124
Hrvati u BiH: problemi ustavnog položaja, kulturni razvoj i nacionalni identitet
ukotvljenost hrvatske kulture, književnosti i jezika), na neki na
č
in suekvivalentna bosanskohercegova
č
kom tronošcu, koji je kulturalno, na-cionalno i religijski (bošnja
č
ki, hrvatski, srpski) postavljen, utemeljen,dakle i konstitutivno podijeljen. Sve te konstituante hrvatskog i(li)bosanskohercegova
č
kog integriteta dodatno su multiplicirane, baremu mjeri u kojoj se o njima neprestano izbjegavalo govoriti, pa makari samo kao o razli
č
itostima u nekakvom jedinstvu. Njihovo novopromišljanje ili otvaranje njihova promišljanja uop
ć
e, nešto je na što
ć
emo se morati pokušati naviknuti i vjerojatno s vremenom i davatiodgovore. Prožimanja su prejaka
č
ak i kad su nehoti
č
na, pa dakle i jedva vidljiva, ali njihova recepcija: povijesna, teorijska, društvena,fenomenološka… danas ve
ć
dobrano zaostaje.I dok hrvatska književnost u svom integralnom obujmu baremnema više terminološko-odredbenih nedoumica, književnost(i) uBiH i s tim muku mu
č
i(e). Može li se više uop
ć
e govoriti o pojmu»bosanskohercegova
č
ka književnost« ili ovo treba razumijevati u plura-lu? Mora li se govoriti isklju
č
ivo »o književnostima u BiH« (hrvatskoj,srpskoj i bošnja
č
koj)… Ili je bolje, neprentencioznije, govoriti o inter-kulturalnoj književnoj zajednici u BiH, što je zamjena za nekadašnjines(p)retni izraz »književnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine«(je li, primjerice, mogu
ć
e re
ć
i književnost »njema
č
kog naroda«?), kojabi priznaju
ć
i njezinu kompozitnost, multilateralnost, pluralnost, izbjeglaprejak osje
ć
aj »unitarnosti«, ma što to zna
č
ilo, ili neutralizirala osje
ć
ajskupnoga do kojega danas vjerojatno nikome nije.Ne mislim rješavati probleme, ne osje
ć
am se za taj posao ni spo-sobnim, tj. dovoljno kvali
fi
ciranim, niti pak od bilo koga delegiranim.No, želim ih propitkivati, jer otvorim li barem za sebe na kvalitetanna
č
in neka od brojnih pitanja i dilema,
č
ini mi se da sam ve
ć
timedovoljno blizu razumijevanju problemâ koji nipošto nisu ni mali, ni jednostavni, dakako i u kvalitativnom i u kvantitativnom smislu. Asvjestan sam da je ve
ć
i imenovanje problemâ velik i važan posao.Žive
ć
i u žiži tih problema tolike godine, ufam se da sam ih sposobanu dobroj mjeri barem taksativno pobrojati i time upozoriti na svunjihovu kompleksnost koja se mora imati u vidu, pa ma kad i makako se budu rješavali.