videti sve èetiri. To su bile zgrade èetiri ministarstva koja su saèinjavala celokupni aparatdržavne vlasti. Ministarstvo istine, koje se bavilo informacijama,zabavom, prosvetom i kulturom: Ministarstvo mira, koje se bavilo ratom; Ministarstvo ljubavi,koje je održavalo zakon i javni poredak; i Ministarstvo obilja,koje je bilo odgovorno za privredne poslove. Imena su im bila, u Novogovoru: Ministin,Minimir, Miniljub i Miniob.Ministarstvo ljubavi je bilo jedino koje je zaista ulivalo strah. Na njemu uopšte nije bilo prozora. Vinston nikad nije bio u njemu, niti mu prišao bliže od pola kilometra. Tamo se moglo uæi samo poslom, pa i tada tek pošto se prodre krozlavirint bodljikave žice, èeliènih kapija i skrivenih mitraljeskihgnezda. Èak su i ulice kojima se išlo do njega vrvele od èuvara sa licima kao u gorila, u crnimuniformama i naoružanim pendrecima na zglob.Vinston se naglo okrete. Beše navukao na lice izraz smirenog optimizma koji je bilo poželjno imati pred telekranom. Zatim preðe preko sobe i uðe umajušnu kuhinju. Izišavši iz Ministarstva u to doba dana, žrtvovao je svoj ruèak u kantini, aznao je da u kuhinji nije bilo nikakve hrane sem komada crnoghleba koji je trebalo saèuvati za sutrašnji doruèak. On uze sa police bocu bezbojne teènosti saobiènom belom etiketom na kojoj je pisalo Džin 'Pobeda'.Džin je širio otužan uljast miris, kao kineski alkohol od pirinèa. Vinston nasu do vrha punušolju za èaj, pribra se da izdrži šok, i proguta je kao lek.Tog trenutka lice mu dobi skerletnu boju a iz oèiju poðoše suze. Piæe je bilo nalik na azotnukiselinu; osim toga, dok ga je èovek gutao, oseæao sekao da je udaren gumenom palicom u potiljak. U iduæem trenutku, meðutim, izgoreli želudacse smiri i svet dobi vedriji izgled. On izvadi jednu cigaretuiz zgužvane kutije na kojoj je pisalo Cigarete 'Pobeda' i nepažljivo je okrete uspravno, pri èemuse duvan istrese na pod. Sa sledeæom je bio bolje sreæe.Zatim se vrati u dnevnu sobu i sede za mali sto smešten levo od telekrana. Iz fioke izvadidržalju, boèicu mastila i debelu praznu svesku kvarto-formatasa crvenom poleðinom i koricama u dezenu koji je podseæao na šare u mramoru.Telekran u dnevnoj sobi je zbog neèeg bio u neobiènom položaju. Umesto da bude smešten,kako je bilo normalno, na zid u dnu, odakle je mogao dominiraticelom sobom, on se nalazio na dužem zidu, naspram prozora. S jedne strane telekrana nalaziose plitak alkov u kome je Vinston tog trenutka sedeo i koji je, kad su se stanovi zidali, verovatno bio namenjen za policu s knjigama. Sedeæi u alkovu,dobro uvuèen, Vinston je bio van dohvata telekrana utolikošto se nije mogao videti. Razume se, mogao se èuti, ali dokle god bi ostao u istom položaju zatelekran je bio nevidljiv. Upravo ga je ova neobièna geografijasobe delimièno podstakla na ono što je tog trenutka smerao.No na to ga je bila podstakla i sveska koju je upravo izvadio iz fioke. Bila je neobièno lepa. Njen gladak beli papir, nešto požuteo od vremena, bio je od one vrste koja se nije proizvodila najmanje èetrdeset godina. Meðutim, nije mu bilo teško pogoditi da je sveska još starija. Bio ju je spazio u izloguzapuštene male starinarnice u jednoj od siromašnih èetvrti grada (nije se taèno seæao kojoj) ismesta ga je zahvatila neodoljiva želja da je poseduje.Èlanovi partije nisu smeli da ulaze u obiène radnje (to se zvalo 'pazarenje na slobodnomtržištu'), ali taj propis se nije sprovodio strogo, pošto se doraznih stvari kao što su pertle ili žileti nije nikako drukèije moglo doæi. Tada se hitro osvrnu poulici, uleteo u radnju i kupio svesku za dva i po dolara.U tom trenutku nije bio svestan da je želi za neku odreðenu svrhu. Kuæi ju je odneo u tašni, saoseæanjem krivice. Èak i praznu, svesku je bilo opasnoimati uza se.
Leave a Comment