslavenske drave, zbog opasnosti od prevage i dominacije srpske jedinice nad hrvatskom i slovenskom. lako e ta ideja federativnog ureenja zemlje sa tri jedinice dohiti, zapravo, privolu zainteresiranih strana u emigrantskoj vladi, ostat e bojazan od spomenute opasnosti. Dok je, dakle, jedna strana kvalificirala drugu: kao nosioca veliko-srpskih tendencija, dotle je ova oznaavala nju kao nosioca separatistikog programa. Ti su sukobi imali, dakako, odjeka u slubenim britanskim krugovima. Britanci su, naime, posebno bili zainteresirani za razvoj situacije u okupiranoj Jugoslaviji i htjeli su sto efikasnije utjecati na daljnji razvoj dogaaja. U skladu s tim, u prvom su redu bili za uklanjanje sukoba u emigrantskoj vladi i za uzajamno povjerenje i suradnju. Glavni poticaj za to dolazio je upravo od tenje da se puna podrka prui Mihailoviu, kojega se smatralo glavnim nosiocem pokreta otpora u zemlji. Propaganda takve Mihailovieve pozicije u krugovima emigrantske vlade pokazivala je da se ona - nakon uspostave prvih veza u rujnu 1941. - poinje sve vise zauzimati za etnike kod Britanaca. Posebno se to u poetku odnosilo na Mihailovieve sve vee zahtjeve za pomo u oruju. Britanci su krajem listopada preko svog oficira za vezu, kapetana D. T. Hudsona, uspostavili i neposrednu vezu s Mihailovievim tabom, a veze su se nastojale ojaati upuivanjem novih misija. Predsjednik emigrantske vlade general Duan Simovi je uskoro zatim, sredinom studenoga, u svom govoru na Radio-Londonu izjavio da je Mihailovi imenovan za

25 Opirnije: V o j m i r K lj a k o v i , Jugoslavenska vlada u emigraciji i Saveznici prema pitanju Hrvatske 1941-1944, SP, 2-3/1971,103 i d.; T o m a s e v i c h, n. dj., 239 i d.; F i k r e t a J e l i B u t i , Hrvatska seljaka stranka, Zagreb 1983, 75 i d.

21

komandanta svih jugoslovenskih snaga u zemlji.26 Bili su to znaci da su emigrantska vlada i Britanci slubeno priznali Mihailovia, kao jedinog vou snaga otpora u Jugoslaviji. Za samu pak Mihailovievu organizaciju bio je to svakako znaajan momenat. S jedne strane, ona je postala i slubeno poluga u politici jugoslavenske emigrantske vlade, a s druge, priznanje od Britanaca potvreno slanjem vojne misije u Mihailoviev tab moglo se tumaiti kao znak da se etniki pokret svrstava u redove saveznikih snaga u ratu protiv osovinskih sila. Od tada se Mihailovieve snage nazivaju novim imenom, Jugoslovenske vojske u otadbini OVO), iako e i dalje ostati udomaen pojam etnici.27 Ti novi momenti, koji su svakako trebali pridonijeti uvrivanju Mihailovieve pozicije, padaju upravo u vrijeme njegova neposrednog suoavanja s pitanjima odnosa prema narodnooslobodilakom pokretu s jedne i njemakoj okupacionoj sili s druge strane. Oruani ustanak u Srbiji, koji se od poetka srpnja sve vidljivije irio, nametao se kao pojava prema kojoj je trebalo pravodobno zauzeti stav. Mihailovi od samog poetka nije bio za oruanu borbu protiv Nijemaca, te mu nisu odgovarali neki lokalni oruani sukobi etnika (ili zajedno s partizanima) s njemakom vojskom. Opravdanje za svoje gledite o preuranjenosti oruane borbe nalazio je u estokim represivnim mjerama njemakog okupatora kojima je htio sto prije uguiti ustanak u Srbiji. S druge strane, njegovu je panju sve vise privlaio NOP koji je izrastao u glavnu opasnost za jaanje etnikog pokreta. Bio je suoen s injenicom da se pojavljuje i postaje sve snanija jedna sila, kojoj je upravo oruana borba temeljna konstanta. Mihailovi je zbog svega toga glavnu brigu usmjerio na jaanje vlastite organizacije, primjenjujui istodobno posebnu taktiku prema NOP-u. Na prvom sastanku s Josipom Brozom Titom, komandantom Glavnog taba narodnooslobodilakih partizanskih odreda Jugoslavije, 20. rujna 1941. u selu Struganiku, Mihailovi je odbio da etnici sudjeluju u borbi protiv Nijemaca. Izjavio je da je oruana borba partizana preuranjena, ali da se etnici nee boriti protiv njih. Da je to bio Mihailoviev poseban manevar, pokazuje injenica da je on ve krajem kolovoza stupio u vezu s predsjednikom kvislinke vlade u Srbiji Milanom Nediem. Istodobno je uslijedila i propaganda odvraanja naroda od borbe protiv Nijemaca zbog krvavih represalija koje e uslijediti, a dolazilo je i do sve eih oruanih incidenata izmeu partizana i etnika. Na drugom sastanku, 26. listopada u Brajiima kraj Ravne gore, Tito je u ime Vrhovnog taba NOP odreda predloio

26 Slubene novine Kraljevine Jugoslavije, London, br. 3, prosinac 1941; M a r j a n o v i , 183 i d. Mihailovi je ve sutradan po Simovievu govoru objavio proglas Srbi, Hrvati, Slovenci, u kojemu je svoje imenovanje formulirao ovim rijeima: Nas Vrhovni Zapovednik Nj. V. Kralj Petar II .potvrdio me, na predlog slobodne jugoslovenske Vlade u Londonu, za Komandanta celokupne jugoslovenske vojne sile na okupiranoj teritoriji Kraljevine Jugoslavije. Time su svi naoruani pokreti u celoj dravi stavljeni pod moju komandu i podreeni stareinama koje u naimenovati, kako vojni zakoni i disciplinski propisi nareuju. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 76). Mihailovi je 7. XII 1941. unaprijeen u in brigadnog generala. 27 Meutim, zakljuuje Marjanovi, u narodu je ve toliko bilo odomaeno da se etnici nazivaju tim imenom, ili jo odreenije: etnici DM (za razliku od etnika K. Peanca), a u Srbiji najee 'drainovci' - da novi naziv (JVO) nikad u narodu nije uao u saobraaj. I Nemci u svojim dokumentima do kraja rata najee snage DM nazivaju 'etnicima. Taj naziv usao je i posle rata u itavu svetsku istoriografiju, svakako ne sluajno. (N. dj., 184).

22

Mihailoviu konkretan sporazum o zajednikoj borbi protiv okupatora, (dvanaest toaka), s ijim je sadrajem Mihailovi ve ranije bio upoznat. Do sporazuma je, meutim, dolo tek oko nekih manje vanih toaka, dok je oko osnovnih bilo vidljivo razilaenje. To su toke koje su se odnosile na pitanja zajednikih vojnih operacija protiv njemakih i kvislinkih snaga (stvaranje zajednikog operativnog taba i taba za snabdijevanje), organizacije privremene narodne vlasti na osloboenom teritoriju, te potivanje naela dobrovoljnosti u popunjavanju vlastitih vojnih snaga, a odustajanje od prisilne mobilizacije.28 Time je zapravo sporazum od strane Mihailovia bio razbijen, kako je to neto kasnije saopila Borba, organ CK KPJ.29 Pokazalo se, meutim, da je Mihailovi imao sasvim suprotne namjere, tj. da je odravanje dodira s rukovodstvom NOP-a i sklapanje parcijalnih sporazuma s partizanima samo taktika. Glavni cilj joj je bio upravo unitavanje partizanskih snaga. Mihailovi je, naime, istodobno preko svojih predstavnika dao do znanja njemakom komandantu Srbije, a i Nediu, da bi sebe i svoje ljude stavio na raspolaganje za borbu protiv komunizma.30 Tu je odluku Mihailovi donio po svoj prilici ve prije sastanka u Brajiima. Prihvativi prijedlog za pregovore, njemaki su se predstavnici susreli s Mihailoviem, 11. studenog 1941. u selu Divcima kraj Valjeva. Tom susretu prethodili su napadi cetnickih odreda na partizanske snage, u prvom redu s ciljem da se osvoji Uzice u kojem je bio Vrhovni tab NOP odreda. Pregovori u Divcima nisu dali rezultate koje je Mihailovi oekivao, u prvom redu da dobije oruje od Nijemaca. Zbog podrke koju ima iz Londona, Nijemci su ostali nepovjerljivi prema Mihailoviu i rjeenje su nalazili samo u njegovoj bezuvjetnoj predaji. U Divcima zbog toga nije postignut nikakav sporazum, ali Mihailovi i dalje nije bio za borbu s Nijemcima. Borba protiv snaga NOP-a ostala je njegov glavni cilj. Ipak je nakon velikih neuspjeha etnika u napadima na Uice i aak, Vrhovni tab pristao na prijedlog Mihailovia da se sklopi sporazum o primirju. Razloga je za to bilo vise, u prvom redu injenica da su partizanske snage bile oslabljene u borbama s Nijemcima, a sukobi koje su zapoeli etnici stvarali su sve vei strah u stanovnitvu. Meutim, Mihailovi je ubrzo prekrio i taj sporazum, koji je sklopljen 20. studenoga da bi se obustavila bratoubilaka borba i prekinulo prolivanje bratske krvi, i da bi se sve rodoljubive snage srpskog naroda ujedinile i okrenule protiv okupatora i narodnih izdajnika (. . .).31 U jeku njemake ofenzive, krajem studenoga, Mihailovi je izdao nareenje svojim komandantima da ne stupaju u borbu protiv okupacione sile. Naprotiv, upravo po Mihailovievoj instrukciji, uslijedit e razdoblje sudjelovanja etnikih snaga kao legaliziranih u sklopu Nedievih kvislinkih snaga, u borbama protiv partizanskih odreda koji su poslije njemake ofenzive ostali i nastavili borbu u Srbiji. Za svoju taktiku - ustruavanje od oruanih sukoba s Nijemcima

28 Borba, 11. XI 1941 (objavljeno: Istorijski arhiv KPJ, tom I, knj. 1, Borba 1941, Beograd 1949, 236-239); M a r j a n o v i , Prilozi istoriji sukoba narodnooslobodilakog pokreta i etnika Drae Mihailovia u Srbiji 1941. godine, Istorija XX veka - zbornik radova, I, Beograd 1959, 153 i d.; T o m a s e v i c h , n. dj., 138 i d.; M i n i , n. dj., 56 i d. 29 Kao u bilj. 28. 30 M a r j a n o v i , Draa Mihailovi, n. dj., 140. 31 M 31 M i n i , n. dj., 67-68.

23

Mihailovi je dobio i podrku izbjeglike vlade. Krvave odmazde koje bi mogle uslijediti nad stanovnitvom bila je zajednika argumentacija za takvo dranje. Glavna panja u Londonu bila je usmjerena na to da se sve snage otpora okupe oko Mihailovia. U poruci Mihailoviu, sredinom studenoga, Simovieva vlada je izrazila gledite da sada smatra da borbu trebaju voditi Jugoslaveni za Jugoslaviju, a ne revolucija komunista za Rusiju, ako se eli da borba uspije. Zbog toga je vlada Nj. V. traila od sovjetske vlade da se komunistiki elementi okupe oko Mihailovia i surauju s njim protiv Nijemaca, te da se bezrezervno stave na raspolaganje Mihailoviu kao nacionalnom voi.32 Meutim, ve je dotadanji razvoj dogaaja pokazao da je dolo do konanog razlaza izmeu etnikih snaga i narodnooslobodilakog pokreta. Vodstvo etnikog pokreta bilo je svjesno da NOP predvodi KPJ kao revolucionarna snaga, koja oslobodilaku borbu usmjerava i protiv starog drutveno-politikog poretka, dok su etnici kao snaga izbjeglike vlade bili branitelji tog poretka i trebali voditi borbu za njegov povratak. S druge strane, rukovodstvo NOP-a je u etnikom pokretu, koji je dobio podrku Saveznika, vidjelo glavnu snagu sve jasnije kontrarevolucije u Jugoslaviji. Meutim, pokazalo se da taktika izbjegavanja oruanih sukoba sa Nijemcima nije Mihailoviu dala potpunu slobodu djelovanja. Nakon ofenzive protiv partizanskih snaga, uslijedila je poetkom prosinca operacija Nijemaca i protiv Mihailovievih snaga na Ravnoj gori, koja je dezorganizirala etnike jedinice. Za Mihailovia je to svakako bio iznenadan udarac, jer je bio onemoguen u dotadanjem stvaranju i jaanju etnike organizacije, u prvom redu kao vojne snage. On e tome ozbiljnije pristupiti od lipnja 1942., kada je, nakon dueg skrivanja, sa svojim tabom preao u Crnu Goru. U meuvremenu je u emigrantskoj vladi i oko nje sve vise jaala grupacija koja je radila na popularizaciji Mihailovieva imena i nastojala da etniki pokret dobije to veu podrku i pomo. Osobito e to doti do izraaja od poetka 1942, tj. nakon sto je za predsjednika emigrantske vlade imenovan Slobodan Jovanovi, koji se prije rata politiki angairao kao predsjednik Srpskog kulturnog kluba. Prethodnom predsjedniku, generalu Simoviu, njegovi su protivnici, meu ostalim, predbacivali i to sto nije poklanjao dovoljno panje Mihailoviu i etnikim snagama. Predsjedniku Jovanoviu i njegovim pobornicima u emigrantskoj vladi bilo je osobito stalo da se Mihailovia to vise propagira kao glavnog nosioca pokreta otpora u zemlji. Uz to dosta iroko propagiranje Mihailovieva imena u saveznikoj javnosti, od poetka su uslijedili i konkretni koraci Jovanovieva kabineta s ciljem da se ojaa Mihailoviev poloaj. Na sam dan postavljanja Jovanovieve vlade, 11. sijenja 1942., Mihailovi je imenovan ministrom vojske, mornarice i vazduhoplovstva. U samoj vladi zamjenjivao ga je Jovanovi. Tjedan dana kasnije vlada je Mihailovia unaprijedila u in divizijskog generala. U lipnju 1942. vlada je poduzela daljnje korake za uvrenje Mihailovieve pozicije. Imenovan je naelnikom taba Vrhovne komande u okupiranoj otadbini i unaprijeen u in armijskog generala. Bili su to koraci ujedno vezani za zahtjeve Britanaca da se etnici sto vise angairaju u borbi protiv okupacione sile u Jugoslaviji, to je, dakako,

32

Tomasevich, n. di., 144.

24

ulazilo u sklop strategijskih planova Velike Britanije na Sredozemlju. Mihailovi je na taj nain trebao dobiti potpunu legitimnost, a njegove snage status regularne jugoslavenske vojske, koja je nastavlja predratne. Poduzeta je i sira akcija, uz sudjelovanje kralja Petra II, da Mihailovieva pozicija to vie ojaa u slubenim krugovima Sjedinjenih Amerikih Drava.33 Mihailovi je u svojoj akciji prednost davao vojnoj organizaciji etnikih snaga. One su se organizirale od prvih etnikih orunih odreda u Srbiji, u koje je Mihailovi slao poglavito mlade oficire da ih uvjebavaju. Te jedinice su imale po nekoliko desetaka ljudi, a neke su obuhvaale i vise od dvije stotine. Kao imenovani komandant celokupne jugoslovenske vojne sile na okupiranoj teritoriji Kraljevine Jugoslavije, Mihailovi je pod svojom komandom htio ujediniti sto vise oruanih snaga koje SlJ tretirane kao nosioci oruanog otpora. U proglasu Srbima, Hrvatima i Slovencima koji je tom prigodom objavio, Mihailovi je pozivao sve pojedinane borbene pokrete da se prikljue narodnoj vojsci, koju e on voditi prema zakletvi, poloenoj od nas sviju Kralju i Otadbini. Posebno se obraao oficirima, podoficirima i vojnicima da se pridrue redovima narodne vojske koja se die na ugnjetaa.34 Budui da su iskustva pokazala da je rad na vojnoj organizaciji nailazio na niz potdkoea, a meu njima je dolazilo do izraaja slobodnije ponaanje lokalnih komandanata, Mihailovi je radi unapreenja daljnjeg rada u veljai 1942. izdao posebne upute. Prema tim, kao i nekim drugim instrukcijama, u kojima su izloena naela etnike vojne organizacije, uvedene su tri kategorije vojnih jedinica s obzirom na sastav i namjenu. Sve tri kategorije trebale su se osnivati u svakom selu. Prvu kategoriju, tj. prve ete, inilo bi ljudstvo od 40 do 50 godina starosti. Zadaa im je da tite svoja sela i odravaju red. Drugu kategoriju, tj. druge ete, cine pripadnici od 30 do 40 godina starosti, a zadaa im je da vre ruenja, prave prepreke na putevima i brane da se navedena mesta oprave. Treu kategoriju, tj. tree ete, ini ljudstvo od 20 do 30 godina starosti. To su, dakle, mobilne jedinice koje ulaze u sustav operativnih jedinica i odlaze prema dobivenom zadatku. Glavnina oruja tj. polovica, otpada na te ete. Dvije do etiri ete iz te kategorije ine bataljon, a dva do pet bataljona brigadu. U uputama se takoer formuliraju razliiti zadaci oko organizacije spomenutih jedinica.35 S razvojem rata slijedit e i nove instrukcije za vojnu organizaciju cetnickih snaga, poglavito s obzirom na prilagoavanje pojedinim promjenama. To e posebno doi do izraaja s obzirom na daljnje stalno jaanje NOP-a, tj. njegovih oruanih snaga. Po svom nastanku prve su etnike jedinice bile dobrovoljake. inili su ih ljudi koji su se pridruili Mihailoviu da sudjeluju u otporu okupacionim armijama. Ubrzo se, meutim, prelo na regrutaciju, ime se u prvom redu teilo ojaati slubenu Jugoslovensku vojsku u otadbini na pojedinim podrujima. Glavni je pak cilj bio da se time suzbija utjecaj NOP-a ije su snage nastajale i rasle na dobrovoljakoj osnovi. S druge strane, o etnikim

33 Opirnije u literaturi u bilj. 25. 34 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 77. 35 Uputstvo broj 5, 14. II 1942, objavljeno u

Zborniku dokumenata NOR-a, XIV/I, 160-163.

25

snagama ne moe se govoriti kao o vojnoj organizaciji koja je bila u cjelini aktivna. Naprotiv, ona je obuhvaala znatan broj samo registriranih pripadnika koji bi trebali da se u potrebnom trenutku odazovu na pozive. Najvei dio inile su tzv. legalizirane etnike jedinice, koje su ve od kraja 1941. u slubi kvislinkog reima u Srbiji, talijanskog okupacionog sistema u NDH i u Sloveniji. Zatim e slinu takvu ulogu ispoljiti i u suradnji s oruanim snagama NDH. Bili su to ujedno i daljnji dokazi o politici kolaboracije etnikog pokreta. Time e i za Britance i za emigrantsku vladu pitanje Mihailovia postajati sve akutnije. Obavjetenja koja su Britanci skupljali o razvoju situacije u Jugoslaviji sve jasnije su pokazivala stvarnu poziciju etnika i Mihailovia. S druge strane, i istina o NOP-u sve je vie krila svoje putove. Treba, meutim, istai da se etniki pokret nije od poetka stvarao kao jedinstveni pokret. Izvan Srbije su samostalno nastajale i poele se organizirati grupe koje su okupljale uglavnom nacionalistike elemente. Prethodno su nastajale u sklopu oruanog ustanka koji je izbio u ljeto 1941. pod vodstvom KPJ. U daljnjem procesu diferencijacije ustanikih masa te su grupe sve vise pokazivale drugu orijentaciju, suprotnu politici KPJ. Ta ih je orijentacija pribliavala i ukljuivala u Mihailoviev pokret. Slino je bilo i s pojedinim grupama koje su nastajale spontano i iji su pripadnici htjeli ponajprije braniti svoja ognjita. Prema tome, one etnike i proetnike grupe koje su se pojavile i organizirale na podruju Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, bile su snage za koje e i Mihailovi pokazati sve vei interes, poduzimajui konkretne akcije grupacije i Mihailovievo ime postajalo privlanije nakon sto je njegov pokret ustolien kao organ emigrantske vlade, a to su potvrivale i funkcije koje je Mihailovi dobio oko povezivanja s njima na liniji ostvarivanja koncepcije stvaranja Jugoslavenske vojske u otadbini i pod jedinstvenom komandom. S druge strane, za te je za te je grupacije i Mihailovievo ime postajalo privlanije nakon to je njegov pokret ustolien kao organ emigrantske vlade, a to su potvrivale i funkcije koje je Mihailovi dobio

26

1. glava

Pojava etnistva u Hrvatskoj i njegovo organiziranje

Prva okupljanja
Izvanredni poloaj s kojim se suoilo srpsko stanovnitvo na podruju NDH, od poetka neposredno izvrgnuto ustakom teroru i genocidu, svakako je bio jedan od prvih glavnih faktora koji je utjecao na okupljanje cetnickih i njima bliskih elemenata i njihovo daljnje organiziranje. Za ustako vodstvo je to efikasnije provoenje rasne politike definirano kao jedan od bitnih ciljeva o kojima ovisi konano utemeljenje NDH.1 Zbog toga se ta politika od samog poetka organizirala u pravi sistem. Glavna mu je zadaa trebala biti da se od NDH stvori isti hrvatski ivotni prostor, koji bi omoguio egzistenciju iste hrvatske nacije, a za to je bitan preduvjet istrebljenje u prvom redu Srba i idova, koji su proglaeni najveim neprijateljima hrvatskog naroda, pa njima nema mjesta u Hrvatskoj. S druge strane, program stvaranja iste hrvatske nacije temeljio se na jo jednom posebnom preduvjetu, tzv. unutranjem preiavanju, tj. istrebljenju svih onih Hrvata i Muslimana koji su zbog svog nehrvatskog ponaanja oznaeni kao izdajnici i ljaga na tijelu iste hrvatske nacije. Dok je bioloko unitavanje Srba i idova ve od samog poetka poprimilo iroke razmjere, opravdavano zahtjevima ustake rasne revolucije, ono nije istodobno moglo imati iste konzekvence s obzirom na hrvatsko i muslimansko stanovnitvo. Radilo se o sistemu biokog unitavanja prvih u ime zatite drugih. Ubrzo je, meutim, poeo sve iri teror ustakog reima nad hrvatskim i muslimanskim stanovnitvom, motiviran upravo sve vidljivijim otporom poli
,1 Ovaj prikaz ustakog terora temelji se poglavito na prikazu u mojoj monografiji: Ustae i NDH, n. dj., 158 i d. . Od novije literature o ustakom teroru upuujem na ove radove: Z d r a v k o K r n i , Slavonija 1941, Osijek 1978; Lika u prolosti i sadanjosti, Karlovac 1973; D u a n P l e n a, "Politika polarizacija narodnih masa Kninske krajine 1941-1942, Zbornik IHRPD, sv. 4, Split 1978; M i r o s l a v U j d u r o v i , Biokovsko-neretvansko podruje u narodnooslobodilakoj borbi i socijalistikoj revoluciji, Split 1983; T on e F e r e n c, Nacistika politika denacionalizacije u Sloveniji u godinama od 1941. do 1945, Ljubljana-Beograd 1979; Sisak i Banija u revolucionarnom radnikom pokretu i ustanku 1941, Sisak 1974; u r o Z a t e z a l o - M i 1 e a k i , Narodna vlast na Kordunu 1941-1945. godine, Karlovac 1971; R a d o v a n T r i v u n i , Jasenovac i jasenovaki logori, Jasenovac 1974; S l o b o d a n D. M i l o e v i , Izbeglice i preseljenici na teritoriji okupirane Jugoslavije 1941-1945. godine, Beograd 1981; N a r c i s a L e n g e 1- K r i z m a n, "Sabirni logori i djeja sabiralita na podruju sjeverozapadne Hrvatske 1941-1942, zbornik: Sjeverozapadna Hrvatska u NOB-u i socijalistikoj revoluciji, Varadin, 1976; I s t a, "Koncentracioni logori talijanskog okupatora u Dalmaciji i Hrvatskom primorju (1941-1943), "Povijesni prilozi, br. 2, Zagreb 1983; G o j k o V e z mar, Narodnooslobodilaki rat i organizacija narodne vlasti u Lici 194-1-1945. godine, 1984, rukopis doktorske disertacije.

27

tici koja je sebe opravdavala time to se vodi u ime tog stanovnitva. Zbog toga e u daljnjem razvoju i cjelokupni sistem ustakog terora gubiti svoje prvotne znaajke i pretvarati se u jedinstvenu praksu krvavog nasilja nad itavim stanovnitvom NDH. Svoju e glavnu motivaciju nalaziti u potrebi borbe protiv snaga naroda to su se pojavile kao ruitelji ustakog reima i Nezavisne Drave Hrvatske. Bit e to sistem koji se istodobno nalazio u funkciji ciljeva cjelokupnog okupacionog sistema u Jugoslaviji. Pored sve bjesomunije propagande takav sistem je radi svoje to vee efikasnosti od poetka vodio stvaranju posebnog kaznenog zakonodavstva i odgovarajuih institucija. injenica je da su upravo meu prvim zakonskim odredbama u NDH bile one koje su se odnosile na status Srba i idova. Iz toga proizlazi da su konkretne pripreme bile obavljene jo prije, tj. u krugu oko Pavelia u emigraciji. Istodobno su osnovani tzv. izvanredni narodni sudovi, zatim prijeki sudovi, a nakon toga je poelo osnivanje tzv. pokretnih prijekih sudova. Time je jo vie proiren i pojaan specijalni ustaki sudski sistem za primjenu terora. To je nedvojbeno potvrivalo injenicu da se ustaki teror provodio u sve irim razmjerima. Sama praksa sve je jasnije dokazivala da zapravo nema nikakvih bitnih razlika izmeu tih sudova. injenica da je ustakom teroru od samog poetka glavno obiljeje davala izrazita samovolja razliitih ustakih organa, ustanova, pojedinaca, rezultirala je brojnim i razliitim oblicima terora - od lanih optubi i ubojstava, hapenja i odvoenja u logore, otputanja s posla i pljake do sve eih masovnih pokolja. Ustaka kampanja protiv Srba poprimila je od samog poetka sva svoja bitna obiljeja. S jedne strane voena je iroka propaganda, kojoj su nosioci bili najvii ustaki funkcionari, a s druge, istodobno su uslijedile konkretne akcije terora razliitih oblika. Treba istai da je politika propaganda protiv Srba u biti bila nastavak onih ve spomenutih gledita o srpskom pitanju to su ih ustae formulirali prije dolaska na vlast u NDH. Sada je trebalo da ta propaganda, u mnogo irim razmjerima, bude naposredan uvod u konkretnu praksu: Glavni val ustake propagande protiv Srba uslijedio je u svibnju i lipnju 1941. Radi se u prvom redu o mnogobrojnim organiziranim politikim skupovima sirom NDH, na kojima su istupali pojedini visoki ustaki funkcionari tumaei i propagirajui ciljeve novoosnovane NDH, ustakog pokreta i ustatva, Pavelia kao voe i osloboditelja hrvatskog naroda, te osnovne zadae koje se postavljaju pred ustaki reim. Bas je u tom okviru doao do osobitog izraaja poziv na kampanju protiv Srba i idova. Meu najaktivnijima u toj propagandi bili su Mile Budak, Mladen Lorkovi, Aleksandar Seitz, Andrija Artukovi, Jozo Dumandi, Matija Kovai, Viktor Guti, Milovan ani, Mate Frkovi, Mirko Puk. . U tim istupima ustakih funcionara, kao i cjelokupnoj propagandi, uoavaju se tri bitna momenta: 1. Polazilo se od osobitog naglaavanja teze da Srbima i idovima nema mjesta u Hrvatskoj, tj. u NDH, jer su se oni na taj prostor naknadno doselili, pa on nije njihova prava domovina. Prema rijeima M. Budaka, oni su neprijatelji, koji dooe simo, pa moraju i seliti bilo silom bilo milom.

28

2. U vezi s gornjom tezom posebno se teilo Srbe u Hrvatskoj optuiti kao konstantnu opasnost za egzistenciju hrvatskog naroda i za njegove tenje za nacionalnim osloboenjem. Na Srbe je ukazivano kao na strane elemente, koji su uvijek bili protivnici svake oslobodilake borbe hrvatskog naroda. 3. Jasno se ukazivalo na konkretne mjere koje treba poduzeti protiv Srba, tj. koje treba da dovedu do rjeenja srpskog pitanja u NDH. Osobito se nastojalo rjeavanje pitanja Srba prikazati kao vrlo akutno i od ivotnog znaenja za daljnji opstanak NDH. Politika kampanja vodeih ustaa protiv Srba bila je u pravom smislu rijeci javni poziv za provoenje konkretne politike prema srpskom stanovnitvu, a u isto vrijeme potvrda i opravdanje terora, koji je u proteklom kratkom razdoblju ve ispoljio svoja najmonstruoznija obiljeja. Teror koji je do tad a bio provoen nad Srbima dobio je samo jo vise poticaja. Sve to pokazuje da se teror nad Srbima u NDH pretvarao u pravi sistem genocida. Uz donoenje brojnih administrativnih mjera, poglavito u obliku zakonskih odredaba, kojima su zabranjivana nacionalna i vjerska obiljeja, organizirana su sve masovnija hapenja i deportacije Srba u logore. Karakteristina su bila hapenja na osnovi tzv. etnikih lista, od kojih su mnoge sastavili sami ustae, oznaavajui pojmom etnika svakog uhapenog Srbina. Prema jednom podatku, koji ustae donose krajem svibnja 1941, u ustakom logoru Danica kraj Koprivnice, nalazilo se zatvoreno preko 1000 etnika iz raznih krajeva Hrvatske. Istie se da su tu skupljeni oni najgori, koji su najvie jada zadavali hrvatskom narodu. Na osnovi izraenih etnikih lista hapsi se u svim podrujima Hrvatske.2 Takva su se hapenja vrila i u ostalim podrujima NDH. Pored hapenja i zatvaranja sve veeg broja Srba u logorima, gdje su ubrzo poela masovna ubojstva, uslijedili su i masovni pokolji na pojedinim podrujima. Najvei pokolji u Hrvatskoj bili su na podruju Like, Korduna, Banije i sjeverne Dalmacije. Prisilno iseljavanje srpskog stanovnitva s podruja NDH takoer je postala vana komponenta ustakog terora. U vezi s tim ustae su donijeli i posebne odredbe, ali treba istai da je u nekim krajevima iseljavanje zapoelo i ranije. Temeljna je bila naredba od 7. lipnja, kojom su pozvani svi Srbi koji su se doselili u podruje Nezavisne Drave Hrvatske poslije 1. sijenja 1900, te njihovi potomci ma kojega zvanja oni bili da se u roku od 10 dana prijave
,

2 Hrvatski narod, 9. V 1941. donosi podatak da je protekle noi ustako redarstvo u Zagrebu uhitilo 114 etnika i ljudi, koji su s njima bili u vezi. Kod nekih je pronaen i etniki materijal. U savezu s time uhien je i srpski metropolita Dositej Vasi, koji je zadran u zatvoru. Isti list 10. V 1941. donosi vijest da je iz Vinkovaca doveden u Zagreb 101 etnik, koji su optueni za brojna zvjerstva. Hrvatska obnova, 18. V 1941, pie: U posljednje je vrijeme u akovu i okolici uhapen vei broj osoba, koje su bili etnici i pripadali etnikim drutvima. Posavska Hrvatska (Slav. Brod), 23. VII 1941, donosi popis zakletih lanova pododbora Udruenja etnika u Slav. Brodu. Hrvatski narod, 4. V 1941, donosi vijest da je Ustako redarstvo uhvatilo 20 etnika u Pakracu koji su terorizirali tamonje stanovnitvo. U izvjetaju Gradskog redarstva u Bjelovaru upuenom MUP-u NDH navodi se da su ovdje bili zatvoreni opasni etnici, koji su dana 6. svibnja o. g. njih 17 na broju odpraeni u koncentracioni logor u Drnje. (AIHRPH, NG, inv. br. 914). Hrvatski narod, 27. VII 1941, donosi vijest da je ravnatelj Ustakog redarstva na podruju NDH Boidar Cerovski boravio sedam dana u Kordunu, veinom u Glini, gdje je zajedno sa pitomcima orunike kole uhitio vei broj etnika, koji su bili obueni u odore sa ubarom i mrtvakom glavom.

29

ustakim vlastima u mjestu svog boravita. Onaj tko se u oznaenom roku ne odazove tom pozivu, bio je, prema odredbi, smatran ratnim zarobljenikom. Cilj je te akcije bio da se izrade popisi srpskog stanovnitva kako bi se iseljavanje sto efikasnije provodilo. U organizaciji iseljavanja dolo je do ue suradnje izmeu organa NDH i njemakih vojnih vlasti. Radilo se o tome da se iseljavanje srpskog stanovnitva iz NDH povezuje s planom deportacije Slovenaca iz onog dijela koje je zaposjela njemaka okupacijska sila i gdje se provodila germanizacija. Prema konkretnim dogovorima, poetkom lipnja u Zagrebu izmeu predstavnika NDH i njemakih okupacionih snaga trebalo je u jednakom broju izvriti deportiranje Slovenaca u NDH i Srba iz NDH u Srbiju. Taj je plan trebao da se obavi u tri etape i zavri do kraja listopada. Meutim, nije se mogao realizirati prema dogovoru. Prema njemakim podacima, u Srbiji je potkraj srpnja 1941. bilo oko 137.000 iseljenih i pobjeglih Srba iz NDH, ali budui da svi nisu bili prijavljeni njemakim vlastima, smatralo se da ih ima oko 180.000, a prema nekim izvorima i vise od 200.000. Bjegovi i iseljavanja srpskog stanovnitva s podruja NDH u Srbiju postali su za Nijemce osjetljiv problem. Na zahtjev Nijemaca obustavljeno je bilo daljnje plansko iseljavanje, ali to nije bio njegov stvarni kraj. Pojedini podruni ustaki organi dalje su nastavili drastino ilegalno deportiranje Srba u Srbiju. S druge strane, mnogi su i dalje bjeali iz straha pred krvavim terorom. Istodobno je organizirano stalno dovoenje u veim ili manjim grupama uhapenih Srba u koncentracione logore, koji postaju vana institucija u provoenju ustakog terora. Njihovo osnivanje bilo je neposredna posljedica masovnog hapenja Srba, idova i Roma, ali ti logori uskoro postaju mjesta internacije i likvidacije i svih drugih okvalificiranih kao neprijatelji ustakog reima. Prema tome, logori u NDH postaju institucija terora i prema Hrvatima, Muslimanima. Prva faza u stvaranju ustakih logora bilo je osnivanje tzv. sabiralita, poznatijih i pod drugim imenima: sabirni logori, iseljeniki logori, sabiralita. To su zapravo bila mjesta privremenog boravka uhapenih, poglavito Srba i idova, odakle su se vrile deportacije. Bilo ih je u raznim podrujima, a najvei su bili u Capragu kod Siska, Bjelovaru i Slav. Poegi. Istodobno je teklo podizanje koncentracionih logora, poznatijih kao logora smrti. Prvi je osnovan logor Danica kod Koprivnice. Zatim je u lipnju osnovan logor Jadovno kraj Gospia. To je bio prvi logor u kojem su se vrila masovna pogubljenja. U ljetnim mjesecima postojao je koncentracioni logor na otoku Pagu. Zatim su 1941. i 1942. osnovani logori u Loborgradu, akovu, Tenju kraj Osijeka, Sisku, Jastrebarskom. Glavni i najvei logori bili su u Jasenovcu i Staroj Gradiki. Jasenovaki logor poinje se formirati od ljeta 1941. i od tada se ubrzano poveava, jer su u nj stalno stizale velike grupe zatoenika. Ubrzo su Jasenovac i Stara Gradika posta li najvei likvidacioni logor i muilita svih nepoudnih osoba koje je ustaki reim hapsio i ubijao bez razlike na njihovu nacionalnost. Nijemci su uskoro dali do znanja da se daljnjem statusu Srba u NDH treba posvetiti odgovarajua panja. O situaciji koja postaje sve bremenitija zbog

30

pojave i jaanja oruanog ustanka ispitivale su se neke nove mogunosti. Nijemcima je odgovaralo da se Srbima u NDH daju osnovna graanska prava i da im se prizna pravo na rad, te da se organizira samostalna crkvena organizacija, koja bi bila podreena ustakim vlastima. To bi bio put da se, prema miljenju njemakih faktora, umire sva ona podruja NDH na kojima je dolo do pobuna ugroene srpske mase. Stoga se u vrhovima NDH poinje konkretnije razmiljati o mogunostima drukijeg definiranja statusa Srba u NDH. Naglo je oivjela teza o Srbima kao Hrvatima pravoslavne vjere, koja e ve od ljeta 1941. poeti da daje jae obiljeje ustakoj propagandi. Od kolovoza 1941. akcija prisilnog prekrtavanja Srba poprima sve sire razmjere. U pojedinim podrujima uslijedila su masovna prekrtavanja, koja su ustaki organi poeli sve vise pourivati, ne obazirui se vise s dotadanjom panjom na odreene formalnosti. Kao daljnji korak uslijedilo je osnivanje tzv. Hrvatske pravoslavne crkve. Odredba o njenom osnivanju donesena je u travnju 1942. Na elu joj je bio patrijarh sa sjeditem u Zagrebu, kojega je zapravo imenovao Paveli. Meutim, za stvaranje Hrvatske pravoslavne crkve jedan od glavnih preduvjeta vezan je za mogunost angairanja sveenstva kao nosioca nove crkvene organizacije. Treba istai da su pravoslavni sveenici bili medu onima koji su najvie stradali u ustakom teroru. Mnogi su ubijeni u srpnju i kolovozu 1941, veina preivjelih je uhapena i s porodicama odvedena u logor u Capragu. Odatle ih je najvei broj iseljen u Srbiju. Osim toga, nanesena je i velika materijalna teta zbog ruenja mnogih pravoslavnih crkava i pljake crkvenih dobara sa znaajnim kulturnim vrijednostima. Prema tome, osnivajui Hrvatsku pravoslavnu crkvu, ustae su mogli dobiti oslonac tek u malobrojnim pojedincima, tj. ponekim pravoslavnim sveenicima koji su izbjegli teror kao pripadnici druge nacionalnosti (npr. Rusini, Crnogorci) ili pojedincima Srbima koji su se iz osobnih ambicija dodvoravali ustakom reimu. Uvoenje odreenih promjena u teroru nad srpskim stanovnitvom bit e iskljuivo motivirano injenicom sve vidljivijeg rasta NOP-a na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Taj faktor postajat e iz dana u dan osnovno pitanje to e zaokupljati jednako ustako vodstvo kao i njemakog i talijanskog okupatora. Traenje bezbolnijih rjeenja za daljnji poloaj Srba u NDH poivalo je na uvjerenju da e smanjivanje terora biti najbolje sredstvo za slabljenje NOP-a, kao iskljuivo srpskog importa. Paveli je, dodue, uivao punu podrku Hitlera za svoj program i politiku istrebljenja srpskog stanovnitva, ali je stvarni razvoj situacije s kojom su se Nijemci suoili neizbjeno sve vie utjecao na promjene u dotadanjoj politici. Takva politika Nijemaca, s obzirom na podruje NDH, mogla je u postojeoj situaciji obiljeenoj oruanim narodnim ustancima u pojedinim krajevima koji su potresli ustaki reim - dobiti privid zatite interesa srpskog stanovnitva, jer se poelo razmiljati o rjeenjima koja nisu bila karakteristina za ustaki teror. Svakako je taj momenat doao do veeg izraaja u politici Talijana, koji su tolerirali bjeanja progonjenog srpskog stanovnitva u sjevernoj Dalmaciji na anektirani teritorij. Tome je glavni uzrok bila bojazan od pobune ugroenog naroda, a uz to je dolazila do izraaja i tenja za jaanjem vlastitog utjecaja u irem zaleu anektiranog podruja na raun utjecaja ustake vlasti.

31

Tu e i zapoeti posebna politika igra talijanskog okupatora radi produbljivanja razdora izmeu Srba i Hrvata, koja e se ispoljiti u razliitim oblicima. U tom sklopu treba promatrati i pojavu i djelatnost etnitva, tj. njegove odnose s okupacionim silama i ustakim reimom. Izvanredna situacija s kojom se suoilo srpsko stanovnitvo u NDH zbog sve opsenijeg i krvavijeg ustakog terora, vodila je prema poduzimanju odreenih akcija radi traenja zatite. Glavni nosioci te akcije bili su pojedini srpski graanski politiari koji su se, nudei suradnju, obraali talijanskom okupatoru. Traenje zatite za ugroeno srpsko stanovnitvo imalo je za cilj da se pod okriljem talijanskog okupatora ispolji ne samo raspoloenje nego i odreena akcija protiv ustakog reima i NDH. Ta je akcija ve od poetka svibnja rezultirala pojedinim konkretnim dodirima i dogovorima na podruju sjeverne Dalmacije, a zatim u junoj Lici, Hercegovini i dijelu zapadne Bosne. Konkretna akcija je najprije zapoela u sjevernoj Dalmaciji. Poetkom svibnja u Splitu su se talijanskom civilnom komesaru Aldu Bartolucciju obratili Niko Novakovi-Longo i Boko Desnica, predavi mu predstavku u kojoj u ime 100.000 pravoslavnih Srba sjeverne Dalmacije trae da se to podruje pripoji Italiji.3 Radilo se, dakle, o akciji istaknutijih graanskih politiara iz sjeverne Dalmacije. Novakovi je stanovao u Kninu i ranije je bio i poslanik i lan Glavnog odbora JRZ. Iz raspoloivih podataka vidljivo je da je Novakovi prije rata odravao dobre veze s pojedinim talijanskim faktorima u Zadru, kojim vezama se u svojoj akciji po svoj prilici i koristio.4 Ta je akcija na neki nain ostavila takav dojam u javnosti da se govorilo kako je Novakovi iao i u Rim. Akcija je svakako mogla dobro doi talijanskim okupacionim faktorima kada su vrene posljednje pripreme za i aneksiju veeg dijela Dalmacije, tj. razgranienja sa NDH.6 Aneksija hrvatske i jadranske obale bila je jedan od glavnih Mussolinijevih ciljeva, a ostvarenje toga cilja tumaeno je kao Pavelieva protuusluga za dolazak na vlast. Formalno je ishod bio potpisivanje tzv. Rimskih ugovora, izmeu Mussolinija i Pavelia, 18. svibnja. Time je zapravo poelo okupljanje i drugih graanskih politiara i utjecajnijih Srba u sjevernoj Dalmaciji, k6ji su ispred ustakog terora prebjegli na anektirano podruje, tj. ono koje je pripalo Italiji. U to podruje su ulazili bivi kotari Kastav, Suak (izuzev opina Hreljin, Dol-Bakarac i Kraljevica-mrika), abar, dio delnikog kotara, Grad Bakar, zatim otoci Krk, Rab,

3 Ta je vijest objavljena 8. V 1941. u listu San Marco, koji su talijanske okupacione vlasti poele izdavati u Splitu od kraja travnja. 4 Prema podatku koji potjee iz izvjetaja talijanske prefekture u Splitu, 10. I 1942, Novakovi i Desnica su doli u Split u pratnji dra Carla De Hoeberta iz Zadra, tadanjeg civilnog, komesara u Kninu. (AIHRPH, NG, kut. 429, f. 5, elaborat: Izdajniki i kapitulantski rad bivih jugoslavenskih ministara i narodnih poslanika). . 5 U izvjetaju Komande 6. talijanskog armijskog korpusa Komandi 2. armije, 25. V 1941,o situaciji na podruju Knina i Graaca, donosi se ova vijest u vezi s Novakovievom akcijom: Govori se da je bivi predsjednik opine Knin Nikola Novakovi - koji je prije nekoliko dana pobjegao iz ove varoi, posao u Rim da upozna nae centralne vlasti s kritinom situacijom u kojoj se nalaze Srbi sa teritorija koje su ukljuene u hrvatsku dravu. (Narodnooslobodilaka borba u Dalmaciji 1941-1945. Zbornik dokumenata, knj. 1, Split 1981, 449). 6 Karakteristino je da je u spomenutoj vijesti San Marco objavio da se u navedenoj predstavci trai da Italija anektira Dalmaciju; tj. cijelu, a ne samo njen sjeverni dio (podruje Velebit-Knin-Vrlika). (Kao u bilj. 3).

32

zadarsko otocje i niz manjih otoka; podrucje uz obalu od Jablanca do rta Privlake, a odatle kopnom do Novigradskog mora, ukljucujui Bukovicu; odande prema moru, ukljucujui itavo podrucje ibenika i Trogira kao i grad Split s predgraima; zatim otoci iovo, Drvenik, olta, Vis, Bievo, Sv. Andrija, Jabuka i niz manjih susjednih otoka, te Korula i Mljet. Kako se vidi, sjeverna je Dalmacija bila prepolovljena. Talijani su anektirali podrucje juzno od linije Obrovac-Zrmanja-Ervenik-Radui-desna obala rijeke Krke. Iz dijela koji je pripao NDH, tj. izmeu anektirane zone i demarkacione linije, talijanske trupe su predavale vlast ustaama i zapoele povlaenje pojedinih garnizona, a neke su i dalje zadrali. To je bio jo jedan razlog za masovniji pokret srpskog stanovnitva anektiranom podruju iz opravdanog straha pred ustakim terorom. Taj je teror mogao sada dobiti jo jedan oslonac u upravnom aparatu koji je NDH poela uspostavljati juno od demarkacione linije. Vee okupljanje aktivnijih srpskih graanskih elemenata bilo je u Kistanjama, tj. uz samu spomenutu granicu izmeu NDH i Italije. Najvie ih je stiglo iz Knina, u kojemu su se okupljali do uspostave ustake vlasti, 22. svibnja. U Kistanjama su se zadnjih dana svibnja okupili Niko Novakovi, njegov brat Vlado Novakovi, Momilo uji, sveenik u selu Strmici, Pajo Popovi, posjednik iz Biskupije, Stevo Radjenovi, bivi poslanik JRZ iz Srba, Milan Torbica i Jovo Kea, iz Srba. Doao je i jedan broj imunijih i poznatijih ljudi, trgovaca, advokata, poduzetnika, te oficira.7 Uskoro su uslijedili prvi dodiri s talijanskim okupacionim vlastima. Iz ostalih pravaca najvie je izbjeglica dolo s podruja Drvara, Bosanskog Grahova, Donjeg Lapca, Udbine i Graaca. Teko je preciznije odrediti koliko je bilo izbjeglica, jer su dosta velike razlike izmeu pojedinih izvora i procjena. Po svoj prilici dvije do tri tisue.8 Zbog takve koncentracije, Kistanje postaju centar okupljanja izbjeglica, koji su ubrzo bili izloeni politikoj akciji i utjecajima aktivnijih elemenata, te talijanskog okupatora.9 Novakovieva akcija nije bila usamljen primjer reagiranja srpskih politiara na situaciju u NDH. Neto kasnije uslijedit e upuivanje predstavki i s drugih podruja. Tako je sredinom kolovoza Novica Kraljevi, pravnik iz

7 AVII, CA, kut. 158, br. reg. 15/2, Iskaz Vlade Novakovia, 6. I 1945. Navodei imena grupe istaknutijih graana koji su napustili Knin, Hrvatski narod, 25. V 1941, donosi vijest o bijegu kninskih velikosrpskih hukaa, prijetei im da nee izbjei ustaku kaznu. Knjievnik E r v i n i n k o, kojega je okupacija i uspostava ustakog reima zatekla u Drvaru, iznosi u svojem dnevniku niz zanimljivih podataka i opisa tadanje situacije u sjevernoj Dalmaciji. (E r v i n i n k o, Drvarski dnevnik, Rad JAZU, knj. 400, Zagreb 1983,479 i d.). 8 To je podatak koji donosi guverner Dalmacije Giuseppe Bastianini u svom izvjetaju u Rim, 29. VII 1941. On navodi da se na anektiranom podruju Dalmacije nalazi izvjestan broj osoba srpske nacionalnosti, izmeu dvije do tri tisue, koje ovdje borave od prije rata ili su se sklonile posljednjih tjedana. (A VII, Tal. arhiv, kut. 540, br. reg. 25/2). Prema izvjetaju prefekture u Zadru, 5. VIII 1941, na podruju zadarske provincije nalazilo se oko 900 izbjeglica. (NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 1, str. 535). D r a g o G i z d i , Dalmacija 1941, Zagreb 1959, 178 i 219, navodi da je do 20. VI na anektirano podruje pobjeglo oko 6.000 osoba iz Knina, Drnia, Like i Bosanske Krajine, a do kraja srpnja da ih je izbjeglo oko 15.000. S t a n i s a v l j e v i , n. dj., 32, zakljuuje da su te cifre znatno preterane te da bi brojka od 1500 mogla biti najpriblinija. On navodi da je od toga broja bilo oko 800 aktivnih mukaraca. 9 S t a n i s a v l j e v i , n. dj., 32.

3 etnici u Hrvatskoj

33

Trebinja, uputio predstavku prefektu talijanske provincije u Kotoru Francu Scasellatiju, s molbom da Italija okupira Hercegovinu. Kraljevi navodi da predstavku upucuje ne samo kao elju izbjeglica iz Hercegovine, nego i kao elje izbjeglica iz Hercegovine i svih srpskih zemalja. Taj se zahtjev objasnjava ovim rijeima: Prije svega prilike u Hercegovini i u Dubrovniku (ovo dvoje ini cjelinu) iziskuju neophodnost da Italija okupira Hercegovinu i Dubrovnik i sve zemlje koje im pripadaju (najmanje Dalmaciju do ua Neretve i Hercegovinu do Konjica).10 Neto kasnije, krajem rujna, doavi u Split, posebnu je predstavku uputio generalu Dalmazzu Dobroslav Jevevi, inace osoba koja je smatrana najistaknutijim pripadnikom predratne etnicke organizacije u Bosni i Hercegovini. U predstavci se talijanska vojska poziva da okupira podrucje istocne Bosne, kako bi se onemoguio teror ustaskog reima.ll Jedno od bitnih obiljezja tih predstavki, koje su zapravo bile svojevrsne politicke akcije, bilo je obracanje predstavnicima, tj. organima talijanske okupacione sile kao zastitniku. U vezi s tim, davani su istodobno do znanja volja i jamstvo za suradnju. Po svoj prilici te su akcije bile brojnije u sjevernoj Dalmaciji i Lici. Ondje su, naime, pojedini predstavnici bivsih srpskih gradanskih stranaka (JRZ, JNS, SDS) dolazili u dodir sa komandantima mjesnih garnizona predstavljajui se kao zastupnici interesa ugrozenog srpskog stanovnistva. Te su akcije i pravi poeci dodira i buduce suradnje srpskih graanskih snaga s talijanskim okupatorom.12 Istodobno je tekla i inicijativa za meusobnim povezivanjem i organiziranjem, radi pomaganja izbjeglog stanovnitva. I ta inicijativa bila je u rukama graanskih politiara. U pojedinim gradovima organiziraju se odbori za pomo srpskim izbjeglicama, skupljaju se novci i materijalna sredstva za prihvaanje i smjetaj izbjeglica. Prvi i na neki nain sredinji odbor osnovan je u Splitu, krajem svibnja. Bio je to i odreeni oblik okupljanja poznatijih srpskih politiara koji su doli u Split da se sklone.13 Na elu odbora bio je pravoslavni pop u Splitu Sergije Urukalo, prije rata utjecajan i s dobrim vezama na dvoru. Sastav odbora se irio dolaskom novih pridoslica.14 Da je odbor legalno radio pokazuje injenica da je bio prijavljen talijanskim vlastima. Od njega su se dobivale dozvole za boravak i propusnice. To potvruje da je Urukalo uspostavio vrlo dobre veze s talijanskim vlastima, uivajui kod

10 Opirnije R a d e P e t r o v i , Poeci saradnje Jevevia i Biranina sa talijanskim okupatorom 1941. godine (Prilog istoriji etniko-talijanske kolaboracije 1941), Prilozi, Institut za istoriju, Sarajevo, br. 19, 1982, 204. 11 Isto, 211-213. 12 S t a n i s a v l j e v i n. dj., 19, navodi da je tih dodira bilo u sjevernoj Dalmaciji s talijanskim garnizonima u Zadru, ibeniku, Kistanjama, Benkovcu i Obrovcu. Takoer su posebne delegacije donjolapakog i otoakog kotara uputile predstavke u ime Srba Like. 13 G i z d i , Dalmacija 1941, n. dj., str. 165, biljei krajem svibnja da u Split sve vie dolaze, pod okrilje Talijana, bivi reimlije. Ponegdje se u dokumentima taj odbor naziva Srpski odbor ili Srpski komitet. Gizdi navodi i podatak da su 22. VIII posjetili talijanskog prefekta u Splitu Zerbina velikojugosloveni Josip Jablanovi, bivi ban Primorske banovine, Mirko Bui, nekadanji funkcionar Sokol a u Splitu, Jaka Rai, lijenik, imuni, nekadanji policijski funkcionar, i jo neke osobe (283). 14 Pored Urukala, lanovi odbora su bili: Ivo Miovi, iz Drnia, Silvije Alfirevi, iz Splita, Milan Uzelac, trgovac iz Like, Vaso Rado, Danilo Dikli, Ugljea Bosani. (AIHRPH, NG, kut. 425, elaborat: Aktivnost i rukovodstvo cetnickih organizacija u Splitu tokom okupacije).

34

njih povjerenje: Tako je taj odbor kao politicki predstavnik izbjeglica postajao most za sve vidljiviju suradnju izmeu srpskih politicara i Talijana. Meutim, nije se iscrpljivao samo u tome. Ta njegova djelatnost bila je javna, ali je odbor s razvojem dogaaja postajao i punkt povezivanja s drugim faktorima, upravo u sklopu djelatnosti snaga etnickog pokreta. Osim splitskog, svojom djelatnoscu isticali su se odbori u ibeniku, Kistanjama, Benkovcu i Obrovcu. lako su se odbori financirali prikupljanjem dobrovoljnih priloga, pomo su dobivali i od talijanskih faktora zainteresiranih da u njima steknu utjecaj. 15 Njihova djelatnost dobiva sve vidljivije politicko usmjerenje od nacionalisticki orijentiranih elemenata.16 Medu onima koji su izbjegli u anektirano podruje, poglavito u Kistanje, pojedinci su ve od poetka ispoljili izvjesnu aktivnost, pokazujui volju za odreene politike akcije. Ona se izraavala u prvim dodirima s pojedinim talijanskim oficirima, kojima je davana do znanja volja za odreenu suradnju. Tada je to bilo u prvom redu, ili gotovo iskljuivo, motivirano situacijom koju je uzrokovao poloaj srpskog stanovnitva u NDH, tj. ustaki teror. Meutim, izbijanjem oruanog ustanka situacija se u mnogoemu poela mijenjati, jer je ubrzo izbio na povrinu novi vaan faktor protiv kojega je trebalo usmjeriti akciju, tj. Komunistika partija, kao pokreta narodnooslobodilake borbe. Isprva, tj. u svibnju, lipnju i srpnju, Nikola Novakovi bio je najpokretljiviji u poduzimanju daljnje politike akcije, tj. angairanju srpskih nacionalistikih elemenata u slubi talijanskog okupatora. Raspoloivi podaci pokazuju da je nakon spomenutog prvog dodira s talijanskim faktorima u Splitu, odravao i dalje kontakte izbjegavi na anektirano podruje, posebno u Zadru.17 Pored njega najaktivniji su bili, tj. dolazili u dodir s Talijanima, Momilo uji i Stevo Raenovi.18 Jedna od prvih konkretnijih akcija bilo je formiranje odbora za pomo srpskim izbjeglicama. Takav, konkretniji oblik organiziranja, uz suglasnost talijanskih vlasti, omoguavao je poduzimanje sire politike akcije u srpskom

15 S t a n i s a v lj e v i , n.dj., 31-32. 16 U vezi s radom tih odbora Stanisavljevi zakljuuje: Angaovanjem prosvetnih radnika svetenika, trgovaca i inovnika i preko njih stvaranjem ire mree poverenika, koji su, skupljajui priloge, objanjavali tekoe Srba u Hrvatskoj, uz stvarne i izmiljene prie o zloinima, 'saaljavali se nad sudbinom Srba', pretili Hrvatima osvetom itd., odbori su delovali u dva pravca: izazivanjem maksimalne nacionalne netrpeljivosti prema Hrvatima uvui Srbe u masovni nacionalni pokret, a naglaavanjem tragine sudbine Srba i izbacivanjem u prvi plan parole o odbrani srpstva razviti oseanje mrnje i izdaje prema 'svima i svakome' ko nije na visini borbe za spas srpstva i srpske tradicije. Mada su u tim akcijama uestvovali i pojedinci, inspirisani humanim oseanjima da se izbeglice pomognu materijalno, sutina odbora se time nije menjala. Isplanirani i delimino izvreni fiziki napadi na hrvatske seljake u severnoj Dalmaciji i javne pretnje, pokazali su na delu pravi, ovinistiki, a prokazivanje i progon revolucionarnih elemenata, kontrarevolucionarni karakter odbora i njihovih akcija. (Isto, 33). 17 AVII, A, kut. 158, br. reg. 15/2, iskaz Vlade Novakovia, 1945. Navodi podatak da je Nikola Novakovi polovicom svibnja otiao u Zadar. Gojko Polovina, sekretar Kotarskog komiteta KPH za Graac, iznosi u svojim sjecanjima podatak da je pokuao korespondencijom sa N. Novakoviem privoliti ga na suradnju. Navodi da ga je pozivao na saradnju i otro kritikovao, prebacujui mu saradnju s okupatorom. (Gojko Polovina, Sjeanja na poetni period narodnog ustanka u Lici godine 1941, zbornik: Prva godina narodnooslobodilakog rata na podruju Karlovca, Korduna, Gline, Like, Gorskog kotara, Pokuplja i umberka, Karlovac 1971, 800). 18 Iskaz V. Novakovia u bilj. 17. On navodi da su uji i Raenovi dolazili u dodir s dvojicom talijanskih oficira. Jedan od njih je bio major Vice Marui.

3'

35

stanovnitvu, u prvom redu propagande. Cilj joj je bio da se talijanske faktore prikae kao zatitnike, pa se u vezi s tim pozivalo na prijateljstvo i suradnju.19 Prema raspoloivim podacima, prvi vaniji sastanak vodeih nacionalistikih elemenata bio je 23. srpnja u Benkovcu. Odran je najvjerojatnije na inicijativu talijanskih faktora, tj. prefekture u Zadru. Po svoj prilici na njemu su bili pojedinci iz glavne skupine nacionalistikih elemenata.20 U literaturi koja navodi taj sastanak, njegov karakter i znaenje ocjenjuje se na osnovi jednog neto kasnije datiranog talijanskog izvjetaja, upuenog zadarskoj prefekturi. U izvjetaju pie: Odran je sastanak prema vaim instrukcijama uglednih linosti srpskih emigranata, ranije zapaenih politikih figura. Sastanak se odrao u duhu prijateljstva prema kraljevskoj oruanoj sili i talijanskoj zastavi. Oni su potpuno prihvatili nau sugestiju i vratit e se u svoje krajeve, gdje e raditi onako kako ste vi, Ekselencijo, zahtijevali, t. j. radit e da se Kninski i Graaki kotar sjedine pod Kraljevinom Italijom. Oni su sami isticali, da je naa i njihova politika zajednika, jer nam prijeti ubistvena opasnost od komunistikih bandi. Mi smo im obeali financijsku i materijalnu pomo, svotu koju ete vi odrediti.21 Kako se vidi, izvjetaj govori o sastanku uglednih linosti srpskih elemenata i oito ga vee uz mogunost organiziranja jedne zajednike akcije. Pri tome je najznaajnije da se ovom prilikom ta akcija sagledava u vezi s pojavom oruanog ustanka. Utoliko i nije mogue taj izvjetaj sa sigurnou povezivati s podatkom o sastanku u Benkovcu. Ako se, naime, misli na taj sastanak, onda je i on po svoj prilici obuhvaen, i damo mu je mjesto u sklopu svih dogaaja koji su slijedili iduih dana. Zbog toga bi vise bila na mjestu pretpostavka da se spomenuti izvjetaj odnosi na slian sastanak koji je bio na kraju srpnja ili na samom poetku kolovoza, i koji je mogao biti motiviran upravo izbijanjem oruanog ustanka.22 Bitna za razumijevanje nastale situacije, a to proizlazi iz spomenutog izvjetaja, jest injenica da je s talijanske strane dola inicijativa i sugestija da se srpski nacionalistiki elementi vraaju u svoje krajeve gdje e raditi po talijanskim smjernicama.23 Unato tome sto je njihova akcija bila motivirana otporom ustakom reimu (prikljuenje kninskog i graakog kotara Italiji),

19 S i b e K v e s i , Dalmacija u narodnooslobodilakoj borbi, Split 1979, 104, navodi da su srpski nacionalistiki elementi izdali i letak u vezi s tom svojom akcijom. 20 Prema G i z d i u, koji o sastanku u Benkovcu daje najiru obavijest, sastanku su meu ostalim prisustvovali: uji, Boko Desnica, Vlado Novakovi, Savo Omikus. (G i z d i , Dalmacija 1941, n. dj., 219). K v e s i jo navodi Stevu Raenovia i svecenika Iliju Zeevia. (Kvesi, n.dj., 104). 21 G i z d i , Dalmacija 1941, n. dj., 219. Isti tekst donosi K v e s i , n. dj., 104, i S t a n i s a v lj e v i , n. dj., 36. Izvjetaj je datiran 2. VIII 1941. . 22 V l a d o No v a k o v i navodi podatak da je u Kistanjama dolo 1. VIII 1941. do sastanka dvojice talijanskih oficira sa ujiem i jo nekima koji su emigrirali u anektiranu zonu. (Kao u bilj. 17). D u a n P l e n a, etnistvo u sjevernoj Dalmaciji, Nedjeljna Dalmacija, 1. III 1981, navodi da je u Kistanjama, 24. VII 1941, dolo do sastanka grupe vodeih srpskih emigranata s talijanskim kapetanom Marussijem (Marui). 23 Na sastanku koji spominje P l e n a zakljueno je da u trenutku pobune pojedinci koji su emigrirali krenu u svoj zaviaj: uji u Strmicu, ivko Brkovi u Golubi, Boko i Niko Dei u Oton, Pajo Popovi u Biskupiju, Vlado Novakovi u Paene. M i l e T r n j a k ov i , Na Tromei Bosanske Krajine, Like i Dalmacije 1941, Beograd 1972, 94, navodi da se veina emigranata iz Kistanja prebacila u Kninsku krajinu, a zatim u junu Liku izmeu 2-4. VIII 1941. U junu Liku su doli Raenovi i Omikus.

36

ona je u prvom redu bila usmjerena protiv opasnosti koja se oekivala od irenja utjecaja Komunistike partije. Takva bi akcija dobila s talijanske strane i odgovarajuu financijsku i materijalnu pomo.24

etnici kao sredstvo talijanskog okupatora za razbijanje oruanog ustanka

Masovni oruani ustanak naroda u junoj Lici i susjednoj Bosanskoj . Krajini, koji je izbio 27. srpnja, ve je idui dan neposredno utjecao na zbivanja u sjevernoj Dalmaciji. Dolazak grupe ustanika iz Bosanskog Grahova u selo Plavno, 28. srpnja, izazvao je u narodu pravo oduevljenje, jaajui u prvom redu raspoloenje za oruani otpor ustakom reimu. Uslijedile su prve oruane akcije ustanika. U Plavnu je napadnuta orunika stanica, dolo je do ustanka naroda u selima Golubiu, Strmici, Otonu, Oestovu, Paanima i nekim drugima. Uslijedili su zatim napadi na orunike stanice u Polai i Erveniku. U tim akcijama ubijen je jedan broj orunika i ustaa i zaplijenjene odreene koliine oruja. Rezultat tih akcija bilo je stvaranje osloboenog podruja nadomak samom Kninu, koji je bio neposredno ugroen.25 Meu ustaama u Kninu zavladala je prava panika, bjee iz Knina u Drni. 0 kakvoj se situaciji radilo dovoljno svjedoe i podaci iz ustakih izvjetaja. Prema njima, 27. srpnja stigle su u Knin vijesti da su zapoele etniko komunistike akcije na Plavnu, Drvaru i Grahovu, da je Drvar zauzet, Grahovo obsjednuto i da nastupaju prema pravcu Knina.26 Talijanski vojni faktori preuzimaju svu vlast u Kninu, a s vojskom su doli i u Drni. U njihovu ponaanju predstavnici ustake vlasti vide primjer protivnikog raspoloenja. Ocjenjivalo se da su Talijani nezainteresirani za zbivanja, tj. da nisu bili voljni da zajedno s oruanim snagama NDH suzbiju ustanike. Ustaki izvjetaji biljee primjere otkazivanja pomoi od talijanske vojske u provoenju planiranih akcija. Tvrdilo se da je jedina zapreka ustakim akcijama bila upravo prisutnost talijanske vojske.27 Zbog toga se i nastala situacija u sjevernoj Dalmaciji i Kninu ocjenjivala u internim analizama kao jo jedan primjer neposredne pomoi Talijana ustanikim snagama radi jaanja vlastitih okupacionih pozicija. Zakljuivalo se da U mnogobrojnim izvjeima, koja su stizala iz Like, Dalmacije i drugih dijelova Nezavisne Drave Hrvatske uvijek
24 inko u svom Drvarskom dnevniku biljei jedan sastanak bivih jugoslavenskih oficira u ibeniku, ,u srpnju 1941, neposredno prije poetka ustanka. Sastanak je sazvala talijanska komanda u ibeniku, a: odran je u zgradi srpske parohije. Na prisutne oficire apeliralo se da se ukljue u pomaganje talijanskog reima, poglavito u obavjetajnom pogledu. (inko, n. dj., 487-488). . 25 Opirnije o oruanom ustanku u sjevernoj Dalmaciji: Gizdi, Dalmacija 1941, n. dj., 220 i d.;Kvesi, 100 i d.; Trnjakovi, n. dj.; Zbornik IHRPD, sv. 4, Split 1978, posebno prilozi Nikole Sekulia, Duana Plene i Ivana Lae. 26 Arhiv Hrvatske, MUP NDH, kut. 1, dok.: Dogaaji u Kninu, poetak kolovoza 1941. 27 Bas prisustvo talijanske vojske u svim mjestima gdje god se je ona nalazila bilo je jedina smetnja akciji naih snaga, bilo ustakih, bilo vojnikih, jer su bas u odlunom momentu, kada je trebalo zajedniki poduzeti akciju, oni zakazali pae i sprijeavali nae snage da povedu odluniju akciju, budui (da) prema izjavi njihovog komandanta ustakom poruniku Nikoli Ikici, nema smisla unitavati sirotinju. (Isto).

37

se ukazivalo na to, kako se sa strane Italijanskih vlasti daje utoiste i potpora etnicima i ostalim subverzivnim elementima, koliko na podruju Nezavisne Drave Hrvatske toliko ili jo mnogo vise na podrucju pripalom Italiji. Pae, moglo bi se pouzdano utvrditi, da su Italijani na ovom teritoriju i organizirali ove bande, a sve s prozirnom namjerom da se i dalje mogu zadravati na naem teritoriju, a konano i okupirati ga i staviti pod svoju vlast.28 injenica je, meutim, da ustae nisu mogli vlastitim snagama drati situaciju u svojim rukama bez prisutnosti i pomoi talijanskih vojnih snaga. Oni su to, uostalom, i dali do znanja talijanskom komandantu u Kninu.29 S druge strane, irenje orunog ustanka u sjevernoj Dalmaciji izazvalo je zabrinutost talijanskih faktora, u prvom redu zbog injenice da znaajnu ulogu u pokretanju i organiziranju ustanikih masa imaju komunisti. Usmjeravanje akcije protiv te opasnosti postavljalo se kao glavni zadatak. Obraajui se komandi Druge armije u vezi s ustankom u Kninskoj krajini, komandant estog armijskog korpusa general Renzo Dalmazzo je dao ocjenu ustanika i izrazio svoje gledite ovim rijeima: Izgleda da su pobunjenici prilino dobro svrstani u formacije, a konstatirano je i prisustvo bivih srpskih oficira. Posjeduju dosta oruja, ukljuujui i poneki pukomitraljez. Komanda ustanka izgleda da je u Drvaru. Smatram da odluka vezana za nae ponaanje i vladavinu treba biti donijeta sto hitnije, kako se ne bi dozvolilo da komunistiki elementi preuzmu uzde pokreta i izazovu akcije usmjerene i protiv nas.30 Iz te ocjene bilo je, dakle, vidljivo da se pokret ustanikih masa u naelu nije tretirao kao protutalijanski, nego da je iskljuivo uperen protiv ustakog reima, ali da ubrzano prijeti opasnost da se usmjeri i protiv okupatora. U vezi s tim treba razumijevati i Dalmazzovo miljenje, da bi za talijanske snage u tom trenutku bilo najbolje rjeenje da se njihove trupe povuku iz Druge zone, putajui da se borba odvija medu zainteresiranim, drei je daleko od Dalmacije (misli se na anektirano podruje, op. F.j.B.), s poznatim pojasom ograniene sigurnosti. On to pitanje smatra veoma vanim i ozbiljnim.31 U svakom sluaju, i Talijani i ustae suoili su se s izvanrednom situacijom i u sjevernoj Dalmaciji, to e s daljnjim razvojem dogaaja sve vise zaokupljati njihovu panju u cilju traenja izlaza. Ustaki izvjetaji jasno svjedoe o tome da su ustanike mase zagospodarile cijelim podrujem osim Knina. Niz orunikih stanica je naputen, a izlaz je otvoren samo prema Drnisu.32 Ono

28 Isto. 29 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 1, str. 545. 30 Isto, 530, izvjetaj od 3. VIII 1941. 31 Isto, 525, izvjetaj od 2. VIII 1941. . 32 U izvjetaju MUP-u NDH, 16. VIII 1941, upan Ante Nikoli javlja: "Pobunjenici su opkolili cijelo podruje kninske opine. Oni potpuno gospodare na cijelom tom podruju, osim u mjestu Kninu i njegovom predgrau. (Isto,.848). U izvjetaju komande orunike pukovnije u Kninu, 28. VIII 1941, medu ostalim pie: U podruju krila Knin etnici potpuno jo i sada gospodare predjelom: Krupa-Ervenik-Radui-Paene-Plavno-Strmica i Polaa. Nae postaje su pred njihovom snagom povuene i jo nisu uspostavljene. Oni gospodare i neposrednom okolinom grada Knina i onemoguavaju svaki i najmanji saobraaj sa selima. Sela po Kosovu su im skora potpuno privrena i ako jo otvoreno nisu stupili na ustanak i napali postaju u Kosovu. U vremenu 13-23/8. oko Knina i izmeu Knina i Kosova na visokim stubovima i na uoljivim mjestima mjetani su istakli talijansku zastavu po nagovoru Talijana, od kojih su zastave i dobili. (A VII, NDH, kut. 61 a, br. reg. 40/15-2).

38

pak na to e se s daljnjim razvojem situacije ustaki faktori posebno aliti jest odreeni izdiferencirani odnos talijanskih snaga prema ustanikim masama. Naime, ve u kolovozu naglaavat e se da se talijanske trupe bore protiv komunista a doputaju i toleriraju djelatnost etnika. U vezi s pojavom Splitskog i ibenskog partizanskog odreda, komanda orunike pukovnije u Kninu daje ovu ocjenu: Talijanska vojska uestvuje u borbama protiv komunista, jer zato ima nalog od svojih pretpostavljenih vlasti, dok u borbama unitavanja pobunjenika ne uestvuje, jer zato nemaju nalog od svojih pretpostavljenih zapovjednitva. 33 Istodobno su ustanici svojom snagom ugrozili i pojedine punktove ustakog reima u Lici. Tako je od 29. srpnja do 2. kolovoza trajala opsada Graaca u kojemu su bile ustake i domobranske snage, oko 2000 vojnika. Talijanske vojne snage ule su, meutim, u Graac 4. kolovoza, dolazei iz pravca Obrovca i Knina. Tome je prethodio kontakt talijanskih oficira s ustanicima u Grabu, 2. kolovoza.34 Rije je zapravo o tome da su talijanske trupe doekivali etniki elementi.35 Akcije ustanika istodobno su ugrozile i Donji Lapac, koji su ustae morali napustiti. Tako su ustanici 30. srpnja uli u mjesto bez borbe.36 . U direktivama sto ih je 29. srpnja general Dalmazzo izdao komandantima podreenih divizija, govori se o pobuni naroda u Lici, koji naoruan ugroava saobraaj izmeu Graaca i Knina, i izgleda tei prema Kninu, a moda ima i druge ciljeve. On navodi da su ustanici dali na znanje da nisu protivnici Italijana - i zaista oni pokazuju potovanje prema naim oficirima i pomagali su im na uspostavljanju saobraajnih veza itd. - i ele da nae trupe budu po garnizonima. Na osnovi toga, Dalmazzo zak1juuje da je rije o elementima koji nemaju nikakvih komunistikih tenji, ali prijeti opasnost da ih mogu pridobiti vode, koji hoe poto-poto da diu pobunu, tj. da sprijee konsolidaciju NDH i da bi odrali duh ustanka i vrenja na Balkanu . 37 Istog dana Bastianini je uputio telegram u Rim u kojemu govori o ustanku na spomenutim podrujima. On je takoer naglasio da otpor ustanika nije usmjeren protiv Talijana. Kao primjer kojim to potkrepljuje navodi susret jednog talijanskog kapetana iz komande Druge armije s grupom ustanika u

Zbog oruanog ustanka u Lici i sjevernoj Dalmaciji prekinut je bio eljezniki promet izmeu Knina i Gospia, tako da nije bilo veze sa Zagrebom. Ustaki funkcionari koji bi dolazili iz Knina u Zagreb na referiranje, prebacivali bi se preko Sarajeva i Mostara. Kada je Vjekoslav Vrani sredinom kolovoza krenuo na inspekcijski put iz Zagreba do Knina, u komandi Druge talijanske armije, koja je tada bila u Karlovcu, reeno mu je da ne moje ii cestom ili eljeznicom preko Like, posebno od Graaca dalje. Savjetovano mu je da se prebaci do Trsta, odatle zranim putem do Splita a onda u Knin. 31 AH, NDH, MUP, kut. 2, Izvjetaj RAVSIGUR-a, 18. VIII 1941. U izvjetaju iste komande od 28. VII 1941. pie: Talijanska vojska na podruju upe Bribir i Sidraga ne dozvoljava nikakvu akciju protiv etnika, a ista ne bi dovela ni uspjehu, jer za sada nemamo dovoljno snage ni sredstva. Talijani se nesmetano kreu i po krajevima gdje su etnici, sa njima su u dodiru, ne dozvoljavaju im da preduzimlju teroristiku akciju, ali ih inae ne diraju niti razoruavaju sa izgovorom da oekuju u tom pogledu rjeenje naeg unutranje-politikog stanja, sporazumno sa njihovim vojnim i diplomatskim predstavnicima. (A VII, NDH, kut. 61 a, br. reg. 40/15-2). 34 V e z m ar, n. dj., 152. 35 S t a n i s a v l j e v i , n. dj., 52-53. 36 V e z m a r, n. dj., 155. 37 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/1, 214-215.

39

blizini Zrmanje, koji su mu izjavili da uopte nisu komunisti ve su im samo dozlogrdili ustaki progoni i klanja, da pokret nije uperen protiv Italijana i da stanovnitvo Like eli da ima garnizon od italijanskih trupa. Prema Bastianiniju, voda ustanika je predao spomenutom kapetanu cedulju s molbom da je urui talijanskoj komandi u Kninu. Njen tekst glasi: Stanovnitvo Like moli italijansku vojsku da smesta zauzme elu zonu provincije jer ne moe vie da ivi od hrvatskog tlaenja. eljno vas oekujemo. Stanovnitvo i etnici. Kao drugi primjer navodi podatak da je jedan talijanski pukovnik u blizini Zrmanje takoer doao u dodir s ustanicima, koji su mu pomogli da uspostavi prekinuti promet. Voa ustanika mu je pokazao okrunicu izvuenu na ciklostilu, koju je izdalo rukovodstvo revolucionarnog pokreta, a kojom se nareuje da ne treba uznemirivati ltalijane.38 Ti primjeri pokazuju kakav je karakter imalo poetno zanimanje Talijana za pojavu ustanka i kako ga se ocjenjivalo. Oni ne odbacuju mogunost udjela komunista u pokretanju ustanka, ali glavno obiljeje talijanskim analizama i ocjenama daje uvjerenje da je to od sporednog znaenja, tj. da je rije iskljuivo o pobuni protiv ustakog reima. Kao glavna potvrda za to istie se da ustanak nije uperen protiv talijanske vojne sile, nego, naprotiv, da se trai od nje odreena zatita i pokazuje voli a za suradnju. Zbog toga se u odreivanju daljnje taktike polazilo uglavnom od tih spoznaja. Tako dolazi do brojnih dodira izmeu talijanskih emisara i predstavnika ustanika, a mnogi su bili inicirani upravo s talijanske strane. I pojedini ustaniki nacionalistiki elementi koji su zagovarali suradnju, nastojali su da iskoriste te susrete i iznesu svoja gledita. . Izbijanje oruanog ustanka na tromei Like, Bosne i Dalmacije izazvalo je pokretljivost medu izbjeglicama, u anektiranom podruju. Jednako su tako, kako se vidi, interes za novonastala zbivanja pokazali Talijani. Bilo je bitno pitanje koje snage pokreu i vode oruanu borbu te kakve su mogunosti da se utjee na njeno daljnje usmjeravanje. Snana gibanja u ustanikim masama koja sli pokrenula rukovodstva Komunistike partije u Bosanskoj krajini i Lici neposredno su se odrazila i u Kninskoj krajini, gdje je partijska organizacija bila slaba i nije imala vidljivijeg utjecaja na usmjeravanje pobunjenog naroda. U svakom sluaju, tab gerilskih odreda u Drvaru postao je od poetka znaajan autoritet u organiziranju oruane borbe, a to se odrazilo i u Kninskoj krajini. Meutim, ta injenica sama po sebi nije mogla biti dovoljna za daljnji razvoj oruanog ustanka na tom podruju. Rukovodstvo oruanog ustanka u Drvaru bivalo je sve vise zaokupljeno problemima na vlastitom podruju, tako da je slabila njegova panja prema Kninskoj krajini. Slino je bilo i s podrujem Bukovice.39 Taj prostor postaje zbog toga sve izloeniji djelovanju i utjecaju srpskih nacionalistikih snaga. Prema tome, ustanike mase na tom podruju, koje su poglavito inili srpski seljaci, a koje su, ispoljavale isto revolucionarno raspoloenje kao i u susjednim podrujima Like i Bosanske krajine, postaju vise izloene nosiocima suprotnih tendencija. To e se ponajvie iskazati u pokuajima spreavanja otpora talijanskom okupatoru, to je
38 Isto, 217-219. 39 Detaljnije o tome G i z d i , Da/macija 1941, n. dj., 221 i d.; S t a n i s a v l j e v i n. dj., 47 i d.

40

bio znak da oni koji su teili preuzeti rukovodstvo nad masama nastupaju upravo pod okriljem Talijana, predstavljajui ih kao zatitnike ugroenog stanovnitva. Shvatljivo je zbog svega toga da su Talijani bili od poetka zainteresirani da u sporazumijevanje s ustanicima ukljuuju srpske izbjeglice. Najozbiljnije se, naime, raunalo s time da izbjeglice ine vaan faktor u intervenciji talijanskih trupa, koja je trebala uslijediti da bi se ostvarila pacifikacija ustanikog podruja. Svakako je u izbjeglom stanovnitvu bilo volje za povratak svojim kuama, a izbijanje oruanog ustanka moglo je tome dati jo snaniji poticaj. U organizaciji povratka, poetkom kolovoza, Talijani su pruili odreenu pomoc.40 Bilo je jasno da izbjeglice trebaju posluiti provoenju odreenog cilja. U vezi s tim, dakako, posebna je uloga bila namijenjena spomenutoj istaknutijoj grupi srpskih politiara, koji su u dotadanjim dodirima s Talijanima ve izrazili spremnost da surauju s talijanskim vojnim faktorima. U tome su, dakako, vidjeli i mogunost jaanja vlastitih pozicija u srpskom stanovnitvu. Dolazei u pojedine krajeve oni zapravo izbijaju na povrinu kao glavni nosioci odreene politike, koja e uskoro rezultirati utemeljenjem etnikog pokreta u Hrvatskoj. Buji je doao u Strmicu, ivko Brkovi u Golubi, Pajo Popovi u Kosovo polje, Vlado Novakovi u Paene, a Stevo Radenovi u junu Liku. Bio je to zapravo poetak stvaranja etnikih uporita na tom podruju koje je obuhvatio masovni narodni ustanak. Meutim, u tom trenutku politika diferencijacija jo nije bila izraenija. Tako je odlukom rukovodstva ustanka u Drvaru, koje je radilo na okupljanju svih snaga za borbu protiv okupatora, 4. kolovoza 1941. osnovan tab gerilskih odreda za Kninsku krajinu. Zadaa mu je trebala biti da organizira i okuplja ustanike odrede na podruju Knina i Bukovice, te ih priprema za akcije protiv okupatora. Kako se pak gledalo na taj korak, pokazuje dranje Brkovia, koji je imenovan za komandanta taba. On mu je promijenio ime u tab gerilskih i cetnickih odreda za Kninsku krajinu, to je dovoljno govorilo koju tendenciju zastupa. Bilo je to izraavanje konkretnog gledita u vezi s razvojem dogaaja na tom podruju. Naime, poela je dolaziti do izraaja tenja da se u ustanikoj masi, pored gerilskih, dade jednako tako znaajno mjesto i etnikim odredima. A to je zapravo znailo naglaavanje etnike komponente u ustanku, tj. izraavanje interesa i ciljeva na toj liniji. Dakako, u tom trenutku nije se moglo otvornije ui u sukob i raskid s rukovodstvom ustanka u Drvaru, koje je bilo znaajan autoritet, ali je sve vise dolazila do izraaja politika i taktika koja e voditi prema diferencijaciji u ustanikim masama.41 U tom cilju Brkovi je u svojoj daljnjoj akciji nastojao da u ustanike odrede, posebno njihova rukovodstva, uvlai etnike elemente kako bi se moglo to uspjenije utjecati na njihovo

40 Glavnina izbjeglica vratila se u Kninsku krajinu i Liku od 2. do 4. VIII 1941. (S t a n i s a v l j e v i , n. dj., 49). Izbeglicama su dati kamioni za prevoz, ali isto tako i faistike znake za raspoznavanje. Stareine su dobile detaljna uputstva za rad, a ostala masa izbeglica nareenje da se bez dozvole italijanskih vlasti ne sme kretati iz mesta odredita. T ako su izbeglice krenule u svoje krajeve istovremeno kada su i italijanske trupe pokrenute u intervenciju, samo s tom razlikom to su prvi dobili ulogu prethodnice drugih. (Isto). , . 41 Tako je Brkovi i tabu gerilskih odreda za Bosansko Grahovo i okolinu, u skladu sa svojom tendencijom, dao naziv Vrhovni generaltab gerilskih i etnikih odreda. (S t a n i s a v l j e v i , n. dj., 50).

41

daljnje usmjeravanje. To je bilo posebno vano s obzirom na borbu protiv talijanskog okupatora, gdje su se ve dovoljno jasno raspoznavala dva pristupa. Raspoloivi podaci potvruju da su ve tada intervenirali talijanski vojni faktori kod Brkovia kako bi utjecali na dranje ustanika.42 Svi e ti momenti jae utjecati na kolebanje meu ustanicima u Kninskoj krajini, odakle je inae bio najvei broj izbjeglica.43 U Lici je Stevo Raenovi bio glavni pobornik suradnje s talijanskim okupacionim trupama radi zatite srpskog stanovnistva.44 Oko njega se okupila manja grupa pristaa, uglavnom trgovaca, manjih posjednika i andara, od kojih su neki sudjelovali u samom pokretanju oruanog ustanka krajem srpnja. Propagiranjem reokupacije Like i sire od talijanske vojske, ta je grupa teila istodobno osigurati to vre pozicije u rukovoenju ustanikim masama.45 Nastojala se okoristiti situacijom u kojoj ustanike mase nisu bile raspoloene za borbu protiv talijanskog okupatora, nego iskljuivo protiv ustakog reima. Osjeala se i uzdranost rukovodstva ustanka za organiziranje oruanih napada na Talijane. U tim prvim danima oruanog ustanka trebalo je poduzimati iroku politiku akciju u narodu za prihvaanje takvog kursa borbe, a s druge strane i respektirao se mnogo bolje naoruan okupator. U takvim okolnostima akcija srpskih nacionalista mogla je postepeno dolaziti do izraaja. Ta je akcija bila poglavito koncentrirana u donjolapakom kotaru. U Srbu ju je vodio Raenovi, a u Donjem Lapcu major Boko Raeta. Manji broj njihovih pristaa bio je u ustanikim jedinicama, a neki su imali i rukovodee funkcije.46 Oni su poveli iru propagandistiku akciju po selima u

a n i s a v lj e v i , n.dj.,50-51. l j e v i zakljuuje: Dolaskom glavnine izbeglica u Kninsku krajinu i Liku 2. do 4. VIII - s parolom o prijateljstvu Italijana prema Srbima, istovremeno pretei odmazdom svakome ko bi se usudio da napadne Italijane, pojaano je kolebanje kod ustanika. Kako je gro izbeglica bio iz Kninske krajine, jaanje etnikih elemenata na tom podruju bilo je najuoljivije. (Isto, 49). U vezi s pojavom i karakterom etnitva u Kninskoj krajini I v a n L a a daje ovu ocjenu: U kninskoj krajini su dole do izraza stanovite razlike izmeu ustakog i etnikog pokreta. Ustatvo se odmah otvoreno ispoljilo kao faistiko-zloinaka agentura, sluga okupatora i razbija jugoslovenske zajednice. etnitvo se u poetku nije moglo identifikovati u pravom svjetlu. ovinistika ideologija je prikrivena tradicionalnim oreolom iz borbi za nacionalno osloboenje. Zbog toga je u poetku i bilo kolebanja i iluzija u svijesti jednog dijela srpskog ivlja, u etnikom pokretu se vidio spas od ustakog noa i ouvanje nacionalnog bia. Tek kada je etniko vodstvo otvorenije poelo da ispoljava svoju pravu nacionalistiku i klasnu prirodu - za odbranu i obnovu velikodravnog hegemonizma - prvo u saradnji s Italijanima, poslije preko Italijana i direktno s ustaama protiv NOP-a - tek tada je mogao da otpone bri proces razbijanja iluzija i odvajanja toga dijela srpskog stanovnitva od etnitva. Svuda gdje su komunisti uspjeli da razotkriju pravu kontrarevolucionarnu prirodu etnitva, da skinu njegove lane oreole i maske, brzo je dolo do unutranje diferencijacije i osipanja etnitva. (I v a n L a a, Knin u ustanku i djelatnost komunistike organizacije 1941-1942, Zbornik IHRPD, Sv. 4 603-604). 44 Raenovia su i talijanski vojni faktori kvalificirali kao politikog vou srpskog ustanikog pokreta u Lici (Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/2, 51). 45 Meu ostalim suradnicima Raenovia bili su Milo Torbica, Jovo Kea, Pajo Omikus, Iso Luki, Milan Starevi, Luka tikovac, Milo Bosni, Nikola i Lazo Kosanovic. ( V e z m a r ,n. dj., bilj. 432). . 46 Raeta je bio vojni savjetnik u tabu gerilskih odreda za Donji Lapac i okolinu. ( V e z m a r, n. dj., bilj. 433; P o l o v i n a, n. dj., 794). Raetina gledita jasno su dola do izraaja u pismu koje je, vjerojatno u rujnu 1941, uputio Stojanu Matiu, koji je tada bio s ustanicima na poloaju prema Bihau. Raeta je tom prilikom intervenirao da se ne vodi borba s oruanim snagama NDH, jer uskoro dolazi talijanska vojska da okupira itavo podruje On se tom prilikom pozivao na izjavu, koju mu je osobno dao talijanski
42 Detaljnije S t 43 S t a n i s a v

42

kojoj su isticali potrebu pregovora s Talijanima radi zatite srpskog stanovnitva. Zapravo se nastojala dobiti podrka za prihvaanje razgovora koje su inicirali talijanski vojni faktori u svojoj politici pacifikacije da bi to bezbolnije ostvarili plan zaposjedanja Druge zone. I na podruje Like Talijani su upuivali svoje obavjetajce, tj. poglavito oficire porijeklom iz naih krajeva anektiranih prije rata, koji su mali jezik i mogli lake uspostaviti dodire s pojedincima i grupama. Spomenuta je akcija rezultirala sazivanjem skuptine predstavnika srpskih sela, na kojoj je trebala biti izabrana delegacija za razgovore s talijanskim oficirima. Rukovodstvo ustanka se na kraju priklonilo takvoj inicijativi. U toj odluci prioritet je dan ispitivanju namjera i tenji Talijana, a izostala je mogunost odlunog reagiranja na pokuaje nacionalistikih elemenata.47 Takvo je gledite moglo nastati i pod dojmom propagande da i u ustanikom rukovodstvu postoje zagovornici sporazumijevanja s talijanskim okupatorom.48 U svakom sluaju, injenica je da je zahvaljujui inicijativi nacionalistikih elemenata dolo do sastanka i razgovora s talijanskim oficikomandant divizije, da e njihove trupe doi i da e za dan dva u svakom selu biti nekakva posada. Zakljuujui da zbog toga nisu potrebne rtve u ljudstvu i municiji, on preporuuje Matiu da ostane do dolaska Talijana u stavu posmatranja i pasivnog obezbeenja i da ne pravi nerazumna dela. Kao opravdanje za takvu politiku Raeta obavjetava Matia da mu je major Mirko Oklobdija prenio vijest koju je saznao od svoga roaka koji je doao iz Beograda, da su srbijanski pobunjenici imali pregovore sa Nijemcima. Kao razlog ustanka naveli su masakriranje Srba u Hrvatskoj, a kao uvet mira postavili su okupaciju Hrvatske. Prema tome, Srbi koji spreavaju okupaciju, otvoreno slue Paveliu, tite Nezavisnu Dravu. Apelirajui na Matia, Raeta zakljuuje: Razmisli, da okupacija iako nije moe biti potpuno unitila Ustaku dravu, ona joj je svakako zadala udar i stvarno je brisala iz spiska nezavisnih drava. To je uspjeh ustanka. Pa ta bi ko vise hteo. Je li ti jasno, da oni, koji bi sad jo vie hteli nisu poli za ono, to je narod eleo (da zatite ivot) ve da slue drugim interesima, moda lepim, ali za nae snage i prilike sada nedokuivim. (AH, A, kut. 1). U Informacionom biltenu Komande artiljerije Petog talijanskog korpusa, br. 8, 18. XII 1941, navodi se: Major Raeta potvrdio je da puanstvo ima miroljubiv stav prema nama i on barem zasad iskljuuje prisustvo komunistikih elemenata u zoni. (To njegovo iskljuivanje ne odgovara stvarnosti; komunistikih elemenata u ogranienom broju ima u zoni). (AIHRPH, NG, kut. 442). 47 Prilikom formiranja delegacija u Donjem Lapcu i Srbu, zakljuuje V e z m a r, vodile su se otre rasprave u ustanikim rukovodstvima, a naroito uoi odlaska delegacije u Otri, budui da je stigla sugestija iz Drvara da se tamo ne ide. Na odluku da se ipak poalje delegacija od pet ljudi uticala su dva momenta: prvo da za sada nema pravog raspoloenja u narodu za borbu protiv Talijana, i drugo, delegati iz ovog kraja trebali su sprijeiti mogui zakljuak i poziv Talijanima da okupiraju slobodni teritorij donjolapakog kotara. (V e z m a r , n. dj., 190). 48 Tako je npr. sauvana izjava Komande taba gerilskih odreda za Bosnu, koja je nastala vjerojatno na samom poetku kolovoza. Taj dokument je namijenjen svim odgovornim oficirima Talijanske vojske, koja se nalazi na teritoriji kninske regimente, a upuena je na vojnu intervenciju protiv srpskog naroda, koji se bori za svoju nacionalnu slobodu. U dokumentu se istie da je ta borba usmjerena iskljuivo protiv ustakog reima, te se apelira na talijanske oficire da ne gledaju u srpskom narodu svog neprijatelja, ve naprotiv svoga prijatelja. U vezi s tim iznosi se prijedlog: tab gerilskih odreda spreman je povesti .pregovore u tom pogledu, ako se za to izjasne Italijanski oficiri, koji se nalaze sa vojskom upuenom protiv naih odreda. Ta je izjava dostavljena i tabu gerilskih odreda za Donji Lapac i okolicu. Upuujui je svim borbenim jedinicama na svom podruju, taj tab priopuje, da je potvrena vijest, da je sa Talijanima postignut sporazum o zaposjedanju ovih krajeva po njihovim etama. Nama se garantira potpuna sloboda i mir pored toga sto oni zavode svoju vlast. U vezi s tim, obavjetavaju se svi borci neka pri nailasku Italijana se pridravaju tono ve izdatih uputstava u tom pogledu. To je saopenje datirano 4. VIII 1941, dakle, prije razgovora u Otriu. U vezi s ocjenom vjerodostojnosti navedenih dokumenata, na mjestu je i pretpostavka da su oni mogli biti upravo djelo nacionalistikih elemenata, koji su svoju akciju skrivali pod imenom ustanikog rukovodstva. Raspoloiva dokumentacija ne potvruje da je neki tab gerilskih odreda objavio slinu direktivu, a, uostalom, nije ni postojala Komanda taba gerilskih odreda za Bosnu. (AVII, A, kut. 159, br. reg. 1/2). Usp. i S t a n i s a v l j e v i , n. dj., 53.

43

rima u Otriu, 11. kolovoza. Tog dana bio je zapravo i skup naroda, poglavito iz graakog i donjolapakog kotara, i interni sastanak predstavnika tzv. Srpskog narodnog oslobodilakog pokreta za like srezove i predstavnika talijanske vojske. 49 Tom prigodom, prema raspoloivim podacima, potpisan je dokument u obliku izjave i odgovora na pitanja koja su prethodno posta vii talijanski oficiri. Ta su se pitanja odnosila na uzroke izbijanja ustanka, njegove ciljeve, mogunosti smirivanja i jamstva koja se trae za ustanike mase u vezi s provoenjem pacifikacije.50 Tekst tog dokumenta nije sauvan, ali je njegov osnovni sadraj dovoljno vidljiv iz uvodnog lanka objavljenog u Gerilcu, u kome se daje kritika analiza Otrikog sastanka.51U lanku se istie potreba da se o tom sastanku opirnije govori jer je on primjer kako ne treba sa okupatorima razgovarati. Na pitanje o tome zato je i u kom je cilju nastao nas pokret, spomenuti predstavnici na razgovorima u Otriu su odgovorili da je nastao zbog zvjerstava i zloina hrvatskih ustakih vlasti nad srpskim narodom, a da je cilj pokreta jedino zatita golog ivota preivjelog naroda i preostale njegove imovine. Gerilac potvruje konstataciju da je pokret nastao u prvom redu zbog ustakih zloina nad srpskim narodom, ali se ne radi samo o zatiti golih ivota i imovine nego o potpunom i konanom narodnom osloboenju od svih faistikih okupatora i njegovih plaenika. Istiui da je Paveli doao na vlast zahvaljujui talijanskim i njemakim faistikim osvajacima, Gerilac istie da se zbog toga naa oslobodilaka borba protiv ustakih razbojnika ne moe odvajati od istovremene, odlune borbe protiv faistikih okupatora. Naglaavajui, da su spomenuti predstavnici u Otriu s pravom ustali protiv svakog razgovora i svakog sporazuma sa ustakim razbojnicima, Gerilac je upozorio na teku zabludu koju su istodobno uinili traei autonomiju pod zatitom Kraljevine Italije, jer da vjeruju da bi jedino na taj nain bili zatieni njihovi ivoti! Takvu izjavu Gerilac kvalificira kao najotvoreniju izdaju naroda, jer umesto ustakih bandita treba da dou oni koji su te bandite doveli i koji su svojim prisustvom omoguili njihove zloine. Talijane je osobito zanimalo da li u ustanikom pokretu ima komunista. Istiui da to nije prvi put da se Talijani zanimaju za komunistiki pokret u Jugoslaviji, jer im je, meu ostalim, parola o komunistikoj opasnosti bila i izgovor za napad, Gerilac kae da se komunisti ne samo u Jugoslaviji nego u svim evropskim i ostalim zemljama svijeta nalaze u prvim redovima borbe protiv krvolonog faizma. U vezi s tim Talijani se posebno zanimaju za komuniste u naim borbenim redovima, jer znadu dobro da takav pokret u kome se nalaze takvi narodni borci ne moe biti iskoriten za njihove okupatorske ciljeve. Gerilac zakljuuje da su otriki razgovori protekli U onakvom izdajnikom, kapitulantskom duhu jer na njima nisu bili zastupljeni pravi predstavnici

49 U Otriu se 11. VIII skupilo vise od stotinu ljudi. Delegaciju u ime spomenutog odbora inili su Duan Mileusni, Boko Raeta, Stevo Raenovi, Milo Torbica, oko Jovani. ( V e z m a r, n. dj., 190 i bilj. 434). 50 Detaljnije o pitanjima i grupi koja je sastavila odgovore, V e z m a r, n. dj., bilj. 435. 51 Gerilac, list taba gerilskih odreda za Bosansko Grahovo, br. 5, 19. VIII 1941, objavljeno u Zborniku dokumenata NOR-a, IV/1, 38-42.

44

ni likih srezova ni srpskog naroda tih srezova. (. . .) Stvarati danas posebni srpski oslobodilaki pokret i u ime tog pokreta traiti autonomiju pod zatitom talijanskih okupatora, to znaci raditi i protiv srpskog kao i protiv ostalih naroda Jugoslavije, to znai raditi u korist faizma. Samo u bratskom savezu i vrstom jedinstvu obraunae Srbi, Hrvati i Slovenci sa svojim okupatorima i domaim izdajicama. Pokazalo se ubrzo da otriki razgovori izraavaju tenje i ciljeve srpskih nacionalistikih snaga. Ta njihova akcija dobit e svoj nastavak u daljnjim dodirima i dogovorima. S druge strane, rukovodstvo KPH u Lici nije im pridavalo neku posebnu panju, to se vidi i u injenici da nije bilo potrebe njihova objanjavanja meu borcima.52 Zbog svega toga, razgovori u Otriu, i po svom obliku i po sadraju, bili su zapravo priprema buduih konkretnih dogovora srpskih nacionalistikih snaga i talijanskog okupatora. Utoliko su oni mogli biti prilog procesu diferencijacije u ustanikim masama. Energino reagiranje na otrike razgovore (akcija rukovodstva ustanka u Drvaru da se uhapse inicijatori i sudionici razgovora, intervencija Marka Orekovia, lanak u Gerilcu) pokazalo je s druge strane da rukovodstvo ustanka zastupa nepokolebljiv stav kada je rije o moguim pregovorima s talijanskim okupatorom.53 S takvim razvojem dogaaja, u kojima se sve vidljivije pretskazuje jaanje utjecaja Komunistike partije u usmjeravanju ustanikih masa, srpske nacionalistike snage glavni su izlaz traile u talijanskoj reokupaciji Druge i Tree zone. Postala je, naime, sasvim vrsta spoznaja da se, osim organiziranja zatite od ustakog terora, sve vie namee potreba obrauna s komunistikim elementima. Prisutnost talijanske vojne sile postavljala se kao nuan preduvjet za ostvarivanje tih ciljeva. Borba za vodstvo meu ustanikim masama dobila je prioritetno znaenje. Time bi se otvarao put uguivanju oruanog ustanka pod vodstvom Komunistike partije, a za to su bili zainteresirani i Talijani i ustae. U svjetlu tih zbivanja treba promatrati i nove dodire izmeu Talijana i predstavnika srpskih nacionalistikih snaga, koji su uslijedili krajem kolovoza. Do njih je dolo u trenutku neposrednih priprema Talijana za reokupaciju, o emu je ve javno obavijestila ustaka tampa. Glavni sastanak odran

52 U svojim sjeanjima G o j k o P o l o v i n a navodi da u to vrijeme Marko Orekovi, lan CK KPH i kandidat za lana CK KPJ, koji je radio na organiziranju oruane borbe u Lici, nije bio kod nas u tabu i ja sam bez njegova znanja i bez znanja CK KPH za Liku dozvolio Boku Raeti, na njegov zahtjev, da ode na sastanak na Otriu uz obeanje da nee nita potpisati i da nee prisustvovati u ime naeg taba nego lino u svoje ime. S njima sam poslao oku Jovania sa zadatkom da bude nas posmatra. Tamo se naao i bez moga znanja uzeo uee u razgovorima i major Oklobdija. Uzgred reeno, u to vrijeme imao sam neki izvjetaj sa potpisom taba u Drvaru da su slini razgovori voeni izmeu njih i talijanskih okupatora negdje kod Knina (ini mi se u Plavnu). Na tom sastanku dolo je do potpisivanja famoznog 'Otrikog sporazuma', koji je potpisao i oko Jovani. (. . .) On je svoj potpis dao, jer je pod onim okolnostima bio uvjeren da je to sasvim beznaajno, to je stvarno tako i bilo, jer taj 'sporazum' nikad niko nije primjenjivao. tavite, ni sami talijanski okupatori ni srpski izdajnici nisu pokuavali da taj 'sporazum' tretiraju kao neki ozbiljan dokumenat i da se njime koriste.( P o l o v i n a, n. dj., 796). 53 S t a n i s a v 1j e v i , n. dj., 71; Z o r i , Drvar u ustanku etrdesetprve, Beograd 1984, 202-203; V e z m a r, n. Dj., 191.

45

je u Paenima. Prema talijanskim izvorima, odran je 1. rujna 1941, a prema nekima neto ranije, tj. 25. ili 26. kolovoza.54 Pored Novakovia Longa kao glavnog predstavnika grupe srpskih politiara, sastanku su prisustvovali Vlado Novakovi, uji, Raenovi i jo neki.55 Prema talijanskim izvorima sastanku u Paenima prethodio je dogovor viih talijanskih oficira s Novakoviem Longom. Tom prilikom njega su Talijani upoznali s gleditima na osnovi kojih hi bio postignut sporazum. U vezi s tim, Novakovi je zatraio da prethodno razgovara sa svojim istomiljenicima, nakon ega je dolo do sastanka u Padenima.56 Prema tome, sastanak u Paenima trebao je na neki nain biti zavrnica u sporazumijevanju predstavnika srpskih nacionalistikih snaga iz Kninske krajine, Like i zapadne Bosne s predstavnicima talijanske okupacione sile. Dok je Talijanima glavni cilj bio da uz pomo tih domaih faktora to uspjenije ostvare svoj plan pacifikacije spomenutog podruja, doe je drugoj strani prvenstveno bilo u interesu da uz pomo takve zatite preuzmu potpunu politiku kontrolu u svoje ruke u srpskom stanovnitvu. A to je zapravo u prvom redu znailo suzbiti rastui utjecaj komunista. Formalno gledajui, u Paenima su srpski nacionalistiki elementi prihvatili zapravo uvjete, tj. situaciju koja nastaje sporazumom Italije i NDH oko reokupacije Druge zone, koja je najveim dijelom obuhvaala spomenuto podruje Kninske krajine, zapadne Bosne i Like. Prema raspoloivim podacima, Talijani su izjavili da garantuju sigurnosti slobodu naroda srpskog u okupiranoj oblasti, ispovedanje religije, slobodu kole i nastave kao sto je to bilo za vreme Jugoslavije. Oni, takoer, preuzimaju vojnu i civilnu upravu na spomenutom podruju. U mestima i krajevima gde je srpski narod u veini bie u civilnu upravu postavljen i Srbin. . . inovnici koji su bili otputeni iz slube bie opet zaposleni . . . Civilni komesar ne moe nita uiniti bez odobrenja i sporazuma s vojnim italijanskim vlastima.57 Novakovi Longo je u ime prisutnih predstavnika srpskih nacionalistikih snaga izjavio generalu Monticelliju da stanovnitvo spomenutog podruja eli da se vrati svojim kuama i radi. Monticelli zakljuuje: Slono su izrazili elju da se stanje normalizuje onako

54 Prema izvjetaju komande divizije Sassari, 2. IX 1941, sastanak je po svoj prilici odran 1. IX (Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/I, str. 373-374). Isti se datum navodi u ediciji Le operazioni delle unit italiane in Jugoslavia (1941-1943), Narazione-Documenti, Roma 1978, 176-177. (Usp. ocjenu V o- j m i r a K lj a k o v i a, VIG, 3/1979,185-203). Taj datum preuzima i P e t r o v i , n. dj., 206. U obavjetenju taba bataljona gerilskih, odreda za Liku navodi se da je najprije 25. VIII dolo u Otriu do susreta i razgovora Raenovia i Milana Tankosia s talijanskim oficirima. Zatim se navodi da su Raenovi i Tankosi otili na ponovni sastanak s Talijanima, ali taj put u Paene. (Zbornik dokumenata NOR-a, VII, 48). Taj datum je uglavnom prihvaen u literaturi. 55 S t a n i s a v lj e v i , n. dj., 73. 56 Taj sastanak, koji je prethodio Paenima, prema talijanskim izvorima, odran je 29. VIII 1941, u Kitanjama. S talijanske strane prisustvovali su mu general Furio Monticelli, komandant divizije Sassari, general De Blasio, tada naelnik taba Druge talijanske armije, pukovnik Umberto Salvatores, komandant talijanskih snaga u Graacu, i obavjetajni oficir potpukovnik Luzi. ( P e t r o v i , n. dj., 205-206). 57 S t a n i s a v lj e v i , n. dj., 73. T r n j a k o v i , n. dj., 194-195, donosi tekst jednog dokumenta, datiranog 29. X 1941. i navodi da je to ugovor koji je uji sklopio s Talijanima o suradnji. Iz toga bi se moglo zakljuiti da je u to vrijeme moglo biti slinih lokalnih sporazuma etnika i Talijana.

46

kako su odluile italijanske vlasti. On takoer navodi da mu je Novakovi predao i posebno pismo za komandanta Druge armije, u kojem se zahtijeva ako je mogue, da se ukloni povjerenik vlade NDH kod Druge armije, a ako nije, eleli bi da imaju i jednog svog pretstavnika.58 U cilju ostvarenja spomenutih interesa, Novakovi i njegovi istomiljenici bili su svakako zainteresirani da sastanku u Paenima dadu na neki nain to vei manifestacioni karakter. Kako je, naime, istaknuto, bio je to zavrni in dotadanjih dogovaranja, koji je trebao dobiti iru podrku. U tu svrhu poduzeta je i ira propagandno-politika akcija u vezi s tako zamiljenom organizacijom sastanka u Paenima. Teilo se, naime, odravanjem skupova u pojedinim mjestima osigurati odreenu proceduru biranja delegata za spomenuti sastanak. Ta je akcija poduzeta na podruju Srba i Zrmanje te u Kninskoj krajini. Cilj je bio jasan. Nastojalo se izborima legitimnih delegata javno pokazati da su potpuno osigurane pozicije u srpskim ustanikim masama.59 Akcija je povedena u situaciji kada je uslijedila snanija ustako-domobranska ofenziva protiv ustanikih snaga na pravcu Graac-Bruvno-Gornji Lapac-Kulen Vakuf.60 Vodei nacionalistiki elementi nastojali su se okoristiti nastalom situacijom, kada su radi slamanja ofenzive bile angairane glavne ustanike snage Like, te s podruja Zrmanje i Srba i dijelom iz Bukovice.61 Zbog svega toga, unato svojoj tenji, grupa predstavnika nacionalistikih snaga u Paenima nije predstavljala ni ustaniki teritorij ni ustanike mase. Grupu su, dodue, inili pojedini poznatiji i ugledniji predratni graanski politiari, ali i samo njihovo pripremanje sastanka u Paenima pokazivalo je zapravo kolike su mogunosti njihova utjecaja. Te su injenice i Talijani bili svjesni. Prema rijeima generala Monticellija, u Paenima su se sastale glavne stareine sela Like, doline Zrmanje i iz Paena, a bile su odsutne stareine iz Golubia, Strmice i Bos. Grahova. Iako ova njegova konstatacija nije bila do kraja precizna, pokazivala je svu sloenost i teinu situacije. Situacija u ovoj zoni, zakljuuje Monticelli, jo nije jasno odreena. (...) Reklo bi se, meutim, da su u Drvaru izraene komunistike tendencije, jer izgleda da se stareine iz Drvara nikako ne slau sa stareinama koje se danas nalaze u Paenima.62 Prisutnim politiarima u Paenima, koje je vodio Novakovi Longo; koga su izabrali za svog predstavnika, svakako je odgovaralo da se izbjegava i ignorira postojanje rukovodstva gerilskih odreda u Lici i zapadnoj Bosni, jer bi na taj nain, za razliku od dogovora u Otriu, postigli neposredniji i ii sporazum s predstavnicima talijanske okupacione sile, a to bi im na neki nain potvrdilo i uvrstilo poziciju iskljuivih predstavnika ustanikih

Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/I, 373-374. t a n i s a v l j e v i , n. dj., 73-74. U svojim sjecanjima L u k a T a n j g a navodi da su ustanici iz pojedinih mjesta na prevaru dovedeni na skup u Paenima. Ustanika eta iz Oestova, kojoj je on pripadao, dola je u Paene nakon vijesti da su ustae prodrle u Zrmanju i da redom kolju. On takoer navodi da su tada na prevaru dovedeni i neki ustanici iz sela Otona, Plavna, Radljevca, Ervenika, Raduia, Mokrog polja i nekih drugih. ( L u k a T a n j g a, Oestovo u narodnooslobodilakoj borbi, Zbornik IHRPD, sv. 4, 628-629). 60 Usp. Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije 1941-1945, knj. 1, Beograd 1963, 99. 61 S t a n i s a v l j e v i , n. dj., 74. 62 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/I, 373. S t a n i s a v l j e v i , n. dj., 74, navodi da je u Paenima bilo nekoliko trgovaca iz Bosne koji su ranije izbegli u Dalmaciju ili, u toku ustanka, u Kninsku krajinu, pa su ih graanski politiari nastojali tretirati kao predstavnike zapadne Bosne.
58 59 S

47

masa.63 Oito je, meutim, bilo da dogovor u Paenima nije mogao sasvim zadovoljiti Talijane. Raspoloivi podaci upuuju da su oni bili zainteresirani da priprema sastanka u Paenima obuhvati cjelokupno ustaniko podruje, tj. da se ve njome onemogui utjecaj komunista. U pismu Ljube Babia, tada komandanta taba brigade gerilskih odreda za osloboene krajeve Bosne i Like, datiranom 29. kolovoza, dakle neposredno uoi sastanka u Paenima, istie se da je pitanje odnosa s Talijanima sada najvanije pitanje i da nas ustanak sada proivljava najveu krizu, bas u vezi s tim pitanjem. Ukazujui na smisao i ciljeve spomenute akcije priprema sastanka u Paenima, on konstatira: Velik(o) srb(ski) elementi s drugim neprijateljima naroda otvoreno surauju sa Talijanima. Ve nekoliko dana vode neke pregovore. Talijani nastoje da pocijepaju nae snage i tako razjedinjene da nas lake savladaju. To je oito. U tome se slue svim sredstvima. Mi smo preduzeli izvjesne mjere protiv tih elemenata, mislim da emo ih potpuno savladati. Talijani su spremni da preu u napad. Dostavili su nam neku vrstu ultimatuma po kome u poned(jeljak) 1. septembra treba da se izjasnimo po pitanju njihovih okup(acionih) zahtjeva. U slu(aju) da budu nepovoljni nai odgovori, oni tako kau, stupice u oruanu borbu.64 Odgovor na dranje srpskih nacionalistikih elemenata bilo je zasjedanje delegata narodnooslobodilakih gerilskih odreda za Bosnu i Liku, odrano 31. kolovoza u Drvaru. Na njemu je bilo 30 delegata iz Donjeg Lapca, Mogoria, Vrepca, Visua, Bruvna, Mazina, Srba, Kaldrme, Nebljusa, Oraakog Brda, Martin Broda, Bos. Petrovca, Drvara, Bos. Grahova, Otrelja, Crnog Luga i nekih drugih sela. Konferenciju je otvorio Lj. Babi, a predsjedavao joj je Marko Orekovi, koji je bio predstavljen kao delegat Centralnog odbora narodno-oslobodilakog pokreta iz Beograda. Na njegovu je inicijativu i odran taj sastanak, da se reagira na pojaanu akciju srpskih politiara. Radilo se zapravo o poduzimanju daljnjih koraka u povezivanju ustanikih snaga na tom podruju. Ukazujui na znaenje tog zasjedanja, Gerilac je

63 Za upoznavanje atmosfere koja je vladala na skupu u Paenima zanimljivo je sjecanje L. T a n j g e. On navodi da je skup osiguravala jedna talijanska jedinica i da Talijani nisu doputali ustanicima koji su dolazili da nose oruje. Nakon naeg dolaska dolo je nekoliko osobnih automobila iz kojih su izala dva generala talijanske vojske, nekoliko oficira i osoba u graanskim odijelima, meu kojima je bio i Niko Novakovi-Longo, bivi kraljevski ministar, koji je bio vrlo ugledan u ovom kraju; znali su ga ljudi iz prvog svjetskog rata, a govorilo se da je mnogima pomogao, kao lijenik, da ne odu na front;.mislilo se da je sabotirao Austriju. Tada sam sluao da neki stariji, pozdravljajui Longa, govore: 'jor Niko, ako nas ti ne spasi, nee ni bog!' I eto, svoj ugled Niko je ovoga puta koristio za okupatora. Tom skupu su prisustvovali pop uji, Vlade Novakovi i drugi. (. . .) Elita, s Longom, talijanskim generalima i viim oficirima je otila u gradsku kuu i razgovarala o ne znam emu, a nakon jednog sata saopeno nam je da Talijani razumiju nae strahovanje i nepovjerenje prema Hrvatima, ali da talijanska vojska i civilna uprava garantira srpskom narodu mir, spokojstvo, ivote i imovinu, pod uvjetom da bude lojalan prema talijanskoj vojsci i talijanskoj vlasti. Nakon toga saopenja talijanska vojska je izila iz zaklona, u jaini jednog bataljona od oko 350 do 400 ljudi. Poto su otili osobni automobili i u njima vii oficiri, general i Longo, vojska je otila put Raduia i Kistanja. Mi smo neko vrijeme ostali i meusobno se pitali sto sve ovo znai. Pripadnici NOP-a su komentirali da je to slabost okupatora i strah buroazije od revolucije, da su Longo i ostale kolovoe suradnici okupatora, da su izdajnici narodnih interesa, koji su bili zavrbovani od neprijatelja i koji su bili slabo obavijeteni, veliali Talijane kao spasioce Srba, a svoje efove kao dalekovidne i umne politiare koji znadu to hoe i to rade. Razili smo se svatko na svoju stranu, nitko nikog nije uvjerio, ostalo nam je da se borimo i da razgovaramo preko niana svojih oruja. (T a n j g a, n. dj., 629). 64 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 1, 76.

48

pisao: Kako se oslobodilaki pokret srpskog naroda u ovim krajevima Bosne i Like sve jace irio, trebalo je povezati sve odrede i uvrstiti jedinstvo. Trebalo je pozvati predstavnike sa svih naih frontova, koji se danas pruaju daleko, sve tamo od Velebita, Dinare i Plitvikih jezera pa sve do Livna. To je bilo potrebno osobito zbog toga sto su se u posljednje vrijeme pojavili neki protivnarodni elementi koji su htjeli nau Narodnu-oslobodilaku borbu iskoristiti u svoje line ciljeve. To su oni elementi koji nikad nisu bili uz narod, koji su uvijek bili protiv naroda, koji su ivjeli na narodnoj grbai, od krvi i znoja seljaka i radnika. To su oni elementi koji su u doba haraenja ustakih bandita u ovim krajevima prepustili narod svojoj krvavoj sudbini, pokupili pare i s njima pobjegli u Italiju, u okrilje talijanskog faizma.65 To je pitanje dalo glavni ton zasjedanju. Izvjetavajui o razvoju oslobodilake borbe u pojedinim krajevima, delegati su ukazivali na jaanje raspoloenja za borbu protiv talijanskog okupatora, ali istodobno i na djelovanje pojedinih snaga protiv takvog kursa. Zbog toga su u rezoluciji zasjedanja istaknuti ciljevi i znaenje borbe protiv talijanskog okupatora, koji je i omoguio Paveliu i ustaama da dou na vlast i provode genocid nad srpskim narodom. Upozoravajui na istu poziciju kvislinga u Srbiji, kao to su Aimovi i Ljoti, u rezoluciji se istie da to isto hoe da uine i sramne izdajice naeg naroda u ovim krajevima, na elu sa bivim ministrom Nikom Novakoviem zvanim Longom. Jedan zakljuak zasjedanja je glasio: Mi nemamo nita zajednikog sa ljudima koji uruju sa naim vjekovnim neprijateljima i koji ele da na narod i nau svetu borbu stave u njihove ruke. Istiui da oslobodilakoj borbi koja se vodi nije samo cilj osloboenje srpskog naroda ve i svih drugih porabljenih naroda nae otadbine, delagati zasjedanja su pozvali u borbu ovim rijeima: Mi pruamo bratsku ruku hrvatskom i slovenakom narodu i brai muslimanima da nae redove ujedinimo i da zajedniki povedemo nemilosrdnu borbu protiv okupatora i domaih izdajica.66 U takvom raspoloenju na zasjedanju nisu mogli doi do izraaja malobrojni zagovornici politike nepruanja otpora talijanskom okupatoru. Raspoloivi podaci pokazuju da je od njih na zasjedanju bio uji, kojemu nije preostalo nita drugo nego da se i sam tom prilikom izjasni za borbu protiv Talijana, iako je ve bilo poznato njegovo dranje.67 Ono je ubrzo vrlo jasno

Zbornik dokumenata NOR-a, IV/I, 140. Izvjetaj o zasjedanju i rezolucija u: Zbornik dokumenata NOR-a, IV/I, 139-148. Rezolucija je objavljena u Gerilcu, br. 6, 6. IX 1941. Meutim, njen tekst je raspaavan vjerojatno i u obliku letka. To potvruje podatak da je do primjerka rezolucije doao i kotarski predstojnik NDH u Peruiu. (AIHRPH, NG, kut. 245, f. 11.). 67 Usp. Z o r i , n. dj., 206. Karakteristina je bila ocjena koju je u vezi s postojeom situacijom dao Lj. Babi u svom izvjetaju uri Pucaru, sekretaru Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu, 2. IX 1941: Nas ustanak u ovim krajevima preivljava jednu malu krizu, koja moe biti vrlo opasna. Ti si sigurno obavijeten da se talijanski okupatori spremaju da ugue nas ustanak. Snage talijanskih okupatora nas ne plae, ni njihove horde, ali pojavile su se druge potekoe. Velikosrpski agenti, koji su bili u Dalmaciji i tamo od okupatora dobili zatitu, vrativi se nazad razvili su svoju nenarodnu rabotu. Oni su tim vie poeli da dobijaju teren jer su talijanski banditi promijenili svoju taktiku. Prema Srbima su vrlo laskavi, tako da moralno razoruavaju mase. Oportunizam kod nekih naih drugova u Lici tome je jo vie pomogao. Mi smo te elemente kod nas pozatvarali itd., dok sve druge nismo mogli pohvatati. Danas imamo takvu situaciju da ti agenti trae talijanske okupatore i da se poneki odredi nee ba sigurno da
65 66

4 etnici u Hrvatskoj

49

dolo do izraaja. Bilo je to u vezi s reokupacijom Druge zone, kada su talijanske vojne snage pristupile ponovnom zaposjedanju tog podruja. Radilo se, dakle, istodobno i o poduzimanju operacije protiv ustanikih snaga radi njihova potpunog unitenja. Toj operaciji je prethodila talijanska propaganda u stanovnitvu, kako bi se oslabio otpor. Obraajui se narodu u vezi s tim, Odbor nacionalno-oslobodilakog pokreta za Bosnu i Liku je pozivao na oruani otpor, i odbijanje talijanskog poziva za razoruanje, jer je nae oruje jedina garancija za ouvanje naih ivota i nae krvlju steene slobode.68 U pripremama obrane slobodnog teritorija tab Drvarske brigade i tab bataljona gerilskih odreda za Liku raunali su i na oruane napade na talijanske vojne snage. Mis1ilo se poglavito na podruje oko Knina, gdje bi gerilski odredi Kninske krajine s gerilskim odredima Bos. Grahova mogli sprijeiti prodor talijanskih jedinica na pravcu Golubi-Strmica-Bos. Grahovo. Iako su se sloili s utvrenim planom, zasigurno najvie zbog odlunosti taba Drvarske, brigade, ubrzo se pokazalo da rukovodioci gerilskih odreda u Kninskoj krajini uji, Brkovi i Bogunovi imaju svoj plan - onemoguavanje napada na talijanske trupe kako bi im se omoguilo nesmetano daljnje napredovanje prema Bos. Grahovu i Drvaru. Manevri ujia i Brkovia odmah su doli do izraaja. uji je doekao Talijane u Strmici i pridruio im se, a Brkovi je bez borbe bio zarobljen. Time je nastalo pravo osipanje meu gerilcima, tako da su bili prisiljeni da se povuku i oni koji su bili spremni na otpor. Talijanske su snage, koje su krenule iz Knina 9. rujna ujutro, ve sutradan poslije podne bez borbe zauzele Bos. Grahovo.69 Ta je akcija etnikog vodstva u Kninskoj krajini ukazivala na tri vana momenta. Doao je trenutak definitivnog opredjeljivanja protiv narodnooslobodilakog pokreta. S druge strane, ispoljio se puni interes za definiranje vlastitog vojno-politikog status a i u tom pravcu poduzimanja odgovarajuih akcija i mjera, u prvom redu organiziranja vlastitih oruanih snaga. Na kraju,

bore. To su najvaniji momenti kod nas u naoj borbi. Zbog toga i drugih razloga mi smo 31. VIII odrali savjetovanje svih vojnih delegata oslobo. krajeva Bosne i Like. (Zbornik dokumenata NOR-a, IV/1, 173-174). U vezi s tim karakteristino je svjedoenje G a p a r a B e r g a m a, koji je od travnja 1941, kao instruktor Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, radio u kninskom i drnikom kotaru na stvaranju partijskih organizacija. Bergam je poetkom kolovoza, tj. nekoliko dana nakon izbijanja ustanka, krenuo iz Knina u Drvar u cilju uspostavljanja veza s ustanicima na tom podruju. U Golubiu i Strmici, navodi on, zatekli smo etnike i andare sa etnikim amblemima i kraljevskim kokardama. U Golubiu su na jednom konopcu, nategnutom preko puta, visile male talijanske i srpske zastavice poredane jedna uz drugu. To je trebalo biti neka vrsta slavoluka podignutog u ast etnikih prijatelja talijanskih okupatora. Bergam navodi da su u Drvaru bili svjesni da je uji u dosluhu s Talijanima. Bergam se sastao s lanovima taba gerilskih odreda na elu sa Lj. Babiem. ), Informirali su me, navodi Bergam, o sukobu s popom Momilom ujiem, koji otvoreno uruje s okupatorima. Ja sam ih informirao to sam vidio u Golubiu, pa je bilo oito da do otvorenog sukoba mora doi. Bergam takoer navodi da se tada vodila i rasprava o stavovima pojedinaca i grupica da se borba vodi samo s ustaama, a da se borba s Talijanima izbjegava. Razumije se da smo se brzo sloili da o tome ne moe biti ni govora, jer su Nijemci i Talijani nai glavni neprijatelji, kao okupatori, a ustae su njihove sluge. ( G a p a r B e r g a m, Sjeanje na dogaaje u Kninu i Drniu 1941 , Zbornik IHRPD, sv. 4, 615-616). 68 Zbornik dokumenata NOR-a, IV/1, 152-155. 69 Opirnije Z o r i , n. dj., 232 i d.

50

u potpunosti se potvrdila politika oslonca na talijanskog okupatora. Ona e se tumaiti kao nuna realnost opravdavana zatitom interesa srpskog naroda. Ni u Lici, talijanske jedinice nisu naile na neki poseban otpor, tako da su ubrzo umarirale u pojedina mjesta i podigle svoje garnizone. Meutim, razlozi tome bili su kvalitetno druge prirode, za razliku od Kninske krajine. Nije se radilo o suradnji s talijanskim okupatorom nego o davanju prvenstva taktici nediranja Italijana radi dobitka u vremenu. U vezi s tim teite je postavljeno na borbu protiv ustako-domobranskih snaga (pravac Kulen Vakuf-Biha) i orunikih patrola. U pripremama za borbu protiv talijanskih snaga, partizanske snage su gospodarile situacijom u selima, dok su okupacione trupe uglavnom drale kotarska sredista.70 Za daljnji razvoj situacije na tom podruju posebno su znaenje imali sastanak Okrunog komiteta KPH za Liku, 11. rujna, i sastanak vojnih delegata Like, 21. rujna.71 Politika suradnje s Talijanima dobila je snaan udarac.72 Nosioci te politike sklonili su se pod njihovu zatitu radei na stvaranju etnikih organizacija.73 Na osnovi prethodnog prikaza mogu se uoiti ova bitna obiljeja talijanske okupacione politike: a) U ostvarivanju svog imperijalistikog plana irenja na istonoj jadranskoj obali, faistika Italija je bila u prvom redu zainteresirana za uvrenje svojih pozicija u anektiranom podruju. b) U postizanju tog cilja na tom podruju, koje je tretirano kao integralni dio talijanskog dravnog teritorija, vojne i upravne okupacione vlasti ispoljavale su krajnju osjetljivost kada je rije o mogunostima poduzimanja bilo kakvog otpora. To je osobito dolo do izraaja izbijanjem oruanog ustanka, tj. pojavom prvih partizanskih odreda, kada su uslijedile najdrastinije mjere suzbijanja i uguivanja. Od poetka je bilo jasno da je rije o akcijama koje organizira KPJ. c) Na susjednom podruju, koje je ulazilo u okvir NDH, Talijani su takoer pokazivali interes za razvoj situacije, potvrujui to i stacioniranjem svojih vojnih snaga. Bili su, naime, zainteresirani za odravanje mirnog stanja neposredno u svom zaleu. Smatrali su da je NDH u prvom redu zaduena i odgovorna za ostvarivanje tog cilja. d) Zbog toga je izbijanje oruanog ustanka na tom podruju izazvalo zabrinutost i talijanskih faktora. Meutim, za razliku od otpora u anektiranom podruju, ustanak u ovom podruju taktiki je ire promatran. Polazilo se od uvjerenja da je genocidna politika ustakog reima prema srpskom stanovnitvu iskljuivi razlog izbijanju oruanog otpora. Zbog toga se vjerovalo i u uguivanje ustanka, tj. povratak pacificiranom stanju, dodirima i

70 71 72

S t a n i s a v lj e v i , n. dj., 77. Dokumenti tih sastanaka u Zborniku dokumenata NOR-a, VII, 77-80, 124-129. U kritici rada partijske organizacije u Lici, na sastanku Okrunog komiteta, konstatirano je da

mnogi lanovi Partije, pa ak i lanovi sreskih i okrunih rukovodstava ili su tako daleko da su vodili pregovore sa talijanskim okupatorima po pitanju lojalnog dranja prema okupatorima, ime su nasjeli i upregli se u kola talijanskog faizma. (Isto, 79). Rije je, dakle, o globalnoj ocjeni spomenute pojave u radu partijske organizacije od poetka oruane borbe. Meutim, Z o r i , n. dj., 232-233, tu ocjenu proizvoljno uzima kao potvrdu teze o istovetnosti situacije u Lici i Kninskoj krajini u vezi sa spomenutom talijanskom operacijom oko reokupacije. 73 S t a n i s a v lj e v i , n. dj., 78.

4*

51

sporazumima s onim elementima ustanike mase, koji su izraavali istovjetna gledita. Spoznaja da nije rije o pojavi koja se moe eliminirati prema naprijed zamiljenom planu, nego o otporu koji sve vidljivije pokazuje svoju vrstinu i organiziranost, utjecat e i na promjene u dotadanjoj strategiji talijanskog okupatora.

Reagiranje ustakog reima i sporazumi s Talijanima

Nastala situacija ubrzo je izazvala zabrinutost ustakih vlasti. Na masovni pokret srpskog stanovnitva u anektiranu zonu u prvi mah se gledalo kao na odreeno rastereenje, ali se uskoro ta pojava poela ocjenjivati kao sve vea opasnost. Stizale su vijesti o naoruavanju izbjeglica i organiziranju za borbu protiv ustakog reima, a zabrinutost je izazivalo i tolerantno gledanje talijanskih okupacionih vlasti na tu pojavu. Za stalno i to potpunije praenje tih zbivanja u prvom redu su bili angairani pojedini funkcionari ustakih vlasti u Kninu. Ondje su ustae instalirali upravne organe NDH zadnjih dana svibnja, a sredinom lipnja osnovana je velika upa Bribir i Sidraga se sjeditem u Kninu. Njoj su pripadali kotari Drni, Knin i Bos. Grahovo. Ve u svojim prvim izvjetajima MUP-u NDH, ustaki upan Ante Nikoli najveu panju posveuje pitanju prebacivanja Srba u anektirano podruje, njihovu naoruavanju i organiziranju i odnosu Talijana prema tom pitanju. Sve poduzete akcije meu izbjeglim Srbima iskljuivo se oznaavaju kao etnike, tj. akcije koje vode etnici, a to e jednako dolaziti do izraaja i u svim drugim analizama i ocjenama koje e ustaki organi davati u vezi s ispitivanjem situacije u redovima srpskog stanovnitva, bez obzira na to o kojem se podruju radilo, iako se istodobno ukazivalo i na djelovanje komunista. Navodei da se veliki broj etnika iz Knina i okolice te iz Zrmanje nalazi u Kistanjama, Nikoli zakljuuje da su oni po svoj prilici zagospodarili s Kistanjama i Benkovcem, jer se danas u Kistanjama nalazi oko 400 oboruanih etnika, i uje se, da oni vjebaju sa orujem na oigled talijanskih vojnika. On izraava posebnu zabrinutost zbog odnosa izmeu Talijana i etnika. Nikoli istie da etnici sve poduzimaju kako bi poremetili nae prijateljske i lojalne odnose sa Talijanima, te da za svaku stvar se obraaju ovdanjim talijanskim vlastima, da one kod nas u njihovu korist interveniraju, pa makar se radilo i o neznatnoj stvari. Posebno se ukazuje na injenicu da se esto pojedine grupe Srbi prebacuju na anektirano podruje pod zatitom talijanskih vojnika i oficira. Na intervenciju kod generala Monticellija, komandanta divizije Sassari, koja je bila stacionirana u Kninu, Nikoli je dobio odgovor da je to djelo nekih neodgovornih vojnika, ali zakljuuje da se ista pojava nastavlja i dalje.74 Nikoli ipak smatra da je postignut povoljan sporazum o daljnjem iseljavanju srpskog stanovnitva s tog podruja, to je inae ustakim organima odgovaralo.75

74 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 1, str. 788-789, izvjetaj od 17. VI 1941. Izvjetaj od 16. VI 1941. u AIHRPH, NG, inv. br. 2086, a od 20. VI 1941. u AVII, NDH, kut. 234, br. reg. 2/1. 75 Moja intervencija, navodi Nikoli, i intervencija ravnatelja redarstva gos. Juce Ruka-

52

Meutim, i dalje je ustae zabrinjavao odnos talijanskih okupacionih faktora prema Srbima, jer se u prvom redu ocjenjivalo da to ima negativne posljedice za interese NDH. Kao glavni momenti koji obiljeavaju nastalu situaciju isticali su se ovi: a) naoruavanje srpskih izbjeglica i slobodno kretanje na anektiranom podruju i toleriranje od strane talijanskih vlasti koje ne poduzimaju nita protiv istih; b) onemoguavanje nekih konkretnih nastojanja ustakih vlasti u cilju poduzimanja odreenih zatitnih mjera, kao to je npr. uspostava orunikih postaja (andarmerijske stanice) u nekim mjestima pored granine linije, to Talijani nisu doputali; c) porast sumnji u namjere talijanskih okupacionih snaga da proire podruje svoga utjecaja i djelovanja izvan anektirane zone, a u koju svrhu se eli iskoristiti nastala situacija s izbjeglim srpskim stanovnistvom.76 U intervencijama kod talijanskih okupacionih vlasti, ustae su svoju zabrinutost nastojali osobito potkrijepiti isticanjem opasnosti koja prijeti hrvatskom stanovnitvu na podruju gdje djeluju naoruani Srbi. To su ve bili dani koji su neposredno prethodili podizanju oruanog ustanka koji je intenzivno pripremala Komunistika partija. Pokazatelji tih priprema na ovom podruju nisu ostali nezapaeni od strane ustakih vlasti. Konstatira se da su komunisti poduzeli veliku akciju meu narodom i talijanskom vojskom navjetajui skori ustanak komunista u itavom svijetu, pa i u ovom dijelu Dalmacije. U predjelu oko Vodica i Zatona i otoka Prvia, sakupljaju se po noi komunisti iz tih mjesta i vjebaju orujem, irei meu narodom propagandu da e jedino pobjedom Rusije ovaj dio pripasti velikoj Slaviji. Ustaki su faktori zakljuivali: Kako iz svega ovoga proizlazi vidi se da u ovom dijelu Dalmacije najmanju vlast imadu talijanske vlasti, a da vladaju Srbi i komunisti oekujui da putem revolucije preuzmu vlast.77
vine imala je za posljedicu, da je, gospodin general Furio Monticelli izjavio, da e on dati strogu zabranu radi toga prevaanja. to se tie prebacivanja Srba, ako oni to ele, da ih mogu prebacivati kamo hoe i gdje hoe, ali da ti Srbi sobom mogu odnijeti samo onoliko rublja i odijela koliko im je potrebno za najnunije potrebe. Sve drugo ima da ostane na svojem mjestu, jer su Srbi politiki bjegunci i u smislu naih zakona, nae povjerenstvo imade ustanoviti sve ispranjene stanove od Srba i naputene kue, a pokretnine popisati u naastaru. Prema tome, ova je stvar ureena tako, da Srbi mogu da se sele gdje hoe izvan nae drave i to u veem broju, ali da ne mogu iznositi ni pokustvo ni kuanske predmete. (A VII, NDH, kut. 234, br. reg. 2/1, izvjetaj od 20. VI 1941). 76 U izvjetaju MUP-u, 20. VI 1941, Nikoli se ali da su se Talijani suprotstavili uspostavi orunikih postaja u Obrovcu, Maslinici i Kruici s obrazloenjem da su ovo jo sporna zemljita koja ekaju definitivnu granicu. (. . .) Ponovili su nam, da e se po njihovom miljenju granica protegnuti preko Velebita, kuda je bila oznaena godine 1918. do 1922. (A VII, NDH, kut. 234, br. reg. 2/1). Nekoliko dana kasnije Nikoli je izvijestio Pavelia da odnosi sa Talijanima ovdje bivaju svaki dan zapleteniji, jer oni iz dana u dan uvijek postavljaju svoje nove i neopravdane zahtjeve. Obavjetava da je talijanski maral De Bono otputovao iz Knina u ibenik, gdje je doekan od delegacije ibenskih Srba i od Srba emigranata iz ovih krajeva, koji su mu se poalili na postupak ustakih vlasti prema njima. Prema Nikoliu, De Bono je delegaciji odgovorio: Talijanska vlada e se zauzeti za vau zatitu i vi ete poslije optiranja za Italiju postati talijanski dravljani i kao takovi bit e te vraeni svojim kuama u Hrvatsku. Istom prilikom Nikoli je izvijestio da mu je naelnik taba divizije Sassari saopio da je dobio nalog Vrhovne komande da oni pomiu svoje trupe dalje prema naem teritoriju. (A VII, NDH, kut. 237, br. reg. 18/4, izvjetaj od 25. VI 1941). 77 AH, MUP NDH, kur. 1, Izvjee o organiziranju i djelovanju etnika- na podruju Dalmacije, 25. VII 1941.

53

Bilo je oigledno da je zabrinutost ustaa prerasla u pravi strah od mogunosti ireg oruanog ustanka koji bi najneposrednije ugrozio pozicije to su ih drali na tom podruju. Iako se uzimala u obzir djelatnost komunista, glavna uloga pokretaa i organizatora pripisivala se Srbima etnicima. Pri tome je bilo karakteristino i uvjerenje da se takva etnika akcija poduzima u suradnji s Talijanima.78 Da se, meutim, istodobno radilo i o zabrinutosti Talijana, svjedoi situacija koja je nastala izbijanjem masovnog oruanog ustanka u junoj Lici i u susjednom dijelu Bosne. Iz bojazni zbog daljnjeg sirenja ustanka na anektirano podruje nastala je ideja o potrebi iseljavanja izbjeglog srpskog stanovnitva. Guverner Bastianini upoznao je svoje Ministarstvo vanjskih poslova 29. srpnja sa zahtjevom da bi sve izbjeglice iz anektiranog podruja trebalo uputiti u Srbiju kako bi se izbjegli protesti nekih hrvatskih krugova koji u njihovoj prisutnosti ovdje nastavljaju podgrijavati miljenje o prosrpskoj politici Talijana u Dalmaciji. Potreba da se poduzme repatrijacija - upozorava Bastianini - postala je jo prisutnija u ovom trenutku kad je upravo juer buknula u Hrvatskoj jo jedna pobuna srpskih elemenata koji su, ini se vrlo mnogobrojni i dobro naoruani u predjelu sjeverno od rijeke Zrmanje sa centrom u Graacu, smjetenim nekoliko kilometara od privremene linije nae granice. 79 Kako su Talijani gledali na oruani ustanak, zabiljeio je i David Sini, tada podupan u Kninu, na osnovi razgovora s generalom Monticellijem. Prema Siniu, Monticelli je izjavio da je njegova glavna zadaa da izvede pacifikaciju ustanikog podruja, tj. da doe do smirenja izmeu ustakog reima i pobunjenih. Taj cilj on je opravdavao u prvom redu talijanskim interesom za redovito odravanje eljeznikog prometa izmeu Knina i Graaca, za koji promet je isticao da je od ivotne vanosti i za Italiju i za NDH. Zbog toga Talijanima nije u interesu da se vodi borba izmeu ustakog reima i ustanika, nego da se pobunjenim seljacima omogui da se vrate mirno kuama, da obraduju polja, a ne da se bore i smetaju normalnoj produkciji. U vezi s tim Monticelli se pozivao i na humane razloge, oznaavajui ustae kao krivce za ustanak zbog njihovih pokolja. Monticelli je ve tada dao do znanja da predstoji mogunost vojnikog zaposjedanja itavog podruja pobune, tj. reokupacija.80 U daljnjim izvjetajima, tj. analizama nastale situacije, Sini je konstatirao glavne zahtjeve koje Talijani postavljaju kao uvjet da se ostvari pacifikacija ustanikog podruja. Medu tim zahtjevima najvaniji bi bili ovi: 1. da prestane progon Srba, tj. da vlada NDH dade garancije ( . . .) pobunjenima, da se vrate svojim kuama; 2. da se vrate svi Srbi koji su pobjegli i da ih se ne smeta niti osuuje. 3. da se poniti odredba o oduzimanju imovine izbjeglih Srba;

78 U spomenutom izvjetaju od 25. VII 1941. navodi se ovo: Neprestano se sire glasovi da e u najskorije dane talijanske vlasti u zajednici sa Srbima etnicima izvriti napadaj na nae podruje i to na predjelu od ibenika sve do Rokog slapa. U vezi sa okupljanjem i naoruavanjem izbjeglica u Kistanjama zakljuuje se da ova etnika akcija zauzima toliko maha da se moe svaki as oekivati napad na nas teritorij. (Kao u bilj. 77). 79 A VII, Tal. arh., kut. 540, br. reg. 25/2. 80 A VII, NDH, kut. 234, br. reg. 42/1-3, izvjetaj Paveliu, 12. VIII 1941.

54

4. da se otvore srpske crkve. Ostvarivanje tih zahtjeva omoguilo bi, prema miljenju Talijana, ove glavne rezultate: 1. prestala bi borba s pobunjenicima koji nijesu jo komunisti, suzbila bi se opasnost da oni to postanu ako ustae ustraju u borbi proti njima; 2. uveli bi se sigurnost i mir u onom dijelu Dalmacije koji je u rukama Talijana; 3. osigurao bi se promet eljeznikom prugom Split-Karlovac; 4. sprijeilo bi se povezivanje pobunjenika iz Dalmacije, tj. komunista iz ibenika i Splita s onima iz Like, Bosne i okoline Knina.81 Sini je krajem kolovoza obavijestio vladu NDH da je osobno saznao od generala Monticellija da on i pojedini oficiri redovito posjeuju vode pobune te s njima pregovaraju. Monticelli mu je objasnio da se to ini sa svrhom smirivanja pobunjenih . U ostvarivanju toga cilja, navodi Sini, Talijani zabranjuju naim vlastima bilo kakovim djelom nastupati protiv pobunjenika. On se ali da Talijani istodobno toleriraju da pobunjenici ire letke kroz Knin, gdje slobodno dolaze. Unato nadzoru talijanskih eta, u okolnim selima pobunjenici manifestiraju kralju Petru, Srbiji, Italiji, a najpogrdnijim izrazima vrijeaju Hrvatsku, Poglavnika i Hitlera. Na proteste ustakih vlasti, Sini navodi da Talijani odgovaraju, da se moramo sada strpiti i saekati par dana dok se o svim pitanjima ne postigne sporazum, a da je cilj njihov da izvre smirenje pobune, pri emu mi moramo i neto popustiti i promijeniti potpunoma svoj dosadanji stav prema Srbima .82 I za podruje Like ustaki su izvjetaji konstatirali dobre odnose izmeu Talijana i pojedinih ustanikih grupa, u prvom redu onih koje su bile stacionirane uz prugu Knin-Gospi. U svrhu uviaja u situaciju na tom podruju, sredinom kolovoza, iz Zagreba su do Graaca uspjeli stii ustaki funkcionari Vjekoslav Vrani i Vili Bai. Oni su u tu inspekciju otili u svojstvu funkcionara Ministarstva vanjskih poslova NDH, to je bio znak da se u prvom redu radilo o zanimanju za konkretne odnose s Talijanima na terenu. Namjeravali su doi do Knina, ali u Graacu im je talijanski komandant pukovnik Umberto Salvatores izjavio da ih ne moe prebaciti u Knin, da kod pobunjenika ne bi pokvario sve ono sto je do sada uspjelo urediti u pogledu pruge. U svom izvjetaju 83 o tom putu oni su dosta precizno oznaili opseg ustanikog podruja: Glavna su sredita pobunjenika u Lici sjeverno od zeljeznicke pruge Graac-Knin, osobito oko sela Srb, Velika Popina, Bruvno, Donji Lapac i Mazin, ali se njihove snage nalaze i na drugoj strani eljeznice i dalje prema jugu u podruju istono i sjeverno od Obrovca, a neto i u Velebitu, juno od sela Medak. Glavno pak pitanje kojemu su posvetili panju, bilo je razmatranje odnosa Talijana i pobunjenika. Polaze od toga da su se mogli osobno

81 AIHRPH, NG, inv. br. 1305, izvjetaj Artukoviu, 25. VIII 82 AIHRPH, NG, inv. br. 11693, izvjetaj Artukoviu, 28. VIII 1941.

1941.

U analizama nastale situacije u toku prve polovice kolovoza, navode se imena M. ujia i P. Popovia kao etnikih voa, koji vode pobunjenike u okolnim selima Vrbniku, Kosovu, Biskupiji, Polai, Strmici, Golubiu. (NOB, U Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, 1, str. 849, izvjetaj Nikolia od 16. VIII 1941). 83 AVII, NDH, kut. 235, br. reg. 52/2, Izvjetaj od 16. VIII 1941.

55

uvjeriti da pobunjenici ne prave talijanskoj vojsci nikakvih potekoa, niti na pruzi ni na cesti. U vezi s tim zakljuuju da su pod utiskom, da tu postoji neki sporazum te da se Talijani kreu prugom i cestom kolima bez smetnja s istaknutim velikim talijanskim zastavama. Iz razgovora sa Salvatoresom saznali su da postoji i izvjestan stalan kontakt izmeu pobunjenika i Talijana. Na osnovi toga oni zakljuuju da bi vojniko svladavanje ustanka moglo komplicirati odnos s Talijanima, jer oni stoje u dobrim odnosima s pobunjenicima.84 Spomenute ocjene nastale situacije, koju su od kraja srpnja obiljeavali sve dramatiniji dogaaji, vodile su spoznaji o neposrednoj ugroenosti teritorijalnih interesa faistike Italije. Zbog toga se ideja o reokupaciji Druge zone postavila kao najefikasnije rjeenje, jer bi samo tim putem, prema ocjeni Talijana, anektirano podruje imalo mirno zalee. Opasnost od jaanja ustanikih snaga pod vodstvom Komunistike partije svakako je bilo glavno opravdanje za ostvarenje toga plana. Zatita interesa NDH na neki nain se vezala s tim pitanjem. Svoj prijedlog za reokupaciju Druge, a zatim i Tree zone, tj. sve do demarkacione linije, general Ambrosio je obrazlagao rijeima, da su ustanici voeni vrstim rukovodstvom i da prijeti opasnost ne samo po interese NDH nego da mogu nastati i tee posljedice.85 Dakako da su se u tom planu mogle osjeati i daljnje talijanske teritorijalne aspiracije. injenica je da u ostvarivanju tog plana nije bilo neke zdunije konzultacije sa NDH nego je Paveli doveden pred gotov in. Naredba talijanskog General taba komandi druge armije za okupaciju Druge zone uslijedila je ve 16. kolovoza, o emu je istodobno Mussolini obavijestio Pavelia. U naredbi se posebno istie da treba do maksimuma ubrzati okupaciju spomenute zone zbog vijesti o verovatnim skoranjim pokretima u junoj Hrvatskoj.86 Mussolini je taj plan opravdavao tenjom da se sprijei ustanika aktivnost i eventualno iskrcavanje Engleza. U svom odgovoru Paveli je Mussoliniju izrazio punu podrku za ostvarenje tog plana, tj. da NDH svim svojim sredstvima pomogne Italiji da se suprotstavi svakom iznenadnom udarcu koji bi mogao doi s mora i svakoj prijetnji ustanka. Pored vojnih snaga, Paveli je izrazio spremnost i da civilne vlasti NDH u Drugoj zoni preu pod komandu italijanskih vojnih vlasti. Takoer je predloio postavljanje glavnog upravnog povjerenika NDH pri komandi Druge armije, koji bi bio veza izmeu te

84 Na 8. kolovoza, navodi se kao primjer u izvjetaju, doli su neki pobunjenici na postaju Medak izmeu Gospia i Graaca i etali se naoruani po postaji, na kojoj su bili talijanski vojnici. Na postaju stigao je vlak, a talijanski vojnici davali su znakove putnicima, da ne izau iz vlaka. Pobunjenici nisu ulazili u vlak. Odnijeli su samo sa postaje dvije puke, oduzete tamonjim inovnicima, ali su ih kasnije, na traenje Talijana poslali natrag na stanicu. Predstojnik postaje ostao je na ovom mjestu, dok su dva pomonika pobjegla. Predstojnika nisu pobunjenici dirali. Iz svega ovoga se vidi, da Talijani stoje u dobrim odnosima s pobunjenicima. (Isto). U vezi s ocjenom karaktera oruanog ustanka, Vrani i Bai su Talijane, kako kau, naroito upozorili i pokazali odgovarajue letke pobunjenika, iz kojih proizlazi, da je itava ova pobuna u vezi s ratom Njemaka-Rusija, da se pobunjenici otvoreno nazivaju komunistima i da oekuju pobjedu Rusije, koja e unititi neprijatelja ovjeanstva, pod kojim se imaju razumjeti Njemaka i Italija. Mislimo da emo rei istinu, ako ustvrdimo, da nam je uspjelo, da mnogi njihovi krivi pogled popravimo. (Isto). 85 J e l i B u t i , Ustae i NDH, n. dj.,241. 86 Zbornik dokumenata NOR-a, XIIV1, 312-313.

56

komande i vlade NDH. Mussolini je prihvatio taj prijedlog.87 Obavjetavajui javnost o novo nastaloj situaciji, ustae su je nastojali prikazati kao privremeno uvoenje iznimnih mjera u obalnom pojasu.88 Dakako, razvoj dogaaja je jasno potvrivao da su Talijani vodili glavnu rije. Na sastanku predstavnika NDH i Druge armije, potkraj kolovoza, general Vittorio Ambrosio, komandant Druge talijanske armije, posebno je isticao da se talijanske vojne vlasti zanimaju za propagandnu aktivnost ne samo na teritoriju na kojem se nalaze, nego i na onom s kojim Talijani granie, jer su utvrdili da ta promiba s obzirom na prijateljske i saveznike veze izmeu Hrvatske i Italije nije bila mnogo puta najsretnija. On je tvrdio kako je bilo sluajeva da su i najvii ustaki funkcionari vodili protutalijansku propagandu. Na osnovi zakljuka s istog sastanka, vojne snage NDH potpadaju pod talijansku komandu i ne mogu se poveavati nego samo smanjivati, a orunitvo e obavljati slubu zajedno sa karabinjerima. to se tie ustakih organizacija na tom podruju, one su morale predati oruje, to je praktino znailo stvaran prestanak njihove djelatnosti. Vlada NDH izdala je saopenje o novoj situaciji, u kojemu je izrazila punu suglasnost. U saopenju je, naime, istaknuto da je od 7. rujna 1941. stupio na snagu izvanredni vojniki sustav na obalnom podruju jadranskog mora od Ogulina do Mostara pod upravom komandanta II Armate generala Ambrosia.89 U proglasu to ga je objavila stanovnitvu komanda Druge armije, obavjetavajui o preuzimanju vojnikih i graanskih ovlasti na podruju Druge zone, posebno su se pozivali svi stanovnici koji su iz kojega god razloga napustili svoju zemlju da se vrate kuama. Talijanske orune snage su se obvezivale da jamce za njihovu sigurnost, za slobodu i za imovinu njihovu.90 Ostvarivanje ovog plana, tj. pretvaranje Druge zone u demilitarizirano podruje, trebalo je u prvom redu zapoeti irokom akcijom razoruanja stanovnitva. Radilo se o tome da je, prema utvrenom sporazumu, NDH trebala razoruati svoje ustake formacije, a Talijani ustanike mase.91 Daljnji razvoj situacije ubrzo je potvrdio da se taj zadatak nee moi ostvariti onako kako se eljelo. Talijani su osobito bili zainteresirani da se izvri plan razoruanja koji je preuzela NDH, smatrajui da e time nastati povoljnije okolnosti za ostvarivanje vlastitog plana razoruanja ustanikih masa. Meutim, istodobno su bili svjesni opasnosti jaanja komunistikog utjecaja, ocjenjujui ga kao glavnu zapreku u ostvarivanju plana. U tom pogledu trailo se to vee politiko angairanje ustakog reima, posebno to efikasnije

Isto, 332-334. Hrvatski narod, 23. VIII 1941; Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/I, 338-339. 89 J e l i B u t i , Ustae i NDH, 242. 90 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/l, 374-379. 91 U smjernicama koje je upravni povjerenik A. Kari uputio upanima u Karlovcu, Ogulinu, Gospiu, Kninu, Senju, Omiu, Dubrovniku, Mostaru, Bihau i Jajcu, u pogledu razoruanja navodi se: Naoruano stanovnitvo u obalnom pojasu (t. j. divlje ustae i ostalo puanstvo) mora prema nalogu Poglavnika predati svoje oruje kotarskim oblastima odnosno orunitvu, a ove opet skupiti ga kod najblieg vojnikog zapovjednitva. Razoruanje puanstva imade se provesti bezuvjetno do 7. rujna 1941, a istodobno talijanska vojska poduzima obsene mjere za razoruanje pobunjenika i etnika radi potpunog osiguranja hrvatskog puanstva pred napadima etnika i slinih banda. (A VII, NDH, kut. 143, br. reg. 21/2-1, dopis od 30. VIII 1941).
87 88

57

suzbijanje propagande Komunistike partije. Preuzevi funkciju upravnog povjerenika kod Druge armije, Kari je ve poetkom rujna u razgovoru s generalom De Blasiom bio upozoren na potrebu organiziranja takve protukomunistike akcije. Navodei da po NDH krui opsena pismena promiba irenjem i raspaavanjem raznih letaka komunistike promibe pisanih u hrvatskom, srpskom i talijanskom jeziku, De Blasio je isticao da bi ustake vlasti trebale da poduzmu organiziranu protupromibu, u kojoj bi se moralo opovrgavati sadraje svih komunistikih letaka. Osim toga trebalo bi provesti protupromibu i postavljanjem po dravnim vlastima raznih radiomegafona tako, da hrvatski narod i u zabitnim mjestima u svome jeziku bude upuen o nitavnosti komunistikih nauka.92 Zbog toga je shvatljivo da su talijanski faktori bili osobito zainteresirani da u razoruavanju i opoj pacifikaciji dobiju to veu podrku srpskih nacionalistikih snaga. U tom svjetlu i treba promatrati sve dotadanje dodire i dogovore, meu kojima onaj u Paenima oznaava zavrni in. Talijani su Novakoviu Longu i njegovim istomiljenicima obeali podrku i zatitu koja bi trebala smiriti bar dio ustanikih masa. U tom bi se pogledu udovoljilo nekim zahtjevima tih snaga. Nije se udovoljilo zahtjevu da se ukloni opi upravni povjerenik kod Druge armije ili da i jedan komesar bude Srbin, jer bi to zapravo znailo dovoenje etnika u isti rang sa NDH. U vezi s tim treba pak konstatirati da je u samoj praksi to pitanje bilo rijeeno time sto je Novakovi Longo prihvaen kao slubeni predstavnik srpskih nacionalistikih snaga, boravei i predstavljajui ih uglavnom u Zadru. to se tie ostalih zahtjeva, Talijani su o njima vodili rauna, jer je to moglo pomoi smirivanju nastale situacije. injenica je da je general Ambrosio ve u prvom susretu s Kariem to dosta precizno dao do znanja. Obavjetavajui Lorkovia o svom razgovoru s Ambrosijem, 6. rujna u Karlovcu, dakle odmah nakon Paena, Kari navodi da mu je Ambrosio obeao da e stvoriti red i mir na hitan nain makar i sa radikalnim sredstvima. U vezi s tim Kari navodi da su u toku razgovora izbila neka pitanja koja je Ambrosio iznesao u obliku elja a o kojima da bi trebalo povesti rauna, jer da su u najtiesnijoj vezi sa javnom sigurnou i sa umirivanjem puanstva. Rije je, kako navodi Kari, o ovim pitanjima i eljama: a) U krajevima gdje su Srbi u velikoj veini, obinski glavari i slubenici da. bi trebali biti Srbi i to radi toga, da se uplivom tih ljudi spriei odnosno odkloni i daljnja mogunost nereda i pobuna. b) Da bi trebalo nai naina da se u obalnom pojasu uspostave dravni i obinski slubenici odputeni samo radi toga to su Srbi. c) Imovina istjeranih ili pobjeglih Srba a i Hrvata da bi trebala biti vraena u svrhu, da se spriei stvaranje nezadovoljnika, koji da bi zdvojni mogli ponovno se odmetnuti i stvarati nered. d) Da bi trebalo produiti rok za promjenu dinara u Kune za sve one, kojima je to bilo nemogue bilo radi toga, to su se morali skloniti u ume ili predbjei u inozemstvo.

92

AIHRPH, NG, inv. br. 11684, izvjetaj od 2. IX 1941.

58

e) Da bi bilo uputno da otiu iz obalnog pojasa one osobe, koje su zauzimale neke vidne poloaje koje se moebit smatra sa strane puanstva odgovornim za razna djela, a to sve u svrhu sprieavanja eventuelnih osveta. Ambrosio je tom prigodom spomenuo i pitanje uspostave djelovanja grkoistonih crkava i popova.93 Radilo se o pitanjima koja nisu nailazila na povoljan odgovor ustakog vodstva, to je bilo vidljivo i iz Karieve reakcije. Stalno jaanje NOP-a, meutim, najvie je utjecalo na odluku Talijana da vlastitom vojnom silom zaposjednu i preostalo podruje, tj. do demarkacione linije. Time bi se ujedno izvrio spoj s okupacionim podrujem koje je zaposjedala njemaka vojna sila, ime je NDH bila i formalno okupirana. Dakako da se taj momenat poeo jo vie odraavati u dosta sloenim odnosima na relaciji talijanska okupaciona sila - ustaki reim - etnici. Sve tri strane su, dakako, bile osobito zainteresirane za suzbijanje utjecaja NOP-a, ali to jo nije znailo da su i njihovi meusobni odnosi bili usklaeni s tim ciljem. Naprotiv, razvoj situacije u toku ljeta i jeseni 1941. pokazivao je da su oni optereeni nizom problema. Talijanski vojni faktori bili su sve vise optereeni iznalaenjem mogunosti u ostvarivanju plana pacifikacije. Pretpostavljalo se da e se taj cilj uspjenije ostvariti veim angairanjem vlastite vojne sile na itavom podruju do demarkacione linije, kako bi se mogla to neposrednije kontrolirati glavna ustanika arita. Za njih je svakako jedan od glavnih argumenata u opravdavanju tih poteza, kako su isticali, bilo ouvanje interesa same NDH, koja se vlastitom vojnom silom nije mogla uspjenije suprotstaviti snagama NOP-a. S druge strane, koliko god je ustakom reimu bilo u interesu takvo angairanje talijanske vojne sile, istodobno je bio nezadovoljan injenicom da je to ujedno znailo osjetno slabljenje vlastitih pozicija. A to se pitanje upravo najosjetljivije ispoljavalo u vezi s tretiranjem statusa i uloge etnikih snaga. Talijanski faktori su iz dana u dan sve vise spoznavali da se treba vie okoristiti etnikim snagama u provoenju pacifikacije. Nastojali su svoju zatitniku ulogu to efikasnije usmjeriti u angairanje tih snaga na rastakanju pokreta ustanikih masa, tj. guenja tog pokreta bez vee oruane intervencije. Izbjei tu intervenciju koliko god je to mogue, bila je politika koja se ocjenjivala i kao realna i kao racionalna. Budui da su etnike snage s kojima se raunalo u ostvarivanju takve politike, istodobno vezale tu svoju ulogu s odreenim kompenzacijskim programom u odnosu na ustaki reim, poveavalo se nezadovoljstvo ustakih faktora. Nezadovoljni ustupcima u vezi s reokupacijom Druge zone, ustae su se sve vie suoavali s proirenjem zahtjeva etnikih snaga koji su vodili prema odreenoj autonomiji i separatizmu. Talijani su u ulozi posrednika pokuavali iznalaziti

NG, Inv. br. 11722, izvjetaj od 7. IX 1941. Jedna od akcija koje su poduzete u Kninu na liniji talijanske politike pacifikacije bila je otvaranje pravoslavne crkve. Prema podacima koje daje Sini, Talijani su doveli pravoslavnog popa u Knin da odri bogosluje u crkvi, 28. kolovoza, tj. na dan svetkovine Velike Gospe, i tom prilikom predali su mu pismeno to ima u crkvi govoriti. Istodobno je Monticelli primio delegaciju domaih Srba, koja mu je predala pismenu predstavku s molbom da se otvori crkva. AIHRPH, NG, inv. br. 11693, izvjetaj Artukoviu, 28. VIII 1941. Usp. i P l e n a , Politika polarizacija, n. di., 575, koji navodi da su u toku rujna otvorene jo neke pravoslavne crkve u okolici Knina.

93 AIHRPH,

59

razliita taktika rjeenja koja bi mogla unijeti odreenu ravnoteu u nastaloj situaciji, tj. zadovoljavati i jednu i drugu stranu. Pokazalo se, meutim, da se takav cilj nije mogao ostvarivati kako se eljelo. Da se radilo o sve sloenoj situaciji s obzirom na poziciju talijanske vojne sile, potvruje injenica da je ve krajem rujna 1941. komanda Druge armije izdala prethodno nareenje za daljnje irenje svog okupacionog podruja. Poto bi ustanici, navodi se u naredbi, mogli da prodru u neokupiranu Hrvatsku, moe nam biti nareeno da sa trupama uemo na hrvatsku teritoriju izmeu demilitarizovane zone i demarkacione linije sa nemakom okupacijom, dok ne uhvatimo kontakt sa Nemcima.94 Konkretna naredba je uslijedila 5. listopada, jedinicama Petog i estog talijanskog korpusa nareeno je da zaposjednu podruje bive Tree zone. Ujedno je nareeno da u zoni koju treba okupirati italijanski organi ne preuzimaju civilnu vlast.95 Upravo e to pitanje biti glavni kamen spoticanja u daljnjim odnosima na relaciji Talijani - ustae - etnici. Osim za razoruanje stanovnitva, Talijani su ipak bili zainteresirani i za funkcioniranje upravnih organa. To je bilo osobito vano s obzirom na odnose prema izbjeglom srpskom stanovnitvu. Talijani su bili zainteresirani za to da se ono vrati i da mu se osiguraju nuni uvjeti za egzistenciju i zatitu. Raunalo se da je to najefikasniji put za razbijanje ustanikih masa. U uputama koje je izdala komanda Petog talijanskog korpusa za postupak jedinica na novookupiranom podruju, navodi se potreba odreenog nadzora nad upravnim organima NDH u pogledu uvida da e se starati o ishrani stanovnitva i da e vratiti imovinu stanovnicima koji se budu vratili. Ondje gdje nema tih organa, nareuje se imenovati nae poverenike u optinama. U vezi s djelovanjem jedinica Ustake vojnice, koje su se trebale povui, nareuje se da svakako treba spreiti i odmah osujetiti pokuaje pokolja, makar i hapenjem ponekog ustakog rukovodioca.96 Svakako su na pitanju razoruanja i kompetencija upravnih organa ustaki faktori pokazivali najveu osjetljivost. Nemirenje s razoruanjem vlastitih jedinica opravdavano je ocjenom da je dosadanje iskustvo pokazalo da nenaoruano puanstvo postaje rtvom etnika i komunista, koji oruje ne predaju, a koje je veoma teko razoruati.97 Ta su pitanja zaokupljala glavnu panju talijanskih i ustakih predstavnika na sastanku u Rijeci i Opatiji, 15-16. studenoga. Talijani su inzistirali na tome da vlada NDH dade odreene odredbe o amnestiji i ustupke, tj. jamstvo koje treba da se najire primijeni na sve stanovnitvo koje se vratilo u svoja prebivalita i koje ispoljava miroljubivost i elju da se ponovo prihvati svog redovnog zanimanja.98 Vlada NDH se suglasila da ispita mogunost ponovnog vraanja u slubu inovnika lokalne uprave, da se otvore kole koje e moi da koristi i pravoslavno stanovnitvo, da se onima koji su se vratili u svoja boravita odobri zamjena dinara kunama. Dogovoreno je da se u Drugoj zoni rasporedi nekoliko bataljona regularne ustake milicije sa dobrim rukovodeim

Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/I, 390, naredba od 28. IX 1941. Isto, 421-422. Isto, 435-437, datirano 9. X 1941. AIHRPH, NG, inv. br. 12068, pismo Lorkovia Kariu, 17. X 1941. 98 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/l, 639.
94 95 96 97

60

kadrom i to u mesta naseljena hrvatskim ivljem, da bi zajedno sa trupama Armije sadejstvovali u akcijama hvatanja i ienja komunistikih snaga. Takoer je dogovoreno da se pojaaju snage orunitva NDH.99 Daljnji razvoj situacije pokazivao je meutim, da je pacifikacija podruja juno od demarkacione linije sve vie optereivala i jednu i drugu stranu. Smirivanje ustanikih masa i odbjeglog stanovnitva povratkom i davanjem ustupaka nije davalo ni priblino one rezultate koji su se oekivali. U tom pogledu NOP se sve vise iskazivao kao glavni faktor koji je onemoguavao taj proces. Mjere koje je u vezi s tim poduzimao ustaki reim nisu imale eljenog efekta. Karakteristian je primjer u tom pogledu bio odjek proglasa to ga je potkraj prosinca 1941. uputio Andrija Artukovi u svojstvu ministra unutranjih poslova NDH stanovnitvu u Drugoj zoni. Ovaj put se za glavni uzrok to je jedan dio puanstva napustio svoje domove, te se ve dulje vremena potuca po umama i planinama, istie djelatnost komunistikih agitatora. U tom proglasu, koji je u obliku letka raspaavan, pozivano je odbjeglo stanovnitvo da se vrati kuama uz isticanje jamstva ustakih vlasti za njegovu sigurnost.l00 Uskoro su, meutim, upravni organi NDH na pojedinim podrujima morali konstatirati da taj proglas nije postigao nikakav uspjeh .101 Ovdje, meutim, glavnu panju privlai pitanje mjesta i uloge etnika u sklopu odnosa talijanske vojne sile i organa ustakog reima, tj. u kojoj je to mjeri i na koji nain utjecalo na pacifikaciju. Treba odmah rei da je i jedna i druga strana nastavila izraavanje nezadovoljstva u pogledu meusobnih odnosa. Unato tome to je openita ocjena talijanskih vojnih faktora izraavala odreeno zadovoljstvo situacijom u svom okupacionom podruju, za razliku od ostalog podruja NDH gdje ustanak potkopava samu ideju dravnog jedinstva, ipak se kao glavni razlog to proces pacifikacije ne ide eljenim tokom, isticala optuba da ustaki reim ne provodi utvrene dogovore. Ukazivalo se da se pojedina pitanja ne rjeavaju (vraanje imanja i dobara Srbima, njihovo ukljuivanje u slubu, snabdijevanje stanovnitva namirnicama i dr.) ili se rjeavaju tek djelomino, uglavnom na intervenciju talijanskih vojnih komandi. Izraavano je nezadovoljstvo jaanjem ustakih i orunikih formacija u Drugoj zoni. Zakljuivalo se da je rije o sraunatoj politici kojoj je cilj umanjiti ugled talijanske okupacione sile u srpskom stanovnitvu. Prema ocjeni Generaltaba talijanske kopnene vojske, to su bili pokazatelji jaanja germanofilske tendencije u ustakom vodstvu nasuprot italofilskoj, kojoj je glavni predstavnik Paveli, a koja prema toj ocjeni sve vie slabi.102 S druge strane, podruni organi NDH upuivali su pritube talijanskim vojnim faktorima kao glavnim krivcima za neuspjehe pacifikacije. U tom pogledu posebno se isticala zatitnika uloga Talijana prema etnicima, kojima je namjenjivana uloga znaajnog faktora u slabljenju ustakog reima i teritorijalnoj dezintegraciji NDH. Kao glavni cilj takve politike isticala se tenja za izdvajanjem tog podruja iz NDH i njegovim pripajanjem Italiji. Kao
99 Isto, 639-640. 100 AIHRPH, NG, inv, br. 18480. 101 AIHRPH, NG, inv. bi: 18480,

. izvjetaji upske redarstvene oblasti u Dubrovniku, 6. i 11. II

1942. 102 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 496-502.

61

glavni nosilac takve politike oznaavane su snage talijanske iredente u Zadru, koja je usko povezana sa etnikim snagama, tj. njihovim glavnim predstavnicima, u prvom redu s Novakoviem Longom. Isticalo se da takva politika ima podrku pojedinih talijanskih komandanata, to je posebno vidljivo u komandi divizije Sassari, sa sjeditem u Kninu. Nosioci takve politike daju prednost etnikim faktorima u odnosu na organe NDH. Od njih, prema ocjeni ustakih organa, potjeu glavne smjernice za dranje etnikih elemenata.103 Na taj se nain stvara posebno raspoloenje koje se odraava na razvoj politikih prilika u tom podruju. Ono se, prema istim ocjenama, u prvom redu ogleda u sve slobodnijem kretanju etnikih elemenata i njihovu neovisnom statusu u odnosu na organe NDH.104 U vezi s tim ukazuje se na razliite momente koji potvruju takav status. Prema podatku koji daje Nikoli, etniki vode uji i Popovi objavili su sredinom studenoga poseban letak koji sadri uvjete pod kojima bi se etnici primirili. Prema Nikoliu, ide se za tim, da bi se barem izvojevala 'neka autonomija' za grkoistonjake na ovom podruju ili neki corpus separatum - naravno na nau tetu. U pogledu sadraja zahtjeva, Nikoli navodi da etnici trae to se tie inovnitva, obine, naknade tete i orunitva - povratak na staro, a da se na elo kotarske oblasti postavi talijanski komesar. On zakljuuje da su ti zahtjevi ipak u prvom redu rezultat poticaja i podrke koju grupa talijanskih oficira s Gazzinijem na elu daje etnicima. Glavni cilj takve akcije bio bi, prema Nikoliu, potpuno istiskivanje ustakih organa iz Knina, gdje su se oni jo nalazili.105 U vezi s tim registriraju se i odreene pripremne akcije etnika, tj. izraava bojazan da doe do njihova eventualnog napada na Knin i ostala mjesta.106 Upozorava se da etnici preuzimaju vlast u pojedinim selima
103 Prema ocjeni Sinia, veina komandnog kadra i ljudstva divizije Sassari djeluje po uputama i eljama talijanske iredente iz Zadra i Nike Novakovia Longe i u vrlo dobrim je odnosima sa svim voama srpsko-etnike pobune, surauje s njima, drui se s njima, a mrzi Hrvate. (AVII, NDH, kut, 235, br. reg. 5/2, izvjetaj Lorkoviu, 9. X 1941). Prema rijeima upana Nikolia, talijanski vojni faktori u Kninu su podijeljeni u dvije grupe. Jedna se, na elu s generalom Monticellijem, iskazuje za iskrenu i lojalnu saradnju sa NDH, a druga se, na elu sa pukovnikom Gazzinom Gazzinijem, toboe, dri po strani, a u stvari je u najtjenjim vezama sa pobunjenicima, kojima dava upute za daljnje dranje. (AVII, NDH, kut. 234, br. reg. 14/1, izvjetaj od 27. XI 1941.). 104 Dotiui to pitanje u svom izvjetaju Lorkoviu, 10. XI 1941, poslanik NDH u Rimu Stijepo Peri iznosi gledite na osnovi razgovora sa Pietromarchijem: Ova zatita srpskog elementa kod nas, koja se na svakome koraku susree kod II armade, i koja u svakoj izmjeni misli sa Pietromarchi-em, dolazi do upadnog izraaja, nije manifestacija njihovog humanog osjeaja niti strategijsko-politika nuda odranja unutarnjeg mira radi opasnosti izvana. Stekao sam duboko uvjerenje, da ele stei simpatije naih Srba i Srba uope. Prvi su im potrebni u Hrvatskoj kao protuteza germanofilskim Hrvatima, te preko istih ele u svoje vrijeme vriti i izvjesni utjecaj na politiku Srbije. (AH, MVP, NDH, kut. 8). 105 AVII, NDH, kut. 234, br. reg. 14/1, izvjetaj od 27. XI 1941. Na oko se ini, zakljuuje Nikoli, kao da se zahtjevi pobunjenika iz okolice Knina ne poklapaju sa zahtjevima pobunjenika iz okolice Drvara i Bos. Grahova. Ali u stvari to je samo prividno i jedna proraunata taktika, kako bi pobunjenici najprije preuzeli vlast u Kninu i na taj nain iskljuili na utjecaj. Drugim rijeima, cilj im je, da stvore ono i onakovo stanje, kakovo je danas u Drvaru i Bos. Grahovu. Tamo nema naih vlasti i s obzirom na dranje Talijana - nije ih mogue uzpostaviti; svako uzpostavljanje - po rieima gospodina generala Monticelli znailo bi izazov i novu pobunu. Kad bi se to dogodilo - kako on to kae, znailo bi da nae vlasti nikako ne mogu doi u ta mjesta i da je najbolje za smirenje duhova da ostane status quo, t. j. da vladaju pobunjenici sa Talijanima. (AVII, NDH, kut. 195, br. reg. 8/5, izvjetaj od 8. XII 1941). 106 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 1, str. 938, Nikoliev izvjetaj od 13. XI 1941.

62

potpomognuti Talijanima.l07 Posebno se pritube upuuju na odnos Talijana prema glavnim voama pobunjenika ujiu i Popoviu. Demantiraju se izjave Monticellija da su oni ve razoruani i onemogueni u daljnjem djelovanju. Ukazuje se na njihovo suprotno ponaanje, tj. punu slobodu kretanja i akcije.l08 Sve se to radi u suradnji s talijanskim vojnim faktorima i pod njihovom zatitom. Kao oit primjer takvog ponaanja navodi se nesmetano kretanje ujia i Popovia, koji dolaze u Knin i Drni.109 Takav razvoj situacije izazivao je oito nezadovoljstvo i zabrinutost ustakih organa zbog rapidnog slabljenja njihovih kompetencija. To je dolo do izraaja u razgovoru Nikolia i Dalmazza u Splitu, 18. studenoga 1941.110 Razvoj dogaaja je utjecao na iznalaenje novih taktikih koraka. Sini je bio zagovornik taktike izvjesnih ustupaka prema srpskom stanovnitvu. Rije je zapravo o nastanku prvih ideja u ustakom vodstvu da se tim putem osigura proces pacifikacije, koji bi trebao imati odreene dalekosenije ciljeve. Svakako se glavna tenja ogledala u traenju novih mogunosti u suzbijanju utjecaja narodnooslobodilakog pokreta. S druge strane, sve vie je dolazila do izraaja i tenja da se to vie oslabi utjecaj talijanskih vojnih faktora, koji utjecaj nastoje ojaati u srpskom stanovnitvu pod parolom zatitnika od ustakog reima. Prve konkretnije korake u tom pravcu Sini je poduzeo u prosincu 1941, kada je zapravo preuzeo funkciju upana i stoernika u Kninu. Bila su to zapravo ispitivanja mogunosti odreene suradnje s onim elementima u srpskom stanovnitvu u gradu i na selu, koji su u oruanoj borbi gledali takoer jednu od glavnih opasnosti za vlastitu egzistenciju.l11 Uskoro e se pokazati i interes druge strane, tj. etnika, za mogunost odreene suradnje, to e dobiti podrku i talijanskih okupacionih faktora. Uzrok se tome,

107 Ustaki organi navode podatak da su 28. X 1941. Talijani pregovarali sa etnikim voama oko Knina ujiem, Popoviem i Bogunoviem, priznavajui ih kao poglavare sela i prema njima se odnose kao prema slubenim licima. (AH, NDH, Ustaa, kut. 7, Pregled akcija u obalnoj zoni za IXXII mj. 1941 i I mj. 1942). Nikoli navodi da u Golubiu oboruani pobunjenici vre slubu u zajednici sa talijanskim karabinjerima radi odranja reda i mira, kao i da voa pobunjenika Pajo Popovi postavlja i imenuje glavare izjavljujui, da za njega ne vriede zakoni Nezavisne Drave Hrvatske i da je on tu gospodar. (AVII, NDH, kut. 195, br. reg. 31/5, Nikolieve primjedbe na Monticellijevo pismo od 4. X 1941, nedatirano). 108 U pismu Monticelliju, 14. XI 1941, Nikoli se ali da su etnici polagali zakletvu protiv NDH, koju su akciju organizirali uji u Strmici, Popovi u Biskupiji i Bogunovi u Polai. (A VII, NDH, kut. 221, br. reg. 18/6). 109 Nikoli je obavijestio da je 5. X osvanuo Knin pun etnika, od kojih je veina nosila na glavi ajkae i razne etnike odore te su izazovno u raznim skupinama stupali po Kninu, a na elu glavne skupine bio je poznati voda etnika pop Momilo uji. U isto vrijeme Pajo Popovi je otiao u zgradu talijanske divizije i tamo se za izvjesno vrieme zadrao. Prema takvom se ponaanju, zakljuuje Nikoli, talijanska vojska i njeni karabinjeri dre vrlo pasivno to izazivlje dojam, da su etnici slobodni, da u Kninu rade i da se ponaaju to hoe i kako hoe. (AVII, NDH, kut. 195, br. reg. 31/5, Nikolieve primjedbe na Monticellijevo pismo od 4. X 1941, nedatirano; AVII, NDH, kut. 195, br. reg. 6/5, izvjetaj od 5. X 1941). Popovi je ranije, 22. IX, kako se javlja u izvjetaju Zapovjednitva Jadranskog divizijskog podruja u Mostaru, bio i u Drniu, gdje se sastao s talijanskim oficirima. (AVII, NDH, kut. 61, br. reg. 23/8, izvjetaj od 14.X 1941.). 110 AVII, NDH, kut. 234, br. reg. 3/1, Nikoliev izvjetaj 19. XI 1941. . 111 Takva gledita Sini je dao do znanja na politikim skuptinama, koje je odrao u prosincu u Kninu i Drniu. Takoer je dolazio u dodir s pojedinim glavarima srpskih sela i davao im materijalnu pomo. U tom pravcu traio je od pretpostavljenih u Zagrebu da se Srbi koji s otputeni iz slube ponovo prime, te da mu se alju vee koliine hrane i novca. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 1,972-974, izvjetaj od 23. XII 1941).

63

dakako, prevenstveno nalazio u daljnjem jaanju narodnooslobodilakog pokreta kao faktora koji je sve opasnije ugroavao pozicije svih zainteresiranih strana.

Akcije oko daljnjeg organiziranja etnika

U daljnjem organiziranju etnika Split je postao vaan zbog niza okolnosti. U Split su dolazili prvi emisari koji su talijanskim vlastima u predstavkama iznosili svoje politike programe i spremnost za suradnju. Spomenuti Odbor za pomo izbjeglicama bio je svakako najaktivniji meu takvim organizacijama, posebno zbog toga to je okupljao i utjecajne pojedince, a jedna od njegovih glavnih zadaa bilo je odravanje dodira s talijanskim vlastima. U Splitu se nakon okupacije zemlje ubrzo koncentrirao prilian broj srpskih izbjeglica s drugih podruja, koji su inae do rata bili u veoj ili manjoj mjeri politiki aktivni. Tu se koncentrirao i prilian broj oficira i podoficira bive jugoslavenske vojske, a postala je vidljivija pokretljivost meu graanima srpske i hrvatske nacionalnosti prije rata proreimski orijentiranim. Split je tako postao znaajan punkt preko kojega se organiziraju razliite akcije i razmjenjuju informacije. Po tome e on biti sve privlaniji i za akciju jugoslavenske vlade u emigraciji i britansku obavjetajnu slubu. Sve su to bili vani momenti za daljnje organiziranje i razvoj etnikog pokreta u Hrvatskoj i ire.112 U tom pravcu novi vaan momenat bio je dolazak u Split Dobroslava Jevevia i Ilije Trifunovia Biranina, istaknutih prvaka etnikog pokreta prije rata. Jevevi je na skuptinskim izborima 1938. bio kandidat JNS, u sklopu Udruene opozicije u izbornim kotarima Rogatica i ajnie u istonoj Bosni. U poetku okupacije bio je u Budvi, jer prethodno nije uspio da ode iz zemlje. U Split je doao vjerojatno u rujnu 1941. godine. Talijanskim vojnim vlastima u Splitu, po svoj prilici samom generalu Dalmazzu, uputio je opirniju predstavku 26. rujna.ll3 Jevevi je ve prije dolaska u Split doao u dodir s talijanskim vojnim vlastima. Prema neto kasnijim podacima general a Dalmazza, prve informacije o Jeveviu dobivene su od Raenovia. To je omoguilo da se s Jeveviem uspostave kontakti. Dalmazzo konstatira da je Jevevi ve u prvim razgovorima izrazio elju da sledi istu liniju kao i Raenovi, zasnovanu na iskrenoj saradnji sa Italijom, i sa svoje strane podrao uspostavljanje dodira s poznatim pukovnikom, vojvodom Ilijom Trifunoviem Biraninom.114 U spomenutoj predstavci Jevevi je prikazao ustaki teror u istonoj Bosni i pozvao talijansku vojsku da okupira to podruje. Nakon toga, tj.

112 S t a n i s a v l j e v i , n. dj., 80, zakljuuje da se teite akcije premeta u Split koji postaje politiki centar u formiranju etnikog pokreta u Dalmaciji, Hercegovini, zapadnoj Bosni, Lici, sa pretenzijama sve do Kupe, pa i dalje, preko Save. A centar oruanog oslonca i vojnikog organizovanja etnikih odreda postaje tromea Like, zapadne Bosne i Dalmacije s teitem u Kninskoj krajini. 113 Opirnije P e t r o v i ,n. dj., 203 i d. 114 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/2, 51-52, izvjetaj od 17. I 1942. komandi Druge armije.

64

poetkom listopada 1941, dolo je do razgovora izmeu Jeevia i talijanskog kapetana Angela de Matteisa, efa obavjetajnog odjela estog armijskog korpusa. Tom prilikom Jevevi je izjavio da je spreman jamiti da e se svi ustanici u istonoj Bosni vratiti kuama i predati oruje, ako doe do talijanske okupacije.115 Po svoj prilici, u isto je vrijeme ili ubrzo nakon Jevevia, u Split doao Biranin, predsjednik Narodne odbrane i poznat kao etniki vojvoda iz balkanskih ratova. De Matteis se sastao s njim i Jeveviem 20. listopada 1941. i tom prilikom su talijanske vlasti dobile dosta detaljan uvid u njihova gledita i mogunosti za suradnju. Tom prigodom je Biranin dao i obavijesti o svom kretanju nakon okupacije zemlje i o dolasku u Split. On je pobjegao iz Beograda pred Nijemcima i sklonio se u Kolain, u Crnoj Gori. Bio je, kako sam kae, iznenaen izbijanjem masovnog oruanog ustanka u Crnoj Gori, ocjenjujui ga da je U osnovi bio komunistiko-antitalijanski. Izjavio je da je s uspjehom intervenirao u Kolainu da pobunjenici ne likvidiraju petnaest talijanskih oficira koje su zatvorili. Ipak su ga talijanske vojne vlasti na Cetinju obavijestile da je nepoeljna osoba na tom podruju i savjetovano mu je da ode u Split.116 U vezi s tim namee se i pitanje da li je Biranin doao u Split iskljuivo po sugestiji Talijana, kako je sam tvrdio u spomenutoj izjavi, ili su na njegov dolazak utjecali i drugi faktori. Svakako je neosporno da je ispitivanje mogunosti i sadraja konkretnije suradnje s Talijanima moglo biti vaan razlog Biraninova dolaska u Split, koji je bio jedan od talijanskih komandnih centara. S obzirom na razvoj dogaaja Biranin je u talijanskoj okupacionoj sili mogao vidjeti faktor koji jamci suzbijanje ustakog terora nad srpskim stanovnitvom, a i guenje oruanog ustanka, ija ga je pojava u Crnoj Gori uplaila. Rije je dakle o faktoru kojemu bi trebalo ponuditi suradnju.117 to se pak tie mogunosti utjecaja nekih drugih faktora na Biraninov dolazak u Split, moe se otkloniti teza da je on ve tada doao kao izaslanik D. Mihailovia. injenica je, naime, da je Mihailovi u stvaranju etnike organizacije najozbiljnije raunao na ukljuivanje Biranina i da je u tu svrhu

115 P e t r o v i , n. dj., 211-215. U spomenutom izvjetaju Dalmazzo daje ovu karakteristiku Jevevia: Bivi poslanik Jeveni, vatreni nacionalista, kandidat za etiri saziva Skuptine kao predstavnik istone Bosne, voa 'Orjune' i voa opozicije za vreme autoritativnog reima kralja Aleksandra, vidi u potpunoj okupaciji Bosne i Hercegovine od italijanskih jedinica jedinu mogunost da otrgne Srbe ovih pokrajina od ustakih pokolja i denacionalizacije. Prieljkuje stvaranje Bosanskohercegovake drave, sa srpskom vladavinom, pod italijanskim pokroviteljstvom. U vie prilika je pokazao da raspolae znaajnim uticajem na srpske i muslimanske mase istone Bosne i volju da s nama saraduje.(Kao u bilj. 114). 116 P e t r o v i , n. dj., 215 i d. Biranin se zapravo sklonio u selo Lipovo kraj Kolaina, gdje se inae sklonila jedna grupa graanskih politiara. (R a d o j e P a j o v i , Kontrarevolucija u Crnoj Gori, etniki i federalistiki pokret 1941-1945, Cetinje 1977, 85). 117 U spomenutom izvjetaju Dalmazzo je dao ovu karakteristiku Biranina: Pukovnik Trifunovi, teki ratni invalid, od svog naroda smatran srpskim Garibaldijem, etniki vojvoda za vreme balkanskih ratova i rukovodilac Narodne odbrane, stari je vojnik ija je jedina elja da spase svoj narod u ovom burnom periodu njegove istorije. Antitevtonac po ubeenju, upoznat sa dosadanjim iskrenim dranjem italijanskih jedinica prema Srbima na okupiranim teritorijama i svestan da je ovo dranje praktino u suprotnosti - bar slubeno - s naom inostranom politikom, nastoji da svojim linim uticajem otkloni svaku mogunost trvenja izmeu svog naroda i italijanskih jedinica, jer u naoj dobrodunosti vidi jedini put spaavanja Srba. (Kao u bilj. 114).

5 etnici u Hrvatskoj

65

uputio svog emisara u Crnu Goru, u kolovozu 1941, da ga dovede na Ravnu goru. Meutim, do toga nije dolo, po svoj prilici zato sto je Biranin ve napustio Kolain.118 Taj podatak je, meutim, vano navesti, jer e se Mihailovieva namjera o angairanju Biranina u dogledno vrijeme ostvariti. Preostaje jo da se vidi nije li Biranin doao u Split po konkretnim uputama britanske obavjetajne slube. Raspoloiva dokumentacija zasad ne moe sa sigurnou potvrditi takvu tezu, ali se ona ne moe sasvim otkloniti. injenica je, naime, da je Biranin prije rata bio povezan sa britanskom obavjetajnom sluzbom.119 U svakom sluaju, Biranin i Jevevi su svoju politiku djelatnost u Splitu zapoeli konkretnim dodirima i dogovorima s talijanskim vlastima. Na to ve dovoljno ukazuje izjava koju su dali u spomenutom susretu sa De Matteisom, o emu je obavijeten Generaltab talijanske vojske. Prema toj informaciji, Biranin i Jevevi su osobito zagovarali potrebu talijanske okupacije istone Bosne, jer je slian korak, koji su Talijani uinili reokupacijom drugih podruja NDH, po njihovoj ocjeni naiao na priznanje i podrku srpskog stanovnitva. S druge strane, za njih se okupacija nametala kao prijeko potrebna jer bi se time presjekla snana komunistika aktivnost, koja je predodreena, ako potraje sadanje stanje stvari, da se iri u veoj mjeri iz dana u dan i to sve intenzivnije120 Oni su ta gledita i zahtjeve jo zdunije zagovarali u razgovoru s Vittorijem Castellanijem, izaslanikom talijanskog Ministarstva vanjskih poslova pri komandi Druge armije, u drugoj polovici listopada 1941. godine. Glavni dojam, koji je Castellani stekao, bilo je Biraninovo i Jevevievo naglaeno isticanje njihove protalijanske orijentacije i korigiranje nekih njihovih dotadanjih suprotnih gledita. Na toj liniji oni su izrazili spremnost za konkretne akcije uspostavljanjem i irenjem osobnih veza i dodira, uz talijansko posredovanje. Prema Biraninovim rijeima, bilo bi to stvaranje mree centara sa osobama koje su mu ostale vjerne. Pri tome je posebno mislio na angairanje nekadanjih lanova Narodne odbrane u koju su bile ukljuene i neke druge organizacije. Naumio je, kako sam kae, da upotrebi svoj stari ugled da bi iskoristio nacionalistiki osjeaj koji lei u osnovi ustanka koji je buknuo u Srbiji, da bi ponovno povratio izgubljeni autoritet i onda usmjerio cio pokret prema onoj politikoj orijentaciji u koju on sam ima povjerenja. Misli da bi njegova konkretna akcija bila usmjerena prvenstveno prema Srbiji, alibi ona mogla imati i izvjesnog uspjeha u Bosni i Hercegovini i Lici, te donekle u Sloveniji i u ponekom pravoslavnom centru sjeverne Hrvatske.121 Za spomenute grupacije graanskih politiara kao i pojedince, dolazak Biranina u Split imao je posebno znaenje. S obzirom i na svoju prolost, on je bio objeruke doekan i prihvaen. Imao je i dosta znanaca u Splitu. To potvruju i talijanski izvori. Biranin je, naime, po dolasku u Split, bio najprije uhapen, a mnoge linosti srpsko-pravoslavnog svijeta angairale su se u njegovu korist, nudei najire garancije. Meu srpskim svijetom on se jo

118 P a j o v i , n. dj., 132. 119 Detaljnije o tome M a r j a n o v i , n. dj., 19, 46, 77, 205 i d.

120 Opirnije P e t r o v i , n. dj., 215 i d. 121 Isto.

66

uvijek smatra nacionalnim herojem.122 U svakom sluaju Biranin i Jevevi zadobili su jak utjecaj u Odboru za pomo izbjeglicama.123 S druge strane, Talijani su nastojali da Biranina i Jevevia to prije i efikasnije ukljue u ostvarivanje svojih planova. Radilo se u prvom redu o tome da se uz pomo njih nastavi jaanje talijanskih pozicija medu naoruanim etnikim grupama. S jedne strane, radilo se o tenji da se to vie proire dodiri i veze s etnikim rukovodiocima na pojedinim podrujima, kako bi se posredstvom njih postizali konkretni dogovori o daljnjoj suradnji, tj. preuzimanju odreenih zadataka i obaveza. S druge strane, Talijani su pokazali interes za ispitivanje mogunosti suradnje s etnikim snagama i izvan svog okupacionog podruja, ukljuujui i ispitivanje pozicije samog Mihailovia. Sve je, naime, bila snana spoznaja da Mihailovi stvara etniki pokret kao jedinstvenu organizaciju, koja tei da obuhvati sve dijelove Jugoslavije. Budui da se taj pokret oslanja na zapadne Saveznike, u prvom redu Veliku Britaniju, to se u njemu pojavljuje i sve vea opasnost za pozicije okupacionih sila, pa je potreban to aktivniji odnos prema toj pojavi. Daljnji, osobito vaan momenat, bili su planovi angairanja to vie snaga u borbi protiv NOP-a, koji je ocjenjivan kao sve vea opasnost. To e pitanje u skoroj budunosti poglavito zaokupiti Talijane u vezi s pitanjem odnosa prema etnikom pokretu. Da su Talijani u relativno kratkom roku postigli odreene eljene rezultate zahvaljujui upravo angairanju Biranina i Jevevia, pokazuje ocjena generala Dalmazza sredinom sijenja 1942. On navodi da je njihov udio u saradnji za nae ciljeve bio toliki da je omoguio da se proiri i produbi ve postojea obavjetajno-politika organizacija, i to s obzirom na dva vana momenta. Prvo mnoge etnike voe odmah su ispoljile odlunije prijateljsko i otvoreno dranje kada su saznali za dodire izmeu komande estog korpusa i spomenutih osoba, dok su do tada, iako u naelu naklonjene, odbijale da preuzmu konkretne obaveze ili da jasno ispolje svoje namere i politiku orijentaciju. Drugo - posredstvom Trifunovia i Jevevia bilo je moguno, kako istie Dalmazzo, da se utvrde kontakti sa generalom Draom Mihailoviem, rukovodiocem preostalih jugoslovenskih snaga i etniko-nacionalistikih formacija koje je London nameravao da gurne protiv nas stvaranjem gerile, iji je razvoj mogao poprimiti velike razmere i primorati nas na angaovanje znaajnih snaga i sredstava. 124 Dalmazzove konstatacije upuuju, dakle, na zakljuak da su Talijani u Biraninu i Jeveviu dobili znaajne poluge u voenju svoje politike prema etnicima. Ovdje u prvom redu panju privlai pitanje uspostave posredne veze s Mihailoviem. Meutim, za samu ovu temu ono nije toliko zanimljivo s obzirom na interes samih Talijana, koliko je vano za odgovor na pitanje o tome kada je ta veza uspostavljena izmeu Mihailovia i Biranina, tj. etnikog punkta u Splitu. U svakom sluaju, s obzirom na Talijane, nije rije

Isto, 223. U dokumentima NOP-a u to vrijeme taj se odbor naziva Srpski nacionalni komitet ili Srpski komitet. (Usp. izvjetaj Rade Konara, sekretara CK KPH, 22. X 1941. u Zborniku dokumenata NOR-a, V/1, 220 i Na izvjetaj, organ Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, 12. i20. X 1941.). 124 Kao u bilj. 114.
122 123
5*

67

o konkretnijoj vezi, to potvruje i Dalmazzova konstatacija. Moe se govoriti samo o uvjetnoj vezi na obavjetajnoj razini, tj. da su do Mihailovia doprle vijesti njegovih potinjenih o Biraninovoj akciji u Splitu, meu ostalim i o njegovim dodirima s talijanskim faktorima. Te vijesti moda jo i nisu stigle do Mihailovia do sredine sijenja 1942, nego se Dalmazzova konstatacija mogla temeljiti na izjavama Biranina i Jevevia da e se one prenijeti Mihailoviu. U svakom sluaju, talijanskim komandantima je dobrodola ta okolnost, tj. da se u dodirima sa etnikim vodama na pojedinim podrujima mogu pozivati na to da postoji posredna veza sa generalom Draom Mihailoviem - preko Jevevia i Trifunovia.125 Kako je istaknuto, ovom prilikom poglavito panju privlai druga konstatacija, da su spomenute vijesti koje je dobio Mihailovi oznaavale zapravo poetak njegove veze s Biraninom. Te su vijesti prenesene preko majora Boka Todorovia, Mihailovievog komandanta etnikih jedinica u istonoj Bosni i Hercegovini. O tome svjedoi Todorovievo pismo Biraninu, 31. sijenja 1942. U njemu on pie da je sa najveim zadovoljstvom i prijatnim uzbuenjem sasluao izvjetaj o Trifunovievu dotadanjem radu za srpstvo i Jugoslaviju u ovom ratu, kao i o tome koliko je spreman dalje sluiti zajednikom idealu. Obavijestio je ujedno da e o tome pisati Mihailoviu i od njega traiti instrukcije za Biranina. Izvjetaj o Biraninu podnio je, pak, Todoroviu etniki oficir Mutimir Petkovi. Todorovi je obavijestio Biranina da e mu uputiti Petkovia, koji je imenovan za etnikog izaslanika kod italijanske komande, i koji e ga upoznati s poslovima koje bi trebao obaviti.126 Iz toga bi se dalo zakljuiti da je Petkovi ve bio kontaktirao s Biraninom ili je o njegovu radu bio obavijeten izravno od Jevevia. Prva pretpostavka je manje vjerojatna, iako za nju ima odreenih indicija. Jevevi, naime, u jednom svom kasnijem iskazu za britansku obavjetajnu slubu navodi da im je, nakon njegova i Biraninova dolaska u Split, doao porunik Petkovi, lini predstavnik etnikog vode Drae Mihailovia, sa zahtevom da organizuju otpor etnika u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji.127 Iz tog podatka proizlazi da je Petkovi bio u Splitu ve krajem 1941. ili u prvoj polovici sijenja 1942. godine. Budui da se to ne moe potkrijepiti nekim drugim izvorima, vjerojatnije je da je Jevevi mislio na neto kasniji Petkoviev dolazak u Split, tj. u oujku ili travnju 1942, kada je doista doao u Split a zatim i u sjevernu Dalmaciju. Ostaje, dakle, sigurnija pretpostavka da je Petkovi upoznat o Biraninu i etnikom centru u Splitu od samog Jevevi. To je moglo biti prilikom njihova susreta u Mostaru ili Dubrovniku, gdje je Jevevi dolazio u vezi s pregovorima koji su se vodili u sijenju 1942. izmeu komande talijanskog estog korpusa i komande etnikih jedinica istone Bosne i Hercegovine.128 Bio je to samo jedan od pokazatelja Jevevievih

Isto. Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 144. Arhiv Jugoslavije, Fond 110, fasc. 614, inv. 16391, Sasluanje vojvode Dobroslava Jevevia, 5. XI 1945. 128 Pregovore je u ime Todorovia vodio Petkovi. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 114 i d.). Todorovi je u rujnu 1941. doao u istonu Bosnu kao opunomoenik Mihailovia, radei na organiziranju etnika na tom podruju. Bio je prvi etniki komandant koji je s Talijanima sklopio sporazum. Poginuo je 20. II 1942. prilikom napada jednog partizanskog
125 126 127

68

usluga koje je inio Talijanima. On je svakako bio jedan od najpokretljivijih etnikih rukovodilaca. S posebnom talijanskom propusnicom esto je odlazio iz Splita u razliite krajeve koje je obuhvaalo podruje talijanske Druge armije. Komandant te armije general Ambrosio naziva ga nas konfident nastanjen u Splitu.129 Iz poetka te njegove djelatnosti karakteristian primjer bili su razgovori koje je krajem prosinca 1941. vodio u Splitu s ustakim logornikom Poljakom. Ti razgovori ne privlae u prvom redu panju po tome to bi se radilo o prvom kontaktu Jevevia s predstavnicima ustakog reima, nego po tome to ih je Jevevi zapravo vodio u funkciji talijanskog obavjetajca. Jevevi je, naime, obavijestio talijansku komandu da e doi do tih razgovora i da bi bilo uputno da ih Talijani prislukuju. Svakako je taj momenat i utjecao na sadraj i tok razgovora izmeu Jevevia i Poljaka, koji se predstavio kao Paveliev izaslanik. Poljak je u prvom redu htio privoliti Jevevia na sklapanje sporazuma o suradnji izmeu etnika i ustakog reima, izjavljujui pri tome izvjesno nezadovoljstvo ustakih krugova talijanskom politikom.130 Tako tempiran razgovor mogli su Talijani primiti kao dokaz protutalijanske propagande za koju je odgovorno ustako vodstvo.l3l U svakom sluaju, Jeveviev razgovor s Poljakom ocijenjen je kao usluga Talijanima, a i on sam imao je odreeni cilj. Htio je, kako sam kae, da ubedi Talijane da ih Nemci i ustae ele izgurati sa Balkana, a sve u interesu talijansko-etnikog zbliavanja.132 U Splitu su se, s obzirom na prikazano stanje, posebno reflektirali i problemi odnosa NOP-a i etnika, kao i onih elemenata koji su svoju jugonacionalistiku orijentaciju vezali uz politiku emigrantske vlade, pa se time pribliavali poziciji D. Mihailovia. Svakako je konani razlaz rukovodstva NOP-a i Mihailovia imao u vezi s tim posebnog odjeka i utjecaja. Vrhovni tab je na poetku prosinca obavijestio Glavni tab Hrvatske o oruanom sukobu partizanskih snaga s etnicima D. Mihailovia i o njegovoj stvarnoj ulozi. Informirao je o konferencijama predstavnika Vrhovnog taba i Mihailovia te o izvjesnim sporazumima koje je Mihailovi iznevjerio. U vezi s tim dola su do izraaja Mihailovieva gledita oko pojedinih bitnijih pitanja. U prvom redu nije prihvatio formiranje zajednikog operativnog taba te je odbio da se formira civilna vlast, koja bi poduzela na osloboenom teritoriju

bataljona na njegov tab kod Nevesinja. Prema nekim podacima, u sklopu Mihailovieva strategijskog plana o daljnjem jaanju i irenju etnikih snaga, Todorovi je trebao preuzeti zadatak da prodre prema Hercegovini i poslije prema Splitu i sjevernoj Dalmaciji. (Z d r a v k o A n t o n i , Ustanak u istonoj i centralnoj Bosni 1941, Beograd 1973, 280). 129 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/2, 12. Luko redarstvo NDH u Dubrovniku obavijestilo je 27. VI 1942. upsku redarstvenu oblast u Dubrovniku, da je toga dana Jevevi otputovao redovnom brodskom linijom u Split, s putnim ispravama koje su mu 13. II 1942. izdale talijanske vlasti. U ispravama pie da mu je zanimanje ,etnik. (AIHRPH, NG, inv. br. 19078). 130 Snimak razgovora objavljen u Zborniku dokumenata NOR-a, XIII/2, 12-18. 131 Ocjenu tih razgovora, koju je dao Generaltab talijanske vojske, 24. I 1942. usp. u NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 499-500. 132 Kao u bilj, 127. Za svoje usluge Jevevi je od Talijana dobivao protuusluge. Tako je npr. talijanska prefektura u Splitu uputila 23. II 1942. molbu guverneru za Dalmaciju da odobri izdavanje pasoa Jeveviu za putovanje u Italiju (Parma, Milano, Torino), a to mu talijanska komanda odobrava kao nagradu za uinjene usluge. (Tekst ovog i nekih drugih dokumenata koji se upotrebljavaju u ovoj knjizi, dobila sam od Mladena Plovania, na emu mu najljepe zahvaljujem).

69

sve potrebne mjere za normalizaciju ivota. Posebno je pak bila vana obavijest da je Mihailovi prekrio sporazum o nenapadanju te da su etniki odredi poeli napadati partizanske snage. Na taj nain Mihailovievi etnici, koji se nazivaju i koje naziva londonska vlada 'redovnom vojskom Kraljevine Jugoslavije', zapoeli su toga momenta otkrivenu bratoubilaku borbu i otvorili su frontu okupatorima. U vezi s tim Vrhovni tab je u svojoj obavijesti zakljuio: Danas je jasno zbog ega je Draa Mihailovi napao i zbog ega je odbijao nae apele. Kod zarobljenih oficira Drae Mihailovia i u etnikim tabovima koje su zaposjele partizanske ete, bili su naeni dokumenti po kojima se vidi: a) Da je Draa Mihailovi sluio dvojici gospodara. Obeavao londonskoj vladi na svoj nain, davao lane informacije i tako dobio od londonske vlade priznanje kao vrhovnog komandanta oslobodilakih eta u Srbiji. b) Istodobno je bio povezan s Nijemcima, od kojih je dobivao novac za 'boj protiv komunizma', to jest, za boj protiv oslobodilakog pokreta u Srbiji. . . Istiui da su spomenuti dogaaji djelo reakcionarnih velikosrpskih elemenata, Vrhovni tab je apelirao na rukovodstvo NOP-a u Hrvatskoj da svim silama radi na uvrenju jedinstvene oslobodilake borbe i tako sprijei mogunost slinih dogaaja na svom podruju. Prenosei te informacije i smjernice Vrhovnog taba, Glavni tab je formulirao direktivu svojim jedinicama: Po ovome treba odmah obavijestiti sve podreene vam komande i raskrinkati izdajniku ulogu Drae Mihailovia i slinih. Potrebno je svim silama nastojati da se sline pojave ne bi odigrale i na teritoriju ovog G. . Treba svim silama nastojati da ne doe do sukoba s etnicima i do bratoubilake borbe, koja bi posluila samo naem neprijatelju. S druge strane, treba sto prije organizovati dobni obavjetajnu slubu da se sprijei uvlaenje izdajnikih elemenata u nae partizanske redove. Vodstvo partizanskih eta mora biti povjereno isprobanim i pouzdanim drugovima. Trebamo biti svjesni toga da e odnos etnika i ostalih naih saveznika prema nama ovisiti u prvom redu o snazi i unutranjoj vrstoi partizanskih jedinica. To znai da nae nastojanje za stvaranje irokog nacionalnog fronta mora ii paralelno sa energinim unutranjim ienjem i uvrivanjem.133 U pismu to ga je krajem prosinca ili na poetku sijenja 1942. uputio Centralnom komitetu KP Hrvatske, Tito je dao ovu ocjenu sukoba vodstva NOP-a i etnikog pokreta D. Mihailovia: Postavlja se pitanje zato je moralo do toga sukoba doi, kada je i vama poznato da smo mi s Draom Mihailoviem imali izvjestan sporazum i smatrali ga donekle naim saveznikom. Kada se dobro analizira itav sluaj Drae Mihailovia, onda se jasno vidi da je Draa Mihailovi bio ona rezerva neprijatelja u naoj pozadini koja je nama iza lea trebala zadati smrtonosni udarac. Mi imamo sve dokumente u ruci iz kojih se vidi da je Draa Mihailovi, s jedne strane, imao stalne veze preko svojih oficira s Nediem, a s druge strane, preko svoje emisione stanice i dvojice izaslanika engleske vlade imao vezu s Londonom. Otuda se jasno vidi da je i jugoslovenska vlada u Londonu, isto kao i Nedi i Nijemci, rijeila da nas likvidira i uniti. Uporna propaganda na londonskom radiju, populariza-

133

Zbornik dokumenata NOR-a, V/2, 86-89.

70

cija Drae Mihailovia kao vrhovnog komandanta svih oruanih snaga u Jugoslaviji, razne lane vijesti toga radija o navodnim borbama etnika protiv Nijemaca jasno potvruju konstataciju da su i londonska vlada i itava reakcija u Srbiji zajedno s okupatorima radili u istom cilju: da nas unite.134 Pripreme za suradnju s predstavnicima pojedinih graanskih stranaka Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju zapoeo je izradom nacrta platforme JNOF-a u kolovozu 1941. Istiui da je borba svih iskrenih rodoljuba na osnovi JNOF-a jedini put ka nacionalnom osloboenju naih potlaenih naroda, u Platformi se posebno naglaavalo ovo: Pripadnost raznim politikim strankama i strujama, kao i nacionalna i vjerska raznolikost ne smije nipoto biti prepreka u zajednikoj borbi protiv zajednikog neprijatelja stranih faistikih osvajaa i njihovih domaih slugu ustaa i drugih, koji bi bili spremni pod bilo kojom izlikom sluiti tuinu. Lojalna saradnja unutar jedinstvenog narodnooslobodilakog fronta je osnovni preduvjet uspjene borbe i pobjede. Radi sto uspjenije oruane borbe, u Platformi je istaknuto da je potrebno za cijelu Dalmaciju osnovati u Splitu odbor jedinstvenog nacionalnog oslobodilakog fronta, a po svim mjestima osnovati mjesne odbore. Ovi odbori treba da budu sastavljeni od predstavnika svih klasa, politikih grupa i stranaka, kao i pojedinih veih i manjih drutava itd.135 U ostvarivanju te akcije, Pokrajinski komitet je teio da doe u dodir s predstavnicima pojedinih graanskih stranaka. Osim susreta s vodeom grupom iz HSS-a, dolo je u kolovozu i do razgovora s poznatijim pojedincima, nekadanjim lanovima JNS i JRZ, od kojih su neki tada djelovali preko odbora za pomo izbjeglicama. Najprije je dolo do susreta predstavnika Pokrajinskog komiteta s Urukalom i Antom Kovaiem-ibikinom, lijenikom iz Splita. U ime PK susretu su prisustvovali Ivan Lui Lavevi i Marin Krstulovi. U svojim sjeanjima, Vicko Krstulovi, tada politiki sekretar PK, u vezi s tim susretom navodi ovo: Ve prilikom prve izmjene misli nai su predstavnici zapazili da Urukalo i njegovi suradnici nisu doli da pregovaraju. Oni nisu bili ni za kakav zajedniki front u kojemu bi sve stranke bile zastupljene s jednakim pravima. Urukalo je izriito naglaavao da su oni, tj. njegov takozvani Srpski odbor, ti koji treba da daju znak za ustanak, ali da se tako neto treba ekati. S druge strane, oni su naega predstavnika Lavevia otro napali zbog akcija koje protiv Talijana poduzimaju aktivisti NOP-a, govorei da je to beskorisno slanje ljudi u smrt.136 Iako, dakle, taj susret nije imao uspjeha, Pokrajinski komitet je dalje nastojao uspostaviti dodire i s pojedincima jugonacionalistima. Pokazalo se, meutim, da ti dodiri ne mogu rezultirati nekom aktivnijom suradnjom. Najvie dokle su pojedinci ili bilo je verbalno izjanjavanje za podrku otporu.137 Medu ostalim, dolo je i do dodira s Jeveviem i Biraninom, no ti

9. VI 1971. Spomenutom sastanku su zajedno s Urukalom i Kovaiem prisustvovala i dva biva via oficira jugoslavenske vojske. (Usp. i G i z d i , Dalmacija 1941, n. dj., 295). 137 K r s t u l o v i , n. dj., u bilj. 136. U svojim sjeanjima Zdenko tambuk navodi da je od PK takoer bio odreen da doe u dodir sa pojedinim graanskim politiarima u Splitu. Tako se u rujnu 1941. sastao s Nikom Bartuloviem, knjievnikom i bivim poslanikom JRZ. Bartulovi je

134 J o s i p B r o z T i t o , Sabrana djela, sv. 8, Beograd 1979, 60. 135 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 1, 79-84. 136 V i c k o K r s t u l o v i , Dalmatinsko ljeto 1941, Vjesnik,

71

su susreti samo potvrdili dotad steene spoznaje.138 Ve u svom izvjetaju, Centralnom komitetu KPH, 19. rujna, Pokrajinski komitet je ocjenjivao da velikosrpski i reakcionarni elementi u Splitu unose rascjep meu partizane, sarauju s okupatorima i vre otvorenu izdaju.139 U svojoj daljnjoj politikoj akciji partijsko e rukovodstvo sve vie razotkrivati dranje tih snaga, kojima je, meu ostalim, jedan od glavnih ciljeva bilo suzbijanje utjecaja KP. Pratei paljivo kretanje i djelatnost glavnih pripadnika te grupacije (Biranin, Jevevi, Urukalo, Grai, Bui), razotkrivala se sve vie njihova povezanost s talijanskim okupatorom. Sekretar CK KPH Rade Konar, koji se tada nalazio u Splitu, u svom izvjetaju Centralnom komitetu KPH, 22. listopada 1941, pisao je da su se oni dogovorili s Talijanima da e im pomoi pri uguivanju nemira, koji su nastali u Lici, Bosni i drugim dijelovima Hrvatske okupiranim od Talijana. U tu svrhu su oni otputovali na teren Like i Bosne .140 Ipak su mogunosti za dodire i dalje bile otvorene od strane Pokrajinskog komiteta. Pokazalo se, meutim, da je suprotna strana u prvom redu bila zainteresirana za ispitivanje situacije i dobivanje odreenih informacija.141 U daljnjem razvoju dogaaja Pokrajinski komitet se sve konkretnije suoavao s tim problemima. S jedne strane, radilo se mogunostima ukljuivanja pristaa bivih graanskih stranaka na programu JNOF-a, a s druge, o suoavanju s injenicom da pozicije etnikih elemenata sve vie jaaju u sjevernoj Dalmaciji. Objanjavajui probleme pokretanja oruane borbe u Dalmaciji - nakon kritike koju mu je uputio CK KPH zbog neuspjelog organiziranja prvih partizanskih odreda u kolovozu Pokrajinski komitet je posebno nastojao ukazati na neke specifinosti situacije u Dalmaciji u usporedbi s drugim podrujima. Mi se u Dalmaciji ne nalazimo u istoj situaciji kao i ostali dijelovi nae zemlje. Kod nas je bila taktika talijanskih okupatora ne zaotriti odnose s narodom, tj. taktika laviranja i poputanja. Drugo, vodstva svih graanskih stranaka, naroito HSS, bila su na liniji pasivnih
odgovorio, navodi tambuk, da su oni (njegova nacionalistika grupa) spremni da podre otpor svim sredstvima, osim oruane borbe, za koju jo nije vrijeme, jer e izazvati teke represalije okupatora. Treba poekati, rekao je on, vrijeme kada e suradnja sa Saveznicima omoguiti opi otpor koji e biti efikasan i nee zahtijevati mnogo rtava. Oni, rekao je Bartulovi, nemaju nita protiv toga da komunisti vode oruanu borbu i da snose sve posljedice takve aktivnosti, oni su spremni da u granicama svojih mogunosti takvu borbu pomau, ali ne mogu u nju ui i ne mogu za nju snositi pred historijom odgovornost, jer smatraju da je preuranjena. ( t a m b u k , U povodu memoara V. Krstulovia 'Dalmatinsko ljeto 1941', Vjesnik, 24. VI 1971). 138 Krstulovi, n. dj. u bilj. 136 i G i z d i , Dalmacija 1941, n. dj., 295. 139 Zbornik dokumenata NOR-a, VII, 92. 140 Zbornik dokumenata NOR-a, VII, 220. Takoer usp. izvjetaj PK KPH za Dalmaciju, 10. X 1941. (na i. mj., 186). O tome je u svom uvodniku pisao i Na izvjetaj, 20. X 1941, br. 106. 141 Tako je sredinom prosinca 1941. dolo u Solinu do razgovora izmeu Jure Vrcana, jednog od prvaka bive JNS u Splitu, i jednog pukovnika bive jugoslavenske vojske s predstavnicima tamonjeg rukovodstva organizacije KPH Drage Gizdia i Stipe Markovia. Razgovori su se vodili sa znanjem i odobrenjem Pokrajinskog komiteta. Iako se oni 'dive' naoj borbi, zapisao je Gizdi, ipak su izjavili, da je u borbu jo prerano ii i da treba saekati dok proe zima, pa e onda skupa s nama. Iz razgovora, koji je trajao preko tri sata, moglo se zakljuiti: da oni nisu odluni da idu s nama - partizanima i komunistima; da nisu odluni da se tuku protiv faistikih okupatora. Svrha njihova dolaska u Solin vie je u tome da se iz 'prve ruke' poblie informiraju o stanju na terenu. Nije ih teko bilo raspoznati kao pristae Drae Mihailovia, iako oni to u razgovoru nisu isticali. Jednom rjeju, PK je bio u pravu kad je poruio, da od ovih razgovora ne oekujemo mnogo. (G i z d i , Dalmacija 1941, n. dj., 442-443). .

"

72

dodira prema okupatoru uprkos svim naim nastojanjima. Zatim sve izbjeglice iz nae itave zemlje, koje su dole u Dalmaciju, veinom u Split, nisu samo nastojale da s okupatorom odravaju mirne i pasivne veze, nego su sklopile kompromis. Osim toga moramo jo naglasiti, da kod nas ne ivi pravoslavni element, kojemu je u drugim dijelovima Hrvatske voda dola do grla i koji je u takvom poloaju, da treba da brani svoj ivot i opstanak. Ti pravoslavni elementi, koji su pobjegli pred ustakim krvolocima u umu, da spase svoj ivot, zaista su spremni za borbu, ali se nalaze u rajonima kod Livna i Knina, gdje su nae partijske organizacije vrlo slabe ili ih uope nema. Taj pravoslavni elemenat bio je pod jakim utjecajem velikosrpskih stranaka i nama nije bilo lako, da im se u tako kratko vrijeme stavimo na elo i da taj element organiziramo za borbu protiv ustaa i okupatora .142 Svakako su ta pitanja poela privlaiti jo veu panju nakon upoznavanja s obavjetenjem Vrhovnog taba o razlazu s D. Mihailoviem. To obavjetenje, koje je Glavni tab NOP odreda Hrvatske uputio 1. prosinca 1941, Pokrajinski komitet je dobio sredinom prosinca. U drugom pismu Centralnom komitetu KPH, 20. prosinca, Pokrajinski komitet je javio da je primio to obavjetenje, te da je ono umnoeno i dostavljeno svim partijskim organizacijama u Dalmaciji tako, da se svi lanovi upoznaju s naim odnosom prema etnicima, kao i s ulogom samog Drae Mihailovia. Zanimljiv je i podatak da je PK odluio da se sadraj tog dokumenta jo ne objavljuje javno, preko Naeg izvjetaja, S obzirom na to to je moskovski radio u zadnjim danima nekoliko puta javljao, da su u Jugoslaviji u toku velike borbe protiv okupatora pod vodstvom Drae Mihailovia. Rije je, dakle, o vijestima koje su mogle stvarati zabunu i dezorijentaciju.143 U samom Splitu daljnja akcija je pojaana u vezi s pripremama za osnivanje Narodnooslobodilakog odbora. Na tom pitanju Pokrajinski komitet je mogao ispitati eventualne promjene u dotadanjem dranju predstavnika bivih graanskih stranaka. Pod prvim dojmom konstatirano je da nacionalisti, pod kojima su se razumijevali u prvom redu predstavnici JRZ i ]NS, nisu protiv osnivanja NOO, da politiki odobravaju i oruane akcije te su spremni pruiti materijalnu pomo za te akcije, ali ne ele uestvovati u tim akcijama.144 Zakljuuje se da su nacionalisti uinili vrlo malo za Narodnooslobodilaku frontu, ali se ukazuje i na oivljavanje akcije pojedinih elemenata. Ta akcija privlai panju upravo po tome to pokazuje da ti elementi nisu ravnoduni prema narodnooslobodilakom pokretu, u ijem jaanju vide sve veu opasnost za budunost. U vezi s tim izraavaju i gledite da je potrebno pristupati u NOP radi njegova daljnjeg usmjeravanja.145 Posebna je

Zbornik dokumenata NOR-a. V/2, 214. Pismo CL KPH, 20. XII 1941. Zbornik dokumenata NOR-a, V/2, 218. Isto, 222. To je gledite dolo do izraaja u letku nacionalistikih elemenata pod naslovom Na i odnosi prema komunistima, objavljenom potkraj 1941. ili poetkom 1942. god. Upoznajui Centralni komitet KPH s pojavom tog letka, Pokrajinski komitet citira njegov zavretak, koji glasi: Savjetujemo, da svi oni kolovani pojedinci, koji ne pripadaju komunizmu, pristupe istome, da lojalno i savjesno sarauju, kako bi se time izbjegla revolucionarna pretjeranost i od starog poredka zatitilo one to treba zatititi. Ako to ne uinimo doivjet emo nakon tragedije robovanja tuinu, tragediju graanskog rata. (Zbornik dokumenata NOR-a, V/3, 91, izvjetaj od 20. I 1942). .
142 143 144 145

73

panja poklonjena dodirima s bivim jugoslavenskim oficirima, kojih je u Splitu, prema nekim podacima, bilo oko etiri stotine. Ti su dodiri pokazali da je ta grupacija uglavnom formalno podravala narodnooslobodilaku borbu, ali je bila vidljiva i tendencija ukljuivanja u nju s posebnim ciljevima. Prema ocjeni Pokrajinskog komiteta, sredinom prosinca, ti su oficiri sporazumni u svakoj formi saraivati s nama, a naroito su voljni lino uestvovati u partizanskim borbama. Oni vide i priznaju, da predstavljamo snagu, kojoj ne mogu pobjei i zbog toga nas trae i ele sa nama pregovarati. Ali ne zbog toga to im je sloboda naroda na srcu, te se ele angairati u borbi protiv okupatora, nego to nas ele iskoristiti i kasnije se, u odlunom trenutku oboriti na nas, zajedno s drugima. To primjeujemo ovdje sasvim jasno.146 U ostalim mjestima Dalmacije dodiri sa spomenutim elementima mogu se svesti tek na nekoliko usamljenih primjera.147 Glavna je, meutim, panja izvan Splita bila posveena sjevernoj Dalmaciji. U analizi situacije na tom podruju Pokrajinski komitet je konstatirao prevlast etnika, ali je ukazivao na mogunosti koje treba iskoristiti da se njihov utjecaj suzbije. Posebno je ukazao na estoku propagandno-politiku akciju etnika protiv komunista, da se kod stanovnitva stvori to vea odbojnost prema njima. Navode se glavna obiljeja situacije na tom podruju: a) etniki odredi su pasivni i prema sporazumu s Talijanima ne vre nikakve akcije; b) I dalje jak utjecaj imadu velikosrpski elementi; c) Zbog oivljavanja rada partijske organizacije vidljivije se mijenja raspoloenje u srpskom stanovnitvu. Opaa se da velikosrpski voe sve vie gube povjerenje srpskih masa i da mase proziru njihovu protunarodnu politiku i izdajniku ulogu. Izvjetavajui o tome Centralni komitet KPH, Pokrajinski komitet je postavljao pitanje o tome kakav stav da se zauzme prema etnicima u daljnjoj akciji. Pozivajui se na spomenuto obavjetenje o razlazu s Mihailoviem i na injenicu da etniki voe u prvom redu vode borbu protiv NOP-a, Pokrajinski komitet je ipak izraavao obzire, postavljajui pitanje: Je li mogua saradnja s njima, i da li je cjelishodno pozvati ih na saradnju radi masa koje jo idu za njima, ili je sve to suvino i ostaje samo meusobno obraunavanje. U vezi s tim Pokrajinski komitet je izraavao miljenje da bi bilo u interesu NOB-a da se uputi poziv na saradnju. Nemamo iluzije u Bogunovia, ujia i dr., nego zbog masa koje im jo vjeruju i koje ih ujedno poinju da naputaju. Mi smo miljenja da treba uputiti javan poziv masama na saradnju, a isto tako, doi u direktan dodir s njihovim voama i predati im ponudu.148 Odgovarajui na ta gledita, Centralni komitet KPH je u prvom redu istakao da ne moe biti govora o neposrednim pregovorima s etnicima i njihovim voama, jer su se oni otvoreno svrstali na stranu okupatora. Istiui da su etnici u Srbiji prekrili sporazum i s lea napadali partizanske odrede, CK KPH je upozoravao da se ta njihova djelatnost ne ograniava samo na to podruje, jer etnici u Lici, Dalmaciji itd. sarauju s okupatorima isto onako kao i etnici u Srbiji i Bosni. Vidljive su i njihove veze s Nedievom vladom u Srbiji i s jugoslavenskom izbjeglikom vladom. Zbog

146 147 148

Zbornik dokumenata NOR-a, V/2, 222. i Vl3, 91. Zbornik dokumenata NOR-a, V/2, 223. Zbornik dokumenata NOR-a, V/2, 286-287, izvjetaj od 27. XII 1941.

74

toga nikakvi lokalni obziri ne mogu diktirati saradnju s tim izdajicama i plaenicima okupatora. Ne moe se, dakle, govoriti o upuivanju predstavnika na pregovore etnikim voama, nego daljnju politiku akciju treba usmjeriti na rad u samom stanovnitvu. Glavna je zadaa razotkrivanje spomenute uloge etnika. Treba se neposredno obraati srpskom stanovnitvu da ih napusti, da obrauna s njima i da se pridrui partizanskom pokretu i narodno-oslobodilakoj borbi (. . .). U vezi s tim CK KPH je isticao da je slina situacija i u Lici i na Kordunu, ali da se tamo ve provodi kurs likvidacije etnika.149 U meuvremenu je u Dalmaciji, poglavito u Splitu, pojaana propagandnopolitika akcija protiv etnika. Na izvjetaj je krajem sijenja 1942. objavio vei dio sadraja obavjetenja Vrhovnog taba o razlazu sa D. Mihailoviem. U vezi s tim organ Pokrajinskog komiteta je zakljuivao da istu ulogu vre i etnici u Bosni, Lici i Dalmaciji. Navodei imena etnikih voa Novakovia Longa, Bogunovia, Bujia, Brkovia, Popovia, list je isticao da oni javno sarauju s talijanskim okupatorima te su se po tome svrstali meu one koji su izdali narodnooslobodilaku borbu. Kao konkretan primjer takvog dranja navodi se ulazak talijanske vojske bez otpora u Drvar, jer su etniki voe prema sporazumu s Talijanima, napustili poloaje koji brane prilaz k Drvaru. Kao drugi primjer navodi se uloga Paje Popovia prilikom prebacivanja grupe boraca ibenskog partizanskog odreda na podruje Drvara.150 Posebna je panja bila posveena razotkrivanju uloge jugoslavenskih nacionalista, tj. ukazivanju na povezanost dijela te grupacije s etnikim pokretom. Nas izvjetaj je poetkom veljae 1942. ukazivao na njeno politiko dranje ovim rijeima: Od postanka Jugoslavije nacionalisti su u toku 20 godina potpomagali sve velikosrpske reime. Jedni su to radili iz uvjerenja da je centralizam Beograda neophodan za odranje Jugoslavije; drugi, uglavnom gospodarski krugovi, da bi osigurali svoje interese i privilegije, koje su pokrivali idejom jugoslavenstva. Tokom godina su as jedna, as druga grupacija jug. nacionalista, odnosno njihovi predstavnici uestvovali u velikosrpskim vladama, koje su oslanjajui se na njih provodile svoju politiku u naim krajevima. Nacionalisti ne samo da nisu koraali zajedno sa hrvatskim narodom u njegovoj borbi za ravnopravnost protiv velikosrpske hegemonije, nego su podravali stanje koje je odgovaralo interesima velikosrpske gospode i ueg kruga svojih pristaa. Njihov je stav prema borbi hrvatskog naroda bio negativan. Ukazujui da nacionalisti imaju i danas dodirnih taaka sa velikosrpskim elementima, a jedan dio njih je u najtjenjim odnosima s etnicima, Nas izvjetaj je zakljuivao da je to pitanje odnosa od velikog znaaja i zato je nuno stvar osvijetliti. Kao prvi momenat koji ukazuje da postoji idejno politika srodnost meu jug. nacionalistima i etnicima upozorava se na karakter i ciljeve njihovih projekata ureenja druge Jugoslavije, tj. poslije rata. Na izvjetaj istie da u tim projektima nema ni rijeci o demokratskim pravima i samostalnosti pojedinih naroda

149 AIHRPH, KP-7/72, pismo CK KPH, 8. II 1942. 150 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 48-51.

75

Jugoslavije. Kao drugi momenat navodi se stav pojedinih predstavnika nacionalista napram Hrvatima i Hrvatskoj seljakoj stranci i zakljuuje da je istovjetan sa stavom velikosrpskih reakcionera. Rije je o tome da ti nacionalisti identifikuju sve pristae HSS i Hrvate uope sa razbojnikim ustakim bandama Pavelia. Iz ovakvog shvatanja proizlazi da je iskljuena bratska saradnja srpskog i hrvaskog naroda za svoje osloboenje. Ovakav stav prema Hrvatima izaziva ovinistiku mrnju kod Srba i objektivno bi doveo do bratoubilake borbe izmeu Hrvata i Srba. U vezi s tim posebno se ukazivalo na ulogu onih pojedinaca koji nastupaju kao predstavnici te grupacije i konica su u procesu orijentacije prema NOP-u. Rije je o onima koji istina nisu htjeli da pou putem saradnje s okupatorima i izdajstva svog vlastitog naroda, ali koji se s druge strane ni u najmanjoj mjeri nisu htjeli da zaloe i povedu svoje pristae u narodnooslobodilaku borbu. 151 Od poetka veljae 1942. splitski etniki centar s Biraninom na elu mogao se konkretnije upoznati s politikom i ciljevima jugoslavenske emigrantske vlade, a time i Velike Britanije. U Split je, naime, na poetku veljae doao Stanislav Rapotec, rezervni porunik jugoslavenske vojske, koji je stupio u dodir s Biraninom i njegovim krugom. Rapoteca je inae rat zatekao u Splitu gdje je bio zaposlen kao bankovni inovnik. Prema raspoloivim podacima, on je sredinom ljeta 1941. otiao iz Splita u Ljubljanu, a zatim se uz pomo Crvenog kria prebacio preko Bugarske u Carigrad, te u Kairo. Ondje je kod Britanaca zavrio obavjetajni teaj. Taj njegov odlazak iz Splita svakako nije bio sluajan. Rapoteca je, naime, delegirao upravo krug graanskih politiara u Splitu, koji su se nastojali povezati s emigrantskom vladom. Iz toga proizlazi da je taj krug svakako pokazivao interes za izvjesnu politiku djelatnost ve prije dolaska Jevevia i Biranina u Split. Prema podatku koji daje Elisabeth Barker, Simovi je u kolovozu 1941. zatraio od Churchilla da poalje podmornicu kako bi stupili u dodir s 'radnim odborom za akciju' u Splitu, koji im je izaslao kurira .152 Do toga tada, meutim, nije dolo, nego u sijenju 1942, kada su se iz britanske podmornice iskrcali na otoku Mljetu Rapotec i Stevan (Stjepan) inko Jovanovi.153

Isto, 55-57. Britanska politika prema jugoistonoj Evropi u drugom svjetskom ratu, Zagreb 1978, 157. I Rapotec i inko navode da su se sredinom sijenja iskrcali na Mljetu. Meutim, prema podatku koji daje F. W. D e a k i n, Bojovna planina, Beograd 1973, 184-185, britanska podmornica Thorn krenula je 17. I 1942. iz Aleksandrije; Taj datum preuzimaju M a r j a n o v i , Draa Mihailovi, n. dj., 224, i M i l o v a n o v i , n. dj., Poraz, 22, te navode da je podmornica 27. I iskrcala na Mljetu Rapoteca i inka. U istoj podmornici nalazila se i britanska misija na elu sa majorom Terenceom Athertonom, koja je nekoliko dana kasnije iskrcana na crnogorskoj obali. Kako se iz navedenih podataka vidi, oni se razlikuju. Rapotec je nedavno u intervjuu koji je objavio Celovki zvon, 1985, III, 7, objasnio da prvi pokuaj iskrcavanja britanskom podmornicom nije uspio, nego je to izvreno u drugom pokuaju, kada su se on i inko iskrcali na Mljetu. . Rapotec i Sinko ponijeli su dvije primopredajne radio-stanice, neto oruja i novca 3,500.000 lira i 300 funti u zlatu. Doneseni materijal su zakopali na nekoliko mjesta, a seljacima s kojima su stupili u dodir predstavili su se kao bjegunci iz Hercegovine. Rapotec je od talijanskih vlasti uspio dobiti propusnicu i preko Korule otputovao je u Split. inko je neto kasnije doao u Split. U meuvremenu su Talijani pronali zakopani materijal na Mljetu, tako da su organizirali traganje za Rapotecom i inkom. Prema nekim podacima, oni su se trebali iskrcati u Rogoznici kod ibenika i uspostaviti vezu sa ibenskim episkopom Irinejom oreviem, ili na otoku Hvaru.
151 152 153

76

Rapotec je razvio znatnu obavjetajnu djelatnost. Pored dodira sa Biraninom i splitskim krugom, on se povezao s pojedinim bivim oficirima. Iz Splita je tri puta iao u Mostar, gdje se povezao s Jeveviem i Griem. Prvi konkretni zadatak bio je da se uspostavi radio-veza s britanskim slubama na otoku Malti. Nju je trebao odravati inko, koji je bio radiotelegrafist. Meutim, od toga se nita nije moglo ostvariti nakon to su Talijani otkrili radio-stanicu na Mljetu.154 im je doao u Split Rapotec se povezao s grupom aktivnijih graanskih politiara. Upoznao je Biranina, a otprije je poznavao Niku Bartulovia, Danka Anelinovia i Juru Arnerija (Arneri). Doao je u dodir i s nizom drugih osoba iz krugova HSS, SDS, JNS. Ocjenjuje da su te osobe u vrem ili slabijem kontaktu, te da pitanje forme njihove saradnje dodue jo nije bilo rijeeno, no stvarni je kontakt postojao. Tako navodi da je u vrijeme njegova boravka u Splitu odrano nekoliko sastanaka izmeu HSS i SDS na jednoj strani i jugoslovenske grupacije na drugoj. Kae da se Biranin sastajao nekoliko puta s predstavnicima HSS-a te konstatira da odreena suradnja postoji, samo je ostalo pitanje forme i eventualnog zajednikog vodstva. Sa spomenutim vodeim osobama Rapotec je imao poseban sastanak na kome ih je obavijestio o odlasku iz Jugoslavije i kako se vratio da preda radio-stanicu koje je donio, da se prebaci u Sloveniju i povee s majorom Novakom. Upoznao je prisutne s direktivama Vrhovne komande za njihovo djelovanje i obavijestio ih o spremnosti emigrantske vlade i Vrhovne komande da pomognu novcem i orujem. Iz razgovora s Biraninom, za kojega navodi da je od travnja 1942. godine Drain opunomoenik komandant itavog obalnog pojasa bez Crne Gore, Rapotec konstatira da je osobita panja etnikog centra u Split bila usmjerena na NOP i njegovu ulogu. Bilo je oito da se radilo o faktoru koje je zbog svog stalnog jaanja izazvao zabrinutost s druge strane. Navodei da je rukovodstvo NOP-a u Dalmaciji komunistiko i da se nalazi u Splitu, Rapotec konstatira da je meu splitskim pristaama jugoslavenske izbjeglike vlade sve vea bojazan da e Sovjetski Savez kao socijalistika zemlja i jedan od tri najznaajnija lana antifaistike koalicije pokazati veu naklonost prema NOP-u. U vezi s tim nametala se potreba formuliranja odreene taktike koja bi diskreditirala NOP. Konstruirala se teza da je vodstvo NOP-a trockistiko i da instrukcije primaju od trockistikog centra u Beu. U vezi s tim Rapotec navodi: Interesantno da ve javno agitiraju da su Trockisti, da e posle pobede preuzeti trockisti vlast u SSSR i Kominterni, da e biti Staljin likvidiran itd. Neproverena je ostala informacija da je splitska partizanska grupa dobila nekog 'efa taba' u osobi jednog Maara koje da je doputovao iz Budimpete. Interesantno je da sam, navodi Rapotec, o tom obaveten i iz Slovenije.

154 inko se jedno vrijeme krio u Splitu i u Katelima. Poslije mnogih urgiranja dobio je talijansku propusnicu i otiao u Knin, a zatim ujiu u Strmicu. Ondje je, kako sam kae, predstavljen (. . .) narodu kao britanski oficir poslat Dinarsku diviziju (. . .). Navodi da je kod ujia organizirao obavjetajnu slubu. U sijenju 1943. uspio je uz pomo Baovia i Jevevia da se prebaci u Mihailoviev tab. (Izvjetaj inka Jeveviu, 17. I 1943, prijepis kod autora).

77

Glavnu re po toj informaciji, vode u partizanskom tabu Slovenije delegati Austrijanci, poslati iz Bea. Prema Rapotecu, i Biranin je posebno ukazivao na taj momenat postavljajui ga na prvo mjesto u svojoj poruci vladi. Vojvoda poruuje, navodi Rapotec, da vlada ishodi u Moskvi javno i zvanino priznanje Drae i da Moskva pozove partizane da se stave pod njegovu komandu (ako sam dobro shvatio vojvodu - on ne rauna time da e takvu poruku Moskve partizanski tabovi na terenu prihvatiti i posluati, nego da bi im takva poruka bila silan 'adut' u propagandi a dio partizanskih snaga bi se ipak trgao). Moskvi bi trebalo skrenuti panju, da su partizanska vodstva na terenu listom trockistika i da svojim dranjem, taktikom i sredstvima kojima se slue u propagandi, vrbovanju ljudi u borbi - izazivaju sve vei otpor kod naeg seljaka, to nikako ne moe ii u raun ba Moskvi. Treba istai da je obavjetajna sluba NOP-a saznala za boravak Rapoteca u Splitu odmah po njegovu dolasku. U izvjetaju splitskog obavjetajnog centra upuenom Pokrajinskom komitetu KPH za Dalmaciju rezimiraju se ovim rijeima zadaci zbog kojih je Rapotec doao u Split: a) Ispitati mogunost desanta na Jadranu; b) Stupiti u vezu sa Draom Mihailoviem i etnicima u Bosni; c) Dati direktive etnicima i Drai Mihailoviu da sarauju sa partizanima. Svakako izbjegavati borbu etnika i partizana, te gledati kroz saradnju etnika i partizana vostvo da bude stalno u rukama etnika Drae Mihailovia, zatim cijelu borbu i rad bazirati na nacionalnim elementima. Prema podatku toga centra, na primjedbu da etnici i onako uruju s Talijanima, Rapotec je odgovorio da su neosnovane takove tvrdnje, to je bio samo taktiki potez. 155 Biranin je zahtijevao od vlade da mu se dostavi pomo u novcu, oruju i municiji, konzerviranoj hrani i sanitetskom materijalu. Hitno je traio novac i barem tri radio-stanice (za vezu s Mihailoviem, vladom u Londonu i za interne potrebe). Osim toga, Biranin je zbog moralnog efekta traio da savezniki avioni bombardiraju Zagreb. On i Rapotec dogovorili su se o prebacivanju traenog materijala podmornicama ili zranim putem. Iz Splita je Rapotec poetkom travnja otiao u Zagreb, gdje je bio oko dva i pol mjeseca. Budui da je u Zagrebu prije rata studirao na Vioj ekonomskoj komercijalnoj koli, relativno je lako preko svojih poznanstava doao u dodir s odreenim faktorima. Bio je u vezi s ljudima iz vodstva HSS-a, s osnivaima kako kae, Jugoslavenske revolucionarne organizacije, a razgovarao je i sa zagrebakim nadbiskupom Alojzijem Stepincem.156 U Ljubljanu nije iao,

155 AIHRPH, OS-7/714, Izvjetaj br. 4. U Izvjetaju br. 8 u vezi s tim pitanjem navodi se ovo: to se tie transporta eta i oruja za desant R-ec (Rapotec, op. F. J. B.) smatra da ne predstavlja za Engleze nikakvu zapreku tal(ijanska) mornarica i vojska. Draa Mihailovi koji se sada nalazi u Istonoj Bosni imao bi da za ovo vreme sredi i okupi etnike, da bi sa svojim ljudima, kako se Rec izrazio 'prihvatio' taj desant tj. D. Mihailovi bi trebao da digne ustanak u pozadini i da oisti onaj deo teritorija kojim e prolaziti desantna vojska i na taj nain olakava prve operacije. Draa Mihailovi je duan da okupi i sjedini sve snage (etnika) i da ih ne izloi u borbi sa Talijanima, tj. treba da izbjegava vee borbe s Talijanima, da bi mogao u zgodan momenat na proljee pomoi desantu vojske iz Engl(eske). (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 70). 156 U spomenutom intervjuu Rapotec navodi da je imao u prvom redu zadau da stupi u dodir s Maekom, ali mu to, kako kae, nije uspjelo jer je Maek bio pod strogim nadzorom. Sa Stepincem se, kako navodi, sastao est puta.

78

nego se s majorom Novakom sastao u Zagrebu prilikom njegova proputovanja u Mihailoviev tab. U drugoj polovici lipnja 1942. otiao je u Beograd gdje se zadrao tjedan dana.. Sastajao se, meu ostalim, sa arkom Todoroviem, koji je imao radio-vezu s Mihailoviem. Od njega je dobio upute i ifru za uspostavu veze Mihailovia s Komandom jugoslavenskih trupa u Kairu. Iz Beograda je otputovao u prvoj polovici srpnja 1942. preko Bugarske u Carigrad. Rapotecov izvjetaj o stanju u zemlji, tj. podrujima na kojima se nalazio, svakako je donio niz novih i detaljnijih obavijesti jugoslavenskim emigrantskim faktorima i Britancima o etnikom pokretu i mogunostima njegove daljnje organizacije.157 To se u prvom redu odnosi na zapadne krajeve Jugoslavije, osobito na Hrvatsku. Prema ocjeni Rapoteca, situacija se u Hrvatskoj razvija tako da postaju sve povoljniji uvjeti za jaanje pokreta otpora. On to potvruje podatkom da je u tu svrhu Mihailovi za podruje Hrvatske imenovao svog opunomoenika, to se odnosi na . Todorovia. Prema njegovoj analizi stanja u Splitu i Zagrebu, te nekim drugim podrujima Hrvatske, sve su vee mogunosti ukljuivanja Hrvata u taj pokret otpora. S druge strane, on navodi da je situacija u zapadnim predjelima negdje veoma mutna a negde i kaotina, tako da jedan brzi preokret, odnosno kraj rata, pa makar u korist saveznika, bio bi gotovo nepoeljan. to se tie uloge NOP-a kao nosioca pokreta otpora, Rapotec istie da je njegova glavna snaga u Dalmaciji s centrom u Splitu i Gorskom kotaru sa Suakom kao idejnim centrom tog otpora. to se tie naoruanih snaga etnikog pokreta u Hrvatskoj, Rapotec ukazuje na znaenje podruja Dinare, gdje, prema njegovim rijeima, operie jedna itava etnika divizija od koje je jedan puk stalno na okupu. 158

Vojna organizacija etnika i pokuaji irenja

Od samog poetka okupljanja etnikih elemenata, pitanje njihove vojne organizacije postavilo se kao jedno od glavnih. U Hrvatskoj e to posebno doi do izraaja na tromei Dalmacije, Like i Bosne. Da se radilo o pokuaju ireg organiziranja etnika, svjedoi sauvani dokument pod naslovom Organizacija Srpskog narodnog oslobodilakog pokreta (SNOP).159 Dokument je dati ran 10. rujna 1941, dakle upravo u onom trenutku kada je jasno dola do izraaja opredijeljenost etnikih voa u Kninskoj krajini. Autor spisa je po svoj prilici bio . Brkovi160 koji je inae prije rata pripadao Ljotievu Zboru. Rije je o projektu koji je imao jasno definiranu i konkretnu pretenziju da se vojno i politiki organizira teritorij koji zaposjedaju etnike snage. Spis poinje navoenjem dunosti i glavnih ciljeva
157 Osim spomenutih Mihailovievih poruka i uputa za ifru koje je dobio preko Todorovia, Rapotec je u Kairo donio izvjetaj o situaciji u Sloveniji, koji mu je predao Novak, i njegove upute za ifru, te dva pisma i izvjetaj predsjedniku emigrantske vlade od biveg ministra Prvislava Grisogona, koji se nalazio u Beogradu. 158 Prijepis dokumenta kod autora. 159 AH, A, kut. 1. 160 Spis zavrava ovim tekstom: U Planini 10 septembar 1941. Za tab Puka P. Mrkonjia .D.B..

79

SNOP-a. Oni su formulirani u est toaka, od kojih su u politikom pogledu karakteristine prve etiri: 1. Da se ceo Srpski narod diljem nae porobljene otadbine usko zblii, povee i vrsto organizuje. 2. Da sve dosadanje partijske i ostale druge mrnje i zadjevice za uvijek iz Srpskog naroda odstrani a sve druge odmah da sprjecava. 3. Da svoj Srpski narod za uvijek oslobodi od stranog nametnutog nam tetnog partizanstva koje je nas Srpski narod a i ostale male narode dovelo do ropstva i strasnih iskuenja i da potrazi drugi nain politikog i ekonomskog organizovanja koje e ga u mjesto razjedinjavanja, usko spojiti, vezati i u jednu cjelinu organizovati i ujediniti u organsku cjelinu za opte dobro svoje nacionalne zajednice. 4. Da odstrani iz svog Srpskog naroda sve strane i tetne natruhe, komunizma, faizma, rasizma i slinih natruha, tetnih po nas narod i dravni organizam, i da organski vezan veze se usko za uvijek sa svojom braom Slovenima a iza toga i ostalim narodima na koje smo upueni radi zajednike saradnje a za dobro cjelokupnog ovjeanstva. U petoj se toki govori o potrebi iskorjenjivanja mnogih tetnih navika iz srpskog naroda radi uzdizanja njegova moralnog nivoa. U posljednjoj se toki govori o potrebi ekonomske povezanosti i organizacije naroda, jer je to glavni uvjet za daljnje razvijanje. Glavna pak panja u dokumentu posveena je organizaciji SNOP-a. Ona bi se temeljila na etiri ogranka: 1. Politika organizacija, 2. Vojna organizacija, 3. Organizacija omladine, 4. Organizacija ena. U te ogranke primaju se u lanstvo Srbi i Srpkinje samo iz srpskih porodica koje nisu osumnjiene za izdaju i sabotau, samo ona lica koja imaju istu prolost. S obzirom na starost, u omladinski ogranak primaju se lanovi od 7 do 18 godina, a u ostale od navrene 18 do 60. godine. U pogledu politike organizacije, tj. prvog ogranka, u spisu se govori o narodnom pokretu za organizovanje Srpskog naroda u duhu spomenutih est toaka. U vezi s tim teite je na organiziranju odgovarajuih organa u selima i mjestima. Rije je o tzv. seoskim narodnim vijeima i opinskim vijeima. Seoska vijea ini est povjerenika. Jedan od njih je seoski starjeina koji se delegira u opinsko vijee i odrava vezu izmeu sela i opine. I ostali povjerenici imaju svoje posebne zadatke: spreavanje i kanjavanje pljake, nasilja i dr., organiziranje snabdijevanja i prehrane, odgoj omladine. Jedan od njih je vojni povjerenik, kojemu je zadaa da organizuje svoj vod i skopa sa odredom, bataljonom i pukom. Predstavnici sela u opini ine opinsku organizaciju SNOP-a, a sve opinske ine kotarsku (sresku). Za svaki srez bira se delegat za glavni odbor u sporazumu sa tabom puka, a izmeu glavnog odbora sastavljenog od sreskih delegata bira se izvrni odbor. U pogledu vojne organizacije polazi se od definicije da vojnu formaciju ine etniki odredi s podruja opina Crni Lug, Grahovo i Knin. Svi odredi organizovani su na desetine, vodove, ete, odrede, bataljone i zajedno ine puk Petar Mrkonji.Sjedite mu je u Crnim Potocima. U pogledu mobilizacije istie se da sve ljudstvo od 18 do 60 godina koje je sposobno za borbu a koje ne potie iz sumnjivih i izdajnikih Srpskih kua ima se pozvati u etnike 80

odrede. To ljudstvo polaze zakletvu. Za vrijeme mira sve ljudstvo biti e bez puaka, samo jedan deo najborbenijih imati e oruje. Svi e oni biti kod svojih kua i raditi ali uvijek pod komandom svoga vodnika ili komandira, davae strae, ii e u patrolu, vriti e deurstvo i kurirske poslove. U vrijeme voenja borbe preteniji broj najboljih boraca i to samo oni koji su obueni rukovanju orujem, dobiti e oruje za borbu, dok e ostali obavljati sporedne dunosti. to se tie organizacije puka, on je sastavljen od etiri bataljona. Za puk Petar Mrkonji navodi se da mu je jedan bataljon iz crnoluke obine, drugi iz grahovske, a ostala dva iz kninske opine. Treba istai da se u spisu navodi da e se po tom uzoru organizirati i susjedni pukovi (Grahovo, Srb itd.). Posebna se panja posveuje vojnoj disciplini. Zastava je etnika. Zakletvu e tab izdati. Kazne su staroetnike vrlo stroge i odmah izvrive. Vojska izmeu sebe naziva se brate nikako drugaije, isto tako oslovljava i sve svoje starije sa brate. U pogledu organizacije omladine istie se da se njeni lanovi mobiliziraju samo iz kue koja nije proglaena izdajnikom ili koja nije sumnjiva. Glavni organizatori su omladinski povjerenici, koji treba da su veim dijelom sastavljeni iz uiteljskog kadra. Oni treba da usko sarauju i sa vojnim povjerenicima radi borbenog odgoja omladine. Takoer se posebna panja posveuje organizaciji djevojaka i ena. U svakom selu i mjestu treba se izabrati 6 najboljih devojaka i ena koje e raditi na obuavanju ostalih. Zadaa je enske sekcije u prvom redu da se obui za sanitetsku pomo, donoenje municije, kuhinje, pranje, a ena moe postati i borac i politiki saradnik . Detaljniji prikaz sadraja ovog spisa namee se ovom prilikom u prvom redu zbog toga to je rije o prvom zasad poznatom etnikom dokumentu s podruja Hrvatske i uope jednom od prvih i rijetkih dokumenata te vrste u 1941. god., koji su vani za upoznavanje poetne etape u razvoju etnikog pokreta. Taj dokument privlai panju i po tome to su u njemu konkretno formulirani osnovni ciljevi i zadai oko organiziranja etnikog pokreta na odreenom podruju, tj. u Kninskoj krajini, dijelu zapadne Bosne i u Lici. Dokument jasno pokazuje da je etniko vodstvo bilo zainteresirano za to potpuniju vojno-politiku organizaciju tog podruja radi potpune kontrole nad njim. To je bilo oito u planu stvaranja veih etnikih vojnih jedinica i u tenji za to veim politikim utjecajem na srpsko stanovnitvo. Praksa e pokazati da se plan nije mogao ostvarivati kako se eljelo, ali e se postii odreeni rezultati. Prema raspoloivim podacima, ve krajem listopada poinje formiranje glavnih vojnih jedinica, etnikih pukova. Osnovani su pukovi Petar Mrkonji i Onisim Popovi. Prvi je, na elu s Brkoviem i ujiem, obuhvaao podruje Golubia, Plavna, Strmice, Kninskog polja i Topolja. Na elu drugoga puka bio je P. Popovi, a obuhvaao je podruje Kosovske doline i dijela Drnike krajine. Istodobno je za podruje Bukovice osnovan etniki odred pod komandom V. Novakovia. Na podruju Bos. Grahova osnovan je puk Gavrilo Princip pod komandom Brane Bogunovia.161 I na podruju

161 S

t a n i s a v l j e v i , n. dj., 84; M i l o v a n o v i , n. dj., Poraz, 52.

6 etnici u Hrvatskoj

81

Like pokualo se organizirati etniki puk, pod nazivom Puk nacionalnog osloboenja kralja Petra II. U njemu se namjeravalo organizirati etnike elemente poglavito s podruja opina Srba i Zrmanje kako bi ta jedinica bila osnova za formiranje novih. Taj je puk, kojemu je na elo postavljen Pajo Omikus, okupio samo tridesetak etnika, tako da se njegovo osnivanje, kako e se kasnije vidjeti, svelo tek na pokuaj koji nije postigao eljeni cilj.162 Kako se vidi, spomenuti pukovi u sjevernoj Dalmaciji osnovani su na teritorijalnom principu, to znai da su trebali okupljati sve mukarce sposobne za borbu kao obveznike. Glavna im je zadaa bila da brane sela, ali se takoer raunalo s mogunou ukljuivanja jednog broja u operativne jedinice, tj. na njihovo upuivanje u druge krajeve. Stvaranje tih jedinica svakako je pokazivalo i ambicije pojedinih etnikih rukovodilaca, zainteresiranih da organiziraju vlastitu oruanu silu i stave je pod svoju komandu. Tako bi se uvrivale vlastite pozicije i jaao osobni utjecaj. Zbog toga je dolazilo do sukoba izmeu vodeih etnika. Iz cetnickih izvora vidljivo je da su Brkovi i uji sebe smatrali glavnim organizatorima i vodama etnikih snaga na tom podruju. Od njih su i dolazile glavne inicijative i smjernice, to je ve bilo vidljivo iz Brkovieva projekta organiziranja SNOP-a. Kao prva jedinica osnovan je puk Petar Mrkonji s tenjom da organizira sve etnike u sjevernoj Dalmaciji, tj. i one koji su organizirani u puku Onisima Popovia. Meutim, upravo je taj puk nastao kao rezultat akcije P. Popovia da na svom podruju stvori slinu jedinicu. Prema Brkovievim rijeima, taj je puk nastao otcjepljenjem nekoliko eta od puka Petar Mrkonji, a sto je uinio Popovi radi svojih bolesnih ambicija i radi pripremanja terena za politiku karijeru.163 Iz te poetne faze vojnog organiziranja cetnickih snaga u sjevernoj Dalmaciji sauvano je nekoliko dokumenata, koji potjeu od tabova spomenutih pukova. Njihov sadraj ukazuje na korake koji su poduzimani oko vojne organizacije. Karakteristino je da se do kraja oujka 1942. u nazivima etnikih jedinica upotrebljavaju pridjevi gerilski i narodno-oslobodilaki. Takoer se upotrebljava i pojam narodno-oslobodilaka vojska.164 Svakako da to ukazuje na daljnju akutnost iznesenih problema vezanih uz odnose prema talijanskom okupatoru i djelatnost u ustanikim masama, posebno s obzirom na jaanje utjecaja NOP-a. Dokumenti posebno ukazuju na tenju etnikih komandanata da njihove vojne snage po svojoj organizaciji dobiju karakter regularnih vojnih jedinica. U tu svrhu veoma intenzivno su upuivane odgovarajue smjernice. U tom pogledu relativno je dobro sauvana arhiva taba etnikog puka Onisim Popovi. U prvoj polovici prosinca 1941. tab tog puka izdao je Zakon za teritorij puka Onisima Popovia koji se dostavlja svim komandirima eta sa zadaom da ga odmah provedu u delo pod pretnjom najstroe kazne. Nareuje im se da moraju isti zakonik saoptiti svim lanovima svojih eta i rastumaiti im, da bi se izbeglo eventualno greenje, koje bi tetovalo ugledu
S t a n i s a v l j e v i , n..dj. 85. AH, A, kut. 5, pismo . Brkovia Komandirima, vodnicima i ostalim borcima ovog puka kao i borcima susjednih pukova, 7. II 1942. . 164 Npr.: tab gerilskog etnikog puka Onisim Popovi, tab puka "Petar Mrkonji narodnooslobodilakih etnikih odreda; tab Dinarske divizije etnikih pukova Narodno Oslobodilake Vojske.
162 163

82

same organizacije i samim seljacima.165 Popovi je bio osobito zainteresiran da ima potpunu vojnu kontrolu na svom podruju. U tom pogledu bio je spreman na oruani sukob sa andarmerijskim organima NDH prilikom njihova pokuaja zaposjedanja sela pod izlikom da zatite hrvatsko stanovnistvo.166 Sauvane su Popovieve naredbe iz veljae 1942, koje sadre smjernice za daljnju vojnu organizaciju njegova puka. Posebna se panja pridavala vjebanju etnika u rukovanju orujem, te se u tu svrhu nastojalo angairati bive podoficire.167 Poduzimale su se mjere protiv pijuna. Posebno se teilo onemoguiti sukobe izmeu komandanata bataljona i komandira eta do kojih je ee dolazilo zbog mijeanja jednih u podruja drugih.168 U pogledu poduzimanja propagandno-politike akcije osobito se nastojala iskoristiti proslava pravoslavnog Boia, 7. sijenja 1942. godine. Tom prigodom upueni su posebni proglasi srpskom stanovnitvu kao i borcima i komandirima bataljona i eta obaju pukova. Glavno obiljeje tim proglasima davali su pozivi na jedinstvo srpskog naroda, tj. isticanje potrebe prevladavanja svih unutranjih sukoba. Posebno se naglaavalo odbijanje pregovora s predstavnicima ustakog reima, koje oni nude etnicima. Pored borbe protiv NDH, isticala se i borba protiv okupatora i pozivalo na kralja Petra Karaorevia.169 etnici su isticani kao vojska koja se bori za osloboenje naroda.170 S inicijativom za stvaranje etnikih pukova nastala je i ideja o njihovu organiziranju u veu vojnu jedinicu. Prema podatku koji daje Brkovi, on je u

165 Nisam pronala tekst tog dokumenta, ali je iz gore citiranog popratnog akta vidljivo da se on u prvom redu odnosio na disciplinske mjere u vezi s trgovinom i snabdijevanjem, to je izazivalo niz problema i tekoa, u prvom redu zbog krijumarenja. (AH, A, kut. 5, dopis taba puka "Onisim Popovi, 12. XII 1941). 166 U izvjetaju od 26. XII 1941, komandant Treeg bataljona puka Onisim Popovi obavijestio je P. Popovia da su dvije ete tog bataljona izvrile napad na sela Bariie, Mujane, Krike i na periferiju Drnia, tj. na Gote, kako je oznaavao Hrvate. Ti napadi, zakljuuje on, imali su karakter zastraavanja kao i natjerivanja u granice obazrivosti i pristojnosti ovdanjih gotskih sela, te je u svemu i uspeo. (AH, A, kut. 5). . Popovi je bio osobito zainteresiran da se organizira napad na selo tikovo, gdje su ustake vlasti postavile jacu oruniku stanicu. U tu svrhu traio je i pomo susjednih pukova. Izrazio je miljenje da bi prvenstveno trebalo izvriti napad na selo tikovo, jer bi se s tim napadom ako bi uspjeo zadobilo dosta oruja i municije, te ita i stoke sa kojima bi mogli priliito snabdjeti nae tabove svih vrsta. (AH, A, kut. 5, Popovievo pismo 16. XII 1941). Napad na tikovo izvren je 19/20. XII 1941. Prema podacima koje daje Sini, napadai su tada u selo provalili, zapalili oruniku postaju i jo est seljakih kuca, a ubili 12 katolika stanovnika sela tikovo. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 1,973). U spomenutom izvjetaju komandant Treeg bataljona puka Onisim Popovi je dao ovu ocjenu te akcije: Poduhvat puka u tikovu imao je jakog moralnog efekta na ovdanja hrvatska sela, a k tomu jo vie posle ostvarenja gerilskih poduhvata jedinica ovoga bataljona (Trei bataljon puka Onisim Popovi, op. F. J. B.), dok talijanska vojska ne odobrava iznakazivanje pojedinih lica, kao to je bio sluaj u pomenutom tikovu. 167 AH, A, kut. 5, Naredba br. 1, 5. II 1942. 168 AH, A, kut. 5, Naredba od 6. II 1942. 169 AH, A, kut. 5. . 170 pohvaljujui organizatore slavljenja badnjaka kod crkve Lazarice, Popovi je istakao da je u prijanjim godinama tom slavlju uvijek prisustvovala naa vojska. Ove godine zakljuuje Popovi, na isti nain smo to uinili. Naa je vojska i ove godine prisustvovala, ali ne pod imenom vojske ve etnika, a to je naa vojska koja brani nau slobodu i koja se bori za slobodu naega naroda. Nas narod je uvidio to znai etnik i njegova vojska. Tom prilikom Popovi je posebno pohvalio sveenika Nikanora Kalika, koji je posvetio na etniki Badnjak i prisustvovao kao na vojni svetenik. (AH, A, kut. 5, naredba taba puka Onisim Popovi, 15. I 1942).

6*

83

prvoj polovici studenoga apelirao na komandante pukova da se osnuje divizijski tab.l7l Prema tome, ideja o stvaranju Dinarske divizije nastala je dosta rano. Rad na njenom stvaranju, pri emu se u prvom redu misli na osnivanje taba kao glavne komande etnikih pukova, osobito je zaokupio pojedine etnike komandante, u prvom redu Brkovia i ujia. Taj je rad pojaan od poetka 1942, tj. u sijenju, kada su poduzete konkretne akcije. Tako je ve u povodu pravoslavnog Boia upuen proglas srpskom narodu u ime taba etnikih pukova Dinarske divizije u Dinarskim Alpama.172 Taj podatak, dakako, nije morao znaiti da je ve osnovan tab Dinarske divizije. Svakako su etniki komandanti bili zainteresirani da se u politikoj propagandi javno ve govori o njemu kao potvrdi postojanja dobro organiziranih etnikih vojnih snaga. Prema raspoloivim podacima, taj rad na unapreivanju vojne organizacije koji bi trebao da se ogleda i u stvaranju taba Dinarske divizije, bio je povezan i s uspostavom prvih veza sa D. Mihailoviem. U pismu koje je 19. sijenja uputio Bogunoviu, kao komandantu puka Gavrilo Princip, uji ga je upoznao s ovom vijeu: Ovamo je doao kurir Drae Mihailovia koji e ovih dana izvriti inspekciju naih pukova. Doneo je razne naredbe i instrukcije. Doneo je sve tambilje i peate za nae pukove. To je kapetan avijacije koji e izuavati pitanje sputanja padobranaca i ostae kod nas dok drugi kurir bude odravao vezu izmeu nas i Ministra vojnog.173 Rije je, dakle, o prvom dodiru s Mihailoviem, koji je u emigrantskoj vladi upravo dobio resor ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva. Ta je injenica mogla imati posebno znaenje i za daljnje organiziranje etnika na ovom podruju. U tom pogledu svakako je vaan korak bilo intenziviranje akcije na stvaranju taba Dinarske divizije. U spomenutom pismu uji je posebno apelirao na Bogunovia da odmah poduzme sve mjere za gradnju zgrade u kojoj e se nalaziti tab divizije. Bez nje i bez zajednikog taba, zakljuuje uji, ne moe se ni zamisliti neki dugoroniji rad, a zbog toga to taj tab jo nismo do sada uspostavili odugovlae se mnogi vani poslovi.174 Konkretne pripreme za osnivanje taba uslijedile su poetkom veljae. U pismu koje je 7. veljae uputio etnikim komandantima, Brkovi je pisao: Ponovo apelujem na sve komandante iz Srba, Graaca, Drvara, Grahova, Petrovca, Glamoa, Kljua, Mrkonji Grada i ostalih susjednih pukova, da odmah poalju svoje predstavnike u Divizijski tab, da otponu sa zajednikom komandom i zajednikim nareenjima.175 Budui da je 15. veljae dati ran proglas taba Dinarske divizije etnikih pukova Narodno Oslobodilake Vojske, upuen Srpskom narodu Sjeverne Dalmacije, Zapadne Bosne i Like, to bi se moglo zakljuiti da je do tada tab i konstituiran.176 Prema podacima obavjetajnog centra NOP-a u Splitu, konstituirajui sastanak je odran u Bos. Grahovu. Osim etnikih komandanata sastanku su prisustvovali i talijanski obavjetajni oficiri Marussi (Vice Marui) i Guido Lucich

171 Kao u bilj. 163. l72 AIHRPH, NG, kut. 431, f. 5. 173 ACK SKJ, CK KPJ-KI 1943/416. 174 Isto. 175 Kao u bilj. 163. 176 AIHRPH, NG. kut. 431, f. 5.

84

Rochi (Gvido Lui Roki). Taj podatak navodi na zakljuak da su Talijani bili zainteresirani za vojno organiziranje etnika na tom podruju, dakako, na taj nain da utjeu i usmjeravaju akciju u vezi s tim. Bio je to zapravo nastavak dotadanje politike talijanskih faktora, u kojoj je upravo obavjetajna sluba imala znaajnu ulogu kada je rije o dodirima i dogovorima. U tom pogledu glavnu ulogu je imao obavjetajni centar pri tabu divizije Sassari u Kninu, kojemu je Marui bio rukovodilac, a koji je okupljao odreen broj obavjetajnih oficira, koji su kontaktirali s pojedinim etnikim komandantima. Prema istom izvoru, talijanski oficiri su predlagali na spomenutom sastanku u Bos. Grahovu da se za komandanta Dinarske divizije postavi majora Raetu. Po svoj prilici najvie zato to je rije o viem oficiru bive jugoslavenske vojske, tj. profesionalcu. Meutim, uji se energino suprotstavio takvu prijedlogu i sam preuzeo na sebe dunost komandanta divizije.l77 Tim gestom on je jo jednom pokazao svoju ambiciju da bude vodea linost etnikog pokreta na tom podruju. Ve prije toga zaotrilo se njegovo suparnitvo s Brkoviem, kojega je potisnuo s funkcije komandanta puka Petar Mrkonji, a koju je funkciju s njim dijelio. Tako je uji sam u svojstvu komandanta puka potpisao spomenuti boini proglas i pismo Bogunoviu od 19. sijenja. Da se uspio na spomenutom sastanku nametnuti za eljenu funkciju, pokazuje i popratni dopis spomenutog proglasa srpskom stanovnitvu koji je tab Dinarske divizije izdao 15. veljae. U tom pismenom aktu Dinarske divizije, uji je svoju novu funkciju oznaio ovim rijeima: "Privremeni vrioc dunosti Komandanta - Komandant Puka 'Petra Mrkonjia' .178 Proglasu od 15. veljae etniki su komandanti pridavali posebno znaenje. Zbog toga se i teilo organizirati njegovu to iru distribuciju. U spomenutom dopisu uji je zahtijevao od komandanata pukova da se proglas umnoi tako da dospije u svaku etu - u svako selo najmanje po 50 primeraka. Prema njegovim rijeima, proglas oznauje nas jedini put kojim moramo ii te u duhu istog svi pukovi, sve jedinice i svaki pojedinac ima da uskladi svoj rad i stavi se aktivno potpuno na raspoloenje naoj akciji.179 Osnovni momenti u proglasu, na koje treba upozoriti, bili bi ovi: a) Oruani ustanak koji je izbio protiv ustakog reima oznaava se kao ustanak srpskog naroda. Osim borbe protiv NDH, istie se i borba protiv talijanskog i njemakog okupatora. Digao se je srpski narod, istie se u proglasu, sa zavjetnom milju i odlukom: da za svagda uniti krvavu ustaku dravu i nosioce njene vlasti, da protjera sa svojeg ognjita drskog faistikog okupatora koji je u prolom ratu opljakao obale naeg plavog Jadrana, pa i ovog puta razvio svoja jedra na njemu, doavi da nas prikuje kao bespravno roblje na golom kru bez hleba i slobode. Digao se je srpski narod da progna mrskoga Germana koji po drugi put raspinje na krst stradanja i muka nasu majku Srbiju i staru nasu postojbinu Veliku Slavensku Rusiju. b) Ukazuje se na znaenje etnikog pokreta kao vojne i politike snage, koja je glavni nosilac otpora i borbe za osloboenje. Mi smo organizovali
177 AIHRPH, 05-7/714, Izvjetaj Gorana, br. 13, travanj 1942. 178 AH, A, kut. 1. 179 Isto.

85

nau narodno oslobodilaku vojsku, vojnu i civilnu vlast. Nae ete svrstane u pukove ve se nalaze na putu ostvarenja velikog dela osloboenja. Po snenim planinama, po razbacanim selima, povezani u jedinstven front, od Vardara do Jadrana, pod komandom ve legendarnog vojvode Drae Mihailovia - kao izraz nae snage i najvea zaloga za slobodu naroda .180 c) Poziva se srpsko stanovnitvo da "potuje i izvruje naredbe predstavnika svoje vojne i civilne vlasti i ne trai zatite pred vlastima ustaa i okupatora. Posebno se apelira na jedinstvo naroda i oslobaanje od svih onih elemenata koji rade na njegovu razbijanju. d) Istie se da e se posebnim proglasom uputiti apel potenim Hrvatima - u koliko ih ima i koliko ih ima, jer dalje oni snose svu odgovornost za sudbinu hrvatskog naroda .181 U proglasu se pozivaju na ukljuivanje u borbu sa srpskim narodom.182 Prikazana akcija oko stvaranja Dinarske divizije pokazuje da se radilo o meanom momentu u organiziranju etnikih snaga na tromei Dalmacije, Bosne i Like. Kako se vidi, pokrenuta je i ira propagandno-politika akcija. Znaajan je poticaj za to doao i na liniji neposrednijeg organizacionog i politikog ukljuivanja u sklop etnikog pokreta D. Mihailovia. Vidljiva je bila tenja vodstva etnikih snaga da se zadobije potpuna kontrola tog teritorija. Pozivi srpskom stanovnitvu da daje politiku i materijalnu podrku i pomo etnicima, bili su, dodue, konstantno obiljeje u propagandno-politikoj akciji, ali se istodobno potvrdila injenica da se glavna nada polagala u sredstva prisile. Pokazatelj takve situacije je i ujieva odluka, od 30. sijenja 1942, o imenovanju grupe ljudi iz Knina kao glavnih povjere
180 U proglasu koji je neto ranije, 6. II 1942, objavio tab puka "Petar Mrkonji jo se konkretnije govori o politikoj i vojnoj organizaciji etnikog pokreta: "Mi smo u drugim krajevima stvorili organizaciju yojne i civilne vlasti naeg naroda. Seoska i gradska vjea koja prestavljaju nau civilnu vlast. etnike odrede, bataljone i pukove koji predstavljaju nau vojnu vlast i narodno oslobodilaku vojsku. Va predeo spada u delokrug rada naih pukova, nae Dinarske divizije. Otuda i nastaje potreba da se i va kraj u tom duhu organizuje i prikljui zajednikoj akciji celokupnog naeg naroda. Naa organizacija ukratko sastoji se u ovom: civilnu vlast u jednom selu prestavlja seoski stareina sa jo nekoliko ljudi. To se zove seosko vjee. Oni su u selu sudije i kadije, oni se brinu o seoskim potrebama naroda i reavaju sve sporove. Njihovim odlukama narod mora da se pokorava. Zatim u selu osim civilne vlasti ima i vojna vlast. Svako selo ima svoj etniki odred odnosno etu. Ona je organizovana potpuno u vojnikom duhu: komandir ete, njegov zamjenik, vodnici, desetari i redovi. eta jeste borbena jedinica koja za vreme borbe uestvuje u borbi a inae pomou straa i patrola odrava red i mir u selu, spreava krau, svau, pljaku, apsi sumnjiva lica i pijune, kanjava nepokorne i t. d. Svaka eta pripada nadlenom bataljonu, bataljon puku a puk Diviziji koja ima svoje sedite u Dinari planini. Ova divizija stoji u direktnoj vezi i pod naredbama naeg Ministra Drae Mihailovia vojvode narodnih oslobodilakih odreda. (A VII, CA, kut. 157, br. reg. 5/1). 181 Sramna izdaja Hrvata, navodi se u proglasu, peta kolona i naa Srpska, plemenita Slavenska irokogrudnost i slepo verovanje svakome - dovelo je do privremene propasti nasu Otadbinu i stavilo nas pod igo ropstva naeg starog dumanina Nijemca i Latina u okviru povampirene crno-ute Austrije dananje krvave ustake drave. U Naredbi br. 20, od 9. III 1942, P. Popovi je glavnu panju posvetio pitanju izdaje Hrvata. Ovo nesretno stanje koje vlada nad naom zemljom dolo je usled izdajstva i podlosti nebrae Hrvata i onih naroda kojima smo done!i slobodu na vrhovima naih bajuneta. (. . .) Ne zaboravite izdajstva nebrae Hrvata i Muslimana, ne zaboravite muenika srpska groblja koja je nebrat posejao sa vaih ognjita. Osvetite se u krvi, vratite istom merom dumanima i vjekovnim neprijateljima srpskog naroda. Istrijebiti gubu iz torine, da bi Srpski narod jednom naao mira i pravde pod ovim suncem. (AH, A, kut. 5). 182 Taj apel je posebno upuen i u proglasu Svoj svesnoj brai slavenskih plemena, koji je takoer u veljai 1942. objavio tab Dinarske divizije. (AH, A, kut. 1).

86

nika taba puka Petar Mrkonji. Izraavajui uvjerenje da e oni predano i istrajno suraivati sa tabom, uji im se obraa ovim rijeima: "Upozorite svu nau bracu Srbe neka dobro paze to rade i za kim se povode i neka budu uvjereni da e biti uguen u krvi svaki pokret koji bude stajao izvan nae oslobodilake akcije, i Organizacije. Svak je obavezan da radi u duhu naih nareenja. Mi stojimo pod komandom Drae Mihailovia. Mi smo vojska Kralja Petra i zaloga za slobodu naega naroda. Zato radite nikoga se nebojte mi smo ovamo u Dinari vaa garancija i vaa zatita. Mi nevodimo narod putem avantura ve sigurnim putevima ka konanoj slobodi.183 Jedan od prvih akata taba Dinarske divizije bila je Uredba o inovnicima, nametenicima, penzionerima, strunim i obinim radnicima te svim licima koja primaju mesene plate, datirana 15. veljae 1942. Prema toj uredbi, navedene osobe bile su dune da od svog mjesenog osobnog dohotka daju od 15 do 20 posto za potrebe Dinarske divizije, tj. njenih pukova.184 U prvoj polovici oujka 1942. nastao je opseniji dokument pod naslovom Elaborat Dinarske divizije.185 Elaborat je po svoj prilici mogao dijelom nastati na osnovi nekih ve dobivenih informacija o organiziranju etnikih snaga na tromei Dalmacije, Like i Bosne, te injenice da u Splitu djeluje etniki centar na elu s Biraninom. Elaborat je, meutim, po svojoj sadrajnoj strukturi bio u prvom redu odreena projekcija za daljnji rad, tj. kakva se zadaa namjenjuje Dinarskoj etnikoj diviziji i koje e ire znaenje imati njeno postojanje za daljnji razvoj etnikog pokreta. U uvodnom dijelu elaborata formulirana je uloga divizije u sklopu programske koncepcije etnikog pokreta. Ta se zadaa formulira ovim rijeima: Radi ostvarenja Srbinove osnovne zamisli i stvaranja srpske nacionalne drave, formirae se kao jedan inilac te zamisli, u reonu Kosova polja 'Dinarska divizija' od izrazito nacionalnog elementa. Ta divizija ponikla na istoimenom polju, gde je nekada bilo groblje srpske slave i srpskog junatva, ima da da izraza vaskrsnute Srbinove vojnike moi, i da, kao jedan veliki gvozdeni malj, vaspostavi isto nacionalni poredak u svima zemljama, gde ive Srbi, pa i u onima, na koje Srbi aspiriraju. Prema tome uloga ove divizije ima isto politiki karakter, jer ona za sada, dok rat jo uvek traje ima da bude utoite svih nacionalnih elemenata srpskog karaktera, da iri i ostvaruje srpsku ideju u delovima Like, Severne Dalmacije, Hercegovine, Crne Gore i Bosne i da u danom momentu, blagodarei impozantnim snagama, sa kojima raspolae, vaspostavi isto nacionalni poredak, sa Kraljem Petrom na elu. Eto, to je uloga ove divizije, izneta u najirim koncepcijama. Obzirom na sadanju dislokaciju ove divizije i na njen geografski poloaj u odnosu na sve politike centre, geografske objekte, vanije komunikacije i na njen odnos prema moru, jasno se istie njena stvaralaka uloga, u danom momentu, i jo sada moe se u kratkim crtama definisati i tano odrediti, ona

183 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 143. 184 AIHRPH, NG, kut: 424, f. 7. 185 U elaboratu je navedeno da je izraen u Mostaru 8-12. III 1942, a izradili su ga major Borivoje S. Radulovi,

kapetan I. klase Radovan S. Ivanievi i kapetan II. klase Mile Rakoevi. Elaborat je objavljen u NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 1124-1140.

87

je: Uspostavljanje vlasti u tim krajevima, presecanje ostupnice i ofanzivni mostobran za dalja iskrcavanja, koja se moraju kao verovatna predpostaviti. Bas zbog napred iznete uloge ove divizije potrebno e biti izneti i njeno nacionalno obeleje, zbog toga to je njena uloga izrazito srpska. U prvom redu ona se mora popunjavati isto Srbima (kao borcima, tako podoficirima i oficirima). Dva ista imena: Kosovo u Junoj Srbiji i Kosovo u Severnoj Dalmaciji i istoriske povezanosti ovoga imena ukazuju na to, da je na Kosovu Srbin izgubio svoju dravu i da na Kosovu Srbin mora vaspostaviti svoju nacionalnu misao, kako bi se mogla ostvariti Srbinova zamisao o stvaranju jedne velike Srbije, koja bi obuhvatila: Srbiju, Vojvodinu, Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru, Dalmaciju (do ibenika) i Liku. Posto se zavri stvaranje ovakve jedne srpske jedinice, tek onda moe biti rei o nekim saveznim dravama, ili dravnim savezima ili u najirem smislu te reci o Balkanskoj konfederaciji. U tako zamiljenoj srpskoj jedinici ima iskljuivo iveti pravoslavno stanovnitvo. Kako se vidi, znaenje osnivanja Dinarske divizije najue je vezano uz ostvarivanje velikosrpskog programa etnikog pokreta. Taj se program u ovom elaboratu konkretnije vee uz ulogu etnikih snaga u sjevernoj Dalmaciji i Lici. U tom pogledu, Dinarskoj diviziji se namjenjuje ista uloga, koju ostale nacionalne snage po srpskim planinama imaju, te je ona samo jedan eksponent te uloge. Zbog toga je neophodna njena saradnja sa ostalim vojno-etnikim odredima, a ona e se moi osigurati ako se od poetka divizija stavi pod neposrednu komandu Ministra vojnog divizijskog generala g. Drae Mihailovia, sa kojim se po svaku cenu mora odmah uspostaviti veza (.. .). U elaboratu je zatim posebno mjesto dano zadatku Divizije, koji proistjee iz naprijed formulirane uloge, a to je: irenje nacionalne misli, pribiranje nacionalnih elemenata i ienje terena po Lici, severnoj Dalmaciji, Bosni, Hercegovini i Crnoj Gori. Zamiljeno je da se tako definirani zadatak Divizije ostvaruje u dvije etape. U prvoj etapi, osim intenzivnog rada na podizanju vojne formacije, treba odmah preduzeti najopsenije mere propagande, kako bi se svaki uticaj tetne partizanske akcije, bar donekle spreio. U drugoj etapi ima se odmah pristupiti intenzivnom radu u duhu ofanzivnih namera. Ciljevi te djelatnosti bili bi ovi: - Pribiranje svih nacionalnih elemenata; - irenje nacionalnih ideja po srpskim selima i kod srpskog ivlja po gradovima; - Zatita srpskog ivlja od terora partizana, ustaa i Turaka; - Vaspostavljanje jednog nacionalnog koridora du planine Dinare za vezu Hercegovine sa Severnom Dalmacijom i Likom i uspostavljanje jedne solidne baze u reonu Nevesinja, kako bi se odrala veza sa Bosnom i Crnom Gorom; - Uspostavljanje vrste i pouzdane veze sa odredima iz Srbije, Bosne i Hercegovine i pomaganje nacionalnog pokreta pukovnika Baje Staniia u Crnoj Gori; . - Ojaavanje svojih redova novim borcima i rad na tome, da se ekonomski prosperitet srpskog i nacionalnog ivlja, po svaku cenu povea i pobolja.

88

U elaboratu se posebno razrauje odnos prema talijanskim i njemakim okupacionim snagama. Vidljive su razlike u tretiranju jedne i druge strane. Talijanska okupaciona sila sagledava se kao faktor koji je neposredno prisutan na teritoriju na kojem operira divizija, te ta injenica namee posebnu taktiku. Budui da je rije o neposrednom i znatno premonijem protivniku, ta se taktika formulira ovim rijeima: Ba zbog toga to su Italijani okupirali teritoriju na kojoj ima da operie Dinarska divizija, gde su oni sproveli jaku vojniku organizaciju potpomognutu solidnim vazduhoplovstvom i to uvek mogu da upute kaznene ekspedicije, koje e u svakom sluaju, da potpomau Ustae, Turci, pa i hrvatska vojska, prema Italijanima mora se zauzeti jedan stav, koji e u svakom sluaju biti povoljan po rad Dinarske divizije, a moe se definisati u ovo nekoliko rei: Ne diraj me, jer te ne diram, a ne diram te iz toga razloga, to ti ne ometa ostvarenje moje nacionalne zamisli. Nasuprot tome, politika prema Nijemcima odreuje se prema injenici da oni nisu okupirali teritoriju na kojoj operie Dinarska divizija. Budui da Nijemci ne mogu upuivati u teritorije koje nisu okupirali kaznene ekspedicije, kako zbog obzira prema saveznicima, tako i zbog svoje angaovanosti na istonom frontu, to delovi Dinarske divizije imaju u svim prilikama i na svakom mestu, da napadaju sve delove Nemaca na koje budu naili. Medu unutranjim snagama koje se tretiraju kao neprijatelji etnikog pokreta, narodnooslobodilaki pokret se oznaava kao najopasniji protivnik. Odnos Dinarske divizije prema partizanima, zakljuuje se u elaboratu, jeste najbolnije pitanje koje se treba reiti. Dve suprotne poloene ideje uvek dovode do sudara i krvavog obrauna, te tako partizani su preduzeli opsene mere za uguivanje svakog nacionalnog poretka, ubijajui nacionalne prvake i tukui etnike. Prema tome partizani su bili ti, koji su prvi nametnuli borbu nacionalistima, oni su ti, koji muki ubijaju etnike, oni su ti, koji pomou ustaa i muslimana, kolju i teroriu srpski ivalj i najzad oni su ti, koji uguuju i ubijaju svaku srpsko-nacionalnu misao. Zbog ovoga jasno je, kakav stav treba da ima Dinarska divizija prema partizanima: rat do krajnjih mogunosti ivota . U diskvalificiranju NOP-a posebno se tei propagirati parola o istovjetnosti njegovih ciljeva s ciljevima ustakog reima. To je parola koja e postati konstantna u daljnjoj propagandno-politikoj djelatnosti etnikog pokreta. Ustae, navodi se u elaboratu, nalaze svoju najbolju zatitu kod partizana i oni opet ubijaju Srbe, samo sada pod drugom firmom. Dobro maskirani tom novom firmom - partizanstva, a eljni srpske krvi, ustae se pretvaraju u partizane, da bi opet produili pokolj Srba, koji su zapoeli po nareenju krvavog poglavnika. U elaboratu se posebna panja posveuje odnosu prema Hrvatima nacionalistima i prema Muslimanima. To se najue povezuje s ocjenom uloge NOP-a. Naime, priznaje se da NOP postaje sve privlaniji faktor za Hrvate i Muslimane te ta injenica i etnikom pokretu nalaze definiranje odgovarajue taktike. Da se ne bi partizanski pokret sve brojnijim pristupanjem Hrvata i Muslimana dalje naglo sirio, zadaa je etnikog pokreta da vlastitom akcijom onemoguuje taj proces. U hrvatskom stanovnitvu, prema instrukcijama elaborata, treba glavnu panju usmeriti prema nacionalnim Hrvatima

89

koje treba privlaiti i od kojih se formiraju u isto hrvatskim predelima, nacionalni odredi, koji bi imali istu ulogu, kao i srpski vojno-etniki odredi. Predlau se za njih imena Hrvatska zatita ili Garda kralja Petra. Glavni pak rezultat takve akcije oekuje se u tome da bi ti odredi po zavrenom ratu za Srbe i ostvarenje ideja, koje su iznete u ovom elaboratu, predstavljali manju opasnost nego partizanski odredi. Od dva zla treba birati ona kaje je manje. to se tie taktike prema muslimanskom stanovnitvu istie se da prema njemu treba biti strpljiv, ne ubijati ga i ne pljakati ga, tj. primijeniti takve metode da Muslimani zaista steknu ubeenje, da su im vojno-etniki odredi prijatelji. U vezi s tim zakljuuje se: Svaka preuranjena akcija protiv muslimanskog ivlja pojaala bi partizane. Zbog toga oni treba da sede kod svojih kua, pa da ih na njihovim domovima unitimo. U vezi s ostvarenjem uloge i zadataka, za Dinarsku diviziju se posebno naglaava da je bez svake sumnje isto srpska, tj. da je eksponent srpske politike u najirem smislu te rei. Kao takva ona treba da bude osnova za formiranje novih divizija. Prema elaboratu bilo je predvieno osnivanje jo Kosovske i Nevesinjske etnike divizije, koje bi s Dinarskom inile Prvu armiju voda Karaora. Te bi divizije u vojnikom pogledu trebale vezati i stvoriti koridore, koji se proteu u dva osnovna pravca: a) Srbija-Bosna-Hercegovina-Crna Gora; b) Sjeverna Dalmacija-Hercegovina-Bosna-Crna Gora. Budui da je Dinarskoj diviziji namijenjena pionirska uloga, u elaboratu se istie da na njenu elu treba stajati jedna krupna vojno-politika linost, koja bi, blagodarei svome visokom autoritetu, trebala ostvariti spomenuti projekt, a potom, da se stavi na elo armije. On se postavlja Kraljevim ukazom, a njegov prvi suradnik je naelnik taba. U drugom dijelu elaborata. razrauju se funkcije taba, jedinica u sastavu divizije i raznih slubi. Kako se vidi, elaborat Dinarske divizije u mnogoemu je imao strukturu projekta stvaranja orunih snaga etnikog pokreta u najirem smislu rijei. Razmatranje pak uloge Dinarske divizije temeljilo se svakako na odreenim konkretnijim poticajima. Utoliko i sadraj elaborata treba razumijevati kao odreeni projekt stvaranja oruanih etnikih snaga u Hrvatskoj. U tom pogledu posebna se panja pridavala Dalmaciji na koju se raunalo kao znaajan punkt etnikih snaga (sjeverna Dalmacija) i vanu kariku u zamiljenom koridoru. U svakom sluaju, uz razmatranje tog dokumenta najue se namee pitanje - je li on prihvaen kao konkretna podloga za organiziranje etnikih snaga? Svakako bi ga trebalo promatrati u sklopu uloge i djelatnosti Biranina. Bez obzira na utemeljenost pitanja o tome da li je i u kojoj mjeri elaborat bio rezultat Mihailovieve inicijative i direktive, ovdje u prvom redu panju privlai pitanje - u kojoj mjeri je to bila osnova na kojoj je Biranin mogao poduzimati daljnju akciju kao osoba koja je preuzela funkciju glavnog organizatora etnikih snaga u Dalmaciji, Lici i Zapadnoj Bosni.186 Prema raspoloivim podacima, moglo bi se zakljuiti da je Biranin, po svoj prilici u oujku 1942. godine, dobio ovlatenje za svoju djelatnost, tj. postavljanje na spome

186 M a r j a n o v i , Draa Mihailovi, n. dj., 329, navodi da su spomenuta trojica oficira izradili elaborat prema zadatku dobijenom od D. Mihailovia.

90

nutu funkciju.187 Od tada se moe govoriti i o postojanju vojne komande etnikih snaga na spomenutim podrujima sa sjeditem u Splitu. U izvjetaju Mihailoviu, 16. srpnja 1942, Biranin se obraa u ime taba zapadnobosanskih, likodalmatinskih i hercegovakih vojnoetnikih odreda. Ujedno navodi i imena oficira koji su mu glavni suradnici u vojnim pitanjima. Kao pomonika navodi pukovnika Dimitrija Uzunevia, a naelnika taba kapetana Radovana Ivanievia. Osim njih, kao neposredne saradnike navodi kapetane Mihajla Tomaevia i Mladena Kostia. Za sve njih istie da su osobe njegova punog poverenja.188 Iz Biraninovih izvjetaja Mihailoviu vidi se da je od poetka glavna akcija bila usmjerena na vojnu organizaciju etnikih snaga, tj. stvaranja Dinarske divizije. Jedna od glavnih pripremnih akcija svakako je bilo ukljuivanje to veeg broja oficira, koji su se nalazili u Splitu. Poduzeta je dosta iroka akcija oko njihova vrbovanja za rad na vojnom organiziranju etnika, to se u prvom redu povezivalo s podrujem sjeverne Dalmacije i Like. Jedna od glavnih zadaa, dakle, bila je da se ti oficiri upuuju na spomenuta podruja gdje bi tamonjim etnikim komandantima pomogli u vojnom organiziranju etnika. Svakako je spomenuti odbor u Splitu imao znaajnu ulogu.189 Prema podatku Biranina, oficiri su upuivani u sjevernu Dalmaciju ve krajem 1941. i u sijenju 1942. Odmah po dolasku u Split, navodi on u izvjetaju Mihailoviu, poeo sam aktivno uestvovati u organizaciji i akcijama ujieve narodne vojske u tenji da tom pokretu dam vojniki karakter. Ve u januaru ove godine (1942, F. J. B.), pomou aktivnih oficira koje sam odaslao na teren, formirano je 5 etnikih pukova od po dva bataljona i 2 etnika odreda, to je sve obrazovalo Dinarsku etniku diviziju.190 Kako se vidi, Biranin je posebno znaenje dao vlastitoj ulozi i ulozi oficira iz Splita u vojnom organiziranju etnika na spomenutom podruju. Osim toga, on je datum stvaranja Dinarske etnike divizije postavio ranije, tj. u sijeanj 1942. Ve u januaru, istie on u spomenutom izvjetaju Mihailoviu, im je obrazovana divizija, komandanti pukova i odreda, na zboru svih svojih

187 To potvruju podaci iz prvog pisma koje je Biranin pisao Mihailoviu, po svoj prilici ve u oujku 1942. Biranin pie: Pre svega izveavam Vas da sam sa radosnim uzbuenjem proitao Vae pismo i Punomoje za rad, koje mi je moj kurir g. Kovaevi Vidak pre izvesnog vremena doneo. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 220-221. Za ovo nedatirano pismo redakcija navodi da je pisano u drugoj polovici travnja 1942. Ono je vjerojatno nastalo ranije). 188 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 417-421. 189 U izvjetaju obavjetajnog centra NOP-a, u Splitu, vjerojatno poetkom 1942, u vezi s tim daju se ovi podaci: etnici uvelike vrbuju oficire za etnike, to radi Srpski Komitet na elu sa Urukalom. Kad je jedan oficir kazao da etnici rade sa Talijanima, ovaj je odgovorio nita za to, samo Ti idi vojska Te eka. Ovaj se je oficir otkazao. Jedan od najaktivnijih ljudi koji vrbuju i idu kod oficira, jeste neki podoficir Krinik Alojz Slovenac'" (AIHRPH, OS-7/714, Izvjetaj Kaia br. 3.). Prema podatku G i z d i a, Dalmacija 1942, n. dj., 48, meu bivim oficirima tada se nalazilo samo nekoliko onih, koji su radili za NOP. Inae su jo veinom bili pasivni, da bi se kasnije mnogi prikljuili partizanima. Za obavjetajni centar NOP-a u Splitu tada su poeli raditi oficiri Rudolf Primorac i arko Boovi, koji su dostavljali podatke o situaciji medu oficirima u Splitu i etnicima u sjevernoj Dalmaciji. 190 Rije je o ovim jedinicama koje Trifunovi Biranin navodi: pukovi Petar Mrkonji, Gavrilo Princip, Kralj Aleksandar, Kralj Petar II, Onisim Popovi, Vojno-etniki odred Drenovia, Bukoviki etniki odred. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 421-422, pismo od 16. VII 1942.).

91

stareina i boraca izabrali su me za komandanta divizije i uputili mi predstavku da se primim ove dunosti. Ja sam preko mojih oficira u stvari komandovao ovom divizijom poev od njenog formiranja, ali sam se definitivno reio da primim dunost, tek kad sam od Vas zvanino naimenovan. Bez obzira na to koliko je Biranin uveliavao svoju ulogu oko vojnog organiziranja etnika, svakako je na mjestu konstatacije da se od kraja 1941. moe govoriti o poduzimanju spomenute akcije. Meutim, pri tome treba svakako imati na umu injenicu koju potvruje prethodni prikaz, da su u toj akciji glavnu ulogu imali domai etniki faktori. Ukljuivanje Biranina moglo je dati toj akciji vei impuls. Zbog toga je bilo logino da Biranin i osobno izvri inspekciju podruja na kome su se organizirale vojne etnike jedinice, tj. uspostavi neposredan dodir s tamonjim etnikim komandantima. Raspoloivi podaci iz etnikih izvora potvruju da je Biranin namjeravao otii u Kninsku krajinu poetkom travnja. Tako je uji u pismu P. Popoviu, 2. travnja, obavjetavao da mu je iz Splita stigao povjerljivi kurir i donio mu nareenje da sazove sastanak komandanata etnikih pukova da bezuvjetno dou u nedelju na prvi dan Uskrsa (5. IV, F. J. B) u selo Strmicu u parohijski stan e e doi vojvoda Ilija Biranin sa dvojicom oficira koji su stigli direktno od vojvode Drae Mihailovia sa specijalnim nareenjima radi odravanja ovog vanog sastanka.191 Meutim, do tog sastanka nije dolo, tj. Biranin se nije uputio iz Splita u Kninsku krajinu. Iz raspoloivih podataka, meutim, vidljivo je da je neto kasnije, 8. travnja, dolo u Splitu do sastanka izmeu Jevevia i etnikih voa Popovia i Raenovia. Sastanku je prisustvovao i spomenuti talijanski obavjetajni oficir Lucich. Biranin nije prisustvovao sastanku, ali je poslije primio na razgovor Popovia.l92 U vezi s tim se namee i pitanje o tome da li su i kada komandanti spomenutih etnikih pukova formalno, tj. slubeno prihvatili Elaborat Dinarske divizije. Elaborat, naime, zavrava unaprijed pripremljenim tekstom koji govori o konferenciji komandanata pukova Dinarske divizije, pod predsednitvom zastupnika komandanta Dinarske divizije popa Momila ujia (. . .), koja se trebala odrati u Splitu. Na njoj su komandanti etnikih pukova uji, Popovi, Bogunovi, Omikus i Rokvi, trebali prihvatiti spomenuti elaborat kao zakon i svetinju i jamiti da e raditi u duhu ovog elaborata, smatrajui kao jedinog vou Srpsko vojnoetnike organizacije Ministra rata Drau Mihailovia, divizijskog generala. U vezi s tim oni ujedno izraavaju spremnost da izvravaju sva nareenja budueg komandanta Dinarske divizije.193 Ve navedeni podaci pokazuju da do takvog sastanka u Splitu nije dolo, te da se moe uzimati u obzir samo mogunost prihvaanja elaborata na nekom drugom sastanku etnikih komandanata izvan Splita, tj. na njihovu podruju, to je moglo biti i neto ranije. To pitanje

191 AH,

A, kut, 1, uji je pismo potpisao kao v.d. komandanta divizije.

Obavjetajni centar NOP-a u Splitu je takoer saznao za Biraninovu namjeru. U izvjetaju Kaia, br. 10,u vezi s tim se navodi: U toku aprila mjeseca e Biranin vojvoda sigurno otii u gore i to Kninski rajon, sad on formira tab i ureduje financijsko pitanje. (AIHRPH, 05-7/714). 192 AIHRPH, 05-7/714, Izvjetaj Kaia, br, 13, Usp. i G i z d i , Dalmacija 1942, n. clj., 162-163. 193 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 1136-1137.

92

svakako treba povezivati i s ulogom koju su imali autori Elaborata Dinarske divizije, oficiri Ivanievi, Radulovi i Rakoevi. Oni su se u Splitu ukljuili u Biraninovu slubu. Prema podacima obavjetajnog centra NOP-a u Splitu iz travnja 1942, Biranin je bio s njima usko povezan kao s vojnim savjetnicima koji su po njegovim instrukcijama odlazili na teren. Ovi ljudi, tj. ova trojica na terenu figuriraju kao Draini ljudi. Tako su obeali pukovima na podruju divizije da e im dati 3.000.000 dinara i dvije radio-stanice ako im pripreme 5-600 ljudi koje bi oni poslali u pravcu Nevesinja prema Nikiu, u stvari u borbu protiv partizana .194 Da je rije o pouzdanim podacima do kojih je doao obavjetajni centar u Splitu, potvruju i smjernice u Elaboratu Dinarske divizije u vezi sa stvaranjem Nevesinjske etnike divizije, koja bi djelovala na podruju Hercegovine. U Elaboratu se, naime, navodi, da bi se ljudstvo te divizije regrutiralo, meu ostalim, dolaskom jednog odreda dobrovoljaca od 1000 do 1200 ljudi iz sastava sadanje Dinarske divizije .195 Prema raspoloivim podacima, spomenuti su oficiri krajem oujka odrali sastanak u selu Peencima, kraj Bos. Grahova, na kojem su uji, Bogunovi i Popovi poloili zakletvu.196 to se tie statusa i djelatnosti samog taba Dinarske etnike divizije, treba konstatirati da je u njemu tada bio zapravo samo uji. On je preko kurira odravao vezu s Biraninom od kojega je povremeno dobivao zahtjeve i instrukcije.197 Teio je da razvije veze s pojedinim etnikim komandantima na irem podruju, a na koje je pretendirao kao na podruje svog djelovanja tab Dinarske divizije. U drugoj polovici travnja uji je isticao da je uspostavio veze s etnikim grupacijama na veoma prostranom podruju. Te su veze, kako sam navodi, ve uspostavljene preko Zrmanje, Popine, Graaca do Metka na jednoj strani, preko Grahova, Drvara, Petrovca do Krupe na drugoj strani, a na treoj strani preko Marinkovaca, Tieva, Preodca i Rora do Glamoa.198 Biranin je bio osobito zainteresiran za to uspjenije vojno organiziranje etnika u sjevernoj Dalmaciji i dijelu zapadne Bosne. Teio je da to prije pridobije odreen broj oficira i da se konstantno upuuju na to podruje. Vjerojatno je od njih a i od ujia bio dobro obavjetavan o toku i rezultatima akcije. Preostalo mu je jo da i sam ode na to podruje, tj. da izvri osobnu inspekciju. Kako je ve reeno, on se i formalno primio dunosti komandanta Dinarske divizije nakon ovlatenja koje je dobio od Mihailovia. Po svoj prilici bio je voljan da ode na teren tek kada je mogao raunati da je akcija oko vojnog organiziranja etnika na spomenutom podruju dala zadovoljavajue rezultate. Rekli smo da je Biranin trebao doi u Kninsku krajinu prvih dana travnja 1942, a da do toga nije dolo. Navodei da je njegova namjera da

194 AIHRPH, OS-7/714, Izvjetaj Kaia, br. 13. 195 Kao u bilj. 193, 1129. 196 S t a n i s a v l j e v i , n. dj., 101. Autor konstatira da sastanku nije mogao biti prisutan Omikus, jer je ve bio

mrtav, te da je neto kasnije u Paenima poloio zakletvu i V. Novakovi. 197 Tako je sauvano ujievo pismo P. Popoviu, 20. IV 1942, u kojemu ga poziva na sastanak u Strmicu u vezi izraenih zelja naeg Vojvode, a na kojemu bi sastanku trebalo jo jednom proventilirati sva tekua pitanja ( .. .). U pismu uji dalje navodi: Odredio sam mesto sastanka u Strmici radi toga to se ja lino u ovom asu ne mogu udaljiti daleko od leteih odreda koji operiu prema Lici, posto lino rukovodim sa operacijama i vodim brigu o snabdevanju ljudi na poloajima sa municijom i hranom. (AH, A, kut. 1). 198 Isto.

93

pree u gore i da preuzme komandu divizije, obavjetajni centar NOP-a u Splitu u drugoj polovici travnja 1942. daje u vezi s tim ovu ocjenu: Biranin ve bi do sada preuzeo komandu divizije, ali se bojao da nee imati dovoljan broj boraca za borbu. On bi htio da ima operativnu vojsku od najmanje 3000 ljudi, koje bi on vodio kud on hoe. uva svoju kozu i samo kad mu bude osigurano on e ii. 199 Prema raspoloivim podacima, Biranin je poetkom lipnja 1942. otiao iz Splita u Kninsku krajinu, tj. kod Bujia.200 On se ondje sastao i s drugim etnikim komandantima. U izvjetaju Mihailoviu posebno je cijenio ujia navodei da je on duhovni voa, komandant ustanika (. . .), prvak severne Dalmacije (. . .). Takoer je odavao priznanje i drugim komandantima zbog njihove viemjesene borbe protiv ustaa i partizana, pa ih je zbog toga potvrdio na njihovim poloajima, unaprijeujui ih u in etnikih vojvoda, dok je uz njih za pomonike postavio aktivne oficire. S njim su doli pukovnik Dimitrije Uzunevi i kapetan Radovan Ivanievi. Za etnike vojvode su proglaeni uji, Vlado Novakovi, Bogunovi, Mane Rokvi i Mirko Mari.201 Tada je uinjen i daljnji korak u konstituiranju taba Dinarske etnike divizije. Za razliku od njegova prethodnog osnivanja, kada su to radili domai etniki komandanti, sada se formirao tab kao operativni vojni organ u punom sastavu. Kako sam Biranin navodi, kao komandant divizije, on je za pomonika postavio Uzunevia, koji rukovodi sa operacijama na terenu uz pomo 14 aktivnih niih oficira, ravnomerno rasporeenih po jedinicama.202 Prema podacima koje je Biranin iznio u izvjetaju Mihailoviu, Dinarska etnika divizija imala je u svom sastavu pet pukova i dva odreda. Svaki puk imao je dva bataljona, a broj etnika u njima bio je ovaj: puk Petar Mrkonji (komandant uji) 700; puk Gavrilo Princip (Bogunovi) 800; puk Kralj Aleksandar (Rokvi) 600; puk Kralj Petar II (Mari) 500; puk Onisim Popovi (Popovi, a zatim Novakovi), 600. Vojnoetniki odred pod komandom Uroa Drenovia u Bosanskoj krajini, od dva bataljona, imao je oko 1000 etnika. Bukoviki etniki odred od jednog bataljona, kojemu je komandant bio V. Novakovi, a zatim kapetan Marko Crljenica, imao je 200 etnika. Ukupno je, dakle, prema Biraninu, Dinarska divizija sredinom 1942. imala oko 4400 etnika. Treba, meutim, rei da se Biraninovi podaci temelje na kriteriju maksimalno zamiljene regrutacije i mobilizacije u stanov-

199 AIHRPH, OS-7/714. Treba takoer napomenuti da je Biranin, koji je roen 1887, bio invalid i esto pobolijevao. Zbog toga on se vrlo malo kretao, a boravio je uglavnom u Splitu. 200 U izvjetaju obavjetajnog centra NOP-a u Splitu, 6. VI 1942. navodi se: 2. VI otiao je iz Splita za Knin i stigao u tab ujia, Ilija Biranin. Otputovao je u pratnji 2 Tal. oficira talijanskih automobilom. Cilj njegovog odlaska: formalno preuzimanje komande nad etnikim odredima Like, Dalmacije, Hercegovine i Zapadne Bosne. Njegov tab e se do 'oienja' planine Dinare od partizana nalaziti u selu Strmici 20 km daleko od Knina, na putu za Bos. Grahovo. U tom selu treba ovih dana da se izvri zakletva svih etnikih boraca i voda na vjernost Petru i Drai Mihailoviu. (AIHRPH, OS-7/714). Prema nekim drugim izvorima, Biranin je u Kninsku krajinu doao krajem srpnja ili u kolovozu (AIHRPH, NG, kut. 429, f. 5). Meutim, ti podaci nemaju osnove, jer je Biranin u srpnju bio uglavnom u Hercegovini. On je ondje 16. VII 1942. datirao i svoj opirni izvjetaj Mihailoviu, u kojemu govori i o stanju etnikih vojnih snaga u Dalmaciji, Lici i zapadnoj Bosni. 201 AIHRPH, NG, kut. 429, f. 5; Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 420-421. 202 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 421.

94

nitvu. Meutim, ta mobilizacija nije se mogla organizirati prema zamiljenom planu. Tekoe su bile brojne, od naoruavanja do problema prehrane. Posebno je palo na ispitu na elo dobrovoljne mobilizacije, na to su etniki vojvode raunali i stalno isticali u svojoj propagandi. Pogotovu je bilo nemogue pokrenuti naoruane seljake u veim grupacijama da se bore izvan zaviaja. Tako je potpuno otpao plan odlaska vee grupe etnika u Hercegovinu. Zbog toga e se etnike vojne formacije po svom brojnom sastavu u stvarnosti vidljivo razlikovati od podataka koji se iznose u etnikim izvjetajima. To potvruje i neto kasnija talijanska evidencija. Po svoj prilici je najrealnija bila spomenuta Rapotecova konstatacija da su etnike snage u sastavu Dinarske divizije bile zapravo mobilne u jaini jednoga puka.203 Oito je da su Talijani nastojali to vie angairati domae potencijale u organiziranju borbe protiv NOP-a. Zamiljeno je i vrbovanje oficira bive jugoslavenske vojske, koji su bili u zarobljenitvu, to vie to ih je bilo puno. Rauna se da ih je u Njemakoj bilo oko 15.000, a u Italiji oko 1500. Taj se broj smanjivao jer su se mogli oslobaati Hrvati, Makedonci i pripadnici nacionalnih manjina. Meu zarobljenicima, posebno oficirima, sve vie su dolazila do izraaja politika previranja vezana uz razvoj dogaaja u zemlji. Svakako je izbijanje oruanog ustanka i njegovo jaanje u pojedinim dijelovima zemlje bio vrlo znaajan faktor daljnje politike diferencijacije meu oficirima. Na toj liniji je i proetnika orijentacija dolazila do izraaja. Zarobljeniki logor u Rijeci postao je glavni punkt preko kojega se poelo organizirati okupljanje oficira spremnih da se ukljue u slubu Talijana. Ondje je ve krajem travnja 1941. bilo oko 80 oficira, meu njima etiri generala. Taj se broj sve vise poveavao. U prvom redu rije je o prebacivanju oficira iz njemakih zarobljenikih logora. Taj podatak potvruje zapravo koliko su Talijani bili zainteresirani da okupe i vrbuju to vie oficira u svojoj akciji. Prema raspoloivim podacima, posebna talijanska vojna misija obilazila je zarobljenike logore u Njemakoj radi oslobaanja osoba roenih na podruju koje je anektirala Italija.204 Po svoj prilici ta je akcija naila na prilian odjek. Rauna se da je krajem 1941. prebaeno oko 500 oficira iz njemakih logora u Rijeku. Prema sporazumu s Nijemcima, oni su zapravo trebali biti osloboeni. Meutim, do toga nije dolo, a pojedine grupe oficira smjetene su i u druge talijanske logore (Averso, Sulmona). Njihov se broj poveao i zbog toga to su Nijemci dopustili odlazak i oficira koji nisu bili porijeklom s talijanskog anektiranog podruja. Politika akcija meu njima, radi vrbovanja za slubu Talijanima, poela je davati ploda - pojedinci su putani i slani u odreena podruja. Neki e se ukljuiti u vojno organiziranje etnikih grupa na podruju Hrvatske, poglavito u Lici i Gorskom kotaru.

203 Inae, Rapotec navodi podatak da Dinarska divizija raspolae sa oko 9000 puaka. Prema podatku koji, na osnovi Rapotecova izvjetaja, donosi 14. VII 1942. Vlada Peri, obavjetajni oficir jugoslavenske vlade u Carigradu, rauna se da u Dalmaciji ima oko 15.000 etnika pod komandom Biranina.Oito je da se radi o iskonstruiranim podacima i u prvom i u drugom sluaju. (Kao u bilj. 158). 204 Ta je akcija izazvala bojazan u vrhovima NDH, pa je MVP NDH interveniralo preko njemakog poslanika u Zagrebu i dobilo obeanje da se Srbi zarobljenici nee vratiti u Hrvatsku. (AVII, NDH, kut. 241, br. reg. 16/1, dopis povjerenika GUS-a, 2. I, i odgovor MVP NDH, 9. I 1942).

95

Najistaknutiji su bili: potpukovnik Ilija Mihi; majori Slavko Bjelajac, Milo Radojlovi i Vojin Srdi; kapetani David oki, Vasilije Marovi, Miodrag Kapetanovi, Sergije ivanovi, Jovan Dabovi, Sava Vukadinovi; porunici Milan Potrebi i Jovan Mandi. Politika previranja u pojedinim podrujima Hrvatske, posebno u ustanikim masama, pokazivala su od jeseni 1941. kakve su bile mogunosti za organiziranje i irenje akcije etnikih elemenata. Pored prikazanih kretanja u sjevernoj Dalmaciji, podruje Like privlai najveu panju. Naime, organizacija etnitva u Lici nije imala jedinstveno vodstvo, niti se razvijala pod istim utjecajem. Ono se na tom podruju jednim dijelom, posebno u junoj Lici (Srb, Donji Lapac, Graac), organizira pod utjecajem dogaaja u sjevernoj Dalmaciji, odnosno etnikog centra u Splitu. Drugo podruje - posebno etnika uporita u Gackoj dolini i u Medku organizirano je najveim dijelom u direktnom dodiru s talijanskim emisarima i, preko njih, s bivim jugoslavenskim oficirima, koje su Talijani upuivali iz zarobljenitva, preko Suaka. Daljnji prodor talijanske vojske od Bos. Grahova naiao je na otpor ustanikih jedinica. Bile su to i prve borbe ustanika u Lici s Talijanima. Njihove snage zauzele su Drvar 25. rujna, a poetkom listopada ule su u Srb bez borbe. Neometano zaposjedanje tog mjesta svakako je pripomogla i Raenovieva grupa. U to vrijeme zapravo i nije bilo glavnine boraca na tom podruju, jer se ista nakon borbi 6-8. listopada nalazila u borbama kod Donjeg Lapca. Tada su etniki elementi pristupili pripremama za osnivanje spomenutog puka Kralj Petar II. U Srbu je u drugoj polovici studenoga osnovan tab puka, kojemu je komandant bio Pajo Omikus, a njegov zamjenik Nedeljko Kea. Uslijedila je propagandno-politika akcija u okolnim selima za mobilizaciju ljudstva za tu jedinicu, ali je ona naila na snanu protuakciju aktivista NOP-a, tako da zapravo u Srbu nije formiran a vojna etnika jedinica. Naprotiv, gibanja u ustanikim masama na selu pokazivala su vidljivu orijentaciju prema NOP-u, to potvruje podatak da je vie od 60 boraca otilo u partizanski bataljon Marko Orekovi.205 Neto kasnije, u Otriu e se organizirati novi etniki puk pod istim imenom, ali to e biti sasvim nova akcija.206 Osloboenje Srba u oujku 1942. bio je ujedno i obraun s tamonjim etnicima. Grupa od petnaestak njih uspjela je pobjei i pridruiti se ujievim etnicima, a Kea, Omikus i Torbica su strijeljani. Istodobno se u Donjem Lapcu poela okupljati grupa od oko 20 naoruanih ljudi oko majora jugoslavenske vojske Boka Raete. Ona je bila uglavnom pasivna, ali je mogla biti opasna kada se, zahvaljujui talijanskoj taktici, odreen broj ustanika vratio kuama. I u zauzimanju Donjeg Lapca od
205 Kao u bilj. 162. Marko Orekovi je bio prva rtva atentata, koje su etniki elementi izvrili u Lici na istaknute rukovodioce NOP-a. Do kraja godine u Lici ubijeni su jo neki komunisti, meu njima u gospikom kotaru Pekia Vuksan, Vlado Cerin, te Mio Radakovi u udbinskom kotaru. (Isto.) U proglasu, to ga je krajem listopada 1941 objavio Okruni komitet KPH za Liku, u povodu smrti Orekovia, istie se da ga je umorila zloinacka ruka neprijatelja oslobodilake borbe srpskog i hrvatskog naroda, zloinaka ruka narodnih izdajica i talijanskih plaenika. (Zbornik dokumenata NOR-a, VII, 233). 206 U navedenom izvjetaju o jaini pojedinih etnikih jedinica, Biranin je mislio na taj puk.

96

Talijana, u listopadu, proetniki elementi su odigrali svoju ulogu. Raeta je doao u dodir s talijanskim pukovnikom Soduom, traei zauzimanje Donjeg Lapca, pod opravdanjem da je to elja stanovnitva koje eli biti zatieno. Kako se vidi, i u Srbu i u Donjem Lapcu dola je do izraaja kolaboracija proetnikih elemenata s talijanskim okupatorom pod ijim okriljem su u tim mjestima osnovani opinski organi vlasti.207 Krajem veljae 1942. godine like partizanske jedinice, nakon dosta tekih borbi, oslobodile su Donji Lapac - bio je to velik poraz za Talijane, a za etnike poseban udarac. Grupa etnika je strijeljana, neki su puteni kuama, a za Raetom, koji se uspio sakriti, izdana je tjeralica.208 Taj znaajni uspjeh snaga NOP-a, stvaranje slobodnog teritorija u kotaru Donji Lapac u trajanju od skoro godinu i pol dana, bio je i odluujui udarac tamonjim etnikim grupama. One su mogle egzistirati samo u neposrednoj zatiti talijanskih garnizona. Nakon gubitka Donjeg Lapca i Srba, glavno sredite organiziranja etnitva u Lici postao je Graac. U njemu je osnovan Centralni etniki odbor, kao organ vlasti, a postavljeni su i tzv. civilni komesari u Graacu, Zrmanji i Bruvnu, koji su trebali obavljati funkciju nekadanjih naelnika opina. Talijani su bili osobito zainteresirani za jaanje etnika u graakom kataru, poglavito zbog nadzora eljeznike pruge u pravcu Knina. Upravo je koncentracija talijanske vojske uz tu prugu omoguavala etnicima da stvore uporita na tom podruju. U proljee 1942. poelo je organiziranje veih etnikih jedinica.209 etnici se organiziraju i u udbinskom kotaru. Ondje su glavni bili pop Nedeljko Radakovi i trgovac Sava orak, koji su doli iz anektiranog dijela Dalmacije, gdje su takoer bili izbjegli. U politikoj akciji po selima etniki elementi su propagirali orkovo ime i zahtijevali da se za ustanike prihvati naziv etnik.210 U tome su se sluili i terorom, kojemu je rtava bio komunist Mio Radakovi, panjolski dobrovoljac. Iako su tom akcijom pojaali psihozu straha u stanovnitvu, oni su se istodobno kompromitirali. orak se inae povezao s Raetom u Donjom Lapcu, a po dolasku talijanske vojske u Udbinu u jesen 1941, odlazi u ta1ijanski garnizon, nastavljajui svoju akciju pod talijanskim okriljem.211
.

V e z m a r, n.dj., 195. Pored zagovaranja mira i suradnje s talijanskim okupatorom, pozicija proetnikih grupa u Lici protiv NOP-a pocela se vidljivo ispoljavati i u teroru nad hrvatskim stanovnitvom. U nekim selima bilo je osvete, pa su stradavale hrvatske obitelji. Dio hrvatskog stanovnitva se iseljava iz straha pred ustanicima. Bili su to ozbiljni problemi s kojima se suoavalo rukovodstvo ustanka, tj. rukovodstvo like partijske organizacije. (Isto, 198-199). 208 Isto, 256-257, 310. U sijenju 1942. u Liku je doao porunik jugoslavenske vojske Stanko aki. Prema podacima, poslao ga je Mihailovi, a posao je u rujnu 1941. iz Beograda preko Bosne s grupom od oko 50 izbjeglica iz Like. Ta se grupa ubrzo raspala i veina njenih pripadnika prela je u partizanske jedinice. aki je pokuao vrbovanjem etnikih elemenata osnovati vojnu jedinicu, ali je u tome bio ubrzo onemoguen. (S t a n i s a v l j e v i , n. dj., 105-106; AH, ZKRZ-GUZ - 1945,kut. 20). 209 V e z m a r, n.dj.,311-312. 210 Istodobno na tom podruju propagiran je pukovnik Petar Veljkovi, koji je bio komandant 54. puka Jadranske divizije u aprilskom ratu, a zarobili su ga Nijemci u Drvaru. Populariziran je pod nadimkom Brko, koji je podigao ustanak u bosanskim planinama i ija se vojska kree k Lici. Isto se ime propagiralo i u Kninskoj krajini. (S t a n i s a v l j e v i , n. dj., 59). 2ll AH ZKRZ-GUZ-1945, kut. 20.
207

7 etnici u Hrvatskoj

97

Talijanska propaganda radi pasivizacije ustanikih snaga osjetila se u rujnu 1941. u zapadnoj Lici, tj. u otoakom i brinjskom kotaru. Naila je na podrku nekih bivih oficira, andara i slubenika ija akcija oivljava u pojedinim srpskim selima.212 Talijansku je taktiku obiljeavalo pribliavanje stanovnitvu pojedinim ustupcima, kao to je brojnije izdavanje propusnica te putanje pojedinih seljaka koje su ustae zatvorili. Glavni je cilj bio da se izazovu kolebanja u partizanskim uporitima te su u tu svrhu angairani i agenti koji su nastojali da uspostave vezu s njima. Tako je dolo i do neposrednih dodira s talijanskim oficirima. Meutim, nakon prvih oruanih sukoba ubrzo su uslijedile talijanske teroristike akcije nad narodom ustanikih sela.213 U studenom je iz Graaca doao u otoaki kotar podoficir Dmitar Trkulja da okupi tamonje etnike elemente i organizira borbu protiv partizana. On je, meutim, ubrzo otkriven i likvidiran. Meutim, jedna manja etnika grupa uspjela se ukljuiti u partizanski odred Drenov Klanac gdje je ubila politikog komesara odreda Romana Marinia i jo dvojicu komunista. Tu grupu vodio je kapetan akula iz Drenova Klanca, koji je uspio pobjei u talijanski garnizon u Otocu. U istrazi nad uhapenom etvoricom izvrilaca tog zloina otkriveno je da su imali neposrednu vezu s talijanskom komandom u Otocu, odakle su dobivali upute.214 Proetnike tendencije dole su do izraaja i na podruju Plakog. Ondje se u zbjegovima naroda, koji se krajem srpnja i poetkom kolovoza 1941, osobito nakon ustakih pokolja u Sivniku i Trojvrhu, sve vie sklanjao u sume, osjetila prisutnost grupe podoficira i andara. Zagovarajui borbu protiv ustaa, oni su ujedno propagirali da se ne prua otpor talijanskom okupatoru. Oni su zadobili utjecaj u oruanoj ustanikoj grupi, koja je poetkom listopada osnovana na Piteniku. Jaanje proetnikih tendencija osjea se od kraja studenoga kada se vratio iz Beograda trgovac uro Vidakovi, koji se prikljuuje ovoj grupi.215 Uslijedila je otvorenija propaganda te grupe, kojoj je glavna tendencija bila da se osumnjie i optue Hrvati koji su, poglavito iz Zagreba, stizali na to podruje u partizanske jedinice. Govorilo se da je rije o ustaama koji se kriju pod imenom partizana kako bi lake mogli provoditi teror nad srpskim stanovnitvom.216 Sumnjien je i sam Glavni tab NOP

212 Meu njima se posebno istie bivi opinski biljenik u karama uro Banjanin, koji je s italijanskom propusnicom doao iz Graaca i hvalio se pred seljacima kako u istonoj Lici ima na hiljade naoruanih etnika s kojima je uestvovao u nekim borbama. U Drenovu Klancu rovari bivi kapetan akula, u Doljanima bivi kapetan Mandi, u Dabru Bobi i Trkulja, takoer bivi andari i u Podumu Mile Marijan, kapetan bive vojske. Na podruju brinjskog kotara, bivi podoficir Vujia Smiljani iz Prokika, odvraao je ljude od borbe i govorio kako Talijane ne treba dirati. (M i l a n B u k v i , Otoac i Brinje u NOB 1941-1945, Otoac 1971, 86-87). 213 Isto, 101-104. 214 Isto, 132. 215 M i l a n P e u t, Ustanak i stvaranje prvih partizanskih jedinica, zbornik: Plaanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976, 143-158. 216 U svojim sjeanjima D u a n L i v a d a je tu pojavu opisao ovim rijeima: Prikazujui se prijateljem i zatitnikom srpskog naroda i raspirujui ovinistiku mrnju kod njega prema hrvatskom narodu, okupator je uspio da u Plakom okupi grupu etniki nastrojenih ljudi koji su provodili snanu agitaciju protiv napada na Talijane. Oni su u poetku izbacili parolu da se u sumi nalaze ustae maskirane pod imenom komunista i partizana. U obrazlaganju te parole i nastojanju da se u nju vjeruje oni su bili vrlo uporni. Govorili su da je Paveli izmijenio taktiku i u sumu alje ustae pod izgovorom da su komunisti, da bi lake mogao klati Srbe. U tom duhu otvoreno su govorili protiv svih Hrvata koji se nalaze u partizanima, posebno u rukovodstvima,

98

odreda Hrvatske, koji se nalazio u selu Zbjegu.217 U vezi s tom pojavom, Vladimir Bakari je, kao komesar Glavnog taba Hrvatske, pisao Centralnom komitetu KPH. Ukazujui na znaenje dolaska Zagrepana u partizane, on konstatira da u samom Plakom taj dolazak nije bas dobro primljen. Ljude su poeli sumnjiiti da su ustaki agenti, jer su Hrvati, a mogu u vlaku da se voze. Poeli su ih zaustavljati, legitimirati i pitati zato do sada nisu doli, zato ne nose sobom oruje i sline gluposti. Navodi da je i sam bio ispitivan te zakljuuje da je to u vezi s pojavom jednog etnikog logora u blizini same stanice, a komandir je poveo veliku agitaciju protiv dolaska Hrvata.218 Uspjena politika protuakcija pridonijela je da se ta opasnost suzbije.219 Na Kordunu je pojava talijanskih trupa u prvoj polovici listopada 1941 kada se uspostavljaju garnizoni na podruju tamonjih kotara Karlovac, Vojni, Slunj i Vrginmost - izazvala takoer odreenu pojavu kolebanja u ustanikim masama. Rezultat toga bila je pojava odreenih etnikih tendencija. Zahvaljujui znaajnim uspjesima u organizaciji partizanskih jedinica, rukovodstvo NOP-a je moglo efikasnije reagirati na te pojave, suzbijajui ih i ire utjeui na politiko usmjeravanje naroda. U svakom sluaju, talijanska je propaganda pod parolom zatite Srba zajedno s istupanjima predstavnika ustakih organa nala odreeno plodno tlo kod pojedinih graanskih politiara, koji su svoju daljnju poziciju temeljili na politici pomirljivog odnosa prema okupatoru i NDH. Pojave kolebanja osjetile su se ne samo u seljakim masama nego i u pojedinim partizanskim odredima.220 Pojedini partizanski odredi u kojima KP ima najjai utjecaj ulazili su u ozbiljne oruane sukobe s talijanskom vojskom. Kao odgovor uslijedile su represalije: paljenje sela, odvoenje seljaka, pljake, ubojstva, to je osobito dolo do izraaja na podruju Vojnia. Strah od daljnjeg terora i dojam o nemogunosti zatite sela i stanovnitva pojaavali su kolebanja, tako da neki partizanski odredi izbjegavaju oruane akcije protiv Talijana. Vidljive su i tendencije pregovaranja s talijanskim oficirima. U nastaloj situaciji osjea se pojaana akcija pojedinih poznatijih graanskih politiara na tom podruju, veinom iz bive SDS. Akcija je u prvom redu bila usmjerena protiv NOP-a.221 Odravaju se zborovi na kojima ponekad znatnije utjeu parole tih snaga, tako da komunisti i simpatizeri NOP-a ostaju u manjini. Trai se smjenjivanje Hrvata s rukovodeih mjesta u odredima.222 Sve je vidljivija kolebljivost u dranju Mihajla (Mian) Napijala, biveg zastupnika SDS-a u kotaru Vojni, uglednog i cijenjenog seljaka koji je priao NOP-u. Akcija, u kojoj je Napijalo zadobio

traei njihovu fiziku likvidaciju. (D u a n L i v a d a, Dijelovi kotara Slunja u ustanku 1941/1942. godine, Prva godina NOR-a, n. dj., 471-472). 217 U svojim sjeanjima D a n i l o L a t a s ukazuje na tu propagandu kao tipian primjer neprijateljskog djelovanja i obmanjivanja masa. On navodi da je ta propaganda proturala vijesti kako je Paveli ve poslao neku 'Geu' (GE, popularna kratica Glavnog taba Hrvatske, op. F. J. B.), koja je ve tu u Zbjegu s nekim ustaama i da tu 'Geu' s ustaama treba ta prije likvidirati. (D a n i l o L a t as, Veza s Glavnim tabom Hrvatske 1941 godine, zbornik: Plaanska dolina, n. dj., 184-185). 218 Zbornik dokumenata NOR-a, V/3, 23-24, pismo od 2. 1. 1942. 219 Opirnije Livada, n.dj.,472i Danilo Latas, n.dj.,1-85. 220 S a v o Z l a t i M i o, Uz stranice partizanskog dnevnika 1941-1942 godine, Prva godina NOR-a, n. dj., 237. 221 S t a n i s a v l j e v i , n. dj., 88 i d. 222 Kao u bilj. 215.

7*

99

nekolicinu pristaa, i koja je prijetila da postane jo opasnija, bila je pravodobno onemoguena pojaanom politikom akcijom komunista i simpatizera.223 Znaajni su rezultati postignuti i u suzbijanju etnikih tendencija i utjecaja etnikih elemenata u nekim partizanskim odredima. Karakteristian je primjer odreda Skrad, u kojemu su, zbog nebudnosti partijske elije, etniki elementi preuzeli inicijativu i namjeravali da u Skradskoj sumi osnuju etniki tab.224 Ta je akcija takoer na vrijeme onemoguena.225 Strah u narodu od pojaanih represalija talijanske vojske u zimskim mjesecima ponovo je - dao poticaje pojedinim graanskim politiarima za irenje nepovjerenja prema Komandi NOP odreda Korduna i Banije. Posebno je to dolo do izraaja u organiziranju skuptine stanovnitva u Crnoj Lokvi, 3. prosinca, kojoj je prisustvovalo oko 760 ljudi. Proitan je tekst rezolucije od deset toaka, iji sadraj jasno ispoljava taktiku graanskih snaga prema okupatoru i tendencije u cilju slabljenja NOP-a. Posebno je to vidljivo u prve etiri toke, koje glase: 1. Skuptina donosi zakljuak da Komande narodno oslobodilake vojske ne vre nikakve napade nigdje na terenima za vrijeme zimske sezone. 2. Skuptinari jednoglasno zakljuuju da se popali onoliko kua u Hrvatskim selima koliko je popaljeno naih srpskih kua. 3. Glede ovih napada to je poinila neprijateljska vojska ovih dana a na temelju vrenja akcija po oslobodilakoj vojsci narod donosi zakljuak da uope neda nikom nita od hrane za prehranu ljudstva i stoke i to u tome sluaju u koliko Komanda ne usvoji narodne zahtjeve. 4. Narod donosi zakljuak da ne priznaje dananje Komande odnosno uprave, trai da narod izabere upravu Komande s razloga to je unitila ovaj narod i nije izvravala narodne zahtjeve.
223 O situaciji na podruju kotara Vojni, politiki komesar NOP odreda Korduna i Banije, u izvjetaju 18. X 1941, pie: Taj rajon pretrpio je najvei nalet okupatorskih trupa i na teritoriji tog rajona dolo je do prvih borbi. Narod u selu Kuplenskom, koje je potpuno uniteno artiljerijskom vatrom i spaljeno zajedno sa jo par sela, prvih dana poslije talijanske ofenzive poeo je da se koleba i to pod vodstvom istaknutog prvaka SDS-a (Miana Napijala) i jo nekih tipova koji su bili izbaeni iz odreda, koji su upotrijebili momenat i otpoeli kampanju protiv nacionalno-oslobodilakog pokreta. Pogreka je bila od strane naih istaknutih drugova koji su pod pritiskom mase koja je bila raspaljena od Miana pristali na to da on formira nacionalno-oslobodilake odbore. Meutim, on je na zborovima, na koje se u veini sluajeva narod nije odazvao, iskrivio ulogu nacionalno-oslobodilakih odbora, s tim da e oni biti protiv partizanskih odreda i da e ti odbori birati komandu, odreivati akcije itd. Prema nareenju ovog komesarijata poli su smjesta u narod komesari odreda tumaei narodu nunost borbe protiv Talijana i tetnost rabote koju je poveo Mian. Njima je uspjelo da po svim selima organizuju nacionalnooslobodilake odbore sa specijalnom zadaom da organizuju pomo postradalima od naleta okupatora. Kroz to vrijeme okupatori su napustili teritorij ovoga rajona, a vraaju se hrv. domobranci. (Zbornik dokumenata NOR-a, V/1, 205). 224 Zbornik dokumenata NOR-a, V/2, 8-9; S t a n i s a v l j e v i , n. dj., 91. 225 Na Kordunu se, pie u svojim sjeanjima Stanko Opai, tada komandant bataljona, pojavila samo u prvim danima ustanka grupa etnika, i to u partizanskom odredu 'Gornji Skrad'. Dakle, samo gdje je i prije rata reimski poslanik Grba imao vri oslonac. Najvjerojatnije je da je tu grupu podsticao i sam Rakini, porunik Jugoslavenske vojske. Upravo kada je raskinuo s nama i odmetnuo se od naeg odreda pridruio se petnaestorici etnika Gornjeg Skrada. No ta je grupa likvidirana, prije nego nam je ikoga ubila i napravila vee tete. Jedino je on uspio izbjei, ali ne za dugo. Velika zasluga za tu, moe se rei bezbolnu, operaciju pripada upravo partijskoj organizaciji u gornjem Skradu i komandiru toga odreda Radi Dobrosavljeviu. (O p a i , Neki neosvijetljeni dogaaji iz NOB-e na Kordunu, Druga godina NOR-a, n. dj., 298).

100

U devetoj toki se kae: Narod se potpuno slae sa potenim Hrvatima koji bi radili u Komandi sa sporazumom naroda a inae se narod ne slae ni sa onim Srbima koji bi radili na tetu ovog naroda.226 Da organizatori ove skuptine i autori rezolucije nisu uspjeli izmanipulirati prisutne onako kako su eljeli, pokazuje i reagiranje na formulaciju druge toke, koja nije prihvaena. To jasno potvruje dopisani tekst u zapisniku, koji glasi: Nakon proitanog zapisnika narod jednoglasno odustaje od take 2 navedene u ovom zapisniku. Izvren je i atentat na komandanta bataljona Stanka Opaia, ali nije uspio. Uspjeno onemoguavanje desniarskih snaga, koje je bilo popraeno sirom politikom akcijom, organiziranjem masovnih zborova, zadalo je snaan udarac tim elementima vodei ih u potpunu izolaciju.227 U usporedbi sa spomenutim podrujima razvoj dogaaja u Slavoniji imao je, zbog niza okolnosti, drugaiji tok. Teror ustakog reima ondje je takoer od poetka doao do izraaja, manifestirajui se u razliitim oblicima nasilja nad srpskim stanovnitvom, poglavito u hapenjima i odvoenjima u logore. Time je, dakako, i na tom podruju poticana psihoza straha u stanovnitvu, tako da su cesti bjegovi i sklanjanja u ume. Meutim, ustaki teror nije poprimio razmjere kao u nekim drugim krajevima. Vanu je ulogu odigrala njemaka okupaciona sila zainteresirana za pacifikaciju podruja sjeverno od Save iz niza razloga, u prvom redu ekonomskih i strategijskih. Nijemci su nakon ustakog pokolja u Gudovcu energino dali do znanja da im ne odgovaraju takvi postupci, jer u njima vide i ugroavanje vlastitih interesa.228 Prema tome, u vrijeme pokretanja oruanog ustanka uoljivo je bilo razliito dranje njemakih i talijanskih okupacionih vlasti. Djelovanje srpskih nacionalistikih elemenata u Hrvatskoj sjeverno od Save radi stvaranja etnikog pokreta bilo je u toku cijelog rata od marginalnog znaenja. Sve orune partizanske grupe u Slavoniji, koje su nastajale od srpnja, osnivali su komunisti. Samo su tri grupe nastale spontano okupljanjem odbjeglih srpskih seljaka. U grupi koja je osnovana u zapadnoj Slavoniji bio je podoficir jugoslavenske vojske Savo Kosanovi, koji je prije rata bio organizirani etnik. Kao takav nastojao je politiki utjecati na ostale raspirivanjem antihrvatskog raspolozenja.229 Ta je grupa jedno vrijeme djelovala u sastavu
--226 Tekst dokumenta u cijelosti donosi S t a n i s a v l j e v i , n. dj., 92-93. U posljednjoj toki se navodi da prisutni na skuptini izabiru etiri osobe (Mili Eremi, Mirko Lonar, Dragan Kljukovnica i Milo Napijalo) koje e zapisnik predati Komandi narodno oslobodilake vojske i ujedno izjaviti usmeno narodno raspoloenje i miljenje prema dananjem radu i situaciji narodnoj. . 227 Zbornik dokumenata NOR-a, V/2, 196-197; S t a n i s a v l j e v i , n. dj., 93-94; M i l e D a k i , Razvitak i djelovanje partijske organizacije na Kordunu 1941. i u prvoj polovici 1942. godine, Prva godina NOR-a, n. dj., 304 i d. D a k i navodi da je Napijalo bio glavni organizator skuptine u Crnoj Lokvi. (314). Skuptina u Crnoj Lokvi, - zakljuuje D a k i , ipak ukazuje na labilnu politiku situaciju i na injenicu da je jo uvijek na Kordunu postojao prostor za djelatnost protiv politike KPH. (...) Bio je to posljednji pokuaj da se nametne oportunistiki, u osnovi etniki, idejni koncept narodu Korduna. (305). 228 Opirnije: P a v l e G r e g o r i , Narodnooslobodilaki pokret u zapadnoj Slavoniji, Moslavini i Bjelovarskom okrugu 1941. godine - Sjeanja, Slav. Brod 1969, 60 i d.; Z d r a v k o K r n i , Slavonija 1941, Osijek 1978, 61 i d. 229 Pripadnici grupe nosili su na kapama i ubarama kokarde koje su nosili i etnici. Nisu bili za napade na Nijemce i ustae izvan svog kraja. Govorili su da e oni braniti samo svoje kue i svetiti se ustaama. Takva je u poetku bila veina. (K r n i , n. dj., 177-178).

101

Psunjskog partizanskog odreda, ali ju je Kosanovi uspio odvojiti opravdavajui to potrebom da u prvom redu brani svoje selo Lisiinu. Meutim, veina pripadnika te grupe bila je za borbu protiv Nijemaca i ustaa, tako da Kosanovi nije mogao sprijeiti njeno prikljuivanje Papukoj partizanskoj eti, nakon politike akcije komunista. Kosanovi je, meutim, nastavio svoju akciji, u prvom redu agitacijom medu seljacima protiv partizana, pa su ga zbog te djelatnosti borci osudili na smrt, i strijeljan je u oujku 1942, zajedno sa dvojicom istomiljenika. Ostali su se lanovi grupe ukljuili u partizansku jedinicu.230 Prikupljene obavijesti i analize djelovanja etnika omoguile su rukovodstvu NOP-a da u proljee 1942. dosta precizno utvrdi neke bitne znaajke njihove pozicije u Hrvatskoj. Medu njima glavnu panju privlae ove: a) Najjai centar cetnickih snaga nalazi se na tromei Like, Bosne i Dalmacije. Te su snage organizirane u sklopu Dinarske divizije. S tog teritorija pokreu se glavne etnike oruane akcije. b) Politiki centar cetnickih snaga na tom podruju nalazi se u Splitu. Odatle se upuuju glavne smjernice za organiziranje i djelovanje etnikih snaga na terenu. Preko posebnog emisara s centrom u Splitu uspostavila je vezu i emigrantska vlada. c) Drugi je politiki centar etnika u Suaku. Odatle je izvreno niz pokuaja da se u redove NOP-a ubaci to vie etnika. Iz tog centra se djeluje na podruju Hrvatskog primorja, Gorskog kotara i dijela Like. d) Glavne etnike vode su Biranin, Jevevi, Urukalo, Novakovi Longo (u gradovima), uji, Vlado Novakovi, Brkovi, Popovi, Raenovi (na terenu). e) etnika propaganda je u prvom redu usmjerena protiv NOP-a. Meu njenim nosiocima prednjai uji. U toj propagandi tei se NOP to vie kompromitirati i optuiti kao glavnog krivca za teror nad srpskim stanovnitvom. Stoga se tei poistovjeivanju partizana i ustaa (partizansko-ustake bande), tvrdi se da oni djeluju u sporazumu s Paveliem i da su na partizanskim vodstvima sve sami Hrvati-ustae. f) Zbog utjecaja NOP-a u stanovnitvu etnici ne mogu biti indiferentni prema nekim pojavama, pa su prisiljeni da se slue posebnom taktikom. Tako svojim odredima dodaju naziv narodno-oslobodilaki, a pozdrav "Smrt faizmu sloboda narodu pretvorili su u Smrt faizmu i komunizmu demokratska sloboda srpskom i svim slovenskim narodima. U vezi s tim je i odnos prema Talijanima. Naime, pod istim utjecajem, Talijane se javno oznaava kao okupatore, dok se u etnikim dokumentima otvoreno spominje njihova saradnja s talijanskim okupatorom.231

230 Usp. K a r l o M r a z o v i , NOP i borba protiv pokuaja stvaranja etnikih oruanih odreda u Slavoniji, zbornik: Slavonija u narodnooslobodilakoj borbi, Slav. Brod 1967, 160-161; G r e g o r i , n. dj., 197,214-215,236; D u a n a l i , Znaaj partijskog savjetovanja Slavonije (25-27. XII 1942), za razvoj NOP u Slavoniji, Zbornik HIS, br. 1, 1963, 82-83; C v j e t k o T o m l j a n o v i , Narodnooslobodilaki pokret i problem oruanog etnitva u Slavoniji, Zbornik HIS, br. 2, 1964,9-12; K r n i , n. dj., 168, 177-178, 184. 231 Zbornik dokumenata NOR-a, V/4, izvjetaj Glavnog taba Hrvatske Vrhovnom tabu, 25. V 1942, 322 i d.

102

II. glava

U savezu s talijanskim okupatorom i ustakim reimom protiv narodnooslobodilakog pokreta

Mjesto i uloga etnika u daljnjoj strategiji borbe talijanskog okupatora protiv NOP-a
Poetkom 1942. njemaki i talijanski okupacioni faktori bili su suglasni oko toga da je podruje NDH postalo veoma nestabilno zbog jaanja NOP-a. Zbog toga im je od poetka zajedniko gledite da se treba to prije usuglasiti oko poduzimanja veih akcija za unitenje oruanih snaga NOP-a na podruju NDH. Na sastanku njemakih komandanata u Zagrebu, 27. veljae, konstatirano je da u NDH postoje dva velika arita oruane borbe, protiv kojih treba poduzeti zajednike operacije. To su istona Bosna i Bosanska krajina. S tom analizom i prijedlozima Nijemaca upoznati su i vojni faktori NDH. Daljnja je razrada tog plana uslijedila na sastanku u Opatiji, 2-3. oujka, gdje su se sastali njemaki i talijanski komandanti i predstavnik domobranstva NDH. Zakljueno je da najprije treba poduzeti operacije za unitenje arita oruanog ustanka u istonoj Bosni, a tek kasnije u zapadnoj, poto je, prema talijanskoj ocjeni, bilo nemogue istodobno izvoditi obje operacije zbog nedovoljnog broja vojnih snaga. Dogovoreno je da se ne vodi posebno rauna o postojanju demarkacione linije za vrijeme operacija. U Opatiji je vidljiva panja bila posveena i daljnjem odnosu prema etnicima. Razliiti pogledi zainteresiranih strana na to pitanje ukazivali su da je ono dosta sloeno. Talijani su, u skladu sa svojom dotadanjom politikom, i dalje zastupali potrebu pregovaranja s pojedinim etnikim grupama radi njihova angairanja protiv NOP-a. Budui da su u etnicima nali vaan oslonac u politici pacifikacije, teili su ustrajati na provoenju toga kursa. Takvu su politiku opravdali isticanjem dotad postignutih rezultata u privlaenju etnikih snaga protiv NOP-a. Kako je tekao taj proces, objanjava donekle ocjena talijanskog obavjetajnog oficira kod komande talijanskog estog korpusa kapetana Angela de Mateisa, koji je sudjelovao u pregovorima s etnicima. Osvrui se na situaciju na prijelazu 1941/1942. godine, on navodi: Dakle, u jednoj tekoj borbi protiv boljevizma nismo bili sami. Jedan dio etnika indirektno je saraivao sa nama u borbi protiv partizana, no to u poetku nije bilo opeg karaktera, a mi nismo razumeli te odnose, jer nismo znali da postoje dve suprotne struje, ve smo mislili da je to rezultat linih stavova pojedinaca u borbi za prevlast, ali paljivim praenjem situacije brzo smo uvideli da postoje dve suprotne struje jedna prema drugoj, i to nacionalistika, i druga, internacionalistika. Logino proizlazi iz toga da smo nastojali da sa jednom stranom sklopimo prijateljstvo, i to ba sa nacionalistima, tim prije jer nam je sve govorilo da e

103

savez biti tim lake sklopiti, jer su oni svakim danom bili sve nemoniji u borbi protiv partizana, iji je pokret naglo rastao. Kao najistaknutije linosti koje su prihvatile talijansku suradnju, Mateis istie Jevevia i Biranina, koji ne samo to istupaju na nacionalnoj osnovi protiv internacionalnog boljevizma, ve su odluno ustali protiv bilo kakve saradnje sa partizanima sa vrlo jakom propagandnom aktivnou u kojoj iznose svoje protuteze.1 Zbog toga je novi komandant Druge talijanske armije general Mario Roatta, ve prilikom nastupa na novu dunost, krajem sijenja 1942, ocjenjivao dotadanji odnos Talijana prema etnicima kao realnu politiku. Steena iskustva u suradnji s njima i postignuti rezultati omoguili su manje naprezanje talijanskih vojnih snaga, sto znai ouvanje njihove borbene sposobnosti. Upoznat s dotadanjim naporima komandanta estog korpusa generala Dalmazza da se ostvari to tjenja suradnja s etnicima, Roatta je isticao: "Kada se ima u vidu da je u krajnjoj liniji najpotrebnije svesti protivnike na najmanju meru, smatram da bi valjalo pokuati, samo ako jo ima vremena, da se etnici dre daleko od komunista.2 Ta je ocjena jasno ukazivala i na znaenje koje Talijani ve tada pridaju NOP-u kao vojnom i politikom faktoru. Takva su gledita Talijana bila u suprotnosti s gleditima Nijemaca na sastanku u Opatiji. Prema miljenju njemakog generala Waltera Kuntzea, takav bi odnos prema etnicima znaio politiku poputanja, a to ne bi bilo u skladu s utvrenim ciljevima unitenja svih ustanikih snaga. U Opatiji je to gledite i prevagnulo, pa je odlueno da se ne pregovara s etnicima tokom planiranih operacija:,3 Rezimirajui dotadanja iskustva talijanskih komandanta, Roatta je, neposredno poslije sastanka u Opatiji, u svom izvjetaju Generaltabu kopnene vojske, 6. oujka, formulirao svoj stav prema etnicima ovim rijeima: Poduprijeti etnike u dovoljnoj mjeri da se bore protiv komunista, ali ne toliko da bi im to dopustilo preveliku irinu akcije, zahtijevati i osigurati da se etnici ne bore protiv hrvatskih snaga i vlasti; dopustiti im da protiv komunista operiraju na svoj nain (tako da 'pokolju jedni druge'); i konano, dopustiti etnikim grupama da djeluju paralelno s talijanskim i njemakim snagama, kao sto rade nacionalistike grupe (etnici i separatisti) u Crnoj Gori.4 Razgovori iz Opatije nastavljeni su u Ljubljani, 28-29. oujka 1942. U vezi s pitanjem etnika tom je prigodom iskrsao novi momenat. Rije je o tome da je upravo Paveli bio stvorio plan za sklapanje sporazuma s etnicima u Hercegovini. Roatta je u Ljubljani izjavio da, budui da vlada NDH pregovara sa ustanicima, to isto mogu initi i talijanski i njemaki komandanti, ime otpada dogovor u Opatiji.5 Predstavnik NDH, domobranski general Vladimir Laxa, zabiljeio je Roattino miljenje o politici prema etnicima, koje je dao nakon prvog sastanka u Ljubljani. Roatta je isticao da
1 AVII, Talij. fond, kut. 322, br. reg. 6/1. elaborat Angela de Mateisa, 5 - I 1943, upuen komandi Superslode. 2 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/2, 79. 3 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/2, 108. 4 Dokument citiran u Tom a s e v i c h, n. dj., 196. 5 Zbornik dokumenata NOR-a, XII/2, 243.

104

etnici, jedan njihov dio, nije zajedniki neprijatelj i Hrvatima i Talijanima i Nijemcima. Oni su neprijatelji samo NOH. Potrebno je da NDH zaboravi na ovog svog neprijatelja, kako bi imali samo jednog neprijatelja, tj. komuniste. (. . .) Nakon toga, ako budu etnici mirni, upozoravao je Roatta, budite i vi mirni. Ako ne budu mirni, tek onda stupa u borbu protiv njih i njemaka i talijanska vojska.6 Na kraju je sastanka, 29. oujka, opet briljivo razmatrano etniko pitanje. Tom prilikom Roatta je naglasio: a. Svi komunisti su neprijatelji. Pregovori s njima ni pod kojim uslovima ne dolaze u obzir; b. etnici su dodue hrvatski neprijatelji, ali nisu neprijatelji Osovine. Stoga je svrsishodno odmah pregovarati s etnicima, razumljivo je samo po sebi samo uz saglasnost hrvatske vlade. Kad se predstavnik NDH, general Laxa, suprotstavio ovakvom stavu, tvrdei da se ne moe postii lojalno dranje etnika prema hrvatskim vlastima, Roatta je uvjeravao prisutne da se radi unekoliko samo o nekom primirju. Borba protivu etnika e se kasnije, u sluaju potrebe, voditi zajedniki. Na intervenciju njemakog generala Badera, odlueno je da se zatrai suglasnost vlade NDH.7 Meutim, budui da je vlada NDH ve sama zapoela akciju za sporazumijevanje s etnikim grupama u Hercegovini, njena trenutna formalna nesuglasnost u pogledu sporazumijevanja sa etnicima u

etnici, jedan njihov dio, nije zajedniki neprijatelj i Hrvatima i Talijanima i Nijemcima. Oni su neprijatelji samo NOH. Potrebno je da NDH zaboravi na ovog svog neprijatelja, kako bi imali samo jednog neprijatelja, tj. komuniste. (. . .) Nakon toga, ako budu etnici mirni, upozoravao je Roatta, budite i vi mirni. Ako ne budu mirni, tek onda stupa u borbu protiv njih i njemaka i talijanska vojska.6 Na kraju je sastanka, 29. oujka, opet briljivo razmatrano etniko pitanje. Tom prilikom Roatta je naglasio: a. Svi komunisti su neprijatelji. Pregovori s njima ni pod kojim uslovima ne dolaze u obzir; b. etnici su dodue hrvatski neprijatelji, ali nisu neprijatelji Osovine. Stoga je svrsishodno odmah pregovarati s etnicima, razumljivo je samo po sebi samo uz saglasnost hrvatske vlade. Kad se predstavnik NDH, general Laxa, suprotstavio ovakvom stavu, tvrdei da se ne moe postii lojalno dranje etnika prema hrvatskim vlastima, Roatta je uvjeravao prisutne da se radi unekoliko samo o nekom primirju. Borba protivu etnika e se kasnije, u sluaju potrebe, voditi zajedniki. Na intervenciju njemakog generala Badera, odlueno je da se zatrai suglasnost vlade NDH.7 Meutim, budui da je vlada NDH ve sama zapoela akciju za sporazumijevanje s etnikim grupama u Hercegovini, njena trenutna formalna nesuglasnost u pogledu sporazumijevanja sa etnicima u istonoj Bosni, nije imala presudnije znaenje. Vlada NDH ipak je stvarno pokazivala spremnost za ire sporazumijevanje i dogovaranje s etnikim grupama na svom podruju. To je, uostalom, bilo dano do znanja Nijemcima i Talijanima, kad je izrazila elju da u eventualnim razgovorima s etnicima bude prisutan i njen predstavnik, kao neslubeni promatra. Takav kurs u politici NOH potvrdit e se u sporazumima vlade NDH, preko lokalnih upravnih i domobranskih ustanova, s nizom etnikih grupa u razliitim podrucjima.8 Od sredine 1942. poinje nova etapa u razvoju odnosa izmeu NDH i Italije, to e se odraziti i na pitanje etnika. Talijanska Vrhovna komanda je odluila da postupno povlai svoje trupe s podruja Druge i Tree zone, tj. da ih s reokupiranog podruja NDH vrati na svoj anektirani teritorij. To je uinjeno zato to su talijanske vojne snage bile prilino oslabljene i iscrpljene u borbi protiv snaga NOP-a, a nije ih bilo mogue prema potrebi poveavati i osvjeavati. Prema tome, izjave vrhova NDH da je povlaenje talijanskih trupa u prvom redu uspjeh ustake politike, mogle su imati tek propagandno znaenje. Sam njemaki opunomoeni general u NDH Edmund Glaise von Horstenau ocijenio je da povlaenje Talijana nije bilo ustupak NDH, ve elja da se smanji broj garnizona 2. armije. Prema njemu, Roatta je povlaenjem u prvom redu elio da potedi svoje trupe od jo jedne duge (druge) uzastopne planinske zime.9 Povlaenje talijanskih trupa utanaeno je sporazumom vlade NDH i Vieg zapovjednitva oruanih snaga Slovenija-Dalmacija (Supersloda) 19.1ipnja 1942. u Zagrebu, koji je stupio na snagu 11. srpnja. Prema tom sporazumu, Supersloda e postupno povlaiti svoje posade iz Tree zone i neke posade iz
6 AVII, 7

NDH, kut. 232, br. reg. 2/1-18, spis: Tok razgovora u Ljubljani. Zbornik dokumenata NOR-a, XII/2, 248-249. 8 F. J e l i B u t i , Ustae i NDH, 248-249. 9 Isto, 250. .

105

Druge zone, o emu e stalno i konkretno obavjetavati vojne vlasti NDH. Izuzetak je bio Karlovac u kojemu Talijani zadravaju svoju posadu. NDH dobiva pravo uspostave svog aparata vlasti preko kojega njena vlada jami da e u podrujima iz kojih su Talijani otili biti osiguran javni red, te posebno da nee ni na koji nain prema puanstvu biti poinjena nasilja ili odmazde. to se tie stacioniranja vojnih snaga NDH, one su se mogle odmah po sporazumu razmjetati na podruju Tree zone, a dogovoreno je da se njihov opseg i dislokacija u Drugoj zoni odrede, posebnim sporazumom. Zagrebaki sporazum posebno je formulirao pitanje statusa etnika. Rije je zapravo o tenji za kvalitetnom promjenom dotadanjeg statusa etnikih grupacija na pojedinim podrujima. Sporazumom je, naime, poduzeta akcija organiziranja tzv. oruanih protukomunistikih skupina. Rije je zapravo o tzv. Dobrovoljnoj antikomunistikoj miliciji (Milizia volontaria anticommunista - MV AC), koju su Talijani upravo poeli organizirati na podruju anektiranog dijela sjeverne Dalmacije, a bilo je zamiljeno da se formira i izvan tog podruja. Prema Zagrebakom sporazumu, nastavilo bi se organiziranje tih snaga u Drugoj i Treoj zoni pod nadzorom talijanskih vojnikih vlasti, ili pod nadzorom hrvatskih graanskih i vojnikih vlasti, ili pod zajednikim nadzorom (. . .). Zamiljene su dvije vrste tih orunih snaga. Jedne bi bile pokretne, a druge bi imale organizirati mjesnu zatitu. Dogovoreno je da MVAC bude mobiliziran i od srpskog i od hrvatskog stanovnitva, pri emu se mislilo na sigurne elemente, tj. lojalne podanike. Talijani su sporazumom najveim dijelom zadrali prava zapovijedanja MVAC-om dok se vlada NDH obavezala da e prema pripadnicima tih formacija izvravati obaveze koje su preuzeli Talijani.10 General Roatta nije bio zadovoljan ostvarivanjem Zagrebakog sporazuma. Bio je u prvom redu zainteresiran za ukljuivanje to veih snaga NDH protiv NOP-a. Zahtijevao je da se utvrdi to pouzdaniji program smjenjivanja talijanskih garnizona i zatite eljeznikih pruga. U tom pogledu alio se na nedostatak bilo kakve koordinacije s oruanim snagama NDH u Drugoj i Treoj zoni. Na podruju Hrvatske talijanske vojne snage bile su osobito zainteresirane za osiguranje like pruge, tj. da se dobije poeljna zamjena od strane vojnih snaga NDH za pojedine talijanske posade, koje su se trebale evakuirati, kao npr. iz Graaca, gdje je bio dosta velik talijanski garnizon.11 etniko pitanje je u odnosima s Talijanima bilo znatno optereenje za vladu NDH. Prema miljenju ustakog vodstva, talijanska je politika vodila sve veoj legalizaciji etnika, to je NDH najmanje eljela. U tom smislu se i tumaio Zagrebaki sporazum iz lipnja 1942, u kojemu je status etnika preciziran iskljuivo u okviru MVAC-a, a to je, prema tumaenju ustaa, sasvim druga kategorija. Zbog toga je taj sporazum oznaavan kao uspjeh NDH, jer se u njemu formalno ne govori o etnikom pokretu, nego iskljuivo o organiziranju MVAC-a, a trebalo je da se u takve formacije mobiliziraju i Hrvati. Budui da se u biti nita nije promijenilo, ustae su zakljuivali da je i
10 11

Zbornik dokumenata NOR-a, V/32, 303-310. Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/2, 513-515, 527-530.

106

politika Talijana, iako se radi o saveznicima, u biti uperena protiv interesa NDH.12 Stvaranje MVAC-a u podrujima do demarkacione linije trebalo je prema Zagrebakom sporazumu - zapravo znaiti reorganizaciju etnikih jedinica i njihovo stavljanje pod vru kontrolu ustaa i Talijana. Organiziranjem bivih etnika, isticao je Vrani, u gore spomenute protukomunistike druine (misli na MVAC, op. F.J.B.), namjeravalo se je postrojiti sigurne elemente u druine, koje e se oduprieti partizanskom nadiranju, te koje e u tom nastojanju lojalno pomagati kako talijanske tako i hrvatske oruane snage i priznavati vrhovnitvo Nezavisne Drave Hrvatske. U koliko se takove oruane skupine ne dre tih uslova, moraju se s hrvatskog stanovita smatrati pobunjenicima protiv javnog reda i poredka, pa makar se one organizirale pod bilo kojim nazivom. Prema Zagrebakom sporazumu i ove jedinice u Drugoj i Treoj zoni su trebale biti organizirane po uzoru na one u anektiranoj Dalmaciji, tj. pokretne ili za mjesnu zastitu.13 Ustaka oekivanja da e stvaranjem MVAC-a biti zadan odluujui udarac etnitvu, posebno njegovoj samostalnosti, nisu se ispunila. Ustae su u srpnju i kolovozu 1942. bili suoeni s injenicom da Talijani konsolidiraju postojee etnike jedinice i stvaraju nove. Uzbuenje medu ustaama izazvala je i injenica da su za zapovjednike tih jedinica u veem broju postavljeni bivi oficiri jugoslavenske vojske rodom iz Srbije i Crne Gore. Zatraeno je od generala Roatte da se ne osnivaju protukomunistike druine iz bivih etnika, gdje to nije neophodno potrebno, a u koliko se takove moraju osnivati, odnosno podravati, da zapovjednici talijanskih prezidia upozore na to da ne smiju dozvoliti da se takove postrojbe pretvore u organizacije kojima je svrha raditi protiv Nezavisne Drave Hrvatske.14 Uskoro je, meutim, izbila na vidjelo i injenica da ni etnike grupacije, tj. njihova vodstva, nisu bile zadovoljne stvaranjem MVAC-a, u kojem se u prvom redu prepoznavala opasnost slabljenja i onemoguavanja njihovih vlastitih snaga. Prve akcije oko sporazumijevanja ustakag reima i etnika Kako je konstatirano, ustae su najprije poduzeli akciju u cilju dogovora o suradnji s etnikim grupama u Hercegovini, koje je podruje smatrano vrlo osjetljivim za NDH. Ondje se ni u jednom trenutku nije mogla ostvariti puna kontrola ustakog reima, a jedina pristupana ali i nesigurna prometna veza bile su eljeznika pruga i cesta Sarajevo-Mostar. Ve u oujku 1942, dakle neposredno poslije opatijskog sastanka, Paveliev povjerenik za obalni pojas kod Druge Armije V. Vrani, poveo je akciju za sklapanje sporazuma s etnikim vodama D. Jeveviem, Novicom Kraljeviem i Radmilom Griem. Prema Pavelievoj izjavi generalu Glaiseu, inicijativa za tu akciju potekla je osobno od njega. Po njegovim rijeima, on je uputio Vrania u talijansku okupacionu zonu sa dalekosenim punomojima u korist srpskog stanovni
Kao u bilj. 8, 254-255. AVII, NDH, kut. 226, br. reg. 38/10, dopis V. Vrania OUP-u u Suaku, 13. VIII 1942. 14 Isto.
12 13

107

stva i pravom da u irokim razmjerima provede ponovna postavljenja i da ispravi pogreke. Prema istim podacima Glaisea, itava je ta akcija voena i uz suglasnost generala Roatte. a tim koracima Pavelia informirao je i Edmund Veesenmayer u svom izvjetaju potkraj travnja 1942, po povratku u Berlin iz Zagreba. U njemu je spomenuo nastojanje ustaa i Vrania, koji je u nekim krajevima uspio pridobiti pojedine ustanike vode i njihove pristae da obustave akcije i priznaju NDH, ili je barem uspio da nahuka jedne na druge.15 Vrani je svoju akciju zapoeo razgovorima sa zapovjednicima Druge armije (general Roatta, general Dalmazzo, general De Blasio, pukovnik Morgari i dr.). U razgovorima s njima doao je do zakljuka da su Talijani uvjereni, da se politikim sredstvima moe pacificirati dobar dio pobunjenika. Dranje talijanskih komandanata je, po miljenju Vrania, odreeno sa dva osnovna momenta. S jedne strane, potrebno je da NDH promijeni odnos prema Srbima. U vezi s tim Vrani predlae da se pusti na slobodu sve neopasne i nedune pravoslavce putem milosti Poglavnika; da se Srbi prime u slubu, te da se reguliraju mirovine; da im se vrati imovina; da se orunici Srbi pozovu natrag u slubu. S druge strane, Talijani, koji kao neprijatelje smatraju samo partizane, ele prilikom akcije oienja upotrebiti etnike protiv komunista. Vrani se sastao u drugoj polovici oujka s Jeveviem i Griem u Splitu, te s Kraljeviem u Dubrovniku. Budui da je svim tim razgovorima prisustvovao i Mateis, Jevevi je, kako navodi Vrani, zatraio da razgovaraju bez prisutnosti talijanskog obavjetajca. Na sastanku, 29. oujka u Dubrovniku, on je izjavio da je u stanju obustaviti etnike borbe protiv hrvatskog domobranstva na podruju itave istone Bosne. Gri, koga Vrani ocjenjuje kao politikog radnika manjeg kalibra, ovako je rezimirao svoje stavove: 1. Mi smo Srbi, te ne ivimo samo od namjetenja i mirovine, nego i od ideala; 2. Treba organizirati pravoslavnu crkvu, da bi se suzbio komunizam; 3. Treba pustiti na slobodu sve nedune Srbe; 4. Treba urediti mirovine Srbima i primiti ih u dravnu slubu; 5. Treba Srbima, koji su kod kue, ili njihovim nasljednicima vratiti imetkeY Prema ocjeni ustakog vodstva, sporazumi s etnicima trebalo je da budu znaajni konkretni koraci umirenja NDH. Svakako je irenje i jaanje NOP-a na podruju NDH bio presudni faktor koji je inicirao i utjecao na pribliavanje interesa etnika i ustaa. Dakako, na to su utjecali i drugi momenti, od kojih treba istai napore pojedinih etnikih grupa da prevladaju vlastitu krizu to ih je zahvatila u proljee 1942. godine. Potkraj travnja 1942. sklopljen je sporazum izmeu ustakih predstavnika i Uroa Drenovia, komandanta etnikih grupa u okolici Mrkonji-Grada. Za etnike je taj sporazum bio prijeki izlaz nakon njihova tekog poraza u sukobu s Kozarskim partizanskim bataljonom, kad im je zaprijetilo potpuno rasulo. Glavno obiljeje sporazuma davala je izjava da e se etnici i oruane snage NDH zajedniki boriti protiv NOP-a. Vlasti NDH jamile su zatitu

15 16

Kao u bilj. 8, 248. Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 899-920, izvjetaj Vrania od 6. IV 1942.

108

srpskih sela, materijalnu pomo, slobodu vjeroispovijesti. Potkraj svibnja sklopljen je sporazum s ozrenskim, trebavskim i zenikim etnikim grupama na podruju sjeveroistone Bosne. Tom prilikom vlasti NDH su pregovarale i s grupom majevikih etnika, ali do sporazuma nije dolo. Prema tim sporazumima, spomenute etnike grupe priznaju vrhovnitvo Nezavisne Drave Hrvatske i kao njeni dravljani izrauju lojalnost i odanost njenom poglavaru, te se obavezuju da prekidaju sva neprijateljstva prema vojnim i graanskim vlastima NDH. etnici su takoer pristali dobrovoljno suraivati sa hrvatskim oruanim snagama na suzbijanju i unitavanju partizana, te u tu svrhu mogu zadrati oruje pod kontrolom hrvatskih vojnih vlasti17 Na podruju Hrvatske inicijative ustaa za sporazumijevanje s etnicima poduzete su u sjevernoj Dalmaciji i Lici, gdje je i bila glavna koncentracija etnikih snaga. Kako je ve spomenuto, glavni inicijator i organizator meusobnih dodira bio je upan u Kninu Sini, koji je od kraja studenoga 1941. preuzeo i funkciju ustakog stoernika. Njegova taktika pod parolom politika smirivanja i politika najue suradnje s talijanskim vojnim vlastima raunala je na mogunost suradnje s etnicima. To vidljivo potvruju njegovi brojni izvjetaji iz kojih proizlazi da je ve od poetka 1942. glavna panja bila usmjerena na pokuaje uspostave dodira i suradnje s etnikim elementima. Procjenjujui u travnju 1942. da se na tom podruju nalazio oko 800 naoruanih etnika, te da svi surauju s talijanskim vlastima, Sini je ovim rijeima ocjenjivao njihov odnos prema ustakom reimu: Pajo Popovi, a prema tome i oni, koje on vodi, su najnepomirljiviji i trae svaku priliku da napadaju Hrvate i vrijeaju i tete hrvatske dravne i narodne interese. (. . .) Pop Momilo uji ne eli suradnju s hrvatskim vlastima, ne priznaje hrvatsku dravu, ali ne potie na otvorenu borbu protiv Hrvata i Hrvatske. Djelotvorno se bori protiv komunista, dok Pajo Popovi uope se ne bori proti ovima, a moda je s nekima od komunista i u tajnoj vezi. Branko Bogunovi nepomirljiv je prema Ustaama, sklon je suradnji s hrvatskim vlastima, te bas sa mnom. Bori se aktivno protiv komunista .18 U svibnju je dola do izraaja konkretnija suradnja. Naime, 17. svibnja posjetili su podupana u Kninu Antu
17 Opirnije: R a s i m H u r e m, Sporazumi o saradnji izmeu dravnih organa Nezavisne Drave Hrvatske i nekih etnikih odreda u istonoj Bosni 1942. godine, Prilozi, Sarajevo, 2, 1966; P e t a r K a a v e n d a, Saradnja etnika i ustaa u Bosni 1942. godine, VIG, 5/1966; N i k o l a M i l o v a n o v i , n. dj., Poraz, 31 i d. 18 Sini je ve tada odravao prisne dodire s Bogunoviem, uz iju pomo je postavio kotarsku upravu NDH u bos. Grahovu i ispostavu u Drvaru. Sini takoer navodi da je iz razgovora s ujievim kurirom saznao za poruku koju je ovaj navodno dobio od Mihailovia, a koja bi glasila: Nemojte voditi borbu izmeu sebe, niti protiv Talijana, ni proti Hrvata. Zasad proti komunista, a najveu panju posvetite organiziranju svoje organizacije. Kad doe vrijeme onda emo lako, glavno da smo pripravni. (NOB u Dalmaciji. zbornik dokumenata, knj. 2, 969-973, Siniev izvjetaj od 23. IV 1942.) Da su pojedinci na takve mogunosti pomiljali i ranije, svjedoe neki podaci to ih je o dranju srpskih nacionalistikih elemenata u Lici u rujnu 1941, dao Gojko Polovina u svom izvjetaju taba Drvarske brigade. Velikosrpski elementi, navodi on, idu u svom oportunizmu tako daleko da predlau kompromis sa Zagrebom. Jedan velikosrbin tvrdi mi da on moe da garantuje da je Artukovi spreman da pregovara i da on moe doti do tih pregovora. Isti mi tvrdi da su za pregovore spremni i neki generaltabni oficiri, koji su bili u bivoj jugoslavenskoj vojsci. Naroito da su spremni na pregovore mlai po inu i po godinama, ali da trae da u tim pregovorima uestvuju i HSS-ovci i Maek. Njihov je stav prema onom sto sam do sada mogao doznati oportunistiki. (Zbornik dokumenata NOR-a, V/1, 135).

109

Vatavuka, etniki vode M. Rokvi i S. Raenovi, koji je inae u to vrijeme boravio u Kninu. Oni su upoznali Vatavuka sa situacijom na podruju Korenice, Udbine, Donjeg Lapca, Bos. Petrovca, Srba, Drvara i Bos. Grahova. Upozorili su da je rije o krajevima koji su opasno ugroeni od komunista, odnosno koji su krajevi osobito to se tie sela skoro sasvim u rukama komunista. U vezi s tim, oni su predloili potpunu suradnju svih etnika s vlastima NDH. Takav sporazum je, prema podatku koji daje Vatavuk, trebalo postii na irem sastanku u Kninu, na koji bi dola etnika delegacija Rokvi, Bogunovi i uji. Vatavuk je predloio i da jedna etnika delegacija, predvoena Siniem, ode u Zagreb.19 Vidljivo je da je do takvog susreta moglo doi zbog bojazni koja je zavladala medu etnicima zbog najavljenog povlaenja talijanskih vojnih snaga iz reokupiranog podruja. Smanjenje talijanskih posada bilo je za etnike osjetno slabljenje dotadanjeg oslonca. Rokvi i Raenovi zagovarali su dolazak domobranskih jedinica kao faktora s kojim bi se mogla nastaviti suradnja, a ime bi se ujedno izbjegli neposredniji dodiri s ustaama od kojih se zaziralo.20 Sredinom lipnja Sini u svojim izvjetajima istie da je postigao jo vee rezultate. Prema njemu, postignuta je suradnja sa ovim etnikim voama: Manom Rokviem (Drvar, Bos. Petrovac), Brankom Bogunoviem (Bos. Grahovo), Stevom Raenoviem (Srb) i Momilom ujiem (Strmica). Istodobno navodi da etnici u dogovoru s njim i uputama koje su primili idu prema Glamou sastati se s etnicima Drenovia i domobranima gdje (e) odrediti plan daljnjih zajednikih akcija. Konstatirajui da su etnici za suradnju s nama i borbu proti partizanima, on ukazuje da ih je potrebno snabdjeti orujem i municijom. Spomenuvi da su etnici poveli akciju proti partizana iz Medka prema Strmici, zakljuuje da bi trebalo povezati ovu akciju sa akcijom nae vojske iz Gospia. Navodi da etnici oekuju za svoje akcije uputstva naeg vojnikog zapovjednitva.21 Prema Sinievu podatku, glavni pregovara bio je Rokvi, koji ga je posjetio u Kninu, doavi S punomoima spomenutih etnikih voda da zavri pregovore etnike organizacije s hrvatskom dravnom vlau. Oito je jaanje NOP-a, koji je sve vise ugroavao njihove pozicije, bio glavni uzrok koji je privolio etnike vode da ispitaju i utvrde odreenu suradnju s ustakim reimom. Prema rijeima samog Rokvia, kako ih navodi Sini, etnici imaju sve vee tekoe u borbi proti komunistima, koji su sve jai, koji su dobro naoruani, a nasuprot tome izraavaju svoje negodovanje prema dranju Talijana, koji su ih napustili i koji tamo, gdje jo imaju svoje postaje, ne pruaju nikakovu jau pomo u borbi proti komunistima.22

19

NOB u Dalmaciji, Zbornik dokumenata, knj. , 991-994, Izvjetaj Vatavuka od 18. V 1942.

20 Prema izvjetaju upe Cetina u Omiu, 30. V 1942. vlasti NDH bile su zainteresirane da zajedno

s talijanskim vojnim vlastima uspostave suradnju s etnicima na podruju kotara Sinj, pri emu se misli uglavnom na podruje opine Vrlika. Ve je dolo do naelnog sporazuma sa predstavnicima etnika, navodi se u izvjetaju a o pojedinostima se pregovori jo vode. U glavnom se pak radi o tome da se od etnika stvori milicija za borbu protiv partizana, ali pod istim uslovima kako je stvorena i hrvatska milicija, ime bi etnici doli pod kontrolu naih vojnih vlasti, te ne bi mogli imati onu slobodu kao na podruju kotara Knin. (Isto, 1005-1006). 21 Isto, 1019, izvjetaj Sinia od 17. VI. 1942. 22 Isto, 1022, Siniev izvjetaj od 18. VI 1942.

110

Daljnji Sinievi izvjetaji pokazuju da je on ulagao znatne napore da se ostvari konkretnija suradnja s etnikim vodama s prvenstvenim ciljem pacifikacije pojedinih podruja, na kojima bi etnici priznavali organe vlasti NDH. Najee je dolazio u dodir s Rokviem, Bogunoviem i Raenoviem. Sini navodi da mu je Raenovi izraavao svoju spremnost da kao politiki predstavnik june Like i zapadne Bosne zastupa te krajeve i u Saboru NDH.23 U srpnju su Sinia u Kninu posjetili u ime likih etnika Slavko Bjelajac i Milan Plea. Bjelajac je bio major bive jugoslavenske vojske i tada zamjenik komandanta likih etnika Ilije Mihia. Izrazili su spremnost za suradnju. Zauzvrat, Sini se zalagao za odreene ustupke, u prvom redu da se vrati oduzeta i opljakana imovina Srbima, posebno u Gospiu. Zagovarao je putanje iz koncentracionih logora onih Srba koje zatrae etniki voe, jer njihov iskaz je jamstvo da se ovi ne imaju smatrati partizanima.24 Sini je tu suradnju nastojao to vie uvrstiti nakon sto je postavljen za upana u Gospiu u kolovozu 1942. god. Ocjenjujui dranje etnika u kotaru Otoac u rujnu 1942., Sini konstatira da je njihov odnos prema ustakim vlastima veoma snoljiv i pomirljiv te uobe ne dolazi do incidenata. On se u Otocu ponovo sastao s Bjelajcem, kojom prilikom je obostrano izraena elja za suradnju.25 Posebno se teilo uspostaviti suradnju s etnicima u kotaru Graac. U Graacu je, naime, bio jak talijanski garnizon, a opinsku upravu su postavili Talijani. Prema Sinievoj ocjeni, naelnik opine Nikica Stanisavljevi imao je utjecaj na etnike i bio je zagovornik suradnje s vlastima NDH. Sini navodi da je preko jednog svog povjerenika u Graacu uspostavio vezu s etnikim vodom Danilom Stanisavljeviem, ali konstatira da on punoj i javnoj suradnji nije pristupio.26 Za razliku od dodira i dogovora s pojedinim etnikim vodama, Sinievi izvjetaji pokazuju da takvih dodira nije bilo s ujiem i Popoviem. Oni su oito zazirali od konkretnijih osobnih dogovaranja s predstavnicima ustakog reima. Bili su najvie zainteresirani da se predstave kao zatitnici ugroenog srpskog stanovnitva od ustakog reima na svojim podrucjima.27 Popovi je
23 AVII, NDH, kut. 76, br. reg. 45/2, Siniev izvjetaj, nedatiran, lipanj 1942. Opirnije o Saboru NDH v. J e l i B u t i , Ustae i NDH, n. dj., 146 i d., i Hrvatska se/jaka stranka, n. dj., 63 i d. 24 AVII, NDH, kut. 242, br. reg. 7/3, Siniev izvjetaj od 16. VII 1942. 25 U izvjetaju od 29. IX 1942. Sini pie: Danas sam u Otocu razgovarao ba sa glavnim etnikim zapovjednikom za cielo podruje Like i to Slavkom Bjelajac bivim majorom Jugoslavenske vojske, koji je rodom iz Bosne. On je ovjek irokih pogleda i podpuno shvaa i razumije situaciju. eli smirenje i suradnju. Ja se s tim ovjekom poznam ve due vremena, jer je k meni ve od ranije, dolazio u Knin. Bjelajac je tom prilikom obeao da e uiniti uslugu Siniu i zamijeniti etnikog komandanta u Medku Bania s kapetanom Mandiem, koji je osobito sklon politici smirenja i suradnje. Kao protuuslugu, Sini je obeao intervenirati za isplatu mirovina udovicama ubijenih bivih dravnih slubenika Srba. (A VII, NDH, kut. 215, br. reg. 48/3). 26 AVII, NDH, kut. 195, br. reg. 16/6, Siniev izvjetaj od 19. VI 1942. 27 U dopisu Opinskoj upravi Knin, 4. III 1942, uji je u ime Srpske pravoslavne crkovne optine u Strmici protestirao zbog toga sto se spomenuta obinska uprava obraa na adresu Srba ili njihovih parohijskih uprava. Mi ne priznamo Hrvatske drave te prema tome odbijamo i svaku slubenu prepisku sa istom. (AVII, NDH, kut. 201, br. reg. 10/16). U ime taba etnikog puka Onisim Popovi, Pajo Popovi je, vjerojatno u oujku 1942, izdao Naredbu br. 6, kojom se nareuje svim komandirima puka da se opozove primanje oruja koje se ima primiti od Hrvatskih vlasti. Oruje se nee primati iz razloga, jer kako je ve poznato da mi neemo saraivati sa Hrvatima i to u nikakvom pogledu pa ma ta da nam dadu. (AH, A, kut. 5).

111

uskoro poginuo, a uji je i dalje nastojao izbjegavati neposredne dodire s predstavnicima ustakih organa, dok su zapravo odreeni posredni kontakti postoji.28 On je inae upravo nakon spomenutog Sinieva dogovora s Rokviem ee dolazio u Knin i ondje sudjelovao na pojedinim etnikim manifestacijama.29 Knin je od tada postao privlaan centar za etnike i njihove dodire s Talijanima i ustaama. O tome svjedoe ove Sinieve rijeci u izvjetaju krajem lipnja: Kroz Knin su prolazili i prolaze oruani etnici. Njihove voe s oruanim pratnjama etali su Kninom u drutvu s naim ljudima i sa mnom te naim etnicima. Dolazili su s bombama i pukama u upu. Prireena je bila veera, gdje su bili njihovi voe sa mnom i predstavnicima nae vojske. Dolazili su njihovi voe u moj stan i sl. Dva tri beznaajna incidenta dogodila su se, ali su uzronici kanjeni koliko s moje, toliko s etnike strane. Svak je kanjavao svoje. Bogunovi je javno isprebijao neke svoje ljude, a tako isto i ,etniki vojvoda' Mane Rokvi.30 Potpunije spoznavanje postignutih rezultata u prikazanim dodirima izmeu pojedinih etnikih voa i predstavnika ustakog reima na spomenutim podrujima u Hrvatskoj, svakako onemoguuje nedostatak odgovarajue etnike dokumentacije. Zasad nije poznat ni jedan dokument koji bi formalno svojim sadrajem prezentirao konkretniji sporazum izmeu dviju strana u to vrijeme, kao to je to sluaj s ishodom sliih dodira u Bosni. To ne znai da nekog konkretnog ugovora nije bilo. Sini, pak, svoje napore u uspostavi dodira s etnikim voama kvalificira kao uspjenu akciju koja je rezultirala pravim sporazumom. Politika smirenja, - zakljuuje on, urodila je plodom. Kod ove upe (Bribir i Sidraga sa sjeditem u Kninu, op. F. J. B.) bili su nazad nekoliko dana primljeni voe etnika ovih krajeva, te je postignut izmeu hrvatskih vlasti, graanskih i vojnih s jedne strane, te s druge strane etnika podpuni sporazum za suradnju. etnici vie ne napadaju niti e napadati hrvatska sela i hrvatsko puanstvo, ve jedino e se boriti protiv zajednikog neprijatelja, tj. proti komunista (partizana). (. . .) Ovaj sporazum je od ogromne koristi i vanosti za cielu Dravu - pa svi Hrvati su duni, da se ovoj suradnji odazovu.31 Dalekoseniji cilj tih sporazuma Sini je objanjavao ovim rijeima: Jaz izmeu etnika i partizana je neopisiv i neizgladiv. Ovaj jaz je zapravo jaz izmeu Srba samih, koji se u meusobnoj borbi unitavaju. Mi ovu borbu trebamo podravati i ne dozvoliti pribliava
28 uji je npr. bio na jednoj veeri u Kninu, krajem rujna 1942, koju je priredio talijanski pukovnik Gazzini, a na kojoj su kao gosti bili i predstavnici NOH. (AVII, NOH, kut. 215, br. reg. 48/3-17, Siniev izvjetaj i od 17.X 1942). 29 U izvjetaju taba Dinarske etnike divizije za lipanj 1942, donosi se ovaj podatak: 22. juna o. DJ. izjutra u 6 asova sa Vrbnika sili su vojno-etniki odredi i prvi put promarirali sa etnikom zastavom kroz Knin pjevajui nacionalne pesme i otili za selo Paene. (NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 2, 1148). uji je prisustvovao 8. VII 1942. u Kninu prvoj skuptini enske etnike akcije, na kojoj je odrao govor. (Isto, 1150). 30 AVII, NOH, kut.78, br. reg. 33/9, izvjetaj od 27.VI 1942. 31 To je citat iz Sinieva dopisa opinskom naelniku u Vrlici, zapovjedniku orunike stanice i glavaru sela u Kijevu, u kojem ih poziva da se doe postignutog sporazuma. U skladu s tim Sini apelira na puanstvo sela Kijeva, da prestane smatrati neprijateljima etnike i da ih prestane napadati a isto tako da prestanu sa napadajima na. srbska sela. Sve puanstvo ima sve svoje sile uloiti samo da se odbrani od komunista i da spriei komunistima prolaz kroz svoje podruje i da dobije bilo od koga kakovu pomo. (AVII, NDH, kut. 196, br. reg. 45/5, dopis od 27. VI 1942).

112

nje jednih drugima, ve podvojenost podravati i etnike upotrijebiti u borbi protiv komunista, kojih osim voda - veina je pravoslavaca. Unititi skupa s etnicima partizane - znai unititi pomou istih Srba - njihovu veinu. Smatram ovo politiki vanim i potrebnim osobite panje. Izazvati podjelu, podravati meusobno unitavanje za nas predstavlja politiku korist. Ovo trebamo uzeti upravdanim razlogom u nastojanju i radu naem oko pridobivanja etnika i saraivanja s njima. Ovom saradnjom osim toga smanjujemo broj otvorenih neprijatelja, smanjujemo broj onih, koji, dok se bore protiv nas - onemoguuju djelo naeg unutranjeg dravnog konsolidiranja. Istodobno je Sini gajio pritajenu nadu da bi se pribliavanjem etnicima ovi mogli odvojiti od Talijana, tj. od njihova utjecaja.32 U svakom sluaju, dodire i sporazume izmeu ustakog reima i pojedinih etnikih grupa treba u prvom redu razumijevati kao obostranu tenju pronalaenja mogunosti zajednikog suprotstavljanja snagama NOP-a. Jaanje tih snaga u spomenutim podrujima Hrvatske bilo je, prema tome, glavni faktor koji je utjecao na meusobno pribliavanje i sporazumijevanje etnika i ustaa. Krajem lipnja Sini je isticao da na teritoriju june Like i zapadne Bosne vee podruje je pod vlau partizana - nego ono koje dre etnici. Partizan a na ovom podruju ima vie nego etnika. Partizani dre polovinu kotara Bos. Grahovo, Drvar, itav kotar Bos. Petrovac, itav kotar Donji Lapac i vei dio kotareva Glamo i Graac.33 Glavni stan Poglavnika, ustanova koje je vodila pregovore s etnicima, uputio je 26. lipnja 1942. okrunicu u kojoj je Paveli precizirao postupak oko pregovora s etnicima. U okrunici se u prvom redu naglaava da naelno treba svuda ponudu etnika za pregovore i predaju prihvatiti. Pregovore je trebalo voditi po upama a i do tada je to inilo povjerenstvo sastavljeno od zapovjednika divizije, upana i ustakog stoernika. Paveli je tom prilikom i formalno dozvolio, tj. prihvatio postojeu praksu, da komandanti etnikih odreda vre vlast na podrujima na kojima se nalaze njihove jedinice, no pod kontrolom vlasti NDH, i da etnike postrojbe moraju suraivati sa hrvatskim oruanim snagama na suzbijanju i unitavanju partizana. etnici su mogli zadrati oruje pod kontrolom hrvatskih vojnih vlasti.34 Politika sporazumijevanja ustaa s etnicima smatrana je dravnom nudom a kao taktika svodila je odnos prema njima na sporedni kolosijek, za razliku od tretiranja tog pitanja u odnosima s Talijanima. Tada je to pitanje, prema miljenju ustaa, dobivalo meunarodno znaenje. Nastojanja da pojedine etnike grupe priznaju autoritet NDH vodila su k spoznaji da se u tom pogledu ne moe doi do nekih znaajnijih rezultata. Pojedinim grupama etnika odgovarala je u odreenim momentima taktika suradnje, ali je ona u prvom redu bila obiljeena tendencijom da se isposluje to vea autonomnost. etnici su posebno zazirali da sklapaju ugovore s ustaama, nego su formalno traili neutralnija rjeenja s pojedinim faktorima iz domobranstva ili nekim drugim ustanovama NDH.
AVII, NDH, KUT. 78, br. reg. 33/9, Siniev izvjetaj 27. VI 1942. Isto. 34 AIHRPH, NG, Inv. br. 17890.
32 33 8 etnici u Hrvatskoj

113

S druge strane, raspoloiva etnika dokumentacija takoer potvruje da je jaanje NOP-a bilo glavni faktor pribliavanja etnika i ustakog reima. U tom svjetlu su se kritiki razmatrali postignuti sporazumi i ocjenjivani su kao akcije koje u krajnjoj liniji ne idu u prilog politici vodstva etnikog pokreta. Karakteristina je ocjena u jednom direktivnom dokumentu koji je vjerojatno u ljeto 1942. nastao u tabu Drae Mihailovia. U njemu meu ostalim pie: Sporazum izmeu etnika u Bosni, Hrvatskoj i Lici i Pavelievih vlasti je svakako neeljena posledica partizanskih nasrtaja na etnike i JVO (Jugoslavenska vojska u otadbini, op. F. J. B.) - kao takav mora se razumeti. Ono to se u tom sprazumu ne moe odobriti, to je to su dotini etnici dopustili da bude formalan, zvanian, javan, iskoriten za ustaku propagandu. Zato ga treba dezivuisati, a u svakom sluaju smatrati uinjenim od neodgovornih, lokalnih ljudi i grupica. Ovaj sporazum ni u kojem sluaju nije bio doputen, jo manje nareen od strane JVO - u tom smislu objasniti ga u propagandi i napasti ustae da su iskoristili krajnju nudu pojedinih etnikih odreda za primirje sa njima, a zatim od toga naduvali sporazum. JVO se kategoriki ograuje od ovakvih odnosa sa ustaama i osuuje postupak tih etnika.35 Unato navedenim ocjenama i ogradama jedne i druge strane, injenica je, meutim, da su se s daljnjim razvojem situacije jo vie pojaali napori oko meusobnog sporazumijevanja radi zajednike borbe protiv snaga narodnooslobodilakog pokreta. Daljnje akcije talijanskog okupatora i ustakog reima oko mobilizacije etnika protiv NOP-a Talijanski okupacioni faktori bili su zainteresirani za stvaranje MVAC-a u anektiranom podruju Dalmacije. Naoruavanje stanovnitva i formiranje odgovarajuih vojnih jedinica pod talijanskom komandom na tom podruju pojaalo se ve poetkom lipnja 1942., po uzoru na istu takvu akciju koju su ranije talijanski komandanti organizirali u Crnoj Gori.36 Na traenje Bastianinija, jedna eta antikomunistike milicije prebaena je sredinom srpnja iz Herceg Novog u Skradin. Pored zadae da se time pojaca borba protiv snaga NOP-a, teilo se ujedno popularizaciji osnivanja MVAC-a u Dalmaciji.37 Ve prije toga, tj. poetkom lipnja, Bastianini je zakljuivao da nastala situacija u Dalmaciji u provincijama Zadar i Split namee potrebu da se ispita mogunost naoruanja onih elemenata koji su se u toku ove godine pokazali kao pouzdani prema nama i s Kr(aljevskim) karabinjerima suraivali u akcijama protiv ustanika u selima. On je za poetak traio od Roatte 500 puaka i municiju.38 Da je guverner Dalmacije bio vrlo zabrinut ne samo zbog razvoja situacije na svom podruju nego i za sudbinu etnika u zoni Knin najbolje
Dokument objavljen u M i l o v a n o v i , n. dj., Poraz., 121-122. Usp. P a j o v i , n. dj., 117 i d. 37 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 819, pismo komandira te ete od 18. VII 1942. prefekturi u Kotoru. General Dalmazzo, koji je izdao dozvolu za dolazak ete na podruje Osamnaestog korpusa, naziva takve jedinice eksperimentom, zlom, koje treba usvojiti u izuzetnoj situaciji momenta i rasformirati to prije ( . . .). (Isto, 821). 38 Isto, 711.
35 36

114

pokazuje njegov telegram Roatti, 7. lipnja, u kojem javlja o porastu broja partizana u podruju Drvara i Graaca. Konfidenti i organizatori antikomunistike borbe obavijestili su ga da e u tom podruju ubrzo biti 30 do 40 hiljada partizana. Voe antikomunistikih grupa u zoni Knin, istie Bastianini, smatraju da e uskoro biti savladani nadmonim komunistikim snagama. U vezi s tim, trai se oruje za etnike u tom podruju te upozorava Roattu na vrlo jake partizanske akcije u zoni Obrovac-Kistanje.39 Ubrzo su u Guvernatoratu Dalmacije u Zadru izraene osnovne upute i obrasci za upis pripadnika u Dobrovoljaki korpus Talijanske Dalmacije za borbu protiv komunista.40 U proglasu od 26. lipnja Guvernatorat je objavio stvaranje Korpusa protukomunistikih dobrovoljaca Talijanske Dalmacije, koji se trebao organizirati od dvije vrste jedinica: pokretne oruane ete i seljaki oruani odredi.41 U toj talijanskoj akciji najaktivnije su sudjelovali predstavnici Biranina i ujia. etnici su Bastianiniju bili potrebni kao vani realizatori te akcije. Bastianini je 6. lipnja konferirao s Raenoviem i pukovnikom Buttijem, komandantom karabinjera za Dalmaciju. Isti dan je delegacija etnika (Raenovi, pukovnik Dimitrije Uzunevi, kapetan Radovan Ivanievi, porunik Veljko Ili, Vlado Korolija) razgovarala sa efom Vojnog kabineta pukovnikom Eugeniom Morrom, kao Bastianinijevim izaslanikom. Raenovi je predlagao da se te grupe nazivaju etnikim, te da se analogna akcija povede i u Lici. Ve 6. lipnja Uzunevi i Ivanievi su se uputili u Obrovac i zapoeli organiziranje jedinica. Ili i Korolija su s istom zadaom otili u Kistanje. Dana 10. lipnja Uzunevi i Ivanievi su ve bili u Benkovcu. Prema podacima talijanskog oficira, koji je zajedno s njima obilazio ta mjesta, u Obrovcu su na pismene pozive odgovorili samo njegovi poznanici, a u Benkovcu je naao samo tri osobe sklone da surauju.42 Oito je bilo da su Talijani nastojali sve vie pojaati zapoetu akciju. Njihova je osjetljivost, naime, posebno dolazila do izraaja kada je rije o tretiranju -anektiranog dijela Dalmacije gdje se pravila razlika u odnosu na ostalo okupirano podruje. Stanovnici u anektiranom dijelu tretirani su kao neposredni podanici talijanske drave, pa se svaki otpor nastojao u poetku svim sredstvima eliminirati. Zbog pojave toga otpora, koji je postajao sve opasniji, talijanski okupatori su nastojali vrbovati to vie srpskog i hrvatskog

39 Isto, 718-719. Roatta je u svom odgovoru 9. VII 1942. javljao Bastianiriiju da su upuena nova pojaanja u sjevernu Dalmaciju i obeavao oruje za naoruanje antikomunista, u iju vjernost se moe pouzdati. (Isto, 725). 40 Isto, 763-767, izvjetaj Guvernatorata Superslodi, 23. VI 1942. Karakteristian je tekst zakletve koju su trebali polagati lanovi korpusa: Zaklinjem se ovdje pred Kristovim raspeem, da u se potpuno ak i uz rtvovanje ivota, zaloiti za unitenje komunizma i da u se orujem u ruci boriti pod komandom talijanskog Guvernatorata, kako bi talijanskoj Dalmaciji osigurao mir i napredak prema zakonima i poretku faizma. Ako ne budem sluao pretpostavljanje starjeine ili na bilo koji nain prekrim poloenu zakletvu, neka Bog i talijanski Guvernatorat kazne mene i moju obitelj. (Isto, 764). 41 Isto, 774. 42 Isto, 734-736, izvjetaj od 13. VI 1942. Usp. i: V i n k o B r a n i c a, Formiranje antikomunistike milicije na anektiranom podruju sjeverne Dalmacije i njena aktivnost protiv NOP-a, Zbornik IHRPD, sv. 4, 1978, '897-898; B r a n k o L a t as M i l o v a n D e 1 e b d i , etniki pokret Drae Mihailovia 1941-1945, Beograd 1979, 169.

8*

115

stanovnitva radi organiziranja domaih oruanih snaga za suprotstavljanje, tom otporu. injenica je da je provoenje te akcije u srpskom stanovnitvu bilo najue povezano sa zahtijevanjem pomoi i suradnje s postojeim etnikim snagama na podruju sjeverne Dalmacije i Like. Odziv pak tih faktora pokazuje da su i oni bili osobito zainteresirani za stvaranje novih oruanih jedinica, ime bi se proirila i pojaala njihova vojna djelatnost protiv NOP-a i u anektiranom podruju. U tom cilju je npr. Komanda divizije Sassari 22. lipnja uputila iz Paena u Mokro Polje 250 etnika zbog propagande stvaranja MV AC-a.43 Poetkom srpnja 1942. Talijani su pozvali u Zadar Milorada Stegnjaia radi pregovora o organiziranju MVAC-a po srpskim selima u sjevernoj Dalmaciji. Traei dozvolu od ujia Stegnjai je ovako formulirao zahtjeve koje mu je postavio pukovnik Morra: 1. Da se obrazuje jedan odred od 400 ljudi, koji bi po pozivu Italijanske vojne vlasti morao stupiti u borbu protiv partizan a ma gde se oni pojavili u okupiranoj zoni severne Dalmacije. 2. Da ovome odredu budem ja komandant s tim, da dobivam nareenja za svaki pokret od Italijanske vojne vlasti u pogledu upotrebe odreda i da odred bude na snabdevanju kod Italijanske vojne komande. 3. Da odred poloi Zakletvu na vernost Italijanskom vladaocu i faizmu. 4. Da odred nosi na kapama oznaku mrtvaku glavu sa noem u zubima. 5. Da odred ne moe biti u nikakvoj vezi sa naim etnikim odredima u Lici i drugim delovima nae nacionalne teritorije, ve da se ima smatrati kao sastavni dio Italijanske oruane sile. 6. Da se meni zabrani svaki prelazak sadanje provizorne Italijanske granice na Zrmanji i drugim delovima, u protivnom ako isti predem da u biti streljan ili ako me uhvate da u se smatrati kao dezerter. 7. Za formiranje odreda dat mi je rok od 10 dana - od 1. do 14. jula, s tim da odem u moja sela i da traim pristanak naroda, a po ovome pitanju da im podnesem izvjetaj. 8. Skrenuta mi je panja da su se Hrvati ve prijavili u Italijanske dobrovoljce i da su pristali na gornje uslove.44 Tu je akciju u prvom redu pratio teror u stanovnitvu i zastraivanje opanou od NOP-a. Tako oficir pri tabu IV operativne zone NOVJ Vlado Despot, 13. kolovoza 1942, upozorava da izvjesni etniki banditi pod vodstvom Vlade Korolije uitelja iz Kistanja nastoje da oko sebe okupe sav pokvareni elemenat iz Bukovice koji naoruavaju italijanskim orujem. Ovi banditi teroriu stanovnitvo Bukovice i prave zasjede, te napadaju nae drugove, koji tamo rade. Narod je u strahu od njih, te plaei se za sebe, mnogi im pristupaju i upisuju se u njihov 'dobrovoljaki korpus'. 45

ete, stacionirane na podruju Kistanja, i po miljenju talijanskog porunika, koji je u stvari izdavao nareenja toj eti, Guilia Roicha, raspolagao je veoma dobrom obavjetajnom slubom. (Isto, 429-430, izvjetaj od 23. VIII 1942.). Prema raspoloivim podacima, osobito je bila pojaana akcija na podruju opine Obrovac. etniki organizatori na podruju opine osjeajui sve jai utjecaj NOP-a na mase ovog

43 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2,760. 44 Isto, 1152-1153, izvjetaj Stegnjajia, 10. VII 1942. 45 Isto, knj. 3, 115. Korolija je sebe smatrao komandirom etvrte

116

Istovremeno je i NDH zapoela vrbovanje dobrovoljaca u pomone orunike, to je bilo identino s talijanskom akcijom organiziranja milicije. Do polovine rujna 1942. u Kninu se prijavilo 70, a u Drniu oko 200 osoba. Meutim, uskoro je dolo do nesporazuma izmeu organizatora ove akcije i talijanskih zapovjednika. Naime, 12. rujna talijanski potpukovnik Sabro, koji organizira etnike na teritoriji divizije 'Sassari' , izjavio je da e od tada Talijani vriti regrutiranje Hrvata dobrovoljaca, te da e im dati instruktore, oruje i odore.46 . U listopadu 1942. Talijani su zahtijevali od upe u Omiu da se u najkraem vremenu imaju osnovati milicije od isto katolikog i pouzdanog elementa sa svrhom, da se prilike javne sigurnosti poboljaju kao i sa svrhom, da se komunistiko-partizanske bande potpuno unite. U vezi s tim odreen je i talijanski oficir za vezu kod upe u Omiu, porunik faistike milicije Balestra, koji je 7. listopada 1942. stigao u Omi. Prema interpretaciji koju je Balestra dao vlastima NDH u Omiu, trebalo je osnovati dva tipa milicije: A i B. Miliciju tipa A trebalo je formirati od Hrvata, s bivim oficirima kao zapovjednicima. Bilo je predvieno da budu uvjebani u Sinju, pod komandom talijanskih oficira, a nakon toga bi bili rasporeeni po talijanskim jedinicama. Milicija tipa B bila bi organizirana na principu teritorijalnih odreda. Nakon ovako prezentiranog programa, ustaki funikcionari su odmah zapoeli akciju na podruju Klis-Dicmo-Sinj-Trilj radi popisa naroda, koji eli stupiti u jednu od gore spomenutih milicija. U Sinju su 17. i 19.1istopada odrani iri sastanci ustakih i talijanskih predstavnika na koje su pozvani i glavari okolnih sela.47 Meutim, u samim vrhovima NDH nije izraeno zadovoljstvo takvom akcijom. Dola je do izraaja oita bojazan da se nee postii eljeni cilj ako se stanovnitvu daje oruje bez potrebne kontrole. Prema Pavelievim rijeima, nee se dakle na uztuk etnicima osnivati hrvatske milicije uz pomo talijanskih vojnih snaga, nego e se umjesto zamiljene hrvatske milicije putem Superslode naoruati ustake pripremne bojne.48 Roatta je dozvolio da NDH formira spomenute ustake jedinice, istodobno izraavajui sumnju u uspjeh takve akcije.49 U povodu vijesti o osnivanju ustakih jedinica na podruju okupiranom od Talijana, etnici su intervenirali upuivanjem promemorija. U jednoj od

podruja, i stupanje u NOV jednog broja omladinaca, pokuavaju na sve naine da spase i odre etniki utjecaj bar koliko-toliko u onim selima gdje su ga ve stvorili. Da bi podigli taj utjecaj etnika, 28. VIII organiziraju etniku smotru u manastiru Krupa na koju dolaze pop uji kao i neke pristae etnika egar-Katel i etniki organizatori iz Obrovca. Ta smotra odrana je u manastiru Krupa a prisustvovalo je oko 100-150 naoruanih etnika. Na toj smotri govorio je pop uji i jo neki, a poloena je i etnika zakletva. etnike i etniku zastavu blagoslovio je manastirski kaluer Savatija Mazibrada. Meutim, ni ova etnika zakletva i blagoslov etnika od igumana Savatije nisu mnogo doprinijeli jaanju etnikih redova. Istina, tih mjeseci etnicima u Krupi bilo se prikljuilo nekoliko ljudi iz egar-Katel, Biliani, Obrovac i Medvia. Jedino je bila neto vea grupa iz Medvie koju su organizirali Mijat i Ilija Pupovac. ( S t e v o N. i m i M a l e - S t e van T. L j u b i i , Opina Obrovac u NOB-i, Zbornik IHRPD, sv. 4, Split 1978, 707). . 46 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 655, izvjetaj domobranskog oficira iz Knina, 12. IX 1942. 47 AVII, NDH, kut. 215, br. reg. 38/4, MUP NDH, 3. XI 1942. 48 AVII, NDH, kut. 215, br. reg. 38/4, dopis Predsjednitva vlade NDH, 16. XI 1942. 49 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 4, 416.

117

njih pod naslovom Nova ustaka milicija u naim krajevima i srpska suradnja s. talijanskom vojskom, navodi se meu ostalim da se Hrvati ne mobiliziraju u ustake jedinice za borbu protiv partizana, nego za potpuno unitenje Srba. Autori, koji sebe nazivaju predstavnicima talijansko-srpske saradnje, predlau stvaranje milicije sastavljene od Hrvata, ali jugoslavenskih nacionalista, koji nisu zaraeni austrofilskim ustatvom i koji su kao takovi otvoreni pomagai reda, nisu protivnici Talijana i ne boje se izjaviti: antiustae i antikomunisti. Zagovaraju i potrebu da ustake jedinice ostanu ograniene na teritorij nastanjen hrvatskim stanovnitvom; zatim, da te jedinice, kao i etnike formacije, budu pod talijanskom komandom.50 Na stvaranje novih oruanih jedinica reagirao je i uji. U vezi s proglasom divizije Sassari, u rujnu, o regrutiranju novih dobrovoljaca, on je uputio pismo njenom komandantu, istiui da je takva akcija nepotrebna. Zahvaljujui za pomo u naoruanju, uji podsjea talijanskog generala da je osobno u vie prilika i njega i njegove pretpostavljene uvjeravao da ima dovoljno ljudi, da su oni organizirani u etnikim jedinicama, ali da nema dovoljno oruja. Posebno je reagirao na obeavanje placa tim dobrovoljcima, istiui da je uinjena velika greka i da je na ovaj nain dat povod neprijateljskoj propagandi da i dalje etnike odrede naziva plaenikim. uji zakljuuje: Dobijam utisak da se sa ovim proglasom pokualo da razori etniku nacionalnu organizaciju, koje je za godinu dana svoga rada pokazala kako ume da se bori i zato se bori. Izgleda da se je namerno sa ovim manifestom pokualo da se ja prikaem i pred narodom i pred neprijateljem kao obini sluga i plaenik i ako Vi znate gospodine generale, da pop uji i etnika organizacija nije bila niiji sluga niti plaenik, kao i da to nikada nee biti. Za naoruavanje Hrvata, posebno u Drniu, on je isticao da su te jedinice ve u akciji protiv Srba i to u saradnji sa partizanima, i pokuavaju da preduzmu novu kampanju klanja i proganjanja Srpskog naroda u ovim krajevima.51

U jesen 1942. osnovan je u okviru MUP-a NDH poseban etniki ured, nazvan Odsjek X. Stvarni rukovodilac mu je bio Vrani. Zadaa mu je bila da, aljui izaslanike na teren, uspostavi direktnu vezu s etnicima i poradi na njihovu pridobivanju za suradnju. Time se nastojalo itavoj akciji dati jedinstvenu organizaciju, jer su do tada pregovore s etnicima vodili razliiti funkcionari, pa se, prema ocjeni ustakog ministra unutranjih poslova Ante Nikia, i sporazumi s njima dosta razlikuju. U svojim prvim uputama, tj. u okrunici od 9. listopada 1942, dane su ove direktive: 1. Osnovni uvjet za uspjeno sklapanje sporazuma s etnicima je da oni priznaju vrhovnitvo (suverenitet) NDH; 2. S etnicima, nepomirljivim protivnicima NDH, ne treba pregovarati. Takve treba razoruavati; 3. Ne pregovarati sa strancima, tj. onima koji nisu roeni i zaviajni na sadanjem teritoriju N.D.H.; 4. U pregovorima moraju sudjelovati i predstavnici vojnih snaga NDH, kojima etniki pregovarai treba da predaju popis ljudstva i naoruanja.52

Prijepis dokumenta kod autora. AVII, A, kut. 160, br. reg. 34/4. AH, NDH, MUP Glavsigur, kut. 1. Ovaj ured je uspio uspostaviti veze s pojedinim etnikim voama iz okolice Plakog, Banje Luke, Mostara. U sijenju 1943. Odsjek X je uputio u
50 51 52

118

Postajalo je, meutim, sve oitije da su odnosi izmeu NDH i etnikih grupa bili u prvom redu optereeni meusobnim nepovjerenjem i sumnjienjima. Potreba stvaranja to ire fronte protiv NOP-a bila je jedini faktor koji je utjecao na meusobna pribliavanja, ali su u odreenim trenucima i situacijama u prvom redu izbijala na, povrinu suprotna idejno-politika polazita. Tako je spoznaju o nunosti meusobnog pribliavanja istodobno pratio jaz nepovjerenja. etnike grupacije su izbjegavale priznavanje NDH kao nadlenog faktora i rado su pribjegavale da ga zamijene pokroviteljstvom talijanskog okupatora. S druge strane, ustaki faktori nisu se mirili s takvim autonomnim statusom etnika. U pismu koje je Lorkovi uputio Roatti, 10. listopada, istie se da je NDH kroz dugo vrieme bila protivna legalnom priznanju etnikih odreda na podruju Nezavisne Drave Hrvatske i da je ona Zagrebakim sporazumom dala svoj pristanak da se ovi odredi, koji su stvarno bili ve u doba reokupacije obalnog pojasa i naoruani od talijanskih vojnikih vlasti, pretvore u 'protukomunistike bande' sa svrhom borbe protiv komunista. Meutim, etnici ne priznaju NDH, kao sto je bilo predvieno tim sporazumom, pa Lorkovi trai zbog toga razoruanje etnika, koji kao sastavni dio poraene jugoslavenske vojske, ekaju na as da svoje oruje okrenu i protiv Italije. 53 Mogunost jaeg pritiska na Talijane ustaki su faktori pokuali iskoristiti nakon krvavog terora etnika nad hrvatskim stanovnitvom u Dalmatinskoj zagori u rujnu i listopadu. Talijanima je svakako bilo stalo da ne stvaraju dublju krizu u odnosima sa NDH, pa su bili voljni u vezi s daljnjim angairanjem etnika izvriti izvjesne ustupke. Roatta je obeao Paveliu na sastanku u Zagrebu, 15. listopada 1942, da e se poduzeti konkretne mjere onemoguavanja etnika, koje bi vodile sve do njihova razoruavanja. U vezi s tim on je obavijestio zapovjednike talijanskih korpusa o ovim zakljucima iz Zagreba: 1. Opomenuti Trifunovia i Jevevia da e se jedinicama iji vojnici izazivaju izgrede obustaviti snabdevanje ivotnim namirnicama i novcem, a ukoliko to ne bude dovoljno, preduzee se stroe mere. 2. Postepeno udaljavati etnike zapovjednike Crnogorce i Srbijance; 3. Obustaviti izdavanje oruja i municije; 4. Pristupiti postepenom razoruavanju, im bude moguno; 5. etnike jedinice u Hercegovini koncentrirati istono od linije Ulog-Nevesinje-Stolac-Ravno; 5. Dislocirati etnike jedinice sa drugih podruja u pravoslavne rejone, koji e biti precizirani naknadno a njihova upotreba izvan tih podrucja bila bi posebno odobravana. Karakteristina su, meutim posebna objanjenja tih zakljuaka koje je Roatta dao u istom nareenju. To se posebno odnosi na pitanje razoruanja etnika. Roatta je jasno dao do znanja da se to zasad podrazumeva samo za one jedinice ija je krivica za izgrede utvrena, koje se nedolino ponaaju i za koje se smatra da vie ne zasluuju da budu vojnici dobrovoljne milicije za borbu protiv komunista. S druge strane,

obliku okrunice gotov zapisnik za sporazumne s etnicima, u kojemu je trebalo samo popunjavati pojedine prazne rubrike. (AH, ZKRZGUZ-1945, kut. 20). 53 AH, ZKRZ-GUZ-1945, kut. 20. MVP NDH je 20. X 1942. uputilo zahtjev Superslodi za protjerivanje iz NDH: Dobroslava Jevevia, Momila ujia, Ismeta Popovca, IIije Trifunovia Biranina, Milana antia, Dimitrija Uzunevia, Voje Periia, ivka Mlaenovia, ora Nikolia. (AVII, NDH, kut. 306, br. reg. 8/3).

119

Roatta je ukazao na Pavelievu rezerviranost oko stvaranja slinih formacija u hrvatskom i muslimanskom stanovnitvu, jer, kako sada stvari stoje, moral i dranje stanovnitva nisu takvi da obezbeuju formiranje pouzdanih jedinica. U zamjenu, Paveli je nudio organiziranje ustakih jedinica, tzv. ustakih pripremnih bojnih.54 injenica je, meutim, da su talijanski vojni faktori bili i te kako zainteresirani za daljnje organiziranje i jaanje MVAC-a. Polazilo se od gledita da je to najprikladniji oblik vojne organizacije zavrbovanog stanovnitva u borbi protiv snaga NOP-a. To je, s druge strane, posebno potvrdila injenica da se u sklopu MVAC-a tretiraju zapravo sve etnike grupe, tj. i one izvan anektirane zone, dakle na ostalom talijanskom okupiranom podruju. Budui da se radilo o grupama koje su bile neposredno ovisne o Talijanima s obzirom na snabdijevanje u oruju, hrani i ostalom materijalu, trailo ih se tretirati u sklopu jedinstvene vojne organizacije. Na to svakako upuuje i statistika evidencija o brojnom stanju i naoruanju svih etnikih grupa, koju su vodile talijanske vojne komande, oznaavajui te snage kao MVAC, tj. dobrovoljnu antikomunistiku miliciju. U organiziranju MVAC-a posebno je tretirano anektirano podruje Dalmacije. Pri komandi divizije Zara osnovan je posebni ured za MVAC. Prva eta MVAC-a osnovana je sredinom srpnja 1942. sa sjeditem u Biogradu, a u toku kolovoza uslijedilo je osnivanje 2. ete sa sjeditem u Novigradu, 3. ete u Lianima, 4. ete u Kistanju i 5. ete u Benkovcu. U listopadu je osnovana 6. eta u Vaanima. etvrtu i Petu etu inili su pripadnici srpskog, a ostale ete hrvatskog stanovnitva, koje su Talijani inae dijelili po vjerskom kriteriju. Prema evidenciji, u tim etama je u kolovozu 1942. bilo 365, a krajem studenog oko 900 ljudi. Rije je zapravo o administrativnoj evidenciji, dok je u stvarnosti taj broj iznosio oko 690 ljudi.55 Taj broj ili izdaleka nije zadovoljavao talijanske komandante. Obraajui se vojnim komandama na podruju Zadra, ibenika i Splita, komandant divizije Zara general Carlo Viale je poetkom listopada 1942. isticao: Cjelishodno je upotpuniti organizaciju MVAC Dalmacije i dati joj dalji razvoj da bi se stanovnitvo privuklo nama i navelo da uestvuje u naoj borbi za suzbijanje ustanika.56 Tu je akciju pratila i pojaana propaganda u stanovnistvu.57 U oujku 1943. uslijedila je reorganizacija spomenutih eta. Od eta sastavljenih od Srba osnovan je u Kistanju XXI bataljon, a od eta koje su inili Hrvati osnovan je u Benkovcu XXII bataljon.58 Za poznavanje dislokacije, brojnog stanja i naoruanja etnikih grupa izvan anektirane zone u ljeto 1942, svakako je glavni izvor evidencija Komande Osamnaestog talijanskog armijskog korpusa. Rije je o voenju evidencije o etnikim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji, dijelu Like i Bosne. Ta evidencija pokazuje da su talijanski vojni faktori bili osobito zainteresirani

Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/2, 789-793. B r a n i c a. n. dj. 901-902. Isto, 903. U tu svrhu u Zadru je pokrenut list Glas dobrovoljca antikomunistikog odreda Talijanske Dalmacije, (AH, NDH MVP, kut. 1). 58 B r a n i c a, n. dj., 905. Neto kasnije Talijani su osnovali 7. i 8. etu MVAC-a. (Isto).
54 55 56 57

120

za utvrivanje brojnog stanja i naoruanja etnikih jedinica u sklopu svojih operativnih planova. Meutim, treba istodobno ukazati na vidljive razlike u evidenciji koja je tada vodena. Prema podacima koje je sakupila obavjetajna sluba u kolovozu, broj etnika na spomenutom podruju iznosio je oko 12.500. Meutim, prema toj evidenciji tek oko 2600 bilo je naoruano. Oito je da je evidencija vodena na osnovi kriterija najireg obuhvaanja stanovnitva sposobnog za vojnu mobilizaciju, a to se moglo utvrivati i na osnovi lista koje su pravili pojedini etniki komandanti.59 Meutim, podaci koje je Komanda Osamnaestog korpusa dala sredinom rujna 1942. ukazuju na osjetno drugaije stanje.60 Prema tim podacima, rije je o 4269 ljudi, naoruanih sa 4197 puaka, 7 mitraljeza i 35 pukomitraljeza. Isti podaci konstatiraju da je rije o znaajnoj koliini oruja koja je podijeljena jedinicama MVAC-a. Takoer se navodi da svaka teritorijalna jedinica ima izvjestan broj ljudi u rezervi koji se smenjuju u slubi, a takoer i izvjestan broj nenaoruanih ljudi, ili naoruanih runim bombama, koji slijede jedinice i upotrebljavaju se za razne slube. Prema tim podacima rije je o ovim antikomunistikim jedinicama i njihovoj jaini u ljudstvu:

Naziv jedinice 1. Teritorijalni bataljon Bos. Grahovo 2. III mob. bataljon Bos. Grahovo 3. Strmica 4. IV mob. bataljon Golubi 5. Terit. bataljon Graac 6. I mob. bataljon Graac 7. Terit. bataljon Zrmanja-Otri 8. II mobil. bataljon Zrmanja-Otri 9. Bataljon Paene 10. Bataljon Kosovo 11. eta Topolje 12. Bataljon Krupa 13. Otii

Dislokacija Bos. Grahovo Bos. Grahovo Strmica Golubi Graac Graac Otri Otri Paene Kosovo-Drni Topolje Krupa-Ervenik Otii

Ljudstvo 260 254 720 230 410 293 700 300 220 450 87 250 95

U isto vrijeme, prema podatku koji donosi Roatta, u Lici i Gorskom kotaru, gdje je bio stacioniran Peti talijanski korpus, nalazila su se tri etnika bataljona i dvije ete s ukupno 1250 ljudi.61 Talijanski vojni faktori istodobno su izraavali svoje nezadovoljstvo operativnom sposobnou etnikih jedinica. Ocjenjivalo se da rezultati koje su postigle te jedinice u operacijama nisu srazmjerni koliini podijeljenog oruja. S druge strane, izraavana je i sumnjiavost u pogledu politike
59 NOB u Dalmaciji, 1941-1945, zbornik dokumenata knj. 3, 402-403, 505-513. 60 Isto, 537-538. Prema podacima Komande Osamnaestog talijanskog korpusa, poetkom studenoga ukupan broj

ljudstva u navedenim etnikim jedinicama poveao se na 5162. (Isto, knj. 4,482-485). U istom izvjetaju se donose i podaci o jedinicama MVAC-a koje su bile sastavljene od Hrvata (Vrlika, Drni, Obrovac, Dicmo, Trilj. Milna). Prema podacima o pregledu i brojnom stanju etnikih jedinica, krajem listopada 1942, koje donosi evidencija UNS-a, Dinarska divizija je tada brojala 3000-3500 etnika. (Isto, 658). 61 Isto, knj. 3, 562.

121

orijentacije i ciljeva etnika. Karakteristina je u tom pogledu bila ocjena koju su dali talijanski obavjetajni faktori u vezi s evidencijom etnikih jedinica u kolovozu 1942. Konstatira se da je Biranin, ije je sjedite u Splitu, duhovni voa etnika, i da je izrazio punu lojalnost prema Talijanima, koja e se lojalnost zapaziti i kod etnika. U ocjeni se zatim zakljuuje: Meutim, treba podsjetiti da se etnici bore protiv komunista jer smatraju da e na taj nain moi postii obnavljanje vee ili manje Srbije na elu s kraljem Petrom II, koji se stalno pominje i velia u njihovim pjesmama, govorima i nareenjima. Meutim, ako bi im u datom momentu Draa Mihailovi ili bilo tko drugi ukazao na blisko ostvarivanje njihovog cilja i ako bi se postizanje tog cilja bilo potrebno boriti se protiv nas, oni ni trenutka ne bi oklijevali bez obzira na sve date asne rijeci. Ovako osjeaju svi Srbi od Like do Crne Gore.62

etnici i problemi borbe protiv NOP-a

Svakako su rezultati koje je narodnooslobodilaki pokret postizao od jeseni 1941. u irenju i uvrivanju svoje drutveno-politike osnove nametali osnovne probleme koji su zaokup1jali etnike snage u svim podrujima zemlje. Ta se injenica sve vidljive odraavala i u Hrvatskoj, tj. u onim njenim dijelovima gdje je akcija etnikih snaga i elemenata dolazila do izraaja. Prvenstveno se to odnosilo na podruje tromee Like, Bosne i Dalmacije. Pojava prvih partizanskih jedinica u sjevernoj Dalmaciji u sijenju 1942, kada su osnovani Bukoviki, a uskoro zatim Kninski partizanski odred, izazvala je uznemirenje u redovima etnikih snaga. Bila je to svakako pojava od kvalitetnog znaenja s obzirom na dotadanji razvoj situacije. Rad partijskih organizacija rezultirao je znaajnim akcijama, to se ogledalo i u stvaranju politikih organizacija NOP-a.63 Bili su to momenti koji e sve snanije utjecati na politiko previranje u stanovnitvu. U tom pravcu svakako su imale odjeka i borbe partizanskih snaga protiv talijanskog okupatora u Lici i Bosni. U stanovnitvu na koje su teili da vre presudan utjecaj etnici, postaje vidljivije raspoloenje za pokretanje borbe protiv okupatora. Ono je ujedno bila izraz otpora izazivanju oruanog sukoba s partizanima. U sadraju takva raspoloenja svakako je vanu funkciju imao i dojam da je Mihailoviev etniki pokret nosilac borbe protiv okupatora. Nastajala je dakle situacija koja je otvarala snaniji proces politike diferencijacije. etniki rukovodioci su u takvoj situaciji spoznavali neposrednu opasnost koja prijeti njihovoj poziciji i nalaze odgovarajuu protuakciju. U tom pogledu svakako se kao glavno nametnulo pitanje daljnjeg odnosa prema NOP-u, tj. ispitivanja stvarnih mogunosti poduzimanja oruane akcije protiv partizanskih snaga. Proces suprotstavljanja pojedinih faktora i diferencijacije politikih snaga, koji je

str. 403-404, izvjetaj Obavjetajnog odjeljenja Komande XVIII armijskog korpusa, l1.VIII 1942. 63 Opirnije o tome: S i b e K v e s i , n. dj.; Zbornik IHRPD, sv. 4, gdje su objavljeni materijali naunog skupa Sjeverna Dalmacija u NOB-i.
62 Isto, knj. 3,

122

zapoeo krajem 1941, sve e izrazitije izbijati na povrinu.64 U vezi s tim treba razumijevati i dranje, tj. taktiku pojedinih etnikih rukovodilaca. Izbjegavanje oruanog sukoba s partizanskim snagama bilo je vano polazite u toj taktici. Nastojalo se time premostiti sve vidljivi proces politike diferencijacije na svom podruju. U spomenutoj okrunici u ime taba puka Petar Mrkonji, poetkom veljae 1942, upuenoj komandirima, vodnicima i ostalim borcima ovog puka kao i borcima susjednih pukova, . Brkovi se, meu ostalim, obraao ovim rijeima: Srbi i Srpkinje. Poite u svetu borbu za ast i slobodu svoje otadbine. Odbacite iz svojih dua mrnju prema svom bratu. Zadjevice odbacite za uvjek. Politika i partiska trvenja ostavite za kanje. (. . .). Ustrajte u borbi, uz nas je ceo poteni svjet, uz nas je majka Rusija koja e nas uskoro sve Slovene pod svoje toplo okrilje sviti.65 U konfrontaciji pak s NOP-om etnika propaganda je sve vidljivije inzistirala na obtubi da je rije o pokretu koji je prvenstveno usmjeren protiv interesa srpskog naroda. Inzistiralo se na tezi da NOP ine Hrvati i Muslimani te srpski izrodi, a da na njegovo djelovanje sve vie utjeu ustae. Na toj liniji ocjenjivani su sukobi izmeu snaga, NOP-a i etnika u istonoj Bosni i Hercegovini, a posebnu panju su privukli sukobi izmeu partizana i etnika u Lici. Radilo se o dogaajima koji su imali neposredan odjek na podruju sjeverne Dalmacije i mogli sve jae utjecati na proces politike diferencijacije, pa je etnika propaganda teila da im dade svojevrsno tumaenje. Rije je o tome da je svakako nastojalo prikriti injenicu da partizanske snage u Lici ine poglavito srpski seljaci. Zbog toga je etnika propaganda u prvom redu inzistirala na tome da su glavni nosioci oruanog sukoba s etnikim snagama u Lici oni partizani i komunisti koje ine Hrvati to su u Liku doli iz Primorja. Taj se sukob tumaio kao dio plana ustaa i Talijana u daljnjem provoenju politike istrebljenja srpskog stanovnitva. Pored poistoveivanja interesa partizana i ustaa, navode se, kako se vidi, i Talijani. Teilo se putem propagande ispoljavati odreeno sustezanje od otvorene suradnje s talijanskim faktorima, to e u samoj praksi imati sasvim druge oblike. Bilo je jasno da etniki rukovodioci vide zapravo glavni put ouvanju svojih pozicija u daljnjem provoenju pacifikacije na svom podruju. Propagandnim putem isticalo se da narod nee nikakve borbe za sada, te da e on znati da se digne na oruje onda kad kucne pravi as.U tom cilju daju se odgovarajue smjernice: Srpski etnici diu se zato da ispune elju svoga naroda i da ga zatite od svaijeg nasilja i daljeg klanja. Zato javljamo da je u tom smislu izdata naredba svima komandirima eta i oni koji se tih naredaba ne budu pridravali odgovarae pred narodnim i vojnim sudom. Nemojte
64 Za ilustraciju tog procesa karakteristino je sjecanje L u k e Ta n j g e: Poetkom decembra 1941. godine velikosrbi su pripremili svoje savjetovanje u Oestovu na koje su doli njihovi aktivisti iz itave Bukovice, pod parolom jedinstvene borbe za opstanak srpskog naroda. Time su pokuali uvui nae aktiviste u svoju prljavu mreu. Na savjetovanju je dolo do ozbiljnog dijaloga, otrih rijei i optubi s obje strane: svi smo se sluili rijeima da su nam narodni interesi ispred svega, a protivnu stranu optuivali, nazivajui njezine stavove izdajom. Poslije svae izmeu aktivista NOP-a iz Oestova velikosrpskih prvaka iz Bukovice, Obrad Kneevi je morao u potpunu ilegalnost, a i mnogi drugi aktivisti. Nakon kraeg vremena Obrad je postavljen za komandanta Bukovikoga partizanskog odreda, a etniki punkt, s Vladom Novakoviem na elu, morao se preseliti u Paene. (L u k a T a n j g a, n. dj., 632). 65 AH, A, kut. 5.

123

verovati lanim vjestima. Ubijajte one koji dolaze u sela da vam lau i da vas zavaaju i uzbunjuju. Progonite sve strance iz vaeg sela i drite preko strae i patrola savren red i mir. Oni koji ele borbu nek se maknu dalje od naeg ognjita jer nae je ognjite za 10 mjeseci ve do sada izdralo 5 ratova.66 uji je bio glavni nosilac akcije u cilju oruane konfrontacije s partizanskim snagama. Reagirajui na sukobe partizana s etnicima na podruju Srba i Donjeg Lapca, u oujku 1942, on je polazio od optube da te grupe partizana sainjavaju Hrvati koji su poslednjih dana prelazili iz primorja pored Kistanja, Ivoevaca, Mokrog Polja i Zrmanje u Liku pod imenom kao da su toboe komunisti partizani. Naredio je da se postave po svim selima strae i patrole koje e strogo kontrolisati kretanje stranih lica spreavajui svaku propagandu i irenje lanih i alarmantnih vjesti radi izazivanja zabuna meu naim borcima i panike medu stanovnitvom. Neka Komandiri eta ovo nareenje shvate ozbiljno.67 Poduzeo je i korake oko mobilizacije etnika za borbu s partizanima. Istodobno je to bila i akcija obrauna s kolebljivcima. Komandirima eta izdao je naredbu da izvre hitnu mobilizaciju etnika i sprijee svaki ulazak partizana u sela.68 Suradnja s Talijanima u borbi protiv partizana za ujia je bio presudan faktor. On se u tu borbu ukljuio prigodom partizanske opsade Srba, sredinom oujka, kada se u Tikovcu pripremao za napad na partizane koji bi se izveo sinhronizirano s akcijom Talijana. U tom sukobu etnici su doivjeli teak poraz. Veina se razbjeala a oko 40 ih je bilo zarobljeno, meu njima i zamjenik komandanta puka Kralj Petar II N. Kea, koji je suen i strijeljan.69 Prema izvjetaju, koji je sredinom travnja poslao Biraninu, uji je raspolagao operativnom jedinicom od oko 260 ljudi. Taj izvjetaj je svakako karakteristian po njegovu zahtjevu da se Biranin zaloi kod talijanske komande za oruanu pomo etnicima, tj. za organiziranje zajednikih oruanih akcija protiv partizana.70 S druge strane, uji je nastojao poduzimanjem tih operacija u Lici i susjednoj Bosni da se poveze s etnikim grupama Raenovia i Bogunovia kako bi se organizirala jaa etnika fronta protiv jedinica NOP-a.71 U oruanim akcijama koje su poduzete sredinom lipnja u pravcu Bos. Grahova, uji je naglaavao svoju ulogu pomonika komandanta Dinarske divizije. U tom svojstvu on je izdavao naredbe komandantima etnikih pukova.72 U tim akcijama istodobno je provoen teror, etnika nad stanovnitvom. Zahtijevajui od partizanskog taba Ruita da pusti zarobljenog uru Kostia, uji je prijetio da e u protivnom itavo selo Mokro Polje spaliti, imovinu zapleniti a sve partizanske familije poklati.73
Zb-Per-63/723, Radio-vesti od 1 do 10 marta 1942 god. AH, A, kut. 1, ujieva naredba 3. III 1942. u svojstvu v. d. komandanta Dinarske divizije. uji je 18. III 1942. uputio Centralnom operativnom tabu partizanskih odreda kraj Srba prijeteu poruku sa zahtjevom da mu se preda Omikus, kojega su partizani zarobili. U protivnom, prijeti uji, preduzeu takove mere, da e o njima pisati novine itavog sveta. Pokazau vam ta etnici mogu i znaju da uine za spas srpskog naroda, a protiv faizma i komunizma. (AH, A, kut. 1). 68 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2,1141, ujieva naredba od 24. III 1942. 69 V e z m a r, n. dj. 261-262. 70 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 186-187, izvjetaj od 12. IV 1942. 71 Isto, 229-230, ujieva naredba od 1. V 1942. 72 Isto, 341-342, ujieva naredba od 10. VI 1942.
67 66 AIHRPH,

124

Daljnje jaanje partizanskih jedinica u sjevernoj Dalmaciji unosilo je kvalitetne promjene u sukobe NOP-a i etnikih snaga. Osnivanje Prvog sjevernodalmatinskog partizanskog bataljona poetkom svibnja bilo je rezultat pristupanja novih dobrovoljaca. Taj je bataljon, koji je uskoro dobio ime Bude Borjan, imao vrlo znaajnu ulogu upravo u borbama s etnicima i irenju utjecaja NOP-a u selima gdje su etnici nastojali odrati svoje pozicije. Poduzete akcije protiv talijanskih i etnikih snaga kod Bendera, Ervenika i egara, rezultirale su krajem svibnja osnivanjem Sjevernodalmatinskog NOP odreda, koji su inili bataljoni Bude Borjan i Branko Vladui, s ukupnom jainom od oko 400 boraca.74 Dakako, te rezultate treba promatrati u sklopu napora Glavnog taba NOP odreda Hrvatske i taba etvrte operativne zone u cilju organiziranja oslobodilake borbe na tom podruju. tab Sjevernodalmatinskog odreda ocijenio je nastalu situaciju poetkom lipnja 1942. ovim rijeima: Dolazak Kombinovanog Odreda na Tromeu jeste politika prekretnica u tom dijelu. Operacije protiv etnika i Italijana poinile su znaajne promjene za narod ovog kraja, ije simpatije za Nar. Oslobodilaku borbu i mobilizaciju za nju svakodnevno rastu. etnici su prilino razbijeni poam od Otria, pa do Knina, koji je njihovo sada glavno uporite. Iako pohodom na Krupu i Golubi nismo pohvatali etnike, ipak smo ih uspjeli razbiti, tako da je danas i taj kraj pristupaan partizanima. Hapenje etnika u Zrmanji jo je vie pojaalo razdor i neslogu meu etnicima Zrmanjske doline.75 Do kraja lipnja ve su bili vidljivi znaajni rezultati u slabljenju utjecaja etnika na podruju Bukovice. Situacija u Bukovici, konstatira se u izvjetaju istog taba, poslije dolaska etnika jeste ovakva: etnici koji su bili u Mokrom Polju regrutovani su iz Paena, Otona. Oni dolaze svakog dana u Mokro Polje u grupama po 100. Njihovi pokuaji da osnuju etniku organizaciju u Mokrom Polju nisu uspjeli. Vlado Novakovi kad je vidio da ne moe da odri s narodom zbor, govori neka se seljaci iz Mokrog Polja izjasne za pismenu saradnju. Raspoloenje samih seljaka protiv etnika je dobro. Oni su zajedno s partizanima naeg jednog voda bili na poloaju kad su etnici doli u selo. Imaju oko 20 puaka i jedan pukomitraljez. Ovakvo stanje iskoristili smo i danas formirali etvrtu etu bataljona 'Bude Borjan' koja ima 40 boraca.76 Sve vei teror koji su etnici provodili u cilju ouvanja svojih pozicija vodio se pod parolom borbe protiv komunizma. Pored ubijanja zarobljenih partizana, zastraivanja i teroriziranja stanovnitva po srpskim selima, taj je teror pratila sve bjesomunija propaganda. 77 U etnikom letku pod naslovom
NG, kut. 424, f. 6, ujievo pismo od 22. VI 1942. Opirnije: G i z d i , Dalmacija 1942, n. dj., 210 i d., K v e s i , n. dj., 185 i d. 75 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, str. 240, izvjetaj Glavnom tabu Hrvatske, 1. VI 1942. 76 Isto, 352, izvjetaj taba etvrte operativne zone, 26. VI 1942. 77 Posebno je etnika hajka bila usmjerena na komuniste koji su djelovali kao politiki radnici na terenu. Poetkom svibnja 1942. ujievi etnici su uhvatili Bruna Ivanovia, kojega je nekoliko mjeseci prije PK KPH za Dalmaciju poslao na kninsko podruje da pomogne u radu tamonjoj partijskoj organizaciji. Ivanovia i njegova pratioca Radia etnici su nakon zvjerskog muenja ubili. (G i z d i , Dalmacija 1942, n. dj., 212). Jedan od najteih udaraca partizanima etnici su zadali 12-13. V 1942, kada su u Golubiu zarobili 23 borca bataljona Bude Borjan. Pod jakom pratnjom sproveli su ih i predali Talijanima u Graacu. Ondje su sasluani i strijeljani od etnika u prisutnosti talijanske vojske. Medu zarobljenima bio je i Milorad Stegnjaji, koji nije
73 AIHRPH, 74

125

Brao Srbi i sestre Srpkinje!, koji se pojavio krajem kolovoza 1942, istie se da etnici vode borbu protiv partizana-komunista na ivot i smrt i da e je voditi do njihovog konanog istrebljenja. Obraajui se srpskom stanovnitvu s parolom da je zadaa etnika zatita njegovih interesa, u letku se posebno pozivaju oni Srbi koji se nalaze u redovima NOP-a: Pozivamo, sve Srbe u koliko ih ima zavedenih i pod terorom u partizanskim redovima i van ovih, da poubijaju sve te njihove nazovi komandante i komesare i da priu k nama, poto im mi garantujemo potpunu sigurnost njihovih ivota.78 U rujnu je uji izdao u obliku letka svoju poruku Srbima partizanima i partizanskim simpatizerima na srpskoj tromei, u kojoj ih poziva da se vrate kuama i jave kod nadlenih komandira etnikih odreda i ostalih predstavnika etnike vlasti, te neka im se stave na raspoloenje sa svojim orujem. uji prijeti da je to njegova poslednja opomena i poslednja poruka koju ini u ime Srpskih etnikih odreda, jer e nakon toga poduzeti represalije koje e konano pogoditi smrtonosnim udarcem sve one koji se udruie sa naim neprijateljem i slue razornoj ideji komunizma unitavajui sve ono sto je nae, rasno i nacionalno.79 ujieva prijetnja bila je samopotvrda pojaanog etnikog terora u sjevernoj Dalmaciji, posebno nakon povlaenja partizanskih snaga, kada su i pozicije etnika ojaale u nekim podrujima.80 Za razliku od ujia, koji se vrlo brzo deklarirao kao otvoreni neprijatelj NOP-a i suradnik Talijana, drugaiju je taktiku vodio Pajo Popovi. Glavno obiljeje njegove pozicije bilo je odgaanje orune akcije protiv partizanskih snaga, iji je utjecaj iz Dinare sve vidljiviji dopirao i do podruja Kosova. Ve od prije je za rukovodstvo NOP-a Popovi bio osoba prema kojoj se pokuavalo paljivo pristupiti u cilju iznalaenja mogunosti neke aktivnije suradnje. Popovi je pripadao uglednoj srpskoj obitelji, a prije rata je poznavao pojedine koml;1niste s kninskog podruja. S druge strane, njegova taktika, tj. dranje u situaciji nakon izbijanja oruanog ustanka nisu odavali dojam da je rije o aktivnoj suradnji s talijanskim okupatorom, nego vie o iskoritavanju tog faktora u cilju zatite srpskog stanovnitva i vlastitog naoruavanja.81 Meu

bio strijeljan, ve je odveden u etniku komandu u Otriu. On se stavio na raspolaganje etnicima i Talijanima. (O b r a d E g i , Narodnooslobodilaki partizanski odred za sjevernu Dalmaciju, Zbornik IHRPD, 4, Split 1978, 328-331). 78 Letak su 28. VIII 1942. raspaavali etnici u Kninu. (AIHRPH, NG, inv. br. 553). 79 Letak su 13. IX 1942. raspaavali etnici u Kninu i okolici. (AVII, NDH, kut. 197, br. reg. 9/10). 80 U izvjetaju taba etvrte operativne zone, 12. VIII 1942, tab Sjevernodalmatinskog odreda, meu ostalim, konstatira ovo: Raspoloenje naroda prema narodno-oslobodilakoj borbi na bivem sektoru ovoga Odreda je potpuno smalaksalo izuzev Bukovice. Stanje naroda poslije povlaenja naih snaga sa ovoga sektora postalo je oajno iz razloga toga, to teror etnikih bandita raste iz dana u dan. Prisilno pojaavanje etnikih bandita proizlazi iz toga, to neki straljivci boje se da im ne propadne imovno stanje od gore navedenih tako, da u pometnutim krajevima imaju dovoljan broj aktivnih simpatizera. Doznaje se i to, da banditski voda pop uji hoe da izvri prisilnu mobilizaciju od 18-50 godina, govorei narodu 'partizanski pokret je propao'. Izgleda da ova prisilna mobilizacija nee imati dovoljno uspjeha. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 3, str. 112). 81 U izjavi o Paji Popoviu, Vicko Krstulovi, tada sekretar Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, medu ostalim, navodi ovo: Porodica Paje Popovia (njegov otac Onisim Popovi bio je u Prvom svjetskom ratu strijeljan od austro-ugarskih vojnih vlasti u Sinju) bila je vrlo popularna meu srpskim narodom Kninske krajine, o emu se vodilo rauna. Za razliku od poznatog etnikog zloinca Kninske krajine Momila ujia, koji se nakon izdaje u Drvaru otvoreno povezao s okupatorom i sa svojim etama borio protiv partizana, Paja Popovi je, kao suradnik

126

tim, Popoviev odnos prema partizanima ubrzo se pokazao prilikom prijelaza dijela ibenskog partizanskog odreda na podruje Drvara. Radi se o grupi partizana koja se uspjela probiti nakon napada na ibenski odred i njegova razbijanja kod Drnia, 18. kolovoza 1941. Ta se grupa povezala s Popoviem, ali je zatim dola u sukob s talijanskim vojnicima na putu kojim ju je uputio Popovi. Njih desetak se uspjelo izvui iz talijanske zasjede 24. kolovoza na pruzi Drni-Knin, i probiti do Drvara. Izvjetavajui o tome, Ljubo Babi je zakljuivao: Svi su izgledi da se tu radi o organizovanoj izdaji od strane P. Pop(ovia) .82 S daljnjim razvojem dogaaja Popovieva je taktika sve vie dolazila do izraaja. On je u, prvom redu teio da na svom podruju djelovanja odrava pacificiranu situaciju. To je znailo provoditi mjere krajnjeg opreza kada je rije o mogunostima bilo kakvog politikog utjecaja u selima kosovske doline. Karakteristina je u tom pogledu bila Popovieva naredba komandirima eta etnikog puka Onisim Popovi, 29. svibnja 1942. Ona se odnosila na mjere koje je trebalo poduzimati u vezi s opasnou koja dolazi od izvesnih elemenata koji pomou lane propagande pokuavaju da poljuljaju, razjedine i razbiju redove ovoga puka na teritoriji pojedinih sela sluei se raznim parolama. U vezi s tim on je naredio da treba pojaati opreznost na svojoj teritoriji pomou zasjeda, straa i patrola i onemoguiti pristup svakom nepoznatom licu ili grupi, pod bilo kakvim izgovorom, pa makar takvo lice imalo ispravna dokumenta od ovog taba. Posebno je bila karakteristina Popovieva formulacija u vezi s taktikom koju je provodio u odnosu na talijanskog okupatora i ustaki reim. Niko nema pravo, zakljuuje Popovi, da kritikuje rad potpisatoga, u pogledu sadanjeg stava prema neprijatelju, i da nagovara pojedince na borbu prije nego za to bude stvarno povoljna situacija. U vezi s tim on je zabranio svako izazivanje, otimanje blaga, paljevinu ili oruani sukob prema hrvatskim selima pa makar u njima bilo elemenata hrvatske vojske, tj. domobrana i orunika. Poduzimanje oruanih akcija ovisi o naredbama taba puka. Da je Popovi raunao na njihovo poduzimanje, potvruje njegova naredba da se iz svake ete okupe najprobraniji etnici od kojih bi se formirao jedan letei-udarni bataljon. To bi bila glavna operativna jedinica koja bi izvravala zadatke to ih planira i odreuje tab puka.83 Takvom svojom pozicijom Popovi se sve vidljivije iskazivao kao nosilac politike ekanja i pasivnosti. U skladu s tim nastojao je da javno bude na rastojanju prema organima NDH i Talijanima. On se nije nalazio na popisu etnikih rukovodilaca s kojima je Sini uspostavio suradnju: Takoer nekih javnih dodira s talijanskim okupacionim vlastima s njegove strane nije bilo.

okupatora, taktizirao drugim metodama i u formama, a za razvitak oruane borbe i narodnog ustanka u to vrijeme i u tim krajevima bio je opasan kao i uji. On je zauzimao stav nesuprotstavljanja okupatoru, s njim kolaborirati na mirnoj nozi, s jedne strane, a s druge strane: ne ii u partizane nego ekati saveznike. Oko njega su se okupili neki nai simpatizeri iz Kninske krajine, koju su, optereeni oportunizmom, podravali stav mirnog ekanja, a to je znailo sprijeavanje i guenje oruane borbe. (Isto, knj. 1, str. 75). 82 Isto, knj. 1, str. 75. Ocjenjujui taj dogaaj Vicko Krstulovi zakljuuje: To je bila prva izdaja tobonjeg simpatizera Paje Popovia, prevejanog etnikog suradnika okupatora. (Isto). Usp. i G i z d i , Dalmacija 1941, str. 267-268. 83 AH, A, kut. 5.

127

Sredinom lipnja odjeknula je u Kninu vijest da su estorica istaknutih Srba pobjegla Popoviu. Talijani su uz Sinievu punu suglasnost izdali nalog za njihovo hapenje.84 Taj dogaaj moe posluiti kao primjer vjerovanja u drugaiju Popovievu poziciju, koji za razliku od ujia ne surauje s Talijanima.85 Pokazat e se, meutim, ubrzo, da je Popovi odravao veze s Talijanima radi razvijanja suradnje. To je potvrdila njegova arhiva, koja je dola u ruke partizana. Rije je o pokuaju neposrednog suoenja rukovodstva NOP-a s Popoviem, kako bi se do kraja utvrdila njegova prava pozicija, tj. da li je za suradnju s partizanima i borbu protiv Talijana. Izvjetavajui Glavni tab Hrvatske o jednoj oruanoj akciji protiv Talijana u Kosovskoj dolini, tab etvrte operativne zone je isticao da je ta akcija imala snanog odjeka. Kod seljaka to je izazvalo veliku paniku, a Paja Popovi ostao obezglavljen. Zvonio je na uzbunu, ali je desetak boraca s pukom u ruci dolo ravno k nama. Pisao nam je neka pisma i traio da se s nama sporazumi. Uvjereni smo da je htio kazati nam da on protiv partizana nije, ali da ne vodimo borbu na njegovom teritoriju. tab zone je posebno ukazivao na pokuaje irenja takve etnike taktike. Ve ste nam u dva navrata pisali, ukazivano je Glavnom tabu, da bi eventualno pokuali s Vladom Novakoviem neto uiniti u smislu mobilizacije srpskih masa u ovome kraju za borbu. Ustvari, vi ste krivo obavijeteni. Vlada Novakovi stoji potpuno na liniji Paje Popovia. To je linija potpune slube Talijanima s jednim glavnim ciljem: uiniti sve da se narod ne digne, da ostane prema okupatoru miran, pa ako je u tom smislu potrebno najlaskavije govoriti o partizanima i pozivati ih na bratstvo i jedinstvo sa etnicima. Kao potvrda takve taktike ukazuje se na formiranje taba srpske narodne vojske, to je rezultat akcije Popovia, Novakovia i grupe bivih jugoslavenskih oficira.86 Taj tab je objavio svoj proglas u obliku letka, kojim se obraa svima Srbima Bosanske Krajine, Like i Sjeverne Dalmacije. Glavna parola tog proglasa bila je: Srbi i Hrvati, partizani i etnici! U jedan front. U borbu protiv zajednikog neprijatelja - okupatora.87 Uskoro je tab etvrte operativne zone organizirao hapenje Paje Popovia, kako bi se neposrednim suoenjem s njim do kraja raistilo pitanje njegove pozicije, tj. mogunosti suradnje s partizanima. U izjavi taba zone ta se akcija opisuje ovim rijeima: Dana 19. juna ove godine Prvi Dalmatinski Udarni Bataljon dobio je zadatak da dovede u ovaj tab Paju Popovia,

AVII, NDH, kut. 195, br. reg. 16/6, Siniev izvjetaj, 19. VI 1942). Za narodnooslobodilaki pokret, zakljuuje L a a, Pajo je bio opasniji protivnik od ujia, i zbog drukije taktike (politika ekanja, pasivnosti), i zbog rafiniranijeg nacina saradnje s Italijanima. To, dakle, ilustruje slijedei podatak: jedna grupa kninskih nacionalista Srba dola je kod Paje (upravo uoi njegove likvidacije) da se bori, jer nije prihvatila ni ujia ni Italijane; nakon Pajine likvidacije oni su prili NOP-u i ukljuili se u narodnooslobodilaku vojsku. (L a a, n. dj., 606). 86 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 320-325, izvjetaj od 19. VI 1942. 87 U vezi s tim kritizira se NOP ovim rijeima: Partizani! Socijalna revolucija ne izvodi se pod okupatorom. Takav pokuaj doiveo je alosni kraj u Crnoj Gori i Hercegovini gde je u bratoubilakoj borbi izginuo cvijet nae omladine na nasu najveu alost a na radost i korist neprijatelju. Ne trite unaprijed! Idite uporedo sa dogaajima sa naim saveznicima. Kruka jo nije potpuno sazrela. uvajte svoj narod jer je on mnogo izgubio i mnogo strada. Ne podleite lanim parolama i laima koje dolaze od neprijatelja preko nenarodnih ljudi koji ne mare za nasu sreu ni nasu budunost. (AIHRPH, NG, kur. 430, f. 2, letak izdan u svibnju 1942.).
84 85

128

'komandanta' nekakvog etnikog puka, da bi ga sasluali povodom njegovih javnih izjava da eli suradnju s partizanima, a s druge strane povodom sigurnih dokaza koje je ovaj tab posjedovao, da on isti surauje s Talijanima. Tom prilikom, kad je ve njegova soba bila puna naih komandira i boraca na poziv da pode s njima, Paja Popovi je zgrabio pukomitraljez koji mu je bio pri ruci. Zbog toga je na mjestu bio ubijen.88 Tom prigodom zaplijenjena je Popovieva arhiva u kojoj je pronaeno niz dokumenata, koji otkrivaju njegovu prepisku s Talijanima. tab etvrte operativne zone izdao je ve 22. lipnja obavjetenje o tome, objavljujui izvode iz sedam pisama koje je talijanski obavjetajni oficir Guido Lucich uputio Popoviu.89 Ta je dokumentacija svakako imala presudno znaenje za daljnje politiko opredjeljenje spomenute grupe kninskih graana koji su prebjegli Popoviu i bili zarobljeni u akciji njegova hapenja 19.1ipnja. Rije je o slijedeim osobama: Aleksandar M. Jovi, Bogdan T. Ljakovi, Branko J. Beri, Ante Monti, Petar Bjegovi, Nenad S. Sinobad. Ve 20. lipnja oni su dali svoju prvu javnu izjavu. Istakli su da su na osnovi uvida u zaplijenjene dokumente dobili vrsto i nepobitno uvjerenje da je Popovi odravao veze s talijanskim vojnim funkcionarima i da je od talijanskih vlasti dobivao materijalnu i novanu pomo. Kao takav on se pokazao jednim od provoditelja talijanske politike. Iako nije prihvatio ujievu liniju otvorene borbe protiv partizana, nego se pred narodom pretvarao kao da hoe s njima saradnju, potpisnici izjave izraavaju uvjerenje da su te Popovieve izjave bile proraunate lai koje su trebale sluiti nekim drugim interesima.90 Ipak se prema spomenutim osobama u tabu etvrte operativne zone nije moglo donijeti konano rjeenje o njihovu daljnjem statusu i radu, pa su oni bili upueni u Glavni tab Hrvatske. U tom pogledu vladale su u poetku izvjesne nedoumice i nepovjerenje.91 Centralni komitet KPH je sredinom srpnja ukazao Pokrajinskom komitetu za Dalmaciju da spomenuta grupa Kninjana izraava volju za suradnju i da bi ona trebala prvenstveno da doe do izraaja u akciji za mobilizaciju naroda iz Kninske krajine, u borbi protiv okupatora i za razbijanje etnikih bandi ujievog tipa.92 U tom cilju oni su upueni u tab etvrte operativne zone, kako bi zapoeli politiki rad na kninskom podruju, gdje bi imali da vre prikupljanje i organizovanje svojih pristaa.93 Njihovo angairanje sagledavano je i u sklopu mogunosti primjene odluke koju je u drugoj polovici sijenja 1942. donio Vrhovni tab o stvaranju

88 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 327, Obavjetenje taba etvrte operativne zone, 20. VI 1942. Usp. i izvjetaj taba Srednje dalmatinskog NOP odreda, 24. VI 1942, na i. mj., 347. 89 Isto, 334-337. U spomenutom izvjetaju Mihailoviu, 16. VII 1942, Biranin je dao ovu ocjenu Popovia: Komandant ovog odreda (misli se na etniki puk 'Onisim Popovi', op. F. J. B.), nije bio dorastao tekoj ulozi koju je vrio. Stalno se kolebao da li da prie uz partizane ili da ostane veran etnikim idealima, ne uputajui se nikako u borbu protiv partizana. Zbog svoje neodlunosti i lakomislenosti platio je glavom, jer su ga 18. juna o. g. ubili partizani, orne su u neku ruku uinili uslugu etnicima, jer bi ga oni zbog takvog dranja nesumnjivo ubili. Ipak iz politikih razloga naredio sam da se sahrani uz sve poasti, to je od strane etnika i uinjeno. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 422). 90 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, 327-328. 91 Isto, 350. Usp. i L a a, n. dj.,606-607. 92 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, str. 432. 93 Isto, knj. 2, str. 442, i knj. 3, str. 52. .

9 etnici u Hrvatskoj

129

dobrovoljakih jedinica u sastavu NOVJ. Bila je to posljedica spoznaje o potrebi intenzivnog rada meu onim masama na podruju istone Bosne koje su izraavale spremnost za oruanu borbu, ali su se nalazile pod utjecajem propagande etnikog pokreta. Njihovo okupljanje u dobrovoljakim jedinicama bila je konkretna akcija u pravcu oslobaanja od tog utjecaja. U odluci o stvaranju Narodnooslobodilake vojske, Tito je u vezi s tim polazio od konstatacije da je rije o jednom dijelu stanovnitva koje je raspoloeno za borbu izvan sastava etnikih ili partizanskih jedinica, pa je izdao naredbu da se na podruju Bosne i Hercegovine, a prema potrebi i u ostalim pokrajinama, odmah pristupi stvaranju jedinica narodnooslobodilakih dobrovoljakih odreda.94 U tom pravcu je i tab etvrte operativne zone radio na angairanju spomenute grupe. Kao prvi i najvaniji zadatak kojeg su primili na sebe, istie se u izvjetaju Glavnom tabu Hrvatske, jeste organizaciono i propagandistiko pripremanje jednog odreda, koji bi imao dobrovoljaki karakter. Mi smo im izloili karakter ostalih dobrovoljakih odreda po drugim krajevima nae zemlje, kao i njihov odnos prema partizanskim jedinicama i tabovima, o emu su se oni potpuno sloili. Oni e isto tako nastaviti propagandistiki rad, naroito na raskrinkavanju popa ujia i njegovih uih saradnika putem letaka, obilaenjem sela i linim vezama i dodirima. Oni e nastojati da privuku to vei broj uglednijih Srba Kninskog kraja, a i pojedine oficire, koji se ne slau sa otvorenom saradnjom sa okupatorima. U tom smislu sporazumili smo se da e uputiti posebno pismo Vladi Novakoviu, Pokrajcu i jo nekim linostima, a prepise tih pisama e nama dostaviti.95 U cirkularnom pismu koje su upuivali pojedincima, oni su polazili od obavijesti da su s partizanima sklopili sporazum o zajednikoj saradnji u narodno oslobodilakoj borbi te da e svaki istinski rodoljub, bez obzira na ideoloka shvatanja pozdraviti taj njihov korak. Danas nije vrijeme, istie se u tom pismu, da mi izmeu sebe tretiramo pitanja poslijeratnog ureenja nae zemlje, ve danas nam je svima zajedniki cilj borba protiv okupatora. U tom cilju oni upuuju poziv prijateljima i rodoljubima da pristupe u NOB bilo u partizane bilo u dobrovoljaku vojsku koja ve postoji u nekim predjelima nae zemlje, a koju namjeravamo i mi da osnujemo u koliko nam prilike dozvole.96 U letku to su ga sredinom srpnja namijenili Srbima Kninske krajine, oni su glavnu panju usmjerili na razotkrivanje uloge etnikih rukovodilaca, koji vode pogubnu politiku za srpsko stanovnitvo na tom podruju. Krivicom izvjesnih odgovornih elemenata naeg podruja, istie se u letku, uslijedili su sramni i alosni dogaaji

94 T i t o, Sabrana djela, sv. 8, str. 134. O tim pitanjima su se rukovodioci taba etvrte operativne zone - komandant Vicko Krstulovi, politiki komesar Ivica Kuko i operativni oficir Maks Bae - eljeli podrobnije upoznati prigodom svog odlaska krajem srpnja u Vrhovni tab, koji je na elu proleterskih brigada stigao na podruje Livna. U izvjetaju taba zone Glavnom tabu Hrvatske, 5. VIII 1942, u. vezi s tim navodi se ovo: O upuivanju estorice Kninjana bivih saradnika Paje Popovia u nas tab, doznali smo na putu za Vrhovni tab. Vas dopis smo ponijeli sa sobom da bismo u razgovoru sa Vrhovnim tabom upoznali se u pojedinostima sa nainom formiranja dobrovoljakih odreda, o njihovom odnosu prema partizanskim tabovima, kao uope da bismo se koristili njihovim iskustvom i savjetom u ovoj stvari. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 3, str. 52). 95 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 3, str. 150, izvjetaj od 20. VIII 1942. 96 AIHRPH, NG, kut. 425, f. 20.

130

prema naem narodu. (...) Okupatori su se predstavili kao oslobodioci srpskog naroda. Jedan veoma mali dio naroda i izvjesni nii rukovodioci bili su zadovoljni intervencijom okupatora samo da bi spasili sebe i svoju imovinu, i zbog svojih interesa su oni odustali od borbe, osramotivi na taj nain etniko ime. Ukazujui na ulogu Popovia, ujia, Biranina i pojedinih bivih jugoslavenskih oficira u slubi okupatora, oni istiu da nasuprot tome velika veina. naroda i rukovodilaca ustanka nastavlja borbu protiv okupatora to je vode partizani, koji zaista danas predstavljaju narodnu vojsku u ijim se redovima nalaze borci svih politikih partija.97 Svakako je angairanje te grupe u politikom radu na sjevernodalmatinskom podruju bilo od znaenja za irenje i utjecaj NOP-a u stanovnitvu. O tome konkretnije svjedoe njihovi izvjetaji u kojima obavjetavaju tab etvrte operativne zone o dodirima s pojedinim niim etnikim komandantima, politikom radu u pojedinim selima, tekoama na koje su nailazili.98 to se tie njihove akcije oko stvaranje jedne dobrovoljake jedinice, ona nije dala eljeni rezultat. Uskoro se od nje zapravo i odustalo, jer je itav rad bio usmjeren na popularizaciju NOP-a i privlaenje novih boraca u partizanske jedinice. Na znaenje rada te grupe ukazao je tab etvrte operativne zone u svom izvjetaju Vladimiru Bakariu, politikom komesaru Glavnog taba Hrvatske. Za svoju ocjenu da se situacija u Kninskoj krajini poboljava, tab zone istie dva zasluna faktora: dolazak proleterskih brigada i djelovanje spomenute grupe. Dolazak srpskih i crnogorskih proleterskih brigada, istie se u izvjetaju, jako je djelovao na stanovnitvo, pa i na same etnike. Pred nekoliko dana etnici su vrili dobrovoljnu mobilizaciju, ali im se nitko nije odazvao. (...) Ovakovom stanju i razvoju situacije u Kninskoj krajini doprinosi, osim rada naih drugova, i rad estorice Kninjana, bivih Pajinih saradnika. Ve sam njihov povratak je mnogo odjeknuo po Kninskoj krajini, jer su skoro svi smatrali kao sigurno da su strijeljani. Njihovim povratkom je razbijena i itava kula, koju je na njihovoj smrti gradio pop uji, pokuavajui iskoristiti u cilju produbljivanja neprijateljstva izmeu naroda ovog kraja i partizan a i uvlaenja novih ljudi u borbu protiv njih.99 Bili su to svakako znaajni momenti koji su utjecali na dotadanje pozicije etnikih snaga u sjevernoj Dalmaciji. Svakako je daljnje privlaenje stanovnitva u NOP bilo odluujui faktor suavanja prostora za politiko i vojno djelovanje etnika. Meutim, pojava novih momenata s daljnjim razvojem dogaaja pokazat e da se radi o vrlo ilavom nastojanju etnika za svoj opstanak i odravanje odreenog utjecaja. Pored sve vidljivijeg oslanjanja na talijanske vojne faktore, svakako je sve ei teror nad stanovnitvom u cilju njegova zastraivanja iskoristavan za odravanje vlastitih pozicija. To ce se

97 NOB 98 Usp.

u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 2, str. 425-426. npr. izvjetaje od 28. VIII, 7. IX i 16. XI 1942. (Isto, knj. 3, str. 181-182,258-260 i knj. 4, str.

172-173). 99 0voj preorijentaciji koja se vri u Kninskoj krajini, navodi se u izvjetaju, doprinosi dobar portvovan rad Duana Popovia, brata Paje Popovia. I on nas je pred par dana posjetio. U razgovoru koji smo sa njime imali iznosio je dobro raspoloenje naroda za narodnooslobodilaku borbu i sve to vee povjerenje prema partizanima. (Isto, knj. 3, str. 205-206, izvjetaj od 1. IX 1942). O situaciji u sjevernoj Dalmaciji usp. i izvjetaj Pokrajinskog komiteta Centralnom komitetu KPH, 9. IX 1942. (Isto, 272 i d.).

9*

131

svakako posebno manifestirati i u dranju etnikih rukovodilaca na tom podruju. U svakom sluaju, nestanak Brkovia i Popovia imao je vidljiva odjeka meu etnicima u Kninskoj krajini.100 uji od tada postaje prva linost etnikog pokreta na tom podruju. U pojedinim ostalim etnikim komandantima, kao to su bili Bogunovi, Rokvi i neki drugi, on nije mogao imati ozbiljnije suparnike. Uostalom, veina njih su bili doljaci, koji su na to podruje izbjegli ispred partizana. Domai pak etniki rukovodioci bili su poglavito privreni ujiu. Talijani su bili osobito zainteresirani za to efikasnije ukljuivanje etnika u svoju slubu na cijelom svom okupacionom podruju, tj. do same demarkacione linije. Cilj je bio da se iza anektiranog podruja organizira to dublje pacificirano zalee. U tom pravcu svakako se kao jedna od glavnih zadaa nametala potreba to efikasnijeg vojnog organiziranja etnikih grupa u Lici, Gorskom kotaru, Kordunu, Baniji i Bosanskoj krajini. Upravo u ostvarivanju tog plana trebali su posebnu zadau dobiti oficiri koji su vrbovani u zarobljenikim logorima. Glavni organizator u toj akciji bio je generaltabni potpukovnik Ilija Mihi, koji se nalazio u prvoj grupi oficira to su dovedeni u Rijeku. Prema raspoloivim podacima, Mihi je bio glavni organizator u okupljanju oficira za budui rad meu etnicima.l0l Prema proglasu, koji je po svoj prilici u svibnju 1942. namijenio Srbima Like, Krbave, Gorskog kotara, Korduna, Banije i Bosanske Krajine, Mihi se predstavljao kao komandant vojne oblasti, koju su inila navedena podrucja.l02 Na osnovi raspoloivih podataka dade se zakljuiti da je rije o funkciji koju je Mihi mogao dobiti i uz Biraninovu suglasnost. On je, naime, vjerojatno u svibnju, uputio kapetana Davida okia Biraninu i od njega dobio pismeno ovlatenje, instrukcije za rad i 20.000 lira. Sredinom srpnja Biranin je o tome obavijestio Mihailovia, navodei da je Mihiu odobrio da moe koristiti okupatora u cilju naoruanja i ishrane etnika do granica mogunosti pazei da niukom sluaju ne okrnji nacionalnu ast, dostojanstvo i ugled naeg naroda. Biranin ujedno izraava i uvjerenje da je Mihi u stanju da izvri poverenu mu misiju. On je takoer obavijestio Mihailovia da su Mihi i Bjelajac glavni organizatori izvlaenja oficira iz zarobljenitva, te da je na teren upuen major Milo Radojlovi sa deset niih oficira sa

100 Brkovi je ubijen u proljee 1942. Meu etnicima se govorio da ga je uji dao ubiti. Taj podatak iznosi i M. Rokvi u svom optuujuem pismu ujiu, 15. V 1944. (AVII, A, kut. 160, br. reg. 26/3). Usp. i G i z d i , Dalmacija 1942, n. dj. 333). 101 Prema svjedoenju kapetana Duana orka, koji je tada bio u Suaku, Mihi je bio pobornik odreene etnike koncepcije, koja se temeljila na restauraciji proirene Jugoslavije s dinastijom Karaorevia. U ostvarivanju tog cilja zastupao je i potrebu kolaboracije s Talijanima, jer je to mogunost da se etnici naoruaju i osiguraju snabdijevanje. Prema orku, Mihi je bio za izbjegavanje otvorenog oruanog sukoba s partizanima, tj. borbu s njima treba markirati i poslije svake borbe traiti od Talijana vie oruja i municije. (AVII, A, kut. 157, br. reg. 18/ 4, elaborat: O stanju na Suaku u periodu od aprila 1942. do septembra 1943 god., pisan u travnju 1944.). Prema jednom kasnijem podatku Konzulata NDH u Rijeci, na vrbovanju oficira u logoru u Rijeci radila je posebna mjeovita talijansko-srpska komisija, koju su inili Mihi, karabinjerski major Manucci-Benincasa, major Slavko Bjelajac, prota uro Vukeli i trgovac piro Joki. Manucci je u ljeto 1942. preao u Superslodu i dobio specijalnu zadau formiranja antipartizanskih odreda, postavi s talijanske strane stvarni rukovodilac akcija oko organiziranja etnika. (AVII, NDH, kut. 305, br. reg. 1/11, izvjetaj od 20. II 1943). 102 AIHRPH, NG, kut. 430, f. 2.

132

zadatkom da stvore potrebne preduslove za Mihiev dolazak.103 Sam Mihi uglavnom se nalazio u Suaku, vjerojatno sve do studenog 1942. Umjesto njega, u ljeto je otiao u Liku, kao njegov zamjenik, Bjelajac. Bila je to zapravo neke vrste njegova inspekcija na podruju Like, gdje je obiao etnike grupe u Otocu, Medku i Graacu, te se preko Splita vratio u Suak.104 Krajem 1942. Bjelajac e otii na due vrijeme u Liku, nalazei se poglavito u podruju Otoca i Gacke doline, pod imenom Nikole Dekia. Iz spomenutog Mihieva proglasa vidljivo je kako se zamiljala daljnja vojna organizacija etnika. On govori o stvaranju jedinica srpske vojske, koje e se formirati preformiranjem dosadanjih etnikih odreda, kao i od svih Srba sposobnih da nose oruje bilo da se oni sada nalaze naoruani u kakovim vojnim jedinicama ili nenaoruani. Trebao je to na neki nain biti put proirenja dotadanje etnike organizacije, koju su inile pojedine grupe, i pribliavanje ostvarivanju Mihailovieve koncepcije stvaranja jedinstvene vojne organizacije. Srpska vojska u ovim krajevima, isticao je Mihi, ima zadatak, da naem narodu pruzi punu zatitu od svih neprijatelja, da organizuje srpske vlasti koje e vriti svoje dunosti bez terora a od lica izabranih od samog naroda. Vojska i vlasti imaju osigurati svakome ivotnu bezbednost, versku slobodu i imovnu sigurnost.105 injenica je, meutim, da e se u daljnjoj praksi ipak iskljuivo govoriti o stvaranju etnike organizacije, koja se, dodue, treba temeljiti na iroj osnovi, ali samo ukljuivanjem srpskog stanovnitva. U Instrukciji br. 1 za rad etnikih organizacija na podruju Like, Korduna i Gorskog kotara, izdanoj sredinom lipnja 1942, navodi se da tu organizaciju ini sve muko i ensko stanovnitvo, potpuno isto Srpsko i vere istono-pravoslavne, te e se u svakom naseljenom mjestu organizirati etnika jedinica. Ondje gdje je organizirana takva jedinica osnovat e se i etniki odbor, ija je zadaa da reava sve civilne sporove izmeu metana u koliko isti ne potpadaju pod propise vojne discipline, u kome sluaju reava postojei etniki sud. Istie se da u isto srpskim selima vlast e biti etnika, a isto tako i u onim mestima gde je veina Srba. Srbi da izbegavaju da se obraaju uopte na Hrvatske vlasti ve sve svoje sporove da reavaju kod etnikog suda i etnikog odbora. Posebno se ukazuje na pitanje odnosa prema talijanskom okupatoru i istie da taj odnos treba biti u svakoj prilici korektan. S okupacionom vojskom treba saraivati i primati saradnju u borbi protiv partizana - ustaa i Srba - komunista .106 U lipnju je kao daljnji konkretni korak uslijedilo imenovanje oficira za komandante pojedinih zona, na koje bi trebalo biti podijeljeno itavo podruje.l07
Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 423-424, pismo od 16 VI 1942. Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 261, Mihievo pismo od 24. II 1943. U knjizi M a n e P e u t a, Revolucija u Lici 1941-1945,str. 206, objavljenoj u emigraciji, u Mnchenu 1966, navodi se da. je u rujnu 1942. dola u Liku druga grupa oficira: major Vojin Srdi (Vrhovine), kapetan Miodrag Kapetanovi (Medak), kapetan Sergije ivanovi (kare), kapetan Savo Vukadinovi, kapetan Jovo Dabovi, porunik Ratko Miri (Plavca Draga), porunik Borislav Geovi (Crna Vlast) i dr. 105 Kao u bilj. 102. 106 AH, A, kut. 1, datirano 16. VI 1942. 107 AH, A, Naredba br. 17, od 21. VI 1942.
103 104

133

Kako se vidi, ukljuivanje oficira u daljnje organiziranje etnika bila je akcija vezana ne samo s talijanskim vojnim faktorima, nego i s etnikim vodstvom u Splitu. Dok su Talijani bili zainteresirani iskljuivo za vojno organiziranje etnikih snaga radi to efikasnije borbe protiv partizanskih snaga, dotle su etniki faktori u toj akciji vidjeli novi vaan momenat i mogunost jaanja vlastite organizacije na terenu. Upravo su se ondje Talijani pokazali kao vrlo znaajan faktor, kada je rije o mogunostima daljnjeg organiziranja i jaanja etnikih snaga. Talijanski garnizoni u pojedinim mjestima bili su zapravo glavni oslonac etnikih grupa, koje su kao nagradu za svoju slubu dobivale u njima (u ici) potrebnu zatitu. S druge strane, i vlasti NDH su paljivo pratile kretanje etnika ije su akcije protiv partizanskih snaga takoer odgovarale ustakom reimu, ali su izazivale zabrinutost i zbog ugroavanja vlastitih pozicija. Na podruju Like, gdje se NOP sve vie stabilizirao, uslijedili su ve ranije pokuaji etnikih elemenata da poduzimanjem brzih i zakulisnih oruanih akcija (etniki puevi) izazovu razdor u pojedinim partizanskim jedinicama, kako bi izazvali kolebljivost u ustanikim masama i privlaili ih na svoju stranu. Te akcije su u prvom redu mogle odgovarati talijanskom okupatoru, pa su uglavnom i vrene u dosluhu s tim faktorima, poglavito obavjetajnom slubom. Na podruju gospikog kotara etnici su od poetka veljae 1942. izvrili glavnu koncentraciju u opini Medak. etnika skupina na elu s Gavrom Stanojeviem odravala je vrlo dobre veze sa talijanskim garnizonom u Medku. Prema podacima, koji potjeu od tamonje orunike posade NDH, poetkom veljae izmeu etnika i komunista na podruju postaje Medak dolo je u posliednje vrieme do nesuglasica, jer su navodno komunisti agresivniji u pogledu voenja akcija na terenu, dok su etnici pomirljiviji. Komunisti zahtievaju da se poduzimlju akcije u cilju napadaja na oruniku postaju Medak, talijansku vojsku u Medku, eljezniku prugu i druge dravne objekte, dok etnici sa ovim nisu suglasni i ovu akciju odlau za proljee, tj. kada budu povoljnije vremenske prilike. Prema istom izvoru vidljivo je da je grupa etnika bila stacionirana u samom Medku i sudjelovala s Talijanima u akciji protiv partizana.l08 Takoer je dolo do sporazuma etnika i talijanske vojne posade u Medku, nakon ega je orunikoj postaji NDH nareeno da se povue.l09 Svakako su to bili pokazatelji jaanja pozicije etnike skupine na tom podruju. 110 To potvruje i akcija osnivanja etnikog odbora za Liku. U Medku je, naime, 10. oujka dolo do sastanka delegata srezova

108 AVII, NDH, kut. 150 a, br. reg. 53/4 i kut. 223, br. reg. 53/9. Prema izjavi jednog orunika koju je dao na sasluanju u Gospiu, 30. III 1942, u Medku je bilo oko 60 naoruanih etnika koji su bili stacionirani u zgradi puke kole. Ovi naoruani etnici se slobodno kreu po samom mjestu Medku i okolici, alju svoje ophodnje i na eljezniku postaju u Medku, dolaze naoruani sa pukama i redenicima oko sebe na oruniku postaju, gdje se zadravaju dulje vrieme, a zatim odlaze. (AVII, NDH, kut.150 a, br. reg. 54/4). 109 AVII, NDH, kut. 150 a, br. reg. 53/4. i kut. 223, br. reg. 53/9. 110 upska redarstvena oblast u Gospiu obavijestila je MUP NDH da je 5. III 1942. u Gospi doputovao iz Medka talijanskim automobilom poznati voa etnika G. Stanojevi, u talijanskoj oficirskoj uniformi, i odsjeo u talijanskoj komandi. Drugi dan je u Gospi talijanskim kamionom dovedeno nekoliko etnika u talijanskim uniformama. (AVII, NDH, kut. 63, br. reg. 19/3, dopis MUP-a Ministarstvu domobranstva, 16. III 1942).

134

Gospikog, Udbinskog i Graakog u cilju osnivanja spomenutog odbora. Iz sauvanog zapisnika s tog sastanka, svrha osnivanja odbora se formulira ovim rijeima: Usled jake komunistike delatnosti koja ima za cilj iskorienje Srpskog elementa u ova tri sreza, a to se dokazalo dosadanjim njihovim radom i sto je pismeni njihov program izraen u komunistikom letku izjavom od komunistikog komiteta za Hrvatsku u Zagrebu od 15. januara 1942. god., osniva se ovaj glavni etniki odbor za odbranu nacionalnih interesa Srpskog elementa u ovim srezovima. Rije je, dakle, i o reagiranju na proglas CK KP Hrvatske, koji je sredinom sijenja uputio hrvatskom narodu, s pozivom U boj za unitenje faistikih okupatora i krvave ustake strahovlade, za jednu zaista nezavisnu, slobodnu i sretnu Hrvatsku. U proglasu se, meu ostalim, konstatira da je Hrvatska nedjelima zloinca Pavelia i ustakog reima pretvorena danas u zemlju divljih nacionalnih i vjerskih progona, zemlju tamnica i vjeala.111 U svojstvu lanova Glavnog odbora spomenuti su zapisnik potpisali: Savo orak, Milan Novkovi, Tomica Ivanevi, Jovan Vuleti, Mladen Rutalj, ura Travica, Gavro Stanojevi. Za predsjednika odbora izabran je iz poasti major Boko Raeta, a do njegova preuzimanja te dunosti, na to mjesto je postavljen potporunik Jovan Ljubojevi. Potpisnici su istakli da etnici svojom borbom kroz historiju i radom zasluuju da im Srpski elemenat u ovim krajevima dade puno poverenje. Ostajui uvek verni svojim idealima za koje se bore, a to je Kralj i Otadbina i ovaj put stupaju u borbi protiv najveih neprijatelja Srpskog naroda i u ovim krajevima Ustaa i komunista. O kakvoj se ambiciji potpisnika radilo, pokazuje njihov zakljuak da osnivaju Srpsku etniku organizaciju za Liku i Krbavu u iji sastav s tog podruja ulaze svi dosada postojei etniki pododbori i odredi. 112 U travnju dolaze na to podruje i prvi oficiri iz talijanskih zarobljenikih logora. Major Milo Radojlovi imenovan je za komandanta Donje Like, a kapetan Duan Jovanovi za zapovjednika etnika u Medku (zona Medak).1l3 Njihov dolazak, meutim, nije naiao na povoljan prijem domaih etnikih rukovodilaca, to e inae biti karakteristina pojava i za druga podruja na koja su oficiri dolazili. Jovanovieva analiza stanja meu etnicima na tom podruju ukazuje na niz otvorenih problema i prave mogunosti njihove aktivnosti. Samo stanovnitvo Medka i neposredne njegove okoline, zakljuuje on, nastrojeno je i vie je naginjalo komunistima nego nama. Isto tako, ovakvih je bilo i meu samim etnikim redovima. Najvie je slabilo moral, duh i disciplinu, to se meu stanovnitvom, a i u samim etnikim redovima razvila bila na veliko kocka pijanka, verc i trgovina. etnici, a i sami njihovi komandiri eta, koji su bili metani, sa njihovim voom mehaniarem Gavrom Stanojeviem, vie su gledali na obraivanje poljskih radova, nego na organizaciju etnitva i vrenje akcija protivu komunista, kojih je bilo u svim selima okolo Medka. U samom ovom poetku, etnici su drali samo selo Medak, gde je bio i jedan bataljon

Usp. J e l i , Komunistika partija Hrvatske 1937-1945, Zagreb 1981, sv. II, 143 . AH, A, kut. 1, Zapisnik Srpske etnike organizacije za Liku. Prema podatku koji daje Jovanovi u svom izvjetaju D. Mihailoviu, 31. VII 1943, njega i Radojlovia imenovao je Mihi kao komandant likih etnikih odreda. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 838).
111 112 113

135

-.

Italijana, a sva druga mesta bila su pod partizanima. On navodi brojku od oko 150 etnika na koje se je moglo osloniti i koji su bili nacionalni. U srpnju je organizirao jednu jurinu etu od oko 60 etnika.114 Jedan od etnikih punktova bio je na podruju Plakog. Sam Plaki je za talijanskog okupatora bio vana strategijska toka na likoj eljeznikoj pruzi, pa su u njemu Talijani drali jak garnizon s vie od tisuu vojnika. Proetnike tendencije zamijeene su od sijenja 1942. u 3. vodu Plaanske partizanske ete (raniji odred Pitenik). Zbog toga je povedena istraga u toj jedinici, koja je rezultirala kaznama pojedinaca. Meutim, ubrzo se pokazalo da je novopostavljeni komandir voda uro Vidakovi zapravo glavni nosilac etnikih tendencija. Ta je njegova pozicija konkretno dola do izraaja u organiziranju etnikog pua u Likoj Jesenici, 2/3. travnja 1942. Radilo se o tome da je upravo trebao biti izveden oruani napad Drugog kordunakog partizanskog odreda na talijansku posadu na eljeznikoj stanici u Likoj Jesenici. Tome je, meutim, prethodila Vidakovieva protuakcija, koji je s grupom istomiljenika uhapsio i strijeljao panjolskog borca Roberta Domanija, komandanta odreda, Branka Latasa, komesara 3. bataljona, Dragu Domjania (Adolf Steinberger), komesara 3. ete, Stevu uturila, komandira 3. ete. Uslijedilo je i razoruavanje boraca. Tom etnikom puu, u kojem su stradali poznati rukovodioci NOP-a, prethodila je politika akcija, a nakon toga i pojaana etnika propaganda.115 U stanovnitvu su se proturale vijesti o dolasku velikog broja etnika iz Bosne i sa Kapele, a strijeljane partizanske rukovodioce nastojalo se diskreditirati optubom da su bili talijanski i ustaki plaenici.116 Partizanska protuakcija, koja je odmah uslijedila, potvrdila je da je rije o lanoj propagandi. Razvoj dogaaja je potpuno demantirao etnike elemente. Meutim, zahvaljujui potpunom osloncu i zatiti talijanskog garnizona u Plakom, etnika grupa se mogla i dalje odravati, uglavnom na tom uem podruju. Prema raspoloivim podacima, ona je imala oko 150 etnika, stacioniranih u Plavca Dragi i Likoj Jesenici, s Vidakoviem kao komandantom. U samom Plakom etnici su organizirali svoj odbor od pet lanova, kao organ graanske uprave.117 U vezi s unapreenjem daljnje vojne organizacije

tu izdaju u vodu 'Pitenik' obavljene su ranije. uro Vidakovi odrao je vodu i bliskim saradnicima govor, rekavi im da postoje velike etnike snage (3 bataljona) u Kapeli pod komandom Boidara Jovanovia i da on ima vezu s njima i da su organizovane etnike snage oko Petrove gore i na ostalim teritorijima. Zatim ih je upoznao s planom razoruavanja partizana i formiranja etnike ete. Oko 12 sati nou poeli su jednovremeno s iznenadnim hapenjem rukovodilaca i iznoenjem puaka iz kua gdje su spavali partizani, naoruavajui svoje pristalice da dre strau nad razoruanim partizanima. (D u a n L i v a d a, Dijelovi kotara Slunja u ustanku 1941/1942. godine, Prva godina NOR-a, n. dj., 479). 116 u r o V e e r i n o v i., "Probueni smo baterijskim svjetlima, zbornik: Plaanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976, 283.0 tim zbivanjima usp. i M i l a n P e u t, "Plaanska partizanska eta, na i. mj., 248 i d. i V e z m a r, "Pregled razvoja NOB-e u Plaanskoj dolini do Drugog zasjedanja ZAVNOH-a, Druga godina NOR-a, n. dj., 245 i d. 117 Talijani su im omoguili da nose kokarde, obezbijedili im hranu i duhan i svakom plau od 6 lira dnevno. Na zborovima su istupali zajedniki. Omogueno im je da putuju vlakom u Ogulin, da pjevaju etnike pjesme i ire etniku propagandu u Gomirju. Zajedno s Talijanima etnici su uputili ultimatum porodicama koje su imale svoje sinove u partizanima da ih pozovu i vrate svojim kuama. U suprotnom prijetili su paljenjem, hapenjem i odvoenjem najstarijih iz porodice u Italiju. (L i v a d a, n. dj., 485).

114 Isto, 838 i d. 115 Pripreme za

136

etnika, i na to su podruje doli bivi jugoslavenski oficiri. U tom cilju osnovan je tab etnike kotarske zone, s komandantom kapetanom Damjanom Saviem.ll8 Kotar Otoac takoer je u novoj organizaciji inilo posebnu etniku zonu: Talijani su drali jak garnizon u samom Otocu i bili zainteresirani da u poduzimanju ofenzivnih akcija protiv partizanskih snaga mobiliziraju na tom podruju to vie etnika. Proljetna ofenziva, koju su talijanske vojne snage poduzele u Lici i u kojoj je stradalo niz Ustanikih sela, utjecala je i na oivljavanje etnikih elemenata, posebno u Gackoj dolini. Iako je politika situacija na tom podrucju povoljno ocijenjena na Okrunoj konferenciji KPH za Liku, u svibnju 1942, ubrzo se pokazalo da je ona znatno sloenija. Djelovanje etnikih elemenata u ustanikim redovima i izvan njih, koje je do tada bilo dosta pritajeno, dolo je javno do izraaja u noi 1. lipnja 1942. u selu karama. Rije je o etnikom puu, koji je izvren u 3. eti partizanskog bataljona Boidar Adija. Komandir voda iz te ete uro Kliska s grupom istomiljenika iskoristio je odsutnost glavnih snaga spomenutog bataljona i razoruao grupe partizana u karama.1l9 Brza protuakcija partizanskih jedinica onemoguila je daljnje namjere etnika, koji su se najveim dijelom povukli u Otoac, a jedan broj ih je zarobljen. Okruni komitet KPH za Liku dao je krajem srpnja ovu ocjenu nastale situacije: U otokom kotaru politika situacija je jo uvijek prilino nejasna. Istina, etniki elementi su razbijeni i veina ih je pobjegla pod okrilje okupatora, te se jo uvijek pravo politiko stanje u tom kotaru ne moe svestrano osvijetliti. Jedino je tano, a to je da je na politiki uticaj dosta malen, te e prema tome trebati mnogo truda uloiti, da bi se politiko stanje popravilo. 120 Situaciju su osobito nastojali iskoristiti Talijani naoruavajui etnike grupe iz pojedinih sela.121 Meutim, na tom podruju su istodobno bile jake partizanske snage, to e potvrditi i daljnje estoke borbe s etnicima u toku ljeta. One su rezultirale razbijanjem niza etnikih posada, potvrujui da se etnici mogu odravati zapravo samo unutar talijanskih garnizona ili u njihovoj neposrednoj blizini.122 Daljnji korak u cilju efikasnijeg organiziranja etnika na tom podruju bio je dolazak majora Bjelajca u Gacku dolinu, koji je, uz funkciju Mihieva pomonika, preuzeo sredinom rujna i funkciju komandanta etnike zone

118 AH, A, kut. 1, Savieva naredba od 9. IX 1942. U istoj naredbi Savi obavjetava da odlazi na novu dunost, a za novog komandanta taba postavljen je kapetan Branko orak. Sauvana je i Savieva naredba, 3. IX 1942, kojom ovlauje Vidakovia, kao etnikog porunika i komandanta 1. etnikog bataljona u Jesenici, da ispita stanje u 2. etnikom bataljonu, u kojemu stanje nije sreeno. (Isto). 119 Detaljnije B u k v i , n. dj., 195 i d. 120 Isto, 207. Skoro u svim srpskim selima Gacke doline, zakljuuje B u k v i , jo se osjeao uticaj etnike propagande, a proces diferencijacije jo nije bio do kraja izvren. Pored toga, mnogi etnici koji su ranije bili u partizanima dobro su poznavali politike aktiviste i sada su nastojali da ih svakako likvidiraju. Upadali su u sela, postavljali zasjede, traili nove jatake i uspostavljali svoje organizacije, a to je unosilo jos vei nemir i znatno oteavalo politiki rad na terenu. (208). 121 B u k v i navodi podatak 2. orunike pukovnije NDH, da su Talijani do sredine rujna 1942. u otokom kotaru naoruali oko 850 etnika: u Brlogu, Orovcu, Drenovu Klancu i Otocu preko 300, u Zalunici 250 i u Vrhovinama oko 300. (N. dj., 202). 122 Isto, 213 i d.

137

Vrhovine-Otoac.123 Njegovi pokuaji uspostave reda i discipline u etnikim redovima ilustriraju zapravo stvarnu situaciju i ponaanje etnika.124 Vidljivije djelovanje etnikih elemenata na podruju Graaca zamjeuje se u proljee 1942. Do tada oni djeluju vise kao pojedinci, teei da zadobiju utjecaj u ustanikim grupama ili se to osjea u kontaktiranju s talijanskim okupatorom. Proces opredjeljivanja za borbu s Talijanima ili protiv nje otvoren je zapravo krajem prosinca 1941. osnivanjem Graakog bataljona, Gavrilo Princip. Od tada se kao protivnik borbe s Talijanima sve vie ispoljava grupa koju vodi Dane Stanisavljevi Cicvara. On je odravao veze s Omikusom u Srbu te sa ujiem i Novakoviem Longom.125 Dodiri s Talijanima datiraju po svoj prilici od ljeta 1941, tj. od talijanske okupacije Graaca. Meusobne veze su odravane preko talijanskog obavjetajnog oficira Barballija (Barbali).126 Djelatnost tih elemenata posebno je oivljela u oujku i travnju 1942., praena propagandom u stanovnitvu da prijeti paljenje sela ako se suprotstave talijansko vojnoj sili. Pristupilo se i osnivanju etnikih jedinica.127 Uslijedio je 12. travnja i etniki pu u Deringaju, izveden u 2. eti bataljona Gavrilo Princip. etniki elementi nisu uspjeli tom prilikom zadobiti na svoju stranu 1. etu tog bataljona.128 Ubijen je politiki komesar Bio Kesi. Budui da pu nije postigao eljeni cilj, uslijedilo je okupljanje etnikih grupa i organiziranje sastanka etnikih rukovodilaca u Velikoj Popini, krajem travnja. Bio je to dogovor ujia, Dane Stanisavljevia, Stanojevia i nekih drugih rukovodilaca oko organiziranja ire akcije u stanovnitvu na mobilizaciji za etnike jedinice. Uslijedilo je organiziranje zborova u Otriu, Zrmanji i Palanci i osnivanje seoskih etnikih straa, a formiran je i jedan

123 AH, A, kut. 1. Naredba majora Dekia (Bjelajac), 18. IX 1942.U listopadu 1942, dolo je do podjele te zone u dvije posebne etnike zone: Qtoac i Vrhovine. Za komandanta zone Vrhovine postavljen je major Vojislav Srdi. (AH, A, kut. 5, Naredba komandanta zone Vrhovine, 17. XI 1942). 124 U naredbi 30. X 1942. Bjelajac je posebno upozoravao na sluajeve zajednikog pijanenja sa ustaima, naputanja jedinica, sluajeve otimaine osobito u toku izvoenja operacija i u borbi. U naredbi od 17. XII 1942. on, meu ostalim navodi: I pored mnogobrojnih mojih molbi, saveta. i nareenja upuenih etnicima da se dre dostojanstveno i da ne vre postupke, kojima mogu da nanesu tete etnikoj i Srpskoj stvari, svakodnevno se deava da dobijam tube od strane Srba, a zatim i od strane domobranskih i hrvatskih vlasti, da je taj i taj etnik pucao na domobrane, da je izazivao mirno stanovnitvo, da su neki etnici opljakali ovoga ili onoga, da je ubijen ovaj ili onaj od strane etnika i t. d.. (AH, A, kut. 1). 125 Detaljnije J o v i c a P o p o v i , M i l a n B j e l o b a b a, Opina Graac u razdoblju od 1918. do aprila 1942. godine, zbornik: Kotar Graac u narodnooslobodilakom ratu 1941-1945, knj. 1, Karlovac 1984,359 i d. 126 AH, ZKRZ-zh-872/45. Ustupci Talijana bili su vidljivi i u zamjeni dotadanjeg opinskog naelnika i postavljanju za novoga Nikice Stanisavljevia. ( P o p o v i , Razvoj i rad NOO-a na podruju kotara Graac 1941-1945. godine, zbornik: Kotar Graac u NOR-u, n. dj., 152-153). 127 Najvei utjecaj etnikih elemenata osjetio se u Graacu, Dojiima, eki Glavici i Vuipolju, te donekle u Grabu, Donjim Kijanima i Deringaju. (P o p o v i , B j e l o b a b a , n. dj.,361). 128 P o p o v i , B j e l o b a b a , n. dj., 361, navode podatak da je puu prethodio sastanak etnika u Graacu, 11. travnja, kojemu su prisustvovali i G. Stanojevi iz Medka i talijanski vojni predstavnici. Na konferenciji je dogovoreno da se najprije razoruaju borci bataljona 'Gavrilo Princip', pomou etnikih agenata koji su se nalazili u njegovoj 2. eti, a zatim krene na sjever u Krbavsku dolinu, razoruaju bataljoni 'Krbava' i 'Stojan Mati' i likvidira tab grupe NOP odreda za Liku.

138

etniki bataljon.129 tab Grupe NOP odreda za Liku brzo je intervenirao snanom oruanom akcijom protiv etnika. U zadnji momenat, konstatira se u izvjetaju OK KPH za Liku, intervenirali smo vojniki i tom prilikom razoruavali sve one, koji van partizanskih redova imaju puke, skupivi tako oko 500 puaka. U par sukoba rasprili smo etnike, neke pohvatali i strijeljali, a neke u borbi unitili, tako da su se etnici morali povui u Graac i u mjesta gdje su okupatori .130 S daljnjim razvojem dogaaja Graac je postao znaajan punkt okupljanja i organiziranja etnika. Od kraja travnja poinju dolaziti i bivi jugoslavenski oficiri (kapetani ivadin Mladenovi, Marko Crljenica, Ilija Jevti, Svetozar Ciganovi). Uslijedilo je osnivanje etnikih pukova Vozd Karaore i Kralj Petar 11.131 Tu je akciju pratila i dosta intenzivna propaganda radi vrbovanja Srba za te jedinile. U proglasu Srbi iz Dalmacije,ta ga je sredinom svibnja izdao D. Stanisavljevi Cicvara, u funkciji komandanta etnikog bataljona, pozivaju se Srbi u partizanskim jedinicama da se prikljue etnicima. Partizani se optuuju kao glavni neprijatelji srpskog naroda, te da se u njihovim odredima najee nalaze ustae, a u njihovim je rukama komanda nad tim odredima.132 U cilju organiziranja to efikasnije kontrole na podruju kotara, u Graacu je 20. svibnja odrana konferencija lanova etnikog udruenja sreza graakog, kojoj je prisustvovao i predstavnik talijanske vojske. Za razumijevanje taktike talijanskih vojnih faktora karakteristina je bila njegova izjava na tom skupu. Prema zapisniku s tog sastanka, talijanski predstavnik je polemizirao s tezom da se etnike naziva talijanskim plaenicima, istiui: Niste talijanski plaenici, kao ta to neki misle. Radite u interesu vas samih i vaih kua i familija. Na tom skupu poglavito je bilo rijei o poduzimanju razliitih mjera i akcija, koje omoguuju to efikasniju kontrolu etnika i njihovo organiziranje. U vezi s tim posebno se upozorenje odnosilo na one koji pomau partizane. Na sastanku je zakljueno: (...) Ko se primjeti ili ko se uhvati da na koji nain snabdjeva ili omoguuje snabdjevaje naih neprijatelja bie najstroe kanjen. Takoer smatrati e se krivcem i ono selo koje bude to omoguavalo i cijelo e snositi

129 Tako je krajem aprila i poetkom maja dolo do stvaranja etnikih jedinica u selima uz eljezniku prugu i cestu. U junom dijelu Cerovca, Javorniku i Rujitima nisu stvarane etnike jedinice, jer u ta sela bez Talijana etnici nisu smjeli. U tim selima je u aprilu i maju bilo u toku formiranje Sjevernodalmatinskog partizanskog odreda. To je olakalo odbijanje etnikog pritiska i postepen odlazak svih boraca u partizane: (V l a d i m i r M a r i i , Ustanak u zrmaniskoj opini, zbornik: K o t a r G r a a c u NO R - u, n. dj., 590 i d.). 130 AIHRPH, KP-9/164, izvjetaj upuen Centralnom komitetu KPH, 22. V 1942. Usp. i: M a r i i , Geografske osobine i razvoj NOR-a u graakom kotaru, zbornik: Kotar Graac u NOR-u. n. dj., 26 i d.; Stevo Grubii, Napad na etnike u Velikoj Popini (mart-april 1942), na i. mj., 814. 131 P o p o v i , B j e l o b a b a , n. dj., 362-363, i V e z m a r, n. dj., 311. etnike jedinice u Graacu organizirane su uz pomo kapetana Jevtia, nekadanjeg v. d. referenta sudstva Jadranske operativne divizijske oblasti bive jugoslavenske vojske. Jevtia je iz Splita Biranin poslao u Strmicu ujiu, odakle je krajem lipnja 1942. otiao u Graac. On tvrdi da je bio komandant puka Vod Karaore, tj. da su ga etnici izabrali za komandanta, a kada se ovaj puk pretvorio u brigadu, uji ga je slubeno postavio za komandanta te brigade. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 386). injenica je, meutim, da je Jevti, pod pseudonimom Vidakovi, supotpisivao dokumente puka Vod Karaore, zajedno s Todorom Stanisavljeviem. 132 AIHRPH, NG, kut. 430, f. 2. ..

139

odgovarajuu krivicu.133 Prema raspoloivim podacima koji postoje za puk Vod Karaore, dade se zakljuiti da je u graakom kotaru u ljeto 1942. postojala dosta brojna koncentracija etnika.134 Utjecaj etnikih elemenata u Gorskom kotaru vidljivije se ispojilo u proljee 1942. Ondje je etnika propaganda pojaana pojavom etnika na podruju Like Jesenice. etniki elementi u Gomirju i Srpskim Moravicama odravali su veze s Talijanima preko porunika Druzettija. Ofenziva koju su Talijani poduzeli na to podruje dala je poticaja etnikim elementima, taka da je 20/21. svibnja dolo do etnikog puca u Gomirskoj partizanskoj eti, kojom prilikom su ubijeni rukovodioci Bogdan Jani i Jovo Mamula, organizatori ustanka u tom kraju.135 Pokazale su se istinite ranije ocjene Glavnog taba Hrvatske i taba Pete operativne zone da u toj eti postoje proetnike tendencije i da bi je zbog toga trabalo rasformirati.136 etniki elementi povukli su za sobom oko 60 boraca i nakon izvrene akcije pobjegli u Gomirje, gdje su pod okriljem Talijana osnovali svoju jedinicu.137 Utjecaj etnikih elemenata osjetio se istodobno i na podruju Srpskih Moravica, na sto su, dakako, utjecali dogaaji u Gomirju.138 To je zaprijetilo i osipanjem Moravike partizanske ete, tako da je ona prebaena s tog podruja na novi teren, prebrodivi krizu iako je bila upola smanjena.139 Moraviki etnici su na nekoliko punktova osiguravali talijanski garnizon u Srpskim Moravicama. Kako se vidi, spomenuta zbivanja u prvom redu pokazuju interes Talijana
133 AVII, A, kut. 159, br. reg. 7/2, zapisnik sa sastanka. Sauvana je Opta naredba komandanta puka Vod Karaore, nastala vjerojatno u ljeto 1942, u kojoj se formuliraju smjernice za vojno organiziranje etnika, kao i za organiziranje graanske vlasti i same etnike organizacije. (AH, A, kut. 5) 134 Prema dopisu taba etnikog puka Vod Karaore, 12. VIII, komandantu 151. talijanskog puka u Graacu, puk je sastavljen od bataljona u Graacu i Krupi, te odreda u Medku, s oko 1400 pripadnika. Izdavanje hrane traeno je od Talijana samo za ono ljudstvo koje se nalazi na poloajima udaljeno od svojih kua i koje se nalazi privremeno u pojedinim operacijama, tj. za 940 osoba. (AH, A, kut. 5). Meutim, prema trebovanju za hranu koje je poslano Talijanima 14. VIII 1942, taj puk ima pet eta (Graac, Grab, Krupa, Vuipolje, Medak) s ukupno 692 pripadnika, od kojih je 540 na poloajima po umama. (AH, A, kut. 5). 135 N i k o l a R a j n o v i , Narod opine Vrbovsko od ustanka do slobode 1941-1945, zbornik: opina Vrbovsko - njena prolost, njena sadanjost, Zagreb 1984, 75 i d. 136 AIHRPH, KP-188/282, izvjetaj KK KPH Ogulin OK KPH Karlovac, nedatirano. 137 B u k v i , n. dj., 201. Prema ustakim izvorima, 44 odmetnika grkoistone vjere, predalo se je talijanskim vojnim vlastima u Gomirju, 22. V 1942. Talijani su im ostavili oruje i ti etnici vre slubu javne sigurnosti sa talijanskim karabinjerima i vojnicima. Sljedeeg dana, 23. V grupa od 15 osoba na elu sa sveenikom Mamulom pobjegla je iz Jasenka, koji je bio u rukama partizana, i prijavila se talijanskim vlastima, traei zatitu. (AVII, NDH, kut. 225, br. reg. 14/11, upa Modru u Ogulinu, 1. VI 1942). 138 Tako je u Srpske Moravice vlakom stigla 23. V grupa od oko 80 etnika, dobro naoruanih. Na eljeznikoj stanici ih je doekao talijanski potpukovnik s grupom oficira. Uoi njihova dolaska, talijanski zapovjednik je sazvao opinsku upravu i seoske starjeine i zatraio da stanovnitvo doeka etnike. (AVII, NDH, kut. 78, br, reg 52/8, dopis Min. domobranstva NDH Superslodi, 16. VI 1942). 139 R a j n o v i , n. dj., 79 i d. Autor konstatira da je na tom podruju od lipnja 1942. do rujna 1943. bilo oko 100 domaih etnika. Treba posebno istai da je broj etnika u Srpskim Moravicama stalno rastao pridolicama sa strane. Najvie etnika pridolica bilo je iz Jasenka, a jedan mali dio dolazio je iz srpskih sela oko Vrbovskog, tako da se broj etnika u Moravicama do proljea 1943. godine popeo na gotovo 200. Oni nisu, u pravilu dolazili sami, nego sa svojim porodicama. Vei dio ovih etnika-pridolica isticao se grubou, pijanevanjem i pljakom po okolnim hrvatskim i srpskim selima, a nisu prezali ni od zvjerstava. Glavne voe i ideolozi etnika u Moravicama bili su: Marko Dragovi-Pecin, Rade Raco Jaki i Rade Tomi-Guinov. (81).

140

da to efikasnije ukljue u svoju slubu etnike grupe na tom podruju, u kojem cilju su se i poduzimale razne akcije. Posebna je panja sve vie poklanjana vrbovanju novih etnika u srpskom stanovnitvu. U organiziranju te akcije znaajnu su ulogu imali i pridoli oficiri (kapetan Vasilije Marovi i dr.). Ustaki organi zakljuuju da se radi o uzurpaciji vlasti i stvaranju posebnog pravnog poredka od strane etnika. Tzv. antikomunistike bande - kako ih ustae nazivaju - nisu postale, kako je to bilo planirano, elementi reda i sigurnosti, tj. nisu iskljuivo branile svoja mjesta od napada partizana. Njihova akcija u kolovozu 1942. veoma je uznemirila ustake vlasti. Radilo se o pozivima za mobilizaciju svih mukaraca Srba od 16 do 40 godina, koje su etnici iz Gomirja uputili u pojedina sela.140 Ustaki organi su u tome vidjeli ugroavanje pozicija NDH. Talijani su bili zainteresirani da ne dolazi do meusobnih trzavica, pa su teili da se postignu to snoljiviji odnosi, a to je zapravo odgovaralo i ostalim stranama.141 Takoer je u cilju razbijanja partizanskih snaga, koje su na tom podruju organizirale jako ustaniko ariste, pokrenuta i akcija obraanja Srbima partizanima da se vraaju kuama i prikljuuju etnicima. U pozivu etnika iz Gomirja Srbima partizanima, 13. rujna 1942. pozivaju se Srbi da se u toku istog dana prijave u Gomirje s orujem. Kao jamstvo da nee biti represalija nad njima od strane Talijana, poziv je potpisao i talijanski porunik Bruno Tomini.142 etnici su upuivali brojne letke i poruke Srbima partizanima, iz kojih je, kao i na ostalim podrujima, dola do izraaja njihova ocjena NOP-a kao antisrpskog pokreta. U jednom letku etnike komande u Gomirju, u rujnu 1942, koji je upuen Srbima partizanima, istie se da u etnikim redovima postoje samo pravi Srbi, a ne kao kod vas vie ustaa nego Srba. Svi vi skupa koji se nalazite u partizanima dobro znadete ta su Hrvati napravili iz naega jadnog izmuenog naroda pa se malo razmislite pa kaite je li tako ili nije. A oni su sada vas napuvali da se borite protiv okupatora, ali se vi s time ne borite protiv njega nego, samo za detaljno unitenje naega naroda, a onaj tko ga je doveo taj ga neka goni kako zna, a zato da se mi borimo i da uludo gubimo bez ikakove koristi. Malo se promislite pa recite da li je to mogue i da li se moe jedna aka ljudi boriti protiv velike sile. Partizanima se poruuje da pristupe u redove etnika, a za ivot im jame etnici i talijanska komanda.143

140 U jednom od takvih poziva u selo Vujnovii, tab 3. etnikog bataljona za 2. liku zonu u Gomirju, 31. VII 1942, nareivao je da se svi mukarci koji su sposobni da prime oruje prijave u etniku komandu u Gomirju 2. VIII. Tko se ne odazove ovom pozivu postupie se prema njemu po etnikom zakonu, a prijeti se i internacijom u Italiju. Pozive su potpisali Milo Stipanovi i Nikola Ivoevi. (AVII, NDH, kut. 213, br. reg. 27/7, izvjetaj upana Markovia, 10. VIII 1942). 141 Posebna delegacija iz Gomirja i Jasenka - po miljenju ustaa vie na poticaj talijanskih vojnih vlasti nego iz vlastitih pobuda - izrazila je spremnost da posjeti upana Markovia i izrazi mu lojalnost. Do sastanka je dolo u Ogulinu 30. svibnja 1942. U ime etnika u Ogulin je doao Milo Stipanovi, bivi jugoslavenski oficir, s jo trojicom, a u ime stanovnitva opinski naelnik Milo Milanovi, s lanovima opinskog odbora. Bile su zastupljene i izbljeglice iz Jasenka. Sastanku su prisustvovali talijanski zapovjednik general Scipione i ustaki stoernik. Opinski naelnik je izrazio elju sveukupnog tamonjeg ivlja da se prilike to prije srede i ujedno u ime tamonjeg pravoslavnog ivlja izrazio njegovu posvemanju lojalnost prema Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. (AVII, NDH, kut. 225, br. reg. 14/11, izvjetaj upe u Ogulinu, 1. VI 1942.). 142 AIHRPH; KP-189/590, prijepis poziva u prilogu dopisa KK KPH Ogulin, 16. IX,1942. 143, Isto, prilog u dopisu.

141

Izuzev pozicija na podruju Plakog, etniki elementi nisu mogli vidljivije doti do izraaja na Kordunu. Uglavnom su u daljnjem procesu u jaanja snaga NOP-a otkrivani pojedinci ili manje grupe, koji nisu imali vidljivijeg utjecaja. U oujku je porunik Milan Rakini pokuao s grupom od oko 30 etnika da poduzme oruanu akciju na oficirsku kolu Glavnog taba i Kotarski komitet KPH za Veljun. Ta je zavjera pravodobno onemoguena, itava grupa, osim Rakinia, bila je pohvatana, a uslijedila je i politika akcija partijskog rukovodstva na zborovima u pojedinim selima na kojima se razotkrivao plan etnikih elemenata.144 Takoer je onemoguen i pokuaj oivljavanja akcije etnikih elemenata u suradnji s oruanim snagama NDH.145 Inae, i na Kordunu bila je prisutna propaganda etnikih elemenata, koja se temeljila prvenstveno na zagovaranju obrane srpskog stanovnitva i suradnji s talijanskim okupatorom.146 Pokuaji akcije etnikih elemenata u Baniji bili su takoer usamljeni i poglavito su doli do izraaja u sklopu borbe Komunistike partije protiv ovinistikih tendencija. O uspjehu te borbe u mnogoemu je ovisio i proces daljnjeg privlaenja hrvatskih seljaka u partizanske jedinice.147 Krajem svibnja otkriveno je u 2. bataljonu Partizanskog odreda Banije da Dmitar Sredanovi radi na stvaranju etnikih organizacija, to je vrlo brzo onemoguceno.148 Takoer je do izraaja dola proetnika pozicija Petra Krnjajia, komandanta 1. bataljona istog odreda, koji je sredinom lipnja 1942. naredio da se spali hrvatsko selo Prekopa.149 U Saopenju taba NOP odreda Banije, u

144 AIHRPH, KP-187/187, izvjetaj KK KPH Veljun OK Karlovac, 23. III 1942; S t a n i s a v l j e v i , n. dj., 107. 145 Rije je u prvom redu o pokuaju Rakinia da formira etniku jedinicu s osloncem na domobrane, a do ega dolazi neposredno nakon talijansko-domobranske travanjske ofenzive na Kordun i Petrovu Goru. Rakini je u vezi s tim boravio u Karlovcu. Uskoro zatim je ubijen. (S t a n i s a v l j e v i , n. dj., 116-117; S l a v o K o v i , Neki vidovi djelovanja Mjesnog komiteta KPH Karlovac i Vojnog komiteta u jedinicama karlovakog garnizona tokom 1942-1943, Druga godina narodnooslobodilakog rata na podruju Karlovca, Korduna, Like, Pokuplja i umberka. Karlovac 1973, 33). 146 U Rezoluciji komandantu grupe kordunakih partizanskih odreda bratu anici Opaiu, koji je izdao tzv. tab etniki u planini, 15. VII 1942, daju se odgovori, na partizanske uvjete koji su etnicima postavljeni u sluaju predaje (predaja oruja, prekid veza s okupatorom, odricanje etnikih znakova, opredjeljenje za bratstvo i jedinstvo, mogunost organiziranja u dobrovoljake odrede). U vezi s pitanjem suradnje etnika s Talijanima istie se da je taj korak poduzet samo u interesu napaenog srpskog naroda, koji je ve i previe do tada stradao od krvoloka naih prolog leta, a posle i od samih Vaih partizana koji su poli istim stopama kao i raniji krvoloci od prolog leta za ega ste i odgovorni pred Istorijom i narodom. Da bi sauvali ostatak nacionalnog Srpskog elementa od svih njegovih ugnjetaa, napravljen je kompromisni sporazum sa Italijanskim vlastima da nas nediraju a po rmogustvu i naoruaju nas narod radi odbrane naih sela od svakog napada pa makar to bilo i od njih samih. Pitamo Vas samo ovo, ta bi bilo sa naim narodom kad bi mi prekinuli veze sa okupatorom? Da li bi ga mogli zatititi ili ne? O ovome sigurno nemislite, ali smo mi svesni, da bi u roku od 15 dana narod bas bio poubijan i pozatvaran a njegova imovina i njegov krvavo steeni trud i znoj do temelja uniten, zar bi ovo bila borba za interes naroda. (AIHRPH, NG, kut. 427, f. 10). 147 S t a n i s a v l j e v i , n. dj., 119-120. 148 AIHRPH, KP-9/183, izvjetaj Ive Marinkovia o konferenciji OK KPH za Baniju, 4. VI 1942. Usp. i R a n k o M i t i ,Neka sjeanja s Banije, Prva godina NOR-a, 584-585. 149 U izvjetaju Glavnog taba NOPO Hrvatske Vrhovnom tabu, 6. VIII 1942, navodi se: Na Baniji je u Dvorskom kotaru bilo nekoliko etnikih pojava, ali one nisu u eoj formi dolazile do izraaja. Nedavno je komandant jednog banijskog bataljona (Krnjai), bivi etnik, prilikom ulaska partizana u hrvatsko selo Prekopu izdao nareenje da se selo popali, stoka potue, a svi rnuskarci iznad 16 godina pobiju. Na sreu partizani to nareenje nisu u potpunosti izvrili, ve je selo samo spaljeno. Banijskim smo drugovima naredili da Krnjajia, radi tog

142

povodu tog dogaaja, meu ostalim istaknuto je: Put do naeg osloboenja vodi preko izmirenja i borbenog jedinstva i srpskog i hrvatskog naroda, a ne preko meusobnog klanja i zatiranja. Kazniti ustake krvoloke i zatititi i ne dirati neduno hrvatsko puanstvo jedan je od prvih preduslova za stvaranje toga jedinstva. 150 Kako se vidi, etniki je pokret u Hrvatskoj u toku 1942. svoju vojno-politiku djelatnost ispoljio iskljuivo na podruju koje su zaposjele talijanske okupacione trupe. Iz toga proizlazi nedvojben zakljuak da su Talijani bili glavni faktor koji je omoguavao akcije daljnjeg okupljanja i organiziranja cetnickih snaga. Talijanima je bilo u interesu da u domaem stanovnitvu organiziraju to iru i efikasniju oruanu frontu protiv snaga NOP-a, pa su se iznalazile i razliite mogunosti poticanja etnikih elemenata da se angairaju u tom cilju. Za talijanske vojne faktore bilo je bitno da se od etnikih grupa organizira to efikasnija oruana snaga protiv NOP-a, a sporedno je bilo formuliranje- idejno-politike osnove takve akcije. Talijani su tolerirali etniku propagandu u kojoj se pozivalo na kralja Petra i Mihailovia kao glavnog komandanta i ministra u izbjeglikoj vladi. Upravo je ta komponenta, s druge strane, sve vie dolazila do izraaja u etnikoj akciji. U njoj je, zapravo, bila odreena kompenzacija za sve one negativne posljedice koje uzrokuje sluenje talijanskom okupatoru. Teilo se takav, u osnovi paradoksalan odnos, opravdavati to jaim naglaavanjem potrebe traenja nekog najpovoljnijeg izlaza za srpsko stanovnitvo koje je izloeno biolokom unitenju. Glavna otrica koja je u toj akciji bila uperena protiv ustakog reima i njegova terora nad Srbima, sve je vie u toku 1942. zamjenjivana novim propagandistikim udarom. Rije je o optubama NOP-a kao antisrpskog pokreta, koji takoer jednako tako prijeti opstanku srpskog naroda. Svakako je tako osjetno pojaan pravac propagandistike akcije mogao odgovarati i Talijanima. S obzirom na stvarni razvoj situacije, bio je to jasan pokazatelj injenice da je etniki pokret sve vie gubio pozicije u srpskom stanovnitvu upravo u sudaru s NOP-om. Naprijed prikazana situacija na pojedinim podrujima to je bez sumnje sve vie potvrivala. Ali je, s druge strane, ukazivala i na svu estinu borbe suprotstavljenih strana. Akcije koje su poduzimane oko daljnjeg to efikasnijeg vojnog organiziranja etnikih grupa, imale su u prvom redu cilj da od njih stvaraju razornu snagu u odnosu na redove NOP-a. etnika propaganda bila je sve vie zaokupljena upravo tim pravcem akcije. U Otvorenom pismu brai Srbima iz Like, koje je u obliku letka objavio tab likih etnika u likim planinama, u svibnju 1942, formulira se glavna zadaa jugoslavenskih oficira, koji su se ukljuili u etniku akciju. Istie se da su oni upueni od Mihailovia kao etnikog komandanta da organiziraju borbu srpskog stanovnitva. Poslani smo ovamo, navodi se u letku, da spasimo preostali srpski ivalj u Lici, da vas organizujemo u isto etnikom duhu kao prave sinove majke Srbije i da se povezemo svi Srbi Korduna, Like, Bosne, Hercegovine, Dalmacije i umadije pa da za navek stanemo u odbranu nasih istorijskih granica i da nas ne zadesi

zloina, strijeljaju. (NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 3, 78). Usp. i M i t i , n. dj., 585-589. 150 Liki partizan, god. I, br. 1, 1942, saopenje od 29. VII 1942.

143

vie ono to nas je zadesilo pre godinu dana od ovih 'postenih Hrvata', nase nekadanje tako zvane 'brae'. U vezi s tim pismo je posebno bilo namijenjeno Srbima koji se bore u partizanskim redovima, jer su oni ondje zalutali i prevareni. Jamci im se da e ih se primiti, oprostiti im i zaboraviti njihov dotadanji rad, jer Srbin ne moe biti neprijatelj Srbinu. Partizane Srbe poziva se da stupe u etnike redove, koji predstavljaju veliku i brojnu snagu koja postaje sve snanija irom zemlje. Posebno se ukazuje na znaenje prikazanih etnikih pueva i borbe protiv komunista: Uinite ono to su uinili Srbi iz Plakog, Jesenice, Gomirja i Srpskih Moravica. Pobite te komunistike voe medu vama. Formirajte se u etnike redove mi emo doi do vas. Danas, Srbija je ista od komunista.. Crna Gora pod vodstvom generala Drae (Blae, op. F. J. B.) ukanovia tera i isti tu gamad te je vie od 75% Crne Gore oiene i etnika vlast svagde zavedena. Bosna se je isto digla, Lika zajedno sa Kordunom i sve je u pokretu. Ugledajte se na njih i ispunite svoju nacionalnu dunost. 151 Poistoveivanje NOP-a i ustakog reima bilo je glavno polazite u toj etnikoj propagandi. Oruani ustanak naroda, koji je izbio u ljeto 1941, oznaavao se iskljuivo kao ustanak ugroenog srpskog stanovnitva u ije redove su poeli da ulaze i da ih razaraju neprijateljski elementi - komunisti, poteni Hrvati. etnika je propaganda posebno inzistirala na optubi da ti razorni elementi nastavljaju politiku ustaa, a to je unitavanje srpskog naroda. U etnikom letku, koji se raspaavao u Lici, u jesen 1942, pod naslovom Ko koga vodi, a koji je potpisao Srpski nacionalni komitet, polazi se od parole: Partizane vode oni koji su klali Srbe prole godine. Svi rukovodioci NOP-a Hrvati oznaavaju se kao ustae, a Srbi kao izrodi srpskog roda. Apelirajui na srpsko stanovnitvo, letak se obraa pitanjem: Zar ti nije jo jasno kome treba da pokloni svoje poverenje. Odgovor se formulira ovim rijeima: Lau te Srbine kad ti kau da etnici sarauju bilo s kim. To je la. etnici se sami bore za slobodu svog naroda. Tu borbu okupator ne brani niti joj se ispreava jer vidi da je na srpskoj strani pravda. Lau te Srbine kad ti kau da etnici sarauju sa ustaama. Kako oni mogu saraivati sa ustaama kad su ustae na partizanskoj strani i kad ustae alju partizanima municiju, oruje, opremu i ljude. 152 Borba protiv NOP-a kao glavnog neprijatelja davat e s daljnjim razvojem dogaaja sve jai pecat u tom pravcu i etnikoj propagandi. U vezi s tim se definirala i strategijska zadaa etnikog pokreta na podruju Hrvatske, ukazujui na istovetnosti s nekim drugim podrujima i odreene specifinosti u sklopu djelatnosti itavog etnikog pokreta na elu s Mihailoviem. Analiza tih pitanja daje glavni sadraj nekim etnikim dokumentima internog karaktera, koji su sadravali smjernice za konkretnu akciju. Karakteristine su bile formulacije u elaboratu pod naslovom etniki pokret u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji, koji je nastao u listopadu 1942. Dok Draa Mihailovi, zakljuuje se u tom dokumentu, u epskoj borbi protiv Nemaca i njihovih saradnika afirmira pred celim svetom visoku svest Srpskog naroda o dravi i

151 AVII, A, kut. 157, br. reg. 16/1. 152 AIHRPH, KP-220/4885, letak u prilogu dopisa KK KPH Slunj, 27. X 1942.

144

politikoj nezavisnosti i, u isto vreme, uspeno rehabilitira srpsku vojsku, etniki pokret u ovim krajevima, pod vodstvom proslavljenog etnikog vojvode Ilije Trifunovia - Biranina, ima za cilj da sauva srpski narod u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji od fizikog istrebljenja. Ponavljamo, odbrana srpskog i pravoslavnog ivlja je jedini cilj etnika. Oni sada nee da se svete za ubistva stotine hiljada Srba. Za to momenat jo nije doao. Osim toga, protivno je etnikoj asti da se ubijaju ene i nevina deca. Srpski narod je ekao 500 godina da se osveti Turcima za nabijanje na kolac, pa e moi ekati jo desetinu meseci da kazni i to strahovito sve intelektualne i fizike ubice Srba. U vezi s pitanjem suradnje koja postoji izmeu etnika i Talijana, istie se da su etnici prinueni da reduciraju broj svojih neprijatelja i da dou do nekog modus-videndija sa okupatorskom vojskom, naoruanom najmodernijim ubilakom orujem. Istie se da su etniki voe izabrali takvo rjeenje, jer su interesi etnika U ovom momentu identini sa interesima okupatorskih vlasti: borba protiv ustaa i komunista. Kao drugi vaan razlog tome navodi se da je vodstvo etnikog pokreta polo od gledita, da mi naom borbom u ovim krajevima, pod sadanjim uslovima na ratnim bojitima, ne bi mogli mnogo da doprinesemo pobedi naih saveznika, ve bi samo ubrzali proces dumanskog istrebljenja naeg ovd(anjeg) ivlja. Drugim reima, ne zavisi od nas ovde da li e nai saveznici pobediti ili ne, ali od nas mnogo zavisi, da li e se u ovim krajevima nai jo Srba da na dan primirja pozdrave sa ludim oduevljenjem pobedu saveznika.153 Zbog svega toga, suradnja s Talijanima ocijenjena je kao veliki uspjeh za razvoj etnikog pokreta. U pismu, koje je krajem rujna 1942. uputio Mihailoviu, Radmilo Gri je tu suradnju ocijenio ovim rijeima: Posle godinu dana ove kolaboracije mi imamo obnovljenu etniku organizaciju, bolje orunu nego ikad; uspostavljeno jedinstvo srpskih zemalja i slobodan drum Beograd-Cetinje za sve srpske akcije i potrebe; neobino povoljan poloaj srpskog naroda na italijanskoj zoni, upravo idealan u poreenju sa onim u N.D.H; mogunost veze sa naim saveznicima; italijanski politiki pritisak u Zagrebu u cilju zatite Srba u N.D.H. kojima mi ne moemo ni na koji nain pritei u pomo. 154 Razvoj dogaaja je, meutim, potvrivao da je etniki pokret svoje snage prvenstveno iscrpljivao u borbi protiv NOP-a. Borba protiv ustaa, koja je formulirana kao jedan od prvenstvenih ciljeva, sve je vie uvjetovana odreenim obzirima, a sto se vec u odredenoj mjeri pojavljivalo i u prethodnom razdoblju. U uputama za daljnje organiziranje etnika na terenu, kapetan Radovan Ivanievi je u svojstvu naelnika Biraninova taba, u kolovozu 1942, medu ostalim ukazao i na smisao taktike u borbi etnika protiv pojedinih protivnikih strana: Vano je da znate da imate da vodite borbu

153 AVII, A, kut. 157, br. reg. 27/1. U elaboratu etnika ,kolaboracija' s Italijanima, koji je Bjelajac izradio 1944, tj. podije odlaska iz zemlje, politika prema Talijanima objanjava se ovim rijeima: (...) uzeti pod svoju kontrolu srpske krajeve pod italijanskom okupacijom, privremeno ne napadajui otvoreno Italijane. Uspavati ih u oseaju sigurnosti, a za to vreme reorganizovati jedinice, prebaciti se sa glavninom u neokupiranu Hrvatsku radi osloboenja srpskih krajeva od ustaa i Nemaca i zatititi srpski narod u tim krajevima, gde su se jo uvek vrila masovna klanja srpskog naroda. (Prijepis dokumenata kod autora). 154 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 653.

10 etnici u Hrvatskoj

145

protiv okupatora, komunista i ustaa na isti nain kao to to ini i Gospodin Ministar, samo po redu hitnosti i vanosti. Ne smete otvarati neprijateljstva pre vremena sa okupatorom dok ne likvidirate komuniste. Vi, pre nego bi se upustili u ma kakve kompromisne pregovore sa Hrvatima, morate prethodno izdejstvovati odobrenje od g. vojvode Biranina. 155

Pokuaj poduzimanja vee etnike ofenzive protiv NOP-a

U planovima organiziranja etnika kao to efikasnije oruane sile protiv NOP-a, sve je vie bila privlana ideja da se ostvari povezivanje glavnih etnikih grupacija na talijanskom okupacionom podruju. Ideja o stvaranju nacionalnog koridora, koji bi tvorile etnike snage, to su bile stacionirane u Crnoj gori, Hercegovini, Dalmaciji Lici i zapadnoj Bosni, zaokupljala je etniko vodstvo jo od ranije. Kako se vidi, ona je bila formulirana i u prikazanom Elaboratu Dinarske divizije, iz oujka 1942. Biranin je u svakom sluaju mogao biti posebno zainteresiran za ostvarivanje te ideje, jer bi to znailo vaan korak u daljnjem organiziranju etnikih snaga, koje su bile pod njegovom komandom. U lipnju 1942. Jevevi je ponudio Biraninu iz Hercegovine dve hiljade ljudi da se prebaci u hrvatsku i dalmatinsku zonu. Obrazloenje za to, istie on, lako bih naao, a to bi bilo u smislu tvojih planova o povezivanju svih krajeva u Tvojoj zoni .156 Usko povezana s tom idejom bila je i zamisao o poduzimanju snanije ofenzive protiv snaga NOP-a u pravcu zapadne Bosne, gdje se zbog prodora proleterskih brigada vrila glavna koncentracija partizanskih snaga. Mihailovi je polazio, naime, od ocjene da je NOP u zimu i proljee 1941/1942 pretrpio vrlo teke udarce, tako da je glavnina njegovih snaga potisnuta iz Srbije, Crne Gore, Hercegovine, istone i srednje Bosne. Poduzimanje snanije ofenzive u zapadnim krajevima znailo bi i zadavanje odluujueg udarca NOP-u. Tako bi se onemoguilo da se on oporavi, i dalje iri. Takav bi pothvat, raunalo se, omoguio i povezivanje svih etnikih snaga od Srbije do Slovenije.157 O mogunosti ostvarivanja toga plana po svoj prilici je raspravljano na sastanku Mihailovia i grupe etnikih rukovodilaca, 22-23. srpnja 1942. u Zimonjia Kuli, nedaleko od Avtovca. Bio je to ujedno i susret Mihailovia s Biraninom, koji je u srpnju obilazio etnike jedinice u Hercegovini. Sastanku su jo prisustvovali Pavle urii, Jevevi, Zaharije Ostoji, Ivanievi, Milan Santi i grupa etnikih komandanata iz Hercegovine.158 Sastanak je mogao biti i odreena reakcija na tzv. Zagrebaki sporazum iz lipnja 1942,zbog bojazni od posljedica koje moe izazvati povlaenje talijanskih trupa iz tzv. tree zone.

Isto, 547, Ivanievievo pismo Bjelajcu, 19. VIII 1942. Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 404. 157 Opirnije M i o L e k o v i , Planovi Drae Mihailovia za unitenje partizanske drave' u zapadnoj Bosni u drugoj polovici 1942. godine, JI, 1-2/1966, 79 id. 158 O ovom sastanku nema sauvane dokumentacije, izuzev jednog talijanskog izvjetaja. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 428; Tajna i -javna saradnja etnika i okupatora 1941-1944, izbor i objanjenja Jovan Marjanovi, Beograd 1976, 40-42; M a r j a n o v i , Draa Mihailovi, n. dj., 258).
155 156

146

Svakako su napori etnikih rukovodilaca za pokret etnika prema zapadnoj Bosni zapoeli odmah poslije sastanka u Avtovcu. Bilo je zamiljeno - to se moe zakljuiti iz dogaaja koji su kasnije slijedili - da Biranin obavi sve neposredne dogovore s talijanskim komandantima, a takoer da on preuzme operativnu komandu tih jedinica. Petar Baovi i Jevevi su poetkom kolovoza javljali Biraninu da njegovo nareenje za vojnu akciju u pravcu zapadne Bosne nije mogue realizirati, jer se tome protivi komanda estog talijanskog korpusa u Dubrovniku, te trae da Biranin intervenira kod zapovjednika Osamnaestog talijanskog korpusa u Splitu.159 Budui da se odluka nije mogla donijeti u Splitu, Biranin je upuen na razgovor sa zapovjednikom Superslode, generalom Roattom. Uoi odlaska u Rijeku, on je izvijestio Mihailoviev tab: "Pripreme za otvaranje koridora o kome smo govorili privode se kraju, mada to umnogome zavisi od Italijana.160 Biranin je boravio u Rijeci 7-23. rujna, gdje je razgovarao s Roattom. Razgovori su voeni 10-12. rujna i, kako sam navodi, Roatta je bio oito zagrejan mojom idejom, pa je zbog toga otputovao avionom u Rim da u glavnom tabu idejstvuje odobrenje za rad. Osnovna ideja plana, izvjetavao je Biranin Mihailovia, sastojala se u sledeem: koristei povoljnu okolnost da su komunistike glavne snage grupisane na jednoj relativno suenoj prostoriji, treba ih napasti nadmonijim snagama, koncentrinom akcijom po svim raspoloivim pravcima, angaujui gro etnikih snaga i 2-3 italijanske divizije sa ciljem da se komunisti primoraju na odsudnu bitku i da im se po svaku cenu sprei eventualno izvlaenje. Na Roattino inzistiranje da se u operaciju ukljue i oruane snage NDH, Biranin navodi da je pristao na uee domobranskih jedinica, i to da one zauzmu defanzivne poloaje.161 Prema podacima iz talijanskog zapisnika o razgovorima, Biranin se predstavio kao moralni vojni voa etnika Hrvatske, pod ijom komandom se nalazi 9000 naoruanih i 50.000 nenaoruanih etnika u Dalmaciji, Lici i Hercegovini. Biranin je izjavio da nije ovisan o Mihailoviu i da ovaj odobrava saradnju njegovih etnika s Talijanima. Kao jedan od osnovnih razloga za poduzimanje spomenutog plana Biranin je istakao da etnici vide u partizanima zajednikog neprijatelja br. 1.162 Neto prije Talijani su poduzeli jednu vojnu operaciju u Dalmaciji u kojoj su sudjelovale i hercegovake etnike jedinice pod imenom MVAC. Rije je o talijanskoj operaciji Albia protiv partizanskog bataljona Jozo Jurevi na podruju Biokova, krajem kolovoza i poetkom rujna. U njoj je sudjelovalo

159 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 519. O kakvom je planu rije, govori sam Biranin u pismu Mihailoviu, krajem rujna: U nameri da ostvarim terensku vezu sa Vama, a shodno Vaem nareenju za realizovanje koridora izmeu Hercegovine i Zap. Bosne naredio sam, jo za vreme svog bavljenja u Hercegovini, da jedan odred jaine 3.000 etnika preduzme operacije optim pravcem: Nevesinje-Pozor-Livno-Glamo-Bos. Grahovo s tim, da taj odred docnije dirigujem shodno situaciji. Moje nareenje meutim nije moglo biti izvreno iz razloga to komandant VI armijskog korpusa italijanske vojske nije dozvolio odlazak etnika iz Hercegovine, verovatno iz bojazni od eventualnih novih nemira, koje bi izazvali komunisti ili bi saznali za otsutnost etnika. (Isto, 641). 160. Isto, 585. 161 Isto, 641;-642, Biraninovo pismo Mihailoviu, krajem rujna 1942. Usp. i V o j m i r K l j a k o v i , etnitvo u Dalmaciji 1941-1943. godine (politiki aspekt), Zbornik IHRPD, sv. 3, 618 i d. 162 Tajna i javna saradnja etnika i okupatora, n. dj., 46-48.

10*

147

680 etnika koji su krenuli od Stoca i preko Ljubukog i Imotskog izbili kod Makarske na more. etniki komandant Baovi oznaio je tu akciju kaznenom ekspedicijom, a po instrukcijama Mihailovia ona je trebala biti iskoritenaa da se postavi siguran kanal za vezu s Dinarskom divizijom.163 Roatta je, nakon razgovora s Biraninom, otputovao na konzultacije u Rim, a 19. rujna ve je bio u Zagrebu, traei Pavelievu suglasnost. Iako je Paveli oklijevao s odgovorom, ipak je dao naelni pristanak za izvoenje zajednikih operacija, s tim da se snage NDH ne mogu ukljuiti prije 15. listopada.164 Na drugom sastanku s Roattom, 21. rujna, kojemu je pored Biranina prisustvovao i Jevevi, etniki su predstavnici upoznati s mogunou sudjelovanja etnika u planiranoj operaciji Dinara, koja je zamiljena da bude manjih razmjera. Dogovoreno je da bi u toj operaciji sudjelovale antikomunistike jedinice iz Hercegovine, gde ih ima previe, ili iz drugih rejona, a ako bi operacija bila odgoena te bi jedinice bile prebaene radi potpomaganja odbrane na podruju izmeu Imotskog i Graaca. Ispostavilo se da su u tim razgovorima vanija bila pitanja politikog karaktera, za koja je Roatta ovaj put pokazao veu osjetljivost, zasigurno po instrukcijama iz Rima a i Pavelievim protestima. Roatta je, naime, tom prilikom u vezi s politikim pitanjem etnikog pokreta precizirao da e etnike formacije saraivati sa italijanskim oruanim snagama jedino sa ciljem da se suzbije komunizam i stanovnitvu vrati mir i spokojstvo. To znai da talijanske snage ne mogu pomagati etnike za druge ciljeve; etnikim manifestacijama treba oduzeti svaki politiki karakter i moraju se ukloniti sva obeleja koja imaju protihrvatski karakter. U vezi s tim je Roatta postavio i pitanje uloge Mihailovia, tj. da mu se precizno odgovori da li se pod njegovom nadlenou nalaze etnike formacije koje su pod komandom Biranina i Jevevia. Na to pitanje oni su odgovorili: Draa Mihailovi je efektivni voa samo stare Srbije i Makedonije i tamo deluje u sporazumu sa generalom Nediem, predsednikom srpske Vlade. Za ostale oblasti, on je samo moralni voa sa kojim komandanti sarauju ukoliko njegova nareenja vode rauna o stvarnim interesima Srba. Sada, u Bosni i Hercegovini srpski narod prema Italiji gaji takve oseaje priznanja da protiv nje nikad ne bi mogao nita preduzeti, ak ako bi to naredio Mihailovi ili neko drugi. Cilj cetnickih snaga je, naelno, da spase srpski narod i da (se) stvori izvesno sredstvo koje e kad zavri rat moi da materijalizuje granice srpske drave.165 O tim je pitanjima, meutim, bilo rijei i na sastanku to ga je sutradan talijanski pukovnik Carla, kao predstavnik Superslode, odrao s Biraninom, Jevaviem i Griem. Biranin je tom prilikom izrazio odreeno nezadovoljstvo posljednjim razgovorom s Roattom, tj. muan utisak to ga je dobio udei se da se posumnjalo u njegovu i uopte etniku lojalnost prema Italijanima. Carla je dao do znanja da je povjerenje Roattino u etnika potpuno i apsolutno, jer ne samo da je do sada data stvarna podrka pokretu, ve su razbijeni svi hrvatski pokuaji da se minira egzistencija
163 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 614-615. 164 isto,641-642. 165 Isto, 882..

148

etnikih antikomunistikih formacija i da se sa komandnih poloaja udalje najeminentnije stareine, medu kojima i sam Trifunovi i najbolji oficiri. Ono to je kod Talijana izazvalo neprijatan utisak, jest Biraninov susret s Mihailoviem u Avtovcu, koji je bio odran bez znanja italijanskih vlasti. Istiui talijansko gledite prema kojem se dopusta da u etnikim redovima treba da vlada srpski nacionalistiki, antikomunistiki duh , Carla je upozoravao da treba izbjegavati svaku vidnu politiku manifestaciju koja bi izazvala reagiranje NDH s kojom Italija ima savezniki ugovor. Biranin je tom prilikom precizirao glavne elemente daljnje suradnje u cilju da ona bude potpuna, apsolutna i efikasna: a) Dopustiti da se podesnom propagandom odrava srpski nacionalistikii duh, kojim su etnici nadahnuti, bez ubadanja Hrvata, sa ciljem da se veu mase, kako ne bi pale u klopku vrlo aktivne partizanske propagande. b) Drugarsko poverenje u potpunu lojalnost etnika, stareina i boraca, a naroito u onoga ko upravlja pokretom. c) Na elo svih formacija postaviti bive jugoslovenske oficire, odabrane medu onima koje komandanti budu predloili kao najpodesnije i dopustiti etnikim komandantima najveu moguu samostalnost to se tie njihovih unutranjih odnosa izmeu stareina i boraca, pa i izmeu viih i niih stareina, uvek u okviru direktiva i borbenih zapovesti dobijenih od italijanske vie komande .166 Iz Biraninova izvjetaja, koji je odmah uputio Mihailoviu, vidljivo je da je on bio nezadovoljan razgovorima u Rijeci. Istakao je da je sastanak s Mihailoviem u Avtovcu izazvao jae nepovjerenje talijanskih vojnih faktora, i da je ono upravo glavni krivac to nije uspio dogovor oko bitnog zadatka, tj. odobrenja operacije i borbe etnika protiv glavne partizanske grupacije na podruju Glamo-Livno-Duvno-D. Vakuf-Jajce, a to bi bio znaajan doprinos produbljenju kolaboracije izmeu Italijana i etnika.167 O rezultatima Biraninova boravka u Rijeci obavijestio je Mihailoviev tab i kapetan Ivanievi. On je posao od ocjene da su, naprotiv, rezultati, koje je Biranin postigao ogromni. etnicima je obeana vea koliina oruja (2000 puaka za Dinarsku diviziju i 1000 za Liku, tj. za etnike posade u Medku i Otocu), a u toku listopada predviena je isporuka jo veih koliina. Mihi je i slubeno od Talijana potinjen Biraninu. Uslov da sve ovo realizujemo, zakljuuje Ivanievi, je, da se obustavi akcija protiv Hrvata i Muslimana, jer oni protestuju preko Nemake, koja opet vri presiju na Rim. Visoki interesi opte stvari nalazu da ne kidamo sada, kad toliko oekujemo od njih. Muslimani i ustae odn(osno) Hrvati platie ceh pre ili posle, za njih ima vremena, jer nemaju gde, ostaju nam jednako pod ruku.168 U planiranoj operaciji protiv partizanskih snaga, koja je poduzeta poetkom listopada u pravcu Prozora, sudjelovalo je, prema etnikim izvorima, oko 5500 etnika.169 Nakon te operacije jo su se vie zategnuli odnosi izmeu Roatte i Biranina. Roatta je, naime, poslije masovnih pokolja koje su etnici

166 167 168 169

Isto, 884-885. Isto, 643-645. Isto, 636. Opirnije Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 655-656.

149

neto ranije i tom prilikom izvrili nad hrvatskim i muslimanskim stanovnitvom, na pritisak Pavelia uputio Biraninu telegram s prijetnjom, da, ako nasilja ne prestanu, bie obustavljena prehrana i plaanje nadnica onim formacijama, kojima pripadaju krivci tih nasilja. Ako bi ta ilegalna situacija i napred trajala, preduzee se stroe mere170 Biranin je u odgovoru - kako obavjetava Mihailovia - meu ostalim izjavio da je pogreio to je u poetku saradnje prevideo obaveze Italije prema Hrvatskoj, kao saveznici, jer je ta injenica u stvari ometala i ometa kolaboraciju. Biranin je ujedna izraavao Mihailoviu i nezadovoljstvo emisijama londonske radio-stanice za Jugoslaviju, navodei da sve ee zloupotrebljava namenjenu joj ulogu i zadatak (. . .), snazi komunistiku misao u naoj zemlji, glorifikujui akciju 'rodoljuba'. U vezi s tim je sugerirao Mihailoviu da intervenira kod emigrantske vlade, traei ujedno da se preciziraju odgovori na neka bitna pitanja budunosti. Obraajui se Mihailoviu, on je formulirao ova pitanja: 1. Borimo li se mi za Jugoslaviju ili za Srbiju? 2. Ako se borimo za Jugoslaviju, onda kako e ona biti ureena? Da li sporazum Cvetkovi-Maek nee biti uzet kao baza za to budue ureenje, kako to tvrde gotovo svi Hrvati? 3. Koga pomae vlada, nas ili komuniste? 4. Kako gledate Vi na ove probleme i na ovakav rad vlade? 5. Dali mi svojom dananjom borbom sluajno ne niveliemo teren za budue ustolienje te iste vlade, koja danas slavi i velia borbu komunista partizana, ne vodei ni najmanje rauna o stvarnom stanju duhova i a rtvama, koje Srbi podnose od komunista i od Hrvata u borbi za odbranu, ne samo ugroenih nacionalnih ideala, nego i golih ivota. Ja mislim da imam pravo i da mi je dunost, obzirom na elu moju prolost i na danasnju moju ulogu, da ova pitanja ovako formuliem i da odgovor, koji na njih dobijem, dostavim onima, koji se bore pod najteim prilikama protiv komunistiko-hrvatske ideologije.171 Oito je bilo da je Biranina sve vise optereivalo pitanje vee koncentracije etnikih snaga na podruju tromee Dalmacije, Like i Bosne, u cilju poduzimanja ofenzive protiv Bihake republike. Time bi se, prema njegovu miljenju, ojaalo to podruje kao jedan od glavnih punktova etnikih snaga u Jugoslaviji. S druge strane, raunalo se da bi to bila uspjena demonstracija vlastite vojne snage pred Talijanima, to bi kod njih moglo samo ojaati poziciju etnika i samog Biranina kao faktora koji treba sve vie respektirati. U tom cilju, Biranin je bio zainteresiran da istraje na ostvarivanju plana a prebacivanju vee etnike grupacije iz Crne Gore i Hercegovine na spomenuto podruje. On je 12. listopada uputio zahtjev Roatti da se dopusti prebacivanje 3000 etnika iz Crne Gore u podruje Knina, navodei da bi bila neopravdano protivljenje NDH toj akciji. Takoer je, uz zahtjeve za naoruanje, odjeu i opskrbu, traio da se u Split sto hitnije upute jugoslavenski oficiri iz zarobljenikog logora u Sulmoni.172 Mihailovi je osobno bio zadovoljan dotadanjim Biraninovim radom i davao je punu podrku spome

170 Isto, 672. 171 Isto, 676. 172 NOB u Dalmaciji, zbomik dokumenata, knj. 4, 774-778.

150

nutoj akciji. Polazio je od toga da je u postojeoj situaciji najvaniji zadatak, da se definitivno preisti sa komunistima, pri emu je u prvom redu mislio na podruja Hercegovine, Dalmacije, Like i zapadne Bosne. U tom cilju davao je smjernice da treba raditi dogovorno sa vojvodom Biraninom koga treba to bolje podravati u radu. S druge strane, okupatora iskoristiti do maksimuma, i izvlaiti od njega to vie. Istodobno, dok se izvode operacije prema komunistima, to vie taktizirati s Muslimanima i Hrvatima.173 Uz Biranina i Jevevi se aktivno angairao u spomenutoj akciji. Prema raspoloivim podacima, on se krajem rujna sastao s Roattom, kojom prilikom su talijanski vojni faktori dali pristanak da se uputi 3000 etnika za pojaanje Dinarske divizije i da im se dade na raspolaganje oruje, odjea i hrana te da ih Talijani svojim sredstvima transportuju u Metkovi-Split-Knin.174 Po svoj prilici rije je o naelnom obeanju Talijana, a ne o konkretnoj odluci, to potvruje i spomenuti, kasnije upueni Biraninov zahtjev. Jevevic je za Roattu izradio i posebnu promemoriju, po svoj prilici u drugoj polovici studenog 1942, koja takoer potvruje da je spomenuto prebacivanje etnika i dalje bilo sporno. U ime etnika iz Hercegovine on je pitanje pomoi etnikim odredima u Dinari predoio Roatti ovim rijeima: Ekselenciji je poznato kakve gubitke i neprilike nanose i nama i talijanskoj armiji skoncentrisane partizanske bande u zoni Like i Severne Dalmacije, te Primorja. Nas je vitalni interes da definitivno unitimo te razbojnike, jer e nam inae na zavretku rata jo vie jada zadavati kao i Vaim trupama. U tu svrhu mi smo voljni da poaljemo u Dinaru dve hiljade naih najboljih boraca koji bi im zadali smrtni udarac. Te trupe bi trebalo transportovati eljeznicom do Metkovia s brodom do Splita i opet eljeznicom do Knina. Za njih bi traili samo svi da dobiju cipele, injele i dovoljno municije. im bi se sastali sa naim odredima oni bi jednim ofenzivnim zamahom likvidirali famozne brigade proletaraca: Za ovo su Vam se obraali odredi Vojvode Pukovnika Trifunovia, a mi inimo to sa nae strane. Za ceo Balkan imalo bi ogromno znaenje unitenje ovih bandi.175 Svakako je pitanje povlaenja dijela talijanskih vojnih snaga, koje se upravo u to vrijeme aktualiziralo, moglo izazvati jo vee uznemirenje etnika. U studenom je Supersloda najavila smanjivanje svojih vojnih snaga na okupiranom podruju NDH, na to je u prvom redu utjecao razvoj situacije na Sredozemlju, tj. napredovanje Saveznika. Kao prvi konkretan korak najavljeno je povlaenje divizije Sassari, koja je bila stacionirana u sjevernoj Dalmaciji. Predvieno je da nakon toga okupirano podruje do demarkacione

Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 658-659, Mihailovievo pismo Jeveviu, 8. X 1942. Isto, 634-635, zabiljeka o razgovoru izmeu Roatte i Jevevia, 29. IX 1942. Isto, 728. Jevevi je istodobno dolazio u dodir i s predstavnicima ustakih organa. Prema nekim podacima, on se u srpnju 1942. u Dubrovniku sastao s ustakim ministrima A. Artukoviem i Vladimirom Koakom (Isto, 430). U studenome Jevevi je preko orunikog pukovnika Jakovljevia u Nevesinju zatraio pregovore s vojnim vlastima NDH radi smirivanja i prehrane. Dodiri su nastavljeni u toku sijenja 1943, kada je dolo do sastanka i sa upanom u Mostaru Perom Zlatarom. Jevevi je tom prilikom isticao da on ima pune ovlasti od svog vrhovnog zapovjednitva, da sklopi trajan sporazum sa predstavnicima hrvatske vojske i etnika. (AVII, NDH, kut. 80, br. reg. 9/6, i kut. 156, br. reg. 46/6; Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 1057-1058).
173 174 175

151

linije bude podijeljeno na tri dijela: 1. na sjeveru Peti i Jedanaesti korpus, do linije Zdenina, Tounj, uta Lokva, Sveti Juraj; 2. u centru Osamnaesti korpus u anektiranoj Dalmaciji, proiren na podruju Knin-Omi-Klis; 3. na jugu esti korpus, koji bi ostao kao i do tada.176 Za jedinice koje e doi na naputena podruja i zamijeniti talijanske snage, bilo je predvieno da budu pod talijanskom komandom, ali se u tom trenutku jo nije preciznije znalo da li e to biti vojne snage NDH ili jedinice MVAC-a. Po svoj prilici raunalo se i na jedne i na druge. Svakako je MVAC, pod ime su Talijani podrazumijevali etnike, privlaio posebnu panju u tom planu. Roatta je u vezi s tim obavijestio komandante armijskih korpusa: U odnosu na formacije MVAC, treba po svaku cenu izbei da one sebe smatraju preputene svojoj sudbini, i da samim tim budu primorane pre ili kasnije da podlegnu pritisku ustanika ili da im se pridrue. Radi spreavanja da se do toga stigne, neophodno je: - bilo navesti ih da nas prate, eventualno s porodicama i sa svim onim to mogu da ponesu sa sobom, i dati im zatim mogunost da se pristojno smeste na teritoriju koju mi drimo (pokreti i smetaj bili bi od nas organizovani i kontrolisani); - bilo ostaviti ih da okupiraju teritorije koje se nalaze na ivicama nae okupacije, omoguavajui im time da budu podrane naim orujem.177 O uznemirenosti meu etnicima zbog mogunosti povlaenja Talijana svjedoci peticija koju je S. Bjelajac uputio komandantu Petog talijanskog korpusa. istiui da je etnitvo u Lici imalo najjai oslonac u prisutnosti italijanskih trupa, i na tome je poivala etnika organizacija, on izraava uvjerenje da e odlaskom Talijana pozicije etnika naglo oslabiti i da im prijeti osveta oruanih snaga NDH i partizana. Posebno istie opasnost koja prijeti od partizana jer su oni u ovim krajevima sada najjai i njihov e udar biti upravljen bas protiv etnika, jer su oni jedini protivnici, odnosno bolje rei najvei protivnici partizana. Poboljanje situacije Bjelajac i drugi etniki rukovodioci vide u mogunosti da u to podruje doe najmanje 4000-5000 etnika iz Crne Gore i Hercegovine .178 U pismu upuenom Roatti, Bjelajac otklanja mogunost suradnje s ustaama, ali zagovara suradnju s domobranima, jer se oni i etnici mogu nai na pravilnoj liniji u borbi protiv partizanstva.179 S druge strane, ne moe se u vezi s itavim ovim planom zanemariti operiranje s mogunou iskrcavanja Saveznika na jadransku obalu, o emu je etniko vodstvo, dakako, vodilo rauna. Vrene su i odreene pripreme u sluaju otvaranja drugog fronta. Mogunost vee koncentracije etnikih snaga u Dalmaciji mogla je, dakle, imati svoju funkciju i u vezi s predvianjima takvog razvoja dogaaja.180 Poetkom prosinca 1942. izvrene su pripreme za pokret etnika iz

176 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 4, 538, izvod iz dnevnika Superslode, 22. XI 1942. 177 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 845, Roattino pismo, 25. XI 1942. 178 B r a n k o L a t as, etnika zlodjela u Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Istri, Novi

list, Rijeka, 26. i 27. II 1980. 179 AVII, A, kut. 159, br. reg. 43/2, pismo Bjelajca od 18. XII 1942. 180 Izdajnik i ratni zloinac Draa Mihailovi pred sudom, Beograd 1946, 165-166; Pajovi, n. dj., 276 i d.

152

Hercegovine na tromeu Like, Dalmacije i Bosne. Glavni organizator te akcije bio je major Petar Baovi, komandant etnikih operativnih jedinica u istonoj Bosni i Hercegovini. Mihailovi je majora Zaharija Ostojia, kao delegata Vrhovne komande, imenovao rukovodiocem operacija, koje se preduzimaju za tuenje komunista u Dalmaciji, Lici, Zapadnoj i Istonoj Bosni.181 U pismu to ga je po Baoviu poslao Biraninu, Mihailovi je cilj i plan operacije formulirao ovim rijeima: Operacija koju sada pripremam prema zaostaloj Sovjetskoj Republici bie kombinovana. U njoj ima da sudeluju Dinarci zajedno sa Hercegovcima, snage od Otoca, snage sa planine Manjae i Borja i crnogorske snage koje u uputiti u napad preko Prozora opet prema Glamou. Poslao sam nekoliko radio stanica. Jednu kod vas, jednu za Otoac, jednu za Manjau i jednu sa crnogorskim snagama. Celu ovu mreu vezao sam za sebe a jedan istaknuti centar obrazovao u Hercegovini preko koga u neposredno dirigovati svima ovim operacijama. U Hercegovinu kao svog delegata uputio sam majora Ostojia preko koga u upuivati sva nareenja i koji je odneo ukupan plan akcije da ako Bog da stignemo do pred Karlovac i Zagreb.182 Samo pak transportiranje etnike grupacije organizirali su Talijani. etnici su najprije, poglavito iz Bilee, prebaeni eljeznicom u Metkovi, a odatle brodovima u Split, te eljeznicom do Knina. Ukupno je transportirano oko 2800 etnika.183 Predstavljajui se kao komandant pokrajine i Dinarske oblasti, uji je objavio proglas Srpskom narodu itave Like i zapadne Bosne, 12. prosinca, najavljujui dolazak jedinica srpske vojske iz Bosne, Hercegovine i Crne Gore, te okupaciju itave Like.184 uji je svakako mogao biti i osobno zainteresiran za pojaanje etnikih snaga na svom podruju, jer su se poele voditi ee oruane borbe s partizanskim snagama. Dolazak proleterskih brigada na elu s Vrhovnim tabom u Bosansku Krajinu imao je poseban odjek za razvoj NOP-a u Dalmaciji. U toku studenoga poduzete su vee oruane akcije protiv etnikih i ustakih uporita u Kninskoj krajini i dolini Cetine. Unato postignutim uspjesima, pokazalo se da borba protiv etnika zahtijeva snanije i trajnije oruane operacije.185 U smjernicama, koje su po Titovim uputama i naredbi, iz Vrhovnog taba upuene tabu etvrte operativne zone, krajem prosinca, isticalo se da ne treba napadati utvrene talijanske garnizone su Dalmaciji. Ukoliko ustae zaposjednu te garnizone, kada budu ispranjeni, to nije tako opasno, jer se oni do sada nisu pokazali aktivni ako nemaju okupatorske podrke. Nas najopasniji neprijatelj jesu i ostaju

transporta. Ostoji je obavijestio Mihailovia da je prva grupa etnka stigla u Knin 15. XII, a da je dva dana kasnije posla druga grupa iz Hercegovine. (Isto, 786-787). Njihov komandant Baovi jo je bio u Kalinoviku, zajedno s Ostojiem, ekajui dolazak etnika iz Crne Gore, ije je transportiranje bilo planirano na podruje Jablanica-Livno-Glamo. (Isto, 758, 788). Jevevi i Baovi su 28. XII krenuli iz Bilee u Metkovi i dalje, nosei radio-stanicu. Po svoj prilici, etniki centar u Splitu tek tada je dobio radio-stanicu, to mu je omoguilo bru vezu s Mihailoviem. (Isto, 803-806). 184 AIHRPH, NG, kut. 431, f. 6. 185 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 4, 131, 164-166, 171, 182-184, 197-199, 343.

181 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 752. 182 Isto, 759, pismo od 13. XII 1942. 183 Prebacivanje etnika izvreno je u nekoliko

153

etnici: dok su ustae politiki onemogueni, dotle etnici mogu nai tu i tamo izvesne podrke. S toga je nas glavni zadatak u ovom periodu da ih razbijemo svuda gde god se oni pojave. Prema podacima vae obavetajne slube zapaena je jaca koncentracija etnikih snaga u Kninskoj Krajini i u Lici. Mi u Lici imamo jednu liku diviziju (misli se na estu diviziju, op. F.J.B.) koja je dobila zadatak da razbije koncentracije etnika na tome podruju. Trenutno u Kninskoj Krajini imamo vrlo slabe snage koje bi mogle da se uhvate u kotac sa prilino jakim etnicima. Stoga se ukazuje na potrebu osnivanja Pete dalmatinske brigade, koja bi na tom podruu ujedinila djelovanje partizanskih snaga pod jednom komandom, s ciljem da budno prati kretanje i rad etnikih snaga, kao i svih ostalih neprijateljskih snaga. Takoer se ukazuje na pojaanje rada obavjetajne slube u sjevernoj Dalmaciji zbog dijelovanja etnika. U sluaju da Talijani evakuiu Knin i ustupe ga etnicima ili etnicima i ustaama, istie se u smjernicama, mi emo upotrebiti sve raspoloive snage da razbijemo etnike i zauzmemo Knin, kako bismo onemoguilii etnicima da uspostave svoju vlast na ovom sektoru i terorom izvre mobilizaciju srpskog ivlja kao to su to uinili u Crnoj Gori. Poetkom veljae 1943. dolo je do osnivanja Pete dalmatinske brigade.186 Zbog koncentracije etnikih snaga u sjevernoj Dalmaciji Vrhovni tab procjenjuje da zaista etnici poklanjaju Dalmaciji osobitu panju. Konstatira se da glavni etniki tabovi i svi njihovi rukovodioci nalaze se danas u Dalmaciji (sem Drae koji je, verovatno jos u Hercegovini). Dakle, moe se zakljuiti da je teite etnikog vojno-politikog rada danas preneto u Dalmaciju, gde oni nameravaju da sebi obezbede neku vojno-politiku bazu za budue dogaaje. U vezi s tim se pomiljalo i na izvoenje jedne vee operacije protiv domaih i pridolih etnika na tom podruju.187 Dolazak etnika iz Hercegovine uznemirio je ustake vlasti. Sini je ocjenjivao da je dranje talijanske vojske u itavom obalnom pojasu u podpunoj suprotnosti sa utanaenjima ,Zagrebakog sporazuma', te svim obeanjima, koje je u posliednje vrieme dao zapovjednik 'Superslode' - general Roatta - prilikom svojih posjeta i pregovora u Zagrebu. Talijani, prema Siniu, i dalje organiziraju pravu etniku organizaciju. Krajem studenoga i poetkom prosinca dano je oruje etnicima oko Drnia, u Paenima, pa i u samom Kninu. Sini je posebno upozoravao da Talijani vlakovima iz Splita dovode i to uglavnom na eljezniku postaju Kosovo etnike iz Hercegovine. Prema njegovoj procjeni, u Graacu ih je bilo ve najmanje dvije tisue. Navodi da su ga etniki voe obavijestili da je predveden dolazak oko 8000 etnika iz Hercegovine i Crne Gore kako bi sudjelovali u operacijama protiv NOVJ prema zapadnoj Bosni i junoj Lici sa glavnim ciljem iztjerati partizane i preuzeti etniku vlast na irokom podruju zapadne Bosne, Like i diela Dalmacije (Knin). U vezi s tim i s povlaenjem Talijana iz pojedinih garnizona, Sini je zakljuivao da Talijani u stvari vre pripreme za predaju vlasti etnicima te da postoji opasnost da oni preuzmu vlast i u Kninu, u kojemu je bila malobrojna domobranska posada.188 Sini se
J. B r o z T i t o, Sabrana Djela, sv. 13, Beograd 1982, 242-S44. Kao u bilj. 185, knj. 5, 52-53, izvjetaj zamjenika naelnika VS Titu, 17. I 1943. 188 AVII, NDH, kut. 76, br. reg. 1/6, izvjetaj od 15. XII 1942.
186 187

154

27. prosinca 1942 sastao u Kninu s domaim etnikim voama. Svi su se sloili u procjeni da se situacija mijenja odlaskom talijanske vojske. etnici su predlagali da jae oruane snage NDH preuzmu uvanje like eljeznike pruge i uspostave posade u Gospiu, Otocu, Kninu i Graacu, te da se odrede zone djelovanja, kako ne bi dolazilo do nesporazuma. Osnovno naelo za sporazum je da hrvatske oruane snage tite srbski ivalj u zonama, gdje operira hrvatska vojska, a etnici da tite hrvatski ivalj u etnikim zonama. Za provoenje zajednike akcije etniki predstavnici su traili razgovore s vojnim predstavnicima NDH, u prvom redu domobranstva.189 Sini je upozoravao da se u Kninu nalazi etniki tab za Bosnu, Liku i Dalmaciju, jer tu dolaze i zadravaju se etniki prvaci iz svih krajeva. Nastalu situaciju on je ocjenjivao ovim rijeima: Naa slabost, odlazak talijanske vojske, poveani broj etnika, preuzimanje vlasti u Graacu - stvorili su kod etnika uvjerenje, da e oni sticajem prilika i raznih okolnosti, te s pomou Talijana u ovim krajevima preuzeti vlast i da e ostavi bez ikakvog nadzora stvoriti si pravu i sigurnu osnovicu i odskonu dasku (u teritorijalnom i politikom smislu) - i sve preduvjete za razvitak i postignue svojih politikih i vojnikih ciljeva u smislu naloga Drae Mihailovia, a sve u duhu 'velikosrbske' politike i jugoslavenske vojske. Graac je trebao biti prvo podruje s kojeg e oni bez nadzora i nesmetano poeti provoditi svoje ciljeve. Prvi blii cilj trebao je biti Knin, a zatim itava Lika, Bosna, sjeverna Dalmacija i Kordun.190 etniki rukovodioci su bili osobito zainteresirani za dolazak novih etnikih snaga, kako bi se izvriila to vea njihova koncentracija u cilju poduzimanja planirane ofenzive. Oni su obavjetavali Mihailovia da su zatekli vojniku situaciju do te mere oajnu da bi svaki samostalni pokret sa naim snagama bio unapred osuen na neuspeh, a ekanje dovodi trupe do moralnog rasula. Na neuspeh zapeatio bi sudbinu itave nae oslobodilake borbe.191 Mihailovi je dakako, bio posebno zainteresiran da se vea grupacija etnika iz Crne Gore prebaci u zapadnu Bosnu. Pokazalo se, meutim, da rjeenje i tog pitanja ovisi iskljuivo o Talijanima. Mihailovi se alio Baoviu da nije njegova krivica to etnici iz Crne Gore jo nisu krenuli, jer se radi o tome da Talijani ne dozvoljavaju da se snage Crnogoraca prebace ak ni u Hercegovinu.l92 Istodobno je Mihailoviu svoju zabrinutost izrazio i Bira
189 AVII, NDH, kut. 80, br. reg. 8/6, izvjetaj Sinia od 28. XII 1942. Sinia su u Kninu posjetili Baovi i Radomir eki-edo, koji je s njim doao iz Hercegovine. Sinia je posjetio i novinar Milan anti, koji je takoer doao iz Hercegovine sa zadatkom da organizira etniku propagandu. On se predstavio Siniu kao Mihailoviev opunomoenik, izraavajui spremnost etnika za suradnju s organima NDH, posebno s domobranstvom. (AVII, NDH, kut. 195, br. reg. 46/1, Siniev izvjetaj 2. I. 1943.). 190 Sini se u Kninu sastao i s Jeveviem. Izvjetava da je Jevevi u Kninu odrao konferenciju sa svim etnikim prvacima i etnicima, na kojoj je govorio o potrebi borbe protiv komunista kao najveih neprijatelja. Prema Sinievim rijeima, Jevevi je tom prilikom izjavio: Poto je najvei neprijatelj naeg naroda i nae zemlje komunizam, to mi moramo saraivati sa svima, koji se bore protiv komunizma i to s Nijemcima, s hrvatskim domobrancima i ak s Ustaama. Sini navodi da mu je isto gledite izrazio i Baovi. (NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 5, 640-646, izvjetaj od 19. I 1943). 191 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 34. 192 Isto, 42, telegram 6. I 1943. Dva dana kasnije, Mihailovi je optimistiki javio da je Crnogorcima odobren prolaz. (Isto, 43). Pokazalo se, meutim, da su etnike snage prele samo u Hercegovinu, ali odatle dalje nisu ile. Radi se o Zetskom leteem odredu i Nikikoj brigadi pod komandom Baje Staniia i o jedinicima Limsko-sandkih etnikih odreda, pod

155

nin, jer snage U Dinari sa pojaanjima iz Hercegovine suvie su slabe da bi se upustile u odluujuu bitku protiv komunista bez uea Crnogoraca.193 Oko tog pitanja posebno se angairao Jevevi. Kod Talijana nije uspio isposlovati da se etnici iz Crne Gore zajedno transportiraju s onima iz Hercegovine. To nije uspio ni u kasnijim pokuajima.194 Ubrzo se, meutim, ispostavilo da je u Rimu donesena odluka da se ne dopusti dolazak novih etnikih jedinica na spomenuto podruje. Poslanik NDH u Rimu Peri dobio je 25. sijenja 1943. obavijest od talijanskog ministra Pietromarchija da je izdan nalog kojim se opozivlje odluka Superslode, da se crnogorski etnici upute u Hrvatsku. Talijanski poslanik u Zagrebu prenio je idui dan tu obavijest Paveliu.195 Isti dan je ve o tome bio od Jevevia obavijeten i Ostoji. On je javio Mihailoviu da je iznenadno po nareenju iz Rima obustavljen u opte dolazak Crnogoraca., Izrazio je miljenje da je to uinjeno pod presijom Nemaca.l96 Ta je ocena bila na mjestu. U Rimu su se poetkom sijenja sastali Roatta i njemaki komandant za Jugoistok general Alexander Lhr. Tom prigodom Lhr je upoznat s prijedlogom Talijana o razoruanju etnika, na emu su upravo Nijemci inzistirali. Roatta je iznio podatke o brojnom stanju i disklokaciji etnika kojih je pod talijanskom komandom bilo ukupno 19.000. Od toga se 3000 nalazilo du eljeznike pruge Ogulin-Vrhovine, 8000 na podruju izmeu Knina i Graaca, a 8000 u Hercegovini. Talijani su predlagali da se postupno razoruavaju etnike grupe, to e rei da su zapravo izbjegavali to pitanje.197 U razgovoru to ga je imao uskoro zatim s Paveliem, Roatta je izjavio da e privremeno da odustane od, daljnjih mera evakuacije talijanskih trupa. Iznosei isti podatak kao i Lhru o brojnom stanju etnika, on je u specifikaciji te brojke konstatirao da se od 11.000 etnika na podruju Dalmacije i Like, 3000 odnosi na one koji su doli iz Hercegovine, a ostali su domai.198 U pismu koje je potom uputio Ministarstvu vanjskih poslova NDH, Roatta je konstatirao da je etnika grupacija iz Hercegovine dola uz prethodno odobrenje Poglavnika, a da jo nijedna crnogorska formacija nije prela na teritoriju Armije.199

komandom Pavla uriia. Bilo je predvieno da te jedinice operiraju u zapadnoj Bosni kao etvrti etniki korpus. Prema Mihailovievom podatku, radilo se ukupno o oko 4000 etnika. (Isto, 43). vrhovna talijanska komanda, da je dovren veliki plan o generalnom napadu na partizane u kom e da uestvuju talijanske, nemake, hrvatske trupe i nae snage u saradnji sa talijanskim. Na moje pitanje potvrdili su mi, da ima izgleda da u toj operaciji uzmu uee i crnogorske trupe. (Isto, 77-78). Rije je o najavljivanju etvrte ofenzive. 195 AH, ZKRZ-GUZ-1945, kut. 20; AH, NDH, MVP, kut. 8, pismo Perica Lorkoviu, 27. I 1943. 196 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 161. 197 Isto,1039-1040. 198 Isto, 1023, izvjetaj njemakog poslanika u NDH Siegfrida Kaschea, 11. I 1943. U pregledu bbrojnog stanja etnika (MVAC) po garnizonima u Dalmaciji, 15.11 1943, komandama Osamnaestog korpusa je iznijela podatak da se na podruju korpusa nalazi 5009 domaih etnika (Strmica, Bos. Grahovo, Graac, Zrmanja, Krupa, Paene, Kosovo, Vrbenik, Golubi, itni, Knin) i 2807 iz Hercegovine (Plavno, Kosovo, Golubi, Strmica, Knin). Posade MVAC-a , sastavljene od Hrvata nalazile su se u Dicmu, Bisku, Trilju-Koutama i Obrovcu (ukupno 321). (NOB u Dalmaciji, zbornik dok., knj. 5, 481-482). Prema podatku koji daje uji, naoruane snage Dinarske oblasti iznose 4.200 boraca. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 296). 199 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 5, 371-374.
193 Isto, 68. . 194 U pismu upuenom Mihailoviu, 18. 11943, Jevievi je obavjetavao da mu je saoptila

156

U svakom sluaju, oduljeno ekanje etnika iz Crne Gore i spoznaja da oni zapravo nee ni doi, onespokojili su Baovia i druge etnike rukovodioce. Baovi se zalio Mihailoviu da nee vie moi ekati i da se osjeaju prevareni i izdani. Krivicu za nedolazak crnogorskih etnika pripisivao je i Mihailoviu, a s druge strane alio se na slab moral domaih etnika. On je prijetio da nee vie nimalo ekati i da e pokuati sa svojom grupacijom da se probije natrag u Hercegovinu.200 Mihailovi je nastojao da Baovi i dalje ostane, obeavajui da ne odustaje od planirane akcije, dapae, da se razmilja i o operaciji moda jo ireg obima. Ako bi se etnici iz Hercegovine povukli, zakljuuje on, Dinarci bi bili izgubljeni. On je zamiljao da se izvede jedna samostalna operacija protiv snaga NOP-a, ali sad preko ajnia i dalje kroz Bosnu. Predviao je da se ta operacija izvede u dvije faze: Prva faza unitavanje sovjetske republike. Druga faza gonjenje u celoj Bosni, Lici i Kordunu i definitivno unitavanje. Mihailovi je isticao da su Talijani za sada onemoguili prelaz Crnogorcima, pod izgovorom da je sovjetska republika pred unitenjem, i da Crnogorci nisu potrebni.201 Meutim, Ostoji je imao ve sasvim suprotno miljenje, koje je izrazio Mihailoviu ovim rijeima: Zbog nastupajuih dogaaja moramo se pomiriti sa injenicom da je sad nemogue ostvariti na plan za tuenje komunista na Marievom (Biranin, op. F.J.B.) terenu, sem ukoliko ih Itvan (Baovi, op. F.J.B.) zakai pri povratku. Zagovarao je kao kompenzaciju poduzimanje operacije u Sandaku i Crnoj Gori, s ciljem da se definitivno likvidiraju Muslimani, crnogorski separatisti i komunisti.202 etnici su ipak sudjelovali u dvije vojne operacije koje su zajedno s Talijanima poduzete protiv partizanskih snaga. Prva operacija je poduzeta 25. sijenja u pravcu Vrlike, s ciljem da se izvri ienje podinarske oblasti od komunista. Prema planu operacije, ienjem ove zone od komunista unitava se glavni komunistiki oslonac za celu Dalmaciju: onemoguava se svaka njihova akcija i propaganda ne samo na ovoj teritoriji nego na teritoriji cele Dalmacije. Ujedno bi se oslobodile od partizanskog pritiska sve suho putne i eljeznike komunikacije na ovoj teritoriji i presjekle partizanima sve veze izmeu Dalmacije i Bosne.203 Talijani su bili zainteresirani za izvoenje te operacije, smatrajui je kao generalnu probu stvarnih mogunosti grupe Baovi.204 U operaciji su, kako konstatira uji, sudjelovali uglavnom Hercegovci i Dinarci, pomognuti slabijim Italijanskim delovima, a cilj joj je bio da se nakon njena zavretka pristupi organizaciji osloboene teritorije. Meutim, ta operacija nije provedena do kraja, jer su komunisti, u meuvremenu, veoma jakim snagama napali i okupirali Strmicu, Golubi, Plavno i Radljevac, te je operacija morala biti prekinuta.205
Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 67-68, radiogram Mihailoviu 11. I 1943. Isto, 139-141, radiogrami Ostojiu, 28. I 1943. Mihailovi je traio od Ostojia da obavijesti Baovia da su etnike snage ve u pokretu bez obzira na Italijane i da on to uva u najveoj tajnosti, a da on mora ostati tamo sa Dinarcima, tj. da se ne vraa u Hercegovinu. (Isto). 202 Isto, 162-163, radiogram Mihailoviu, 29.1 1943. 203 Isto, 52-58; NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 5, 730-735, zapovijest komandanta taba operativnih jedinica Dinarske oblasti majora Miodraga P. Paloevia. 204 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/3, 52-55. 205 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 296-297, ujiev izvjetaj 28. II 1943. Ivanievi
200 201

157

Druga operacija, koju su Talijani organizirali s etnicima, poduzeta je u pravcu Like. Bio je to zapravo dio opsenijih operacija koje su od 20. sijenja 1943. poduzele njemake i talijanske oruane snage, te snage NDH na podruju Korduna, Banije, Bosanske krajine i Like, tj. u prvoj etapi etvrte ofenzive. etniko vodstvo je pridavalo osobito znaenje toj operaciji, raunajui na mogunost da se te snage teritorijalno proire i potvrde kao vaan dvojni faktor. U proglasu to su ga 10. veljae objavili Narodu Bosne, Like i Dalmacije, komandanti operativnih etnikih trupa (Mihi, uji, Baovi, Ivanievi), ovim su rijeima izrazili znaenje te operacije: Poto smo oistili Srbiju, Crnu Goru i Hercegovinu, doli smo Vam u pomo da razbijemo alosne ostatke komunistike meunarodne, zlikovake bande (. . .) Petnajest hiljada etnika do zuba naoruanih napada sa raznih strana i unitava na svom istoriskom pohodu sve to pokazuje otpor. Obraujui se onima koji su stupili u NOP, etniki komandanti su apelirali na njih da poubijaju politike komesare i da stupe u etnike redove.206 Cilj operacije je bio da se zaposjedne podruje Srbske doline. Prema ujievim rijeima, to bi znailo da se etnike snage spoje s divizijom Sassari i tako stvore neprekidnu frontu, koja bi prisilila partizanske snage da se sudare s Nijemcima. Meutim, kako navodi uji, Talijani su zahtijevali od etnika naputanje Srbske doline, koju su uskoro i sami morali napustiti zbog prodora partizana.207 Time je otpadala i mogunost daljeg proboja grupacije hercegovakih etnika preko Bos. Grahova i Glamoa, s ciljem da se kopnenim putem, na emu je posebno inzistirao Mihailovi, vrate u Hercegovinu. S druge strane, spomenuta je operacija jo vie utjecala na pogoranje meusobnih odnosa etnikih rukovodilaca, posebno ujia i Baovia. Baovi je predbacivao ujiu da je borbena spremnost njegovih snaga vrlo slaba i da se moe govoriti o najvie o 1500 ljudi, a ne oko 6000 kako se raunalo.208 Prema ujievoj ocjeni, etnici koji su doli iz Hercegovine jos su vie pogorali situaciju u sjevenoj Dalmaciji, poglavito zbog pljake po selima. Jedan deo Hercegovakih stareina, prema njegovoj oceni, ili nije

(pseud. Katani) se obratio generalu Spigu s molbom, da iz Splita, ibenika ili Zadra uputi pojaanje radi pruanja pomoi te da naredi bombardiranje okolice Strmice iz zraka. (NOB u Dalmaciji. zbornik dokumenata, knj. 5, 413). Komanda Osamnaestog korpusa naredila je etnicima da se vrate iz Vrlike krajine, a u Knin je upuen jedan bataljon divizije Bergamo. (Isto, 417-418). Deblokada Strmice je zapoela 28.1, a 29.1 dijelovi Druge proleterske divizije su se povukli prema sjeveru. (Isto, 423, 426). 206 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 175. 207 Isto, 297-299. 208 U izvjetaju Mihailoviu, 15. 1 1943, Baovi je pisao: Situacija u ovim krajevima mnogo je tea i mnogo kritinija nego to smo mogli da pretpostavimo iz izvetaja koji su nam bili stavljeni na raspoloenje. Ona je nastala, uglavnom, zbog toga to kod ovdanjeg naroda nije dovoljno razvijena nacionalna svest te su komunistike ideje naile na plodno zemljite. Dosta veliki broj ljudi ovde nije naisto ko ce pobediti: etnici ili komunisti i zbog toga pokuavaju, na sve mogue naine, da budu u dobrim odnosima i sa jednima i sa drugima. Ta kolebljivost koja se opaa na svakom koraku, stvorila je veliku pometnju i u redovima ovdanjih etnika tako da ovek nije siguran da neka jedinica, u toku borbe, ne pree na protivnu stranu. Prema podacima koje sam ovde dobio ve je oko 1.500 ljudi prebeglo na stranu komunista, tek to su primili puke. (Isto, 61). U pismu Mihailoviu, 18. I 1943), Jevevi daje ovu ocjenu: Dinarska divizija, odnosno Severna Dalmacija stoji najslabije. Srpske mase duboko infiltrirane komunizmom. Nesigurni dobrim delom i naoruani etnici. Najpouzdanija snaga izbeglice iz po partizanima osvojenih delova Like i Zapadne Bosne. (Isto, 73).

158

shvatio svoju ulogu i zadatak u ovim krajevima, ili je zlonamerno, ili iz linih rauna, radio suprotno od onoga to je trebao da radi.209 Jevevi se alio Mihailoviu da je strahovit antagonizam izmeu pokrajinskih voa Like i Bosne i Dalmacije sa druge strane. Kod efova otsustvo irokih pogleda. Svim akcijama dominiraju lini presti, lokalni interes i kaprisi.210 Ta je podvojenost dola do izraaja u pretstavci koju su namijenili Mihailoviu, a predali Jeveviu, u sijenju 1943. predstavnici etnikih jedinica Bosanske krajine. Glavni nosioci te akcije bili su Mane Rokvi i Branko Bogunovi. Predstavka je u prvom redu bila uperena protiv ujia kao komandanta Dinarske divizije. Prema njihovu gleditu, ta divizija nije u cjelini osposobljena da se bori protiv partizana, jer nema dovoljno boraca i jer Dalmatinski etnici nisu bili dovoljno pouzdani. Oni su predloili Jeveviu da se organizira borba protiv partizana u Lici i zapadnoj Bosni i da se u tom cilju formira Grmeko-klekovaki korpus.211 Takoer su predloili da se Baovi imenuje za komandanta etnikih operativnih jedinica Bosne i Hercegovine, a da politiki predstavnik bude Jevevi.212 Prema ujievoj ocjeni, njih dvojica su i stajali iza itave akcije, kako bi, meu ostalim, ostvarili svoje ambicije.213 Bio je to zapravo dio ire zakulisne borbe za vlast, kako je Ivanievi obavjetavao Mihailovia, a koja je poela odmah nakon Biraninove smrti, 3. veljae 1943. Ta borba u kojoj uestvuju svi komandanti i nacionalni povjerenici, zalio se Ivanievi, vodi se tajno i zakulisno. Ovih dana dostigla je vrhunac. Tetkiima (Talijani, op. F.J.B.) je poznata ova borba, ali oni je raspiruju svesni da smo bezopasni kad smo nesloni i pocepani.214 Svakako su i ti momenti utjecali na sve veu demoralizaciju u etnikoj grupaciji to je dola iz Hercegovine i na elju za povratak. Rije je poglavito o prisilno mobiliziranom ljudstvu, koje je napustilo svoje domove i obitelji, suoivi se sa sasvim novom situacijom na podruju na koje je dolo. Razvoj dogaaja sve je vie utjecao na dezorijentaciju u redovima etnika. Na osnovi izvjetaja od Baovia i drugih, Mihailovi je zakljuivao da bi bilo pogodnije da se hercegovaki etnici vrate. Polazio je od procjene situacije da su partizanske snage potisnute iz Bosanske krajine i dijela Like, te da e se u daljnjim borbama protiv njih angairati u prvom redu Talijani, prvenstveno zainteresirani za Dalmaciju, a njima e pomagati uji. Svjestan da se organiziranje povratka etnika u Hercegovinu ne moe izvriti neovisno o

209 Isto, 300. 210 Kao u bilj. 208. . 211 U Kninu je 26. II 1943. odrana skuptina etnikih vojnih delegata i civilnih predstavnika s podruja Bos.

Grahova, Drvara i Bos. Petrovca. Zakljueno je da se formira spomenuti korpus, a za komandanta je izabran uro Plea. Zakljueno je takoer da se odmah povedu pregovori sa hrvatskim civilnim i vojnim vlastima za to tenu saradnju, meusobnog pomaganja i zajedniku borbu. protiv partizanskih pljakakih hordi. Izabrani su opunomoenici za pregovore. (AH, A, kut. 1). 212 AVII, A, kut. 157, br. reg. 51/4. U predstavci se iznosi podatak da u sastavu Dinarske divizije ima oko 700 etnika s podruja Bos. Grahova i Bos. Petrovca. 213 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 301. U radiogramu Mihailoviu, 28. III 1943, uji se ali da su se Bogunovi i Rokvi povukli iz Bos. Grahova u Knin i time onemoguili nasu akciju u Bosni i vezu sa Drenoviem. - U vezi njihovog osnivanja Bosanskog korpusa sa Pleaem proglauju otcepljenje od Dinarske oblasti i odbijaju da izvre moja nareenja ekajui povratak Pleaa. (Isto, 558). 214 Isto, 246, radiogram od 20. II 1943.

159

Talijanima, Mihailovi je intervenirao da Jevevi to prije poradi kod njih za poduzimanje te akcije.215 Mihailovi se ponovo zanosio i poduzimanjem vee operacije protiv snaga NOVJ, u kojoj bi vanu ulogu trebala da odigra Baovieva grupacija. Upoznajui Mihia, Ostojia i Baovia sa svojim planom, Mihailovi je polazio od ocjene da su partizani potueni i napustili sovjetsku republiku, te se kreu prema Hercegovini. Uvjeravao ih je da se Hercegovina die na oruje i da Crnogorci stiu u pomo, te da je izvanredna prilika da se partizanske snage potpuno unite. U ostvarivanju zamiljenog plana Ostoji bi imao zadatak da zatvara sve pravce koji preko Neretve vode u Hercegovinu poevi od Bjelanice pa na jug du Neretve. Baovi bi imao zadatak od kapitalnog znaenja za definitivno unitenje komunista ako bi ih napao s lea za vreme dok oni nastupaju ka Hercegovini, gdje bi pretrpeli odsudan poraz. Istiui da je za Baoviev udar najbolji pravac Livno-Duvno-Jablanica, Mihailovi je zahtijevao da Jevevi kod Talijana uini sve da olaka ovaj pokret, pa legalno ili ilegalno treba ovu akciju izvriti, jer udar u lea bio bi komunistima strasan.216 U vezi s izvrenjem zamiljenog plana, etniki predstavnici su osobito inzistirali kod komande Osamnaestog korpusa u Splitu da se odobri povratak etnike grupacije kopnenim putem. Talijani su bili vie skloni da se povratak organizira morem. Ipak je na kraju dogovoreno da se povlaenje izvede pravcem preko Imotskog, irokog Brijega i Mostara.217 Baovi je na elu svoje grupacije prebaen vlakom s kninskog podruja 27. veljae do Solina, a odatle do Dicma, nastavivi kretanje pravcem Trilj-estanovac-Zagvozd-Imotski-Posuje i dalje.218 Na tom putu etnici su provodili estoki teror nad stanovnitvom. U proglasu Stanovnitvu Hercegovine i Istone Bosne!, koji je u povodu povratka etnika u Hercegovinu objavio Jevevi, teilo se tromeseni pohod etnika oznaiti kao najlepi primer junatva, portvovanosti, pregalatva, izdrljivosti i svih ostalih vojnikih vrlina.219 Kako se vidi, ta je konstatacija bila u potpunoj suprotnosti s prikazanim zbivanjima.

Pojaani etniki teror

Teror je bio sve znaajnija komponenta vojno-politikog djelovanja etnika. Sve se vie irio i postajao sve raznolikiji, ovisno o tome na koga je bio usmjeravan. Na podruju Hrvatske prvenstveno se temeljio na opravdanosti borbe za spas srpskog stanovnitva. Najprije je parola o biolokoj obrani Srba bila usmjerena poglavito protiv ustakog reima, koji je provodio masovni teror nad srpskim stanovnitvom. Zatim je, s jaanjem i irenjem njegove drutveno-politike osnove, i narodnooslobodilaki pokret svrstan U glavne neprijatelje srpskog naroda i u silu koja prijeti njegovu biolokom opstanku. etnika propaganda je zbog toga pripadnike NOP-a srpske nacionalnosti oznaavala izdajnicima i otpadnicima srpskog naroda. U Hrvatskoj je na taj
Isto, 211, radiogram Ostojiu, 11. II 19.43. Isto, 215-216, radiogram 19. II 1943. Isto, 255, radiogram Ivanievia Mihailoviu, 24. II 1943. Isto, 341,377,427,433,436. Usp. i E g i , Deveta dalmatinska divizija, Zbornik IHRPD, sv. 3, Split 1975, 179-181. 219 AIHRPH, NG, kut. 430, f. 6.
215 216 217 218

160

nain etniki teror obuhvaao ne samo hrvatsko stanovnitvo i pripadnike NOP-a, bez obzira na njihovu nacionalnost, nego sve vidljivije i srpsko stanovnitvo zbog odbojnosti i otpora prema etnicima. Pokazat e se to sve vie u pojedinim vojnim akcijama etnika u kojima se ubijalo, klalo, palila sela i pljakalo. Pozivanje na osvetu isticano je kao glavno geslo svih akcija bez obzira na koga se teror odnosio. U toku 1942, posebno od jeseni, etniki teror je u pojedinim podrujima Hrvatske sve vidljivije dolazio do izraaja, poprimajui u pojedinim momentima masovne oblike. On se gotovo redovito provodio u akcijama koje su organizirane zajedno s talijanskim okupatorom, tako da je zapravo bio pod njegovim okriljem. Intervencije Talijana u pojedinim momentima u cilju suzbijanja ili smanjivanja etnikog terora nisu imale presudniji utjecaj. One su gotovo redovito bile iz formalnih razloga i dolazile naknadno. Od proljea 1942. u pojedinim vojnim akcijama etnika i Talijana u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Gorskom kotaru i Kordunu, sve su ee paljena sela, pljakalo se i ubijalo. Osobito su na udaru bili aktivisti NOP-a i njihove porodice.220 Posebno se htjelo zastraiti stanovnitvo, to se poglavito odnosilo na srpska sela. U proglasu to ga je poetkom prosinca 1942. namijenio stanovnitvu Like i zapadne Bosne, u svojstvu komandanta pokrajine i Dinarske oblasti, uji je naredio svim etnikim jedinicama da okupiraju sva sela i gradove i preuzmu svu vlast u svoje ruke - zavodei preke vojnike sudove. Prijetio je - sva naselja koja prue otpor, etnike jedinice unitie do temelja, bila srpska ili hrvatska.221

220 Npr. u vojnoj akciji, koju su poduzeli na podruju kotara Graac u srpnju 1942, etnici i Talijani su spalili vei broj sela i opljakali ih. (AH, ZKRZ-zh-872/45). Na podruju Plaanske doline etnici su, gdje god su mogli, pljakali i ubijali Hrvate, posebno pristane NOB-e. Tako su ubili Ivana ebelja iz Glibodola, oca devetero djece, Miju Mesia iz Lipca, Miju Fertia i njegovu enu, ininjera aria iz Plakog, ininjera Denisova iz Drenika. Veinu ubistava i pljaki izvodili su maskirani partizanskim kapama kako bi svoje zloine prikazali kao djelo partizana. Poetkom septembra 1942. godine nalaze se u akcijama zajedno s Talijanima u selu Ponikve i okolini, gdje su zapalili i opljakali 96 srpskih kuca. Svako uinjeno etniko zlodjelo narod je Plaanske doline preko zborova, sastanaka i pojedinano otro osuivao. Otvoreno su nazivani ustaama broj dva. Svoja zlodjela etnici su esto opravdavali kako su ih na to prisilili Talijani izraavajui aljenje to su popalili srpske kue, ali da su zato popalili vie hrvatskih. (L i v a d a, Kotarski komitet KPH Slunj, juli 1942-juli 1943. godine, Druga godina NOR-a, 199-200). Niz podataka o etnikom teroru na tim podrujima donosi se u: B u k v i , n. dj.: Prva godina NOR-a, n. dj.; Druga godina NOR-a, n. dj.; R a j no v i , n. dj.; Plaanska do/ina i okolica u NOR-u, n. dj.; G i z d i , Dalmacija 1942, n. dj.; Isti, Dalmacija 1943, n. dj.; Zbornik IHRPD, sv. 42 n. dj. 221 AIHRPH, NG, kut. 431, f. 5, proglas 5. XII 1942. tab Dinarske divizije objavio je 7. XII 1942. posebno upozorenje Srbima i Srpkinjama sela Topolje, Kninsko Polje, Biskupija, Polaa, Qrli, Markovac, Glava, Peulj, Nuglaica, Bastasi, Srbice, Sajkovi, Gubin, Kazanci, Prove i aprazlije. U njemu se stanovnicima prijeti dolaskom osamnajest hiljada nae brace etnika iz Crne Gore i Hercegovine, koji dolaze od Mostara preko Konjica, Prozora, Livna, Glamoa, Rora i Grahova u pravcu vaih sela. Stanovnitvo se upozorava da ove etnike jedinice Ne tede, niti e potedeti sela i gradove na koje naiu, a koji im budu dali otpor; zahtijeva se da se zalutali prikljue Dinarskoj etnikoj diviziji. (AIHRPH, NG, kut. 431, f. 2). ujic je 20. IV 1943. izdao naredbu o poduzimanju represalija prema stanovnicima sela Kanjane (opina Drni), zbog toga to su otkazali poslunost komandantu Kosovske brigade. uji ih kanjava iskljuenjem iz etnike organizacije i iz opte zajednice iz sastava Srpskog naroda, te ih preputa na milost i nemilost naih neprijatelja. Naredio je da se istodobno obavijesti Italijanske i Hrvatske vlasti da selo Kanjane ne pripada pod zatitu Dinarske etnike Oblasti, niti se smatraju Srbima, te prema pomenutom selu neka preduzmu mere kakove god ele. (Zbornik dokumenata NOB-a, XIV/2, 620-621).

11 etnici u Hrvatskoj

161

U borbi protiv etnikog terora, organi NOP-a su ga u prvom redu u politikim akcijama nastojali razotkriti. U vezi sa situacijom u sjevernoj Dalmaciji, u proljee 1943, Pokrajinski komitet je izvjetavao Centralni komitet KPH ovim rijeima: etnici vre strahoviti teror i nad pravoslavnim stanovnitvom. Pljakaju, hapse, ubijaju, i odvode masovno ljude u njihov koncentracioni logor u Kosovo (kod Knina), koji je narod prozvao drugim Jasenovcem. Ono isto to Talijani rade u Primorju, to etnici rade oko Knina. Mi smo skrenuli panju O. K. Knin, da pojaaju rad u masama na produbljivanju mrnje od strane naroda prema etnicima i da iskoriste ovu situaciju za podizanje pravoslavnog stanovnitva na aktivnu oruanu borbu protiv etnikih zvjerstava.222 Nije se odustajalo ni od odreenih represivnih mjera ako su se one pokazale efikasne u spreavanju irenja etnikog terora.223 Poseban odjek je imao teror etnika nad hrvatskim stanovnitvom u Dalmaciji, od jeseni 1942. do proljea 1943. Rije je o pokoljima u selima Dalmatinske zagore. U spomenutoj operaciji Albia, krajem kolovoza i poetkom rujna 1942. na podruju Biokova, u kojoj je, uz Talijane, sudjelovala i vea grupa etnika iz Hercegovine, izvren je teror u nizu hrvatskih sela izmeu Ljubukog i Vrgorca. Sami etnici navode da je njihova kaznena ekspedicija tada potpuno unitila 17 sela. Baovi je u prikazu te akcije, medu ostalim, konstatirao: Nai etnici ubijali su sve mukarce od 15 godina na vie. ene i deca ispod 15 godina nisu ubijana. 17 sela je potpuno spaljeno.224 Prema izvjetaju upe Cetina u Omiu, etnici su tom prilikom u selu Raani ubili 37 osoba, u upi Biokovskoj 2 osobe, u selu Kozice 63 osobe, u selu Dragljane 41 osobu. Spaljeno je nekoliko stotina kua i izvrene velike pljake. Ustaki organi su se zalili na dranje Talijana, koji su bili u blizini ali nisu intervenirali.225 Krajem rujna i poetkom listopada 1942. etnici su izvrili nove pokolje u Dalmatinskoj zagori. Radilo se o novoj oruanoj akciji, koju su organizirali Talijani radi ienja partizanskih sela. U akciji je sudjelovalo 120-130 etnika pod imenom MVAC-a, koji su najprije dovedeni iz Knina u Split a zatim prebaeni u Omi. Rije je o etnikoj grupi na elu s Rokviem.226 Prema podacima upe Cetina, iz Omia je glavnina etnika krenula u akciju u pravcu sela Gata, u kojima je 1. listopada izvren masovni pokolj. Zatim su etnici istog dana izvrili pokolje u selima Naklice, islo, Ostrvica i Zveanje. Svi su ti pokolji bili popraeni paljenjem brojnih kua i pljakom. Dva dana kasnije uslijedili su pokolji, paljenja i pljaka u

protiv etnika, medu ostalim, pisao: Pokazale su se efikasnima i mjere, konfiskacije itave imovine i tjeranja familija onih etnikih bandita, koji su pobjegli u 'icu'. (...) Konfiskacija imovine i protjerivanje familija etnika poduzeto je po svim mjestima nae osloboene teritorije. (AIHRPH, KP-12/311). 224 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 614-615. 225 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 4, 672-682 Usp. G i z d i , Dalmacija 1942, n. dj., 496 i N e d j e l j k o K u j u n d i , Imotska krajina u narodnooslobodilakoj borbi 1941-1945, Imotski 1981, 145-146. 226 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 4, str. 11. Rokvi, prema rijeima ujia, na zahtjev Talijana, poduzeo je akciju protiv hrvatskih sela izmeu Splita i Klisa k Sinju. Kako je u izgledu bila dobra pljaka, uspio je da sakupi 120 boraca slinih njemu - sve aramije - i poe u akciju. Kako je kasnije sam priao i otvoreno se hvalio, uspio je da popali 18 hrvatskih sela i da pobije say narod. ( G i z d i , Dalmacija 1942, n. dj., 586).

222 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 6. 116, izvjetaj od 17. V 1943. 223 U izvjetaju Centralnom komitetu KPH, 8. IX 1942, OK KPH za Liku je u vezi s borbom

162

selima Dugopolje, Kotlenice, Srijane i Dolac Gornji. Identificirano je ukupno 120 osoba, veinom staraca, ena i djece.227 I sami organi NDH konstatirali su da bi ti pokolji bili i vei da nije bilo intervencije partizana. Protukomunistikaa milicija, navodi se u izvjetaju upske redarstvene oblasti u Omiu, vjerojatno bila bi i dalje vrila slina djela, ali na povratku iz Ostrvice u selu Gatima saekali su ih partizani, koji su prispjeli iz planine Mosor i dali im otpor, tako da su milicionari morali se povui u pravcu Omia, a na mjestu su ostavili mnogo plijena, kojeg su bili opljakali po selima. Isti plijen partizani su neto uzeli za sebe a neto su natrag vratili seljacima, koji su se po odlasku milicije vratili u selo. im je narod vidio da se vri ubijanje svatko po selima tko je samo mogao dao se u bjegstvo i time je mnogo manje rtava bilo. Dana 3. listopada 1942. u selu Gatima partizani uz sudjelovanje seljaka iz sela Tugara i Dubrave pokupili su sve mrtvace, koje su mogli pronai te iste pokopali i to u groblju 45, a drugo po njivama, gdje se koji mrtvac zatekao.228 Takoer prema podacima upe Cetina, etnici su, sudjelujui u akciji Talijana u sinjskom kotaru, radi ienja sela od partizana izvrili 21. listopada pokolj, paljenje i pljaku u selu Biteli.229 etniki pokolji u Dalmaciji izazvali su vrlo teak dojam i iroko ogorenje u stanovnitvu. U proglasima, koje su u povodu tih dogaaja objavili Narodnooslobodilaki odbor u Splitu i Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju, teite je bilo na razotkrivanju stvarne uloge etnika, tj. na tome da su oni sluge talijanskog okupatora, dokazujui to i terorom.230 U spomenutoj oruanoj akciji na podruju Vrlike, krajem sijenja 1943, ubijano je stanovnitvo u pojedinim selima.231 Teror i ubojstva vreni su i na povratku etnike grupacije iz Hercegovine. Pljake su etnici vrili u mnogim selima od Trilja dalje, te ubojstva u pojedinim selima imotskog kotara (Grabovac, Zagvozd, Lokviii, grad Imotski, Glavina Gornja, Proloac Gornji, Riice, Proloac Donji, Vinjani Gornji, Vinjani Donji, Grubine, Crnogorci).232 Bili su to neki najvaniji momenti u provoenju etnikog terora na pojedinim podrujima u razdoblju od prolea 1943. godine. Taj e se teror, u veoj ili manjoj mjeri primjenjivati i dalje, poglavito motiviran borbom protiv

KPH, 12. X 1942, o tim se pokoljima govori sljedee: Okupatori su u zadnje dane poeli primjenjivati najzverskije metode protiv narodne borbe, tj. poeli su paliti od reda sela i klati sve to se u njima zatee ivo. U tim zvjerstvima upotrebljuju i etnike bande. Prvi ovoga mjeseca dolo je nekoliko kamiona etnika i okupatorskih vojnika u selo Gata Poljike opine kod Omia. Italijani su opkolili selo i onemoguavali da narod bjei van, a etniki banditi uli su u selo, stali sve redom kue paliti i to im je palo u ruke ivo klati. Cijelo selo je izgorilo, a zaklano prema primljenim podacima 192 osobe, medu kojima najvie starci i nejaka djeca. Grozote ovoga pokolja se ne daju opisati. (. ..) Poslije ovih zvjerstava u Gatima, etnike bande skupa sa okupatorskim vojnicima prebacile su se sjeverno od Mosora u selo Bugopolje i Kotlenice, te ista popalili. (1sto, 58). 229 Navodi se da je ubijeno 29 osoba. (Isto, 681-682). 230 Isto, 53-54, 72-74. 231 Mihi je u radiogramu Mihailoviu, 1. 111943. javio: U Kijevu i Vrlici Baovi streljao 55 a u Maovicama i Otavicama uji 48 ustaa: Nije se radilo o ubijanju ustaa, nego civilnog stanovnitva. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 167). 232 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 6, 700-702; G i z d i , Dalmacija 1943, n. dj., 160; K u j u n d i , n. dj., 146-147. Autor navodi da su tom prilikom etnici u imotskom kotaru ubili 33 osobe.

227 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 4, 677-681. 228 Isto, 638, izvjetaj 8. X 1942. U izvjetaju PK KPH za Dalmaciju Centralnom komitetu

11*

163

snaga NOP-a. U razliitim oblicima on se dosta iroko manifestirao u vrijeme brojnih borbi koje su se u pojedinim podrujima Hrvatske, gdje su djelovali etnici, vodile u vrijeme etvrte i pete ofenzive.

Pokuaji novih okupljanja

U svojoj politikoj i vojnoj djelatnosti u Hrvatskoj, etniki se pokret sve vie suoavao s mogunosti privlaenja Hrvata u svoje redove. Propaganda protiv ustakog reima i NOP-a, koja je polazila od parole o spaavanju srpskog naroda, pokazuje da se etniki pokret sve vie suoavao s opasnou izolacije. Poistovjeivanje Hrvata i ustaa, te NOP-a i ustakog reima, na kojim parolama je sve vie inzistirala ta propaganda, etniki pokret se do kraja razotkrivao kao ekstremni srpski nacionalistiki pokret, koji kao takav moe pretendirati na sve uu drutveno-politiku osnovu. Zbog toga su i mogunosti komunikacije s pojedinim graanskim politikim grupacijama imale vrlo ograniene izglede. Teror, koji je i u Hrvatskoj sve vidljivije dolazio do izraaja, mogao je samo jo vie pridonijeti toj injenici. Zbog svega toga, u redovima onih graanskih snaga koje su podravale politiku emigrantske vlade, nije moralo da se stvara istovjetno raspoloenje i prema etnikom pokretu. On je, s obzirom na razvoj dogaaja i pojedine situacije, u veoj ili manjoj mjeri mogao biti izloen kritici ili otklanjanju od tih snaga kao pokret koji nije u pravom smislu rijei izraz politike emigrantske vlade. Kao sto je istaknuto, etniki je pokret mogao posebno privui panju bivih proreimski orijentiranih Hrvata, aktivnih u politikom ivotu Kraljevine Jugoslavije, poznatih kao jugoslavenski nacionalisti (jugonacionalisti). Rije je o malobrojnoj grupaciji, ali koju su inili pojedini istaknutiji i utjecajniji javni radnici, intetektualci, na iji se utjecaj i osobne veze upravo i raunalo u novoj situaciji. Kao to je konstatirano, i vodstvo NOP-a bilo je zainteresirano za mnoge pojedince iz tih redova na liniji stvaranja Narodnaoslobodilake fronte, ali u tom nisu u poetku postignuti eljeni rezultati. Distanciranje s njihove strane u ime ekanja povoljnijeg razvoja dogaaja, tj. izbjegavanje aktivne borbe protiv okupatora, ipak nije moglo voditi prema ostvarivanju takve pozicije. Upravo je sve vea afirmacija NOP-a utjecala i na politiku pokretljivost i tih elemenata, koji su poeli traiti odgovore na

pojedina pitanja, meu ostalim i na relaciji prema etnikom pokretu.

Akcija oko osnivanja Narodnooslobodilakog odbora u Splitu, od poetka 1942, svakako se odrazila i u dotadanjem dranju pojedinih graanskih grupacija u gradu. Vidljivo je to dolo do izraaja i u dranju jugoslavenskih nacionalista. U svibnju se pojavio letak koji je nosio potpis jugoslavenski nacionalisti, a iji sadraj je bio karakteristian upravo po tome to se ukljuio u etniku propagandu. Letak je, naime, bio u prvom redu uperen protiv NOP-a, kojega se tei optuiti kao pokret uperen protiv srpskog naroda i u ijem su vodstvu ustae. Bila je to akcija grupe koju je vodio Silvije Alfirevi, predsjednik splitske Narodne odbrane, bliski Biraninov suradnik. Meutim, sporovi oko formuliranja sadraja tog letka pokazali su i odreenu podvojenost u splitskoj grupi jugonacionalista. Nasuprot Alfireviu, pojavila

164

su se i druga gledita oko sadraja letka, kao to je pitanje borbe protiv okupatora i odnosa prema NOP-u.233 Kao odgovor na ocjene Naeg izvjetaja o etnicima, posebno njihovim akcijama u Splitu, u Hrvatskom primorju se pojavio letak Rije jugoslavenskih nacionalista Primorja. Pozivajui se na spomenuti splitski letak, autori su isticali da su potpunoma saglasni s njegovim sadrajem, tj. iznesenim gleditima koja smatraju kao viastiti idejni nastavak. I tu je, dakle, dola do izraaja kampanja koja se vodila protiv NOP-a. Komunisti se optuuju za propast Jugoslavije, te se istie da se u nacionalno-oslobodilakim redovima, kako se oznaavaju partizani, nalaze ustae. U letku se iznosi prijetnja u sluaju da ne prestane partizanska propaganda protiv jugoslovenskih nacionalista i etnika: Ako nas ne budu pustili na miru mi emo za uzvrat objaviti njihova imena i adrese, ali ne samo partizanskih boraca i njihovih agenata ve imena i adrese raznih njihovih pomonika ustaa i frankovaca i imena onih nacionalista, teroriziranih i prestraenih koji im pruaju pomo. Jugoslavenske komuniste se kvalificira kao trockiste, koje vodi Kominterna, ali koja nije nikakav organ Rusije niti SSSR-a, nego joj je sjedite u Beu. U letku se propagira Mihailovia kao glavnog politikog predstavnika snaga koje se bore za osloboenje.234 Bila je to akcija proetniki orijentirane grupe u Suaku, koja se poela jae okupljati i djelovati od proljea 1942. Poticaj za to, po svoj prilici, mogla je dobiti dolaskom Gria, koji je vrio glavni utjecaj na daljnji rad te grupe. Prema nekim podacima, poetkom svibnja osnovan je Srpski nacionalni komitet u Suaku, kojemu je propagandna akcija davala glavni sadraj. Na toj liniji su etnicima pristupili i pojedini jugonacionalisti.235 Grievim dolaskom svakako je oivio rad na propagiranju etnikog pokreta i Mihailovia, a on sam je slovio i kao njegov slubeni predstavnik. Pokazalo se, meutim, da su i u Suaku jugonacionalisti poglavito imali odreenu distancu prema Grievoj akciji. S njihove strane postojala je, naime, rezerva prema pokretu koji se temelji na propagiranju velikosrpskih koncepcija. I suradnja etnika s talijan 233 Nastanak tog letka prikazao je u svom izvjetaju Mihailoviu, 1. III 1943, uro Vilovi, hrvatski knjievnik, koji je bio jedan od organizatora etnike propagande u Splitu. On je izdavanje letka ocijenio kao prvi korak, koji je konkretno ispoljio produbljenje odnosa meu-jugonacionalistima. Letak je redigovan u naroitoj grupi sastavljenoj od gg. direktora Silvija Alfirevia, Nike Bartulovia, dr Beroa i jo nekoliko lica iz bive uprave biveg sokolskog drutva u Splitu. Kod same redakcije letka pokazala se teka opreka u shvatanjima kao i u politikim solucijama. Direktor Alfirevi stojei uz Vojvodinu liniju i soluciju, upuivao je letak protiv ustaa, klerikalaca, a napose partizana - komunista, a uz dravnopravnu ogradu protiv aneksije i okupatora. Svi ostali jugonacionalisti u toj redakcionoj grupi gg. Niko Bartulovi i dr Bero, a i izvan redakcionog odbora, traili su da letak bude prvenstveno upuen protiv okupatora, a sporedno i blago protiv partizana - komunista. Jugonacionalisti su naili na energian otpor, jer je politika mudrost diktovala da nije as uzeti drugi stav. Ovaj je otpor g. Alfirevia bio dan u punom saglasju s blagopoivim Vojvodom, te je redakciju letka preuzeo sam direktor Alfirevi u drutvu sa advokatom dr Nonveillerom, sudijom g. Cirom Madirazzom i novinarom Matekalom. Vilovi navodi da je letak umnoen i raspaavan, te da su zbog toga od Talijana bili uhapeni Alfirevi, Nonveiller i Madiraca. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 5, 772). Na letak se osvrnuo Na izvjetaj, 22. V 1942. Objavljivanje letka spominje i G i z d i Dalmacija 1942, n. dj., 254-255. 234 AIHRPH, NG, kut. 432, f. 5, letak je nastao vjerojatno poetkom lipnja 1942. 235 lanovi odbora su bili: Branko Mai, knjievnik, piro Joki, trgovac, Niko Maskari, novinar, uro Vukeli, sveenik. (L a t a s, etnika zlodjela u Hrvatskom primorju, n. dj., 7-8. II 1980).

165

skim okupatorom, a to je postajalo sve oitije i na Suaku, utjecala je na spomenuto odstojanje. S druge strane, u toj grupaciji nije bilo izdiferenciranog pogleda na pitanje voenja borbe protiv NOP-a. Sve je to moglo utjecati na iznalaenje mogunosti pribliavanja etnikoj grupaciji pod odreenim uvjetima.236 U daljnjem politikom angairanju jugoslavenskih nacionalista, njihovu pribliavanju etnikom pokretu i ukljuivanju u taj pokret, poela je 1942. i jo vie 1943. dolaziti do izraaja posebna propaganda. Ona je polazila od toga da Kraljevina Jugoslavija i dalje de facto postoji, a jedan od glavnih dokaza za to je i postojanje njene vlastite oruane sile u zemlji pod komandom Mihailovia. Rije je dakle o postojanju posebnog pokreta u koji treba da se ukljuuju i svi Hrvati koji su za ponovnu uspostavu Jugoslavije. Isticalo se da u ostvarivanju toga cilja danas stoje na istoj liniji i pristae HSS i Hrvati jugoslavenski nacionalisti. Parola za narodnu koncentraciju, u cilju ruenja ustakog reima, trebala bi da bude osnovno polazite u daljnjoj akciji. U vezi s tim se NOP kvalificira kao pokret koji je prvenstveno uperen protiv srpskog naroda, sto se oituje u njegovoj propagandi i borbi protiv Mihailovia. Zagovara se potreba privlaenja partizana na ispravni nacionalni put. U pogledu strukture pokreta otpora istie se da on ima dvije glavne komponente, nacionalistiku i partizansku, meu kojima je dolo do raskida. Za razliku od nacionalistikog pokreta otpora, kojemu se pretkazuje sve bolja perspektiva, partizanski pokret se tumai kao snaga koja sve rapidnije opada i gubi svoje pozicije, kao to to pokazuje primjer Srbije, Crne Gore, Hercegovine, istone i centralne Bosne. Zakljuuje se da partizani u sve veem broju prilaze u nacionalno kolo. Preostali su tek ostaci koji skrtenim kopljima probijaju se u zapadni dio Nezavisne Drave Hrvatske. Posebno se istie znaenje borbe srpskih etnika u Lici i Dalmaciji protiv kojih je dignuta naroita hajka sa strane partizana. Zastupa se teza da ondje oko 70% etnikih odreda sainjavaju dojueranji partizani. Izvodi se zakljuak: Prema tome proces bi bio sledei: Ustae su potjerali srpski ivalj u ume, a partizani iz ume. NOP-u se pridaje snaga i znaenje samo u uem dijelu NDH i pretkazuje se da e on ondje jaati moda zbog bjeanja Hrvata u

ume umjesto u vojsku.237

U sklopu te akcije treba razumijevati i nastanak ideje o stvaranju jugoslavenskog revolucionarnog pokreta (JUREPO), kao organizacije koja bi okupljala jugoslavenske nacionaliste. Oni su raunali da e im to omoguiti daljnje irenje vlastite politike akcije koja bi u JUREPO okupila vei broj pristaa. Ostaje otvoreno pitanje gdje se zapravo konkretno rodila ta ideja. Prema podatku koji daje Grai, JUREPO je osnovan u Splitu i Suaku.238 Meutim,

236 O situaciji u Suaku odreene podatke daje kapetan Duan orak, u elaboratu O stanju na Suaku u periodu od aprila 1942. do septembra 1943. god. (AVII, A, kut. 157, br. reg. 18/4). Usp. i L a t a s, etnika zlodjela u Hrvatskom primorju n. dj., 9-10. II 1980. 237 Ta se propaganda irila razliitim lecima. Navedena obiljeja te propagande sadrana su u lecima: Rije onome, koga se tie, Hrvati, Jugoslaveni!, Nova Jugoslavija, Dokument Jugoslavenskog revolucionarnog pokreta (JUREPO). (AIHRPH, NG, kut. 425, f. 18; kut. 432, f.2 i f.5.). 238 R a d m i l a G r d i Doprinos primorskih Hrvata, Knjiga o Drai, Windsor, Canada 1956, sv. 2, 265-266.

166

prema raspoloivim podacima, i u Zagrebu je konspirativna djelatnost grupe jugoslavenskih nacionalista, uglavnom studenata i intelektualaca, oznaavana nazivom JUREPO. Konkretnu akciju stvaranja JUREPO u Splitu treba povezivati s pokuajima predstavnika bivih graanskih stranaka, HSS-a, SDS-a, JNS-a, da se formuliraju neka zajednika gledita i dogovori odreeni organizacioni oblik djelovanja. Okupljanje tih elemenata poznato je pod imenom Nacionalno-demokratski blok ili Graanski blok, a inicijativu je, prema Griu, dao Bartulovi. Meutim, to okupljanje nije urodilo konkretnijim rezultatom, tj. spomenuti se blok raspao u samom pokuaju stvaranja, jer grupaciji HSS-a svakako nije moglo odgovarati da se ue povezuje s zagovornicima saveza s etnikim pokretom.239 Meutim, spomenuta inicijativa je rezultirala stvaranjem organizacije JUREPO, to je bilo poticaj dijelu grupacije jugoslavenskih nacionalista da pokrenu vlastitu politiku akciju. Pri stvaranju takve organizacije raunalo se na privlaenje veeg broja Hrvata i Srba, tj. i svih onih jugoslavenskih nacionalista koji su se pasivizirali ili su s distance pratili akciju etnika. Svoja gledita Bartulovieva grupa formulirala je u posebnoj deklaraciji, koja je u sijenju 1943. upuena Mihailoviu. Oznaivi sebe kao jugoslovenske nacionaliste hrvatskog plemena, oni se obraaju Mihailoviu kao vrhovnom komandantu jugoslovenske vojne snage i jedinom predstavniku nae legalne vlade u zemlji. U pogledu daljnje akcije oni predlau koje bi konkretne korake trebalo poduzeti: 1. Osnivanje Jugoslovenskog revolucionarnog pokreta, koji e pod svoju zastavu okupiti sve nekomprimitovane Hrvate, tako da unutarnjom revolucijom dovede do moralne, nacionalne i socijalne obnove kod Hrvata, kao sto e i Srbi uiniti kod sebe, te da time stvori preduslove za zajedniki i to jednoduniji ivot. 2. Organiziranje vojnih jedinica pod nazivom ,jugoslovenske legije, koje trebaju biti nosioci revolucionarne borbe u hrvatskim krajevima, neposredno podreene Mihailoviu. Te bi se jedinice smatrale kao sastavni dio redovne jugoslovenske vojske, koje e djelovati paralelno sa etnikim pokretom . 3. Kao jedna od najvanijih zadaa u budunosti istie se provoenje dalekosenih socijalnih reforama. 4. Predlae se da Split postane sjedite planirane akcije, on je najpodesniji, jer je geografski i politiki u sretnom poloaju za provoenje ovakvog rada i k tome ima u njemu vei broj inteligencije, poteene od ratnih strahota. U tom cilju u Splitu bi se organiziralo rukovodstvo s odgovarajuim aparatom. Izraavajui uvjerenje da predstavljaju i poglede svih jugoslovenskih nacionalista naeg plemena, a naroito onih koji su ostali daleko od politikih borba i reimskih interesa, i koji su sauvali sav idealizam iz vremena oslobodilakih ratova, a kojih nije malen broj, i oni su iz dana u dan jai i odluniji - autori zavravaju taj dokumenat ovim rijeima: I pored svega to se dogodilo, pa ba i zbog toga da se to nikada vie ne ponovi, Jugoslavija predstavlja i danas najsigurnije jamstvo za dobrobit i budunost svih Srba, Hrvata i Slovenaca, a ni danas nema podesnije platforme za zajedniki ivot,

239 Usp. J

e l i B u t i , Hrvatska seljaka stranka, n. dj., 170-171.

167

nego to je ispravno shvaena i razumno provoena jugoslovenska misao.240 Akcija oko osnivanja JUREPO svakako je mogla ii na ruku irenju djelatnosti etnike organizacije i kao takva odgovarati njenom rukovodstvu. Moglo se, naime, raunati da e takav oblik organiziranja biti privlaniji za ukljuivanje novih pristalica u politiku akciju, pri emu se poglavito mislilo na onaj dio omladine koji je bio organiziran u Sokolu i Ljotievu Zboru. Raunalo se da e se tako moi efikasnije utjecati i na one jugoslavenske nacionaliste koji su u NOP-u gledali pozitivan faktor i zastupali gledite da bi se zbog toga trebalo s njim sporazumijevati.241 Istodobno se organizirala propaganda JUREPO u Zagrebu i Suaku. U Zagrebu je, prema nekim podacima, 1942. pokrenut ilegalni list Sloboda i slavensko bratstvo. U oujku 1943. list je pisao: Kraljevina Jugoslavija u granicama od 6. IV 1941. nije prestala postojati. To je samo od neprijatelja okupirana drava, kao to su i mnoge druge zemlje kao to je bila i Srbija u prolom svjetskom ratu. Bilo pa prolo. Tako e biti i sada. Zakonitu jugoslavensku vladu priznaju i s njom imaju redovite diplomatske veze najjae drave, sigurni pobjednici u ovom svjetskom hrvanju, Velika Britanija, Sovjetski Savez i Sjedinjene Drave priznaju samo Kraljevinu Jugoslaviju i njezinu vladu u Londonu.242 U spomenutom letku Hrvati, Jugoslaveni!, koji je potpisao JUREPO, a koji je raspaavan u Hrvatskom primorju u veljai 1943, na pitanje to nam je dakle raditi? odgovara se: Otvorimo oi pred sutranjicom. I otvaraju se ve. Istodobno sa vie mjesta na naoj obali diu se glasovi. Jest, mi Hrvati Jugoslaveni sa naih obala nismo se nikad ogrijeili ni o hrvatstvo, ni o srpstvo, ni o jugoslavenstvo ni milju, ni rjeju, ni djelom. Dajemo, eto, na glas iz svega srca, dajemo ga tamo gdje se je uvijek najbolje procjenjivala naa narodna situacija, o emu su nam uvijek dogaaji davali pravo. Neka se sjedine svi duhovi na naem moru u jedan snani topli dah, da due u nau pozadinu gdje je sada led, i odakle su nam oduvijek dolazili hladni vjetrovi. 243 U veljai 1943. pokrenut je u Suaku ilegalni list Slavenski jug, koji se predstavljao kao organ Jugoslavenskog revolucionarnog pokreta Hrvatske. U prvom broju objavljena je rezolucija JUREPO. Po svom sadraju i obliku ona je gotovo potpuno istovjetna tekstu splitske deklaracije, s tim to je proirena.

240 AVII, A, kut. 157, br. reg. 11/2. Na kraju dokumenta su rukom dopisana imena, vjerojatno autora deklaracije, to je po svoj prilici uinio Mihailovi. To su: Niko Bartulovi, Jib i Bero, Zvonimir.Dokument je objavljen u: NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 5, 747-749. Prema podatku koji daje Gri, osnivai JUREPO odrali su nekoliko tajnih sastanaka na kojima je doneena rezolucija, koja je upuena Mihailoviu. ( G r i , n. dj., 265). 241 U jednom letku iz rujna 1942, etnika propaganda se posebno obraala jugoslavenskim nacionalistima Splita i Dalmacije, nezadovoljna izraenim tendencijama meu njima, da je borba KPJ .nacionalna, za slobodu Jugoslavije, slavenska. Osuujui takvo dranje, etnici su se obraali jugoslavenskim nacionalistima uvjeravanjima i prijetnjama da su svi oni osueni na smrt ako bi komunisti pobijedili. Posebno se zagovara prijateljstvo s Italijom i potreba njene pomoi da nas oslobodi najkrvolonijeg elementa partizana i komunista. (AIHRPH, NG, kut. 431, f. 11). U prosincu se pojavio letak Opaanja jednog Splianina. U njemu je autor upuivao vrlo otre zamjerke Splianima, za koje je isticao da su zaboravili na dunost prema Kralju i Otadbini. (Isto). 242 AIHRPH, ZB-Per-64/735. 243 AIHRPH, NG, kut.432, f. 2.

168

U tom dodatku ire se razmatra uloga jugoslavenskih nacionalista koja se temelji na ispovijedanju vjere u jedinstvo jugoslavenskog naroda sviju plemena, ukljuujui i Bugare.244 Prema tome, inicijativa to je potekla od splitske grupe koja je u spomenutoj deklaraciji formulirala nacrt programa i organizacije JUREPO, rezultirala je pokretanjem njegova glasila i objavljivanjem konane verzije tog programa. Pokretanje Slavenskog juga bilo je pokazatelj dinaminijeg aktiviranja suacke grupe, ali to nije znailo da je ona postala vodei organizacioni centar.245 U Splitu je krajem 1942. pokrenut ilegalni list Ujedinjenje, koji je propagirao gledita organizacije JUREPO. O okupljanju jugoslavenskih nacionalista list je pisao: Krenulo se spontano, povezan je na vie mjesta. Krenulo se u isto doba, neznajui jedni za druge. Sve nas nagnala je jednaka, gola nevolja. Prve glasove o tome dobili smo na Bozi. Bili su sa vie strana, mnogo ih je vie bilo nego to smo se nadali. (. . .) Mjesta ne spominjemo. Razumljivo, u dananjim prilikama. Ima meu njima i sredinjih mjesta. Ona se sada povezuju. Ni u pokrajinama ne miruje se. (. . .) I kad smo krenuli na taj put, nismo dvojili da emo, za revolucionisanje duhova, nai saradnika za na pokret meu jugoslavenskim nacionalistima, meu onima koji su bili takvi prije sloma drave kao i onima koji su takvi postali poueni tekim dogaajima poslije sloma.246 Povezanost spomenutih punktova organizacije JUREPO, tj. Splita, Suaka i Zagreba, kako potvruje raspoloiva dokumentacija, nije bila vrsta. Naprotiv, moe se rei da je gotovo i nije bilo. Dodue, u jednom pismu jugoslavenskih nacionalista Gornjeg Jadrana, u oujku 1943, koje je iz Suaka upueno Mihailoviu, navodi se da su oni povezani u djelatnosti s istomiljenicima U Sloveniji, Dalmaciji i unutranjosti Hrvatske.247 O izvjesnoj vezi, samo u

AIHRPH, ZB-Per-62/697. U spomenutoj rezoluciji objavljenoj u prvom broju Slavenskog juga, umjesto spomenutog prijedloga da Split bude centar JUREPO, unesena je nova formulacija, u kojoj se predlae da negdje u junom dijelu Hrvatske bude centar akcije, te da se u njemu organizuje vodstvo sa svim potrebnim aparatom za njeno voenje. (Kao u bilj. 244). Premna podacirna koje je dao mornariki porunik Kremir Vrani, koji je pristupio etnicima, rukovodstvo organizacije JPREPO u Suaku inili su Vlado Kraljeta, Justin Cuculi, Boo Franci, Anton ustar, Aleksej ervar. On navodi da je Frani bio stvarni voa organizacije. Odravana je veza i s Ljubljanom. (AH, CA, kut. 1). 246 AIHRPH, ZB-Per-63/730, Ujedinjenje, br. 3. Prema podatku obavjetajnog centra NOP-a u Splitu, list su izdavali Bero, imuni i Tomo Mimica. (AIHRPH, OS-6/527). 247 AVII, A, kut. 157, br. reg. 28/2, pismo od 21. III 1943. Raspoloiva graa ne upuuje na to da bi u to vrijeme bilo pokuaja stvaranja JUREPO u nekim drugim mjestima. Tako npr. u Dubrovniku, gdje se koncentrirao odreen broj jugoslavenskih nacionalista, nema konkretnijih tragova o toj akciji. Baovi i Jevevi su se alili Mihailoviu da ne stoje dobro etnike pozicije kod takozvanih jugoslovenski orijentiranih Hrvata u dubrovakom primorju i Hercegovini. Oni osjeaju da je narodno raspoloenje ekskluzivno srpsko i orijentiraju se sve vie prema partizanima. Pri tome je nezgodno za nas to oni Italijane smatraju svojim glavnim neprijateljima pa i iz taktikih razloga ne razumevaju saradnju sa njima... (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 596, pismo od kraja kolovoza 1942). Baovi je 18. IX 1942. izvijestio Mihailovia da je poslao u Dubrovnik porunika Nina Svilokosa, sa ovlaenjem.da putem dubrovana Hrvata izazove sukob u Dubrovniku (. . .). (Isto, 728). U izvjetaju upske redarstvene oblasti Dubrovnik, MUP-u NDH, 28. X 1942, navodi se da Svilokos sprovaa akciju meu dubrovakim bivim Jugoslavenima, da se upiu u etnike redove. Mladii koji se upisuju su veinom Hrvatski pripadnici katolici. (AIHRPH, NG, kut. 2, inv. br. 137). U vezi s hapenjem Svilokosa od Talijana, Jevevi je intervenirao kod Roatte, navodei da je on ne samo antikomunista par eccelence nego jedan od najubeenijih prijatelja Italije, pa je njegovo hapenje velika taktika greka ba po talijanske interese. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 728).
244 245

169

poetku, moe se govoriti izmeu grupe u Splitu i Suaku. Radi se zapravo o tome da je u stvaranje JUREPO bio neposredno ukljuen Gri, koji je kontaktirao s obje grupe. Njegova uloga u toj akciji pokazuje da je rije o pokuaju organiziranog okupljanja jugoslavenskih nacionalista na liniji politike etnikog pokreta. S druge strane, ne moe se izbjei injenica da se u toj akciji ispoljila i Grdieva osobna ambicija oko jaanja vlastite pozicije u rukovodstvu etnike organizacije, tako da je JUREPO mogao smatrati vlastitim osloncem. Gri je dobio podrku i u splitskoj i u suakoj grupi. U popratnom pismu, to ga je splitska grupa uputila Mihailoviu uz spomenutu deklaraciju, izraeno je puno povjerenje u Gria. Istaknuto je da bi bio pravo politiki odgovorno lice za ovaj na kraj, sa sjeditem u Splitu, koje bi jamilo uspjeh pokrenute akcije, a on se kao sekretar Saveza Sokol a vrlo dobro znade sa svima jugoslavenskim nacionalnim radnicima kod nas, pa se ukazuje najpodesnija linost za taj posao. Budui da je osobit poznavalac prilika i odnosa na terenu, zakljuuje se da je u stanju da najbolje povee Srbe i Hrvate i da time stvori povoljnu bazu za itav rad o kojemu se govori u deklaraciji.248 O svojoj akciji Gri je obavijestio Mihailovia, istiui da mu je uspjelo poslije niza konferencija objediniti sve jugoslovenske grupe Splita i Dalmacije u JUREPO pod Mihailoviem vodstvom.249 Iz raspoloivih podataka dade se zakljuiti da Mihailovi nije bio povezan s tom akcijom stvaranja JUREPO, a jo manje da je od njega dola neka direktiva u tom smislu. To, dakako, nije znailo da bi on bio protiv takve akcije. Ispostavilo se da je Grieva akcija s grupom jugonacionalista u Splitu voena ne samo mimo Biranina, nego je ona zapravo bila uperena protiv njega, tj. u cilju slabljenja njegove pozicije. Na Biraninovo aljenje Mihailoviu da Gri vodi kampanju protiv organizacije i njega osobno mrzi, Mihailovi mu je dao podrku istakavi da nije naredio Griu da stvara nikakvu jugoslovensku ligu.250 . Grupa jugoslavenskih nacionalista koja je u Zagrebu radila na stvaranju organizacije JUREPO, imala je neposredan dodir s Mihailovievim predstavnicima. Zagreb je, inae, kao politiki centar u kojemu su bili i lanovi vodstva HSS-a te niz drugih graanskih politiara, poeo privlaiti panju od poetka organiziranja etnikog pokreta. Prema raspoloivim podacima, Mihailovi je u kolovozu 1941. zaduio majora arka Todorovia, koji je inae bio njegov predstavnik u Beogradu, da pribavlja i informacije iz Hrvatske. U toku 1942. poduzeti su u tom pravcu odreeni koraci. Mihailovi je u svibnju obavijestio Todorovica da u Zagrebu postoji interes odreenih krugova za uspostavu veza sa njegovim tabom, pa u tom cilju trae da doe njegov delegat.251 Poetkom studenoga Mihailovi je opunomoio Todorovia da u njegovo ime radi na organizaciji jedinica jugoslovenske vojske u otadbini u zonama: Srem, Banat, Baka, Baranja, Slavonija i Hrvatska, u svojstvu delegata Glavne komande. Todorovi je od Mihailovia dobio iroka ovlatenja u svojoj djelatnosti.252

Kao u bilj. 240. Zbornik dokumenata NOR-a. XIV/2, 68, radiogram od 12. I 1943. 250 Isto, 36 i 45, radiogrami od 8. i 10. I 1943. 251 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 385. 252 Prijepis dokumenta kod autora.
248 249

170

Todorovi je tada nastojao da se uspostavi i vra veza s grupom JUREPO u Zagrebu. On je poetkom prosinca uputio pismo na tu adresu. Pismo nije sauvano, ali iz odgovora vodstva JRP iz Zagreba, krajem prosinca 1942, vidi se da ga je Todorovi upoznao s nekim bitnim pitanjima uloge i djelatnosti etnikog pokreta. Takoer je vidljivo da se ve u srpnju 1942. pokualo uspostaviti meusobni dodir. Predstavnici JUREPO su u svom odgovoru polazili od konstatacije da izmeu dviju strana nisu jo razjanjena razna pitanja, pa je potrebno njihovo objanjenje. Ta pitanja su svakako karakteristina za upoznavanje gledita zagrebake grupe, tj. JUREPO. Kao prvo, postavljeno je pitanje kakove garancije se daju da etniki pokret ne vodi i nee voditi velikosrpsku ve samo jugoslovensku politiku. To pitanje se podkrepljuje vijestima s terena, prema kojima u mnogim etnikim bataljonima vlada potpuno velikosrpski duh, kojega onda komunisti, a i sve vie HSS, iskoriavaju u svjesnoj ili nesvjesnoj propagandi protiv etnika kao cjeline i JVO. U vezi s tim namee se i pitanje kakvo e jamstvo dati vodstvo etnikog pokreta da e svim silama sprijeiti klanje Hrvata kao celine. Upozorava se na teror etnika u Dalmaciji i Hercegovini i kae da kod velikog dijela Srba u Beogradu, a i u unutranjosti Srbije postoji miljenje, kako su svi Hrvati krivi za izdaju i pokolje, i kako svi Srbi ekaju jedva as osvete. Kao posebno pitanje postavlja se odnos vodstva etnikog pokreta prema etnicima - sporazumaima, tj. onima koji kontaktiraju s Talijanima i ustaama. Ako se ne odobrava takvo dranje, pita se zato se javno ne osudi i od njega ne ogradi, jer je rije o sporazumima koji mnogo tete naem radu i naoj opoj zajednikoj i nacionalnoj stvari, a svi ih nai neprijatelji iskoriuju - ve prema tome kako im konvenira - protiv etnika kao cjeline (i protiv vojske DM). jedno je od glavnih pitanja - kakve e JUREPO imati granice slobode rada, ako pristupi JVO, tj. etnikom pokretu, naroito obzirom na odnos prema komunistima i HSS. Zahtijeva se upoznavanje sa slubenim stavom prema HSS-u i kako se gleda na favoriziranje HSS po slubenim krugovima jugoslovenske vlade, a to je objavljeno vie puta preko radio Londona. Istiui da svojom propagandnom akcijom rade na suzbijanju partizanske propagande, predstavnici zagrebake grupe JUREPO postavljaju pitanje da li e im se ostaviti slobodu odabiranja asa nastupa otvorene borbe sa komunistima, odn. u sluaju da to ne odgovara za ove krajeve, da se takova otvorena borba izbjegne. Postavljeno je i nekoliko pitanja organizacione prirode.253 U odgovoru na to pismo, koje je pisano u ime Komande JVO za Hrvatsku i Slavoniju, osnovno je polazite bila tenja da se JVO istakne kao regularna i legitimna oruana snaga. etnike se jedinice u pojedinim krajevima kvalificiraju kao samonikle poluvojnike formacije nastale u nudi radi samoodbrane srpskog ivlja, tj. one nisu jedinice JVO. Tenja je JVO da ih sebi potini, to e jednoga dana nesumnjivo milom ili silom uslediti, ali dok se to ne postigne, za rad etnika JVO ne moe biti odgovorna, niti se po tome radu sme suditi o radu, stavu ili namerama JVO. to se tie pitanja velikosrpskog duha u tim etnikim jedinicama, odgovara se da je to samo posledica

253

AVII, A, kut. 157, br. reg. 43/1, pismo od 27. XIII 1942.

171

nepravde koja je tim ljudima uinjena u hrvatsko ime, hrvatskom rukom, na potstrek i pod zatitom hrvatskih vojnih i civilnih vlasti (predstavljale ove hrvatski narod ili ne). Istie se da velikosrpski duh moe razbiti jedino i samo jugoslovensko istupanje Hrvata. U vezi s pitanjem etnikog terora odgovara se da JVO smatra za jedan od svojih glavnih zadataka da sprei nepravedna i nerazumna krvoprolia i da zatiti sve ispravne Jugoslovene, kako na podruju NDH, tako i svuda. U odgovoru se istie: Tano je da kod velikog dela Srba postoji miljenje da su Hrvati kolektivno krivi i da treba da snose i kolektivnu odgovornost. Neka Hrvati stanu borbeno i bez rezerve uz Srbe i Slovence, neka prue verodostojne podatke o svom nikad ne prekinutom jugoslovenskom miljenju i oseanju, o svojoj stalnoj jugoslovenskoj borbi i o svom bratskom zalaganju za Srbe i Slovence pod ustakom strahovladom, pa e se to miljenje samo od sebe razbiti ili e ga JVO sa tim dokazima u rukama, razbiti. U pogledu pitanja suradnje etnika s Talijanima i ustaama, odgovara se da JVO ne odobrava takvo dranje, te da e nosioce takve politike pozvati na odgovornost. to se tie odnosa prema HSS-u, navodi se da je JVO pozvala sve to je ispravno u HSS na ukljuivanje u rad u okviru JVO. Pri tome se istie da se JVO vie pouzdaje u one elemente koji misle integralno jugoslovenski (oblik dravnog ureenja nema s ovim nikakve veze), nego u one koji istiu plemenska obeleja i svoje jugoslovenstvo stavljaju pod izvesne uslove i rezerve. U pogledu odnosa prema komunistima, navodi se kao iskustvo i ubeenje JVO da se oni moraju obesnaiti pre nego to nastupi momenat osloboenja, jer u tom momentu treba imati slobodne ruke za mnogobrojne druge zadatke. U vezi s organizacijom i radom JUREPO zakljuuje se da ta organizacija treba da se sa svim svojim lanovima stavi pod komandu Mihailovia. Kae se da sve rodoljubive snage u NDH treba ujediniti u sastavu JVO, a one bi bile organizirane u isto vojnike formacije i u ostale potrebne organe, kao to je propagandna, obavjetajna, sabotana i druge slube. U skladu s tim bi i funkcioneri JUREPO primili odgovarajue dunosti u JVO, koje bi odgovarale njihovoj spremi, vrednosti i upotrebljivosti. Komanda JVO za Hrvatsku i Slavoniju spremna je da na tom podruju i u Zagrebu povjeri odreene rukovodee funkcije pojedinim lanovima JUREPO. Na kraju se izraava nada i oekuje da e se u Hrvatskoj organizirati jedinice JVO od Hrvata, te zakljuuje da tada prikriveni neprijatelji jugoslovenstva nee moi vie da tvrde kako su Hrvati opet u suprotnom taboru, ovaj put komunistikom,. ve u onom u kome su i Srbi i Slovenci, u svojoj jugoslovenskoj reorganizovanoj vojsci.254 Mihailovi je teio proiriti nacionalnu osnovu etnikog pokreta, koji je zbog svoje uskoe u tom pogledu otvarao niz vanih pitanja vezanih za daljnju djelatnost. Za to je postojao i poseban interes u emigrantskoj vladi, osobito one grupacije koja je zduno zagovarala Mihailovia. Njemu se kao nosiocu resora ministra vojnog i komandanta JVO postavljao kao vaan zadatak takav pravac akcije. Uspjesi u tom pogledu pridonijeli bi jaanju njegove pozicije i obratno. Mihailovi je, dobivi primjerak pisma koje je upueno

254

AVII, A, kut. 157, br. reg. 14/2, pismo od 2. U 1943. Autor pisma je vjerojatno bio Todorovi

172

JUREPO u Zagreb, odgovorio Todoroviu da se potpuno slae s njegovom akcijom, sugerirajui da se ona nastavi s ciljem da JUREPO to pre ue u nau organizaciju i da se to javno manifestuje. Na osnovi Todorovievih izvjetaja on zakljuuje da je jasno da Hrvatska ne ide putem komunizma, zahtijevajui da se uurba akcija da se jasno opredele uz nas i sa nama.255 Meutim, ubrzo je Todorovi uhapen u Beogradu, zbog sumnji Gestapoa da je on bio povezan s otkrivenom Mihailovievom radio-stanicom. U istrazi je, meu ostalim, otkriveno da Todorovi odrava veze sa Zagrebom, pa je zbog toga ubrzo ondje i sproveden. U Zagrebu je uspio pobjei iz zatvora, pa je nastavio ilegalno djelovati.256 Od prosinca 1942. u Zagrebu su ve bili Drago Matijai i Stanko Toni koji su doli iz Beograda kao Mihailovievi predstavnici. Imali su zadatak da porade na ukljuivanju JUREPO u etniki pokret, te da uspostave dodire s vodstvom HSS-a radi sklapanja sporazuma. S ukljuivanjem Todorovia, daljnja akcija je mogla biti pojaana. Ispostavilo se, meutim, da je Todoroviev kurir Radoslav Spitzer bio zapravo agent Gestapoa, te da je i Todoroviev bijeg iz zatvora bio s te strane izreiran. Tako su u rujnu 1943. uhapeni Todorovi, Matijai i Toni. Prije toga, u lipnju je uhapena vea grupa lanova JUREPO u Zagrebu.257 S daljnjim razvojem dogaaja akcija JUREPO je sve vie iezavala. Njeno stvaranje kao samostalne organizacije ostalo je zapravo u zaecima. Sudei po propagandnoj djelatnosti, JUREPO se sve vie ukljuivao u etniki pokret, zagovarajui u tom sklopu neka svoja programska gledita. Vodstvu etnikog pokreta je odgovaralo da se ta propaganda usmjeri protiv NOP-a.258 Inzistiranje na propagandi JVO kao nosioca pokreta otpora nije moglo izbjei poistovjeivanje sa etnikim pokretom. Tako je u pripadnicima JUREPO etniki pokret nalazio i svoje nove pristalice ali je proces politike diferencijacije ukazivao i na druge orijentacije. Jedan broj njih prikljuit e se NOP-u.260
..

Rasulo, n. dj., 310-311. navodi da je Todorovi uhapen u Beogradu u veljai 1943, te da je sproveden u Zagreb, gdje je ubrzo pobjegao iz zatvora. (Kao u bilj. 225, str. 308).Vjerojatno je pobjegao kasnije, u srpnju 1943. 257 Policijski atae kod njemakog poslanstva u Zagrebu Hans Helm javio je u Berlin, u povodu hapenja u noi 8/9. IX 1943, da je uhapen rukovodei tab Drae Mihailovia za Hrvatsku, Slavoniju, Baranju, Baku i Banat koji su u stvari ve due vremena poznati preko uhvaenih obavjetajaca. Meu uhapenima se nalazi i rukovodilac DM. (Prijepis dokumenta kod autora). Nijemci su Todorovia uputili u logor Mathausen. Medu uhapenima, pod optubom da su pripadnici JUREPO, bili su Viktor Holjac, ivo Tonkovi, Franjo Tucan, Hrvoje Macanovi i dr. 258 U povodu rasputanja Kominterne, u svibnju 1943, Slavenski jug je zakljuivao da komunistiko vodstvo trebalo bi izbjegavati unapred sve one akcije koje proistiu iz njihovog ideolokog stava i koji su u interesu partije, a nisu u interesu naroda. ( . . .) Tome imperativu Komunistika partija Hrvatske ima se pokloniti. Pokloniti ili ukloniti se. (AH, CA, kut. 1, br. 6, lipanj 1943.). Isti kurs je vidljiv i u drugim listovima koji su kratkotrajno pokretani na liniji akcije JUREPO. List Jugoslovenska revolucija, koji je pokrenut kao organ jugoslovenske revolucionarne omladine u Zagrebu, imao je izrazito antipartizanski karakter i zagovarao politiku Mihailovia. (AIHRPH, ZB-Per-62/708). List sloboda ili slavensko bratstvo, koji je takoer pokrenut u Zagrebu, propagirao je kralja Petra, ekanje i sluanje Drae Mihailovia, te skori dolazak britanskih jedinica na Balkan. (AIHRPH, KP-46/391, iz izvjetaja Povjerenstva CK KPH Zagreb, 1. V 1943). 259 Prema raspoloivim podacima, Todorovi je 1942. odravao vezu s pojedinim oficirima iz domobranstva NDH u Zemunu, koji su ispoljavali jugoslavensku orijentaciju. Preko te grupe su se odravale i veze sa Zagrebom. (M i l o v a n o v i , Rasulo, n. dj., 311-313). U izvjetaju

255 Milovanovi, 256 Milovanovi

173

Kada je rije o privlaenju Hrvata u zajedniku akciju s Mihailovievim etnikim pokretom, dodiru i sporazumu sa HSS-om trebalo je obratiti glavnu panju. U vodeem krugu HSS-a polazilo se od toga da je Mihailoviev pokret nosilac velikosrpskih koncepcija, tako da ne postoje vaniji preduvjeti za meusobno pribliavanje i sporazumijevanje. Takva su gledita svakako postojala i u emigrantskoj vladi, gdje su se oko ocjene Mihailovieve uloge sueljavali hrvatski i srpski politiari. Jedna je strana isticala Mihailovia kao glavnog nosioca pokreta otpora, a druga je bila i za tretiranje HSS-a kao samostalnog faktora otpora.261 Takoer su obje strane postajale sve svjesnije i potrebe ispitivanja mogunosti konkretnije suradnje izmeu etnika i HSS-a radi stvaranja zajednikog i to ireg pokreta otpora. Traio se kompromis. U lipnju 1942. potpredsjednik vlade Juraj Krnjevi je, u svojstvu Maekova zamjenika, objavio na Londonskom radiju posebnu poruku za hrvatski narod u potlaenoj i raskomadanoj hrvatskoj domovini, u kojoj je istakao znaenje pokreta koji vodi Mihailovi. U vezi s tim on je pozdravljao i preporuivao taj put borbe i svima ostalim borcima koji se ve aktivno bore kao i onima koji tek stupaju s odredima enerala Mihailovia protiv zakletih neprijatelja i Srba i Slovenaca: nacista i faista i svih onih koji ih podupiru.262 U isto se vrijeme predsjednik vlade Slobodan Jovanovi obratio Mihailoviu s pitanjem da li surauje sa Maekovim organizacijama.263 Prema raspoloivim podacima, Biranin je u ljeto 1942. pokuao uspostaviti vezu s vodstvom HSS-a u Zagrebu. To je uinio preko splitske grupe HSS-a s kojom je uspostavio dodire. Prema podatku obavjetajnog centra NOP-a u Splitu, u Zagreb je putovao ime Poduje, bivi tajnik Gradske organizacije HSS-a, da se uspostavi veza.264 Meutim, konkretnijih rezultata nije bilo. U vezi s uspostavljanjem suradnje etnika i HSS-a, Biranin je u listopadu pisao Mihailoviu:

obavjetajnog centra NOP-a u Zagrebu, u prosincu 1943, govori se o postojanju Jugoslavenske revolucionarne organizacije, iji su lanovi uglavnom domobranski oficiri. Izvjetaj ih predstavlja kao jednu graansku antifaistiku frakciju u Hrvatskoj, i konstatira njihove stavove: ne identificiraju se s Mihailoviem, ali s njim odravaju veze; zastupaju antipartizanski i antikomunistiki stav; smatraju da NOP i etniki pokret treba da sklope sporazum za zajedniku borbu protiv faizma; plae se velikosrpske ideologije i politike etnika; zastupaju federativno ureenje Jugoslavije; eksponenti su britanske politike. (AIHRPH, NG, kut. 332, f. 5, izvjetaj od 7. XII 1943). Iz raspoloive dokumentacije vidi se da je u Zagrebu dolo do okupljanja jo jedne grupe koju su inili pristalice JRZ-a, JNS-a, SDS-a, disidenti HSS-a, lanovi Sokola. Grupa se nazvala Jugoslavenski revolucionarni komitet. Odreen broj pripadnika te grupe uhapen je u ljeto 1943, tako da su se u zatvoru nali zajedno s pripadnicima JUREPO. Ondje su se ujedinili u novu organizaciju, Podzemnu Hrvatsku. 260 U obavjetajnom izvjetaju NOP-a u Zagrebu, 10.lX 1944, navodi se da je uspostavljen dodir s grupom pripadnika Podzemne Hrvatske, koja broji oko 100 ljudi, te da e ih se prebaciti na slobodni teritorij. (AIHRPH, KP-52/1082r). Jedan broj ih je doao u listopadu 1944. (AIHRPH, OS-1I83, elaborat: Podzemna Hrvatska. Njezin postanak, rad, uspjesi i program). 261 J e l i B u t i e, Hrvatska seljaka stranka, n. dj., 72 i d. 262 Isto, 83. 263 Zbornik dokumenata NOR-a. XIV/1, 836. U studenome 1942. u Bern je, preko Rima, stigao Meneghello Dini, koji je polovicom godine napustio Split. Dini je u svom izvjetaju za jugoslavensku vladu, meu ostalim, isticao da borbu protiv Talijana vode samo partizani, koje ine i Srbi i Hrvati. S druge strane, navodio je Dini, etnici u Dalmaciji i Hercegovini iskljuivo Srbi - sarauju sa Italijanima u borbi protiv partizana i ne istupaju vie protiv ustaa. Takva politika se vodi u ime Mihailovia. Dini je upozoravao da takva situacija moe imati teke posledice i traio da vlada intervenira. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 851). 264 AIHRPH, OS-6/623.
'

174

U cilju da se pokretu, kome ste na elu, prikljue i nacionalni Hrvati, inio sam

napore vie od godinu dana, pa ipak nisam naiao s te strane na dovoljno razumevanja. U tom pravcu iao sam toliko daleko, da sam u svoje vreme, u tri maha, razgovarao i sa prestavnicima dr. Maeka, sugeriui im tom prilikom potrebu da formiraju zasebne hrvatske nacionalne ete, samo da izjave, da e te ete biti u sastavu jugoslovenske vojske, kojom Vi komandujete. Stavio sam im tada do znanja da nita neemo imati protiv, da ti njihovi odredi, pored jugoslovenske, nose ak i hrvatsku zastavu. Oni su bili oduevljeni i sva tri puta dali su svoju potpunu saglasnost, ali na tome je i ostalo. Do danas nisu dali nikakvih rezultata. Biranin je takoer tom prilikom izvijestio Mihailovia da je jedan Maekov predstavnik izrazio elju da neposredno razgovara s njim.265 Iz raspoloive dokumentacije ne moe se zakljuiti da je u to vrijeme bilo konkretnijeg dodira Biranina i nekog funkcionara iz ueg vodstva HSS-a. Biranin je po svoj prilici mislio na dodire s vodstvom organizacije HSS-a u Splitu, koji su mogli imati razinu meusobnog informiranja i eventualnih prijedloga.266 Svakako je postojao i dalje obostrani interes za dodire na najviem nivou. Tako su u studenome 1942. Jevevi i Baovi obavijestili Mihailovia da je u Split doao Maekov delegat radi razgovora s Biraninom, ali razgovora nije bilo zbog njegove bolesti, koja ga je onesposobila za uspjean rad. 267 Prema raspoloivim podacima, Mihailoviev delegat Matijai u Zagrebu tek je u oujku ili travnju 1943. razgovarao s Farolfijem, ali konkretan sporazum nije postignut. Farolfi je izrazio naelni pristanak za odreeni sporazum.268 Razgovore je zatim s Farolfijem nastavio Juraj Gattin, koji je kao Mihailoviev emisar doao u Zagreb krajem svibnja 1943. god. On je prethodno nastojao doti u dodir s Koutiem, ali nije uspio.269 Ni ovaj put nije bilo nikakva konkretnijeg dogovora. Farolfi je u ime vodstva HSS-a izraavao odreene ograde oko nekih pitanja, meu ostalim, i prema samom Mihailoviu, kao odgovornom za etniki teror nad hrvatsklm stanovnitvom. To je vrijeme kada je od vodstva HSS-a vidljivije dola do izraaja odreena distanca prema etnikom pokretu i Mihailoviu. Kosuti je u oujku 1943. u poruci koju je uputio Krnjeviu meu ostalim sugerirao da Mihailovia kod

265 Duan sam, zakljuuje Biranin, da Vam na sve ovo skrenem panju i da Vam na sve ovo skrenem panju i da Vas umolim, da prema tom delegatu Maekovom, ako jo nije stigao do Vas, ne budete i suvie otvoreni kad doete. Po mom najdubljem uverenju ogroman broj Hrvata nee tamo gde su Srbi. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 673-674, pismo od 20. X 1942). 266 Prema podatku u jednom dokumentu, u obliku biltena datiranom 24. I 1943, koji je potisao srpski nacionalni komitet u Splitu, etnici su predstavnicima HSS-a i jugoslavenskih nacionalista formulirali prijedloge za suradnju s ovim zahtjevima: 1. Hoemo dinastiju sa kuom Karaorevia. II. Vojno vodstvo pod komandom enerala Mihailovia. III. Nikakva organizacija vojne prirode ne smije se vriti bez odobrenja vodstva etnike organizacije. Radi uspjene suradnje doputana je i mogunost osnivanja posebnih vojnih organizacija za Hrvate, ali pod vodstvom Mihailovia. (AVII, A, kut. 157, br. reg. 8/2). 267 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 735. Moglo bi se tek pretpostaviti da je tada u Splitu boravio Ivanko Farolfi, koji je u vodeem krugu HSS-a od kraja 1941. smatran glavnom osobom za organizacione poslove stranke. 268 Kao u bilj. 261, str. 112. 269 U jednom izvjetaju iz Zagreb a, 21.VI1943, konstatira se da sa strankinim predsednikom apsolutno je nemogue bilo kome doi posredno li neposredno u vezu. Navodi se da Maek ima ovde dva legitimna predstavnika. (AVII, A, kut. 157, br. reg. 45/2, dokument je potpisan sa ai).

175

Hrvata ne treba forsirati, jer je obeleen kao Velikosrbin i njegova akcija da se ogranii samo na srpske krajeve . Takva su se gledita reflektirala i u ilegalnoj tampi HSS-a. Tako je Pravica, sredinom 1943. godine, pisala da etnici djeluju pod okriljem Talijana, koji ih ne samo naoruavaju, hrane i plaaju, ve ih i inae pomau u rijihovu radu na istrebljenju svega to je hrvatsko. U vezi s tim isticalo se da je etnicima glavna misao osveta a cilj Velika Srbija.271 Takoer je neposredno nakon Koutieve poruke Krnjevi poslao vodstvu HSS-a pismene upute za. daljnje dranje i politiku akciju. o odnosu prema Mihailoviu on je poruivao: Draa je velikosrbin i na njemu se zasnivaju sve nade velikosrba. Mi inimo sve mogue, da se eliminira ili da se stavi u svoju koloteinu. Britanci za sada trebaju Drau. Oni dre kod njega puk. Bailey-a. Treba izaslati kod Drae jednog spretnog i pouzdanog naeg ovjeka, kako Saveznici ne bi bili jednostrano obavjeivani o Drainim pothvatima i djelima.272 Svi su ti momenti mogli utjecati na daljnje odugovlaenje mogueg dogovora, to je dolo do izraaja i u daljnjim susretima Gattina i Farolfija. Ovaj se naelno izjanjavao za odreeni sporazum, ali je odugovlaenje bilo glavna taktika u daljnjim dodirima. Ipak su rezultat tih razgovora u jesen 1943. bili pismeni nacrti sporazuma. Tako su u jednom dokumentu formulirani prijedlozi izaslanika Vrhovne komande jugoslavenske vojske u otadbini, s kojima su bili upoznati predstavnici HSS-a. Prema tim bi se prijedlozima imala izvriti koordinacija svih napora na Srpskoj i Hrvatskoj strani u svrhu: da se to efikasnije sprovede zajednika borba protiv okupatora i njihovih pomagaa, te da se predvide prve predmjere kako bi se sprijeile pojave, koje bi mogle ii u prilog razornih naih neprijatelja. Da bi se to postiglo, HSS bi trebalo da prizna tu vrhovnu komandu; da se osnuje Hrvatska nacionalna vojska (domobranstvo) pod vrhovnom komandom, koja bi bila dio jugoslavenske oruane sile (potpuno odvojena od domobranstva NDH, s Komandom smjetenom eventualno u umi); da HSS uputi poziv oficirima da se stave pod tu komandu, i da preko svojih podrunih organizacija mobilizira ljudstvo, koje e se staviti na raspoloenje ovoj komandi. Ta bi Hrvatska vojska Jugoslavenske oruane snage imala zadau da na podruju Hrvatske u odlunom asu skri otpor okupatora i njihovih pomagaa, kako saveznici ne bi naili na otpor pri svom nastupanju, te da na svom podruju preuzmu vlast. Zauzvrat, vrhovna komanda se obavezuje, da Srpska vojska Jugoslavenske oruane sile nee prei granicu teritorije, na kojoj u tom asu bude preuzela vlast Hrvatska vojska kao dio Jugoslavenske oruane sile. U dokumentu potom slijedi saopenje, po kojemu se vodstvo HSS-a slae s iznesenim prijedlozima, istiui da je U vie navrata ranije pokualo da dopre do koordinacije Hrvatskih i Srpskih nacionalnih akcija u borbi protiv okupatora. Iznose se i prijedlozi u vezi s komandnim kadrom; Komandi Hrvatske vojske podreuju se svi odredi nacionalni na njenom teritoriju, a koji stoje pod komandom V. K. (vrhovna komanda, op. F. J. B.), kao i svi etnici (u koliko

270 Jugoslovenske vlade u izbeglitvu 1943-1945, dokumenti, priredio B r a n k o P e t r a n o vi , Beograd-Zagreb 1981, 53-54. 271 AIHRPH, ZB-Per-65/774. 272 Kao u bili. 261, str. 112-113.

176

nisu u slubi okupatora); u suprotnom trebaju se povui sa ovog teritorija, a ako se na to ne odazovu, s njima e se postupati kao s neprijateljima; prihvaa se prijedlog da se oficirima uputi poziv i u vezi s angairanjem organizacija HSS-a na mobilizaciji ljudstva.273 Od tog projekta, meutim, nije se dalje otilo. Vodeem krugu HSS-a nije odgovarao, a pregovori su uskoro prekinuti, meu ostalim, i zbog spomenutog hapenja Mihailovievih predstavnika u Zagrebu. No, bez obzira na to, razvoj dogaaja je jasno potvrivao da su tenja i HSS-a i etnika bile daleko od stvarnih mogunosti. Kada je rije o prikazanim problemima irenja osnove etnikog pokreta, onda je Mihailovi bio u prvom redu zainteresiran da se u Hrvatskoj stvaraju i vojne jedinice sastavljene poglavito od Hrvata. Njih bi se predstavljalo kao da djeluju u sastavu JVO. U vezi s tim je kao prvi korak poduzeta akcija da se uz oficire Srbe angairaju i Hrvati. U sklopu Biraninove akcije okupljanja oficira, koji su upuivani u Dinarsku diviziju, ukljuivali su se i oficiri Hrvati. Jedan od prvih bio je major Marin Stude (pseudonim: Milan Milanovi). Akcija, koju je provodio Biranin oko vrbovanja oficira, bila je zapravo potpuno legalna. Oni su redovno, tj. potom, dobivali pozive za odlazak u tab Dinarske divizije.274 Na osnovi Mihailovieve direktive Baoviu, u vezi s ueem etnika u spomenutoj operaciji Albia, dalo bi se zakljuiti da je on polagao velike nade u ukljuivanje Hrvata u etnike jedinice. On je, naime, izdao naredbu da se u stvaranju kanala za vezu sa Dinarskom divizijom, koji, prema njemu, omoguuje spomenuta operacija, pored etnikih postavi i hrvatske odrede kojima na elo staviti hrvate oficire koji su se ranije stavili vojvodi (Biranin, op. F. J. B.) na raspoloenje.275 Oito se, meutim, njegova elja nije ostvarivala ni izdaleka onako kako je zamiljao. U Splitu su se u Biraninovu akciju oko vrbovanja Hrvata posebno ukljuili pojedini jugoslavenski nacionalisti. Pojaana je i propaganda. U listopadu 1942. godine je pokrenut list Krik iz jama, koji su ureivali Alfirevi i Vilovi.276 Pojedini Hrvati izraavaju svoju privrenost Biraninu prijelazom na pravoslavnu vjeru.277 I to je bio jedan od momenata podvajanja meu splitskim jugonacionalistima.

273 AIHRPH, NG, kut. 425. Autor nacrta je po svoj prilici bio Gattin, a ne predstavnik HSS-a, kako je to autor ove monografije konstatirao u svojoj navedenoj knjizi: Hrvatska se/jaka stranka, n. dj., 115. Sauvan je jo jedan tekst u obliku nacrta, koji je mogao biti poetna osnova za sporazum. (AIHRPH, KP-76/2272). Sadraj tih dokumenata mogao je biti formuliran na osnovi gledita koja su izraena u razgovorima izmeu Gattina i Farolfija, a nekima od njih je prisustvovao i Mirko Pandakovi. 274 AIHRPH, OS-7/714, izvjetaj Marka, 3. VII 1942. Komanda bosanskih, liko-dalmatinskih i hercegovakih odreda Jugoslovenske vojske, slala je u studenome 1942. oficirima i podoficirima u Splitu pisma u kojima im je u ime Mihailovia nareivano da se stave na raspolaganje toj komandi i u roku od 24 sata budu spremni za pokret. Obeavana im je dnevnica od 200 lira i materijalno osiguranje obitelji. Pozive su potpisivali pukovnik Uzunevi i kapetan Mladen Kosti. (AIHRPH, OS-7/716, izvjetaj iz Splita, 2. XII 1942; KP-320/4684, izjava jednog od pozvanih podoficira, 21. XI 1942). Jevevi je zastupao gledite da je iz Splita potrebno upuivati oficire i u Hercegovinu. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 291). 275 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/I, 614-615. 276 List je raspaavan legalno, po kuama, kolama, potom. (A n t e K i s i . Ljetopis grada Splita, 1943, str. 108, Muzej narodne revolucije, Split). 277 U spomenuti Viloviev izvjetaj od 1. III 1943. Mihailoviu. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 5, 772-773). I

12 etnici u Hrvatskoj

177

U Biraninovoj akciji okupljanja Hrvata u etnike jedinice - koja se poglavito vodila u Splitu - osobito se zauzimao Stude. Prema Vilovievim podacima, on je u ranu jesen 1942. zajedno s kapetanom Vojmilom Alfireviem i potporunikom Matom Amatom, pristupio Vojvodinoj osnovi okupljanju jugoslovenske legije, koja bi uIa kao hrvatski borci u etnicke redove.Vilovi navodi da je ta njihova akcija bila svugdje paralizovana od jugoslovenskih nacionalista potpuno, pri emu je mislio na Bartulovievu grupu. Ipak je, istie Vilovi, imala izvestan uspeh u Splitu i blizoj okolici. Rije je o stvaranju prve ete, koja je sa spomenutim oficirima otila u Dinarsku diviziju.278 Biranin je bio osobito zainteresiran za nove akcije u tom pravcu.279 Inae od ljeta 1942. ima sve vie pritubi na Biranina i njegov rad. Stvara se nezadovoljstvo dotadanjim radom etnikog centra u Splitu, za to je glavna odgovornost pripisivana Biraninu. U stvaranju atmosfere optuaba i nepovjerenja prema njemu prednjaili su pojedinci koji nisu pripadali Biraninovu najuem krugu, tj. oni koje je on na svoj nain udaljivao i onemoguavao u ispoljavanju njihovih ambicija. Biraninom su bili nezadovoljniji i najvie su ga kritizirali pojedini oficiri. Glavna se prituba odnosila na vojnu organizaciju. Zastupalo se gledite da bi Biraninov tab trebao da bude u sjevernoj Dalmaciji, gdje bi se neposredno radilo na terenu u vojnom organiziranju etnika.280 Biranin je, inae, bio osjetljivi tast na dranje pojedinih etnikih funkcionara. Pogotovu ako je smatrao da se pojedini postupci i akcije vode mimo njega, tj. da pojedinci time ne uvaavaju njegovu funkciju. Zbog toga je u nekoliko navrata nudio Mihailoviu ostavku na poloaj komandanta zapadnobosanskih, likodalmatinskih i hercegovakih vojno-etnikih odreda. U kolovozu 1942. Ostoji je, kao Mihailoviev izaslanik, imenovao etnike komandante u istonoj Bosni i Hercegovini, a pri tome se nije konzultirao s Biraninom. On je uvrijeeno zaprijetio da e podnijeti ostavku Mihailoviu, istiui da ne eli imati ulogu nekakvog dekorativnog komandanta.281 U vrijeme priprema etnike ofenzive u zapadnu Bosnu, Biranin je,

278 Ta je jedinica 7. XII 1942. otila iz Splita u Kosovo. (AIHRPH, NG, kut. 425, elaborat: Aktivnost i rukovodstvo etnikih organizacija u Splitu tokom okupacije). Vilovi navodi da su sva trojica oficira i skoro 90% prve ete krenuli (su) u etnike redove kao - pravoslavni. (Kao u bilj. 277, str. 773). Krik iz jama, 12. i 24.XII 1942., objavio je vijesti o odlasku prve ete iz Splita i okolice, u kojoj su u ogromnoj veini roeni Hrvati . G i z d i , Dalmacija 1942, n. dj., 721, navodi da se radi o grupi od 40 omladinaca. 279 U izvjetaju taba Dinarske etnike divizije, koji je uji uputio Ivanieviu kao naelniku taba komande bosanskih, liko-dalmatinskih i hercegovakih vojno-etnikih odreda, 28. II 1943, u vezi s ocjenom politike situacije navodi se: Odnosi sa Hrvatima, koji se nisu ogreili o srpski narod, nastoje se produbiti i uvrstiti. U tom cilju ovih dana e doi na teritoriju ove Oblasti 100 nacionalista Spliana, koji e nastojati da uspostave vezu sa selima oko Promine, koja su dobro naoruana. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 303). U izvjetaju PK KPH za Dalmaciju Centralnom komitetu KPH, 17. V 1943, navodi se da etnici stalno vrbuju omladinu, te se rauna da ih je iz Splita i okolice u etnike otilo od poetka do danas oko stotina. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 6, str. 116). . 280 U kolovozu 1942. Baovi je upozoravao Ostojia da pojedini oficiri negoduju protiv taba Vojvodinog s tim da taj tab nita ne radi nego u Splitu kupa se i juri kurve. Miljenja sam da biste trebali narediti da taj tab to pre ode za Dinaru i sa ljudima radi na terenu. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/1, 486). U pismu Mihailoviu, sredinom kolovoza 1942, Baovi je zamjerao Biraninu da njegov tab troi mnogo novaca. (Isto, 533). 281 Isto, 583-585, Biraninovo pismo Ostojiu, 31. VIII 1942.

178

ponovo uvrijeen, obavijestio Mihailovia da daje ostavku na poloaj. Jevevi, Gri i oki obavijestili su ga da su iz Mihailovieva taba upueni oficiri da rukovode tom operacijom, a on je to protumaio kao sumnju u njegovu sposobnost. Mihailoviu se ali da je to znak nepovjerenja prema njemu i njegovim oficirima, te istie da je on tu operaciju po sopstvenoj inicijativi i bez iije pomoi sam pripremio i politiki i vojniki.282 Ispostavilo se da glavne pritube na Biranina dolaze od Gria i Jevevia. Dajui podrku Biraninu, Mihailovi je isticao neskromne ambicije ove dvojice. Kada je u prosincu 1942. godine bio kod Mihailovia, Gri je izjavio da je Biranin jako bolestan i da ne moe obavljati dunost komandanta. Mihailovi je sugerirao Griu da pomogne Biraninu u svojstvu njegova zamjenika. Gri je nastojao to iskoristiti, pa je zahtijevao od Mihailovia i specijalan dekret za odvojeni rad u Lici. Ta je njegova tenja izraavala protivljenje i Mihievoj ulozi komandanta etnikih jedinica u Lici. Mihailovi je stoga bio nezadovoljan Griem. Izrazio je Biraninu uvjerenje da Gri i Jevevi pletu mahinacije oko njih dvojice i celog pokreta, ali da bi trebalo preutjeti zbog opasnosti cepanja nacionalnih snaga.283 U tome je Biranin podrao Mihailovia. Svakako je mogao biti zadovoljan to u sukobu sa Griem i Jeveviem ima Mihailovievu pomo.284 Gri je, meutim, dobio podrku pojedinih grupa u Splitu i Suaku, koje su takoer bile nezadovoljne Biraninom. Konstatirano je da je imao podrku Bartulovieve grupe, s kojom je radio na stvaranju JUREPO. Jedna grupa aktivnijih etnika, za koje se, prema nekim podacima, moe pretpostaviti da su inili Srpski nacionalni komitet u Splitu, uputila je Biraninu posebno pismo u kome je izraavala svoje nezadovoljstvo djelovanjem njegova taba, koje ima tee posljedice za razvoj situacije u Splitu. Istiui da tumae raspoloenje svih dobromisleih Srba u Splitu, te izraavajui potovanje prema Biraninu, oni su mu davali do znanja da on zbog bolesti nije u stanju da dobije pravu sliku dogaaja i potpun pregled elemenata potrebnih za pravilno komandovanje i voenje. Izraavajui potpuno nezadovoljstvo ljudima oko Biranina, isticali su da oni vode et-

282 Isto, 788-790, radiogram Mihailoviu, 20. XII 1942. Mihailovi je u radiogramu idui dan uvjeravao Biranina da je odluku donio usled nedovoljne ili pogrene obavetenosti, te da je ne smatra konanom. Ispriavao se da je uputio samo svoga delegata, dok Biranina i dalje smatra komandantom. (Isto, 783-784). Spor oko rukovoenja rijeen je na zadovoljstvo Biranina. Ostoji je obavijestio Biranina preko naelnika njegova taba Ivanievia, da operacijom rukovodi Mihailovi preko Ostojia, a da Biranin rukovodi na svojoj zoni preko svoga taba na terenu. (Isto, 812, radiogram Ostojia Mihailoviu, 30. XII 1942; XIV/2, 36, radiogram Biranina Mihailoviu, 8. I 1943). 283 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/l, 807-808, Mihailoviev radiogram Biraninu, 31. XII 1942. 284 U radiogramu Mihailoviu, 8. I 1943, Biranin je javljao: Posto su najzad otkrivene zakulisne radnje izvesnih ljudi koji su eleli da izmeu nas po stave jaz, ja Vas nepokolebljivo uveravam da vie nema sile koja e me od Vas rastaviti. Gri, koji se jo zadrava u Splitu, vodi kampanju protiv organizacije i mrzi mene lino. Jevevi ga pomae u tom poduhvatu. Takoer je obavijestio Mihailovia da je Gria razreio dunosti nacionalno politikog poverenika za liku oblast i to treba tako da ostane.(Isto, XIV/2, 36-37). U pismu Mihailoviu, krajem sijenja 1943, Jevevi se vrlo nepovoljno izraavao o Biraninu: Vojvoda je usled bolesti vrlo nepristupaan. Kreirao je neki dvor u stilu Luja etrnaestog, deli guvernerstva, za budunost pojedinih pokrajina .ima dvorsku kliku i uopte radi neodmereno. Kako usled bolesti nikada nije iao na teren, on o svim stvarima ima predstave koje mu servira najblia okolina. Ivanievi je arievista iste kivi, koji ne bira sredstva da pod vojvodinom firmom provodi svoje namere line prirode. (Isto,142).

12*

179

niku organizaciju iz temelja pogrenim principima. Radi izlaza iz nastale situacije predlagali su Biraninu stvaranje ireg rukovodeeg organa. Bio bi to jedan politiki odbor koji e sainjavati vei broj raznovrsno obrazovnih Srba u Splitu i koji e zajedno s Biraninom biti odgovoran za voenje nae narodne borbe u ovim sudbonosnim asovima. Taj bi odbor trebao vriti i utjecaj na voenje vojne strane.285 Tu je akciju podrao i Srpski nacionalni komitet u Suaku, koji je uputio pismo komitetu u Splitu, tj. njegovu predsjedniku oroviu. U pismu se brani Griev nacionalni rad i zahtijeva da se samo njemu prizna vostvo za nas sektor, jer mi samo njega kao vou znamo i priznajemo. Potpisnici su odricali bilo kakvu podreenost Biraninu i zahtijevali istragu nad njegovim postupcima. Posebno se to odnosilo na zahtjev da se utvrdi kako je od Biranina Griu izraeno nepoverenje i uz to protiv njega upuena gruba optuba italijanskoj komandi, iako je ba on bio onaj koji je prvi predloio i uspostavio s njom asnu i iskrenu saradnju korisnu za nas napaeni srpski narod. U pismu se navodi da je Biranin pokuao da ukloni Gria s mjesta opunomoenog predstavnika naeg komiteta pri ovdanjoj Vrhovnoj komandi italijanskih oruanih snaga za Sloveniju i Dalmaciju.286 Gri je svakako bio najue povezan s akcijama protiv Biranina. Bilo je to vrijeme kada je Biranin, shrvan boleu, zapravo potpuno napustio obavljanje svoje funkcije. Zbog toga se raunalo i s mogunou njegova smjenjivanja, ili pak pojaanog pritiska na njegov najui krug.287 Svakako je u akciji organiziranja JUREPO Gri stvarao i znatno siru opoziciju protiv etnikog rukovodstva u Splitu, dobivajui podrku i grupe jugoslavenskih nacionalista.288 Biranin je umro 3. veljae 1943. u Splitu. Njegov pogreb imao je i karakter svojevrsne etnike politike manifestacije.289 Okolnost da se u tom momentu u Splitu okupilo vise etnikih rukovodilaca mogla je jo vie podgrijati rasprave o Biraninovim nasljednicima i poveavati napetost u sukobima zainteresiranih strana i pojedinaca. Mihailovi je ubrzo na raniju Biraninovu sugestiju imenovao za njegove nasljednike Jaku Raia, Sergija Urukala i Silvija Alfirevia.290 Takoer je naredio da Ivanievi i dalje ostane

285 AVII, A, kut. 157, br. reg. 46/1, pismo od 31. XII 1942. Pismo su potpisali: Ante Cettineo, Marko Stojanac, Radoslav orovi, Ivo Miovi, Vlado Matoi i Aim avlina. 286 AVII, A, kut. 157, br. reg. 28/3. Pismo su potpisali: uro Vukeli, piro Joki, Niko Maskari, Branko Mai. 287 U spomenutom izvjetaju Mihailoviu, Vilovi navodi da je Biranin u studenome odredio svoje zamjenike: za obavljanje politikih poslova odreeni su Urukalo i Alfirevi, a za vojne poslove kapetani Ivanievi i Kosti. On navodi da je ta odluka dala povoda posebnoj hajci na Biraninove zamjenike. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 5, 773). 288 Vilovi navodi da su Grievi pristae u Splitu propagirali da e nakon Biraninove smrti on postati politiki vojvoda, a njegov pomonik Bartulovi. (Isto, 774). 289 Na sahrani Biranina, 4. veljae, bio je vei broj etnikih prvaka, od kojih su neki posebno radi toga doli izvana. Baovi je iz Knina doao s odredom od 100 naoruanih etnika. Vie podataka o tome donosi se u nekoliko dokumenata: Izvjetaj upe u Omiu, 10. II 1943. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 5, 664-665); radiogram Jevevia Ostojiu, 7. II 1943. (Isto, 751); pismo Ivanievia Ostojiu, 26. II 1943. (Isto, 757); radiogram ujia Mihailoviu, 3. III 1943. (Isto, 780). U povodu Biraninove smrti posebno je pisao Krik iz jame 6. II 1943. (AIHRPH, ZB-Per-63/713). 290 Iz pisma, koje je Rai poslao Mihailoviu, 25. III 1943, vidljivo je da su postavljeni 13. II

180

naelnik taba u Splitu i da surauje s Baoviem i ujiem. Istodobno je izrazio miljenje da bi trebalo izvriti reorganizaciju, tj. odvojiti u zasebna podrucja Dalmaciju, Liku i Kordun, te zapadnu Bosnu. Svako bi podruje imalo svoga komandanta.291 Kombinacije oko imenovanja pojedinaca na te poloaje izazvale su nezadovoljstvo i reagiranje pojedinih drugih etnikih rukovodilaca. Gri je i dalje bio nezadovoljan tretiranjem njegova poloaja. Mihailovi ga je imao na umu za Bjelajeva pomonika, ali sa ogranienim pravima.292 Da je Gri nastavio svoju akciju, pokazala su reagiranja s vie strana. Mihailovi je preko Ivanievia nastojao dati do znanja da u pogledu zakulisne borbe za vlast u Splitu ni jedna odluka koju donose pojedinci nema vrijednosti bez njegova odobrenja. Grieva akcija, isticao je, najmanje je opasna, jer on nema vojske, pa moe da politizira koliko god hoe, to nau stvar ne dovodi u krizu.293 uji je Mihailoviu optuivao Gria da je proglasio sebe za politikog, a Bjelajac za vojnikog naslednika Biranina, zakljuujui da je njima sada ovo glavna briga.294 U isto vrijeme je Ivanievi obavjetavao Ostojia da su Gri i Bjelajac od svih najvie ukljueni u zakulisnu igru i borbu o vlast nakon Biraninove smrti. Navodi da su se proglasili za vojnopolitike voe Like, ime su uzurpirali Mihievo podruje i pola ujieva. Istie da su se proglasili za naslednike vojvodine, to su saoptili javno kako narodu u Lici, tako i italijanskoj komandi.295 Osobito se pogoenim osjetio Mihi, koji je takoer Gria i Bjelajca optuivao kao glavne nosioce kampanje protiv njega. U posebnoj naredbi, koju je u povodu toga izdao, Mihi je obavjetavao da se povlai iz redova etnika i da svoju funkciju komandanta Like oblasti predaje ujiu. On je optuivao Gria za intrige i spletke u Suaku i Splitu, a Bjelajca za vrlo slab rad na organizaciji etnikih jedinica u Lici i Gorskom kotaru. Istiui da je Bjelajcu kao svom pomoniku potinio na tom podruju sve etnike vojne snage, Mihi ga je optuivao da on iz zone Otoac nije makao iako je dosta esto iao na Suak. Zbog toga je glavni posao, kako navodi Mihi, pao na njega samoga, tako da je od studenoga 1942. bio u pojedinim mjestima na spomenutom podruju (Gomirje, Ogulin, Plaki).296 Osjeajui se zbog akcije Gria i Bjelajca potpuno potisnutim, Mihi je napustio Knin, u kome se nalazio u toku veljae 1943, i preko Splita vratio se u Suak. Bio je to zapravo kraj njegove aktivnosti u etnikom pokretu.297

radiogramom, o emu ih je obavijestio Ivanievi. Rai navodi da je Mihailovi sugerirao da se njihov rad odri u tajnosti, jer e samo tako moi da oekuje uspjeh. (AVII, A, kut. 157, br. reg. 29/2). 291 Za komandanta podruja Like i Korduna predvien je Bjelajac, za zapadnu Bosnu Boro Mitranovi, dok je za podruje Dalmacije Mihailovi dvojio oko postavljanja ujia. U vezi s tim imenovanjima Ostoji je izrazio Mihailoviu miljenje da uji nije za velike stvari, ali bi mogao prihvatiti spomenutu funkciju uz pomo majora Stude i kapetana okia. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 206, 208, 235). 292 Isto, 208. Ostoji se sloio s Mihailovievom sugestijom da Gri moe da sarauje sa Bjelajcem, ali bez ikakve punomoi, tj. funkcije poverenika, navodei da su Gri i Jevevi taj poloaj protumaili kao ministar za zonu gde rade, i uasno ometaju rad komandanata. (Isto, 235). 293 NOB u Dalmaciji, 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 5, 755. 294 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 244. 295 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 5, 757, pismo od 26. II 1943. 296 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 259-266, Mihieva naredba od 24. II 1943.

181

To potvruje da je pitanje Biraninova nasljednika postalo vrlo akutno i da ga Mihailovi treba to prije rijeiti. On je na to mjesto krajem travnja 1943. imenovao Mladena ujovia, koji je u Split doao 10. svibnja.298 Kako je ve reeno, ujovi je kao lan Centralnog nacionalnog komiteta bio jedan od najbliih Mihailovievih suradnika. Na novoj funkciji predstavio se kao delegat Vrhovne komande za zapadnu Bosnu, Liku i Dalmaciju, tj. neposredni delegat Mihailovia kao ministra u izbjeglikoj vladi. Ta je funkcija upuivala i na zagovaranje novog kursa u organizaciji etnikih snaga. U jednoj od svojih naredaba ujovi je izdao direktivu da sve etnike jedinice u Dalmaciji i zapadnoj Bosni ulaze u sastav Jugoslovenske vojske u otadbini, na elu s Mihailoviem kao ministrom i naelnikom taba Vrhovne komande.299 Bila je to tvrdnja da se etniki pokret postavi na iru osnovu, a na emu su, kako je prikazano, radili Mihailovievi predstavnici i u Zagrebu. On je namjeravao pozvati na suradnju sve politike grupacije i istaknute pojedince. Pozivao je aktivne i rezervne oficire i traio od njih da se odazovu pozivu emigrantske vlade odlaskom u Dinarsku diviziju.300 U tenji za ostvarivanjem zamiljenog kursa ujovi se istodobno suoavao s problemima vezanim uz etniki centar u Splitu. Situaciju koju je zatekao u Splitu ocijenio je u mnogoemu nepovoljnom i oteavajuom upravo za provoenje nove politike. Izvjetavajui Mihailovia u vezi s tim, on je dao potpuno negativnu ocjenu Biraninova taba u Splitu i Dujieve divizije. Prema njegovoj ocjeni, u Splitu je postojao jedan omrznuti etniki forum, koji je ivotario, tako da je u politikom pogledu situacija bila takva da je etnistvo predstavljalo ruglo. U vojnikom pogledu, isticao je, sem loe formirane, ravo naoruane, nedisciplinovane i ljene dinarske divizije, nije postojalo nita. Vojni tab u Splitu pravdao je svoje postojanje tobonjom vezom sa Italijanima a ona se praktino svodila na lak, bezbrian i provokatorski ivot oficira (Ivanievia, Kostia, okia i dr.) koji su iveli raskono, putovali slobodno, ne radei apsolutno nita. Prema ujovievoj ocjeni, Talijani su tolerirali srpsku pa ak i velikosrspku politiku koja je u jednom inae jugoslovenskom ak i antihrvatskom gradu bila odvratna. Velikosrpstvo su predstavljali Alfirevi i Vilovi. a Dinarskoj etnikoj diviziji, ujovi navodi da su njeni izvjetaji ako ne ista izmiljotina a ono potpuna preteranost, a njeno brojno stanje mu je nepoznanica. Pretpostavlja da ima oko 3000 boraca. Vojska je uglavnom sedela u icama i sarno povremeno odlazila u tzv. akciju ienja terena. Krvavi experimenti ponavljali su se dosta esto ali niko nije iskoriavao bolna iskustva svake od tih akcija. Poslije svakog ienja trupe su se vraale u icu a partizani se vraali na stara mesta. I kakogod to su Italijani pogreno radili, drali se ice a teritoriju naputali partizanima, tako su radili i nai s tom sarno razlikom to su povremeno lzlazili iz ica i vodili borbe sa partizanima u kojim je akcijama esto

297 Isto, 266; NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj.5, 757, pismo Ivanievia Ostojiu, 26. II 1943. 298 Uoi odlaska u Split, ujovi je, inae rezervni porunik, proizveden kraljevom naredbom u in potpukovnika. Predstavljao se i kao potpukovnik Aimovi. 299 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 7, 990. 300 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2; 887-898, pismo ujovia Mihailoviu, 6. VIII 1943.

182

uestvovala i talijanska vojska. Kako je svaka od tih akcija bila popraena pljakom pa i zloinima to je svet, iz tog razloga smatrao etnike obinim zloincima i tuinskim plaenicima. ujovi je izdao nareenje etnikim jedinicama da izrade igove s natpisom: Jugoslovenska vojska u otadbini, a iznad naziva svoje komande, s objanjenjem da su oni dravna vojska, u koju e se etnici pretopiti i dosadanji naziv izgubiti kad zato doe momenat. Molio je Mihailovia da donese u vezi s tirn jedinstveno nareenje za sve preanske krajeve, u kojima je etnitvo sinonim skoro razbojnike bande. Poklanjajui naroitu panju gradovima, posebno Splitu i ibeniku, ujovi je u svojim irokim konsultacijama, iskljuujui jedino, kako kae, katoliko sveenstvo i zagriene Hrvate, veliku brigu usmjerio na tzv. jugoslovene tj. Hrvate patriote koji su traili da pomire njihovu krvnu pripadnost sa njihovim srcem na taj nain to su se izjanjavali za unitarizam a ukoliko u tome ne uspeju onda za pripadnost srpskoj jedinici. Poto oni nemaju iluzija da do unitarizma ne moe doi i da se federacija namee, da e tavie biti nametnuta, njih treba smatrati ljudima vezanim za Beograd.301 ujovi je istodobno radio na osnivanju novog politikog rukovodstva u Splitu, to se za njega nametnulo kao glavni zadatak nakon porazne ocjene zateenog stanja. S obzirom na tu ocjenu ima novu koncepciju koju je najavio, to je znailo da je trebalo okupiti i nove ljude; tj. one koji su bili u drugom politikom planu za vrijeme Biranina. Krajem svibnja odran je u Splitu osnivaki sastanak tog organa ujovi je obavjetavao Mihailovia da je rije o sastanku prijatelja, koji predstavljaju konstruktivni i rodoljubivi deo Splita oba plemena (.. .). Sastanku su prisustvovali i vojni komandanti, a predsjedavao mu je Rai. Na sastanku je kako navodi Zujovi meu prisutnima bila velika veina istaknutih intelektualaca i javnih radnika, i dana je puna podrka ispunjenju svih zadataka koje treba da izvri JVO pod Mihailovievom Komandom.302 Mihailovi je dao punu podrku tom ujovievu osnivanju patriotskog foruma, zahtijevajui da se svakako privuku predstavnici HSS-a i SDS-a.303 Patriotski forum, kako ga je ujovi nazvao, sastojao se od ueg i ireg odbora. U ui odbor su uli: Niko Bartulovi, Zvonko imuni, Marko Stojanac, Vlado Matoi, Duje Ivanievi. iri su odbor inili: Niko Markov, Aim avlina, Jovo Margeti, Roko uli, Zvonko Murat, Vjekoslav Laus, Ivo iin ain. Generalni sekretar je postao Nenad Grisogono. Cilj ovoga odbora, pisao je ujovi Mihailoviu, sastoji se u tome da propagandom i akcijom u narodu rehabilitira etnike i potpomogne obrazovanje vojnih organizacija u Splitu i u Dalmaciji. Osim toga on je moj savetodavni organ i potpomae me u formiranju drugih slinih organa kao to su odbori za snabdevanje, finansiranje itd.304 Kako se vidi, Urukalo, Alfirevi i Rai nisu uli formalno u novo

737. Usp. i B r a n k o La t a s, Delatnost etnikog centra u Splitu 1941-1943. godine, Zbornik; Split u narodnooslobodilakoj borbi i socijalistikoj revoluciji 1941-1945, Split 1981, 1055 i d. o dranju jugoslovenskih nacionalista u Splitu usp.: L j u bo B o b a n, Dranje graanskih grupacija u Splitu od 1941. do 1943. godine, na i. mj., 1027 i d. 303 Zbornik dokumenata NOR-A, XIV/2, 737. 304 Zbornik dokumenata NOR-a XIV/2, 891-892,

301 Isto. 302 Isto,

"

183

rukovodstvo, ali je ujovi raunao s njihovom suradnjom. U obrazloenju Mihailoviu, on navodi da ih je ostavio kao nominalne predstavnike etnikih organizacija s kojima e odbor biti povezan. S druge strane, oni su trebali ujoviu da koriste poglavito za vezu sa Italijanima pred kojima i dalje fungiraju, kako zakljuuje Zujovi, kao jedini pozvani forum nae etnike organizacije. Kao prva linost u odboru i pomonik ujovia pojavio se Bartulovi, to je svakako ukazivalo na promjene u dotadanjim odnosima utjecaja pojedinih grupacija u Splitu. Novi kurs koji je zastupao ujovi svakako je od Bartulovia i ostalih lanova odbora mogao dobiti podrku veu nego od nosioca dotadanje politike. S druge strane, i nova opozicija takvoj politici, s obzirom na razvoj dogaaja, nije vie dolazila jae do izraaja, bez obzira na to to su pojedinci doli u drugi plan.305 S obzirom na voenje daljnje politike, osnivanje spomenutog odbora, koji e se nazivati Nacionalni komitet za Dalmaciju, trebalo je oznaavati na neki nain uvoenje novog kursa u odnosu na prethodnu politiku. U vezi s tim treba konstatirati da je taj kurs imao otprije svoje zagovornike u samom Splitu, poglavito u krugu jugoslavenskih nacionalista. Ta su gledita osobito aktualizirana odmah nakon Biraninove smrti. Iz raspoloive dokumentacije dade se zakljuiti da je Mihailovi s njima bio neposredno upoznat. Prijedlog za novu politiku formuliran je tada ovim rijeima: S obzirom da Italijani ne ele jugoslovensku ve samo srpsku akciju, naa taktika trebala bi da bude ova: U odnosu prema okupatoru vostvo Organizacije u Splitu treba da nosi srpsku etiketu, a prema stanovnitvu jugoslovensku. Svaki drugi stav osuen je na neuspeh bilo od Italijana bilo od naroda. Sadanje vostvo etnikog pokreta u Splitu nije htelo ili moglo to da uvidi i to je jedan od uzroka neuspeha u dosadanjem radu. U vezi s poduzimanjem konkretnih mjera, tom se prilikom predlagalo Mihailoviu da se u Split to prije uputi jedno lice od autoriteta, koje bi ispitalo postojeu situaciju i donelo odluke koje se budu nametale.306 S obzirom na status, Nacionalni komitet za Dalmaciju trebao je da djeluje konspirativno.307 ujovi je inae teio da se organizira to uspjenija propagandna sluba. Pokrenut je povremeni bilten Vijesti za svakoga, koji je na neki nain bio organ Komiteta. Urednik mu je bio novinar Ante Matekalo, kojega je Zujovi inae postavio za rukovodioca propagandne slube.308
305 U pismu Griu, 6. VII 1943, Josip Bero je izraavao osobno nezadovoljstvo sastavom odbora, zasigurno i zbog toga to on nije bio izabran iako je prije pripadao Bartulovievoj grupi. Izrazio je miljenje da trojka Alfirevi, Rai i Urukalo u odbor nije ula vjerojatno zbog ope povike na nju. On smatra da ga je Bartulovi gurnuo u stranu, jer je, meu ostalim, povezan s Griem. (AH, A, kut. 1).

306 Rije je o dokumentu pod naslovom Politiko stanje u Splitu i u Dalmaciji, .od 30. III 1943. Dokument je potpisao dr Nikoli, iz kruga jugoslavenskih nacionalista. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dok., knj. 5. 784-787). 307 Prema podacima N. Grisogona, ovaj odbor je odrao samo dva sastanka, prvi konstitu irajui i drugi 9. rujna. Na prvoj sjednici Zujovi je isticao da je njegova zadaa prekid suradnje etnika s okupatorom te organizacije politike i vojne akcije. Cilj odbora je bio koordinacija rada na otporu okupatorima, pripremanje ustanka i reorganizacija vojske, tj. osloboenje Dalrnacije po padu Italije. (Pismena izjava N. Grisogona od 1. VI 1971, prijepis kod autora). 308 AIHRPH, NG, kut. 428, f. 2, pismo Matekala ujoviu, 12. VII 1943;AIHRPH, 05-6/ 659, POC za Split, 24. VII 1943.

184

Njegov prethodnik Vilovi, koji je inae pripadao Biraninovu krugu, napustio je Split u travnju 1943. i otiao u Mihailoviev tab. Doista je etnika propaganda u Splitu bila posebno intenzivirana u srpnju i kolovozu 1943. Prvenstveno je bila usmjerena protiv NOP-a. Reagirajui na Prvo zasjedanje ZAVNOH-a, odrano u lipnju 1943, u posebnom je letku bila objavljena falsificirana.. geografska karta kao nacrt partizanskog projekta budue Hrvatske, kojom se dokazivalo da bi ona imala gotovo isti oblik Pavelieve Hrvatske sa dodatkom Istre.309 Osobito je estoko etnika propaganda napala Narodnooslobodilaki odbor za Dalmaciju, nazivajui ga srboderskim. Njegov proglas ocijenjen je kao poziv hrvatskom narodu na borbu protiv Srba, a partizanski voi u Dalmaciji pokazali su bez uvijanja, da izmeu njih i ustaa nema ba nikakve razlike, bar to se tie odnosa prema Srbima.310 Za proglas lanova sinjske organizacije HSS-a, kojim se stanovnitvo pozivalo u NOP, ocijenjeno je da je usmjeren protiv srpskog naroda, izazivajui mreom kleveta i lai zlu krv protiv onih koji su, pukim sluajem, do sada umakli njihovom ustakom nou (. . .).311 Poseban je cilj etnike propagande bilo zastraivanje.stanovnitva, tj. stvaranje psihoze neizvjesnosti i straha od NOP-a. U letku Poslije poziva na pokolj u Splitu, etnici su propagirali da se huka u redovima komunista da se ve danas izvre ubistva prvaka Hrvatske seljake stranke, pristalica gen. Drae Mihailovia i jugoslovenske vlade Kralja Petra. Komunisti otvoreno izjavljuju da ovo krvoprolie treba da izvri hrvatski narod Dalmacije. 312 Posebno je etnika propaganda u Splitu bila uperena protiv HSS-a, s tendencijom da se HSS usmjeri protiv NOP-a. Kako je ve reeno, Mihailovi je posebno zahtijevao od Zujovia da doe u dodir s predstavnicima HSS-a radi sporazuma. Sugerirao je da se pojaa propaganda lanim letcima da bi se maekovci as pre naterali na saradnju pred komunistikom opasnou.313 Budui da dodiri sa HSS-om nisu vodili eljenom rezultatu, etnika propaganda u Splitu doista je usmjerila svoj napad na osnovu Mihailovievih smjernica. U srpnju i kolovozu pojavili su se u Splitu falsificirani etniki letci u ime HSS-a. Tako je npr. objavljen etniki letak Seljaki i graanski narode Dalmacije, potpisan od Odbora Seljako Graanske Narodne Zatite. U njemu se najtee optube upuuju partizanima kao razbojnicima i izrodima hrvatskog naroda. Nasuprot njima, izraava se gledite da su Srbi svi bez razlike antikomunisti i sloni sa Draom Mihailoviem. NOP se ocjenjuje kao pokret za unitenje svoga vlastitog naroda te se u letku apelira da se partizanima vie ne daje nikakvu moralnu ili materijalnu potporu i pomo.314

AIHRPH, NG, kut. 432, f. 2, letak: Raspodela Jugoslavije po partizanskom nacrtu, AIHRPH, NG, kut. 430, f. 6, letak: Novo vodstvo NOO Dalmacije. Isto. K i s i , n. dj., 1943. Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 737. Kao u bilj. 312. U spomenutom pismu ujeviu Matekalo navodi da je rasturio jedan apokrifan letak, u cilju da se produbi jaz stvoren izmeu komunista i maekovaca. Situacija je sada takva da se u ovom pravcu mora stalno raditi. (Kao u bilj. 308). I letak Tko se promijenio: Dr Maek ili mi?, raspaavan u Splitu u kolovozu 1943, s potpisom Mladi pristae HSS, nastao je u etnikom krugu. HSS-ovci su na te letke odgovarali vlastitim, demantirajui ih. (Usp. J e l i B u t i, Hrvatska seljaka stranka, n. dj. 209 i d.).
309 310 311 312 313 314

185

Slom etnikih planova

U proljee 1943. pitanje uloge etnika jo je vie aktualizirano u odnosima izmeu njemake i talijanske vojne sile. Nijemci su to pitanje posebno zaotrili u operaciji Schwarz (Peta ofenziva), kada su zapoeli razoruavanje etnika u Crnoj Gori i Hercegovini. Bio je to ujedno i pritisak na Talijane da poduzimaju sline akcije, to je i zapoelo krajem svibnja na istim podrujima. Iako je operacija "Schwarz bila planirana da se u prvom redu razoruaju etnike snage, ona je zbog dotadanjeg razvoja dogaaja dobila zapravo drugi pravac, pretvorivi se u novu veliku ofenzivu protiv NOP-a. Bio je to novi napor za unitenje Glavne operativne grupe NOVJ na elu s Vrhovnim tabom i Titom, zbog neuspjeha u prethodnoj, etvrtoj ofenzivi. A u njoj su snage NOVJ nanijele teak poraz upravo etnicima. Njemaki komandant za Jugoistok, general Lhr, izvijestio je njemaku Vrhovnu komandu da su uspjesi koje su postigli u borbi protiv etnika posluili koministima da ponovo ojaaju.315 Zbog svega toga i zamiljeno razoruavanje etnika nije dobilo vee razmjere. Ipak je ono bilo u tom trenutku dosta aktualizirano s obzirom, na razlike u tretiranju uloge etnika. Talijani su, naime, i dalje pridavali vanu panju angairanju etnika na svom okupacionom podruju. Prema rijeima generala Robottija, novog zapovjednika Druge armije, koji je poetkom travnja 1943. izdao nareenje da prestane naoruavanje etnika, Talijani se ipak ne slau s Nijemcima da se to pitanje rijei strijeljanjem i silom, jer se tako sarno poveava broj neprijatelja, i to u ratnom stanju. Iako su Talijani svjesni da su etnici neprijateji, oni ipak misle da njihovo pitanje treba postepeno rijeiti.316 Na sastanku Lhra i guvernera Crne Gore Pirzia Birolija, u Solunu 2. lipnja, postignut je konkretniji dogovor oko pitanja razoruavanja etnika. Talijani su podrali zajedniku operaciju u cilju razoruavanja formacija Mihailovia, ali se istodobno nastojalo sauvati MVAC. Na inzistiranje talijanskog predstavnika pukovnika Tommasa Grignole na spomenutom sastanku, dogovoreno je da se rasformiraju jedinice MVAC-a samo u Hercegovini, jer su ih Talijani smatrali kao najopasnije zbog svoje tesne povezanosti sa Mihailoviem. to se tie etnika u sjevernoj Dalmaciji, Grignolo je traio da se za njih prihvati kriterij progresivnog razoruavanja, a za etnike u Lici da se razoruavanje odloi, precizirajue da je re o odanim jedinicama koje dejstvuju u dobroj slozi sa hrvatskim jedinicama i pruaju koristan doprinos. Lhr je inzistirao na stavu da sve pravoslavne formacije moraju biti razoruane. Ipak je prihvatio gledite o progresivnom razoruavanju, ali pod uvjetom da se, odredi vremenska granica. Predloeno je da ona bude dva mjeseca, ali je talijanski predstavnik i dalje inzistirao na tome da se etnici u Lici ne razoruavaju, ukazujui takoer i na mogunost da ove formacije pretrpe korenitu promenu koja bi izmenila etniki karakter (. . .). Kako se vidi, Talijani su radi odravanja etnika u svojoj slubi bili spremni i da ih reorganiziraju u formacije koje bi potpuno ulazile u sastav talijanskih oruanih snaga. Lhr je sa svoje strane

315 Opirnije o tome usp. F a b i j a n T r g o, Cetvrta i peta neprijateljska ofanziva, zbornik: Neretva-Sutjeska 1943, Beograd 1969, 18 i d.; P a j o v i , n. dj:, 356 i d. 316 J e l i B u t i , Ustae i NDH, n. dj. 260.

186

ukazao na neophodnost da se u sluaju iskrcavanja saveznika na Balkanu odmah pristupi razoruavanju svih jo postojeih formacija, kako na Dinari tako i u Lici 317. Istodobno su Talijani uhapsili grupu etnikih rukovodilaca, i to upravo u Splitu. Uhapen je ujovi i grupa oficira (Ivanievi, Stude, Kosti, Alfirevi, i dr.). U Dubrovniku je uhapen Jevevi.318 Taj je dogaaj uznemirio vodei etniki krug u Splitu. Ve sutradan uslijedila je kod prefekta Paola Zerbina i generala Spiga intervencija Urukala, Alfirevia i Raia.319 Poslije hapenja uji je premjestio svoj tab iz Kninu u Topolje, naredivi da svi etniki komandanti odmah napuste Knin i upute se u svoje jedinice.320 U pismu komandantu etnikog korpusa Velebit, Milivoju Vuksanoviu, uji je poetkom lipnja upozoravao na hapenja u Splitu i na nareenje estog talijanskog korpusa u Dubrovniku za razoruavanje etnika, te na mogunost slinih akcija na podruju sjeverne Dalmacije. uji mu je napominjao da je u interesu i italijanskog i Srpskog naroda da nai odnosi do kraja ostanu prijateljski, te da je potrebno da sa svoje strane otklonimo sve to bi moglo da poremeti odnose sa Talijanima.321 U lipnju je veina uhapenih, meu njima i ujovi, bila putena i vratila se u Split. Pokazalo se da talijanski vojni faktori nisu bili voljni za radikalnu akciju razoruavanja i eliminaciju etnika. Na njih se i dalje, ozbiljno raunalo, pa se izlaz traio u odreenim oblicima reorganizacije etnikih jedinica. Zbog svega toga, spomenuta su hapenja vie sliila na trenutnu demonstraciju u odnosu na Nijemce. Talijani su, naime, ubrzo nastavili ukazivanje naklonosti prema etnicima. Vidljivo je to dolo do izraaja dolaskom Grignola iz Suaka Dujiu u Topolje, 2,2.lipnja 1943. Prema Dujievim rijeima, Grignolo je, kao osvedoeni prijatelj Srpskog naroda doao zbog njegove intervencije u vezi sa hapenjima. Grignola mu je obeao da e uhapseni oficiri biti uskor puteni, a neki od njih otpremljeni u Dinarsku diviziju.322 Prema izvjetaju podupana u Kninu Ante Vatavuka, ondje je 22.1ipnja doao osobno i general Robotti izdao jamstva etnicima da nee biti razoruani. Vatavuk navodi da mu je tom prilikom komandant Kninskog sektora general Francesco Ginagreco izjavio da smatra da su Nijemci pogrijeili i da griee time to u
Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/3, 267-271. AIHRPH, OS-61621, Povjerenstvo 2. otsjeka za Split, 3. VI 1943. Hapenja su u Splitu izvrena nou 31. VII. VI 1943. Uhapena je grupa od 24 oficira i civila, koji su isto jutro odvedeni brodom u Rijeku.
317 318 319 Isto.

u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 7,845. AH, A, kun 3, dopis primljen u tabu korpusa Velebit 10. VII 1943. u egaru. Zaplaeni iznenadnim dogaajima, etnici su naredili mobilizaciju svih sposobnih mukaraca u Kosovu, bez obzira na to da li imaju oruje. Svaki onaj, isticao je komandant Kosovske brigade Novak Mijovi; koji jo i danas bude naao izgovora da ne doe zato to ne bude dobio hleb, i misli da Italijanski hlebac treba da nas brani od Italijana i Ustaa, to je izrod i srpski otpadnik. (AH, A, kut.}, naredba od 13. VI 1943). 322 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 797-797; ujievo pismo ujoviu, 22. VI 1943. Radoslav orovi - koji je iao u Opatiju da intervenira za uhapene - izvjetavao je ujia 26. VI 1943. ga su Talijani zaplijenili kod Stude sve telegrame i ifru, i da je to potrebno javiti Mihaioviu. ujovi, koji se slobodno kretao po Opatiji, i s kojim se orovi sastajao, naredio je da se sve vijesti Mihailoviu upuuju preko orovia. orovi se u Opatiji sastao sa pukovnikom Grignolom. Oni, koji mu je potvrdio da je upravo posjetio ujia i da su Talijani njegovim radom zadovoljni. (AIHRPH, NG, kut. 428, f. 2, pismo R. orovia).
321

320 NOB

187

Bosni i Hercegovini razoruavaju etnike, jer da se njih moe jo vrlo dobro upotrebiti u borbi protiv neprijatelja br. 1 - partizana. Prema Vatavukovoj ocjeni, promjena u odnosima izmeu Talijana i etnika opazila se u punom opsegu 28. lipnja, kada su etnici u Kosovu slavili svoj Vidovdan. Proslavi je prisustvovala jedna talijanska jedinica iz Knina, vei broj talijanskih oficira i general Ginagreco.323 Istodobno je i Jevevi bio vrlo dobro obavijeten o daljnjoj politici Talijana prema etnicima. Ne verujem, pisao je on ujovicu, da Italijani imaju nameru da kidaju sa nama, jer im to ne ide u raun i jer po tradiciji igraju uvek na dve karte. Nau likvidaciju u Crnoj Gori i Hercegovini izvrili su isto pod presijom Nemaca, koji su jai i kojih se boje. Na primer poznato mi je, da su Nemcima obrazloili odravanje i nadalje veza sa likom i dinarskom zonom injenicom da pripremaju projekt svojih SS trupa i za vreme izraivanja tog projekta iste te zone, da ih kasnije prevedu u svoje formacije. Takoer je javljao da Talijani u ujovia lino imaju puno poverenje.324 Prema rijeima samoga ujovia, Talijani su njegovo hapenje iskoristili i za ispitivanje mogunosti dodira s Mihailoviem.325 Raspoloiva dokumentacija ne omoguuje da se to pitanje podrobnije razmotri, ali je svakako na mjestu pretpostavka da je rnogunost eventualnog iskrcavanja Saveznika mogla dati poticaj za odreene dodire. Svakako je s tom mogunou raunalo i etniko vodstvo, pa s tim treba povezivati i ujoviev dolazak u Split i akciju koju je poduzeo. U toj akciji, tj. u daljnjem naoruavanju etnika, on je najozbiljnije raunao na vojnu pomo Talijana. Za sastanak koji je planirao s generalom Spigom, on je predvidio da se raspravlja o glavnim pitanjima u vezi s tim. Kao prvo, to je bilo regulisanje eventualne primopredaje vlasti u vojnom i upravnom pogledu. Zatim, pitanje naoruavanja etnikih nenaoruanih formacija i obrazovanje novih jedinica. Daljnje se pitanje odnosilo na regulisanje meusobnih odnosa za sluaj iznenadnog iskrcavanja desanta iz neba. Posebnu je panju trebalo pokloniti borbi sa komunistima do toga kritinog momenta. Povezano s tim pitanjima ujovi je ukljuivao i ponudu Talijanima za svoje posredstvo za vezu sa sa veznicima. 326

323 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 7, 845-849. Vatavuk navodi da je za tu prigodu objavljen i poseban broj etnikog lista Vidovdan. On je izvjetaju priloio i fotografiju s te proslave, na kojoj se vidi da je na okienoj pozornici bila slika kralja Petra II, srpska i jugoslavenska zastava, te zajedno Ginagreco i uji. 324 AH, A, kut. 1, nedatirano, lipanj ili srpanj 1943. 325 Ve u travnju 1943. talijansko Ministarstvo vanjskih poslova zatrailo je posredstvom Cesarea Damianija iz Zadra da se preko Urukala uspostavi veza s Mihailoviem. Radilo se o prijedlogu za razgovore o promeni kursa. Urukalo je Mihailovia obavijestio o toj ponudi preko Blaa ukanovia. (AVII, A, kut. 159, br. reg. 32/3 i 18/4, pisma Urukala od 11. IV i 10. VI 1943). Mihailovi nije odgovorio na ta pisma. Slini su pokuaji poduzeti i preko Ivanievia. (AVII, A, kut. 159, br. reg. 38/3, telegram Ivanievia, 25. IV 1943). Talijanske ponude Mihailoviu stizale su i preko Beograda. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 738). ujovi je u radiogramu, 20. VII 1943, obavjetavao Mihailovia o ponudama za razgovore ovim rijeima: Sluaj u vezi moga hapenja reavao Musolini, kada sam na prvom sasluanju izjavio da sam Va delegat i neprijateljski oficir, a ne legalizovani saradnik. Sada svi Italijani znaju ko sam i ukazuju svu panju. Pitaju da li imam instrukcije diplomatskog karaktera. Mole da i od Vas traim da o tome sa mnom lino raspravljaju u armiji u Suaku. Ovo se taji od civilne vlasti koje su inile ponudu preko Urukala. Da Ii bi Englezi preko Vas prihvatili ponudu o savezu protiv 11 (Nijemci, op. F. J. B.). Ponavljam 11 i pod kojim uslovima moete odigrati sudbonosnu ulogu ako budete veti. (Isto, 798).

188

U pogledu spomenute reorganizacije etnikih jedinica, tj. MVAC-a, Talijani su u srpnju 1943. izradili projekt stvaranja tri dobrovoljake formacije: Lika, sa sjeditem u Selcima; Dinara, sa sjeditem u Kninu, i Hercegovina, sa sjeditem u Trebinju. Prema projektu, prednost primanja u te jedinice imali bi pripadnici MVAC-a, a po svom statusu bili bi izjednaeni s talijanskim vojnicima. Pripadnici su mogli biti samo roeni na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine od 18 do 30 godina starosti.327 to se tie realizacije spomenutoga projekta, treba konstatirati da do toga zapravo nije dolo. Talijani nisu pourivali rjeavanje tog pitanja. Prema izvjetaju general a Robottija General tabu kopnene vojske, sredinom kolovoza, sa 1. lipnjom objavljeno je rasformiranje najznaajnijih hercegovakih formacija, a u vezi s ostalim navodi se ovo: Dinarske i like formacije nisu znaajne, jer se sastoje od svega nekoliko hiljada pouzdanih i vernih ljudi. Sada se pristupa i njihovom rasformiranju, a prelazi se na regrutovanje dobrovoljaca za meovite bataljone pravoslavaca, katolika i muslimana, sporazumno sa hrvatskim vlastima, a poput poznatih nemakih SS-divizija.328

326 NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 7, 973, ujovievo pismo Bjelajcu i Griu, 2. VIII 1943. Jurii je 3. VII 1943. obavijestio vladu da je u Bern stigao kapetan Mihajlo Babi, kao kurir vojvode ujia i majora Bjelajca. On je Juriiu predao ovu njihovu poruku: 1. Razne neprijateljske snage postigle su u poslednje vreme znatne uspehe u dananjim slobodnim etnikim oblastima. Usled toga preseene su, a negde i onemoguene, line i tehnike veze izmeu pojedinih etnikih oblasti. Slovenija usamljena (Mihi), Severna Lika usamljena (Bjelajac), Juna Lika sa delom Bosne i Dalmacije usamljena (uji), Centralna Bosna usamljena (Drenovi), crnogorsko-hercegovake trupe prikupljene pod vodstvom enerala Mihailovia. 2. Bjelajac i uji oseaju sve jaci pritisak Nemaca i ustaa-partizana. Mogunosti daljeg naoruanja su neznatne. Hitna poiljka automatskog oruja (puaka-mitraljeza) i municije spada u najaktuelnije pitanje sadanjosti, zbog njihovog daljega odravanja u neprekidnim borbama. Neophodno postii telegrafsku vezu i u visini Senja, Knina i Kosova spustiti materijal. Stanovnitvo trpi glad. Nedogledne posledice ako definitivno reenje ne bude pre ove zime. Novac dostaviti za ove grupe preko Kraljevskog poslanstva u Bernu, gde ce biti podignut preko njihovih opunomoenika. Ovo uiniti to pre da bi narod i etnici mogli makar to blagovremeno pripremiti za zimu u hrani i odelu. 3. Prilikom dolaska saveznikih trupa na Balkan neophodno je da izvestan deo bude neposredno upuen na teritoriju Mihi-Bjelajac-uji, kao garantija ostvarenja prvih zamisli. Predsjednik vlade Boidar Puric je 19. VIII 1943. prenio Mihailoviu ovu poruku pitajui da li j on povezan s tim. (AVII, elaborat: Meunarodne veze organizacije Drae Mihailovia, I dio, neregistrirano). 327 AIHRPH, NG, Inv. br. 16706. Prema informacijama koje je Sini, kao predstavnik NDH kod Druge armije, dobio na Suaku, nareena je likvidacija etnika te svih njihovih politikih voda i castnika bivse jugoslavenske vojske u koliko i najmanje pripadaju struji Draze Mihailovica. Svi oni trebaju biti internirani, povraeni u zarobljenitvo ili pak drani kao taoci na sigurnim mjestima unutar Italije (ne u anektiranim podrujima), odnosno trebaju biti uklonjeni od svakog politikog utjecaja in djelovanja u Hrvatskoj. Nakon rasputanja svih politikih etnikih formacija, prii e se dobrovoljnom organiziranju puanstva bez razlike na vjeru u odrede talijanske regularne vojske. (AH, NDH, MVP, kut. 1, Siniev izvjetaj Mili Budaku, 19. VI 1943). 328 Zbornik dokumenata NOR-a, XIII/3, 458-461. Radi se o Robottijevu izvjetaju 11. VIII 1943, o razgovoru koji je vodio sa novim talijanskim poslanikom u NDH Luigijem Petruccijem. U izvjetaju su zanimljive primjedbe talijanske obavjetajne slube na Petruccijev politiki projekt buduih odnosa na Balkanu po savretku rata. Na Petruccijevo miljenje da bi stvaranje jedne velike Hrvatske, bilo za Italiju manje tetno u odnosu na stvaranje jedne velike Jugoslavije ili velike Srbije, obavjetajna sluba je dala ovaj komentar: Eksel. Petrui posmatra situaciju sa zagrebakim naoarima. Njemu je nepoznat zamreni problem Srbi-Hrvati-Slovenci-muslimani i etnici.

189

Dogaaji koji su ubrzano slijedili do kapitulacije faistike Italije, pokazali su da je pitanje reorganizacije etnikih jedinica na spomenutim podrujima postalo zapravo sasvim nevano. etnici su radili na svom daljnjem jaanju, a Talijani su im u tome pomagali. ujovi je u vezi s tim teio da se etnike snage javno ispoljavaju kao JVO. Raunao je, prema informacijama koje je dobivao, da bi se na taj nain moglo privlaiti u prvom redu domobranske jedinice, koje bi bile potinjene etnikoj komandi. Svoju akciju na daljnjem organiziranju etnikih snaga pod vidom JVO, on je temeljio na optimistikom sagledavanju situacije. Polazio je od uvjerenja da je pozicija etnika dosta jaka, jer Mihailovi dri u svojim rukama sve srpske oblasti otadbine osim naih nesretnih podruja. Ocjenjivao je da su partizani u zapadnoj Bosni nejaki i slabo borbeni, te da se svakodnevno predaju, zakljuujui da partizanstvo u ovim krajevima sve vie dobija hrvatsko partikularistiko obeleje.329 Nastojao je da se to vie ojaaju etnike snage, pa je od Mihailovia traio da poalje 1000-1500 etnika.330 Posebno se alio Mihailoviuu da nema dovoljno oruja i novanih sredstava. Obavjetavao ga je da e od Talijana traiti 20.000 puaka.331 ujovi je osobito bio zainteresiran za daljnju mobilizaciju novih pripadnika u etnike jedinice pod vidom JVO. alio se Mihailoviu da je oficirsko pitanje jedan od najmunijih problema, posebno na ujievu podruju. Zbog toga je u kolovozu uputio u Knin na kurs 20 omladinaca iz Splita. Doao je u dodir, kako navodi, s veim brojem oficira, veinom Hrvata, ija je apstinencija bila dosta shvatljiva do njegova dolaska, jer su neosnovano bivani napadani od strane pripadnika etnike organizacije.332 ujovi se dosta aktivno povezao sa pojedincima u ibeniku. Ondje je vrlo aktivni predsjednik Pododbora Udruenja etnika prota Stevan Prostran uspio u kolovozu organizirati etniku komandu. Svakako je to bio vaan korak u mobilizaciji novih pristalica u etnike jedinice, jer se radi o akciji poduzetnoj na anektiranom podruju, za to su

Jedna velika Hrvatska, naklonjena ili prijateljski raspoloena prema Italiji, nemogua je, Hrvati su istorijski bili i jesu nai neprijatelji. Razlog: Jadransko more. Nai interesi za ovo more su u istoj suprotnosti i mi ne moemo u jednoj velikoj Hrvatskoj da oivimo i, jo gore, da uspostavimo staru Austriju. S druge strane, Hrvatska nikad nije bila sposobna da ivi a da se na nekoga ne oslanja, pa posto se nee oslanjati na Italiju, znai, ukoliko bude vea, utoliko e biti opasnija po nas. Stoga bi bilo poeljno da se stvori takva Hrvatska koja bi, prema svojim prirodnim mogunostima, bila mala. Uspostavljanje Srbije moe nam koristiti ako ta Srbija bude ograniena na svoje prirodne granice; jedna velika Srbija lansirala bi refren o Jadranskom moru, a tu se nai interesi sudaraju, kao to je reeno za veliku Hrvatsku. Medutim, najvece zlo svakako predstavlja formiranje jedne velike Jugoslavije (po zamislima i po planovima Londona). Sa njom ne samo da jadransko pitanje ostaje i postaje opasnije, ve se raa i problem iredentizma u odnosu na Dalmaciju, Istru, Albaniju, Julijsku krajinu, itd. (Isto). 329 Kao u bilj. 326, str. 973-974. 330 AVII, A, kut. 160, br. reg. 47/1. 331 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 895. ujovi je, kako navodi, po dolasku u Split donio 3,700.000 lira, od toga je glavninu podijelio ujiu, Griu i Bjelajcu, Novaku i Pleau. Obavijestio je Mihailovia da je ostao bez novca, te je prisiljen da se zaduuje kod Ive iin aina. Traio je od Mihailovia odobrenje za zakljuivanje zajmova. (Isto, 896-897). Od spomenute sume ujovi je uroio 404.000 lira na ime mjesene pripomoi porodicama lanova nae organizacije, Raiu i Urukalu. Iz te sume su plaeni i kuriri izmeu Splita, Knina i Sinja, dijeljena pomo ranjenim etnicima, koji su u ljeto 1943. lijeeni u Katel tafiliu. (AH, A, kut. 1). 332 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2,890.

190

Talijani pokazivali posebnu osjetljivost. Njihovo odobravanje takve akcije bio je u prvom redu znak zainteresiranosti za organiziranje novih etnikih jedinica za borbu protiv NOP-a. Prostran se u svojoj akciji nije zapravo sloio sa ujovievom inicijativom oko stvaranja JVO. Njegov stav je bio da Srbi moraju da budu organizovani samo za sebe, a ako ima jo tih vajnih jugoslovena, neka oni organizuju sebe, pa ako njihov rad bude u skladu sa naim, nacijonalnim ciljevima, moe da postoji i veza izmeu nas i to na odreen nain i preko odreenih naih ljudi (. . .). U tom cilju je upuena i molba talijanskom prefektu za osnivanje posebne ete u Konjevratima od oko 100 ljudi. Raunalo se da bi to bio poticaj za razvoj etnitva u tom kraju. Obraajui se neto ranije ujiu, kao voi etnika, Prostran je iznio i razraeni plan etnike organizacije u ibeniku. Njenu bi djelatnost obiljeavala tri osnovna pravca: Vojno-operativni, ekonomski i politiko-propagandni.333 U svojoj akciji oko mobilizacije Hrvata ujovi je u ibeniku glavni oslonac dobio u Slavku Grubiiu, bivem lanu JNS-a, a zatim JRZ-a i poslaniku. Grubii je ujoviu izjavio da moe okupiti ak 400 Hrvata u ibeniku i okolici. ujovi ga je imenovao za svog povjerenika na anektiranom podruju sjeverne Dalmacije. U tu akciju su bili ukljueni i istaknuti lanovi Ljotieva Zbora, Kreimir Samodol i Miroslav Peran. Oni su izbjegli u Beograd i u travnju 1943. vratili se sa zadatkom da prikupe zboraku omladinu u srednjoj i severnoj Dalmaciji i svu drugu nacijonalnu omladinu, koja se nije izgubila u vrtlogu politikog i drutvenog rasula, da je upute u etnike redove, kao u jedinu organizaciju koja u ovom kraju nosi nacijonalni barjak (. . .).334 Uslijedilo je osnivanje Splitsko-ibenskog etnikog bataljona. Bio je sastavljen od grupe ibenskih omladinaca i Splitske ete, tj. grupe splitskih omladinaca, koji su ve otprije bili u Kosovu. Ta se jedinica tretirala kao elitna i bila je u sastavu Kosovskog korpusa pod neposrednom ujievom komandom, tj. kapetana Novaka Mijovia, komandanta tog korpusa. Prema ujovievoj zamisli, taj je bataljon trebao postati kola za etnike rezervne oficire.335 Daljnji korak bilo je osnivanje u ibeniku etnikog Nacionalnog komiteta za anektirano podruje sjeverne Dalmacije. Glavna zadaa Komiteta trebala je da bude sirenje mobiliziranja novih pripadnika na liniji stvaranja JVO.336 Meutim, ta akcija nije mogla dati oekivane rezultate, a i u samom Komitetu vidljivo su dolazile do izraaja suprotnosti dviju strana, tj. Grubiia i Prostrana.337

AVII, A, kut. 157, br. reg. 47/2, pismo Prostrana ujiu, 27. VI 1943. AVII, A, kut. 158, br. reg. 38/6, referat S. Prostrana. Bataljon je osnovan 12. VIII 1943. i u tom momentu je imao oko 120 boraca. Za komandanta je postavljen rezervni potporunik Drako Prostran, koji je takoer doao iz Beograda sa Samodolom i Peranom. {Isto; AH, A, kut. 5, naredba komandanta Kosovskog korpusa 12. VIII 1943). 336 Komitet je osnovan krajem kolovoza 1943. Tome su prethodila dva sastanka u Splitu i ibeniku, sazvani na inicijativu ujovia, na kojima je on razgovarao s Grubiiem, S. Prostranom, Lazarom Matiem, Francom Kovaem. ujovi je tom prilikom posebno zagovarao potrebu rada na stvaranju JVO, povezujui to s mogunou skore kapitulacije Italije. (Usp. B r a n i c a , n.dj., 908-909). ujovi je pismenom naredbom u ime Mihailovia imenovao etniku komandu ibenika. Takoer je nastojao organizirati i veze sa Zadrom. (NOV u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 7, 991 i 995-996). 337 B r a n i c a, n.di., 908-909.
333 334 335

191

Akcija oko ukljuivanja Hrvata u etniki pokret pod vidom JVO osjetila se i na podruju Hrvatskog primorja. Ona se zapravo nastavljala na akciju koju je poduzela suaka grupa JUREPO, a koja se prvenstveno ogledala u politikoj propagandi. Izvan Suaka ta je akcija konkretnije dola do izraaja na Krku. Prema raspoloivim podacima, na Krku je postojala etnika organizacija sastavljena poglavito od jugoslavenskih nacionalista. Na sastanku predstavnika svih mjesnih organizacija na otoku Krku, odranom u Aleksandrovu (Punat) 23. lipnja 1943, donesena je rezolucija u kojoj se izraava privrenost Mihailoviu i zahtijeva da se otok Krk odvoji od zajednice, kojoj bi Zagreb ili njegovi politiki predstavnici imali predstavljati nasu volju i nae raspoloenje. U rezoluciji se izraava protivljenje svakome federativnom ureenju zemlje jer bi to znailo slabljenje Jugoslavije. Smatrajui Srbe, a ne Gote (Hrvati, op. F.J.B.) predstavnicima slavenstva, zakljuuje se u rezoluciji, mi se prikljuujemo njihovoj borbi protiv svih unutarnjih i vanjskih neprijatelja i u toj borbi oni mogu raunati na nas, kao to mi raunamo na njihovu bratsku slavensku junaku potporu. 338 Iz spomenutog ujovieva pisma Bjelajcu i Griu, poetkom kolovoza 1943., vidljivo je da je ta rezolucija poslana Mihailoviu i da ju je on dobio, izjavljujui u vezi s tom akcijom etnika na Krku da je istinski bio dirnut njihovom rodoljubivom panjom (. . .).339 Na osnovi podataka iz Slavenskog juga dade se zakljuiti da je u srpnju odran sastanak jugoslavenskih delegata Hrvatskog primorja, otoka i Gorskog kotara, na kojemu je donesena posebna rezolucija. Istiui da je ustaki reim jedini unutarnji neprijatelj, u rezoluciji se apelira za koncentraciju svih snaga na zajednikoj platformi, koja se formulira ovim rijeima: Savjesnim prouavanjem svih inioca doli smo do zakljuka da je ta platforma priznanje dravnog kontinuiteta Kraljevine Jugoslavije i demokracije. U Kralju, modernom i demokratskom, vidimo simbol dravnosti i jednu empirijsku instituciju koja jedina u ovakvim tekim vanjsko-politikim i unutarnjim prilikama moe posluiti kao instrument za koncentraciju svih snaga. Slavenski jug pie da su u vezi s ostvarenjem ideja rezolucije dana nareenja i instrukcije svim radnicima na terenu, te da se pristupi stvaranju jugoslovenskih propagandnih jedinica koje nemaju borbenog karaktera.340 Istodobno je donesena i vijest o osnivanju jedne vojne jedinice, koja bi trebala biti jedinica jugoslovenske vojske u otadbini - otsjek Suak.341 U tom pravcu se ukljuila i etnika propaganda ti Suaku zbog nezadovoljstva u dotadanjoj akciji vrbovanja graana u etnike jedinice. U letku Ustakim partizanima grada Suaka i okolice, poetkom rujna, etnici su se obraali vojnicima Srbima s pozivom da stupe u JVO, ije su osnovne zadae: a) narodno jedinstvo, b) Kraljevina Jugoslavija, c) dinastija Karaorevia, Kralj

'-

se navodi da su se na spomenutom sastanku okupili predstavnici iz Aleksandrova, Krka, Vrbnika, Baske Stare i Jurandvora. (Prijepis dokumenta kod autora). 339 ujovi navodi da je dobio i izvjetaj sa Krka. (NOB u Dalmaciji, zbornik dokumenata, knj. 7, 976). AH, A, kut. 1, Slavenski jug,,br. 8, kolovoz 1943. Prema izjavi kapetana Duana orka, ta je jedinica osnovana pod imenom 243. bataljon JVO, a komandant joj je bio rezervni porunik Anton ustar. Ona je bila stacionirana iznad Senja, a nakon kapitulacije Italije prebacila se na Loinj. (AVII, A, kut. 157, br. reg. 29/3).
340 341

338 U rezoluciji

192

Petar II i Draa Mihailovi. Novopridoli vojnici JVO trebali bi biti rasporedni na odreena mjesta radi spreavanja stvaranja pobune, metea i tome slino od strane partizana, zatite vlastitih ivota i imovine, te odranja na tim dunostima do dolaska saveznike vojske kojoj e se staviti na raspoloenje.342 Kako se vidi, ujovieva akcija oko reorganizacije etnikih snaga pod vidom JVO imala je male razmjere i rezultate. Ona je bila koncentrirana prvenstveno na jadranskom pojasu, to je moglo biti motivirano oekivanjem skore kapitulacije Italije i iskrcavanjem saveznikih vojnih snaga. Razvoj dogaaja je, meutim, suoio etniko vodstvo s mnogo teom situacijom. Veliki uspjesi koje su snage NOVJ postigle u borbama protiv talijanskih vojnih snaga, te oruanih snaga NOH i etnika, na podruju Hrvatske bili su odluujui faktor u naglom slabljenju i dotadanjih pozicija etnikog pokreta. Povlaenje talijanskih snaga iz pojedinih dijelova bio je signal i za povlaenje etnika. Taj proces je najprije zapoeo u proljee 1943. godine u Lici. Suradnja Talijana i etnika na podruju Plakog dola je do punog izraaja u borbi protiv NOP-a. Represalije nad stanovnitvom dosegle su vrhunac u sijenju i veljai 1943, kada je dolo do masovnih hapenja u pojedinim selima te strijeljanja i internacija.343 Ubijeno je i niz aktivnih pripadnika NOP-a. Zbog estokog terora i zastraivanja prisiljen je jedan broj uhapenih da stupe u etnike redove. Meu njima je bilo i pripadnika NOP-a.344 Prema podacima upana u Ogulinu, Talijani su poetkom sijenja 1943. namjeravali napustiti Plaki i vlast predati etnicima, pa su u vezi s tim sugerirali i evakuaciju hrvatskog stanovnitva. Meutim, do toga nije dolo, nego su, naprotiv, u veljai uslijedili sporazumi izmeu etnika i vlasti NDH. etniki oficiri Bakovi, Mandi i Bogdanovi izjavili su da imaju nareenje biti u dobrim odnosima sa hrvatskim graanskim i vojnikim vlastima. Prema ocjeni upana, tom je prilikom dolo do uzpostavljanja normalnih ako ne politikih, a ono barem osobnih odnosa s etnicima.345 . Dolazak etvrte kordunaske brigade NOVJ u Plaansku dolinu u drugoj polovici veljae 1943, unosi znatne promjene u dotadanju poziciju etnika. Ta je brigada zajedno s Plaanskom partizanskom etom izvrila uspjean napad na etnike snage u Plava Dragi, 10. oujka, to je izazvalo paniku i demoralizaciju medu etnicima. Njihova se pozicija jo vie uzdrmala povlaenjem talijanskih snaga iz Plaanske doline od kraja oujka. Talijanske jedinice su napustile Plaki 6. travnja, a s njima se povuklo i oko 200 etnika u talijanske garnizone u Josipdol i Srpske Moravice.346 Jedan broj etnika je

342 U letku se pozivaju zainteresirani da dou na prvu smotru 5. rujna, u pravoslavnu crkvu u Suaku, na liturgiju. (AH, A, kut. 1). O djelovanju jugonacionalista i etnika u Hrvatskom primorju u to vrijeme daje neto podataka R a d u l e B u t o r o v i , Suak i Rijeka u NOB, Rijeka 1975, 235-237. 343 Opirnije: N i k o l a K o m a d i n a , Djelatnost organizacije KPJ u Plaanskoj dolini i okolini od aprila 1942. do juna 1943. godine, zbornik: Plaanska dolina i okolica u NOR-u, n. dj., 291 i d.; M i l e G r b a, etnici vre zloin u Meeaku, na i. mj. 438. 344 K o m a d i n a, n. dj., 291; M i l a n P e u t, Plaanska partizanska eta, n. dj., 317. 345 AIHRPH, NG, kut. 1982, dopis upe Modru Glavsiguru, 25. II 1943; AIHRPH, KP-23/1222, izjava Boka Perkovia, tajnika upe u Ogulinu, u Glavnom tabu Hrvatske, 14. VI 1943. 346 M i l a n P e u t, Plaanska partizanska eta, n. dj., 318-1320. Prilikom naputa-

13 etnici u Hrvatskoj

193

dezertirao pristupivi partizanima.347 Grupa od oko 250 etnika na elu s Vidakoviem, koja je nastojala da djeluje samostalno, pokuala je da sklopi sporazum s partizanima, ali do toga nije dolo.348 Vidakovi je, meutim, krajem travnja bio u Zagrebu, gdje se nastojao sporazumjeti oko daljnje suradnje s vlastima NDH.349 Na podruju Otoca i Gacke doline od kraja 1942. vidljivije dolaze do izraaja tenje pojedinih etnikih komandanata za sporazumima s vlastima NDH. Svakako je bojazan od skorog povlaenja talijanskih vojnih snaga prvenstveno utjecala na to da se trai izlaz na drugoj strani u zatiti vlastitih pozicija. Pokazalo se da su i organi NDH vrlo zainteresirani za sporazumijevanje. Bjelajev pomonik, major Srdi, traio je sredinom prosinca 1942. da se u Vrhovine uputi jedna jaa domobranska jedinica, jer da se on boji brojano jaeg napada partizana iz pravca Plitvikih jezera. U sluaju da Talijani napuste Vrhovine, Srdi je zahtijevao da NDH preuzme ispunjavanje obaveza iz Zagrebakog sporazuma, u prvom redu snabdijevanje etnika orujem i municijom.350 U Otocu je 17. prosinca odran sastanak zapovjednika domobranske posade s Bjelajcem i kapetanom Jovanom Daboviem, njegovim pomonikom. Prema izvjetaju podupana u Gospiu, tom je prilikom postignut sporazum oko nekih vanih zajednikih pitanja. U prvom redu to je bilo osiguranje Otoca i okolice od partizanskih napadaja i vojnika suradnja po odlasku talijanskih postrojbi, to e se u buduim dogovorima utvrditi, kao i sve nastale potrebe oko zblienja i zajednike odbrane od neprijatelja.351 U Gospiu je 6. oujka 1943. dolo do sastanka ustakog pukovnika Vjekoslava Servatzyja, orunikog pukovnika Dragutina Maeka i upana Ferde Stilinovia s grupom etnikih predstavnika, koju su inili: kapetan Dabovi, kapetan Miodrag Kapetanovi, Nikola Omikus, Vladimir Tesli, Stojan Vlaisavljevi, Branko Uzelac i Jovo Vuleti. Oni su izjavili da predstavljaju vie od 200 naoruanih etnika organiziranih u Medaki etniki odred i izrazili elju da surauju s vojnim vlastima NDH radi zatite svog podruja od partizana. Izjavili su da priznaju vrhovnitvo (suverenitet) NDH. Prema sklopljenom sporazumu, etnici iz spomenutog odreda mogli su zadrati
nja Plakog s Talijanima se povlae i etnici, orunike snage NDH i predstavnici njene vlasti. Tada Josipdol postaje snano uporite pa ima oko 300 Talijana, do 400 etnika i do 100 stalnih i pomonih orunika NDH. Na osloboenom dijelu Plaanske doline ostalo je, razbijeno po grupama i sklonjeno u umske predjele M. Kapele i Pitenika, oko 100 etnika. Sve ove snage, potpomognute sa 33. ustakom bojnom iz Ogulina, vrile su povremene ispade na osloboeni teritorij Plaanske doline. (S t e v o D o k m a n o v i , B r a n k o S e d l a r , M i l a n P e u t, Vojno politiki poloaj i znaaj Plaanske doline u NOB-u, zbornik: Plaanska dolina i okolica u NOR-u, n. dj., 78). 347 AIHRPH, KP-193/1228, 1237, 1275, 1369. 348 AIHRPH, KP-194/1416, 1420. 349 Pregovorima je, kao pomatra upe iz Ogulina, prisustvovao Perkovi, koji u spomenutoj izjavi daje o tome ove podatke: Ugovor se je imao potpisati u Ogulinu, poto bude predoen i odobren od strane ostalih etnika, Meutim, materijalna baza za ostvarenje ovoga ugovora je bilo odailjanje jedne domobranske bojne u Plaki. Kako se meutim za ovo nije moglo dobiti potrebno odobrenje od strane talijanskih vojnih vlasti, to do potpisivanja ovoga ugovora uope nije ni dolo i cijela stvar se moe smatrati danas potpuno bespredmetnom. Inae etnika delegacija u Zagrebu bila je dobro i srdano primljena, a bila je i darovana raznim poklonima (odijela, eiri, koulje i t. d.). (Kao u bilj. 345). 350 A VII, NDH, kut. 80, br. reg. 17/6, izvjetaj Vrhovnog orunikog zapovjednitva, 16. I 1943, Glavnom stoeru domobranstva. 351 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 1055-1056.

194

oruje i slobodno se kretati na svom podruju, a od NDH e dobivati municiju

te novanu naknadu kada odred sudjeluje kao cjelina u borbi protiv partizana.352 Uz talijanske i ustako-domobranske vojne snage, na podruju Gacke doline bilo je krajem oujka 1943. koncentrirano oko 2000 etnika (Otoac oko 100, Vrhovine 130, Rudopolje oko 150, kare oko 500, Doljane oko 200, Zalunica oko 200, Staro Selo 113, Brlog 328, Ponori 105, Prokike 70).353 Bile su to posade koje su sudjelovale u osiguranju glavnih talijanskih garnizona na eljeznikoj pruzi Ogulin-Plaki-Vrhovine-Gospi i cestama Vrhovine-Otoac-Senj te Zuta Lokva-Brinje-Kripolje. U estokim borbama koje su poele 1. travnja u Gackoj dolini jedinice Osme divizije i este primorsko-goranske brigade NOVJ napale su glavne etnike posade. Osobito su teke borbe bile u Brlogu. etnici su doivjeli teak poraz i rasulo. Jedan broj ih se ,povukao u Otoac i Vrhovine, a pojedine grupe su se predale partizanima.354 Uslijedilo je, meutim, povlaenje Talijana. Oni su najprije napustili Vrhovine, a zatim, 12. travnja, Otoac.355 Talijani su se povukli prema Senju i utvrdili na Vratniku, a zajedno s njima i etnici. Od tada su se manje grupe etnika povremeno pokuavale ubacivati u Gacku dolinu, napadajui pozadinske organe NOP-a.356 Glavnina etnike grupacije koja se povukla bila je smjetena u Selcima.357 Ondje je bila i Komanda like etnike oblasti na elu sa Bjelajcem. Postojala je i etnika komanda Selce, iji komandant je bio Dabovi.358 Te su komande radile na organiziranju upada etnikih grupa na osloboeni teritorij Like. Prema naredbi koju je 7. srpnja Bjelajac uputio Kapetanoviu i Maroviu, komandantima etnikih sektora Otoac i Srpske Moravice-Josipdol, trebalo je da 75 posto etnikih snaga bude u stalnoj akciji u partizanskoj pozadini i da djeluju po sistemu gerile.359 Oruani upadi etnikih grupa poinju od svibnja. Vea etnika grupacija probila se do Kosinja, gdje je poela teror nad nezatienim stanovnitvom.36o Dosta jako uporite etnici su imali u Lipovu polju, odakle su poetkom srpnja 1943. bili istjerani nakon akcije jedinica este divizije NOVJ.361 U srpnju i kolovozu uslijedilo je nekoliko oruanih upada etnika iz primorja u Liku i Gorski kotar

Isto, 387-394, zapisnik sastanka, 6. III 1943. Bukvi, n. dj., 313. Isto, 313 i d. Usp. i N i k o l a Ru b i , Ulomci zapisa i sjeanja, sijeanj-lipanj 1943 zbornik: Druga godina NOR-a, n. dj., 464 i d. 355 Grupa od 70 etnika iz Prokika na elu s komandirom prela je 6. IV u partizane. (Bukvi, n. dj., 323). 356 U pismu Drenoviu, 17. IV 1943, uji je konstatirao da je situacija u gornjoj Lici teka i da je Bjelajac bio prinuen da vri evakuaciju zone. (Zbornik dokumenata NOR-a. XIV/2, 611). U izvjetaju o vojnoj situaciji nakon povlaenja, Bjelajac navodi da etnika grupacija, koja je pod njegovom komandom, ima ukupno 2640 boraca, koji su rasporeeni u Lici, Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju. (Isto, 648-649). 357 Prema podacima obavjetajne slube NOP-a za Hrvatsko primorje, u travnju je u Selcu bilo oko 650 etnika. Od te grupe 210 prebaeno je u Sv. Jakov, a zatim u Karlobag. Krajem travnja u Selce je stigla i grupa od oko 150 etnika iz Medka. U lipnju je u Selcu bilo oko 670 etnika. (AIHRPH, OS-3/207, izvjetaj iz travnja 1943; OS-1I6, izvjetaj 26. IV 1943). 358 AH, A, kut. 1 i 5. 359 AH, A, kut. 1. 360 Vez mar, n. dj., 429, navodi da je ta grupa imala oko 300 etnika, koji su doli iz Jablanca. 361 AIHRPH, KP-23/12S6 i 233/362; Vez mar, n. dj., 429-431.
352 353 354

13*

195

(uta Lokva, Glavace, Lika Jesenica). Krajem kolovoza etnika grupa na elu s kapetanom Miloem Savoviem izvrila je napad na Brlog, operirajui zatim u

II II

okolnim selima.362 . Na podruju kotara Graac etnici su imali svoje glavno uporite u nekoliko okolnih sela. Njihov puk Vod Karaore osiguravao je talijanski garnizon u Graacu i terorizira o u pojedinim selima, posebno partizanske porodice.363 Jedinice este like divizije NOVJ izvrile su krajem listopada 1942. uspjean napad na tab puka i etnike u nekoliko sela, zadavi i tim iznenadnim udarcem teak poraz.364 Budui da se talijanska vojska. poetkom prosinca 1942. spremala da napusti Graac, komandant mjesta Lio Laerte Zanotti je 1. prosinca izdao proglas kojim obavjetava stanovnitvo da e etnike vlasti, kako u selima tako u samom gradu, biti jedine vojne i civilne vlasti. U roku od 24 sata svi koji su eljeli napustiti Graac morali su se javiti etnikoj komandi, odnosno Opinskom poglavarstvu u Graacu.365 Ve 6. prosinca Duji je traio od komandanta Bukovikog odreda u Paenima Vlade Novakovia, da hitno uputi u Graac 350 etnika s cjelokupnom ratnom spremom radi preuzimanja vlasti. Predvieno je da oni ostanu u Graacu do dolaska etnikih jedinica iz Hercegovine.366 Meutim, ve sutradan je u Graacu objavio da je preuzeo vlast etniki major Mihajlo Tomaevi. U proglasu, koji je uputio );svima etnicima, svom srpskom, hrvatskom i slovenakom narodu i svoj zalutaloj brai, pozvani su svi oni koji su napustili svoje jedinice i svi koji su odbjegli u umu da. se prijave etnikoj komandi u Graacu u roku od pet dana radi prijema u vojno etnike jedinice.367 Talijani se tada ipak nisu povukli. Graac je postao jedan od punktova etnike grupacije koja je polovicom prosinca 1942. dola iz Hercegovine. Njihov dolazak je iskoriten kao vaan poticaj za irenje etnike propagande u stanovnitvu radi privlaenja 'novih pristaa. Ponovo su upuivani apeli na svu zavedenu brau Srbe-partizane da se vrate to prije kuama i prijave najbliim vojno-etnikim komandama.368 Sredinom sijenja uslijedio je napad jedinica este divizije NOVJ na sam Graac, ali je bio obustavljen zbog jakih kia i poplave. Ipak su etnicima naneseni gubici, koji su izazvali uzbuenje u njihovu vodstvu. Radilo se o iznenadnom upadu jedne partizanske jedinice u sam grad koja se itav dan vrlo hrabro borila, izgubivi znatan broj svojih boraca, ali nanijevi etnicima

KP-25/1460, 1476, KP-26/1488; AH, A, kut. 5. U Graacu je zasjedao Preki vojno-etniki sud, iji je predsjednik bio Marko Crljenica. (AH, A, kut. 5). 364 Opirnije M a n e B r e ka, Napad bataljona 'Bio Kesi' na komandu etnikog puka 'Vod Karaore' u Dojiima kod Graaca 23/24. oktobra 1942. godine", zbornik: Kotar Graac u NOR-u, n. dj., 820 i d. 365 AVII, NDH, kut. 76, br. reg. 116-5. 366 AH, A, kut. 1. . 367 AIHRPH, NG, kut. 432, f. 2. Uskoro je u Graac doao i uji. Dana 10. XII u Graacu je odrana smotra svih etnikih jedinica i zbor na koji je trebalo doi svo civilno stanovnitvo Graaca i najblie okoline". (AH, A, kut. 1). 368 AIHRPH, NG, kut. 430, f. 14, proglas Graanstvu grada Graaca - brai Srbima, Hrvatima i Slovencima, koji je potpisao Tomaevi. U ime Njegovog Velianstva Kralja Petra II, a po nareenju vrhovnog zapovednika sve vojne sile enerala Drae Mihailovia, apelirao je Tomaevi, pozivam poslednji put sve zalutale sinove naeg troimenog naroda da se vrate na pravi put, da se pridrue naoj vojsci i time dadu dokaza svoje lojalnosti;' solidarnosti i nacionalizma.
362 AIHRPH, 363

196

velike gubitke.369 U Graacu je 17. sijenja, tj. odmah po samom napadu, odran sastanak etnikih komandanata iz Hercegovine. Ocjenjujui partizanski napad, Baovi je izrazio razoarenje domaim etnicima. Od strane domaih etnika,

III

III

koji su bili odreeni da uvaju Graac, javljao je on Mihailoviu bili smo izdani, zbog ega blagodarei samo sluaju, nismo skoro svi izgubili glave. Na sastanku je izraeno nepovjerenje u dalmatinske i like etnike, te izraen zahtjev da svi etnici iz Hercegovine budu stacionirani na jednom mjestu, te da u borbu idu sami a ne s domaim etnicima. Baovi je javljao Mihailoviu da se sporazumio s talijanskim komandantom da prikupi sve svoje jedinice u reonu Knina (van ice).370 Pripreme Talijana za povlaenje iz Graaca bile su odluujui faktor i za daljnju poziciju etnika. uji Je 25. veljae izdao naredbu za pripremu evakuacije Graaca.371 Sutradan je odran sastanaksvih vojvoda i stareina Dinarske divizije, na kojem je ocijenjena novonastala situacija u vezi s povlaenjem talijanske vojske. Zakljueno je da se za 3-4 dana uz pomo Talijana evakuira dio civilnog stanovnitva iz Graaca u sjevernu Dalmaciju (Krupa, Ervenik, egar, Radui, Kninsko polje), a etnike jedinice u Velebit. Budui da je pala i odluka da se Baovieva grupacija vrati u Hercegovinu, etnici s 'preostalim snagama nisu mogli organizirati daljnje dranje Graaca. Svjestan znaenja odravanja tog punkta, uji je pokuao ojaati etniku posadu jednom domobranskom jedinicom, ali nije uspio.372 Talijani su napustili Graac 5. oujka, ime je bila prekinuta i eljeznika veza s Kninom.373 Jedinice este divizije NOVJ ule su potom u naputeni Graac. U 'iduem razdoblju uslijedili su povremeni oruani napadi etnikih grupa na slobodni teritorij. Sredinom oujka etnici su napali Komandu mjesta Graac u Bruvnu i Kotarski komitet KPH za Graac u Cerovcu. Tom su prilikom ubili partizanskog komandanta Gliu uka i zarobili grupu istaknutih organizatora ustanka u graakom kotaru, meu njima i Nikolu Krajnovia, koji su potom bili strijeljani.374

369 Opirnije o tome usp. V u j a d i n R a p a j i V u ja, Udarni bataljon taba grupe NOP odreda za Liku, zbornik: Kotar Korenica i kotar Udbina u narodnooslobodilakom ratu i socijalistikoj izgradnji, Karlovac 1979, 484-485. Baovi je obavijestio Mihailovia da je Graac'napadnut od 2400 partizana, ali je kasnije uji javio da se radi o 1500. Prema podacima Mihailovia, u Graacu je tada bilo 2300 etnika. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 1932). 370 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 80-82, izvjetaj od 18, I 1943. 371 AH, A, kut 4. 372 AH, A, kut. 5, ujieva naredba Komandi trupa Graac, 26. II 1943.. Istodobno je uji uputio kapetana Davida okia podupanu Vatavuku u Knin u vezi s naputanjem Graaca. etniki izaslanik je predlagao uspostavljanje vojnike suradnje i najavio dolazak posebne etnike delegacije. (AVII, NDH, kut. 231, br. reg. 33/6, izvjetaj Vatavuka iz Knina, 9 III 1943). 373 AIHRPH, NG, inv. br. 26834, izjava Nikice Stanisavljevia, naelnika opine u Graacu, upanu u Kninu, 16. III 1943. 374 Crljenica je 22. IV 1943. dostavio ujiu tekst sasluanja i presude streljanih partizana uhvaenih prilikom etnike akcije na partizansku komandu u Bruvnu 19. III 1943. godine. Oni su sueni na osnovu Uredbe o prekim vojno-etnikim sudovima, a sud je imenovao Crljenica. Trinaestorica su bila strijeljana. U obrazloenju presude za Nikolu Krajnovia, s kojim je strijeljana i njegova supruga, navodi se: (. . .) kriv je to je kao ovjek dosta jakih umnih, naroito politikih sposobnosti sve te svoje sposobnosti stavio u slubu komunistikoj partiji hrvatskoj i time nanijeo mnogo zla srpskom nacionalnom stanovnitvu iz Graaca i njegove okoline, pa ga radi toga osuuje na smrtnu kaznu streljanjem. (AH, A, kut. 3). Usp. i o r e u b r i l o, Napad etnika na KK KPH za Graac u Cerovcu i pozadinske ustanove u Bruvnu, zbornik: Kotar Graac u NOR-u, n. dj., 841 i d.

197

Kako se vidi, operacije jedinica NOVJ u Lici u vrijeme etvrte ofenzive, kojima je ujedno potpomagana Glavna operativna grupa na elu s Vrhovnim tabom, imale su jedan od glavnih rezultata razbijanje etnikih snaga na tom podruju. Povlaenjem s talijanskim trupama u Hrvatsko primorje, sjevernu

IV IV

Dalmaciju i uz eljezniku prugu od Ogulina prema Rijeci, etnici su se nali u novoj, mnogo nepovoljnijoj poziciji. Stanovnitvo koje je s njima izbjeglo sve vie e se htjeti vratiti kuama, to je osobito dolo do izraaja u ljeto 1943, zbog etve. U izvjetaju Centralnom komitetu KPH, sredinom srpnja, Okruni komitet za Liku je isticao da je meu izbjeglim etnicima zavladalo teko stanje i demoralizacija. Ocjenjuje se da je najvei dio obitelji koje su s njima izbjegle silom prilika otiao u Dalmaciju, mnoge da su zavedene, a samo ponekoje familije su od pravih bandita. Odlueno je da se objavi letak zavedenim i silom mobilisanim etnicima da se vrate kuama i da stupe u NOV.375 To je bilo vrijeme kada je rukovodstvo NOP-a u Hrvatskoj ukazivalo na potrebu dinaminije politike akcije protiv etnika, koji upravo zbog doivljenih poraza i gubitaka dotadanjih pozicija nastoje pojaanom propagandom da opravdaju svoju djelatnost. U smjernicama to ih je 27. lipnja J.943. uputio politikim komesarima i politikim radnicima u jedinicama NOV i PO Hrvatske, politiki komesar Glavnog taba Hrvatske Vladimir Bakari je nastalu situaciju ocijenio ovim rijeima: Osim na sektoru oko Knina naa je vojska u Hrvatskoj svagdje vojniki razbila etnike bande. One su bile prisiljene ili da se potpuno rastepu ili da se povuku zajedno sa svojim talijanskim gospodarima 'u icu' . Ukazujui da uji nasilno mobilizira puanstvo Kninske krajine u etnike, a talijanski okupator organizira etnike grupe za teroristiku djelatnost u Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i na novoosloboenom podruju Like, u smjernicama je glavno. teite na potrebi organizirane politike akcije protiv etnika. "Bez politikog razbijanja etnikog utjecaja, isticao je Bakari, ne moemo govoriti o razbijanju njihovih bandi. Njihov je korjen ostao, iako smo njih same istjerali s terena. Bez toga se utjecaja niti silom ne bi dale stvoriti one formacije, koje okupator danas ima u etnicima. Upozoravajui da politiki rad u razotkrivanju uloge etnika nije bio dovoljan, Bakari je isticao potrebu novog pravca u tom radu. Tumaenje kako etnici slue talijanskom i njemakom okupatoru, te da su zbog toga izdajnici, imalo je poglavito uspjeha na meunarodnom polju, jer se u znatnoj mjeri uspjelo uutkati lai nae londonske reakcionarne emigracije o Drai Mihailoviu i njegovom tobonjem heroizmu, ali u samom narodu takva politika akcija nije bila dovoljna. Strah od represalija i etnika propaganda da je suradnja s Talijanima u interesu srpskog naroda uinili su da se u svijesti naroda izbrisalo sramno znaenje rijei izdaja. Mobilizirani etnik i njegova okolina znaju da on slui okupa toru, ali ne smatraju to izdajom. Zbog toga u daljnjoj politikoj akciji treba neumorno dokazivati kako etnici ne slue srpskom narodu, kako ga ne spasavaju time to su stupili u slubu okupatoru. Treba neumorno objanjavati kako bi poloaj okupatora u naoj zemlji bez etnike podrke bio mnogo jadniji, da oni ne bi mogli bez etnika drati niti one poloaje koje imaju. Treba nadalje koristiti sve ona
375

AIHRPH, KP-24/1373, izvjetaj od 15. VII 1943.

198

priznanja, koja nam je uinila Velika Britanija i neumorno dokazivati kako je povezivanje s okupatorom vezanje uz propalu stvar, koje vezanje nee i ne moe odobriti niti jedna saveznika sila.376 U pozivu to ga je u drugoj polovici srpnja Okruni komitet KPH za Liku uputio etnicima, apelira se na izbjegle porodice da se vrate kuama, pa makar se i ne odazvali na mobiliza-

ciju u NOV. Radilo se, dakle, o pokretanju vrlo intenzivne politike akcije na privlaenju onog dijela stanovnitva koje je bilo pod utjecajem etnika i iz ijih redova su vrbovani pripadnici u etnike jedinice. Prema ocjeni obavjetajnog centra NOP-a za Liku, sredinom kolovoza 1943, u Lici je tada djelovalo nekoliko etnikih grupa koje su ukupno imale oko 700 etnika.377 Poloaj tih grupa bivao je sve tei, posebno s obzirom na uskraivanje podrke od stanovnitva. Politika akcija organa NOP-a utjecala je na njihovu sve veu demoralizaciju i osipanje. Sve su ee predaje partizanima ili pak ponuda za pregovore.378 Na podruju sjeverne Dalmacije uji je, pod dojmom zbivanja u Lici, teio da ojaa etnike snage prisilnom mobilizacijom. Prema njegovoj ocjeni, za razliku od gornjolikog i primorskog podruja, jedina oblast u kojoj se vodi stvarna borba ve godinu dana besprekidno jest dinarska oblast, koja je u toj borbi dosada dala 600 rtava najboljih boraca i 1.500 ranjenika.379 Kad su Talijani, a s njima i etnici, napustili Liku, te se etnika grupacija vratila u Hercegovinu, stvorena je izuzetna situacija za etnike u sjevernoj Dalmaciji. Ta je injenica izazvala jo veu zabrinutost etnikog vodstva, jer se ubrzano suavalo podruje na kome su djelovale etnike snage i koje je tretirano kao vrlo znaajno za razvoj pokreta u cjelini. Prema ocjeni Ivanievia - koji je tada bio kod ujia obavljajui jo jedno vrijeme nakon Biraninove smrti funkciju naelnika etnikog taba u Splitu - u njegovu izvjetaju Ostojiu, krajem veljae 1943, ovaj teren je za nas odluujui i mi ga ne smemo izgubiti. Stoga smatra da je potrebno daljnje organiziranje i povezivanje etnikih snaga u sjevernoj Dalmaciji, Lici i zapadnoj Bosni. U vezi s tim predlagao je da Mihailovi odobri da se na ovaj teren prebace 2.000 crnogoraca koji e svriti ovu istorijsku misiju. To treba da je elitna vojska spremna da likvidira sve i svakoga. Ivanievi se ponudio da bude komandant tog ekspedicionog korpusa.380 Pokazalo se, takoer, da talijanski vojni faktori nisu bili zadovoljni organizacijom i borbenom spremnou etnikih jedinica u Dinari. General Spigo se alio Baoviu i Ivanieviu, krajem veljae 1943, da su Talijani dali za naoruanje u Dinari velike koliine oruja i municije, sve na zauzimanje i re vojvode Biranina, ali se pokazalo da su

376 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 6, 309-311. 377 AIHRPH, KP-24/1374 i 26/1518; V e z m a r, n. dj., 431-433. 378 Tako je Glavni obavjetajni centar Hrvatske obavijeten od POC-a za Liku, 3. VIII 1943. o pregovorima s etnikim oficirima, kapetanom Kapetanoviem i porunikom Milanom Potrebiem, koji su bili na elu etnike grupe u Velebitu. (AIHRPH, KP-26/1502). O tim pregovorima je Okruni komitet KPH obavijestio CK KPH, 5. VIII 1943, navodei da se u etnikim redovima osjea velika demoralizacija naroito kod pojedinih koji svakako ele da se vrate kuama. (AIHRPH, KP-26/1S03). . 379 ujievo pismo Ivanieviu, 19. IV 1943, u G i z d i , Dalmacija 1943, Zagreb 1962, 246. 380 Zbornik dokumena.ta NOR-a, XIV/2, 274-280.

199

naoruani nesigurni borci koji su postepeno preli u partizane.381 Spigo je upozorio i na neslogu izmeu ujia, Rokvia i Bogunovia, to onemoguuje konstruktivnu komandu etnikih jedinica. On je za to da vojno rukovoenje pree u ruke oficira, jer je to jedini put da se tako brzo i energino sprovede

VI VI

organizacija etnika u Dinari (. . .).382 Tako su na pojedina komandna mjesta postavljeni oficiri. Za komandanta operativnih trupa, tj. ujieva pomonika, jo je Biranin postavio majora Miodraga Paloevia, a za naelnika njegova taba kapetana Davida okia. Ubrzo se, meutim, pokazalo da uji nije bio voljan prepustiti oficirima glavne komandne pozicije. Ve sredinom oujka 1943, Paloevi je dao ostavku na svoju funkciju zbog nesuglasica koje je imao s ujiem.383 Krajem 1942. poela je reorganizacija etnikih jedinica u sastavu Dinarske divizije. Zapravo, rije je o pokuaju obuhvaanja neto veeg teritorija. Sve su etnike oruane snage trebale biti organizirane u korpuse, kao najvee vojne jedinice. Pojam Dinarske divizije sve se vie gubio i bio zamjenjivan pojmom Dinarske etnike oblasti. Prema Mihailovievoj direktivi, poetkom sijenja 1943, za poduzimanje spomenute ofenzive protiv snaga NOP-a, etnike su snage u Hrvatskoj bile organizirane u tri korpusa. Prvi korpus obuhvaao je podruje Banije, Korduna, Like i Gorskog kotara (lijevo od linije: ue Une u Savu-Biha-Udbina-Medak-Obrovac-Zadar).384 Drugi korpus je obuhvaao podruje sjeverne Dalmacije i june Like, a trei su inile etnike jedinice iz Hercegovine pod komandom Baovia.385 U daljnjoj reorganizaciji koju je poduzeo uji, od jedinica drugog korpusa organizirana su dva nova: 501, koji se zvao Kosovski, i 502, nazivan Dinarski.386 U oujku 1943. je formiran novi korpus, ),Velebit.387 Bio je stacioniran na prostoru od Ervenika do Zatona i od rijeke Zrmanje do eljeznike pruge prema Graacu.388
381 Danas u Dinari, prema rijeima Spiga, ima oko 4-5000 naoruanih etnika koji nee da se bore van njihovih sela. Neposluni su i nedisciplinovani, bore se i prestaju da se bore kad je njima stalo, a ne kad to narede stareine. Na te etnike mi se uopte ne moemo osloniti, jer nas dovode u teku situaciju ostavljajui u sred najjae borbe nae jedinice na cedilu, kao to je bio sluaj prilikom naputanja Srba, ime je divizija Sasari. bila izloena bonom udaru i pretrpela oko 600 gubitaka u dvodnevnoj borbi. (Isto, 293). 382 Isto, 292-295. 383 Paloevi je 14. III 1943. uputio ujiu pismo u kojemu ga obavjetava. o ostavci i razlozima za nju. U prvom redu to se odnosilo na ujievu autokraciju, koja je dola do izraaja oko niza pitanja, meu ostalim i u tome da on sam planira i provodi akcije operativne prirode, bez konzultacije s Paloeviem. (AVII, A, kut. 159, br. reg. 24/3). 384 Po svoj prilici se Bjelajca smatralo komandantom tog korpusa. Taj korpus se naziva 503. korpus. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 9). 385 1sto, 9-10. 386 uji je smatran glavnim komandantom, dok je komandant 501. korpusa bio kapetan Novak Mijovi, a 502. korpusa najprije major Stude a zatim kapetan ivojin Mladenovi. (Isto, 9-10). 387 Taj je korpus nastao od Tree brigade 502. korpusa. Komandant mu je bio kapetan Milivoje Vuksanovi. (AH, A, kut. 3, Naredba br. 1 komandanta korpusa Velebit, 15. III 1943). 388 Na podruju Krupe, egara i Obrovca etnikom skupinom rukovodili su bivi andarmerijski narednik Obrad Bijanko i iguman manastira Krupa Savatije Maibrada. (S t e v o N. S i m i - M a l e, S t e v a n Z. L j u b i i , Opina Obrovac u NOB-i, Zbornik IHRPD, sv. 4, 703). Autori navode podatak da Bijanko i Maibrada nisu sudjelovali u prvoj ustanikoj oruanoj akciji kod manastira Krupe, ve su se bili sklonili kod okupatora u Zadru i u manastiru

200

Ta je reorganizacija bila najue povezana s mogunosti daljnje mobilizacije stanovnitva u etnike jedinice i njihova naoruavanja. Upravo su ta pitanja bila najakutnija za etniko rukovodstvo. Vojna reorganizacija, koja se ogledala u stvaranju korpusa kao velikih vojnih jedinica, bila je sasvim neadekvatna

VII

VII

stvarnim mogunostima, koje su se poglavito ogledale u stupnju ostvarenja mobilizacije i naoruanja. Talijanski vojni faktori su raunali da uji moe mobilizirati 4000 do 5000 boraca. Prema spomenutoj Spigovoj izjavi, uji je u stvari mogao prikupiti jedva oko 1500 boraca, organiziranih u etnikim jedinicama, dok je ostala masa na koju se znao pozivati bila nepokorna i neposluna.389 Osim to je prvenstveno ovisio o Talijanima u pogledu naoruanja i snabdijevanja, uji je radio i na tome da se ostvari i to bolja suradnja s domobranskim snagama. Sredinom oujka 1943. poslao je u Knin svog izaslanika podupanu Vatavuku, s upozorenjem da Talijani namjeravaju napustiti Knin. uji je traio da se u Knin poalju jae domobranske snage, a etnikim odredima stavi na raspolaganje odreena koliina oruja i municije.390 etnici su u to vrijeme i na drugim primjerima pokazivali elju za suradnju s vlastima i oruanim snagama NDH, a za zajedniku borbu protiv NOP-a': Poglavito je to dolo do izraaja na podruju Vrlike, gdje su etnici izrazili elju da bi suraivali sa domobranstvom i orunitvom dok sa ustakom vojnicom nee pod nikakvim uslovima.391 Sredinom travnja 1943. u Sinju je odran sastanak zainteresiranih strana, na kojemu je izraena suglasnost o stacioniranju domobranskih i etnikih posada u Vrlikoj krajini.392 Zbog opasnosti od slabljenja svojih pozicija uji je traio i suradnju sa NDH, ali je nastojao da se to javno ne izraava.393

Krka kod Kistanja. Oni su ,uspostavili dobru vezu. s talijanskim vlastima u Zadru, preko kojih su se snabdjeli orujem. (AH, A, kut. 5). U pismu koje je uputio Maibradi, 11. VII 1942, kapetan Crljenica mu preporuuje da posveti vie panje naoruavanju etnika. aljui mu tekst zakletve i jedan letak, Crljenica dalje pie: aljem Vam etniku zakletvu i propise o borbi protivu komunista s tim da se sa zakletvom upoznaju svi borci-etnici, to jest da je naue, a ovaj letak umnoiti i to pre rasturiti po Vaoj teritorij i van iste. Imajte ee sastanke sa komandantom bataljona i komandirima eta, te tom prilikom reavajte sva pitanja za ivot i borbenu gotovost. (AH, A, kut. 1). U prosincu 1942. u Krupi je bio stacioniran etniki bataljon Velebit, koji je imao oko 400 naoruanih ljudi. Prema priznanju komandanta bataljona Milenka Stevanovia, glavni cilj tih grupacija bio im je pljaka a etovanje i borba za slobodu bili su u drugom redu. ujievom naredbom, 12. III 1943, taj je bataljon preimenovan u Drugu brigadu novoosnovanog korpusa Velebit. (AH, A, kut. 3, pismene izjave M. Stevanovia, koji je poetkom travnja 1943. u egaru predao dunost Bijanku). 389 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 293-295. Prema podatku koji daje podupan u Kninu Vatavuk, sredinom oujka 1943 nakon odlaska Bosanskih etnika jakost ujievih etnikih odreda sa Lianima, koji su se k njemu prikljuili, cieni se na 2.000-2.200 ljudi. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, knj. 5, 694). . 390 AVII, NDH, kut. 92, br. reg. 38/3, izvjetaj Vatavuka 18. III 1943. 391 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 6, 655, iz izvjetaja Orunikog krila u Omiu, 19, IV 1943. 392 Prema podacima iz izvjetaja taba grupe partizanskih odreda Dalmacije, 15. IV 1943, i izvjetaja obavjetanog odsjeka tog taba, 19. IV 1943, na sastanak u Sinj doli su komandant divizije Sassari, kotarski naelnik iz Drnia j ustaki stoernik iz Knina, a kao predstavnici etnika oficiri Mijovi, Asanovi i Alfirevi i pop Petar Stojsavljevi. U Vrlikoj krajini je bila stacionirana 3. brigada 501. korpusa, sa sjeditem u Civljanima, koja je imala oko 200 etnika. (Isto, 39-40 i 49-50). U vezi s tim karakteristina je kasnija izjava popa Stojsavljevia, koju je dao komandantu domobranske posade u Sinju potpukovniku Jakovu Potoniku: U borbu protiv partizana ima ve tri godine da stup am sa svakim, pa i sa Vama dok ste bili u Sinju, sa tog pravca nisam nikad ostupio, a najmanje danas. (AIHRPH, NG, kut. 429, f. 7, Stojsavljevievo pismo Poroniku 14. II 1944, citirano u elaboratu: Odnos i saradnja etnika D.C.O. sa vlastima

201

Jedinice Dinarske etnike divizije vidljivo su se angairale u operacijama koje su talijanske vojne snage poduzele protiv NOVJ u ljeto 1943. Za ujia je to bio poticaj da poduzme i iru mobilizaciju, kako bi se predstavio to jaim saveznikom Talijana. Prema ocjeni taba Kninskog sektora NOVJ, etnika mobilizacija u Kninskoj krajini uspjela je i moe se rei vie nego to se oekivalo. etnici su izdali plakat u kom su pozivali mukarce od 16 do 55

VIII VIII

godina, a ukoliko se neko ne javi bie strijeljan. Dvojicu seljaka iz sela Vrbnika streljao je uji zato to se nisu odazvali mobilizaciji. Sela koja se nisu htjela odazvati mobilizaciji, i to na pr. Tepljuh, Bioi, Mioi i Kanjani, bila su blokirana po noi, i odvedeni svi mukarci. Na ovaj nain uji je uspio da u ova etiri sela pokupi 400 boraca i odvede u Knin. Svakako ovo nisu pristalice etnika, ali oni ih sistematski privlae u borbu protiv partizana i tako ih prisile da se bore.394 Krajem travnja 1943. jedinice Dinarske etnike divizije poduzele su operacije protiv NOV] na zapadnim padinama Dinare, gdje je bilo i sjedite Okrunog komiteta KPH za Knin. Prema nekim podacima, u tim je operacijama sudjelovalo oko 2300 etnika.395 Taj broj svakako pokazuje da je uji imao namjeru da zada snaan udarac snagama NOP-a. Prema ocjeni taba Kninskog sektora NOV], etnici su na tom podruju bili brojano znatno ojaani i predstavljaju ipak jau snagu. Ovo se najbolje moglo ustanoviti prigodom akcije na Dinaru, gdje su uspjeli da naa tri bataljona koja su operisala u Dinari odbace prema Bosni. 396 etnici su u tim operacijama, dakle, uspjeli potisnuti snage NOP-a i ovladati tim podrujem. Bio je to svakako poticaj ujiu za poduzimanje daljnjih operacija.397 Krajem svibnja
NDH). Poetkom lipnja 1943. Stojsavljevi je od ujia imenovan za nacionalnog politikog poverenika za kotar Sinj. (AH, A, kut. 1). 393 uji se protivio sklapanju ugovora s organima NDH slinih onome koji su predstavnici Medakog etnikog odreda sklopili u Gospiu. Podupan u Kninu je, naime, dobio tekst tog ugovora i predstavio ga kao uzor za sklapanje slinog ugovora, tj. tako treba da postupe i kninski etnici kojima je taj ugovor pokazao (. . .). uji se usprotivio i slubenom estitanju godinjice osnutka NDH, 10. IV, kod upana u Kninu, za to je bio Rokvi. Na albu. Rokvia, zbog takvog ujieva postupka inetrvenirao je talijanski zapovjednik u Kninu kod ujia, ali se ovaj izgovorio da je bolestan. Ipak je uji, 10. IV 1943, odredio delegaciju koja je dola na estitanje i prisustvovala zboru u Kninu. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 6, 677). 394 uji, Novakovi i kapetan Ili (oki, op. F. J. B.) u prisustvu jednog talijanskog enerala, navodi se dalje u izvjetaju spomenutog taba, odrali su zbor etnicima. Na ovome zboru uji je rekao kako je on obeao eneralu da e mobilisati 7000 etnika, povesti u borbi protiv partizana u Liku. Izmeu ostalog rekao je da treba da uniti ostatak partizana u Liki i da e onda srpski narod biti potpuno slobodan. (Isto, 155, izvjetaj od 21. V 1943). Prema podacima iz izvjetaja taba Kninskog sektora, 1. VI 1943, etnike snage na podruju Knina imale su oko 3600, a na podruju egar-Ervenik oko 1000 etnika, od kojih se jedan broj odnosio na izbjegle etnike iz Like. (Isto, 196). 395 G i z d i , Dalmacija 1943; n. dj., 260. 396 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 6, 155. 397 U povodu spomenute operacije na Dinari, Mihailovi je 13. V 1943. javljao ujiu: Dobio sam izvjetaj od okia o Vaem nadiranju na Dinari. Razvijte to jau etniku akciju i razbijte poslednje ostatke bihake republike. Ukoliko vie sa time urite, utoliko ete pre cilj postii, jer su Moinovci u rasulu. Pozdrav vojvodi i saradnicima. (...) Nastavite rad na potpunom ienju Vae prostorije od svih unutranjih neprijatelja. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIVl2, 734). U izvjetaju to ga je tab Dinarske etnike divizije 8. V 1943. poslao o tim operacijama komandi talijanske divizije Zara - koja je zamijenila u Kninu diviziju Sassari zakljuuje se: aljui ovaj izvjetaj izvetavamo italijansku komandu, da jedinice dinarsko-etnike divizije uzee uea uvek i u budue kao i u prolosti sa korektnou u zajednikoj

202

etnici su s Talijanima poduzeli operacije na prostoru Knin-Paeni-Golubi-Strmica, gdje je bio stacioniran Sjevernodalmatinski partizanski odred. Meutim, te operacije nisu poluile eljene rezultate. Naprotiv, etnici su doivjeli poraz.398 Od poetka srpnja talijanske i etnike snage poduzele su veu ofenzivu na kninskom podruju. Prema podatku taba Kninskog sektora NOVJ, ondje je izvrena brojna koncentracija od 2000-2500 Talijana i 4500-5000 etnika.399 uji se mnogo uzdao u tu ofenzivu, dajui joj strategijsko znaenje.

IX

IX

U pismu Drenoviu javljao je da ujedno priprema i ofenzivu prema Lici. Neophodno je potrebno, isticao je on, da se nae snage ujedine i da otponemo najenerginije i najbre unitavanje 'Titovaca', kakoje to uostalom i V. K. (Vrhovna komanda, op. F.J.B.) naredila. Podsjeao je ujedno Drenovia na politike ciljeve borbe etnikog pokreta: Jedinstvo i sloga u dananjim danima od ivotnog su znaaja za ceo Srpski narod. Da su pojedinci od ranije toga bili svesni danas bi vojnika i politika situacija bila u potpunosti u naim rukama. Mi smo u zakanjenju s obzirom na svetske dogaaje pa zato moramo uriti da nas dogaaji ne zateu nespremnim i nesposobnim, da ostvarimo na politiki cilj, a to je stvaranje etniki iste Srpske drave.400 U daljnjem razvoju te ofenzive pokazalo se da etnike snage, unato svojoj brojnosti, nisu mogle postii planirane rezultate u borbama s jedinicama NOVJ. etnika grupacija je u tim borbama, naprotiv, bila razbijena, pretrpjevi znatne gubitke. Krajem kolovoza talijansko-etnike snage su odustale od daljnje ofenzive i povukle se u Kosovo. Gubici su za etnike bili najtei na podruju Vrlike, gdje ih je podosta bilo koncentrirano.4o1 O borbenoj vrijednosti etnika najbolje svjedoi ocjena to je dao Zujovi, koji je od kraja srpnja zajedno s ujiem sudjelovao u operacijama. Pored sveg zalaganja vojvode ujia i mog linog zalaganja i izlaganja, alio se on Mihailoviu, nismo uradili Bogzna ta. Trupe su pokazale veliku marevnu sposobnost po najgorem terenu i vrlo veliku otpornost fizikog karaktera ali u borbenom pogledu nevaljaju. Nisu ni za kakvu ofanzivnu akciju a ni u defanzivi nisu Bogzna ta. Podloni su panici i svaki eli da izvue glavu. Solidarnosti i povezanosti izmeu jedinica nema. Trupe su skroz neobuene a stareinski kadar lo. U velikoj sam brizi.402 Za daljnje okupljanje etnika u Gorskom kotaru bila je znaajna opsenija ofenziva koju su talijanske vojne snage u rujnu 1942. poduzele na partizanski teritorij Drenice, Jasenka, te otoakog i brinjskog kotara. Talijani su transportira li dio stanovnitva u logore u Bakru i Kraljevici. Ondje je vrena propaganda za vrbovanje u etnike jedinice. Od zavrbovanih osnovan je jedan etniki odred, kojemu je bio komandant kapetan Duan akovi. Vrbovanje su vodili lanovi etnikog komiteta u Suaku uro Vukeli i piro
borbi sa zajednikim neprijateljima partizanskim komunistima, sa puno zahvalnosti prema talijanskoj vojsci koja nam daje punu pomo i podrku u ovoj borbi. (Isto, 700). 398 Opirnije K v e s , n. dj., 610 i d. 399 NOB u Dalmaciji 1941~1945, zbornik dokumenata, knj. 7,45, izvjetaj od 9. VII 1943.
400 Isto, 971-972. 401 Isto, 834, 895-896,
.

944. Opirnije o tim borbama usp. R a p a j i V u j a, n. dj., 494 i d. 402 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 893.

203

Joki. Talijani su iz logora pustili sve one koji su pristali da idu u etnike jedinice i bore se protiv partizana.403 Novu situaciju Okruni komitet KPH za Hrvatsko primorje ocijenio je ovim rijeima: Politika situacija je mnogo gora nego je vojnika. Sve one Srbe koje je neprijatelj pohvatao za vrijeme ofenzive i koji su se predali naoruao je i doveo u Gomirje, te tako danas u Gomirju ima oko 500 naoruanih etnika, Familije tih naoruanih zadrane su u Kraljevici i u Bakru te tako su ih vezali uza se pored ostaloga i familijama. Mi smo jednim letkom pozvali te ljude da prelaze na nau stranu obeavajui im da im se nee nita

X X

dogoditi, ali jo do danas rezultata se ne vidi.404 U proljee 1943. etnike su snage u Gorskem kotaru bile organizirane u dvije brigade, koje su bile u sastavu 503. korpusa. S dolaskom etnika koji su se povukli iz Like, u Gorskom kotaru je u ljeto 1943. bila poveana njihova koncentracija etnika.405 Oni su bili neposredno vezani uz talijanske garnizone, odakle su esto u grupama odlazili na teren i terorizirali stanovnitvo. Iz izvjetaja Okrunog komiteta KPH za Gorski kotar vidljivo je da su etnici ee napadali i ubijali politike radnike NOP-a na terenu.406 etniko rukovodstvo je bilo zainteresirano da se preko etnika u Gorskom kotaru uspostavi neposrednija veza sa Slovenijom. Mihailovi je u veljai 1943. naredio kapetanu Kapetanoviu, koji je bio u Medku, da ode u Sloveniju i povee se s majorom Karlom Novakom.407 U lipnju je u Sloveniju poslan Jevevi, koji je izvijestio Mihailovia da Novak ima svega 500 do 600 ljudi.408 U kolovozu je Novak doao u Suak, a potom u Gorski kotar. Tom prilikom je dogovoreno da se stotinjak etnika s tog podruja i iz Like prebaci u Sloveniju.409 Na osnovi tog dogovora Bjelajac je naredio majoru Vasiliju Maroviu da s jednom etnikom jedinicom krene iz Srpskih Moravica u Sloveniju i da se juno od Koevja sastane sa slovenskim etnicima. Prema podacima Marovia, koji je 7. rujna sa 270 etnika preao u Sloveniju, on se ni sa kim nije susreo, a dan kasnije je saznao za kapitulaciju Italije i odluio da se vrati u Srpske Moravice.410

403 B r a n k o L a t a s, etnika zlodjela u Hrvatskom primorju, n. dj., 19. II 1980. Komanda etnike zone Gorskog kotara obavijestila je 30. XI 1942. etnike Gomirja, Drenice i Jasenka o obavijesti Vukelia da e se njihove obitelji vratiti u svoje domove. Prema Vukelievoj obavijesti, u Bakru je bilo 1200 interniranih. (AH, A, kut. 1). 404 AIHRPH, KP-13/405, izvjetaj Centralnom komitetu KPH, 29. X 1942. 405 Prema podatku Kotarskog komiteta KPH Vrbovsko, 11. IX 1943, u Srpskim Moravicama je bilo oko 900 etnika. (AIHRPH, KP-256/254). U izvjetaju od 23. VIII 1943. upa u Ogulinu je dala ove podatke o razmjetaju etnika u Gorskom kotaru: u Srpskim Moravicama 400-500 etnika i oko 1000 lanova obitelji; u Gomirju 50-100 s obiteljima, a slian broj i u Ogulinskom Hreljinu; u Josipdolu oko 700 s obiteljima. (AVII, NDH, kut. 80, br. reg. 57/7). 406 etnici politiki u naem okrugu ne predstavljaju neku naroitu opasnost. Njihovo nasilniko dranje pri upadima u sela, bezobzirna pljaka i maltretiranje puanstva, hapenja i vrenja mobilizacije (ogulinski kotar) izaziva mrnju prema njima. Mrnja naroda s jedne, a previranje u njihovim redovima, to je slika stanja, koje vlada u redovima te bande. Iako politiki ne predstavljaju vidniju opasnost, ono nam kao naoruane bande zadavaju jo uvijek brigu, - u posljednje vrijeme naroito, jer se pojavljuju i na oslobodeni teritorij (Lokve, ogulinski kotar) i to u snagama od 20-35 ljudi, ulaze u sela, kolju ljude, zaustavljaju nam stoku i odvode je. (AIHRPH, KP-24/1370, izvjetaj upuen CK KPH, 14. VII 1943). Podaci o napadima tnika na. politike radnike NOP-a iznose se u izvjetaju od 26. VII 1943. (AIHRPH, KP-25/1432). . 407 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 212. 408 F r a n e k S a je, Belogardizem, Ljubljana 1952, drugo izd., 559. 409 Isto, 566-567. . 410 Prema Bjelajevoj naredbi, 7. IX 1943, od grupe slovenskih etnika juno od Koevja i

204

to se tie podruja sjeverno od Save, etniko rukovodstvo je pokazivalo interes za Slavoniju. Slijedili su pokuaji stvaranja oruane etnike jedinice. Mogunosti da se to ostvari neposredno na slavonskom terenu nisu bile nimalo pogodne. Trebalo je organizirati ubacivanje etnika u Slavoniju. Za to je bio angairan, od poetka 1942, kapetan arko Milurovi, koji se vratio iz njemakog zarobljenitva. Razvio je propagandnu akciju meu izbjeglicama iz Slavonije u Beogradu. U izvjetaju Boku Todoroviu, sredinom veljae 1942, navodi da je uspio formirati Slavonski etniki odred od oko 300 ljudi, koji su izbjegli iz

XI

XI

pojedinih slavonskih kotara. Planirao je da ta jedinica operira na veem podruju Slavonije. Raunao je na irenje jedinice ukljuivanjem domaih pristalica, meu ostalim, i Hrvata Jugoslovenski orjentisanih. to se tie odnosa prema njemakom okupa toru, zastupao je gledite da oni trebaju biti tolerantni.411 injenica je, meutim, da do osnivanja te jedinice zapravo i nije dolo. Osim nastavljanja propagande meu izbjeglicama iz Slavonije u Srbiji, poglavito u Beogradu, slani su pojedinci da ispitaju situaciju i mogunosti povezivanja i okupljanja domaih proetniki orijentiranih elemenata.412 Prema raspoloivim podacima, major Duan Janji je dobio posebnu punomo u ime Mihailovia sa zadatkom da ide u Slavoniju (Pakrac).413 On je bio na funkciji u Majevikoj etnikoj brigadi, a s njenog podruja trebala se i organizirati veza sa Slavonijom. Janji je sredinom svibnja 1943. doao u Slavoniju da se povee s pojedincima i ispita mogunosti ubacivanja grupe naoruanih etnika.414 Od svibnja je nekima slao pisma koja su imala izrazito propagandni karakter u cilju vrbovanja za etniki pokret.415 No uvidio je da je u Slavoniji NOP snaan. Razbijanje partizana u Slavoniji, a njih ima vezanih od Triglava do Zemuna, ocjenjivao je, vrlo je teka stvar. Ima dva naina a ta su jedan taktiki privlaenjem sebi u etnike sektore, a drugi da se sa najmanje 1000 etnika otpone akcija meu njima samim. Naravno ova druga verzija otpada, jer takove snage mi nemamo.416 Iz raspoloive dokumentacije vidi se da se Janjia oslovljavalo kao komandanta Slavonskog etnikog odreda ve u lipnju 1943, to znai da je on od tada radio na okupljanju grupe etnika za prijelaz u Slavoniju. To se dogodilo prvih dana kolovoza, kada se Janji s grupom etnika prebacio iz Bosne u posavska sela u blizini Okuana.417 Toj Janjievoj akciji etniko je rukovodstvo pridavalo
Marovieve grupe trebalo je da se formira druga brigada 503. korpusa s Maroviem kao komandantom. Zadaa joj je trebala biti da vri brze intervencije i udare. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 949-951). Marovi navodi da njegov put u Sloveniju nije urodio plodom, jer etnici majora Novaka nisu uspeli da dou na odreeno mjesto. Uzalud smo itava dva dana tumarali po Sloveniji od sela do sela traei Novakove etnike, za koje nam niko nita nije znao rei. (Isto, knj. 3, 380-381). Saje pie da je Novak sa svojim centralnim etnikim odredom s oko 200 ljudi ekao Marovia g selu Graricama od 3. rujna, gdje ga je 8, rujna opkolila Druga udarna brigada NOVJ Ljube ercerja. (S a j e, n. dj., 584). 411 Zbornik dokumenata NQR-a, XIV/1, 156-159, 412 Mrazovi, n. dj., 162-163. 413 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 149, 414 U izvjetaju to ga je o tom putu podnio 18. V 1943. kapetanu Bori Mitranoviu, delegatu Vrhovne komande kod etnikih odreda u zapadnoj Bosni, Janji, navodi da je dopro blizu Okuana i bio u nekoliko srpskih sela. (AIHRPH, NG, kut. 426, f. 13), 415 AIHRPH, NG, kut. 426 f. 13 i kut. 428, f: 2; AH, A, kut. 5. 416 AH, CA, kut. 5, iz pisma etnikom komandantu Sveti Mitroviu, 26. V 1943. 417 T o m l j a n o v i , n. dj., 16, navodi da je Janji preao s oko 30 etnika, a M r a z o v i , n, dj., 164, tvrdi da je grupa imala 16 etnika.

205

posebnu vanost. Prema direktivi, koju mu je dao Mitranovi, on je trebao u Slavoniji da stvori bar jedno ma i najmanje uporite, jer je ono od velike vanosti za etniku akciju. Takoer je, prema toj direktivi, trebao da radi na organizaciji svih nacionalnih a naroito srpskih snaga.418 Iz pisma koje je po samom prijelazu poslao Mihailoviu, vidi se da se Janji zanosio opsenijim planom etnike akcije u Slavoniji. Sugerirao je da je u blizini sela ovac vrlo pogodno zemljite za aerodrom a pogodno je za bacanje oruja i spreme, jer se moe vrlo dobro da obezbedi. Traio je bombardiranje Okuana i Nove Gradike

XII XII

te bacanje letaka iz zraka na to podruje.419 U svakom sluaju, dolaskom Janjieve grupe etnika je akcija bila pojaana. Ubrzo se pokazalo da je Janji u njemakim okupacionim snagama imao glavnu podrku. Iz njegovih sauvanih pismenih obavjetenja Njemakoj komandi u Okuanima, koja je potpisivao kao komandant Slavonskog etnikog odreda, vidi se da je za Nijemce obavljao obavjetajnu ulogu, te da su ga oni snabdijevali orujem.420 S druge strane, i njegov odnos prema vlastima NDH bio je lojalan. Karakteristine su u tom pogledu i direktive za organiziranje etnike akcije na tom podruju, koje su Janjiu upuene u listopadu 1943. U njima se istie: Za sada je na glavni neprijatelj Komunizam - Partizani. Prema tome, sve veze i rad organizujte za borbu protiv njih. Ustae za sad ne napadajte. Osim toga, sugerira se stvaranje veza s pristaama Maeka i posebno u domobranskim jedinicama.421 Rukovodstvo NOP-a u Slavoniji pokazalo je izuzetnu osjetljivost za pojavu Janjieve grupe. Osim intenzivne politike akcije u stanovnitvu, posebno u srpskim selima, odmah su poduzete i pripreme za konkretnu oruanu akciju protiv etnika.422 Ve je 21. kolovoza tab estog korpusa NOVJ izdao naredbu za formiranje specijalne jedinice za borbu protiv etnika. Bila je to naredba o osnivanju Protiv etnikog bataljona u cilju onemoguavanja etnike djelatnosti u Slavoniji kao i u svrhu unitenja svih etnikih snaga koje se iz Bosne prebacuju na slavonski teritorij. Ve prije toga, 15. kolovoza, dolo je do oruanog sukoba etnika s partizanima iz Sedamnaeste brigade. Poslije toga etnici vie nisu prelazili eljezniku prugu Zagreb-Beograd i dolazili u posavska sela. Bili su uglavnom u Okuanima pod okriljem Nijemaca i zajedno s njima i domobranskim snagama izlazili u akcije. Poetkom listopada Protivetniki bataljon nanio je teak poraz Janjievoj grupi. Nakon toga uslijedilo je jo nekoliko oruanih akcija do kraja studenoga, u kojima su etnici bili vrlo oslabljeni. Preostala manja grupa etnika s Janjiem napustila je Slavoniju krajem prosinca 1943.423
418 AIHRPH, NG, kut. 426, f. 13, Mitranovievo pismo 20. VI 1943. 419 AIHRPH, NG, kut. 426, f. 13, pismo od 8. VIII 1943. 420 AIHRPH, NG, kut. 426, f. 13. 421 M r a z o v i , n. dj., 164. 422 Oblasni komitet KPH za Slavoniju poslao je 12. VIII 1943. opirniju

okrunicu okrunim i kotarskim komitetima te partijskim rukovodstvima u vojsci o organiziranju politike akcije protiv etnika. Uz okrunicu je upueno i spomenuto pismo V. Bakaria od kraja lipnja 1943. (AIHRPH, KP-I08/35). . 423 T o m l j a n o v i , n. dj., 17-19. U etnikom se rukovodstvu pak u to vrijeme jo vjerovalo da je Janji razvio dosta iroku politiku akciju u Slavoniji i uvrstio svoje pozicije. Na tom uvjerenju su se gradile i daljnje organizacione pripreme. Tako je Mihailovi postavio pukovnika Aleksandra Nikolia za komandanta Komande Slavonije. On je Mihailoviu 31. XII

206

Kapitulacija faistike Italije, 8. rujna 1943, koja je uslijedila nakon svrgavanja Mussolinija i uspostave vlade marala Badoglia, nije mogla iznenaditi ni jedan vojno-politiki faktor na jugoslavenskom ratitu, pa prema tome ni etnike. Meutim, za one etnike grupacije koje su bile neposredno vezane s talijanskim vojnim snagama, tj. njihovim garnizonima, taj je dogaaj bio svakako teak udarac njihovim dotadanjim pozicijama. U povlaenju etnikih snaga s pojedinih punktova u Hrvatskoj bilo je sve vie dezorijentacije, demoralizacije i osipanja. NOP je bio faktor koji ima vrlo znaajnu ulogu u tom procesu. Na poetku kolovoza objavljen je proglas Glavnog taba Hrvatske Srbi u etnikim

XIII

XIII

redovima, u cilju privlaenja svih onih koji su voljni da pristupe NOP-u.424 Na znaenje te akcije ukazao je Bakari u smjernicama to ih je 6. kolovoza uputio politikim komesarima. Ukazujui na karakter dolaska etnika u ume s ciljem da se bore protiv NOVJ, a pod lanom izlikom 'ekanja' Saveznika, on je ocijenio ovim rijeima trenutnu situaciju, i upozorio na pravac daljnje akcije: Talijanski je okupator, organizator etnike izdaje, danas pred kapitulacijom. Jasno je da e njegova pomo i podrka etnikim bandama morati prestati. Jasno je nadalje da e sve vei broj etnika, koji su - zavarani lanim rijeima pristupili u redove izdaje, svakim danom sve vie uviati svoje pogreke i sve vie teiti da krenu putem borbe protiv okupatora, kako bi ispunili svoju dunost prema domovini. Imajui to u vidu moramo svim silama nastojati da ubrzamo proces prilaenja ljudstva u etnikim redovima na stranu. NOB. U tu svrhu smo traili od naih jedinica da im takav prelaz omogue i da radi toga omogue razgovore s pojedinim grupama. Dali smo na stav u naem proglasu 'Srbi u etnikim redovima' od 1. VIII o. g. Naredili smo da se svakom onom tko se eli u budue boriti protiv okupatora omogui da pristupi u nau vojsku i da time spere sa sebe ljagu izdaje. Dali smo nareenje da se moe u istu svrhu pregovarati i s pojedinim etnikim voama, takoer u ciju olakanja i prelaza zavedenog ljudstva na stranu NOB. Konstatirajui da su te direktive naile i na mnoga nerazumijevanja kod nekih naih jedinica, tj. da su se one poele sasvim liberalno odnositi prema
1943. javljao da je u Beogradu i apcu osnovao Slavonsko-Kordunaki komitet, koji se deli na finansisku, propagandnu, kurirsku i obavetajnu sekciju. Istom prilikom on Janjievu grupu u Slavoniji naziva Psunjskim korpusom, tvrdei da je s njim uspostavljena veza i da Janji dri vlast u Okuanima i okolini. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 226). Meutim, nakon Janjieva povratka u Beograd i etniko rukovodstvo je postalo svjesno da njegova akcija u Slavoniji nije postigla nikakve rezultate. Nikoli se sastao u Beogradu s Janjiem i dao mu upute za daljnji rad. Meutim, od toga nije bilo nita, jer se Janjiu nije naputalo Beograd. Jedina mogunost njegova opstanka u Slavoniji, kako je Nikoli javljao Mihailoviu, 11. II 1944, bila je u okviru njemakih privrednih interesa, tj. vojnom osiguranju sjee slavonskih uma. Nikoli je obavijestio Mihailovia da su Janjia postavili Nijemci za zapovednika srpskih dobrovoljaca u Hrvatskoj. Nikoli je izraavao svoje nezadovoljstvo takvim razvojem dogaaja i obavijestio Mihailovia da e organizirati novi etniki odred na elu s kapetanom Milanom Staniem, koji bi trebao ilegalno nastaviti Janjiev rad. (Isto, 370 i 373-376). Meutim, u okupljanju izbjeglica s podruja Slavonije u Srbiji Nikoli nije postigao vidljivije rezultate koji bi mu omoguili da poduzme organiziranu etniku akciju u Slavoniji, Mogli su se tek pojedinci ili manje grupe pojavljivati u Slavoniji, ali neposredno u slubi Nijemaca. Tako se u izvjetaju Okrunog komiteta KPH za Osijek; 2. IX 1944, navodi da je Nikoli doao u Vinkovce u njemakoj uniformi, te da je pozivao neke ugledne Srbe na sastanak, meutim, oni nisu doli. Zatim je otiao u Osijek. (AIHRPH, KP-157/5760). 424 AVII, NOR; kut. 108, br. reg. 27/1.

207

etnikim grupacijama, pod impresijom da e doi do nekih velikih 'sporazuma', Bakari je upozoravao da s etnicima kao cjelinom nee i ne moe biti nikakvog sporazuma, a takav sporazum ne valja ni oekivati. Pozivi upueni etnikim grupama da se mogu zajedno s nama boriti i time otvoriti vrata svakome da moe pristupiti u nae redove, upozoravao je Bakari, ujedno su i odreenje stava NOP-a, a to je nemilosrdno tjeranje svakog onog tko se na osloboenom terenu nae s pukom u ruci, a ne sudjeluje u borbi protiv okupatora. Taj stav znai da nema i ne smije danas biti nikakvog liberalizma u odnosu spram tih bandi, nego samo rat, rat do istrebljenja kao prema svakom

XIV XIV

okupatorovom sluzi. Istiui da se NOVJ jedina bori u zemlji protiv okupatora, Bakari zakljuuje: etnike su bande nanijele naoj zemlji dovoljno sramote da ne moe biti niti govora da bismo mogli trpjeti neke samostale etnike grupe, koje bi se pod komandom istih ljudi, koji su sluili okupatoru, mogle slobodno kretati i 'boriti se' .425 Zamisao je bila, da se etnike grupacije u povlaenju iz Gorskog kotara i Like pridrue Dinarskoj etnikoj diviziji. ujovi je ve poetkom kolovoza pisao Bjelajcu i Griu o toj ideji: Ako smatrate da bi o slomu Italije vi bili ugroeni i da ne bi mogli izdravati trupe iz mesnih sredstava sa umskih terena koje drite, izvestite me pa da blagovremeno preduzimam to treba. ini mi se da nam nita drugo ne bi ostaj alo nego da se pomou Italijana prebacite na ovaj sektor, morem, i da ovde obrazujemo kompaktnu jaku grupu s kojom bismo istili teren naslanjajui se na zajedniku osnovicu. Svestan sam da bi ovo bilo u mnogo kom pogledu tetno, ali je ovo jedina solucija ako je u pitanju va opstanak.426 Ta je ideja svakako raunala i s eventualnom mogunou iskrcavanja Saveznika na jadranskoj obali. Bjelajac je 29. kolovoza primio od ujovia naredbu o organiziranju pokreta etnike grupacije prema Obrovcu i Benkovcu. Ujedno ga je upoznao i s Mihailovievom suglasnou s tom odlukom i njegovom sugestijom da se vodi rauna o Zadru, koji je vaan politiki Centar koga ne smiju dobiti komunisti, jer je Zadar u stvari kopno italijansko. U vezi s tim Mihailovi je zakljuivao da je vano da Bjelajac i svi ostali vladaju Primorjem, da ne bi komunisti doekali Saveznike.427 Glavna etnika grupacija povlaila se na podruje Srpskih Moravica, Gomirja i Josipdola, a u tim mjestima su uz talijanske bili vei etniki garnizoni. Odmah po kapitulaciji Italije sve etnike snage koncentrirale su se u Srpskim Moravicama. Budui da su se talijanske snage ve povukle, etniku su grupaciju neposredno ugroavale jedinice Sedme, Osme i Trinaeste divizije NOVJ. Zbog opasnosti od brzog opkoljavanja, etnika komanda je donijela odluku da se cjelokupna grupacija probije prema Obrovcu pravcem Vrbovsko-Gomirje-Stajnica-Dabar-Gacka dolina. Komandant grupacije bio je major Marovi, jer je Bjelajac nekoliko dana prije otiao u Suak.428 Grupacija
425 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 7, 299-300. 426 NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 7, 974, pismo od 2. VIII 1943. 427 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 945. 428 Razliiti su podaci o jaini te etnike grupacije. Prema svjedoenju kapetana Duana

akovia, grupacija je imala oko 2000 etnika. (AH, A, kut. 1). Za razliku od njega, kapetan Aleksandar Aranelovi u svom izvjetaju, 15. II 1944, navodi da se u toj grupaciji povlaila oko 1000 etnika. (M i l o v a n o v i , Rasulo, n. dj., 105). J o c o T a r a b i , Osma divizija u

208

je krenula 12. rujna, a dva dana poslije estoko su je kod Musulinskog potoka napale jedinice Druge kordunake brigade. Partizanske snage nisu do kraja uspjele opkoliti grupaciju, te su se etnici jednim dijelom uspjeli izvui iz obrua, ali su pretrpjeli osjetne gubitke. Bilo ih je oko 100 mrtvih i oko 150 zarobljenih.429 Glavni pak ishod tog sukoba bio je raspad etnike grupacije. etnike je uhvatilo panino raspoloenje, grupe i pojedinci su bjeali u razliitim pravcima, poglavito svojim. kuama.43o Pojedine su grupe bile zarobljene u daljnjim sukobima s partizanima ili su se pak predavale, a jedan je broj etnika poginuo u tim borbama. Marovievi napori da ponovo okupi to veu grupu i

XV

XV

krene dalje nisu uspjeli. Iako sam etnicima objasnio, navodi on, da su se nai saveznici iskrcali na naoj obali i da im mi idemo u susret, pojedini etnici, jo prvog dana naeg puta kradomice se izvlae i vraaju nazad svojim kuama. Najstroija kontrola stareina u ovom ih nije mogla spreiti.431 Marovi navodi da ga je u daljnjim sukobima s partizanima napustilo oko 80 posto boraca. Neki oficiri su sa svojim grupama otili u pravcu Karlovca da tamo stupe u vezu sa Nemcima, a mnogi su se predali partizanima, dok su se neki posakrivali oko svojih sela.432 U Medku se Maroviu pridruio akovi sa svojom grupom. U Graac su stigli 12. listopada 1943. sa samo 21 etnikom. U Graacu je bilo stacionirano oko 250 etnika koji su stupili u slubu Nijemaca, dobivajui od njih municiju i hranu.433 Iduih dana stigle su jo neke manje etnike grupe, koje su uspjeli okupiti pojedini oficiri to ih je Marovi na svom putu slao u pojedina mjesta.434 Neto kasnije uji je Mihailoviu prikazao nastalu situaciju. Prema njemu, na podruju Like, Gorskog kotara i Korduna do katastrofe je dolo radi toga, to je Bjelajac pobegao u Italiju, to su g. oficiri izgubili inicijativu iz svojih ruku i pri padu Italije razbeali se, pobegli. U vezi s novim pribiranjem etnika na tim podrujima uji istie da su oni prisiljeni oslanjati se na Nijemce. Takoer dodaje da je jedini od viih etnikih oficira ostao major Kapetanovi, koji se odrao u Medku s osloncem na domobrane u Gospiu .435 Masovno predavanje jedinicama NOV] iz glavni ne spomenute etnike grupacije uslijedilo je nakon poraza kod Musulinskog potoka. Prema podatku
treoj godini NOR-a, zbornik: Trea godina NOR-a, n. dj., 156-157, navodi 1500 etnika, koji su se povlaili iz Srpskih Moravica. Po svoj prilici je najrealniji podatak da je bilo oko 1200 etnika, kako navodi B r a n k o L a t a s, etnici iz Like u slubi Nemaca na podruju Hrvatskog primorja i u Italiji (1943-1944. godine), VIG 1/1979, 200. 429 T a r a b i , n. dj., 157; M i l a n L u i , Narodnooslobodilaki ratu Istri, Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru u ljeto i jesen 1943. godine, Rijeka 1983, 57. 430 Ve prije poraza kod Musulinskog potoka Marovi konstatira da su se medu etnicima pojavili znaci osipanja. Na naem putu kuda smo prolazili, konstatira on, partizanska propaganda bila je dosta uspela da pojedine etnike familije ubedi da partizani etnike nee napadati i da nemaju razloga da naputaju svoje domove. Zbog toga su etnike familije saekivale svoje etnike i nagovarali ih da se vrate. Bilo je vie sluajeva gde sam morao lino. da poteram pojedine ene i majke naih etnika koje su u tu svrhu dolazile i saekivale nau kolonu. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 136). 431 Isto, 381. 432 Isto, 382-383. 433 Sutradan su sa njemakim propusnicama doli u Kosovo, u ujiev tab. (Isto, 137-138). 434 U vezi s tim karakteristian je izvjetaj kapetana Radomira Miria, 11. II 1944. (Isto, 377-379). 435 Isto, 156, radiogram Mihailoviu, 22. XI 1943.

14 etnici u Hrvatskoj

209

Obavjetajnog odjela Glavnog taba Hrvatske za rujan 1943, u kotaru Otoac prijavilo se oko 250 etnika, od kojih je jedan broj otiao u jedinice NOVJ.436 Poetkom listopada 1943. Komanda I. likog podruja obavijestila je Okruni komitet KPH za Liku da su se predala 322 etnika, a svakodnevno se predaju i donose oruje.437 Poraz kod Musulihskog potoka osobito teke posljedice imao je za etnike iz Plaanske doline. Vea ih je grupa tom prilikom bila zarobljena, nakon ega su preostale grupe na tom podruju bile razbijene. Putanje zarobljenih etnika kuama imalo je snanog utjecaja na. proces njihova daljnjeg osipanja u Plaanskoj dolini. Tome je osobito pridonijela i

XVI XVI

intenzivna politika akcija organizacija NOP-a na tom Podruju.438 Vodei etniki krug u Splitu nastojao je da ne bude zaskoen dogaajima u oekivanju skore kapitulacije Italije. ujovi je u spomenutom pismu, poetkom kolovoza, molio Mihailovia da ga se obavijesti kako saveznici zamiljaju likvidaciju italijanskih snaga. Ako doe do napada od strane naih odreda na njih to moe doi u onom momentu kada e to uiniti i partizani i onda e njihov udeo u dobiti biti lavovski. Ako se pak likvidacija talijanske vojske rei putem sporazuma sa saveznicima onda treba uiniti sve da se nama preda orue i Vlast.ujovi pri tome nije iskljuivao mogunost da Talijani pregovaraju s predstavnicima etnikog rukovodstva ako bi s te strane dola inicijativa. Moda bi se moglo zamisliti, zakljuuje on, da Saveznici naloe Italijanima da sa snagama kojima raspolau imaju odravati red i mir po gradovima dok ne dou Saveznici kojima bi imali da predadu Vlast. To bi bio jedini nain da se izbegne graanski rat u gradovima.439 ujovi se upravo prije nekoliko dana vratio u Split iz sjeverne Dalmacije. Prema raspoloivim podacima, on je trebao da se sastane s generalom Spigom.440 I od Spiga je dola inicijativa da se poradi oko to spremnijeg oekivanja daljnjih dogaaja, pri emu su Talijani u prvom redu bili zainteresirani da se odri to mirnije stanje. U tom pogledu Spigo je raunao na podrku predstavnika pojedinih bivih graanskih stranaka i samih etnika. On je 3. kolovoza organizirao sastanak uglednih linosti iz Splita, koji su pripadali razliitim strankama. Na sastanak je pozvan vei broj osoba, ali se mnogi nisu odazvali, to ukazuje i na karakter koji je skup dobio. Poglavito su bili prisutni poznatiji jugoslavenski nacionalisti i pripadnici JNS, kao i nekoliko njih koji su pripadali vodeem
AIHRPH, OS-1/140. AIHRPH, KP-235/577. 438 M i l a n J a k o v i , Neka sjeanja na politike prilike u kotaru Plaki (august 1943-septembar 1944), zbornik: Plaanska dolina i okolica u NOR-u, n. dj., navodi podatak da je Glavni tab Hrvatske donio odluku o amnestiji svih plaansko-jesenikih etnika i njihovih starjeina. On navodi da su se etnici odazvali na amnestiju i skoro se svi vratili kui, meu kojima i uro Vidakovi. Nije se vratilo 25-30 veinom iz Like Jesenice. Nakon toga uslijedili su zborovi u pojedinim selima, pa je tako Vidakovi istupio na zboru u Likoj Jesenici. Autor navodi da je Vidakovi tada jasno priznao da 9noto su radili etnici nije bilo dobro. Ta je izjava uglavnom umjeno koritena za podsticanje breg diferenciranja meu bivim etnicima. Meutim, Vidakovi i Rade Kneevi su ubrzo pobjegli. Vojni sud Komande Kordunakog podruja osudio ih je na smrt u odsutnosti, kao i Milana Kosanovia. Osuena je na smrt i grupa najaktivnijih etnikih organizatora propagatora. (445-447). 439 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/2, 897, pismo od 6.VIII 1943. 440 U izvjetaju POC-a za Split, 4. VIII 1943, navodi se da je ujovi stigao 30. srpnja, a da je oekivao da se 2. kolovoza sastane sa Spigom. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 7, 283).
436 437

210

XVII

XVII

etnikom krugu u Splitu. Primjetno je bilo da se pozivu za sastanak nisu odazvali predstavnici HSS-a i SDS-a te neke druge linosti.441 Taj sastanak u prvom, redu privlai panju po tome to je to bio pokuaj talijanskih vojnih faktora da pronau mogunost prijenosa graanske vlasti koju su zapravo oni preuzeli nakon pada Mussolinija. U tom pogledu etniki faktori su bili osobito zainteresirani za preuzimanje vlasti u Splitu, a to je moglo odgovarati i Talijanima s obziroro na dotadanju suradnju. Sastanak je, meutim, s obzirom na prisutne, pokazao da su etnici u Splitu sasvim usamljeni i da zapravo ne predstavljaju nikoga. Zbog toga su Talijani pokuali da nau izlaz preko bivih prvaka JNS-a koji se nisu angairali i eksponirali u etnikom pokretu. Zamisao je bila da se preko njih osnuje odbor graana kao savjetodavno tijelo. Zasigurno su i etniki faktori mogli biti zainteresirani za ukljuivanje u tu akciju. Meutim, do toga nije dolo u obliku koji je Spigo zamiljao, tj. da odbor bude u slubi talijanske politike. Osnovano je 6. rujna savjetodavno tijelo stranaka, kojem je na elu bio prvak SDS-a Ljubo Leonti.442 Bila je to zapravo akcija u koju se ukljuilo rukovodstvo NOP-a u Splitu preko Narodnooslobodilakog odbora, na elu sa bivim uglednim politiarom Josipom Smodlakom. Novoosnovani odbor je izradio prijedlog sporazuma svih snaga zainteresiranih za zajedniku borbu protiv okupatora, pri emu se u tom trenutku mislilo uglavnom na Nijemce, koji su prodirali prema Splitu. Sporazum je imao ovaj sadraj: 1. Zajednika borba protiv okupatora; 2. Sve snage se moraju odmah mobilizirati i poslati na poloaje; 3. Svim graanima se mora osigurati slobodno kretanje bez obzira na politiku orijentaciju i mora se zatititi lina imovina; 4: Predstavnici politikih grupa nisu nadleni da rjeavaju o bilo kakvom ureenju u novoj dravi. To e biti stvar naih saveznika.443 Taj sporazum je prihvatio Nacionalni komitet za Dalmaciju naelu s Bartuloviem, koji se sastao 9. rujna.444 Istoga dana delegacija graana koju je vodio Smodlaka posjetila je Spiga u vezi s primopredajom vlasti. Meutim, nastupio je trenutak opeg ustanikog raspoloenja graanstva. Narodnooslobodilaki odbor Splita obratio se graanima s pozivom da se pod njegovim vodstvom okupe U vrste redove, apelirajui da se prikljue i svi oni koji su do sada, iz bilo kojih razloga, stajali po strani, bez obzira na njihovu politiku i nacionalnu pripadnost. U povodu osloboenja Splita, NOO i Komanda Splitskog podruja objavili su 13. rujna proglas u

441 Imena prisutnih donose se u izvjetaju POC-a Split, 4. VIII 1943, i u izvjetaju PK KPH za Dalmaciju Centralnom komitetu KPH, 16. Vlll1943. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 7, 282-283 i.381). . 442 Pored Leontia, u tom odboru su bili, kao predstavnici HSS-a, Ante Kuzmani i Josip Brki, te jugoslavenski nacionalisti Mirko Bui, Josip Jablanovi.i Niko Markov. (G i z d i , Dalmacija 1943, n. dj., 438--440 i 513; isti, Ulazak partizana u Split 1943, sjeanja, Zbornik IHRPD, sv. 5, 322). 443 AIHRPH, NG,kut. 425, elaborat: Aktivnost i rukovodstvo etnikih organizacija u Splitu tokom okupacije. 444 Prema podatku koji donosi Nenad Grisogono u svom izvjetaju Politika i vojna situacija u Dalmaciji po primirju s ltalijom, Nacionalni komitet je prihvatio sporazum iji nacrt je podnio Leonti. Prema Grisogonu, sadraj sporazuma je bio ovaj: 1. Sve se meusobne razmirice ostavljaju po strani, 2. Kazna smrti bie izvrena samo nad onima, koje ratni sud proglasi zloincima zbog pljake ili izdaje, 3. Svi se obavezuju da nee ometati akciju sabotae strategijskih objekata u koliko bude bila potrebna. (AVII, A, kut. 157, br. reg. 3113, nedatirano).

211

kojemu se istie da su ta dva organa nosioci narodne vlasti. U vezi s ulaskom jedinica NOVJ u Split pozivalo se stanovnitvo da se zbije oko svoje vojske i narodne vlasti i organizira najuzorniji red u gradu.445 Zbog toga je spomenuti savjetodavni odbor prestao postojati, a raspao se i Nacionalni komitet za Dalmaciju, unato tenji pojedinih njegovih lanova da utjeu na zbivanja. To se u prvom redu odnosilo na mogunost organiziranja vlastite oruane jedinice, koja bi suraivala sa NOVJ, ali imala samostalan status. etniki faktori su bili zainteresirani da utjeu na mobilizaciju graana za borbu protiv Nijemaca. Na Kozjak je 10. rujna upuena jedna naoruana dobrovoljaka jedinica od oko 300 ljudi da odravaju frontu pred prodorom Nijemaca. etnici su raunali da je to njihova jedinica, ali je u njenim redovima ubrzo dolo do diferencijacije. Jedna je grupa, na elu sa potporunikom Milanom Cvjetianinom, ve 14. rujna napustila Kozjak i otila ujiu, dio se predao Nijemcima, a dio je pristupio partizanima.446 ujovi nije bio aktivan u tim dogaajima u Splitu, jer je uoi kapitulacije Italije otiao u Rijeku.447 Ondje su se nali Gri i Bjelajac, a iz Dubrovnika je doao Jevevi, koji je potom otiao u ltaliju.448 ujovi i Bjelajac su pokuavali u tabu Druge talijanske armije da se razrijei daljnji status etnikih snaga. Prema raspoloivim podacima, dogovoreno je povlaenje etnikih jedinica. One iz Gorskog kotara trebalo je da se povuku prema Zadru. Kako je ve reeno, taj plan nije ostvaren. etnike jedinice koje su bile stacionirane u Hrvatskom primorju trebale su se povui na otok Loinj i ondje ekati saveznike pomorske snage. Povlaenje te grupacije uslijedilo je 9. rujna, kada su se etnici iz Selca, Crikvenice i Senja prebacili na Krk (u Aleksandrovo). Odatle su se, zajedno s grupom krkih etnika, kojima je komandirao Milivoje ic, uputili na Loinj, stigavi 10. rujna. Ondje se ukupno okupilo oko 450 etnika i lanova njihovih obitelji.449 ujovi je u tabu Druge armije bio obavijeten o povlaenju etnike grupacije na Loinj. Omogueno mu je da preko talijanske radio-stanice uspostavi vezu s Mihailoviem. Na sugestiju Talijana i s njihovom pomoi on se s Bjelajcem, Griem, kapetanom Nedeljkom Pleaom, Ivom iin ainom i jo nekima uputio na Loinj, s nakanom da krene dalje, kako je svojoj grupi saopio, u susret Saveznicima na Jadranu. Na Loinju su ujovi i Bjelajac odrali sastanak s etnikim oficirima radi
G i z d i , Dalmacija 1943, n. dj., 530-531 i 564. AIHRPH, NG, kut. 429, f. 2, dokument pod naslovom Sopstveni doivljaji, bez datuma i potpisa; AVII, A, kut. 157, br. reg. 31/3, izvjetaj N. Grisogona, kao u bilj. 444; M i l a n C v j e t i a n i n, Split u kapitulaciji Italije, Glasnik Srpskog istorijsko-kultumog drutva Njego, Chicago, sv. 3, 1959,49-54. Pregovore s predstavnicima NOP-a u Splitu oko statusa te jedinice vodio je Marko Stojanac, koji je bio lan Nacionalnog komiteta za Dalmaciju. 447 U Splitu su bili uhapeni Urukalo i Alfirevi, koje je Ratni sud Komande Splitskog podruja osudio na smrt. U kolovozu su ilegalci NOP-a izvrili atentat na Raia, koji je nakon nekoliko dana umro. Jedan broj etnikih prvaka i jugoslavenskih nacionalista je napustio Split. 448 Jevevi je u vrijeme pred kapitulaciju Italije bio aktivan u Dubrovniku, odakle je 3. IX 1943. talijanskim avionom otputovao u Rijeku. Krajem kolovoza u Dubrovnik je doao jedan broj etnikih fuhkcionara, poglavito iz Hercegovine, s jedne strane zbog bojazni od Nijemaca, a s druge, u oekivanju iskrcavanja Saveznika. U trenutku kapitulacije Italije u Dubrovniku je bilo oko 300 naoruanih etnika. (AIHRPH, KP-336/7234, izvjetaj obavjetajne slube NOP-a iz Dubrovnika, 29. VIlI 1943; AIHRPH, NG, Inv. br. 7428). 449 B r a n k o L a t a s, .etnici iz Like, n. dj., 194. Prema podatku koji daje kapetan akovi, na Loinju se okupilo oko 300 etnika i oko 140 ena i djece. (AH, A, kut. 1).
445 446

212

organiziranja obrane otoka od napada jedinica NOVJ. Istoga dana ujovi je sa svojom grupom otplovio u pravcu Italije, u Brindisi. Odatle je otiao u Bari, a zatim u Kairo, gdje se ukljuio u djelatnost emigrantske vlade.450 etnika grupacija na Lonju organizirala se u brigadu od dva bataljona s komandantom kapetanom Borivojem Geoviem. U pripremi obrane od napada jedinica NOVJ

zaposjeli su pozicije na Malom i Velikom Loinju. Desant koji su poduzeli tab Trinaeste divizije NOVJ i Komanda mornarice za Hrvatsko primorje, izvren je na Loinj 24/25. rujna. Cilj je bio da se etnicima to vie onemogui izvlaenje s otoka, jer su raspolagali brodovima. U vrijeme borbe za Veliki Loinj etniki oficiri su ipak uspjeli, s grupom od oko 200 etnika i lanova njihovih obitelji, isploviti u dva broda u pravcu Suska, a zatim se probiti do Italije. Jedan brod je stigao u Brindisi, a drugi u Pesaro. Grupa koja je dola u Pesaro zatekla je ondje Nijemce. Preostali etnici na Loinju bili su nakon estoke borbe ubrzo svladani, pretrpjevi velike gubitke. Loinj je bio osloboen 26. rujna 1943.451 Kako se vidi, s kapitulacijom Italije u Hrvatskoj je bio znatno suen prostor na kome su bile stacionirane i djelovale etnike snage. Veliki uspjesi koje su postigle snage NOVJ jo su vie oslabili etnike pozicije. U daljnjim pokuajima i akcijama za oivljavanje svoje vojne i politike djelatnosti, etnici e potraiti okrilje u njemakoj okupacionoj sili.

450 451

L a t a s, kao u bilj. 449, str. 194-195. Isto, 196-198; Zbornik dokumenata NOR-a, VIII/1, 50-57, 59-62 i II/10, 330; L u i , n. dj., 89-94.

213

III. glava

U slubi njemakog okupatora do konanog sloma

U funkciji politike njemakih okupacionih snaga

Za njemake okupacione snage kapitulacija Italije bila je signal da to bre prodru prema jadranskoj obali i da je osvoje. Radilo se zapravo o neto ranije utvrenom planu uvrenja vlastitih pozicija na obali u cilju njene obrane od mogue saveznike invazije. Temeljilo se to na Hitlerovoj direktivi od kraja srpnja 1943, prema kojoj je glavna zadaa njemake okupacione sile na jugoistoku bila da se unite snage NOP-a na podruju Srbije i NDH, a s druge strane, da bude spremna da se prema odgovarajuem razvoju situacije ue po mogunosti s jakim njemakim snagama na podruje talijanske obrane obale. Stoga je trebalo i osigurati glavne eljeznike prometnice. Nijemci su ubrzo vidjeli da u ostvarivanju toga plana sami trebaju snositi glavni teret. Unato dosta ivoj ustakoj propagandi i Pavelievim izjavama o punoj podrci Hitlerovim vojnim snagama u zaposjedanju podruja koje su drali Talijani, slaba efikasnost oruanih snaga NDH, naroito domobranstva, sve je vie dolazila do izraaja. Radi to snanijeg vojnog angairanja protiv NOVJ, Nijemci su htjeli okupiti sve raspoloivedomae oruane snage, koje su za to bile spremne, pa i etnike na podruju Hrvatske. Kako je ve reeno, postojale su vidljive razlike u gleditima talijanskih i njemakih vojnih faktora oko angairanja etnika za borbu protiv NOP-a. U meusobnim odnosima ta su se gledita uskladila dotle da su Talijani uspjeli Nijemcima sugerirati da uvae status oruanih etnikih grupacija koje su neposredno pod njihovom kontrolom, tj. onih koje su oni zapravo naoruavali i opskrbljivali. Meutim, to ipak nije moglo pokolebati gledite Nijemacada se radi o jedinstvenom vojnom i politikom pokretu na elu s Mihailoviem, koji je pokret, s obzirom na svoje ciljeve, protivniki usmjeren prema silama Osovine.1 Ali to nije znailo da Nijemci olako odbacuju etnike kao vojnu snagu, koja se u odreenom trenutku moe iskoristiti. Talijanska iskustva mogla su u tom pogledu imati odreenog utjecaja.2

1 Prema ocjeni Nijemaca, od Talijana nije nita preduzeto da se sprei razvitak tog neprijateljskog pokreta posredstvom vojnih i policijskih mera, nego je, naprotiv, postojanje i izgradivanje te ilegalne organizacije bilo potpomognuto redovnim opskrbljivanjem, naoruavanjem i plaanjem legalnih skupina. Ishod toga je bio da je u odnosima izmedu Nijemaca i Talijana nastupilo neobino udno stanje, tj. da su etnike jedinicesmatrane od nemake vojske kao ustanike, borile se rame uz rame sa Italijanima. (AH, ZKRZ-GUZ-607-2549/1946, njemaki elaborat iz proljea 1943). 2 U izvjetaju podupana Vatavuka iz Knina, sredinom oujka 1943, donosi se zanimljiv

215

S druge strane, kapitulacija Italije suoila je etnike s novom situacijom. Pored znatnog gubitka svojih pozicija i suenog prostora djelovanja, za njih je jo vei udarac bio gubitak dotadanjeg oslonca i zatitnika. Nastupanje njemake vojne sile uznemirilo je etnike grupe. Neke su izbjegavale neposrednije dodire s njemakom vojskom, a ni jedna nije bila raspoloena ni za kakav otpor. Ubrzo se pokazalo da je najpogodniji izlaz podrka njemakim okupacionim snagama, tj. meusobna suradnja. S obzirom na istovetnost glavnog cilja, tj. borbu za unitenje NOVJ i NOP-a, ispoljila se ubrzo mogunost ostvarivanja takve suradnje. Smjernice koje su etniki komandanti davali svojim jedinicama ve u rujnu 1943. dovoljno su ukazivale na daljnje dranje etnika. U naredbi Komande Liko-kordunake etnike oblasti, 6. rujna, upozorava se da su Nijemci poeli sa ienjem Like od partizana i da se ve nalaze oko Lapca, kao i da su Graac ve zauzeli

. Nareuje se svim podreenim etnikim komandantima da narede svojim jedinicama da ako Nemci budu naili na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se dre pasivno do daljnjeg nareenja. Da se izbjegava dodir s Nijemcima, a ako to u pojedinim situacijama nije mogue, da im onda dotina etnika jedinica dade do znanja da se bori protivu komunizma. U vezi s tim istie se da su se Nijemci poneli vrlo korektno prema etnicima u Hercegovini.3 Karakteristino je bilo ujievo tumaenje dranja prema Nijemcima, izraeno takoer vjerojatno u rujnu 1943. uji je polazio od toga da njegov stav prema Nijemcima proizlazi iz opteg stava u kome se prema situaciji nalazimo: Mi smo svesni da smo okupirani i izbaeni iz rata, a prema tome i da smo iskljueni iz uea u dogaajima koji se deavaju na frontovima. Radi toga smo rijeeni da mirno oekujemo kraj rata, kojom e se prilikom rijeiti i nae pitanje bilo na jedan ili drugi nain. Ne elimo nikoga da napadamo, ali smo ipak rijeili da se odupremo bilo teroru koji bi bezrazlono bio sprovoen nad naim glavama. Radi toga smo se digli i protiv ustaa svojevremeno, koji su bez ikakova razloga pokuali da nas istrebe. Radi te iste stvari vodimo ve pune dve godine bezkompromisnu borbu protiv komunizma, kojega smatramo najveim. protivnikom i naim i celoga oveanstva. U toj borbi unitena su velika naa materijalna dobra i mi smo dali hiljade naih najdragocenijih ivota. Pri ovakvom naem stavu stojim na gleditu da su duni da nas pomognu svim sredstvima, svi oni koji smatraju, da je komunizam najvea opasnost za sve narode.4
podatak da je 10. III 1943. dola iz Bos. Grahova u Knin grupa od pet njemakih oficira i dva podoficira. U razgovoru s njima Vatavuk je saznao da su traili obavjetenja o etnicima, te da je opazio da su im imena glavnih voa poznata, da im je poznat njihov rad, veze s Mihailoviem i neprijateljstvo prema NDH. Istakli su, da ih ipak sa potrebnim oprezom treba upotriebiti uborbi protiv partizana", a poslije da e se s njima lako obraunati ako budu zadrali nepomirljiv stav prema NDH. Vatavuk takoer navodi da je s njima ve stupio u dodir potporunik Milan Cvjetianin, a u samom Kninu da su doli u vezu s Manom Rokviem i jo nekim drugim etnicima. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 5, 693) 3 Zbornik dokumenata NOR-a. XIV/2, 942. 4 AIHRPH, NG, kut. 429, f. 6. U pismu Todoru Stanisavljeviu, 18. IX 1943, komandant etnikog korpusa Velebit kapetan Vuksanovi, prenio je ujievu direktivu ovim rijeima: Za sada pazite da ne bi neko napadao Nemce u blizini naih sela, da ne bi Nemci pobili narod i popalili sela. Ljudstvo koje se nalazi na pojedinim mestima radi obezbeenja puta i Nemakih kolona, neka bude jako oprezno da ga partizani ne napadnu i unite. Ne verujte

216

Nova je situacija poremetila dotadanje veze meu etnikim grupacijama u Hrvatskoj, tj. koordinaciju u njihovu dotadanjem rukovoenju. Nakon nestanka rukovodeeg etnikog centra u Splitu, nije vie bilo pokuaja da se obnovi slina institucija, to je i shvatljivo zbog sasvim novih okolnosti. Dolaskom Nijemaca i uspostavom nekih upravnih organa NDH, situacija u Splitu se znatno izmijenila u odnosu na onu za vrijeme talijanske okupacije. Prema tome, Split vie nije kao nekad mogao biti znaajan punkt u organiziranju etnikog pokreta. Grupacija proetnikih elemenata u njemu imala je vrlo suen djelokrug rada, ispoljavajui se poglavito u sudjelovanju aktivnijih pojedinaca u njemakoj obavjetajnoj slubi. ira djelatnost nije mogla doi do izraaja i zbog protivljenja ustaa. U pojedinim momentima Nijemci su bili prisiljeni da interveniraju kao zatitnici pojedinih osoba koje su bile u njihovoj slubi, a od ustaa su oznaavane kao etnici.5 Veze s Mihailoviem nisu vie imale prijanji intenzitet. Kurirske veze bile su vrlo rijetke, a tehnike mogunosti za odravanje radio-veza oslabljene. Pri tome su svakako

velika zapreka bili sami Nijemci, koji su te veze nastojali to vie kontrolirati kako bi sprijeili dodir etnikih grupacija s Mihailoviem.
nikome i nita. Sa nemakoin komandom odravaj dobre odnose kako bi mogao. uspeno intervenisati kada to narodu treba. (AH, A, kut. 3). etnika komanda mjesta u Vrlici izdala je 17. X 1943. ovu naredbu: Za kratko vrijeme oekuje se ulazak njemakih grupa u Vrliku pak se u vezi s tim izdaje slijedea naredba: Prilikom zaposjednua Vrlike i vrlike krajine po Njemakim vojnicima nareuje se etnicima, kao i puanstvu ovoga kraja, da se najkorektnije ponaaju prema njemakim vojnicima i oficirima, a naroito se nareuje etnicima da moraju svakog njemakog vojnika pozdraviti isto tako, kao i svoga. (AIHRPH, NG, kut. 426, f.7). Prema izvjetaju Partijske jedinice KPH za Drni Okrunom komitetu Knin, 14. X 1943, svi drniki etnici su zbog dolaska Nijemaca pobjegli u itni, ali su se ubrzo vratili i ponovo uvali eljezniku prugu kao i za vrijeme talijanske okupacije. (AIHRPH, KP-310/3298). 5 etnikoj grupaciji u Splitu vidljivije su doli od kraja 1943. do izraaja pripadnici Ljotieva "Zbora. Vodee osobe u etnikoj akciji bili su Franjo Holly, Marko Mikai, Mihajlo Zaklanovi i Alojz Krinik. Oni su odravali kurirsku vezu s ujiem. Nastala je ideja da se zu pomo Nijemaca i ujia organizira etnika jedinica u Katelima, iji bi pripadnici nosili njemake uniforme. Poetkom travnja 1944. u Splitu su ustake vlasti uhapsile oko 70 osoba, od kojih je polovica oznaena kao etnici. Hapenje je naredio ustaki ministar Edo Bulat, koji je doao u Split. Ta je akcija ustaa izazvala intervenciju Nijemaca. Predstavnici njemakih oruanih snaga dali su do znanja da se ne moe jednostavno obraunati sa etnicima, jer bi njihov bijeg u odmetnitvo ugrozio odnosno oteao zadatke njemakih oruanih snaga u Dalmaciji. Ustaka policija u Splitu je obavijetena da se za putanje zatvorenika zainteresirao i sam general Lothar Rendulic, komandant Druge njemake oklopne armije, u ije je operativno podruje ulazila i NDH. Nijemci su bili posebno zainteresirani za hitno putanje svojih obavjetajaca Zaklanovia, Mikaia i Kriinika. Dogovor je postignut - oni su puteni s tim da napuste teritorij NDH. Nijemci su ih prebacili u Beograd, a to je ve ranije uinjeno s Hollyjem. Zaklanovi je pisao ujiu s molbom da intervenira za putanje uhapenih kod njemakog generala u Drniu. U proljee 1944. ponovo se primjeuju napeti odnosi izmeu ustaa i etnika u Splitu. Tada je grupa lanova Ljotieva Zbora napustila Split i otila u Beograd. U svibnju su u Beograd doli i Ivo Miovi, Marko Stojanac i Vaso Rado. Zajedno s Mikaiem i Zaklanoviem oni su kao delegacij iz Dalmacije u lipnju posjetili Mihailovia i podnijeli mu izvjetaj o situaciji u Dalmaciji. Cetnika aktivnost u Splitu gotovo potpuno nestaje. I dalje je nastavljeno iseljavanje pojedinaca u Beograd. Prema rijeima Jerka Kekeza, koji je od proljea 1944. odravao veze s ujiem, u Splitu je, s obzirom na mogunosti daljnjega tada, vladala opa potitenost, neizvesnost, preorijentacija za sto osamdeset stepeni. (AVII, A, kut. 158, br. reg. 17/1, izjava M. Zaklanovia, 18. XII 1944; AIHRPH, NG, kut. 428, pismo Zaklanovia i Mikaia ujiu, 7. IV 1944. iz Klisa; AH, ZKRZ-GUZ-1945, kut. 20, Podatci o etnicima u Splitu, ustaki izvjetaj; AH, A, kut. 2, pisma Kekeza ujia, 4. IV 1944, i kapetanu Mijoviu, 9. VIlI 1944). U izvjetaju Mjesnog komiteta KPH Split Okrunom/komitetu, 21. VIlI 1944, navodi se da se u Splitu nalazi oko 60 etnika koji su obueni u njemake uniforme i via ih se po gradu. Kod naroda je u vezi njihovog dolaska izazvano ogorenje prenia okupatoru i ovim izdajicama, a i malostrah da bi mogli ubijati. (AIHRPH, KP-319/4462).

217

Status koji su te grupacije dobivale u slubi njemakih vojnih faktora trebao je biti i pokazatelj da su one izvan Mihailovieve organizacije. Iz raspoloivih podataka dade se zakljuiti da je uji uspijevao odravati stalnu radio-vezu s Mihailoviem, te da je od njega povremeno dobivao obavijesti i.smjernice. Bila je to poglavito radio-veza, a ponekad i kurirska.6 U novoj situaciji uji je svakako nastojao dati Mihailoviu do znanja da mu ostaje i dalje privren. Obavjetavao ga je da njegovi etnici napadaju i njemake jedinice, ali su to bile lane obavijesti. Mihailovi je izraavao zadovoljstvo takvom ujievom pozicijom. Obavjetavao je Ostojia da je kod ujia situacija odlina, te da on vedro posrnatra situaciju u kojoj se nalazi, iako je zapravo on u naj teoj situaciji. Budui da se, prema Mihailovievim rijeima, uji odrao u komunistikom moru, to on moe da poslui za primjer svim naim jedinicama i velikim i malim.7 U vezi s tim treba razumijevati i odreenu osobnu distancu koju je uji pokazivao prema Nijemcima. Uoi dolaska Nijemaca u Knin, 6. rujna, on je povukao svoj tab u Kosovo. Zajedno s Nijemcima iz Bos. Petrovca je doao u Knin Mane Rokvi, potvrujui svoju suradnju s novim okupacionim snagama. Rokvi je ujedno bio i prva ujieva veza s Nijemcima. Njemu je svakako bilo stalo da se ta veza odrava i bude od pomoi etnicima, ali je nastojao, za razliku od Rokvia, da izbjegava osobne dodire, koji bi bili potvrda prisnijih odnosa. Svakako je i u tom momentu bio

prepoznatljiv jedan od razloga daljnjeg zahlaenja odnosa ujia i Rokvia, to je ubrzo je dovelo i do njihova potpunog razlaza. S druge strane, i Rokvi je raunao na jau osobnu poziciju u odnosu na ujia uz pomo Nijemaca. Zbog toga je ve li listopadu porunik Cvjetianin preuzeo ulogu ujieva oficira za vezu s Nijemcima. Zatim je kod taba 114. njemake divizije uji kao svog glavnog predstavnika delegirao i kapetana Novaka Mijovia, koji je ujedno bio naelnik njegova taba.8 Uhrzo se potvrdilo da su se etnici potpuno stavili u slubu Nijemaca, dobivajui od njih oruje i snabdijevanje, a kao protuuslugu uglavnom su osiguravali prometnice. Sam uji, pak, osobno je nastojao da zadri ve spomenuti status.9
6 Zbornik dokumenata NOR-a XIV/3, 155-156, 246-247, 320 i dr. Povjerljivi ujiev obavjetajac i kurir bila je Nada Stani. Kod ujia se u ljeto 1944. pojavio i Zaklanovi, koji je upuen kao kurir Mihailoviu. Nakon njegova povrarka, Mihailoviu je iao Petar Stojsavljevi. Na svom drugom odlasku Mihailoviu iz Beograda, poginuo je kod Lazarevca. Svakako su u obavljanju tih veza kuriri dolazili u dodir i s pojedinim faktorima u Beogradu, tj. s Nedievim i Ljotievim krugom. Jedna od zadaa bila im je i da prenose novac, odjeu pa i oruje. (AVII, A, kut. 158, br. reg. 17/1, izjava M.Zaklanovia, 18. XII 1944). 7 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 150. Otkrivi da uji odrava radio-vezu s Mihailoviem, Nijemci su zakljuivali da Mihailovi pokuava da stalnim pritiskom pridobije Dujia za svoje posebne interese. Konstatirajui da je Duji slao netane izvjetaje Mihailoviu, Nijemci su zakljuivali da je on to radio kako bi se otresao Drainog utjecaja. (B r a n i c a, Razoruanje talijanskih jedinica u Kninu, Zadru, ibeniku i Dubrovniku i suradnja etnika s njemakim okupatorom, Zbornik IHRPD, br. 3, 630). 8 AH, A, kut. 3, ujievo pismo Vuksanoviu, 24, X 1943; Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 341. 9 U izvjetaju Drenoviu, 20. II 1944, kapetan Ilija Jevti, koji je jedno vrijeme nakon kapitulacije Italije bio kod Dujia, opisuje nastalu situaciju ovim rijeima: Sem samog vojvode Dujia i jednog malog broja etnika, svi etnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemakom komandom. Hranu, odeu, obuu, cigarete i. novac svaki etnik i njegov stareiJ1a prima kao i nemaki vojnik odn. oficir. Svu municiju i oruje primaju takoer od Nemaca. Cetnici pod nemakom komandom nalaze se po bunkerima poev od Knina do ibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmeani, pola etnici pola ustae. Nemaki oficiri

218

S obzirom na ambicije pojedinih etnikih komandanata, u prvom redu Rokvia, Duji je mogao osjetiti da je ugroena njegova rukovodea pozicija. Prema njemu se stvaralo sve vee nezadovoljstvo pojedinaca, meu njima i oficira. 10 Da bi ouvao svoju poziciju uji se poeo obraunavati s pojedincima. Ve u listopadu 1943. izdao je naredbu etnicima Dinarske etnike oblasti da prekinu sve veze s Rokviem.11 Zatim je uslijedila ujieva naredba o prestanku vanosti njegove zapovijedi od 15. rujna 1943: o stavljanju pojedinih jedinica i komandanata na raspolaganje Rokviu. Rokvi je iskljuen iz etnike organizacije, a zatim i neki drugi komandanti.12 Tako zaotren sukob znatno je optereivao odnose meu pojedinim etnikim komandantima, to e se odraavati u daljnjim zbivanjima. 13 U svakom sluaju, ubrzo se ispostavilo da su u etnikim jedinicama na podruju Dinarske oblasti, kojima je uji slovio kao glavni komandant, Nijemci dobili punu podrku i odgovarajui vojni oslonac. Ta injenjica im je i mogla biti glavni argument za jaanje daljnje suradnje, nasuprot ranije izraenim gleditima o potrebi ograniene suradnje, a emu je moglo pridonositi i nezadovoljstvo vrhova NDH. Naime, unato odreenim sporazumima s pojedinim etnikim grupama i poduzimanju odreenih zajednikih akcija, ustako vodstvo je ipak u prvom redu bilo zainteresirano da se to vie oslabe pozicije etnika. U velikoj propagandnoj kampanji koju su ustae poveli nakon kapitulacije Italije, pod parolom o teritorijalnom irenju NDH na podruje koje su anektirali Talijani, etnici su tretirani kao sredstvo bive talijanske politike protiv interesa NDH. Imperativ borbe protiv snaga NOP-a pokazao se, meutim, za njemake vojne faktore kao bitno polazite u daljnjem tretiranju

etnika. Karakteristino je bilo objanjenje to ga je dao tab 114. njemake lovake divizije, poetkom studenog 1943: Pri uspostavljanju veze sa etnikim jedinicama na podruju dejstva divizije, tabu je bilo potpuno jasno da je trebalo koncentrisati sve snage u borbi protiv komunista. Zato je tab divizije izaorao manje zlo, naime, da etnike jedinice ne otjera odmah u tabor protivnika, nego da ih najprije uvede u borbu protiv komunista, dok divizija ne izvri dobijeni zadatak - zaposjedanje sadanjeg rajona do ukljuno Zadar i ibenik. Odbijanje ponuene etnike ruke imalo bi za
dolaze na Kosovo polje u etniku diviziju, a isto tako nai etniki oficiri i ostale stareine na elu sa ujievim naelnikom taba odlaze u Nemaku diviziju. Voze se na nemakim automobilima kroz Knin i t.d. jednom reju izmeu etnika i Nemaca postoji najtenja saradnja i nemaka puna kontrola nad radom etnika. jedino se pop Duji, kao komandant diVizije, sa svojom uom pratniom ne pojavljuje pred njima. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 393). 10 Kod veine oficira koji su doli u njegov tab povlaei se s pojedinih podruja nakon kapitulacije Italije, uji je izazvao negativan dojam, odnosei se prema njima uvredljivo i s potcjenjivanjem. Zbog toga su pojedinci ubrzo napustili njegov tab i preli u tab Drenovia u zapadnu Bosnu, to se vidi iz njihovih ve navedenih izvjetaja (Marovi, Miri, Pupavac, jevti i dr.). 11 ujievo pismo Vuksaoviu, kao u bilj. 8. O odnosima ujia i Rokvia usp. N i k o l a P u l i , Sinovi ORJUNE, Zagreb 1971. 12 AH, CA, kut. 3, dopis Staba DO komandantu korpusa Velebit, 30. XI 1943. 13 Svoje ogorenje prema ujiu, Rokvi je izrazio u pismu to mu ga je poslao sredinom svibnja 1944, a iji se sadraj prepriavao u etnikim redovima. Optuujui ga za brojna sramna dela, Rokvi je traio smrtnu kaznu za ujia. (AVII, A, kut. 157, br. reg. 33/4. To pismo citira se u P u l i , n. dj., 109-111 i B r a n i c a, Razvoj etnikog pokreta poslije kapitulacije Italije na bivem anektiranom podruju sjeverne Dalmacije, Zbornik IHRPD, BR. 4, 919).

219

posljedicu ne samo da partizani, ve i etnici, sa najveom odlunou krenu protiv naih jedinica kao nikada ranije. Gubitak u vremenu, uslovljen oteanom borbom, doveo bi do toga da se talijanske jedinice, koje su veim dijelom poznate kao nepouzdane, ne bi mogle pravovremeno razoruati i one bi se u znatno veem broju prikljuile partizanima ili bi im barem, bez borbe, u veem obimu bilo preputeno naoruanje, municija i oprema. I u narednom periodu divizija nije bila u stanju da sa svojim snagama dri zaposjednute potrebne kljune poloaje, da osigurava dugi i vaan put za do tur i da dri spremnu pokretnu rezervu za borbu protiv partizana, koji su se povlaili sa talijanskim plijenom. Utoliko prije bilo je potrebno suraivati sa etnikim jeainicama koje su se dobrovoljno ponudile, a koje su se u dosadanjim akcijama pokazale dobre, nego plaati hrvatske oruane snage, andarmeriju i ustae. U vezi s opasnou od eventualnog iskrcavanja Saveznika, spomenuti je tab ocijenio da bi dio etnika svakako preao na drugu stranu, ali se izraavalo i uvjerenje da se jedan dio ve angairao u tolikoj mjeri u borbi protiv komunista na njemakoj strani, suprotno nareenju Drae Mihailovia, tako da, je njihov preokret jedva mogu. Nijemci su u tom trenutku ve imali i dovoljno jasno gledite o glavnim etnikim komandantima, uoili su razlike u njihovoj spremnosti za suradnju. Rokvi je bezuvjetno pouzdan, sa tabom divizije odrava neposredan kontakt, uji to radi preko oficira za vezu, on se ne moe smatrati za potpuno pouzdanu linost, ali je njegova pomo u borbi protiv partizana dragocjena. Njega e pokuavati isticati u javnosti kao linost prijateljski raspoloenu prema Nijemcima u tolikoj mjeri da e mu jednog dana onemoguiti povratak u neprijateljski lager. Prije

je uvijek nastojao da planirane sastanke sa njemakim oficirima vjeto izbjegava, a u novije se vrijeme, ovisno o situaciji izjanjava spremnim za sastanak u Kninu ili Vrlici. Nijemci u toj ocjeni panju obraaju i Radomiru ekiu edi, komandantu Zlatiborskog etnikog odreda, koji je sa svojom jedinicom doao u sjevernu Dalmaciju u sklopu etnike grupacije iz Hercegovine, ali se nije vratio. Prema ocjeni Nijemaca, eki lino ostavlja veoma dobar utisak i izriiti je borac protiv partizana, kao i svih sumnjivih, i naklon je njemakom Wehrmachtu. S obzirom na glavnu pomonu ulogu etnika, tab spomenute njemake divizije je zakljuivao da u sluaju raskida suradnje s etnikim jedinicama divizija ne bi bila u stanju da svojim slabim snagama osigura put za dotur D. Lapac-Graac-Knin-Drni-ibenik.14 S obzirom na meusobne odnose etnikih komandanata, Nijemci su zasigurno pokazivali veu naklonost prema Rokviu, proteirajui ga u pojedinim momentima. uji je i dalje bio za vojno organiziranje to brojnije i snanije etnike grupacije na svom podruju. A to podruje, oznaavano kao Dinarska etnika oblast, trebalo je, prema njegovu planu, da obuhvaa znatno vei teritorij od dotadanjeg. U rujnu 1943. dao je upute za vojnu organizaciju oblasti koja bi bila podijeljena na korpuse. Njihovi komandanti bi bili najvii predstavnici vojne i civilne vlasti, a postavljao ih je uji. Pri tabu svakog korpusa komandant je imenovao savjetodavno tijelo pod nazivom naci

14

Citirano u Bra n i c a, Razoruanje talijanskih jedinica, n. dj., 630-631 i 636-637.

220

onaini komitet, koji bi inili predstavnici vojske i stanovnitva. lanovi nacionlnih komiteta pri tabovima. korpusa bili bi i lanovi nacionalnog komiteta na nivou oblasti. Prema Dujievim uputama, jedan od najvanijih zadataka nacionalnog komiteta jeste nacionalno-ideoloko izgraivanje narodnih masa i njihovo upuivanje u krstaku i odlunu borbu protiv komunizma kao najveeg neprijatelja ovjeanstva i nae Nacije.15 Daljnju Dujievu razradu vojne organizacije sadravala je njegova naredba iz sijenja 1944. Prema njoj se Dinarska etnika oblast razgraniava na est sektora, a na svakom od njih formirat e se korpus. Ta je naredba zapravo oznaavala novu reorganizaciju vojnog sistema. Iz nje je vidljivo koja bi podruja trebalo da obuhvati Dinarska etnika oblast. Zamiljeni su bili ovi sektori, tj. korpusi: 1. Prvi bosanski korpus, koji obuhvaa podruje kotara Bos. Grahovo, Livno, Glamo i kotarske ispostave Drvar; 2. Drugi bosanski korpus, na podruju kotara Bos. Petrovac, Bos. Krupa, Biha, Cazin, Bos. Novi i Dvor na Uni; 3. Prvi liki korpus, s podrujem kotara Graac, Donji Lapac i Udbina; 4. Drugi liki korpus, koji bi obuhvatio teritorij od granice Prvog likog i Drugog bosanskog korpusa te dolinom rijeke Une i Kupe prema Suaku; 5. Prvi dalmatinski korpus, na podruju izmeu rijeka Cetine i Krke, te od Dinare do mora; 6. Drugi dalmatinski korpus, koji obuhvaa podruje izmeu rijeke Krke i Zrmanje, te Velebita i mora.16 Kako se vidi, Dinarska etnika oblast trebala je da obuhvaa podruje sjeverne i srednje Dalmacije, Like, Korduna, Banije, Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i zapadne Bosne. Duji je sebe smatramo za glavnog komandanta etniih

jedinica na podruju cijele oblasti. Raspoloiva dokumentacija ne pokazuje da je on dobio i neku formalnu Mihailovievu privolu za takvu funkciju. injenica je, meutim, da je Mihailovi ipak izraavao vee povjerenje prema Dujiu nego prema ostalim etnikim komandantima na tim podrujima. Pogoraniodnosi i sukobi izmeu pojedinih od hjih i Dujia potvruju zapravo da se njegov autoritet nije priznavao onako kako je on elio. uji je naredio da se do kraja veljae 1944. sprovede potpuno vojnoetnika organizacija i organizuje civilna vlast, ali odmah se pokazalo da je ta tenja bila daleko od stvarnih mogunosti. Spomenuti korpusi nisu mogli biti osnovani, tako da je zapravo nova reorganizacija potvrdila uglavnom staro stanje. Planirani broj etnikih korpusa kao najveih jedinica ukazivao je da je Duji raunao s osjetnim brojnim poveanjem svojih snaga. Meutim, unato daljnjoj prisilnoj mobilizaciji i teroru, on je u tom pogledu ve postigao krajnje domete. Raspoloiva dokumentacija govori o postojanju Prvog likog i Drugog dalmatinskog korpusa. Pored njih, biljei se i spomenuti Kosovski korpus, za koga se moe pretpostaviti da je u novoj reorganizaciji dobio status Prvog dalmatinskog korpusa. Vie je dola do izraaja Dujieva akcija oko osnivanja Drugog dalmatinskog korpusa, to potvruje njegovu veliku tenju da izvri to jai prodor na podruje izmeu Krke i Zrmanje, posebno u Ravnim kotarima. Velik dio toga -

15 AIHRPH, NG, kut. 424, f. 4, ujievo uputstva od 6. IX 1943. . 16 AH, A, kut. 1, Naredba br. 6 od 7..II 1944. za osnivanje Drugog

dalmatinskog korpusa.

221

podruja prije su bili anektirali Talijani. Prema ujievoj naredbi, poetkom veljae 1944, taj korpus je trebao biti organiziran u devet brigada, koje bi djelovale na svojim zasebnim sektorima. 17 uji je tu akciju mogao poduzeti samo sa znanjem Nijemaca. 18 Tome su prethodile akcije zajaanje utjecaja i pozicija etnika na pojedinim punktovima od ibenika do Obrovca. etniki predstavnici iz ibenika odmah su se u rujnu 1943. stavili na raspolaganje komandi njemake vojske u Kninu. Prva prepreka na koju su naili bilo je otvoreno neprijateljstvo izmeu ujia i Rokvia. Nije im polo za rukom da ostanu u dobrim odnosima s obojicom. Budui da su Nijemci inzistirali na tome da se rijei pitanje etnikog komandanta sjeverne Dalmacije, ibenska grupa se najprije opredijelila za Rokvia, oekujui da e od njega dobiti na raspolaganje oko 600 boraca i uz njegovu pomo oruje od Nijemaca. Meutim, te im se elje nisu ostvarile, pa je Rokviu ibenska grupa dala do znanja da mora traiti novog komandanta.19 U meuvremenu, nastojali su posredovati u sporu izmeu ujia i Rokvia, te da uji stupi u osobni dodir s Nijemcima. Zagovarali su oslanjanje na Nijemce, jer su raunali da e uz njihovu pomo ojaati etniku organizaciju u bivem anektiranom dijelu sjeverne Dalmacije. U neposrednom dodiru s njemakom komandom u Kninu, poetkom listopada, Prostran, Pavle Zeli i Lazar Mati su predloili konkretnu vojnu akciju protiv snaga NOP-a, koja bi se povela sa etiri strane: od Knina prema Bukovici, iz Obrovca, sa zadarskog reona i iz Skradina. Nakon toga bi Nijemci s rasploivim etnikim snagama nastupili da raiavaju teren. etniki odbor u ibeniku bi zatim, uz pomo pojaane propagande, posebno ve spomenutog Splitsko-ibenskog bataljona (tzv. aki bataijon) vrio ideoloko obraivanje terena, organizaciju i mobilizaciju novih boraca.20 Uslijedila je odluka etnikog odbora u ibeniku, krajem studenog, da se Radomiru ekiu, koji je bio u Skradin u, predloi da preuzme komandu nad etnicima
To su ove brigade: Benkovaka, Zadarska, Obrovaka, Biogradska, Skradinska, evrsaka,

17

Kistanjska, Bjelinska, Krupska. (Detaljnije: B r a n i c a, Razvoj etnikog pokreta, n. dj., 921-922). Inae je najvie dokumentacije sauvano za taj korpus. 18 U pismu Stevanu Prostranu, 14. II 1944, uji je javio da e u Benkovac doi major Kapetanovi i kapetan Mijqvi da se sastanu s komandantirna spomenutih brigada kako bi uveli ih u dunost. On posebno istie da su Nijemci dali odobrenje za uvoenje etnike vojne i civilne vlasti u Kistanjama. Navodi da su Nijemci dali iroko ovlatenje za rad.. majoru Mornilu Medicijanu, kojega je uji imenovao za komandanta Drugog dalmatinskog korpu.sa. Takoer napominje da e i ostali kornandanti dobiti ista ovlatenja u Benkovcu. (AH, A, kut. 1). Medicijan se meutim, nije prihvatio povjerene mu funkcije. 19 AH, A, kut. 1, pismo Prostrana, Zelia i Matia Rokviu, 22. XI 1943. 20 AVII, A, kut. 158, br. reg. 38/6, referat S. Prostrana. U Splitsko ibenskom bataljonu dolo je krajem 1943. do sukoba s grupom lanova Ljotieva Zbora, te su zbog toga Peran i Samodol bili iskljueni iz etnike organizacije. U pismu ujiu, komandant bataljona Drako Prostran je ocjenjivao da se ta jedinica nalazi u krizi. (AIHRPH, NG, kut. 428, pismo nije datirano). Jedno vrijeme taj je bataljon osiguravao eljezniki most kod Dabra, a u prosincu 1943. otiao je u Skradin. Prije toga bataijon je imao oko 100 ljudi, koji je u Skradinu pao na polovicu. Prema ocjeni Franca Kovaa, kojega je uji neto kasnije imenovao za komandanta Skradinske brigade, taj je bataijon bio u potpunom rasulu. (AH, A, kut. 5, Kovaevo pismo ujiu, 16. I 1944). uji je u oujku izdao naredbu kojom se bataljon stavlja pod neposrednu komandu komandanta Skradinske brigade. Svoje nezadovoljstvo s pripadnicima te jedinice on je izrazio ovim rijeima: Oni su zaboravili na svetu dunost kojoj su se posvetili za dobro Kralja i Otadbine. Oni smatraju da sainjavaju jednu zasebnu grupu koja moe i treba da radi samostalno onako kako im izgleda lake. Ovo se nee i ne sme dozvoliti. (AH, A, kut. 3, ujieva naredba od 23. 1111944).

222

biveg anektiranog podruja sjeverne Dalmacije, te da se o tome obavijeste Nijemci radi priznanja.21 Kao komandant eki je poetkom prosinca imenovao Vojni i Civilni komitet kao savjetodavna tijela.22 etnici su nastojali da drugi vaan punkt na bivem anektiranom podruju sjeverne Dalmacije organiziraju u Benkovcu. Cilj je bio da se odatle vodi vrbovanje i mobilizacija srpskog stanovnitva u etnike jedinice na podruju Bukovice i Ravnih kotara. U Benkovcu je takoer osnovan etniki odbor, koji se ubrzo povezao s njemakom komandom. Takoe je, prema raspoloivim podacima, uspostavljena i dobra suradnja s ustakim organima.23 Glavni organizator etnikih jedinica na tom podruju bio je Milorad Stegnjaji, koji je u suradnji s Nijemcima nastavio zapravo dotadanju djelatnost pod okriljem Talijana. Njegovu daljnju akciju obiljeavalo je propagiranje njemakih okupacionih snaga kao zatitnika srpskog stanovnitva od NOP-a. Na propagandnom zboru protivu komunizmu, poetkom prosinca 1943. u Kuli Atlagia, gdje su se sastali etniki odred Velebit i odred iz Benkovca, za njemaku vojsku je istaknuto da titi Srbe od terora i komunistike kuge koja je zavladala u ovim krajevima i kojoj se treba suprotstaviti osnivanjem jedinica antikomunistikih dobrovoljaca.24 Tome je ve prethodio Stegnjajiev poziv za uvrenja U redove Srpskih etnika, uz prijetnju onima koji se ne odazovu da e osjetiti kaznu po vojno-etnikom zakonu. Odmah je u suradnji s njemakim oruanim snagama uslijedila organizacija etnika na podruju Ravnih kotara.25 etnike jedinice su sudjelovale u operaciji koju je poetkom prosinca 1943. poduzela njemaka 114. divizija sa svojim snagama prikupljenim u Zadru, Zemuniku i Benkovcu. Cilj je bio da se operacijom u pravcu Knina unite ili suzbiju snage Devetnaeste divizije NOVJ. uji je osobito bio zainteresiran za sudjelovanje etnika u toj operaciji radi unitavanja i istjerivanja partizanskih snaga iz Bukovice, gdje je bio tab spomenute divizije sa Sedmom brigadom. To potvruje i opseg angairanja etnikih snaga. Pored sudjelovanja Bosanskog, Zlatiborskog i Skradinskog odreda te Splitskogibenskog bataijona, koje je vodio eki, nastupile su i etnike jedinice Kosovskog korpusa, pod komandom kapetana Mijovia. Budui da se radilo o operaciji veih razmjera, koja je zahtijevala borbu u vie pravaca, tab Devetnaeste divizije donio je odluku da se probije prema Lici. Dok su se njemake snage krae vrijeme zadrale u Bukovici, etnike jedinice su podu

21 AH, A, kut. 1, zapisnik sastanka odbora, 26. XI 1943. 22 Bra n i c a, Razvoj etnikog pokreta, n. dj., 915. 23 Isto 916. 24 AH, A, kut. 2, dopis etnike komande Benkovac komandantu njemakih trupa u Benkovcu, 6. XII 1943. U dopisu se navodi da e se njemakoj komandi naknadno dostaviti popis lanova iz pojedinih sela za koje e se traiti oruje od Njemake komande. 25 AH, A, kut. 5, dopis od 15. XI 1943; isto, kut. 2, dopis od 7. XII 1943. U njemakoj komandi u Zadru i Benkovcu - radi izbjegavanja incidenata izmeu ustaa i etnika - dogovoreno je da ustae ne ulaze u srpska a etnici u hrvatska sela. alei se da ustae ne priznaju taj sporazum, te dolaze u srpska sela, ubijanju i pljakaju, Stegnjilji je u veljai 1944. uvjeravao njemako zapovjednitvo u Benkovcu da je spreman voditi borbu protivu bandita partizana skupa sa Njemakim oruanim snagama u zajednici i sa potpunom iskrenou, to sam do sada i dokazao Njemakim vlastima, a najbolje svedoe borbe koje su vodili etniki odredi pod mojom komalldom u ovim krajevima, a koje e i dalje voditi skupa sa Njemakim oruanim snagama. (AH, A, kut. 5, pismo Stegnjajia 6. II 1944).

223

zele ire akcije probivi se u Kistanje, Bioviino Selo i evrske. Na tom su podruju ostale jedinice pod ekievom komandom, dok su se ostale trebale hitno vratiti zbog napada partizanskih snaga na podruje Cetinske krajine i Vrlike. Meutim, i na podruju Bukovice i Ravnih kotara pridole etnike jedinice bile su primoravane na borbe sa snagama Grupe sjeverno-dalmatinskih partizanskih odreda.26 Svakako su s povlaenjem glavnine partizanskih snaga s tog podruja etnici dobili slobodniji prostor za prisilnu mobilizaciju u svoje redove. Isto su to radili i ustae u hrvatskim selima. Pokazalo se da je u mobilizaciji teror nad stanovnitvom bio glavna poluga. On je ve vidljivo doao do izraaja u spomenutoj operaciji. Rije je zapravo o potvrdi kontinuiteta etnikog terora u sjevernoj Dalmaciji. Nakon kapitulacije Italije teror se proirio. U masovnom ustanku na tom podruju novi borci pristupaju u jedinice NOVJ. Osnovana je Devetnaesta divizija i zatim Osma ibenska brigada. Mnogi borci s tog podruja odlaze u druge jedinice NOVJ. Za etnike je to bila velika zapreka u provoenju plana mobilizacije. Da bi ostvario taj plan i suzbio utjecaj NOP-a, uji je poduzeo daljnju organizaciju sudstva na podruju Dinarske etnike oblasti.27 Teio je da se to vie aktiviraju prijeki vojno-etniki sudovi. Te su se institucije trebale isticati kao vrlo efikasno oruje preko kojega su uji i njegovi komandanti nastojali svojoj represivnoj politici dati odreeni slubeni oblik. Raspoloiva dokumentacija pokazuje da su ti sudovi izricali brojne kazne smrti, poglavito zarobljenim partizanima i osobama koje su osumnjiene da su pristae i pomagai NOP-a. Stradale su mnoge osobe optuene za razliita krivina djela: odlazak u partizane, obavljanje funkcije odbornika NOO-a, sakupljanje pomoi za NOP, pjevanje partizanskih pjesama, irenje partizanske propagande, dezertiranje etnika u partizane, lan partizanske porodice, pokazivanje putova partizanima kroz pojedina podruja (vodii), neizvravanje etnikih naredbi protiv partizana, neprijavljivanje partizanskih sastanaka, ustupanje svoje kue i stana za sastanke partizana, pozivanje .etnika da pristupe partizanima, sudjelovanje u organiziranju partizanskih zborova, obavljanje kurirske veze s partizanima, pomaganje partizanskih porodica i dr.28 Pojedini etniki komandanti su nakon hapenja pojedinih osoba, slali nadlenim komandama optune raporte.29 Bilo je i uzajamnog potpomaganja etnika i .ustaa u provoenju terora prilikom prisilne mobilizacije.30
'

Kao u bilj. 22, str. 916-917. uji je 24. VI 1943. potpisao Uredbu oprekim vojno-etnikim sudovima, na osnovu Mihailovieve direktive poetkom sijenja 1943. (AIHRPH, NG, kut. 424, f. 3). 28 Primjeri uzeti iz osuda Vojno-etnikog krivinog suda Komande Dinarske oblasti, 27. III i.29. VIII 1944. Osude je u funkciji isljednika suda potpisao potporunik Dane Trbojevi. (AH, A, kut. 1; AIHRPH, NG, kut. 424, f. 2). Na podruju Like najaktivniji je bio Redovni vojnoetniki sud 1 brigade 1 likog korpusa, iji je predsjednik bio Jovo Stanisavljevi, .komandant brigade. Sud ie zasjedao u Graacu. Centralni etniki zatvor je bio u Kosovu. (AH, A, kut. 3).
26 27

29 AH, A, kut. 2, izvjetaj M. Stegnjajia komandantu Drugog dalmatinskog korpusa, 3. VI 1944, u kome podnosi optuni raport protiv grupe uhapenih seljaka iz sela Bukovia, koji su poinili razna krivina dela i radili protivu Srpskog etnikog pokreta. 30 Stegnjaji je u kolovozu 1944. obavijestio ustaku posadu u Zemuniku da je odluio da izvri hapenje svih sumnjivih lica, koji su do sada bili u slubi partizana... On je 17. VIII uhapsio u Smiliu i okolici 17 Srba, partizanskih simpatizera, i uputio ih u Kosovo, Dujiu. Isti dan je

224

Dakako, djelatnost etnikog sudstva bila je samo jedna komponenta terora. I dalje je masovni teror bio glavni oblik zastraivanja stanovnitva i onemoguavanja utjecaja NOP-a. Zbog brojnih ubojstava, palea, pljake i drugih oblika tog terora u pojedinim situacijama, poglavito kada nisu bile prisutne snage NOVJ, bili su izuzetno teki uvjeti za protuetniku politiku akciju. U vezi s takvom tekom situacijom u kninskom podruju u ljeto 1944, sekretar Okrunog komiteta KPH Knin je dao ovu ocjenu: Tome je najvie krivo to to je uji zaveo strahoviti teror kojim je uspio paralisati svaki politiki rad sa nae strane. I pored toga to smo mi uspjeli da prodremo u skoro sve krajeve okruga ipak su mase neobavijetene o pravom stanju stvari i nasjedaju neprijateljskim parolama o 'dolasku vojske Pere ivkovia', o 'dolasku etnikih korpusa iz Srbije', o tome kako e 'zauzeti ibenik gdje e se sastati sa kraljevskom mornaricom' itd. Niko ne smije da proslovi slovo istine ili da podigne sa zemlje letak kojeg raspu nai radnici. Streljanje 47 ljudi, ena i djevojaka na Kosovu, sve samog srpskog ivlja, potpuno je paralisalo svaku slobodnu misao kod naroda. Svak se povukao u se i ne e da razgovara kad se pojavi na radnik. Na Titov poziv bijae dolo desetak etnika i bilo bi dolo dosta njih sa kojima smo mi uhvatili vezu da uji nije ovoj prvoj desetorici zatvorio i poslije izagnao porodice a kod kue im sve zatro i nekima i zapalio. Tim ienjem, a naroito streljanjem ljudi za koje se i malo sumnja da su u vezi sa nama (a platilo je glavama i nekoliko koji sa nama nemaju nikakve veze) etnike voe preiavaju i uvravaju svoje redove. Vojniko uvravanje jedinica naroito su postigli stvaranjem stalnih 'leteih bataljona' pri svakoj brigadi u koje svrstavaju sve samu omladinu meu koju ubacuje svoje najpovjerljivije koljae i neobino dobre borce. Te se jedinice oeliavaju u svakodnevnim borbama koje vode sa naim divizijama po periferiji naeg okruga.31 uji je u kolovozu izdao naredbu o osnivanju tzv. leteih brigada, koje e, prema njegovim rijeima, po izboru ljudstva, naoruanju i opremi, kao i obuci i stareinskom kadru, nacionalnom, moralnom i vojnikom-vaspitanju, biti garancija za izvrenje svih zadataka na teritoriji ove oblasti. One su trebale biti sastavljene od izabranih etnika poslanih iz pojedinih brigada, koji bi bili obueni na posebnom kursu.32 Iako je uji polagao velike nade u taj plan, meu ostalim, i zbog to efikasnijeg provoenja terora, on zapravo nije bio ostvaren prema oekivanjima. Jednako tako nije se u eljenom pravcu ostvarivala ni zamisao o formiranju Drugog dalmatinskog korpusa. Sve su to optereivali i vrlo pogorani odnosi izmeu ujia i Rokvia, emu je jo vie pridonio i sukob s ekiem. U ekiu je, naime, uji dobio novog protivnika, iako ga je ranije proteirao. eki se svakako u svojoj novoj funkciji osjeao samostalnijim. ujiu su upuivane albe na ponaanje etnika pod njegovom komandom, zbog tekih nasilja koja su vrili u srpskim selima koja su kompromitirala etniku akciju. Krajem veljae 1944. uji je razrijeio

pohapsio u Smiliu 12 Hrvata, koji nisu stupili ni do danas u ustae ve su sluili u korist partizana. Uputio

ih je u Zemunik, navodei da su sumnjivi kao partizani i radili su skupa sa Srpskim elementima za partizane te da ne mogu boraviti u Smiliu. O tom je obavijestio i njemako zapovjednitvo. (AH, A, kut. 2, pismo Stegnjajia, 18. VIII 1944). 31 AIHRPH, KP-39/2661, pismo Tode uruvije, nedatirano. 32 AH, A, kut. 4, naredba 18. VIII 1944.

15 etnici u Hrvatskoj

225

ekia svake dunosti vojnikog komandovanja na podruju Dinarske oblasti. eki je sa svojim Zlatoborskim odredom, s oko tridesetak ljudi, otiao preko Crne Gore u Srbiju.33 Poslije ekieva odlaska vodea linost u Skradinu bio je Ignjatije Leaji, a u Ravnim kotarima Milorad Stegnjaji. Dolo je i do promjena u etnikoj komandi u ibeniku. U sijenju 1944. iz ibenika su otili u Beograd Grubii, Samodol i Peran, koji su po svoj prilici teili da uz pomo Nedia i Ljotia ojaaju svoj utjecaj u sjevernoj Dalmaciji. Raunali su, naime, na povratak s veom grupom pripadnika Ljotieva Zbora. Meutim, od te akcije nije bilo nita, tako da se vie nisu ni vratili u ibenik.34 etniku komandu u ibeniku preuzeo je u prosincu 1943. porunik Franc Kova. On je od jeseni 1943. bio zapravo povezan s NOP-om, radei kao obavjetajac. Budui da je bio otkriven, prebjegao je na slobodni teritorij poetkom travnja 1944. god.35 Nakon njega, komandant etnike komande u ibeniku bio je kapetan Nikola Kitarevi, koga je uji postavio poetkom svibnja 1944.36 Kovaev odlazak na slobodni teritorij bio je ne samo veliko iznenaenje nego i jak udarac ujiu. On se mnogo uzdao u Kovaa imenujui ga za komandanta Skradinske brigade. Kova je nastojao da to vie odgodi preuzimanje te funkcije, pa je to osjetno pogoralo situaciju u Skradinu. Zbog toga je Leaji samovoljno preuzeo mjesto komandanta brigade, s opravdanjem da su to zahtevi i interesi etnike organizacije i srpskog naroda ove brigade.37 Radilo se zapravo o sve veem dezerterstvu, koje je Leaji nastojao represivnim mjerama sprijeiti. Odluio je da osnuje posebnu leteu etu, koja bi imala ulogu kaznene ekspedicije sa zadatkom, da pronalazi i hvata. sve partizanske seoske odbornike, tereske radnike, etnike dezertere, kao i sve one iz etnikih redova ili van njih koji rade protiv interesa etnike organizacije, srpskog naroda, kralja i otadbine, ali interesu neprijatelja.38 Istodobno je objavio i Poslednju opomenu za sve one koji na bilo koji nain pomau NOP - bit e
33 AIHRPH, NG, kut. 424, f. 2 i 4, ujieva pisma ekiu; B r a n i c a, Razvoj etnikog pokreta, n. dj., 918-919. 34 O njihovu odlasku iz Sibenika u Beograd, uji je 17. I 1944. obavijestio Mihailovia, istiui da im je cilj da prime instrukcije od Ljotia i Nedia i da se ovamo povrate sa veom grupom intelektualaca i boraca, te otponu neku akciju i organizaciju po uputama i nareenjima Ljotia i Nedia, pod zatitom 11, tj. Nijemaca. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 292). GLAVSIGUR je obavijestio MUP NDH da je dobio telegram iz Zemuna, 18. I 1944, o dolasku spomenutih osoba u Beograd, s kojima je bilo i nekoliko Spliana. to se tie razloga njihova dolaska, neki kau, da su u Beogradu iz straha, neki vele, da oni imaju misiju kod opunomoe. nika Neubachera. (AIHRPH, NDH, inv. br. 7033). 35 Kova je uspostavio vezu vjerojatno u listopadu 1943. sa ibenskom komandom podruja, s kojom je postignut dogovor da bude partizanslsi obavjetajac meu etnicima u Sibeniku. Potpisivao se sa Ljubisav. O.kruni komitet KPH Sibenik navodi u pismu Oblasnom komitetu, 12.IV 1944, da je Kova bio znaajan obavjetajac, i da je Osmi korpus NOVJ mnogo oekivao od ove veze. Kova je kompromitiran zapljenom starije partizanske arhive u Dobropoljcima, gdje su se nalazili neki podaci o njemu. (AIHRPH, KP-293/288; KP-295/552; OS-61/704. Usp. i P u l i , n. dj., 86 i d.). Poetkom svibnja 1944. Kova je napisao opseniju izjavu o razlozima naputanja etnika i pristupanja NOP-u. Takoer je uputio i poziv etnicima da napuste svoje redove i stupe u NOVJ. (AH, A, kut. 5). 36 AH, A, kut. 2. 37 AH, A, kut. 5, pismo Djujiu, 17. III 1944. . 38 AH, A, kut. 5, Leajieva naredba komandirima eta Skradinske brigade, 20. III 1944. Leaji je posebnom naredbom, 17. III 1944, imenovao komandante pojedinih bataljona i eta u sastavu brigade. (Isto.)

226

svatko tko prua ma kakvu podrku partizanima (. . .) bez daljnjega streljan i unitena njegova imovina.39 Na podruju Ravnih kotara vidljivije je dola do izraaja prisna suradnja etnika i njemakih vojnih snaga. Stegnjaji je osobito zagovarao tu suradnju. Kao komandant letee etnike brigade u Kuli Atlagia esto se obraao njemakoj komandi u Benkovcu i Zadru, nudei svoje usluge i traei oruje. Isticao je tom prilikom da njegova jedinica iskljuivo slui za voenje borbe protivu partizana u okolini Benkovca gde se god pokau, a to se ve potvrdilo nekoliko puta u borbama koje su zajedno s njemakim jedinicama voene protiv partizana.40 Meutim, planirana mobilizacija nije davala eljene rezultate, oekivane nakon spomenute operacije u prosincu. Zbog toga su predlagane nove vojne akcije.41 uji je u travnju uputio u Benkovac majora Kapetanovia, koga je imenovao za komandanta Drugog dalmatinskog korpusa. Nakon Benkovca, Kapetanovi je doao u Skradin zajedno s Medakim etnikim odredom, pod komandom porunika Milana Potrebia. Taj je odred doao iz Graaca i po nareenju ujia trebao je pomoi Kapetanoviu u mobilizaciji na skradinskom podruju.42 Kapetanovieva inspekcija bila je na neki nain zavrnica u konstituiranju Drugog dalmatinskog korpusa. On je osnovao tab korpusa, pored ve formiranih jo nekoliko brigada. One su, prema planu, trebale da imaju izmeu 200 i 300 etnika.43 Stvarno stanje, meutim, pokazuje da su bile znatno manje i veoma su oscilirale, kreui se uglavnom od sto do sto pedeset ljudi.44 Prema okrunici koju je tab Drugog dalmatinskog korpusa uputio krajem lipnja 1944. komandantima brigada, nedvojbeno je da je iskljuiva zadaa te jedinice bila borba protiv NOP-a, koji je oznaen kao glavni neprijatelj br. 1 , te se itava djelatnost treba usmjeriti na unitenje partizana. U okru -~
AVII, NDH, kut. 267, br. reg. 24/3. AH, A, kut. 5, Stegnjajievi dopisi iz travnja 1944. Obrad Bijanko je predlagao da se poduzme ira akcija sa jaim etnikim snagama. Kada bi jednog dana, predlagao je on, "krenule snage etnika i to najmanje u dve kolone od Knina. Jedna sa Padjena i Otria, jedna iz Graaca i Velebita, jedna iz Karina. i jedna iz Benkovca, tako da se spoje negde oko Paia, sastave u dve do tri kolone i krenu kroz sela uspostavljajui komande po veim mestima, a sve one za koje se bude imalo podatke da su protiv Srpskog Kralja, pohapsiti i ak u nekim selima popaliti kue. Kada bi ova akcija V ovim krajevima trajala 10-15 dana, uspeh bi bio preko 200 boraca i zatim bi se ojaali. (AH, A, kut. 4, pismo komandantu korpusa Velebit, 19. I 1944). Kao zagovornik iskljuivo vee operacije, Bijanko je ve ranije, u studenome 1943, odbio da sudjeluje u mobilizaciji na podruju Benkovca. Tada su na to podruje doli Mirko. Veber i Jovo Stanisavljevi s grupom od oko 100 etnika. Bijanko je obrazloio da kao komandant brigade nije otiao s tim etnicima zbog toga to ih je malo pak bi tamo bila propaganda da sam sa svima doao i da ih vie nema. (AH, A, kut. 3, pismo komandantu korpusa Velebit, 16. XI 1943). 42 AH, A, kut. 2, poziv taba Drugog dalmatinskog korpusa, 29. VI 1944; B r a n i c a, Razvoj etnikog pokreta, n. dj., 921-922. 43 Usp.' Bra n i c a, Razvoj etnikog pokreta, n. dj., 922, navodi da je korpus prilikom formiranja imao oko 1600, a u ljeto 1944. oko 2700 ljudi. Autor daje popis brigada, imena njihovih komandanata, brojno stanje i dislokaciju. 44 Npr. prema etnikim podacima, Letea etnika brigada u Kuli Atlagia imala je u svibnju 1944. oko 120 naoruanih etnika; Zadarska etnika brigada, krajem kolovoza 1944, imala je oko 100; etnika grupa u Smiliu oko 120, a u Smokoviu oko 150 ljudi u proljee 1944. U isto vrijeme u Karinu je bilo oko 280 ljudi. (AH, A, kut. 2 i 5, dopis Stegnjajia komandantu njemakih trupa u Benkovcu, 1944, nedatirano; izvjetaj Jovana Prostrana, 31. VIII 1944).
39 40 41

15*

227

nici se zakljuuje: Kako je do sada komunistiki pokret bio jak, a i jote nije u potpunosti uniten te je u stanju da izvesnim naim odredima slabijim zada tee udarce,. to nesmemo dozvoliti da si stvaramo jo jednog neprijatelja za sada dok nismo sa prvim obraunali . U vezi s tim istie se da se. mora zauzeti stav mirnog ponaanja prema Hrvatima bilo koje politike frakcije (. . .).45 U daljnjoj praksi niz je primjera potvrivao spremnost etnika i ustakih organa za suradnju u borbi protiv NOP-a i meusobne to snoljivije odnose.46 Njemake vojne snage bile su osobito zainteresirane za to uspjenije angairanje etnika u osiguranju glavne prometnice Biha-Graac-Knin-Drni-ibenik. Prema podacima komande 15. armijskog korpusa, sredinom studenog 1943. etnici su bili du te prometnjce okupljeni u posebnim uporitima uz oslonac na nemake trupe. Primali su naredbe i upute od njemakih komandanata. Njihovim snagama pojaano je i osiguranje najvanijih pogona na Krki. Prema njemakim uputama, osiguravali su podruje prema istoku sa svojim jedinicama koje su bile stacionirane na teritoriju Vrlike. Njemaka komanda konstatira da pismeni sporazumi nisu ni u jednom sluaju sklopljeni, ali je ipak postignuta suradnja pokazala znaajne prednosti. To se ogledalo u dobivanju obavijesti o NOP-u, u ulozi vodia, u pomoi oko nabave stoke za snabdijevanje njemake vojske.47 Raspoloiva dokumentacija pokazuje da se uji u tom pravcu znatno angairao, teei osobno utjecati na pojedine akcije. On je bio zainteresiran da preko svog ovjeka rukovodi Unskim etnikim odredom, koji je u studenome 1943. bio stacioniran u okolici Bihaa. Bila je to dosta jaka grupacija koja je imala oko 400 etnika.48 U isto vrijeme dolo je i do dodira etnika sa Huskom Miljkoviem, koji je bio organizator i komandant Muslimanske milicije u Cazinskoj krajini.49 liji je poetkom veljae obavijestio Mihailovia da su odnosi i suradnja s Miljkoviem bili potpuni.50 Mihailovi je inae bio u tom trenutku zainteresiran za poduzimanje etnike akcije u muslimanskom stanovnitvu u Bos. Krajini. Stoga je poslao ujiu poruku lana Centralnog nacionalnog komiteta Mustafe Mulalia, koju je namijenio Muslimanima Krajine. uji je obavijestio Mihailovia da je tu poruku poslao preko Kapetanovia u Biha, gdje e biti odrana konferencija s muslimanskim predstavnicima radi suradnje.51

A, kut. 2, okrunica od 26. VI 1944. Usp. B r a n i c a, Razvoj etnikog pokreta, n. dj., 923-925. 47 Zbornik dokumenata NOR-a; XIV/3, 927-928. 48 AH, ZKRZ-GUZ-194S, kut. 20, elaborat GLAVSIGUR-a, 2. III 1944: 49 U Cazinu je 5. XI 1943. odran sastanak kojemu su prisustovali dvojica etnika u pratnji jednog njemakog obavjetajnog oficira, domobranski oficir i Miljkovi. Na sastanku je konstatirano da je na tom podruju velik broj Srba u partizanima, pa je odlueno da grupa etnika dode u Cazin da se prikljui Huskinom pokretu i da se sa tim etnicima sprovede jedna velika promiba, kako kod ivlja koje se joi1alazi kod svojih kua, tako i kod redova aktivnih partizana. Cilj ovog pokreta i ove promibe bio bi, da se stvara razdor u redovima-partizana i tako njihove redove oslabi. Zakljueno je da se nekoliko ljudi iz Miljkovieve jedinice uputi medu Drenovieve etnike: (AVII, NDH, kut. 92, br. reg. 53/13, dopis Zapovjednitva 2. lovake brigade Ministarstvu oruanih snaga NDH, 17. XI 1943). 50 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 364. 51 Isto, 293-294. Prema ustakim podacima, Kapetanovi je doao u Biha 23. I 1944. sa zadaom da organizira etnike jedinice na pravcu Biha-Bos. Krupa-Bos. Novi-Dvor na Uni u vidu zatitnih odreda. (AH, ZKRZ-GUZ-194S, kut. 20, elaborat GLAVSIGUR-a, 2. III 1944).
46

45 AH,

228

Njemake su vojne komande eljele ukljuiti etnike u specijalne diverzantsko-teroristike akcije. U spomenutom izvjetaju Komande 15. armijskog korpusa, iz studenog 1943, istie se da se specijalne etnike grupe upuuju prema njemakim direktivama u komunistiku pozadinu.52 Nijemci su, naime, sve veu panju posveivali subverzivnim metodama borbe protiv NOP-a, a to je osobito dolo do izraaja u proljee 1944. u Dalmaciji, posebno zbog bojazni od opasnosti desanta saveznikih snaga i NOVJ na obalu. Radi organiziranja teroristiko-diverzantske akcije na tom podruju, iz Beograda je poetkom oiujka 1944. doao u ibenik njemaki porunik Reinhard Kops, poznatiji pod imenom Konrad. On je poeo organizirati specijalnu jedinicu, koja bi bila sastavljena poglavito od etnika i njemakih vojnika, uglavnom folksdojera. Konrad je odmah dobio ujievu podrku, a prema nekim podacima bio je i u njegovu tabu u Kosovu.53 Inae je, nakon odueg vremena, dolo i do sastanka ujia i predstavnika Komande 15. armijskog korpusa. Tom prilikom uji je obavijeten da Nijemci znaju da on odrava veze s Mihailoviem i dobiva od njega naredbe. Odgovorio je da bi takvu vezu trebalo pozdraviti, jer on vri utjecaj na Mihailovia da shvati opasnost saradnje sa Englezima. uji je inae tom prilikom zagovarao suradnju u znatno veem obimu, a predlagao je i poduzimanje vee operacije protiv NOVJ u sjevernoj Dalmaciji. Njemacki predstavnici su dobili povoljan dojam o ujiu i njegovoj spremnosti za daljnju suradnju.54 uji je tom prilikom posebno traio zatitu od ustakog terora. Nijemci su izjavili da e etnici' i srpsko stanovnitvo biti zatieni, da ne bi bilo eventualnog ponavljanja dogaaja iz 1941. godine. U suprotnom, ako etnici povedu ofanzivu protiv ustakih pripadnika, nemaka vojska morala bi stati na stranu ustaa. 55 Rezultat Konradove akcije bilo je organiziranje policijske grupe, nazvane Jedinica Konrad, kao jedne od poznatih njemakih specijalnih jedinica, najee nazivanih trupovi. Za tu jedinicu Konrad je dobio na raspolaganje oko 30 etnika iz razbijenog Splitsko-ibenskog bataljona. Bili su to poglavito pripadnici Ljotieva Zbora, Srbi i Hrvati. Konradova jedinica razvila je vrlo iroku subverzivnu djelatnost. Bila je smjetena u Zablau, a dio u Arbanasima kraj Zadra. Glavna joj je zadaa bila da se njeni pripadnici ubacuju na partizanski slobodni teritorij, prikupljaju podatke o NOVJ i saveznikim jedinicama i rade na likvidaciji rukovodstava i pristaa NOP-a. Bili su obueni u njemake uniforme, ali su zapravo najee zamaskirani kao partizani upadali iznenada u sela i na oblinje otoke. Rezultat njihovih akcija bili su brojni zloini, nasilja i pljake, koje su provodili u nizu sela (Dubrava, Vodice, Bilice, Jadrtovac, Raslina i dr.) i na otocima (Krapanj, Paman, Dugi otok).56

Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3. 927. Branica, Razvoj etnikog pokreta, n. .dj., 920; Latas-Delebdi, n. dj., 270. 54 Sastanak je odran 9. V 1944. Osim ujia, prisustvovali su mu Kapetanovi i Mijovi, a s njemake strane naelnik taba 15. armijskog korpusa, naelnik obavjetajnog odjela korpusa i porunik Konrad. Izvjetaj Konrada o tom sastanku u Zborniku dokumenata NOR-a, XIV/3, 951-954. 55 Isto, 953. 56 Detaljnije B r a n i c a, Razvoj etnikog pokreta, n. dj., 920-921; Latas-Djelebdii, n. dj., 270-272. .
52 53

229

uji se sa svim raspoloivim jedinicama ukljuio u akciju njemakih i ustako-domobranskih snaga na osloboenom podruju zapadne Bosne, koja je zapoela 25. svibnja 1944. njemakim desantom na Drvar. U svom nareenju idueg dana on istie da treba iskoristiti situaciju da se NOVJ nanese to vie gubitaka; da se provede etnika organizacija i mobilizacija u podrujima koja su dotad drali partizani.57 Zaposjedanje pojedinih dijelova Like od njemakih vojnih snaga bilo je odluujui faktor i za ponovno oivljavanje etnike akcije na tom podruju. U Liku se vraaju etnike grupe i pojedinci, uglavnom iz sjeverne Dalmacije, a s njima se okupljaju i oni koji suizbjegli i skrivali se po umama. Sve daljnje akcije oko okupljanja i organiziranja etnika bile su naj ue povezane s njemakim komandama u pojedinim garnizonima. Svakako je naoruavanje i snabdijevanje etnika od strane Nijemaca bilo naj ue povezano i sa zahtjevima da se od etnikih jedinica organizira to efikasnija vojna sila. Jednako tako uji je u svojstvu komandanta oblasti bio zainteresirah za organiziranje etnika u Lici. Graac ponovo postaje jedan od glavnih punktova koncentracije etnika. U njemu je bila komanda Prvog likog korpusa, koji je po ujievoj naredbi osnovan poetkom sijenja 1944. u sklopu ve prikazane reorganizacije etnikih snaga Dinarske oblasti. Za komandanta korpusa imenovan je major Milivoj Vuksanovi, koji je bio zaduen da organizira i graansku upravu.58 Korpus su inile etiri brigade, u Graacu, Otriu, Srbu i u Donjem Lapcu. U sastav korpusa ulazio je, kao samostalna jedinica, Medaki etniki odred, koji je nakon povratka iz Dalmacije bio stacioniran u Graacu. Takoer je samostalna jedinica bio tzv. Komitski etniki odred brae Mari, koji su meu prvima stupili u vezu s Nijemcima i bili stacionirani u Otriu.59 Zahvaljujui njemakom garnizonu u Donjem Lapcu, ondje se od jeseni 1943. takoer poinju okupljati izbjegli etnici iz june Like i zapadne Bosne. Neto kasnije to se dogaa i u Srbu. U vrijeme osnivanja Prvi liki korpus je, prema etnikoj evidenciji, imao 928 etnika, a poslije se poveavao.60 Pod parolom o zatiti stanovnitva etnici su u toku 1944. glavni pravac akcije usmjerili na mobilizaciju. Budui da su u tome doivljavali velike neuspjehe, provodili su istodobno i teror u stanovnitvu, obiljeen meu ostalim i pojavama slanja naroda u logore posredstvom Nijemaca.61 uji je htio da se uz pomo Nijemaca to prije okupe i organiziraju razbijeni etnici u gornjoj Lici i Gorskom kotaru. Angairao je kapetana akovia, koji je, prema raspoloivim podacima, ve bio uspostavio dobre veze s njemakom komandom u Gospiu. akovi se sredinom listopada 1943. pojavio u ujievu tabu u Kosovu, odakle je s uputama preko Zadra otputovao u Suak i Rijeku. uji je mogao raunati i na pomo talijanskog

57 58

Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 654-656. AH, A, kut. 4, ujieva naredba od 1. i 2. I 1944.

59 Taj odred imao je oko 100 etnika s podruja Tikovca, Otria i Zrmanje. U sukobu etnikih komandanata

Marii su se opredijelili za Rokvia, tj. nisu priznavali ujia i Vuksanovia. (AH, ZKRZ-GUZ-1945, kut. 20).
60 AH,

A, kut. 3, Glavni spisak podataka ljudstva I likog korpusa, 1. I 1944.

61 U izvjetaju sa sastanka plenuma Okrunog komiteta KPI;I za Liku, 20. I 1944, konstatira se: Osjea se pojaana i vojnika i politika djelatnost etnika. Cetnike grupe stalno vre upade na na teritorij, a u okupiranim krajevima june Like vre stalno teror i nazad 10 dana su vrili prisilnu mobilizaciju koja im nije uspjela. (AIHRPH, KP-3112088).

230

pukovnika Grignola, koji je ostao u njemakoj slubi. akovi je u Rijeci doao u dodir sa Grignolom, o emu je uji obavijestio Mihailovia. 62 Od njemake komande u Opatiji je traio da mu se odobri prikupljanje rasturenih etnika. Zapovjednika domobranske posade u Suaku, potpukovnika Hinka Rescha, Nijemci su obavijestili da je akovi izrazio spremnost da prikupljeni etnici surauju i s vojnim snagama NDH. Resch navodi da je pristao na to, ali je zahtijevao kao uvjet suradnje, da etnici apsolutno skinu svako srbsko obiljeje, priznavajui vrhovnitvo Nezavisne Drave Hrvatske i da u buduem skinu naziv 'etnik' zamjenjujui ga nazivom 'pravoslavni liki odredi', te da budu pod naom kontrolom i zapovjednitvom. Resch je izvijestio Pavelia da je akovi pristao na te uvjete i da se rauna da bi mogao prikupiti oko 1500 ranijih etnika, skrivenih oko Otoca i Gospia. Predloio je da se ta ponuda prihvati.63 akovi je obavijestio Mihailovia da je u Rijeci prikupio desetak etnika za kurirsku i obavetajnu slubu, te da se pri ustako-domobranskom garnizonu u Ogulinu sklonio oko 50 zadnjih ostataka naih etnika od Moravica, Gomirja, jasenka, Drenice.64 Oito je bilo da akovieva akcija nije poluila eljene razultate. Meutim, u veljai 1944. uslijedio je povratak grupe od oko 180 etnika, koji su u rujnu bili prebjegli u Italiju. Bio je to rezultat akcije koju je uz odobrenje Nijemaca organizirao jevevi. Nakon kapitulacije Italije on je bio u Rimu, odakle je uspio uspostaviti radio-vezu s Mihailoviem. Izrazio mu je svoju zamisao da ondje nastavi s radom, poglavito obavjetajnog karaktera.65 Mihailovi je, meutim, bio zainteresiran da se jevevi vrati u zemlju, a i etnici koji su izbjegli u Italiju. jevevi je s majorom Novakom, koji je takoer bio u Rimu, preao u Trst, nalazei se stalno u dodiru s njemakom obavjetajnom slubom.66 Istodobno se pokazalo da su i Nijemci bili zainteresirani za povratak etnika iz Italije, pa su u tu svrhu angairani akovi i Grignolo. Izbjegla etnika grupacija u Italiji bila je razmjetena u Bologni i Padovi. Spomenuta grupa od 180 etnika prebaena je u Opatiju, gdje je ve bio jevevi, preuzevi komandu nad njom.67 etnici su bili razmjeteni u Opatiji, Lovranu i jo nekim okolnim mjestima. Od Nijemaca su dobivali hranu i plau. Ondje se okupio jo jedan manji broj etnika. Ubrzo se ta etnika grupacija poela smanjivati, jer je jevevi upuivao manje grupe etnika u druga mjesta (Gorica, Postojna, pl. Uka), gdje su u njemakoj i talijanskoj uniformi i pod njemakom komandom obavljali odreenu policijsku slubu.68 Meutim, Mihailovi i uji su oekivali od Jevevia da bude zapravo
B r a n k o L a t a s, etnici iz Like u slubi Nemaca, n. dj., 201-202. AVII, NDH, kut. 81, br. reg. 8/17, Mjesno zapovjednitvo u Suaku, 10. XII 1943. Kao u bilj. 62. Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 203. AH, MUP NDH, GLAVSIGUR, KUT. 1, spis: Politiko djelovanje Jevevia Dobroslava u Trstu, 26. II 1944. 67 AJ, 110, fasc. 614, inv. 16391, izjava Jevevia Britancima, 5. XI 1945. 68 U Opatiji je bio etniki tab, a akovi je smatran kao njegov naelnik. (AIHRPH, NG, kut. 429, elaborat: Veze izmeu D. C. O. i Vrhovne komande; AVII, A, kut. 160, br. reg. 51/3; B r a n k o L a t a s, kao u bilj. 62, 205-206). Jevevi je htio da organizira i Hrvate kao dobrovoljce u etnike jedinice. Nadao se da bi se to moglo uiniti na Krku, Odakle bi se jedan broj zavrbovanih uputio u Istru, pa je za to traio podrku Nijemaca. (AH, A, kut. 1, pismo Sorku, 11. VI 1944).
62 63 64 65 66

231

organizator upuivanja etnika u Liku i Gorski kotar, jer su htjeli da oivi etnika akcija na tim podrujima. Obavjetavajui Mihailovia, sredinom veljae 1944, da je njemaka 114. pjeadijska divizija napustila sjevernu Dalmaciju i preko Like se uputila prema Suaku, uji navodi da je iskoristio tu priliku i poslao u gornju Liku trojke koje imaju zadatak, da dou u vezu sa tamonjim naim razbijenim delovima rada povezivanja.69 Raspoloiva dokumentacija upuuje da je Jevevi radio na uspostavi veza s Likom i Gorskim kotarom, ali da je istodobno bio zainteresiran i za jaanje svoje grupacije pridolaskom novih etnika sa spomenutih podruja. Tako je u travnju 1944. u Opatiju dola vea grupa etnika, koji su bili prikupljeni u Gackoj dolini i okolici Ogulina, a zatim su otpremljeni u Sloveniju.70 Istodobno se uz pomo Nijemaca nastojalo ojaati etnike grupe u gornjoj Lici. U svibnju 1944. u Gacku dolinu dolazi Ilija Vlai, koji uz pomo Nijemaca intenzivno radi na okupljanju i organiziranju etnika. Vlaia su kao etnika u sijenju 1943. bili zarobili partizani u Likoj Jesenici, i bio je upuen u jednu brigadu NOVJ, odakle je dezertirao.71 U svojoj akciji dobio je zdunu. pomo Joce Eremia i njegove grupe koji su sredinom svibnja izvrili pu u Plaanskom partizanskom odredu. Rije je o grupi partizanskih komandanata, koji su ispoljili svoju nacionalistiku orijentaciju pod parolom da je srpsko stanovnitvo sve vie ugroeno od NOP-a. Eremi je li inu majora bio komandant Kordunakog vojnog podruja dezertirao, i 12. svibnja stupio u vezu s Nijemcima u Otarijama. Bio je to zapravo Eremiev bijeg od hapenja i sumnje koja je pala na njegovo dranje. Radilo se, naime, o pripremi pua, u ijem organiziranju su, pored Eremia, glavnu ulogu imali Stevo Kosanovi-Jabuar, zamjenik politikog komesara Kordunake grupe NOP odreda, uro ua umonja, komandant Plaanskog odreda, Milan Momilovi, obavjetajni oficir odreda, Milan Basta, komesar odreda. Eremiev bijeg je utjecao da je pu odmah uslijedio. U pismu koje su organizatori pua napisali 14. svibnja naveer obavjetavaju se pojedinci na koje su raunali da e akciju izvesti idueg dana. Apelirajui na podrku i prikljuenje njihovoj akciji, navode da mogu uspostaviti direktnu vezu sa Glavninom (Knin), tj. s ujiem, te da treba uhvatiti vezu sa Karlovcem, zbog kolaboracije naih jedinica sa neprijateljem, jer je to neophodno potrebno radi veih politikih i vojnih uspjeha. Istiu da je situacija za njihovu akciju veoma. povoljna jer glavnina komunistikih jedinica stoje u Dalmaciji i ele doekati Engleze. Sto se tie odnosa prema Hrvatima, sugeriraju da u njih ne treba jo dirati dok se ne ojaamo, a poslije emo uzeti najpogodniji stav. Na kraju se istie da treba razviti srpsku propagandu meu narodom.72 Pu je doista izveden 15: svibnja, kada je dio boraca Drugog bataljona

i potporunik Milan Potrebi. Svakako je njihov dolazak utjecala i bojazan od daljnjih sukoba sa ustaama. Marijan i kapetan uro Bori, koji su okupili grupu etnika u Gackoj dolini, nastojali su da u Otocu uspostave etniku komandu, ali su ustae veinu tih etnika poubijali. (AH, ZKRZ-GUZ.1945, kut. 20; B r a n k o L a t a s, kao u bilj. 62, str, 206). 71 AH, ZKRZ.GUZ.1945, kut. 20. 72 AIHRPH, NG, kut. 425, f. 20. Pismo su potpisali Kosanovi, umonja i Branko Krajnovi.

69 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 423. 70 Te su etnike doveli porunik Mile Marijan

232

Plaanskog odreda, zajedno s nekoliko rukovodilaca napustio selo Grbe, gdje su se nalazili i stavili se na raspolaganje Nijemcima.73 Idueg dana, 16. svibnja, organizatori pua sastali su se s njemakim oficirima iz 392. divizije, te razgovarali o naoruanju puista i ostaloj pomoi. Prema nekim podacima, sastanku su prisustvovali Eremi i Momilovi, koji se ve- poetkom svibnja 1944. predao Nijemcima. Meutim, zbog neposrednog dodira s predstavnicima njemakih okupacionih snaga meu odbjeglim borcima dolo je do osipanja, tako da se znatan broj vratio u odred.74 Ostali su se, nakon skrivanja po umama oko Plakog, uskoro prikljuili Vlaievoj etnikoj grupi u Gackoj dolini. U daljnjem organiziranju etnika dogovoreno je s njemakom komandom da se formira jedan etniki odred na podruju Gacke doline, pod komandom Vlaia, a drugi, kao Kordunaki etniki odred na podruju Plakog, pod komandom Eremia. Uspostavljen je i tab grupe Gacke doline i Korduna, s komandantom Marijanom, koji je ponovo doao u Liku. Osnovan je i Nacionalni komitet osloboenja Gacke doline i Korduna, s Eremiem kao predsjednikom. Bili ,bi to neki novi oblici organiziranja s kojima bi se trebalo suprotstavljati NOP-u. To je bilo osobito vidljivo i izbjegavanju naziva etnik. U propagandnim lecima kojima su se Eremi i njegova grupa obraali stanovnitvu, posebno partizanima, govori se o dobrovoljakim odredima. Pod parolom da se NOP raspada i da KPJ ne zastupa interese srpskog naroda, apeliralo se na partizane da se prikljuuju u novoosnovane dobrovoljake odrede iji se borci svakodnevno u sve veem broju okupljaju u umama.75 Planirana akcija, meutim, nije se mogla razviti u onom opsegu kako se zamiljalo. Okupljanje i organiziranje etnika s pojedinih podruja uglavnom je izvreno u dijelu Gacke doline. Ondje se, uz podrku Nijemaca, prisilnu mobilizaciju i teror u stanovnitvu, ta grupacija uspijevala odravati do konanog povlaenja krajem 1944. godine.76
73 Borcima je reeno da se kree u akciju prema Modrui. U govoru, koji je tom prilikom odrao, Sumonja je rekao: Od danas nismo vie partizani, niti emo se boriti pod komandom Tita. Hrvati koji dolaze u partizane odoe svi na vie poloaje, a mi ostajemo uvijek na istom mjestu. Mi se ne emo zvati etnici, nego dobrovoljaka oslobodilaka vojska Jugoslavije. (AIHRPH, KP-210/3476, izvjetaj Kotarskog komiteta KPH Plaki Okrunom komitetu Karlovac, 19. V 1944). 74 Rauna se da je odbjeglo oko 100 boraca, od kojih se, prema podatku Kotarskog komiteta KPH Plaki, do 26. V 1944, vratilo 66 boraca. (AIHRPH, KP-210/3498, izvjetaj Okrunom komitetu KPH Karlovac, 29. V 1944). U neto ranijem izvjetaju navodi se da je umonja razoruao tab odreda, pokupio automatsko oruje i sa oko 100 ljudi otiao. U vezi s Eremiem iznosi se pretpostavka da ima namjeru neto slino uiniti to je uinio Huska (Miljkovi, op. F. J. B.) odnosno da prikupi vei broj ljudi i da onda sa- nama pregovara. (AIHRPH, KP-210/3474). 75 AIHRPH, NG, KUT. 430, f. 2, letak Junaki narode Like i Korduna! potpisan od Komande dobrovoljakih odreda; NG, kut. 430, f. 12, letak Narodu Korduna i borcima u partizanskim redovima~, kolovoz 1944, potpisan: Jugoslavenski dobrovoljaki odredi. Istodobno su Eremi, Krajnovi, Sumonja, Kosanovi, Basta, pisali pisma pojedinim znancima u NOP-u, apelirajui da se prikljue njihovoj akciji. (AIHRPH, NG, kut. 428, f. 1). 76 Prema raspoloivim podacima, ta je grupacija imala oko 500 ljudi. etniki bataljoni su bili u karama, Zalunici, Brlogu i Ponoru. Jedna etnika grupa ponovo je organizirana u Lipovu polju i formalno je pripadala etnikoj komandi u Gackoj dolini. (AH, A, ZKRZ-GUZ-1945, kut. 20). L a t a s - D e l e b d i , n. dj., 276 navode podatak da je bilo oko 200 etnika kao pripadnika tzv. dobrovoljakih odreda. U izvjetaju Centralnom komitetu KPH, 30. VI 1944, Okruni komitet za Liku donosi podatak da se na itavom podruju Like nalazi oko 1700 etnika. (AIHRPH, KP-240/1021-1). Opirnije o djelatnosti Eremia i njegove grupe usp.: u r o R e b i ,Stvaranje i razvoj partizanske obavjetajne slube u karlovako-kordunskoj, likoj i

233

etniko vodstvo je pokuavalo prodrijeti na podruje Korduna, ali nisu postignuti eljeni rezultati. Obavjetavajui Jevevia o etnikoj akciji u Lici, Kosanovi ju je ocijenio vrlo povoljno, zakljuujui da to zahtijeva prodor ujievih jedinica prema Gackoj dolini radi neposrednog povezivanja. Jednako znaenje, prema njegovu miljenju, ima prodiranje u pravcu Korduna. On je zbog toga apelirao na Jevevia da utjee na ujievo angairanje, jer e se jedino na taj nain moi sprijeiti zamisao komunista - prodiranje u primorske krajeve.77 Od poetka 1944. pojaano je organiziranje etnika na podruju kotara Dvor na Uni, na emu je radio uji. Javio je Mihailoviu da je kapetana Crljenicu poslao na rad u Bosanski Novi i Dvor na Uni, i s njim potrebnu ekipu ljudi boraca i strunjake za obavetajnu slubu, slubu veze, organizaciju i propagandu.78 Iz izvjetaja kotarskih rukovodstava KPH Dvor, Kostajnica i Petrinja vidi se da su organizirane naoruane etnike grupe koje su se nalazile u slubi Nijemaca i zajedno s njima vrili zloine i teror po selima.79

Bijeg pred snagama NOP-a

Ustaki faktori su oekivali da e nakon kapitulacije Italije pristup etni- . kom pitanju, dobiti novi pravac, svakako povoljniji za NDH. Vjera u to temeljila se i na injenici da su Nijemci drugaije gledali na ulogu etnika nego Talijani, tj. da su njihova gledita bila u mnogoemu u interesu ustakog reima. Meutim, dosta brza promjena u gleditu na daljnju ulogu etnika pokazala je da se to pitanje nee moi rjeavati onako kako su to ustaki faktori oekivali. Ministarstvo oruanih snaga NDH poslalo je sredinom oujka 1944. molbu generalu Glaiseu da se na obostranu korist rijei etniko pitanje. On je odgovorio da se suradnja na podruju NDH sa samozatitnim i ostalim postrojbama koje djelatno sudjeluju u borbi protiv komunista, pri emu se mislilo na etnike, treba tako dugo podpomagati dok oni ne vre prestup protiv njemakih oruanih snaga i organa NDH. Jedino treba nastupiti svom otrinom protiv onih etnikih skupina koje nisu ugovorno vezane a vre prestupe protiv njemake vojske. to se tie etnikih skupina koje kre ugovor to ga imaju s njemakim oruanim snagama, njih treba razoruati.80 Daljnja je praksa, meutim, sve vie potvrivala da njemaki vojni faktori nisu bili voljni poduzeti radikalnije korake oko rjeavanja statusa etnika. Naprotiv, etnici su privlaili sve veu panju kao snaga koju treba
umberako-pokupskoj regiji, s osvrtom na djelovanje. njemake obavjetajne slube, zbornik: Druga godina NOR-a, n. dj., 380-381; isti, Pucnji pod Trojvrhom, zbornik: Plaanska dolina i okolica u NOR-u, n. dj., 394-395; M i l a n P e u t, Plaanski partizanski odred, na i. mj., 360-361; M i l o j ko a a, Doivljaji u Paanskom partizanskom odredu, na i. mj., 372-373; u r o S r e m a c, Da li si itao marksistiku literaturu, na i. mj., 377; J a k o v i , n. dj., 458-459; L a t a s D e l e b d i , n .dj.,274-276.Usp.i uro Zatezalo, etvrta konferencija KPH za Okrug Karlovac 1945, Karlovac 1985. 77 AVII, A, kut. 157, br. reg. 56/4, nedatirano. 78 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 294, radiogram 17. 1. 1944. 79 AIHRPH, KP-33/2183; KP-180/306; KP-181/320, 326a, 391, 392; KP-183/572; AH, ZKRZ-GUZ-1945, kut. 20. 80 AVII, NDH, kut. 153, br. reg. 33/5, okrunica GLAVSIGUR-a od 28. VII 1944.

234

to vie iskoristiti u borbi protiv NOP-a, pogotovu na podruju Hrvatske. Ocjene koje su njemaki vojni faktori u tom pogledu davali o etnicima najee su bile poticane nezadovoljstvom mogunostima i opsegom vojnog angairanja NDH. U analizi situacije u Dalmaciji, koju je sredinom travnja 1944. dao tab 264. pjeadijske divizije, nasuprot izraenom nezadovoljstvu sa NDH, istie se da etnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunistikih bandi. Ukazuje se na to da etnici imaju bolje rukovoenje i organizaciju i da je njihova obavjetajna sluba od vidljive pomoi njemakim oruanim snagama.31 Karakteristina je bila izjava generala Rendulica predstavnicima NDH, sredinom svibnja, da je on voljan razoruati etnike, pod uvjetom da NDH dade novih 20.000 do 30.000 vojnika koji bi ih nadomjestili. Za NDH takav prijedlog nije znaio nikakav ustupak, jer ga ona nije mogla ispuniti. Sutinu toga problema izloio je Hitler Paveliu sredinom rujna 1944. Paveli je, naime, prilikom svoga posjeta Hitleru izrazio miljenje da bi trebalo da Nijemci prestanu dalje potpomagati etnike, na to je Hitler primijetio, da bi bilo bolje kad bi se etnici skupa s nama borili protiv partizana, nego da ih se nezgodnim postupkom prisili da priu partizanima. 82 Zbog svega toga, od strane Nijemaca uslijedile su zapravo tek neznatne intervencije u vezi s etnicima, koje bi trebale biti u interesu NDH. To je naj konkretnije dolo do izraaja u nastojanjima da se uklanjaju neka vanjska obiljeja kod etnika, to bi trebalo biti i znak njihove odreene preobrazbe u pomone snage njemake vojne sile.83 etnici su u njemakim vojnim snagama vidjeli i zatitnika od ustakog reima. Naime, stalno je bilo odreene bojazni od ponovnih jaih oruanih il1tervencija. Teror koji su ustae provodili u toku 1944. godine u pojedinim momentima je neposredno prijetio i opstanku pojedinih etnikih grupacija, kao to je spomenuta likvidacija etnika u Otocu i akcije protiv etnika u Lipovu polju. Ta je opasnost bila i jedan od vanijih razloga koji je utjecao na ujia da se osobno sastane s njemakim vojnim predstavnicima. Na spomenutom sastanku u svibnju, on se Nijemcima posebno alio na akciju ustakog pukovnika Servatzyja koji radi na stvaranju ustake milicije na podruju

Vrani je prilikom posjete Berlinu, u kolovozu 1944, pred predstavnikom njemakog Ministarstva vanjskih poslova, poslanikom Clodiusom, pokrenuo pitanje etnika. U razgovoru oko financiranja njemake vojske u NDH i visini tog iznosa, Vrani je traio da ta sredstva ne budu koritena i za financiranje etnika. U vezi s tim saopeno je Vladimiru Koaku, poslaniku NDH u Berlinu, da Njemaka Vlada ne moe u ugovor o financiranju njemake vojske u Hrvatskoj unijeti traenu etniku klauzulu, jer da imade 15.000 etnika unutar redova njemake vojske. (AVII, NDH, kut. 90, br. reg. 10/1, dopis Ministarstva oruanih snaga NDH, nedatirano). 83 Tako je Jovo Stanisavljevi obavijestio 19. VII 1944. komandanta Prvog likog korpusa da su Nijemci naredili etnicima da skinu svoje oznake, kao to su znake s dvoglavim orlom, te da ne smiju nositi srpsk.e trobojnice i zastave. Svi oni koji to ne uine bit e skinuti sa hrane i poslati u Srbiju. (AH, A, kut. 4). U vezi sa isticanjem zastave u jednom mjestu gde etnici dre vlast u svojim rukama, a na to su ustaki organi protestirali kod njemake komande, komandant Prvog likog korpusa Vuksanovi je estoko intervenirao navodei da je to uinila grupa nezrelih i nesvesnih etnika. U vezi s tim on je zakljuivao: Nije jo momenat za isticanje srpskih zastava, jer bi se time mnoge stvari dovele u pitanje i nezgodan poloaj. Bie vremena i za to ali sve u svoje vreme. (AH, A, kut. 4, dopis komandantu Prve brigade, 16. IX 1944).

81 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV4, 192. 82 Je l i - B u t i , Ustae i NDH, n. dj., 287.

235

koje su prije bile okupirale talijanske vojne snage. Prema ujievoj ocjeni, Servatzy vri organizovanje i ponovno ustrojavanje veih jedinica oko pravoslavnih teritorija, sa oitom namerom, da se ovde prouzrokuje ponavljanje dogaaja od 1941. godine.84 Ta je bojazan bila poveavana zbog vijesti da bi Nijemci na intervenciju ustakih faktora mogli razoruati etnike. 85 Nijemci su bili za to snoljiviji odnos izmeu etnika i ustaa, tj. sve tri zainteresirane strane. Zbog toga su u pojedinim momentima reagirali i na postupke ustakih organa prema etnicima.86 U svakom sluaju, daljnja je praksa pokazivala da su zainteresirane strane nastojale da meusobni odnosi budu snoljiviji. Dapae, i meusobna suradnja je s daljnjim razvojem situacije vie dolazila do izraaja. Posebno se oitovala u meusobnom potp6maganju oko provoenja mobilizacije i hvatanja bjegunaca.87 Budui da je daljnji razvoj dogaaja sve vie ugroavao pozicije etnikih snaga, uji je htio da se to vie etnika' koncentrira u Kosovu. Raunao je, meu ostalim, da e tako sprijeiti:; sve vee osipanje njihovih jedinica. Takoer ga je, prema raspoloivim podacima, u rujnu zaokupljala i ideja o eventualnom iskrcavanju Saveznika na dalmatinskoj obali. U vezi s tim poduzeo je i odreenu akciju.88 Pokazalo se, meutim, da su etnici najnepo-

'se podatak da su etnici doznali za njemake planove za njihovo razoruanje. Navodi se da je uji uputio Nijemcima spomenicu u kojoj dokazuje doprinos etnika u borbi protiv partizana i potrebu daljnjeg odranja etnike organizacije. Pretpostavljalo se da je spomenica dostavljena generalu Glaiseu u 2agrebu. (AVII, NDH, kut. 267, br. reg. 4/1-43). uji je doista upuivao Nijemcima i pisane referate, kojima je autor vjerojatno bio Stevan Prostran. U pismu Prostranu, 19. I 1944; uji zahvaljuje za jedan takav referat, koji je predan njemakim vlastima koje su bile sa "njime neobino zadovoljne i pretstavnici Nijemaca su izjavili da je poslije ovoga sada sasvim razjanjena situacija izmeu nas i njih, da su odnosi postavljeni !Ja pravilnu osnovu i od sada da e nastojati da nam pomognu koliko vie budu mogli. (AH, A, kut. 1). U elaboratu pod naslovom Severna Dalmacija, koji je vjerojatno u travnju 1944, dostavljen Nijemcima, navodi se da etniki pokret "nema nikakvog politikog programa, osim da Srbe dri, "na okupu na nacijonalnoj liniji ine dopusti da ih odnese internacijonalna crvena bujica. U vezi s tom zadaom etnicima se namee suradnja s njemakom vojnom silom. (AH, A, kut. 1). 86 upa u Dubrovniku izvijestila je 10. VII 1944. MUP NDH da ne moe izvriti odstranjenje pripadnika etnikih organizacija i etnikih zapovjednika koji nisu hrvatski dravljani, jer se njemake vojne vlasti najenerginije protive stvaranju neraspoloenja u etnikim redovima, koje oni sada trebaju u borbi protiv partizana, jer ovi sve vie ugroavaju podruje ove Velike upe a Nijemci ne raspolau dovoljnim postrojbama, o emu se je i ranije izvjestilo. Takoer je Zupska redarstvena oblast. u Dubrovniku, u srpnju 1944, pokuala da odkae gostoprimstvo petorici etnika sa podruja van Dubrovnika, jer su bili nepoudni a neki su se, bavili i kriumarenjem,ali su njemaki generalni konzul i zapovjednik mjesta obavijestili upana da dotini uivaju zatitu Njemakog Reicha do opoziva. (AIHRPH, NG; inv. br. 22484). 87 U ljeto i jesen 1944. etnici su ,zajedno s ustaama drali podruje oko Zadra (Smili, Smokovi, Islam Grki), Benkovac, Kulu Atlagia kraj Benkovca, Poljice, Obrovac, te neka mjesta u Bukovici. (AH, ZKRZ-GUZ-1945, kut. 20). Usp. i B r a n i c a, Razvoj etnikog pokreta, n. dj. 923-924. 88 B r a n i c a , Razvoj etnikog pokreta, n. dj. 925; navodi podatak da je, radi pripreme za invaziju Saveznika na dalmatinsku obalu, uji uputio jedinice Prvog bosanskog korpusa, pod komandom Cvjetianina, u podruje Lozovca i Konjevrata. U vezi s tim, on citira naredbu Mijovia 1. X 1944, u kojoj se istie da Dinarska etnika oblast po svim znacima i izgledima imae tu ast da prva uhvati vezu sa naim velikim saveznicima koji se svakog asa oekuju. U isto je vrijeme organizirana i etnika propaganda na podruju Dubrovnika o iskrcavanju Saveznika. U tom cilju ireni su etniki leci u kojima poziva stanovnitvo dubrovakog podruja da doeka i podri jedinice .JVO, koje vodi major Vojislav Lukaevi. (AIHRPH, NG, inv. br. 22821, letak Hrvati i Srbi Dubrovnika i sreza dubrovakog!, potpisao Pokrajinski nacionalni komitet za Hercegovinu, Boku i Dubrovnik, dijeljen u Dubrovniku, u rujnu 1944). Takoer je

84 Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/3, 953. 85 U izvjetaju RAVSIGUR-a, 14. VIII 1944, iznosi

236

srednije suoeni s pitanjem definitivnog povlaenja, pa se i ideja o

koncentraciji najue povezala s tim. Doao je trenutak kada su kontrarevolucionarne snage ubrzano naputale Srbiju pred velikom ofenzivom NOVJ i Crvene armije. Preko podruja sjeverne Hrvatske iao je glavni pravac povlaenja tih snaga s istoka na zapad. Rije je u prvom redu o prebacivanju oruanih formacija koje su inile jedinice Nedia i Ljotia, te dio ostataka Mihailovievih etnika. Dakako, itava je ta akcija organizirana u reiji Nijemaca. Dok se Nedi sa svojim najuim krugom poetkom listopada 1944. povukao preko Maarske u Austriju, dotle su se njegove jedinice, reorganizirane u Srpski udarni korpus, povlaile pred ofenzivom NOVJ zajedno s njemakim trupama u Bosnu, odakle su u sijenju 1945. stigle u Austriju, vrlo oslabljene. Istodobno se iz Beograda povlaio Ljotiev Srpski dobrovoljaki korpus, s ciljem da stigne u Sloveniju. Iako je Paveli protestirao zbog povlaenja tih jedinica preko NDH, one su se ipak uz pomo Nijemaca prebacile u Sloveniju.89 U Ilirskoj Bistrici 1Jjotia je doekao Jevevi koji je ondje otprije bio sa svojom etnikom jedinicom.90 Koncentracija tih snaga u Istri provodila se zapravo po planu Nijemaca. Taj je plan odgovarao i etnicima, jer je rije o podruju odakle bi se u odreenom trenutku mogao izvriti i neposredan spoj sa saveznikim vojnim snagama. Ideja o povlaenju u tom pravcu zaokupila je, meu ostalim, i ujia. U neposrednoj pripremi povlaenja uji je osobito bio suoen s bojazni od sve veeg osipanja etnikih snaga koje sli bile pod njegovom komandom. Na svom inspekcijskom putu u Obrovac, kamo je iao zajedno s njemakom kolonom, poetkom listopada, 1944, komandant Prvog likog korpusa Milivoje Vuksanovi, naiao je na poraznu situaciju kod jedinica Drugog dalmatinskog korpusa. etniki duh i moral kod boraca II Dalmatinskog korpusa, konstatira on, se poljuljao i veliki broj 'etnika' je otiao u partizane. Ovo je nastalo usled zauzea Benkovca od strane partizana, kao i zbog ogromne lane partizanske propagande i pritiska na ove krajeve, kao i usled Sporazuma ubaieve vlade sa Titom i navodnog govora Nj. V. Kralja Petra II preko Londonskog radia. Govorei o stanju u pojedinim brigadama, Vuksanovi istie da se Gavro Stanovjevi povukao u Obrovac, jer u Karinu nije mogao da ostane: Njegovi ljudi su prvo jednim dijelom otili u partizane, a ostatak je otiao u sastav letee brigade u Kulu i Smili. On navodi da

kapetan Svilokos objavio letak Dubrovanima grada i sreza, u kome apelira da se bezuvjetno izvravaju nareenja komandanta operacija Hercegovine i junog primorja Lukaevia. (Isto). Lukaevia je u to podruje poslao Mihailovi da razvije etniku akciju, medu ostalim, i zbog eventualnog iskrcavanja Saveznika. Lukaevi je uputio poseban letak domobranima pozivajui ih da stupaju u JVO. (Isto). U povodu akcije i raspaavanja spomenutih letaka, Gradski NOO Dubrovnik objavio je svoj letak stanovnitvu pod naslovom Posljednji pokuaji odbaenih, u kojem se razotkrivaju ciljevi etnike propagande. (Isto, inv. br. 22820). L a t a s - D e l e b d i , n. dj., 404, navode podatak da se Lukaevi trebao kod Dubrovnika spojiti s jednim britanskim odredom. 89 Opirnije M l a d e n S t e f a n o v i , Zbor Dimitrija Ljotia 1934-1945, Beograd 1984, 294 i d. S Ljotievim korpusom, koji se. 8. X 1944. povukao iz Beograda, nije bio Peti puk s komandantom majorom Miloradom Mojiem. Taj puk je stigao vlakom u Zagreb 6. XII, gdje su trebali prenoiti. Sutradan je grupa ustaa izvukla iz vagona 39 Ljotievaca zajedno sa Mojiem i odvela ih. Ubrzo su stigli Nijemci da zatite ostale i obavijestili ih da su odvedeni strijeljani. Ljotievci u napustili Zagreb u njemakim automobilima. (S t e f a n ov i , n. dj., 306). 90 Stefanovi, n. dj., 305.

237

Stanojevi ima navodno oko 100 ljudi. Drako Prostran je raspolagao sa 30-35 etnika, dok mu je ostalo ljudstvo sa 8-10 mitraljeza, 2 novodobivena bacaa i

municijom, otilo u partizane. U Benkovakoj brigadi je ostalo 4-5 etnika. Prema Vuksanoviu, komandanti Krupske i Obrovake brigade nemaju nikakve veze sa drugim brigadama svoga korpusa niti sa tabom korpusa (. . .).91 Taj proces je jo vie zahvatio etnike snage u estokim borbama koje su u toku listopada i studenog uslijedile protiv jedinica NOVJ u sjevernoj Dalmaciji i oko Knina. U pruanju jakog otpora jedinicama Osmog korpusa NOVJ, zajedno s njemakim snagama, etnici su pretrpjeli znatne gubitke. Posljedica je rasulo itavih etnikih brigada, iz kojih je dio ljudstva preao na stranu NOVJ. uji je poslije toga zaprijetio jo eim terorom. On je odravao radio vezu sa Mihailoviem, koji mu je sugerirao da izbjegava vee borbe radi ouvanja svojih snaga. Takoer je Mihailovi bio zainteresiran da se uji povue prema tromei i ondje se pokua utvrditi.92 Nije mu, dakle, odgovaralo potpuno povlaenje etnikih snaga s tog podruja. Raspoloivi podaci potvruju, meutim, da je uji u prvom redu bio zaokupljen povlaenjem prema Istri. On je, naime, odravao i radio-vezu s Jeveviem, na kojega je apelirao da se zauzme kod Nijemaca da mu se omogui povlaenje u Sloveniju iz sjeverne Dalmacije, gdje je etnikim snagama prijetilo okruenje i potpuno unitenje od jedinica NOVJ. I Ljoti se kod Hermanna Neubachera, specijalnog izaslanika njemakog Ministarstva vanjskih poslova, zauzimao za to, da se omogui etnicima pod ujievom komandom da dou u Sloveniju, jer bi to bilo i u interesu Nijemaca zbog zajednike borbe protiv NOP-a. Za to se zalagao i major Kapetanovi, koji je ve bio u Ilirskoj Bistrici.93 Jevevi je krajem studenoga 1944. u posebnom letku Slovenskoj nacionalnoj javnosti uputio apel za podrku ujiu, koji vodi estoke borbe sa NOVJ i time daje znaajan doprinos obrani Slovenije. Radi toga, naglaavao je Jevevi, treba pre svega izvriti duhovnu mobilizaciju svih nacionalnih Slovenskih f Srpskih, odnosno Jugoslovenskih snaga koje se sreom u nesrei nalaze zajedno u ovom prostoru. Bilo da uji stabilizuje svoju situaciju u Lici bilo da doe ovamo, njegove dve divizije znatna su pomo za Sloveniju.94 Nedvojbeno je da je uji ve u prvoj etapi borbi koje su snage NOVJ vodile za osloboenje sjeverne Dalmacije, donio odluku o povlaenju etnikih snaga s tog podruja. On je 18. listopada izdao naredbu o rekviziciji stoke, ita i drugih namirnica. Po selima je popisivana cjelokupna imovina. Zahtijevao je da se naredba najhitnije izvri, istiui da je nastupio novi period vremena za na dalji vojni i politiki rad li ovim krajevima.95 Zatim je 21. listopada uslijedila njegova naredba u ime taba Dinarske etnike oblasti o prikupljanju etnika na koncentracijsku prostoriju na Dalmatinsko Kosovo, gdje su se trebale okupiti sve jedinice oblasti. Ukazivao je da situacija i razvoj spoljnih vojno-politikih dogaaja utjeu na donoenje tih odluka. Polazio je od toga da Nijemci prema svojim operacionim planovima

91 92 93

AH, A, kut. 4, pismo od 4. X 1944. B r a n i c a, Razvoj etnikog pokreta, n. dj., 925-926.

B o k o N. K o s t i , Za istoriju naih dana. Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lille (Francuska), 1949, 185. 94 AVII, A, kut. 157, br. reg. 54/4, letak od 27. XI 1944. 95 AH, A, kut. 4.

238

naputaju teren Jugoslavije i da e najvjerojatnije uskoro napustiti i teritorij Dinarske etnike oblasti. Zbog toga, zakljuivao je uji, mi nau ivu snagu

moramo da ouvamo za odsudni momenat. (. . .) Zato moramo blagovremeno da izvrimo pripajanje svih naih manjih odvojenih i usamljenih grupa glavni ni te da tako odbijemo svaki pokuaj ma sa koje strane dolazio protivu nas i konano i definitivno reimo nae nacionalno pitanje dolaskom Amerikanaca i Engleza. Naredio je da se sve etnike grupe iz gornje Like prikupe i dou u Kosovo.96 Ideja o koncentraciji etnika u Kosovu svakako opravdava pretpostavku da pravac za njihovo povlaenje tada jo nije bio definitivno utvren. uji je, to bi se moglo razumjeti iz prethodne naredbe, po svoj prilici jo uzimao u obzir i eventualnu mogunost iskrcavanja Saveznika, a to bi znailo i da glavni pravac etnike akcije bude usmjeren prema moru. Meutim, spoznaja da e vrlo brzo NOVJ konano osloboditi Dalmaciju odbacila je takvu mogunost. Preostao je pravac povlaenja na sjever, tj. preko dijela Like prema Bihau, a odatle na zapad u Istru. Prema nekim podacima na taj put se krenulo ve 1. prosinca 1944, tj. prije zavretka Kninske operacije. etnike jedinice su sudjelovale u toj operaciji, ali za razliku od njemakih i ustako-domobranskih snaga, one nisu pretrpjele vee gubitke.97 Prema tome, one su se mogle organizirano izvui s podruja gdje su se vodile zavrne borbe u sklopu Kninske operacije.98 Dopis koji je major Mijovi u ime taba Dinarske etnike oblasti uputio njemakoj komandi u Kninu, 1. XII 1944, tj. na poetku povlaenja, otkriva neke razloge poduzimanja te akcije. On je najprije ukazao na znaenje dotadanje suradnje etnika i njemakih oruanih snaga ovim rijeima: etnika komanda sa svim svojim oruanim snagama od meseca septembra prole godine radi i sarauje sa nemakom vojskom u ovim krajevima iskreno i lojalno. Ovo su nam nalagali nai zajedniki interesi u borbi protiv zajednikog neprijatelja. Ova se saradnja produila sve do danas. Kada je pre skoro mesec dana otpoela velika partizanska ofanziva na Knin i kada su etnici izgubili jedan vei deo teritorije, etnici su uvideli da je vie ovde njihova borba uzaludna, jer da e ipak jednoga dana morati napustiti ovu teritoriju. Mijovi dalje navodi da je njemaka komanda u Kninu bila upoznata s tim. Na inzistiranje Nijemaca da se nastavi zajednika borba protiv jedinica NOVJ, etniko vodstvo je pristalo na to pod uvjetom da se etnicima osigura naoruanje i snabdijevanje, te

96 AH, A, kut. 1. U vezi s ujievim nareenjem od 21. X o koncentraciji etnika u Kosovu, 5. brigada Prvog likog korpusa (bivi Medaki odred) krenula je iz Graaca 30. X, sastavljena od 122 etnika. Meutim, 3. XI major Vuksanovi je obavijestio ujla da se ta brigada nije uspjela probiti u Kosovo zbog napada partizana na Oton i Paane, i zadrala se u Zrmanji. (AH A, kut. 4). Vuksanovi je naredio 3. XI komandantu 1. brigade da se pripremi za povlaenje u Otri. U koliko bi se nemake snage, isticao je on, povukle iz nekog garnizona iznenadno, dotina etnika jedinica povui e se blagovremeno na koncentracionu prostoriju na Otri ne ekajui nareenje ovog korpusa. Prema tome voditi budno rauna o pokretu Nemakih snaga tako da koja od jedinica ne bi bila iznenaena te da joj ne bi bio onemoguen dolazak na koncentracisku prostoriju. (AH, A, kut. 3). Nijemci su se 2/3. XI povukli iz Obrovca. Prije njihova odlaska, povukli su se etnici Velebitske i Obrovake brigade u Graac, a s njima i etnike porodice iz Obrovca. (AH, A, kut. 4, dopis taba L likog korpusa ujiu, 3. XI 1944). 97 T o d o r R a d o e v i , Ofanziva za osloboenje Dalmacije (1. IX-9. XII 1944). Beograd 1965, 170, navodi da su uoi Kninske operacije etnike snage u irem rejonu Knina imale oko 5000 ljudi. 98 Isto 277.

239

organizira evakuacija ranjenika i svih graana koji su se eljeli povui. Mijovi konstatira da sa strane Nemaca nisu ispunjena obeanja tako-rei nimalo,

unato intervencijama koje su poduzimane. On se, kako navodi, u to osvjedoio i1.prosirica kada je doao u njemaku komandu u Knin, gdje ne samo da nije naiao ni na kakvu pomo, ve nije naiao niti na razumevanje. alei to je do toga dolo, Mijovi zakljuuje da sa nemake strane ne postoji mogunost da se nae jedinice osposobe za daljnju borbu snemakim jedinicama.99 etnika grupacija na elu s ujiem povlaila se pravcem Paene-Velika Popina-Srb-Suvaja-Doljani-Dobroselo-Donji Lapac. Odatle je grupacija oko 10. prosinca nastavila kretanje pravcem Nebljusi-Skoaj-Zavalje, te pored Bihaa na pravac Liko Petrovo Selo-Drenik-Saborsko. Odatle su etnici 21. prosinca stigli u Gacku dolinu, gdje ostaju pet dana. To je povlaenje organizirano uz podrku njemakih vojnih faktora. Na takav pravac povlaenja ujieve grupacije mogla je utjecati i injenica da su njemake vojne snage izvrile veliku koncentraciju na prometnici Biha-Vrhovine-Otoac, nastojei je poto-poto odravati u estokim borbama s jedinicama NOV]. U meuvremenu, dok je grupacija boravila u Gackoj dolini, i Paveli je izdao naredbu kojom se omoguuje nesmetano povlaenje etnika. U naredbi od 21. prosinca on se poziva na sporazum izmeu vlade NDH i vlade Treeg Reicha, prema kojemu e se otpremiti etnika skupina popa ujia, ukupne jakosti oko 6000 ljudi, iz podruja .juno od Bihaa i june Like prema sjeveru u Njemaku. U naredbi se kao vjerojatni smjerovi pokreta navodi pravac Biha-Bos. Novi-Kostajnica-Novska-Dugo Selo-Zagreb-Zaprei-granica, ili Gospi-Ogulin-Karlovac-Zagreb-Zaprei-granica. Paveli je naredio da se spomenuta grupacija bezuvjetno nesmetano propusti, prijetei ratnim sudom onima koji bi to ometali. etnike je do granice trebala pratiti jedna vojna jedinica NDH.l00 Kako se vidi, u Pavelievoj naredbi se govori o drugim pravcima povlaenja. Meutim, do toga nije dolo. etnici su se povlaili u pravcu Istre, za to je i uji bio zainteresiran. 101 U Gackoj dolini su se ujievoj grupaciji prikljuili etnici iz gornje Like. Tako velika koncentracija etnika stvorila je izvanredno stanje u tom podruju. Glavno obiljeje mu je davala prisilna mobilizacija praena estokim zastraivanjem stanovnitva. Iz Gacke doline su svi okupljeni etnici 26. prosinca nastavili povlaenje u pravcu Brlog-uta Lokva-Prokike te preko Velebita na Krivi put, a odatle su se spustili u' Novi i Bribir, kreui dalje pored Crikvenice i Bakra u krljevo. Ondje su ih doekali etnici koji su im poli u
99 Dokument citira Branica, Razvoj etnikog pokreta, n, dj., 926-927. U telegramu Jeveviu, 3. prosinca, tj. neposredno po osloboenju Knina, uji je apelirao da se od Nijemaca to prije dobije odobrenje za transport njegove etnike grupacije u Sloveniju. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/4, 480 i 590). 100 Dokument je u cijelosti citiran u B o g d a n K r iz m a n, Ustae i Trei Reich, Zagreb 1983, sv. 2,220-221. 101 Pravac povlaenja u smislu Pavelieve naredbe ujiu nije mogao odgovarati i zbog bojazni od sukoba s ustaama. K o s t i , n. dj., 189, navodi podatak da su grupu od 123 ranjena etnika iz Dinarske divizije, koji su transportirani vlakom, ubili ustae 17. XII 1944. u Kostajnici. Autor takoer navodi podatak da je Ljoti 25. XII dobio telegram da je omoguen dolazak ujieve grupacije u Istru. (188).

240

susret iz Slovenije, meu njima Jevevi i Ljoti. Iz krljeva je 1. sijenja 1945. grupacija preko Grobnika dola u Sv. Matej (danas Vikovo) gdje je reorgani-

zirana.102 Na putu od Gacke doline preko Hrvatskog primorja etnici su provodili estoki teror nad stanovnitvom, vrei ubojstva, pljakajui i pa lei kue u pojedinim selima. U izvjetaju Centralnom komitetu KPH, Okruni komitet za Liku konstatira da su etnici poveli sa sobom jedan dio svojih familija povlaei se preko Gacke doline u Istru. Pri odlasku, navodi se u izvjetaju, ostavili su kroz sela pismeno obrazloenje, zbog ega se povlae, iz koga se zapaa u velikoj mjeri njihovo demoraliziranje i bezperspektivnost, ali uporedo nastoje ubijediti svoje familije i narod koji ostaje da je svrha njihovog povlaenja sauvati vojnike formacije od unitenja i vratiti se poslije neoteeni i jo ojaani. Krajevi kroz koje su se povlaili bili su od njih bezobzirno pljakani, a narod teroriziran, pa je to izazvalo jo veu mrnju i ogorenje naroda protiv njih.103 Prema izvjetaju Okrunog komiteta KPH za Hrvatsko primorje, etnici su 30. prosinca proli od Senja do Suaka i napravili totainu pljaku, paljevine i ubistva-meu narodom. Osobito je teko stradao Bribir, u kome je zapaljeno oko 60 kua, a u opini Griane ubijeno je est Ijudi.1o4 Dolaskom ujieve grupacije poveane su izbjegle kvislinke snage u Istri i dijelu Slovenije. Jevevi je 1. sijenja 1945. javio Mihailoviu da je grupacija stigla i da e on i uji napraviti "zajedniki vojni savez sa Ljotiem i slovenakim domobrancima. uji je od Jevevia i Ljotia upoznat sa situacijom na tom podruju i planovima za daljnju akciju. Obavijeten je o nastojanju Ljotia da se i Mihailovi sa svojim snagama povue iz Bosne u Sloveniju, odakle bi zajedniki trebalo povesti borbu za osloboenje cele Jugoslavije od komunista. Prema Ljotievim rijeima, u prvom svjetskom ratu je osloboenje Otadbine poelo od Soluna, a ovoga puta, ako Bog da, poee se od Triglava .105 O tome kakvo je pak bilo stanje meu etnicima
102 Prikaz povlaenja, tj. kretanja etnike grupacije iz sjeverne Dalmacije do Istre, temelji se na podacima iz ujievih i Jevdevievih telegrama (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/4, 680, 694, 726) i onima koje daje K o s t i , n. dj., 190. On navodi da je u Sv. Matej stiglo oko 6000 etnika. U izvorima i literaturi se navode razliiti podaci o broj noj snazi ujieve grupacije koja se povukla u Istru. Prema Pregledu naoruanja i brojnog stanja Dinarske vojno-etnike divizije od 25. XII 1944, tj. po dolasku u Gacku dolinu, u njenom sastavu je bio 4561 etnik. (R a d o e vi , n. dj., 277).Prema drugom izvoru, ta je grupacija u isto vrijeme bila vea, tj. imala je 5380 etnika. (AH, ZKRZ-GUZ-1945, km. 20). Isti izvor navodi podatak da se toj grupaciji u Gackoj dolini prikljuilo oko 400 etnika. Prema izvjetaju koji su Marovi i Jevti uputili 8. I 1945. Mihailoviu, navodi se da je pop uji, sa oko 4000 vojnika, otiao u Istru. (L a t a s D e l e b d i , n. dj., 268). U literaturi se navode brojke u znatno veem rasponu. L a t as, etnici iz Like u slubi Nemaca, n. dj. 212, navodi da je ujieva grupacija koja je dola u Liku imala oko 4000 etnika, a njoj se pridruila grupacija od oko 1000 ljudi pod komandom porunika Marijana. U r o K o s t i , Osloboenje Iste, Slovenakog primorja i Trsta. Ofanziva Jugoslovenske armije, Beograd 1978, 244, donosi podatak da je etnika grupacija pod komandom ujia, 31. III 1945, tj. u Vipavskoj dolini, imala ukupno oko 7000 ljudi. Ta je grupacija bila sastavljena od ovih jedinica: Liki, Dalmatinski i Bosanski korpus, bataljon Kraljeve garde, koji je uji osnovao neto prije povlaenja od izabranih etnika, slovenski etniki bataljon Beli orao. U isto vrijeme grupacija, koja je bila pod komandom Jevdevia, imala je oko 500 ljudi, organiziranih kao zaseban korpus. 103 AIHRPH, KP-42-I/3031, izvjetaj od 1. II 1945. 104 AIHRPH, KP-42-I/2922, izvjetaj Centralnom komitetu KPH, 4. I 1945. 105 S t e f a n o v i , n. dj., 308.
16 etnici u Hrvatskoj

241

dok su bili u Kastavtini, zanimljiva su zapaanja koja je dao Oblasni komitet KPH za Istru, poetkom oujka 1945. Konstatira se da se na podruju kotara Kastav, Opatija i Lovran nalazi oko 6000 etnika, meu kojima vlada nervoza i

nezadovoljstvo, jer ih Nijemci oblae u uniforme i prebacuju prema Sloveniji. Demoralizirani su, konstatira se dalje, hrane se pljakom od naroda, nabavljaju civilna odijela i nastoje se prebaciti ka Lici. Njihove voe govore im da su doli da doekaju kralja i Saveznike i uspostave svoju vlast. U prolom ratu, govore oni, stvarali smo Jugoslaviju na Kajmakalanu, sada emo je stvoriti u Istri. Poslije krimske konferencije izgubili su vjeru u Englesku i sada govore da su im jedini spas Amerikanci, koji e se navodno iskrcati u Istri .106 U toku oujka glavnina etnika iz Istre prebacila se u Sloveniju, na podruje izmeu Ilirske Bistrice i Gorice.107 U Sloveniji je nastavljeno povezivanje kvislinkih snaga koje su ondje bile. U Ljubljani je dolo i do zajednikog sastanka izmeu Ljotia, ujia i pukovnika Ivana Prezelja, komandanta etnika u Sloveniji. Jevevi je inae redovito obavjetavao Mihailovia o razvoju situacije.108 A ona se doista odvijala vrtoglavom brzinom s obzirom na poloaj etnika. Krajem travnja i poetkom svibnja 1945. etnike i druge kvislinke jedinice prelaze Sou i predaju se anglo amerikim snagama. 109 Podruje Hrvatske bilo je u potpunosti osloboeno od etnikih snaga. Ostale su tek rijetke grupice i pojedinci, koji e pokuavati jedno vrijeme nastaviti etniku akciju, dok nisu bili do kraja poraeni.

U fronti okupljanja snaga kontrarevolucije

Stvarne pozicije ustakog reima svodile su se od kraja 1944. uglavnom na malobrojne upravne i ustake ustanove u pojedinim gradovima. Rije je o podruju duboko zahvaenom glavnim linijama fronti i ispresijecanom brojnim slobodnim teritorij ima NOP-a. Panika koja je zahvatila 'ustake vrhove nakon osloboenja Beograda, u listopadu 1944, privremeno je opala zbog stabilizacije fronte u Srijemu. U nastaloj situaciji glavna je zadaa ustakog reima bila zadovoljavanje potreba njemakih oruanih snaga. U vezi s tim treba razumijevati i reorganizaciju oruanih snaga NDH koja je zapoela krajem 1944. Ujedinjavanjem ustake vojnice i domobranstva Paveli je raunao da e dobiti veu i privreniju vojnu silu, koja bi mu posluila za neku
106 AIHRPH, KP-42-II/3122, izvjetaj Centralnom komitetu KPH, 3. III 1945. U izvjetaju Okrunog komiteta KPH za Hrvatsko primorje navodi se da se meu etnicima u Kastvu uoava pojaano bjeanje kuama. (AIHRPH, KP-42-I/3071). 107 Poetkom travnja 1945. sjedite ujieva taba bilo je u Sv. Petru (danas Pivka) kod Gorice. Na podruju izmeu Ilirske Bistrice i Postojne bile su Stacionirane Jevevieve i Ljotieve jedinice. U Vipavi je bilo sjedite Bosanskog korpusa. (AIHRPH, NG, kut. 425, f. 20). Prema podatku u spomenutom izvjetaju Oblasnog komiteta KPH za Istru, procjenjuje se da je na podruju Rijeka-Trst stacionirano oko 17.000 etnika, Ljotievaca i Nedievaca. (Kao u bilj. 106). Prema jednom podatku obavjetajne slube NOP-a iz Zagreba, u Istri i Sloveniji bilo je izmeu 15.000 i 18.000 etnika, pri emu se mislilo na sve spomenute snage. (AIHRPH, OS-8/911, izvjetaj 18. IV 1945). 108 S t e f a n o v i , n. dj., 311 i d. 109 L a t a s - D e l e b d i , n. dj., 268-269; S t e f a n o v i , n. dj., 329-330.

242

buduu akciju nakon povlaenja. Na kljuna komandna mjesta postavljeni su visoki ustaki funkcionari, a rauna se da su te snage poetkom 1945. imale oko 150.000 vojnika. Tu je akciju pratila i pojaana ustaka propaganda velianja saveznitva NDH s Treim Reichom kao jedine perspektive opstanka ustake drave. Brzina odvijanja znaajnih dogaaja, u prvom redu onih koji su dokazivali uspjeh borbe za meunarodno priznanje nove Jugoslavije, utjecala je da se u toj propagandi posebno inzistira na obrani hrvatske drave, tj. NDH kao konanog rjeenja hrvatskog nacionalnog pitanja. 110 U tu kampanju nisu se, meutim, ukljuile samo tzv. reprezentativne ustanove ustakog reima, nego je konkretna podrka dana i iz vrhova katolikog klera u Hrvatskoj. Nedvojbeno je da je Poslanica, koja je potkraj oujka 1945. donesena na biskupskoj konferenciji u Zagrebu, inicirana iz ustakih vrhova. U tom dokumentu, koji je bio u prvom redu namijenjen meunarodnoj javnosti, grupa biskupa na elu s nadbiskupom Alojzijem Stepincem, usmjerila je otricu protiv narodnooslobodilakog pokreta kao opasnosti za katoliku Hrvatsku i hrvatski narod koji je materijalistiki komunizam, kako se isticalo, plebiscitarno odbio. Bilo je oito da se radi u prvom redu o politikoj akciji, koja je inzistirala na poistoveivanju interesa hrvatskog naroda s tisugodinjom katolikom tradicijom bez koje je, prema Stepincu, njegova perspektiva nezamisliva.111 Svakako je zanimljivije pitanje koliko se u tom momentu raunalo na NDH kao na eventualni faktor ireg okupljanja snaga kontrarevolucije. Koliko je, naime, ustako vodstvo moglo biti privlano i za neke druge kontrarevolucionarne snage? injenica je da su od kraja 1944. uspostavljeni dodiri izmeu ustakog vodstva, crnogorskih separatista, Mihailovievih etnika i slovenskih kvislinga. Ovom prigodom, dakako, u prvom redu panju privlae dodiri etnikih faktora s ustakim vodstvom i nekim drugim faktorima u Zagrebu, poglavito sa HSS-om. Izmeu crnogorskih separatista i ustakih vrhova postojale su veze od 1941. godine. One su u Zagrebu poglavito odravane preko publicista Savia M. tedimlije, koji je ondje 1941. organizirao tzv. Crnogorski ured.1l2 Akcija na toj liniji osobito je pojaana nakon kapitulacije Italije. Tada je Sekula Drljevi, voa desniarsko-separatistike frakcije Crnogorske federalistike stranke, pojaao svoju akciju oko restauracije crnogorske drave, traei pomo od Nijemaca. Uspostavljeni su dodiri s njemakim poslanstvom u Zagrebu preko tedimlije, koji je prenio Drljevieva gledita. Drljevi je traio pomo Nijemaca za, akciju separatista oko preuzimanja vlasti u Crnoj Gori, obeavajui da bi time bile poraene snage NOP-a.113 Istodobno su uspostavljene i veze s vladom NDH kako bi se i od nje dobila podrka i pomo za tu akciju. Vlada NDH je pokazala interes, jer je ustako vodstvo time dobivalo saveznika i nosioca koncepcije razbijanja Jugoslavije i stvaranja vie zasebnih
Opirnije Je l i - B u t i , Ustae i NDH, n. dj., 278 i d. Hrvatski narod, 25. III 1945; Katoliki list, 29. III 1945; Je l i - B u t i , Ustae i NDH, n. dj., 301-303. . 112 Na intervenciju talijanskih predstavnika u Zagrebu, u sijenju 1942., Crnogorci su se trebali obraati samo njima, jer se spomenuti ured nije mogao smatrati njihovim zakonitim predstavnitvom. (AVII, NDH, kut. 77, br. reg. 23/4, obavijest MVP NDH, 7. I 1942). 113 P a j o v i , n. dj.,A51 i d.
110 111
16*

243

drava na njenom tlu. Drljevi se u proljee 1944. nastanio u Zagrebu i u srpnju osnovao Crnogorsko dravno vijee kao privremenu vladu, sa zadaom da bude nosilac daljnje akcije ostvarivanja ideje osnivanja crnogorske drave. Njemako poslanstvo u Zagrebu uputilo je Drljevia da se obrati Neubacheru, koji je bio nosilac projekta ujedinjavanja kontrarevolucionarnih snaga u Srbiji, Crnoj Gori i Albaniji radi uspjenijeg suprotstavljanja NOP-u. Drljevi, meutim, nije s te strane naiao na oekivanu podrku, to je znailo da treba jo vie intenzivirati akciju kod Nijemaca. Stoga je bio angairan i bivi novinar iz Nikia Duan Krivokapi, koji je bio nastanjen u Berlinu, i na koga je Drljevi raunao u elji da se priblii njemakim politikim vrhovima.114 Takoer je s istom zadaom upuen u Be tedimlija, koji je ondje radio pod okriljem Ministarstva vanjskih poslova NDH.115 Drljevi je osobito bio zainteresiran da organizira vlastite oruane snage, pri emu je mislio i na ukljuivanje crnogorskih etnika. U prosincu 1944. etnika grupacija u Crnoj Gori, pod komandom Pavla uriia, koja je imala oko 7000 ljudi, pripremala se zajedno s Nijemcima za povlaenje iz Crne Gore. Te su snage u povlaenju poveane na oko 8700 ljudi. urii se sa svojom grupacijom povlaio preko istone Bosne i u Trebavi se sastao s Mihailoviem. Mihailovievoj sugestiji da se etnike snage vrate u gerilu, jer je to gledite Vrhovne komande, urii je suprotstavio plan povlaenja na zapad, u Sloveniju, s ciljem da se ondje stvori zajednika fronta protiv snaga NOP-a. Dobivi podrku svojih pomonika, on je uspio kod etnika stvoriti raspoloenje za daljnje povlaenje, tj. protiv Mihailovieve koncepcije. To je utjecalo i na stvaranje napetih odnosa s Mihailoviem. Istodobno je urii uspostavio radio-vezu s Nediem, izraavajui mu spremnost da s velikom grupacijom od oko 15.000 etnika i oko 1500 izbjeglica iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine doe u Sloveniju. Njegov prijedlog je 11aiao na. zdunu podrku Ljotia i ujia, koji su se zauzeli kod Nijemaca da se omogui dolazak etnikoj grupaciji u Sloveniju. Ljoti je, ujedno, preko svog posebnog emisara pokuavao pridobiti i Mihailovia da i on sa svojim snagama doe u Sloveniju. Meutim, to nije uspjelo, a urii je nastavio kretanje prema zapadu. Pridruio mu se i Baovi s grupacijom hercegovakih etnika i Romanijskim korpusom. Zbog razlaza s Mihailoviem urii je nastavio dodire s Drljevievim predstavnicima, zainteresiran u prvom redu za prijelaz etnika preko NDH. U pregovorima do kojih je dolo s Drljevievim predstavnicima u Doboju, po svoj prilici poetkom oujka 1945, urii je pristao da sklopi sporazumY6 U Zagrebu su se 16. oujka sastali s Drljeviem uriievi delegati Beir Tomovi, Milan Pileti, Duan S. Pavlovi i Vukosav Drljevi. Sauvani zapisnik tog sastanka sadri tekst sporazuma koji je tom prilikom uglavljen. On glasi: 1) Crnogorska vojska koja se sada nalazi pod komandom oficira Crnogoraca na podruju Nezavisne Drave Hrvatske u budue e se zvati Crnogorska Narodna vojska i priznaje se vojskom Crnogorske Narodne Organizacije; kojoj je cilj borba za uspostavu slobodne Crnogorske Drave.

114 Opirnije P a j o v i , n. dj. 536 i d. 115 Ustae i Trei raich, II. n. dj., 243 i d. 116 P a j o v i , n. dj., 534-540.

244

2) Crnogorsko Dravno Vijee, koje je vrhovna vlast Crnogoraca u emigraciji, Crnogorska Narodna vojska priznaje svojom vrhovnom vlau, a predsjednika Vijea i vou Crnogorske Narodne Organizacije, dr Sekulu Drljevia svojim vrhovnim komandantom i obavezuje se pokoravati se njegovim naredbama. 3) Crnogorska Narodna Vojska obavezuje se poloiti pod drom Drljeviem ili njegovim izaslanikom zakletvu koju polau svi lanovi Crnogorske Narodne Organizacije, tj. zakletvu vjernosti Crnoj Gori i borbi za uspostavu samostalne Crnogorske Drave. 4) Sve odredbe ovoga zapisnika stupaju na snagu danom njegovog pravljenja i podpisa prisutnih.117 Prema tom sporazumu, urii je postao operativni komandant Crnogorske vojske, koji dalje zapovijedi izdaje u ime Drljevia. Drljevi je poduzeo kod vlasti NDH mjere za prihvaanje ranjenika i bolesnika, kojih je potom oko 2700 prebaeno preko Save i smjeteno u Staroj Gradiki. S druge strane, i Mihailovi je poduzeo akciju, ocjenjujui uriiev postupak kao istu izdaju izvrenu u korist Drljevia. Svakako je Drljeviu i bio jedan od glavnih ciljeva da se postignutim sporazumom pridonese razbijanju Mihailovieve etnike organizacije. Meutim, urii nije ostao ravnoduan na Mihailovievu optubu, pa je krenuo drugim pravcem, desnom obalom Save prema Motajici i Lijeva polju. Drljevi je taj njegov postupak okvalificirao kao prekraj sporazuma, obavijestivi o tome i ustako. vodstvo. Tako su ustake i domobranske jedinice iznenada napale uriieve snage na Lijeva polju, 4. travnja 1945, i u trodnevnim borbama ih razbile. Tome je pridonijela i Drljevieva propaganda preko vlastitih emisara, tako da je jedan broj etnika priao na njegovu stranu, a glavninu je zahvatila demoralizacija i rasulo. etnici koji su se predali smjeteni su u Staroj Gradiki. Od njih je Drljevi formirao tri brigade Crnogorske narodne vojske, koje su potom prebaene na podruje oko Karlovca, gdje su bile rasporeene pod komandu 2. i 5. ustakog zbora. Odatle su se etnici tajedno s ustaama povlaili prema Austriji. Nakon razbijanja na Lijeva polju, urii je pokuao da se s manjom etnikom grupacijom probije prema Bihau, ali to nije uspio zbog jedinica NOVJ. Budui da je od Drljevia dobio uvjeravanja da e ga prihvatiti, urii se sa svojom jedinicom uputio u Staru Gradiku i predao. Ondje su ih ustae razoruali. urii i njegova grupa odvedeni su u Jasenovac gdje su pogubIjeni.ll8 U travnju 1945. doli su u Zagreb Mihailovievi emisari sa zadaom da uspostave dodir s Maekom ili nekim od lanova rukovodstva HSS-a. Dodiri, koji su bili uspostavljeni u toku 1943, pokazali su da postoje vidljive razlike u gleditima i odreene rezerve predstavnika vodeeg kruga HSS-a prema prijedlozima danim u ime etnikog vodstva. Ipak to nisu bili presudni razlozi za prekid dodira, nego je na to utjecalo hapenje Mihailovievih emisara u Zagrebu. Mihailovi je bio i dalje zainteresiran za uspostavu to neposrednijih dodira, po mogunosti i samim Maekom. To je bilo i shvatljivo s obzirom
117 U zapisniku se navodi da mu se prilae uriieva punomo, a zatim slijede potpisi. (AH, NDH MVP, kut. 2). 118 P a j o v i , n. dj. 539-549.

245

na koncepciju stvaranja JVO i ispitivanje mogunosti oko ukljuivanja domobranskih jedinica. Mihailovi je raunao da e taj dodir biti laki nakon etnikog kongresa u selu Ba, krajem sijenja 1944, koji je u svojoj rezoluciji izrazio naelo o federativnom ureenju budue jugoslavenske drave.119 To je bilo i miljenje generala Svetomira ukia, kojega je Mihailovi imenovao za komandanta sjevernih pokrajina, i koji je na neki nain trebao zamijeniti uhapenog arka Todorovia. uki je u veljai 1944. obavijestio Mihailovia da najvieniji Hrvati u Beogradu polau u njega velike nade. Javljao je da je uhvaena veza sa Maekom i da je uspio pribaviti pismene uslove koji su za polaznu taku povoljni. Prema njegovom miljenju, sve su to bili povoljni rezultati rezolucije iz Ba.120 Iz svih navedenih podataka moglo bi se, dakle, zakljuiti da je inicijativa za meusobne dodire dolazila od Mihailovia. On je svakako mogao biti zainteresiran za konkretniji dogovor i poduzimanje odreene akcije, posebno nakon Drugog zasjedanja AVNOJ-a, s ciljem da se etniki pokret predstavi kao matina snaga oko koje se okupljaju prosavezniki orijentirane graanske snage Jugoslavije. Raspoloiva dokumentacija ne potvruje ukieve podatke. Prema podatku koji donosi Maek u svojim memoarima, Mihailovi mu je uoi ljeta 1944. poslao pismo u kojemu ga upoznaje s planom prema kojem bi tri nezavisne vojske (srpska, hrvatska i slovenska), koje bi dobile iste povlastice, bile stvorene zajedno da se bore protiv komunista. Maek zakljuuje da je na alost Mihailoviev prijedlog doao prekasno, jer su se zapadne demokracije odluno izjasnile u Titovu korist.121 Kako se vidi, inicijative su od etnika dolazile, ali su zbog razliitih okolnosti ostajale na pokuajima. To su potvrivale i odreene inicijative na terenu. 122 Raspoloivi podaci govore da su se u Zagrebu u travnju 1945., kao Mihailovievi emisari, nali Svetomir uki, Vladimir Predavec, Ranko Brai, ika Andri i Matija Parac. Oni su bili zainteresirani za to neposrednije dodire s Maekom, ali je injenica da su se zapravo sastali s Paveliem. Nastojanja da se doe do Maeka vodila su neposrednim dodirima s Paveli
n. dj., 10-15. II 1944. U njemu uki jo navodi ovo: Maek eli da domobranstvom komanduje general Mari, koji e biti pod Vaom vrhovnom komandom ( . . .). 121 V l a d k o M a e k, In the Struggle for Freedom, New York 1957,252. Maek navodi da je Mihailoviev emisar trebao osobno njemu predati pismo, ali kako to nije bilo mogue, pismo je prepisao Ljudevit Tomai i uspio mu ga prokriumariti. 122 U drugoj polovici kolovoza 1943. u Tepljuhu su se sastali etniki predstavnici i predstavnici HSS-a iz Drnike i Prominske krajine. Prema rijeima Nikanora Kalika, koji je o tome poslao ujiu izvjetaj, 24. VIlI 1943 utvreno je da pretstavnici HSS u ovim krajevima odmah zatrae uputstvo od svoga vodstva i odmah i u najkraem vremenu sa odgovorom i svojem stanovitu upoznaju etniku komandu Dinarske oblasti da se sve uini da se sa jedne i druge strane stvara snoljivo stanje, izbjegavaju sukobi i na taj nain omogui estitim Hrvatima da mogu svoju saradnju povezati sa Srbima. (NOB u Dalmaciji 1941-1945, zbornik dokumenata, knj. 7, 992). U pismu jednom svom pouzdaniku u Splitu, 8. VIlI 1944, uji se alio da je i pored najbolje volje sa nae strane i naeg prologodinjeg nastojanja, maekovci do sada nisu nali za potrebno da udu u saradnju sa nama. Takav njihov stav kodio je njima samima kao i naoj optoj stvari. (AIHRPH, NG, kut. 424, f. 6). U spomenutom pismu, koje je po svoj prilici u isto vrijeme uputio Stevo Kosanovi iz Like Jevdeviu, navodi se da je jedna od glavnih zadaa hvatanje veza sa prvacima HSS. (AVII, A, kut. 157, br. reg. 56/4).
119 T o m a s e v i c h, n. dj., 355-361; Knjiga o Drai, sv. II, 120 Zbornik dokumenata NOR-a, XIVl3, 427, radiogram 23.

246

em i ustakim vodstvom. Ti dodiri pokazuju da je Paveli teio sebe postaviti u prvi plan kada je rije o ispitivanju mogunosti ireg organiziranja snaga

kontrarevolucije. Na prijedloge i planove koji su bili namijenjeni Maeku, on je odgovarao vlastitim inicijativama i prijedlozima. To, meutim, ne znai da Mihailovievi emisari nisu bili zainteresirani i za dodir i odreene dogovore s ustakim vodstvom. Borba za unitenje NOP-a bila je zajedniki cilj, koji je jednako respektirala i jedna i druga strana. U zavrnici rata taj cilj je mogao jo vie utjecati na pokuaje oko meusobnog pribliavanja. Po svoj prilici su Brai i Andri ve neto prije odravali dodire na toj liniji.123 Sastanak koji je uki imao s Paveliem pokazuje da je etniko vodstvo izrazilo posebne zahtjeve, koji su se poglavito odnosili na pruanje pomoi etnicima.124 Na osnovi jednog drugog izvora vidi se da su se s Paveliem posebno sastali Predavec i Parac. Predavec je bio sin. biveg potpredsjednika HSS-a Josipa Predavca. ivio je u Beogradu i prikljuio se etnikom pokretu doavi u Mihailoviev tab. U svojoj Prvoj poruci Hrvatima, vjerojatno krajem 1944, apelirao je na ukljuivanje Hrvata u JVO, zagovarajui Mihailovia kao njenog Vou.125 Predavec je sudjelovao na kongresu u selu Ba, pa otuda i netono miljenje ponegdje u literaturi da se njega moe smatrati predstavnikom HSS-a. injenica je da je i samo etniko vodstvo konstatiralo da su na kongresu u Ba bile" zastupljene sve politike stranke u zemlji (...) sa izuzetkom Hrvatske Seljake Stranke - sa kojom usled specijalnog stanja u zemlji, nije mogao biti uspostavljen potpun dodir .126 Parca je u inu generala

123 Usp. T o m a s e v i c h, n. dj., 399-400. Mihailovi je Braia upuivao u Zagreb prvenstveno radi dodira s Maekom. Na suenju je Mihailovi izjavio da mu se Brai nudio za uspostavu tih dodira te ga je on poslao jer je bio jako zainteresiran da uhvati vezu sa Maekovcima i da tu vezu obnovi, jer ju je izgubio dolaskom u Bosnu u jesen 1944. Mihailovi misli da je Brai trebao zapravo uspostaviti vezu s Koutiem. Navodi da gaje Brai obavijestio da je uhvatio vezu sa maekovcima, da su veoma neodreeni, da trae da se od strane Centralnog nacionalnog komiteta upute pretstavnici na razgovor i da trae jo da budu Srbijanci, a da ne budu iz drugih krajeva. Brai je vie puta dolazio u Zagreb u njemakoj uniformi. Po svoj prilici se sastao i sa Stepincem. Mihailovi inae negira da je uputio pismo Stepincu. (Izdajnik i ratni zloinac Draa Mihailovi pred sudom. Stenografske beleke i dokumenta sa suenja Dragoljubu Drai Mihailoviu, Beograd 1946, 287-294). U Zborniku dokumenata NOR-a XIV/4, 989-990, objavljen je tekst Mihailovieva pisma Stepincu, datiranog 15. IV 1945. Da je Brai neposredno kontaktirao s ustakim krugovima svjedoi podatak Eriha Lisaka, glavnog ravnatelja RAVSIGUR-a, koji mu je izdao osobnu iskaznicu i dokument, da bi vlasti ile njemu na ruku. (Sudenje Lisaku, Stepincu, Saliu i druini, ustako-kriarskim zloincima i njihovim pomagaima, Zagreb1946, 533). 124 Na osnovi raspoloivih izvora T o m a s e v i c h ovim rijeima rezimira te dodire: uki je praen Predavecem, te Braiem i Andriem, imao dva sastanka s Paveliem, 17. i 22. aprila. Na njima je traio slijedee: oslobaanje etnike bolnice i onih koji su bili u njoj, a koje su ustae zarobili na planini Vujak; putanje 1.200 srpskih civilnih lica koje su ustae zarobili i drali u Samcu; lijekove, municiju i hranu za etnike te slobodan prolaz etnikih trupa kroz NDH na putu u Sloveniju (ali bez Mihailovia koji e ostati u planinama). Ovaj posljednji zahtjev, slobodan prolaz preko teritorija NDH, oito je trebao zavesti ustake vlasti (a jo vie jedinice Jugoslavenske armije, iji su obavjetajni izvori u Zagrebu sigurno radili efikasno) da pomisle kako Mihailovi namjerava poslati svoje snage u Sloveniju, a ne u Srbiju. (N. dj., 400). 125 AVII, NDH, kut. 178, br. reg. 43/2. Mihailovi je 1. prosinca izdao letak Brao Hrvati! u kojemu poziva hrvatsko stanovnitvo da stupa u slobodne hrvatske odrede koji se nalaze u sastavu JVO, a u cilju zajednike borbe protiv NOP-a. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/4, 435-437). Po svoj prilici u ljeto 1944. objavljena je broura Ravna Gora - uskrsnue nove Jugoslavije, koju su Hrvati-Ravnogorci namijenili brai u tzv. Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj". U njoj su objavljeni, meu ostalim, Mihailovievi proglasi Hrvatskom narodu i Hrvatskim domobranima, oficirima, podoficirima, kaplarima i redovima. 126 AIHRPH, NG, kut. 425, Bilten br. 16 Direkcije za informativnu slubu.

247

Mihailovi u prosincu 1944. imenovao za komandanta Hrvatske vojske u sklopu JVO.127

Predavec i Parac su namjeravali u prvom redu da se sastanu s Maekom. Akcija je bila organizirana posredstvom upana u Slav. Brodu Dragana Urumovia. Cilj im je bio da Maeka upoznaju sa irim vojno-politikim planom na kojemu bi trebalo zajedniki poraditi. Rije je zapravo o pokuaju okupljanja svih kontrarevolucionarnih snaga u zemlji radi organiziranog otpora snagama NOP-a, kako bi se izazvala panja i naklonost zapadnih saveznika. Treba ukazati na odreenu istovetnost ideja tog plana s idejama to ih je u Mihailovievu tabu iznio ef amerike vojne misije Mac Dowell. Prema raspoloivim podacima, rije je o mogunosti stvaranja jednog zajednikog politikog tijela to bi ga inili Slovenski narodni odbor, vodstvo HSS-a i etniki Centralni nacionalni komitet, koje bi tijelo bilo predstavnik jednog ne komunistikog otpora. Ono bi povlaenjem na zapad, na podruju Slovenije, dolo u vezu sa amerikom armijom od koje bi se traila intervencija za prekid graanskog rata u Jugoslaviji.128 Meutim, Predavec i Parac nisu doli u dodir s Maekom nego su odvedeni Paveliu. Spomenuti plan s kojim su Mihailovievi emisari trebali upoznati Maeka, a koji je bio sadranu posebnom memorandumu, predan je zapravo Paveliu.129 Paveli je, prema nekim podacima, bio spreman da se ukljui u takav plan, to moe navoditi na zakljuak i o interesu za dodir sa zapadnim. saveznicima. To potvruje i konkretna akcija poetkom svibnja, kada je Paveliev emisar Vjekoslav Vrani poslan iz Zagreba avionom da preda memorandum vlade NDH feldmaralu Alexanderu. 130 Paveli je na kraju dopustio da se spomenuti dokument koji je dobio od Predavca dostavi i Maeku.l3l Prema nekim podacima, taj je memorandum mogao doi do Maeka i posredstvom biskupa Romana, kojemu je primjerak
127 T o m a s e v i c h, n. dj., 392; AIHRPH, OS-9/911, izvjetaj obavjetajne slube NOP-a iz Zagreba, 18. IV 1945. P r e d r a g D. I v a n o v i , Ko su Ljotievci?, Chicago 1954, 121, navodi podatak da je Pareva hrvatska armijaimala oko 130 ljudi. U spomenutom proglasu Brao Hrvati!, 1. XII 1944, pored Parca Mihailovi navodi i generala Dragutina Kuzmia, kao jednog od glavnih organizatora slobodnih hrvatskih odreda. (Zbornik dokumenata NOR-a, XIV/4, 437). Dok je Parac bio zaduen za podruje ue Hrvatske, Kuzmi je trebao raditi na podruju Bosne i Hercegovine. Kuzmi se kao general Jugoslavenske vojske nalazio u njemakom zarobljenitvu -do ljeta 1944, kada se vratio u Kragujevac i odazvao Mihailovievu pozivu ukljuivi se u akciju etnikog pokreta. Za Parca, meutim, nema konkretnijih podataka, pa se prema nekim indicijama moe pretpostaviti da su Kuznii i Parac jedna osoba. 128 Pukovnik Robert Mac Dowell je doao u Mihailoviev tab u blizini aka krajem kolovoza 1944. sa jo deset lanova misije. Traio je od Mihailovia da mu, meu ostalim, omogui i vezu s Nijemcima, to je dovelo poetkom rujna do njegova sastanka sa Neubacherovim opunomoenikom. (Opirnije M i l o v a n o v i , n. dj., Slom, 149-157). 129 Prema podatku Mehmeda Alajbegovia, tada ministra vanjskih poslova NDH, on je osobno uo od Pavelia da je ovaj razgovarao s etnikim predstavnicima. (J e l i - B u t i , Ustae i NDH n. dj., 306). Jedna verzija teksta memoranduma je objavljena u: Suenje Lisaku, Stepincu, Saliu i druini, n. dj., 49-52. U Zborniku dokumenata NOR-a XIV/4, 1011-1015, objavljena je verzija jednog memoranduma upuenog Maeku, a koji je datiran 27. IV 1945. u Zagrebu. M i l o v a n o v i , n. dj., Slom, 318-319, navodi da je memorandum napisao Predavec. Taj tekst je u mnogoemu slian spomenutom memorandumu. 130 J e l i - B u t i , Ustae i NDH, n. dj., 307-308. ' 131 Prema podatku Ilije Jukia, Paveli se najprije protivio dodiru Predavca s Maekom, ali je zatim pristao. (I l i j a Ju k i, Pogledi na prolost, sadanjost i budunost hrvatskog naroda, London 1965, 162).

248

dokumenta Predavec uruio kada je doao u Ljubljanu i susreo se s njim. Iz toga proizlazi zakljuak da se zapravo ne radi o memorandumu predstavnika slovenske kontrarevolucije, koji su oni uruili Paveliu, kalo se inae u povijesnoj literaturi

navodi. Ostaje, dakako, za daljnju detaljniju analizu pitanje konkretnog odnosa slovenskih kontrarevolucionarnih krugova prema tom dokumentu, tj. da li je u vezi s tim dolo i do nekih promjena u njegovu sadraju. injenica je da su ti krugovi odravali u to vrijeme dodire sa ustakim vrhovima, a takoer su nastojali uspostaviti dodir s Maekom.132 Prema raspoloivim podacima, Maek osobno nije pokazao interes za razgovore s etnikim predstavnicima, s motivacijom da se jo uvijek nalazi u internaciji.133 On je u stvari bio ponajvie zainteresiran da to prije napusti Zagreb i ode u inozemstvo to je i uinio 6. svibnja 1945. Isti dan je to uradio i Paveli.

Politika kampanja protiv NOP-a kao posljednje oruje

Kao jedan od nosilaca kontrarevolucije etniki pokret je doivio potpun slom u sukobu s narodnooslobodilakim pokretom. Nastavi s tendencijom da bude nosilac pokreta otpora protiv okupacionih sila u poraenoj i raskomadanoj Kraljevini Jugoslaviji, taj se pokret ubrzano ispoljavao kao nosilac idejnog i politikog programa na kojemu se nije mogao zasnivati nacionalno oslobodilaki pokret. Budui da je suprotstavljao programskim koncepcijama drugih kvislinkih snaga u zemlji - u prvom redu velikohrvatskoj koncepciji ustaa i njenoj konkretnoj primjeni u stvaranju NDH - svoj velikosrpski program, ubrzo se pokazalo da organiziranje akcije na njegovoj realizaciji ne moe biti privlano u irim razmjerima. Zbog toga su bile neostvarive i tenje da se taj pokret organizira i djeluje kao. vojna snaga emigrantske vlade pod imenom Jugoslavenske vojske u otadbini. Iako se vodstvo etnikog pokreta nastojalo predstavljati kao nosilac takve sile, kojoj je glavna zadaa da vodi oslobodilaku borbu protiv okupatora, njega je svakodnevna zbilja sve vie demantirala zbog paradoksalnog statusa u koji je zapao etniki pokret. Pojava i konstantno jaanje narodnooslobodilakog pokreta, kojemu je organizator i predvodnik bila KPJ, utjecali su da etniki pokret prvenstveno u njemu spoznaje svog glavnog protivnika. Idejno-politiki i klasni razlozi bili su osnovno polazite za etniki pokret u odbacivanju mogunosti suradnje s NOP-om protiv okupatora kao zajednikog neprijatelja. Ta injenica, kao i spoznaja da nacionalno-oslobodilaka dimenzija jugoslavenske socijalistike revolucije postaje sve privlanija i snanija poluga u procesu opredjeljivanja naroda, utjecali su da je etniki pokret pribjegao stvaranju saveznitva sa snagama okupatora. Kada je rije o Hrvatskoj, treba u prvom redu voditi rauna o injenici da je uspostava ustakog reima, oznaenog proglaenjem NDH, a uz pomo glavnih okupacionih sila, bio faktor koji e posebno utjecati na stvaranje i organiziranje etnikih elemenata i grupacija. U idejno-politikom pogledu
132 B o r i s M l a k ar, Ustai in slovenska protirevolucija, Borec 5/1984, 361 i d. 133 AIHRPH, F 20, sn 122, izjava Branka Figuria, funkcionara ustake policije u Zagrebu .

249

bio je to zapravo nastavak sukoba unutar graanskih snaga iz predratnog razdoblja. Taj sukob je pretkazivao ulazak u fazu estokog obrauna, ali je daljnji razvoj rata ukazivao i na druge momente. Rije je o tome da e pojava i konstantno jaanje narodnooslobodilakog pokreta biti presudni faktor koji e u

mnogoemu utjecati na taktiku u dranju sueljenih snaga unutar kontrarevolucije. U Hrvatskoj e to vidljivo doi do izraaja u odnosima izmeu etnikog pokreta i ustakog reima. Pokazat e se, naime - kao i u cijeloj zemlji da su NOP i revolucija bili onaj faktor protiv kojeg su se u mnogoemu poistoveivali interesi i ciljevi snage kontrarevolucije utjeui ujedno i na karakter njihovih meusobnih odnosa, tj. stupanj sukobljenosti i iskljuivosti. Dakako da usko povezano s tim treba sagledavati i ulogu okupacionih sila. Politika kampanja protiv NOP-a ispoljavala se kao jedna od bitnih komponenata vojno-politike djelatnosti etnikog pokreta. Ona se izraavala u brojnim i razliitim oblicima organizacionog i propagandnog karaktera. S razvojem rata zapravo se sve vie ispoljavala kao svojevrstan pokazatelj stvarnih mogunosti i utjecaja etnikog pokreta. Postajala je, naime, sve neophodnija zamjena za slabljenje stvarnih pozicija etnika. Uoavanje njene funkcije i sadraja omoguuje istodobno spoznavanje sve vee nemoi etnikog pokreta u odnosu na sve dominantniju poziciju NOP-a. Kada vidljivo oslabljene pozicije etnikog pokreta od jeseni 1943. doivljavaju sve vee potrese, i zbog znaajnih promjena u kvalifikaciji tog pokreta od strane Saveznika, u prvom redu Velike Britanije, pod ijim su okriljem bili kralj i emigrantska vlada - znatno vea panja je bila posveena utemeljenju pojedinih organizacionih oblika. Na pojedinim podrujima poduzimaju se dosta intenzivne akcije oko organiziranja stanovnitva u pojedine organizacije, preko kojih se tei uspostaviti to potpuf1iji politiki nadzor i organizirati to dinaminija politika kampanja protiv NOP-a. Raspoloiva dokumentacija pokazuje da se ta akcija pokuala to ire organizirati na podruju Dinarske etnike oblasti. U svibnju 1944. osnovan je Nacionalno-prosvjetni odbor Dinarske etnike divizije, koji je, meu ostalim, trebao raditi na organiziranju prikupljanja grae antikomunistike propagande i obavjetajne slube o Srbima koji su u partizanskim redovima134 U srpnju je uslijedilo osnivanje Oblasnog nacionalno-prosvjetnog odbora, tj. za itavu Dinarsku etniku oblast.135 Sredinom kolovoza odrana i u Kosovu konferencija uitelja i profesora. Cilj je etnikog rukovodstva bio da se to vie angairaju prosvjetni radnici u politikoj akciji pod parolom da su duni da svoj glas dadu na odbranu srpstva i svetosavlja, te da se od njih kao nacionalnih radnika oekuje, da e kao takovi odobriti ne samo nacionalni rad Dinarske etnike oblasti, nego i odobriti sadanju etniku borbu, koja se vodj protiv komunizma. Skup je, meutim, pokazao da meu prosvjetnim radnicima vlada vidljiva odbojnost prema etnicima i njihovoj akciji, u koju se veoma mali broj ukljuioY6 Nacionalno-prosvjetni odbor je u organizaciji etnike propagande preuzeo i zadau pokretanja i izdavanja listova.137
134 AH, A, kut. 1, Zapisnik sednice za osnivanje Nacionalno-prosvetnog odbora Dinarske divizije odrane u Kosovu 20. V 1944. 135 AIHRPH, NG, kUt. 424, L2, ujieva naredba pov. br. 9, 12. Nil 1944.

250

Istodobno je poduzeta i akcija politikog angairanja pravoslavnog sveenstva. etniko rukovodstvo nije nailazilo u redovima sveenstva na eljnu podrku, iako je jedan broj sveenika priao etnicima. Krajem listopada 1943. u Bjelini je odrana konferencija pravoslavnih sveenika sjeverne Dalmacije, na kojoj su se izjasnili za podrku NOP-u. Tom prilikom je donesen proglas u kojemu pravoslavni sveenici protestiraju protiv zloina izvrenih od strane bezdunog faistikog okupatora i njegovih slugu ustaa i etnika. U proglasu se posebno osuuje izdajniki rad jugoslavenske izbjeglike 'vlade' u Londonu, koja preko svoga ministra Drae Mihailovia organizuje etnike bande koje, u zajednici sa najveim neprijateljem naeg naroda Nijemcima, vode borbu protiv Narodnooslobodilake vojske.138 U odgovoru koji je uslijedio na taj proglas u ime svetenika u etnikim redovima, poruuje se sveenicima i~ sjeverne Dalmacije da narodnooslobodilaku borbu vodi hrvatska partizanska vojska radi unitenja srpskog naroda.139 U daljnjoj akciji posebno se znaenje pridavalo skuptini srpsko-pravoslavnog svetenstva sa Tromee, odranoj krajem kolovoza 1944. li Kosovu, Trebao je to biti skup predstavnika sveenstva s podruja Dalmacije, Like, Korduna, Banije i zapadne Bosne. Mnogi pozvani sveenici nisu se, meutim, odazvali. Zbog toga, navoenje 35 imena sveenika kao potpisnika Izjave koju su prisutni objavili na konferenciji, ne odraava pravo stanje, nego je svojevrsni falsifikat.140 Izjava izraava podrku etnikom pokretu i sadri apele na pravoslavnu javnost, od kojih se, meu ostalim, istie: U dananjim traginim danima kad se postavlja pitanje biti ili ne biti za srpski narod, nema mesta nikakvoj partiskoj opredeljenosti ili delatnosti. Danas je potrebno da se prikupe sve nae snage na spasavanju Srpstva. Zato apelujemo na srpski narod da odbaci od sebe sve line partiske nesuglasice i svaku podvojenost, da se meusobno izmiri i na taj nain postigne jedinstvo duha i misli, kako bi bratska ljubav i sloga potpuno triumfovala na spas milog nam Srpstva.141 U toku 1944. pokualo se, takoer u sklopu Dinarske etnike oblasti, pojaati organiziranje nacionalne omladine. Pri tome se posebna panja pridavala organiziranju omladinskih brigada i organizacija Uzdanica i Zatonici.142 Intenziviran je rad na organiziranju ena u Kolu srpskih sestara. 143
136 Zbog odlunog suprotstavljanja takvim tendencijama izraenim na konferenciji i odbijanja da potpiu rezoluciju, etnici su uhapsili uiteljice Ilku Popovi, Danicu Popovi i Kseniju Govedaricu, koje su inae bile suradnice NOP-a, i ubili ih. (Usp. Za slobodu - Uitelji, nastavnici iprofesori Hrvatske poginuli u narodnooslobodilakom ratu, uredio T o m o a l a c, Zagreb 1955,51-52 i 122-123). 137 Na sjednici Nacionalno-prosvjetnog odbora, 9. IX 1944, zakljueno je da se intenzivira rad na izdavanju etnikih listova. (AH, CA, kut. 1, zapisnik sjednice). Osim ve konstatiranih u toku 1943-1944. izlazio je u Hrvatskoj povremeno vei broj listova, od kojih navodimo: etnik, Glas srpstva, Dinarski glasnik, Naa vera, Jadranski glasnik, Glas Tromee, Dinarski etnik, Vidovdan, Glas nove omladine, Naa uzdanica, Naa Bukovica, Glas Bukovice i Ravnih kotara, Srbobran, Naa Lika, Glas nae Like, Liko planinski etnik, Srpski etnik, Krajina u krvi. Ti listovi su se poglavito pojavljivali u nekoliko brojeva, ponekad kao leci u povodu nekog dogaaja, umnoavani na ciklostilu, a ee pisani i, rukom. 138 G i z d i , Dalmacija 1943, n. dj., 717-718. 139 AH, A, kut. 1, Poruka svetenicima iz sjeverne Dalmacije. 140 AH, A, kut. 1, poziv i odgovori pozvanih za sastanak 31. VIII 1944. 141 AH, A, kut. 1.

251

U estokoj kampanji konfrontacije sa NOP-om etniki pokret je bio jedan od

glavnih nosilaca ideja graanskog nacionalizma, antikomunizma i konzervativne tradicije. Narodnooslobodilakom pokretu, koji je utemeljenje puta rjeavanja nacionalnog pitanja jugoslavenskih naroda sve uvjerljivije dokazivao svojim pobjedama i sve veom snagom bratstva i jedinstva, teilo se suprotstaviti sve bezobzirnijom diskvalifikacijom i odve prozirnim programskim postulatima. U Hrvatskoj je takav smjer kampanje vidljivo doao do izraaja. U obezvreivanju NOP-a i njegovih ciljeva etniki pokret je osobito teio ustrajati na tezi o njegovoj istovetnosti sa ustatvom. Cilj je bio da se isticanjem takve simbioze prvenstveno ukazuje kako je rije o pokretu koji je uperen protiv interesa srpskog naroda i s kojim se njegova perspektiva ni u kojem pogledu ne moe povezivati. Apsurdnost tih tendencija svakako je najuvjerljivije potvrivala istovetna ustaka kampanja, dakako, s drugih pozicija: Ta je kampanja pokuavala u prvom redu obezvrijediti NOP kao pokret uperen protiv hrvatskog naroda, teei pri tome gorljivo uvjeravati kako su glavni pokretai i nosioci NOP-a etnike velikosrpske snage. Usko povezano s tim, etnika je kampanja prvenstveno teila diskvalifikaciji KPJ kao organizatora NOP-a. Komunisti su proglaeni kao glavni neprijatelji srpskog naroda. Danas je naa borba protiv tog neprijatelja olakana time, isticao je uji, to se komunisti vie ne kriju, oni sada rade otvoreno, a pod njihovu firmu srpa i ekia i jevrejske petokrake zvijezde, svrstali su se, osim Jevreja i frankovci koji su duhovno podigli ustae - za koje je ve i radio London javio ve nekoliko puta, da prelaze u masama u komunistike redove. Sada su se svi strpali u jedan ko, i na narod ilavo udara po tome kou bez milosti i saaljenja, onako kao to su i komunisti pune dvije godine bez milosti, ubijali nae najbolje sinove, unitavali naa narodna bogatstva, i pod krvavom jevrejskom petokrakom zvijezdom kroz nau razapetu Otadbinu, u znaku srpa i ekia, sijali glad i smrt i stvarali od naroda i njegove imovine nova i strana zgarita, grobljita i pepelita.144 Program rjeavanja nacionalnog pitanja, koji je formulirao NOP i uinio kvalitetan korak naprijed u njegovu ostvarivanju s odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a, krajem studenog 1943. u Jajcu, bio je osobito teak udarac etnikom pokretu kao i ostalim kontrarevolucionarnim snagama. U vezi s tim etnika je kampanja posebno inzistirala na optubi da su odluke u Jajcu uperene protiv interesa srpskog naroda i da, prema tome, ne vode rjeavanju njegova nacionalnog pitanja. Inzistiralo se na tome da NOP radi na stvaranju velike Hrvatske i komadanju srpskih zemalja. U povodu Prvog zasjedanja ZA VNOH-a, sredinom lipnja 1943, etnika propaganda je isticala da se NOP bori za Hrvatsku od Zemuna do Kotora i za raspaavanje srpstva. Stvaranje nove Jugoslavije kao federativne zajednice ravnopravnih naroda okvalificirano je prvenstveno kao negacija tekovina srpske dravne misli.
142 AIHRPH, NG, kut. 424, f. 2, Organizacija i formacija nacionalne omladine Dinarske etnike oblasti, nedatirano. 143 AIHRPH, NG, km. 429, Pravilnik o radu Kola srpskih sestara, sijeanj 1944. 144 AIHRPH, NG, kut. 428, M. uji: O naem najveem narodnom neprijatelju o komunistima, listopad 1943.

252

Konstituiranje federalnih jedinica Crne Gore, Makedonije, Bosne i Hercegovine ocijenjeno je kao tendencija da se te zemlje istrgne iz srpske zajednice i odvoji

od srpstva.145 Osnivanje Srpskog kluba vijenika ZAVNOH-a, u sijenju 1944, ocijenjeno je kao in nacionalne izdaje izvren od grupe samozvanaca u ijem se proglasu srpskom narodu u Hrvatskoj falsifikuje nau istoriju i pokuava da najpodlijim laima i podvalama otruje duu narodnu.146 Na tim parolama etnika je propaganda nastojala ustrajati isticanjem etnikog pokreta kao jedine snage koja se bori za spas srpskog naroda od opasnosti koje prijete njegovom razjedinjenju i postepenom unitenju. Ta je kampanja polazila od apela za okupljanje svih Srba u etnike redove, jer jedino etnitvo uva Kraljevu Srbiju i osigurava nacionalnu egzistenciju Balkana .147 Usko povezano s tim, etniki je pokret zagovarao i svoju koncepciju budue 1ugoslavije, u kojoj mora da se formira jedna jedina srpska jedinica, sastavljena iz svih srpskih krajeva zajedno sa Srbijom .148 Svakako je zaokret u saveznikoj politici prema etnikom pokretu i Mihailoviu, a zatim i kralju, bio teak udarac takvim programskim nastojanjima etnikog pokreta. Uspjena bitka rukovodstva NOP-a na elu s Titom za meunarodno priznanje nove Jugoslavije uinila je iluzornim ostvarenje politikih koncepcija na ijoj je propagandi etnika kampanja pokuavala da ustraje.

145 AIHRPH, NG, kut. 431, f. 10. 146 AIHRPH, NG, kut. 431, f. 8, letak: Srpskom narodu. 147 AIHRPH, NG, kut. 431, f. 2, letak: Ko ne mjeri mjerom

- taj prevrne vjerom, izd.

Propagandnog otseka Drugog dalmatinskog korpusa. 148 Kao u bilj. 141.

253

Izvori i literatura

IZVORI
Graa u arhivima
Arhiv Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske, Zagreb (fondovi: Neprijateljska graa, Komunistika partija; zbirke tampe i letaka) Arhiv Hrvatske, Zagreb (fondovi: etnika arhiva, Zemaljska komisija za ratne zloine) Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd (fondovi: etnika arhiva, NDH) .

LITERATURA *

Antoni Zdravko, Ustanak u {stonoj i centralnoj Bosni 1941, Beograd 1973. Bergam Gapar, Sjeanje na dogaaje u Kninu i Drniu 1941, Zbornik Instituta za historiju radnikog pokreta Dalmacije, sv. 4, Split 1978. Boban Ljubo, Sporazum Cvetkovi-Maek, Beograd 1965. Boban Ljubo, Dranje graanskih grupacija u Splitu od 1941. do 1943. godine, zbornik: Split u narodnooslobodilakoj borbi i socijalistikoj revoluciji 19411945, Split 1981. Branica Vinko, Formiranje antikomunistike milicije na anektiranom podruju sjeverne Dalmacije i njena aktivnost protiv NOP-a, Zbornik Instituta za historiju radnikog pokreta Dalmacije, sv. 4, Split 1978. Branica Vinko, Razoruanje talijanskih jedinica u Kninu, Zadru, ibeniku i Dubrovniku i suradnja etnika s njemakim okupatorom, Zbornik Instituta za historiju radnikog pokreta Dalmacije, sv. 3, Split 1975. Branica Vinko, Razvoj etnikog pokreta poslije kapitulacije Italije na bivem anektiranom podruju sjeverne Dalmacije, Zbornik Instituta za historiju radnikog pokreta Dalmacije, sv. 4, Split 1978. Breka Mane, Napad bataljona Bio Kesi,' na komandu etnikog puka Vod Karaore u Dojiima kod Graaca 23/24. oktobra 1942. godine, zbornik: Kotar Graac u narodnooslobodilakom ratu 1941-1945, Karlovac 1984, knj. I. Britanska politika prema jugoistonoj Evropi u drugom svjetskom ratu, Zagreb 1978. Broz Josip Tito, Sabrana djela, tom 7 (priredio Radomir Vujoevi), 8, 9, 10 (priredio Mio Lekovi), 11, 12 (priredili Mio Lekovi, Pero Moraa, Slobodan Miloevi), 13, 14, 15, 16,"17 (priredio Mehmedalija Boji), 18, 19,20 (priredio Dimitrije Brajukovi), Beograd 1979-1984. Bukvi Milan, Otoac i Brinje u NOB 1941-1945, Otoac 1971.

* Popis literature obuhvaa sve objavljene tekstove, tj. i one koji imaju karakter izvora. Na taj nain itaocu se omoguuje pregledniji i laki uvid u objavljene radove kojima se autor koristio.

255

Butorovi Radule, Suak i Rijeka u NOB, Rijeka 1975. Cvjetianin Milan, Split u kapitulaciji Italije, Glasnik Srpskog istorisko-kulturnog drutva Njego, Chicago, sv. 3, 1959,49-54.

ali Duan, Znaaj partiiskog savjetovanja Slavonije (25-27. XII 1942), za razvoj NOP u Slavoniji, Zbornik Historijskog instituta Slavonije, br. 1, Slavo Brod 1963. ubrilo ore, Napad etnika na KK KPH za Graac u Cerovcu i pozadinske ustanove u Bruvnu, zbornik: Kotar Graac u narodnooslobodilakom ratu 1941-1945, Karlovac 1984, knj. I. Daki Mile, Razvitak i djelovanje partijske organizacije na Kordunu 1941. i u prvoj polovici 1942. godine, zbornik: Prva godina narodnooslobodilakog rata na podruju Karlovca, Korduna, Gline, Like, Gorskog kotara, Pokuplja i umberka, Karlovac 1971. Deakin F. W., Bojovna planina, Beogra11973. Dokmanovi Stevo, Sedlar Branko, Peut Milan, Vojno politiki poloaj i znaaj Plaanske doline u NOB-u, zbornik: Plaanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976. Druga godina narodnooslobodilakog rata na podruju Karlovca, Korduna, Like, Pokuplja i umberka, Karlovac 1973. Egi Obrad, Narodnooslobodilaki partizanski odred za sjevernu Dalmaciju, Zbornik Instituta za historiju radnikog pokreta Dalmacije, sv. 4, Split 1978. Grba Mile, etnici vre zloin u Meeaku, zbornik: Plaanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976. Gregori Pavle, Narodnooslobodilaki pokret u zapadnoj Slavoniji, Moslavini i Bjelovarskomokrugu 1941. godine, Sjeanja, Slav. Brod 1969. . Ferenc Tone, Nacistika politika denacionalizacije u Sloveniji u godinama od 1941. do 1945, Ljubljana-Beograd 1979. Gizdi Drago, Dalmacija 1941, Zagreb 1959. Gizdi Drago, Dalmacija 1942, Zagreb 1959. Gizdi Drago, Dalmacija 1943, Zagreb 1962. Gizdi Drago, Dalmacija 1944-1945, Zagreb 1964. Gligorijevi Branislav, Organizacija jugoslovenskih nacionalista (Orjuna), Istorija XX veka, zbornik radova, V; Beograd 1963. Gligorijevi Branislav, Srpska nacionalna omladina (SRNAO). Prilog izuavanju nacionalistikih i teroristikih organizacija u staroj Jugoslaviji, Istorijski glasnk, Beograd, 2-3/1964. Graanska politika u Hrvatskoj prije pola stoljea. Nepoznati izvjetaj Augusta Cesarca iz 1934. godine o politikoj situaciji u zemlji, priredio Ivan Jeli, Nae teme, 12/1984. Gri Radmilo, Doprinos primorskih Hrvata,-Knjiga o Drai, Vindsor, Kanada, sv. 2, 1956. Grubii Stevo, Napad na etnike u Velikoj Popini (mart-apriI1942), zbornik: Kotar Graac u narodnooslobodilakom ratu 1941-1945, knj. I, Karlovac 1984. Hurem Rasim, Sporazumi o saradnji izmeu dravnih organa Nezavisne drave Hrvatske i nekih etnikih odreda u istonoj Bosni 1942. godine, Prilozi, br. 2, Sarajevo 1966. Ivanovi D. Predrag, Ko su Ljotievci?, Chicago 1954. Izdajnik i ratni zloinac Draa Mihailovi pred sudom. Stenografske beleke i dokumenta sa suenja Dragoljubu-Drai Mihailoviu, Beograd 1946. Jakovi Milan, Neka sjeanja na politike prilike u kotaru Plaki (august 1943-septembar 1944), zbornik: Plaanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976.

256

Jeli Ivan, O nekim odjecima sporazuma Cvetkovi-Maek meu Srbima u Banovini Hrvatskoj, Zbornik Historijskog instituta Slavonije, br. 3, Slavo Brod 1965. Jeli Ivan, Komunistika partija Hrvatske 1937-1945, knj. I i II, Zagreb 1981. Jeli-Buti Fikreta,

Ustae i Nezavisna Drava Hrvatske 1941-1945, Zagreb 1977. Jeli-Buti Fikreta, Hrvatska seljaka stranka, Zagreb 1983. Kaavenda Petar, Saradnja etnika i ustaa u Bosni 1942. godine, Vojnoistorijski: glasnik 5/1966. Kljakovi Vojmir, etnitvo u Dalmaciji 1941-1943. godine (politiki aspekt), Zbornik Instituta za historiju radnikog pokreta Dalmacije, sv. 3, Split 1975. Kljakovi Vojmir, Jugoslavenska vlada u emigraciji i Saveznici prema pitanju Hrvatske 1941-1944, Casopis za suvremenu povijest, 2-3/1971. Komadina Nikola, Djelatnost organizacije KP] u Plaanskoj dolini i okolini od aprila 1942; do juna 1943. godine, zbornik: Plaanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976. Kosti N. Boko, Za istoriju naih dana. Odlomci iz zapisa. za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949. Kosti Uro, Osloboenje Istre, Slovenakog primorja i Trsta. Ofanziva jugoslovenske armije, Beograd 1978. Kotar Graac u narodnooslobodilakom ratu 1941-1945, knj. I, Karlovac 1984. Kotar Korenica i kotar Udbina u narodnooslobodilakom ratu i socijalistikoj izgradnji, Karlovac 1979. Kovai Slavo, Neki vidovi djelovanja Mjesnog komiteta KPH Karlovac i Vojnog komiteta u jedinicama karlovakog garnizona tokom 1942-1943, zbornik: Druga godina narodnooslobodilakog rata na podruju Karlovca, Korduna, Like, Pokuplja i umberka, Karlovac 1973. Krizman Bogdan, Ustae i Trei Reich, Zagreb 1983, sv. 2. Krni Zdravko, Slavonija 1941, Osijek 1978. Krstulovi Vicko, Dalmatinsko ljeto 1941, Vjesnik, 9. VI 1971. Kujundi Nedjeljko, Imotska krajina u narodnooslobodilakoj borbi 1941-1945,Imotski 1981. Kvesi Sibe, Dalmacija u narodnooslobodilakoj borbi, Split 1979. Laa Ivan, Knin u ustanku i djelatnost komunistike organizacije 1941-1921, Zbornik Instituta za historiju radnikog pokreta Dalmacije, sv. 4, Split 1978. Latas Danilo, Veza s Glavnim tabom Hrvatske 1941. godine, zbornik: Plaanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976. Latas Branko, etnici iz Like u slubi Nemaca na podruju Hrvatskog primorja i u Italiji (1943-1944. godine), Vojnoistorijski glasnik, 1/1979. Latas Branko, etnika zlodjela u Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Istri, Novi list, II-III 1980. Latas Branko, Delatnost etnikog centra u Splitu 1941-1943. godine, zbornik: Split u narodnooslobodilakoj borbi i socijalistikoj revoluciji 1941-1945, Split 1981. Latas Branko-Delebdi Milovan, etniki pokret Drae Mihailovia 1941-1945, Beograd 1979. Lekovi Mio, Planovi Drae Mihailovia za unitenje partizanske drave u zapadnoj Bosni u drugoj polovini 1942. godine, Jugoslovenski istorijski asopis 1-2/ 1966. Lengel Krizman Narcisa, Sabirni logori i djeja sabiralita na podruju sjeverozapadne Hrvatske 1941-1942, zbornik: Sjeverozapadna Hrvatska u NOB-u i socijalistikoj revoluciji, Varadin 1976. Lengel Krizman Narcisa, Koncentracioni logori talijanskog okupatora u Dalmaciji i Hrvatskom primorju (1941-1943), Povijesni prilozi, br. 2, Zagreb 1983.
17 etnici u Hrvatskoj

257

Lika u prolosti i sadanjosti. Materijal s naunog skupa odranog na Plitvicama 14, 15. i 16. novembra 1971. godine u povodu centralne proslave 30-godinjice ustanka naroda Hrvatske u Srbu, Karlovac 1973.

Livada Duan, Dijelovi kotara Slunja u ustanku 1941/1942. godine, zbornik: Prva godina narodnooslobodilakog rata na podruju Karlovca, Korduna, Gline, Gorskog kotara, Pokuplja i umberka, Karlovac 1971. Livada Duan, Kotarski komitet KPH Slunj, juli 1942-juli 1943. godine, zbornik: Druga godina narodnooslobodilakog rata na podruju Karlovca, Korduna, Like, Pokuplja i umberka, Karlovac 1973. . Lui Milan, Narodnooslobodilaki rat u Istri, Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru u ljeto i jesen 1943. godine, Rijeka 1983. Marii Vladimir, Geografske osobine i razvoj NOR-a u graakom kotaru, zbornik: Kotar Graac u narodnooslobodilakom ratu 1941-1945, koj. I, Karlovac 1984. Marii Vladimir, Ustanak u zrmanjskoj opini, zbornik: Kotar Graac u narodnooslo bodilakom ratu 1941-1945, knj. I, Karlovac 1984. Marjanovi Jovan, Draa Mihailovi izmeu Britanaca i Nemaca, knj. I, Britanski tienik, Beograd-Zagreb 1979. Marjanovi Jovan, Prilozi istoriji' sukoba narodnooslobodilakog pokreta i etnika Drae Mihailovia u Srbiji 1941. godine, Istorija XX veka, zbornik radova, I, Beograd 1959. Miloevi D; Slobodan, Izbeglice i preseljenici na teritoriji okupirane Jugoslavije 1941-1945. godine, Beograd 1981'. Milovanovi Nikola, Kontrarevolucionarni pokret Drae Mihailovia, sv. 1-4, Beo grad 1983. . Mini Milo, etnici i njihova uloga u vreme narodnooslobodilakog rata 1941-1945, Beograd 1982. Miti Ranko, Neka sjeanja s Banije, zbornik: Prva godina narodnooslobodilakog rata na podruju Karlovca, Korduna, Gline, Like, Gorskog kotara, Pokuplja i umberka, Karlovac 1971. Mlakar Boris, Ustai in slovenska protirevolucija, Borec 5/1984. Mrazovi Karlo, NOP i borba protiv pokuaja stvaranja etnikih oruanih odreda u Slavoniji, zbornik: Slavonija u narodnooslobodilakoj borbi, Slavo Brod 1967. Narodnooslobodilaka borba u Dalmaciji 1941-1945. Zbornik dokumenata, knj. 1-7, Split 1981-1984. Opai Stanko, Neki neosvijetljeni dogaaji iz NOB-e na Kordunu, zbornik: Druga godina narodnooslobodilakog rata na podruju Karlovca, Korduna, Like, Pokuplja i umberka, Karlovac 1973. Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije 1941-1945, knj. Beograd 1963. Pajovi Radoje, Kontrarevolucija u Crnoj Gori. etniki i federalistiki pokret 1941-1945, Cetinje 1977. Peut Mane, Revolucija u Lici, Miinchen 1966. Peut Mihn, Ustanak i stvaranje prvih partizanskih jedinica, zbornik: Plaanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976. Peut Milan, Plaanska partizanska eta, zbornik: Plaanska dolina i okolica u NOR u 1941-1945, Karlovac 1976. Peut Milan, Plaanski partizanski odred, zbornik: Plaanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976. Petrovi Dragoljub, etnika organizacija Koste Peanca u okupiranoj Srbiji do poetka oktobra 1941. godine, Vojnoistorijski glasnik, 2/1968. Plena Duan, Politika polarizacija narodnih masa Kninske krajine 1941-1942, Zbornik Instituta za historiju radnikog pokreta Dalmacije, sv. 4, Split 1978.

258 Petrovi Rade, Poeci saradnje Jevevia i Biranina sa italijanskim okupatorom 1941. godine (Prilog istoriji etniko-italijanske kolaboracije 1941), Prilozi, Institut za

istoriju, Sarajevo, br. 19, 1982. Plaanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976. Polovina Gojko, Sjeanja na poetni period narodnog ustanka u Lici godine 1941, zbornik: Prva godina narodnooslobodilakog rata na podruju Karlovca, Korduna, Gline, Like, Gorskog kotara, Pokuplja i umberka, Karlovac 1971. Popovi Jovica, Razvoj i rad NOO-a na podruju kotara Graac 1941-1945. godine, zbornik: Kotar Graac u narodnooslobodilakom ratu 1941-1945, knj. I, Karlovac 1984. Popovi Jovica, Bjelobaba Milan, Opina Graac u razdoblju od 1918. do aprila 1942. godine, zbornik: Kotar Graac u narodnooslobodilakom ratu 1941-1945, knj. I, Karlovac 1984. Prva godina narodnooslobodilakog rata na podruju Karlovca, Korduna, Gline, Like, Gorskog kotara, Pokuplja i umbe~ka, Karlovac.1971. Puli Nikola, Sinovi GRIUNE, Zagreb 1971. Radoevi Todor, Ofanziva za osloboenje Dalmacije (1. IX-9. XII 1944), Beograd 1965. Rajnovi Nikola, Narod opine Vrbovsko od ustanka do slobode 1941-1945, zbor nik: Opina Vrbovsko - njena prolost, njena sadanjost, Zagreb 1984. Rapaji Vujadin Vuja, Udarni bataijon taba grupe NOP odreda za Liku, zbornik: Kotar Korenica i kotar Udbina u narodnooslobodilakom ratu i socijalistikoj izgradnji, Karlovac 1979. . Rebi uro, Pucnji pod Trojvrhom, zbornik: Plaanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976. Rebi uro, Snraranje i razvoj partizanske obavjetajne slube u karlovako-kordunskoj, likoj i umberako-pokupskoj regiji, s osvrtom na djelovanje njemake obavjetajne slube, zbornik: Druga godina narodnooslobodilakog rata na podruju Karlovca, Korduna, Like, Pokuplja i umberka, Karlovac 1973. Rubi Nikola, Ulomci zapisa i sjeanja, sijeanj-lipanj 1943, zbornik: Druga godina .

narodnooslobodilakog rata na podruju Karlovca, Korduna, Like, Pokuplja i

umberka, Karlovac 1973. Saje Franek, Belogardizem, Ljubljana 1952, drugo izd. Simi Stevo N. Male - Ljubii T. Stevan, Opina Obrovac u NOB-i, Zbornik Intituta za historiju radnikog pokreta Dalmacije, sv. 4, Split 1978. Sisak i Banija u revolucionarnom radnikom pokretu i ustanku 1941, Sisak 1974. Slubene novine Kraljevine Jugoslavije, London-Kairo, 1941-1944. Sremac uro, Da li si itao marksistiku literaturu, zbornik: Plaanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976. Stanisavljevi uro, Pojava i razvoj etnikog pokreta u Hrvatskoj 1941-1942. godine, Istorija XX veka, IV, Beograd 1962. Stefanovi Mladen, Zbor Dimitrija Ljotia 1934-1945, Beograd 1984. Suenje Lisaku, Stepincu, aliu i druini, ustako-kriarskim zloincima i njihovim pomagaima, Zagreb 1946. aa Milojko, Doivljaji u Plaanskom partizanskom odredu, zbornik: Plaanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976. ehi Nusret, etnitvo u Bosni i Hercegovini (1918-1941). Politika uloga i oblici djelatnosti etnikih udruenja, Sarajevo 1971. . inko Ervin, Drvarski dnevnik, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 400, Zagreb 1983.
17*

--

259

tambuk Zdenko, U povodu memoara V. Krstulovia Dalmatinsko ljeto 1941 , Vjesnik, 24. VI 1971.

Tanjga Luka, Oestovo u narodnooslobodilakoj borbi, Zbornik Instituta za historiju radnikog pokreta Dalmacije, sv. 4, Split 1978. Tarabi Joco, Osma divizija u treoj godini NOR-a, zbornik: Trea godina narodno oslobodilakog rata na podruju Karlovca, Korduna, Like, Pokuplja i umberka, Karlovac 1977. Tomasevich Jozo, etnici u drugom svjetskom ratu 1941-1945, Zagreb 1979. Tomljanovi Cvjetko, Narodnooslobodilaki pokret i problem oruanog etnitva u Slavoniji, Zbornik Historijskog instituta Slavonije, br. 2, Slavo Brod 1964. Trea godina narodnooslobodilakog rata na podruju Karlovca, Korduna, Like, Pokuplja i umberka, Karlovac 1977. Trgo Fabijan, etvrta i peta neprijateljska ofanziva, zbornik: Neretva-Sutjeska 1943, Beograd 1969. Trnjakovi Mile, Na Tromei Bosanske Krajine, Like i Dalmacije 1941, Beograd 1972. Uitelji, nastavnici i profesori Hr.vatske poginuli u narodnooslobodilakom ratu, . uredio Tomo alac, Zagreb 1955. Ujdurovi Miroslav, Biokovsko-neretvansko podruje u narodnooslobodilakoj borbi i socijalistikoj revoluciji, Split 1983. Veerinovi uro, Probueni smo baterijskim svjetlima, zbornik: Plaanska dolina i okolica u NOR-u 1941-1945, Karlovac 1976. Vezmar Gojko, Narodnooslobodilaki rat i organizacija narodne vlasti u Lici 1941-1945. godine, rukopis doktorske disertacije. Vezmar Gojko, Pregled razvoja NOB-e u Plaanskoj dolini do Drugog zasjedanja ZA VNOH-a, zbornik: Druga godina narodnooslobodilakog rata na podruju Karlovca, Korduna, Like, Pokuplja i umberka, Karlovac 1973. . Zatezalo uro, etvrta konferencija KPH za okrug Kralovac 1945, Karlovac 1985. Zatezalo uro-Daki Mile, Narodna vlast na Kordunu 1941-1945. godine, Karlovac 1971. Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije, tom V, knj. 1-39, Borbe u Hrvatsk6j,1941-1945, Beograd 1952-1979; tom XII knj. 1-4, Dokumenti Nemakog Rajha, Beograd 1973-1979; tom XIII, knj. 1-4, Dokumenti Kraljevine Italije, Beograd 1969-1976; tom XIV, knj. 1-4, Dokumenti etnikog pokreta Drae Mihailovia, Beograd 1981-1985. Zlati Savo Mio) Uz stranice partizanskog dnevnika 1941-1942 godine, zbornik: Prva godina narodnooslobodilakog rata na podruju Karlovca, Korduna, Gline, Like, Gorskog kotara, Pokuplja i umberka, Karlovac 1971. Zori N. Milan, Drvar u ustanku etrdeset prve, Beograd 1984.

260

Kratice

A CK SKJ

Arhiv Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije

AH
AIHRPH

Arhiv Hrvatske, Zagreb

Arhiv Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske, Zagreb

AJ

Arhiv Jugoslavije, Beograd

AVII Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd AVNOJ Antifaistiko vijee narodnog osloboenja Jugoslavije A etniki arhiv SP asopis za suvremenu povijest DM Draa Mihailovi GLAVSIGUR Glavno ravnateljstvo za javni red i sigurnost HIS Historijski institut Slavonije, Slav. Brod HSS. Hrvatska seljaka stranka IHRPD Institut za historiju radnikog pokreta Dalmacije, Split IHRPH Institut za historiju radnikog pokreta Hrvatske, Zagreb JAZU Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb JI Jugoslovenski istorijski asopis JNS Jugoslovenska nacionalna stranka JRK Jugoslovenski revolucionarni komitet JRZ Jugoslovenska radikalna zajednica JUREPO Jugoslovenski revolucionarni pokret JV Jugoslovenska vojska JVO Jugoslovenska vojska u otadbini KK KPH Kotarski komitet Komunistike partije Hrvatske KPH Komunistika partija Hrvatske KPJ Komunistika partija Jugoslavije MUP Ministarstvo unutranjih poslova MV AC Milizia volontaria anticomunista MVP Ministarstvo vanjskih poslova NDH Nezavisna Drava Hrvatska NG Neprijateljska graa NOB Narodnooslobodilaka borba NOO Narodnooslobodilaki odbor NOP Narodnooslobodilaki pokret NOR Narodnooslobodilaki rat NOV i POJ Narodnooslobodilaka vojska i partizanski odredi Jugoslavije NOVJ Narodnooslobodilaka vojska Jugoslavije OK Okruni komitet ORJUNA Organizacija jugoslovenskih nacionalista

261

osZKR

Obavjetajna sluba

OUP Ope upravno povjerenitvo OVP Ope vojno povjerenitvo PK Pokrajinski komitet POC Pomoni obavjetajni centar RAVSIGUR Ravnateljstvo za javni red i sigurnost ROC Rajonski obavjetajni centar SDS Samostalna demokratska stranka SRNAO Srpska nacionalna omladina SUPERSLODA Commando Superiore FF. AA. Slovenia-Dalmazia (Vie zapovjedni VIG VK ZAVNOH
tvo oruanih snaga Slovenija-Dalmacija) Vojnoistorijski glasnik Vrhovna komanda Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Hrvatske Zemaljska komisija za ratne zloine okupatora i njihovih pomagaa

Kazalo imena
A
Aimovi, Milan 49 Aimovi, vidi ujovi Mladen 182 Alajbegovi, Mehmed 248 Alexander, Harold 248 Alfirevi, Silvije 34, 164, 165, 177, 180, 182-184,187,201,212 Alfirevi, Vojmil178, 187 Amat, Mato 178 Ambrosio, Vittorio 56-59, 69 Andri, ika 246, 247 Anelinovi, Danko 77 Antoni, Zdravko 69 Aranelovi, Aleksandar 208 Ameri Jure 77 Asanovi, Boko 201 Artukovi, Andrija 28, 55, 59, 61, 109, 151 Athetton, Terence 76

B
Babi, Ljubo 48-50, 127 Babi, Mihajlo 189 Bai, Vili 55, 56 Bae, Maks 130 Baovi, Petar 77, 147, 148, 153, 155, 157-160, 162, 163, 169, 175, 177, 178, 180, 181, 197, 199,200,244 Bader, Paul 105 Badoglio, Pietro 207 Bakari, Vladimir 99, 131, 198,206-208 Balestra 117 Bani 111 Banjanin, uro 98 Barballi 138 Barker, Elisabeth 76 Bartolucci, Aldo 32 Bartulovi, Niko 71, 72, 77, 165, 167, 168, 178-180,183,184,211 Basta, Milan 232, 233

Bastianini, Giuseppe 33, 39, 40, 54, 114, 115 Bergam, Gapar 50 Beri, J. Branko 129 Bero, Josip 165, 168, 169, 184 Bijanko, Obrad 200, 201, 227 Biroli, Pirzio-Alessandro 186 Bjegovi, Petar 129 Bjelajac, Slavko 96 ,111, 132, 133, 137, 145, 146, 152, 181, 189, 190, 192, 194, 195, 200,204,208,209,212 Bjelobaba, Milan 138, 139 , Boban, Ljubo 16, 183 Bobi 98 Bogdanovi 193 . Bogunovi, Branko Brane 50, 63, 74, 75, 81, 84,85,92-94,109-112,124,132,159,200 Bori, uro 232 Bosani, Ugljea 34 Bosni, Milo 42 Boovi, arko 91 Branica, Vinko 10, 115, 120, 191, 218-220, 222,223,226-229,236,238,240 Brai, Ranko 246, 247 Breka, Mane 196 Brki, Josip 211 Brkovi, ivko 36, 41, 42, 50, 75, 79, 81-85, 102, 123, 132 Broz, Josip Tito 22, 70, 71, 130, 153, 154, 186,225,233,237,246,253 Budak, Mile 28, 189 Bui, Mirko 34, 72, 211 Bukvi, Milan 98, 137, 140, 161, 195 Bulat, Edo 217 . Butorovi, Radule 193 Buni, Giuseppe 115

C Carla, 148, 149 Castellani, Vittorio 66 Cerin, Vlado 96 263

Cerovski, Boidar 29 Cesarec, August 15, 16 Cettineo, Ante 180 Churchill, Winston 76 Ciganovi, Svetozar 139 Clodius, Carl-August 235 Crljenica, Marko 94, 139, 196, 197,201,234 Cuculi, Justin 169 Cvetkovi, Dragia 13 Cvjetianin, Milan 212, 216, 218, 236

ali, Duan 102 avlina, Aim 180, 183 iin ain, Ivo 183, 190,212 orak, Savo 97, 135 uli, Roko 183 uruvija, Todo 225

ervar, Aleksej 169 orovi, Radoslav 180, 187 ubrilo, ore 197 uk, Glia 197 uturija, Stevo 136

D
Dabovi, Jovan Jovo 96, 133, 194, 195 Daki, Mile 27, 101 Dalmazzo, Renzo 34, 38, 39, 63-65, 67, 68, 104, 108, 114 Damiani, Cesare 188 Deakin, William, F. 76 De Blasio, Ettore 46, 58, 108 De Bono, Emilio 53 De Hoebert, Carlo 32 Deki, Nikola (vidi Bjelajac Slavko) 133, 138 De Matteis, Angelo 65, 66, 103, 104, 108 Denisov 161 Desnica, Boko 32, 36 Dei, Boko 36 Dei, Niko 36 Dikli, Danilo 34 Dini-Meneghello 174 Dobrosavljevi, Rade 100 Dokmanovi, Robert 136 Domjani, Drago 136 Dragovi, Marko 140 Drenovi, Uro 94, 108, 159, 189,203,219 Drljevi, Sekula 234-245 Drljevi, Vukosav 244

264
Druzetti, 140 Dumandi, Jozo 28

DZ Delebdi, Milovan 115,229, 233, 234, 237, 241,242

akovi, Duan 193,203,208,209,212,230, 231 . eki, Radomir edo 155, 220, 222-226 orevi, Irinej 76 uji, Momilo 7, 33, 35, 36, 41, 46, 48-50, 55, 62, 63, 74, 75, 77, 81, 82, 84-87, 91-94, 96, 102, 109, 110--112, 115-119, 124-131, 138, 139, 153, 156-159, 161, 162, 178, 180--182, 187-191, 195-203, 209, 212, 216-232, 234-242, 244, 246, 250,252 ukanovi, Blao 144, 188 uki, Svetomir 246, 247 urii, Pavle 18, 146, 156,244,245 G Garibaldi, Giuseppe 65 Gattin, Juraj 175-177 Gazzini, Gazzino 62,112,251 Geovi, Borivoje 133, 213 Ginagreco, Francesco 187, 188 Gizdi, Drago 33,34, 36, 37, 40, 72, 91, 92, 125, 127, 132, 161-163; 165, 178, 199, 202,211,212 . Glaise von Horstenau, Edmund.105, 107, 108, 234, 236

Gligorijevi, Branislav 11-13 Govedarica, Ksenija 251 Grba, Mile 193 Grgi, Radmilo 72, 77, 107, 108, 145, 148, 165-168, 170, 179-181, 184, 189, 190, 192, 208, 212 Gregori, Pavle 101, 102 Grignolo, Tommas 186, 187,231 Grisogono, Prvislav 79 Grisogono, Nenad 183, 184,211, 212 Grubii, Slavko 191, 226 Grubii, Stevo 139 Guti, Viktor 28

H
Helm, Hans 173 Hitler, Adolf 17, 31, 55, 215, 235 Holly, Franjo 217 Holjac, Viktor 173 Hudson, D. T. 21 Hurem, Rasim 109
Ikica, Nikola 37 Ili, kapetan (vidi oki David) 202 Ili, Veljko 115 IVanevi, Tomica 135 Ivanievi, Duje 183, 188, 189 Ivanievi, S. Radovan 87, 91, 93, 94, 115, 145, 146, 149, 157-160, 178-182, 187 Ivanovi, Bruno 125 Ivanovi, D. Predrag 248 Ivoevi, Nikola 141

J
Jablanovi, josip 34, 211 jakovi, Milan 210, 234 jakovljevi, Stjepan 151 jaki, Rade 140 Jani, Bogdan 140 Janji, Duan 205-207 Jeli-Buti, Fikreta 5, 6, 13, 21, 27, 56, 57, 105, 111, 167, 174, 185, 186,235,243, 248 Jeli, Ivan 16, 17 Jevdevi, Dobroslav 34,64-69,71,72,76,77, 92,102,104,107,108,119,146-148,151, 153, 155, 156, 158-160, 169, 175, 177, 179-181, 187, 188, 204, 212, 231, 232, 234,237,238,240-242,246 Jevti, Ilija 139, 218, 219, 241 Joki, piro 132, 165, 180,203,204 Jovani, oko 44, 45 Jovanovi, Boidar 136 Jovanovi, Duan 135 Jovanovi, Slobodan 24, 174 Jovi, M. Aleksandar 129 Juki, Ilija 248 Jurii 189

K
Kaavenda, Petar 109 Kalik, Nikanor 83, 246 Kaperanovi, Miodrag 96,133,194,195,199, 204,209,222,227-229,238 Karadordevi, Aleksandar 13, 65 Karadordevi, Petar II 20, 22, 25, 55, 83, 87, 94,122,143,173,185,188;192,193,196, 237 Kari, Andrija 57-60 Kasche, Siegfrid 156 Katani, (vidi Ivanievi S. Radovan) 158 Kea, jovo 33, 42 . Kea, Nedeljko 96, 124 Kekez, Jerko 217 Kesi, Bio 138 Kisi, Ante 177, 185 Kitarevi, Nikola 226 Kliska, uro 13 7 Kljakovi, Vojmir 10, 21, 46,147 Kljukavnica, Dragan 101 Kneevi, Obrad 123 Kneevi, Rade 210

Komadina, Nikola 193 .

Konar, Rade 67, 72

Kops, Reinhard Konrad 229 Korolija, Vlado 115, 116 Kosanovi, Lazo 42 Kosanovi, Milan 210 Kosanovi, Nikola 42 Kosanovi, Sava 15, 101, 102 Kosanovi, Stevo Jabuar 232-234, 246 Kosti, uro 124 Kosti, Mladen 91, 177, 180, 182, 187 Kosti, N. Boko 238,'240, 241 Kosti, Uro 241 Koak, Vladimir 151,235 Kouti, August 175, 176,247 Kova, Franc 191,222,226 Kovaevi, Vidak 91 Kovai, Ante ibikin 71 Kovai; Matija 28 Kovai, Slavo 142 Krajnovi, Branko 232, 233 Krajnovi, Nikola 197 Kraljeta,.Vlado 169 Kraljevi, Novica 33, 34, 107, 108 Krivokapi, Duan 244 Krizman, Bogdan 240 Krni, Zdravko 27, 101, 102 Krnjai, Petar 142 Krnjevi, Juraj 174-176 Krstulovi, Marin 71 Krstulovi, Vicko 71, 72, 126, 127, 130 Krinik, Alojz 91, 217 Kujundi, Nedeljko 162, 163 Kuko, Ivica 130 Kuntze, Walter 104 Kuzmani, Ante 211 Kuzmi, Dragutin 248 Kvesi, Sibe 36, 37, 122, 125,203

L
Laa, Ivan 37, 42, 128, 129

265

Laic; ore 18 Laras, Branko 10, 115, 152, 165, 166, 183,

204, 209, 212, 213, 229, 231, 232, 234, 237,241,242 Latas, Branko 136 Latas, Danilo 99 Lau, Vjekoslav 183 Laxa, Vladimir 104, 105 Lekovi, Mio 146 Lengel-Krizman, Narcisa 27 Leonti, Ljubo 211 Leaji, Ignjatije 226 Lisak, Erih 247, 248 Livada, Duan 98, 99, 136, 161 Lonar, Mirko 101 Lorkovi, Mladen 28,58,60,62,119,156 Lohr, Alexander 156, 186 Lucich, Guido Rochi 84, 92, 129 Lui Lavevi, Ivan 71 Lui, Milan 209, 213 Lukaevi, Vojislav 236, 237 Luki, Iso 42 Luzi 46

Lj
Ljakovi, T. Bogdan 129 Ljoti, Dimitrije 13, 49, 218, 226, 237, 238, 240-242,244 Ljubii, T. Stevan 117,200 Ljubojevi, Jovan 135 M Macanovi, Hrvoje 173 Mac Dowel, Robert 248 Maek, Vlado 13, 78, 109, 174, 175, 185, 206,245-249 Madirazza, iro 165 Mamula, Jovo 140 Mamula 140 Mandi, Jovan 96, 98, 111, 193 Manucci 132 Margeti, Jovo 183 Marii, Vladimir 139 Mari, braa 230 Mari, Mirko 94, 246 Marijan, Mile 98, 232, 233,241 Marini, Roman 98 Marinkovi, Ivo 142 Marjanovi, Jovan 9, 17, 22, 23, 66, 76, 90, 146 Markov, Niko 183, 211 Markovi, Stipe 72 . Markovi, Jurica 141 Markovi, Vasilije 96, 141, 195, 204, 205, 208,209,219,241

266
Marui (Marussi), Vice 35, 36, 84, 85 Maskari, Niko 165, 180

1V1aek, Dragutin 194 Mai, Branko 165, 180 Matekalo, Ante 165, 184, 185 Mati, Lazar 191, 222 Mati, Stojan 42, 43 Matijai, Drago 173, 175 Matoi, Vlado 180, 183 Maibrada, Savatija 117, 200, 201 Medicijan, Momilo 222 Mesi, Mijo 161 Mihailovi, Dragoljub Draa 6, 7, 17, 18, 20-26, 65-70, 72-75, 77-79, 84, 86-88, 90-94, 97, 109, 114, 115, 122, 129, 132, 133, 135, 143-160, 163, 165-170, 172-193, 196-200, 202-210, 212, . 215-218, 220-222, 224, 226, 228-229, 231, 232, 234, 237, 238, 241-248, 251, 253 Mihi, Ilija 96, 111, 132, 133, 135, 137, 149, 158, 160, 163, 179, 181, 189 Mijovi, Novak 187, 191,200,201,217,218, 222,223,229,236,239,240 Mikai, Marko 217 Milanovi, Milo 141 Mileusni, Duan 44 Miloevi, D. Slobodan 27 Milovanovi, Kosta Peanac 18, 22 Milovanovi, Nikola 9, 18, 76, 81, 109, 114, 173,208,248 Milurovi, arko 205 Miljkovi, Husk 228, 233 Mimica, Tomo 169 Mini, Milo 17, 18, 20, 23 Miovi, Ivo 34, 180,217 Miri, Radomir 209, 219 Miri, Ratko 133 Miti, Ranko 142, 143 Mitranovi, Boro 181,205,206 Mitrovi, Sveta 205 Mladenovi, ivadin 139,200 Mladenovi, ivko 119 Mlakar, Boris 249 Moji, Milorad 237 Moljevi, Stevan 18, 19 Momilovi, Milan 232, 233 Monti, Ante 129 Monticelli, Furio 46, 47, 52-55, 59, 62, 63 Morgari, 108 Morro, Eugenie 115, 116. Mrazovi, Karlo 102,205,206 Mulali, Mustafa 228 Murat, Zvonko 183 Mussolini, Benito 17, 32, 56, 57, 188, 207, 211 .

N
Napijalo, Mihajlo (Mian) 99-101 Nedi, Milan 18, 22, 23, 70, 74, 148, 218, 226,237,244 Neubacher, Hermann 226, 238, 244, 248 Nikoli, Aleksandar 206, 207 Nikoli, Ante 38, 52, 53, 55, 62, 63 Nikoli, ore 119 Niki, Ante 118 Nonveiller 165 Novak, Karlo 77, 79, 190,204,205,231 Novakovi, Niko Longo 32, 33, 35, 46-49, 58,62,75,102,138 Novakovi, Vlado 33, 35, 36, 41, 46, 48,81, 93,94, 102, 123, 125, 128, 130, 196,202 Novkovi, Milan 135

OklQbdija, Mirko 43, 45 Omikus, Nikola 194 Omikus, Pajo 42, 82, 92, 93, 96, 124, 138 Omikus, Savo 36 Opai, anica, 142 Opai, Stanko 100, 101 Orekovi, Marko 45, 48, 96 Ostoji, Zaharije 146, 153, 156, 157, 160,
-

178-182, 199,218

Pajovi, Radoje 65, 114, 152, 186, 243-245 Paloevi, P. Miodrag 157, 200 . Pandakovi, Mirko 177 Parac, Matija 246-248 Paveli, Ante 13, 17,28, 31, 32, 43, 44, 49, 53-57, 61, 69, 76, 98, 99, 102, 104, 107, 108, 113, 114, 117, 119, 120, 135, 148, 150, 156, 185, 215, 231, 235, 237, 240, 242,246-249 Pavlovi, S. Duan 244 Peanac, vidi Milovanovi Kosta Peanac Peran, Miroslav 191,222, 226 Peri, Stijepo 62, 156 Peri, Vlada 95 Perii, Vojo 119 Perkovi, Boko -193, 194 Peut, Mane 133 Peut, Milan 98, 136, 193, 194, 234 Petkovi, Mutimir 68 Petranovi, Branko 176 Petrovi, Dragoljub -18 Petrovi, Rade 34, 46, 64-66 Petrucci, Luigi 189

Pietromarchi,Luca 62, 156 Pileti, Milan 244 Plea, uro 159, 190 Plea, Milan 111 Plea, Nedeljko 212 Plena, Duan 10, 27, 36, 37, 59 Plovani, Mladen 69 Poduje, ime 174 Pokrajac 130 Polovina, Gojko 35, 45, 109 Poljak 69 Popovac, Ismet 119 Popovi, Danica 251 Popovi, Duan 131 Popovi, Ilka 251 Popovi, Jovica 138, 139 Popovi, Onisim 126 Popovi, Pajo 33, 36, 41, 55, 62, 63, 75, 81-83,86,92-94,102,109,111,126-132 Potonik, Jakov 201 Potrebi, Milan 96, 199,227, 232 Predavec, Josip 247 Predavec, Vladimir 246-249 Prezelj, Ivan 242 Primorac, Rudolf 91 Prostran, Drako 191, 222, 238 Prostran, Jovan 227 Prostran, Stevan 190, 191,222,236 Pucar, uro 49 Puk, Mirko 28 Puli, Nikola 219,226 Pupovac, Ilija 117 Pupovac, Mijat 117 Puri, Boidar 189

Rai, Jaka 34,180,181,183,184,187,190, 212 Rai, Punia 13 Radakovi, Mio 96, 97 -Radakovi, Nedeljko 97 Radi, Stjepan 12, 13 Radojlovi, Milo 96, 132, 135 Rado, Vaso 34, 217 Radoevi, Todor 239, 241 Radulovi, S. Borivoje 87, 93 Raenovi, Stevo 33, 35, 36, 41, 42, 44, 46, 64, 92, 96, 102, 110, 111, 115, 124 Rajnovi, Nikola 140, 161 Rakini, Milan 100, 142 Rakoevi, Mile 87, 93 Rapaji, Vujadin 197, 203 Rapotec, Stanislav 76-79, 95 Raeta, Boko 42-45, 85,96, 97, 135 Rebi, uro 233

267

Renduli, Lothar 217, 235 Resch, Hinko 231 Roarta, Mario 104-108, 114, 115, 117, 119-121, 147-152, 154, 156, 169 Robotti, Mario 186, 187, 186 Roich, Gulio 116 Rokvi, Mane 92, 94, 110-112, 132, 159, 162,200,216,218-220,222,225,230 Roman, Gregorij 248 Rubi, Nikola 195 Rukavina, Juco 53 Rutalj, Mladen 135

Sabro 117

Saje, Franek 204, 205 Salvatores, Umberto 46, 55, 56 Samodol, Kreimir 191,222,226 Savi, Damjan 137 Savovi, Milo 196 Scasellati, Franc 34 Scipione 141 Sedlar, Branko 194 Seitz, Aleksandar 28 Sekuli, Milo 18 Sekuli, Nikola 37 Servatzy, Vjekoslav 194, 235, 236 Simi, Stevo N. Male 117,200 Simovi, Duan 211 22, 24, 76 Simuni, Zvonimir 168, 169, 183 Sini, David 54, 55, 59, 62, 63, 83,109-113, 127, 128, 154, 155, 189

Sinobad,

~ Nenad 129

Smiljani, Vujica 98 Smodlak, Josip 211 Soddu, Millo Francesco 97 Spigo, Umberto 158, 187, 188, 199-201,210, 211 Spitzer, Radoslav 173 Srdi, Vojislav 96, 133, 138, 194 Sredanovi, Dmitar 142 Sremac, uro 234 Staljin, Visarionovi Josif 77 Stani, Milan 207 Stani, Nada 218 Stanisavljevi, Danilo Cicvara 111, 138, 139 Stanisavljevi, uro 10, 16, 17,33-36,39-43, 45-47,51,64,81,82,93,97,99-101,142 Stanisavljevi, Jovo 224, 227, 235 Stanisavljevi, Nikica 111, 138, 197 Stanisavljevi, Todor 139, 216 Stanii, Baja 88, 155 Stanojevi, Gavro 134, 135, 138, 237, 238 Starevi, Milan 42 Stefanovi, Mladen 237, 241, 242

268
Stegnjaji, Milorad 116, 125, 223-227 Steinberg, Adolf vidi-Domjani Drago Stevanovi, Milenko 201

Stepinec, Alojzije.78, 243, 247, 248 Stilinovi, Ferdo 194 Stipanovi, Milo 141 Stojadinovi, Milan 15 Stojanac, Marko 180, 183,212,217 Stojsavljevi, Petar 201, 202, 218 Stude, Marin (pseud. Milovanovi, 177, 178, 181, 187 Svilokos, Nino 169,237

Milan) ali 247, 248 aki, Stanko 97 anti, Milan 119, 146, 155 ari 161 aa, Milojko 234 ebelj, Ivan 161 ehi, Nusret 11, 12, 14 imuni 34 inko, Ervin 33, 37 inko Jovanovi, Stevan (Stjepan) 76, 77 orak, Brako 13 7 orak, Duan 132, 166, 192 oki, David 96, 132, 179, 181, 182, 197, 200,202 tambuk, Zdenko 71, 72 tedimlija, M. Savi 243, 244 tikovac, Luka 42 ubai, Ivan 237 umonja, uro ua 232, 233 ' ustar, Anton 169, 192

T
Tankosi, Milan 46 Tanjga, Luka 47, 48,123 Tarabi, Joco 208, 209 Tesli, Vladimir 194 Todorovi, Boko 68, 69, 205 Todorovi, arko 79,170-173,246 Tomasevich, Jozo 9, 17, 18, 21, 24, 104, 246-248 Tomaevi, Mihajlo 91, 196 Tomai, Ljudevit 246 Tomi, Rade 140

Tomini, Bruno 141 Tomljanovi, Cvjetko 102,205,206 Tomovi, Beir 244 Toni, Stanko 173 Tonkovi, ivo 173 Torbica, Milan 33 Torbica, Milo 42, 44 Travica, urad 135 Trbojevi, Dane 224 Trgo, Fabijan 186 Trifunovi, Ilija Biranin 34, 64-68, 71, 72, 76-78, 87, 90-94, 96, 102, 104, 115, 119, 122, 124, 129; 131, 132, 139, 145-151, 153, 155, 156, 159,164, 170, 174, 175, 177-185,199,200 Trivuni, Radovan 27 Trkulja, Dmitar 98 Trnjakovi, Mile 36, 37, 46 Tuan, Franjo 173

Ujdurovi, Miroslav 27 Urukalo, Sergije 34, 71, 72, 91,102,180,183, 184, 187, 188, 190, 212 Urumovi, Dragan 248 Uzelac, Branko 194 Uzelac, Milan 34 Uzunevi, Dimitrije 91, 94, 115, 119, 177

V
Vasi, Dositej 29 Vasi, Dragia 18-20 Vatavuk, Ante 110, 187, 188, 197,201,215, 216 Veber, Mirko 227 Veerinovi, uro 136 Veesenmayer, Edmund 108 Veljkovi, Petar 97 Vezmar, Gojko 27, 39,42-45, 97, 124, 136, 139, 195,199 .

Viale, Carlo 120

Vidakovi, uro 98, 136, 137, 194, 210 Vilovi, uro 165, 177, 178, 180, 182, 185 Vlaisavljevi, Stojan 194 Vlai, Ilija 232, 233 Vrani, Vjekoslav 39, 55, 56, 107, 108, 118, 235,248 Vrani, Kreimir 169 Vrcan, Jure 72 Vukadinovi, Sava 96, 133 Vukeli, uro 132, 165, 180, 203, 204 Vuksan, Pekia 96 Vuksanovi, Milivoj 187,200,216,218,219, 230,235,237-239 Vuleti, Jovan 135, 194

Zaklariovi, Mihajlo 217, 218 Zanotri, Lio Laerte 196 Zatezalo, uro 27, 234 Zeevi, Ilija 36 Zeli, Pavle 222 Zerbino, Paolo 34, 187 Zlatar, Pero 15} Zlati, Savo 99 Zori, N. Milan 45L49-51 alac, Tomo 251 ani, Milovan 28 ic, Milivoje 212 ivanovi, Sergije 96, 133 ivkovi, Pero 225 ujovi, Mladen 18, 182-185, 187-193,203, 208, 210, 212, 213

269

Sadraj

RIJE IZDAVAA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . PREDGOVOR. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . UVOD

..............................................
I. glava
POJAVA ETNITVA U HRVATSKOJ I NJEGOVO ORGANIZIRANJE Prva okupljanja. . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . etnici kao sredstvo talijanskog okupatora za razbijanje oruanog ustanka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Reagiranje ustakog reima i sporazumi s Talijanima. . . . . . . . . . . Akcije oko daljnjeg organiziranja etnika. . . . . . . . . . . .: . . . . . . . . Vojna organizacija etnika i pokuaji irenja. . . . . . . . . . . . . . . . ........ II. glava U SAVEZU S TALIJANSKIM OKUPATOROM I USTAKIM
,

REIMOM PROTIV NARODNOOSLOBODILAKOG PO

KRETA
patora protiv NOP-a .

Mjesto i uloga etnika u daljnjoj strategiji borbe talijanskog oku

Prve akcije oko sporazumijevanja ustakog reima i etnika. . . . .. 107 Daljnje akcije talijanskog okupatora i ustakog reima oko mobili zacije

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 103

etnika protiv NOP-a '. . . . . . . . . . . . . . . .. 114

etnici i problemi borbe protiv NOP-a .

Pokuaj poduzimanja vee etnike ofenzive protiv NOP-a ...............................................,

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 122
146

Pojaani etniki teror. ',' . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160 Pokuaji novih okupljanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 164 Slom etnikih planova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..
186

270 59 11 27 37 52 64 79

III. glava U SLUBI NJEMAKOG OKUPATORA DO KONANOG SLOMA

U funkciji politike njemakih okupacionih snaga ...................................... .............................. 215 Bijeg pred snagama NOP-a ............................................................................................................................ 234 U fronti okupljanja snaga kontrarevolucije .................................................................................... 242 Politika kampanja protiv NOP-a kao posljednje oruje .................................................. 249 IZVORI I LITERATURA ...................................................................................................................................................................................................255 KRATICE . ....................................................................................................................................................................... 261
KAZALO IMENA ..........................................................................................................................................................263

271
PLAVA BIBLIOTEKA Fikreta Jeli~Buti. ETNICI U HRVATSKOJ 1941-1945.

Izdava GP DELO, OOUR GLOBUS, Izdavaka djelatnost ZAGREB

Za izdavaa TOMISLAV PUEK

Lektor MILAN IVKOI Oprema BRONISLA V FAJON Naklada 4000 primjeraka Tisak GP DELO, LJUBLJANA, 1986. YU ISBN-86-343-0010-2