Read without ads and support Scribd by becoming a Scribd Premium Reader.
 
123
 Hrvatska književnost u BiH prema cjelini hrvatske književnosti i cjelini (mogu
ć 
e)...
 Željko Ivankovi
ć 
HRVATSKA KNJIŽEVNOST U BIH PREMACJELINI HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI I CJELINI(MOGU
Ć
E) BOSANSKOHERCEGOVA
Č
KEKNJIŽEVNOSTI
I.
O
č
ito je da se nalazimo u novim vremenima kada treba izno-va osvijestiti i osvijetliti i temeljne pojmove kojima operiramo i,osobito, relacije koje danas ima smisla iznova propitkivati (i) hr-vatski književnik u BiH, makar sâm i ne bio književnopovijesno iknjiževnoteorijski posve i do kraja osviješten. Dok je na neki na
č
indramati
č
no konstituiranje nove hrvatske književnosti ušlo u mirnevode, barem iz perspektive središta, razumijevanje te iste književnostina margini
č
ini se da je još uvijek dramati
č
no difuzno. S druge strane,pozicija Bosne i Hercegovine, kao još jedne od zemalja u kojoj suHrvati konstitutivni, a njihov jezik, kultura i književnost dio integralnehrvatske kulture, književnosti i jezika; naravno, i te iste hrvatske kul-ture, književnosti i jezika u integralnosti BiH i njezinih jezika, kulturai književnosti, a po svemu i neke (mogu
ć
e?) bosanskohercegova
č
keknjiževnosti ili barem književnosti bosanskohercegova
č
ke interkul-turalne zajednice, kako bi to imenovao Enver Kazaz
(Neprijatelj ilisusjed u ku
ć 
i),
nešto je što se još ima i smisla i potrebe ozbiljnijepromišljati. Dapa
č
e, nužno bi bilo promišljati! I posve sam siguran, sobzirom na društveni ambijent, da
ć
e taj problem još dugo stajati otvo-renim… Prožimanja koja su ve
ć
ranije de
nirana u integritetu hrvat-stva kao hrvatski tronožac (miteleuropska, mediteranska i orijentalna
 
124
 Hrvati u BiH: problemi ustavnog položaja, kulturni razvoj i nacionalni identitet 
ukotvljenost hrvatske kulture, književnosti i jezika), na neki na
č
in suekvivalentna bosanskohercegova
č
kom tronošcu, koji je kulturalno, na-cionalno i religijski (bošnja
č
ki, hrvatski, srpski) postavljen, utemeljen,dakle i konstitutivno podijeljen. Sve te konstituante hrvatskog i(li)bosanskohercegova
č
kog integriteta dodatno su multiplicirane, baremu mjeri u kojoj se o njima neprestano izbjegavalo govoriti, pa makari samo kao o razli
č
itostima u nekakvom jedinstvu. Njihovo novopromišljanje ili otvaranje njihova promišljanja uop
ć
e, nešto je na što
ć
emo se morati pokušati naviknuti i vjerojatno s vremenom i davatiodgovore. Prožimanja su prejaka
č
ak i kad su nehoti
č
na, pa dakle i jedva vidljiva, ali njihova recepcija: povijesna, teorijska, društvena,fenomenološka… danas ve
ć
dobrano zaostaje.I dok hrvatska književnost u svom integralnom obujmu baremnema više terminološko-odredbenih nedoumica, književnost(i) uBiH i s tim muku mu
č
i(e). Može li se više uop
ć
e govoriti o pojmu»bosanskohercegova
č
ka književnost« ili ovo treba razumijevati u plura-lu? Mora li se govoriti isklju
č
ivo »o književnostima u BiH« (hrvatskoj,srpskoj i bošnja
č
koj)… Ili je bolje, neprentencioznije, govoriti o inter-kulturalnoj književnoj zajednici u BiH, što je zamjena za nekadašnjines(p)retni izraz »književnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine«(je li, primjerice, mogu
ć
e re
ć
i književnost »njema
č
kog naroda«?), kojabi priznaju
ć
i njezinu kompozitnost, multilateralnost, pluralnost, izbjeglaprejak osje
ć
aj »unitarnosti«, ma što to zna
č
ilo, ili neutralizirala osje
ć
ajskupnoga do kojega danas vjerojatno nikome nije.Ne mislim rješavati probleme, ne osje
ć
am se za taj posao ni spo-sobnim, tj. dovoljno kvali
ciranim, niti pak od bilo koga delegiranim.No, želim ih propitkivati, jer otvorim li barem za sebe na kvalitetanna
č
in neka od brojnih pitanja i dilema,
č
ini mi se da sam ve
ć
timedovoljno blizu razumijevanju problemâ koji nipošto nisu ni mali, ni jednostavni, dakako i u kvalitativnom i u kvantitativnom smislu. Asvjestan sam da je ve
ć
i imenovanje problemâ velik i važan posao.Žive
ć
i u žiži tih problema tolike godine, ufam se da sam ih sposobanu dobroj mjeri barem taksativno pobrojati i time upozoriti na svunjihovu kompleksnost koja se mora imati u vidu, pa ma kad i makako se budu rješavali.
 
125
 Hrvatska književnost u BiH prema cjelini hrvatske književnosti i cjelini (mogu
ć 
e)...
II.
Hrvatska je književnost u svom historijskom integritetu valjdarijetko kad tako snažno živjela svoju unutarnju podijeljenost i ne-cjelovitost kao u vremenu izme
đ
u 1945. i 1990. godine, kada je bilasnažno ideološki kontrolirana. Ne samo da je tada prvi put u svojojpovijesti bila rezolutno i ekskluzivno podijeljena na tzv. lijevu i desnu,gdje su desnu njezinu struju
č
inili što pisci tzv. krš
ć
anske/katoli
č
keinspiracije, što oni tzv. gra
đ
anske orijentacije, pa su samim tim bilipotisnuti iz službenih tokova te književnosti (unutarnja emigracija),nego je dobila i svoju vanjsku, politi
č
ku, a ustvari »neprijateljsku«emigraciju, kako je ona (službeno) ideološki bila imenovana na fonusli
č
nih promišljanja iza tzv. željezne zavjese. Uza sve to, hrvatska jeknjiževnost prešutno (autorestrikcijom) ili tihim diktatom iz politi
č
kihcentara mo
ć
i svedena na granice NR/SR Hrvatske, pa su za nju prestalipostojati Hrvati i njihova književnost u Gradiš
ć
u, južnoj Ma
đ
arskoj,Rumunjskoj, Italiji, te po istom mehanizmu autocenzure i u Vojvodini(bunjeva
č
ki Hrvati) ili u Bosni i Hercegovini, a kamoli oni iz emigra-cije nakon 1945. Ta, ne-neprijateljska »emigracija« i unutarjugosla-venska disperzija (književnost Hrvata u BiH i Vojvodini, ponajprije)te književnosti bila je pod trajnom ideološkom suspekcijom vezanomza mogu
ć
i integrizam, kao tobožnji oblik i izraz (veliko)nacionalizma.Tako se, nažalost, u korpus hrvatske književnosti moglo u
ć
i i ulazilosamo mjestom stanovanja (makar i privremenog!), a to je naj
č
ć
ezna
č
ilo preko Zagreba. Otuda je hrvatska književnost iz Bosne iHercegovine završila u tzv. integralnoj hrvatskoj književnosti negdjes Kranj
č
evi
ć
em (ro
đ
en u Hrvatskoj; živio, umro i sahranjen u BiH),A. B. Šimi
ć
em (ro
đ
en u Hercegovini), Šopom (ro
đ
en u Bosni) iliu najboljem, novijem slu
č
aju, Perom Budakom (ro
đ
enim u Herce-govini), te nešto svježijim »slu
č
ajevima«: Tomislavom Ladanomili Stjepanom
Č
ui
ć
em (ro
đ
enima u Bosni), Veselkom Tenžerom iliStojanom Vu
č
i
ć
evi
ć
em (Hercegovcima). Svako »upisivanje u hrvatskuknjiževnost« nakon toga zna
č
ilo je imperativno biti »na licu mjesta«,što je konkretno zna
č
ilo preseliti se u Socijalisti
č
ku Republiku Hrvat-sku ili makar do
ć
i u nju studirati. Tako se doga
đ
ao paradoks da u hr-
Search History:
Searching...
Result 00 of 00
00 results for result for
  • p.
  • More From This User