SVJETSKA POVIJEST 1918. 1945.

SADRAJ: 1. Prvi svjetski rat openito 2. Ulazak Amerike u rat 3. Mirovni ugovori 4. Njemaki nacizam 5. Faizam u Italiji 6. SAD izmeu 2 svjetska rata 7. Kina izmeu 2 svjetska rata 8. SSSR izmeu 2 svjetska rata 9. panjolski graanski rat 10. Sovjetska republika Maarska 11. Gandhi 12. Kominterna 13. Sovjetska republika Njemaka 14. Od napada na SSSR do kapitulacije Japana 15. Drugi svjetski rat do ljipnja 1941. godine 16. Rat od 1944. 1945.

1.

PRVI SVJETSKI RAT OPENITO

Prvi svjetski rat zapoinje ubojstvom Franje Ferdinanda, austrougarskog prijestolonasljednika u Sarajevu. Iako je to bio povod zbog kojeg je rat zapoeo , on je bio samo izlika koja se ve due vremena ekala. Pravi razlozi ovoga rata nemaju direktnu vezu sa atentatom. Atentat je bila prilika da Njemaka pod opravdanim razlogom napadne svoje suparnice. Da se rijei Srbije, koja je postajala sve jaa, pritom i Rusije koja e kao zatitnica Srbije biti primorana ui u rat. A s druge strane da se obrauna i sa Francuskom i Britanijom u sluaju ako i one zbog svojih sporazuma s Rusijom stupe u rat. U ovom ratu koji je trebao trajati jedva godinu dana, prvi put su upotrebljeni novi naini borbe, prvi put je rat postao pozicijski, gdje se nije puno osvajalo. Novi tipovi oruja, podmornice i bojni otrovi i velike ljudske rtve obiljeili su prvi svjetski rat. U lipnju 1914. Franjo Ferdinand, austro-ugarski prijestolonasljednik, doao je u Bosnu nadgledati vojne vjebe Austro-Ugarske vojske. 28. lipnja 1914. tijekom vonje ulicama Sarajeva ubijen je u atentatu koji je na njega izvrio Gavrilo Princip, pripadnik organizacije Mlada Bosna. Austro-Ugarska je posumnjala u upletenost srbijanskih vlasti i zatraila istragu u Srbiji te je 23. srpnja 1914. dala ultimatum sa poniavajuim uvjetima za Srbiju, kojeg je Srbija odbila. Naelnik austrougarskog generaltaba general Konrad von Hecendorf odmah je shvatio atentat kao dobar povod za rat protiv Srbije. Samo je trebalo vidjeti da li e Njemaka uvati Austriji lea prema Rusiji. Odluka o ratu donesena je vrlo brzo poslje izvrenog atentata, to samo ukazuje da je ona bila dugo pripremana i stalno prisutna. Usvojena na njemako austro-ugarskim pregovorima 5. i 6. srpnja u Postdamu, formalno potvrena na sjednici austro-ugarskog Zajednikog ministarskog savjeta 7. srpnja, a 9. srpnja u Banji Il zvanino ju je prihvatio car Franjo Josip. Meutim stvarni poetak rata odloen je za koju nedjelju da bi se potpuno pridobile vladajue snage u Maarskoj, zatim saveznika Italija i susjedna Rumunija i da bi se stvorili povoljni uvjeti da se Srbija iznenadi. Na poticaj Njemake 28. srpnja 1914. Austro-Ugarska je objavila rat Srbiji, otvorenim brzojavom. Kraljevina Crna Gora je odmah objavila rat Austro-Ugarskoj. Sve je trebalo ostati lokalnim ratom. Ali na to je Rusko carstvo objavilo rat Austro-Ugarskoj. Njemaka je spremno objavila rat Rusiji, Francuskoj. Zbog napada na Belgiju, Velika Britanija je objavila rat Njemakoj. Tako su se lanice Antante i lanice Trojnog saveza nale u ratu. U kolovozu se

lanicama Antante pridruio Japan. Osmansko carstvo, Bugarska, Rumunjska, Grka, Portugal, Kraljevina Italija i SAD su se kasnije iz raznih razloga ukljuile u rat. Sasvim je jasno da je ovaj rat , najvei to je povijest dotad zabiljeila, neposredan proizvod imperijalistike faze kapitalizma, kada su se velike sile u svom ekspanzionizmu sudarale svuda otvoreno ili prikriveno. Nesumnjivo je , takoer, da je momenat sukoba odabrala Njemaka, dopustivi i podstakavi svog poslunog i zavisnog saveznika da neopravdano napadne Srbiju povodom atentata koji su poinili njegovi podanici na njegovom teritoriju. Samo, odgovornost pada na sve imperijalistiki orijentirane sile koje su ga izazvale svojom politikom. Svaka od njih je imala svoje osvajake ratne ciljeve. Be je otvoreno teio dominaciji na Balkanu. Usporedno e se, vjerovalo se tamo, u korjenu prjesjei oslobodilake tenje jugoslavenskih naroda Dvojne monarhije kada se bude unitila slobodna Srbija sa svojom privlanom snagom uveanom poslje balkanskih ratova. Njemaka je sasvim svjesno stajala iza takve politike, znajui vrlo dobro da se preko Balkana i satelizovane Turske dopire ak do Indijskog oceana, pri emu bi ona, kao neusporedivo jai partner, imala glavnu rije. Ako se Europa ne umijea, sa malo krvi i napora stekla bi se ogromna dobit. U protivnom, to je bilo vjerovatnije, pruila bi se prilika da se obrauna s Francuskom i Rusijom bolje sad nego kasnije- i ostvari dominacija nad Europom. U Berlinu se vjerovalo da Britanci nee intervenirati zbog krupnih domaih tekoa nerijeeno irsko pitanje ve je zaprijetilo graanskim ratom-, a njemaki mjerodavni vojni krugovi koji su preko savitljivog cara uzeli politiku u svoje ruke, nisu se ni plaili njih. Bili su sigurni da e za mjesec-dva oboriti Francusku ma to Britanci uinili, a za njihovu Ekspedicionu armiju govorili su da e je uhapsiti ako se bude pojavila na kontinentu; potom e doi red na Rusiju, koju po njima- nitko nee moi spasiti. U narednoj etapi doao bi obraun s britanskim lavom na moru za prevlast u svjetu. U ovom ratu Antanta nije branila samo svoje imperijalistike tekovine, pozicije i prespektive, ve je imala i vrlo odreene ciljeve. Branei Balkan od tue dominacije, carska Rusija se ujedno borila da ga stavi pod svoju kontrolu i otvori si put u slobodno more, davni san njihove vanjske politike. Raspad Austro-Ugarske, a njen se poraz mogao samo tako zavriti, dao bi Rusiji i prevlast u Panonskoj nizini, istonoj i srednjoj Europi. Britanija i Francuska branile su ovim ratom u prvom redu svoje ogromne kolonijalne imperije, ali nisu izgubile iz vida nove posjede i utjecaje. Obje su bile zaineresirane i za Srednji istok gdje su se znalo se ve tada nalazile ogromne rezerve nafte, novog pogonskog goriva velikih perspektiva. Britaniji se pruala i prilika da se oterese vrlo opasnog takmaca na moru i u prekomorskoj trgovini, Francuskoj da uvrsti svoj poloaj u Europi i da povrati Elzas i Lotaringiju. Srbija i Crna Gora,

mada uvuene u imperijalistiki rat, ustale su u obranu svog opstanka, produavale su kako to kae Lenjin- svoju dugogodinju oslobodilaku borbu. I Belgija je branila svoju slobodu, uz rezervu da je ujedno i uvala svoj ogromni kolonijalni posjed Kongo.1 Da ga Njemaka u ljeto 1914 nije izazvala, u onoj atmosferi dubokog rivalstva i nepovjerenja rat bi koju godinu kasnije moda pokrenuo suprotni blok. Ipak pokuaj Njemake da s orujem pristupi novoj podjeli svijeta sudarao se s vladajuim pravinim i moralnim mjerilima. Prve borbe na balkanu su zapoele 12. kolovoza, kada su austro-ugarske snage prele Savu i Drinu. Usljed urbe , nedovoljne pripremljenosti i ranog forsiranja Drine Poorekova 5. armija zapala je ve prvih dana ratovanja u bezizlazni poloaj. Tek to je prela Drinu naila je austrougarska armija na estok otpor veeg dijela pregrupirane srpske vojske. Srpska vrhovna komanda je na vrijeme doznala za glavni pravac napada Poorekovih snaga i odmah je prihvatila odluujuu bitku na planini Ceru. ( 16-18. kolovoza 1914.) Vjeto voena srpska vojska uspjela je razbiti austrougarsku 5. armiju i tek nadoli 8. korpus i da ih vrati na poetne poloaje preko Drine. Poorekova balkanska vojska pretrpijela je katastrofalne gubitke. Time je bila slomljena prva austrougarska ofenziva na Srbiju i Crnu Goru i ujedno prva znaajna pobjeda Antantne koalicije. U nedjelju 2. kolovoza Njemci su pokuali uvjeriti Belgiju da Francuzi tek to nisu upali u Belgiju s namjerom napada na Njemaku, pa su zatraili odobrenje da i sami uu u Belgiju zbog svoje samoobrane. Naravno, to je bila izmiljotina, samo izgovor za njemaku akciju. Belgija je to odbila, te je njemaka specijalna borbena grupa Druge armije pod zapovjednitvom generala Otta von Emmicha 3. kolovoza ula i napala Belgiju. Njemaki upad u Belgiju pruio je engleskom dravnom vodstvu najbolje razloge da u smislu Antantine politike posljednih godina zauzme svoje stajalite i u vlastitoj zemlji savlada posljednje otpore protiv ulaska u rat. Engleska je u rat ula 4. kolovoza. Kako se Njemaka zemljopisno nalazila izmeu dvije vatre (Francuske i V.B. na zapadu i Rusije na istoku.) njezini generali imali su plan kako to krae ratovati na dvije fronte, takozvani Schlieffenov plan. Njemake su trupe napale i brzo se probile kroz Belgiju i Luksemburg te poele osvajati teritorij Francuske. Kada su se Nijemci nali pred Parizom, Francuzi su krenuli u protunapad. Dolo je do bitke na rijeci Marni gdje su u rujnu 1914. zaustavljene njemake trupe. Stabilizacijom crte bojinice zapoeo je Pozicijski rat- rovovski rat gdje su vojske bile smjetene u rovovima i borile se za svaki komadi zemlje. Ruska vojska se brzo mobilizirala to Njemaka nije oekivala. Zbog toga su Nijemci dio trupa sa zapada prebacili na istok.
1

Pokuaji obje strane da na zapadnom dijelu bojita obuhvate i odluno poraze jedna drugu doveo je do Trke prema moru, serije krvavih bitaka koje su zavrile neodlunim rezultatom i stvaranjem linije rovova koja se protezala od kanala La Manche do vicarske granice. Na istonom frontu vojska carske Rusije suoila se poetkom kolovoza 1914. sa dva neprijatelja na svojim granicama: na sjeverozapadu sa Njemcima a na jugozapadu sa AustroUgarskom. Dok su sve znaajnije njemake snage bile koncentrirane na zapadu prema Francuskoj, dotle je austrougarska vojska imala glavni zadatak da napada Ruse. U poetnim operacijama, du cijele linije fronta, ruska vojska imala je uspjeh i potiskivala je njemake trupe prema Visli. Njemci su osjetili opasnost i poduzeli protumjere, sa zapadnog fronta poslali su pojaanja i popunjavali su trupe koje su se povlaile. 26 kolovoza Nijemci su zapoeli kontraofanzivu i u podruju Tanenberga uvjerljivo porazili rusku drugu armiju, za samo 5 dana , koliko je trajala bitka Meutim Rusija je imala znatno vie uspjeha protiv Austro-Ugarske na svom jugozapadnom frontu. Austrougarska vojska je imala znaajne poetne uspjehe, ali nije mogla dugo da izdri ilavu obranu brojnih ruskih armija. Frontalnim udarom kod Gnjile Lipe Rusi su porazili austrougarsku vojsku koja je bila primorana na povlaenje i naputanje rovova. A Galicijska bitka, 18. kolovoz. - 12. rujan 1914., zavrila je katastrofalnim porazom Austro-Ugarske. Sredinjim silama nije uspio plan da rat rijee u prvih nekoliko mjeseci, ali je kao poticaj dolo stupanje Osmanskog Imperija u rat na njihovoj strani. Nakon toga se Rusija vie nije mogla snabdijevati preko Crnog mora, to je imalo bitne posljedice na efikasnost njene vojske. Ponovno otvaranje rute za snabdijevanje Rusije, odnosno izbacivanje Turske iz rata, bio je glavni cilj ambiciozne dardanelske operacije koju su u proljee 1915. saveznici pokrenuli. No taj plan se pretvorio u spektakularni fijasko, prvo nakon neuspjelog pokuaja proboja mornarice kroz Dardanele, a zatim nakon iskrcavanja ANZAC-a na Galipolje, gdje je njihov prodor uspjeno zaustavio turski Kemal paa. Obeavi Italiji teritorijalnu ekspanziju na raun Austro-Ugarske Londonskim tajnim ugovorom, Antanta je do proljea 1915. uspjela pridobiti na svoju stranu Italiju i ova je u svibnju napala Austro-Ugarsku, ali su se slabije austro-ugarske snage uspjeno suprostavljale svim talijanskim ofenzivama. Londonskim ugovorom potpisanim 26. travnja 1915. Italija dobiva Trst, grofovije Goricu i Gradiku, cijelu Istru do Kvarnera ukljuujui Volosko i istarske otoke Cres, Loinj kao i jo neke manje otoke, zatim Dalmaciju u njenim upravnim granicama, te sve otoke koji lee na sjeveru i na zapadu Dalmacije. Ugovor koji je trebao ostati tajna objavila je sovjetska tampa 28. studenog. 1917.

Sredinje sile su imale daleko vie uspjeha u svojim ofenzivnim operacijama. Nakon proboja kod Grlitza su ruske snage odbaene iz veeg dijela Poljske, a u jesen je ulazak Bugarske,14. listopada 1915., u rat na strani Sredinjih sila omoguio osvajanje Srbije, ija vojska je bila prisiljena na povlaenje kroz bespua Albanije i Kosova sve do Krfa blizu Grke. U travnju 1915. za vrijeme druge bitke kod Yepresa, Njemci su otvorili ventile na plinskih cilindra, koristei se laganim sjeveroistonim vjetrom koji je usmjerio vie od 160 tona klora (zeleno-uti plin) preko francuskih poloaja. Njemci su plin prvi put upotrijebili u sijenju na ruskoj fronti, kad je bilo previe hladno da bi suzavac kojeg su tom prilikom upotrijebili mogao uope djelovati. Klor u najmanju ruku uzrokuje jaku iritaciju oiju i izaziva tekoe u disanju. U veim dozama oteuje pluno tkivo. U krajnjim sluajevima plua se mogu ispuniti tekuinom, proizvodei uinak slian utapanju. Nijedan vojnik se dotad nije susreo s takvim orujem i nitko se nije mogao od njega zatititi osim njemakih specijalaca odgovornih za njegovo putanje. Njemaka je mornarica na otvorenom moru samo navukla pomorske snage Engleske, ne ispunivi nade koje su nju polagane. Ona je i poslje prilinog uspjeha u bitki kod Skagerraka 1916. bila osuena da miruje u lukama. S engleskom blokadom izlaza iz Sjevernog mora poela je i na moru neka vrsta pozicijskog ratovanja kojemu je bio cilj da umjesto uobiajnog traenja odluke u pomorskoj bitki neprijatelja iscrpi i paralizira. Njemake kolonije nisu imale strategijsko znaenje i ubrzo su redom zauzete. Erich von Falkenhayn, naelnik njemakog generaltaba, smatrao je, da Sredinje sile, bez obzira na spektakularne uspjehe na istonim bojitima, nee odnijeti pobjedu ukoliko iz rata ne bude izbaena Francuska. Odbacivi strategiju temeljenu na odlunom udaru kao neizvedivu u postojeim uvjetima zapadnog fronta, odluio se za ofenzivu iji je krajnji cilj umjesto osvajanja teritorija bilo iscrpljivanje francuskog ljudstva. Cilj je paljivo odabran; trebao je biti upravo takav za kojeg bi Francuzi sve rtvovali da bi ga osvojili. Ogromne tvrave nad Verdunom, gradom od legendarne vanosti za Francuze, trebale su postati njihovo stratite. 21. veljae 1916. njemaki topovi su otvorili vatru na Verdun. Francuzi su uzvratili i njihova obrambena filozofija zasnivala se na beskompromisnom napadu. Znailo je to da svaki poloaj kojeg neprijatelj osvoji treba pod svaku cijenu ponovno preoteti, upravo on na to je von Falkenhayn raunao, na prihvaanje izazova i potpuno iscrpljivanje Francuza. Verdunska bitka je postala kao to je von Falkenhayn i zamislio, simbol najveeg iscrpljivanja. Trajala je deset mjeseci, due no ijedna bitka do tada. Ni u jednoj bitki u povjesti ratovanja nije toliko ljudi poginulo na tako malom prostoru. Koliko je Francuska zbog svog prestia sve dala

da obrani Verdun, toliko je Njemaka zbog svog prestia sve vie teila tome da ga osvoji. Verdunska bitka se zavrila pojednakim iskrvljavanjem obje strane. Francusku je spasila Rusija. Djelomino kao odgovor na pozive Francuza da se oslabi pritisak na Verdun, ruski general Brusilov napao je Austrijance sa etrdeset divizija na jugoistonom frontu. Ono to je poelo kao diverzija, ubrzo se pretvorilo u povlaenje razbijene austrijske vojske du fronta dugog skoro pet stotina kilometara. Nastojei saveznika osloboditi pritiska, Britanci su u lipnju pokrenuli ambicioznu ofenzivu na rijeci Sommi. Taj se napad pretvorio u jo jedan krvav i spektakularna promaaj u kojemu je izgubljen veliki dio ljudi za beznaajan teritorij. S druge strane, Nijemci su, nastojei zaustaviti ovaj napad, bili prisiljeni prebacivati snage s Verduna i tako omoguiti Francuzima da tu bitku polako preokrenu u svoju korist. Bitka na Sommi je trajala pet mjeseci. Tek kad su zimske kie pretvorile bojite u blatnjavu pusto, britanski zapovjednik Haig je najzad bio primoran da narediti prestanak operacija . Za vrijeme bitke na Sommi u napadu se koristilo novo i dotad neisprobano oruje, to oruje je bio tenk, na strani britanaca to tajno oruje pojavilo se na bojinici 11. rujna 1916. Sedamnaest ih je zakazalo prije nego su do nje doli, sedam ih nije ni krenulo, ali dvadeset pet ih je ipak postiglo izvanredan uinak. Iako su tenkovi bili prespori i nepouzdani, ono to su postigli bilo je od neprocjenjive vrijednosti. Ne samo to su sudjelovali u prodoru od gotovo 2000 metara u neprijateljski teritorij, nego su i snano uzdrmali moral neprijatelja. A na Balkanskom bojitu oporavljena srpska vojska i saveznika Istona armija formirale su polovinom 1916 god. solunski front ( 9 francusko-britanskih divizija i 7 srpskih divizija) pod komandom francuskog generala Saraja. Sredinom kolovoza 1916. njemako- bugarske snage prele su u ofenzivu kako bi onemoguile potpunu konsolidaciju fronta, ali su bile zaustavljene i protuofenzivnim operacijama saveznika (u studenm) potisnute sa svojih poloaja. Poslje velikih krvavih bitaka kod Ostrovskog jezera srpske jedinice su osvojile Kajmakalan i oslobodile Bitolj sa malim graninim pojasom teritorije Srbije. Meutim front se ubrzo stabilizirao. Do proboja solunskog fronta u jesen 1918. voene su samo defazivne operacije ( rovovski rat) uz svako dnevno prisustvo saveznikih dilema oko njegova opstanka.

2. ULAZAK AMERIKE U RAT

Na samom poetku rata SAD objavile su neutralnost i nastojale su uvrstiti i proiriti svoje ekonomske i politike pozicije. U tom pogledu SAD uspostavljaju jake veze s Antantom, a posebno s Velikom Brtianijom, s kojom je od kraja 1914. godine trgovinska razmjena naglo rasla. No, kako su odnosi SAD-a i Antante bivali sve bolji, tako su odnosi SAD-a i Njemake postajali sve loiji. Situacija koja je predhodila ulasku SAD-a u rat bila je sloena. Rat je do tada ve trajao tri godine i uvelike je promijenio svoj karakter. Odluujui prilog promjeni karaktera rata dao je razvoj prirodnih znanosti, tehnike i industrije. Moderna oruja, prije svega strojna puka i brzopotezni top, onemoguila su ofenzivne bitke nekadanjeg tipa i nametnula pozicijsko ratovanje. Zaraene strane podijeljene u dva bloka poele su voditi pozicijske ratove koje su za zadatak imale iscrpljivanje neprijatelja. Do 1917. godine Amerika je privreda bila dovoljno razvijena tako da je naklonost Amerike mogla donijeti prevagu meu izjednaenim europskim silama. U to vrijeme Engleska i Njemaka vodile su rat i na moru i to koristei metodu meusobne blokade pojedinih luka. Oko tog novog naina ratovanja i s njime nastale promjene pojma neutralnosti obje su strane razmijenile otre note sa Sjedinjemin Dravama. Vjetiju argumentaciju pruila je Engleska, utoliko lake to je njezina blokada dodue pogaala itav jedan narod, ukljuivi ene i djecu, ali pri tome nisu direktno ubijali civilne osobe kao to je to bilo pri napadima podmornica na putnike brodove. Zbog takvog stanja na Atlantiku Amerika je razvila trgovinsku suradnju s Engleskom i Francuskom. Nato je Njemaka, nakon kratkog vremena mirovanja 1. veljae 1917. godine krenula u neogranieni podmorniki rat. Tada je pomorsko podruje oko Engleske proglaeno zonom u kojoj e se brodovi torpedirati bez predhodnog upozorenja. Na neogranien podmorniki rat ameriki je predsjednik Wilsom odgovorio 3. veljae 1917. prekidom diplomatskih odnosa s Njemakom, to je u SAD-u svuda pozdravljeno. Sva ova dogaanja jasno su nagovijestila i sam ulazak SAD-a u rat na stranu sila Antante. To se konano dogodilo 1. travnja 1917. godine. Amerika vlada je stupila u rat bojei se pobjede njemakog imperijalizma, a podmorniki rat posluio joj je kao povod za taj korak. SAD su odmah nakon objavljivanja rata Njemakoj pristupile reorganizaciji svojih oruanih snaga i stvaranju moderne armije. Zakonom od 19. svibnja 1917. uvedena je opa vojna obveza. Poto SAD nisu imale razvijenu ratnu industriju, naoruanje i municija proizvedeni su za amerike jedinice veinom u Velikoj Brtianiji i Francuskoj, kojima su SAD za to isporuivale sirovine.

SAD su odmah uzele uea u ratu sa svojom monom flotom, koja e mnogo doprinijeti osiguranju atlantskih i drugih komunukacija. S Austro-Ugarskom su prekinuti diplomatski odnosi 10. travnja, a 7. prosinca je objavljen rat i njoj. Turska je prekinula diplomatske odnose sa SAD-om 20. travnja. Odrala ih je samo Bugarska. Za primjerom SAD-a krenula je veina drava Srednje i June Amerike. Tijekom 1917. godine niti jedna od zaraenih strana nije ostvarila svoje ciljeve. Njemaka je na Zapadnom frontu odbila sve nalete ujedinjene amerike i francuske vojske, dok je s Rusijom i Rumunjskom povela pregovore o miru. Nakon proboja kod Soe( 24.-27. listopada 1917.) talijanskoj je vojsci nanijet teak poraz, Talijani su odbaeni do rijeke Pijave, a zarobljeno je oko 300 000 talijanskih vojnika. Jedino je jo Turska uspijevala izdrati protivnike napade. Meutim, osnovni strategijski cilj Centralnih sila nije ostrvaren jer one nisu uspjele neogranienim pomorskim ratom prisiliti Veliku Britaniju na mir. Iako je Velika Briatnija bila u tekoj situaciji jer su mnogi, to njezini, to protivniki brodovi bili potopljeni ime joj je prijetila opasnost od prestanak pomorske komunikacije, kriza je ipak uspjeno savladana. Saveznici su poeli jaati vlastitu protupodmorniku odbranu i jae poticati industriju brodogradnje. Izlazak Rusije iz rata i uspjeno izvedena ofanziva njemakih i austro-ugarskih snaga na talijanskom bojoitu krajem 1917. godine davali su Centralnim silama snagu za nastavak rata 1918. godine. U takvim uvjetima odluila je Vrhovna komanda izvesti ofanzivu na Zapadnom frontu, kako bi odluujuom pobjedom nad britanskom i francuskim snagama u 1918. rijeila rat u svoju korist. Austro-ugarska je odbila zahtjev Njemake da s njom sudjeluje u ofanzivi na zapadu, ali je bila spremna samostalno povesti ofanzivu protiv Italije. Poetkom veljae odlueno je da ofanziva zapoinje 21. oujka. U razdoblju od 21. oujka do 17. srpanja Njemci su na Zapadnom bojitu izvrili pet ofenziva, ali bez znaajnijih uspjeha. Tijekom prve ofanzive nazvane druga bitka u Pikardiji poetna snaga Njemake vojske postajala je sve slabija kako se irila duina fronta, tako je da je Vrhovna komanda obustavila napad. Druga Njemaka ofenziva poznata je pod nazivom trea bitka u Flandriji. Vrhovna komanda nije realno procijenila njemake gubitke nakon prve ofanzive te je namjeravala ponovnim napadom iznuditi odluku rata na Zapadu. Poslije tekih borbi uz obostranu upotrebu tenkova njemake jedinice su postigle lokalne uspjehe, ali izloene protunapadima engleskih i francuskih snaga morale su se povui. Trea i etvrta Njemaka ofenziva izvedene su unato svjesnosti Vrhovne komande o tekom stanju vojske. Ratni cilj - unitenje britanske vojske- nije naputen. Ove dvije ofanzive donijele

su njemakoj vojsci znaajne uspjehe. Francuska obrana je probijena, a sam Pariz bio je neposredno ugroen. Ipak, situacija u nemakoj vojsci bila je teka, a veliki ljudski gubitci mogli su se samo djelomino nadoknaditi. Peta njemaka ofenziva temeljila se vie na pritisku kako bi meu neprijateljima stvorila elju za sklapanjem mira. No, frncuski general Foch priprema protuudar kojim su saveznici slomili njemake strategijske planove. Bitkom na Marni ( srpanj-kolovoz 1918.) poelo je razdoblje konanog poraza njemakih snaga na Zapadnom frontu i konanog preokreta rata u korist sila Antante. Nakon ove uspjeno izvedene francuske protuofenzive i povlaenja Njemaca na rijeke Enu i Velu savezniki protuudari su nastavljeni. Potuni slom njemake vojske izbjegnut je angairanjem posljednjih snaga. Vrhovno zapovjednitvo konstatiralo je da je Njemaka na izmaku snaga te da bi trebalo zavriti rat uspostavljanjem diplomatskih odnosa s Antantom uz posredovanje neke neutralne drave. Uzastopnim ofenzivnim operacijama saveznici su odbacili njemaku vojsku na Siegfriedovu liniju saveznika ofanziva krajem rujna i poetkom listopada ipak nije dala oekivane rezultate. Njemake su jedinice izgubile Siegfriedovu liniju, ali su unato tome uspijevale odravati kompaktnost fronta. Meutim, zbog stalnih poraza na Zapadnom frontu, proboja Solunskog fronta ( rujan 1918.), kapitulacije Bugarske i teka situacija Austro-Ugarske i Turske, njemaka Vrhovna komanda je 29. rujna zatraila od svoje vlade da odmah povede pregovore za primirje. Nepovoljan razvoj situacije na bojiu i revolucionarni dogaaji unutar Njemake prisili su Vrhovnu komandu da 7. studenog zatrai od vrhovnog zapovjednika saveznikih snaga generala Focha primirje. 11. studenog u Compiegneu Njemaka je potpisala kapitulaciju. Unutranja politika i privredna situacija unutar zemalja Centralnih sila postajala tijekom je sve tea. U Njemakoj se javlja veliko nezaodvoljstvo koje potie opa neimatina, a time i sve vea glad. Sitacija se jo vie zaotravala revolucionarnim pokretima, naruito nakom izbijanja revolucije u Rusiji. Unutar veine drava jaala je nacionalna ideja, koja je isprva zduno prihvaana, da bi kasnije u Njemakoj, ali i drugdje urodila kobnim posljedicama. Demokratizacija u SAD-u i Francuskoj je ve ranije bila provedena, dok je u Engleskoj radi postojanja parlamentarnog ureenja demokratizacija tekla relativno glatko. Unutranja situacija Austro-Ugarske bila je kritina. Njezini narodi, naruito slovenski otvoreno su se suprotstavljali i radili na njenom slomu. industrijske oblasti su gladovale,a trajkovi

radnika redali su se jedan za drugim. Zarobljenici koji su se vraali iz Rusije irili su revolucionarne ideje u narodu i vojsci, tako da je sve to u 1918. izazvalo mnoge pobune . Niti najotrije represije nisu mogle zadrati raspadanje dvojne monarhije. Zamor rata zahvatio je i Bugarsku, a Turska je ve bio iscrpljena. U Francuskoj je 15. studenog 1917. na elo nove vlade doao Clemenso, a u isto vrijeme osnovan je i ratni ekonomski komitet, to je pokazivalo odlunost Francuske da vodi rat do pobjede. Usporedo s poraznim razvojem situacije na bojitima Njemaku su iznutra ozbiljno potresali revolucionarni dogaaji. Novembarska revolucija u Njemakoj zapoela je 3. studenog pobunom njemakih mornara i brzo se prenijela na gotovo cijelu Njemaku. Oruani ustanak radnika i vojnika pobijedio je u Berlinu 9. studenog. Istog dana Karl Liebknecht proglasio je Socijalistiku Republiku. Vlada princa Badenskog je pala, a car Willhen II je pobjegao u Nizozemsku. Ruska je autokracija pred kraj rata sruena revolucijom. Ljudski gubitci u I. svjetskom ratu bili su golemi. Britansko Carstvo izgubilo je gotovo milijun ljudi, Francuska gotovo milijun i pol, koliko su izgubili i Njemci i Rusi. I ostale zemlje sudionice rata imale su velike ljudske gubitke. Ukupan broj poginulih u tijeku rata iznosi 10 milijuna ljudi, dik je ukupan broj ranjenih 20 milijuna. Njemaka se vojska u vrlo kratkom roku nakon potpisivanja kapitulacije morala povui iza linije 50 km istono od Rajne, predati 5000 topava, 25 000 mitraljeza, sve svoje podmornice i 16 velikih bojnih brodova. Morali su se odmah i bez reciprociteta vratiti ratni zarobljenici. I. svjetski rat pogodio je itave nacije i naruio dotadanji nain ivota. ena su bile prisiljene zauzeti mjesta mukaraca kako u uredima tako i u tvornicama, neimatina je bila velika, a s njome je dolazila i glad. Novi nain ratovanja u kojem su bila upotrebljavana kemijska oruja, bombardiranje, nove vrste vatrenog oruja kao i novi tip ratovanja pozicijsko ratovanje odnosio je mnogo ivota civilnog stanovnitva. Nakon zavretka rata i potpisivanja mirovnih ugovora karta Europe se nemalo izmijenila. Austro-Ugarska se raspala, a na njezinim je temeljima nastalo vie drava, takoer se i Njemako Carstvo raspalo, dok je Rusija koja je do tada bila carstvo postala drava. 3. MIROVNI UGOVORI Osnova na kojoj su mirovni ugovori trebali biti provedeni bio je program amerikog predsjednika Thomasa Woodrowa Wilsona etrnaest toaka, koje je usvojio i ameriki

Kongres 1918. godine. Program amerikog predsjednika prihvaen je prvenstveno zbog ugleda koji je on tada uivao, odnosno zbog brojnih kredita kojima su Saveznici bili zadueni kod SAD-a. Najvanije odrednice tog programa obuhvaale su naelo javne diplomacije, naelo ravnopravnosti svih naroda, naelo samoopredjeljenja (prava naroda na stvaranje nezavisnih nacionalnih drava) i povezano s tim naelo odreivanja strategijskih (ili prirodnih) granica i naelo vitalnog ekonomskog interesa (osnovni prirodni uvjeti za egzistenciju svake drave) te konano naelo povijesnoga prava. Iako su ta naela prihvaena, ona veinom nisu provedena u cijelosti, dok neke toke nisu uope sprovedene. U mirovnim pregovorima koji su 1919. godine poeli u Parizu, sudjelovalo je 27 drava i 5 dominiona, bez predstavnika pobijeenih zemalja. Usprkos naelu koje je propisalo etrnaest toaka, diplomacija je uglavnom bila tajna, a vodile su je velesile. U poetku je to bilo Vijee desetorice, zatim Vijee petorice koje je nakon povlaenja Japana postalo poznato pod nazivom Velika etvorica (predstavnici vlada SAD-a, Velike Britanije, Francuske i Italije), da bi na kraju glavnu rije ipak vodila Velika trojica (T. W. Wilson, Lloyd George i Clemenceau). Meutim, i oni su imali razliite interese, koji su u osnovi bili imperijalistiki.2 Velika Britanija je eljela uvrstiti i proiriti svoje kolonijalno carstvo (posebice na Bliskom istoku i u Africi), unititi njemaku pomorsku, ali sauvati kontinentalnu mo (zbog politike ravnotee sila u Europi te obrane od komunizma). Takoer, Velika Britanija nije eljela ekonomski unititi Njemaku, niti ju prisiliti na prevelike ratne reparacije, jer je raunala na nju kao na najveeg britanskog privrednog partnera u Europi. Francuska je, naprotiv, na mirovnu konferenciju dola s brojnim velikim zahtjevima, a prvenstveno je eljela svoje materijalne gubitke u ratu naplatiti od pobijeene Njemake nametanjem ogromnih ratnih reparacija. Francuska je eljela pridobiti privredno najrazvijenija njemaka podruja Saarsku i Rajnsku oblast, te pokrajine Alzas i Loren prema granicama iz 1814. Zahtijevala je i obnovu poljske drave (ukljuujui njemake teritorije zapadne Pruske, gornje leske te pogodne luke na Baltikom moru), ali je zabranjivala njemako pravo primijenjivanja naela o samoopredjeljenju, po kojem bi se sudetski i austrijski Nijemci ujedinili s ostatkom Njemake; sve s ciljem to veeg slabljenja Njemake. Francuski interesi obuhvaali su i njemake kolonije u Africi i turske teritorije u arapskom svijetu, oko kojih su vodili pregovore s Englezima jo za vrijeme rata, a polagali su pravo i na samu Anadoliju. Sjedinjene Amerike Drave naelno nisu imale izravnih teritorijalnih ni materijalnih zahtjeva od pobijeenih zemalja, te su se stajalita SAD-a temeljila na principima Wilsonovih etrnaest
2

toaka. Glavni cilj politike SAD-a bio je stvaranje vrstih malih europskih drava sa stabilnim reimima graanske demokracije (uz snane, ali ne i prejake: Englesku, Francusku i Njemaku), nad kojima bi SAD mogao odravati svoj ekonomski i politiki autoritet. a) Mirovni ugovor s Njemakom 28. lipnja 1919. godine potpisan je mirovni ugovor u Versaillesu izmeu pobjednikih Saveznika i pobijeene Njemake. Tim mirovnim ugovorom Njemaka je izgubila 13% svoga teritorija i stanovnitva, polovicu svoje industrijske proizvodnje (eljezo, elik, ugljen), sve svoje prekomorske kolonije (Kamerun, Njemaku Istonu Afriku, Njemaku Jugozapadnu Afriku, Njemaku Novu Gvineju i Togo), te joj je zabranjeno ujedinjenje s Austrijom. Njemake su kolonije podijeljene na sljedei nain: Jugozapadna je Afrika pripojena Junoafrikoj uniji, Istona Afrika je predana Velikoj Britaniji, Nova Gvineja dodijeljena je Australiji, koja ju je zaposjela jo za rata, dok su Togo i Kamerun podijeljeni izmeu Francuza i Engleza. Gubitak tih kolonija Njemakoj nije predstavljao toliko ekonomski gubitak, koliko oduzimanje statusnog i prestinog simbola svjetske (kolonijalne) velesile. Posebno je otar mirovni ugovor bio po vojnom pitanju, gdje je za cilj imao trajno slabljenje njemake vojne moi. Uvjeti su mirovnog ugovora tako zahtijevali: demilitarizaciju Rajnske oblasti na 15 godina, ograniavanje njemake vojske na 100.000 ljudi, zabrana proizvodnje, uvoza i izvoza oruja, otrovnog plina ili tenkova, zabrana posjedovanja podmornica, zrakoplovstva ili topnitva (artiljerije), ograniavanje pomorske sile na 15.000 ljudi i 36 brodova. Njemaka je najtee podnijela teritorijalne gubitke, kojima je izgubila sljedee teritorije: zapadnu Prusiju i gornju lesku, te baltiku luku Danzig (ime je izgubila teritorijalnu vezu s istonom Pruskom), ukupno oko 58.000 km2 koje je morala ustupiti Poljskoj, dok je istoni dio Pruske, s gradom Memelom, pripao novostvorenoj litvanskoj dravi. Pokrajine Alsace Lorraine bez referenduma su pripojene Francuskoj, a Francuska je traila i resursima bogatu Saarsku oblast, no ipak je dogovoreno da se ona na 15 godina stavi pod Drutvo naroda (tijekom kojih e sirovine koristiti Francuska), nakon ega bi se proveo referendum o tome hoe li pripasti Njemakoj ili Francuskoj. Belgija je od Njemake dobila Eupen i Malmedy (prvenstveno iz stratekih razloga), a sjeverni je Schleswig nakon referenduma prikljuen Danskoj. Svi ti teritorijalni gubitci zajedno iznose 73.000 km2
i oko 7 milijuna stanovnika

(internacionalizirane su i njemake plovne rijeke). Uz sve navedene uvjete, konani je udarac njemakom gospodarstvu bilo prisiljavanje na plaanje ratnih reparacija pobjednicima, ija konana visina nikada nije

utvrena, ali je Njemaka bila prisiljena platiti u trideset godina, poevi od 1. svibnja 1921., 126 milijardi zlatnih maraka (Njemaka nije mogla platiti toliku ratnu odtetu).3 Osim toga, proglaena je jedinim i iskljuivim krivcem za rat, to je bilo posebno ponienje, a u krajnjem sluaju i neistina (ratnim zloincem je proglaen i njemaki car Wilhelm II.). 2.3. Mirovni ugovor s Austrijom Do mirovnih pregovora u Versaillesu, Austro-Ugarska monarhija ve se bila raspala, prvo stvaranjem nezavisne Poljske, zatim maarskim i ehoslovakim proglaenjem nezavisnosti, dok se Velika narodna skuptina Transilvanije (Erdelja) odluila sjediniti s Rumunjskom, a Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, te Slovenci i Srbi iz bive monarhije s Kraljevinom Srbijom (i Crnom Gorom) u novu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Mirovnoj je konferenciji jedino jo ostalo priznati novonastale drave i, to je bilo mnogo tee, odrediti granice meu njima. Mirovni je ugovor s Austrijom potpisan 10. rujna 1919. u Saint-Germain-en-Laye-u. Iz toga je ugovora najvie profitirala Italija koja je dobila cijeli juni Tirol (premda ga je nastanjivalo i 300.000 austrijskih Nijemaca), a od hrvatskih krajeva cijelu Istru, grad Zadar te otoke Cres, Loinj, Lastovo i Palagruu, dok je Rijeka proglaena nezavisnom dravom, a Italija je dobila i zapadni dio Slovenije (Julijsku Krajinu). U sjevernoj Korukoj, u gradovima Cerovcu (Klagenfurt) i Beljaku (Vilah) slovensko je stanovnitvo bilo izmijeano s njemakim, pa je proveden referendum na kojem se stanovnitvo odluilo za ostanak u Austriji; a referendum je proveden i na teritoriju Burgenlanda (maarsko stanovnitvo), gdje je grad Sopron pripao Maarskoj, a okolna sela Austriji. Preostali dijelovi koji su bili u austrijskom dijelu Monarhije pripali su: Galicija Poljskoj, a Bukovina Rumunjskoj, obje pokrajine sa znaajnom ukrajinskom i bjeloruskom nacionalnom manjinom, a eka s velikim dijelom njemake nacionalne manjine (Sudeti). Osim toga, ograniena je na 30.000 vojnika, zabranjeno joj je ime Deutschsterreich (Njemaka Austrija) te ujedinjenje s Njemakom (to je bilo krenje prava o samoopredjeljenju). Austrija je nakon razgranienja s novim susjedima postala mala drava povrine 84.000 km2 i 6,5 milijuna stanovnika, od kojih je vie od etvrtine ivjelo u glavnom gradu Beu. 2.4. Mirovni ugovor s Maarskom

Maarsko mirovno izaslanstvo., koje je predvodio grof Albert Apponyi, otilo je u Pariz u sijenju 1920. i zahtijevalo je izmjene sporazuma koji im je nametan te odravanje plebiscita u spornim podrujima. Zalagali su se za teritorijalni integritet Velike Ugarske, ali je to onemogueno donoenjem deklaracije o zabrani restauracije Habsburga. Maarski izaslanici su bili uporni u odbijanju prihvaanja ponuenog mirovnog sporazuma, a od svega su priznavali jedino gubitak Hrvatske i Slavonije, tvrdei da bi oduzimanjem ostalih teritorija jedna treina Maara ostala izvan svoje domovine. Saveznici su odbacili bilo kakve ustupke i poeli prijetiti represalijama, tako da je izaslanstvo postupno poelo poputati, prihvaajui jedan ustupak za drugim, dok na kraju nisu prihvaeni svi uvjeti te je 4. lipnja 1920. godine potpisan mirovni ugovor s Maarskom u palai Trianon u Versaillesu, a isti je dan proglaena i nacionalna alost. Trianonski mir slubeno je potvrdio ujedinjenje Hrvatske, Slavonije, Meimurja, Prekomurja, Bake i dijelova Banata i Baranje s Kraljevinom SHS; priznao je ujedinjenje Slovake s ekom, u koju je ukljuena i Prikarpatska Ukrajina (dotad, takoer, u sastavu ugarske drave); prihvatio je ukljuivanje Transilvanije (Erdelja) i dijela Banata u sastav Rumunjske, a priznao je i pripadnost Burgenlanda Austriji. Maarska vojna sila ograniena je na 35.000 ljudi, zabranjena je opa vojna obveza te posjedovanje tekog naoruanja i zrakoplovstva, a Maarska je morala platiti i ratnu odtetu pobjednikim zemljama. Vaan dio mirovnog sporazuma bila je tzv. toka o manjinama, po kojoj su sve etnike manjine u novim dravama imale ista prava kao i veina, no ta se toka nije potovala, pa su se prava maarske manjine posvuda krila. Prema Trianonskom sporazumu, novoj je maarskoj dravi ostalo samo 30 posto od prijanjeg teritorija (93.000 km2), a svaki je trei Maar sada ivio u nekoj stranoj dravi, dok ih je polovica bila u kompaktnim cjelinama odmah iza novih granica. Upravo su zato svi dijelovi drutva i sve politike stranke (ukljuujui i radnike) bili jedinstveni u odbacivanju Trianona, a jedino u emu se javno miljenje razlikovalo bilo je kojem stupnju revizije treba teiti (nacionalisti su eljeli povrat svih, a komunisti samo preteno maarskih podruja).4 Trianonski mir doista je bio nepravedan jer je izvan matine zemlje ostavljao 3,5 milijuna Maara, odnosno nije potivao naelo samoopredjeljenja (koje je bilo jedno od naela Wilsonovih etrnaest toaka), a nametao je i niz drugih diskriminatorskih obaveza, to je najvie utjecalo na razvoj totalitarizma u Maarskoj. 2.5. Mirovni ugovor s Bugarskom

Mirovni ugovor s Bugarskom potpisan je u Neuilly-sur-Seine-u 27. studenog 1919., a posljedice toga ugovora ostale su zapamene kao Druga nacionalna katastrofa. Odreivanje novih bugarskih granica nije bilo voeno ni na kakvim pravnim osnovama, jer je cilj bio, kao i kod drugih poraenih zemalja, kazniti protivnika, a ne pravedno rijeiti teritorijalne i druge sporove. Po mirovnom ugovoru, Bugarska je izgubila: u korist Grke zapadnu Trakiju i time definitivno ostala bez izlaza na Egejsko more; u korist Rumunjske izgubila je cijelu Dobrudu; a u korist novoosnovane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca gradove Caribrod, Bosiljgrad i Strumicu, te manju graninu ispravku na Timoku. Najnepravedniji je mirovni ugovor bio u pogledu odstupanja teritorija Kraljevini SHS, jer su oduzeti gradovi imali apsolutnu bugarsku etniku veinu. Najvei problem ipak je predstavljao gubitak Makedonije, ija se pripadnost Kraljevini SHS uope nije dovodila u pitanje. Bugarska je, takoer, morala platiti i ratne reparacije u iznosu od 400 milijuna dolara, ograniiti svoju vojsku na 20.000 ljudi te predati svoju flotu pobjednicima. 2.6. Mirovni ugovor s Turskom Najvee teritorijalna gubitke nakon Prvog svjetskog rata doivjela je Turska potpisivanjem mirovnog ugovora u Sevresu 10. kolovoza 1920. Tursko carstvo je u korist Grke izgubilo istonu Trakiju i zapadnu Anadoliju s lukom Izmir (Smyrna), koja je bila dio ueg turskog etnikog i nacionalnog podruja. Italija je dobila otoke Dodekaneza te velik dio sredozemne obale te june i zapadne Anadolije s lukom Antalya, dok je Armenija dobila nezavisnost te dijelove teritorija u kojima nije imala etniku armensku veinu (pogotovo nakon genocida), kao to je luka Trabzon na Crnom moru. Francuska i Velika Britanija podijelile su turske arapske posjede, na nain da je Francuska dobila jugoistonu Anadoliju (s istonim dijelom, koji je trebao postati Kurdistan) te Libanon i poveanu Siriju, a Velika Britanija Irak i Palestinu uz najistoniji dio Anadolije (takoer podruje koje je trebalo postati dijelom Kurdistana). Bospor, Dardaneli i Istanbul morali su biti demilitarizirani te su stavljeni pod meunarodni (de facto britanski) nadzor. Osim toga, vojna je mo ograniena na 50.000 ljudi, svega jedanaest ratnih brodova te zabrana ikakvih zrakoplovnih postrojbi. Navedeno teritorijalno stanje nije se dugo zadralo, zahvaljujui prvenstveno Mustafi Kemalu Ataturku, koji je nakon rata za nezavisnost, prisilio Saveznike na povratak za pregovaraki stol te su ugovorom u Lausanneu 1923. godine stvorene turske granice koje su se, gotovo neizmijenjene, zadrale do danas.

4. NJEMAKI NACIZAM Adolf Hitler se rodio u travnju 1889. Alojz, otac Adolfa Hitlera bio je izvanbrani sin Marije iklgruber, Alojz je uzeo prezime Hidler ili Hitler po Marijinom muu. Sa treom enom Alojz je imao 6 djece od kojih je jedno bio i Adolf koji je uz svoju sestru Paulu jedini preivio djetinjstvo. Podatak o nepoznatom oinstvu su saveznici mnogo koristili za vrijeme 2. svjetskog rata kada su savezniki avioni bacali propagandne letke iznad Njemake koje su zapoinjale s Heil Schicklgruber. Sam Adolf je jednom u ali komentirao da je jedina pametna odluka koju je njegov otac donio u ivotu bila upravo promjena prezimena. Alojz je opisivan kao strog i hladan ovjek; po izjavama keri, Paule, Adolf mu se znao suprotstavljati zbog ega je esto dobivao batine. Majka Klara je bila vrlo brina i popustljiva i Adolf ju je jako volio. Postoje takoer izvori koji upuuju da je Adolf Hitler dijelom idov to je obilno koriteno u propagandi politikih protivnika, a prije pogubljenja je isto tvrdio i njegov suradnik Hans Frank. Navodno je Hitlerova baka, majka njegovog oca Maria Schicklgruber, zaela dijete dok je bila slukinja u jednoj idovskoj obitelji u Grazu. Ove tvrdnje pobijaju povjesniari Werner Maser i Ian Kershaw jer su idovi bili protjerani iz Graza u 15. stoljeu te nisu imali pravo ivjeti u Grazu za vrijeme kada je Maria Schicklgruber navodno radila kao slukinja u tom gradu. U osnovnoj koli je bio dobar uenik, a isticao se i drutvu svojih vrnjaka. 1900. nakon zavrene osnovne, Alojz je odluio da mu sin upie Realschule i njegovim stopama krene u inovniku karijeru, iako je ta ideja Adolfu bila potpuno odbojna jer je elio postati umjetnik. U srednjoj koli nije bio uspjean: morao je ponavljati prvu godinu, a u kasnijim je iao na popravne ispite. Iako je kasnije tvrdio da je jako volio povijest, zemljopis i vjeronauk, i iz tih predmeta je imao prosjene ocjene. Do kraja je zbog loih ocjena bio prisiljen prijei u drugu kolu. Hitler opravdava svoj lo uspjeh eljom da na taj nain razljuti oca s kojim se nije slagao; iako je loe ocjene imao i nakon oeve smrti 1903., u pozadini njegove odbojnosti prema koli vjerojatno jest sukob s ocem. Veina profesora tvrdi da se mladi Hitler nije ni po emu isticao, ni na pozitivan ni na negativan nain; neki smatraju da je bio bistar, ali nedovoljno zainteresiran te da je imao problema s autoritetom. Profesor povijesti, Leopold Poetsch, ga je svojim priama o njemakoj povijesti i mitologiji zainteresirao te je od njega upio ideje pangermanskog nacionalizma. Nakon zavretka Realschule 1905., Hitler nije nastavio s daljnjim kolovanjem. Nije pokazivao ni elju za bilo kakvim radom, a financijsko stanje obitelji ga nije ni prisiljavalo na to. Umjesto toga, uz potporu svoje popustljive majke, proveo je dvije godine ivei neurednim ivotom, itajui knjige, svirajui klavir, slikajui i sanjajui da e jednom postati veliki umjetnik. Ovo razdoblje je opisao kao "najljepe u ivotu". Druio se s Augustom

Kubizekom, mladiem koji je dijelio Hitlerove snove i bio vrlo fasciniran njime i njegovim idejama. 1907. Hitler je odluio upisati Akademiju likovnih umjetnosti u Beu. Iste godine mu se razboljela majka te se posvetio brizi za nju; no, budui da je imala neizljeivi rak, umrla je to ga je teko pogodilo. Na upisu u Akademiju nije uspio; uao je u ui izbor kandidata, no ispao je u drugom krugu ocjenjivanja. Kasnije je priznao da mu je neuspjeh bio ok budui da je bio potpuno siguran u sebe. Profesor koji ga je ocjenjivao komentirao je da su mu prikazi graevina vrlo dobri, to je mladog Hitlera potaknulo da se zainteresira za arhitekturu. Iako tvrdi da je tada odluio postati arhitekt, i idue godine je pokuao upisati Akademiju, a tada je ispao ve u prvom krugu. Iako nije upisao Akademiju, Hitler se odluio preseliti u Be. Beu je Hitler razgledao kulturne znamenitosti i kovao planove o potrebnim arhitektonskim preinakama grada, Kubizek tvrdi da ga politika nije zanimala. Mnogo je itao, a navodno je pokuavao i pisati drame i opere koje nikada ne bi dovrio; esto je iao gledati opere, a posebno je volio Wagnera. Kubizek takoer navodi da se Hitler osjeao nelagodno u drutvu ena, iako mu je i homoseksualizam bio odbojan. Iako je imao dovoljno sredstava za ivot, nije ivio raskono. Soba u kojoj je stanovao s Kubizekom bila je vrlo skromna, obroci su takoer bili oskudni, a jedini luksuz bila je opera. Iako je polako ostajao bez novca, nije elio raditi; sanjao da e postati veliki umjetnik. 1908. je po drugi put pokuao upisati Akademiju i nije uspio. Be je u to doba bio antisemitski nastrojen, atmosferu je podgrijavao i gradonaelnik Karl Lueger svojim otrim ispadima; utjecajne su bile ideje ekstremnih rasista von Schnerera i Liebenfelsa. 1913. dobio je pravo na preuzimanje oevog nasljedstva, a istodobno se bojao kazne zbog izbjegavanja regrutacije jer se nije elio boriti u habsburkoj vojsci. Odluio je pobjei u Mnchen, no Austrijske vlasti su ga i tamo pronale.). S vojnom otpusnicom vraa se u Mnchen i ulaskom Njemakog Carstva u 1. svjetski rat oduevljeno pristupa Bavarskoj vojsci ve 2. kolovoza 1914. 20. listopada je zavrio obuku i dodijeljen je tzv. Listovu puku s kojim je poslan u Belgiju gdje je 29. listopada sudjelovao u prvoj bitci u kojoj je izginula veina puka. Hitler je u vojsci bio kurir; iako to u Mein Kampfu nije spomenuo, sugerirajui tako da je bio obian vojnik, omalovaavanje njegove slube od strane politikih neprijatelja je neopravdano: od osam kurira u njegovom puku, troje ih je poginulo, a jedan je ranjen. I sam Hitler se nekoliko puta naao u situacijama u kojima je preivio pukom sluajnou. U studenom 1914. je promaknut u in kaplara, a u prosincu je dobio eljezni kri II. klase. Do kraja rata Hitler nije vie napredovao u inovima; Kershaw smatra da je sam Hitler odbijao razgovore o njegovom daljnjem promaknuu (koje je jedno vrijeme bilo razmatrano iako su neki nadreeni smatrali da mu nedostaju "vjetine voe") jer nije elio otii iz puka u kojem se osjeao ugodno; drugi povjesniari smatraju da je razlog njegovo austrijsko dravljanstvo. Hitlera su suborci smatrali

udakom. Iako su mu neki zamjerali nekritiki odnos prema nadreenim asnicima, nije bio posebno nepopularan. Ni tada nije imao posebno bliskih prijatelja, veinu vremena je provodio itajui, nije pio, puio, niti posjeivao javne kue (tvrdio je "da nema vremena za ene"), svoje dunosti i rat je shvaao vrlo ozbiljno. U kolovozu 1918. je dobio eljezni kri I. klase; kaplari su rijetko primali ovo odlikovanje. Kraj rata Hitler je doekao u bolnici gdje se lijeio od kratkoronog sljepila koje je zadobio trovanjem bojnim otrovom. okiran kapitulacijom carske Njemake u studenom 1918, Hitler je ostao u uvjerenju da njemaka vojska nije bila poraena u ratu, nego je, navodno, "izdana" od skupine koju su inili ratni profiteri, idovi, socijalisti, trajkai i razni nenjemaki "unutarnji neprijatelji" koji su se uvukli u vladajue slojeve. 10. studenog 1918., mrane nedjelje, Adolf Hitler oporavljao se od privremene sljepoe, posljedice Britanskog ranjavanja, tada je pastor stigao sa vijeu da je car abdicirao i pobjegao u Nizozemsku. Njemaka je bila preputena na milost i nemilost pobjednicima, tada se Hitler slomio. Tada je odluio postati politiar. Vratio se u Munchen potkraj studenog. im je komunistiki reim bio zbaen Hitler je poeo sa svojom prvom manje, vie politikom akcijom. On je poeo pruati podatke istranoj komisiji koju je 2. pjeadijski puk obrazovao da ispita tko je sudjelovao u uspostavljanju kratkotrajne vlasti sovjeta u Munchenu. Tada je dobio posao u Uredu za tampu i vijest Politikog odijela Okrune vojne komande. Da bi proirili svoja konzervativna gledita vojnici su slani na svojevrsne teajeve gdje su uili protiv socijalizma, demokracije. Na jednom takvom teaju Hitler se zapetljao u ustru raspravu protiv idova tako da je on postao jedan od ljudi koji suzbijaju opasne ideje poput gore navedenih. To je bila prilika da se Hitler iskae kao govornik. Jednog dana u rujnu 1919. Hitler je od Vojnog politikog odijela primio naredbu da proui malu politiku grupu u Munchenu koja je sebe nazivala Njemakom radnikom strankom. Vojska je sumnjiavo gledala radnike stranke jer su bile preteno socijalistike ili komunistike no za ovu se vjerovalo da je drugaija. Anton Drexler izueni bravar je nakon predavanja na kojem je Hitler bio i opet se iskazao kao govornik, dao mu je brouru. On je naime osnovao Odbor nezavisnih radnika za borbu protiv marsksizma i slobodnih sindikata i agitaciju za pravedni mir za Njemaku. Drexler nije nikada uspio okupiti vie od etrdeset pristaa i u sijenju 1919. udruio je svoj odbor sa jednom slinom grupom, Politikim radni krugom koji je predvodio novinski reporter Karl Harrer. Nova se organizacija s nepunih stotinu lanova nazivala Njemaka radnika stranka i Harrer joj je bio prvi predsjednik. Hitler je odluio malo prouiti brourice koje mu je Drexler dao. Njegov glavni cilj je bio izgraditi stranku koja e suprotno socijalnodemokratskoj biti strogo nacionalistika. Kasnije toga dana Hitler je dobio dopis u kojem je pisalo da je primljen u

Njemaku radniku stranku, tada on nije znao da li da se ljuti ili da se smije, no ipak odluio je otii na sastanak. Adolf Hitler je na licu mjesta primljen za sedmog lana odbora Njemake radnike stranke. Rohm se tada ve bio prikljuio u ovom trenutku tako beznaajnoj stranci. Znamo da je on kasnije pomogao da se organiziraju prvi borbeni odredi stranke iz kojih e kasnije nastati Sturmabteilung (SA) jurini odredi kojima je on zapovijedao sve dok ga 1934 Hitler nije dao smaknuti. Rohm je u stranku doveo ne samo velik broj bivih redovnih vojnika nego je za Hitlera i njegov pokret dobio zatitu vlasti. Eckarta su esto nazivali duhovnim osnivaem nacionalsocijalizma. Poetkom 1920. Hitler je preuzeo propagandu stranke o kojoj je mnogo razmiljao otkako je uoio njezinu vanost u socijalistikoj i kranskosocijalnoj stranci u Beu. Smjesta je poeo organizirati kudikamo najvei skup o kojem je mogla sanjati ta jedna mala stranka. Odran je 24. veljae 1920. u Festsaalu uvenog Hofbrauhausa. U toku govora Hitler je prvi put objelodanio program Njemake radnike stranke u 25 toaka. Na brzinu su ga sastavili Drexler, Feder i Hitler. Sve te toke su postale slubeni program stranke kada je ona 1. travnja 1920. promijenila ime u Nacionalsocijalistiku njemaku radniku stranku. Prva toka tog programa zahtjevala je ujedinjenje svih Nijemaca u Veliku Njemaku. idovima je trebalo oduzeti pravo na javnu slubu, rad u tampi, ak pravo i na njemako dravljanstvo. Sve idove koji su poslije 2. kolovoza 1914. uli u Njemaku trebalo je protjerati. Prilian broj toaka bio je tek demagoko ulagivanje raspoloenju niih klasa.Toka 11. na primjer traila je ukidanje dobiti koja nije zaraena raom, toka 12. nacionalizaciju trustova, toka 13. da velike industrije podijele dobit sa dravom, toka 14 ukidanje zemljinih renti i spekulacija sa zemljom, toka 18. traila je smrtnu kaznu za pekulante, izdajice i lihvare. Te su ideje Hitleru postale neugodne kada su krupni industrijalci i zemljoposjednici poeli puniti stranaku blagajnu i nikada nisu bile ostvarene. U ljetu 1920. ubrzo poto je stranka nazivu Njemaka radnika stranka dodala naziv Nacionalsocijalistika, Hitler je okupio grubijane iz bande razbijaa u tzv. Ordnertruppe, pod komandom Emila Mauricea, biveg robijaa, 5. listopada 1921. poto su se neko vrijeme kamuflirali kao Gimnastika i sportska sekcija stranke, slubeno su nazvani Sturmabteilung ili SA. Ti uniformirani razbijai, koji se nisu zadovoljavali time da odravaju red na nacistikim skupovima, uskoro su poeli rastjerivati skupove drugih stranaka. Jednom 1921. Hitler je osobno predvodio svoje jurinike u napadu na skup na kojem je trebao govoriti bavarski separatist Ballerstedt, koga su pretukli. Za to je Hitler bio osuen na tri mjeseca zatvora, a odsluio je samo jedan mjesec. Iz zatvora je izaao portretiran kao muenik. 1920. je Hitler doao na ideju da za svoju stranku stvori amblem, zastavu, simbol koji e izraziti ono za to se zalae nova organizacija i apelirati na matu masa koje, kako je Hitler smatrao, moraju imati neko upadljivo obiljeje pod kojim e se boriti.

Nakon dugog razmiljanja i bezbrojnih nacrta odluio se za zastavu s crvenom pozadinom na kojoj e u sredini, na bijelom krugu, biti ucrtan crni kukasti kri, svastika. On je postao moan i straan simbol nacistike Njemake. Kukasti kri je puno stariji, gotovo je star kao i ovjek, pronaen je na drevnim ruevinama Troje, Egipta i Kine. to se tie zastave Hitler je odbacio crno-crveno-zlatnu, omraene boje Weimarske Republike, te je uzeo boje stare carske zastave crveno-bijelo-crnu. Hitler je skicirao nacistika obiljeja koja e krasiti govornice masovnih skupova bilo je to crni metalni kukasti kri, okruen srebrnim vijencom nad kojim je lebdio orao, a na donjem dijelu etverokutna zastava sa svastikom s ukrasnim porubom i resama na kojoj su bili inicijali NSDAP. U ljeto 1921 Hitler je otiao u Berlin da stupi u vezu s nacionalistikim elementima na sjeveru, za to vrijeme njegova stranka je odluila malo raspraviti o Hitlerovom vodstvu ove stranke eljeli su se povezati sa Streicherom da bi podrezali Hitler krila jer su smatrali da se ponaa previe diktatorski. Ubrzo su sastavili optunicu protiv Hitlera pod vodstvom Drexlera i dijelili je kao letak, ali kada ih je Hitler tuio za klevetu odustali su od optubi. Poetkom 1923. izlazi Volkischer Beobachter, dnevnik u kojemu Hitler svaki dan ima mogunost propovijedati strankino evanelje. 1920. u stranku se ukljuio Rudolf Hess koji je zadivio Hitlera jednim nagraenim esejom koji je napisao kao radnju pod naslovom Kakav mora biti ovjek koji e Njemaku povesti ponovno do njezine stare veliine. Alfred Rosenber koji je esto nazivan kao duhovni voa nacistike stranke u stranku je pristupio 1919. Hitlera se dojmila Rosenbergova uenost i svidjelo mu se to mrzi idove i boljevike. Goering se upoznao 1921 sa Hitlerom i pristupio stranci i pridonosio njezinoj blagajni, 1923, je postavljen za komandanta SA. U travnju 1921. saveznici su podnijeli Njemakoj raun za reparaciju, koji se penjao do 132 milijarde zlatnih maraka. Dolo je do ubojstva Erzberga, atentata na Scheidemana, socijalista koji je proglasio republiku. Jedan od oboavatelja ove stranke je bio i njemaki feldmaral Erich Ludendorff, kojeg je Hitler odluio iskoristiti kao paravan za preuzimanje politike moi u Mnchenu sreditu Bavarske kroz takozvani Hitlerov pu ili Mar na Berlin 8. studenog 1923., kada su nacisti zapoeli mar iz jedne pivnice do Bavarskog ministarstva rata s ciljem izbacivanja tadanje Bavarske vlade koju su sainjavali desni separatisti, a poslije su namjeravali marirati prema Berlinu. Kod tog pokuaja bavarska vojska je uspjela brzo raspriti naciste i uhititi Hitlera. U elji da zadri poziciju voe Hitler je imenovao Alfreda Rosenberga za privremenog vou. Iz zatvora u tvravi Landsberg je diktirao svoju knjigu Mein Kampf svom pomoniku Rudolfu Hessu. Naime Hitler je bio osuen na 5 godina zatvora iako je odsluio samo 9 mjeseci. U ovom svom djelu on oblikuje svoje misli koje su bile presudne za Njemaki nacizam . Nacizam je dakle poseban oblik faizma koji je od Hitlerovog dolaska na

vlast postao vladajui oblik dravne doktrine, politike koja e dovesti do II. svjetskog rata. Nacisti su izgradili kult nepogreivog voe Fuhrera. Nacionalsocijalistiki nazor su uspjeli nametnuti u sva podruja ivota. U nacistikoj dravi bi dakle svi Nijemci i izvan Njemake bili ujedinjeni, pri tome se treba obraunati s Francuskom iji cilj je uvijek bila raskomadana Njemaka. Sr nacistike ideje jest nadmo rase, koncepcije vie rase na kojoj se temeljio Trei Reich. Arijevac, dakle Nijemac je po Hitlerovim rijeima postao tako nadmoan gazei druge. Po njemu su Pljeva bili idovi i Slaveni i treba zabraniti mijeanje iste arijevske krvi sa neistom. Hitler je svoje ideje crpio od Fichtea koji je 1870. poto je Napoleon porazio Prusku kod Jene pozvao na okupljanje naroda. Nadalje od Hegela koji je nadahnuo svojom dijalektikom Marxa i Lenjina i time pridonuo osnutku komunizma. Po Hegelu je drava sve ona je bila iznad pojedinca, a rat pridonosi etikom zdravlju naroda koji je pokvaren dugim razdobljima mira, a zadatak Njemake je da obnovi Svijet. Takoer na Hitlere je velik utjecaj imao i Treitschke, a on je u svojoj analizi drave iao ak dalje od Hegela i smatra da narod u dravi treba da bude tek neto malo vie od roblja, a rat je po njemu najvei izraz ovjeka. Nietzsche je najavio dolazak vie rase, nadovjeka, te je umjesto rada savjetovao borbu. Takoer i Wagner kojeg je Hitler oboavao je propagirao mrnju prema idovima. Za mnoge Nijemce Hitler je bio izbavitelj drave iz teke ekonomske krize koja je harala u to doba. Hitlerov kljuni trenutak je doao s Velikom depresijom koja zahvatila Njemaku 1930. Demokratska vlada, uspostavljena u Njemakoj 1919., takozvana Weimarska Republika nikada nije bila prihvaena od konzervativnih politiara, dok su joj se faisti otvoreno protivili. Socijaldemokrati i tradicionalne stranke centra, kao i stranke desnice nisu imale program ni odgovor za Veliku depresiju, jedino su Nacisti imali neto to se moglo nazvati programom te su na izborima u rujnu 1930. dobili 18% glasova ili 107 mjesta u Reichstagu (njemakom parlamentu) i tako su postali druga stranka po veliini. Veina glasova za naciste dola je od njemakih seljaka, vojnih veterana i srednjeg sloja, to jest slojeva u njemakom drutvu koji su bili najvie pogoeni s visokom inflacijom iz 1920-tih te nezaposlenou koja je vladala tokom Velike depresije. Urbana radnika klasa nije previe obraala panju na Hitlera i naciste, dok su gradovi kao Berlin te Ruhrska oblast bili izriito protiv Hitlera. Izbori iz 1930. bili su katastrofa za centar-desnu vladu na elu s Heinrichom Brningom, koja sada nije imala veinu u parlamentu. Poto Brningove mjere za stabilizaciju nisu urodile plodom, vlada je nastojala izbjei predsjednike izbore 1931. te su s nacistima htjeli stupiti u dogovor za produenje mandata predsjednika Paula von Hindenburga kao i njegovog kabineta. Hitler je odbio dogovor te je nastupio u predsjednikim izborima protiv Hindenburga, i uspio je biti drugi u prvom kao i u drugom krugu izbora, dobivi neto vie od 35% glasova u drugom krugu u travnju 1932.

Nakon to je pobijedio na predsjednikim izborima Hindenburg je raspustio vladu i imenovao novu vladu s Franzom von Papenom na elu. Papen je odmah najavio izbore za Reichstag za srpanj 1932. Na tim izborima nacisti su dobili 230 mjesta i tako su postali najvea stranka u Reichstagu. Veinu u Reichstagu sainjavali su nacisti i komunisti, te je sastavljanje bilo kakve vlade u koaliciji s nekom od klasinih stranaka bilo nemogue. Poslije izglasavanja nepovjerenja Papenovoj vladi koju je podravalo 84% zastupnika, najavljeni su novi izbori. Papen i Katolika stranka centra (Zentrumspartei) zapoeli su pregovore s nacistima za formiranje koalicijske vlade, ali Hitler je postavio teke uvjete; zahtijevao je mjesto kancelara te predsjedniki dogovor o dobivanju mogunosti koritenja izvanrednih mjera. Propast dogovora s vladom, kao i elja nacista da zadobiju podrku radnike klase samo je odvratila pojedine njihove pobornike, pa su tako izborima u studenom 1932., nacisti izgubili neto glasova i zastupnika u Reichstagu. Ovaj gubitak podrke nije uvelike smanjio njihovu mo, jer su jo ostali stranka s najvie zastupnika u parlamentu. Poto Papen nije uspio formirati vladu, predsjednik Hindenburg otputa ga i imenuje generala Kurta von Schleichera koji je obeao da e uspjeti sastaviti veinsku vladu u pregovorima sa socijaldemokratskim radnikim strankama kao i s disidentskim nacistikom frakcijom predvoenom Gregorom Strasserom. Papen i Alfred Hugenberg, koji je takoer bio predsjednik Njemake nacionalne narodne stranke (DNVP), stranka koja je prije nacista bila vodea desna stranka u Njemakoj. Hugenberg je nagovarao Hindenburga da imenuje Hitlera kancelarom u koaliciji s DNVP-om., uvjeravajui da e DNVP kontrolirati Hitlera. U nemogunosti da stvori koalicijsku vladu Schleicher je traio od Hindenburga da raspusti Reichstag i opet raspie izbore. Hindenburg ga je otpustio i imenovao je Hitlera kancelarom, Papena zamjenikom kancelara, dok je Hugenburg bio imenovan za (blagajnika) ministra ekonomije. Kabinet predsjednika sadrao je samo jo tri predstavnika nacistike stranke: Hitlera, Gringa, i Wilhelma Fricka. Dana 30. sijenja 1933., Adolf Hitler je poloio slubenu zakletvu za kancelara Reichstaga. Na izborima u oujku 1933., nacisti su dobili 44% glasova, te su u koaliciji s DNVP-om drali veinu sjedala u Reichstagu. Dobivi tako veinu u Reichstagu, koalicija je iskljuila komuniste iz parlamenta i tako se rijeila oporbe. Nedugo nakon toga proao je Zakon punomoi Enabling Act, koji je Hitlera postavio za diktatora, dok je nacistiki kabinet imao mo stvaranja novih zakona bez uplitanja Reichstaga. U Zakonu punomoi nacistiki kabinet mogao je samo potvrditi prijedloge koje je postavio kancelar, a diktatorske su ovlasti trebale istei nakon etiri godine ili u sluaju da se uspostavi nova vlada. Ovaj zakon bio je produavan bez ikakve debate ili oporbe sve do kraja Drugog svjetskog rata. Odmah nakon izglasavanja zakona o punomoi, nacistiki kabinet je izglasao cijeli niz dekreta kroz kojim se zabranio rad stranki, kao i bilo kakve opozicije ili kritike nove

vlasti. U samo nekoliko mjeseci nakon imenovanja za kancelara, Hitler je zadobio apsolutnu vlast. U kolovozu 1934. umire predsjednik Paul von Hindenburg, i umjesto raspisivanja izbora za novog predsjednika, Hitlerov kabinet je izglasao zakon o spajanju uloge kancelara i predsjednika. Hitler je sada imao tri funkcije: predsjednika nacistike stranke, kancelara, i predsjednika drave. Ova konsolidacija snaga bila je potvrena od strane birakog tijela sredinom kolovoza 1934. Osiguravi apsolutnu politiku vlast bez veinske podrke njemakog birakog tijela, Hitler je htio zadobiti njihovo povjerenje kroz svoje govore, kao i kroz vjetu medijsku kampanju koju je provodio njegov ef propagande Dr. Joseph Goebbels. Goebbels je u suradnji s Hitlerom i Nacistikom partijom uspio uvjeriti veinu Nijemaca da je Hitler bio spasitelj Njemake od ekonomske depresije, komunista, Versajskog ugovora i jarma idova. im je zadobio mo, Hitler je pokrenuo jednu od najveih ekonomskih ekspanzija Njemake. Poveao je industrijsku proizvodnju i pokrenuo je velike graevinske pothvate: izgradnju auto cesta (autobahn), eljeznica, akumulacijskih jezera, stanova... Kroz ovu ekspanziju ostvario je gotovo potpunu zaposlenost, i proirio je ekonomsku i industrijsku bazu. Kroz propagandu i razne druge programe promovirao je razvoj zdravstva, kolstva i obiteljskog ivota u kojem mukarci rade dok ene brinu za "kuu, djecu i odlaske u crkvu. U Noi dugih noeva 29. lipnja 30. lipnja 1934. Himmler po naredbi Hitlera ubija Ernsta Rhma glavnog komandanta SA i njegov najblii krug suradnika, kao i druge politike protivnike i potencijalne protivnike. Nacistiki kabinet 1935. godine s Nurenburgskim zakonom oduzima idovima pravo na njemako dravljanstvo, te su protjerani sa svih dravnih poslova, te bavljenjem bilo kakvim profesionalnim zvanjima i nije im dozvoljeno posjedovanje tvrtki. Na idove se obruila medijska kampanja mrnje. Pritisak na njih je stalno jaao: 1938. u Kristalnoj noi Kristallnacht spaljene su sve knjige koje su napisali pisci idovskog porijekla. Pod ovim pritiscima izmeu studenog 1938. i rujna 1939. iz Njemake bjei vie od 180,000 idova, dok je sva imovina koja je ostala iza njih nacionalizirana. Od 1941. donesen je zakon gdje su svi idovi bili primorani nositi utu Davidovu zvijezdu kada se nalaze na javnim mjestima.U oujku 1935. Hitler je prekrio Versajski ugovor, nakon to je ponovno uveo regrutaciju te poeo naoruavati Njemaku. Stvorio je novu ratnu mornaricu (Kriegsmarine) i vojno zrakoplovstvo (Luftwaffe). Regrutiranje velikog broja mukaraca i ena u vojne jedinice smanjilo je nezaposlenost no isto tako je izobliilo ekonomiju Njemake. Godinu dana poslije, u oujku 1936. Hitler je ponovno prekrio Versajski ugovor, reokupiravi demilitariziranu zonu Porajnje (Rhineland). Kad je Hitler vidio da nikakav vojni odgovor nije uslijedio od Britanije i Francuske, njemu je to dalo hrabrosti u novim pothvatima. U srpnju 1936. izbija panjolski graanski rat, i Hitler alje svoje vojne snage u pomo puistu generalu Franciscu Francu pri zauzimanju vlasti. Francisco Franco

je poveo pu protiv koalicije lijevih stranaka Popular Front koji su pobijedili na izborima. panjolska je postala probni poligon za njemaku vojsku i avijaciju, gdje su se isprobavala nova oruja kao i upotreba novih vojnih doktrina. Izmeu Njemake i Italije proglaeno je saveznitvo - nazvana Osovina. Ovo saveznitvo je proklamirao Galeazzo Ciano 25. listopada 1936., koja je kasnije proirena prikljuivanjem Japana, Maarske, Rumunjske i Bugarske. Ovo kolektivno saveznitvo zvalo se Sile osovine. Osim idova u ovo sistematsko ubijanje takoer su bili ukljueni i sljedei: komunisti, homoseksualci, Romi, hendikepirane osobe, mentalno zaostale osobe, psihiki bolesne osobe, sovjetski ratni zarobljenici, pripadnici vjere Jehovinih svjedoka, poljski intelektualci, protivnici nacistikog reima, katoliki i protestantski sveenici i redovnici, voe radnikih sindikata i mnogi drugi. Ova eliminacija nepoeljnih od strane nacista naziva se Holokaust.U ovom istrebljenju (genocidu) glavnu ulogu igrao je Himmler, dok su ostale nacistike glaveine skupa s Hitlerom podravali ideju o masovnom istrebljenju idova koritenjem otrovnog plina. Ova odluka je pala negdje u jeseni 1941, a kasnije se referira i spominje pod nazivom "Zavrna solucija idovskog pitanja". Da bi se uspostavila bolja koordinacija izmeu raznih dravnih tijela organizirala se konferencija u blizini Berlina koja je nazvana Konferencija u Wannseeu, koja je odrana 20. sijenja 1942. na kojoj je sudjelovalo petnaest glavnih nacistikih slubenika. Konferenciju su predvodili Reinhard Heydrich i Adolf Eichmann. Zabiljeke i dokumentacija s ove konferencije su najbolje dokazali da je Holokaust bio planiran s vrha. Nekoliko tjedana poslije 22. veljae 1942. Hitler je izjavio svojim najbliim suradnicima, to je zabiljeeno: "...zdravlje nacije ponovno emo povratiti kad se rijeimo idova"

5. FAIZAM U ITALIJI U periodu izmeu dva svjetska rata pojavljuju se u pojedinim dravama totalitarni politiki sistemi , koji se zajedniki nazivaju faistiki. Meu njima su, naravno, postojale znaajne razlike, ali su neke bitne odrednice bile itekako zajednike. Ti sistemi javljaju se u onim modernim dravama u kojima parlamentarna demokracija nije bila stabilna u drugoj polovini 19. st. Dakako, radi se o Italiji, Japanu i Njemakoj. Postojali su razni unutranjopolitiki i vanjskopolitiki razlozi za razvoj takve situacije u navedenim dravama. Versailleskim mirom te su drave dobile manje no to su oekivale ili su taj mir smatrali sramotnim te se u njihovim drutvenim strukturama javljaju jake politike konzervativne stranke. Naravno, te stranke zahtijevale su reviziju prethodno navedenog mira te su u svojoj vanjskoj politici zauzimale

agresivna stajalita prema susjednim zemljama. Budui u to vrijeme jaa krupno-kapitalistika liberalna buroazija srednji sloj, pogoen neimatinom i glau, trai promjene. Opiru se kapitalizmu i monopolizmu, ali ne odobravaju izdvajanje posebne socijalistike radne klase. Termin faizam dolazi od talijanske rijei fascio to znai sveanj ili snop. Prema tome, fasces znai snop prua sa sjekirom, koji je u starom Rimu bio simbol dravne vlasti i zajednitva tj. ujedinjenosti i saveza. U uem znaenju oznaava politiki reim u Italiji od 1922. 1945. godine. Faizam je uvijek bio i ostao (do danas) politiki pokret i reim; svesti ga na njegovu ekonomsku matricu svakako je potrebno i znanstveno neophodno, no ne smije se svesti iskljuivo na ekonomski fenomen. Faizam je, u biti, utjelovljenje prava reakcije na sve snanije procese modernog egalitarizma. Stoga se moe rei kako je faizam organski izrastao iz politikog liberalnog tkiva kao tendencija da se elitarni i autoritarni karakter drave oslabi, ali ne do kraja. Faizam se unutar totalitarnih sistemima razlikuje od socijalizma, jer bitno iskoritava najvee pogreke socijalistikog pokreta. Nije nikako sluajno to je jedan od Mussolinijevih uitelja, Sorel, teorijski lider radnikog pokreta. Ujedno je Sorel i teoretiar nasilja kao etiki usmjerene sile. Dakle, faizam se javlja polako kao ideja koja iri prezir prema pridobivanju ljudi na pristanak, prema demokraciji, suoavanju ideja, politikoj slobodi i drugim slobodama. Upravo tridesetih godina, Togliatti je napokon definirao talijanski faizam (kao poseban ogranak faistikih pokreta) u svojim Raspravama o faizmu kao reakcionarni masovni reim. Ernest Bloch tvrdi da je faizam: politika mobilizacija zaostalih sektora drutva, mobilizacija nezadovoljstva modernizacijom, racionalizacijom i drutvenom emancipacijom. Faizam je vidio spas u vrsto organiziranoj i autoritarnoj, ali nacionalnoj dravi, koja bi ukinula truli liberalni parlamentarizam i klasnu borbu kojoj je teio radniki stale. Ideal mu je bio staleki ureeno drutvo, koje bi se oslanjalo na solidarizam, ali bi sauvalo privatno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju. Faizam je imao i svoju vojsku, koja mu je sluila za vrenje fizikog nasilja nad politikim protivnicima. Do vlasti su faisti dolazili na nain da su se povezivali s tradicionalnim vladajuim elitama, koje su u faizmu vidjele spas od liberalnog i socijalistiki orijentiranog stanovnitva. Dakle, tako osloboen faizam omoguio je faistima ukidanje demokratske politike institucije, gaenje veinu ovjekovih prava i sloboda te uvoenje najbrutalnije i najnehumanije diktature u suvremenoj ljudskoj povijesti. Drave koje su dopustile da njihova vodea ideologija postane faistika postaju glavni krivac i pokreta II. svjetskog rata.

Od 1870-ih u Italiji postoje tzv. fasci, ispoetka kao ogranak radnikog pokreta, a kasnije nastupaju u sicilijanskom agrarno-revolucionarnom pokretu. Njihov naziv preuzima i glavni predstavnik faizma u Italiji, Benito Mussolini te ga 1915. koristi za svoje intervencionistike skupine koje su se zalagale za ulazak Italije u rat na strani Antante. Godine 1919. u Milanu obnavlja svoje skupine koje vie nisu u potpunosti na strani ljevice, nego krajnje desnice. Prvi faistiki program donijeli su talijanski faisti u proljee 1919. i iste godine se faistiki sljedbenici javno prozivaju faistima. Tome je prethodila propaganda i organizirana teroristika aktivnost talijanskih nacionalista i Benita Mussolinija. Italija je u to vrijeme bila orijentirana na osvajanja u Africi, Crvenom moru i Etiopiji. Nakon toga formira se i Talijanska nacionalistika partija, a njen program isticao je jaanje vojske i orijentaciju na kolonijalna osvajanja. Talijanski pjesnik Gabriele D'Annunzio sa svojim anarho-faistikim pokretom 1919. godine zaposjeo grad Rijeku i proglasio talijansku regenciju Kvarnera. 12. studenog 1920., Kraljevina Italija i Kraljevina SHS potpisuju Rapallski ugovor kojim obje strane priznaju potpunu slobodu i nezavisnost Drave Rijeke i obavezuju se da e to vjeno potivati. Tim aktom stvorena je Slobodna Drava Rijeka koja e de facto postojati jednu, a de iure etiri godine. Novostvorenu dravu odmah priznaju sve svjetske sile ukljuujui SAD, Francusku i Veliku Britaniju. D'Annunzio ne priznaje sporazum te je akcijom talijanska regularna vojska istjerana iz grada (Krvavi Boi 24.-30. prosinca). Godine 1921. odravaju se prvi parlamentarni izbori na kojima se suprotstavljaju autonomai i nacionalni pro-talijanski blok. Autonomna stranka, (uz podrku i veine glasova rijekih Hrvata) dobiva 6558, a nacionalni blok (faistika, liberalna i demokratska stranka) 3443 glasa. Predsjednik Vlade postaje ef Autonomne stranke Ricardo Zanella. Godine 1922. faisti izvode pu, a legalna Vlada bjei u Kraljevicu. Godine 1924. Rimskim ugovorom Kraljevina SHS pristaje na prikljuenje Rijeke Italiji, a Vlada SDR taj in smatra meunarodno pravno nitavnim te nastavlja djelovati u izgnanstvu. Kasnije e kapitulacijom Italije rijeko pitanje ponovno postati aktualno te grupa graana 1944. godine objavljuje 'Liburnijski memorandum' kojim se predlae konfederalna drava s tri kantona Rijekom, Suakom i Bistricom. Otoci Krk, Cres i Loinj uli bi u zajedniki kondominij. Predsjednik rijeke Vlade u egzilu Riccardo Zanella trai ponovnu uspostavu Slobodne Drave Rijeke budui talijanska aneksija 1924. godine nije bila meunarodno priznata. Konkretni zahtjevi faistikog programa bili su koncentrirani u osnovna etiri podruja: politiko, socijalno, vojno i financijsko. U podruju politike zahtjeva pravo glasa s aktivnim i pasivnim pravom i za ene, punoljetnost, kojim se stjee pravo glasa, ukidanje senata, osnivanje nacionalnih savjeta za industriju, transport, zdravstvo itd. te sazivanje narodne skuptine.

Na socijalnom polju zalae se za zakonsko reguliranje maksimuma trajanja radnog dana od 8 sati, odreivanje minimalne nadnice, participacija radnika u voenju industrije, ovlaivanje proletarijata za rukovoenje industrijama i javnim slubama, sreivanje problema oko eljeznica i organiziranje zdravstvenog osiguranja za ranjenike i invalide te smanjenje starosne granice radnog vijeka s 63 na 55 godina. Na vojnom planu planira samo uvoenje nacionalne milicije u iskljuivo obrambene svrhe i nacionalizaciju svih tvornica oruja. U podruju financija predvia vrlo progresivan porez na kapital, sekvestriranje ukupne imovine svih vjerskih zajednica i dr. Mussolinija su nazivali i marksistom to danas izaziva uenje. Naime, Mussolinija je odreivalo njegovo malograansko podrijetlo. Njegov otac bio je vlasnik malog imanja i bravar, a majka uiteljica. Razlog to su bili siromani treba traiti u politikoj strasti njegova oca koji je esto bio odsutan za vrijeme radnog vremena. Pouzdani izvjetaji svjedoe nam kako je Mussolini bio snaan djeak i voa bande koja je tumarala padinama Forlimpopolija i po klisurama oblinje rijeke. Uvijek je spominjao nesretnu epizodu iz svog kolovanja kako su njega i jo jednog aka za vrijeme objeda razdvajali i stavljali za stol siromaha. Mussolijija jo od poetka njegove politike karijere vizionarski nazivaju ducce-om, a na kraju e i postati ducce faizma. Dakle, osim nepravde koju je proivljavao, na Mussolinija je vaan utjecaj imao otac koji ga je uveo u socijalistike misaone tokove i uputio ga u socijalistiku literaturu. Svojim graanskim pozivom nastavnika francuskog jezika i knjievnosti u osnovnoj, a poslije i u srednjoj koli, nije se dugo bavio. Nakon toga e poeti ureivati u vicarskoj neke socijalistike novine, a u Austriji postaje tajnik Radnike komore i urednik jednog tjednika. Nakon kongresa oblasti Emillia postaje direktor lista Avanti te postaje najivopisnija linost Partije. Ova partija odgajala je snage uz iju je pomo Mussolini uspio formirati koalicijsku vladu 1922. godine. oetkom rata Mussolini je nastupao u duhu odluka II. internacionale, meutim, kasnije je promijenio miljenje i orijentirao se sasvim u suprotnom smjeru. U Avantiju je objavio uvodnik o ijem sadraju nije znao niti jedan urednik. U njemu zagovara ulazak Italije u rat na strani Engleske i Francuske. Rukovodstvo Socijalistike partije odmah ga je smijenilo. Nakon toga odlazi u rat i biva ranjavan te se vraa u Italiju i ranjavanje postaje njegov glavni adut kojim prisvaja na svoju stranu brojne Talijane. Kasnije pokree vlastiti asopis Il Popolo d'Italia i iz njegova naziva izbacuje socijalistiki list te ga naziva listom boraca i proizvoaa. Radnike koji su trajkali, podravao je, a kad je 1922. bankrotirala banka, istupio je kao branilac malih tedia. Dakle, vrlo se vjeto prikazivao u narodu kao onaj koji e

zemlju izvui iz krize i donijeti joj blagostanje.5 Sam akt preuzimanja vlasti u Italiji nije bio dravni udar, niti veliki masovni pokret. U biti su faisti tako lako doli na vlast da su se i stidjeli te lakoe pa se njihov ulaz u Rim, zbog stvaranja privida agresivnosti, prenapuhano naziva Mar na Rim. Gotovo svuda sjevernoj Italiji faisti su zaposjeli javne ustanove, banke i druge institucije, a vlasti im se nisu opirale. U principu se preuzimanje dogaa sveano, npr. u Trstu su faistike voe ule s bivim predstavnicima vlasti ispijajui ampanjac i alei se kako e se uskoro morati meusobno poubijati. Mussolini je uspio dobiti od skuptine povjerenje za svoju vladu sa 306 naprema 116 glasova. Ispoetka radi u skladu s odredbama Skuptine, no ubrzo e u Skuptini sjediti iskljuivo oni vjerni samo njemu. Na izborima 6. travnja 1924. godine njegova faistika tj. nacionalna lista dostigla je 64,9% glasova to e mu u parlamentu donijeti 374 mjesta. Ve 1925. godine odrava govor koji predstavlja zavretak prvog perioda (prijelazni period faizma), i zapoinje masovno oivljavanje faizma. Sva vlast prela je u ruke faista. Nakon toga slijede potpuno faistiki zakoni, tj. dolazi do diktature, koja vie nije bila iza paravana. Na osnovi Ustava Karla Alberta iz 1848. imenovao je i opozivao ministre. Uslijedit e i zakon o tiskanju koji izvrava preobrazbu talijanskih glavnih glasila. Na sastanku u sijenju 1923. godine donosi se i zakon o dobrovoljnoj miliciji za narodnu zatitu. Crne koulje koje e poloiti vjernost kralju, ali u slubi predsjednika vlade, imat e dunost obrane prava revolucije. Godine 1926. rasputaju se sve politike stranke i uspostavlja se jednopartijska vlada na elu s Faistikim vijeem. Rasputaju se sindikati i savezi poduzetnika (Povelja rada). Opozicija je gotovo potpuno iezla, a meu prvim rtvama je bio gorljivi protivnik Mussolinija, Metteoti. Usporedno s prethodnim rigoroznim mjerama Mussolini se trudio podii nivo naobrazbe, nastojao ublaiti gospodarsku ovisnost o inozemstvu (bitka za ito) i provodio je melioraciju tj. isuivanje movara. Vjeto izbjegava sukob s Katolikom crkvom koja je bila na njegovoj strani u borbi protiv socijalizma i komunizma, slobodnog zidarstva i liberalizma. Nastupaju tzv. lateranski sporazumi 1929. godine i rjeava se konflikt jo iz 1871. godine. Vatikan je napokon priznat kao podruje pod papinskom jurisdikcijom te se utvruje da je katolika vjera dravna, da je u kolama vjeronauk obavezan predmet te da je crkveno sklopljen brak pravovaljan. Godine 1933. poinje se izraavati kriza koja je zahvatila Italiju gotovo u svim podrujima drutvene djelatnosti. Te godine zabiljeeno je da 336 000 nezaposlenih ima samo u poljoprivrednom sektoru. Mussolinijev faizam sve je vie optereivao dravu i izazivao

nezadovoljstvo stanovnika. Kriza cijena pogodit e stanovnike itave Italije i situacija postaje gotovo neizdriva. Mussolini je esto izjavljivao kako je protivan svakoj rasnoj superiornosti, meutim, poinju sustavni progoni idova. Oglasila se i Katolika crkva koja se nije mogla sloiti s time. Nakon donoenja rasnih zakona Katolika crkva prelazi u opoziciju reimu. Upravo su nasilje i brutalnost najee rijei kojima se pokuava objasniti vladavina faista. Nasilje u faizmu nije samo odraz politike potrebe, tj. ono nije sredstvo samo za ouvanje poretka i uope dolaska na vlast, nego je dio faistike demagogije koja je pouzdana metoda pri iskljuivanju kritikog miljenja, navikavanja na nasilje i odobravanja nasilja. Time se lomi individualnost. Upravo je zato rat potreba faizma. Rat tada za obmanutu i hipnotiziranu masu vie ne moe biti drugo nego pravedna osveta za nepravde.

a) Etiopski rat Potencijalni izlaz iz opeg nezadovoljstva i krize Mussolini je vidio u ratu za Etiopiju. Da bi objasnio rat Mussolini je u novinama objavljivao kako ima previe stanovnika. S poveanjem nataliteta ubrzo je u Italiji ivjelo 43 milijuna ljudi, a proizvodne mogunosti i mogunost zapoljavanja bile su daleko manje. No, ni to nije ptavi razlog ulaska Italije u rat. U sutini, Mussolini je elio mo, presti nacije i Italije. Ve u rujnu 1935. godine pala je odluka o ratu. U jednom trenutku, kad je taj rat bio iskljuivo ekspanzionistiki, veina stanovnitva nije bila zainteresirana, a u drugom trenutku, taj rat postaje strahovito popularan jer je Engleska uinila jednu greku. Radi se o prijetnji koju neposredno engleska flota ini u Sredozemlju. Prijetnja je u stvari bila blef, jer nije bila bojovno spremna da bi se mogla upustiti u eventualni sukob. Taj engleski promaaj iao je u prilog Mussoliniju koji je u javnost odaslao vijest o engleskom ugroavanju Italije. Poslije proglaenja Carstva (svibanj 1936.) dolazi ipak do promjena. Industrija je ve iskljuivo vojna i kako bi napredovala jedino je korist mogla izvlaiti iz rata, tako da se pritiskom industrijalaca iri intenzivna elja za ratom. Dakle, Italija provodi otvorenu agresiju na Etiopiju. Iz svoje kolonije Somalije napada Etiopiju. Etiopski beduini neko su se vrijeme opirali tenkovima i drugim modernijim i nadmonijim ratnim sredstvima i iste godine Etiopija pada u ruke Talijana. Etiopija je bila lanica Drutva naroda, no nikakvi prosvjedi nisu utjecali na talijansku vladu i Etiopija slubeno postaje dio talijanskog imperija 1936. godine.

b) OSOVINA RIM BERLIN I ELINI PAKT Nakon rata s Etiopijom dolazi i do intervencije u panjolskoj. Ratna industrija tjerala je Italiju sve vie u rat. Meutim, talijanske snage nisu nikako bile dovoljne da same ratuju. Zbog toga se Mussolini okree Njemakoj i Hitleru. Ohrabren time prkosi nesvrstanoj Francuskoj, pomaui generala Franca u panjolskoj. Tako se vee 1937. borila talijanska armija od 80 tisua vojnika, opremljena najsuvremenijim orujem, na strani generala Franca. elja za zauzimanjem dijelova Francuske, Italiju je sve vie pribliavalo otvorenom sukobu s Francuskom, a neizravno s Engleskom, ali zato ju je sve vie vezala s Hitlerom. Tako Mussolini objavljuje jedinstvo njemake i talijanske vanjske politike i dolazi do tzv. osovine Rim Berlin.6 Mussolinijevi rasistiki zakoni, koji su bili zapravo dodvoravanje Hitleru, izazvali su otru kritiku Katolike crkve koja mu je, nakon pruene podrke za ratovanje u Etiopiji i ratovanju na strani katolika Franca, odluila stati u opoziciju. Uslijedit e elini pakt koji e taj rascjep izmeu Crkve i Mussolinija sve vie produbiti (svibanj 1939.). Pakt se od poetka zasnivao na ozbiljnoj dvosmislenosti, tj. na njemakoj lai. Jednostavno, napad na Poljsku nije bio sluajan, jer je Hitler elio taj koridor koji povezuje istonu Prusku s Njemakom. Talijanskog predstavnika slagali su u Berlinu i im je otiao Hitler odrava tajni sastanak. Kod Hitlera se sastaju Gering i drugi generali. Zakljuak sastanka je bio: Ono to hoemo jest proirenje nae zemlje prema istoku!. Mussolini se ve tako bacio u pustolovinu pognute glave koja e ga dovesti do katastrofe. To je bio ishod posljednje faze faizma, zapoete 1936. godine, faze koja je obiljeena potpunim prekidom odnosa izmeu reima i zemlje. Italija je uvedena u II. svjetski rat. c) Rat s Grkom i tok Drugog svjetskog rata Grka je odbila 28. listopada 1940. Mussolinijev ultimatum tj. da se Italiji ustupe neka uporita na njenom teritoriju. Zbog toga su talijanske snage iz Albanije nasrnule na Grku. Grka vojska se ipak nakon nekih poetnih neuspjeha uspjela konsolidirati i poinje vraati svoje izgubljene teritorije. Istovremeno se u grkim lukama iskrcavaju Englezi, a njemake trupe prolaze kroz Bugarsku. Zbog uplitanja Nijemaca, iako grka vlada nije bila potpuno poraena, potpisana je kapitulacija, a britanske snage zapoinju svoju evakuaciju. Iako je grki narod ostao bez svojih voa, nastavio je svoju borbu protiv okupatora to e rezultirati voenjem partizanskog rata s obiljejima gerilskog rata. Bez veih uspjeha, Talijani naputaju Grku na ijem se teritoriju
6

nakon poraza faizma formiraju dvije drave, jedna slobodna, partizanska, a druga kvislinka, tj. okupirana. Na samom e kraju 1949. godine u Grkoj otpor protiv faizma zavriti kao borba protiv monarhistike i imperijalistike vladavine. Italija se ve na poetku saveza pokazala kao slab saveznik. U cijelom ratu talijanska flota nije imala ulogu koja je odgovarala njenoj stvarnoj snazi. Mussolini se elio izjednaiti na vojnom planu sa svojim saveznikom barem na kopnu, no bez drugog pravog razloga napada Grku (20. listopada 1920.). U rujnu 1940. godine sile osovine sklapaju s Japanom savez i kriju se pod nazivom Trojni pakt. Nakon sklapanja ovog saveza Hitler se odluuje napasti Sovjetski savez i poinje provoditi plan Barbarossa. U to vrijeme nastupa i politika i drutvena kriza u Jugoslaviji jer vlada Cvetkovi Maek pristupa Trojnom savezu 1941. godine. Vodstvo KPJ organizira masovne demonstracije, a knez Pavao je smijenjen i na vlast se penje general Simovi koji proglaava nepunoljetnog Petra II. Karaorevia punoljetnim. Zbog toga dolazi do intervencije Njemake koja je eljela mir u Europi dok ratuje sa Sovjetskom savezom. Jugoslavenska je vojska kapitulirala za 11 dana, drava se raspala : Sloveniju su podijelili Nijemci i Talijani, vei dio Dalmacije, Boku Kotorsku i otoke okupirali su takoer Talijani, Makedonija je pripala Bugarima, a Meimurje i Prekomurje Maarima. Prvi put izravno se prije napada na Jugoslaviju susreu oi u oi Ante Paveli mlai i Mussolini i dogovor je pao. Italija e, kako je obeao Mussolini, omoguiti ustaama formiranje svoje vlasti u Hrvatskoj uz zadovoljenje talijanskih pretenzija na istonoj obali Jadrana (Dalmacija).7 Na elu hrvatske delegacije Paveli odlazi u Rim 18. svibnja 1941. godine i potpisuje tzv. Rimske ugovore kojima su utvrene granice Italije s novonastalom NDH. Utanaenom granicom Italija je prisvojila najrazvijeniji dio hrvatske obale. Hrvatskoj, dakle, ostaje samo podvelbitski dio Hrvatskog primorja i obala od Omia do Dubrovnika koji je bio gotovo beznaajan. U Italiji se brojnim proglasima jo 1940. i 1941., usred rata, poziva na ruenje faizma, prekidanje veza s Njemakom itd. Godine 1943. pojavljuju se veliki trajkovi iz vie politikih nego ekonomskih razloga.8 U rujnu 1943. godine Saveznici se iskrcavaju kod Salerna na Siciliji i talijanska buroazija reagira dravnim udarom 25. srpnja 1943. godine u kojemu je fsaizam oboren, a Mussolini uhien. Meutim, Nijemci voeni pod maralom Kesselringom uspostavljaju vrst obrambeni front i desantom padobranaca oslobaaju Mussolinija, koji je bio

7
8

zatvoren na Gran Sassu. Mussolini u sjevernom dijelu, gdje su gospodarili Nijemci, osniva svoju novu socijalnu republiku, marionetsku faistiku dravu. Italija e kapitulirati 9. rujna i nakon toga se sve vie razvija partizanski pokret, koji vodi borbe protiv okupatora i nove Mussolinijeve republike u sjevernoj Italiji. U Italiji je taj pokret bio najjai i najei u odnosu na ostale sline pokrete u itavoj Europi. Na njegov razvoj utjecala su i saveznika iskrcavanja na jugu Italije, a s druge strane Narodnooslobodilaka vojska Jugoslavije koja je oslobodila velik dio Slovenskog primorja i Istre, te injenica da se talijanska vojska ve raspala. U to vrijeme nastaju razliiti, a opet slini pokreti, koji su ak bili i pod vodstvom komunista, tzv. garibaldinske brigade. Ve u ljetu 1944. godine broj partizana dosee ak 100.000 ljudi, koji e napredovanjem Saveznika u proljee 1945. i poet e podizati ustanke u velikim industrijskim centrima na sjeveru i ve e Saveznici (uz navedenu okolnost) prisilile njemaku vojsku u Italiji na kapitulaciju. U travnju 1945., u trenucima kada su se saveznike snage pribliavale Milanu, a njemake povlaile iz Italije, Mussolinija su zajedno s ljubavnicom Clarom Petacci u Dongu na jezeru Como 28. travnja 1945. kod mjesta Giulino di Mezzegra uhvatili talijanski partizani pri pokuaju bijega u vicarsku. Jedan od partizana mu je prilikom uhienja doviknuo: "Zato si izdao socijalizam?". Streljan je po kratkom postupku; narednog dana Mussolinijevo tijelo, zajedno s tijelima drugih poznatih faista, objeeno je naglavake u Milanu. Rat su preivjeli Mussolinijeva supruga Rachele s dvojicom sinova (Vittorio i Romano) i kerkom (Edda), udovicom grofa Ciana. Trei sin, Bruno, poginuo je u avionskoj nesrei.

6. SAD IZMEU 2 SVJETSKA RATA Ameriki predsjednik Wilson je u Europi uivao ugled velikog dravnika i mirotvorca, to se posebno vidjelo nakon zavretka Prvog svjetskog rata i u vrijeme trajanja mirovne konferencije. Za trajanja te konferencije su se stvarali novi politiki odnosi u Europi, u ijem je graenju najaktivnije sudjelovao i Wilson. Suprotno tome, njegov je ugled u SADu slabio. Bilo je oito da je poslijeratni SAD sve vie zaokupljen samim sobom te da se nastoji vratiti predratnoj izolacionistikoj politici. U proljee 1919. godine, nakon vrlo kratka poslijeratnog zastoja, privreda je poela hvatati zamah. U to je vrijeme taj preokret pripisivan neutaenoj potroakoj potranji, ali ga danas ekonomisti pripisuju dravnoj

potronji koja je privremeno nastavljena u obliku zajmova saveznicima i operacijama pomaganja Europi. 1919. godine su prihvaena dva dodatka Ustavu. Osamnaesti amandman je nareivao zabranu estokih pia, a devetnaesti je dao pravo glasa enama. Osamnaesti amandman je izvrio najloije utjecaje na ivotne navike u zemlji. Nezakoniti prodavai i krijumari alkohola su se poeli naglo bogatiti vrei ak i politike funkcije. Zemlja, koja je nekada potivala zakone, poela je s pratanjem gledati na one koji nisu potovali osamnaesti amandman; dio policije u velikim gradovima bio je potplaen. Posljednji mjeseci Wilsonova mandata obiljeeni su radnikim nemirima. Radnitvo je teko pogaala nekontrolirana inflacija te je bilo uznemireno da bi ono to su postigli tijekom rata moglo biti ugroeno. etiri je milijuna radnika, vie no ikad do tada, poelo trajk za vie nadnice, krae radno vrijeme i bolje radne uvjete. Javno mijenje, lokalne i dravne vlasti i Wilsonova administracija odluno su stali na stranu uprava i sindikati su, openito gledano, izgubili u tim sukobima. I na nemirnoj je amerikoj rasnoj bojinici bilo nasilja i nereda. Dolazi do vala doseljenja crnakih migranata koji je zapoeo velikim nemirima u istonom St. Louisu 1917. godine i dosegnuo vrhunac u provali nasilja u Chicagu tijekom crvenog ljeta 1919. godine, nazvanog tako zbog stranih krvoprolia. Otjerani s Juga diskriminacijom i nasiljem, te privueni u sjeverna, industrijska sredita otvaranjem radnih mjesta tijekom rata, na tisue se crnaca naselilo u sirotinjskim etvrtima Buffala, Chicaga, Clevelanda, Detroita, New Yorka i drugih gradova. Njihova prisutnost je doekana ogorenim otporom bijelaca koji su se pribojavali socijalne jednakosti i konkurencije za radna mjesta. U poslijeratnom je desetljeu linovano najmanje 330 Amerikanaca, crnaca s Juga. U razdoblju od 1919. do 1920. mnogi su Amerikanci poeli povezivati wilsonijanski idealizam s neispunjenim nadama i osjeajima koji uzrokuju podjele, s nerijeenim problemima Europe, s ratnom propagandom i upletanjima u inozemstvu, te s visokim ivotnim trokovima. ak su i najodaniji wilsonijanci morali priznati postojanje golemog kontrasta izmeu dinaminog voe iz 1913. ili nadahnuta propovjednika iz 1917. i bolesnog, tvrdoglavog starca iz 1919. godine ija je vlada bila bespomona u rjeavanju socijalnih ili ekonomskih problema. Zato nije bilo neoekivano da se zemlja s olakanjem priklonila sasvim suprotnom tipu voenja drave. U skladu sa svojom politikom izolacionizma, SAD nije ratificirao ni Versailleski ugovor, niti je htio postati lanicom Lige naroda. Takav politiki stav svoje zemlje Wilson je doivio kao udarac. Izborna borba 1920. godine bila je posve u znaku odjeka amerikog

sudjelovanja u ratu. Predsjednik Wilson vodio ju je uz najvee osobno zalaganje za svoju politiku. No, teko se razbolio a tako je i njegova Demokratska stranka doivjela teak poraz.9 Poslije dugotrajnih raspravljanja, skuptina je 1920. godine predsjednikom proglasila Warena Hardinga, senatora iz Ohia, kojeg nije nita drugo obiljeavalo kao predsjednikog kandidata osim same njegove beznaajnosti. U sljedea tri izborna razdoblja zemljom su uz veliku veinu vladali republikanci. Oni su odbili sudjelovanje u Ligi naroda i potpisivanje Versailleskog mirovnog ugovora, ali su, naprotiv, jednostranom izjavom 1921. godine sklopili mir s Njemakom, ne uzimajui u obzir naela Lige naroda. Zemlja jo nije eljela preuzimati nikakvih opih vanjskopolitikih obveza iz lanstva u meunarodnim organizacijama, nego je, naprotiv, smatrala da se pod tradicionalnom parolom izolacije moe povui na svoj prostrani kontinent. Unato snanom izolacionistikom raspoloenju, pokazalo se da je potpuno iskljuivanje iz svjetskih poslova nemogue. Sjedinjene Amerike Drave provodile su neto to je bilo prozvano neovisni internacionalizam. Kao najvea svjetska proizvodna, izvozna i kreditorska drava, teko da su se mogle vratiti svojemu tradicionalnom izolacionizmu i amerike su politike smjernice tijekom dvadesetih godine energino promicale amerike prekomorske trgovinske povlastice. Tijekom tog desetljea, ameriki se izvoz vie nego udvostruio, privatni je ameriki kapital odravao na ivotu novu Njemaku Republiku, postavljao duhovno srodne vlade diljem Latinske Amerike i potpomagao relativno umjeren bankovni i industrijski reim u Japanu. Strah od novih doseljenika iz june i istone Europe i nesnoljivost prema njima proirili su se ve davno prije rata. Radniki su se sindikati dugo protivili prihvaanju jeftine radne snage, a tehnolokim je razvojem smanjena potranja za nekvalificiranim radnicima. Ukidanje je slobodnog useljavanja, kao i nestanak nenaseljenih prostranstava, priguilo tendencije otvorenosti, konkurencije i pokretnosti karakteristine za ameriki nain ivota. On je ubrzao i asimilaciju.10 Nestankom dobro poznate poplave oajnih novopridolica koje se lako moglo iskoritavati, osobe roene u inozemstvu i njihova djeca sve su veom estinom traili punopravno mjesto u amerikom ivotu i politici. Predsjednik Harding se razbolio prigodom povratka sa slubenog putovanja u Aljasku; 2. kolovoza 1923. godine je umro u San Franciscu. Na mjesto predsjednika je doao Calvin Coolidge. Znatan dio njegove karijere javnoga djelatnika bio je besprijekoran, a dunost je predsjednika obavljao uz bolje poznavanje unutranjih i vanjskih poslova nego to mu se priznaje.
9 10

Wall Street je pucao od bogatstva. Krivulje vrijednosnih papira penjale su se do vrtoglavih vrhunaca. Bio je to Coolidgeov boom, i on se tim ponosio. Preostali je dio desetljea u sreditu pozornosti bilo ameriko blagostanje. Osnova je tih sretnih vremena bila poveana produktivnost koja je bila zasnovana na napretku tehnologije, masovnoj proizvodnji i znanstvenom obliku upravljanja. Zlatne dvadesete godine nisu bile posljednja faza kapitalizma na vrhuncu uspona ve posljednja faza reprezentativnog privatnokapitalistikog big businessa sa simbolikom uspjeha u zvanju i idealom potroakog drutva.. Procvale su nove industrijske grane kao to su automobilska i kemijska te proizvodnja putnikih i teretnih zrakoplova. Godine 1925. Fordovi automobili Tin Lizzy stajali su 260 dolara to je bilo pristupano velikom broju obitelji, a 1929. godine je svaki peti Amerikanac posjedovao automobil. Radio, kuanski aparati i gotova hrana postali su standardne osobine dobroga amerikog ivota.11 Filmsko platno i sportsko borilite nisu bili jedine zabave poslijeratnih Amerikanaca. Neki su se priklonili jazzu, izuzetnome crnakome idiomu. Ostale su zabave srednje klase bile golf, tenis, biciklistike utrke, plesni maratoni i slino. No, povlastice novog bogatstva nisu uivali svi podjednako. Iako su srednja i gornja klasa ivjeli lijepo, veliki je broj Amerikanaca - rudari ugljena i tekstilni radnici, junjaki farmeri koji nisu imali pomonu radnu snagu, sezonski radnici, radnici koji nisu bili ulanjeni u organizacije, starije osobe, neudane ene, veina crnaca i Hispanoamerikanaca proivljavao teka vremena. Krizna stanja u gospodarstvu su redovita pojava nakon ratova. Razumljivo je stoga to je dolo do velike gospodarske krize nakon Prvog svjetskog rata. Taj veliki rat je imao teke posljedice: mnotvo je ljudi poginulo, mnogi su ostali invalidi, razorena su mnoga materijalna dobra. Tijekom rata je dolo do velikih poremeaja u proizvodnji i prometu. Proizvodilo se najvie za ratne potrebe a sa svretkom rata je dolo do obustave takve proizvodnje. Novani kapital, uloen u ratnu proizvodnju, teko je bilo naplatiti poslije rata. Nije bilo dostatno novanog kapitala za nove gospodarske pothvate. Velika gospodarska kriza koja je zapoela 1929. godine najjae je zahvatila SAD. U ljeto 1929., dok su cijene dionica rasle izvan svakog razmjera, veina je industrijskih i financijskih strunjaka predviala iskljuivo trajno blagostanje. Predznaci nevolja, ukljuujui opi pad maloprodaje i posebno visoka smanjenja proizvodnje i prodaje automobila i stanova, prolazili su neprimijeeno.12 Dotadanji ministar privrede Herbert Hoover izabran je 1928. velikom veinom glasova za predsjednika. On je stupajui na
11 12

dunost objavio da se Amerika nalazi blie od ijedne drave u povijest konanoj pobjedi nad bijedom. 25. listopada 1929. godine, na tzv. crni petak dolo je do bankovnog sloma, kraha njujorke burze. Naglo je pala vrijednost dionica industrijskih poduzea. Zanimanje za kupnju dionica bilo je slabo, a to se odraavalo na smanjenje ulaganja i industrijske proizvodnje i na ograniavanje bankarskog poslovanja. Svakodnevno se otputalo mnotvo radnika, iz SAD-a se kriza prenosila u sve dijelove svijeta u kojima su bile angairane amerike investicije i kapital. Za razliku od prijanjih, ova velika gospodarska kriza zahvatila je gotovo sve grane gospodarstva. Godine 1932. najmanje svaki etvrti Amerikanac je bio nezaposlen. Blagostanja je, a s njim i duha zlatnih dvadesetih, nestalo. Hooverova vlada sa svojim ekonomskim naelima uope nije umjela stati na put krizi, i potkraj njegova mandata bilo je u SAD-u dvanaest do petnaest milijuna nezaposlenih. U jesen 1932. godine novim predsjednikom postao je Franklin D. Roosevelt. Njegova vlada je prila mjerama hitne pomoi, zapoljavanju putem velikih javnih radova, stabilizaciji cijena u poljoprivredi, iskoritavanju prirodnih sila i slino. To se nastavilo vladinim mjerama za ureenje radnih odnosa i vrlo brzo se nazirao program socijalnog preobraaja.

a) Prvi New Deal, 1933. Rooseveltova je vlada svojim novom politikom gospodarskih i socijalnih reformi poznatom pod nazivom New Deal nastojala to vie pomoi u uklanjanju krize i njezinih posljedica.13 U proljee 1933., Kongres je niz administracijskih mjera prihvatio dotad neuvenom brzinom. Roosevelt je poslije saeo svoje ciljeve kao Lijeenje, oporavak i reforma, (Relief, Recovery, Reform) i ovaj je prvi New Deal mogue opisati pomou ta tri R. 14 Dva najvanija programa oporavka prvog New Deala oslanjala su se na dvije glavne metode: na dizanje cijena ograniavanjem proizvodnje i nadzorom nad konkurencijom i inflacijom dolara, to su nepopustljivo zahtijevali zapadni demokrati. b) Drugi New Deal, 1934.-1936.

13 14

Prvi New Deal postigao je ogranien uspjeh; nakon prvih mjera dolo je do nagla rasta proizvodnje i cijena a zatim se stopa oporavka usporila i ljudi su shvatili da ekonomska kriza nije nestala. Poslovne i industrijske organizacije, koje su isprva arko eljele pomo New Deala i bile spremne obeati drastine reforme, nisu vie bile zadovoljne djelominim uspjehom. Predsjednik je dao potporu novom nizu mjera. Ovaj drugi New Deal, koji se esto spoznaje kao liberalniji od prvog, nije bio usmjeren na sustavnu promjenu ekonomskog ili socijalnog sustava. Njegov je glavni cilj bio da pokrene gospodarstvo i neke su mjere imale dodatni i vrlo tradicionalan cilj razbijanja koncentracije moi. c) Trei New Deal, 1937.-1938. Godine 1936. republikanci su, odluno napadajui New Deal, postavili Alfreda M. Landona za Rooseveltova protivnika. Na tim izborima je Roosevelt premono pobijedio i prvi put imao potporu mone, ali i nestabilne koalicije u nastajanju koja se sastojala od radnitva, veine farmera, novih useljenika, crnaca i Junjaka. Usprkos gromoglasnoj pobjedi 1936., New Deal je tijekom 1937. i 1938. naiao na niz djelominih poraza. Predsjednikov je presti bio dodatno pogoen poetkom nove ekonomske recesije. U ljeto 1936. proizvodnja, profiti i nadnice (ali ne i zaposlenost) pribliili su se razinama iz 1929. to je djelomino moglo biti i zbog velikih vladinih trokova za ostvarivanje ciljeva New Deala i za isplatu veteranskih premija. U jesen je iznenadni kolaps naoigled ponovno donio uvjete iz 1932. cijene poljoprivrednih proizvoda strmoglavo su pale, nezaposlenost je rasla i neki su kritiari zakljuili da Rooseveltova vlada ipak nije pronala rjeenje za gospodarsku krizu.15 Bilo to tono ili ne, New Deal je 1937. i 1938. pokazao da nije izgubio svoju snagu. Poveana je javna potronja za pomo, javne radove i javnu stanogradnju. Neke od inovacija ovog posljednjeg New Deala, ukljuujui kompenzacijsku potronju i reguliranje nadnica, pokazale se sa kao najtrajnije i najznaajnije promjene do kojih je dolo u tijeku cijeloga tog razdoblja. Izborima za Kongres 1938. godine zavreno je razdoblje New Deala. Iako je Roosevelt i dalje bio popularan, a postojee mjere New Deala ostale na snazi, nove su usklaene ili bre reformske aktivnosti postale neostvarive.16 1938. godine je New Deal poeo gubiti zamah. Najoitiji je razlog za to injenica da je kriza u inozemstvu poela odvlaiti panju javnosti s unutranjih reformi. Vanost godina New Deala ne treba traiti u uspjehu ili neuspjehu odreenih smjernica ili programa, ve u oivljavanju kreativnosti, samopouzdanja i nade osobina koje e biti prijeko potrebne u desetljeima koja su predstojala.
15 16

U prvim je godinama New Deala ameriki izolacionizam dosegao svoj vrhunac. Tradicionalno nepovjerenje prema Europi bila je samo jedna od niza jakih i katkad meusobno kontradiktornih komponenata izolacionistikog svjetonazora. Na ekonomskom je polju glavni zamah ranog New Deala bio nacionalno usmjeren. Kako bi spasio vlastiti program od dizanja cijena inflacijom, Roosevelt se naglo odrekao svoje prijanje potpore stabilizaciji deviznih teajeva i tako prekrio dogovore sa Svjetske ekonomske konferencije u Londonu. Ameriku su izolacionistiku politiku vrlo malo promijenile prijetnje Mussolinija i Hitlera svjetskom poretku koje su se odigrale tridesetih godina. Amerikom je politikom prema krizama dominirala elja da se u rat ne ue, a ne da do rata ne doe. Zakonske mjere o neutralnosti donesene izmeu 1935. i 1937. bile su zamiljene za onemoguavanje onih pogreaka za koje se vjerovalo da su uvukle Sjedinjene Drave u prvi svjetski rat. Prvim je zakonom o neutralnosti zabranjeno isporuivanje oruja svim zaraenim stranama a drugim je zabranjeno davanje zajmova zaraenim stranama. Kad je 1939. izbio rat, Konges je na predsjednikov zahtjev ukinuo embargo na oruje, uz uvjet, da ga zemlje, koje ga budu kupile, isplate u gotovini i osiguraju prijevoz svojim vlastitim sredstvima. To se doimalo dostatnim za osiguravanje pobjede Zapada bez dodatnoga amerikog ukljuivanja. No SAD su ipak ule u rat i u njemu pokazale svoje rodoljublje, disciplinu i djelotvornost. 7. KINA IZMEU 2 SVJETSKA RATA Poslije 1. svjetskog rata na nov se nain razbuktavaju rasprave i sukobi oko reforme, odnosno oko razvoja i modernizacije. Produljuju se ili obnavljaju suvremene ideje o znaenju tradicije, zapadnjatva i sl., ali se starim argumentima prikljuuju nove spoznaje povezane s ratom u Europi. Meu kineskim znanstvenicima i uenim ljudima raaju se novi, ili osnauju stari pogledi na ciljeve i putove modernizacije, koje obiljeava nova rezerviranost prema europskom uzoru ili, to je u osnovi isto, sve ee pozivanje na superiornost kineske tradicije i njezinih starih vrijednosti. S druge strane, svjetske velesile osuvremenile su svoje odnose prema Kini koja im je poslije rata postala zanimljivijom: na Dalekom istoku naziru se dublji poremeaji to ih poinju stvarati revolucionarne promjene u Rusiji, ambicije i uspon Japana, te porast napetosti meu stranim silama. U Kini je sve oitije polariziranje internih snaga, emu pridonosi borba za vlast izmeu politikih stranaka, vojnika, monika, vladajuih i podreenih stalea, novih ideologa i konzervativaca...Vodei ideolozi i politiari tog doba, kao to su Liang Qichao, Liang Shuming

i Zhang Junmal, imali su razliite poglede na odnos prema Zapadu, no iz svih njihovih argumenata mogla se isitati teza da kineska kultura raspolae odreenim etikim i humanistikim elementima koji nedostaju zapadnoj kulturi i koji se ne mogu postii sredstvima strogo praktine, materijalistike znanosti. Iz takvog raspona ideja, prijedloga i kritika u godinama neposredno nakon Prvog svjetskog rata, mogu se odvojiti tri najvanije grupe teoretiara: neotradicionalisti ili sintetiari koji zastupaju stajalite o superiornosti kineske duhovne civilizacije nad europskom, ali nude njihovu sintezu kao optimalno rijeenje; zapadnjaci ili nihilisti koji inzistiraju na odluujuoj superiornosti Zapada nad Istokom i kategoriki istiu beznadnu zastarjelost nacionalnih vrijednosti, pa zahtijevaju da se Kina razvija suglasno europskom modelu; radikali ili prvi sljedbenici marksizma u Kini, oni odbijaju poglede sintetiara i zapadnjaka dokazujui da se kineski problemi mogu rijeiti jedino s pomou marksistike metode revolucije. Strane sile, pogotovo Britanija i Japan, neposredno poslije rata nastavljaju djelovati u nesreenoj Kini prema svojim predratnim ciljevima. Infiltracije stranog kapitala sada su sloenije, to se vidi iz porasta broja banaka, tvornica i drugih privrednih objekata, a SAD se aktivnije nego prije rata pridruuju stranim silama u Kini. No, poslije rata se ipak nazire tendencija poputanja aktivnosti zapadnog kapitala u Kini, to pogoduje jaem prodoru japanskog. To e, zajedno s ambicijama Sovjetskog Saveza, u mnogoemu stvoriti novu situaciju i izazvati nove politike sukobe, to e iscrpljenoj Kini donijeti nove nevolje. U takvim uvjetima, Sun Yatsen, za boravka u angaju 1922./23., osigurava pozicije jer ulazi u savez sa Sovjetskim Savezom. SSSR-u nije svejedno kako e se razvijati uzburkane prilike u Kini i kojim e smjerom krenuti sreivanje politikih i ekonomskih prilika. Sovjetskom Savezu odgovaralo bi slabljenje pozicija zapadnih sila na Dalekom istoku, kao to je zapadnim silama odmah nakon rata odgovaralo kontrolirano jaanje Japana s obzirom na Oktobarsku revoluciju. Japan se i prije zavretka rata, oslanjajui se na podrku kineske vlade Duan Qiruia, pobrinuo da njegova prisutnost u Kini bude to sigurnija. Prodiranje Japanaca izaziva oprez njegovih anglo amerikih rivala, a to rivalstvo potie na sukobe podvojene kineske monike oko premoi njihovih stranih protektora. Pristalice anglo amerikih pozicija u odreenoj su prednosti, ali ni zagovornici Japana ne miruju. To stvara dodatne uzroke tenzijama, pa dijelom i zbog toga sredinja vlast u Pekingu troi velika sredstva za vojsku. Politiki sukob s Japanom dogodio se neposredno nakon rata. Naime, odluka Versailleske konferencije da Japan dobije prava na Shandong koja je ranije imala Njemaka smatrana je kao rezultat imperijalistike logike, pogotovo ako se uzme u obzir da je Kina bila saveznik Antante. Razoarani mladi Kinezi u proljee 1919. zapoinju agitaciju protiv dolaska Japana u

Shandong. Ta kampanja nije toliko voena protiv samog Japana koliko protiv imperijalizma openito. Agitacijski zborovi po kolama i sveuilitima trajali su nekoliko dana kad su, 4.svibnja, studenti saznali definitivnu odluku velikih sila u korist Japana. Tri tisue nezadovoljnika kree protestirati prema dijelu grada gdje su bile smjetene ambasade, ali policija ih sprijeava. Tada studenti kreu pohod protiv izdajnika koji su prodali Kinu Japanu, tj. tadanje vlade te im pale kue, napadaju suradnike... Od tog dana pokret se poinje bolje organizirati i osnovan je Savez studenata srednjih kola i sveuilita koji se proiruje i na uitelje i ostale intelektualce. Vlada je odgovarala represivnim mjerama protiv vodeih ljudi te stalnim prijetnjama. No, nita nije imalo efekta i pokret se ubrzano irio. Studentske organizacije objavljuju generalni trajk svih uenika i studenata 19.svibnja 1919. i potiu na bojkot japanske robe. Japanci su odmah shvatili da je pokret opasan po njihove pretenzije te su inzistirali da se pokret ugui prije nego se prenese na sitno- buroazijske slojeve. Tako su 23.svibnja bile zabranjene sve studentske politike akcije, kao i svi asopisi kulturne revolucije. Najvee represalije dogodile su se 3.lipnja kad je zatvoreno vie od tisuu studenata nakon brutalne reakcije policije. Unato tome, pokret se iri na trgovce i radnike koji u znak podrke studentima prihvaaju bojkot japanske robe. To irenje pokreta izvan akademskih krugova uplailo je vladu u Pekingu i ministri koji su prihvatili predaju Shandonga Japanu bili su prisiljeni dati ostavke. Kasnije, 28. svibnja, kineska delegacija u Versaillesu odbila je potpisati mirovni ugovor i tako predati Japancima Shandong. Tako su neposredni ciljevi pokreta 4.svibanj bili postignuti, a zatvoreni studenti su puteni, profesori se vratili na radna mjesta i ivot se vraao u normalu. O problemu Shandonga ponovno se raspravlja na Washingtonskoj konferenciji 1921. 1922.g., inae sazvanoj u povodu ograniavanja pomorskog naoruavanja. Na konferenciji je potpisan kinesko japanski sporazum kojim Japan prihvaa evakuirati Shandong. Osim izravnih pritisaka na Japan da popusti, takvom razvoju pridonijela je i odreena opozicija u samom Japanu. Osim toga, on je upravo prolazio razdoblje ekonomskih tekoa, i to nakon privrednog uspona odman poslije rata. Bio je zaduen u inozemstvu, a njegov izvoz nije pokrivao potrebe uvoza. No, Japan ipak nije potpuno odustao od svojih ideja i teko se mirio s novonastalim okolnostima U angaju je 1.srpnja 1921. odran Prvi nacionalni kongres Komunistine partije Kine. Prisustvovalo je 13 delegata u ime 57 lanova Partije, i dva delegata Kominterne. Tada je za sekretara izabran Chen Duxiu. Mali broj lanova Partije sam po sebi ukazuje na tekoe prodora revolucionarnih ideja, premda su te godine bile ispunjene protestima i borbom. Komunisti prvu

vezu i suradnju s Guomindangom (Nacionalistika stranka) uspostavljaju 1925.g., kada je postalo doputeno istovremeno biti lanom Partije i Guomindangom. Kasnije e pitanje dvostrukog lanstva izazvati polemike. Vaan uzrok malog broja lanova KPK i njezinog sporog rasta lei u tome to se nisu mogle brzo i uspjeno uklanjati ili mijenjati stara uvjerenja i ideoloki koncepti. Novim, revolucionarnim idejama velike je zapreke je stvarao tradicionalizam, a neki su ueni ljudi smatrali da se prebrzo eli ii naprijed i podsjeali na opasnost takvog hoda. Priline tekoe stvarali su i neadekvatni prijevodi literature o osnovama marksizma, europskoj filozofiji te slabo poznavanje istih. Uz to, nastavljeno je djelovanje radikala protiv bilo kakvih promjena i isticanje kineske superiornosti nad Zapadom. U sijenju 1924. odran je Prvi nacionalni kongres Guomindanga, na kojem su sudjelovali i rukovodei lanovi KPK, meu kojima i Mao Zedong. Tada je donesena odluka o formiranju zajednikog fronta Guomindanga i Komunistike partije. Kongres prihvaa Manifest kojim se podrava saveznitvo sa SSSR-om, protivljenje zapadnim silama i Japanu, suprotstavljanje imperijalizmu i feudalnoj prevlasti monika, demokratska i nacionalna ravnopravnost ljudi, ujednaavanje prava na zemlju i kontrola kapitala. Posebno je zanimljiva odluka o osnivanju Vojne akademije u mjestu Huangpu, radi kolovanja revolucionarnih kadrova i opeg razvoja revolucionarne nacionalne armije. Akademija je osnovana uz aktivni angaman savjetnika iz SSSR-a. Na tom kongresu Guomindanga dopunjuje se i program stranke. Vea je vanost dana lokalnoj samoupravi i posebno je naglaena vanost jake vojske kao glavne snage za konsolidaciju unutranjih prilika. U sljedeim godinama, kao odgovor na novi prodor neeljenog zapadnog kapitala u Kinu, Guomindang odgovara uvrivanjem saveza s SSSR-om. U sklopu tih, novih zbivanja, 14.svibnja 1925. u trajk stupaju radnici iz japanskih tvornica, a 14 dana kasnije kao odgovor je ubijeno 8 trajkaa. Dva dana poslije studenti odravaju demonstracije u dijelovima angaja koji su nastanjeni strancima, sve to kao potpora radnicima u trajku. Kao rezultat svega, pred britanskom se policijom u angaju okupilo vie od 10 000 ljudi. Britanska policija intervenira krvoproliem koje ostaje upameno kao pokolj 30.svibnja, no otpor se iri diljem Kine. Borbeni front dobiva ime Antiimperijalistiki pokret trideseti svibnja 1925., koji odmah poslije toga organizira generalni trajk oko 200 000 radnika. Tako pokret dobiva novi oblik i prerasta u stalne socijalne nemire jer u njemu vie ne sudjeluju samo studenti i intelektualci. Istovremeno s razvojem strane i domae industrije, rastao je i kineski proletarijat. Prilike i uvjeti u kojima su radili bili su vrlo teki, a eksploatacija radne snage poprimila je neuvene razmjere, ukljuujui surovo iskoritavanje ena i djece.

U to vrijeme vodi se borba za vlast u Pekingu, gdje za predsjednika neoekivano dolazi Feng Yuxiang. To ponuka Sun Yatsena da u studenom 1924, otputuje u Peking na pregovore o miroljubivom ujedinjenju Kine. No, 12.oujka 1925. Sun Yatsen umire, a Guomindang unato tome uspijeva sauvati svoje pozicije oslanjajui se na svoju vojsku. tovie, u srpnju 1926.g. pokree uvenu vojnu ekspediciju protiv odcijepljenog i raskomadanog sjevera, poznatu kao sjeverna ekspedicija. Za njezine potrebe Chiang Kaishek, voa Vojne akademije, uspijeva organizirati veliku vojsku kojoj se pridruuju lokalne jedinice na putu dolinom rijeke Yangtze. Osnovni je cilj ekspedicije da se obrauna s osamostaljenim monicima i ponovno uspostavi ujedinjenu Kinu pod Guomindangom. Ti generali-monici ili gospodari rata (eng.warlords, kin.dujun) su bili vojni guverneri u provincijama koji su iskoristili kaotino stanje Prvog svjetskog rata i zaveli osobnu vlast u svojim provincijama. Sjeverna ekspedicija lakoom napreduje i zavrava ulaskom u Peking 1928. Zapravo, tek tada se ime grada Beijinga (sjeverna prijestolnica) mijenja u Beiping (sjeverni mir), kako bi se za prijestolnicu ujedinjene Kine proglasio Nanjing (juna prijestolnica). U oujku 1926. Chiang Kaishek uhiuje 25 rukovodeih komunista u Vojnoj akademiji i sovjetske savjetnike optuujui ih za urotu. Partija ne reagira burno zbog uputa iz Moskve o pomirljivom dranju. U listopadu se iz Kantona u Wuhan preselila lijevo orijentirana vlada Guomindanga bez Kaishekovog odobrenja, a u travnju 1927.g. u Nanjingu Kaishek ustoliuje pravu guomindanku vladu. Sve su ei i izrazitiji sukobi izmeu KPK i Guomindanga, a sve kulminira u travnu 1927. kada u angaju Chiang Kaishek, odgovarajui na ustanak radnika predvoenima KP-om, pomou eskadrona smrti vri masakr nad radnicima i tako dolazi do prekida odnosa KPK i Guomindanga. U modernoj kineskoj povijesti ovi se dogaaji nazivaju prvim revolucionarnim graanskim ratom. U prosincu 1927. komunisti uz potporu Staljina oruanom akcijom osvajaju Kanton i uspostavljaju kinesku sovjetsku vlast Kantonku komunu koja traje samo nekoliko dana dok grad ponovno nisu preuzeli nacionalisti. Kao osvetu, Chiang Kaishek nareuje da se zatvore svi konzulati SSSR-a na teritoriju pod jurisdikcijom vlade u Nanjingu. U sljedeim mjesecima KPK organizira nekoliko ustanaka, posebno seljakih, koji su nazvani seljaka etva, a uz veliki angaman Mao Zedonga. Kako su akcije brzo propale, KPK se odluuje na drukije metode borbe i 1928. Mao Zedong osniva prvu revolucionarnu ili crvenu bazu, ili kineski sovjet u brdima Chingkang i pokree osnivanje kineske Crvene armije. Narednih godina osnovano je nekoliko takvih baza u junim i jugoistonim provincijama.

Nakon vojnog organiziranja, KPK od 1927. do 1937. vodi agrarni revolucionarni rat iji su glavni ciljevi uvrivanje politike moi, irenje agrarne revolucije i oruani otpor guomindankoj vlasti. Revolucionarne baze se ire i Crvena armija sve vie jaa pa Guomindang u strahu od tog irenja od kraja 1930. do srpnja 1931. poduzima tri akcije radi unitenja baza i Crvene armije. U teku unutranju situaciju uklapaju se i sukobi generalamonika te sve tei poloaj seljaka. Smatrajui Chiang Kaisheka jakim ovjekom i borcem protiv komunizma, Zapad ga pomae vojnom opremom i tehnikom pomoi. Unutranja zbivanja ozbiljno komplicira i iznenadni napad koji su izvele 18.listopada 1931. japanske snage stacionirane u Manduriji. Ovaj napad, poznat kao mukdenski incident, pokrenut je pod izgovorom da su kineske trupe u Manduriji minirale eljezniku prugu kojom su upravljali Japanci. To je poetak narodnog oruanog otpora protiv Japana. Chiang Kaishek je dva puta apelirao na pomo Lige naroda, ali bezuspjeno. Razoaran nemoi Lige naroda, Kaishek obnavlja diplomatske odnose sa SSSR-om u prosincu 1932. Japanci nastavljaju s prodorom i okupiraju tri provincije na sjeveroistoku Kine. Koristei nespremnost Guomindanga, napadaju angaj i nakon tri mjeseca borbe zauzimaju ga 5.svibnja 1932. KPK inzistira na prekidu sukoba s Guomindangom i ujedinjenju snaga protiv japanskog agresora. Djelomino uspijevaju u tome, ali nakon nekoliko pobjeda savez se raspada. Oduprijevi se trima napadima Guomindanga, komunistine, revolucionarne baze se povezuju i uvruju, a 7.studenog 1931. odrava se i Prvi kongres radnika i seljaka, koji uspostavlja centralnu vladu Kineske Sovjetske Republike i bira Mao Zedonga za predsjednika. Nakon jo jedne neuspjele ofenzive protiv KPK, Guomindang skuplja sva raspoloiva sredstva i vri straan pritisak na Crvenu armiju. Tada meu vodeim ljudima Partije pada odluka o tzv. Dugom maru, tj. izlazak iz opkoljenosti glavnine Crvene armije i probijanje do sjeverozapadne Kine. Mar je trajao 370 dana, u njemu je sudjelovalo oko 150 000 ljudi, a na cilj je stiglo jedna desetina od ukupnog broja ljudi koji su krenuli u Mar. Sudionici Mara su uz stalne borbe s vojskom Guomindanga pjeice preli 12 500 km. Dugi mar je u kineskoj povijesti zapisan kao legendaran dogaaj i dokaz o dostizanju cilja u krajnje tekim uvjetima. Isto tako, Mar je afirmacija Mao Zedongove doktrine o mobilnom ratovanju. Unato velikom uspjehu Mara, do stabilizacije u Kini ne dolazi, nego se kriza i produbljuje unutranjim sukobima u KPK. Do glavnog raskola je dolo izmeu Wang Minga, generalnog tajnika KPK i Mao Zedonga. Wang Ming se do kraja ivota posvetio borbi protiv maoizma, a ak je izdao i knjigu Maova izdaja, u kojoj izmeu ostalog kritizira i Maovu interpretaciju nekih povijesnih injenica.

Poslije mukdenskog incidenta Japan je 1.oujka 1932. na sjeveroistoku Kine uspostavio tzv. dravu Mandukuo, gdje organizira intenzivno iskoritavanje njezinih bogatih resursa, prvenstveno ugljena i eljeza. Mandukuo postaje vazalsko japansko kraljevstvo, a za kralja postavljaju gotovo zaboravljenog, posljednjeg kineskog cara, Aisin-Gioro Pu Yia, koji na tom poloaju ostaje do 1945. kad su ga zarobili sovjetski vojnici. No, Japanci ovdje ne staju ve uz pomo kineskih kolaboracionista osvajaju teritorije i izvan sjeveroistone Kine. Dva generala Chianga Kaisheka organiziraju njegovo uhienje kako bi ga prisilili na prekid borbe protiv Crvene armije i ujedinjenje s KP u borbi protiv Japana. Kaishek pristaje na to, no do pravog, organiziranog i ujedinjenog otpora Japanu dolazi tek nakon to je Japan zauzeo najrazvijenija kineska podruja, ukljuuji Peking, angaj, Nanjing, Tianjin...U rujnu 1937.g. formira se antijapanska nacionalna ujedinjena fronta za sveobuhvatni rat otpora i Kinezi do kapitulacije Japana 2.rujna 1945. vode teki obrambeni rat uz velike gubitke.

8. SSSR IZMEU 2 SVJETSKA RATA Kada je u jesen 1918. godine zavren I. svjetski rat, Antanta je krenula u otvorenu intervenciju u Rusiji protiv boljevika. Kontrarevolucionara Aleksandra Kolakova i njegovu vladu, Antanta je priznala kao vladu cijele Rusije. Kontrarevolucionari nazivali su se i Bijeli, heterogenoga sastava u kojem su dominirali caristiki ruski nacionalisti, no sudjelovali su i socijalistiki antiboljeviki revolucionari. Kontrarevolucija je u proljee 1919. godine krenula na vojniki mar protiv Moskve i Lenjingrada, no Antantino je vijee u Parizu na Wilsonov nagovor odluilo da se Antanta vojniki ne angaira u Rusiji, pa je tako brojano narasla Crvena armija, razbijala vojsku kontrarevolucije (Bijela garda) koja vie nije imala podrku Antante. 17 Do proljea 1920. godine sovjetska se vlast proirila na gotovo sav teritorij nekadanje drave, ukljuujui i Ukrajinu. Izvan drave ostale su jedino kavkaske drave, za koje su se boljevici borili, te baltike drave koje su proglasile samostalnost. U travnju 1920. godine graanski rat je u Rusiji bio zasjenjen poetkom rata protiv Poljske i njene velike nacionalistike i imperijalistike politike. Poljaci su izvrili invaziju na Rusiju pod prividom pomoi ukrajinskim nacionalistima, ali sa stvarnom namjerom da Ukrajinu pripoje Poljskoj. Nakon tih prvih uspjeha Poljaka, Crvena je armija prodrla do Varave, no Poljacima je polo za rukom da uz pomo Francuza pobjede sovjetske trupe, pa je tako granica pomaknuta daleko na istok prema Rusiji. 1921. godine Rusi su bili primorani, ugovorom sklopljenim u
17

Rigi, ostaviti 6 milijona Ukrajinaca i Bjelorusa u poljskim rukama. Neuspjeh Crvene armije u Poljskoj ugasio je svaku nadu da e doi do europske revolucije i prouzrokovao nagli pad meunarodnog prestia boljevizma. U prvim godinama nakon revolucije, u razdoblju tzv. Ratnog komunizma, nasilnog ideologiziranog ekonomskog sustava koji se svodio na teroristiku rekviziciju ita i hrane, organizaciju socijalistike privrede kao potpuno centraliziranoga sustava bez trita i razmjene dobara. Taj je pokus doveo do golemih gladi (od 3 do 5 milijuna mrtvih) i nasilja u eksploataciji seljatva, te kolapsa drutva. Najtraginiji aspekt gospodarske katastrofe bio je pad proizvodnje hrane. Komunisti su, naime, vidjeli u seljatvu klasu sitne buroazije i, kao takvu, zaklete neprijatelje industrijske radnike klase. Komunisti su tako najavili rat seljakoj populaciji iz dvaju razloga: da izvuku hranu za gradove i Crvenu armiju, te da uvedu svoju vlast na selo. Ta ekonomska i drutvena nevolja izazvala je u redovima boljevika tzv. Lijevu radniku opoziciju, koja je predlagala da ekonomske poslove industrije samostalno vode sindikati bez partijske birokracije koju je do tada u nj slala drava. Poetkom 1921. godine se zbog ekonomskih tekoa nezadovoljstvo dijela radnika i seljaka sve vie povealo. Poeo se pojavljivati anarhizam kao samostalna politika snaga te zahtjevi za ukidanjem jednopartijske diktature. Boljevika se vlast tome oduprla svim svojim snagama, pa i vojskom. Rjeenje ekonomske krize i nezadovoljstva naroda otkrilo se na X. Kongresu boljevika na kojem su usvojene osnove Nove ekonomske privrede (NEP) koja se zasnivala na: socijalistikom programu ukidanja privatnog vlasnitva nad veim poduzeima, poboljanju poloaja seljaka ukidanjem rekvizicije i uvoenjem poreza u naturi. Dakle vikove koji su im preostali seljaci su mogli prodavati na tritu. Takoer su i doputena manja privatna poduzea i trgovine. Nadalje, drava je dopustila i uvoz stranog kapitala, potrebnog za bri razvoj industrijalizacije te je poticala vanjsku trgovinu. Protiv NEP-a dizalo se u redovima boljevika dosta glasova, meu kojima i Trocki jer je NEP predviao odstupanje od revolucionarnog puta u socijalizam. Zahtjevalo se ustrajanje na ratnom komunizmu, odnosno ubrzanoj industrijalizaciji na raun seljaka. Potkraj 1922. godine boljevici su formalno proglasili Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika (SSSR). Drava je nastala pod vodstvom Vladimira Iljia Lenjina i Komunistike partije. Sastojala se od 15 republika: Rusija, Bjelorusija, Ukrajina, Moldavija, Gruzija, Armanija, Azerbajdan, Kazahstan, Uzbekistan, Turkmenistan, Kirgistan, Tadikistan, Estonija, Litva i Latvija, te je bila je vodea svjetska komunistika sila. 18 Do tada su neprecizno
18

definiranu sovjetsku saveznu dravu tvorile pojedine nacionalne sovjetske republike: Ruska Federacija, Ukrajina, Bjelorusija, Zakavkaska Federacija, Horezam i Buhara. Ruska verzija Internacionale sluila je kao himna Sovjetskog Saveza od 1917. do 1944. kad je zamjenjena Himnom Sovjetskog Saveza i postala je partijska himna KPSS. Prva rusku verziju preveo je Arkadij Jakovljevi Kots 1902. godine i sastojala se od 3 kitice i refrena. Kasnije je proirena i ponovo prepjevana. Internacionalu pjevaju ne samo komunisti nego (u mnogim zemljama) i socijalisti ili socijaldemokrati. Dravni grb Sovjetskog Saveza usvojen je 1923. godine i bio je u upotrebi sve do raspada 1991. godine. Bio je vie amblem nego grb. Projekt prve verzije grba usvojen je 6. srpnja 1923. godine na Drugoj sjednici Centralnog izvrnog komiteta (CIK) SSSR-a i rad na ovoj verziji je zavren do 22. rujna te godine. Dizajn je odreen sovjetskim ustavom iz 1924. godine: Dravni amblem SSSR-a sainjen je od srpa i ekia na globusu, naslikanog iznad zraka sunca i uokvirenog snopovima penice, sa natpisom Proleteri svih zemalja, ujedinite se! na est jezika: ruskom, ukrajinskom, bjeloruskom, gruzijskom, armenskom i tursko-tatarskom. Na vrhu amblema nalazi se crvena zvijezda petokraka. SSSR je drava koja je nastajala postupno s pobjedama boljevika i uvoenjem njihovih sovjeta kod pojedinih naroda biveg ruskog carstva. Narode je, naime, udruivala jedinstveno i centralistiki organizirana boljevika stranka. Glavna znaajka nove drave bila je ideoloka totalitarna vlast komunistike partije (boljevika) koja se predstavljala kao diktatura proletarijata. Lenjin i boljevici su poduzeli niz mjera za uvrenje vlasti, dio kojih je bio pragmatike naravi, a nemali broj je potjecao iz ideolokoga okvira komunistikoga svjetonazora. U Rusiji, boljevika je partija preimenovana u komunistiku, pod imenom Ruska komunistika partija (Boljevika), to je nedugo potom razultiralo otrom terminolokom diferencijacijom izmeu lenjinistikih komunista i ostalih lijevih stranaka marksistike orijentacije. Godine 1919. osnovana je Kominterna Federativno povezivanje posebnih nacionanih sovjetskih republika bila je Lenjinova ideja, za koju se morao boriti u boljevikom vodstvu, jer se boljeviki ekspert za nacionalno pitanje, Gruzijac Josif Visarionovi Dugavili Staljin zauzimao samo za autonomiju pojedinih neruskih naroda u sovjetskoj dravi. SSSR je u ljeto 1923. godine dobio i svoj ustav. Najvii organ vlasti bio je Svesavezni kongres sovjeta u kojeg su sovjeti saveznih republika slali svoje delegate. Kongres sovjeta je izabrao svoj prezidij i predsjednik prezidija je formalno predstavljao dravu, ali nije imao nikakve vlasti.

U Lenjinovu osobnome i politikom ivotu, atentat je bio velika prijelomnica. Od njega se, u punom smislu rijei, nije nikada oporavio. Lenjin je umro 21. sijenja 1924. Unato njegovoj elji da bude sahranjen pokraj roditelja, komunistiko je vodstvo, iskoristivi iskreni ok i izljeve emocija u zemlji, Lenjinovo tijelo balzamiralo i trajno izloilo u mauzoleju u Moskvi, u postupku koji asocira na mumifikaciju faraona i ikonizaciju ovjeka-boga.19 Odmah po Lenjinovoj smrti, Petrograd je preimenovan u Lenjingrad (ime je nosio do raspada SSSR-a, kada je vraeno caristiko njemako ime Sankt Petersburg), a njegov rodni Simbirsk u Uljanovsk. Time to je postao generalni sekretar... pie Lenjin u svom politikom testamentu ...drug Staljin e imati ogromnu vlast u svojim rukama, ali nisam siguran da e uvijek znati kako da ovu silu iskoristi dovoljno oprezno. Nakon Lenjinove smrti dravu je vodio kolegij trojicetrojka Zinojev, Kamenjev, Staljin, dok naposljetku nije Staljinu, polo za rukom da sam izbije na elo zahvaljujui tome to je drao u ruci partijski birokratski aparat. Naime, s tim privremenim saveznicima Staljin je napao Trockog, kandidata sa najvie ansi da nasljedi Lenjina. Kada je uklonio Trockoga Staljin je promijenio smjer udruujui se s Nikolajem Buharinom i Aleksejem Rikovim protiv Zinovjeva i Kameneva. Do svoga 50-og roendana 1929. godine Staljin je uvrstio svoj poloaj na mjestu Lenjinovog nasljednika. Izdavajui se za pravog Lenjinovog interpreta i vjernog sljedbenika njegove ideje, on je praktiki od 1924. godine sve vie sam upravljao preobraajem zemlje. Nasuprot konceptu Trockog, koji je inzistirao na tezi o permanentnoj revoluciji, dakle o njezinom nastavljanju izvan granica SSSR-a, Staljin je objavio uenje o socijalizmu u jednoj zemlji, koji je veliki Sovjetski Savez sa svojim ljudima i bogatstvima sposoban ostvariti. Staljin je on priao pretvaranju Rusije od tada preteno agrarno strukturirane u industrijsku dravu, pa je u tu svrhu 1927. godine proglasio prvi veliki petogodinji plan, koji je donio potpunu kolektivizaciju, ali i modernizaciju poljoprivrede, putem motoriziranja, elektrificiranja sela i izgradnje velikih industrijskih poduzea. Preobraaj sela vrio se uz besprimjernu bezobzirnost: ogoreni seljaci poklali su svoju stoku i time samo ubrzali svoju propast. Zbog itne krize, za koju je Staljin pogreno okrivljavao kulake, provedeno je raskulaivanje, koje se tretiralo odvojeno od kolektivizacije. 1929. godine Staljin je kao cilj objavio unitenje kulaka kao klase. Smatrao je da se rjeenje nalazi u prijelazu s pojedinane seoske proizvodnje u kolektivnu drutveno usmjeravanu poljoprivredu. 1930. godine stigla je zvanina partijska odluka o raskulaivanju O mjerama za eliminaciju kulakih domainstava u okruzima za

19

obaveznu kolektivizaciju. Ovakva Staljinova politika bila je ekonomski destruktivna jer je vodila k unitenju najefikasnijih proizvoaa na selu. Prvu rundu tih pokolja ini postupak ubrzane industralizacije. Budui da Sovjetski Savez nije imao financijskih sredstava za gradnju industrije, Staljin nareuje oduzimanje ljetine od seljaka nakon ega bi se ona prodavala na svjetskom tritu da bi se skupio novac za kupnju tvornikih strojeva. Tijekom tih dogaaja koji poinju 1928., ali se dogaaju prije svega u razdoblju 1931. - 1934. procjenjuje se da je umrlo prije svega od gladi deset milijuna ljudi, jer toliki ih broj nedostaje na popisu stanovnitva iz 1937. Ukrajinci su to crno razdoblje, kad ih je bilo umrlo od gladi 3.5 milijuna, nazvali Gladomor. Da je situacija u junom SSSR-u postala oajna, vlada u Moskvi znala je jo 1933. godine kada izdaje nareenje da se sprijei odlazak ljudi iz toga podruja u druge dijelove zemlje zbog irenja "proturevolucionarnih" lai. U razdoblju 1931.-1933. godine zemljom je krenula jo jedna glad, vea od one u vrijeme graanskog rata, koja je odnijela oko 10 milijuna ljudskih ivota, od toga ponajvie kulaka i srednjih seljaka- elemenata koji je bio najsposobniji da podigne i modernizira poljoprivrednu proizvodnju. Kulaci su nakon oduzimanja domainstava nali posao u rudnicima i drugim postrojenjima u krajevima u koje su protjerani. Progon kulaka bio je dogaaj irokih razmjera te je stoga esto tretiran kao masovna pojava, kao pokret miliona. Drugi petogodinji plan je uz daljnje velike kanale i eljeznice nagovijetao nastajanje golemih kombinata u koje bi se udruile industrije razliitih pokrajina, no do toga nije dolo jer je u prvi plan sve vie stupalo naoruanje i jaanje Crvene armije. Socijalizacija kapitalistikih poduzea nije proizvoaima donijela samoodluivanje nego samo njihov prelazak pod vodstvo drave. Postojali su i radniki sindikati, ali ne kao zastupnici radnitva, nego kao jo jedna od drave nadzirana organizacija. Protiv svih protivnika reima strogo se postupalo. Osnovani su golemi logori za prisilni rad sve tamo do Dalekog istoka i sjevernog Sibira, tako da je u njima do 1935. godine bilo vie milijuna zatvorenika. Kolektivizacija je 1935. godine postigla svoj kratkoroni cilj- financiranje veeg dijela industrijske proizvodnje; u biti, hranu su oduzeli seljacima i podijelili ju po gradovima i industrijskim centrima. Gledajui dugorono, posljedice su toga bile katastrofalne: ruska je poljoprivreda bila unitena, prvo progonom najpoduzetnijih seljaka, a zatim i liavanjem seljaka u kolhozu njegova udjela u zemlji. Rusija koja je prije revolucije bila jedna od vodeih svjetskih izvoznika itarica, od tada je jedva prehranjivala samu sebe. Staljin je po prirodi bio lijen, ali u organiziranju terora i razradi njegove tehnologije i procedure pokazivao je zavidnu marljivost i upornost.20 Staljinov razlog za ciljane istke u tridesetim
20

godinama moemo nai u partijskom kongresu koji se dogodio tijekom sijenja 1934. godine. Kao i mnogi drugi diktatori, Staljin je vjerojatno sam sebe uvjerio da su njegovi osobni neprijatelji (stvarni ili izmiljeni) istovremeno i dravni neprijatelji. Tijekom tadanjeg glasovanja o kandidatima za Centralni komitet, Staljin je dobio najvie negativnih glasova od svih kandidata. Osoba koja na ovom zasjedanju dobiva najmanje kritike u tajnom glasovanju jest Sergej Kirov koji na ovaj nain postaje konkurent za vlast. Smrt popularnog Kirova u atentatu 1. prosinca 1934. godine dovodi do poetaka istki "proturevolucionarnih" elemenata. Proi e vie od godine dana prije nego to ove poetne istke stignu do razine masovnih uhienja i likvidacija koje se dogaaju izmeu 1936. - 1939. Prvobitna otrica ovih akcija bila je usmjerena na lanove partijskog kongresa iz 1934. godine (pogubljeno njih 90 posto) i bive, sada ve umirovljene politike protivnike (Zinovjev, Kamenev, Tomski, Rikov, Buharin) Glavna poluga tog terora bila je institucija koja je upravljala policijskim i obavjetajnim slubama i koja je mijenjala nazive: EKA 1917.-1922., OGPU 1922.-1934., NKVD 1934.1954., KGB 1954.-1991. Ta institucija je imala slobodu u ubijanju svih neprijatelja reima, onih stvarnih, moguih i onih pod sumnjom. Staljin je u poeo provoditi istku, koja je svoj vrhunac dostigla izmeu 1936. i 1938. godine, a prvo se okrenuo protiv tzv. Desne opozicije, koja se opirala prisilnoj kolekrivizaciji poljoprivrede, a potom i protiv svih eventualnih suparnika. Meu njima je bio i Trocki koji je bio prisiljen imigrirati u Meksiko, gdje ga je ubio Staljinov atentator. Kao mogua jezgra opozicije desetkovano je i rukovodstvo Crvene armije na elu sa slavnim Tuhaevskim, tako da je vojska za due vrijeme bila veoma oslabljena. Sa istkom se i u sociolokom pogledu zbio znaajan preobraajni proces. Veliki val terora pogaao je i lanove partije i obine graane. Desetkovani su i strani komunisti, te sveenstvo koje je pretrpjelo razorne gubitke: u samo jednoj godini 165.000 sveenika uhieno je zbog prakticiranja svoje religije. Na popisu stanovnitva, otkriveno je da izmeu 1932. i 1939. godine, tj. nakon kolektivizacije, ali prije Drugog svjetskog rata, stanovnitvo SSSR-a se smanjilo za 9 od 10 milijuna ljudi. Na vrhu drave stajao je ovjek neograniene vlasti, koji je sada i svoje vanjskopolitike odluke donosio samo prema realnoj politikoj raunici, pri emu je imao u vidu prvenstveno velike dravne koristi SSSR-a, a sluio se sovjetskim vanjskopolitikim dravnim aparatom, kao i Komunistikom internacionalom. Od rujna 1934. godine SSSR je bio lan Drutva naroda i s pomou njega se htio osigurati od opasnosti nacistike agresije.

Unato tome, SSSR je od ranih 20. godina 20. stoljea pa do 1933. tajno suraivao s Njemakom. Moskva je naime dozvolila Nijemcima da proizvode i isprobavaju tenkove, zrakoplove, podmornice i otrovne plinove na njezinu teritoriju. Nacisti, kako je smatrao Staljin, iako estoki protivnici komunista, usmjerit e svoju agresiju prema zapadnim demokracijama i ostaviti SSSR na miru. Takvo je miljenje stajalo iza njegove odluke iz 23. kolovoza 1939. godine kada je potpisao s Hitlerom sporazum o nenapadanju, koji je ukljuivao tajni sporazum o podjeli Poljske izmeu Rusije i Njemake.21 Kada su 1940. godine Hitlerove snage porazile savezniku vojsku u Francuskoj i nastavile zaposjedati veinu kontinenta, Staljin je uao u savez s nacistikom Njemakom, opskrbljujui je namirnicama, tranicama i drugim potrebnim materijalima. No Nijemci nisu potivali ugovor iz 1939. godine pa su 22. lipnja 1941. godine zapoeli napade na SSSR. Jo tjedan dana prije napada Staljin je bio uvjeren da e se Hitler drati sporazuma, te se nije obazirao na upozorenja saveznika i vlastite obavjetajne slube o tome kako Nijemci gomilaju trupe u Poljskoj za napad na SSSR.

9. PANJOLSKI GRAANSKI RAT Prije nego bude rijei o samim godinama graanskog rada potrebno je rei kako je do njega uope dolo te se stoga vratiti nekoliko godina unazad. Naime u panjolskoj je od 1918. teoretski vladala parlamentarna monarhija. Ona je do Prvog svjetskog rata zahvaljujui svojoj neutralnosti i prilivu poveala svoju proizvodnju i svoje zlatne rezerve. No svretak rata znaio je kraj toga. Ona nakon Prvog svjetskog rata doivljava vlastitu gospodarsku krizu. Druga kriza koja ju je zadesila bila je ona svjetska 1929. Velik broj tvornica se zatvara. Radnici koji su tada bili eksploatirani sada zapadaju u krajnju bijedu. Nastaje val trajkova. Pod utjecajem oktobarske revolucije radnici se pribliavaju marksizmu. Radnici i seljaci bili su odgurnuti na politiku periferiju. Politikim su stremljenjima dali oduka u idejama socijalizma i anarhizma, osobito u socijalistikim ( UGT ) i anarhistikim (CNT) sindikatima. U radnikom pokretu toga doba prevladava anarhizam. Anarhistika je i Nacionalna konfederacija rada koja nekoliko godina nakon rata ve ima preko milijun lanova. Revolucionarna previranja zahvaaju i seljatvo osobito Katalonce i Baske koji se bore za svoju autonomiju.

21

Iz toga se vidi da je panjolska specifinost bio anarhizam koji je nailazio na jak odjek kod agrarnog proletarijata i siromanih seljaka. Svjetsku gospodarsku krizu dokrajuje diktatura generala Prima de Rivere koji je dravnim udarom od 13. 9. 1923. doao na vlast. Drava je bankrotirala. Zbog velikog nezadovoljstva u zemlji diktator je u proljee 1931. dopustio odravanje opinskih izbora koji su republikancima donijeli odlunu pobjedu, radi kojih su kralj i Rivera morali napustiti zemlju. U lipnju iste godine republikanska veina u parlamentu proglasila je republiku. Prvi predsjednik republike postao je napredni katoliki republikanac Alcala Zamora, a predsjednikom vlade radikalni lijevi republikanac Manuel Azana. Socijalistiki kandidati su podupirali vladu i njihov je voa Largo Caballero postao ministar rada. Baskima i Kataloncima obeali su autonomiju, te su ih na taj nain pridobili za svoj republikanski reim. Godine 1932. vlada je izdala Zakon o agrarnoj reformi ije je provoenje bilo veoma sporo. Svjestan opasnosti to je republikanskom reimu prijetila od vojske Azana ju je pokuao reformirati. Dajui im visoke mirovine, umirovio je konzervativne oficire, a unaprijedio je republikanske, ali je vojska kao cjelina ostala i dalje nepovjerljiva. Republikanski je reim uspostavio svoju miliciju. Azana se naao izmeu dvije vatre: s jedne strane su ga napadali konzervativni reakcionarni krugovi zajedno s katolikom crkvom, a s druge strane libertinistiki anarhisti. U proljee 1931. oni su izazvali velike nerede i uspostavljali svoje komune u Kataloniji i Andaluziji. Republikanki asalti pokuali su sauvati mir i u sijenju 1933. u Barceloni su pucali na anarhiste. Vojna i civilna garda su pripremali pu, ali ga je vlada sprijeila., ipak je u ljeto odstupila. Novi parlamentarni izbori odrani su u studenom 1933. Na njima su pobijedile reakcionarne snage tj. desnica i centar, te su one novim zakonom od prvog kolovoza 1935. anulirale sve progresivne odredbe zakona iz 1932. 1933. godine podijelila je panjolsku u tri struje panjolska federacija autonomnih prava (CEDA), panjolska falanga hunti nacional sindikalistike ofenzive i monarhisti. Sve tri organizacije bile su za faizam. CEDA ga je htjela uvesti legalnim putem, monarhisti i falangisti dravnim udarom i vojnom pobunom. Pobjedom na izborima CEDA je htjela prijei preko unutranje suprotnosti i stvoriti jedinstveni front protiv faizma. U toj situaciji stvaraju se radnike alijanse i osnove narodne milicije. Prvi vei sukobi izmeu radnike klase i reakcionarnih snaga izbili su poetkom listopada 1934. u Asturiji i Kataloniji, te Madridu. U cijeloj zemlji objavljen je generalni trajk. Da bi uguila pobune centralna vlada bila je primorana da dovede i vojne snage iz panjolskog Maroka. Vojska pod zapovjednikom generala Franciska Franka de Bahamondea krvavo je uguila pobunu u Asturiji, te ona predstavlja generalnu probu za graanski rat.

U veljai 1936. odrani su novi izbori na kojima pobjeuju lijeve stranke koje stvaraju narodnofrontovski blok, na inicijativu Komunistike Partije panjolske. U Narodni front ule su: Socijalistika radnika partija, Komunistika partija, Lijeva republikanska partija, Federacija socijalistike omladine, Sindikalistika partija i Radnika partija marksistikog ujedinjenja. Na izborima lista Narodnog fronta dobila je 267 poslanikih mjesta, a stranke desnice 132. Vladu su osnovali lijevi republikanci, uz suglasnost Narodnog fronta. Predsjednikom republike postao je Azana, a predsjednikom vlade Quiraga. Vlast Narodne fronte zapoinje sa nacionalizacijom tvornica, rudnika i sredstava za proizvodnju, a veleposjede odluno dijeli seljacima. Militaristu, generala Franca premjeta na Kanarske otoke. No veleposjednici, crkva i krupna buroazija ne prihvaaju novu vladu, ustaju i daju podrku vojnim krugovima koji planiraju dravni udar, koja je predstavljala glavnu opasnost za republikanski reim. Zamiljeno je da pobuna pone 10. srpnja, no ona se dogodila tek 17. srpnja 1936. ime i zapoinje panjolski graanski rat. Graanski rat izbio je 17. srpnja 1936. kada se nacionalistika vojska predvoena generalom Franciscom Frankom die protiv republikanske vlade. Naime u 5h toga dana zapoinje ostvarenje pua u panjolskoj, panjolskom Maroku i na Kanarskim otocima. 24 sata kasnije panjolska je podijeljena na dva tabora. Na pobunjenike i republikance. Pobuna je u prvi mah uguena. No puiste su podravali oficiri i civilna garda. U Madridu je pak prilian broj oficira ostao vjeran vladi, a puu su se takoer suprotstavili i asalti. Pu je posvuda naiao na odluan otpor organiziranog radnitva. Vlada je 19. srpnja podijelila oruje civilnom stanovnitvu i time je stvarno poeo graanski rat. panjolska se i geografski podijelila na dva dijela: na dio gdje su pobijedili puisti i na dio koji je ostao vjeran republikanskoj vladi, a taj je obuhvaao vie od dvije treine drave. Puisti su drali dio Andaluzije, Galiciju, Provinciju Leon, staru Kastiliju i Navaru, dok su u rukama republikanaca bile mediteranska obala panjolske, dio Aragonije, Murcia, najvei dio Andaluzije, Baskija, Santander i Asturija, najvei dio La Mancha i Nove Kastilije. S obzirom na to da su puisti htjeli svoje teritorije poveati vojnim operacijama, bilo im je to hitnije prebaciti trupe iz Maroka u panjolsku. Ono je izvedeno neposrednim sudjelovanjem njemakih i talijanskih pomorskih i zranih snaga, te je time poela i neposredna strana vojna intervencija u panjolskom graanskom ratu. Pomo koju su faistika Italija i nacistika Njemaka pruale Francu, koji je bio vatreni zagovornik faizma, znaila je ustvari poetak otvorene intervencije u unutranje stvari panjolske da bi se sprijeio poraz pobunjenika. Veliku pomo pobunjenicima pruao je i portugalski diktator Antonio de Oliveira Salazar. Vanjska intervencija utjecala je i na politiki karakter rata. Narodnooslobodilaki karakter rata

proisticao je iz injenice da je pomo meunarodne reakcije i faizma pobunjenicima predstavljala neposrednu opasnost za nacionalnu nezavisnost panjolske, dok se revolucionarni karakter rata zasnivao na tenji panjolskog naroda da ukine feudalne odnose, da uniti materijalne i politike osnove faizma u panjolskoj i da demokratizira itav drutveni, politiki i privredni ivot zemlje. Nasuprot Njemakoj i Italiji, zapadne sile su se oduile ne mijeati u sukob. Velika Britanija proglasila je embargo na prodaju oruja zaraenim stranama jer se bojala da bi rat mogao prerasti u opi europski sukob za koji jo nije bila spremna, dok je u Francuskoj vladao strah da bi intervencija na strani Republike mogla dovesti do graanskog rata unutar nje. Jedina sila koja je Republici dala vojnu pomo bio je SSSR. SAD se takoer nisu direktno mijeale, ali su preutno podravale Franca jer je Demokratska stranka predsjednika Roosevelta imala velik broj glasaa pod utjecajem Katolike crkve. Iako su se Njemaka i Italije nalazile na strani Franca i pobunjenika, u Londonu 9. rujna 1936. ulaze u Komitet za nemijeanje, ije su lanice jo bile: Velika Britanija, Francuska, Sovjetski Savez i Portugal. U Komitetu za nemijeanje nalazila se i Jugoslavija. Glavni problem kojim se Komitet bavio bila je kontrola panjolskih granica.22 Osim toga donio je sporazum 1937. o zabrani slanja dragovoljaca u panjolsku, jer su u republikanskoj vojsci jo od poetka rata bile stotine stranaca koji su se borili u sastavu milicije i u posebnim dobrovoljakim etama, ak je u listopadu stvorena i Internacionalna brigada. Postepeno je Komitet prestao djelovati. S obzirom na to da su pobunjenici u vojnim akcijama imali vie uspjeha, te da se od 21. srpnja treina panjolske nalazila u rukama pobunjenika, njihove akcije mogu se podijeliti u 4 glavne faze. Prva faza je od poetka pua do oujka 1937. kada su puisti osvojili sjeverozapad panjolske i probili se preko Toleda do Madrida. U oujku su republikanci uspjeno obranili Madrid i osvojili Guadalaharu, dok su puisti osvojili Malagu. Druga faza ide do listopada 1937. kada su pobunjenici osvojili sjeverne pokrajine, a republikanci dobili veliku bitku kod Eruneteja koju nisu iskoristili. Od listopada 1937. pa do prosinca 1938. godine je trea faza u kojoj su republikanci dobili bitku kod Terunela (prosinac 1937.) i na Ebru ( srpanj 1938.). Dok je zadnja faza od prosinaca 1937. do oujka 1939. kada su nacionalisti skrili otpor republikanaca. S obzirom na to da je panjolski graanski rat podijeljen u 4 faze ratovanja i vojnih akcija odluila sam ukratko iznijeti one dogaaje koje smatram da su moda malo vaniji od ostalih, a tu sam izabrala iz svake faze po jedan. Prvi od njih je

22

a) Obrana Madrida U rujnu 1936. pobunjenici su teite svoga djelovanja usmjerili na zauzimanje Madrida. U velikom luku sa sjevera, zapada i juga, pobunjenike snage su 6. studenog poele ofenzivu. Madrid je bio pod stalnom vatrom njemakih i talijanskih bombardera i artiljerije. No republikanci su u samom poetku bili nadmoniji od pobunjenika jer je zrakoplovna baza u Madridu ostala vjerna Republici. Meutim angairanjem njemake legije Kondora i talijanske Legionarske avijacije odnos snaga se izmijenio u korist pobunjenika.23 U samom Madridu i na njegovim prilazima stajale su jedinice Narodne milicije gotovo bez oruja, bez vrste vojne organizacije i vojne obuke. Obje strane smatrale su da je Madrid vor na kojem se treba rijeiti ishod rata. Pobunjenici su zato uloili ogromne napore da ga zauzmu. Jedinice narodne milicije borile su se veoma uporno, ali su uslijed pomanjkanja oruja teko odolijevale pritisku faistikih trupa. Franco je ve izjavljivao da se Madrid nalazi u njegovim rukama, ali branioci Madrida meu kojima su bili i borci internacionalnih brigada bili su odluni da se bore do kraja. Pred takvim otporom pobunjenike snage su morale odustati od namjere da direktnim napadom zauzmu Madrid. Pobunjenici e pokuati izvriti ponovno zauzimanje Madrida i to veljae i oujka 1937. u dvije etape. U prvoj etapi dolo je do bitke na Harami, a u drugoj do bitke kod Guadalahare. Juno od Madrida kod Harame dolo je do povlaenja republikanskih snaga, koje su opet pobijedile pobunjenike kod Guadalahare. Stoga im niti taj pokuaj nije uspio. Uviajui da ne mogu dobiti rat osvajanjem Madrida pobunjenici su promijenili plan i odluili da prijeu na sistematsko osvajanje jednog po jednog dijela republikanske teritorije.

b) Osvajanje sjevernog fronta Prema novom planu pobunjenika, tj. prema sistematskom osvajanju jednog po jednog dijela republikanskog teritorija, pobunjenici su se odluili najprije osvojiti Sjeverni front, na kojem republikanske snage nisu bile jake. Osim toga pobunjenici su imali i jake ekonomske razloge da likvidiraju Sjeverni front jer bi time dobili Biskaju, Santander i Asturiju u kojima su se nalazili znaajni industrijski i rudarski kapaciteti. Poslije bitke kod Bruneta, koja je zapoela 12. lipnja 1937, a zavrila 25. srpnja, i u kojoj su sudjelovali jugoslavenske ete uro akovi i Matija
23

Gubec, na strani republikanaca, dolo je do pokreta pobunjenikih snaga na Sjevernom frontu. Republikanska Vrhovna komanda nije uspjela sprijeiti pad Sjevernog fronta, jer su snage pobunjenika bile brojano i materijalno mnogo jae od republikanskih. Likvidacijom Sjevernog fronta Franco je sebi stvorio uvjete za koncentraciju veih snaga na glavnom strategijskom pravcu prema Sredozemnom moru. Osim toga u toku 1937. republikanske diverzantske gerilske grupe izvrile su mnoge akcije u pobunjenikoj pozadini. Najvie gerilskih akcija izvreno je u Andaluziji i Estremaduri. Sijenja 1938. pobunjenike snage bile su rasporeene u tri armije: komandant Sjeverne armije bio je general F. Davila Arrondo, Centralne general A. Saliquet Zumeta, a June general G. Ceipo de Liano. Republikanske snage bile su podijeljene na dvije armije: Centralna pod komandom generala H. Mijahe i Istona pod komandom H. Sarabia. U Valenciji je bila organizirana trea armija. Poslije pada vlade Larga Caballera, novu vladu Narodnog fronta osnovao je svibnje 1937. dr. J. Negrin Lopez. Travnja 1938. ona je objavila svoj politiki program od 13 toaka u kojem su utvreni ciljevi borbe i uvjeti pod kojima bi moglo doi do sporazuma sa pobunjenicima. Program je sadravao toke: nezavisnost i integritet panjolske, osloboenje teritorija Republike od agresora, drutveno ureenje, osobna sloboda itd. c) Borbe kod Teruela Poslije pada Biskaje, Santandera i Asturije, republikanska komanda je organizirala ofenzivu na sektoru Teruela. To je uinila kako bi odvukla panju pobunjenika sa ponovnog pokuaja napada na Madrid. Na tom sektoru republikanske snage su doivjele uspjeh, te su zbog toga pobunjenici namjeravali odustati od ofenzive na Madrid. No poslije otrih borbi pobunjenike snage su uspjele probiti poloaje republikanaca i tako ui u Teruelu. Poslije pada Teruela pobunjenika komanda orijentirala je svoj glavni udar u pravcu Sredozemnog mora. Pobunjenike snage su 24. oujka poduzele nove napade u pravcu Sredozemnog mora koji su se vodili s promjenjivom sreom do kraja srpnja, kada su pobunjenici zauzeli grad Castellon de la Plana. U dolini rijeke Mijares republikanske snage su zaustavile napredovanje neprijatelj. Odmah zatim zapoela je bitka za Levant. Najvea operacija republikanskih snaga u panjolskom graanskom ratu poznata kao bitka na Ebru trajala je od 25. srpnja do 25. studenog 1938. inicijativa za ovu operaciju potekla je iz Ministarstva narodne obrane republikanske vlade s ciljem da se popravi vojno-politika

situacija panjolske Republike. Do 15. studenog republikanske snage su vodile stalnu aktivnu obranu a kada su planski napustile most bitka na Ebru je zavrena. Pobjeda pobunjenika zapoinje kada su oni poeli ofenzivu 24. prosinca u Kataloniji. Tom ofenzivom Barcelona je pala 26. sijenja 1939. Poetkom veljae 1939. oko 5000 dobrovoljaca internacionalnih brigada, meu kojima je bilo i Jugoslavena, ponovno su se vratili na front i sudjelovali u borbama do kraja. Nizom napada na gotovo svim sektorima fronta pobunjenike snage su stalno suavale preostale republikanske teritorije. 28. oujka u Madridu dolazi do sukoba u republikanskim redovima, te toga istog dana pobunjenici zauzimaju Madrid. Organizirani otpor republikanskih jedinica je prestao pa je general Franco 1. travnja 1939. objavio kraj rata. panjolska je dravna blagajna ostala prazna, graani iscrpljeni, a gradovi smrskani u prvim masovnim zranim bombardiranjima to ih je iskusila Europa. Iz te borbe kao pobjednik je izaao general Franco ili "El Caudillom". U panjolskom graanskom ratu koji je trajao gotovo tri godine to jest 986 dana poginulo je izmeu 500 000 i milijun ljudi. Samo manji dio poginuo je u ratnim operacijama, dok su veina bile rtve masovnih pokolja koje su nad ideolokim protivnicima inile obje zaraene strane. Oko 650 000 lica izbjeglo je poetkom 1939. iz panjolske u Francusku, sjevernu Afriku, Meksiko, Sovjetski Savez i druge zemlje. U panjolskom graanskom ratu dole su do vidnog i presudnog izraaja znatne razlike naroito u naoruanju izmeu pobunjenikih i republikanskih oruanih snaga. Od posebnog znaaja bila su iskustva o upotrebi i vrijednosti oklopnih borbenih sredstava i avijacije.

10. SOVJETSKA MAARSKA REPUBLIKA U ljeto 1918. Habsburka monarhija se nalazila u sveopoj krizi. Porazi na frontu su iroko odjeknuli u Maarskoj. Sa svih strana se zahtijevao mir. Padom Austro-ugarske monarhije sruio se cijeli stari sustav socijalne i nacionalne prevlasti. Aristokracija i buroazija u Maarskoj nisu imali svoj samostalni centar vlasti, poto je sve bilo centralizirano u Beu. Dolazi do raspada stare vladajue klase (plemia i zemljoposjednika) koje buroazija ne uspijeva da zamijeni. Kapitulacijom Bugarske jugoistona granica Maarske ostala je nezatiena. Prijetio je gubitak Transilvanije, a potom i cijele Maarske. U listopadu 1918. izbijaju demonstracije protiv austrijskog nadvojvode i Habsburke monarhije.

Dana 25. listopada Maari su u Budimpeti osnovali Maarski nacionalni savjet pod vodstvom Mihlyja Krolyjja. Krolyijev pokret je nacionalistiki. U isto vrijeme kada se osniva Nacionalni savjet Maarske formira se Sovjet radnika u Budimpeti koji radi na uvrenju sovjeta u tvornicama i selima. Paralelno se odvijaju pregovori sa nadvojvodom Jozefom i demonstracije protiv njega. Upravo je propast Austro-ugarske i pokret masa gurnuo Nacionalni savjet na put osvajanja vlasti i revolucije. U Budimpeti 28. listopada izbija trajk i radnici se poinju naoruavati. Na selu je pokret jo odluniji. Smatralo se gotovom injenicom da e kralj imenovati Krolyja premijerom. Ipak novim premijerom postao je grof Jnos Hadik. U znak prosvjeda narod je marirao iz Starog grada do Budimskog dvora zahtjevajui da se Kroly imenuje premijerom. Na Lananom mostu sukobili su se demonstranti i redarstvene snage. Nekolicina naoruanih vojnika i radnika upala je u gradsku kuu grofa Istvna Tisze i ubila biveg premijera. Revolucija je trijumfirala, i prvi put nakon 1848., formirana je maarska vlada. inilo se da kolaps dualistikog sustava utire put demokratizaciji Maarske i skladnijem zajednikom ivotu razliitih naroda Dunavskog bazena. Velike su sile, meutim, drale Maarsku poraenom zemljom, a novu su vladu smatrale nasljednicom stare. Nisu posebno cijenile ni njezinu liberalno-demokratsku narav ni proantantsku usmjerenost. U vrijeme Krolyjeve vlade dolo je do teritorijalnog dijeljenja Maarske, pod uvjetima koji su uzrokovali duboku pomutnju u itavome maarskom drutvu. Krolyjeva vlada je 13. studenoga potpisala vojnu konvenciju s Franchertom u Beogradu. To je bila prva prilika u kojoj su pobjednici priznali postojanje neovisne Maarske i njezine vlade. Za razliku od sporazuma o primirju od 3. studenog, vojnom je konvencijom uspostavljena demarkacijska crta izmeu Maarske i njezinih neprijatelja unutar granica povijesne drave. To nije bio jedini dogaaj koji je potkopao povjerenje u vladu. Rumunjska, eka i Jugoslavija potpuno su ignorirale taj sporazum. Kod kue je konsolidacija bila razmjerno spora, velikim dijelom zbog neuspjeha pregovora s Atantom. Krolyjeva vlada je sada revoluciju smatrala zavrenom i jedino je eljela postupno provesti ustavne reforme. No, industrijski radnici, mali posjednici, siromani seljaci i mnogi ratni zarobljenici koji su se vratili iz sovjetske Rusije smatrali su da je ona tek poela. Spontano nezadovoljstvo uskoro je dobilo svrhu i smjer. Dana 24. studenog 1918. osnovana je Maarska komunistika partija pod vodstvom Ble Kuna. Komunistika je partija imala politiki program i organizacijski okvir; njezina je popularnost meu radnicima, demobiliziranim vojnicima i nezaposlenima brzo rasla. Komunisti su eljeli buroasku demokraciju pretvoriti u diktaturu ploretarijata.

Unutar Socijaldemokratske stranke, glavne snage koja je podupirala koalicijsku vladu, sve je vie jaalo lijevo, prokomunistiko krilo. Unutar pak Krolyjeve vlastite Stranke neovisnosti, pa ak i unutar same vlade miljenja su se razlikovala ne samo to se tie politike nego i to se tie naina njezine provedbe. Skupina Krolyjevih pristaa napustila je Stranku neovisnosti jer su smatrali da je vlada preslaba u sukobu s revolucionarnim lijevim krilom. U isto vrijeme desniarske skupine nisu eljele razvoj buroaske demokracije, ve povratak starog konzervativnog sustava te se i one organiziraju protiv Krolyjeva reima. Vlada je stoga provodila svoj program u vrlo tekim okolnostima. Dana 16. studenoga, uz veliku sveanost, proglaena je neovisna Maarska i prihvaena republikanska dravna forma. Dana 11. sijenja 1919. Mihly Krolyi postao je prvi maarski predsjednik. Zakonodavstvo je ovlateno da uvede ope i tajno pravo glasa, provede agrarnu reformu, osigura autonomiju za manjine te da jami slobodu tiska, okupljanja i udruivanja. No, ni poveanje nadnica ni pomo za nezaposlene nisu omoguili obinim ljudima da veu kraj s krajem. Uz nestaice hrane i ostale robe, ni energenata nije bilo dovoljno. Industrija je paralizirana i nemona nuditi nova radna mjesta. Dana 16. veljae prihvaen je zakon o zemljinoj reformi. No, podjela zemlje koju je on imao pokrenuti poela je samo na jednom od Krolyijevih imanja. Seljaci, gladni zemlje, reagirali su tako da su sami preuzeli vlasnitvo nad velikim posjedima. Vlada je bila nemona sprijeiti takav razvoj dogaaja, kao to je bila nemona sprijeiti istjerivanje s poloaja novoimenovanih vladinih povjerenika. Nova vlast nije bila spremna da odgovori povijesnom trenutku. Demokratska revolucija jesenjih rua provodila se dvostrukim kolosijekom. Agrarna reforma je tekla sporo; tvornice su jo bile u rukama kapitalista; kapitalisti i veleposjednici su sabotirali rad nove vlade; rastao je broj nezaposlenih i nezadovoljnih. Dvojnost vlasti izmeu Nacionalnog savjeta i Sovjeta radnika je bila sve vidljivija. Krolyijeva vlada nije uspjela postii sporazum s nemaarskim narodima jer su maarski nacionalisti odbili ideju autonomije nacionalnih manjina. Poetkom 1919. Krolyijeva je vlada napala svoje kritiare slijeva i zdesna. Uinjeni su pokuaji da se potkree desna oporba, te da se likvidira komunistiki pokret. U veljai je graanska vlada Republike Maarske, u kojoj su bili i desni socijaldemokrati, pohapsila voe Komunistike partije Maarske, da bi sprjeila irenje revolucionarnog raspoloenja. Dana 21. veljae 1919. zatvoreni su Bla Kun i pedesetetvero komunistikih voa pod izlikom ulinih demonstracija i oruanih incidenata. Kratko nakon toga dolo je do demonstracija na kojima se zahtijevalo njihovo osloboenje. U ulinim borbama bilo je 7 mrtvih i 100 ranjenih. U oujku poinje razoruavanje vojnika vjernih vladi. Seljaci su poeli zauzimati zemljine posjede, vojnici vojarne, a radnici tvornice. Komunisti se pripremaju za oruani ustanak.

Krolyi im je ipak omoguio velikodune zatvorske uvjete (da budu u zasebnoj zgradi i da mogu primati posjete) pa su Bla Kun i njegovi drugovi mogli nadzirati pokret iz zatvora. Planirali su sruiti vladu 23. oujka, ali to je na kraju uinila Parika mirovna konferencija. Da bi se pomoglo francuskoj i britanskoj intervenciji protiv sovjetske Rusije, na mirovnoj je konferenciji odlueno da se stvori neutralna zona uzdu maarsko-rumunjske granice. Pisanu predstavku o tome Krolyiju je 20. oujka 1919. predao francuski pukovnik Vix, savezniki predstavnik u Budimpeti. Prema uvjetima iz Vixove note maarska je vlada morala povui svoje snage oko 50 kilometara prema zapadu. Plaei se da bi to samo jo pojaalo revolucionarno vrenje, vlada se nije usudila udovoljiti tom zahtjevu, pa je odstupila i sve vladine poslove ustupila socijaldemokratima. Na to su se socijaldemokrati u kritinom trenutku, 21. oujka, sporazumjeli o udruivanju u jedinstvenu stranku s komunistikim voama, koja je preuzela svu vlast i organizirala otpor imperijalistikom zahtjevu Atante. 21. oujka revolucija je dospjela do odluujueg zaokreta. Tog dana se u apelu, srcu industrijske zone, odrava sastanak delegata iz tvornica i vojarni. Sovjeti radnika i vojnika se dogovaraju o zajednikoj akciji. Komunisti usmjeravaju demokratsku revoluciju u pravcu socijalistike. Na sastanku je donesena odluka da se zahtjeva oslobaanje komunistikih voa iz zatvora. Na brdu Gelert, koje dominira itavim gradom, radnici i vojnici postavljaju artiljeriju. Radnici se masovno naoruavaju i proklamira se prijateljstvo sa sovjetskom Rusijom, a protiv Antante i imperijalizma. Grupe radnika razoruavaju policajce i vojnike. Jedna delegacija socijaldemokrata se sastaje sa komunistikim voama koji su jo bili u zatvoru. Odlueno je da se svi puste iz zatvora. Komunistika i Socijaldemokratska partija se ujedinjuju i odluuju da vlast pree u ruke radnika, seljaka i vojnika. Sam program nove partije predstavlja potpuni uspijeh komunistikih teza. Dana 21. oujka 1919. Revolucionarni je sovjet preuzeo vlast i Maarska je proglaena sovjetskom republikom. Bla Kun je postao narodni povjerenik (ministar) vanjskih poslova, ali je zapravo bio ef nove vlade. Maarska je ula u savez sa sovjetskom Rusijom i istodobno pozvala radnitvo susjednih zemalja da se prikljui zajednikoj borbi protiv imperijalistikih sila i buroazije. Mladi komunistiki pokret pod Lenjinovim vodstvom raunao je na val revolucija u srednjoj Europi koji bi se onda imao proiriti i na pobjednike zapadne zemlje. Diktatura u Maarskoj prihvaena je bez otpora; prihvatili su je ak i oni koji se nisu slagali s njenim domaim programom. Razlog tome lei u odbijanju Vixove note.

Maarska vlada djelovala je vrlo dinamino. Ve 24. oujka objavila je dekret o razoruanju buroazije i osnivanju proletarske Crvene armije, a 26. oujka zakon o nacionalizaciji kapitala svih poduzea koja su zapoljavala vie od 20 radnika; uvela je monopol drave u vanjskoj trgovini i osmosatni radni dan; 3. travnja nacionalizirala je veleposjede (iznad 50 hektara) i od njih poela stvarati zadruge. Od 7. do 14. travnja u cijeloj su dravi odrani izbori za radnike, seljake i vojnike sovjete, koji su potom u lipnju, na prvom kongresu, donijeli ustav Maarske sovjetske socijalistike republike. Taj je ustav bio gotovo identian s ustavom Ruske Sovjetske Federativne Socijalistike Republike. kole su podravljene da bi se dovrio proces odvajanja crkve od drave. Napravljeni su dalekoseni planovi na podruju javnog obrazovanja. Maarski intelektualci europskog renomea sudjelovali su u kulturnom ivotu republike: Gyrgy Alexics, Lajos Flep, Kroly Mannheim, Irn Dienesn Gtz, Bla Balzs, Lajos Kassk i mnogi drugi. U poetku je za kulturne i znanstvene poslove bio zaduen Zsigmond Kunfi, ali poslije je tu ulogu preuzeo Gyrgy Lukcs. Dana 4. travnja svi srednji i veliki posjedi preli su u vlasnitvo proleterske drave. Nije bila isplaena naknada vlasnicima. Raspodjela je zemlje, meutim, zabranjena: vlada je drala da je to jedini nain da se zajami proizvodnja dovoljnih koliina hrane i sprijei irenje sitne seoske buroazije. Nacionalizirana su imanja bila organizirana kao dravna poljoprivredna dobra u 1980-im godinama. Tamo gdje je to bilo neizbjeno, dodijeljene su male parcele za gradnju kua. To, meutim, nije ublailo duboko razoarenje seljatva. Jo jednom bezemljai nisu dobili zemlju, a seljaci koji su imali zemlju strahovali su da e im uskoro biti oduzeta. Ozbiljna posljedica toga bila je da poslije seljaci nisu pristali prodavati svoje prioizvode za tzv. bijeli novac, obveznice koje je izdavala sovjetska republika. Kontrarevolucija je to poslije mogla koristiti sebi u prilog. Delegati na Parikoj mirovnoj konferenciji bili su okirani razvojem dogaaju u Maarskoj, a meu politiarima i vojnim strunjacima vodile su se estoke rasprave o njihovim uzrocima. Anglo-ameriko stajalite bilo je da veliki dio krivnje lei u francuskom pokuaju da proiri utjecaj svojih ovisnih zemalja. Konani je general Smuts poslan u Budimpetu da procijeni situaciju na licu mjesta, te da nagovori maarsku vladu da prihvati neznatno modificiranu neutralnu zonu. U meuvremenu je francusko vojno vodstvo, uz aktivnu suradnju Praga i Bukureta, organiziralo vojni napad na Maarsku. Premda je Smuts bio sklon prijedlogu Ble Kuna da se sazove meunarodna konferencija o ekonomskoj budunosti Dunavskog bazena, nije bio ovlaten potpisati sporazum. Kun i njegovi

pristae odbacili su pak novi prijedlog o neutralnoj zoni, nadajui se da e njihova nepopustljivost dovesti do trajnih pregovora. Nije bilo vjerojatno da bi bilo kakvi pregovori mogli voditi do nekih novih granica povoljnih za Maarsku i da bi mogli osigurati opstanak sovjetske republike. Postojanje diktature proletarijata bilo je posve suprotno eljama pobjednika, koje su ukljuivale i najvee mogue zadovoljenje teritorijalnih zahtjeva to su ih postavili maarski susjedi, te izolaciju sovjetske Rusije. Ukratko, saveznici dugorono nisu mogli dopustiti sovjetskoj republici da opstane. Daljni su dogaaji pokazali da su pobjednici samo manevrirali. Maarska vlada nije zapravo mogla uiniti nita presudno. Maarska Sovjetska Republika je bila sa svih strana okruena neprijateljem. U Antanti prevladava zalaganje da se silom ugui Republika uz pomo eke, Rumunije i Srbije. Atanta prelazi u protunapad 10. travnja. Rumunji i esi zapoinju operacije. Revolucionarni sovjet vri mobilizaciju radnika. Meutim, neke su se jedinice ubrzo predale Rumunjima. Posljedica toga po revolucionarnu vlast je bilo dalje povlaenje vojske ka Tisi. Dana 16. travnja poela je rumunjska ofenziva, a 27. je slijedio ehoslovaki upad. Tek djelomino organizirana, maarska je Crvena armija potisnuta. Dana 1. svibnja rumunjske su se snage zaustavile u Szolnoku, a ehoslovake u Miskolcu, ali unato tome situacija je izgledala katastrofalnom. U meuvremenu su Budimpeta i ostala neokupirana podruja slavili 1. svibnja. Vlada i Sredinji radniki sovjet stalno su zasjedali, a Bla Kun pokuavao je razliite diplomatske inicijative. I napokon je kriza rijeena. Vlada se odrala i poela je organizirati obranu zemlje. Pod zapovjednitvom izuzetnih voa poput Vilmosa Bhma, Aurla Stromfelda, Jena Landlera i drugih maarska je Crvena armija pokrenula kontraofenzivu ve 20. svibnja. Nadali su se da bi im proboj na sjevernom bojitu mogao omoguiti sa se spoje sa sovjetskim snagama. U poetku se maarska sovjetska Crvena armija uspjeno borila protiv ekih intervencionista i u svibnju oslobodila sjevernu Maarsku te ak prela u ofenzivu u Slovakoj, odakle je u prvoj polovini lipnja potisnula eke ete i 16. lipnja proglasila Slovaku sovjetsku Republiku kao federalnu jedinicu Maarske. Ratovanje je bilo velik teret organiziranu radnitvu koje je inilo Crvenu armiju. Cijela je zemlja bila izvrgnuta velikim naprezanjima. Razliite kontrarevolucionarne skupine lako su mogle iskoristiti nastale potekoe. Te su skupine izazivale trajkove i pobune u gotovo svim dijelovima zemlje i smatrali su se dovoljno jakima da pokuaju osvojiti vlast u Budimpeti. 24. lipnja pokuan je pu kojim se trebala oboriti vlada. Topovska paljba iz vojarne Engels je bila znak za poetak pobune koju bi

predvodili revolucionarni oficiri. Grupe revolucionarnih radnika su imale zadatak da zauzmu sjeverne radnike etvrti, dok bi dunavska flota prekinula sve komunikacije. Pobuna je djelomina i pu ne uspijeva. Pobuna je otkrila sve slabosti nove vlasti kao i u samoj socijalnoj bazi. Pred revolucionarnom vlau su dva fronta, unutranji i vanjski. Atanta koristi pokuaj pobune da se jo vie umjea u unutranje stvari zemlje. U takvoj situaciji Bla Kun pokuava igrati na suprotnosti izmeu imperijalista. Odravaju se kontakti s Talijanima koji su rivali Jugoslovenima i Francuzima u posljeratnoj podijeli teritorija. Ipak, sredinje i lokalne snage porazile su sve kontrarevolucionarne pokrete. Kao posljedica toga, srpanj je protekao bez ozbiljnih izazova za sovjetsku vlast. U meuvremenu su se predstavnici konzervativne Maarske viih klasa okupili oko grofa Istvna Bethlena u Beu. U Segedinu, sada pod francuskom okupacijom, major Gyula Gmbs organizirao je tzv. Nacionalnu armiju pod vrhovnim zapovjednitvom admirala Miklsa Hortyja. Nacionalnu su armiju vodili reakcionarno raspoloeni asnici iz vremena Carstva. Izraavajui ovinizam i antisemitizam, ti su ljudi bili krajnje desno krilo kontrarevolucije. Poetkom srpnja protiv Maarske Sovjetske Republike koncentrirana su 2 francuska vojna korpusa sa 36.000 vojnika, 70.000 rumunjskih vojnika, 20.000 maarskih emigranata i 12.000 jugoslovenskih vojnika. Za Francusku je bilo krajnje neugodno to njezine male saveznice vojnim napadom nisu uspjele sruiti sovjetsku republiku. Odustajui na neko vrijeme od vojih akcija, francuski premijer Clemenceau krenuo je u diplomatski napad. Njegov najvei uspijeh bila je nota koja je u Budimpetu stigla s mirovne konferencije 13. lipnja. Bile su dogovorene nove granice u Srednjoj Europi i u noti su one iscrpno izloene. Istodobno su se pozivale zainteresirane strane da poloaj svojih sanga prilagode novim granicama. Nakon vrue rasprave, Revolucionarna vlada je pristala na njih, i Crvena se armija smjesta povukla sa svojih izboenih poloaja na sjeveru. No, susjedne su zemlje potpuno ignorirale notu, odbijajui da se i same povuku. Pristajui na naputke iz Pariza, Maarska je uinila taktiku pogreku i poetkom srpnja na mirovnoj su konferenciji poele pripreme za odlunu vojnu intervenciju. To se, meutim, sporo odvijalo i maarska je vlada mogla upotrijebiti notu kao osnovu za pregovore kojima bi dobila na vremenu. Povlaenje vojske vodilo je u opu demoralizaciju i stavilo je Revolucionarnu vladu u beznadan poloaj. U tijeku srpnja sindikati, radnitvo i drugi dijelovi puanstva shvatili su da bi Maarska morala rijeiti svoje sporove s Atantom. Tijekom svojeg napredovanja poetkom godine rumunjske su trupe zauzele podruje istono od Tise. Svojom notom od 13. lipnja Mirovna je konferencija priznala da je to maarsko podruje, ali se rumunjske snage nisu povukle. Nakon nekoliko neuspjelih prosvjeda, Revolucionarna je

vlada odluila pokrenuti ofenzivu ne bi li istjerala Rumunje s tog podruja. To je bila odluka koja je nedvojbeno ubrzala propast sovjetske republike. Iskoristivi potpuno svoju razmjernu snagu, rumunjska je armija potisnula natrag maarske snage. Ovog se puta Rumunji nisu zaustavili na Tisi, nego su napredovali dalje prema Budimpeti. Dana 1. kolovoza 1919. u tijeku konane, dramatine sjednice budimpetanskog Sredinjeg radnikog sovjeta objavljena je ostavka Revolucionarne vlade. Revolucionarni sovjet podnosi ostavku, a socijalistiko-komunistiku vlast je smijenila sindikalna vlast koju je odmah zbacila desnica. Za mandatara nove vlade imenovan je sindikalni voa Gyula Peidl. Bla Kun je 2. kolovoza sa veinom voa otputovao je u Be gdje su ih austrijske vlasti internirale. Tibor Samueli se odluuje na otpor do kraja i biva ubijen. Izmeu 3. i 4. kolovoza rumunjska je vojska ula u Budimpetu: diktaturi proletarijata u Maaskoj doao je kraj. Maarska komuna je trajala 130 dana, a njezino mjesto je zauzeo bijeli teror rumunjskih okupacijskih snaga i bandi admirala Hortija. Pobjeda kapitalistikih snaga nad komunom na Zapadu je slavljena kao poetak oseke revolucije u Europi, to je konstatirala i Trea internacionala. Nade za brzo irenje revolucije su ostale neispunjene. Pokazalo se da izolirana diktatura proletarijata u maloj zemlji poput Maarske ne moe odoljeti usklaenim valnjskim napadima. Pokuaji koji su se odvijali tijekom 1918. i 1919. da se drutveni i politiki problemi Maarske rijee unutar buroaske demokracije, a potom u socijalistikom okviru, nisu uspjeli. Padu Maarske sovjetske republike pridonijele su, uz intervenciju izvana, i neke pogrene odluke vlade, u prvom redu nepromiljena radikalna nacionalizacija koja je pogodila i mala poduzea te tako odbila od vlade nie srednje slojeve po gradovima, kao i to to konfiscirana veleposjednika zemlja nije podijeljena seljacima ve su se na njoj odmah poele osnivati zadruge. Padu su pridonijele i pogreke u pogledu nacionalnog pitanja. Unato tome Maarska sovjetska republika bila je u vrijeme svog opstanka i jo dugo nakon toga prava inspiracija revolucionarnom proletarijatu Srednje Europe. Kontrarevolucija, koja je izala kao pobjednik, svoj je autoritet u poetku iskazivala sredstvima neograniena terora, a potom zakonskim i administrativnim metodama, propagandom i sl. U izgnanstvo nisu bili natjerani samo komunisti, socijaldemokrati i umjereni socijalisti, ve i istaknuti predstavnici buroaskog liberalizma i radikalizma. Oni koji su se u domovini borili za demokraciju pretrpjeli su tako nedoknadiv gubitak. Maarsko je drutvo platilo visoku cijenu neuspjela eksperimenta iz 1919., koji je neizbjeno oslabio poliziku oporbu Horthyjevu reimu.

Premda je kontrarevolucija pobijedila i premda je uivala potporu saveznika, njezina je konsolidacija bila sporija i tea no to je to tko oekivao, a rumunjske su vlasti provodile bijeli teror na podrujima pod svojom kontrolom to je jo vie stvaralo potekoe kontrarevoluciji i tek nakon intervencije velikih sila u maarskoj je prijestolnici stvorena vlada koja je bila prihvatljiva za Atantu. Uspostavljena je monarhija, a regent je postao Mikls Horthy kojeg ni njegova naobrazba, a ni dotadanja politika karijera nisu inile podobnim za ovu dunost. 11. GANDHI Mahatma Gandhi ubraja se u najfascinantnije linosti 20. stoljea. Njegov nenasilni istup protiv diskriminiranja u Junoafrikoj Republici i Indiji, zajedno s uenjem koje je iz toga razultiralo, uinili su ga jednim od najbitnijih uzora ovjeanstva. Budui da je Gandhi djelovao i u Junoafrickoj Republici i u Indiji, povijest obiju zemalja ini bitnu pozadinu njegova djelovanja. Njegov doprinos ljudskom rodu ne mjeri se mjerilima 20. stoljea ve mjerilima kompletne ljudske povijesti. Kao najvei uspjeh M. Gandija moe se smatrati to je u redovima dotad bezobline ljudske mase na podruju Indije probudio i razvio osjeaj meusobne solidarnosti i svijest o zajednikoj pripadnosti iroj zajednici, odnosno matinoj zemlji. Njegov cilj je bio postizanje samouprave u okvirima britanskog carstva, ako je to mogue, ali i izvan tih okvira ako to bude potrebno. I sve to putem nenasilja. Tehnikom nenasilnih metoda koje je Gandhi prakticirao tijekom svoje borbe. Graanskim neposluhom, nenasilnom revolucijom, izborio je nezavisnost Indije od britanske krune (1947.). Svojim je asketskim ivotom nadahnuo milijune Indijaca na jednostavnost, ljubaznost i ljubav.Mohandas Karamchand Gandhi, znan i kao Mahatma Gandhi (mahatma na indijskom znai dobra ili velika dua), roen je 2. listopada 1869. godine u hinduskoj obitelji u Porbandaru, malom gradiu na zapadnoj obali Indije, u dananjoj dravi Gujarat u Indiji. Roen je u obitelji srednje, ali ipak dobrostojee obitelji koja je pripadala kasti trgovaca i time i grupi trgovaca, kaste Vaishya. Njegov je djed bio Dewan (premijer), a naslijedio ga je sin Karamchand prihvativi slubu premijera u kneevini Rajkat. Putlibai, Mohandasina majka je bila svetica, njena i pobona, i ostavila je dubok utjecaj na um svoga sina. Oboje roditelja bili su poboni Hindusi. Kao trinaestogodinjak Gandhi se oenio jednako starom Kasturbai Nakanji. . elio je studirati pravo u Velikoj Britaniji, to je obitelj nakon dugog oklijevanja i prihvatila. Kasta je ipak smatrala da on u inozemstvu nee moi ivjeti isto. Iako je poloio zakletvu kojom se obavezao da e ivjeti kreposno, da nee uzimati ni meso ni alkohol, kasta mu je zabranila putovanje u inozemstvo. Budui da se Gandhi usprotivio toj odluci, bio je iskljuen iz kaste. Godine 1888. poeo je

studirati u Londonu, a usto se veoma pomno bavio i hinduizmom, islamom i kranstvom. Pritom mu je njegova hinduistika religija bivala sve vanija. No priznavao je i druge religiije. Posebno ga je zadivljavalo ono to je odgovaralo i njegovu motu: na loe odgovoriti dobrim. Svoj koncept Satyagraha, kako bi ga bolje mogao objasniti, sve je vie poredio tim principima. Satyagraha, dobro poznata nakon Gandhijevih brojnih kampanji, znai snaga kroz istinu i ljubav. Njegovo temeljito prouavanje Bhagavad Gite i Biblije navelo ga je na vjerovanje da se humanost uvijek mora suprotstaviti zlu, okreui mu drugi obraz. Kada se nakon zavrenog studija vratio u Indiju, samo ga je dio njegove kaste opet prihvatio. Slubeno je i dalje bio iskljuen, a svakome tko bi ga prihvatio, takoer je prijetilo iskljuenje. Ubrzo je morao zakljuiti da na temelju svog studija u inozemstvu nije stekao prave veze u svojoj domovini. Bez pomoi kaste bilo je jako teko otvoriti odvjetniki ured. Osim toga, bio je naviknut da ga se promatra kao graanina s britanskim znanjem. Meutim, britanske vlasti u Indiji ga nisu gledale kao sebi jednakog, zbog ega je vrlo brzo dolo do sukoba izmeu britanskih slubenika i Gandhija. U takvim okolnostima nije mogao stvarati svoju egzistenciju. Njegov stariji brat morao je uzdravati njega i njegovu obitelj, tako da je odmah prihvatio mjesto savjetodavnog odvjetnika u drutvu u Junoafrickoj Republici koje mu je ponudio poslovni prijatelj njegovog brata, jedan bogati trgovac. U Junu Afriku je bez svoje obitelji otputovao je 1893. godine. U Junoj Africi Gandhi je prvi put iskusio diskriminaciju koju su provodili bijelci nad etnikim manjinama Indijaca. Za bijelce su svi Indijci bili Sammies ili Kulies, jednostavno nejednaki, nejednakopravni. Primjeri diskriminiranja koje je Gandhi morao otrpjeti bili su vie nego mnogobrojni. Nije se mogao iati kod frizera, u sudnici nije smio nositi turban, a nakon 21 sat nije smio naputati kuu bez dozvole svog poslodavca. I to sve samo zato jer je bio Indijac: samo zbog svoje boje koe i religije nije mogao imati ista prava kao i bijelci. Posebno velika nejednakost Indijaca primjeivala se u sredstvima javnog prometa. Odatle potjee i najpoznatiji primjer diskriminiranja koji je Gandhi morao otrpjeti, dogaaj u vlaku za jednog poslovnog putovanja. Morao je iz Dubana u Natalu putovati u Pretoria u Transvaalu. Za vrijeme putovanja u vlak je uao i jedan bijelac koji nije htio dijeliti kupe s Gandhijem. Kondukter je, nakon bijeleve intervencije, htio Gandhija, unato vaeoj karti za prvu klasu, poslati u odjel za prtljagu. Nakon to se Gandhi tome, usprotivio izbaen je iz vlaka. Nakon to je ostvario neke poslovne uspjehe te se mogao dokazati u indijskoj zajednici, imao je i vie samopouzdanja te je pokuao organizirati indijsku zajednicu. Organizirani su redoviti susreti na kojima je odravao svoje prve govore pred publikom. Njegov glavni cilj bio je postii kraj diskriminiranja Indijaca. Zbog toga je najprije pokuao Indijce nagovoriti da se urednije odijevaju i da vie paze na higijenu. Bio je uvjeren da se slika koju su Britanci imali o Indijcima mogla promijeniti i da su

Indijci mogli biti promatrani i prihvaeni kao ravnopravni.

Istovremeno je bio zapanjen

nepriznavanjem graanskih i politikih sloboda indijskih imigranata u Junoj Africi. To ga je potaklo da se pridrui borbi za priznavanje osnovnih ljudskih prava za Indijce. Gandhi je ostao u Junoj Africi 20 godina, esto vrijeme provodei u zatvoru. Godine 1896. napali su ga i pretukli Junoafrikanci. Od tada se zalae za politiku pasivnog otpora i nekooperacije s junoafrikim vlastima. Godine 1896. vratio se u Indiju. Sastavio je spise o poloaju Indijaca u Junoj Africi, koji su imali internacionalni odjek. Meu ostalim kritizirao je "porez od tri funte", indijske radnike po ugovoru i njihove poslodavce. Spisi koje je Gandhi sastavio o poloaju Indijaca u Junoj Africi tamo su shvaeni kao pozivanje naroda na ustanak. Postojao je strah od revolucije i infiltracije Indijaca u drutvo. Kad je Gandhi s jo mnogo Indijaca stigao na parnom brodu u Natal, njegov ulazak je bio sprijeen. Budui da je navodno na brodu izbila kuga, stavljen je u karantenu 23 dana. Kad je napokon dobio odobrenje da napusti brod, bijela rulja ga je gotovo linovala. Samo je intervencija efa policije i njegove ene spasila Gandhija od sigurne smrti. Ipak, Gandhi je odustao od progona poinitelja. Prvi je put primijenio princip svoj princip da nikoga ne mrzi i da sve otrpi. Bavio se odvjetnitvom i borio se za prava Indijaca. ak se i izvan suda zauzimao za svoje sunarodnjake. Indijcima u Junoj Africi dao je mogunost glasa osnivanjem asopisa Indien Opinion 1904. godine a nakon toga i osnivanjem Feniksove farme u Natalu, a kasnije i Tolstoj farme u Transvaalu. Sluenje svom narodu i svojim sunarodnjacima bio je jo jedan od njegovih pricipa. Kada je izbila kuga meu indijskim radnicima, zaista se rtvovao i pruao im pomo. Ve 1907. godine donesen je Zakon o registriranju. Svi Indijci morali su se registrirati otiskom prsta, nakon ega su dobivali broj i prijavnicu boravka koje su morali uvijek nositi sa sobom. Bez prijavnice boravka nije bio doputen ulazak u Transvaal, koji je imao vladu koja se sastojala samo od Bura. Gandhi se nije registrirao. Veina Indijaca pratila je njegov primjer. Osuen je na dva mjeseca zatvora. Obratio se generalu Smutsu i zahtijevao da se takav zakon ne donosi. Kao protuuslugu svi Indijci bi se registrirali svojevoljno. Gandhi se onda registrirao kao uzor ostalima, iako su ga njegovi zemljaci htjeli u tome silom sprijeiti. Veina Indijaca pratila ga je i u tome. No zakon je ipak donesen. Taj korak potaknuo je prvu veliku Satyagraha-kampanju tijekom koje je spaljeno vie od dvije tisue prijava boravka. General Smuts nije se drao ni sporazuma postignutog s Gokhaleom, da se ukine porez od tri funte i radnik po ugovoru. Kad su 1913. godine svi nekranski brakovi koji su zakljueni pred matiarima u Junoj Africi proglaeni nitavnima, situacija za Indijce jo se vie zaotrila. Svi indijski brakovi bili su nepriznati. Za Indijce je to znailo veliku povredu institucije braka, s obzirom na to da su nakon toga njihove supruge dobile status ljubavnica. Osim toga, djeca iz njihovih brakova nisu vie imala prava na

nasljedstvo. Zbog toga su se Gandhiju prikljuili radnici po ugovoru i ene. Rudari su trajkali. Gandhi je ponovno poeo jednu Satyagraha-kampanju. Njegovi suuesnici u kampanji trebali su od Tolstoj-farme preko Kasturbaija prijei granicu izmeu Natala i Transvaala i zatim se predati policiji. Kako je i predvieno, oni koji su preli granicu uhapeni su i dijelom poslati na prisilni rad. Za pripadnika i sljedbenika Satyagrahije hapenje je zbog loih uvijeta znailo smrt. Uskoro su zatvori bili puni. Od rudara koji su trajkali i njihovih obitelji Gandhi je u Newcastle u Natalu napravio "vojsku mira" od oko 5000 ljudi. On je najavio vladi da e i on sa tom vojskom prijei granicu. Cilj mara bila je Tolstoj-farma u Transvaalu. Na tom putu Gandhi i njegovi prvi suradnici bili su uhapeni. Ipak, bujica ljudi se nije mogla zaustaviti. Dolo je do masovnih hapenja. Zatvori su bili prepravljeni, trokovi za uhapenike su rasli, a budui da su rudnici stajali prazni, dolo je do velikih gubitaka. . Za vrijeme Burskog rata 1899. i Zulu ustanka 1906. pokrenuo je Indijce da se bore na strani Britanaca. Oni su opet Indijcima doputali samo sluenje u sanitetu, gdje je sluio i sam Gandhi. On je to vidio kao graansku dunost. Onaj tko je traio svoja prava, morao se pridravati i svojih obveza. Nadao se da e time udobrovoljiti Britance i poboljati prava Indijaca u Junoj Africi. Isto je ponovio i za vrijeme Prvog svjetskog rata. Nakon kratkog boravka u Velikoj Britaniji, gdje je Gandhi pozvao svoje sunarodnjake koji su tamo ivjeli da se u Prvom svjetskom ratu bore na strani Britanaca, 1914. godine vratio se u Indiju. Neki statistiki podaci britanske Indije predstavljaju stanje prije 15. kolovoza 1947. godine, u kojoj se Gandhi naao nakon svog povratka: 410 milijuna stanovnika, od toga 281 milijuna hindusa, 115 milijuna muslimana, 7 milijuna krana, 6 milijuna sikha, nasuprot 150.000 Engleza. Hindusi su bili podijeljeni u 3000 kasti i podkasti, od toga otprilike 70 milijuna "nedodirljivih" i potomaka domaih stanovnika. Pod britanskom vladavinom bilo je 310 milijuna stanovnika koji su nastanjivali oko dvije trine podrucja. Jedna treina zemlje, s oko 100 milijuna stanovnika, bila je podijeljena u 565 kneevina; sa 15 jezika i 845 dijalekata. Neopisivo siromatvo i 85-postotna nepismenost stajali su na putu neovisnosti. Kad se Gandhi vratio u Indiju, poeo je iriti svoja razmiljanja i u javnosti. Civilni otpor neogranienoj vlast Engleza. Godine 1914. Gandhi se vratio u Indiju. Njegova obitelj i stanovnici farmi pratili su ga na tom povratku. Da bi mogao nastaviti ivot u zajednici sa stanovnicima farmi, sa svojom je pratnjom izgradio Ashram. U tu je zajednicu prihvatio i one koji nisu bili pripadnici neke kaste. U meuvremenu je u Indiji postao vrlo poznat i cijenjen. U narodu su ga nazivali Mahatma - velika dua. Zemlja u koju se on vratio bila je zaposjednuta od Britanaca. U narodu nije bilo jedinstva izmeu hindusa i muslimana. Kada su 1919. godine u parlamentu izglasani takozvani Rowlatt Acts koji su davali indijskim kolonijalnim vlastima zakonske ovlasti da oruano djeluju protiv takozvanih revolucionarnih aktivnosti. Satyagraha se

proirila Indijom privlaei milione sljedbenika. Demonstracije protiv Rowlatt Acts-a rezultirale su masakrom Britanskih vojnika nad Indijcima kod Amritsara. Godine 1920. kada britanska vlada nije uspjela popraviti situaciju, Gandhi je proklamirao politiku nekooperativnosti. To je imalo za posljedicu da su Indijci koji su radili u javnim ustanovama podnijeli ostavke, dravne institucije kao na primjer: sudovi su bili bojkotirani, a Indijska djeca nisu pohaala vladine kole. U cijeloj Indiji ulice su bile blokirane Indijcima koji su sjedili na njima, a kada su se odbili ustati policija ih je tukla. Gandhi je bio uhapen, ali je uskoro zbog pritiska javnosti bio puten. U okviru borbe za ekonomsku nezavisnost Indije, ukljuujui bojkot britanske robe, Gandhi je osmislio swaraj (sanskritski: samovladavina) pokret. Ekonomski aspekti pokreta bili su veoma vani jer je britansko iskoritavanje indijskih seljaka dovodilo do siromaenja sela i destrukcije kunih obrta. Gandhi se stoga zalagao za oivljavanje obrta obrade vune te je stoga izabrao toak na kojem se obrauje vuna kako bi jasnije ukazao na potrebu vraanja vrijednostima seoskog ivota i oivljavanju tradicionalnih indijskih obrta. Uskoro je Gandhi postao simbol borbe za slobodnu Indiju irom svijeta. ivio je spiritualnim i asketskim ivotom propovjednika esto provodei vrijeme u meditaciji. Gandhi je smatrao kako e nenasilnim metodama pokazati Britancima kako je upotreba nasilja beskorisna te da e oni nakon toga napustiti Indiju. Gandhijev politiki i duhovni uticaj na Indiju s vremenom je postao toliko velik da se britanske vlasti nisu usudile prema njemu poduzimati nikakve protumjere. Godine 1921. Indijski nacionalni kongres, skupina koja je irila pokret Indijom, dala je Gandhiju potpunu izvrnu vlast, ukljuujui ak i pravo da imenuje svog nasljednika. Meutim, indijsko stanovnitvo nije u potpunosti slijedilo Gandhijevu politiku nenasilja te je dolo do serije oruanih revolta protiv britanskih vlasti dovodei do toga da je Gandhi priznao kako je njegova politika doivjela krah. Godine 1922. britanske vlasti su ga privele i utamniile.Nakon to je 1924. puten iz zatvora Gandhi se povukao iz aktivne politike i posvetio se propagiranju opeg jedinstva. Meutim, opet je bio uvuen u borbu za nezavisnost Indije. Godine 1930. Mahatma je proglasio novi val graanske neposlunosti pozivajui Indijce da ne plaaju porez. Neposluh je poeo marom ka moru u kojem su hiljade Indijaca pratile Gandhija od mjesta Ahmadabad do Arapskog mora, gdje su pravili so iz morske vode. Gandhi je ponovo uhapen, ali je puten ve 1931. godine nakon to je pristao zaustaviti val neposlunosti kad su Britanci uinili neke ustupke njegovim zahtjevima. Iste godine Gandhi je predstavljao Indijski nacionalni kongres na konferenciji u Londonu. Godine 1932. Gandhi je zapoeo novi val graanske neposlunosti protiv Britanaca. Bio je hapen dva puta kada je pribjegao trajku glau to je bila veoma uspjena metoda borbe protiv Britanaca. Naime, ukoliko Gandhi umre postojala je mogunost da doe do revolucije i izvan Indje. Iako je i sam

bio pripadnik Vaisya (trgovake) kaste, Gandhi se posvetio i ukidanju nepravednih socijalnih i ekonmskih aspekata kastinskog sistema. Godine 1934. Gandhi je formalno napustio politiku, a na mjestu lidera Indijskog nacionalnog kongresa zamijenio je Jawaharlal Nehru. Gandhi se posvetio putovanju po Indiji, ali se 1939. ponovo vratio aktivnom politikom ivotu jer su temelji indijske federacije bili uzdrmani. Prvi potez koji je uinio ponovnim izlaskom na politiku scenu bio je da jo jednim postom, to jeste trajkom glau, prisilio vladara drave Rajkot da modificira svoj autokratski nain vladavine. Javni nemiri postali su toliko jaki da su kolonijalne vlasti morale intervenirati i prisliti vladara Rajkota da popusti Gandhijevim zahtjevima. Mahatma je ponovo postao najznaanija politika figura Indije. Kad je izbio Drugi svjetski rat, Gandhi se odmah 1939. godine javno izjasnio protiv rata. Dok je u Junoj Africi za vrijeme Prvog svjetskog rata pozivao na borbu na strani Britanaca, sad je pozivao na bojkot. Indijci nisu trebali podravati Britance u ovom ratu. Quit India - Napustite Indiju - tako je od 1942. godine glasila njegova parola. U ovoj akciji Indijci su odbili podrati Britance ako im ne bude zajamena nezavisnost. Zbog te kampanje Gandhi je ponovo zatvoren. Bio je izoliran od ostalih sljedbenika Satyagrahije i zatvoren u palacu Aga-Kahn. Za vrijeme njegova boravka u zatvoru umrla je Kasturbai. Nakon to je izbio 2. svjetski rat Kongresna stranka i Gandhi nisu se eljeli uplitati u konflikt sve dok Britanci ne udovolje njihovom zahtjevu za momentalnu nezavisnost Indije. To su Britnaci dakako odbili nudei neke druge kompromise to su opet Indijci odbili. I nakon ulaska Japana u rat i irenja rata na azijski kontinent Gandhi je i dalje odbijao Indiju uvesti u rat. Konano 1942. Indijci su pristali ui u ratni sukob na strani Britanaca. Godine 1944. indijska borba za nezavisnost dola je u svoju zavrnu fazu, britanska vlada pristala je na nezavisnost Indije pod uvjetom da dvije suprostavljene nacionalistike grupe: Muslimanska liga i Kongresna stranka, rijee svoje razlike. Gandhi se otro suprostavio cjepanju Indije na dvije drave (to je zahtijevala Muslimanska liga), ali je na kraju ipak morao pristati nadajui se kako e mir izmeu dvije vjerske skupine biti postignut nakon to muslimani zadovolje svoje sepratistike tenje. Indija i Pakistan postale su zasebne drave kada su Britanci priznali Indiji njenu nezavisnost 1947. godine. Cijenio je jednostavan ivot i vreteno proglasio znakom takve ivotne forme. Gandhijev put vodio ga je natrag na izvore snage religije. Vatreno se borio protiv industrijalizacije i pokuao je okrenuti svoje zemljake protiv zapadnjakog razmiljanja i ivotnih formi. Cijenio je jednostavan ivot, koji je upranjavao vegetarijanstvom, izuzetnom higijenom i ljekovitom moi prirode. Znakom takve ivotne forme proglasio je vreteno i preklinjao je Indijce da razviju seosku industriju tako to e sami presti i tkati tofove te da se na taj nain suprotstave

engleskoj tekstilnoj industriji. S vremena na vrijeme, prije svojih obraanja sluateljima, sjeo bi za vreteno i poeo raditi, da bi i na taj nain reklamirao svoju ideju. Dana 30. sijenja, dok je bio na putu prema mjestu gdje je vrio veernju molitvu, napao ga je i usmrtio Nathuram Godse, hindu fanatik. Gandhijeva smrt diljem svijeta doivljena je kao katastrofa. Vijest o njegovoj smrti u cijelom je svijetu primljena s tugom. Ujedinjeni narodi spustili su svoju zastavu na pola koplja. Od Vatikana do Kremlja, svi su slali brzojave suuti. Gandhi je ostao veliki uzor u cijelom svijetu. Gandhijeva smrt diljem svijeta doivljena je kao katastrofa. Njegov doprinos ljudskom rodu ne mjeri se mjerilima 20. stoljea ve mjerilima kompletne ljudske povijesti. U Ujedinjenim narodima odrana je komemorativna sjednica, a sve zemlje svijeta indijskim predstavnicima u Ujedinjenim narodima izrazili su suut. Uskoro nakon njegove smrti dolo je do vjerskog nasilja u Indiji i Pakistanu, ali su Gandhijeva uenja ostala i postala inspiracija nenasilnim pokretima u drugim dijelovima svijeta. Kad je Indija 1948. godine konano stekla nezavisnost, to nije znailo samo kraj kolonijalne vladavine u Indiji i indijskom podkontinentu. Zbog svoje veliine i bogatstva Indija je zauzimala posebno mjesto u sklopu britanskog kolonijalnog carstva koje se protezalo od Hong Konga preko Australije i istone Afrike do Sueza i Mediterana. U tako velikom sistemu Indija je predstavljala nepresuan izvor za snabdijevanje carstva ljudskim i materijalnim sredstvima. Kad se iz tog sklopa istrgnuo indijski potkontinent, osim to je time dobivena nezavisnost Indije, to je s druge strane znailo i da je iroko krenuo proces dekolonizacije u junoj i jugoistonoj Aziji, gdje su se uskoro pojavile brojne nezavisne drave. Iako je Gandhijeva predodba nenasilja ostala nasljedstvo, pri tome se ne smije previdjeti da on sa svojim jednostranim nainom ivota i "vraanjem jednostavnom ivotu" nije mogao odgovoriti zahtjevima vremena i da je samim tim stajao na putu politikim odlukama modernog dravnog bia. No M.Gandhi nije razradio cjelovit koncept o privrednom razvitku drutva, niti je formulirao programe za rjeavanje problema na tim podrujima. Dali je precijenio mogunosti svog vremena i snage samog pokreta, o tome bi danas bilo mogue samo raspravljati. Po tom to je vrijeme pokazalo, ini se da je M.Gandhi odredio ciljeve za koje nije bilo potrebnih snaga, a i uporno inzistiranje Muslimanske lige na bezuvjetnoj podjeli zemlje blokiralo je svako kretanje prema Gandhijevim ciljevima.

12. KOMINTERNA

Nova je drava bila novum na politikom zemljovidu: ideoloka diktatura temeljena na Lenjinovoj interpretaciji Marxovih postavki o drutvenom ustroju. Budui da su, u prolosti, svi pokuaji programatske uspostave bitno drugaijega socijalnoga poretka od ve postojeih, ili propali, ili su bili zemljopisno vrlo ogranieni ili kratkoivui- sovjetska drava, kao pobjednika utopija, nije imala pravoga prethodnika u povijesti. Unato pozivanju na batinu prijanjih revolucionarnih pokreta, od antikoga Spartakova do Francuske revolucije i Parike komune, slinost je bila prividna: prvi puta u zabiljeenoj povijesti ovjeanstva lijevi radikali su pobijedili i odrali vlast. Lenjin i boljevici su poduzeli niz mjera za uvrenje vlasti, dio kojih je bio pragmatike naravi, a nemali broj je potjecao iz ideolokoga okvira komunistikoga svjetonazora. U Rusiji, boljevika je partija preimenovana u komunistiku, pod imenom Ruska komunistika partija (Boljevika), to je nedugo potom razultiralo otrom terminolokom diferencijacijom izmeu lenjinistikih komunista i ostalih lijevih stranaka marksistike orijentacije. Trea internacionala ili Kominterna, koju je Trocki nazvao Glavnim stoerom svjetske revolucije, osnovana je u Moskvi u oujku 1919. godine, ali formirala se tek godinu dana nakon toga, u ljeto 1920., kada je graanski rat zavrio i kada su se komunisti mogli usredotoiti na vanjske poslove. Svi su bili opijeni: Crvena je armija napredovala prema Varavi ne nailazei, zapravo, ni na kakav otpor, pa se inilo da je nita ne moe zaustaviti od ulaska u Njemaku i Englesku, koje je Lenjin smatrao zrelim za revoluciju. Odluke Drugog kongresa Kominterne zapoinju s tvrdnjom kako je svjetski proleterijat suoen sa odlunim bitkama. Doba u kojem ivimo doba je otvorenih graanskih ratova. Odluan se trenutak pribliava. U tajnom dopisivanju sa Staljinom, koji je tada bio na poljskoj bojinici,Lenjin je napisao kako je stanje u Kominterni izvrsno, kako smatra da stanje u Italiji treba odmah zaotritu, a da o Maarskoj, ekoj i Rumunjskoj trebaju pomno razmisliti. Napisao je i da njemaki komunisti mogu skupiti tristo tisua vojnika iz redova proleterijata probisvjeta. Iz te Lenjinove posljednje reenice vidi se da je Moskva namjeravala Crvenu armiju proslijediti iz okupirane Poljske u Njemaku i tamo pomoi svojim simpatizerima da prisvoje vlast. Kao to su kasniji dogaaji potvrdili, Lenjin je posve pogreno protumaio itavu situaciju u Europi. Kominterna- Trea internacionala (Komunistika internacionala) je bila nastavak Internacionala koje su ranije imale svrhu komunistike organizacije. Do formiranja Kominterne, postojale su dvije internacionale, stvorene na zasjedanju u Baselu i Kopenhagenu. Ukupno je od osnivanja, pa sve do rasputanja Kominterne 1943. godine odrano sedam kongresa. Drugi kongres je odran lipnja-kolovoza 1920., trei u lipnju i srpnju 1921., etvrti u studenom i prosincu 1922.,

peti u lipnju i srpnju 1924., esti lipanja-rujna 1928. i sedmi, posljednji u srpnju i kolovozu 1935. godine. U eri estokih klasnih sukoba, nacionalnih i meunarodnih, koji su dosegli vrhunac oktobarskom revolucijom i intervencijom buroaske kontrarevolucije, Vladimir Uljanov Ilji Lenjin osnovao je Komunistiku internacionalu s ciljem jaanja revolucionarnih partija i njihove borbe. Lenjinova Kominterna je revolucionarno analizirala i procjenjivala Europu koja je u to vrijeme izlazila iz Prvog svetskog rata i krizu kojom je bila zahvaena 1919. godine. Stvaranje i djelovanje Komunistike Internacionale pod Lenjinovim rukovodstvom snano je doprinijelo ostvarivanju ciljeva zbog kojih je osnovana. Utjecaj prve i jedine zemlje u kojoj je pobijedila socijalistika revolucija bio je vrlo velik na Komunistiku internacionalu i na komunistike partije u svijetu. Iako komunisti izvan Rusije nisu bili slobodni od sumnji i primjedbi, oni su imali i osjeaj solidarnosti s boljevicima, a i osjeaj krivnje prema njima jer nisu uspjeli provesti revolucije u svojim razvijenim zemljama. Nakon poetnog kolebanja, nekoliko partija i grupacija koje su sebe smatrale komunistikima pristalo je na Lenjinov prijedlog o osnivanju Kominterne.24 Najvie rezervi prema osnivanju Kominterne imali su njemaki komunisti. Oni su se naime pribojavali da stvaranje meunarodnih organizacijskih oblika moe dovesti do potpune dominacije snane ruske partije koja je upravljala velikim imperijem, iako je stalno bila u opasnosti od pada, nad relativno slabim partijama u drugim dravama, koje su esto bile progonjene i nisu imale sredstava za djelovanje. U konanici su ipak prihvatili moskovske odluke i postali njihovi najvjerniji zagovornici. Osnivanje Kominterne oznailo je poetak okupljanja onih socjalistikih partija i grupacija koje su eljele prekinuti sa sjeanjem na sudjelovanje u ratu, te iz svoje povijesti izbrisati socijalimperijalizam. U mnogim su zemljama cijele socijalistike partije izjavile pristup Kominterni ili zapoele pregovore s njom. Tako se dogodilo u Italiji, u Francuskoj, tako je postupila tzv. Nezavisna socijaldemokracija u Njemakoj, znatno jaa od komunista ili ak britanska stranka rada. Iako poraz revolucionarnih akcija nije navjetavao nadu u uspijeh za komunizam u europskim razmjerima, on je ipak postao snaan meunarodni pokret. Godine 1921. sa socjalistima su prekinuli talijanski komunisti i organizirali se kao Komunistika partija Italije. Najvei je uspjeh bila odluka veine francuskih socjalista, donesena 1920. godine, o tome da se pretvore u Komunistiku partiju Francuske. Iste godine veina njemakih nezavisnih socjaldemokrata

24

odluila je pristupiti komunistima i prihvatiti njihovo ime. U svim europskim dravama nastale su slabije ili jae komunistike partije. Forma nove Internacionale nakon njezina osnivanja nije bila u potpunosti odreena. U tom smislu presudne su bile tek odluke donesene u srpnju 1920. godine na sljedeem kongresu. Tada je prihvaen statut Kominterne, te 21 uvjet koji je trebao obvezati partije-lanice. U statutu se nala i slijedea formulacija: Komunistika internacionala mora u svojoj sri i u svome djelovanju biti jedinstvena komunistika partija cijeloga svijeta. Partije koje djeluju u pojedinim zemljama postaju samo njezine sekcije. Bila je to koncepcija potpune centralizacije, pri emu je ulogu sredita u kojemu se donose sve odluke trebao preuzeti Izvrni komitet sa sjeditem u Moskvi. Po prirodi stvari, on se morao nalaziti pod utjecajem ruske partije. Jo dalje u pravcu podreivanja komunistikog pokreta ruskim uzorima iao je 21 uvjet, prije svega zato to su u njima formulirana, pored organizacijskih pravila sukladnim pravilima koja su primjenjivana u ruskoj partiji, takoer pravila ideologije i politike, kojih su se trebale pridravati sve komunistike partije. U to je ulazilo tretiranje svih nekomunistikih politiara kao neprijatelja (to se odnosilo i na drugove iz socjaldemokracije), provoenje ilegalnih akcija, ukljuujui i otvoreno nasilje i pripreme za pokretanje graanskog rata. Da pravila koja je sadravao 21 uvjet ne ostanu samo na papiru, sve supartije lanice Kominterne imale obvezu provesti istke u svojim redovima. Proces usklaivnja komunistikih partija s 21 uvjetom naziva se boljevizacija. Uskoro su se u meunarodnoj politici Rusije i u samoj Kominterni pojavile nejasnoe to se tie kratkoronih perspektiva. Nade u brzu europsku revoluciju su slabile, emu je doprinio poraz njemakih komunista koji su 1921. godine, koji su po nalogu tree internacionale pokrenuli oruani ustanak. Kongresu Kominterne 1920. godine nazoili su revolucionari iz mnogih europskih i prekomorskih zemalja, spremni prekinuti odnose sa umjerenim socjalistima i slijediti vodstvo ruskih boljevika. Lenjin nije tajio da zamilja Kominternu kao granu Ruske komunistike partije, organiziranu po uzoru na nju i po njenim pravilima. Na tom se kongresu zahtjevalo od nazonih drugova da svojim lanovima nametnu elinu vojnu disciplinu i pokau najvee drugarsko povjerenje u centar, to jest Moskvu. Njihova je neposredna zadaa bila da infiltriraju i preuzmu sve masovne organizacije u svojim zemljama. Kako bi provodili te ciljeve u sidikatima, kako se Lenjin izrazio, komunisti moraju, ako je potrebno pribjei svakoj vrsti prijevare, lukavtini, nezakonitim sredstvima, skrivanju, zatajivanju istine. Krajnji je cilj stranaka-lanica bio pomoi Kominterni u podizanju oruanog ustanka protiv postojeih

buroaskih vlada i zamijeniti ih komunistikim reimima, koji bi se na kraju stopili u svjetsku Sovjetsku socjalistiku republiku. Kongres je to prihvatio, uz simbolike nesuglasice, 21 uvjet za prijam radnikih partija u Komunistiku internacionalu. Najvaniji su bili sljedei: 2. Sve organizacije koje se pripremaju za lanstvo moraju iz svojih redova izbaciti reformiste i centriste; 3. Komunisti moraju stvoriti u praktiki svakoj europskoj i amerikoj zemlji paralelnu ilegalnu organizaciju koja e u odlunom trenutku izai na povrinu i provesti revoluciju; 14. Svaka partija koja se eli prikljuiti Kominterni obvezna je pruiti bezuvjetnu potporu svakoj sovjetskoj republici u njezinoj borbi protiv kontrarevolucionarnih snaga; 21. Oni lanovi partije koji naelno ne prihvaaju uvjete i teze koje je postavila Komunistika internacionala, bit e izbaeni iz partije. Budui da je sve s ime se Moskva nije slagala bilo oznaeno kao kontrarevolucionarno, lankom 14. uspostavili su naelo po kojem su, za komuniste svih narodnosti, interesi i elje Sovjetskog saveza pretpostavljeni onima njihovih vlastitih zemalja. Na kongresu je prisustvovalo 310 delegata, a kongres je Lenjin otvorio, nakon ega je primljen novi program partije. Kongres je formirao Izvrni komitet Kominterne (IKKI). Na taj nain nain stvorena je meunarodna revolucionarna proleterska organizacija novog tipa. Za predsjednika Kominterne izabran je Grigorij Jevsejevi Zinovjev, a za tajnika Georgi Dimitrov. Do Lenjinove smrti aktivnost Kominterne je bila velika i znaajna, jer je u njoj ve bilo ukljueno 65 lanica. Izborom Staljina na elu sovjetske drave i generalnog tajnika CK SKP (Centralni Komitet Sovjetske Komunistike Partije Boljevika) dolo je do prvih nesuglasica sa Lenjinom. Dogaaji vezani za Oktobarsku revoluciju i dolazak boljevika na vlast u Rusiju, uticalo je da snage Antante izvre vojnu intervenciju i vrate prijanje stanje. Tako je u Rusiji poeo graanski rat izmeu komunista (crvenih) i beogradejaca (bijelih). Kontrarevolucionarne snage beogardejaca, koje je predvodio general Kolak poraene su. Trupe Crvene Armije su zauzele vei dio zemlje, pa su velike sile 1920. zaustavile intervenciju. Novi poetak sukoba izbio je kada je poljski general Vrangel krenuo u osvajanje Galicije i Bijelorusije. Slom i ovog Vrangelovog pokuaja znaio je i zavretak intervencije u Rusiji i graanskog rata. U redovima Crvene Armije jo su se tada proslavili istaknuti komandanti: Mihail Tuhaevski, Sergej Buoni, Frunze, Kliment Voroilov i drugi. Za to vrijeme, Kominterna nije imala niti jedan kongres. Novi model cjelokupnog komunistikog bloka, a posebno SKP (b) biti e donijet na desetom Kongresu SKP (b).

U redovima Internacionale su se javila i prva suprotna gledita po pitanju lenjinistikog uenja. Na Kongresu je donijet prijelaz na novu ekonomsku politiku, poznatiji kao plan "NEP". Ovakva linija biti e prihvaena i na IV. kongresu Kominterne (1922. godine), u Lenjinovom referatu. U prosincu 1922. odran je i Svesavezni kongres Sovjeta gdje je na prijedlog Lenjina i Staljina dravna zajednica sovjetskih naroda dobila naziv Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika (SSSR). Dolo je do novih borbi unutar same organizacije kada je Lav Trocki poeo napadati boljevistiku partiju i prikupljati uz sebe vei broj komunista koji su napustili lenjinistiko uenje. Ve 1924. godine, Trocki tiska lanak "Pouke Oktobra" u kojima je pokuao lenjinizam zamijeniti novim pravcem, koji je kasnije bio prisutan kod svakog vida odstupanja od komunizma-trockizmom. Veliku tekou komunista predstavljala je Lenjinova smrt 21. sijenja 1924. godine u Gorkama kod Moskve. Najvei problem Kominterne po Lenjinovoj smrti bio je trokut Zinovjev-TrockiSokoljnikov. U vezi s tim, XV. partijska konferencija SKPJ (b) ( u studenom 1926.) i proireni Plenum IKKI (u prosincu 1926.) stavljaju u prvi plan kako se boriti protiv ovog bloka, kojeg su predstavljali ljudi visoko rangirani u komunistikoj hijerarhiji. Na zajednikom sastanku CK i IKKI 14. studenog 1927. iskljueni su iz partije Lav Trocki, Sokoljnikov i Zinovjev kao frakcionai i razbijai. Poslije Zinovjeva, mjesto predsjednika se dodeljuje Nikolaju Buharinu do 1928., kada njegovo mjesto preuzima Dimitrov. Sedmi i poslijednji kongres Kominterne je poeo 25.srpnja, a zavrio se 20. kolovoza 1935. godine u raskonom zdanju carske porodice Romanov u Moskvi.. Na ovom kongresu KPJ je predstavljalo mnogo delegata. Njeni zvanini lanovi bili su: Milan Gorki, (u ime CK) i Blagoje Parovi. Kao partijski predstavnici u radu kongresa sudjelovali su jo i Vladimir opi i Josip Broz Tito, sa pseudonimom "Valter", koji je tada radio u Balkanskom sekretarijatu Kominterne. Na posljednjem kongresu Kominterne su donijete odluke koje su uticale na snaan zaokret u politici komunistikog pokreta u svijetu. Godine 1936. i 1937. uzele su velike razmjere staljinistike istke koje su prepolovile komunistiki blok i odnijele preko milijun ljudi. Samo 1937. godine, u roku od dva mjeseca postrijeljano je 10% osuenika u samom Sovjetskom Savezu. istke unutar partije, Staljin je provodio preko slube NKVD, koja je vrila masovne egzekucije osuenika.

Pored toga, za vrijema istki, radili su i logori smrti irom Sovjetskog Saveza: Ljubljanka (kod Moskve), Jeovina (nazvana po voi NKVD Jeovu, koji je i sam pao u istkama), Krasnojdarsk i Sibirski logori. Presude za likvidaciju su donoene uglavnom na tajnim partijskim suenjima, gdje su ljudi proglaavani za: kulake, trockiste, buharinovce, malograane, buruje, petokolonae, frakcionae, nacionaliste itd. Najvie je stradala politika populacija, pa zatim vojna i na kraju civilna. Sudski procesi su esto bili javni. U ovim velikim istkma nastralo je najvie sovjetskih komunista: Zinovjev (1936.), Buharin (1938.), Kamenjev (1936.), Kirov (1934.), Tuhaevski (1937.), Grigorij Konstantinovi Ordokinze (1937.), Nikolaj Ivanovi Jeov (1940.), Henrih Grigorijevi Jagoda (1938.), Feliksa Edmundovi Derninski (1926.) i mnogi drugi koji su se zamjerili Staljinovoj diktaturi. U ovim istkama osueno je pogubljeno takoer i mnogo jugoslovenskih revolucionara koji su radili za Kominternu. Meu 600 likvidiranih, najznaajniji su: Filip Filipovi (1938.), dr Sima Markovi (1938.), Stjepan Cviji (1938.), Vladimir opi (1939.), Grgur Vujovi (1937.), Kosta Novakovi (1938.), Jovan Malii (1938.), dr Labud Kusovac (1937.), Milan Gorki (1937.), Antun Mavrak (1938.), Horvaj Vilm (1938.) i mnogi drugi. Jedan deo jugposlovenskih revolucionara je ubijen i za vrijeme panjolskog graanskog rata. Kominterna vie nije bila u rukama komunista, ve jedino u Staljinovom vlasnitvu. Kominterni su staljinovim istkama nanijeti teki udarci. Staljin je 22. svibnja 1943. godine raspustio Komunistiku internacionalu. Tim povodom je objavljeno da je razvoj u posljednjoj etvrtini stoljea pokazao da se dotadanji oblici djelovanja Kominterne u sve veoj mjeri zastarjeli: komunistiki pokret je nadiao prvobitne zadatke, razlike meu pojedinim zemljama sve jasnije dolaze na vidjelo, centralistiko komunistiko ureenje u vidu Kominterne sve vea je smetnja u daljnjem razvoju komunistikog pokreta. Pokazalo se da je Staljinova odluka donijeta pod pritiskom neposrednih vanjskopolitikih interesa sovjetske drave u to vrijeme. Rasputanjem Komunistike internacionale stvarni odnosi izmeu sovjetske komunistike partije i drugih komunistikih partija nisu se promjenili.

13. SOVJETSKA REPUBLIKA NJEMAKA

Veina socijaldemokratskih partija Europe, pred Prvi svjetski rat glasala je za ratne kredite svojih vlada. U Socijaldemokratskoj partiji Njemake (SPD) samo je mala grupa oko Karla Libknehta i Roze Luksemburg bila protiv ove odluke. Tokom rata jo je vie porasla mo vojnike kaste u Vilhelmovom carstvu. Karl Libkneht i ostali ljeviari su isticali da je upravo antiimperijalizam jedna od sutinskih platformi u borbi za demokratizaciju u Nemakoj to znai da mo vojnike kaste treba skriti, kidajui vezu izmeu oruanih snaga i zemljinog posjeda, koja je bila stalni izvor njemakog militarizma i ekspanzionizma. Prvi svjetski rat doveo je u krizu Velhelmovu imperiju sa njenim autokratskim aparatom. Dolazi do opteg osiromaenja i po prvi put se klice nezadovoljstva javljaju i kod srednjih slojeva. Porazi na frontu, neprijateljska propaganda, i posebno Ruska revolucija, stvorili su pukotine u unutranjem njemakom frontu. Meutim, za bujanje nazadovoljstva, odluujui je bio poraz na frontu. Tek tada dolazi do proboja radikalne opozicije (Libkneht, Luksemburg, Mering) u okviru SPD. Karl Libkneht: "Svaka socijalistika partija ima svog neprijatelja, neprijatelja meunarodnog proletarijata u svojoj zemlji; tu ona mora da se bori protiv njega. Osloboenje svakog naroda mora da bude njegovo osobno djelo". Karl Libkneht se 1915. nalazio u vojsci, dok je Roza Luksemburg, zbog svog antimilitarizma, bila u zatvoru. Te iste godine su Roza Luksemburg i Franc Mering pokrenuli asopis Die Internationale. asopis su zabranile vojne vlasti, a osudila ga je i SPD. Drugi broj ovog asopisa je izaao tek 1919. Grupa oko asopisa radi ilegalno. Roza Luksemburg u svojim tekstovima posebno osuuje politiku SPD i Karla Kauckog (ideologa revizionizma u meunarodnom radnikom pokretu). Grupa djeluje u dva pravca na uspostavljanju meunarodnih veza i na koordinaciji jedne opozicione platforme unutar partije i zemlje. Karl Libkneht izdaje politiku publikaciju Politika pisma 1916. gde se potpisuje kao Spartakus. Uskoro je cijela grupa uzela to ime. Spartakovci kritikuju SPD, ali donose odluku da ne naputaju partiju, ve da borbu nastave unutar nje. Da se ne bi odvojili od masa spartakovci nisu zahtevali samostalnost od partije, ak ni onda kada SPD prekida svaki kontakt sa njima. Spartakovci su ipak bili primorani da sa ostalim opozicionarima u okviru SPD stvore Nazavisnu socijaldemokratsku partiju (USPD), to je bila posljedica utjecaja ruske februarske revolucije. Masovni trajkovi tokom 1917. i poetkom 1918. gurnuli su spartakovce ka radikalnijim stavovima. trajkovi izbijaju ne samo meu radnitvom, ve i u mornarici austrougarske vojske. U sijenju 1918. trajkovi su se proirili na cijelu dravu.

Brest-Litovski mir izmeu Rusije i Nemake marta 1918. naveo je Rozu Luksemburg da posumnja u sposobnost ruskih revolucionara da izvedu revoluciju. Spartakovci su bili ubeeni da e revolucija biti svjetska ili je nee biti. Franc Mering u pismu objavljenom u sovjetskoj Pravdi priznaje neuspjeh spartakovaca da USPD iskoriste za nemaku revoluciju. Svaka iluzija je isezla. Dolazi do zbliavanja spartakovaca i drugih radikalnih grupa, a naroito bremenske grupe oko Karla Radeka koji ureuje Radniku politiku. Radek je kritizirao poziciju spartakovaca oko stvaranja USPD, traei novu proletersku partiju. Na zemaljskoj konferenciji 7. listopada dolazi do dudaljavanja spartakovaca od USPD. Monarhija je pokuala izvriti povrnu reformu institucija kako bi ukoila revolucionarni nalet masa. Formirana je vlada s princom Maksom fon Badenom, najliberalnijim predstavnikom dinastije. Socijaldemokrati su uli u vladu. Karl Libkneht se 21. oktobra trijumfalno vratio iz zatvoru u Berlin. Iskra revolucije krenula je iz ratne flote. Naredbu da se ide u bitku sa engleskom flotom 27. listopada 1918. mornari su odbili. Na stotine mornara je uhieno. Treeg studenog u Kielu izbijaju demonstracije mornara koji trae oslobaanje svojih kolega. Poinje oruana pobuna. Na ratnim brodovima su istaknute crvene zastave. etvrtog studenog stvorena su vojnika vijea. Vojnika vijea zahtjevaju: putanje politikih zatvorenika i mornara na slobodu, slobodu tiska, priznavanje vijea za najviu vlast... Istovremeno se stvaraju i radnika vijea. Petog studenog je u Kielu proglaen generalni trajk. I u ostalim gradovima situacija je ista. U Stuttgartu je tiskan list pod naslovom Rote Fahne (Crvena zastava). Odluujua bitka se vodila u Berlinu. Vojni zapovjednik Berlina je izdao proglas u kome je pozvao stanovnitvo da ne pristupaju revolucionarnom pokretu. Pomisao da se jednom zakonskom odredbom moe zabraniti revolucija najbolje govori o birokratsko-paternalistikom mentalitetu koji je vladao Njemakom. Devetog listopada izbija generalni trajk u Berlinu. Demonstranti napadaju sjedite policije oslobaajui 650 zatvorenika. Istog dana izlazi prvi broj Die Rote Fahne u kome stoji: "Crvena zastava vije se nad Berlinom. Kaiser je abdicirao. Obrazovana je nova vlada... uvajmo se ushienja. Ova revolucija ne treba samo da oisti sve ostatke i otpatke feudalizma, njena parola nije samo republika, ve socijalistika republika! Njena zastava nije crno-crveno-zlatna, zastava buroaske revolucije iz 1848, ve crvena zastava internacionalnog socijalistikog proletarijata... Najneposredniji zadaci na tom putu su hitno postizanje mira, stalna vlast proletarijata,

preobraaj privrede od privremenog socijalizma iz vremena rata u pravi socijalizam u vrijeme mira. Jo uvek smo na poetku tog tekog puta, a moda nisu iskljueni ni preokreti...". Zahtjevu spartakovaca za socijalistikom republikom suprotstavlja se socijaldemokratski Vorwrts sa svojom parolom o socijalnoj republici. Dva razliita puta njemakog radnikog pokreta su dospela do trenutka odluujueg sueljavanja. Abdikacija Vilhelma II je bila pakuaj spaavanja monarhije. I same buroaske partije su traile njegovu abdikaciju. Knez Maks von Baden je podneo ostavku. Za svog nasjlednika predloio je efa socijaldemokrata Fridriha Eberta. Samo mali broj pripadnikan radnikih masa je shvatio da e ovim postavljenjem Ebertu biti zadatak ne razvoj, ve guenje revolucije. Devetog studenog je konstituirana nova vlada od lanova SPD i NDP. Proglaena je republika. Socijaldemokrati na vlasti u Berlinu su se trudili odrati kontrolu nad situacijom. Spartakovci nastoje reorganizirati se. Desetog studenog 1918. obrazovana je nova vlada. General Grener je pohitao da obavijesti predsjednika vlade Eberta da mu je vojska na raspolaganju. Time je elio sprijeiti predstavnike vojnikih vijea da preuzmu kontrolu nad vojskom. Republika je tako nastala pod hipotekom uslova koje je diktirala stara militaristika vlast. Petnaestog studenog sklopljeno je primirje izmeu rukovodstva sindikata i predstavnika krupne industrije. Cilj je bio da se preduprede nemiri u radnikim masama. Vlada ne eli izvriti podrutvljenje krupne industrije, kao ni provoenje agrarne reforme. Zalae se za opte pravo glasa, davanje prava glasa enama, uvoenje osmosatnog radnog dana... Radikalizacija spartakovaca dovodi 11. studenog do stvaranja Spartakovog saveza (Spartakusbund). R. Luksemburg, K. Libkneht, P. Levi, E. Majer, V. Pik, A. Telhajmer i drugi su jo uvek mala prethodnica razoaranih politikom SPD nego neki revolucionarni pokret. estog prosinca se dogaa prvi krvavi nalet reakcije i socijaldemokrata na revolucionarni pokret. Kao odgovor, Spartakov savez izdaje proglas u kome se preciziraju zahtjevi za preuzimanjem vlasti: "razoruati policiju i vojsku i stvarati proletersku crvenu gardu... Za jedinstvenu njemaku socijalistiku republiku zasnovanu na koncentraciji parlamentarne i administrativne vlasti radnikih i vojnikih vijea". Spartakovci su raunali na podrku proletarijata i trailo se hitno uspostavljanje veza sa bratskim partijama u inozemstvu. Prvi kongres vijea radnika i vojnika cijele Njemake odrava se u Berlinu u prosincu 1918. Od 489 izabranih delegata samo je 90 bilo sa radikalne ljevice, dok je spartakovaca tek 10. Nisu izabrani Karl Libkneht i Roza Luksemburg. Radikalna ljevica je na kongresu doivjela teak

poraz. Posljedice su bile likvidiranje pokreta savjeta i prenoenje cjelokupne vlasti na narodnu skuptinu. To je bio znaajni korak unazad u odnosu na revoluciju od 9.studenog. Stalni sukobi izmeu dobrovoljakih odreda reakcije (frajkori) i radnikih i vojnikih odreda su sve ei. U Berlinu su 23. decembra vladine snage otvorile vatru na diviziju narodne mornarice. Vojnici mornarice su se potom zabarikadirali u tvravi. U prvim sukobima oni odnose pobjedu nad reakcionarnim snagama. Kao odgovor na ovaj in vlade izvren je 25. prosinca napad na sjedite Vorwrtsa, lista USPD, zbog njegove kontrarevolucionarne djelatnosti. Dvadeset devetog prosinca USPD naputa vladu i time se prua mogunost SPD za kontrarevoluciju. Prvog sijenja 1919. spartakovci su stvorili Komunistiku partiju Nemake (KPD). Program KPD objanjava Roza Luksemburg u Die Rote Fahne. To je briljantna analiza situacije: "3/4 onoga to smo doiveli 9. studenoga bio je pad postojeeg imperijalizma a ne pobjeda novih principa... Potrebno je napustiti iluzije u pogledu zbijenosti radnikog pokreta... Revolucija se ne ostvaruje dekretom, niti samo promenom vlade, ve akcijom masa". Karl Libkneht i Roza Luksemburg se zalau za izbore, dok je veina protiv da se revolucionarni pokret ponovo ne nasuka na greben parlamentarizma. Lenjin je u nastanku KPD vidio poetak Tree internacionale. Za SPD, 9. studeni predstavlja krajnju toku revolucije, a za KPD je mogao biti samo polazna toka. Vlada uopte ne reagira na zahtjeve kontrarevolucionarnih krugova da se ubiju rukovodioci spartakovaca. Atmosfera u Berlinu je napeta. etvrtog sijenja vlada je smijenila upravnika berlinske policije, Ajhorna, koji je pripadnik USPD. Ajhorn odbija da se povue. estog sijemja u Berlinu zapoinju demonstarcije podrke. Mase razoruavaju kontrarevolucionarne odrede, zaposjedaju sjedite policije, list Vorwts i druge vladine ustanove. KPD se zalae za odbranu steenih pozicija. Nije joj jasno kojim putem treba ii dalje. Roza Luksemburg: "Nije dovoljno pozvati mase na demonstracije, treba im dati politike zadatke". Komesar vlade Noske uz pomo frajkora prelazi u napad. Rukovodstvo revolucionarnog pokreta je svjesno da je KPD suvie slaba. U Berlinu je reakcija zauzela sve. Razoruanje stanovnitva je bio krvavi poduhvat. Uhieni su R. Luksemburg i K. Libkneht. Karl Libkneht je ubijen pri pokuaju bijega. Roza Luksemburg je ubijena na misteriozan nain. Tijelo joj je baeno u jedan kanal kraj zoolokog vrta. Ubijen je i poljski revolucionar Leo Jogihenes, mozak organizacije spartakovaca. Starog i bolesnog Franca Meringa slomile su vijesti o smrti kolega. Revolucija je potuena.

Komunisti nisu htijeli sijeanjski ustanak, ali spontani pokret masa ih je primorao na to. Bilo je pitanje asti da se odgovori na napade reakcije. Osnovni uzroci poraza revolucije su slijedei: podjeljenost meu revolucionarnim pokretom; revolucija se iscrpila u promjeni politikih institucija (pala monarhija, uspostavljena je SPD koja je imala snagu i podrku naroda postavila je ciljeve u okviru tradicionalnog revolucija se ograniila na mali broj njemakih gradova; selo je ostalo po strani, jer nisu ponuene radikalne mjere agrarne politike; stvarna vlast je ostala u rukama stare birokratije; propala je mogunost svjetske revolucije zbog intervencije 14 kapitalistikih zemalja

parlamentarna demokracija); parlamentarizma;

protiv sovjetske Rusije. Devetnaestog sijenja odrani su izbori za ustavotvornu skuptinu. SPD i USPD su dobile veliki postotak glasova, ali zajedno su imale manje glasova od udruene desnice. Nacionalna skuptina se sastaje 6.veljae u Veimaru. Roena je "velika vajmarska koalicija" SPD, katoliki centar i desniarske partije. Donesen je novi ustav i prihvaen je Versaillskii mir. Stvaranjem Weimarske republike uspostavljen je novi poredak opte pravo glasa, pravo glasa enama, odgovornost kancelara pred parlamentom, ukinute su polufeudalne i crkvene privilegije, dana je mogunost umjetnikim i politikim slobodama. Politikim reformama, meutim, nije se ni naela baza ekonomske vlasti. U Bavarskoj, koja je bila poljoprivredna oblast, 7. novembra 1918. pacifistiki pokret svrgnuo je s prijestolja posljednjeg bavarskog kralja, Ludviga III. Na vlast su doli nezavisni socijaldemokrati. Od strane Savjeta radnikih, vojnikih i seljakih vijea proglaena je Bavarska republika. Politika Bavarske republike bila je proizvod zbunjenosti i improvizacije nezavisnih socijaldemokrata. Sutina te politike bila je pobuna protiv centralizma Berlina i za samostalnost Bavarske. Na elu Bavarske republike je nezavisni socijaldemokrata Kurt Ajzner (razbarueni knjievnik, filozof-neokantovac i humanistiki socijalista). Veliki trajkovi tokom 1918. uvjerili su Ajznera da njemaku krizu mogu rijeiti samo radne mase.

Program Bavarske republike pun je kontroverzi. Izmeu ostalog, predvieno je da Bavarska republika pristupi Drutvu naroda. Posebno se napada politika Berlina i Pruske, koja se optuuje za militarizam. Ovakvom svojom politikom vlada u Munchenu je objektivno slabila svoju poziciju. Pokret u Bavarskoj je ostao na povrini. Njegov centar je lokaliziran u Munchenu. Osim toga, Bavarska republika nije raspolagala vrstom odbrambenom organizacijom. Poslije prvog oka, buroaske snage su nale snaan oslonac u birokraciji i veleposjednicima. Vrlo brzo su poeli stvarati vlastite vojne odrede. Pokrajinski izbori za Ustavotvornu skuptinu u sijenju1919. nanijeli su totalni poraz Ajzneru, ime je on bio izoliran. Sama SPD je nastojala izolirati Ajznera i USPD. Ajzner je ubijen od strane jednog reakcionarnog grofa. Ajzner je bio simbol bavarske revolucije. Njigovo ubojstvo je izazvalo e za osvetom ak i kod protivnika njegove politike, to ponovo daje maha revolucionarnom pokretu. Obnovljen je rad Centralnog vijea uz sudjelovanje predstavnika svih radnikih partijskih vijea i sindikata. U oujku 1919. odrava se kongres vea u Munchenu. SPD eli dati kongresu umjereni kurs i tako obuzdati pokret. Sedmog travnja je proglaena Bavarska republika vijea (sovjetska republika). Komunistika partija je ostala rezervirana, ali se ipak pridruila akciji centralnog revolucionarnog vijea. Uhienja od strane kontrarevolucionara rukovodilaca Centralnog revolucionarnog vijea primorava komuniste da direktno pozovu mase na oruani ustanak. Ubrzano se vre pripreme za stvaranje crvene garde. Umjesto Centralnog revolucionarnog vijea stvara se Komitet revoucionane akcije oruana zatita revolucije. Tei se uspostaviti veza sa Budimpetom i Moskvom. Istovremeno se Munchen priprema za obranu. Regrutiraju se pripadnici Crvene armije. Proglaava se generalni trajk na neodreeno vrijeme kako bi se koncentrirao to vei broj radnika u armiji. Meutim, seljaci bojkotiraju revoluciju i ne alju hranu revolucionarima. Revolucionari provode nacionalizaciju banaka i stavljaju pod kontrolu industrijsku proizvodnju. Pol Verner: "To je bio vrhunac vlasti proletarijata. Zlatno sunce proljea sijalo je nad Munchenom". Situacija je ubrzo postala nepovoljna po revolucionare. Dvadeset sedmog travnja i KP se povlai iz Akcionog revolucionarnog komiteta. E. Toler, koji se nalazio na elu Centralnih revolucionarnih vijea, odlazi na front kod Dachaua kako bi ga pokuao stabilizirati. Nesrazmjernost u snagama i potpuna izoliranost Munchena je nuno vodila u poraz. Dvadeset tisua vojnika Crvene armije je stajalo spram sto tisua vojnika reakcije. Snage belih su krajem

travnja ule u Munchen. Prvog svibnja je poeo divlji lov na ljude. Uline borbe su trajale do 3. svibnja. Eugen Levine, jedan od revolucionara koji je osuen na smrt: "Mi komunisti smo svi mrtvaci na dopustu". Porazom Bavarske revolucije je ugaeno posljednje arite revolucije u Njemakoj. Uspostavljena Weimarska republika je neprekidno u sebi nosila obiljeje i plodove kontrarevolucije, koja e definitivno pobijediti 1933. godine, dolaskom nacionalsocijalista i Hitlera na vlast. 14. OD NAPADA NA SSSR DO KAPITULACIJE ITALIJE Najui krug Vrhovne komande upoznao je Hitler 31. srpnja 1940. sa namjerama da napadne Sovjetski savez. Stoga je naredio da se izradi plan. Za unitenje Sovjetskog saveza, po njegovim procjenama, bilo je potrebno tri do etiri mjeseca. Kao ratne ciljeve odredio je: 1. unititi Crvenu armiju i tako sprijeiti njeno povlaenje u unutranjost; 2. osvojiti Lenjingrad, Moskvu, Ukrajinu i kavkasko naftno podruje i 3. doprijeti do linije s koje sovjetsko zrakoplovstvo ne moe ugroziti njemake industrijske centre. Tome je odgovarala linija Astrahan tok Volge Arhangelsk. Dana 18. prosinca izdao je vojnu direktivu broj 21 pod naslovom Operacija Barbarossa u ast srednjovjekovnog njemakog cara koji je poluio velike pobjede na Istoku. Prema prvobitnom vremenskom planu imala je operacija Barbarossa zapoeti 15. svibnja, da bi Lenjingrad i Moskva bili zauzeti prije prvog ruskog snijega. Dok su pripreme bile u toku, dolo je do zaotravanja odnosa izmeu Maarske i Rumunjske zbog zahtjeva Maarske da joj Rumunjska vrati dio Transilvanije koji je dobila nakon I. Svjetskog rata. To zaotravanje nije odgovaralo njemakim pripremama za rat, pa je Hitler, uz pomo Mussolinija, prisilio Rumunjsku Drugom Bekom arbitraom da ustupi Maarskoj dvije treine Transilvanije. Kada je izgledalo da vie nee biti problema u ovom dijelu Europe Italija je iznenada napala Grku u listopadu 1940. godine. Odmah u poetku rata bilo je jasno da Italija ne moe raunati na brzu pobjedu nad Grkom. Tada su se i Britanci iskrcali na Kretu pa je porasla opasnost za sile Osovine na Balkanu. Tako nerijeenu situaciju na Balkanu Nijemci nisu mogli ostaviti bez raspleta. Nisu mogli sa tako ugroenim bokom napasti SSSR. Meutim zaplet na balkanu dobio je novu dimenziju, u Beogradu je dolo do dravnog udara, oborena je vlada Cvetkovi Maek koja je potpisala protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu. Zbog toga je Hitler odluio da napadne ne samo Grku, nego i Jugoslaviju. To je imalo za posljedicu odgaanje napada na SSSR za pet tjedana. No posljedice su bile i druge, njemaka 2. armija koja je sa

sjevera napala Jugoslaviju zakasnila je na poetne operacije protiv SSSR-a. U ratu je trebalo sudjelovati ukupno 19 oklopnih divizija, 4 brdske divizije, 102 pjeadijske divizije i 11 posadnih divizija ukupno 152 divizije. Tome treba dodati snage njemakih saveznika u jaini od 51 divizije koje su se postupno ukljuivale u ratne operacije. Preostale njemake divizije trebale su uvati zauzeta podruja u Europi, a dvije divizije bile su u sjevernoj Africi. Kad su borbe poele, njemaka vojna obavjetajna sluba identificirala je: 173 pjeadijske divizije, 32 konjike divizije, 78 oklopnih brigada, 45 motoriziranih brigada, brojano sovjetske divizije su bile manje i naoruanje sovjetskih jedinica bilo je slabije od njemakih. Osim toga, 25 pjeadijskih divizija, 7 konjikih i 6 oklopnih brigada nalazilo se na Dalekom istoku, a dio snaga upuen je prema Turskoj. Hitler je imao loe miljenje o obrambenoj sposobnosti Sovjetskog Saveza. Njegova ocjena poivala je dijelom na manje ili vie tonim podacima o slaboj kvaliteti sovjetskog komandnog kadra i naoruanja. Drugim je dijelom, meutim, poivala na neosnovanom miljenju o komunistikom teroru nad narodom i na procjeni kvantitete i kvalitete rezervi i naoruanja. Oba miljenja pokazala su se netonima. Rat sa Sovjetskim Savezom trebao je zavriti 1941. godine. Zbog razdoblja kia i blata u proljee i jesen te otre zime, najpogodnije vrijeme za izvoenje operacija bilo je od sredine svibnja do sredine listopada. Nijemci su, meutim, smatrali da im nee biti potrebno toliko vremena. Sa pravom se moe postaviti pitanje kako su Nijemci mislili poraziti tako veliku silu s tako prostranim teritorijem u tako kratkom vremenu. Osim to je trebalo unititi Crvenu armiju u pograninom djelu, trebalo je sprijeiti Sovjetski Savez da u borbu ubaci svoje velike vojne i materijalne rezerve. To bi se moglo ostvariti jedino tako da se brzo zauzme onaj sovjetski teritorij koji je najnaseljeniji i gdje su nalazili glavni izvori opskrbljivanja. Ako bi se zauzela podruja zapadno od linije Arhangelsk Volga - Astrahan, Sovjetski Savez bi izgubio najnaseljenije oblasti, 76% vojne industrije, 90% proizvodnje nafte, a takav gubitak bi za nj bio koban. To je bio Njemaki plan za brzi rat protiv SSSR-a. u ovom uvodnom dijelu jo bih htio razjasniti jedno vano pitanje a to je zato su Staljin i Sovjetski Savez nespremni doekali rat i zato Staljin nije vjerovao obavjetajnim slubama koje su mu govorile o velikim pokretima Njemake vojske na istoku. Britanska je vlada dva puta obavijestila Staljina o velikim pokretima njemakih trupa i njihovoj koncentraciji na sovjetskoj granici. Sve su uestalija bila prelijetanja njemakih izviakih zrakoplova preko sovjetskog teritorija, koja su bila mogua jer Sovjeti tada nisu imali radar. Tajni informatori iz Tokija i Bruxellessa obavjetavali su Moskvu da je napad neminovan, ak su i precizirali vrijeme napada. Staljin je jednostavno smatrao da su te informacije podmetane kako bi se pogorali odnosi Sovjetskog Saveza i Njemake. Sovjetski Savez se spremao za rat sa Njemakom ali ga nije oekivao ve 1941.

Smatralo se da se Hitler nee uplesti u rat na Istoku sve dok istovremeno vodi rat protiv Britanije. Svojedobno je Hitler optuivao cara Wilhelma II to je u isto vrijeme vodio rat na dva fronta. Uz brojne dokumente o napadu, na Staljinov je stol dospjelo mnogo izvjetaja onih sasvim druge vrste. Evo jednog primjera. Po nalogu Hitlera izdanog na savjetovanju 3. veljae 1941. godine, naelnik njemake Vrhovne komande feldmaral Keitel izdao je 15. veljae 1941. godine specijalnu direktivu za dezinformiranje protivnika. Da bi pripreme za operaciju Barbarossa ostale u potpunoj tajnosti, obavjetajna i kontraobavjetajna sluba njemakog Generaltaba razradile su i poduzele mnogobrojne akcije na irenju lanih glasina i informacija. Prebacivanje trupa u pravcu Istoka objanjavao je tvrdnjom da je rije o najveem dezinformatorskom manevru u povijesti, kako bi se odvratila panja od posljednjih priprema za iskrcavanje u Englesku. Masovno su se tampale topografske karte britanskog teritorija. Trupama su dodjeljivani prevodioci strunjaci za engleski jezik. Pripremana je blokada nekih rajona na obali La Mancha i na norvekoj obali. Na obalama su postavljene lane raketne baterije. Da bi se pojaala verzija o iskrcavanju na englesku teritoriju, razraene su specijalne operacije pod ifriranim nazivima Seehund i Harpun. Staljin je vidio da vlade Engleske i Sjedinjenih Amerikih Drava ine sve da bi Hitlera gurnule u rat protiv Sovjetskog Saveza, a da su Engleska i druge zapadne drave, naavi se u tekoj vojnoj situaciji i elei da se spase onoga najgoreg, krajnje zainteresirane za to da Njemaka napadne Sovjetski Savez. To su, moemo rei, osnovni razlozi zbog kojih je SSSR bio nespreman za rat. Prirodni poloaj Sovjetskog Saveza donekle je oteao namjere napadaa sa zapada. Dva velika movarna podruja poznata movara Pripjat i manje poznata baltika umska i movarna zona ograniavala su pristup zemlji na tri razmjerno uska, nadmorski via prilaza, koji su poznati kao Baltika, Zapadnoruska i Junoruska visoravan. Samo se po sebi razumije da je njemaki napad slijedio te prirodne pravce. Na tim visoravnima nalazile su se, naravno, sovjetske armije, a preko tih visoravni, du ranije granica prema Poljskoj i drugim baltikim dravama, pruala se nedovrena linija bunkera (a ne utvrenja), koju su Nijemci nazvali Staljinova linija. Sve svoje snage Nijemci su podijelili u tri grupe armija. Grupa armije Sjever, pod komandom feldmarala von Leeba, bila je razvijena na frontu dugom 230 kilometara. Njezi zadatak bio je unititi sovjetske snage u Pribaltiku i u munjevitom prodoru preko Rige doprijeti do Lenjingrada i sprijeiti povlaenje sovjetskih trupa. Zatim uspostaviti kontakt s finskim trupama i osvojiti Lenjingrad. Grupa armije Centar, pod komandom feldmarala von Bocka, bila je razvijena na frontu dugom 550 kilometara. Imala je zadatak obuhvatiti sovjetske snage u Bjelorusiji i tamo ih unititi, a zatim se probiti do Moskve. Preko Junoruske visoravni trebala je nastupati grupa armija Jug pod komandom feldmarala von

Rundstedta. Bila je razvijena na frontu dugom 780 kilometara. Njezin zadatak je bio da svojim lijevim krilom prodre prema Kijevu i dalje na istok, a desnim krilom napredovati prema Dnjepropetrovsku i du obala Crnog i Azovskog mora. Tek u noi 21. lipnja, kada je sovjetskim graniarima doao njemaki prebjeg i tvrdio da njemake trupe zauzimaju borbene poloaje za napad, koji e poeti 22. lipnja, sastala se Vrhovna komanda Sovjetskog Saveza i donijela direktivu da se sve snage dovedu u stanje borbene pripravnosti. Na mnogim mjestima napad je ve poeo prije nego su komandanti divizija i drugih jedinica primili direktivu. Ve u tri sata i sedamnaest minuta sa njemakih pograninih aerodroma poletjele su tisue aviona i bez objave rata napali sovjetske poloaje. Jedan dio aviona obruio se na objekte u dubini; na udaljene pomorske baze, na gradove i eljeznike vorove, dio aviona je svoj teret ispustilo na aerodrome gdje su bile smjetene sovjetske trupe. Na kopnu su Nijemci otpoeli svoju ofenzivu monom artiljerijskom paljbom koja je nanijela velike gubitke sovjetskim trupama. U est sati u napad su krenule njemake glavne snage, istovremeno kada je njemaki ambasador u Moskvi grof von Schulenburg predao V. M. Molotovu notu o objavi rata. Sovjetski je generaltab bio potpuno zbunjen i imao je slab uvid u situaciju na fronti. Tako su trupe kijevskog vojnog okruga (jugozapadni front) dobile nareenje da 23. lipnja otponu veliku ofenzivu koja bi 24. lipnja dovela do osvajanja Lublina, nekoliko desetaka kilometara na poljskom tlu. Jedinice u baltikom vojnom okrugu (sjeverozapadna fronta) dobile su slino apsurdno nareenje. Nijemci su izvodili jednu od najuspjenijih operacija munjevitog rata. Bili su znatno nadmoniji i jai na svim tokama koje su bile cilj poetnog napada. Vrlo je znaajna bila i njemaka nadmo u zraku. Do podne 22. lipnja uniteno je otprilike 800 sovjetskih aviona (prema 10 do 20 unitenih njemakih). Do kraja toga dana taj se broj popeo na 1200 (od kojih je 900 uniteno na zemlji); dva dana kasnije Sovjeti su izgubili 2400 aviona. Sovjetski bombarderi, koji se u trenutku napada nisu nalazili blizu linije fronte, pokuali su prijei u napad, ali su pri tom izvravali zastarjele naredbe: prelijetali su preko linije fronte prema poljskom teritoriju da bi ondje traili nepostojee koncentracije njemakih trupa! Osim toga, u veini sluajeva vie nije bilo lovaca da ih prate, pa su lako postajali rtve njemakih lovaca i protuavionske artiljerije. Kad su se Nijemci izborili za prevlast u zraku, mogli su gotovo neometano po planu upotrijebiti svoju zranu flotu (ukupno 2000 aviona) za podrku kopnenoj vojsci, poglavito oklopno-mehaniziranim divizijama. U poetku su grupe armije Sjever i Centar postizale velike uspjehe. Ve prvog dana pao je Brest-Litovsk, stoer sovjetske obrane na srednjem frontu. Tek su kod Smolenska nacisti naletjeli na prvi ozbiljniji otpor i nakon tri tjedna borbi grad je pao, a front je pomaknut istono od njega. Na junom dijelu sovjetsko-njemake fronte Nijemci su u poetku postizali

manje uspjehe. Grupa armija Jug, pod zapovjednitvom feldmarala von Rundstedta, imala je u svojem sastavu dvije rumunjske armije i jedan maarski korpus, koji su inae po kvaliteti bili znatno ispod njemakih jedinica. Von Schobertova 11. armija, koja je pripadala grupi armija Jug, rasporeena na Prutu u Rumunjskoj, krenula je u napad kasnije, zbog toga to su se neke njezine divizije due zadrale na Balkanu i to Maari i Rumunji nisu bili spremni za nastupanje. Osim toga von Rundstedt je morao otpoeti svoj napad manje-vie frontalno, bez mogunosti da poduzima velika opkoljavanja ( koja su bila glavna taktika Nijemaca za unitenje Crvene armije ). im je zapoeo njemaki napad, Churchill je ponudio SSSR-u saveznitvo. On nije tajio da je cijeloga ivota bio antikomunist i nije elio povui niti jednu rije koju je rekao protiv komunizma, nego je izjavio da ako je Rusija u opasnosti, onda smo i mi. Svatko tko se bori protiv nacizma jest za Englesku saveznik. Englesko sovjetski sporazum potpisan je ve 8. srpnja u Moskvi u kojem se obje sile obavezuju da e rat okonati u meusobnom sporazumu. Sovjetske su armije neprekidno prelazile u protunapade i protuudare i bile su u prednosti to su mogle nastupati ne samo iz dubine nego i s podruja sjevernog i junog krila grupe armija Jug. Na sjeveru su bile teko pristupane Pripjatske movare, a na jugu su sovjetske jedinice imale veliku slobodu manevriranja, jer iz Maarske i Rumunjske nije jo bio poeo napad na Sovjetski Savez. Tako Nijemci na junom dijelu sovjetsko-njemake fronte nisu spektakularno napredovali, i o pravom munjevitom ratu nije tu u prvim tjednima rata moglo biti ni govora. To je bila velika prednost za sovjetsku stranu, jer joj je vrijeme bilo znaajnim saveznikom. Potkraj lipnja i na poetku srpnja 1941. poeo je, meutim, slabiti sovjetski otpor na jugu. Mnoge sovjetske jedinice poele su se povlaiti na istok, da bi du nasipa Dnjepra gradile nove obrambene linije, a velik dio jedinica prebaen je u sredinji dio fronte. Na sjevernom frontu njemaka je armija za deset dana zauzela luke Liepaju, Ventspils i Rigu i time oduzela sovjetskoj baltikoj floti njezine baze na Baltiku. Pogotovo je pad Rige, glavne baze baltikog vojnog okruga, bio velik gubitak za sovjetsku mornaricu, iako se velik dio jedinica flote u posljednjem trenutku uspio povui preko Finskog zaljeva prema Lenjingradu. Nijemci su nastavili napredovati i preko utvrene linije kod Luga stigli su dvadesetog dana rata do Lenjingrada. U zoru 10. srpnja otpoela je bitka za Lenjingrad. Nakon tih poetnih uspjeha cijeli Njemaki vrh bio je uvjeren u skori zavretak rata. Bili su uvjereni da je Crvena armija razbijena i da je samo pitanje vremena kada e prestati pruati otpor. To uvjerenje lealo je na pretpostavci da je Sovjetski Savez izgubio 60% industrijskog podruja i da nema snage za protuudar. Na glavna tri pravca fronta ( lenjingradskom, moskovskom i kijevskom ) rjeavalo se pitanje da li e Crvena armija izdrati napad dok se mobiliziraju rezerve ili e biti unitena. Za

to vrijeme dogodio se jedinstveni pothvat, selidba sovjetske industrije na istok. Milijuni ljudi, milijuni grla stoke, tisue tvornica, deseci tisua radnih timova kolektivnih gazdinstava sa svojom opremom, srednje kole i sveuilita te robne kue odjednom su nestali u smjeru istoka. Kao posljedica gubitaka i evakuacije, bruto proizvodnja je u ovom razdoblju pala za 66%. Meutim, kad je pomicanje zavreno, proizvodnja je u novim centrima rasla vrlo brzo. Proizvodnja samo ratne industrije na slobodnom teritoriju dostigla je ve u oujku 1942. razinu ukupne sovjetske proizvodnje s poetka rata. Druga mjera koju je komitet donio kad se pokazalo da se njemaki prodor ne moe na vrijeme zaustaviti objavio je Staljin 3. srpnja u govoru preko radija. Tada je, izmeu ostalog, rekao: Kada jedinice Crvene armije budu primorane da se povuku, treba odvoziti sav pokretni eljezniki sastav, ne ostaviti neprijatelju nijednu lokomotivu, nijedan vagon, ne ostaviti neprijatelju nijedan kilogram ita, ni jednu litru goriva... Nijemci su oekivali da e ih narod izmuen Staljinovim terorom doekati kao osloboditelje, meutim njemake trupe su bezobzirno i surovo postupale sa stanovnitvom na opsjednutom teritoriju. Njihov nehumani postupak oitovao se naroito prema sovjetskim zarobljenicima. Terorom, progonima i ubojstvima jo su vie izazvali otpor i osvetu sovjetskog stanovnitva. Politbiro CK SKP(b) donio je 18. srpnja odluku o stvaranju jedinstvene organizacije partizanskih jedinica u pozadini njemakih snaga. Ve u srpnju je u Ukrajini djelovalo 150 partizanskih grupa (oko 2000 ljudi). U oblasti Kijeva formirana su dva partizanska puka sa po 1100 ljudi. Partizani su stvarali velike probleme u njemakim komunikacijama, zbog toga su bili prisiljeni poslati 10% svojih snaga u borbu protiv partizana. U poetku je sve teklo prema planu. Von Leebove trupe napredovale su nevjerojatno brzo u sjevernom i sjeveroistonom pravcu. Poslije osvajanja Rige njemake jedinice poele su istiti obalno podruje. Jedan korpus je ostavljen da isti obalu u Estoniji, a ostatak armije je krenuo prema Lenjingradu. Njemaki juri prema Lenjingradu zaglibio je u blatu i movarama kod grada Luga, a protiv sebe su imali i jakog neprijatelja koji se dijelom sastojao od dobrovoljaca. Drugi problem je bio taj to je korpus u Estoniji naiao na snaan otpor sovjetske baltike flote. Zbog toga je napredovanje prema Lenjingradu usporeno. Sovjetska flota, koja je u prosjeku spremnije doekala njemaki napad nego kopnena vojska, uspjela se u prvoj etapi rata provui bez veih gubitaka, zahvaljujui izmeu ostalog i razumijevanju i aktivnostima admirala Kuznjecova (narodnog komesara mornarice), admirala Tribuca (komandanta baltike flote) i admirala Golovka (komandanta sjeverne flote u polarnom podruju). Jo vie od mjesec dana prije njemakog napada Kuznjecov je uspio isposlovati da se mnogi brodovi iz razmjerno nezatienih luka Liepaje i Ventspilsa prebace u Rigu. Na vlastitu odgovornost doveo je 19.

lipnja flotu u stanje pripravnosti. Kad je stiglo nareenje u noi izmeu 21. i 22. lipnja, Tribuc i Golovko ve su bili spremni. Kada se glavna baza flote Talin nala u okruenju i kada je Lenjingrad bio opasno ugroen, flota je uspjeno izvrila evakuaciju. Flota se pod snanim pritiskom njemake avijacije i flote povukla Kronstadt ispred samog Lenjingrada. Krajem 1941. manevar Baltike flote bio je ogranien na mali prostor izmeu Kronstadta i Lenjingrada, ali je odigrala bitnu ulogu u obrani i opskrbi grada. Sa brodova je bilo iskrcano 80 000 mornara i upueno na front, a sa oteenih brodova je iskrcana artiljerija. Iz sastava Baltike flote formirana je Ladoka ratna flotila. Ona je odravala jedinu komunikaciju koja je spajala Lenjingrad sa domovinom. Tijekom jeseni Flotila je u tekim meteorolokim uvjetima odrala otvorenu komunikaciju za Lenjingrad, a kada se jezero zamrzio, ostavila je brodove u zimovniku i u punom sastavu sudjelovala u organizaciji prijevoza preko leda uvenim putem ivota (samo u 1942. ovim je putem prevezeno oko milion ljudi i milion tona materijala). Na kopnu su nijemci sporije ali sigurno napredovali prema gradu. Osvajanjem Krasnovardejska prekinuta je eljeznika veza sa Moskvom, obru oko grada postajao je sve manji, osvojen je eljezniki vor Mga, a osvajanjem Schlsselburga grad je potpuno okruen sa kopnene strane. Za to vrijeme graani su bili mirni i uporno su radili na utvrenju grada. Nekoliko stotina tisua Lenjingraana sudjelovalo je u pravljenju golemih barikada u samom gradu. Za jedva pet dana izrasle su zaprepaujue zapreke, prave dungle nerazmrsivog eljeza i betona. Djeca, a i starci, sudjelovali su i u izgradnji barikada. U lenjingradskoj kanalizaciji formiran je sustav linija za opskrbljivanje, tako da su municija i rezervne jedinice brzo i gotovo bez problema stizale iz jednog kraja grada u drugi. Iskopano je stotine kilometara rovova protiv tenkova, tisue kilometara drugih prometnica, napravljeno pet tisua bunkera od betona, drveta i zemlje. Odjednom snani udari na grad su prestali, nije vie bilo tenkova. Nisu uniteni, nego su beumno napustili frontu i uputili se prema grupi armije. Centar da bi sudjelovali u napadima na Moskvu. Naputen je prvotni plan napada, prema kojem je trebalo zauzeti Lenjingrad, a onda napasti Moskvu. Grad je trebalo samo opkoliti, a napad obustaviti. Lenjingrad je trebalo unititi glau, granatama i bombardiranjem. Pomo koja je stizala putem ivota nije bila dovoljna za uzdravanje milijunskog grada. Najvei neprijatelj postala je glad i neizdriva hladnoa. Samo zimi 1941 1942. od gladi je umrlo deset tisua ljudi. U takvim uvjetima grad je herojski izdrao 872 dana, koliko je trajala opsada. U kijevskoj bici Nijemci su u prostoru izmeu Kijeva i Poltave, sredinom rujna, opkolili etiri sovjetske armije Jugozapadnog fronta: 5, 21, 26. i 37. Vrhovna komanda Crvene armije u poetku nije shvatila pravi cilj njemakog manevra. I kasnije, kada je katastrofa bila na pomolu, nije prihvatila prijedlog komande Jugozapadnog fronta da se opkoljene armije izvuku

na vrijeme. Posljedice su bile teke: prema sovjetskim podacima, samo u kijevskoj bici bilo je zarobljeno preko 200 000 sovjetskih vojnika, a prema njemakim podatcima oko 600 000. no bitno je bilo to da su Nijemci u kijevskoj bitci i prije u bitci ko Smolenska izgubili kljuno vrijeme za prodor i osvajanje Moskve. Za vrijeme tih bitaka Vrhovna komanda Crvene armije iskoristila je priliku da pojaa obranu na moskovskom pravcu. Takoer, ojaala je i krilne frontove. Na moskovskom pravcu rasporeena su tri sovjetska fronta: Zapadni (gen. I. Konjev, 6 armija), Rezervni (maral S. Buoni, 6 armija) i Brjanski (gen. A. Jerjomenko, 3 armije). Dok je jo kijevska bitka bila u tijeku, Hitler je izdao, 6. rujna, direktivu broj 35, u kojoj je naredio ofenzivu na Moskvu da bi se zauzela prije zime. Direktiva je glasila: U zoni Grupe armija Centar pripremiti operaciju protiv Timoenkove grupe armija ( Zapadni i Rezervni front ) na taj nain da se to je mogue bre organizira ofenziva i uniti protivnik koji se nalazi u rajonu istono od Smolenska, izvrivi dvostruko opkoljavanje u opem pravcu prema Vjazmi, uz angairanje monih tenkovskih snaga koncentriranih na krilima ... Ova jesenja ofenziva koja e se odvijati u vremenu listopad-studeni 1941. radi osvajanja Moskve, dobila je ifrirani naziv Tajfun. Glavni cilj operacije Tajfun bio je: unitavajuim udarcem razbiti sovjetske trupe na moskovskom pravcu i tenkovskim grupacijama opkoliti sovjetsku vojsku zapadno od Moskve, u rajonu Vjazme i Brjanska. Ofenziva njemakih trupa na Moskvu, operacija Tajfun, poela je 30. rujna udarom june grupacije Grupe armija Centar. Poslije velikih napora i estokih borbi Nijemci su napredovali 230 250 kilometara i tu su poetkom studenog zaustavljeni na liniji Kalinjin Volokolamsk Tula Livno. U tome je bio najvaniji trenutak obrane. Sovjetska je komanda popunila svoje trupe novim rezervama, u borbu je upuen novi tenk T 34, koji je bio bolji od onih koje su koristili Nijemci. Uspostavljena je potpuna kontrola zraka iznad Moskve tako da su se njemaki bombarderi vrlo rijetko probijali do svog cilja. Nijemci su sve vie osjeali gubitak u ljudstvu i sredstvima, a velike probleme u komunikacijama stvarali su partizani. Nijemci su bili zaprepateni obranom razbijene Crvene armije. U Moskvi je pod opsadom odrana 7. studenog tradicionalna vojna parada, posveena godinjici velike oktobarske revolucije. Parada je izazvala veliki odjek ne samo kod stanovnitva i ratnika Sovjetskog Saveza, ve i u cijelom svijetu. Ona je pokazala da je obrana Moskve vrsta, a njeni branioci nepokolebljivi. Nijemci su 15. studenog, zapoeli drugu opu ofenzivu na Moskvu, drugu fazu operacije Tajfun. Poetni cilj silovitog napada bio je da se Moskva obie sa sjevera, preko Klina i Solnenogorska, i s juga preko Tule i Kaire. Nijemci su sve jae pritiskali, ali otpor je bio sve vei. Najsnaniji napad dogodio se 2. i 3. prosinca kada su njemake snage prodrle na 25

kilometara od Moskve, ali su Sovjeti izvrili protunapad i njemaki prodor je bio definitivno likvidiran. Obrambeno razdoblje bitke za Moskvu je zavreno. Tako se zavrila operacija Tajfun, posljednji pokuaj njemakih generala da postignu ciljeve predviene planom Barbarossa. Jo dok je bila u toku njemaka druga ofenziva na Moskvu, sovjetska Vrhovna komanda pripremila se za protuofenzivu. Oekujui da se neprijatelj istroi, ona je predvidjela protuofenzivu na irokom frontu. Nijemci su bili iznenaeni i zbunjeni Sovjetskim napadom. Osim toga bili su nespremni za povlaenje, te su neprijateljima ostavili velike koliine ratnog materijala, i nisu bili pripremljeni za zimske uvjete. Na temperaturi koja se spustila do - 40C Nijemci su trpjeli ogromne gubitke. Do sredine prosinca sovjetske armije su oslobodile gotovo sva mjesta sa kojih se Moskva mogla neposredno napasti. Sve vie taktikih jedinica ubacivano je u okupirani teritorij, koje su se povezivale sa partizanima i zajedno djelovali. Uspjeh protuofenzive Crvene armije doveo je njemake trupe u teko stanje. Veliki gubici, stalan sovjetski pritisak, ugroene komunikacije, ugroena pozadina i velika zima djelovali su podjednako negativno na njihovu moralnu i materijalnu snagu. Najvee gubitke imali su na krilima, na kojima su se borile odabrane njemake jedinice i koje su se najvie pribliile Moskvi. U drugoj fazi ofenzive nastavljene su borbe na svim frontevima iako je Georgij ukov predlagao da se napadnu grupe armije Centar zbog nedostatka materijala. Druga faza ofenzive nije donijela oekivane rezultate. Nijemci su se poeli bolje snalaziti u zimskim uvjetima. Sva sela i naselja pretvarali su u obrambene toke. Pri odstupanju su minirali putove, pravili svakojake klopke, palili sela i gradove. U cjelini uzevi, za etiri mjeseca, koliko je trajala protuofenziva, Crvena armija je odbacila Nijemce 100 250 kilometara od Moskve. Linija fronta uspostavljena je na liniji Velikije Luki Veli Demidov Belij Dnjepar Rev rijeka Ugra Kirov Ljudinovo rijeka Oka. U bitci za Moskvu Crvena je armija po prvi put u dotadanjem ratu porazila armiju faistike Njemake i razbila mit o njenoj nepobjedivosti. Nijemci su izgubili vie od 500 tisua vojnika, 1300 tenkova, 2500 topova, vie od 15 tisua vozila i drugu ratnu tehniku.Za poraz u ratu Hitler je optuio do tada mnogo hvaljene feldmarale i generale. Ukupno je smijenio s poloaja 35 generala i feldmarala. Komandu nad kopnenim snagama preuzeo je sam Hitler smijenivi feldmarala Brauchitscha. Komandanta grupe armija Centar von Bocka smijenio je feldmaral von Kluge, istu sudbinu neto prije doivio je komandant armije Jug Rundstedt, a komandant armije Sjever von Leeb je uklonjen i proglaen nesposobnim. Bio je to znak prve velike krize u rukovodstvu njemakih oruanih snaga.

S obzirom na to da njemaka Vrhovna komanda nije imala dovoljno snaga za ofenzivu na cijelom Istonom frontu, odlueno je da se ljetna ofenziva izvede samo na junom krilu, sa grupom armija Jug ( pod komandom feldmarala F. Bocka). Direktivom broj 41 od 5. travnja donesene su ope smjernice za operacije u 1942., drugi munjeviti prodor protiv Sovjetskog Saveza ili operacija Blau. Zadatak je bio zauzeti Kavkaz i tamonja naftonosna polja, oistiti poluotok Ker od sovjetskih snaga i zauzeti Sevastopolj. Grupa armija Centar trebala je ostati u defenzivi i provesti plan operacije Kremlj. Da bi se maskirao stvarni plan prodora Nijemaca na jug razraen je plan dezinformiranja protivnika kako slijedi novi napad na Moskvu. Odnosno da bi se odvratila panja sovjetske armije od junog fronta i navela na obranu centralnog. Operacija grupe armija Jug trebala se izvesti u etiri etape: u prvoj se trebalo zauzeti Voronje, u drugoj etapi snage iz rajona Harkova napredovale bi k istoku, ka desnoj obali Dona i du nje; u treoj etapi krajnja desnokrilna grupa prodirala bi ka velikom zavoju Dona u pravcu Staljingrada u toj oblasti bi se uspostavila veza sa snagama koje su napredovale od Harkova, i to tako bi se obuhvatile sovjetske jedinice. Poslije toga glavne snage bi se orijentirale prema Kavkazu. Velikoj ljetnoj ofenzivi prethodile su manje operacije. Nova ofenziva na Sevastopolj poela je 7. lipnja. Ratnici Primorske armije i mornari Crnomorske flote hrabro su se branili. Meutim, uslijed blokade grada sve manje je bilo rezervi municije i borbene tehnike, a osjeala se i nestaica hrane. Grad je naputen nakon 250 dana krvavih borbi, kada je Stavka (Operativni organ sovjetske Vrhovne komande) naredila evakuaciju. Sevastopolj je kasnije proglaen gradom herojem i odlikovan Ordenom Lenjina. Sovjetska Vrhovna komanda saznala je za Hitlerovu operaciju jer je artiljerija sruila jedan avion u kojem je bila direktiva za poetak velike ofenzive. Napad je poeo u 2 sata i 15 minuta 28. lipnja 1942. Ve u prvoj fazi napada Njemako napredovanje bilo je zaustavljeno kod Voronjea, zbog toga je Hitler hitno izdao novu direktivu. Da bi se spasio prvobitni cilj Grupa armija Jug podijeljena je na dva dijela. Na Grupu armija A na elu s feldmaralom Wilhelmom Listom i Grupu armija B pod komandom feldmarala von Weichsa. Njemake armije odustale su od osvajanja Voronja, gdje je uspostavljen front, i uputile se na jug. Kako nisu nailazile na vei otpor pretpostavilo se da je sovjetska vojska u okolici Rostova. Nekako u isto vrijeme pao je Rostov na Donu i Njemaka 6. armija stigla je do rijeke ir. Time je bio ugroen Staljingrad i Kavkaz, ali nisu bile unitene sovjetske snage Jugozapadnog i Junog fronta. Hitler koji je rukovodio svim akcijama zakljuio je da je njegov glavni stan nazvan Vuja jama previe udaljen od fronte. Zato su se Glavni Stan i Vrhovna komanda kopnenih snaga premjestili u Ukrajinu u blizini grada Vinice. . Novom direktivom Hitler je naredio grupa armija A da prodre preko zapadnog djela Kubanske doline ka Kavkazu i zauzme Batumi, zatim naftonosna polja Majkopa i Groznog, ovlada prijelazima

Kavkaza i prodre do Bakua i Tbilisija. Grupa armija B sa 6. armijom za to vrijeme zauzet e Staljingrad; 11. armija uputiti e se sa Krima pred Lenjingrad. Hitler je bio siguran da e istovremenim udarom osvojiti Staljingrad i Lenjingrad. U poetku ofenzive Nijemci su imali nadmo u ljudstvu i tehnici i Hitlerova komanda je smatrala da Crvena armija nije u stanju angairati nove rezerve. Pogreno pretpostavljajui da Crvena armija nema drugih rezervnih divizija osim u okolini Moskve, Nijemci su smatrali da je iskljuena mogunost prebacivanja novih sovjetskih snaga na kavkaskom pravcu, jer su svi putovi iz centralne Rusije prema Kavkazu bili presjeeni. Znai, po njihovom miljenju, dovoljno je bilo razbiti sovjetske jedinice na Donu i oko Staljingrada. Tada e branioci Kavkaza bez pritjecanja novih, svjeih snaga biti iscrpljeni i itavo bogatstvo ovoga kraja pasti e u njihove ruke. Na kavkaskom pravcu grupa armija A bezuspjeno su nastojale izbiti na Crno more, da bi zauzele dvije posljednje baze sovjetske Crnomorske flote Novorosijsk i Tuapse. Nisu uspjeli ni pokuaji prodiranja do izvora nafte kod Groznog. Zbog neuspjeha plana Runolist Hitler je smijenio feldmarala Lista i osobno preuzeo komandu nad tom grupom. Na staljingradskom pravcu, sa zapada je prodirala, vodei sve jae borbe, 6. armija, kojoj su pristizala nova pojaanja, a s jugozapada je napredovala u pravcu Staljingrada 4. oklopna armija. Njemaki pritisak stalno je rastao, sredinom kolovoza ve su bili na 20 kilometara od Staljingrada. Poslije strahovite artiljerijske i zrakoplovne pripreme Nijemci su 13. rujna krenuli u juri na Staljingrad. Pod svaku cijenu su htjeli osvojiti grad jer je tome ovisila cijela operacija na Istoku. Otpor je bio jak, Sovjeti su neprestano ubacivali rezerve, a borba se vodila doslovno za svaku kuu. Pribliavala se zima, Hitler je bio nezadovoljan. On je 24. rujna smijenio naelnika Generaltaba kopnene vojske generala Franza Haldera. On je bio okrivljen to Staljingrad i Kavkaz nisu zauzeti, a na njegovo mjesto postavljen je general Kurt Zeizler. Napadai su upotrijebili svu silu ali branioci grada nisu se prestajali opirati. Sovjeti su osjetili umor napadaa i Stavka je naredila protuofenzivu. Bilo je odreeno da Jugozapadni i Donski front zaponu operaciju 9. studenog, a Staljingradski front 10. studenog. Plan protuofenzive dobio je naziv Uran. Ona je zbog duih priprema poela 19. studenog i bila je toliko uspjena da se Paulusova 6. armija za samo etiri dana nala u okruenju. Propao je i pokuaj protuudara generala Mansteina kojim je pokuao izvui 6. armiju iz okruenja. Kraj 6. armije bio je blizu, Hitler je zabranio predaju i traio je borbu do posljednjeg ovjeka. Njemu je Paulus bio odan do samoga kraja. esta armija je razbijena, 2. veljae 1943. predao se ostatak od 91 tisue vojnika zajedno sa feldmaralom von Paulusom, jer ga je Hitler unaprijedio u in feldmarala nekoliko dana prije kraja Staljingradske bitke.

Hitler je shvatio da mu je potrebna impresivna pobjeda na sovjetsko njemakom frontu, koja bi omoguila da se svlada postojea kriza kod oruanih snaga, da se pobolja moralno stanje njemakog naroda, da se sprijei raspad faistikog bloka. Samo pobjedonosnom ofenzivom Njemaka je mogla sauvati svoj meunarodni presti koji je snano uzdrman poslije katastrofe na Volgi. Samo su odluujue pobjede mogle omoguiti daljnje dranje na uzdi okupirane drave u Europi i podii moral hitlerovskoj armiji. Sva ofenzivna snaga koju je njemaka armija mogla prikupiti bila je ukljuena u ostvarivanje operacije Zitadelle. Operacija Zitadelle imala je izuzetan znaaj i zbog toga to je to bio posljednji pokuaj osovinskog bloka da preotme strateku inicijativu i da se osveti za poraze. Operacija Zitadelle trebala je poeti energinim probojem uskog fronta uskog fronta kod kurske izboine, koja se formirala u toku zimske kampanje. Sa sjevera je izboinu obuhvaala 9. armija iz sastava grupe armija Centar, a s juga 4. oklopna armija iz sastava grupe armija Jug. Nijemci su namjeravali da snage sa sjevera i juga krenu u susret jedna drugoj u pravcu Kurska, da se tamo spoje, opkole i unite sovjetske trupe na kurskoj izboini. Ovo potonje bilo bi moda i mogue da za njemake planove nije saznao najbolji sovjetski obavjetajac u II svjetskom ratu Nikolaj Kuznjecov. General ukov poeo je od prvih dana travnja pripremati obranu. Obrana je sastavljena od osam obrambenih linija, a na glavnim udarima neprijatelja postavljene su etiri obrambene linije. Osobita je panja pridana organiziranju protutenkovske i protuzrane obrane. Prolazi prikladni za tenkove gusto su posipani minama, u obranu je postavljeno gotovo dvadeset tisua topova i tisuu kaua, iskopano je nekoliko tisua kilometara rovova. Ukopavani su tenkovi, vojnici, kamioni iskopani su bezbrojni tuneli koji su sluili za komunikacije. Napad je poeo u noi izmeu 4. i 5. srpnja, a u isto vrijeme poela je sovjetska protupriprema. Poela je uasna artiljerijska grmljavina, eksplozije avionskih bombi, buka kaua i zujanje aviona. Nijemci su u bitku odmah ubacili nove tenkove tigrove i panthere. U ovoj bitci sukobile su se milijunske armije i to je najvea tenkovska bitka u povijesti ovjeanstva. Sama tenkovska bitka odvila se nekoliko dana nakon poetnih okraja. U bitci je sudjelovalo vie od 1200 tekova na obje strane. U bitci je uniteno preko 700 tenkova. Nakon ovog najveeg tenkovskog okraja Nijemci vie nisu imali snage za novi napad. Inicijativa prelazi na stranu Sovjetskog Saveza i veliki protunapad zapoeo je 3. kolovoza. Glavni napadi su voeni u smjeru Orela i Harkova. Ve za nekoliko dana osloboen je Orel, a bitka za Harkov trajala je do 23. kolovoza. Kurska bitka trajala je 50 dana ( od 5. srpnja do 23. kolovoza 1943. god. ). U Kurskoj bitci i bitkama preostalog dijela junog fronta sudarilo se vie od 4 milijuna vojnika, oko 70 tisua topova i minobacaa, vie od 13 tisua tenkova i oko 11 tisua aviona. Na kurskoj izboini konano je razbijena tvrdnja Gbbelsove propagande da su prijanji porazi njemake vojske .

U poetku rata Britanski bombarderi su vrlo teko dolazili do Njemakog teritorija, prvenstveno jer su bombarderi sami, bez lovaca koji su imali mali radijus kretanja, napadali ciljeve. Zbog toga su svoje napade tempirali nou, ali nou bez dobrog navigacijskog sustava bilo je teko pronai ciljeve, a osim toga Nijemci su imali jako dobru protuzranu obranu i izgradili su iroki pojas reflektora. Stoga su saveznici morali pronai nove postupke bombardiranja kako bi poveali djelotvornost. Kada je zrakoplovni maral Arthur Harris 22. veljae preuzeo komandu nad bombarderskim odjelom, poelo je novo razdoblje u saveznikom voenju zranog rata. Nakon konferencije u Casablaki dobio je nareenje da sistematski unitava njemake oruane snage, njemaki ekonomski sistem i oslabi moral njemakog naroda. Stoga j on odmah poeo napadati njemake industrijske pogone. Pripremio je i jedno neugodno iznenaenje. Britancima je poznato da Ruhrska oblast veliki dio svoje elektrine energije crpi iz nekoliko centrala na branama koje formiraju velika akumulacijska jezera. Tri brane su posebno znaajne: Mhne, Eder i Sorpe. Nakon dugih priprema izveli su napade na te brane. Dvije su uspjeli sruiti, a trea je oteena. Poinjena teta nije bila od presudnog znaaja, jer da bi se prekinulo opskrbljivanje industrija elektrinom energijom trebalo je sruiti i ostale brane. to je bilo neizvedivo, jer su nakon prvog napada sve brane imale snanu protuzranu obranu. Saveznika bombardiranja nisu bitnije utjecala na njemaku privredu, jer su raspolagali dovoljnim proizvodnim rezervama. Pozitivno je bilo to to su Britanci stekli dragocjena iskustva u strategijskom bombardiranju. Sjedinjene Drave predstavljale su veliku potencijalnu silu. Ali od svibnja 1940. bile su zaokupljene njemakim osvajanjem Evrope, pa nisu posveivale potrebnu panju situaciji na Pacifiku. Spora isporuka vojnog materijala Kini i Britaniji stvarala je dojam da je amerika industrija slaba na tom polju. Zato se Japan i usudio udariti na takvu Ameriku. Osim toga, postojala je realna opasnost da e amerika vojna sila biti uperena protiv japanskih pozicija, ako bi dolo do njezinog napredovanja u jugoistonoj Aziji. Sjedinjene Drave imale su svoje baze na Havajima, Filipinima i drugim otocima u Tihom oceanu. injenica da je prevoenje novih trupa i materijala s amerikog kontinenta u te baze zahtijevalo puno vremena zbog velike udaljenosti, znaila je za Japance prednost. Uz to, Britanija je bila ve toliko upletena u rat koji se vodio u Evropi da su postojali mali izgledi da na vrijeme poalje primjerenu pomo svojim kolonijama u Aziji, ako bi ih Japan neoekivano napao. To se odnosilo i na francuske i nizozemske posjede. Glavne Japanske baze uoi poetka rata bile su na Formozi i Francuskoj Indokini. Stratezi i planeri smatrali su, jo prije poetka rata, da Japan nee, ako uope stupi u rat, istodobno napasti vie od jednog cilja. Takvo je miljenje bilo daleko od tonog, jer su Japanci istodobno napali ne samo Pearl Harbor, nego i Filipine, Hong Kong, Guam, Tajland i Malaju. Prilikom napada na Malaju stupili su u akciju Prince of Wales i Repulse, ali su

posljedice bile kobne za oba bojna broda. Napadi Japanaca na sjeverni dio Malaje poeli su 8. prosinca (dok je na Havajima jo uvijek bio 7. prosinca). Nekoliko vanih aerodroma odmah je palo u neprijateljske ruke ili je bilo uniteno. Odmah na vijest o napadu britanski admiral Phillips sazvao je sastanak i naredio napad na japanske transportne brodove. U tom napadu sudjelovali su brodovi Prince of Wales i Repulse. Sudbonosnog 10. prosinca brodovi su pogoeni, u dva napada, sa nekoliko torpeda i vie im nije bilo spasa. Od pogodaka prvi je potonuo Repulse, a 45 minuta kasnije i Prince of Wales. Smatrajui da je osnovni uvjet za uspjeh u ratu na Pacifiku eliminiranje amerike flote, Japanci su donijeli odluku da glavni udar izvedu na Pearl Harbor, gdje je bio stacioniran njen najvei dio. Operativni odred japanske flote jakog sastava pod komandom admirala . Naguma namijenjen za tu svrhu, pribliio se Havajima i iznenada 7. prosinca napao avionima sa nosaa aviona Pearl Harbor, glavnu bazu amerike Pacifike flote. Japanci su postigli potpuno iznenaenje i unitili 8 bojnih brodova, 3 lake krstarice, 3 razaraa i 4 manja broda, unitili 188 aviona. Napadom na Pearl Harbor eliminirana je amerika pacifika flota, potapanjem dvaju britanskih velikih ratnih brodova kod Kuantana Britanci na Pacifiku praktiki nisu imali flotu. Zauzimanjem Hong Konga presjeena je jedina i najpovoljnija linija za opskrbljivanje ang Kaj ekove Kine. Vrata za osvajanje Nizozemske Indije, Singaporea i Burme bila su nebranjena i irom otvorena. Odmah nakon Pearl Harbora uniteni su zrakoplovi na Filipinima i dva dana kasnije poelo je iskrcavanje na filipinski otok Luson i neto kasnije na Mindanao. Japanska flota zauzela je i dva vana Marijanska otoka, otok Guam i otok Wake. Sada bi bilo vrlo vano rei zato su Japanci imali toliko uspjeha ratujui na kopnu i zato su tako brzo osvajali podruja? Jo prije rata, da bi ostvarili svoje ciljeve, izgradili su veliki broj transportnih brodova. Imali su i tajno oruje dalekometni torpedo koji je razarao neprijateljske brodove na udaljenosti od 20 do 40 kilometara. To oruje pokazalo se vrlo znaajno u pomorskoj bitci u Javanskom moru kada su teko porazili savezniku eskadru brodova. Zahvaljujui dobro prikupljenim informacijama, japanski su komandanti znali gdje su prirodne zapreke pruale izvrstan zaklon. Muljevite i neprohodne plae savladavali su pomou dugakih dasaka, preko kojih su puzali vojnici, jedan za drugim, da bi tako dopuzali do protivnika, koji nije nita nasluivao. U praumama su se Japanci nou penjali na drvee u specijalnim cipelama. Iza neprijateljskih poloaja sputali su se iz kronji drvea i noevima napadali protivnika. Nikakvo udo to je obrana osjeala panian strah od takvih ubojstava, do kojih je dolazilo u najdubljoj nonoj tiini. Japanske jurine jedinice, uglavnom naoruane automatima, sluile su se biciklima na rasklapanje, pomou kojih su mogle doprijeti daleko iza linija neprijateljske fronte i izvriti sabotae ili sprijeiti da obrana porui vane mostove prilikom

povlaenja. Zahvaljujui upotrebi amfibija mogli su se iskrcavati duboko iza neprijateljskih linija. Japanci nisu imali sluba koja bi prihvaala ranjenike i o njima se dalje brinula, nego su vojnici koji nisu mogli nastaviti borbu bili osueni na smrt. Vojnik si je sam morao osigurati prehranu, jer je dobivao hranu za samo nekoliko dana, a za njegovu daljnju egzistenciju nitko se nije brinuo. Sve je to pridonosilo tome da je japanska armija stekla veliku pokretljivost, koja je bila neophodna da se protivnik brzo svlada. Nakon bombardiranja luka i aerodroma na Filipinima poelo je iskrcavanje. Veliki broj aviona uniten je na zemlji zbog niza propusta i pogreaka u amerikoj vojsci. Japanska vrhovna komanda smatrala je da im za osvajanje Filipina treba tri mjeseca i procijenili su da je obrana vrlo slaba. Japanski prorauni uglavnom su bili toni. Amerikanci su se stalno povlaili, u bombardiranju je stradao i glavni grad Manila. Ostatak amerike vojske sklonio se na otok Batan i u utvrdu Corregidor. Obrana Batana predala se 9. travnja, a 6. svibnja pala je i utvrda Corregidor. Time je zavrio i najvei ameriki vojni poraz i osvajanje Filipina. Britanci su svoj najtei poraz doivjeli u Singaporeu. Singapor je smatran neosvojivom tvravom, jer je samo sa dva mosta povezan, preko tjesnaca Jahore, s poluotokom Malajom. Kada su se Japanci iskrcali na Malaju, Singapor je bio siguran jer ih je dijelilo jo 650 kilometara, a smatralo se da e napad doi sa mora. Branioci su imali 360 veinom zastarjelih aviona, vojnici nisu proli trening u dungli, a patili su od nedostatka tenkova, ali i tada su se smatrali neosvojivi. Meutim Japanci su bili jako dobro obueni za dunglu i jako brzo su napredovali. Ve 11. sijenja uspjeli su osvojiti Kuala Lumpur. Uspostavili su premo u zraku i vrlo brzo ve 15. veljae osvojili i spalili neosvojivu tvravu. Britanci su imali etiri puta vie gubitaka u ljudstvu od Japanaca, a veliki broj vojnika je zarobljen i odveden na prisilni rad. Drugi dio japanskih operacija bilo je zauzimanje Burme, koji je znatno olakan kada je Tajland objavio rat V. Britaniji i SAD-u. Vaan motiv ulaska Japana u rat protiv Burme bilo je presijecanje Burmanskog puta, kojim je Kini stizala pomo od saveznika. To svakako nije bio jedini motiv, Burma je bila bogata riom i naftom, koja je nedostajala Japancima. Poto se dugo vremena smatralo da Burma nije u opasnosti, ona nije imala regularnu vojsku, nije imala dovoljan broj oruja i drugih ratnih potreptina. Pred sam rat obrana je bila puna rupa, nije bila uvjebana i nije imala artiljeriju. Napad je poeo prelaskom Japanaca preko tajlandsko burmanske granice. Ubrzo je nastupilo bombardiranje grada Rangoona na delti Irrawaddija. U gradu je nastala ogromna panika i masovno naputanje grada. Kada su se Japanci jako pribliili poelo je veliko unitavanje i ruenje objekata. Ipak je bilo premalo ljudi da bi se sve unitilo, stoga su brojna skladita i tvornice neoteeni pali u ruke Japanaca. Pad Rangoona donio je preokret u borbi za Burmu, sada su Japanci bili u prednosti sluei se dobrim komunikacijama.

Nakon pet i pol mjeseci borbi, Japanci su uspjeli prijei 1600 km i zauzeti cijelu Burmu. Saveznike trupe izgubile su 13463 vojnika, dok su japanski gubici iznosili 4597 poginulih i ranjenih. Japanci nisu pokuali prodrijeti na indijski teritorij nego su ostali u defenzivi. S obzirom na povoljan i neoekivano ubrzan tok operacija prve etape, u Tokiju je sredinom travnja 1942. donesena odluka da se nastavi prodiranje u pravcu jugoistoka, zauzme luka Port Morzbi na jugoistonom djelu Nove Gvineje, dio Solomonovih otoka, Nova Kaledonija, Fidi, ime bi se presjekla veza izmeu SAD i Australije i stvorili povoljniji uvjeti za prodor na australijski kontinent. Da bi se jo bolje osigurala stabilnost osvojenih podruja, odlueno je da se zauzmu Midway i zapadni Aleutski otoci, ime bi se ugrozili Havajski otoci i Aljaska. Iznenadnim pomicanjem teita operacija s juga na srednji i sjeverni Pacifik, trebalo je iznenaditi Amerikance i olakati postizanje punog uspjeha. Uslijed razvoja dogaaja na Pacifiku i u jugoistonoj Aziji, krajem oujka dolo je do reorganizacije saveznikog zapovjednitva. SAD su preuzele obranu cijelog Pacifika, ukljuujui vei dio Nizozemske Istone Indije, Australiju i Novi Zeland. Pacifik je podijeljen na 4 operativna podruja; Sjeverno, Centralno i Juno bilo je pod komandom admirala . Nimica, koji je ujedno bio komandant Pacifike flote, a Jugozapadno pod komandom generala D. MacArthura. V. Britaniji je preputena nadlenost nad Indijskim oceanom, Sumatrom, Malajom, Tajlandom, Burmom i Indijom. Da bi zatitili prilaze Australiji, Amerikanci se 19. oujka iskrcavaju na Novu Kaledoniju. U jugoistonom djelu Nove Gvineje poduzete su izvanredne mjere za obranu od oekivanog japanskog iskrcavanja, jer su se japanske trupe ve iskrcale 7 - 8. oujka u dvije istone luke ovog otoka. Saveznici su nastojali zadrati Novu Gvineju pod svaku cijenu. To je bilo od velikog znaaja, jer bi tako bilo zaustavljeno japansko prodiranje k Australiji, a Nova Gvineja postala solidna osnovica za kasnije savezniko nastupanje. Kad su ameriki bombarderi sa nosaa aviona izvrili 18. travnja prvi zrani napad na Tokio i spustili se poslije toga u Kinu, Japanci su promijenili redoslijed planiranih operacija. Pretpostavljajui da su avioni doletjeli sa Midwaya, donijeli su odluku da nakon iskrcavanja kod Port Morzbija, zauzmu taj otok. Za planove Japanaca Amerikanci su pravovremeno saznali iz uhvaenih i deifriranih japanskih poruka. Poetkom svibnja, kada je japanska flota ve isplovila na izvrenje operativnog desanta kod Port Morzbija, amerika operativna eskadra, iju su jezgru sainjavala 2 nosaa aviona, nalazila se u Koraljnom moru. Od 5. do 9. svibnja, u prvoj bici u povijesti, u kojoj su se sukobili nosai aviona, obje strane izgubile su po 1 nosa aviona. Krajnji ishod bitke znaio je za Japance krupan poraz u strategijskim razmjerima, jer su odustali od desanta kod Port Morzbija. Neuspjeh u Koraljnom moru nije uticao na japanske planove za osvajanje Midwaya i zapadnih

Aleutskih otoka. Poetkom lipnja pokrenuli su itavu flotu, pod komandom admirala I. Jamamota. Japanci su oekivali da e iznenaditi Amerikance. Deifriranjem japanskih poruka, Amerikanci su otkrili protivnikove planove, pa su sami Japanci postali rtve iznenaenja. Od 3. do 6. lipnja dolo je do pomorske bitke kod Midwaya u kojoj su Japanci izgubili 4 nosaa aviona i 1 teku krstaricu, a Amerikanci 1 nosa aviona i 1 razara. Sa nosaima aviona Japanci su izgubili i svoj najbolji letaki kadar. Bitka kod Midwaya sruila je konano koncepciju o bojnim brodovima kao glavnoj udarnoj snazi velikih ratnih mornarica, pa se daljnja izgradnja i japanske i amerike mornarice kree u pravcu poveanja broja nosaa aviona. Bitka kod Midwaya oznaila je kraj japanske ekspanzije na Pacifiku. Naredni pokuaji Japana da nastavi osvajanja biti e samo lokalnog karaktera. Stoga je japanska Vrhovna komanda definitivno odustala od zauzimanja Nove Kaledonije, Fidi i Samoa otoka. Njemaki napad na Sovjetski Savez duboko se odrazio na situaciju u Europi i u svijetu. Britanska vlada je ve u lipnju 1941. predloila sovjetskoj vladi da sklope sporazum o zajednikoj borbi protiv Njemake. On je prihvaen i potpisan 12. srpnja u Moskvi, a obavezao je obje strane da jedna drugoj pruaju svu mogunu pomo u ratu i da ne vode pregovore, odnosno da ne sklope primirje ili mir bez obostrane suglasnosti. Prije toga, 24. lipnja, Sjedinjene drave su izjavile da e pruiti pomo Sovjetskom Savezu u borbi protiv nacistike Njemake, to je slubeno potvreno 2. kolovoza. Ubrzo su slijedili i drugi meunarodni akti, koji su ukazivali da se stvara antifaistika koalicija. Roosevelt i Churchill su na britanskom brodu Prince of Wales, kojeg su japanci potopili, potpisali 14. kolovoza Atlantsku povelju, kojom se izmeu ostalog istie pravo svakog naroda da izabere oblik vladavine kakav eli i da se vrate suverena prava svim narodima kojima su silom oduzeta. Povelju je 24. rujna potpisalo jo deset zemalja, meu njima i Sovjetski Savez. Neke emigrantske vlade europskih zemalja sklopile su bilateralne sporazume sa Sovjetskim Savezom preteno o uzajamnoj pomoi u borbi protiv nacistike Njemake. Ubrzo poslije napada na Sovjetski Savez, Sjedinjene drave se poinju otvoreno angairati u ratu protiv Njemake. Njihove jedinice su 7. srpnja preuzele od Britanaca okupaciju Islanda. Desetak dana kasnije u Moskvi su voeni razgovori o amerikim isporukama ratnog materijala Sovjetskom Savezu. Krajem rujna u Moskvi su se sastali predstavnici SAD, Sovjetskog Saveza i Velike Britanije ( Moskovska konferencija ). Na konferenciji, koja se zavrila 1. listopada, zakljueno je da se Sovjetskom Savezu od 1. listopada 1941. do 1. srpnja 1942. svakog mjeseca stavi na raspolaganje po 300 lovaca i 100 bombardera, 500 tenkova, razna vozila, protuavionski i protutenkovski topovi, razne strategijske sirovine i dr.

Ulaskom SAD u rat ukazala se potreba za tjenjom suradnjom saveznika. Zbog toga je u Washingtonu odrana ameriko-britanska konferencija od 22. prosinca 1941. do 14. sijenja 1942, na kojoj su uestvovali F. Roosevelt i W. Churchill. Na konferenciji je krajem prosinca formiran Kombinirani odbor naelnika generaltabova od naelnika amerikih i britanskih generaltabova, koji e u daljem toku rata donositi vojne odluke od zajednikog interesa za voenje rata. Odlueno je da se u 1942. na Pacifiku i u jugoistonoj Aziji ostane u strategijskoj defenzivi. Razmatrana su i pitanja rata protiv sila Osovine u Evropi i Africi. Na konferenciji su dominirali zajedniki interesi SAD i V. Britanije na Pacifiku i u jugoistonoj Aziji. U tim razgovorima konzultirana je i vlada Sovjetskog Saveza o deklaraciji koju bi potpisale i druge saveznike zemlje. Dvadeset est drava 1. sijenja 1942. potpisale su Deklaraciju Ujedinjenih naroda. Zemlje potpisnice se obavezuju da e upotrijebiti sva svoja sredstva, vojna i ekonomska, protiv drava lanica Trojnog pakta i onih koji su mu pristupili. Isto tako svaka vlada se obavezuje da e suraivati s vladama potpisnicama ove Deklaracije i da s neprijateljima nee zakljuivati separatno primirje ili mir. Poetkom sijenja 1943 Roosevelt i Churchill jo jednom su de sastali u i to u tek osloboenoj Casablanki. U hotel su se prijavili kao gospodin P i admiral Q, jer se radilo na tajnosti sastanka. Konferencija je trajala od 14. do 24. sijenja, a raspravljalo se o problemima opskrbe i odlueno je o desantu na Siciliju. Nakon uspjeha Nijemaca, a posebice E. Rommela, u operaciji Battleaxe, popravio se moral tenkovskih posada Afrikog korpusa, a o Rommelu se stvarao mit o nepobjedivosti. Dobio je veliko potovanje ne samo Nijemaca ve i protivnika. Rommelova pobjeda bila je uvertira njemakom napadu na SSSR. Ljeto i jesen provele su obje armije u reorganizaciji i spremanju za novi napad, a vrijeme je radilo za Saveznike. U drugoj polovini 1941. Britanci su poboljali svoj poloaj na Bliskom istoku i u Africi: pod njihovom kontrolom bio je teritorij od libijsko-egipatske granice do Turske, u istonoj Africi upravo je slomljen otpor posljednjih talijanskih dijelova. Napadom Njemake na Sovjetski Savez osjetilo se olakanje u V. Britaniji. Situacija se znatno popravila i na Sredozemnom moru: po njemu su se sada kretali veliki britanski konvoji i stizali bez gubitaka na Maltu, koja se otada mogla koristiti kao baza za ofenzivne akcije. Krajem listopada avijaciji i podmornicama su se u napadima na talijanske pomorske komunikacije pridruile i kopnene snage, pa su talijanski konvoji za Libiju trpjeli sve vee gubitke. Samo u studenom, od 80 000 tona materijala, upuenog iz Italije, u Libiju je stiglo manje od 30 000 t; potopljeno je 13 transportnih brodova i 3 razaraa. Zbog razorenih ili oteenih luka u Cyrenaici, ratni materijal istovarao se u Tripolisu, na udaljenosti od oko 1700 km od fronta. Na putu do fronta bio je izloen pljaki i stalnom bombardiranju. Velike koliine materijala stizale su iz Britanije i Amerike u Suez, dugim putem oko rta Dobre nade. Rommel

nije dobivao tako veliku pomo ali nije ni dobivao potrebnu podrku svoje Vrhovne komande, koja je svu panju posveivala sukobu sa Sovjetskim savezom. Cilj dugo pripremane britanske ofenzive, operacija Crusader, bio je zauzimanje Cyrenaice i Tripolitanije. Svakako jedan od glavnih ciljeva bio je Rommel. Ta ofenziva poela je dva dana prije nego Rommelov planirani pohod na Tobruk. Poslije gotovo jednomjesene pripreme, usmjerene na ometanje snabdijevanje Rommelovih snaga i na borbu prevlast u zraku, britanska 8. armija prela je u napad 18. studenog. Njen lijevi korpus, podran od avijacije, prodro je iz pustinje i s oklopnim snagama brzo se pribliio opsjednutom Tobruku. Rommel je morao odgoditi napad na Tobruk i intervenirati, tako da je oklopnim jedinicama napao bok britanskog korpusa. Njemako talijanska vojska uspjela je za tri dana neutralizirati britanski poetni uspjeh: zaustavila je prodor iz Tobruka i nanijela isturenim britanskim oklopnim snagama velike gubitke, te se brzo pregrupirala za napad. Oduevljenje britanskog generala Cunninghama je splasnulo i elio je odgoditi ofenzivu, zbog toga je smijenjen, a na njegovo mjesto postavljen je privremeno general N. Ritchie. Borbe su nastavljene, vodile su se veoma dinamine borbe izmeu Tobruka i egipatske granice uz obostrano angairanje avijacije. Do poetka prosinca obje strane su pretrpjele velike gubitke u ljudstvu i materijalu. Zbog mogunosti opkoljavanja kod Tobruka, zbog gotovo prekinutog prometa izmeu Italije i Libije Rommel je 7. prosinca naredio povlaenje na poloaje kod Ajn al-Gazale, to je dovelo do deblokade Tobruka. Talijanski transporti za Libiju ili su sve tee. Britanska avijacija sa Malte poela je bombardirati jedinu veu upotrebljivu luku Tripolis u zapadnoj Libiji. Pregrupirane britanske snage ubrzo su napale poloaje ispred Gazale. Poslije ogorenih borbi nisu uspjeli u svom naumu, ali je Rommelu prijetilo opkoljavanje i naredio je novo povlaenje na utvrene poloaje u oblasti Al Agajla. U tom trenutku moral Afrikog korpusa mogao se spustiti na najniu moguu razinu, ali to se nije dogodilo. Na to je utjecalo mnotvo faktora: izvrsna uvjebanost, borbena obuenost, pouzdana oprema, prvoklasno vodstvo od vrha do dna, vrst ponos i uvjerenost da su bolji od neprijatelja. Osim toga bili su uvjereni da su poraz doivjeli zbog nedostatka snabdijevanja, informacija i nedovoljne pomoi iz Njemake. Vrijeme i koliina materijala nisu bili na njihovoj strani i samo je pobjeda u kratkom roku mogla donijeti premo, a toga je Rommel bio svjestan. Poloaj sila Osovine popravio se ulaskom Japana u rat, jer je V. Britanija sa Sredozemlja povukla na Daleki istok izvjesne pomorske snage, veliki broj aviona, pa je britanska Sredozemna flota ostala bez bojnih brodova i nosaa aviona, sa nedovoljnim brojem krstarica i razaraa za podrku kopnenoj vojsci i za pratnju konvoja. Slabljenje morskih snaga imalo je za posljedicu i smanjenje konvoja za Afriku, uz to su jo dvije australske divizije povuene iz

sjeverne Afrike. Nakon serija konferencija u Berlinu i Rimu, njemake i talijanske Vrhovne komande sloile su se da se Malta mora eliminirati kako bi se oslobodio pomorski put u sjevernu Afriku. Malta je bila glavna britanska strateka toka u Sredozemnom moru. Feldmaralu A. Kesserlingu ( zapovjednik njemakih zranih snaga u Italiji, Africi i Sredozemlju ) bilo je nareeno da pripremi bombardiranje Malte, koje bi prethodilo pomorskom desantu ( operacija Herkules ). Bombardiranjem je trebalo tititi konvoje velikih koliina vojne opreme za snabdijevanje Afrikog korpusa kako bi se omoguio jo jedan napad na Britance, koji se trebao zavriti zauzimanjem Tobruka ( operacija Tezej ). U skladu sa tim planovima Rommelove snage morale su preduhitriti britansku 8. armiju u pripremama za ofenzivu, stoga su ve 21. sijenja izvele protuudar kod Gazale. Britanske snage su uz borbu odstupale, Rommel je to iskoristio i produio ofenzivu. Njegove snage su zauzele Bengazi i tek se zaustavile pred linijom Gazala Bir Hakeim. Sam Rommel je htio ii dalje na istok, ali tada nije imao dovoljno rezervi goriva. Dok je trajala zrana ofenziva na Maltu, pomorski promet izmeu Italije i Libije odvijao se neometano i gotovo bez ikakvih gubitaka, pa je njemako talijanska armija u Libiji za to vrijeme ojaala. Ali, im je prestala ofenziva, Britanci su odmah poeli snabdijevati Maltu i upuivati nove avione na njene aerodrome, pa se ubrzo osjetila njihova aktivnost, iako jo ograniena. Rommel je bio svjestan da ne moe ekati operaciju Herkules planiranu za lipanj, nego da mora napasti ranije. Njemako-talijanska Oklopna armija prela je u napad 26. svibnja sa ciljem da uniti protivnikove snage i otvori put za istok. Napad je doao u vrijeme kad ga je britanska 8. armija oekivala, ali se i sama pripremala za ofenzivu koju je uporno zahtijevao britanski Ratni kabinet, da bi popravio lou situaciju na Sredozemlju. Nakon strahovitih borbi u podruju Bir Hakeima, uz obostrano koritenje avijacije i velikih gubitaka, 8. armija je 10. listopada poela odstupati prema egipatskoj granici. Na red je dolo zavravanje operacije Tezej. Osvajanje Tobruka praeno je snanim bombardiranjem, jer je Kesserling mislio da nakon osvajanja Tobruka slijedi operacija Herkules. Rommelove snage su 21. lipnja ule su u Tobruk i tamo su pronale velike koliine vode i veliki broj vozila i goriva. U tom trenutku dolazi do neslaganja izmeu Rommela i Kesserlinga. Rommel je inzistirao da se nastavi ofenziva i da nema vremena ekati pad Malte, stoga je taj prijedlog uputio izravno Hitleru, koji nikada nije bio pretjerano oduevljen operacijom Herkules, jer se bojao neuspjeha kada se pripremao na novi pohod na SSSR. Zato je ta operacija odgoena, a Rommel je dobio zeleno svjetlo za ulazak u Egipat. Nastavio je ofenzivu i stigao pred Mersa Matruh, gdje su ga doekali britanci koji su se odluili uporno boriti da bi zaustavili prodor prema El Alameinu. Odluku je donio general Auchinleck koji je taj dan poslao generala Ritchieja na odmor i sam preuzeo zapovjednitvo nad 8. armijom. Rommel je izabrao izvrstan trenutak za napad u

vrijeme smjene komande. Rommelu je polo za rukom da savlada otpor 8. armije kod Mersa Matruha i da nastavi nastupanje i pored toga to su 8. armiji stigla jaka pojaanja. Meutim, njegove snage su se morale zaustaviti zbog jaine obrane pred topografski veoma jakim, ranije pripremljenim poloajima kod El-Alameina. Njemako - talijanske snage na poloajima pred El-Alameinom bile su u nepovoljnom poloaju zbog veoma izduene linije snabdijevanja, to je izazvalo trajnu oskudicu u materijalu, a posebno u vodi. Osim toga, one su bile premorene u prethodnim borbama. Ipak, Rommel se odluio ponovno prijei u ofenzivu, prije nego to 8. armiji pristignu nova i pojaanja i prije nego to se ona bolje ukopa. Napad je poeo 1. srpnja, potpomognuta avijacijom, britanska 8. armija je pruala energian otpor. U borbama koje su trajale do kraja mjeseca obje strane su pretrpjele znatne gubitke. Poloaj 8. armije bio je bolji, jer su joj neprestano stizala pojaanja. Prisutnost Afrikog korpusa duboko u Egiptu dovela Churchilla i njegove savjetnike na pomisao da se mogu ugroziti Britanske pozicije na Srednjem istoku. Postojala je ideja da Njemake snage koje su osvajale Kavkaz prodru prema Iraku i poveu se sa Japancima u Indija, a istovremeno Rommel je trebao osvojiti Suez. General Auchinleck je zbog poraza izgubio Churchillovo povjerenje te je njegovo mjesto preuzeo general Alexander kao glavni zapovjednik, a general B. Montgomery je preuzeo 8. armiju. Montgomery nije bio poznat izvan britanije, ali bio je pjeadinac kao i Rommel, te je pisao udbenike za obuku pjeadije i bio je strunjak za pozicijsko ratovanje. Montgomery je bio svjestan toga da je Rommel u to vrijeme pripremao svoj zadnji proboj prema Aleksandriji i Nilu. Sudbina je poslala ta dva velika generala, jednog protiv drugoga, stotinu kilometara zapadno od Aleksandrije, na runom i bezvodnom podruju koje se zove El Alamein. Na sjeveru je lealo sredozemno krilo koje je titila engleska mornarica, a na jugu je zjapio neprohodni kameniti kanjon nazvan Katarska depresija. Bojite je bio uzak prolaz koji nije doputao uobiajene i brze manevre opkoljavanja kao u pustinjskom ratovanju. Prolaz je bio posut minama i gusto naikan topovima i tenkovima. Pjeadija se nije mogla ukopati u zemlji posutoj kamenjem. Rommel je htio udariti kroz taj uski prolaz prije no to neprijatelj uspije pojaati obranu. Svi su bili uvjereni u Rommelovu pobjedu, stoga je Hitler zapovjedio da se izrade odlikovanja u ast oekivane pobjede njegova afrikog korpusa. Mussolini je poslao svoga najmilijeg bijelog konja u Libiju da bi na njemu projahao kroz Kairo u pobjedonosnom maru. Britanske su linije, meutim, izdrale napad koji je Rommel pokrenuo krajem kolovoza. To je ujedno i bio kraj ofenzivnih akcija njemako talijanske vojske. U rujnu se front stabilizirao, a u meuvremenu britanska avijacija je sa Malte neprestano bombardirala konvoje za Libiju, to je jo dodatno pogoralo ionako teak poloaj Rommelovih snaga. Tada je Rommel odletio u Njemaku da podnese izvjetaj Hitleru u Fhrerovom glavnom stanu u

Istonoj Pruskoj. Potuio se da britanski bombarderi unitavaju njegova bojna kola amerikim granatama od 40 mm. Rommel se odmarao u nekom njemakom sanatoriju kad se potkraj listopada 1942. Montgomery osjetio dovoljno snanim da pokrene svoju ofenzivu. Montgomery je 23. listopada poruio svojim vojnicima: Kad sam preuzeo komandu osme armije, rekao sam da kanim unititi Rommela i njegovu armiju i da emo to ostvariti im budemo spremni za to. Sada smo spremni! Gromka artiljerijska vatra uz tutnjavu bacaa mina i tektanje mitraljeza iznenada je zasula prednje njemake poloaje, zatim su kroz oieno minsko polje zagrmjeti britanski tenkovi. Nijemci su bili slabiji i brojano i po naoruanju, pa su bili poraeni. General Georg von Stumme. Rommelov zamjenik, umro je od srane kapi, dva dana nakon poetka napada. Kada se Rommel vratio na bojite i vidio beznadnu situaciju, Hitler mu je poslao istu poruku koju je dobio Paulus da ne uzmie i da se bori do posljednjeg ovjeka. Rommel je ipak bio pametniji i naredio je opi uzmak, ali kako je sam izjavio ipak prekasno. U tom bijegu zarobljen je 4. studenog general Ritter von Thoma Na dugakom bijegu od obale Nila prema zapadu preko libijske granice jedina zatita koju je Rommel imao bili su prirodni breuljci. Izgubio je otprilike 60 000 ljudi i veinu svojih topova i tenkova prije no to mu je pod zatitom oluje s kiom uspjelo uspostaviti privremenu obrambenu liniju. Zatim je 8. studenoga stigla vijest o saveznikom iskrcavanju u francuskoj Sjevernoj Africi. Saveznika operacija koja je u povijest drugog svjetskog rata ula pod nazivom Torch (baklja) dobila je ime 24. srpnja 1942. Nastala je kao rezultat opirne diskusije u angloamerikom kombiniranom odboru naelnika generaltabova, koja se vodila o pitanju kako sa zapada napasti Hitlerovu tvravu. Iskrcavanje u sjevernoj Africi, u tadanjim francuskim kolonijama Maroku i Aliru, znailo je upad u oblast koja je na neki nain predstavljala sredinji poloaj izmeu zaraenih strana. Francuske trupe koje su ondje bile stacionirane nalazile su se pod komandom marala Petaina. Formalno, to je znailo da su suraivale s nacistikom Njemakom. Ali trebalo je oekivati da e se Francuzi odrei te suradnje i da e u sjevernoj Africi traiti sporazum sa saveznicima. Kako saveznicima nije stalo do borbe sa Francuzima moralo se uiniti sve da se to prije obustavi vatra na desantne snage. Prvi korak u takvoj situaciji bio je da se desant ne vodi pod britanskom, nego pod amerikom zastavom. General Dwight Eisenhower dobio je vrhovnu komandu nad saveznikim snagama. Churchill je ak predloio da svi savezniki vojnici nose amerike uniforme. Na sve tenkove i oklopna vozila stavljeni su ameriki znakovi. Vojna problematika ovog desanta komplicirala se i time to je po prvi put u drugom svjetskom ratu trebalo da Britanci zajedno s Amerikancima izvedu kombiniranu operaciju. Osim toga,

vrijeme za pripremu bilo je vrlo kratko. Gledano s vojnog aspekta, saveznici nisu imali nekih velikih prednosti. Njihovo jedino uporite u neposrednoj zoni iskrcavanja bila je britanska baza u Gibraltaru, koja je, osim morem, bila okruena i panjolcima, za koje se dugo nije znalo da li e ih Franco na kraju ipak odvesti na njemaku stranu. Nesigurnost u dranju panjolaca imala je takoer svoju ulogu prilikom pripremanja desanta u Maroku, jer je dio te oblasti bio panjolski. Operacijski plan Torch dobio je 9. kolovoza svoj prvi, ali privremeni, oblik. Bila su planirana etiri mjesta za iskrcavanje: jedno na atlantskoj obali u podruju Casablanke, i tri na sredozemnoj obali u podruju Bonea. Alira i Orana. Diskusije voene o pitanju da li se ta etiri istodobna desanta mogu izvesti trajale su dugo i dovodile su do stalnih nesuglasica izmeu britanskih i amerikih generala. Oko 5. rujna postignut je osnovni sporazum. Odlueno je da se invazija izvri kod Casablanke. Orana i Alira, dakle, tri iskrcavanja, a ne kako je prvotno zamiljeno etiri. Iskrcavanje kod Casablanke imalo je prednost to bi se na atlantskoj obali Maroka dobila velika pomorska luka s dobrim vezama s unutranjou, (eljeznika pruga) do luke Orana na obali Sredozemnog mora. Cijela operacija Torch bila je usmjerena protiv Rommelove oklopne armije, koju je valjalo napasti sa zapada. Nastupanje prema Tunisu trebale su izvesti u prvom redu britanske jedinice. Predvieno je da zapadna desantna grupa, pod komandom general Georgea Pattona, zauzme Casablancu. Centralna desantna grupa, pod komandom general Lloyda Fredendalla, trebala je napasti Oran. Istona desantna grupa bila je odreena za Alir. Sastojala se od mjeovitih britansko-amerikih snaga, a bila je pod zapovjednitvom general Rydera. Osim isto vojnih, trebalo je rijeiti i osjetljive politike probleme. Da bi Francuze u Maroku i Aliru brzo prinudili na obustavu vatre, saveznici su pokuali nai neku uglednu francusku vojnu linost koja bi Francuze na to uspjela nagovoriti. Za taj zadatak izabran je general Henri Giraud. On je 9. studenog u drutvu generala Clarka doao u Alir da Francuze uvjeri u nunost prijelaza na stranu saveznika. Njegov poziv preko radija nije imao nekog osobitog uinka. U momentu kada se saveznicima uinilo da je general Giraud u biti maak u vrei, pojavio se drugi ovjek. Ponudio se, naime, drugi francuski vojnik: admiral Darlan, drugi ovjek vojnog kabineta iz Vichyja. On je 10. studenog naredio svim francuskim jedinicama i njihovim komandantima da prestanu otvarati vatru na saveznike. Dok su u Maroku i Aliru borbe obustavljene 12. studenog, u Tunisu su stvari stajale drukije. Nakon uspjenog iskrcavanja napad je nastavljen i saveznike trupe ulaze u Tunis, najvaniji cilj napada bio je grad Tunis. U prosincu je napad morao biti odgoen za proljee zbog jakih kia i loeg vremena, a u Tunisu su se nalazile jake njemake snage prebaene sa Sicilije. Krajnji rezultat operacije Torch bio je uspostavljanje linije fronte od Bizerte na sjeveru do Gafse na jugu. Britanska 8. armija

nastavila je napredovati nakon proboja njemake linije ko El Alameina, a iz Alira su se prema istoku kretali saveznici, tako da su njemako talijanske jedinice morale voditi rat na dva fronta. Zapovjednik snaga u Tunisu postao je pukovnik Jrgen von Arnim, a Rommel se trebao povui na utvrenu liniju Mareth, ali je on dobio i odobrenje za napad prema zapadu. Ne ekajui proljee grupa armija Afrika izvela je protunapad. Najvee borbe vodile su za prolaze kroz klance Faid, Maizila, El Kasserin. Protunapad je bio vrlo uspjean tako da je u jednom trenutku postojala mogunost da se saveznici opkole. Meutim ve pred pobjedu Rommel je morao odustati jer je ostao bez goriva a pomo nije stizala zbog stalnog bombardiranja konvoja. Borbe na liniji Mareth bile su sve ee, kada je Montgomery uz pomo Francuskog generala Leclerca probio liniju, Nijemci su se povukli na istoni greben. Amerikanci su se susreli sa Montgomeryjevim trupama kod Gafse i time je obru u Tunisu bio zatvoren. Posljednji napad poeo je 19. travnja, Rommel je ve prije toga napustio Tunis, glavni cilj je bio grad Tunis i Bizerti. To nije dugo trajalo. Sedmog svibnja su britanske oklopne divizije ule u Tunis, dok je amerika pjeadija napredovala prema Bizerti. Amerikanci su se morali uporno boriti za kotu 609, koja se nalazi juno od Bizerte, a branili su je njemaki padobranci. Poslije 7. svibnja saveznici su krenuli prema obali, te je time njihovo napredovanje dobilo karakter akcije ienja. Trinaestog svibnja i to je zavreno. Von Arnim je kapitulirao s njemakim trupama, a talijanski komandanti su ga slijedili. Zarobljeno je vie od dvije stotine i pedeset tisua njemakih i talijanskih vojnika. Time je zavren rat u sjevernoj Africi. Za napada na Siciliju odlueno je na konferenciji u Casablanki u sijenju 1943. Jo istog mjeseca je general Mark Clark aktivirao petu armiju Sjedinjenih Drava u sjevernom Maroku, dok je general Alphonse Juin, francuski komandant u Sjevernoj Africi, sakupio ekspedicijski korpus od Marokanaca, Aliraca i Francuza. Clarkove i Juinove snage bile su u rezervi za invaziju na Italiju. U veljai su poele opsene pripreme za iskrcavanje na Siciliji. Za desant je predviena 15. grupa armija pod komandom generala H. Alexandera, britanska 8. armija, pod komandom generala B. Montgomeryja i amerika 7. armija, pod komandom generala Pattona. Siciliju je branila talijanska 6. armija i 2 njmake divizije ukupno 12 divizija, sa oko 300 000 vojnika (od toga 70 000 Nijemaca). Iako je tada Italija imala vrlo jaku flotu nije ju upotrijebila. Saveznici su ve duge tjedne neprekidnim bombardiranjem mrvili neprijateljsku obranu na Siciliji, junoj Italiji, na Sardiniji i na maloj skupini priobalnih otoka, meu kojima se nalazila snano utvrena Pantelleria. Eisenhower je najprije odluio zauzeti Pantelleriju, ali se ona 11. lipnja, nakon snanog zrakoplovnog bombardiranja, predala bez borbe. Obrana Sicilije povjerena je feldmaralu Kesselringu, koji je smatrao da e do iskrcavanja doi na jugozapadu

otoka. Iskrcavanje je poelo nou sa 9. na 10. srpanj i gotovo u potpunosti je uspjelo. Do sredine kolovoza zauzet je cijeli otok. Mussolinijeva se vlast poela drobiti ve davno prije iskrcavanja na Siciliji. Kad su savezniki avioni razbili talijanske gradove i prometne veze, klonuo je duh naroda. Ponestalo je hrane. U industrijskim sreditima izbili su nemiri i trajkovi. Tajna je policija izvijestila Mussolinija da mnogo vatrenih faista kuje urotu protiv njega: grof Dino Grandi, maral Pietro Badoglio, osvaja Etiopije, i general Vittorio Ambrosio, ef generaltaba. Dvadeset i etvrtog srpnja sazvao je Duce veliki faistiki savjet u Palazzu Venezia na prvi sastanak nakon godine 1939. Dva je sata strastveno govorio i tako pokuavao ohrabriti svoje umorne suradnike u crnim kouljama. Nije mu uspjelo. Grandi je bio toliko drzak da je predloio rezoluciju u kojoj se zahtijevalo da Mussolini preda kralju Viktoru Emanuelu komandu nad oruanim snagama. Devetnaest faista je poduprlo tu rezoluciju, sedmorica su glasala protiv nje. a dvojica su se suzdrala od glasanja. Mussolini je otiao iz dvorane znajui da je propao. Kad je Mussolini izaao iz palae, uhapsili su ga karabinjeri, gurnuli u ambulantna kola i prokrijumarili na otok Ponza u internaciju. Kralj je preuzeo komandu nad armijom koja se raspadala i naloio Badogliju da sastavi novu vladu. Pad faistike vlade pokrenuo je mase naroda, antifaistiko i antiratno raspoloenje zahvatilo je cijelu zemlju. Dana 19. kolovoza Badoglijeva vlada poela je pregovore o kapitulaciji. Kapitulaciju je potpisao 3. rujna general Giuseppe Castellano u Cassibileu kod Sirakuze na Siciliji. Bilo je dogovoreno da se ona objavi 8. rujna putem radija, kako bi se ona poklopila sa saveznikim iskrcavanjem na kopno. Bez obzira na previranja u Italiji Nijemci su odluili estoko braniti Italiju. Na talijanski poluotok je prva stupila Montgomeryjeva osma armija koja se 3. rujna pod snanom artiljerijskom i zrakoplovnom zatitom prevezla preko Mesinskog tjesnaca i jurnula kroz Kalabriju prema sjeveru. est dana kasnije iskrcala se peta armija Sjedinjenih Drava pod komandom Marka Clarka na pjeanim obalama Salernskog zaljeva. Montgomery je razmjerno glatko napredovao. Clarkove su snage, meutim, ve u poetku naile na tekoe. Iskrcale su se nou bez prethodnog artiljerijskog bombardiranja, nadajui se da e iznenaditi neprijatelja. Saveznici su bili uvjereni da e lako i brzo zauzeti oblinji Napulj ako se na talijanskom tlu iskrcaju dovoljno daleko na sjeveru, kod Salerna. Meutim, njemaku obalnu obranu nisu mogli probiti. Osim toga su ameriki vojnici oekivali lako iskrcavanje, jer su upravo uli novost da se Italija predala. U tom tekom trenutku poelo je ameriko bombardiranje breuljaka oko Salerna. Clarc je sada preuzeo inicijativu i pritisnuo Nijemce u Napulj i 1. listopada ga osvojio. Na sjeveroistoku je Montgomery uz slab otpor napredovao do Foggia i sjeverno od njega. Osmog listopada uspostavljena je linija fronta.

15. DRUGI SVJETSKI RAT DO LIPNJA 1941. GODINE

Suprotno uvrijeenom miljenju, Njemaka u vrijeme izbijanja rata za njega nije bila spremna, bila je u mnogo inferiornijem poloaju s obzirom na stanje na poetku Prvog svjetskog rata. S druge strane, u kvalitativnom smislu bila je u velikoj prednosti u odnosu na svoje protivnike. Njemaka vojska imala je tri grane. Najbrojnija grana bila je kopnena vojska, poznatija pod nazivom Wehrmacht. Njome su zapovijedali vojni strunjaci kao von Manstein, Rommel, Keitel, Jodl i drugi. Kopnena je vojska veinu rata vodila metodom koja je nazvana Blitzkriegom ("munjeviti rat"). Luftwaffe, odnosno ratno zrakoplovstvo bilo je pod zapovjednitvom dopredsjednika Gringa, letakog asa iz Prvog svjetskog rata, nanijela velike tete po Europi. Kriegsmarine, tj. ratna mornarica, bila je trea grana Njemake vojske. Ona u pomorskim bitkama nije postigla neke vee pobjede, unato tome to je bila pod vodstvom izvrsnih vojnih strunjaka - admirala Dnitza i Raedera, a ponajvee uspjehe je postigla podmornika flota.25 Hitler, koji je i sam rodom iz Austrije, imao je veliku elju za pripojenjem Austrije Njemakoj to je i pokazao 1934.g. kad je javno zahtijevao pripojenje Austrije. I sama politika tadanjeg Reicha je bila voena pod sloganom: "Svi Nijemci u jednoj dravi." Ovakva politika nastavit e se i dalje pa je logini ishod bio Drugi svjetski rat. Poto su Austrijanci bili pripadnici tzv. "arijske rase", Austrija je pala kao prva rtva Reicha (Treeg Rajha). 12.oujka 1938. godine Hitlerove pristae ulaze u austrijsku vladu gdje odmah preuzimaju ministarstva unutarnjih i vanjskih poslova. S ve velikim utjecajem unutar drave, ve iste godine organiziraju referendum o pripojenju Njemakoj. Referendum je odran pod strogim nadzorom nacista tako da su oni doslovno vidjeli tko je zaokruio "ZA" , a tko "PROTIV" pripajanja Njemakoj. Zbog ovakve stroge kontrole rezultati referenduma su bili nevjerojatni, ak 99,7% stanovnitva Austrije izjasnilo se za pripojenje. Zapadne sile nisu niim odgovorile na ovakav razvoj situacije iako se Versajski ugovorom izriito zabranilo ujedinjavanje Austrije i Njemake. Nakon to je godine 1937. izmeu Njemake, Italije i Japana potpisan tzv. Antikominternski Pakt - pretea budueg Trojnog pakta - Njemaka je godine 1938. poduzela nasilnu aneksiju, tzv. Anschluss Austrije. Hitlerov reim je taj potez opravdavao provoenjem naela o pravu na
25

samoodreenje, odnosno injenicom da su mnogi Austrijanci sebe smatrali dijelom njemake nacije od koje su odijeljeni umjetnom granicom. Hitler je slian izgovor odluio primijeniti na Sudete - oblast ehoslovake gdje su Nijemci inili veinu. ehoslovaka vlada je bila spremna da se pokuaju mijenjanja granica odupre oruanim putem, raunajui na svoj status vjerne francuske saveznice. Meutim, britanska vlada je drala da jo nije u potpunosti spremna za rat pa je nagovorila Francusku da zajedno s njom 30. rujna 1938. sklopi Mnchenski sporazum kojim je Njemakoj priznato pravo na Sudete.26 Ostavljena na cjedilu, ehoslovaka vlada je podlegla njemakom ultimatumu. Dok je dio svjetske javnosti ovim dogaajima bio okiran i razoaran, veliki dio zapadne javnosti ih je smatrao ispravljanjem versajskih nepravdi te iskoritenom prilikom za postizanje trajnog mira u svijetu. Pakt Ribentrop-Molotov ili kako se slubeno zvao Pakt o nenapadanju izmeu Njemake i Saveza Sovjetskih socijalistikih Republika je u stvari bio sporazum o nenapadanju izmeu Njemakog Treeg Reicha i Sovjetskog Saveza. Potpisan je 23. kolovoza 1939. god. u Moskvi od strane sovjetskog ministra vanjskih poslova Vjaeslava Molotova i njemakog ministra vanjskih poslova Joachima von Ribbentropa.27 Meusobni pakt o nenapadanju bio je na snazi do poetka Operacije Barbarossa 22. lipnja 1941. god. kada je Njemaka napala SSSR. Iako je slubeno bio oznaen kao "pakt o nenapadanju", ovaj sporazum obuhvaao je i tajni protokol kojim je izvrena podjela interesnih sfera u nezavisnim zemljama Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj. Tajni protokol je eksplicitno predviao "politike i teritorijalne promjene" u oblastima navedenih zemalja to je ovaj sporazum pretvorilo u agresivni vojni savez usprkos njegovom slubenom nazivu. Kao posljedica ovog sporazuma sve navedene zemlje su napadnute i okupirane, bilo od strane Njemake, bilo od strane SSSR-a. Jedino je Finska, koja je dva puta vodila rat sa Sovjetskim Savezom tijekom Drugog svjetskog rata, uspjela sauvati svoju nezavisnost, ali je bila prinuena ustupiti odreene teritorije. Prije izbijanja neprijateljstava, Poljska je veinu vojske koncentrirala na granicama, nastojei demonstrirati volju za otporom, odnosno krenuti u protuofenzivu ako se ukae prilika. Time je, s obzirom na poljski geostrateki poloaj, Nijemcima omoguena prilika da na samom poetku izvedu seriju obuhvatnih manevara kojima e poljske snage biti odsjeene od svoje pozadine i prisiljene na predaju.

26 27

Dva dana nakon njemakog napada, Njemakoj su rat objavile Francuska i Britanija, ime je rat i formalno dobio karakter svjetskog, pa zato neki povjesniari navode 3. rujna 1939. kao datum njegovog poetka. Sve nade Poljaka da e se uspjeti obraniti vrlo su brzo rasprene iz dva razloga: Nijemci su, u potpunosti iznenadili Poljake brzinom svog napredovanja, a francuska ofenziva u Saarskoj oblasti, koja je trebala rasteretiti Poljake, odmah je zaustavljena, mada je bila poduzeta isto demonstrativno bez volje i dovoljnih snaga da postignu bilo kakav znaajan uspjeh. 17. rujna, SSSR je poduzeo invaziju s istoka i bez nekog veeg otpora izbio na unaprijed dogovorenu demarkacijsku liniju koja manje-vie odgovara dananjoj istonoj poljskoj granici. Dio poljske vojske izbjegao je u Rumunjsku, odakle e prijei na Zapad, dok je ostatak zarobljen do poetka listopada. Istoni dio Poljske anektirao je SSSR, a zapadni je bio pod tzv. Generalnim guvernerom u sastavu Treeg Reicha. 13. prosinca 1939. bila je prva vea pomorska bitka u Drugom svjetskom ratu. Njemaki bojni brod Admiral Graf von Spee, koji je patrolirao junim Atlantikom, pronaen je kraj estuarija rijeke La Plate u Junoj Americi od strane tri manje britanske krstarice: HMS Exeter, HMS Ajax i HMS Achilles. Tijekom bitke, Exeter je pretrpio teka oteenja, te je prisiljen na povlaenje. Ajax i Achilles prisilili su Graf von Speea da se povue u neutralnu luku Montevideo. Nakon veoma napetog perioda kapetan Graf von Speea, Hans Langsdorff, zapovijedio je da posada sama potopi svoj brod umjesto da ponovno ue u bitku. Bitka je bila veliki propagandni udarac za Nijemce. U 06:14 sati po lokalnom vremenu 13. prosinca 1939. brodovi su primijetili jedni druge i poeli su se primicati. Posada Admiral Graf von Speea je na poetku posumnjala da su, osim Exetera, druge dvije lake krstarice manji razarai koji su titili konvoj. Tada i Nijemci napadaju. Exeter se okree prema sjeverozapadu dok Ajax i Achilles zajedno prema sjeveroistoku. Graf von Spee otvara vatru iz svojih 280 mm topova u 06:18.28 Plovei na zapad paralelno s britanskom tekom krstaricom Exeter bojni brod Admiral Graf von Spee snano ju je tukao svojim najjaim topovima, a novozelandska krstarica Ajax sve je vie zaostajala. Oko 07:16 njemaki bojni brod naglo skree prema britanskoj tekoj krstarici Exeter u namjeri da je konano potopi. Premda na britanskoj krstarici djeluju samo dva topa, ostali su oteeni, posada Exetera tako dobro gaa da je Graf von Spee morao ustuknuti i udaljiti se. Istodobno britanska laka krstarica Ahchilles i novozelandska laka krstarica Ajax uspjevaju smanjiti udaljenost i sada one tuku sve preciznije po njemakom brodu. Izgledalo je da su u tom trenutku Nijemci izgubili ivce i da vie ne znaju na koju stranu uzvratiti paljbu.
28

Ipak, zapovjednik bojnog broda Admiral Graf von Spee Hans Langsdorff usmjerio je paljbu na lake krstarice i u 07:25 granata od 280 mm pogaa Ajax i unitava mu obje krmene topnike kule. Istodobno pogoena je i Exeter koja sada ostaje bez svih topova i vie nema ime uzvratiti po Admiralu Graf von Speeu. Britanske krstarice bile su primorane udaljiti se od njemakog bojnog broda i urno izvriti popravke ne bi li ponovno mogle u bitku sa jo neoteenim njemakim bojnim brodom. Nikada nee biti jasno zato se njemaki bojni brod iznenada sklonio u neutralnu luku Montevideo, a nije bolje iskoristio svoje bojne mogunosti i prednosti. Sukladno tadanjim meunarodnim propisima bojni brod smio je ostati u neutralnoj luci najvie 24 sata, njemaki veleposlanik uspeo je izboriti traenih 72 sata, a opet nije jasno zato su se britanski diplomati u Montevideu tome estoko protivili kad je Britancima vie odgovaralo da Admiral Graf von Spee ostane u luci im due. Naime, u pomo ozbiljno oteenoj britanskoj bojnoj skupini hitala je britanska teka krstarica HMS Cumberland od 10,000 tona s osam topova od 203 mm. Cumberland je bila neto jaa od Exetera i jedina je bila u mogunosti pomoi dok su svi ostali britanski ratni brodovi bili na tisue milja daleko. Namjera Nijemaca sada je bila jasna: trebali su se probiti prema luci Buenos Aires gdje bi argentinske vlasti bile mnogo popustljivije prema njemakom bojnom brodu. No, 17. prosinca stigla je teka krstarica Cumberland. Njemaki depni bojni brod Admiral Graf von Spee polako je oko 18:15 sati poeo naputati luku. Svi su pomislili da e se na puini ispred Urugvaja razviti jo jedna pomorska bitka, ali dogodilo se suprotno. Oko 19:56 sa Admiral Graf von Speea zaule su se snane eksplozije. U prvom trenutku Britanci su pomislili da brod otvara paljbu, no nije bilo tako. Samo 14,48 km od obale Nijemci su sami potopili svoj brod. Zimski rat saveznikim je planerima uinio zanimljivom Skandinaviju. Stvoreni su planovi da se poalje ekspedicijski korpus s ciljem pruanja pomoi Finskoj, odnosno njenog stavljanja na savezniku stranu. To je kasnije trebalo posluiti kao izgovor za blokadu dopreme Njemakoj strateki vanih zaliha eljezne rudae iz vedske. Na planovima se nastavilo raditi i nakon finske kapitulacije u oujku 1940. godine. Djelomino uznemiren najavama o takvim planovima, Hitler je zapovjedio da se pripremi invazija Danske i Norveke. Dana 9. travnja 1940. godine Nijemci su bez otpora osvojili Dansku koja e biti okupirana sljedeih pet godina. Kraljevska obitelj i lanovi parlamenta bili su prisiljeni napustiti glavni grad Norveke i povui se u mjesto Elverum, 80,47 km udaljeno od vedske granice.29 Quisling je tu vidio svoju priliku da se domogne vlasti te se ve nekoliko sati nakon njemake invazije proglasio premijerom, a Narodni savez jedinom legalnom politikom strankom.
29

Do 1942. godine Nijemci nisu priznali Quislinga za norvekog premijera sve dok to ne uini norveki kralj Haakon II, ali kako je on to uporno odbijao uiniti iste godine Njemaka je priznala Quislingovu vladu.30 Zauzvrat Quisling se trudio u norveko drutvo usaditi nacistike principe i praksu, te je takoer organizirao i progone idova. Pored toga provodio je teroristike metode spram onih koji su iskazivali lojalnost kralju i legalno izabranoj vladi, a koji su nakon invazije na Norveku boravili u Londonu. Norvekoj su kralj i vojska pruili otpor, ali su Nijemci, koristei lokalnu nadmo u zraku te brzo osvajanje aerodroma, uspostavili mostobrane koje nije bio u stanju unititi ni dolazak relativno malobrojnog saveznikog ekspedicijskog korpusa. Iako je Britanska mornarica njemakoj mornarici nanijela velike gubitke, Norveka je u lipnju 1940. pala pod potpunu njemaku kontrolu, ime je stvorena vana baza za budue podmornike operacije na Atlantiku. 10. svibnja, nakon viestrukog odgaanja i promjene planova, otpoela je velika njemaka ofenziva na zapadnoj fronti. Kao to se bilo i oekivalo, Nijemci su odluili zaobii Maginotovu liniju i Francusku napasti preko teritorija neutralne Belgije. Zbog toga su saveznici odmah poslali svoje najbolje i najbrojnije snage u dubinu belgijskog teritorija da ih tamo, prema prethodnom planu, zaustave. Ono to se nije oekivalo bilo je da e Nijemci zajedno s Belgijom napasti Nizozemsku koja je, za pet dana i nakon teroristikog bombardiranja Rotterdama, odmah kapitulirala, odnosno da e glavni udar biti kroz umovite Ardene za koje se dralo da su neprohodni za tenkove i druga moderna vozila. Francuske su snage bile potpuno iznenaene, te, kada su njemake snage ve za tri dana izbile na rijeku Meuse kod Sedana, nisu bile u stanju pruiti adekvatan otpor. Nijemci su preli rijeku i tenkovskim kolonama brzo odsjekli glavninu saveznikih snaga u Belgiji od Francuske. Pokuaji saveznika da se razbije njemaki klin nisu uspjeli, a 28. svibnja Belgija je slubeno kapitulirala. Saveznike su snage bile svedene na sve manji mostobran kod Dunkerquea gdje je do 4. lipnja izvedena jedna od najspektakularnijih i najuspjenijih evakuacija u vojnoj povijesti. Nakon to je 28. svibnja 1940. belgijski kralj Leopold potpisao predaju belgijske armije zbog snanih njemakih prodora kroz Ardensku umu, saveznike snage, sainjene od Belgijanaca, Francuza i Britanskog Ekspedicijskog Korpusa, ostaju odsjeene na sjeveru i poinju uzmicati prema jedinoj luci koja im je jo preostala. Prema Dunkerqueu. U tom gradu na francuskoj obali skupila se treina milijuna saveznikih vojnika ekajui evakuaciju. Premda je taj dogaaj poslije bio nazvan "udo kod Dunkerquea", saveznicima u njihovoj evakuaciji nije pomoglo nikakvo udo, ve dva razloga koji se mogu
30

savreno dobro razjasniti. Prvi od njih bio je loe vrijeme koje je vezalo Luftwaffe za tlo, dok je drugi bio britanska avijacija koja je krajnjim naporima izvojevala premo na nebu. No, najudnije od svega bio je Hitlerov nalog 24. svibnja koji je tenkove zaustavio tik pred Dunkerqueom i prepustio Luftwaffeu da uniti armiju u stupici. Za to vrijeme 338.226 saveznikih vojnika evakuirano je preko Kanala zahvaljujui najudnijoj floti u povijesti sainjenoj od- ribarica, trajekata, luksuznih jahti, ratnih brodova te svih ostalih plovila koja su se mogla nai u britanskim, francuskim, nizozemskim i belgijskin lukama. Kada je Hitler shvatio to se dogaa potjerao je svoje tenkove u napad, no Britanci su ve organizirali snanu obrambenu liniju. Tek je 4.lipnja, kada je otiao ve i posljednji Englez, otpor popustio te se Njemcima predalo oko 40.000 Francuza i Belgijanaca. Osvajanje Dunkerquea Nijemcima je omoguilo da se okrenu na jug prema uglavnom demoraliziranim francuskim trupama i 5. lipnja zaponu ofenzivu koja je brzo probila njihove poloaje. Francuska je vojska, bila paralizirana velikim brojem izbjeglica na cestama te sve veim politikim podjelama u vladi, gdje je poelo prevladavati miljenje Philippea Ptaina da dalji otpor nema smisla.31 Dana 10. lipnja, smatrajui je da su saveznici izgubili rat te da se jeftino moe domoi njihovih kolonija, Italija se i slubeno pridruila Hitleru kao saveznik. Prva vanija talijanska ofenziva bio je napad na francuske poloaje na granici, tokom koga je nekoliko francuskih bataljuna uspjeno zaustavilo cijelu jednu talijansku vojsku. Taj uspjeh nije imao skoro nikakav efekt na ope stanje u Francuskoj, gdje je vlada i slubeno otpoela pregovore o kapitulaciji. S time se nije sloio general de Gaulle koji je 18. lipnja odletio u London i stao na elo tzv. Slobodnih Francuza koji e iz emigracije nastaviti pruati otpor Nijemcima.32 etiri dana kasnije Ptainova vlada potpisala je primirje temeljem kojeg je Francuska podijeljena na sjeverni dio pod njemakom okupacijom, i juni dio kojim je upravljala Ptainova vlada u Vichyju, tzv. Vichyjevsku Francusku. Poetkom ljeta je, nakon kapitulacije Francuske, Hitlerova Njemaka postala gospodarom europskog kontinenta, a Britanija i njeni dominioni ostali bez saveznika. Mnogi u svijetu su drali da je Njemaka time stekla tako povoljnu poziciju da dalji rat nema smisla, odnosno da je jedina alternativa prihvatiti njemaku "velikodunu" ponudu za mir i tako sauvati onoliko Britanskog Imperija koliko se moe ouvati. Kada je Churchillova vlada sve te ponude odbila, Hitler je zapovjedio da se zapone planiranje invazije koja je dobila kodno ime Operacija Morski Lav.
31 32

Nijemci nimalo nisu skrivali pripreme za invaziju, smatrajui kako e time Britanija biti stavljena pod psiholoki pritisak, koje e bombardiranje od strane Luftwaffe uiniti neizdrljivim. No, planiranje i pripreme za invaziju su takoer pokazali velike organizacijske i logistike slabosti njemakih oruanih snaga - nedostatak mornarikih resursa nunih za tako sloenu i ambicioznu operaciju kao to je masovno iskrcavanje na Britansko Otoje. Planeri Operacije Morski Lav (Unternehmen Seelwe) su doli do zakljuka kako anse za uspjeh imaju jedino ako desantnim snagama prije toga nitko ne bude u stanju pruiti otpor. To se pogotovo odnosilo na britansku Kraljevsku mornaricu ije su snage prijetile masakrom njemake invazijske flotile, odnosno konvoja koje su poslije trebali snabdijevati uspostavljene mostobrane. Hermann Gring, zapovjednik Luftwaffe, je Hitlera uvjerio kako su njegove snage - koje su se bile iskazale u kampanjama u Poljskoj, Norvekoj i Francuskoj - vie nego sposobne zranim udarima slomiti britanski otpor prije samog iskrcavanja. Jedina prepreka tim planovima bio je RAF, pa je njegovo unitenje navedeno kao kljuan preduvjet za izdavanje zapovijedi za invaziju. Njemaka strategija u bitci, koja je u manjem opsegu otpoela ve u srpnju, bili su napadi na RAF-ove instalacije u junoj Engleskoj, odnosno uvlaenje RAF-ovih jedinica u iscrpljujui okraj u kojem bi do izraaja dola njemaka tehnika i brojana premo. Ono to planeri Luftwaffe nisu imali u vidu bio je niz prednosti na strani RAF-a - postojanje radara, veliki broj suvremenih lovakih zrakoplova tipa Hurricane i Spitfire sposobnih da se nose s njemakim Me-109, mogunost ponovnog koritenja pilota oborenih nad vlastitim tlom kao i izvrsna organizacija britanske industrije koja je nove lovake avione proizvodila bre od njemake. Kako se bitka intenzivirala tokom kolovoza, tako su do izraaja poele dolaziti i neke velike slabosti Luftwaffe. Ispostavilo se da Me-109 ima prekratak dolet, pa su njemaki bombarderi van podruja june Engleske bili lak plijen britanskih lovaca, a ta podruja za RAF-ove snage bile relativno sigurna baza. Iako je RAF povremeno bio u krizi - vie zbog nedostatka iskusnih pilota, nego zrakoplova uspjele su svo vrijeme ouvati svoju borbenu sposobnost. Do 15. rujna - dana koji je postavljen kao poetak invazije - postalo je vie nego jasno da Luftwaffe nije ispunila svoj zadatak. S pribliavanjem jeseni i kvarenjem vremena u Kanalu La Manche, kod Hitlera su nestale sve iluzije o izvedivosti iskrcavanja, pa je ono otkazano. Taj poraz - prvi u ratu - Nijemci su nastojali sakriti nastavkom estokog bombardiranja britanskih gradova i industrijskih resursa.33
33

To, kao i poetak nesmiljenog podmornikog rata, trebao je umjesto invazije baciti Britaniju na koljena. Krajem 1940. Britanci su pokrenuli Operaciju Kompas - prvu vaniju savezniku ofenzivu u ratu - koja je za posljedicu imala potpuno rasulo talijanske vojske u Sjevernoj Africi. No, taj se uspjeh nije mogao iskoristiti, jer je Churchill donio odluku da se britanska pojaanja i drugi resursi upute u Grku, ime je izazvao Hitlera da zapovijedi napad na Grku, poznat pod ifrom Operacija Marita. Bilo je planirano da se napad izvede s teritorija Bugarske i Jugoslavije - drava koje su do proljea 1941., isto kao i Maarska i Rumunjska, prikljuene Trojnom paktu. No, 27. oujka u Jugoslaviji je izveden pu i ustanovljena nova, pro-britanska vlada na elu s generalom Duanom Simoviem. Razbjesnjeli Hitler odluio je da zajedno s Grkom bude napadnuta i Jugoslavija, to se i dogodilo 6. travnja. Demoralizirana jugoslavenska vojska brzo je savladana i prisiljena na kapitulaciju 17. travnja. Grka vojska odrala se neto due - do 20. travnja, nakon ega su njeni ostaci, zajedno s britanskim ekspedicijskim korpusom nali utoite na Kreti. Nijemci su 20. svibnja izvrili padobranski desant na Kretu te je zauzeli, iako uz velike gubitke meu svojim elitnim padobranskim jedinicama.

16. RAT OD 1944. 1945. Teheranska konferencija je konferencija najviih predstavnika Saveznika u Drugom svjetskom ratu, odrana u Teheranu, 28. studenog 1. prosinca 1943. Sudjelovali su britanski premijer Winston Churchill, ameriki predsjednik Franklin Delano Roosevelt i generalni sekretar Komunistike partije Sovjetskog saveza Josif Staljin, te njihovi najvii vojni i politiki suradnici. U vrijeme odravanja konferencije bilo je jasno da Sile Osovine gube rat: Italija je ve kapitulirala, a Njemaka i Japan bili su u defanzivi. Njihov je otpor meutim bio jo vrlo jak i pred Saveznicima su stajale teke zadae. Teite diskusije bilo je na Europi: Sovjetski savez vodio je teke bitke pa su Staljina zanimale samo tri stvari: poetak Overlorda, Anvil (invazija na Sredozemlju) i imenovanje glavnog komadanta. Roosvelt se pred amerikim biraima idue godine htio iskazati brzom i odlunom pobjedom, pobjedom koja bi osigurala merkantilnu nadmo Amerike u itavom poslijeratnom razdoblju. A pred oba ta cilja isprijeila se upravo Velika Britanija; usprkos dugotrajnoj nesnoljivosti

izmeu kapitalizma i komunizma, Roosvelt je bio voljan sada zaigrati s Rusima. Churchill je teio pobjedi koja nee iz Britanije iscijediti sve snage i gurniti je u poloaj drugorazredne svjetske sile. Imao je na umu istono Sredozemlje ne samo radi osiguranja uspjeha Overlorda nego i da bi zadrao utjecaj na tom podruju. Dok Staljin je bio siguran da kako Churchill eli da Nijemci i Sovjeti iskrvare na bojitu kako bi anglo-amerika alijansa nakon toga postala prva svjetska sila. Uz to Staljin je imao i vlastitih interesa na istonom Sredozemlju, pa e uinit sve kako bi sprjeio uplitanje drugih na Balkanu. Staljin je htio odmah pridobiti Roosvelta pa je im je Ameriko poslanstvo sletilo u Iran ponudio zatitu u sovjetskoj vili jer je navodno uo da se na Roosvelta sprema atentat. U vili je Staljin posjeivao Roosvelta i njih dvojica su dugo nasamo razgovarali, tako da je Konferencija bila zavrena prije nego to je i poela. Postigli su i naelnu suglasnost i o glavnim politikim pitanjima. Donesene su odluke: iskrcavanje zapadnih Saveznika u Francuskoj zapoet e u svibnju 1944., a u isto vrijeme Crvena armija e otpoeti veliku ofanzivu; da e Saveznici pomagati partizane u Jugoslaviji; ako Turska zarati protiv Njemake a Kraljevina Bugarska objavi rat Turskoj, SSSR e objaviti rat Bugarskoj; U Kairu nakon konferencije u Teheranu je Roosvelt Churchillu rekao da nenamjerava zapovjednikom imenovat Georga Marshalla, koji je to uostalom silno elio i zasluio,jer mu je on dragocjen i nenadoknadiv za uspjeno voenje rata te ga zbog toga treba u Washingtonu. Predloio je generala Eisenhowera i Churchill je na to pristao. Nakon poraznih iskustava u brdovitoj Italiji, saveznici su konano prihvatili ameriko stajalite da je rat najbolje dobiti direktnim udarom u Njemaku preko ravniarske Zapadne Europe. Od kraja 1943. ubrzale su se pripreme za veliko iskrcavanje na francusku obalu, koje je dobilo ifru Operacija Overlord. Bitka za Normandiju vodila se 1944 izmeu snaga nacistike Njemake koje su okupirale zapadnu Europu, i saveznikih snaga ostaje najvea pomorska invazija u povijesti, invazija koja je ukljuivala preko tri milijuna vojnika koji su prevezeni preko kanala. Saveznici su uestalo bombardirali cijelu Francusku. Zapravo samo jedna treina bomba baena je na Normandiju. U bombardiranju je ukupno sudjelovalo vie od 11 000 zrakoplova koji su bacili vie od 195 000 tona bombi. Bombarderi su ciljali prometnu mreu, radarske centre, vojne baze i artiljerijske poloaje. Dio bombardera imao je zadatak gaati plae kako bi se stvorili zakloni za saveznike vojnike, meutim promaili su za vie kilometara.

Zapovjednikom operacije Overlord imenovan je ameriki general Dwight D. Eisenhower. On je za operaciju morao pripremiti 1 milijun vojnika i jo 2 milijuna ljudi za ratnu proizvodnju. Od velike vanosti bilo je dobro odrediti mjesto i vrijeme invazije. Najloginije mjesto bilo je Pas-de-Calais jer je to bilo najblie Velikoj Britaniji i zranim lukama otkuda bi polijetali bombarderi. To je istovremeno bilo i najneloginije mjesto jer je tamo njemaka obrana bila najjaa. Stoga je trebalo pronai novo, pogodnije mjesto. Saveznici su pogledali sjeverno i vidjeli poplavljenu regiju Flanders. Zatim su pogledali juno i uoili manje utvrenu regiju Normandiju. Jedan od kljunih dijelova za uspijeh operacije bile su i vremenske prilike, veliina, poloaj i svjetlost mjeseca te plima i oseka. Vrijeme je trebalo biti mirno, mjesec barem napola pun kako bi padobranci mogli raditi efikasno. Trebala je biti oseka koja bi lagano ila prema plimi kako bi se vidjele barikade i mine na plaama. Ovi vremenski faktori su se poklapali 5., 6., 7., 19., i 20. lipnja. Eisenhower je odluio da to bude 5. lipnja u zoru, oko 6 sati i 30 minuta. U studenom 1943. stari feldmaral von Rundstedt, zapovjednik itavog zapadnog fronta, zatraio je od Hitlera pojaanje, a dobio je tvrdoglavog, smijelog i ambicioznog Rommela Do 1944. Hitlerova Europa postala je gotovo neosvojiva tvrava, zatiena sa zapada Atlantskim zidom. Atlantski zid je bio vjerojatno najvei sistem vojnih utvrda u povijesti. Zid je bio napravljen u obliku rovova i uporita sa topovima i strojnicama. Plae su takoer bile teko utvrene, minirane te prekrivene bodljikavom icom. Do dana D Rommelove snage su ukupno postavile 6.5 milijuna mina. Polja u Normandiji Rommel je dao poplaviti i postaviti drvene stupove radi onemoguivanja slijetanja saveznikih zrakoplova. Ubrzo poto je doao na zapadni front Rommel je poeo inspekciju Atlantskog zida. Nije bio zadovoljan njegovim stanjem. Bio je dovren otprilike od Le Havrea do Nizozemske. Drugdje je obrambeni sistem bio u fazama dovravanja. Istina Atlantski zid bio je izvanredna prepreka ak i u ovakvim stanjima. Za obnovu je bilo potrebno tolko materijala i opreme da su dijelovi stare francuske Maginotove linije i njemaakih fortifikacija na granici prema Francuskoj (Siegfridova linija) bili upravo razneseni za potrebe atlaantskog zida. nego neprijatelju. Hitler je bio prisiljen da svoje garnizone na zapadu popujnava ljudima iz priuve, starcima,mladiima, ostacima divizija osakaenim na ruskom frontu i prisilnim dobrovoljcima iz okupiranih krajeva. Feldmaral Erwin Rommel se u dvorcu La Roche-Guyona pripremao za najbezizgledniju bitku svoje karijere. Vie od pola milijuna vojnika sainjavalo je posadu obrambenog sistema pod (str 29) Za von Rundstedta Hitlerov Atlantski zid bio je samo golemi blef, namjenjen vie njemakom narodu

njegovom komandom to se prostirao obalom dugom gotovo osam stotina milja, sve tamo od nizozemskih nasipa do Atlantikom zapljuskivanih obal Bretanjskog poluotoka. Rundstedtov Njegov plan odbijanja invazije sastojao se u tome da se velika masa vojnika zadri dalje od obale, a da se saveznike trupe napadnu nakon to se iskrcaju. Rommel se uope nije slagao s tom teorijom. Bio je posve siguran da se invaziji treba suprostaviti u zaetku. Smatrao je da nee biti vremena da se dovuku pojaanja iz pozadine. Rommel je bio uvjeren da e prva 24 sata invazije biti odluujue. Hitler se u principu sloio s Rommelovim planom. Nakon toga von Rudstedt je postao figura u vojnoj hijerarhiji na zapadnoj fronti. Rommel je izvravao von Rundstedtove zapovjedi smao onda ako su se slagale s njegovim vlastitim idejama. Njemaka 15. armija, Rommelova glavna snag, bila je koncentrirana oko Pas-de-Calaisa, na najuem dijelu Kanala izmeu Francuske i Engleske. Savezniki bombarderi tukli su ovi oblasti noi u no. ak su se i tamonji vojnici gorko alili na svoj raun govorei da je Normandija ''zona oporavka' gdje je jedva pala neka bomba Rommel je neprestano morao misliti kako da nadmudri saveznike kad god je rije o njihovim moguim najerama, o tome kako e poduzeti napad, gdje e se pokuati iskrcati i iznad svega kada. inilo se da je maratonsko bombardiranje, oznaavalo kako je oblast Pas-de-Calaisa odabrana za podruje gdje su saveznici odluili da udare. Ako uope napadnu. U mjesecu svibnju bilo je osamnaest dana kad su vrijeme, more i plima bili veoma povoljni za iskrcavanje, i Nijemci su zapazili da ih Eisenhover nije iskoristio. 30. svibnja von Rundestedt javio je Hitleru da nema znakova o ''neposrednoj prijetnji od invazije'. 4. lipnja zrakoplavni meteorolog u Parizu izvjestio je da se zbog loih vremenskih prilika nikakva saveznika akcija ne moe oekivati bar jo etrnaest dana. Zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta Luftwaffe nije mogao vriti zrana izvianja june Engleske obale, gdje su se u to vrijeme bili smjeteni savezniki brodovi. Rommel 4., 5. i vei dio 6. lipnja nije bio u svom tabu u Normandiji, ve je otiao u Njemaku jer mu je ena 6. lipnja imala roendan. Bile su 3 vee operacije kao potpora invaziji kodnih imena: Ultra, Fortitude i Double Cross System. Ultra je bila saveznika operacija u kojoj su pomou "raunala" dekodirali Enigmunjemaki kodirani komunikacijski sistem. Informacije koje su dobili omoguili su da tono saznaju poloaj njemakih trupa i gdje e se kretati. Fortitude je operacija u kojoj su saveznici napravili lanu vojsku koja je trebala napasti Norveku kako bi Nijemci dio svojih snaga poslali tamo. Double Cross System je bila operacija u kojoj su saveznici pridobili sve njemake pijune i pretvorili ih u dvostruke agente. Dvostruki su agenti uvjeravali Nijemce da e saveznici napasti Norveku, Pas-de-Calais i Normandiju. Ovi su izvjetaji rezultirali time da su Nijemci

veliku vojsku poslali prvo u Norveku, zatim na Mediteran pa onda u Pas-de-Calais i natrag. ak i nakon 6. lipnja Hitler je oekivao pravi napad na Norveku. Eisenhower je odgodio savezniku invaziju za dvadeset i etiri sata zbog nepovoljnih vremenskih prilika. Napadu su prethodili vojnici-izviai, ljudi koji su svjetlima imali oznaiti podruja gdje e se uskoro spustiti padobranci i jedrilicama prebacivana pjeadija. Avioni koji su prevozili britanske izviake jedinice upali su u zavjesu protuavionske vatre zbog ega su piloti skrenili s prvobitnog kursaa pa su promaili svoje ciljeve ili ih uope nisu nali. Nijemci su smatrali da je sputanje padobranaca samo saveznika varka kojoj je svrha da odvrati panju od njihova glavnog iskrcavanja u podruju Calais. (135) I dok su se u satima prije svanua padobranci borili u mranim ivicama Normandije, najvea armada to ju je svijet ikad vidio stala se prikupljati pred invazionim plaama. Plae Normandije nazvali su kodiranim imenima: Utah, Omaha, Gold, Juno i Sword Tri kilometra duga plaa Omaha iznad koje se uzdiu visoke stijene. Plaa je bila dodijeljena 29. diviziji amerike vojske. Nemirno more otealo je DD tenkovima da dou do obale tako da su uspjela samo dva od 29 koliko ih je poslano, a drugi su se potopili. Zbog niske naoblake bombardiranje njemakih poloaja bilo je prekratko i neprecizno. Padobrance je zadrala 2. SS divizija tako da se nisu uspjeli probiti do Atlantskog zida i unititi bunkere. Zbog tih razloga Omaha je postala najkrvavija plaa u operaciji Overlord. U 9 sati i 15 minuta mislili su prekinuti zauzimanje Omahe i preivjele poslati na druge plae. Rangeri su se uspjeli probiti kroz minska polja i zauzeti uporita na stijeni i omoguili iskrcavanje ostatka vojnika. Na plau Utah se iskrcalo 30 000 amerikih vojnika i 3 500 vozila i dvije grupe DD tenkova. Tenkovi su oistili put od mina i omoguili vojnicima da se popnu na stijenu. Nijemci su na plai pruali slab otpor i vojnici su se spojili s padobrancima i zauzeli njemake poloaje. Nijemci su pokuali s neorganiziranim slabim protunapadima, ali bezuspjeno. Juno plaa je dodijeljena 3. kanadskoj diviziji. Problem je bio to je u moru bilo puno grebena pa su morali krenuti kad je dola plima pa nisu vidjeli mine tako da je dosta desantnih brodova na poetku iskrcavanja uniteno. Nijemci su pucali po vojnicima na plai, a kako su tenkovi kasnili nisu se mogli probiti do njemakih poloaja. Kako je dolazila plima morali su se pod svaku cijenu probiti to su do veeri i uspjeli. Sword plaa je dodijeljena 3. britanskoj diviziji. Specijalci su se trebali probiti do grada Ouistrehama i tamo se sastati sa 6. airborne divizijom. Sword je bila plaa koju su najvie bombardirali. Nakon bombardiranja iskrcani su vojnici koji su se probili do grada Ouistrehama i tamo se suoili s njemakom vojskom.

Gold plaa je dodijeljena 50. britanskoj diviziji i 8. oklopnoj brigadi. Cilj im je bio zauzeti grad Arromanches i napraviti bazu. Problem je nastao kada se more pogoralo i vie se nisu mogle vidjeti mine tako da je dosta vozila bilo uniteno. Do ponoi 6. lipnja 1944. saveznici su uspjeli odbiti sve protunapade i uspostaviti kontrolu nad plaama omoguujui iskrcavanje ostatka vojnika i na kraju pobjedu u ratu. Saveznicima je pomoglo to su Nijemci napravili jako lo zapovijedni lanac pa su bili neorganizirani i nisu mogli koristiti dio svojih snaga. Rommel je traio jo vojnika, prije svega pancer-divizije koje su stajale u rezervi daleko od obale, ali je Hitler bio uporan da ih zadri pod svojom linom komandom. Hitlerova idiotska naredba je bila da ak ni vrhovni komadant zapadne fronte ne smije koristiti oklopne divizije bez njegove dozvole. Kasnije je bilo kasno kasno kad je naredio da se Lehr-divizija i 12. SSoklopna divizij angairaju u Normandiji. Ishod desanat bio je: SAD: 29 000 mrtvih, 106 000 ranjenih i nestalih; Velika Britanija: 11 000 mrtvih, 54 000 ranjenih i nestalih, Kanada: 5 000 mrtvih, 13 000 ranjenih i nestalih . Bitka za Normandiju potrajala je jo dva mjeseca koliko je trebalo saveznikim snagama da uspostave vrst mostobran na europskom kopnu i da probiju njemaku liniju fronta u Francuskoj, a okonana je sa oslobaanjem Pariza i unitenjem depa kod Falaisea. Hitlerovo uporno odbijanje da izda zapovijed za povlaenje dovelo je do opkoljavanja i unitavanja njemakih snaga kod Falaisea. Kanaani su uspijeli pod zapovjednitvom Montgomerya probiti se prema Falaiseu 16. kolovoza 1944., poto su Amerikanci pod Pattonomsa zapada zatvorili obru kod Falaisea, ostalo je u okruenju 250 000 vojnika 5. i 7. njemake armije.Padom Falaisea pala je i itava Normandija u ruke saveznika. Time su borbe u Normandiji zavrile, a pred saveznicima se nalazila slabo branjeni ostali dijelovi Francuske. Hitler je u borbama u Normandiji izgubio 500 000 vojnika, a od 2300 tenkova uspio je iz Normandije izvui svega 100 tenkova. Oslobaanje Francuske trebalo je zapoeti planom Anvil koji bi zapoeo kad i izvoenje operacije Overload u Normandiji. Time bi se olakao uspjeh saveznika u Normandiji i na jugu Francuske. Zbog plana Anvil dolo je do sukoba izmeu Roosvelta i Staljina na jednoj strani i Churchilla na drugoj strani.Churchill se zalagao da umjesto desanta na jug Francuske izvri desant na Balkan. Nakon pritiska od strane Roosevelta i Staljina na sastanku u Teheranu 1943. U sijenju 1944. nekoliko puta su se mijenjali datumi za izvoenje operacije Overload i Anvil. Zbog malog broja desantskih brodova odlueno je da se izvede prvo operacija Overload , a mjesec dana kasnije i operacija Anvil. Kada je Rim pao u ruke saveznika 4. lipnja i kad je izvren desant na Normandiji 6. lipnja iz zdruenog taba operacija Anvil je dobila zeleno

svjetlo. Na satanku 2. srpnja dogovoreno je da se operacija Anvil koja je preimenovana u ''Dragon'' izvede 15. kolovoza na jugu Francuske. Francuski pokret otpora pripremao je teren za iskrcavanje saveznika. Vodile su se estoke borbe oko gradova Cannesa i Hienesa gdje e Njemci biti prisiljeni na povlaenje sve do Njemake granice. Pripadnici francuskog otpora oslobodili su gradove Toulun i Marseilles te time oslobodili prijeko potrebne luke za dalje operacije u Francuskoj. Spajanjem sa divizijama iz normanije 25. kolovoza bitka za jug Francuske zavrila. Francuska je brzo osloboena. U generalu Pattonu Amerikanci su dobili tenkovskog generala koji se po estini i pronicavosti mogao mjeriti s Rommelom u Africi. Poeo je u velikom luku opkoljivati Francuske njemake trupeu Normandiji. Kreui se jugostono Sienom prema gradu. Kad su Druga francuska oklopna divizija generala Jacquesa Leclerca i amerike etvrta pjeaka divizija ve umarirale su u Pariz 25. kolovoza 1945. shvatili su da ga jedinice franscuskog otpora dobrim djelom ve dre u svojim rukama . General de Gaulle u tim je danima uspjeno ishodio da njegov pokret Slobodnih Francuza postane legitimna vlada osloboene Francuske i izbjegne savezniku okupacijsku upravu. 24. kolovoza, nakon osloboenja Pariza, to je i potvreno. Bruxelles je osvojen 3. rujna, a Antwerpen dan kasnije. Antwerpenska luka postala je glavna baza za opskrbu saveznikih armija. Ali u rujnu je napredovanje saveznika iznenada poustilo. Poetkom rujna Montgomery je salijeto Eisenhowera da svoje zalihe i rezerve prepusti britanskim i kanadskim trupama, kao i amerikoj 9. i 1. armiji kako bi on mogao poduzeti ofenzivu u Ruhr, liiti Nijemce njihovog glavnog arsenala i otvorit si put za Berlin. Eisenower je htio napredovati prema Rajni na irokoj fronti, ali to nije mogao zbog pomanjkanja zaliha. Podbadan Montgomeryem, Eisenhower je pristao na smijeli plan da uspostavi mkostobran preko Donje Rajne kod Arnheima i tako utvrdi poloaj s kojeg bi se Siegfridova linija mogla zaobii sa sjevera. To je bilo daleko od Montgomeryeva snova u prodoru u Ruhr, ali je obeao strateku bazu za kasniji pokuaj. Savezniki padobranci su se pripremali za veliki desant pod nazivom ''Market Garden'' koji je obuhvaao zrani desant na liniji Eindhoven-Arnhem. Bio je to najvei zrani desant u drugom svjetskom ratu. Cilj ove operacije je osvajanje i obrana mostova. Ovi bi mostovi posluili bi kao odskona daska za upad saveznika u Njemaku iz Belgije i Nizozemeske. U desantu su uestvovale 101. i 82. ameriko desantske divizije, 1. britansko desantska divizija i 30 britanski korpus. Desant su izvele 17. rujna 1944. i time iznenadili Nijemce koji nisu oekivali napad

saveznika na sjeveru preko velikih rijeka Nizozemske. U Njemakom tabu u Osterbergu zavladala je panika i njemaki general Model je sa oficirima pobjegao iz taba. Amerike divizije zauzele su Eindhoven i Nijmegen, ali zbog Njemakog uspjeha 24. rujna 1944 godine da presjeu koridor prema Arnhemu 1 britanska divizija doivjela je teak poraz i bila je primorana da se povue iz Arnhema. Time su saveznici zaustavljeni kod Arnheima a 1 britanska divizija bila je potpuno unitena. U borbama oko Arnheima poginulo je preko 7000, od 9000 kolko ih se spustilo, britanskih vojnika i ovo je bio najtei poraz saveznika od iskrcavanja u Normandiji. Dok su Nijemci u ovim borbama izgubili 4000 vojnika. Ovakvom uspjehu Nijemci mogu zahvaliti pribranom generalu Friedrichu Christaiansenu koji je organizirao Njemake redove u Nizozemskoj, Genralu Williju Bittrichu, komadantu 2. SS oklopnog korpusa ija je neoekivana prisutnost u Nizozemskoj iznenadila Saveznike i pukovniku Walteru Harzeru koji je osnovao odbrambenu liniju ''Sperr''. Njihovim ratnim umijeima Nijemci su uspjeli zadrati Nizozemsku u svojim rukama. Za Eisenhowera je taj neuspijeh bio vrst dokaz da predstoje jo mnoge ogorene borbe. Njemaka ofenziva u prosincu 1944. godine bila je posljednji pokuaj da se preokrene tijek rata na zapadnom bojitu i zadnja je ozbiljna njemaka napadna operacija u II. svjetskom ratu. Plan za ardensku ofenzivu bio je u cijelosti Hitlerova zamisao. Jo od ljetnih mjeseci 1944. godine nosio se milju da jo jednom prijee u veliku, uspjenu ofenzivu, jer bi jedna ratna pobjeda bila vaan uvjet za mogue pregovore oko svretka rata. Postoje mnogi razlozi za pretpostavku da je Hitler izabrao Ardene za odluujui napad zato to je na tom terenu u proljee 1940. godine postigao svoje prve senzacionalne vojne uspjehe. Taktika Poto je objasnio planove za napad, Hitler je odredio 25. studenog kao poetak napada. U tabu grupe armija B i u komandi Zapad Gerd von Rundstedt i Walther Model odmah su iznijeli svoje ozbiljne zamjerke zamiljenom planu operacije.Njihov prijedlog plana je bio provedba ogranienog cilja ofenzive mali cilj, tj. unitavanje neprijateljskih postrojbi istono od rijeke Massa. Obojica su smatrala da je Hitler s obzirom na raspoloive snage postavio preambiciozan cilj. Studeni je protekao u znaku prepirki izmeu njemkih generala s jedne strane te Hitlera i Alfreda Jodla s druge strane. Radilo se o tome moe li se veliki cilj vrhovne komande ostvariti ili bi imalo vie smisla prvo teiti malom cilju, za to su se zauzimali feldmaral von Rundsted i Model. Hitler je ostao neumoljiv, odbacio je mali cilj. Napad armija odreenih za ofenzivu bio je potpuno spreman 15. prosinca 1944. godine.

Tzv veliki cilj. ofenzive bio je da se saveznike postrojbe to dalje odbace od njemake granice te da se odsjeku saveznike postrojbe sjeverno od linije Bostogne Bruxelles Antwerpen i unite. Jo je vanije bilo onemoguiti da Antwerpen i dalje bude saveznika luka za dovoz ljudi i robe, Zadatak grupe armija B bio je da s trima armijama probije savezniku frontu, poto se prethodno cjelokupnim vatrenim sredstvima neutraliziraju saveznike snage u zoni proboja. Od rujna se na ovom ratitu nije mnogo dogaalo. 16. prosinca 1944. poeo je napad Nijemci su koncentrirali svoj najei napad na poloaje ovih triju divizija amerikog generala Omara Bradleya. Amerikanci su zateeni potpuno nespremni. Vrijeme je bilo ba onakvo kakvo je Hitler elio. Nisko nad zemljom valjali su se teki oblaci, tako da se kretanje njemakih postrojbi nije moglo vidjeti iz zraka. Saveznike zrakoplovne snage ostale su nemone na zemlji. Samo u sjevernim i junim sektorima napadai su naili na estoki otpor. Za nedostatak informacija u tabovima djelomino su krivi Skorzenyjevi komandosi, koji su se u noi prije napada u amerikim uniformama i dipovima infiltrirali iz fronte i pokidali mnoge telefonske linije, te u pozadini izazivali paniku i nerede. U pravcu u kojem su Nijemci napredovali Amerikanci vie nisu imali rezervi, i kad bi Nijemci jednom preli Maas, Bradley ne bi mogao sprijeiti njihov proboj do Bruxellesa. Sreom, tu je jo bio Montogomery, koji je uvidio potencijalnu opasnost praznog prostora izmeu Massa i belgijskog glavnog grada. Budui da je duboki njemaki klin rascijepio podruje Ardena na dva dijela, te nemogunosti da Bradley odrava kontakt s generalom Hodgesom, zapovjendikom amerike 1. armije, Eisenhower je oduzeo Bradleyu sve saveznike postrojbe sjeverno od njemakog klina i stavio ih pod Montogomeryjevu komandu. Montogomery tu odmah unio promjene kada je 20. prosinca preuzeo komandu. 20. prosinca, situacija u Ardenima bila je otprilike ovakva: na sjeveru se 6. SS oklopna armija pokuavala probiti do Massa izmeu Liegea i Hoeia, ali jo uvijek nije uspjela osvojiti poloaje kod Elsenborna i Malmedyja i dva velika amerika skladita benzina. Kad Nijemci usprkos svojoj nadmoi nisu uspjeli probiti ameriki zatitni obru oko Bastognea, nije im ostalo nita drugo nego da opkole grad. Na jugu Pattonova trea armija otpoela je ofenzivu protiv njemakog krila i polako probijala put do Bastognea. Izostalo je teko artiljerijsko bombardiranje, ali je zato te noi njemako zrakoplovstvo napalo Bastogne i naredne etiri noi bombardiranja su se ponavljala tono kao sat. Poboljanje vremena donijelo je i drugim sektorima fronte bitne promjene. Savezniko zrakoplovstvo sad je moglo pomagati braniteljima Bastognea bombardirajui njemake poloaje. Sitacija se sad definitivno poela mijenjati. Manteuffel i Model sada su shvatili da je

nemogue stii do Antwerpena (u to nisu zapravo od poetka vjerovali) i da postoje slabe anse da prijeu Mass. Osim sve jaeg otpora Amerikanaca i napada iz zraka, daljnje nastupanje njemakih snaga usporavao je nedostatak goriva. Manteuffelova armija za proboj prema Massu bila je zarobljen. Time je zauvijek propala ansa Nijemaca da prijeu Mass. U meuvremenu su se opkoljenom Bastogneu sve vie pribliavali Pattonovi tenkovi. Njemaka opsada je probijena. Rundsted je 25. prosinca doao do zakljuka da vie nije ostvariv ni prvotni cilj ofenzive Antwerpen ni mali cilj, zamolio je Hitlera da prekine ofenzivu i da dopusti da se postrojbe povuku Hitler meutim jo nije niti pomiljao na to da prekine ofenzivu.Samo neprekidna ofenziva mogla je promijeniti rat na zapadu u korist Njemake. Hitler je ponovno podcijenio protivnika i njegov potencijal, a precijenio vlastite mogunosti. S obzirom na odnos snaga, njegova odluka da se na zapadu prijee u napad bila je izvan svake sumnje nepravilna. Prekretnica u borbi u Ardenima bila je 26. prosinca. Tog su dana kod Dinanta nadomak Maasa, tenkovi 1. amerike armije rasprili njemake nade kad su sprijeili njemakim jedinicama da prijeu preko rijeke. Neto istonije je jedinicama amerike 3. armije uspjelo uspostaviti kontakt s Amerikancima opkoljenima u Bastogneu. Prva etapa bitke u Ardenima je prola. Mogla je zapoeti druga etapa izbacivanje Nijemaca iz Belgije i Luksemburga. Bitka u Ardenima postala je i bitka za rijetke prohodne ceste, prije svega bitka za raskrsnicu dviju najvanijih cesta kod Bastognea. Na novu godinu njemako zrakoplovstvo je izvelo jo jedan oajniki pokuaj da olaka zadatak borbenim snagama na zemlji. Rano ujutro uzletjelo je 1100 njemakih aviona. Cilj je bio da se onesposobe savezniki aerodromi, hangari i avioni u Nizozemskoj, Belgiji, Luksemburgu i sjevernoj Francuskoj. Od tog njemakog zranog napada uniteno je na zemlji 300 saveznikih zrakoplova. To je bio posljednji masovni napad koji je njemako zrakoplovstvo izvelo u ratu. Njemaki gubici su bili veliki, gotovo 300 zrakoplova vie se nije vratilo u baze. Posljednja dva tjedna u saveznikim su se tabovima, prije svega izraivali planovi za napad na Ruhr i Rajnu. 20. sijenja povukao je 6. SS oklopnu armiju iz Ardena da bi je mogao angairati protiv Crvene armije u rajonu Budimpete, jer je 12. sijenja poela velika sovjetska ofenziva u Poljskoj. Iako je Montogomery gotovo tri tjedna zapovijedao dvjema od ukupno tri angairane amerike armije, bitka u Ardenima bila je bitka amerikog vojnika. On je dobio bitku ali je platio strahovito visoku cijenu: 91.000 ubijenih,ranjenih i zarobjenih. Hitler je svojom ofenzivom

uspio za est tjedana odgoditi frontalni napad saveznika sa zapada, ali to je samo naoko bio dobitak. Jer on je taj napad skupo platio, 84.000 ranjenih,ubijemih i zarobljenih. Krajem oujka saveznike snage su otpoele operacije u Ruhru. Armija B feldmarala Modela kapituliral je 18. travnja. Zarobljeno je 325 000 Nijemaca, ukljuujui 30 generala, ali Model nije bio meu njima. radije se ustreljio nego da padne u ropstvo. Kapitulacija Modelove armije u Ruhru iroko je rasporila njemaku frontu na zapadu. Put u Berlin bio je otvoren. Churchill i britanski vojni efovi otro su kritizirali Eisenhovera jer nije pourio da prije Rusa stigne u Berlin, to je lako mogao uiniti. Ali Eisenhower je krenio na jugoistok s namjerom da osvoji tzv ''Alpsku tvravu'' koja se nalazila u brdima june Bavarske, i gdje je navodno Hitler prikupljao svoje posljednje snage. Na ''Alpska tvrava'' je bila izmiljotina, posljednji propagandni trik dr. Goebbelsa. U travnju su Saveznici osvojili Bavarsku i zatim su se spajili sa Sovjetskom vojskom na Elbi kod Torgaua 25. travnja, 120 km juno od Berlina. U razdoblju od 4. do 12. veljae 1945. godine, na Jalti su se sastali Roosevelt, Staljin i Churchill, te drugi vojni i civilni strunjaci. Rat se privodio kraju i trebalo je donjeti neka rjeenja za posljeratni svijet. Izmeu ostalog i za Njemaku, jer o njoj jo nije donjeto nikakvo jasno rijeenje. Zatim je tu bilo Poljsko pitanje, koje je ulo u novu fazu. Cijelo vrijeme su se uzajamno obavjetavalo o situacijama na raznim frontama. General Antonov, ef sovjetskog generaltaba, govorio je u ime Sovjeta, a general Marshall za ostale fronte. Moskva je ddosta bila traila.U biti nije dolo do nekog suprostavljana Sovjetima. Pogotovo je Amerikancima bilo svejedno: Roosvelt je previe bio pod dojmom razaranja u Sovjetskom Savezu Na jaltskoj konferenciji postignut je sporazum u nekoliko glavnih toaka: Podjela Njemake u okupacijske zone u okupacijske zone kojima e upravljati po jedna od etiriju saveznikih drava: Velika Britanija, SAD, Sovjetski savez i Francuska. Sloili su se da Francuzima treba biti dodjeljena jedna okupaciona zona u podruju koje budu dobile Amerika i Britanija za vrijeme rata. Nakon rata da se provede vojna, ekonomska i politika demobilizacija i denacifikacija Njemake i da se osigura plaanje reparacija. Trebalo je smanjiti Nijemcima teku industriju do 20%. Pod tim se podrazumjevalo ratnu industriju kao npr tvornicu aviona i sintetikih naftnih derivata., a ostatak industrijske proizvodnje trebalo je staviti pod savezniku kontrolu. Poljsko pitanje bilo je najneugodniji problem koji je potiskivao ratnu koaliciju. Posljie ustanka u Varavi politika se situacija nije popravila, a Staljin je priznavi Lublinsku kabinet za

poljsku vladu odbacio Londonske Poljake, od kojih je jedino Mikolajczik pokazao znake trepeljivosti prema Moskvi. Rezultat pregovora bilo je pomicanje Poljske granice 200 km na zapad, Staljinovo obeanje da e to prije odrati slobodne izbore i plan da se Lublinski komitet proiri drugim poljskim politiarima Na posebno zauzimanje britanskih predstavnika, konferencija je zakljuila da maralu Titu i presjedniku izbjeglike kraljevske vlade Iovanu ubaiu preporui da provedu sporazum postignut izmeu Nacionalnog kabineta kraljevske vlade, da oni lanovi Narodne skuptine Kraljevine Jugoslaavije, birani na posljednjim izborima 1938., koji nisu suraivali s okupatorom, m ogu biti ukljueni u AVNOJ te da zakone koje donese AVNOJ naknadno potvrdi i Ustavotvorna skuptina. Na kraju je postojala joi tzv. ''Tajna Jalte''. Amerikanci su Sovjetima govorili o sudjelovanju u ratu na Dalekom istoku. Staljin je pristao da stupi u rat dva do tri mjeseca nakon kapitlacije Njemake. Odlueno je da bi zauzvrat dobio bazu Port Arthur, zajedniku sovjetsko kinesku upravu nad eljeznicom u junoj Manduriji, Kurlinske otoke i juni dio Sahalina. U biti je do amerikog inzistiranja da SSSR ue u rat protiv Japana dolo pod utjecajem nekoliko pesimistinih vojnih savjetnika koji jo nisu vidjeli pobjedu na Pacifiku. Operacija Bagration, u kombinaciji sa oblinjom operacijom Lavov-Sandomierz pokrenutom par tjedana kasnije u Ukrajini, je omoguila Sovjetskom Savezu da povrati praktino sve teritorije u granicama iz 1941., da napreduje u teritoriju Njemake u Istonoj Pruskoj i da doe do predgraa Varave nakon stjecanja kontrole nad dijelom Poljske istono od rijeke Vistule. Bitka je bila opisana kao trijumf sovjetske teorije operacijske umjetnosti, jer su kompletna koordinacija svih kretanja na frontu i signalno kretanje da se prevari neprijatelj bili od kljunog znaaja za napad. Nijemci su znali da ofenziva Crvene armije ne moe zapoeti dok se ne pone topiti posljednji snijeg u Poljskoj pa su stoga zakljuili da napad nee poeti prije svretka lipnja. (23 najdui dan) Operacija Bagration (fusnota Operacija je dobila ime po generalu Petru Bagrationu, koji je poginuo u Borodinskoj bici) zapoela je napadom 22. lipnja 1944. Ipak, njemaka Vrhovna komanda je oekivala napad na grupu armija Jug. Ukljuivala preko 2,3 milijuna sovjetskih vojnika rasporeenih u 200 divizija i velike formacije sa skoro 6.000 tenkova i teke artiljerije protiv 34 njemake divizije u grupi armija Centar. Ofenziva je tolko ojaala da je njemaka grupa armija Centar, u koju je Hitler bio uputio svoje najjae snage, bila potuena do nogu. Dolo je di irokog prodora u fronti, koja je Rusima otvorio put u Poljsku .

Operacija je zaustavljena jer je sovjetskim linijama prijetila opasnost od prevelikog irenja. Ipak, kontroverze jo uvijek bjesne oko odluke sovjetskih snaga da ponude ogranienu (i kasnu) pomo Poljskoj Domovinskoj armiji u Varavskom ustanku koji je zapoeo kada su sovjetske snage stigle do predgraa grada. Doprinos njemakom porazu je bio prebacivanje jedinica kao odgovor na iskrcavanje u Normandiji dva tjedna ranije. U trenutku napada, brojana i kvalitativna prednost Sovjeta je bila oigledna. Nijemci su bili smrvljeni. Prijestolnica Bjelorusije, Minsk, je osloboen 3. srpnja i pritom je zarobljeno 50.000 Nijemaca. Deset dana kasnije, Crvena armija je stigla do predratne granice s Poljskom. Operacija Bagration je takoer odsjekla njemake jedinice grupe armija Sjever. Gdje je Crvena armiju dola do granica istone Pruske, opkolile pedeset njemakih divizija na Baltiku, i doprle do Viborga u Finskoj. U rujnu se predala Finska i okrenula protiv njemakih trupa koje su odbile da evakuiraju njen teritorij Unitenje grupe armija Centar je stajalo Nijemce 2.000 tenkova i 57.000 ostalih vozila. Njemaki gubici su procijenjeni na 300.000 mrtvih, 250.000 ranjenih i oko 120.000 zarobljenih, ukupno oko 670.000. Sovjetski gubici su bili 60.000 mrtvih, 110.000 ranjenih i oko 8.000 nestalih, uz izgubljenih 2.957 tenkova, 2.447 artiljerijskih orua i 822 aviona. U usporedebi s ostalim bitkama, ovo je bila daleko najvea sovjetska pobjeda u brojanom smislu, zadajui etiri puta vie gubitaka Nijemcima i oslobaajui velike koliine sovjetskog teritorija u roku od 2 mjeseca. Njemaka vojska se nikad nije oporavila od materijalnih i ljudskih gubitaka zadobijenih tijekom ovog vremena, izgubivi oko etvrtinu svojih ljudi na Istonom frontu, slino postotku gubitaka kao i kod Staljingrada. Prekid izazvan ovim operacijama je pomogao da Sovjetski Savez napreduje u Balkan u kolovozu 1944. U listopadu 1944. u Maarskoj je pokuaj kapitulacije, odnosno stavljanja na stranu Saveznika, doveo do njemake vojne intervencije protiv admirala Horthyja i instaliranja faistikog reima koji e provesti Holokaust meu dotada poteenim maarskim idovima. operacija Lavov-Sandomierz Oblinja operacija Lavov-Sandomierz je pokrenuta 17. srpnja 1944. i brzo je istjerala njemake snage iz Ukrajine tj armiju Jug koja je bila slomljena u bitkama kod Kurska, osloboenja Kijeva i osloboenja Krima u kasno ljeto i zatim u jesen i zimu 1943.-44. Brz napredak te ofenzive je doveo sovjetske snage pred vrata Varave krajem srpnja.

Dok je na jugu napad koji je poeo 20. kolovoza doveo krajem mjeseca do pada Rumunjske i Antonescua, a zajedno s njom i naftonosnih polja u Ploestiju, jednog od veeg izvora nafte za njemake armije. 26. kolovoza Bugarska se i formalno povukla iz rata i Nijemci su se morali uurbano istit iz te zemlje. Gubitak rumunjskih i madarskih naftonosnih izvora i bombardiranje tvornica sintetikog pogonskog goriva u Njemakoj doveli su do nestaice benzina, tako da je dobar dio oajniki potrebnih lovakih aviona bio prisiljen ostati na zemlji gdje su ih unitli savezniki bombarderi. Mnoge su oklopne divizije zbog pomankaja goriva bile osuene na mirovanje. Guderian je ustvrdio da je Istona fronta kao kua od karata, Bude li probijena na jednoj toki sve e se raspasti. Tako je i bilo. U sijenju 1945.Konjevljeva ukrajinska armija provalila je iz svog mostobrana kod Baranowa u gornjoj Visli juno od Varave i Krenila prema leskoj. Najgore od svega je bilo to su Rusi zauzeli leski industrijski bazen. leski su rudnici otkako je zapoelo intenzivno bombardiranje Ruhra, podmirivali 60 % njemake potronje ugljena za eljeznice, elektrane i tvornice. Na sjeveru su ukovljeve armije prele preko Visle sjeverno i juno od Varave, koju su oslobodili 17. sijenja. Jo dalje na sjeveru su ruske armije pregazile pola Istone pruske i doprle do Gdanskog zaljeva. Budimpeta je bila zauzeta 13. veljae. Pod dojmom katastrofe na istoku, Hitler, Goering i Jodl zakljuili su da nema potrebe traiti primirje na zapadu, jer su smatrali da e zapadni Saveznici sami dotrati u strahu pred posljedicama Boljevikih pobjeda.Crvena armija je u travnju 1945 ula u Be i Prag koje je branil armija Jug,i 16. travnja zapoela svoju opsadu na Berlin. Sovjeti su u zavrnim operacijama angairali tri trupe: 2. bjeloruska pod komandom marala Konstantina Rokovskog, 1. bjeloruskog pod komandom marala Georgija ukov i 1. ukrajinskog kojim je komandirao maral Igor Konjev. Bitka za Berlin trajala je od 16. travnja do 2. svibnja. Bila je zadnja velika i odluujua bitka na europskom bojitu Drugoga svjetskog rata. U njoj je poginilo 170 000 Nijemaca, dok ih je 200 000 bilo ranjeno. Rusa je poginilo oko 80 000 i 280 000 ih je bilo ranjeno. Grad je bio razdijeljen na osam obrambenih sektora. Uz njih je postojao i posebni deveti sektor koji je obuhvaao centar Berlina, s vladinim zgradama, zgradom Reichskancelarije, zgradom Gestapoa i Reichstagom. Na ulicama samog grada podizane su dobro uvrene barikade, postavljene protutenkovske prepreke i graeni betonski bunkeri. Prozori grada pretvarani su u pukarnice. Berlin je branilo oko 500.000 preivjelih njemakih vojnika, vrlo dobro naouruanih i opremljenih. U gradu su bile koncentrirane policijske i esesovske jedinice, iji je komdant bio Monke. Od lanova saveza omladine Hitlerjugenda formirani su lovaki protutenkovski odredi.

Obranom neposrednih prilaza Berlinu rukovodio je u poetku Heinrich Himmler i na svim rukovodeim poloajima bili esesovski generali. Time je hitlerova komanda isticala naroitu vanost trenutka. Bilo je odreeno da ukov sa svojom 1. bjeloruskom armijom krene s ofenzivom na Berlin 16. travnja, a Konjev da ubaci svoje tenkovske armije juno i zapadno od Berlina. ne ekajuitrupe drugog bjeloruskog fronta, koji je po proraunima mogao zapoeti ofenzivu s Odre najranije 20. travnja. Na svim pravcima ofenziva se odvijala uspjeno, osim na Seelowskim Visovima, gdje su Nijemci sagradili nizove rovova i obrambenih poloaja, bunkera, i vrlo ih dobro osigurali i ukopali, stoga su Rusi ovdje bili doekani ubitanom vatrom . Nakon pobjede kod Seelowa 17. travnja, uslijedio je zavrni obraun u samom Berlinu. Klju za Berlin leao je na Odri, ije je prilaze Berlinu sa sjeveroitoka i istoka branila grupa armija Visla Gottharda Heinricia koja je ubrzo bila probijena. Hitler je optuio svoje generale za nevjernost i izdaju. Telegramom 23. travnja Goering, koji je pobjega na jug, smatrao se Hitlerovim nasljednikom i je zahtjevao od Hitlera da mu da punomoi kao efu drave kako bi poveo pregovore o miru sa Saveznicima jer su Hitleru ruke vezane u opkoljenom Berlinu. Hitler je naredio da ga uhapse. A to se tie Himmlera, on je ponudio pregovore vladama Saveznika o zakljuivanje separatnog mira. Jedino je Hitler matao da e 4. oklopna i 9. pjeadijske armija Walthera Wencka deblokirati Berlin, ne znajui da su one ili opkoljene ili unitene od strane Sovjetske vojske. Hitler ne samo da nije raspolagao preciznim informacijama s fronta, ve mu je i situacija u Berlinu bila slabo poznata. Napokon mu je 29. travnja komadant grada Weidling rekao da e sovjetske trupe stii do ulaza u njegov bunker najkasnije do 1. svibnja. Weidling je dobro procjenio situaciju. Crvena armija zauzela je Reichstag nakon mukotrpnih borba, i ujutro 1. svibnja na njemu s vijorila sovjetska zastava. Dok su se vodile bitke za Reichstagdruge su se sovjetske jedinice tukle za postdamsku eljezniku stanicu i zooloki vrt, koji je bio pretvoren u jak obrambeni vor. Poslije Fuhrerove svadbe s Evaom Braun rukovodioci Reicha: Bormann, Krebs, Burgdorf i drugi su se napili. Dok je Hitler u drugoj sobi diktirao tajnici Traudi Junge svoj testament, koju su potpisali njegovi najblii suradnici. Hitler je sa svojom enom izvrio samoubojstvo u bunkeru, a njihovi leovi su poslije toga spaljeni. Nakon samoubojstva Hitlera 30. travnja, Goebbels je zahtjevao da se otpor nastavi. Generali su utjeli, samo je Weidling izjavio da je daljnje pruanje otpora uzaludno. Goebbels je zavaravao graaane da su prebaene nove

jedinice sa zapada za obranu Berlina. Jo istog dana on i njegova ena su takoer izvrili samoubojstvo, poto su prethodno usmrtili svoju djecu. eneral Krebs poruio je Weidling da obavjesti sovjete o njemakoj kapitulaciji, nakon ega se i on ubio. Nijemci su se predali 5. svibnja 1945. i potpisali bezuvjetnu kapitulaciju. Nova njemaka vlada pod admiralom Dnitzom otpoela je pregovore o kapitulaciji S zapadnim saveznicima general Jodl je potpisao bezuvjetnu kapitulaciju u Eisenhowerovom tabu u Reimsu 7. svibnja, a Keitel ju je takoer potpisao sa Sovjetima 8. svibnja u Berlinu. Na konferenciji u Potsdamu ( predgrae Berlina ) koja je odrana od 17. srpnja do 2. kolovoza 1945. sastali su se efovi drava i njihovi ministri vanjskih poslova: SSSR-a Staljin i Molotov, SAD-a Truman i Byrnes, te Velike Britanije Churchill (zamjenio ga je C. A. Attlee 28. srpnja, nakon izborne pobjede laburista) i Eden. Glavne odluke bile su: nacizam i militarizam moraju se iskorijeniti, industrijska proizvodnja i istraivaka djelatnost bit e podvrgnute saveznikom nadzoru, kazniti e se ratni zloinci, za naknadu tete poinjene njemakom agresijom SSR i Poljska namirit e prijenosom inustrijskih ureaja iz sovjetske okupacijske zone, a ostale saveznike drave prenoenjem takvih ureaja iz zapadnih okupacijskih zona. Premda su zemlje sudionice vie eljele sauvati jedinstvo Njemake, ipak se nije mogla postii potpuna jednodunost oko realnih prilika u toj dravi. Stoga je daljnji razvoj odreivala podjela na okupacione zone. Rusi su zaposjeli Sasku i Tiringiju, Englezi sjeverozapad, Francuzi jugozapad, a Amerikanci Hessen, Wurttemberg i Bavarsku. Berlin je dobio poseban status. Berlin je dobio poseban status. U pogledu teritorijalnih promjena konferencija je odredila da istonoprusko obalno podruje pripoje SSSR., a da zemlje istono od linije Odra-Luycka Njemaka da Poljskoj. U 1943. i 1944. godini na Pacifiku glavna saveznika, odnosno amerika, strategija bilo je tzv. preskakanje otoka. Ona se sastojala u tome da se prodor u dubinu podruja pod japanskom kontrolom izvodi zaobilaenjem veine otonih uporita koja bi tom prodoru stajala na putu. Amerikanci bi se jednostavno iskrcali u pozadini tih uporita, tamo sagradili pomorske i zrane baze, a japanske baze ispred njih bile bi podvrgnute zranom i pomorskom bombardiranju, odnosno blokadi u cilju njihove trajne neutralizacije. Nakon to je general MacArthur, komadant amerikih snaga junog Pacifika, osvojio Novu Gvineju sljedeei cilj su bili Filipini. 20. listopada 1944. uslijedio je veliki napad saveznika na Filipine. Iskrcalo se 132.000 saveznikih vojnika. Japanska komanda polagala je sve nade u uspjeh bitke kod Filipina. Radilo se ''biti'' ili ''ne biti'' za japanski imperij. Zato je japanski plan i predviao stavljeanje u pokret svih snaga japanske

flote. Bio je to veliki plan, ali za njegovo uspjeno ostvarenje bila su potrebna 4 preduvjeta: dobro organizirano komandiranje, vremenski usklaeni pokreti, vrlo dobra sluba veze i usklaenje operacija s kopnenom avijacijom. Ali nijedan od ovih uvjeta nije ostvaren. 25. listopada 1944 dolo je do bitke u zaljevu Leyte - najveeg i najspektakularnijeg pomorskog okraja u ratu, nakon kojeg je japanska ratna mornarica prestala postojati kao ozbiljan faktor. Na Filipinima su se vodile estoke borbe ali su na kraju japanski generali shvatili da su izgubili Filipine. 4 oujka1945 godine padom Filipinskog grada Manile zavrena je bitka za Filipine. Zauzimanje Saipana , Tiniana i Guama ljeti 1944. znailo je za Amerikance osigurati baze za velike bombardere B-29. Napadi poduzeti na Japan s tih baza nisu doveli do eljenih rezultata, a prouzroili su dosta gubitaka na amerikoj strani. To je bilo posljedica ne samo dobre japanske protuzrane obrane, nego su ameriki bombarderi nakon dugog ljeta bili u nemogunosti da izvedu neko prinudno sletanje. Otok Iwo Jima je dug jedva 8 km, irok 2 do 5 km. U junom kraju je vulkan Suribachi. Imala je za obje strane veliku vanost, ne samo za pomorske operacije nego i za avijaciju. Amerika indusrija proizvodila je u velikom broju najvee teke bombardere koji su tada bili poznati, to su bile letee supertvrave B-29. Oni su mogli dohvatiti ciljeve 5000 km od svoje baze i vratiti se nazad. U velikom broju su tukli japansku industriju. Na svom putu prema Jpanu, na kojim ih nisu mogli pratiti ameriki lovaki avioni, morali su proi uz otok Iwo Jimu koji je oko 1000 km juno od Tokyija. Ovdje su bili brojni japanski lovaki avioni koji su uzletali kod prolaza amerikih bombardera i svojim napadima nanosili su im teke gubitke. Amerikanci su odluili zauzeti Iwo Jimu, ne samo da bi otklonili opasnost od japanskih lovaca nego i da tu postave vlastite lovce koji bi pratili B-29 avione na njihovom putu za Japan. Aerodromi na Iwo Jimi bili su premali da bi mogli sluiti supertvravama, ali su mogli, za nudu, omoguiti sletanje oteenih bombardera pri povratku. Osvajanje Iwo Jime bila je najtea desantna bitka u ratu na Pacifiku. Otok je bio dobro pripremljen, pun pojedinanih zaklonjenih mjesta i povezan mnotvom tunela sa svim vanim borbenim mjestima. Obranom otoka je zapovjedao general Tadamichi Kuribayashi, koji se odluio suprotstaviti amerikom napadu lukavo izgraenim sistemom tunela i bunkera koji su branili odluni japanski. Amerike borbe na Filipinima 1944. su omoguilo japanskoj mornarici da dopremi dodatni ratni materijal i pojaanja u ljudstvu. Japanski vojnici i mornari mjesecima su kopali tunele i proirivali postojee spilje. Amerike podmornice potopile su dio brodova koji su opskrbljivali Ijimu, no nisu uspjele znaajno zaustaviti dopremu dodatnih vojnika, streljiva i naoruanja.

Japanci su znali za strateku vanost malog otoka pa su ga dobro utvrdili. Braniocima je general Kuribayashi jasno rekao, da je iza njih more, da brodova za povlaenje nema i da otok treba obraniti ili izginuti. Invaziji na Iwo Jimu prethodilo je bombardiranje, vjerovatno najtee koje je neki otoi pretrpio u drugom svjetskom ratu. Bombardirana je bila gotovo deset tjedana, od 8. prosinca do 16. veljae. Prvotno su Amerikanci mislili da e zauzeti Iwo Jimu za nekoliko dana, a trajalo je ipak gotovo mjesec dana, jer je otok imao izvrstan obrambeni sistem. Svi poloaji bili su povezani podzemnim hodnicima. Na obronku Suribachija bio je izgraen pravi labirint artiljerijskih i mitraljesskih gnjezda, dok je na sjevernom kuglastom jelu otoka bila nerazrjeiva mrea spilja i tunela. 19. veljae 1945. godine Amerikanci su zapoeli invaziju na ovaj maleni otok. Rukovoenje flotnim ii desantnim snagama povjereno je ljudima koji su imali veliko ratno iskustvo. Bili su tu admiral Spruance, viceadmiral Mitcher i vicadmiral Turner. Za iskrcavanje i osvajanje otoka odreene su tri divizije marinaca pod generalom Smithom i 84 000 ljudi. Unato svim tekoama i strahovima otporu Japanac napadai su lagano napredovali. Amerikanci su zauzeli vrh Suribachija 23. 2. 1945. Taj dogaaj ovjekovjeen je povjesnom fotografijom na kojoj 6 marinaca die veliku ameriku zastavu. (tu fusnota za prvu Otok je najpoznatiji po fotografiji podizanja amerike zastave na ugaslom vulkanu Suribachiju (23. veljae1945.). To je bila druga amerika zastava koju su ameriki marinci podigli na toj uzvisini. Zastavu znatno manjih dimenzija su podigli neto prije teatralnog podizanja velike zastave) Sve vie amerikih vojnika pristizalo je na obranu. Japanci nisu odmah napali nego su ekali dok plaa bude puna ciljeva, a time i gubici da budu vei. Bitka na Iwo Jimi vodila se uglavnom protiv nevidljivog neprijatelja. Amerikanci su polako napredovali tako to su bacaima plamena i granatama prekidali veze izmeu japanskih postrojenja. Iwo Jima bio je zauzet 26. 3. 1945. Japanci su pruili ilavu obranu otoka, tako da je od blizu 22 000 branilaca preivjelo samo 212 ljudi, i to svi teko ranjeni. General Kuribayashi izvrio je seppuku (ritualno sammubojstvo). Amerikanci su imali gotovo 7000 mrtvih, dok su bolniki brodovi evakuirali 17 272 ranjenih. Kratko vrijeme iza zauzimanja Iwo Jime poeli su noni napadi supertvrava na Tokiyo. U oujku 1945. za Tokiyo je bila najstranija no u ratu. Te strane noi poginulo je 80 000 ljudi,dok je 100 000 bilo ranjeno.

Udaljen je samo 700 km od Nagasakija. Ovaj otok dug je preko 100 km i nirok 10 do 25 km. Nalazi se na strateki vrlo vanom poloaju koji dominira cijelom istonom azijskom obalom i njenim okolnim morima. Zato nije ni udo to su mu Japanci dali za obranu preko 120 000 vojnika. Komandu su povjerili vrlo sposobnom i promiljenom generalu Uijimi. (269) Amerikanci su oekivali vrlo teku borbu. Zauzimanje Okinawe dalo bi im mogunost mnogo jaeg napada na sredite Japana. Raunali su da otok brani oko 60 000 Japanaca, pa su za napad odredili 18 3000 vojnika, jer su smatrali da e time imati trostruku prednost. Poslje kad su ustanovili da je to nedovoljno hitno su pozvali pojaanje, ime je ukupni broj ljudi doao preko 451 000. Bitka za Okinawu trajala je od 1. travnja do 22. lipnja 1945. Amerikanci su naili na jak protuudar Japanaca. Jo nikuda nisu Japanci nastupali s tako snanom avijacijom. Na amerike brodove sruila se oluja japanskih napada. Samoubilaki avioni kamikaze pojavili su se u tako velikom broju i s takvom estinom, kao nikada prije i poslije toga. estinu borbe pokazuje najbolja injenica da su Japanci u nekoliko dana izgubili 4 000 aviona, od ega su polovica kamikaze. Zadatak obrane nije bio da se zadri otok, jer u to vie nitko nije mogao vjerovati, nego da se to vie omete napredovanje, kako bi je odgodio napad na sam Japan. Ukupno su amerikanci izgubili 36 potopljenih brodova i 368 oteenih. Na brodovima je bilo blizu 5 000 mrtvih i 4 800 ranjenih. Japanci su imali mnogo tee gubitke, i to preko 130 000 mrtvih i oko 7 800 izgubljenih aviona i oko 7 800 izgubljenih aviona. Kad je Okinawa postala upotrebljiva za odluujui napad na Japan, drugi svjetski rat na Pacifiku je zavrio. Veliki gubici uvjerili amerike planere da e invazija samog Japana zahtijevati nezamislivo veliki broj rtava i doveli do odluke da se Japan na predaju pokua prisiliti upotrebom novog oruja zvanog atomska bomba. Dana 6. kolovoza na Hiroimu je baena atomska bomba koja je izazvala dotle nezamislivo razaranje i patnje meu lokalnim stanovnitvom. Dok je japanska vlada pokuavala shvatiti to se dogodilo, uslijedio je jo jedan ok u obliku objave rata od strane SSSR-a. Sovjetske snage vrlo su brzo razbile japanske snage u Manduriji i otpoele brzo napredovati prema Koreji. Dana 9. kolovoza baena je druga atomska bomba na Nagasaki. To je bilo dovoljno da japanska vlada nakon nekoliko dana shvati da daljnji otpor nema smisla, te je 15. kolovoza objavljena bezuvjetna kapitulacija. Ona je formalno potpisana 2. rujna na amerikom bojnom brodu USS Missouri u Tokijskom zaljevu, to je datum koji predstavlja slubeni zavretak drugog svjetskog rata.