1

Alija Izetbegovi

Islamska deklaracija
bosna
Sarajevo, 1990. 2

SADRAJ
SADRAJ .................................................................................. 3 UVOD ......................................................................................... 5

I - ZAOSTALOST MUSLIMANSKIH NARODA ................ 9 KONZERVATIVCI I MODERNISTI ................................... 9 UZROCI NEMOI .............................................................. 14 RAVNODUNOST MUSLIMANSKIH MASA................. 19

II - ISLAMSKI POREDAK ................................................... 22 VJERA I ZAKON ................................................................ 22 ISLAM NIJE SAMO RELIGIJA ......................................... 24 ISLAMSKI POREDAK NAEG DOBA - TEZE ............... 26 1. OVJEK I ZAJEDNICA .......................................... 27 2. JEDNAKOST LJUDI................................................ 28 3. BRATSTVO MUSLIMANA .................................... 28 4. JEDINSTVO MUSLIMANA .................................... 29 5. SVOJINA .................................................................. 30 6. ZEKJAT I KAMATA ............................................... 31 7. REPUBLIKANSKI PRINCIP ................................... 31 8. NEMA BOANSTVA OSIM ALLAHA ................. 32 9. ODGOJ ...................................................................... 33 10. OBRAZOVANJE .................................................... 33 3

11. SLOBODA SAVJESTI ........................................... 34 12. ISLAM I NEZAVISNOST...................................... 35 13. RAD I BORBA ....................................................... 36 14. ENA I PORODICA .............................................. 37 15. CILJ NE OPRAVDAVA SREDSTVO ................... 38 16. MANJINE ............................................................... 39 17. ODNOSI PREMA DRUGIM ZAJEDNICAMA .... 39

III - PROBLEMI ISLAMSKOG PORETKA DANAS ........ 41 ISLAMSKI PREPOROD - VJERSKA ILI POLITIKA REVOLUCIJA?.................................................................... 41 ISLAMSKA VLAST............................................................ 45 PAKISTAN - ISLAMSKA REPUBLIKA ........................... 46 PANISLAMIZAM I NACIONALIZAM ............................. 48 KRANSTVO I IDOVSTVO ......................................... 53 KAPITALIZAM I SOCIJALIZAM ..................................... 55 ZAKLJUAK ...................................................................... 59

ISLAMSKA DEKLARACIJA
Jedan program islamizacije muslimana i muslimanskih naroda NA CILJ: Islamizacija muslimana NAA DEVIZA: Vjerovati i boriti se BISMILLAHIRRAHMANIRRAHIM Deklaracija koju danas predajemo javnosti nije nikakva lektira, koja strancima ili onima koji sumnjaju treba dokazivati superiornost islama nad ovim ili onim sistemom, ovom ili onom grupom ideja. Ona je upuena muslimanima koji znaju gdje pripadaju i koji u svom srcu jasno osjeaju na kojoj strani stoje. Za takve ova deklaracija predstavlja poziv da izvuku neophodne konzekvence o tome na to ih ta ljubav i pripadnost obavezuje. itav muslimanski svijet nalazi se u stanju vrijenja i promjena. Ma kakav bude izgledao ovaj svijet poto ove promjene naprave prvi uzlazni krug, jedno je sigurno: on nee vie biti svijet iz prve polovice ovog vijeka. Epoha pasivnosti i mirovanja prola je zauvijek. Ovaj trenutak mijene i kretanja nastoje iskoristiti svi a posebno moni stranci s Istoka i Zapada. Umjesto svojih armija oni sada ubacuju svoje ideje i svoj kapital, i ovom novom formom utjecaja nastoje ponovno postii cilj: da osiguraju svoju prisutnost i da muslimanske narode odravaju i dalje u stanju duhovne nemoi i materijalne i politike zavisnosti. 5

Kina, Rusija i zapadne zemlje prepiru se o tome kojoj od njih i nad kojim dijelom muslimanskog svijeta pripada patronat. Njihova svaa je Islamska deklaracija bespredmetna. Islamski svijet ne pripada njima, nego muslimanskim narodima. Jer, jedan svijet sa 700 milijuna ljudi i ogromnim prirodnim izvorima i na geografskoj poziciji prvog reda, koji je nasljednik kolosalnih kulturnih i politikih tradicija i koji je nosilac ive islamske misije, taj svijet ne moe dugo ostati u poloaju najamnika. Ne postoji sila koja bi mogla sprijeiti novu muslimansku generaciju da ne uini kraj tom nenormalnom stanju. S ovim uvjerenjem mi objavljujemo prijateljima i neprijateljima da su muslimani odluili sudbinu islamskog svijeta uzeti u svoje ruke i taj svijet urediti po svojoj zamisli. U ovom pogledu deklaracija ne sadri ideje koje bi se mogle smatrati potpuno novim. Ona je prije sinteza ideja koje se sve ee uju na raznim stranama i koje imaju priblino opu vanost u svim dijelovima muslimanskog svijeta. Ipak, njena novost je u tome to trai da se s ideja i planova prijee na organiziranu akciju za njihovo ostvarenje. Borba za nove ciljeve ne poinje danas. Naprotiv, povijest ove borbe ve pozna svoje ehide i ispisane strane o stradanjima i rtvama. Ipak, to je osobno rtvovanje izuzetnih pojedinaca ili hrabrih malih grupa u sudaru s monim silama dahilijcta. Veliina problema i tekoa, meutim, zahtijeva organiziranu akciju miliona. Nau poruku posveujemo uspomeni naih drugova koji su pali za islam. Sarajevo, 1970. Dumadel-ula, 1390.

Hoemo li da muslimanski narodi izau iz kretanja u krugu, iz zavisnosti, zaostalosti i siromatva; hoemo li da ponovo sigurnim korakom stupe na stazu dostojanstva i prosvijeenosti i da postanu gospodari svoje sudbine; hoemo li da ponovo punom snagom izbiju vrela hrabrosti, genija i vrline; tada jasno ukaimo na put koji vodi do tog cilja: Ostvarenje islama na svim poljima u linom ivotu pojedinaca, u porodici i drutvu, kroz obnovu islamske vjerske misli i stvaranje jedinstvene islamske zajednice od Maroka do Indonezije.

Ovaj cilj moe izgledati i nevjerojatan i dalek, ali on je realan, jer se samo on nalazi u domenu mogueg. Naprotiv, svaki neislamski program moe prividno izgledati blizak i na domaku cilja, ali on je za islamski svijet ista utopija, jer lei u domenu nemogueg. Povijest pokazuje jasnu injenicu: islam je jedina misao koja je mogla uzbuditi matu muslimanskih naroda i ostvariti kod njih neophodnu mjeru discipline, inspiracije i energije. Nijedan drugi ideal, stran islamu, nije nikada uspio ostvariti bilo kakav efekat od znaaja ni na polju kulture ni na polju drave. Ustvari, sve to je u povijesti muslimanskih naroda veliko i vrijedno spomena, stvoreno je pod znamenjem islama. Samo nekoliko hiljada istinskih islamskih boraca prisililo je Englesku da se pedesetih godina ovog vijeka povue iz Sueca, a udruene vojske arapskih nacionalistikih reima ve po trei put gube bitku protiv Izraela. Turska kao islamska zemlja vladala je svijetom. Turska kao europski plagijat predstavlja treerazrednu zemlju, kakvih ima jo stotinu na svijetu. Narod, kao i pojedinac, koji je prihvatio islam nesposoban je da nakon toga ivi i umire za bilo koji drugi ideal. Nezamislivo je da se musliman rtvuje za kakvog cara ili vladara, ma kako se on zvao, ili u slavu neke nacije, partije ili ega slinog, jer po najjaem islamskom instintku on u ovome prepoznaje jednu vrstu bezbotva i idolatrije. 7

Musliman moe ginuti samo s imenom Allaha i u slavu islama ili bjeati s bojnog polja. Stoga, periodi pasivnosti i stagnacije ustvari znae odsustvo islamske alternative ili nespremnosti muslimanske sredine da se uputi ovom uzbrditom stazom. Oni su negativni izraz duhovnog monopola koji islam ima nad islamskim svijetom. Primajui ovo stanje kao izraz Boije volje, mi jasno tvrdimo da se islamski svijet ne moe obnoviti bez i protiv islama, islam i njegove zasade o mjestu ovjeka u svijetu, svrsi ljudskog ivota i odnosima izmeu ovjeka i Boga i ovjeka i ovjeka, ostaju trajna i nezamjenjiva etika, filozofska, idejna i politika osnova svake istinske akcije u pravcu obnove i poboljanja stanja muslimanskih naroda. Alternativa je jasna: ili kretanje u pravcu islamske obnove ili pasivnost i stagnacija. Za muslimanske narode trea mogunost ne postoji.

I ZAOSTALOST MUSLIMANSKIH NARODA

KONZERVATIVCI I MODERNISTI Ideja islamske obnove, sa svojim shvaanjem o sposobnosti islama da ne samo odgaja ovjeka nego i ureuje svijet, imat e uvijek protivnike u dvije vrste ljudi: konzer-vativci hoe stare obrasce, modernisti hoe tue obrasce. Prvi islam vuku u prolost, drugi mu pripremaju tuu budunost. Bez obzira na velike meusobne razlike, ove dvije kategorije ljudi imaju neto zajedniko: i jedni i drugi u islamu vide samo religiju, shvaajui ovaj izraz u evropskom znaenju te rijei. Izvjestan nedostatak smisla za finese jezika i logike, a vie nerazumijevanje biti islama i njegove uloge u povijesti i svijetu, navodi ih da islamski din prevode religijom, to je iz jednog naroitog razloga sasvim pogreno. Iako predstavlja ponavljanje i potvrivanje fundamentalnih istina o porijeklu i misiji ovjeka, pristup islama u jednoj stvari je potpuno nov: u zahtjevu da se ujedini vjera i nauka, moral i politika, ideal i interes. Priznajui postojanje dva svijeta, prirodnog i unutranjeg, islam ui da upravo ovjek predstavlja premoenje ponora izmeu ova dva svijeta. Izvan ovog jedinstva, religija poinje vui u zaostalost (odbacivanje svakog djelatnog ivota), a nauka u ateizam.

Polazei od stava da je islam samo religija, konzerva-tivci dolaze do zakljuka da islam ne treba, a naprednjaci da islam ne moe ureivati vanjski svijet. Praktini rezultat je isti. Glavni, mada ne i jedini, nosilac konzervativnog shvaanja u muslimanskom svijetu danas je stale hoda i ejhova, koji su se nasuprot jasnim stavovima o nepostojanju sveenstva u islamu, organizirali kao poseban stale, koji je za sebe monopolizirao tumaenje Kur'ana i ljudi. Kao sveenici oni su teolozi, kao teolozi oni su neizbjeno dogmatiari i, poto je vjera dana jednom zauvijek, ona je po njihovom miljenju jednom zauvijek i protumaena, i najbolje je sve ostaviti kako je dano i definirano prije tisuu i vie godina. Po ovoj neizbjeivoj logici dogmatiara, teolozi postaju ljuti neprijatelji svega novog. Daljnja izgradnja senata kao zakona u smislu primjene naela Kur'ana na sve nove i nove situacije koje donosi razvoj svijeta, izjednaava se s napadom, na integritet vjere. Mo da u ovome ima i ljubavi prema islamu, ali to je patoloka ljubav uskogrudnih i nazadnih ljudi, iji je smrtni zagrljaj gotovo uguio jo uvijek ivu islamsku misao. Bilo bi, meutim, pogreno misliti da je u rukama teologa islam ostao zatvorena knjiga. Uvijek sve vie zatvorena prema nauci i sve vie otvorena prema mistici, teologija je dopustila da se u ovu knjigu upiu mnoge iracionalne, islamskoj nauci potpuno strane stvari pa ak i jasne praznovjerice. Tko pozna prirodu teologije bit e mu jasno za to se ona nije mogla oduprijeti iskuenju mitologije i za to je ak u ovome gledala izvjesno obogaivanje vjerske misli. Monoteizam Kur'ana, najii i najsavreniji u povijesti vjerskih uenja, bio je postupno kompromitiran, a u praksi se pojavila odvratna trgovina vjerom. Oni koji su sebe nazivali tumaima i uvarima vjere, napravili su od nje zanimanje, uostalom vrlo ugodno i unosno, i bez mnogo grinje savjesti prihvatili stanje u kojem se njene poruke nisu uope provodile. Teolozi su tako postali pogreni ljudi na pogrenom mjestu. I sada kada muslimanski svijet pokazuje sve znakove buenja, ovaj stale postaje izraz svega turobnog i sklerotinog u tom svijetu. On se

10

pokazao potpuno nesposobnim da preuzme bilo kakav konstruktivan korak da se islamski svijet suoi s nevoljama koje ga pritiskaju. to se tie tzv. naprednjaka, zapadnjaka, modernista i kako se sve jo ne zovu, oni svugdje u muslimanskom svijetu predstavljaju pravu nesreu, jer su prilino brojni i utjecajni, naroito u vlasti, kolstvu i javnom ivotu uope. Gledajui u hodama i konzervativcima islam, i uvjeravajui druge u to, modernisti se frontalno diu protiv svega to predstavlja ovu misao. Ove samozvane reformatore u dananjim muslimanskim zemljama prepoznat ete po tome to se obino ponose onim ega bi trebalo da se stide, a stide se onoga ime bi trebali da se ponose. U veini su to tatini sinovi", koji se koluju u Europi i odatle se vraaju s osjeanjem duboke inferironosti prema bogatom Zapadu i line superiornosti prema siromanoj i zaostaloj sredini iz koje su nikli. Bez islamskog odgoja i bez duhovne i moralne veze s narodom, oni brzo gube elementarne kriterije, pa umiljaju da e ruenjem domaih shvaanja, obiaja i uvjerenja, a uvoenjem tuih, na tom tlu preko noi stvoriti Ameriku, kojoj se inae pretjerano dive. Umjesto standarda oni donose kult standarda, umjesto razvijanja mogunosti toga svijeta, oni razvijaju elje i tako utiru put korupciji, primitivizmu i moralnom kaosu. Njima nije jasno da mo zapadnog svijeta nije u tome kako on ivi, nego u tome kako on radi, da ta snaga nije u modi, bezbotvu, nonim klubovima, rasputenoj mladoj generaciji, nego u izvanrednoj radinosti, upornosti, znanju i odgovornosti njegovih ljudi. Nije, dakle, glavna nevolja u tome to su nai zapadnjaci koristili tue obrasce, nego u tome to ih nisu znali koristiti ili - bolje reeno - to pri tome nisu razvili dovoljno jak osjeaj za ono to valja. Oni nisu preuzeli korisni proizvod, nego tetni, zaguljivi nuzprodukt jednog civilizacijskog procesa. Meu rekvizitima sumnjive vrijednosti koje na zapadnjak nosi kui, nalaze se obino i razne revolucionarne" ideje, programi reformi i sline spasilake doktrine" koje rjeavaju sve probleme". Meu ovim reformama" ima primjera nevjerojatne kratkovidnosti i improvizacije. 11

Tako, na primjer, Mustafa Kemal, koji je oigledno bio vei vojskovoa nego kulturni reformator i ije zasluge za Tursku treba svesti na pravu mjeru, jednom od svojih reformi zabranjuje noenje fesa. Pokazalo se vrlo brzo da se izmjenom oblika kape ne moe izmijeniti ono to je u glavama ili navikama ljudi, a jo manje ono to ini njihov stvarni poloaj, pa su svi problemi Turaka, jueranjih u fesu i dananjih u eiru, ostali potpuno isti. Ve vie od jednog vijeka pred mnoge narode van sfere zapadne civilizacije, postavlja se problem odnosa prema ovoj civilizaciji. Da li u ovom suoavanju zauzeti stav potpunog odbijanja, opreznog prilagoavanja ili prihvaanja svih aspekata ove civilizacije bez izbora? Tragedija ili triumf mnogih nacija bio je u ovisnosti od toga kako su one odgovorile na ovo sudbonosno pitanje. Postoje reforme iz kojih zrai mudrost jedne nacije i one koje znae izdajstvo samog sebe. Primjer Japana i Turske ostaje u ovom pogledu klasian u suvremenoj povijesti. Krajem prolog i poetkom ovog vijeka ove dvije zemlje pruale su sliku vrlo slinih, usporedivih" zemalja. Obje su bile stare carevine, s vlastitom fizionomijom i svojim mjestom u povijesti. Obje su se nalazile na priblino istom stupnju razvoja i sa slavnom prolou, koja je mogla znaiti i veliki privilegij i veliki teret. Jednom rijeju, one su za budunost imale skoro podjednake anse. Zatim su slijedile poznate reforme u obje zemlje. Da bi nastavio ivjeti svoj, a ne tui ivot, Japan je pokuao ujediniti tradicije i progres. Za Tursku su njeni modernisti izabrali suprotan put. Danas je Turska treerazredna zemlja, a Japan se popeo u sami vrh svjetskih nacija. Razlika u filozofiji japanskih i turskih reformatora nije moda bila nigdje toliko jasna i karakteristina kao u pitanju pisma. Dok Turska ukida arapsko pismo, koje po svojoj jednostavnosti i sa svega 28 znakova, spada u najsavrenija i najrairenija svjetska pisma, Japan odbacuje zahtjev svojih romaja" da uvede latinicu. On zadrava svoje komplicirano pismo koje nakon reforme, pored 46 12

znakova, sadri i 880 kineskih ideograma. U Japanu danas nema nepismenih, a u Turskoj je - etrdeset godina nakon uvoenja latinice nepismeno vie od polovine stanovnitva, jedan rezultat od kojeg bi, dakle, i slijepi trebali da progledaju. I ne samo to. Ubrzo se pokazalo da nije bilo u pitanju samo pismo kao puko sredstvo registracije. Pravi razlozi, a zatim i posljedice, mnogo su dublje i znaajnije. Bit sve ljudske civilizacije i progresa je u nastavljanju, a ne u uni tavanju i negiranju. Pismo je nain na koji nacija pamti" i traje u povijest. Ukidanjem arapskog pisma svo blago prolosti, sauvano u pisanoj rijei, bilo je za Tursku uglavnom izgubljeno i ona se ovim jednim potezom srozala do granica barbarstva. Uz niz drugih paralelnih" reformi, nova turska generacija se nala bez duhovnog oslonca i u jednoj vrsti duhovnog vakuuma. Turska je izgubila svoje sjeanje", svoju prolost. Kome je ovo bilo potrebno? Zagovornici modernizma u islamskom svijetu nisu, dakle, bili ona vrsta mudrih narodnih ljudi, koji su znali u izmijenjenim prilikama i na nov nain ostvariti stare ideale i vrijednosti. Oni su ustali protiv samih vrijednosti i esto se ledenim cinizmom i zaprepaujuom kratkovidnou gazili narodne svetinje i unitavali stvarni ivot, da bi na mjesto njega presadili imitaciju ivota. Kao posljedica ovog divljanja u Turskoj i drugdje stvorile su se, ili su na putu da se stvore, nacijeplagijati: duhovno zbrkane zemlje bez vlastitog lica i bez osjeaja za svoj vlastiti put. U njima je sve neautentino i umjetno, bez pravog oduevljenja i snage, poput lanog sjaja njihovih europeiziranih gradova. Moe li zemlja koja ne zna to je i odakle vue korijen, imati jasnu predstavu o tome kuda ide i emu treba da stremi? Primjer nekih Kemalovih reformi moe izgledati drastian, ali svejedno ove reforme predstavljaju obrazac za svaki prilaz zapadnjaka problemima islamskog svijeta i naina na koji oni misle popravljati" ovaj svijet. To je uvijek na stvarnom moralnom i prosvjetnom uzdizanju naroda i orijentacija na vanjske, povrne stvari.

13

to je znaila nezavisnost jedne muslimanske zemlje u kojoj je voenje javnih poslova dolo uruke ove vrste ljudi? Kako su oni upotrijebili tu slobodu? Prihvaanjem stranih idejnih uzora i traenjem politikog oslonca kod stranaca, onih na Zapadu ili onih na Istoku - svejedno, svaka od ovih zemalja je dobrovoljno, na usta svojih novih upravljaa, pristala na ponovno porobljavanje. Stvorila se jedna vrsta duhovne i materijalne zavisnosti, iji je sadraj: tua filozofija, tui nain ivota, tua pomo, tui kapital, tua potpora. Ove zemlje su stekle formalnu nezavisnost, ali nisu stekle stvarnu slobodu, jer svaka sloboda je prvenstveno duhovna sloboda. Nezavisnost naroda koji nije prvo izborio ovu duhovnu slobodu, uskoro e se svesti na himnu i zastavu, a ove dvije stvari vrlo su malo za stvarnu nezavisnost. Borba za istinsku nezavisnost muslimanskih naroda mora zato svugdje zapoeti nanovo. UZROCI NEMOI Ove dvije vrste ljudi - konzervativci i modernisti, predstavljaju klju za razumijevanje dananjeg stanja muslimanskih naroda. Ipak, oni nisu pravi i posljednji uzrok ovog stanja. U daljnoj analizi, i ono i ovo stanje pokazuje se samo kao izraz i manifestacija jednog dubljeg uzroka: degradacije ili odbacivanja islamske misli. Povijest islama nije samo, pa ak ni svojim veim dijelom, povijest progresivne realizacije islama u stvarnom.ivotu. Ona je isto toliko i pripovijest o nerazumijevanju, zanemarivanju, izigravanju i zloupotrebi ove misli. Stoga je i povijest svakog muslimanskog naroda istovremeno i kronologija blistavih dostignua. i pobjeda, koliko i alosnih zabluda i poraza. Svi nai uspjesi i neuspjesi, politiki kao i moralni, stvarno su samo odraz naeg prihvaanja islama i njegove primjene u ivotu. Slabljenje utjecaja islama u praktinom ivotu naroda, bilo je uvijek praeno degradacijom ljudi i drutvenih i politikih ustanova. 14

itava povijest islama, od prvih poetaka do naih dana, razvijala se pod neumoljivim utjecajem ove koincidencije. U ovom paralelizmu" nalazi se neto od neizmjenjive sudbine muslimanskih naroda i jedan od zakona islamske povijesti. Dva karakteristina trenutka iz povijesti islama - jedan iz doba uspona, drugi iz doba dekadencije - mogu vrlo jasno ilustrovati djelovanje ovog zakona. Muhamed, a.s., je umro 632. godine, a nepunih sto godina nakon toga duhovna i politika vlast islama obuhvaala je ogromno podruje od Atlanskog Oceana do rijeke Inda i Kine, i od Aralskog jezera do donjih slapova Nila. Sirija je osvojena 634., Damask je pao 635., Ktesifon 637., Indija i Egipat bili su dosegnuti 641., Kartagina 647., Samarkand 676., panjolska 710. godine, pred Carigradom muslimani su 717.; a 720. u junoj Francuskoj. Poev od 700. u antungu ve postoje damije, a oko 830. islam je dospio na Javu. Ova jedinstvena ekspanzija, s kojom se ne moe usporediti nijedna ni prije ni poslije nje, stvorila je zatim prostor za razvoj islamske civilizacije s tri kulturna kruga: u panjolskoj, na Srednjem Istoku i u Indiji, koji u povijesti pokrivaju radoblje od skoro hiljadu godina. ta muslimani znae danas u svijetu? Pitanje bi se moglo postaviti i na drugi nain: koliko smo mi muslimani? Odgovori na ova pitanja uzajamno su povezani. Mi smo porobljeni: u jednom trenutku 1919. godine nije postojala ni jedna nezavisna muslimanska zemlja, stanje koje nije zabiljeeno ni prije ni poslije toga. Mi smo neprosvijeeni; ni u jednoj muslimanskoj zemlji pismenost izmeu dva velika svjetska rata nisu iznosila vi se od 50%. Pakistan je doekao nezavisnost sa 75% nepismenih, Alir sa 80%, a Nigerija sa svih 90%. (Nasuprot tome, u islamskoj panjolskoj X. i XI. vijeka - prema Dreperu - nije bilo nepismenih). Mi smo siromani: nacionalni dohodak po glavi stanovnika iznosi: u Iranu 220 dolara, Turskoj 240, Maleziji 250, Pakistanu 90, 15

Afganistanu 85, Indoneziji 70, prema 3000 u USA (stanje 1966.). Udio industrijskog sektora u nacionalnom dohodku veine muslimanskih zemalja kree se izmeu 10 i 20%. Broj kalorija u svakodnevnoj ishrani iznosi u prosjeku 2000 preko 3000-3500 u zemljama Zapadne Europe. Mi smo podijeljena zajednica: umjesto da bude drutvo bez bijede i bez raskoi, muslimansko drutvo se pretvorilo u svoju suprotnost. Protivno Kur'anskoj naredbi ...da ova bogatstva (dobra) ne ostanu u krugu bogatih meu vama" (Kur'an, 39/7), bogatstva su se postupno akumulirala u rukama malog broja njih. Pred agrarnu reformu u Iraku godine 1958., od 22 milijuna dunuma obradive zemlje, oko 18 milijuna dunuma ili 82% drali su veleposjednici. Istovremeno je 1,4 milijuna seljaka bilo potpuno bez zemlje. To je ono stanje koje su neki sa svim razlozima nazvali no islama". Ustvari, ta no je poela kao suton u naim srcima. Sve ono to nam se dogodilo ili nam se danas dogaa, samo je odjek i ponavljanje onoga to se prije toga odigralo u nama samima" (Kur'an, 13/12). Jer, mi kao muslimani ne moemo biti podjarmljeni, ne prosvijeeni, zavaeni. Mi to moemo biti samo kao otpadnici od islama. Svi nai porazi, od onog prvog na Uhudu pa do ovog posljednjeg na Sinaju, podjednako potvruju ovaj stav. Fenomen naputanja islama, najee izraen u potiskivanju islamske misli iz sfere djelatnog i budnog ivota u sferu asovitosti i pasivnosti, moe se najjasnije pratiti ba na primjeru Kur'ana, kao centralnog fakta islamske ideologije i prakse. Treba zapaziti, kako je svaki uspon islamskih naroda, svako razdoblje dostojanstva, poinjao afirmacijom Kur'ana. Ekspanzija ranog islama, iji smo udesni tok ovdje spomenuli i koja je u toku dvije generacije dovela islam do obala Atlantskog oceana na zapadu i na prilaze Kine na istoku, ne predstavlja jedini, nego samo najslavniji primjer. Sva velika gibanja u toku islamske povijesti potvruju ovaj zakon paralelizma. Kakav je bio poloaj Kur'ana u vremenu koje je prethodilo razdoblje stagnacije i povlaenja? 16

Odanost prema ovoj knjizi nije prestajala, ali je izgubila aktivni, a zadrala iracionalni, mistini karakter. Kur'an je izbugio autoritet zakona, a dobio svetost" predmeta. U njegovom istraivanju i tumaenju mudrost je ustupila mjesto cjepidlaenju, bit formi, a velike misli vjetini recitacije. Pod stalnim utjecajem teolokog formalizma Kur'an se sve manje itao a sve vie uio" (recitovao), a naredbe o borbi, ispravnosti i osobnom i materijalnom rtvovanju, opore i neprijatne naoj inerciji, rastvorile su se i nestale u ugodnom zvuku uenog kur'anskog teksta. Ovo neprirodno stanje postupno je prihvaeno kao normalno, jer je odgovaralo onoj sve brojnijoj skupini muslimana, koja niti je mogla raskinuti s Kur'anom, niti je imala snage da svoj ivot preuredi prema njegovim zahtjevima. O ovoj injenici treba traiti psiholoko objanjenje pojave pretjeranog recitiranja Kur'ana. Kur'an recitiraju, tumae pa recitiraju, prouavaju pa opet recitiraju. Ponavljaju po hiljadu puta jednu njegovu reenicu, da ne bi morali ijedan jedini put da je primijene. Stvorili su opirnu i pedantnu znanost"o tome kako se Kur'an izgovara, da bi pobjegli od pitanja kako da ga provedu u ivot. Na kraju, Kur'an su pretvorili u goli zvuk bez razumljivog smisla i sadraja. itava stvarnost muslimanskog svijeta sa svojim raskorakom izmeu rijei i djela; sa svojim razvratom, prljavtin-om, nepravdom i kukavilukom; sa svojim monumentalnim ali praznim damijama; s velikim bijelim almama bez ideala i hrabrosti; s licemjernom islamskom frazom i vjerskom pozom; s ovom vjerom bez vjere, samo je vanjski izraz ove temeljne proturijenosti u kojoj se naao Kur'an i u kojoj je gorljiva odanost prema ovoj knjizi postupno kombinirana s apsolutnim ignoriranjem njenih principa u praksi. Evo, u ovoj situaciji s Kur'anom nalazi se prvi i najvaniji stvarni uzrok nazadovanja i nemoi muslimanskih naroda. Drugi takav uzrok, koji ima univerzalan znaaj, jest kolstvo, odnosno odgojni sistem u najirem smislu. Ve vjekovima nai narodi nemaju kolovanih ljudi. Umjesto njih imaju druge dvije kategorije, podjednako nepoeljne: nekolovane i pogreno kolovane. Ni u jednoj muslimanskoj zemlji mi nemamo 17

kolstvo koje bi bilo dovoljno razvijeno i koje bi pri tome odgovaralo moralnim shvaanjima islama i potrebama naroda. Ovu najosjetljiviju instituciju svakog drutva nai vlastodrci su ili zanemarili, ili su je prepustili strancima. kole kojima su stranci davali novac i kadar, pa time i program i ideologiju, nisu obrazovale muslimane, pa ak ni nacionaliste. U njima se naim buduim intelektualcima ubrizgavaju vrline" poslunosti, pokoravanja i divljenja prema moi i bogatstvu stranaca; u njima strani odgojitelji stvaraju ovu inteligenciju s vazalskim mentalitetom, koja e ih sutra izvanredno dobro zamijeniti, jer e se i osjeati i ponaati kao pravi stranac u svojoj vlastitoj zemlji. Bilo bi vrlo pouno utvrditi koliki je broj kola i koleda koje, direktno ili indirektno, dre stranci, pa se zamisliti nad razlozima ove izvanredne dareljivosti. Trebalo bi se udubiti u programe ovih institucija, u ono to oni sadre i jo vie u ono to oni ne sadre. Postalo bi jasno da pravo pitanje i nije u tome da li naa inteligencija hoe i eli da nae put do svoga naroda, do njegovih pravih tenji i interesa, nego da li ona, ovakva kakva jest uope moe nai taj put. Radi se o skali vrijednosti i ideala, koja joj je nametnuta i o psiholokom jazu koji je stvoren. Ne trebaju vie eljezni lanci da se nai narodi dre u pokornosti. Istu mo imaju i svilene niti ove tuinske prosvijeenosti", koja paralizuje volju i svijet obrazovanog dijela jednog naroda. Dok je ovakvo kolstvo, strani vlastodrci i njihovi vazali u muslimanskim zemljama ne trebaju strahovati za svoje pozicije. Umjesto da bude izvor pobune i otpora protiv njih, ovakvo kolstvo je njihov najbolji saveznik. Ovaj tragini jaz izmeu inteligencije i naroda, koji predstavlja jedno od najsumornijih obiljeja naeg opeg poloaja, produbljava se i s druge strane. Osjeajui tuinski i neislamski karakter kole koja im se nudi, narod je instinktivno odbija, pa udaljavanje postaje obostrano. Konstruira se apsurdna optuba o nesklonosti muslimanske sredine prema koli i prosvjeti. Ustvari, jasno je da se ne radi o odbijanju kole kao takve, nego o odbijanju tue kole, koja je s islamom i narodom izgubila svaku duhovnu vezu.

18

RAVNODUNOST MUSLIMANSKIH MASA Prevrat koji su modernisti izveli u nizu muslimanskih zemalja bio je skoro po pravilu antivjerski orijentiran i voen je pod parolama laicizacije politikog i drutvenog ivota. U ovom pogledu on je podsjeao na borbu izmeu probuene nacionalne drave i crkve u Evropi na pragu Novog vijeka. Ali ono to je za Zapad moglo znaiti zakonitost i napredak, u islamskom svijetu je predstavljalo neprirodan proces, koji nije mogao ostvariti nikakve konstruktivne promjene. Laicizam i nacionalizam nisu ovdje imali nikakav pozitivan sadraj i ustvari su bili samo negacija neeg. Tuinski po svom porijeklu i sadraju, oni su bili potpuni izraz duhovne bijede koja je vladala. Njima je praktino otpoeo posljednji in drame muslimanskog svijeta. Po situaciji koja je nastala, ovaj in bismo mogli nazvati dualnim apsurdom". O emu se radi? Svaki preporod nastaje kao rezultat stvaralakog dodira, simpatije ili unutranje suglasnosti izmeu svjesnih, vodeih elemenata jednog drutva i irokih slojeva naroda. Vodea grupa je volja i misao, a narod srce i krv svakog dubinskog pokreta. Bez sudjelovanja ili barem pristanka obinog ovjeka, svaka akcija ostaje na povrini i bez prave udarne snage. Tromost masa mogue je svladati ako je ona posljedica samo prirodnog otpora protiv naprezanja, opasnosti i borbe. Ovu tromost nemogue je pobijediti ako ona predstavlja odbijanje samog ideala borbe zato to je taj ideal suprotan najintimnijoj volji i osjeanjima mase. Upravo ovaj drugi sluaj, u manje ili vie izraenoj formi, vidimo u svim muslimanskim zemljama u kojima modernisti pokuavaju da sprovedu svoje programe. Oni laskaju i prijete, mole i prisiljavaju, organizuju i reorganizuju, mijenjaju nazive i linosti, ali nailaze na uporno odbijanje i ravnodunost obinih ljudi, koji ine najvei dio nacije. Habib Burgiba - a on se ovdje spominje samo kao primjer i repre-zentant jedne rairene tendencije - nosi evropsko odijelo, kod kue govori francuski, izolira Tunis ne samo od islamskog nego i od arapskog svijeta, ograniava vjersku obuku, poziva da se napusti 19

post uz Ramazan jer post smanjuje produktivnost rada", i sam na javnom mjestu ispija sok od narane da bi pruio odgovarajui primjer, a zatim nakon svega ovoga udi se pasivnosti i nedostatku potpore od strane tuniskih masa u njegovim uenim reformama. Modernisti ne bi bili ono to jesu kada ne bi pokazivali ovu vrstu sljepila. Muslimanski narodi nee nikada prihvatiti nita to je izriito suprotno islamu, jer islam nije ovdje samo ideja i zakon, islam je postao ljubav i osjeanje. Tko se digne protiv islama, nee ponjeti nita osim mrnje i otpora. Svojom akcijom modernisti su stvorili stanje unutranjeg sukoba i konfuzije u kojem postaje nemogu svaki program, jednako islamski kao i strani. Mase hoe islamsku akciju, ali bez svoje inteligencije ne mogu je povesti. Otuena inteligencija namee svoj program, ali ne nalazi dovoljno onih koji bi bili spremni dati krv, znoj i oduevljenje za taj papirnati ideal. Dolazi do uzajamnog potiranja sila, do svojevrsnog stanja nemoi i paralize. Postoji jedan, red, jedna dinamika, jedno blagostanje, jedan napredak koji se moe graditi na ovom tlu i u ovom podneblju, ali to nije red, progres i blagostanje Evrope i Amerike. Ravnodunost muslimanskih masa nije ravnodu nost uope. To je nain na koji se narodni islam branio od vanjskih, tuinskih nasrtaja. Gdje god se pokazala i najmanja perspektiva islamske borbe, obian ovjek je pruio dokaza o svojoj spremnosti da se bori, trpi i strada. To je pokazao primjer Turske u fazi oslobodilake borbe protiv Grka poslije poraza u Prvom svjetskom ratu, junakog otpora u Libiji protiv talijanske okupacije i skoranji primjeri borbe protiv Engleza u zoni Sueca, rata za osloboenje Alira, za ouvanje Indonezije i za islamski utjecaj u Pakistanu. Kad god je trebalo pokrenuti mase, koritene su, makar privremeno, i neiskreno, islamske parole. Gdje ima islama nema ravnodunosti. Jasnim osjeanjima muslimanskih masa potrebna je misao koja bi ih pokrenula i usmjerila. Ali to ne moe biti ma koja misao. To mora biti misao koja odgovara ovim dubokim osjeanjima. To, dakle, moe biti samo islamska misao. 20

Ne postoje nikakvi izgledi da bi se muslimanske mase i njihovo sadanje intelektualno i politiko rukovodstvo mogli sporazumjeti da netko od njih odbaci svoj ideal, bez obzira na to kako bi dugo ovo stanje neodlunosti i iekivanja moglo potrajati. U perspektivi se vidi samo jedan izlaz: stvaranje i okupljanje nove inteligencije koja isamski misli i osjea. Ova bi inteligencija zatim istaknula zastavu islamskog pokreta i zajedno sa muslimanskim masama krenula u akciju za njegovo ostvarenje.

21

II ISLAMSKI POREDAK

VJERA I ZAKON Islamski poredak - to znai ova rije prevedena na jezik kojim misli, govori i osjea naa generacija? Najkraa definicija islamskog poretka, definira ga kao jedinstvo vjere i zakona, odgoja i sile, ideala i interesa, duhovne zajednice i drave, dobrovoljnosti i prisile. Kao sinteza ovih komponenata, islamski poredak ima dvije temeljne pretpostavke: islamsko drutvo i islamsku vlast. Prva je sadrina a druga forma islamskog poretka. Islamsko drutvo bez islamske vlasti je nedovreno i nemono; islamska vlast bez islamskog drutva je ili utopija ili nasilje. Musliman uglavnom ne postoji kao jedinka. Ako hoe da ivi i opstane kao musliman, on mora svarati sredinu, zajednicu, poredak. On mora izmijeniti svijet ili e sam biti izmijenjen. Povijest ne poznaje niti jedan istinski islamski pokret koji nije istovremeno bio i politiki pokret. To je stoga to je islam vjera, ali je istovremeno i jedna filozofija, jedan moral, jedan poredak stvari, jedan stil, jedna atmosfera - jednom rijei, jedan integralni nain ivota. Ne moe se islamski vjerovati, a neislamski raditi, privreivati, zabavljati se, vladati. Ovo stanje nesaglasnosti stvorit e ili licemjerje (oni u damiji slave Boga, napolju ga varaju), ili ljude nesretne i pune konflikta (oni niti mogu raskinuti s Kur'anom, niti nalaze snage boriti se 22

za izmjenu stvarnih prilika u kojima ive), ili jednu vrstu kaluera i osobenjaka (oni se povlae iz svijeta jer taj svijet nije islamski), ili, konano, one koji u takvoj dilemi raskidaju s islamom i prihvaaju ivot i svijet takav kakav jest, odnosno kakvim su ga drugi napravili. Islamski poredak je stanje drutva bez ovog konflikta i sistem odnosa u kojim se musliman nalazi u potpunom skladu sa svojom sredinom. Na pitanje: to je muslimansko drutvo, mi odgovaramo: to je zajednica sastavljena od muslimana, i smatramo da je time reeno sve ili gotovo sve. Smisao ove definicije je da ne postoji sistem ustanova, odnosa i zakona, koji bi se mogli odvojiti od ljudi koji su njihov subjekat i za koje bi se moglo rei: to je islamski sistem. Nijedan sistem nije islamski ili neislamski po sebi. On je to samo po ljudima koji ga ine. Evropljanin vjeruje da se drutvo ureuje pomou zakona. Jo od Platonove Drave", pa preko poznatih utopija o idealnom ureenju drutva, sve do najnovije od ovih utopija, marksizma/evropski duh traga za jednim nacrtom, jednom emom u kojoj bi se pukom izmjenom odnosa izmeu ljudi ili skupina ljudi, konstruisalo idealno drutvo. Zato se u Kur'anu nalazi relativno malo pravih zakona", a mnogo vie vjere" i zahtjeva za praktinim djelovanjem u skladu s ovom vjerom. Mnotvo zakona i sloenost zakonodavstva obino je pouzdan znak da je u drutvu neto trulo" i da treba prestati donositi zakone a poeti odgajati ljude. Kada iskvarenost sredine pree izvjesnu granicu, zakoni postaju nemoni. Oni ili dolaze u ruke pokvarenih izvrilaca pravde, ili, postaju predmet otvorenog ili prikrivenog izigravanja od strane iskvarene sredine. Vino, kocka i vraanje - tri vrlo rasprostranjena i ukorijenjena poroka na itavom podruja Srednjeg i Bliskog Istoka, uklonjena su za dugo razdoblje i na ogromnom podruju samo jednim jedinim ajetom Kur'ana i s jednim jedinim objanjenje: da je to Bog zabranio. im je ova vjera oslabila, opijanje i praznovjerje vratili su se jednakom 23

snagom, a neusporedivo vii kulturni stupanj sredine nije im inio nikakvu zapreku. Ameriki Prohibition Law (Zakon o zabrani alkohola), proglaen u ime nauke vijeka i spro-voden silom jedne od najorganiziranijih zajednica na svijetu, morao je u etvrtom deceniju ovoga vijeka biti konano povuen, nakon 13 godina uzaludnih napora, ispunjenih nasiljem i zloinima. Pokuaj uvoenja prohibicije u Skandinavskim zemljama, zavrio je jednakim neuspjehom. Ovaj i mnogi slini primjeri jasno govore da se drutvo moe popravljati samo u ime Boga i odgojem ovjeka i mi trebamo ii tim jedinim putem koji sigurno vodi do cilja. Potvrujui naelo duhovnog, unutranjeg pristupa u svakoj svojoj manifestaciji, islam ipak nije ostao na tome. On je uinio pokuaj da iz ruku avola otme njegova sredstva. Kada islam na relaciji ovjek svijet ne bi polazio od ovjeka, on ne bi bio religija; kada bi ostao na tome, on bi bio samo religija i predstavljao bi jednostavno ponavljanje Isusovog uenja o idealu i vjenom dijelu ovjekovog bia. Preko Muhameda, a.s., i Kur'ana islam se okrenuo stvarnom ovjeku, vanjskom svijetu, prirodi, da bi postao uenje o potpunom ovjeku i totalnom ivotu. Vjeri se pridruio zakon, odgoju sila. Islam je postao poredak. ISLAM NIJE SAMO RELIGIJA U ovoj taki, koja oznaava istinsku prekretnicu u evoluciji vjerskih uenja, islam se razlikuje od svih drugih eligija, doktrina i filozofija ivota. U pitanju je jedna nova taka promatranja i jedan poseban pristup u kojem se ogleda aspekt potpuno originalne filozofije islama. Okosnica ove filozofije je zahtjev da se istovremeno ivi unutranji i vanjski, moralni i drutveni, duhovni i fiziki ivot, ili, tanije reeno, da se svjesno i voljno prihvate ova dva vida ivota kao ljudsko odreenje i smisao ovjekovog ivota na zemlji (Kur'an, 28/77). Prevodei ovaj zahtjev na jezik svakodnevnog ivota, mogli bismo rei: 24

onaj ko vjeruje da ivot treba ureivati jie samo vjerom i molitvom, nego i radom i naukom; ija:slika svijeta ne samo doputa, nego i trai, da jedna pored druge stoje i bogomolja i tvornica; ko smatra da treba ne samo odgajati ljude, nego i olakavati i unapreivati njihov ivot na zemlji, i da ne postoje nikakvi razlozi da se ova dva cilja rtvuju jedan drugome, - taj pripada islamu. Uz vjeru u Boga u ovome je sadrana glavna poruka Kur'ana i u njoj je itav islam. Sve drugo je samo njena razrada i objanjenje. Ovaj aspekt islama, pored toga to sadri sam princip islamskog poretka, kao jedinstva vjere i politike, vodi i drugim vanim zakljucima, iji je naelni i praktini znaaj ogroman. Prvi i najvaniji takav zaljuak svakako je zakljuak o nespojivosti islama i neislamskih sistema. Nema mira ni koegzistencije izmeu islamske vjere" i neislamskih dru tvenih i politikih institucija. Nefunkcioniranje ovih institucija i nestabilnost reima u muslimanskim zemljama, koja se manifestira u estim promjenama i dravnim udarima, najee je posljedica njihove apriorne opozicije prema islamu, kao fundamentalnom i vodeem osjeanju naroda u ovim zemljama. Polaui pravo da sam ureuje svoj svijet, islam jasno iskljuuje pravo i mogunost djelovanja bilo koje strane ideologije na svom podruju. Nema, dakle, laikog principa, a drava treba da bude izraz i da podrava moralne koncepte religije.

Pred svakim vremenom i svakom generacijom stoji zadatak da novim oblicima i sredstvima ostvaruje poruke islama. Postoje nepromjenjivi islamski principi koji odreuju odnose meu ljudima, ali ne postoji nikakav nepromjenjiv islamski privredni, drutveni ili politiki sustav.

25

Ovo je samo prvi i najvaniji zakljuak iz prilaza islamu kao integralnom poretku. Ostala tri isto tako vana ali manje iskljuiva zakljuka su: Prvo, samim tim to se izjasnio za ovaj svijet, islam se izjasnio za najbolje ureen svijet. Nita to ini da svijet bude bolji, ne moe biti a priori odbaeno kao neislamsko. Drugo, otvorenost prema prirodi znai otvorenost prema nauci. Svako rjeenje, da bi bilo islamsko, mora ispunjavati dva uvjeta: mora biti maksimalno efikasno i maksimalno humano. Ono mora, dakle, biti najvii izraz usagla enih stavova vjere i nauke: i Tree, ukazujui na jedan oblik povezanosti izmeu vjere i nauke, morala i politike, individualnog i kolektivnog, duhovnog i materijalnog, na kojim pitanjima se duhovno podijelio dananji svijet, islam ponovo dobiva ulogu posrednike misli a islamski svijet ulogu posrednike nacije u podijeljenjom svijetu. Predstavljajui obeanje religije bez mistike i nauke bez ateizma", islam moe podjednako interesirati sve ljude bez razlike. ISLAMSKI POREDAK NAEG DOBA - TEZE Postoje nepromjenljivi islamski principi koji odreuju odnose izmeu ovjeka i ovjeka i ovjeka i zajednice, ali ne postoji nikakav nepromjenljiv islamski privredni, dru tveni ili politiki sustav, koji bi bio dat unaprijed za sva vremena. Islamski izvori ne sadre opis takvog sistema. Nain na koji e muslimani privreivati, organizovati dru tvo i vladati u budunosti, razlikovat e se, dakle, od naina na koji su oni privreivali, organizovali drutvo i vladali u prolosti. Pred svakim vremenom i svakom generacijom stoji zadatak da pronae nove oblike i sredstva da osnovne poruke islama, koje su vjene i nepromjenljive, ostvari u jednom svijetu, koji nije vjean i koji je podloan stalnoj mijeni. I naa generacija mora prihvatiti rizik i uiniti taj pokuaj. 26

Svjesni sve neizbjene nesavrenosti definicija ove vrste i ograniavajui se na naela za koja nam se ini da u ovom trenutku imaju ve znaaj, mi ih iznosimo ovim redom: 1. OVJEK I ZAJEDNICA Islamsko drutvo je organizirana zajednica vjernika. Nema isto naunog, revolucionarnog, socijalistikog ili bilo kakvog drugog, iskljuivo vanjskog spasenja za ovjeka i drutvo. Spasenje koje ne znai i unutranje obraaje, izmjenu ovjeka, njegov unutranji preporod - a ovog nema bez Boga - lano je. Islamsko drutvo se ne moe zasnivati samo na socijalnom ili ekonomskom interesu, ili bilo kojem drugom vanjskom, tehnikom faktoru povezivanja. Kao zajednica vjernika, ono u svojoj osnovi sadri jedan religiozni, emocionalni momenat pripadnosti. Ovaj elemenat je najjasnije vidljiv i sadran u demaatu, kao osnovnoj jedinici islamskog drutva. Za raliku od drutva koje je apstraktna zajednica sa izvanjskim odnosom lanova, demaat je unutranja, konkretna zajednica, koja se zasniva na duhovnoj propadnosti i gdje se veza izmeu ljudi odrava neposrednim, linim kontaktom i poznavanjem. U njemu se nalazi ovjek prema ovjeku, a ne anonimni lan drutva prema isto takvom lanu drutva. Kao faktor prepoznavanja i zblienja ljudi, demaat doprinosi solidarnosti i unutranjoj harmoniji dru tva i pomae razagnavanju duha osamljenosti i otuenja, koji nam donosi tehnika i rastua urbanizacija. Pored toga, ovakav damaat stvara jednu vrstu javnog miljenja koje djeluje bez nasilja, ali ipak vrlo efikasno protiv potencijalnih prekrilaca drutvenih i moralnih normi. U demaatu niko nije sam i to u dvojakom smislu: nije sam da moe raditi ta hoe, niti je sam, preputen sam sebi, da bi mu izostala moralna i materijalna potpora. Ako musliman ne osjea prisutnost drugih, muslimansko dru tvo nije uspjelo. 27

Islam hoe da ovjeku neposredno prua ruku. Nita u pravom smislu nije uinjeno dok se to ne postigne. Islam ne pristaje da se ovjekovjei stanje u kojem e drava morati da silom posreduje i brani ljude jedne od drugih. Ovo stanje islam moe prihvatiti samo uvjetno i privremeno. Sila i zakon samo su sredstva pravde. Sama pravda nalaz se u ljudskim srcima, ili, ona ne postoji. 2. JEDNAKOST LJUDI Dvije injenice magistralnog znaaja - jedinstvo Boje i jednakost svih ljudi - utvrene su Kur'anom na takav jasan i izriit nain, da doputaju samo jedno jedino, doslovno tumaenje: nema boanstva osim jednog Boga; nema izabranog naroda, izabrane rase ili izabrane klase - svi ljudi su jednaki. Islam ne moe prihvatiti podjelu i grupiranje ljudi prema vanjskom, objektivnom mjerilu kakvo je klasno. Za njega kao vjerskomoralni pokret neprihvatljivo je svako razlikovanje ljudi koji ne ukljuuje moralne kriterije. Ljudi se moraju razlikovati - ako se ve razlikuju - prije svega prema onome to oni stvarno jesu, to znai po svojoj duhovnoj i etikoj vrijednosti (Kur'an, sure 49/13). Svi ispravni ljudi, bez obzira kako u toku dana zarauju svoj kruh, pripadaju istoj zajednici, kao to hulje i pokvarenjaci svih vrsta, pripadaju istoj klasi", bez obzira na njihovo politiko opredjeljenje i mjesto u procesu rada. Klasno podvajanje jednako je nepravedno i moralno i ljudski neprihvatljivo, kao i nacionalno i razno podvajanje i razlikovanje ljudi. 3. BRATSTVO MUSLIMANA Muslimani su braa" (Kur'an, 49/10). Ovom porukom Kur'an je oznaio cilj, koji zbog svoje udaljenosti moe biti izvor inspiracije za stalno kretanje naprijed. Ogromne promjene u ljudima i van njih treba 28

da budu ostvarene, da bi se smanjila udaljenost na putu do proklamiranog bratstva. U ovom naelu mi vidimo ovlatenje i obavezu za islamsku zajednicu da stvara odgovarajue ustanove i sprovodi konkretne mjere da bi odnosi izmeu muslimana u stvarnom ivotu imali sve vie i vie elemenata i obiljeja bratstva. Broj i vrste mjera, inicijativa i zakona, koji bi istinska islamska vlast mogla donositi pozivajui se na naelo bratstva svih muslimana, praktino je neogranien. Spomenimo ovdje velike imovinske i drutvene razlike i feudalizam kao najdrastiniji sluaj. Odnos izmeu kmeta i feudalca nije odnos bratstva, nego odnos podinjenosti i zavisnosti i, kao takav, u direktnoj je suprotnosti sa Kur'anom i ovim naelom. 4. JEDINSTVO MUSLIMANA Islam sadri princip ummeta, tj. tenju za ujedinjenjem svih muslimana u jedinstvenu zajednicu - vjersku, kulturnu i politiku. Islam nije nacionalnost, ali jest nadnacionalnost ove zajednice. Sve to razdvaja ljude u ovoj zajednici, bilo da se radi o idejnim stvarima (sekte, mezhebi, politike stranke i dr.) ili materijalnim (velike imovinske razlike, drutveni rangovi 1 si.), suprotno je ovom principu jedinstva i kao takvo morabiti ograniavano i otklanjano. Islam je prva, a panislamizam druga taka, kojom se definira granina linija izmeu islamskih i neislamskih tendencija u dananjem muslimanskom svijetu. Jedna zajednica utoliko je islamska, to islam vie odreuje njene unutranje, a panislamizam njene vanjske odnose. Islam je njena ideologija, a panislamizam njena politika.

29

5. SVOJINA Iako islam priznaje privatnu svojinu, novo islamsko dru tvo morat e jasno izjaviti da e svi krupni izvori drutvenog bogatstva, a posebno prirodni izvori, morati biti u svojini zajednice i sluiti dobru svih njenih lanova. Drutveni nadzor nad izvorima bogatstva neophodan je da bi se, s jedne strane, sprijeilo neopravdano bogaenje i mo pojedinaca, a s druge strane, da bi se osigurala materijalna osnova za realiziranje programa razvoja u razliitim oblastima ivota, koje e poduzimati zajednica u skladu sa sve veom ulogom organiziranog drutva u ivotu naroda. Mada je razliito postavljeno i sprovedeno, uee drutva u rjeavanju sve veeg broja zajednikih poslova, jednako je veliko u USA, Sovjetskom Savezu ili vedskoj, to pokazuje da se ne radi o pitanju idejnog ili politikog pristupa, nego o neophodnosti, koja izvire iz uvjeta ivota ljudskih zajednica u savremenom svijetu. Privatna svojina podvrgnuta je jo jednom ogranienju na osnovu izriite odredbe Kur'ana - obavezi njene upotrebe u ope korisne svrhe (Kur'an, 49/34). U islamu nema, dakle, privatne svojine u smislu koncepata rimskog prava. U odnosu na rimsku, erijatska privatna svojina ima jedno ovlatenje manje (ius abutendi - pravo zloupotrebe) i jednu obavezu vie (obavezu upotrebe za ope dobro). Za istinsku islamsku vlast, praktine posljedice ove razlike su dalekosene. Na osnovu nje i citirane odredbe Kur'ana, legalne su sve zakonske i praktine mjere protiv razliitih oblika neupotrebe i zloupotrebe privatne svojine. Eliminiranje nepravde, nejednakosti a naroito raskoi i rasipanja usred bijede, kao pojave koje razbijaju zajednicu i razdvajaju ljude, postavit e se u jednom trenutku pred islamski poredak kao pitanje njegovog opstanka i kao probni kamen stvarne vrijednosti etikih i drutvenih stavova koje on predstavlja.

30

6. ZEKJAT I KAMATA Meu islamski propisima koji imaju izrazit socijalni naboj, posebno mjesto zauzimaju jedna naredba i jedna zabrana: naredba zekjata i zabrana kamate. U zekjatu mi vidimo utvren princip uzajamne odgovornosti i staranja ljudi za sudbinu jedni drugih. Ovaj princip, jednom proklamiran, moe postati osnova za nove razliite oblike staranja u skladu sa razvojem, potrebama i mogunosti drutva. U dananjem muslimanskom svijetu zekjat je privatna stvar svakog pojedinca i, kod postojeeg stanja drutvene i vjerske svijesti, on je potpuno van funkcije. Odsutnost zekjata vidljivo je na svakom koraku. Zekjat je javnopravna ustanova islamskog poretka, ije se funkcioniranje mora osigurati na svaki nain, ukljuujui upotrebu sile. Zabranom kamate (Kur'an, 278/279) ustanovljena je trajna norma javnog poretka islamskog drutva, koja znai zabranu i stavljanje van zakona svake vrste rente i svih oblika gotovanskogivljenja, tj. prisvajanja dobara na osnovu golog posjeda, kao pojava suprotnih moralnim shvaanjima i osnovama na kojima poiva islamski javni poredak. 7. REPUBLIKANSKI PRINCIP Osim u imovinskim stvarima, islam ne priznaje nikakav princip nasljeivanja, niti bilo koju vlast s apsolutnim prerogativima. Priznavanje apsolutne vlasti Allaha, znai apsolutno nepriznavanje svake drugesvemone vlasti (Kur'an, 7/3, 12/40). Zabranjeno je svako pokoravanje stvorenju, koje ukljuuje nepokoravanje Stvoritelju" (Muhamed, a.s.). U historiji prvog i moda do sada jedinog autentinog

31

islamskog poretka - razdoblje prve etvorice ha-lifa, mi jasno vidimo tri bitna aspekta republikanskog principa vlasti: (1) Izbornost efa drave, (2) Odgovornost efa drave narodu, i (3) Obavezu zajednikog rjeavanja opih i drutvenih poslova. Ovo posljednje izriito nalae i Kur'an (3/159, 42/38). Prva etvorica vladara u islamskoj povijesti nisu bili nikakvi kraljevi - carevi. Oni su bili izabrani od strane naroda. Nasljedni kalifat predstavlja napu stanje izbornog principa koji se afirmirao kao jasna islamska politika institucija. 8. NEMA BOANSTVA OSIM ALLAHA U mjeri u kojoj smatramo da je ostvarenje islamskog poretka nepovrediv cilj, koji ne moe biti predmet nikakvog nadglasavanja, utoliko jasnije odbacujemo nepovredivost linosti, bez obzira na njene zasluge i poloaj koji zauzima. U ovom smislu, islamski poredak je sinteza apsolutnog auto-riteta (u odnosu na program) i apsolutne demokracije (u odnosu na linost). U islamu nema premudrih, sveznajuih, nepogreivih i besmrtnih. Sam Muhamed je bio pogreiv i kao takav bio ukoren (Kur'an, 80/1-12). U ovom pogledu, Kur'an je realistika, skoro antiherojska knjiga. Fenomen slavljenja linosti, vrlo est na Istoku kao i na Zapadu, danas kao i u prolosti, izriito je stran islamu i zato to predstavlja jednu vrstu idolatrije (Kur'an, 9/31). Mjerilo stvarne vrijednosti svakog ovjeka je njegov lini ivot i odnos izmeu onoga to daje zajednici i to od nje prima. Sva slava i hvala pripada samo Bogu, a stvarne zasluge ljudi samo Bog moe ocijeniti.

32

9. ODGOJ Poto je vjera osnova islamskog drutva, odgoj nije samo jedna njegova funkcija, nego stanje njegove egzistencije. To je prije svega vjerski i moralni odgoj kroz porodicu, a zatim kroz sve stupnjeve kola. Poseban zadatak islamskog poretka je efikasna borba za eliminiranje svih oblika antiodgoja. Islam je zabranio, a islamski poredak e konkretnim mjerama onemoguiti: - sve oblike alkoholiziranja naroda, - javnu i tajnu prostituciju, - pornografiju u rijei, slici, na filmu i televiziji, - kockarnice, none i dansing klubove i druge oblike zabave, koji su nespojivi sa moralnim shvaanjem islama. 10. OBRAZOVANJE Sastavni dio ovog integralnog odgoja je kolovanje nove generacije, stvaranje radnih navika i obuka. Uz jedinstvo, obrazovanje je drugi odluni faktor brze emancipacije muslimanskog svijeta iz sadanjeg inferiornog poloaja. Muslimanske zemlje nemaju dovoljno kapitala, pa kad je to tako, tada ono to imaju treba da uloe u investiciju koja je rentabilnija od svih drugih: u obrazovanje. Nema istinske nezavisnosti bez sposobnosti da sami primjenjujemo i koristimo tekovine nauke i da ove tekovine dalje unapreujemo. U svom prvom nastupanju islam je bez predrasuda priao razmatranju i prikupljanju cjelokupnog znanja koje su ostavile ranije civilizacije. Ne znamo zato bi se islam dananjice drukije odnosio prema tekovinama euroamerike civilizacije s kojom se dodiruje na tako dugakoj liniji.

33

Nije, dakle, pitanje u tome da li emo ili neemo prihvatiti nauku i tehniku - jer emo ih morati prihvatiti ako hoemo da opstanemo - nego da li emo to uiniti stvaralaki ili mehaniki, s dostojanstvom ili s inferiornou. Pitanje je, dakle, da li emo se u ovom neizbjenom razvoju izgubiti, ili emo sauvati svoju individualnost, svoju kulturu i svoje vrijednosti. S obzirom na ove injenice, moemo sa sigurnou izjaviti da je kolstvo u dananjem muslimanskom svijetu institucija koja zahtijeva najhitnije i najradikalnije kvalitativne i kvantitativne promjene. Kvalitativne - da bi se kolstvo oslobodilo duhovne, a u nekim sluajevima i materijalne zavisnosti od stranaca i poelo sluiti odgoju muslimana kao ljudi i kao lanova islamske zajednice. Kvantitativne da bi se uklonila kronina nedovoljnost u ovom pogledu i u najkraem roku stvorili uvjeti da se kolovanjem i obukom obuhvati kompletan podmladak i svi slojevi naroda. U poetnom stadiju, damija se moe ponovo koristiti kao kola. Ako u programima obrazovanja ne doivimo neuspjeh, ne postoji polje na kojem bismo mogli biti poraeni. 11. SLOBODA SAVJESTI Odgoj naroda, a naroito sredstva masovnog utjecaja -tampa, radio, televizija i film - treba da budu u rukama ljudi iji je islamski moralni intelektualni autoritet neosporan. Ne treba dozvoliti da se ovih sredstava - to je gotovo pravilo - dokopaju izopaeni i degenerirani ljudi, da bi preko njih besmisao i prazninu vlastitog ivota prenosili na druge. to moemo oekivati ako sa damije i televizijskog tornja dolaze narodu sasvim oprene poruke? Meutim, ovo nikako ne znai da se od islamskog poretka moe stvoriti stanje duhovne diktature, u kojoj e istine proglaavati vlast i gdje e podizati uniformiran i bezlian podmladak. Ovo samo znai da postoje neki elementarni stavovi i neka osnovna pravila ponaanja, koja e u svim prilikama morati biti respektirana. U islamu, s obzirom na proklamirani princip slobode vjere (Kur'an, 2/266), svaka prisila, 34

fizika i psiholoka, u pitanjima savjesti i opredjeljenja je izriito nedoputena, a s obzirom na princip idmaa - konsensusa, i nepotrebna (Moj narod se ne moe sloiti u zabludi" - Muhamed, a.s.). Koliko god je moralno puritanski, islam je zbog svoje otvorenosti prirodi i radostima, slobodouman, i o tome svjedoi itava islamska povijest. Poto priznaje Boga, ali ne priznaje nikakve dogme i hijerarhiju, islam se ne moe pretvoriti u diktaturu i svaki oblik inkvizicije i duhovnog terora je onemoguen. 12. ISLAM I NEZAVISNOST Nema islamskog poretka bez nezavisnosti i slobode. I obrnuto: nema nezavisnosti i slobode bez islama. Ovaj posljednji stav ima dvojak smisao: Prvo, nezavisnost je istinska i trajna samo ako je rezultat osvojene duhovne, idejne nezavisnosti, ako je, dakle, znak da je jedna narod na ao sebe, otkrio svoje unutranje sile, bez kojih steenu nezavisnost ne moe ispuniti sadrajem niti dugo sauvati. U afirmaciji islamske misli u praktinom ivotu, svaki muslimanski narod doivljuje ovo poistovjeenje sa samim sobom, svoje duhovno osloboenje, kao uvjet drutvenog i politikog osloboenja. Drugo, stvarna potpora koju jedan muslimanski narod prua reimu na vlasti, u direktnoj je proporciji sa islamskim karakterom te vlasti. Ona je, dakle, sve manja to je reim u pitanju dalji od islama. Neislamski reimi ostaju gotovo potpuno lieni ove podrke i utoliko moraju vie - htjeli ili ne htjeli - traiti oslonac kod stranaca. Zavisnost u koju oni padaju pokazuje se kao direktna posljedica njihove neislamske orijentacije. Ovim injenicama odreen je i karakter, islamskog poretka kao demokratije, ne demokratije kao forme, nego de-mokratije kao sutine, kao konsensusa. Ova vrsta demokratije postoji tamo gdje vlast pretvara u misao i akciju ono to narod osjea, gdje ona djeluje kao neposredni izraz ove volje. Uspostavljanje islamskog poretka pokazuje se kao 35

vrhunski akt demokratije, jer znai ostvarenje najdubljih tenji muslimanskih naroda i obinog ovjeka. Jedno je sigurno: bez obzira ta hoe jedan dio bogataa i inteligencije, obian ovjek hoe islam i ivot u svojoj islamskoj zajednici. Demokratija ovdje ne potjee iz naela i proklamacija, nego iz injenica. Islamski poredak ne primjenjuje nasilje jednostavno stoga to nema potrebe za njim. Obrnuto, neislamski poredak, osjeajui stalni otpor i neprijateljstvo naroda, nalazi jedini izlaz u pribjegavanju nasilju. Njegovo pretvaranje u diktaturu je jedna vrsta zakonitosti, kob koju on ne moe izbjei. 13. RAD I BORBA Islamsko drutvo mora preuzeti na sebe zadatak mobilizacije ljudskih i prirodnih izvora i da svojim mjerama potie rad i aktivnost. Opstanak, mo ili slabost islamskog drutva podvrgnuta je istim zakonima rada i borbe kao i druge zajednice i u ovom pogledu nae drutvo ne uiva kod Boga nikakve privilegije (Kur'an, 5/57). Iz pshilogije naeg javnog miljenja treba eliminisati dvije stvari: vjeru u uda i oekivanje tue pomoi. uda ne postoje, osim onih koja stvaraju ljudi radom i znanjem. Nema nikakvog Mehdije koji e udotvornim putem otjerati neprijatelje, ukloniti bijedu i posijati prosvjetu i blagostanje. Mehdija je ime za nau lijenost, ili jo vie, za lanu nadu, koja raste iz osjeaja nae nemoi u situaciji kada je veliina tekoa i problema u potpunom nerazmjeru s mogunostima i sredstvima borbe. Pouzdavanje u tuu pomo drugi je oblik sujevjerja. U io nam je u naviku da meu pojedinim neislamskim zemljama traimo i nalazimo ili nesebine prijatelje ili zaklete neprijatelje, i to smo nazvali naom vanjskom politikom. Kada shvatimo da ustvari nema ni pravih prijatelja ni pravih neprijatelja i kada za svoje nedae budemo vie krivili sebe, a manje paklene planove neprijatelja", bit e to znak da je poela naa zrelost i da dolazi doba s manje nevolja i razoaranja. Uostalom, ak i kada bi bilo onih koji bi bili spremni da daju pomo 36

bez nerazmjernih polilikih i materijalnih protuusluga, to ne bi moglo bitno izmijeniti na poloaj. Jer, bogatstvo se ne moe uvesti u jednu zemlju. Ono se mora stvoriti u njoj samoj na bazi vlastitog raa. Ono to elimo postii, moramo uraditi sami. Niko to nee i ne moe uiniti mjesto nas. Ovaj program rada i aktivnosti ima podlogu koja moe biti izvor izvanrednog ohrabrenja. Prirodna bogatstva i mogunosti islamskog svijeta su ogromne. Samo jedan dio toga svijeta - Indonezija, predstavlja, poslije USA i Sovjetskog Saveza, trei po redu najbogatiji kompaktni teritorij na svijetu. Islamski svijet uzet kao cjelina, stoji u ovom pogledu na prvom mjestu. Najavljujui preporod, mi ne najavljujemo razdoblje sigurnosti i spokoja, nego razdoblje nemira i iskuenja. Suvie je mnogo stvari koje mole za svojim dostojanstvom. Narod koji spava moe se probuditi samo udarcima. Tko eli dobro naoj zajednici, ne treba da je poteuje naprezanja, opasnosti i nedaa. Naprotiv, on treba uiniti sve da ta zajednica to prije upotrijebi svoje sile, da stavi na ispit sve svoje mogunosti, da preuzme rizik, jednom rijeju - da ne spava nego da ivi. Samo budna i aktivna, moe ona nai sebe i svoj put. 14. ENA I PORODICA Poloaj ene u muslimanskom drutvu mora se svugdje promijeniti u skladu s njenim zadatkom majke i prirodnog odgojitelja podmlatka. Neobrazovana, zaputena i nesretna majka ne moe podii i odgojiti sinove i keri koji su kadri pokrenuti i uspjeno voditi preporod muslimanskih naroda. Islam treba povesti inicijativu da se majinstvu prizna rang drutvene funkcije. Haremi se imaju dokinuti. Niko nema pravo da se poziva na islam da bi odrao bespravlje ene i zloupotrebi ove vrste mora se uiniti kraj. Ovi stavovi nisu nikakav feminizam zapadnjakog kova, koji je izraavao tenju da se drutvu nametnu mjerila, hirovi i gospodarenje 37

iskvarenog sloja enskog roda. To nije ni ravnopravnost u evropskom smislu. To je isticanje jednake vrijednostf mukarca i ene, zajedno s isticanjem njihove razliitosti, koja treba biti sauvana. A princip jednake vrijednosti direktna je posljedica pravila jednakih vjerskih i moralnih obaveza, koje je na vie mjesta na izriit nain izlo-eno u Kur'anu (posebno ajet 33/55). Civilizacija je od ene napravila objekt koji se koristi ili kojem se robuje, ali je eni oduzela linosti, koja jedina mo-e biti nosilac vrijednosti i potovanja. Zanemarujui majinstvo, ona je enu liila njene osnovne i nezamjenljive funkcije. U ovo doba kada porodica prolazi kroz ozbiljnu krizu i kada je njena vrijednost stavljena pod znak pitanja, islam ponovo potvruje svoju privrenost ovom obliku ljudskog ivota. Doprinosei sigurnosti porodinog gnijezda i otklanjajui vanjske i unutranje faktore koji ga razaraju (alkohol, nemoral, neodgovornost). Islam praktino zatiuje najvii stvarni interes zdrave i nemoralne ene. Umjesto apstraktne ravnopravnosti, on eni osigurava ljubav, brak i djecu, sa svim onim to za enu znae ove tri stvari. Porodino i brano pravo koje je formulirano u prvim vjekovima islama, bit e potrebno preispitati u skladu sa sadanjim potrebama i stupanjem razvoja ljudske i dru tvene svijesti, s tendencijom da se ide na to vee suavanje poligamije i u pravcu njenog postepenog eliminiranja iz praktinog ivota, kao i u smislu ograniavanja razvoda braka i djelotvorne materijalne zatite ene i djece u ovim sluajevima. 15. CILJ NE OPRAVDAVA SREDSTVO U borbi za islamski poredak dozvoljena je upotreba svih sredstava, svih osim jednog - osim zloina. Niko nema pravo lijepo ime islama i ove borbe okaljati nekontroliranom i suvinom primjenom nasilja. Islamska zajednica treba jo jednom potvrditi da pravda predstavlja jedan od njenih temelja. Kur'an nam nije naredio da ljubimo neprijatelje, ali nam je izriito naredio da budemo pravedni i da 38

pratamo (Kur'an, 4/135 i 16/126). Upotreba sile mora biti u skladu s ovim naelom. Formula: cilj opravdava sredstvo, postala je uzrokom bezbrojnih zloina. Uzvien cilj ne moe posvetiti nedostojno sredstvo, ali zato upotreba nedostojnog sredstva moe smanjiti i kompromitirati svaki cilj. to budemo moralno jai, sve manje e nam biti potrebna sila, koja je u pitanjima opredjeljenja oruje slabih a ne jakih. Ono to ne moe sila, moe velikodunost, dosljednost, hrabro dranje (Kur'an, 16/125, 26/34-35). 16. MANJINE Islamski poredak moe se ostvariti samo u zemljama u kojima muslimani predstavljaju veinu stanovnitva. Bez ove veine, islamski poredak se svodi samo na vlast (jer nedostaje drugi elemenat - islamsko drutvo) i moe se pretvoriti u nasilje. Nemuslimanske manjine u sastavu islamske drave, uz uvjet lojalnosti, uivaju vjerske slobode i svu zatitu. Muslimanske manjine u sastavu neislamskih zajednica, pod uvjetom garancija vjerskih sloboda i normalnog ivota i razvoja, lojalne su i dune su izvravati sve obaveze prema toj zajednici, izuzev onih koje tete islamu i muslimanima. Poloaj muslimanskih manjina u neislamskim zajednicama uvijek e se realno nalaziti u ovisnosti od snage i ugleda svjetske islamske zajednice. 17. ODNOSI PREMA DRUGIM ZAJEDNICAMA Odnos islamske zajednice prema drugim zajednicama u svijetu poiva na principima: 39

1. Slobode vjerskog opredjeljenja (Kur'an, 2/256); 2. Snage i odlune i aktivne obrane (Kur'an, 8/61-62, 42/39-42, 2/190-192); 3. Zabrane napadakog rata i zloina (Kur'an, 2/190, 42/43); 4. Meusobne suradnje i upoznavanja naroda izmeu sebe (Kur'an, 49/13); 5. Potovanja preuzetih obaveza - ugovora (Kur'an, 9/4) i 6. Uzajamnosti- reciprociteta (Kur'an, 9/8).

40

III PROBLEMI ISLAMSKOG PORETKA DANAS

ISLAMSKI PREPOROD - VJERSKA ILI POLITIKA REVOLUCIJA? Islamski poredak je jedinstvo vjere i drutveno-politikog sistema. Da li put do njega vodi kroz vjersku obnovu ili politiku revoluciju? Odgovor na ovo pitanje glasi: islamski preporod ne moe zapoeti bez vjerske, ali se ne moe uspjeno nastaviti i dovriti bez politike revolucije. Ovaj odgovor, koji islamski preporod definira kao dvostruki prevrat - moralni i drutveni, ali koji prioritet jasno daje vjerskoj obnovi, slijedi iz principa i prirode islama, ali i iz nekih sumornih injenica kojima je obiljeena stvarnost dananjeg muslimanskog svijeta. Ove injenice govore o tekoj moralnoj situaciji u muslimanskom svijetu, o iskvarenosti naravi, vlasti korupcije i praznovjerja, lijenosti i licemjerju, carevanju neislamskih obiaja i navika, okorjelom materijalizmu i zabrinjavajuoj odsutnosti oduevljenja i nade. Moe li u ovakvom stanju neposredno zapoeti bilo kakav drutveni i politiki preobraaj? Svaki narod, prije nego to je bio pozvan da izvri svoju ulogu u povijest, morao je doivjeti razdoblje unutranjeg oienja i praktinog prihvaanja nekih temeljnih moralnih stavova. Svaka mo u svijetu 41

poinje kao moralna vrstina. Svaki poraz poinje kao moralno zakazivanje. Sve to se eli ostvariti, mora se prvo ostvariti u duama ljudi. to znai vjerska obnova kao preduvjet islamskog poretka? Ona prije svega znai dvije stvari: novu svijest i novu volju. Vjerska obnova je jasna svijest o pravom cilju ivota, o tome za to se ivi i za to treba da se ivi. Je li taj cilj osobni ili zajedniki standard, slava i veliina moje rase ili nacije, afirmacija vlastite linosti ili vlast Boijih zakona na zemlji? U naem sluaju vjerska obnova praktino znai islamizaciju" ljudi koji sebe nazivaju muslimanima, ili koje drugi obino nazivaju tim imenom. Polazna taka ove islamizacije" je vrsta vjera u Boga i striktna i iskrena praksa islamskih vjerskih i moralnih normi od strane muslimana. Druga komponenta vjerske obnove je spremnost da se izvrava imperativ koji namee svijest o cilju. Zato je vjerska obnova jedan kvalitet moralne uznesenosti i odu evljenja, jedna psihoza nadmoi duha nad stvarima, jedno stanje doivljenog i praktinog idealizma u kojem obini ljudi postaju sposobni za izvanredna djela hrabrosti i po rtvovanja. Ona je i jedan novi kvalitet vjere i volje u kojem svakodnevna mjerila mogueg prestaju vrijediti i u kojem se pojedinac i itave skupine neoekivano uzdiu do stupnja rtvovanja za svoj ideal. Bez ovog novog stanja duha i osjeanja nemogue je postii bilo kakvu istinsku promjenu u dananjem muslimanskom svijetu. Kod ovih razmatranja uvijek e se, makar na as, pojaviti dilema da bi krai put do islamskog poretka vodio preko osvajanja vlasti, koja bi zatim stvorila odgovarajue usTanove i sprovela sistematsko vjersko, moralno i kulturno odgajanje naroda, kao preduvjet za izgradnju islamskog drutva. Ova dilema je samo iskuenje. Povijest ne pozna nijedan istinski prevrat koji je doao do vlasti. Svaki je zapoeo od odgoja i u svojoj biti znaio je moralni poziv. Osim toga, formula koja uspostavljanje islamskog poretka povjerava nekakvoj vlasti i njenim ustanovama, ne odgovara na pitanje 42

otkuda sama ta vlast. Ko e je uspostaviti i vriti i od kakvih ljudi e ona i njene ustanove biti sastavljene? Ko e, najzad, kontrolisati ponaanje same te vlasti i kako osigurati da se ona ne izrodi i ne pone sluiti sebi umjesto cilju u ime kojeg je uspostavljena? Mogue je jednu grupu na vlasti zamijeniti drugom, i to se svakodnevno dogaa. Mogue je tiraniju jednih zamijeniti tiranijom drugih i izvriti izmjenu vlasnika nad dobrima ovoga svijeta. Mogue je promijeniti nazive, zastave, himne i parole u ime kojih se sve to ini. Ali, ovim nije mogue uiniti ni jedan jedini korak blie islamskom poretku, kao jednom novom osjeanju svijeta i drugaijem odnosu ovjeka prema sebi, ljudima i svijetu. Misao da se svugdje pozove u pomo nekakva sila ili nekakva vlast, ima korijen u priroenoj tenji ovjeka da izbjegne prvu .i najteu fazu dihada - borbu protiv samoga sebe. Teko je odgajati ljude, a jo tee sebe. Vjerska obnova, ve po svojoj definiciji podrazumijeva poinjanje od samoga sebe, od vlastitog ivota. Obrnuto, sila ima uvijek u vidu drugog. U tome je zavodljivost ove ideje. Zato pokret, koji e kao svoj glavni cilj istaknuti islamski poredak, mora prije svega biti moralni pokret. On mora moralno uzbuivati ljude i predstavljati jednu moralnu funkciju, koja ljude uzdie i ini boljima. U tome je razlika izmeu islamskog pokreta i politike stranke, koja pretpostavlja jednakost miljenja i interesa, ali ne ukljuuje etika mjerila, niti moralno angauje ljude. Stav o prioritetu vjerske obnove ima, pored ostalog, i jasan oslonac u islamskim izvorima. Prvo, Kur'an kae da je unutranji preporod preduvjet svake izmjene i poboljanja stanja jednog naroda (Kur'an, 13/12). Drugo, ovaj zakon se afirmirao i u praksi ranog islama i borbi Muhameda, a.s., za uspostavljanje prvog islamskog poretka u povijesti. Na ovo pokazuje injenica da je Kur'an u toku prvih trinaest godina nastavio raspravljati i naglaavati iskljuivo pitanja vjerovanja i odgovornosti i da za ovih trinaest godina nije priao razmatranju bilo 43

kojeg drutvenog ili politikog problema ili formuliranju bilo kojeg zakona drutva zasnovanog na islamu. Od vjerske obnove oekujemo jo tri vane stvari: 1. Samo vjerska obnova moe stvoriti odlunost da se odredbe Kur'ana, posebno one koje su uperene protiv ukorijenjenih socijalnih zala ili su neugodne za dritelje vlasti i bogatstva, primjenjuju bez kolebanja i kompromi sa. Vjerska obnova moe uiniti da se one sprovedu bez nasilja i mrnje, jer e ih svi, ili ogromna veina prepo roenog drutva, shvatiti i prihvatiti kao sprovoenje Bojih odredaba i kao stvar pravde. 2. Islamski preporod ne moe se zamisliti, ne samo bez ljudi spremnih na ogromne osobne i materijalne rtve, nego i bez velikog stupnja uzajamnog povjerenja i lojalne suradnje. ta moe osigurati da napori, samoprijegor i rtve jednih ne budu iskoritene da bi se ostvarilo gospodstvo i ambicija drugih? ta moe sprijeiti da se tragedija moralnog zakazivanja, tako esta u novijoj islamskoj povijesti, ne ponovi? Svaki poredak, pa i islamski, uvije e vie sliiti na ljude koji ga stvaraju i sprovode nego na naela koja oni proklamiraju. 3. Zbog ogromne zaostalosti, islamski svijet e morati prihvatiti veoma brz tempo obrazovanja i industrijalizacije. Ubrzani razvoj je svugdje bremenit takvim popratnim po javama, kao to su: despotizam, korupcija, razaranje poro dice, brzo i neopravdano bogaenje, izbijanje u prvi plan snalaljivih i beskrupuloznih pojedinaca, brz urbanizacija sa kidanjem tradicija, vulgarizacijom drutvenih odnosa, irenjem alkoholizma, droga i prostitucije. Brana protiv ove poplave nekulture i primitivizma moe biti samo ista i vrsta vjera u Boga i praksa vjerskih propisa od strane svih slojeva naroda. Samo vjera moe osigurati da civilizacija ne uniti kulturu. Goli materijalni i tehniki progres, kao to to neki sluajevi jasno pokazuju, moe se pretvoriti u otvoreni povratak u barbarstvo.

44

ISLAMSKA VLAST Naglaavanje prioriteta vjersko-moralne obnove ne znai - niti se moe tumaiti da znai - da se islamski poredak moe ostvariti bez islamske vlasti. Ovaj stav znai samo da na put ne polazi od osvajanja vlasti, nego od osvajanja ljudi, i da je islamski preporod prvo prevrat u oblasti odgoja, a tek zatim u oblasti politike. Moramo, dakle, biti prvo propovjednici, a zatim vojnici. Naa prva sredstva su lini primjer, knjiga, rije. Kada e se ovim sredstvima pridruiti i sila? Izbor ovog trenutka uvijek je konrektno pitanje i zavisi o nizu faktora. Ipak se moe postaviti jedno ope pravilo: islamski pokret treba i moe prii preuzimanju vlasti im je moralno i brojno toliko snaan da moe ne samo sruiti postojeu neislamsku, nego i izgraditi novu islamsku vlast. Ovo razlikovanje je vano, jer ruenje i graenje ne zahtijeva podjednak stupanj psiholoke i materijalne pripremljenosti. Preuraniti ovdje je jednako opasno kao i zakasniti. Osvojiti vlast na osnovu sretnog stjecaja okolnosti, bez dovoljne moralne i psiholoke pripreme i bez neophodnog minimuma vrstih i izgraenih kadrova, znai ostvariti jo jedan dravni udar, a ne islamsku revoluciju (a dravni udar je nastavak neislamske politike od strane druge grupe ljudi ili u ime drugih naela). Zakasniti s preuzimanjem vlasti, znai liiti se jednog monog sredstva za ostvarenje ciljeva islamskog poretka i neislamskoj vlasti pruiti mogunost da nanese udarac pokretu i razreuje njegove kadrove. Za ovo posljednje, nedavna povijest prua dovoljno traginih i pounih primjera.

Mi ignoriramo realizam koji muslimanske narode osuuje na inferioran poloaj i ne ostavlja mjesta nikakvoj nadi.

45

Povijest je ne samo pripovijest o stalnoj mijeni, nego i o neprekidnom ostvarivanju nemogueg i neoekivanog.
PAKISTAN - ISLAMSKA REPUBLIKA Kada je rije o islamskoj vlasti, primjer Pakistana, kao danas jedine deklarirane islamske republike, ne moe se mimoii. Mi pozdravljamo Pokistan, bez obzira na izvjesne neuspjehe i tekoe, jer je on plod ove tenje za uspostavljanje islamskog poretka i jer su oni koji su ga zamislili, kao i oni koji su ga ostvarili, bili rukovoeni jasnom islamskom milju. Pakistan je generalna proba uvoenja islamskog poretka u suvremenim uvjetima i na dananjem stupnju razvoja. Na primjeru Pakistana, protagonisti islama trebaju i mogu uiti kako treba i kako ne treba raditi. Negativno iskustvo Pakistana - a negativna iskustva su uvijek vanija - moemo saeti u ove dvije take: 1. Nedovoljna jedinstvenost i izgraenost osnovne organizovane snage koja je oivotarila Ikbalovu zamisao o Pakistanu. Uskoro poto je Pakistan stvoren, pokazalo se da je Muslimanska Liga okupljala vrlo nejednake elemente, koji nisu imali ujednaene poglede na temeljna pitanja ureenja drutva i organizaciju drave. S te strane Liga je bila jedva neto vie od politike stranke klasinog tipa i pred velikim dilemama pred kojima se naao Pakistan, ona nije mogla odrati svoje jedinstvo. 2. Formalistiki i dogmatski prilaz realizaciji islamskih postavki u praksi Pakistana. Mislioci i pravnici Pakistana, umjesto da se okrenu goruim pitanjima prosvjete, iscrpljivali su svoju energiju i konano se podijelili na pitanjima o manje ili vie striktnoj primjeni erijatskog krivinog i branog prava. Dok su oni vodili beskonane rasprave o 46

tome da li kradljivcu odsjei ruku ili ga jednostavno poslati u zatvor, jedan poseban vid krae - korupcija, uzela je nezapamene razmjere i dovela do krize, koja je potresla temelje Pakistana kao drave. Pouke iz dvadesetogodinjeg postojanja Pakistana jasne su. One glase: Prvo, borbu za islamski poredak i temeljitu rekonstrukciju muslimanskog drutva mogu s uspjehom voditi samo prekaljeni izgraeni pojedinci, svrstani u vrstu i homogenu organizaciju. Ova organizacija nije nikakva politika stranka iz arsenala zapadne demokracije; ona je pokret zasnovan na islamskoj ideologiji i s jasnim moralnim i idejnim kriterijima pripadnosti; Drugo, borba za islamski poredak danas je borba da se ostvarit bit islama, a ovo znai da se u praksi osigura vjerski i moralni odgoj naroda i osnovni elementi drutvene pravde. Forme u ovom trenutku imaju sekundarni znaaj; Tree, funkcija islamske republike nije prvenstveno da deklarira jednakost ljudi i bratstvo svih Muslimanima, nego da se bori da ostvari neto od ovih visokih naela u praksi. Probueni Islam treba da u svakoj sredini uzme u svoje ruke zastavu borbe zapravedniji drutveni poredak i dajasno istakne da s borbom za islam poinje i rat protiv neznanjat nepravde i siromatva, rat u kojem nee biti, kompromisa i uzmicanja. Ako to ne uini, tu zastavu e uzeti demagozi i lani spasioci drutva, da bi ostvarili svoje licemjerne ciljeve. Ove pouke imaju okus gorine. Mi ipak ostajemo vjerovati u Pakistan i njegovu misiju u slubi svjetskog islama. Jer nema muslimanskog srca koje nee zatreptiti pri spomenu neeg tako dragog kao to je Pakistan, mada ova ljubav, kao i svaka druga, zna za svoje strahove i zebnje. Pakistan je naa velika nada, puna iskuenja.

47

PANISLAMIZAM I NACIONALIZAM U jednoj od teza za islamski poredak dananjice, naveli smo da je prirodna funkcija islamskog poretka tenja za okupljanjem svih muslimana i svih muslimanskih zajednica u svijetu. U dananjim prilikama ova tenja znai borbu za stvaranje velike islamske federacije od Maroka do Indonezije, od tropske Afrike do centralne Azije. Nama je dobro poznato kako spominjanje ove vizije nervira jednu vrstu ljudi u naoj sredini, koji sebe nazivaju ili smatraju realistima, i mi utoliko jasnije i glasnije istiemo ovaj cilj. Mi ignoriramo ovaj realizam" koji muslimanske narode osuuje na trajno inferioran poloaj i ne ostavlja mjesta nikakvom nastojanju i nikakvoj nadi. Taj realizam, koji ima izvor u malodunosti i respektu prema monima u svijetu, znai da gospodari ostaju gospodari, a najamnici najamnici. Meutim, povijest je ne samo pripovijest o stalnoj mijeni, nego i o neprekidnom ostvarivanju nemogueg i neoekivanog. Gotovo sve to ini stvarnost savremenog svijeta izgledalo je nemogue prije pedeset godina. Postoje oigledno dva realizma: na i naih malodunika i slabia. Nama se ini da nema nita prirodnije, pa prema tome ni realnije, od zahtjeva da muslimani ostvare razne forme jedinstva radi rjeavanja zajednikih problema i da postupno pristupe stvaranju odreenih suprancionalnih struktura - ekonomskih, kulturnih i politikih - radi koordiniranog i zajednikog djelovanja u nekim vanim oblastima. Naim realistima" (itaj: slabiima) ova zamisao ini se nerealnom. Oni sankcioniraju postojee stanje, koje opet, za nae shvaanje realizma, predstavlja primjer neeg vapijue neprirodnog i ak apsurdnog. Za nas je, na primjer, apsolutno neprihvatljivo i nerealno da u dananje doba koncentracije i udruivanja, jedan narod arapski -bude razbijen na trinaest dravnih zajednica; da u nizu vanih svjetskih pitanja muslimanske zemlje stoje na suprotnim stranama; da 48

se muslimanskog Egipta ne tie stradanje muslimana u Etiopiji ili Kamiru; da u vrijeme najotrije konfrontacije arapskih zemalja s Izraelom, muslimanska Perzija odrava prijateljske odnose s napadaem, itd. itd. Ako, dakle, postoji neto to nije realno, onda to nije jedinstvo muslimana, nego odsutnost ovog jedinstva, upravo dananje stanje razjedinjenosti i nesloge. Ne postoji povijesni cilj - osim ako je u suprotnosti s prirodnim ili povijesnim injenicama - koji ljudi zajednikom voljom i zajednikim radom ne bi mogli ostvariti. Utopija u koje se vjeruje i za koju se radi, prestaje biti utopija. A nai slabii niti mogu vjerovati, niti hoe raditi, i u tome treba traiti objanjenje njihovog degradirajueg realizma". Kada oni kau da je jedinstvo muslimana san koji se ne moe ostvariti, oni ustvari samo izraavaju nemo koju sami osjeaju. Ta nemogunost nije u svijetu, nego u njihovim srcima. Ideja o jedinstvu svih muslimana nije niiji izum, niti lijepa elja ovog ili onog reformatora ili ideologa. Nju je utemeljio sam Kur'an poznatom devizom muslimani su braa", a islam neprekidno odravo i obnavljao u svijesti ljudi kroz zajedniki post, hodoae Mekke i Kabu kao jedinstvo duhovno sredite, stvarajui na ovaj nain jedno stalno i istovjetno osjeanje pripadnosti i zajednitva irom muslimanskog svijeta. Tko je ikada i istovjetno osjeanje pripadnosti i zajednitva irom muslimanskog svijeta. Tko je ikada nakon kakve nesree koja je zadesila neki udaljeni muslimanski narod, siao meu obine ljude, mogao se uvjeriti kakav naboj imaju ova osjeanja suuti i solidarnosti. Kako se dogaa da ovaj narodni panislamizam", nesumnjivo prisutan u vidu snanih osjeanja masa, ostaje bez mnogo utjecaja na stvarni ivot i praktinu politiku muslimanskih zemalja? Zato on ostaje samo u stanju osjeanja i ne uzdie se do prave svijeti o zajednikoj sudbini? Kako objasniti injenicu da vijest o stradanju muslimana, onih u Palestini ili onih na Krimu, Sinkjangu, Kamiru, Etiopiji, izazivaju svugdje osjeanje potienosti i jednodune osude, a da istovremeno akcija uvijek izostaje ili je ona u potpunom nerazmjera s onim to se osjea?

49

Odgovor na ovo pitanje nalazi se u injenici to je nasuprot osjeanju obinog naroda, svjesno djelovanje vodeih krugova, kolovanih na Zapadu ili pod utjecajem Zapada, bilo ne panislamsko,mgo nacionalistiko. Instinkt i svijest muslimanskih naroda bili su podijeljeni i suprotstavljeni, i u ovom stanju svaka znaajna akcija bila je i ostat e nemogua. Suvremeni panislamizam je stoga prvenstveno nastojanje da se svijest uskladi s osjeanjima, da bismo htjeli ono to jesmo i da neemo ono to nismo. Ovo stanje opredjeljuje i karakter i sudbinu nacionalizma u dananjem muslimanskom svijetu. Dok je svugdje u svijetu nacionalizam imao obiljeje irokog narodnog pokreta, jer je predstavljao afirmaciju narodnih tenji (melosa, folklora, a posebno jezika), u muslimanskim zemljama se po pravilu susree jedan zakrljali oblik nacionalizma, ili ak jedna vrsta nenarodnog, anacionalnog nacionalizma. Objanjenje ove injenice treba traiti s jedne strane u injenici to je narodna osjeanja apsorbirao panislamizam, a s druge strane, to je ovdje nacionalizam zamiljen kao zamjena islamu i kao takav od poetka predstavljao antiislamski pokret. Nalazei se u prirodnom sukobu s prolou i tradicijama naroda - jer su ove tradicije uvijek i samo islamske nacionalistiki pokret u nizu muslimanskih zemalja dolaze u situaciju da sprovede jednu vrstu denacionalizacije, veoma slinu onoj njihovih kolonijalistikih prethodnika. Poloaj arapskog jezika, na primjer, u nekim arapskim zemljama - bar to se tie stava nacionalistike administracije - nije mnogo povoljniji nego za vrijeme anglo-francuske okupacije. Ako se u ovom pogledu neto i ini, to je bez pravog oduevljenja, ili je djelo snaga koje se nisu odradile (usporedi: idovi su u Izraelu uveli skoro zaboravljeni hebrejski jezik). Razlog za ovakav stav prema arapskom jeziku jest jednostavan: ovaj jezik kao jezik Kur'ana i islamske civilizacije, vie je instrument islamskih nego arapskih, panarapskih, uope nacionalistikih osjeanja. Protagonisti nacionalizma tano zapaaju ovu injenicu (ili je vie instinktivno osjeaju) i nalaze izlaz bez presedana: oni i njihova administracija 50

govore jezikom ranijih okupatora(!). U muslimanskom svijetu bez islama nema ni patriotizma. Ove zakljuke na svoj nain potvruje i injenica da su nacionalistike ideje u muslimanskom svijetu neislamske i po svom porijeklu. Ovo je najoiglednije na Srednjem Istoku, gdje su pioniri nacionalizma sirijski intelektualci i kr anski Libanci, kolovani na Amerikom Institutu (prvobitno: Sirijski protestantski koled) i na Univerzitetu Sv. Jurja u Bejrutu. Ispitivanje duhovnih i povijesnih korijena Kemal-ovog pokreta u Turskoj, Sukamovih pana ila" u Indoneziji, stranke BAAS u nekim arapskim zemljama (posebno nekih njenih struja) i itavog niza nacionalistikih i revolucionarnih" grupa irom muslimanskog svijeta, potvruje ovu konstataciju. Panislamizam je uvijek izvirao iz samog srca muslimanskog naroda, nacionalizam je uvijek bio uvozna roba. Muslimanski narodi nemaju, dakle, dara" za nacionalizam. Da li treba da se aloste nad ovom injenicom? ak i kada bismo za as zanemarili jasnu istinu da je princip duhovne zajednice superiorniji od principa nacije, morali bismo, s obzirom na trenutak kada piemo ovu poruku, savjetovati naim narodima da se i ne trude da ovladaju ovom sposobnou". I od naroda koji vjekovima ive u nacionalnim zajednicama budunost trai da se postupno privikavaju novim formama zajednikog ivota, koje omoguavaju okupljanje na iroj osnovi. Dalekovidni ljudi u dananjoj Francuskoj i Njemakoj savjetuju svojim sugraanima da se manje osjeaju Francuzima ili Nijemcima, a vie Evropljanima. Stvaranje Evropske Ekonomske Zajednice - mada ovo tvrenje moe na prvi pogled izgledati neprihvatljivo - predstavlja najkonstruktivniji dogaaj evropske povijesti XX. vijeka. A stvaranje ove nadnacionalne strukture je prva stvarna pobjeda evropskih naroda nad nacionalizmom. Nacionalizam postaje luksuz, preskup za male, pa ak i za srednje velike nacije. Suvremeni svijet nalazi se pred razvojem, koji je u izvjesnom pogledu bez usporedbe u povijesti. Sa svojim nevjerojatno skupim programima obrazovanja, istraivanja, privrede, obrane i dr., ovaj 51

razvoj zahtijeva do sada nezapamenu i nesluenu koncentraciju ljudi i sredstava i objektivno daje anse samo velikim nacijama, ili jo tanije, savezima nacija. Svijetom trenutno vladaju dvije unije - amerika i sovjetska - a trea u procesu nastajanja - evropska, sve jasnije najavljuje svoje stupanje na scenu. Zajednica koja ne moe okupiti 200 miliona stanovnika i stvoriti 200 milijardi dolara nacionalnog dohodka - a ove veliine imaju tendenciju porasta - ne moe odrati korak u ovom kretanju i morat e se pomiriti s podreenim poloajem. Ona ne moe reflektirati ne da vlada drugima, nego ni da vlada sama sobom. Stupanj razvijenosti prestaje biti odluan faktor. Njega zamjenjuju ove apsolutne veliine. Kina po svom razvoju stoji znatno iza Francuske ili Engleske, ali zahvaljujui ogromnoj koncentraciji ljudi i sredstava, ona u tekuoj utakmici pokazuju izrazitu nadmo. Ova situacija predstavlja ansu za muslimanski svijet, koji nije razvijen, ali je velik. Postoji jo jedna stvar koja alarmantno poziva na okupljanje i udruene napore muslimanskih zemalja. Privrednu i kulturnu zaostalost muslimanskih zemalja iz dana u dan pogorava pojava naglog porasta stanovnitva. Dvije muslimanske zemlje - Egipat i Pakistan - dre trenutno dva prva mjesta na ljestvici nataliteta u svijetu. Prema nekim proraunima, svake godine dolazi na svijet 20 miliona muslimana, i ako se porast nastavi ovim tempom, muslimanski svijet e se u postojeim granicama udvostruiti do kraja ovoga vijeka. Moemo li primiti, ishraniti, kolovati i otvoriti radna mjesta za tolike milione koji ekaju da se rode? Ovaj dramatski demografski razvoj, ako ne bi bio praen isto tako brzim ekonomskim i drutvenim razvojem, pun je potencijalnih opasnosti i neizvjesnosti. Za proteklih 20 godina ova demografska inflacija" uglavnom je apsorbirala sav porast proizvodnje, tako da je u veini muslimanskih zemalja nacionalni dohodak po glavi danas manji nego prije dva desetljea. Tako porast stanovnitva, umjesto da bude faktor moi u ujedinjenom muslimanskom svijetu, postaje izvor kriza i oajanja za razjedinjene muslimanske zemlje. Jasno je da muslimanske zemlje ne mogu pojedinano izai na kraj s ovim problemom. Suoiti se s ovom situacijom i istovremeno 52

nadoknaditi izgubljene decenije zaostajanja i stagnacije moemo samo posredstvom ovog novog kvaliteta - jedinstva. Ono to ne mogu rijeiti sami Arapi, Turci, Perzijanci ili Pakistanci, mogu rijeiti muslimani u jednom naporu koji e biti zajedniki i koordiniran. Svaka muslimanska zemlja moe graditi svoju slobodu i blagostanje samo ako time gradi slobodu i blagostanje svib muslimana. Bogati Kuvajt i Libija ne mogu opisati kao otoci blagostanja u moru bijede. Ako ne budu stvarale islamsku solidarnost i pomagale susjedne muslimanske zemlje, ako se budu rukovodile sebinou, zar nee ove zemlje uputiti na slino ponaanje? A ovo bi vodilo stanju mrnje i kaosa, koje prieljkuju neprijatelji. Vrei svoju islamsku dunost, bogate muslimanske zemlje izvrit e i ono to trai njihov najvii interes. Alterantiva pred svakom muslimanskom zemljom je jasna: ili ujedinjena s drugim muslimanskim zemljama osigurati opstanak, napredak i snagu da se suoi sa svakim iskuenjem, ili iz dana u dan sve vie zaostajati i padati u zavisnost od bogatih stranaca. Suvremeni povijesni trenutak daje ovom jedinstvu novu dimenziju: ono nije vie samo lijepa elja idealista i vizionara; jedinstvo je postalo n eophonost, nuda, zakon opstanka i uvjet dostojanstva u dananjem svijetu. Oni koji iz bilo kojih razloga i motiva podravaju sadanju rascjepkanost, praktino su na strani neprijatelja. Panislamski instinkt muslimanskih masa savreno se podudara s ovim imperativom povijesne situacije. I ovdje su naprednjaci oni koji sa svojim nacionalizmom ne vide nita. KRANSTVO I IDOVSTVO S obzirom na prostor, nije u ovom tekstu mogue iznijeti odnos islama prema svim vanijim doktrinama i sistemima izvansfere islama. Ipak, neophodno je iznijeti taj odnos prema dvije najvanije religije: kranstvu i idovstvu i prema dva vladajua svjetska drutvena sistema: kapitalizmu i socijalizmu. 53

U pitanju odnosa prema kranstvu, mi razlikujemo Kristovu nauku od Crkve. U prvoj gledamo Boju objavu, u izvjesnim takama deformiranu, a u drugoj jednu organizaciju, koja je svojom neizbjenom hijerarhijom, politikom, bogatstvom i interesima, postala neto ne samo neislamsko, nego i antihristovsko. Svako ko treba da odredi svoj stav prema kranstvu, trai da mu se definira: da li je rije o Hristovoj nauci ili o inkviziciji, a crkva se u svom povijesnom i-vljenju stalno klatila izmeu ova dva pola. to je crkva vie izraz i tuma etikih uenja Evanelja, ona je dalje od inkvizicije, i samim tim, blia islamu. Nove tendencije u crkvi, koje je deklarirao posljednji Vatikanski koncil, mi pozdravljamo jer ih ocjenjujemo kao izvjesno pribliavanje prvobitnim osnovicama kranstva. Ako to krani budu htjeli, budunost moe pruiti primjer razumijevanja i suradnje dviju velikih religija za dobrobit sviju ljudi i ovjeanstva, onako kako je prolost bila poprite besmislene netrpeljivosti i trvenja. Na slinom principu poiva stav islama prema idovstvu. Sa idovima smo stoljeima ivjeli zajedno i ak stvorili kulturu, tako da se u nekim sluajevima ne moe pouzdano razluiti to je u toj kulturi islamsko, a to idovsko. Meutim, pod vostvom Cionista, idovi su u Palestini zapoeli akciju koja je jednako nehumana i bezobzirna, koliko i kratkovidna i avanturistika. Ova politika uzima u raun samo trenutno i privremeno stanje odnosa, a gubi iz vida trajne faktore i opi odnos snaga izmeu idova i muslimana u svijetu. Ona je u Palestini bacila izazov svim muslimanima svijeta. Jeruzalem nije samo pitanje Palestinaca, niti samo pitanje Arapa. To je pitanje svih muslimanskih naroda. Da bi zadrali Jeruzalem, idovi bi morali pobijediti islam i muslimane, a to se - hvala Bogu - nalazi izvan njihove moi. Mi bismo htjeli razlikovati idove od Cionista, ako sami idovi nau snage da povuku ovu razliku. Nadajmo se da im vojne pobjede, koje su zabiljeili protiv zavaenih arapskih reima (ne protiv Arapa i ne protiv muslimana), nee potpuno pomutiti razum i da e pristupiti eliminiranju konfrontacije koju su sami stvorili, kako bi se otvorio put zajednikom ivotu na tlu Palestine. Ako oni ipak nastave putem na koji 54

ih gura njihova oholost, to za sada izgleda vjerovatnije, za islamski pokret i sve muslimane u svijetu postoji samo jedno rjeenje: nastaviti borbu, proirivati je i produavati je, iz dana u dan, iz godine u godinu, bez obzira na rtve i vrijeme koliko bi ona mogla potrajati, sve dok oni ne budu prisiljeni vratiti svaki pedalj otete zemlje. Bilo kako pogaanje ili kompromisi, koji mogu dovesti u pitanje ova elementarna prava nae brae u Palestini, predstavlja izdajstvo, koje moe razoriti i sam moralni sistem na kojem poiva na svijet. Ovi stavovi nisu izraz nikakve nove politike islama prema Kranima i idovima, koja bi bila diktirana trenutnim prilikama. Oni su stvarno samo praktini zakljuak izveden iz islamskog naela o priznavanju Kranstva i idovstva i potiu skoro doslovno iz Kur'ana (Kur'an, 29/45, 2/136, 5/47-49) KAPITALIZAM I SOCIJALIZAM U kakvim strukturalnim formama i politikim oblicima e semanifestirati i ostvarivati islamski preporod naeg doba? Da li neki oblici organizacije drave i drutva, karakteristini za podruje zapadne civilizacije - predstavnika demokratija, kapitalizam, socijalizam vrijede i za islamsko drutvo, i da li e i nae drutvo morati obavezno proi kroz ove i sline forme? U posljednja dva vijeka u svijetu se bilo ustalilo uvjerenje da svaka zemlja mora doivjeti prevrat k predstavnikoj demokratiji. Najnoviji razvoj, a posebno izmeu dva velika rata, afirmirao je neke suprotne injenice i pokazao da klasina demokratija nije neizbjean stadij u evoluciji drutvenih i politikih zajednica. Na slian nain, neki danas pokuavaju dokazati da je socijalizam nuan smjer, kojim se htjela ili ne htjela, kreu ljudska drutva. Savre-meni razvoj tzv. kapitalistikih zemalja u Evropi i Americi, meutim, demantiraju prilino jasno ove propovjednike povijesne nunosti i pokazuju na neke nove, neoekivane pravce razvoja. Na drugom kraju svijeta, u Japanu, iz feudalne ekonomije se izravno prelo u ono to bi u Evropi nazvali 55

viim oblikom monopolnog kapitalizma. eme koje su stvorili ljudi da bi sistematizirali povijesni razvoj, pokazale su se vrlo relativnim, a zakonitosti u razvoju drutva, iako postoje, oigledno nisu takve prirode kakvu su im pripisivali evropski mislioci XVIII. i XIX. vijeka. Ovaj izmiljeni determinizam pritiskivao je savjest posljednjih generacija, a pored toga eksploatisan je i kao mono psiholoko sredstvo za irenje ideja. Ustvari, sistem utjee na stanje jedne zemlje samo utoliko to s manje ili vie uspjeha potie ili direktno organizira rad, koji je stvarni izvor svega bogatstva. Osloboeni psihoze povijesne nunosti i zahvaljujui srednjoj poziciji koju islam zauzima, mi moemo bez predrasuda razmotriti dobre i loe strane postojeih sistema, ne vie kao kapitalizma i socijalizma, nego kao odreene prakse savremenih drutava u dananjem svijetu. isti oblici kapitalizma i socijalizma vie nigdje ne postoje. Ubrzan razvoj poslije Drugog svjetskog rata ostavio ih je daleko za sobom. Samo okamenjena marksistika politika ekonomija, koja je sve manje nauka a sve vie slu kinja politike, nastavlja ponavljati prvobitne konstatacije, kao da se u svijetu u posljednjih 50 godina nije nita dogodilo. Sudei po mnogim vanim simptomima, klasina mjerila kapitalistikog" i socijalistikog" uskoro e postati apsolutno neadekvatna za oznaavanje ekonomskih i dru tvenih pojava u fazi razvoja koja neposredno slijedi. Ne povodei se, dakle, za parolama i nazivima i uzimajui u obzir samo injenice kako ih u svijetu vidimo, mi moramo priznati izvanrednu evoluciju kapitalistikog svijeta u posljednjih trideset godina, njegov dinamizam, sposobnost da pokree ekonomiju i nauku i osigura visok stupanj politikih sloboda i pravne sigurnosti, kao to ne moemo ignorisati dostignua socijalistikog sistema, posebno u oblasti mobilizacije materijalnih izvora, na polju obrazovanja i u eliminiranju klasinih oblika siromatva.

56

Isto tako, mi ne moemo izgubiti iz vida tamne i neprihvatljive strane njihovog napretka i duboke krize koje povremeno potresaju oba ova sistema. Pragmatina otvorenost islama u rjeavanju pitanja ureenja svijeta, to danas znai prednost da se bez predrasuda proue i koriste pozitivna i negativna iskustva drugih, prije svega USA, SSSR i Japana. Ove tri zemlje predstavljaju, naelno i praktiki, tri razliita pristupa rjeavanju osnovnih pitanja blagostanja i moi. Ravoj kapitalizma posljednjih 30 godina pokazao je netanost nekih osnovnih postavki marksizma. Spomenimo ovdje tri: 1. Protivrjenost izmeu prozivodnih snaga i produkcio-nih odnosa nije se pokazala u kapitalizmu nunom. Kapitalizam je ne samo savladao ovu protivrjenost, nego je omoguio dotle nevien razvoj i polet proizvodnje, nauke i produktivnosti rada, 2. Radnika klasa u glavnim kapitalistikim zemljama nije pola revolucionarnim putem, i 3. Odnos izmeu bia i svijesti, baze" i nadgradnje", nije onakav kako je to tvrdio Marx. Mi imamo kapitalizam u vedskoj i kapitalizam u Argentini. Razlike u bazi u ovim zemljama su razlike u stupnju (obje su kapitalistike); razlike u njihovim nadgradnjama (oblicima politike vlasti, zakonima, religiji, vladajuoj filozofiji, umjetnosti i si.) su razlike u biti. Na osnovu svega ovoga, razvoj u svijetu nije krenuo putem koji je trasirao Marx. Napredne zemlje su zadrale i dalje razvile kapitalizam, a socijalizam je pobijedio u nizu nerazvijenih zemalja, to je sa stanovita marksizma neobjanjiva anomalija. ime treba tumaiti interes nerazvijenih zemalja za izvjesne oblike socijalistike ekonomije? Prije svega, ovaj oblik privreivanja pokazuje se korisniji za organiziranje ekstenzivne privrede, na koju su upuene zemlje koje nemaju nikakve osnove, u tom smislu to nemaju kapitala, strunih kadrova, ravijenih radnih navika i sl.; 57

Drugo, zaostalija sredina lake se pomiruje s razliitim ogranienjima (smanjenjem line slobode, centralizmom, jakom vlau i dr.) koja uvijek prate izvjesne tipove socijalizma; i Tree, iako je prevladan kao znanost, socijalizam je ostao iv kao mit i avantura. Ovaj veoma vani oblik socijalizma ne objanjava samo razloge njegovog izrazito veeg utjecaja u katolikim i romanskim u usporedbi s protestantskim i germanskim zemljama. Naprotiv, pragmatiki duh kapitalizma bolje odgovara racionalizmu razvijenog drutva. Pokazalo se da razvijene forme kapitalistike privrede uspjeno funkcioniraju u drutvu s demokratskim oblicima vlasti, visokim kulturnim nivoom sredine i visokim stupnjem linih i politikih sloboda. Uz ove uvjete mogu se ak u znaajnoj mjeri neutralizirati neki nehumani aspekti kapitalistike ekonomije, bez bitnog umanjenja njene efikasnosti. Nema, dakle, nita od izmiljene neminovnosti ovog ili onog sistema. Ono to je uistinu neminovno, to je neprekidno kretanje privrede, zasnovano na stalnom napretku nauke i tehnike. Usavravanje orua i procesa rada jest, ini se, jedina aktivnost u ovom domenu, koju ljudi moraju" raditi. Stoga, pred islam, kao ni pred svijet uope, ne postavlja se dilema: kapitalizam ili socijalizam - takva dilema je izmi sijena i umjetna - nego pitanje izbora i stalnog usavravanja jednog sistema odnosa svojine i proizvodnje, koji e efikasno i u skladu s islamskim shvaanjima drutvene pravde, na najbolji nain stimulirati rad i aktivnost i rjeavati probleme, to ih neizbjeivi razvoj proizvodnje i tehnike namee.

58

ZAKLJUAK To su neke od glavnih ideja i bitnih dilema islamskog preporoda, koji u svijesti ljudi sve vie dobiva znaenje opeg preobraaja muslimanskih naroda - moralnog, kulturnog i politikog. Usred svih poraza i razoaranja, islamski preporod je ime za nadu i izlaz na jednom irokom podruju svijeta. Nijedan musliman za koga pripadnost islamu nije puka sluajnost, nego program i obaveza, ne moe odbaciti ovu viziju, ali mnogi e u nedoumici upitati: gdje su sile koje e tu viziju ostvariti? Odgovarajui na ovo neizbjeno pitanje, mi pokazujemo na novu islamsku generaciju, koja stasa ovih godina. Ova generacija od sto miliona mladia i djevojaka, roena u islamu, odrasla u gorini poraza i ponienja, ujedinjena u novom islamskom patriotizmu, koja, e odbiti ivjeti od stare slave i tue pomoi i koja e okupiti oko ciljeva to znae istinu, ivot i dostojanstvo - nosi u sebi snagu koja moe ostvariti ovaj nemogui pothvat i suoiti se sa svakim iskuenjem. Ova generacija nije se mogla pojaviti ranije. Trebalo je da se do kraja iivi epoha iluzija i zabluda, da se pokae nemo lanih bogova, raznih otaca domovine i spasilaca drutva, kraljeva i mehdija, da nas potuku u Sinaju, da ugroze Indoneziju, da uzdrmaju Pakistan, da mnogo priaju o slobodi, blagostanju i progresu, a da ostvare samo tiraniju, siromatvo - korupciju - sve je ovo bilo potrebno da bi dolo vrijeme otrenjenja i da bi se rodila generacija kojoj je jasno da je sve bilo isprazno lutanje i da za islamski svijet postoji samo jedan izlaz: okrenuti se vlastitim duhovnim i materijalnim izvorima, to znai islamu i muslimanima. Dananji islamski svijet je izvanredno arenilo naroda, rasa, zakona i utjecaja, ali ima jedna stvar koja se u svakom kutu toga svijeta susree s jednakim potovanjem i odanou: Kur'an, i jedno osjeanje koje je jednako na Javi, u Indiji, Aliru ili Nigeriji: osjeanje pripadnosti opoj islamskoj zajednici. Ove dvije odanosti u stanju elementarnih osjeanja miliona obinih ljudi sadre rezerve mirujue 59

energije i predstavljaju ono to je isto i jednako u dana njem muslimanskom svijetu. Po njima je muslimanski svijet ve sada stvarna emocionalna zajednica svjetskih razmjera, moda jedina vienacionalna emocionalna (ne i organizirana) zajednica u svijetu. Kao sastavni dio ovih osjeanja i kao rezultat dugog utjecaja islamske etike, mi svugdje u ovom svijetu, u vidu narodne mudrosti, nalazimo ive pojmove o jednakosti ljudi, drutvenoj pravdi, trpeljivosti i merhametu prema svemu to ivi. Ove injenice ne znae same po sebi bolji i humaniji svijet, ali znae obeanje jednog boljeg i humanijeg svijeta. Osjeanja o kojima je rije, pokazuju da je muslimanski svijet iv, jer tamo gdje je ljubav i suosjeanje, nije smrt nego ivot. Islamski svijet nije pustinja; on je neuzorana ledina koja eka svoje orae.Zahvaljujui ovim injenicama, na zadatak ostaje realan i mogu. On se sastoji u tome da ova osjeanja, koja su sada potencijalne sile, pretvorimo u aktivne sile. Odanost prema Kur'anu treba prerasti u odlunost da se on primijeni; emocionalna islamska zajednica treba se pretvoriti u organiziranu, svjesnu zajednicu, a narodni humanizam u jasne ideje, koje e postati moralni i socijalni sadraj buduih zakona i institucija. Ko i kako e izvriti ovu transformaciju? Svako djelovanje na dogaaje jest drutveno djelovanje. Svaka uspjena borba jest samo zajednika, organizirana borba. Mlada generacija e moi izvriti svoj zadatak preobraa samo ako njene tenje i idealizam budu pretoene u organizirani pokret, u kojem e oduevljenje i lina vrijednost pojedinaca biti udrueni s metodama koordiniranog i zajednikog djelovanja. Stvaranje ovog pokreta s jedinstvenim osnovnim ciljem i programom, pokazuje se kao neopoziv uvjet i polazna taka preporoda u svakoj muslimanskoj zemlji. Ovaj pokret e okupljati izgraene, odgajati neizrgraene, podizati i pozivati, defmisati ciljeve i nalaziti pu-teve do njih. On e svugdje unositi ivot, misao i akciju. On e postati savjest i volja jednog svijeta nakon drugog i dubokog sna. 60

Upuujui ovu poruku svim muslimanima svijeta, mi jasno istiemo da nema obeane zemlje, udotvoraca ni mch-dija. Postoji samo put rada, borbe i rtve. U trenucima iskuenja imajmo uvijek na umu dvije stvari: iza nas stoji blagoslov Boji i pristanak naeg naroda.

61