Professional Documents
Culture Documents
SABRANA DEL
KNJIGA6
Recenzenti sabranih dela
MILKA IVI
MILORAD RADOVANOVI
Za idavae
ARKO IGOJA
IVAN OLOVI
likovni urednik
IVAN MESNER
Izdavai
Ranko Bugarski
v
UVOD U OPSTU
LINGVISTIKU
Beograd
2003
Recenzenti
IVAN KLAJN
MILIJA NIKOLI
SVENK SAVI
U vodna napomena
Kako se moe videti iz Predgovor prvom izdanju, ova knjiga
je napisana kao srednjokolski udbenik. Meutim, pored ove svoje
osnovne svrhe, ona se od samog poetka irko koristi kao ud
benik ili prirunik i na Filolokom fakultetu u Beogrdu, kao i na
nekim drugim univerzitetima u Srbii. Prvo izdanje izalo je 1989,
a drugo i tree 1991. odnosno 1995- oba sa samo manjim izme
nama i dopunama. Tree, irilino izdanje ostaje namenjena sred
njim kolama u Srbii; ovo, etro izdanje - koje se minimalno
razlikuje od prethodna dva - prreeno je za tampanje u okvir
autorovih sabrnih dela, pa moe runati n neto rznovrsniju
italaku publiku. Znato prireni, ali jo uvek selektivni spisak
literture na kraju knjige sada sadri, pored dela koja ine bib
liografsku podlogu izlaganja, jo neke skornje publikacie na
naem jeziku koje ire i duble zahvataju u pojedin podruja pred
stavlen u knjizi, pa se mogu preporuiti za dale itanje. Pri
tome ne treba gubiti iz vida prvobitnu namenu ovog Uvoda, koja
mu namee stroga ogrnienja u pogledu sadrine kao i fore.
Autor je zahvalan prikazivaima i drugim paljivim itaocima pret
hodnih izdanja n korisnim sugestijama koje su doprinele po
bolanju tekta.
Beograd, febrara 1996. R. B.
5
Predgovor prvom izdanju
Ova knjiga je napisana prema programu istoimenog predmeta
u III i IV razredu kulturoloko-jezike strke u srdnjim kolama SR
Srbije, ali se moe korstiti i u druge svrhe, kao uvodno tivo o prroi
jezika i osnovama lingvistike. Njen cilj je da omogui upoznavanje
sa osnovnim pojmovima i terminima nauke o jeziku, ali i da doprinese
boljem razumevanju uloge jezika u ivotu ljudi. Ona uz t tei da
ko mladog itaoa pdstakne interesovanje za jezike pojave, sp
sobnost da ih vidi u novom svetlu i sprmnost da izgradi valjae
stavove i stvaralaki odnos prema njima. Ilo se ka jednom moder
nom, zaokruenom i celovitom pgledu na jezik, u duhu savremene
lingvistike ali i aktuelnih interdisciplinarih prstupa, sa naglaskom
na optim principima strkture i funkcionisanja ovog jedinstvenog
obeleja oveka.
Pokriveno polje veoma je iroko, pa se nije moglo zalaiti du
blje u obradi pojedinih pitanja. Ipak je uloen trud da i ono to je
dato samo u nagovetaju bude dovoljno pdsticajno za mogua dalja
razmatranja. Primer su davani iz veeg broja jezika, ali najvie iz
srpskohrvatskog. Na mestima gde se izlau kategorije ovog jezika,
to se ini iskljuivo ilustrativno i u optelingvistikoj prspektivi; pot
puniji prikaz moe se dati jedino u okvir nastave tog predmeta.
Iako je pisac nastojao da i o sloenim pitanjima govori jedno
stavnim jezikom, zbog prirode same materje i potrebe odravanja
odgovarajueg strnog nivoa svi delovi nee biti podjednako laki.
Tei delovi (npr. ema opte strukture jezika u odeljku 6.1) po potrebi
se mogu najpre pri ovla a tek naknadno podrobnije, ali se zbog
7
RKO BUGARKI
povezanosti izlaganja ne preporuuje preskakanje celih odeljaka. Tekst
sadri i brojne uputnice na mesta gde se pjedina pitanja dodatno
razmatraj u ili ilustruju. Snal aenje u materiji olakae i pomoni apa
rat u vidu regi stra strni h termina, dodatka sa skicom razvoj a lin
gvistike i spiska odabrane literature na srpskohrvatskom jeziku, pri
kladne za mogue korienje u svrhu daljeg obavetavanja.
Prilikom korienja knji ge u razredu, prihvaeni pri stup omo
guuje keativno uee samih uenika, nudei poetni materij al za
ire ilustracije i diskusiju na asovima vebanja, uz puno angaovanje
raliitih uenikih znanj a i interesovanj a, kao i njihovih sopstvenih
iskustava i zapaanja u vezi sa upotrebom materjeg jezika, i drugih
jezika koje ue, u raznim ivotni m situacijama. Pitanja u vezi sa sva
kom jedinicom, u cilju uvebavanja i proirivanj a steenog znanj a,
nisu u knji zi ve formulisana upravo stoga da bi se i nastavnik i
uenici mogli slobodnije ketati ; a sa malo mate i dobre volje, iz
samog teksta e se uvek moi izvui dovoljno motiva i obrazaca za
takav zajedniki rad.
Kako je ovo prvi srednjokolski uvo u optu lingvi stiku, ne
samo u Jugoslaviji , autor i i zdava bie posebno zahvalni svima koji
im saopte svoja miljenja i iskustva u radu sa knji gom, kako bi njene
uoene manjkavosti bile otklonjene u moguim kasniji m izdanjima.
Pi sac na kraju izraava svoju zahvalnost l anovima recenzentske ko
mi sije na porci i korisnim prmedbama.
Beograd, februara 1989. R. B.
8
Prvi deo
LIGVISTIKA I NJEN PREDMET
FUNKCIJE JEZIKA
EVOLUCIJA JEZIKA
TIOVI JEZIKA
JEZIK, KULTURA I DRU
TVO
OP
TA STRUKTURA JEZIKA
FONETIKA
FON OLOGIJA
l. Lingvistika 1 njen predmet
1. 1. Mesto jezika u ljudskom ivotu
Lingistika je nauka o jeziku. Jezik je vredan naunog pro
uavanja zato to predstavlj a jedno od temeljnih obeleja ljudskih bi
a: ovek bez jezika ne bi bio - ovek. U svakom trenutku svoga
svesnog postojanja mi smo okreni jezikom i u njega uronjeni . Nje
govog znaaja nismo, dodue, uvek ni svesni, uzi majui jezik kao
neto to se samo po sebi razume - bar dok funkcionie onako kako
smo navikl i - i to se pri meuje tek kada se i spolji u nekom osobitom,
nesvakidanjem vidu. Slino je i sa nekim drugim svojstvima oveka;
tako na disanje obraamo panju tek kada se zadiemo, na varenje
kada nas zaboli stoma, a na hodanje ako neko hramlje ili ako nor
mal an hod pree u tranje. A jezik pri meujemo svaki put kada
naiemo na neku nepoznatu re ili ujemo da neko govori zamuc
kujui , sa stranim nagl askom, u dijalektu ili na nekom nama stranom
jeziku, ili pak pri susretu sa psebno vetim govorikom, odnosno
dobri m pi scem na jeziku koji m se i mi sluimo.
Stoga je vaan preduslov za plodan istraivak pri stup jeziku
kao pojavi upravo sposobnost da se od njega psihiki odmaknemo,
kako bismo ga sa tako uspostavljene razdaljine bolje sagledali kao
celinu koja postaje predmet prouavanja. Znaaj jezika u ljudskom
ivotu takav je da nauka o tom predmetu ima ire znaenje, dopri
nosei sananjima o prirodi ljudskog bia. Na taj nain lingvi stika,
govorei o jeziku, progovara i o oveku; ova njena odlika daje joj
danas posebnu aktuelnost. A zato je to tako? Zato to je jezik prav ljen
ll
RKO BUGASKI
po meri oveka. Neradvoja pratilac ljudskog bia, jezik ima sve
njegove bitne dimenzije i obeleava ga na sva tri plana postoj anj a
oveka - optem, posebnom i pojedinanom.
Na opteludskom ili biolokom planu, jezik oveka odreuje
kao lana ljudskog roda, jer samo Homo sapiens poseduje mo go
vora.
ta znai
"
samit
"
? Kako vi u Bosni zovete tiganj? Kako se n engleski prevodi
"
odnosno
"
?). Potom, jezik i ma funkciju olakanja kada slui kao
venti l za otputanje suvi ne emocionalne i l i nervne energije (uzvici ,
svaa, psovke). Najzad, na zani mlji v nain on se javlja u izvoakoj
funkcij i kada se sami m jeziki m i skazom i zvodi in koji se nj ime
oznauje. Tako, dok mi moemo da i tamo, jedemo ili etamo a da
pri tome ne kaemo da to i ni mo, zakleti se moemo i skjuivo time
to emo rei zaklinjem se.
Jedan pseban vid raspodele funkcija prema svrsi upotrebe je
zika jeste nji hovo odreivanje prema elementima govorne situacije,
dakle prema pojedi ni m l anovi ma skupa inilaca koji ini osnovni
okvir komunikacije (v. sliku 2).
lako i skazi ukljuuj u sve ove elemente, oni mogu biti preteno
orijentisani prema pojedinima od nji h. Uz osnovno usmerenje na sam
PRDMET o kojem se govori (npr. opis neke stvari ili nekog do
gaaja) i de predmetna ili rferencijalna funkcija. Uz orijentacij u na
41
RKO BUGARSKI
PO
esto se kae
da je ovek najpre i zumeo jezik a onda, uz njegovu pomo, ostvario
svoje druge prodore. A ovaj odnos bi se prividno mogao i obrnuti ,
tvrenjem kako bi se pre moglo rei da je jezik stvorio oveka nego
obruto. No oba ova i skaza i maju, dakao, samo metaforiko vred
nost, jer se pitanje hronolokog prvenstva ovde ne moe postavljati :
niti je moglo da bude jezika bz ljudi koj i bi njime govori l i , ni ti pak
oveka koj i ne bi ve posedovao jezik. Govoriti o oveku znai go
voriti o biu koje se odlikuje govorm.
Ovo, naravno, ne znai da se u kontinuitetu jedne evolucije koj a
je traj al a stotinama hilj ada godina moe bilo gde povui otra granica,
pa su postojee bioloke klasi fkacije u tom pogledu samo uslovne.
Mora se pretpostaviti da je Homo sapiens tokom celog svog pstoj anja
- to znai , prema dananjem znanju, bar poslednji h sto hiljada godi na
- posedovao jezik. A verovatno je da su embrionalni oblici ljudskog
govora poeli da dopunjuju neartikuli sane kike ve u prethodnoj evo
lucionoj etapi , negde tokom razvoj a ovekolikog bia koje zbg svog
uspravnog hoda u uobi ajenoj nomenklaturi i de pod imenom Homo
erectus.
ovek
je ubio medveda; Medveda je ubio ovek).
U dinamici jezikh promena, osnovna ravnotea kao da se po
sti e stalnim usaglaavanjem dvaju oprenih principa: tenje za for-
56
UVOD U OPT LINGVISTKU
malnim uproenjem, to umanjuje na
p
or uloen u jezika o
p
tenje,
i ptrebe da se odri funkcionalnost sistema, tj . da se i
p
ak moe ne
smetano i zrazi ti sve to treba. Uratko to lake izrziti to vie.
Ovde se, naravno, radi samo o o
p
toj tendenciji , a ne o nekom do
stinom krajnjem cilju, o i dealnom stanju
p
osle koga se jezici vi e
ne bi menj al i . Jezik se stvara, odrava i menja u saobraaju i zmeu
lj udi , i tako e uvek biti . Nastaj anje, sticanje i smenjivanje razliitih
tokova u jednom nepreki dnom sledu i sai nj ava ivot jezika. Jezici
jueranj ice tako se
p
reobraavaju u jezike dananj ice, a ovi ve sa
dre elemente iz koji h e nai potomci da izgrade jezike sutranjice.
U ovim
p
rocesi ma, kako unutar tako i izmeu jezika, delatne
su jo dve su
p
rotno usmerene ali sutinski kom
p
lementae tendencije
diferencijacija i integacija. U pjedi ni m jezicima razvijaju se svo
jevrsni pojezici razliitih teritorijalnih, soij alni h i l i funkcionalnih
obeleja vezanih za razliite gru
p
e nj i hovih govori ka, a i bli sko srod
ni jezici mogu se vremenom sve vie razdvaj ati , sledei odeli te raz
voj ne tokove. S druge strane,
p
rocesi standardizcije u savremeni m
jezi ci ma i maju objedinjujue dejstvo na stepenu cel i h govori h za
jednica, isto kao to
p
ojaana materijalna i duhovna razmena u okvi ru
modere civi l i zacije ini da se i ti jezici kao celine meusobno
p
ri
bli avaju, naroito u oni m sferama leksi ke i terminologije koje i zra
avaju zajednike sadraje u nauci i tehnologiji , ali i u savremenom
ivotu uo
p
te. (Neto vie o svi m ovim
p
ojavama bie reeno na dru
gi m mesti ma u ovoj knji zi , a naroi to u njenom zavrnom pglavlju).
3. 4. Jeziki ravoj pojedinca
Poto smo u
p
rethodnim odeljcima ramotrli jeziku flogenezu
i sociogenezu (razvoj u vrsti , odnosno u drutvu) , ostaje nam da ka
emo neto i o ontogenez jezika - njegovom razvoju u
p
ojedincu.
Sposobnou govora od
p
rirode je obdareno svako normalno dete,
bez obzira na boju koe, ste
p
en inteligencije, i l i kulturu razinu dru
tva. Ovu s
p
osobnost ono e da i s
p
olji uz pmo ljudi koji ga okruuju
nauie jezik svoje sredine, ma koji to jezik bio. Prvi krici novo-
57
RNKO BUGASK
roeneta i rani oblici gukanja i sti su svugde u svetu, jer sva deca
poseduju i sti govori aparat i u stanju su da proi zvedu i ste zvukove,
bez obzira na to da li se oni stvao kori ste u jezi ci ma, i u kojima.
Razlike se pokazuju tek nekoliko meseci kasnije, kada dete, izlazei
iz fae
"
univerzalne fonetike
"
, pone da vezuje zvune celine sa odre
eni m znaenji ma na nain priblian praksi odrasl i h oko njega, dakle
kad pone da ui spcifni jezik te sredi ne.
Ovaj proces odvija se u etapama. Dete ve od roenj a reaguje
na govor koji uje, a potom poinje i da ga podraava, u poetku
samo pri bl i no ali vremenom sve vetije. Poto je kroz pla, gukanje
i brbljanje i sprobalo sve mogue glasove, ono poi nje da i zgovara
pojedine rei , kao mama, tata, baba, nana. Neke od detinji h rei za
pravo su rei-reenice, jer jedna re igra ulogu cele reenice; tako
kod deteta koje usvaja srpskohrvatski juku moe da znai ' hou lutku' ,
' i mam lutku' , 'vidi lutku' i sl . Zati m dol aze pravi dvolani i skazi ,
kao kupa juka ' kupa se lutka' , mama kapa ' mami na kapa' , a potom
i ire konstrukcije.
U svemu ovome ima dosta verbalne igre, ali i ekspri menti
sanja: dete se rado poi grava jezikom da bi se zabavlj alo, ali ti m putem
mnogo i naui . Nije sluajno, na primer, to to deca srpskohrvatskog
jezika esto kau konjovi, oveci ili neem, po nesvesnoj analogiji sa
produktivniji m jezikm obrasci ma (primerice, slonovi, junaci, jedem),
dok deca engleskog jezika regulari zuju nepravilne glagolske obl ike
ili nepravilnu mnoinu kod i menica (govorei cutted umesto cut ' se
kao' , goose s umesto gees e ' guske' i sl . ). Ovakvi spontani pokuaji
"
i spravljanja neravnina
"
u jezikoj strukturi si stematski se javljaju
kod dece razliitih maternji h jezika. Ti
"
udni
"
deti nji obl ici, koj i
starije veoma zabavljaju, zapravo su karakteristine motivisane greke
oni su pogreni sa stanovi ta gramatike odrasli h, al i oekivani i z
ugla hipoteze koju dete nesvesno formira o prirodi tog si stema. Njihov
znaaj je u tome to pokazuju da deca najpre usvajaju najoptija gra
matika pravila, a potom posebno ue izuzetke. Opta pravi l a koja
su ve naui l a ona pkuavaju da pri mene svuda, a ono to je ree
i li izuzetno ona regi struju tako to e biti i spravljena. No uz sve i s-
58
UVOD U OPT LINGVISTIKU
pravke poneto i proe, bar kao nagovetaj dugorone tendencije, pa
su tako deca vaan i zvor jezikih promena - u glasovima, reima,
oblicima. Jezik se, videli smo ve ranije, prenosi kulturni m putem,
to znai da se mora i znova uiti u svakoj generaciji - a ni kad dva
pokolenj a ne naue jezik koji bi u svi m pojedinostima bio i sti .
Usvajanje maternjeg jezika ne svodi se na mehaniko opona
anje govora odraslih, nego je uveliko stvaralaki proces. Dete ne
ui samo ve gotove rei , jo manje reenice. Pol azei od onoga to
je ulo, ono ui kako se na i sti kalup mogu napraviti novi i skazi ,
koje ono nikada nije ulo a koje neprekidno stvara. Ono zapravo usva
j a, ne pojedinane i skaze, nego sistem prvila koji lei u osnovi svih
i skaza moguih u datom jeziku, jednu vrstu programa za proi zvoenje
svi h reenica toga jezika - to jest, njegovu gramatiku. Pretpostavlj a
se da u deti njem mozgu - tom najveem udu prirode - postoje struk
ture, nauci jo nedovoljno poznate, koje omoguuj u rekonstrui sanje
gramatike sopstvenog jezika na osnovu govornog uzorka. Pri tome
ovaj uzorak najee nije osobito. reprezentati van: ono to dete uje
od svoje okoline mahom su nesi stematski pri meri govora, esto tur
i krj i , a u raniji m fazama jo i i skivljeni tepanjem. Ali i na osnovu
takvi h podataka, i bez detaljnih uputstava (predkol ska deca ne uzi
maj u asove iz materjeg jezika! ), ono spontano reava pomenuti kru
pan zadatak. A detinj a gramatika je u svakoj fazi autentian sistem
sa sopstveni m pravi l i ma, pre nego nesavrena i mitacija gramatike od
rasl i h.
Jeziki razvoj deteta odvija se u neprekidnoj interakciji sa raz
vojem drugih mentalnih funkcija. Polazei od uzoraka govora koje
uje, a u procesu intelektualnog sazrevanj a koje omoguuje kreativna
sprega jedinke sa okolinom, dete ve pre polaska u kolu u velikoj
meri ovladava gramatikom svoga jezika i poseduje prilino bogat re
ni k. Uenje, naravno, ovde ne prestaje: u kol skom periodu, a i ka
snije, dete dograuje svoju gramatiku, a nove rei i i zrai esto se
ue do kraj a ivota. Osim toga, sa dalji m rastom i zrazitije su i razlike
i zmeu pojedinih govorika i stog jezika, usled koji h karakteri stini
jezi k svakog pojedinca postaje nekom vrstom njegove line karte.
59
RNKO BUGARSKI
Ipak, srazmerna brzina i lakoa ovladavanja materji m jezi kom na
vode na zakljuak da je sposobnost usvaj anja i upotrebe jezika, koj a
podrazumeva osobeno mentalno ustrojstvo, bar jedni m delom oveku
urena, i da se genetski prenosi sa kolena na koleno. Po nekim
istraivanji ma pstoji optimalni period za ostvarivanje ove sposob
nosti , koji pada i zmeu druge i sedme godine ivota; ako se sticajem
i zuzetnih okolnosti jezik tada ne razvije, kasnije e se teko nauiti .
Ovo vai samo za prvi jezik koji se usvaj a; proces uenja drugih
jezika, zasnovan na vetinama rano steenim u materjem jeziku ali
u mnogo emu drukiji , moe se uspeno odvijati i u kasnijem ivotu.
Ali pomenuti genetski prgrm ne bi ni kada mogao biti real i
zovan bez odluujueg uticaja speci fne spolne sredine. Pre svega,
dete koje bi eventualno odraslo bez ikakvog dodi ra sa drugi m ljudi ma
ne bi uopte moglo da progovori . Grki i storiar Herodot zabeleio
je drevnu legendu o egipatskom kralju Psameti hu koji je hteo da sazna
koji je jezik najstariji na svetu. U tu svrhu on je dva novoroena
deaia i zdvojio u ograen prostor, bez ikakvog dodira sa ljudima
i njihovim govorom, ekajui da sami od sebe progovore. Najzad je
jedan od nji h izustio re bekos, to je na fri gijskom jeziku znailo
' hleb' - iz ega je kralj zakljuio da je upravo to bio onaj izvori
prajezik i z koga su se razvili svi drugi jezi ci . Naravno, ovako neto
mogue je samo u prii , a sl ino je i sa razni m verovanji ma o na
putenoj deci koja ue nemuti jezik ivotinja. Kada su, sasvim i zu
zetno, takva deca u stvarnosti pronalaena (tzv. deca-vukovi), ona su
i sputala samo nearti kulisane krike.
Zati m, dte se ne ra predodreeno d naui neki dati jezik
a ne neki drugi. Svoju optu naslednu spsobnost usvajanja jezika
ono moe da ostvari samo kroz posebni jezik koji slua oko sebe.
Ako dete odraste u sredi ni u kojoj se govori maarski , ono e ovaj
jezik da naui kao svoj materj i ; ako se rodi u Ki ni , to e da bude
kineski , itd. Ako se dete jugoslovenski h roditelja rodi i odraste u Ita
liji , sluajui oko sebe iskljuivo italijanski , ono e sasvim prirodno
da naui ovaj jezik. Ovo ujedno znai da se svi jezici kao maternji
usvajaju s podjednakom lakoom - i ako u svakom jeziku, zavisno
60
UVOD U OPT LINGVISTKU
od njegove strukture, i ma elemenata koj i se tee savladavaju (tako
deca u srpskohrvatskom i maj u tekoa sa predloko-padeni m vezama
u lokativnim znaenji ma i sa dekli nacijom brojeva, u fnskom sa jed
nom vrstom upitni h reenica, u arapskom sa neki m sloenij i m i zra
zi ma za mnoi nu, a u afriki m jezici ma iz porodice bantu sa jednom
vrstom
"
coktavi h
"
suglasnika).
Najzad, usvajanje jezika samo je deo ire praktine i komuni
kacij ske del atnosti koju dete tokom svoje rane socijalizacie razvij a
u nunom i bitnom meudejstu sa neposrednom i i rom okol inom.
Dete koje je naui lo da kae ja, dakle koje je steklo svest o sebi kao
jedi nki, i stovremeno je naui lo mnogo i o pozadi ni iz koje sebe i zd
vaj a, dakle o drugome i drugi ma. Na taj nain se individualna kom
ponenta ontogeneze prepli e sa socij alnom u komunikacijskoj matrici
koj a obavij a dete, a u kojoj glavna uloga pripada majci .
U odreenim okolnosti ma dete moe istovremeno da usvaja dva,
ree i vi e jezika, to je najee sluaj kod dece i z meovitih brakova
- ako se npr. jedan rodi telj detetu redovno obraa na jednom, a drugi
na drugom jeziku. Ako uspe da obama jezicima ovl ada u odgovara-
;
juoj meri , takvo dete je sigurno utoli ko bgatije od jednojezine de-
ce. No u manje srenim sluajevi ma - ako, pri mera radi , majka i
otac razliitih jezika ive i rade u treoj zemlji , iji jezik veoma sl abo
znaju, i uz to zbog posla ne stiu da se dovoljno bave svoj i m detetom
- pitanje je koji e jezik takvo dete da naui , kada i u kojoj meri .
A ovakve situacije, koje pokazuju da je maternji jezik di namika i
promenljiva kategorij a, pa se otuda ne mora podudarati sa jezi kom
maj ke, ponegde su ve zabeleene u ovom naem vremenu velike
mi gracione pokretljivosti stanovnitva. One samo jo jae i stiu slo
enost onog jo uvek nedovoljno i straenog spleta biolokih, socio
lokih i psiholokih i ni laca u kojem se odvija moda naj znatniji is
traivaki poduhvat ij i je uesnik svao od nas - otkrie jezika.
Proces suprotan usvaj anju jezika jeste gubljenje spsobnosti
upotrebe i razumevanj a jezika, do koga moe doi u pjedinani m
sluajevi ma, obino usled oteenja mozga. Ovo oboljenje zove se
afazija, a moe se specifinije manifestovati kroz tekoe u vezi s
61
RNKO BUGASKI
pisanjem (agraja), itanjem (aleksija), upotrebom vlastitih i mena
(anomija) ili gramatiki h rei (agramatizam) i td. Nekada je jezika
sposobnost ouvana ali pstoje smetnje u samoj govornoj delatnosti ,
kao kod mucanja. Patoloka oteenja govora i sluha mogu se Jeiti .
(Tei je sluaj autizma zatvorenosti u sopstvenu linost koj a veoma
oteava komunikaciju sa svetom, pa i usvajanje jezika). Centri koji
kontroliu jezike funkcije u mozgu su razliito rasporeeni , al i po
pravilu dominiraju oni u levoj hemisferi , naroito kod desnorukih lju
di . Dok je usvajanje jezika jedna od oblasti psiholingvistike, neuro
Joku bazu jezika, tj . odnos izmeu jezika i mozga, prouava neu
rolingvistika.
62
4. Tipovi jezika
4. 1 . Jezici u svetu
Pre nego to kaemo neku re o mogui m
p
odelama unutar
kategorije
p
rirodnih jezi ka, osvruemo se na pi tanje - koje se i nae
esto pstavlja - kol i ko u svetu uopte i ma jezika. Po nauni m pro
cenama danas postoji blizu 5.000 jezika, ali se taan broj ne moe
utvrditi iz vie razloga. Naime, fenomen jezika se i s
p
olj ava u mno
gobrojnim vremenskim,
p
rostorim, strukturalnim i funkcionalni m va
rij acij ama,
p
ri emu nema jedinstvenih i opteprihvaenih kriterij uma
o tome ta bi upravo trebalo smatrati jednim jezikom. Razna
p
ostojea
meri la (meusobna razumlj ivost,
p
ostojanje
p
i sanih i
p
osebno stan
dardnih ili knji evnih jezika, kolektivno oseanje jezike zajednice)
u bolje i straeni m delovima sveta uglavnom daju j asan odgovor -
i ako i sto lingvi stiki kriterijumi nisu uvek dovoljni ni kod dobro
p
oznatih jezika. Tako e se n
p
r. veanin, Danac i Norveanin, go
vorei svaki svoji m jezikom, lake sprazumeti nego kotlananin i
Teksaanin govorei svaki svoji m dij alektom engleskog. Naj severij i
i najjuniji dijalekti nemakog nisu uzaj amno razumljivi, ali susedni
dijalekti nemakog i holandskog jesu. Uz
p
anju i dobru volju, kod
nas se u znaajnoj meri mogu raumeti govorici triju jezika - sr
p
sko
hrvatskog, slovenakog i makedonskog. U Kini je to o
p
et esto ne
mogue meu
p
redstavnicima razliitih dijalekata kineskog, koji otuda
pribegavaju zajednikom
p
ismu. Stoga o jezikom statusu odluuju i
drugi inioci - etniki , kulturi i
p
olitiki ,
p
ri emu je vano i ta
sama drutvena zajednica smatra svoji m jezikom i kako ga naziva.
63
RNKO BUGASKI
Stvari su jo mnogo sloenije na svim kontinenti ma osi m evrop
skog, gde i ma na stotine ili ak hi ljade domorodakih govora, najee
bez ikakvog pi sanog oblika, ije klasifikovanje posebno trpi zbog od
sustva jasne granice izmeu jezika i dialekta. Ao se u jednoj indi
janskoj ili crnakoj naseobini , na pri mer, govor na jedan nai n, a u
susednoj pri metno drukije ali uz i zvesnu uzajamnu razumlji vost, da
li treba zaklj uiti da se tu radi o dva srodna jezika i l i o dva dijalekta
i stog jezika? Odgovor je najee teko dati zbog nedovoljnog pozna
vanj a situacije, a na jezikoj karti sveta mnoga mesta jo ni su detal
jnije obeleena. Na tome se, dodue, i ntenzivno radi , ali pouzdanije
rezultate tek treba oekivati .
Pored toga, mnogi jezici na nae oi nestaju sa lica zemlje, sa
i zumi ranjem zajednica koje su nji ma govori le i l i nji hovim kolektivni m
prelaskom na neki drugi jezik radi drutvenog napretka. U neki m
sluajevima - od koji h je neke nauka uspela da zabelei - sa smru
poslednjeg preivelog lana jedne takve grpe odlazi i njen jezik.
Tako je u jednoj eksplozij i na Krku 1 898. godine poginuo Tone Udi na,
poslednji predstavnik dalmatskog - jednog od romanskih govora dal
matinske obale; a godine 1 974. ugasio se ivot Neda Madrela, po
slednjeg govornika manskog - keltskog jezika ostrva Man u Irskom
moru. ee se deava da jedna ve ozbi ljno smanjena i ugroena
govora zajednica vremenom pree na neki , dominantan jezik okoline
kao svoj prvi jezik, dok raniji materj i jezik moe jo kroz vi e ge
neracija da se zadri kao drugi jezik, u svedenom obi mu i ogranieni m
funkcijama, plako tonui u zaborav. Poslednji aktivni govornici kor
vol skog, jednog drugog keltskog jezika, umrli su krajem XVIII veka,
a zajednica je prela na engleski , ali i danas ivi stoti nj ak ljudi koj i
znaju fragmente svog izgubljenog maternjeg jezika.
lako su mnogi jezici ve davno i ezli bez traga, pa o nji ma
bez rezerve govori mo kao o izumrlim, deava se i da neki jezi k, poto
i zumre kao govori , zadri odreene verske, kulture ili naune funk
cije (starogrki , latinski ), pa ak i da posle dueg vremena doivi
reinkaraciju kao ivi jezik (kao u sluaju hebrej skog po osnivanju
i zrael ske drave psle II svetskog rata, a donekle i i rskog) . Prema
6
UVOD U OPT LINGVISTKU
tome, smrt je rel ativan pojam i u ivotu jezika. S druge strane, sa
konstitui sanjem novi h drava raniji domorodaki govori mogu stei
status zvaninih jezika, pa u tom smislu neki jezici nastaju dok drugi
nestaju. Ako se sve reeno uzme u obzir, l ako je videti zato je ne
mogue utvrditi taan broj postojeih jezika u bi lo kojem trenutku.
Pomenuti pribli an broj jezika veoma je nervnomero rspo
reen po kontinenti ma, kao i po dananji m dravama. Grubo govorei,
u Africi i Aziji i h i ma po 1 . 40, u regionu Pacifka 1 . 200, u Severoj
i Junoj Americi zajedno 700, a na Srednjem istoku i u Evropi po
70. Na celu Evropu otpada, dakle, svega 1 , 5 odsto svih jezika sveta,
to je mnogo manje nego u pojedinim dravama drugde. U bivem
Sovjetskom Savezu, na pri mer, govori se 1 30 jezika, u Indiji oko
200, u Indoneziji oko 30, u Nigeriji oko 400. Svetski rekorder p
jezikoj izdiferenciranosti nesumnjivo je Papua Nova Gvinej a, koj a
na svega tri mil iona stanovnika ima ak nekih 750 jezika, to je jedna
esti na svih jezika sveta!
Jezici se veoma razlikuju i po brju govorika. Uporeivanje
ukupnog broja ljudi na svetu i broj a jezika dalo bi matematiki prosek
od oko milion ljudi p jednom jeziku. Iako ima jezika sa toliko go
vorika, ovo je srazmero redi sluaj , a postojee disproporcije su
odista ogromne: dok su nek jezici svedeni na aicu predstavnika,
na drugom kraju skale ima jezika koji ma govore deseti ne, pa i stotine
miliona ljudi irom sveta. Apsolutno naj vei broj govorni ka ima ki
neski - danas ve celu milij ardu, to znai da svaki peti ovek na
svetu govori nekim obli kom ki neskog. Ako se ovome dodaju engleski
sa 30 i panski sa 250 mi liona, ve je sa ova tri jezika pokrivena
skoro jedna treina svetskog stanovni tva. Dodajui jo hindi (sa oko
200 miliona), ruski , arapski i bengal ski (sa po oko 1 50 miliona), te
portugalski ( 1 30), japanski ( 1 20) i nemaki ( 1 00) - ime se ujedno
zavrava li sta jezika sa preko l OO miliona govorika - ustanoviemo
da samo prvi h deset jezika obuhvata vie od polovine stanovnika sve
ta. Idui dalje, sa prvih sto jezika pokri l i bismo ak 95 odsto svih
ljudi, to znai da su svi preostali jezici - dakle, njih preko 4. 50
- rasporeeni na ciglo 5 odsto svetskog stanovni tva!
65
RNKO BUGASKI
Ovome vaja dodati i to da smo ovde raunali samo pribline
procene broja govornika ovih jezika kao mtemjih. Mnogi od nji h
su jo znatno rasprostranjeniji ako se uzmu u obzi r i oni koji i h up
trebljavaju kao druge jezike, koji u njihovim zajedni cama imaju neku
meru zvaninog statusa ili se neformalno koriste u meuetnikoj ko
munikaciji . U ovom sluaju zastupljenost engleskog bi se u najmanju
ruku udvostrui l a, a bitno bi porasla i kod veine drugi h. A i ovaj
broj bi se dalje znaajno uveao uraunavanjem oni h koji takve jezike
ue kao strne.
Iz praktinih razloga nemogue je preciznije utvrditi kol iko se
koji jezik u svetu kori sti kao drugi i li strani jezik. Ali veoma esto
se iz raznih razloga i broj ljudi koji ma je neki jezik materj i moe
samo grub procenji vati . Masovno pomeranje, pa i desetkovanje sta
novni tva usled ratova, etnikih sukoba i l i gladi (kao u Vijetnamu i li
Etiopiji ) moe u kratkom vremenskom rasponu drastino da i zmeni
broj govorika nekog jezika. U uslovima vi ejezinosti esto je teko
razgraniiti uptrebu dvaju ili vi e jezika koji se mogu poznavati u
raznim stepnima i kori stiti u razliitim i votni m domenima, a nije
redak ni postepeni prelaak cele govore zajednice na dominantni
jezik ire sredine, to smo ve pomenul i . U takvi m pri likama pitanje
tipa
"
Koji m jezikom govorite kao maternji m?
"
, postavljeno pri godom
popi sa stanovni tva, neretko ostaje bez j asnog odgovora - ti m pre
to se, naroito u velikim viejezinim zemlj ama u razvoju, i sti jezici
tipino prijavljuju pod veim brojem regionalnih ili popularni h naziva,
a deava se i obrnuto, da se i sti naziv odnosi na razliite jezike. Uz
sve to, iz razloga dravne politike (npr. prema nacionalnim manji na
ma) anketni li stovi se mogu i tako sastavlati da zvanini popisi pru
aju sasvim i skrivljenu sliku jezike stvaosti . Tako izlazi da utvr
ivanje broj a govorika svakog jezika ponaosob nije ni malo laki po
sao od odreivanja broja samih jezika u svetu !
Osim po geografskom poloaju, rasprostranjenosti i broju go
vori ka, jezici sveta mogu se razvrstavati i na vie drugi h naina. Za
nauku o jeziku nisu od veeg znaaja pomenuti spoljni i ni oi , koji
se vie tiu govorih zajednica nego samih nji hovih jezika. Za nju
66
UVOD U OPTU LINGVISTKU
su bitna pi tanja geneze, strukture i funkcionisanja ovih komunkacij
skih si stema; u tom smi sl u su pred naukom jednaki svi jezici - stariji
i noviji , pisani i nepi sani,
"
veliki" i
"
mali ",
"
elitni" i
"
egzotini ".
Nai me, faktori kao to su broj i distribucij a govornika, civi l i zacij ska
i kultura podloga, ekonomska, nauno-tehnoloka i vojno-politika
mo, znaajna kji evna tradicij a itd. svojstvo su naroda koj i govore
dati m jezici ma, i oni odreuju njihovo mesto u ravoju oveanstva
i ulogu u savremenom svetu. Usled toga se jezici meusobno razli kuju
po drutvenom statusu, pa neki uivaju vei presti od drugi h. Ali
ovo su socioloke a ne l i ngvi stike injenice; za lingvistiku su svi
jezici u naelu podjednako vredni predmeti pruavanja tim pre
to je izvesno da neki jezici nisu oti li dalje od drugih zato to bi
bi l i i sto jeziki (dakle sami po sebi ) bolji od nj ih, nego sticajem
drutvenih (dakle vanjezikih) okolnosti .
Postoje etiri gl avne naune klaifkacije jezika. Prva je ge
netka, zasnovana na vremenu, iji su proizvod jezke porodice.
Druga je arealna, utemeljena u prostoru, koja prouava jezike sa
veze. Trea je tipoloka, zaokupljena slinosti ma i razlikama u je
zikoj strukturi , iz koje proi stiu jeziki tipovi. evrta je funkcio
nalna, koja upreuje jezike s obzirom na nji hove komunikacijske i
drutvene uloge, utvrujui tako jezke varijetete. Od nji h samo ova
poslednja, po prirodi stvari , izrazi to ukljuuje pomenute drutvene i
ni oce, pa je u punoj mer sociolingvi stika. Vie o ovi m podel ama
rei emo u naredni m odeljcima ovog poglavlja.
4. 2. Jezika srodnost
Jezici mogu da budu srodni na vie naina, ali se poj am srodstva
u doslovnom smislu vezuje samo za genetsku pvezanost, koj a uka
zuje na zajedniko porekta. Ovom pjmu moemo se lake pribliiti
ako se najpre zadri mo u graicama i stog jezika. Rei pljeskavica i
kompjuter nisu nii m povezane, osim
p
ri
p
adnou srpskohrvatskom.
Ali ako pogledamo rei goreti, gar zgarite, grnuti, grejati, ar i
eravica, mi i bez nekih posebni h struni h znanj a moemo da pret-
67
RNKO BUGASKI
postavimo da one, povezae znaenjem a doneke i oblikom, zapravo
ine jednu porodicu rei koja i ma zajedniki korn. (Za utvrivanje
tog korena, dakako, potrebna je strunost; grana lingvi stike koj a prou
ava poreklo rei u jednom i l i vie jezika, nastojei da otkrije njihove
prvobitne oblike i znaenja, tj . nji hove etimone, zove se etimologija) .
Slina veza esto s e vie ne osea i ako i storij ski postoji , kao izmeu
rei vrat, vrata, vratiti, odvratan, pa i saobraaj (od sa-ob-vrat-j aj),
koje su sve povezane sa glagolom vrteti; i l i dete, devojka i dojiti; i l i
plot i plesti; i li zmija i zemla; i li svet i svetlo; i l i pismo i pastrmka
(zajedniki koren oznaava aru) ; i li naelo i poetak (upor. rdo
naelnik ' prvi ' , ' zaetnik' ) ; itd.
Ako nauimo da odgonetamo skrivene pruke koje nae rei u
sebi nose, moemo poneto da sanamo o ivotu naih dalekih pre
daka, o tome kako su tumaili svet oko seb, o odnosi ma koje su u
njemu otkrivali a koji , zbog potonji h promena u obliku i znaenju
rei, za dananje oi esto ostaju nevidljivi. Dodaemo jo samo ne
koliko pri mera. Tako veza i zmeu rei broj i brijati ( ' sei ' ) potvruje
da su se grla stoke nekada broj ala urezivanjem tapa. Upadljiva for
malna slinost mnogih rei u vezi s pisanjem i naziva za bukvu u
vie evropskih jezika (sh. bukvar azbuka, bukvalno 'doslovno' prema
bukva, rs. 6yKaa ' slovo' , engl . book i nem. Buch ' knjiga' prema
beech odn. Buche ' bukva' i td. ) objanjava se tek saznanjem da su
pripadnici i ndoevropske zajednice pi sali na bukovoj kori . A prema
i zvornom znaenju korena odgovarajuih rei, etimologij a nas ui da
je Bog u sutini davalac, a ruka - skupljaica.
I mnoge novije rei zani mljive su za prouavanje, naroito kada
se i spostavi da su izvedene iz korena pri sutnih i u ranije odomaeni m
reima, sa koji ma ih inae ne bismo povezali. U takvoj vrsti srodnosti
su kiosk i oak (tur. ' ugao' ), ili butik i apoteka (gr. 'radnja' ) . Ki
beretika je naziv za novu nauku o mehanizmi ma upravljanja i kon
trole, izveden iz grkog korena sa znaenjem ' koril ariti ' , ve za
stupljenog u reima kao guberija, guverer guveranta (a u en
l .
i franc. j o goverment odn. gouverement ' vlada' ) ; kod svih ovi h
rei dominira pojam upravljanja. A ima i pravih poslastica, kao kada
68
UVOD U OPT LINGVISTKU
otkrijemo da, etimoloki gledano, birokrat ne bi mogao da bude ka
valjer, jer se u prvom sluaju radi o sedenju za stolom a u drugom
o j ahanju (franc. bureau - najpre oha koj a prekiva pi sai sto,
p
otom
sam sto, onda kancelarija i najzad cela ustanova, to je lep pri mer
i renj a znaenja; lat. caballus ' konj ' ). Da pojedine rei mogu i mati
veoma udnu istoriju pkazuje i primer normalne ruske rei za elez
niku stanicu, 60K3aA, u kojoj se skriva ime mesta Vauxhall bli zu
Londona, u XVIII veku uvenog mondenskog i zletita. Ova neoeki
vana pozajmljenica po svoj prilici je zasnovana na izvesnoj sli nosti
arhi tekture i ambijenta izletita i ranih eleznikh stanica, a moda
i na injenici da su upravo Bri tanci bili vodei konstrktori eleznica.
Kad smo ve kod etimologie, jo dve uzgredne napomene. Pr
vo, u potrazi za prvobitni m znaenji ma ne treba zabraviti da je pro
mena znaenja normalna i i storij ski neophodna pojava, te da aktuelno
znaenje neke rei nipto ne treba brkati sa njenim izvorim, eti
molokim znaenjem. U suprotnom bi
"
pravo
"
znaenje rei stil jo
uvek bilo ' pisaljka' (prema l at. stilus - upor. sh. stilo; v. i druge pri
mere promene znaenj a u odeljku 3. 3) . A drugo, tumaenjem rei se
pored strunjaka pvremeno bavi i neuk svet, dakako na svoj nain
- pri emu se narodu nerazumljive rei l ako i skrivljuju da bi liile
na neto poznatije, sa ime i nae nemaju nikakve i stinske veze. Tako
neki ljudi mau ruke maze/inom, rade na brdoderu, prestaju s radom
kad zasvira svirena, i du u polukliniku kad obole a kod zubara kad
i maju kvarijes. Nekada se pri neizmenjenom obliku rei
"
pri l agoava
"
njeno znaenje, pa je moralno ono to se mora, dubiozno ono to je
duboko, a harmonino je rastegljivo (kao harmonika, koj a i nae biva
i ramenika) . Ova pojava naziva se narodna etimologija.
Rei mogu da potiu od zajednikog korena ne samo u jednom
nego i u vie jezika; upor. npr. sh. mati, rus. Man, polj . matka,
nem. Mutter, engl. mother, i tal . madre, franc. mere, ved. mor itd.
Osim u korenima pojedinih rei , gde se esto naj lake uoava, jezika
srodnost i spoljava se i u gl asovnom sklopu, kao i u gramatici . Kada
su sl inosti u strukturi i reniku dvaju ili vie jezika tako velike i
si stematske da se ne mogu obj asniti sluajnou, pozamljivanjem i li
69
RANKO BUGARSKI
neki m nunim opti m obleji ma svih jezika (tzv. jezikim univer
zalijama, o koji ma e biti rei u odeljku 4.4), li ngvi sti utvruju da
su ti jezici genetski srodni , to znai da vode poreklo od zajednikog
pretka. Taj predak, koji je najee davno nestao kao jedinstven jezik,
a nekada i bz ikakvi h neposredni h svedoanstava u vidu zapi sa, re
konstruie se (koliko je to mogue) metodama istorijske i uporedne
li ngvistike, na osnovu podataka iz jezika koji su od njega potekli .
Takav prvobitni i zvor naziva s e prajezikom, a skupina jezika koji
su se iz njega razvili jezikom poroicom. Poto se ovde rauna sa
hiljadama godina, genetsko diferenciranje odvija se u etapama, pa
postoje razliiti stepni srodnosti .
Do danas je u nauci utvreno oko dvadeset jezikih porodica,
od koji h su neke veoma vel ike i razgranate, a druge sasvi m male.
Mnoge porodice dalje se dele na grane, esto stepenasto, a na drugoj
strani se u neki m sluajevima predvia mogunost daljeg srodstva
vie takvi h porodica, koje bi zajedniki inile jedan ro. Kako se
cela ova klasifkacij a vri p utvrenoj genetskoj srodnosti , za jezi ke
ija srodnost nije dokazana ne moe se potpuno iskljuiti mogunost
bilo kakvog srodstva. Teorijski je ak mogue da svi dananj i jezici
vuku koren od zajednikog prajezika ljudske vrste - i ako, kako smo
ranije videli, nauka zasad nema pouzdanih odgovora na takva pitanj a.
Dananja jezika arol i kost usko je povezana sa davnanj i m i
kasniji m seobama stanovnitva, kao i sa razliitim potrebama ljudi
koji ive na razni m mesti ma i u raliitim uslovi ma. Jedna zajednica
moe se vremenom raseliti po veem prostoru, pri emu se i njen
jezik cepa na dijalekte koj i vremenom postaju uzajamno nerazumlji vi ,
tj . razliiti i ako srodni jezici . Ovo se moralo desiti u prei storij sko
vreme i sa pripadnicima pretpostavljene indoevropske zajednice, ij i
su se ptomci tokom nekoliko milenijuma irili da bi na kraju zauzeli
ogromna prostranstva izmeu Indijskog, Atlantskog i Tihog okeana.
Danas se indovropska jezika porodica deli na vie grana i ogra
naka. Glavne preivele grane indovropskog prajezika su germanska,
balta-slovenska, i tal ska, keltska, helenska, albanska, jermenska i in
do-iranska.
70
UVOD U OPT LINGVISTKU
Meu vaniji m jezi ci ma Evrope, engleski i nemaki sa holand
sk
i
m pripadaju zapadnom ogranku germanske grane, dok njen severi
ogranak ine vedski , danski i norveki . Slovenski ogranak balto-slo
venske grane obuhvata tri grup jezika: zapadnu (eki , slovaki , polj
ski ), j unu (srpskohrvatski, slovenak, makedonski , bugarsk) i
i stonu (ruski , belorusk, ukraji nski ). Iz i talske grane, a preko govor
nog lati nskog, ravili su se romanski jezici (francuski, italij ansk,
panski , portugalski, rumunski ). Keltskoj grani pripadaju irski , kotski
gelski i velki . Grki , kao izdanak helenske grane, i albansk nemaju
ivih neposrednih srodnika u okviru i re porodice. Uz i ndoevropsku
porodicu, u Evropi je znaajnije zastupljena jo samo ugro-fnska
(sa maarskm i fnskim). U bliem susedstvu su tursk iz turkijske
i arapski i hebrejski iz semitske porodice. Drgde u svetu i ra jo
vel i kih porodica, kao bantu u Africi , kineko-tibetska i dravidska
u Aziji ili uto-ateka u Severoj i Srednjoj Americi . Mnoge porodice
jo su slabo i spi tane, pa se j ezici grupiu vie po teritorij alnom pri n
cipu (npr. kavkaski ili polinezijski jezi ci ), a kod pojedi nih nauci do
bro poznatih jezika (kao baskij skog u Evropi , potom japanskog i ko
rejskog) genetska pri padnost nije dokazana, pa se u ovakvi m sluaje
vi ma doputa mogunost jo neutvrenog daljeg srodstva, npr. u ok
viru ire altajske porodice.
Ovo nas ve dovodi do arealne klasifkacije jezika, koj a proi
stie i z kontaktne srodnosti : jezici iji su govorici u dugotrajnom
geografskom ili kulturom kontaktu utiu jedni na druge, pa se u
nji ma mogu javiti zajednike crte koje ni su nasleene, dake genetski
uslovljene. Grupa jezika u koji ma se to vi dno i spoljava naziva se
jeziki savez, a meu najpoznatiji m pri meri ma su upravo balkanski
jezici . Na Balkanu nal azimo jezike veoma raliitih stepena srodnosti
(to se odraava i u razl iitoj meri uzaj amne razumlji vosti , koja vari ra
od znaajne do nikakve) : srpskohrvatski (samo juna grupa dij aleka
ta), makedonski, bugarski , grki , albanski i rumunski . Meu grama
tika obeleja rai rena u ovim jezicima a koj a se pripisuju nj i hovom
kontaktu spadaju tzv. postpozitivni l an (tj . lan iza i menice, npr. ma
ked. 'OBeK-OT, rum. om-ul ' taj (odreeni ) ovek' , alb. /um- i ' ta reka' )
7 1
RNKO BUGAKI
i odsustvo i nfnitiva, umesto koga se javlja da-konstrukcij a (upor. sh.
daj mi d piem /nasuprot dj mi piti u zapadni m govorima, koji
izl aze iz zone balkanskog jezikog saveza, rum. da-mi sa beau, alb.
ame te pi itd. ) . Uopte uzev, nekada je teko razgraniiti nasleene
slinosti od onih koje su rezultat dodira - naroito u sl abije i straenim
situacij ama, kakvih je u svetu jo uvek mnogo.
4. 3. Jeziki tipovi
U prethodnom odeljku videli smo da jezici mogu da budu po
vezani u vremenu (genetski) ili u prostor (arealno), te da se sl inosti
meu nji ma objanjavaju zajednikim poreklom, odnosno kontaktom.
Ali ima i i zrazitih slinosti meu jezici ma kod koji h nijedna od ovih
dimenzij a ne i gra ni kakvu vidljivu ulogu. Na pri mer, petol ani si stem
vokala kakav ima srpskohrvatski (i e a o u) nal azi mo jo u panskom,
novogrkom, gruzinskom, japanskom, havajskom, maorskom na No
vom Zel andu i nekim afriki m jezicima iz porodice bantu, izmeu
ostali h - a svi ovi jezici nisu srodni ni genetsk ni arealno. U ovakvim
sluajevi ma, kada su u pitanju prosto slinosti u samoj jezikoj struk
turi - koje mogu, ali ne moraju da budu rezultat genetskih i l i kon
taktnih i ni l aca - govori se o tipolokoj srodnosti , pa se na osnovu
takve klasifikacije uspostavljaj u jeziki tipovi. Jezici mogu onda biti
srodni na jedan ili vie od ovi h naina. Tako se srpskohrvatski da
porediti sa rumunskim genetski , arealno i tiploki , sa panski m ge
netski i tipolok, sa maarskm arealno i tipoloki , a sa fi nskim samo
tipoloki , pri emu se u svakoj dimenziji poreenj a mogu utvrditi
manje ili vee slinosti . Prema tome, jedino tipoloko uporeivanje
je uvek mogue: uporeivani jezici ne moraju da budu povezani ni
genetski ni arealno, ali svi oni nuno imaju svoj a strukturna obelej a
koja podleu uporednom posmatranju. Ovakvim i straivanjem slino
sti i razlika u jezikoj strukturi , uz pomo tzv. kontrastivne metoe,
bavi se lingvistika tipologija.
U naelu, jezici se tipoloki mogu prouavati na svim nivoima
strukture. Tako se npr. posmatraju broj i raspodela gl asovnih jednica
72
UVOD U OPTU LIGVISTKU
i l i priroda akcenta, i zraene gramatike kategorije (kao rod, broj , pa
de, vreme, vid itd. ), si ntaksiki proesi (naroi to red rei : da l i je
u nekom jeziku uobiajeni redosled subjekt-glagol-objekt i l i neki dru
gi ) i slino. Meutim, sa ovog stanovita najee su razmatrani nai ni
graenja rei i konstrukcij a, to je uraalo odgovarajuim podelama.
Prema jednoj od ovi h razlikuj u se analitiki procesi , sa odvojeni m
delovi ma konstrukcije, od sintetikih, sa srastanjem delova' (upor. npr.
engl. l will go prema franc. j' irai ' ii u' ; i li engl. the house of my
father prema my father's house ' kua moga oca' , more intelligent
' i nteli gentniji ' prema quicker ' bri ' - gde vidimo razliku izmeu ana
litikog i sintetikog genitiva odn. komparativa) . Krajnju sklonost ka
sintezi i spoljava tzv. polisintetiki tip strukture, naroito rai ren u
nekim sevemoamerikim indij anski m jezicima i u eski mskom, gde u
formalni okvir jedne rei moe biti saet sadraj koji bi u veini jezika
bio i skazan celom reenicom (npr. u i ndij anskom jeziku nutka inik
wihl 'minih' isita ' neka mala svetla gorel a su u kui ' ) .
Ovoj pdeli srodna je tradicional na monoloka klasifkacija
na korenski , aglutinativni, flektivni i i nkorporativni tip strukture. Ko
renski tip i spoljavaj u jezici (kao klasini kineski i vijetnamski) koji
ne pokazuju ni kakve promene p gramatikim kategorij ama, dakle
nemaju razliite oblike za jedninu i mnoi nu, sadanje i prolo vreme
i sl. Kod aglutinativnog tipa (i zrazito zastupljenog u ugro-fnski m,
turkij ski m i mnogi m afrikim i dalekoistonim jezicima) gramatike
kategorije izraavaju se nastavcima dodati m osnovi rei , ali prostim
"
naleplj ivanjem
"
, tako da svaki i ma svoj vi dlji v zaseban i dentitet i
svoj u jedinstvenu funkciju. Za pri mer moe da poslui promena turske
i menice adm ' ovek' :
singular pl ural
nominativ adam adam-lar
akuzativ adam- i adam-lar-i
genitiv adam-in adam-lar-in
dati v adam-a adam-lar-a
lokati v adam-d adam-lar-da
abl ativ adam-dn adam-lar-dan
73
RNKO BUGAKI
U ovom sluaju, koji pokazuje potpunu si stematinost, struktura
rei je sasvim prozirna: dobro se vidi ta je osnova, ta nastavak za
mnoinu, koji su padeni nastavci , i koji m redom dolaze svi ovi ele
menti. (U principu je ovakva situacija i u maarskom, ali granice
izmeu pojedinih delova nisu uvek ovako j asne).
Nasuprot ovome, za fektivni tip, najrasprostranjeniji u indoev
ropskim i semitskm jezici ma, karakteristino je srastanje nastavaka
meusobno i sa osnovama, pri emu jedan formalni segment est.o
izraava vie gramatikih kategorija; tako nastavak u lat. am-o ' volim'
jednovremeno oznaava prvo lice jednine prezenta indikativa aktiva.
Fleksija moe da bude spljna (i zvan osnove), kao u upravo daton
primer, i l i unutranja (unutar osnove), kao u engl. sing-sang-sung,
ili kombinovana, kao u nem. singen-sang-gesungen (oblici glagona
' pvati ' ) . U semitskim jezici ma nosilac strukture rei je koren koji
ine najee tri konsonanta, unutar i oko koga dol aze elementi koji
daju razliite gramatike i leksike vrednosti . Arapsk koren k-t-b, na
primer, nosi porodicu rei i oblika u vezi s pisanjem: kataba ' on je
pisao' , yaktubu ' on pie' , kitab ' knjiga' , kutub ' knjige' , kutubl ' knji
ar' , katib ' pisao' , maktaba ' biblioteka' itd. Oi gledno je da je mor
foloka analiza daleko tea kod fleksije nego kod aglutinacije. Najzad,
inkorporativni tip, kod koga npr. glagol esto obuhvata i svoj objekt
u okviru i ste rei, analogan je ranije pomenutoj polisintetikoj struk
turi .
Dok su ranije pojedini jezici esto poi stoveivani sa navedenim
tipovima strukture, pa se tako govorilo o analitikm, fektivnim ili
aglutinativnim jezicima i slino, novija istraivanja su pokazal a da je
mnogo bolje da se ovakvi atributi veu za apstraktne strukturalne ti
pove ili modele. Naime, zbog ogromnog broj a moguih kiterijuna
podele jezici se ne mogu kasifkovati kao cel i ne, nego samo s ob
zirom na pojedina obleja koj a defniu profl datog tipa jezike
strukture, pa svak od njih moe preteno da pripada jednom tipu ali
delimino i drugima. Osim toga, jezici mogu vremenom veoma da
izmene svoj tipoloki lik: ranija sintetiko-fektivna strktura engle
skog, na primer, izrazito se izmenila u pravcu analitiko-korenskog
74
UVOD U OPT LINGVISTIKU
tipa, tako da je ovaj jezik danas u poneemu tipoloki slinij i kine
skom nego svom daljem roaku latinskom.
I na kraju, kao to je takoe ranije napomenuto, jezici se mogu
uporeivati i razvrstavati i prema ulogama koje im pripadaj u u ko
muni kacij skom i drutvenom ivotu njihovih zajednica, na osnovu e
ga se uspostavljaju razl iiti funkcionalni tipovi jezika - i l i , tanije,
jezikih varijeteta. (Pod jezikim varijetetom podrazumeva se obli k
jezika odreen teritorij al no, socij alno i l i funkcionalno) . U svoji m za
jednicama jezici ili varijeteti mogu da budu od lokalnog, regi onalnog
i l i nacionalnog znaaj a, i majui nezvanian i l i zvanian status u raz
ni m oblicima i stepenima. Nacionalni jezici, koji obuhvataj u celu
nacij u odnosno dravu, esto su i zvanini jezici odgovarajui h ze
malja, tj . oni koj i se kori ste u slubenoj komuni kacij i . Takvi jezici
po pravilu su ne samo pisani nego su normi ranjem izgraeni kao
komunikacij ski i nstrumenti savremenog ivota, pa im pri pada rang
standardnih jezka, koj i se - uz posebno i sticanje knji evne kulture
- nazivaju i knjievnim jezicima. Neki od ovih i maju i svoje donekle
razliito standardi zovane nacionalne varijante. (O ovakvi m varijete
ti ma bie vi e rei pod optim zaglavljem jezikog rasloj avanja u
zavrnom poglavlju ove knji ge). Klasini jezici vi ne pstoje kao
sredstva opte govore komunikacije, ali su zadrali vane funkcije
u reli giji , knji evnosti i l i nauci . Nepisani jezici (a takvi h je jo uvek
moda i do 80 odsto svih jezika u svetu! ) funkcioniu kao govori
jezici etnikih grupa, plemena i naroda.
U meuetnikoj i meunacionalnoj komunikaciji kori ste se ra
ni tipovi varijeteta. Na dij alekatski razuenim podruji ma mogu se
razviti naddijalektski govorni tipovi koji slue iroj komunikacij i unu
tar date oblasti (to se naziva koine, prema i menu takvog starogrkog
varijeteta) . Jo iroj komunikacij i izmeu predstavnika razliitih jezika
sl ue teri torij alno rasprostranjeni jezici tipa lingua franca (nazi v po
tie od meanog varjeteta, sa osnovom u franko-provansalskom di
j alektu, koji m su se meusobno sporaumevali uesnici u srednjove
kovnim krstakim pohodi ma). U ovu kategoriju spadaju, s jedne stra
ne, kontaktni jezici , tj . meani pomoni jezici bez sopstvenih govor-
75
RNKO BUGARSKI
nih predstavnika, svedeni u formi i ogranienih funkcija (npr. u trgo
vini po velikim pomorskim raskrsnicama). Oni se nazivaju i pidni
- moda prema kineskom i zgovor engleske rei business ' posao' .
Pidini koji steknu sopstvene govori ke, tako to ih kao maternje
jezike usvaj aju deca iji su roditelji meusobno optili na njima jer
su inae pripadali razliitim jezici ma, zovu se kreoli (po analogiji sa
meanjem rasnih tipova) .
S druge strane, u tip lingua franca ulae potpuni jezici koji
funkcioniu kao materji ali uz to, veoma izrazito, i kao nematernji
ili drugi jezici u nekom irem regionu (npr. svahili u i stonoj Africi
ili malajski u Indoneziji i Mel aneziji ). Oni se zovu i jezici ire ko
munkacije, iju naji zrazitiju savremenu verziju predstavljaju meu
naroni ili svetk jezici, koji su uveliko preli granice svojih izvor
nih govorni h zajednica i postali sredstva meunarodnog optenja. Uz
prirodne jezike ovakvog raspona, kao pomona sredstva interacio
nalne komunikacije delimino slue i vetaki ili planski jezici tipa
esperanta (neto vie o ovome u odeljku 5. 3).
Dodaj mo, najzad, da od vrste i obima funkcija koje obavljaju
pojedini jezici ili varijeteti zavisi i njihov druteni status, odnosno
presti koji uivaju - to je jo jedna dimenzija u kojoj se oni me
usobno veoma razl ikuju. Drutveno vrednovanje jezikih sredstava
ini jednu od glavnih oblasti soiolingvistike.
4. 4. Jezike univerzalije
U prethodnim odeljcima ovog poglavlja utvrdil i smo da jezika
ima veoma mnogo i da se oni razlikuju u vie pravaca; upravo zbog
tih razlika i govorimo o razliitim jezicima. Ali i pored svih razl ika,
svi jezici sveta pkazuju i temeljne slinosti , po kojima i jesu jezici :
svi s u oni si stemi iste osnovne vrste, jer zadovoljavaju kriterijume o
kojima smo govori li pod zagl avljem bitnih svojstava jezika. Zajed
nika - i ako razliito i spoljena - obeleja svih jezika nazivaju se
jezkim univerzalijama.
76
UVOD U OPT LINGVISTIKU
Ovakvih zajednikih crta ima u raliitim domenima strkture,
evolucije i upotrebe jezi ka, pa postoje razliite vrste 1iverzalij a. Na
veemo nekoliko pri mera. Jedinice glasovnih sistema svih jezika dele
se na vokale i konsonante, pri emu broj vokala nije manji od tri . U
poloaju izmeu vokal a, bezvuni konsonanti pokazuju sveoptu ten
denciju ozvuavanj a tokom i storijskog razvoja. Svi jezici i maju u svo
joj slogovnoj strukturi slogove od jednog konsonanta praenog jednim
vokalom. Ako jedan gramatiki si stem i ma kategoriju duala (dvoji ne),
on ima i kategoriju plurala, ali ne i obrnuto (upor. sh. jedan ovekdva
oveka/pet ljudi). Jezi k koj i razlikuje rod u drugom licu obino e
ga razli kovati i u treem, al i ne i obrnuto. Jezik koj i i ma kategorij u
roda obavezno i ma i kategoriju broja. Svi jezici imaju zameni ke ka
tegorije u bar tri roda i dva broj a, ukoliko uopte razlikuju rod i broj .
Svi jezici imaju vlastita i mena, kao i upuivake elemente ij a de
notacij a varira prema situacionom kontekstu (npr. rei kao ja, ti, ovde,
sada) . Ako jedan jezik poseduje feksiju, on uvek poseduje i deriva
cij u. Ako i fektivni i derivacioni afksi dol aze i spred ili iza korena,
derivacioni je uvek izmeu korena i flektivnog afiksa.
Dalje, svi jezici i maj u neki tip podele na vrste rei , obavezno
ukljuujui i menike i glagolske elemente koji na nekom nivou struk
ture funkcioniu u nekoj vrsti subjkapredikatskog odnosa. Ako
se i menica u funkcij i subjekta i l i objekta slae sa glagolom u rodu,
pridev se uvek slae sa i menicom u rodu. U izjavnim reenicama sa
i menikim subjektom i objektom, dominantni red rei je gotovo uvek
takav da subjekt prethodi objektu, ali ne nuno i glagolu, koj i moe
zauzi mati bilo koji od tri poloaja (tj . i spred subjekta i objekta, i zmeu
i l i posle njih). Svi jezici koji kao dominantni redosled i maju gl agol
-subjekt-objekt pznaju i alterativu subjekt-glagol-objekt i i maju pre
dloge. U gl agolskim si stemi ma uvek i ma vi e prolih vremena nego
buduih. Oznake za vreme i mesto u svi m jezicima mogu da zauzi
maju poetni poloaj u reenici . Svi jezici raspolau sredstvi ma za
obrazovanje odrinih, upitnih i zapovednih oblika. Svi jezici kori ste
se u veli koj meri metaforiki m prenosom znaenj a.
77
RNKO BUGARSKI
Dati pri meri ukazuju na mogunost vi estruke podele univer
zalija - na supstantivne (u vezi s vrstama jeziki h jedi ni ca) i for
malne (u vezi s apstraktni m procesima kombinovanj a tih jedinica u
govor) ; na sinhrnijske (koje se tiu jezikih stanj a u datom vre
menskom preseku) i dijahronijske (koje i skazuju sveopte zakonitosti
evolucije jezikih si stema u vremenskom sledu); na neograniene
(koje vae za sve jezike bez izuzetka) i ograniene (koje doputaju
ree i zuzetke); itd. Posebno su vane implikacione univerzalije, ij a
je logika forma sledea:
"
Ako jedan jezik poseduje osobi nu x, onda
on uvek poseduje i osobinu y
"
. One, naime, omoguuju da se poje
dinane odlike dovedu u meusobnu korelaciju, ime se - unutar ka
tegorij a koje jezici moraju ili mogu i mati - utvruje koj a kategorij a
trai neku drugu, koje se uzajamno podrazumevaju a koje se meusob
no iskljuuju. Ovde je prouavanje jezikih univerzalij a u najtenjoj
vezi sa istraivanji ma u okviru lingvistike tipologije, iji gl avni ak
tuelni zadatak upravo i jeste da defni odgovarajui raspon mogu
nosti i utvrdi da li se i kako te mogunosti odista i koriste u pri rodni m
jezicima. Pri tome se unutar date kategorije malo kad empi rij ski ko
ri ste sve matematiki mogue kombinacije, pa ono to se uistinu ko
risti tako doprinosi bliem odreenju pjma
"
prirodni ljudski jezik
"
.
. * F _ _ g _ g l
Da sada malo proiri mo jedan ve pomenuti primer, ao p
smatramo odnos izmeu duala i plurala u si stemu gramatikog broja,
logiki su mogue etiri kombinacije: da neki jezik nema ni jedno
ni drugo, da ima oboje, da ima plural bez duala, i da ima dual bez
plurala. Ai dok se u jezikoj stvaosti lako mogu nai pri meri za
prva tri sluaja (npr. kineski za prvi , kl asini grki za drugi , engleski
za trei ), etvra teorijska mogunost nikada se ne kori sti : nema jezika
koji bi i mao dual bez plurala. Drugi m reima, i zmeu dual a i plurala
postoji jednosmeran odnos i mpli kacije: dual podrazumeva plural , ali
ne i obrnuto, to znai da je plural temeljnija i hijerarhij ski vanij a
kategorija. I z ovog zakljuujemo da prirodnom jeziku moe odgova
rati da ne pravi razlike u broju, al i ako takve razlike postoje, onda
mu ni kako ne odgovara postojanje duala bez plurala. Praktino, to
bi znailo da oveku i z nekog razloga moe pogodovati da grama-
78
UVOD U OP1 LINGVISTIKU
tikim sredstvima uopte ne pravi razl i ku i zmeu 'jedan' i ' vi e od
jedan' , ali mu nikako ne pogoduje da uz pomo takvi h sredstava ra
zli kuje 'jedan i l i vie od dva' i 'dva' . (Postojanje duala bez plural a
podrazumevalo bi ukidanje razlike izmeu singulara i pl urala, jer ako
se ne zna ta je plural onda nema ni singulara) .
U navedenom pri meru moe se razumeti zato ova potonj a si
tuacija nije empirij ski povoljna, ali u sloeniji m sluajevi ma teko se
moe i nagaati o razlozi ma zbog koji h u jezicima nalazimo upravo
ono to nalazi mo, a ne neto drugo. Pitanje zato su jezici onakvi
kakvi jesu deo je ireg problema obj anjenj a jezikih uni verzalij a.
Ovde treba pre svega i mati u vidu okolnost da se jezici sveta veoma
razlikuju u svojim povrinkim strukturama, dakle u tehni ci obra
zovanj a pjedi nih tipova i skaza, dok su veom slini u dubinskoj
strukturi, odnosno na pl anu na kojem se konstituiu znaenj a koj a
e biti i zraena. (O razlikovanju povrinske i dubi nske strukture vi e
e biti reeno u pogl . 9 i l l ). Pi mera radi , sa stanovi ta povrinske
gramatike veoma je razli i to to to se za nekoga u srpskohrvatskom
kae da pi e perom, a na engleskom with a pen (dakle, u prvom
sluaju bez predloga i sa padeni m nastavkom, a u drugom pomou
predloga i bz padene oznake). Ali im se spustimo malo dublje u
anal izi znaenja, nalazimo da u oba sluaja i mamo i sto: i menica +
' i nstrument' (tj . oznaka i nstrmentalnog znaenj a). Ovako posmatra
na, dubinska gramati ka svih jezika moe se pri kazati kao jedinstven
si stem pravila vi sokog reda apstrakcije, dakle kao svojevrsna
"
uni
verzalna gramatika
"
koj a se diferenci rano mani festuje u strukturama
pojedinih jezika.
Meuti m, nosioci jezika su ljudi , pa se univerzalije mogu otkriti
ne samo u sinhronij i i dijahronij i jezikih si stema nego i u promenama
u govoroj sposobnosti pjedi naca tokom nj ihovog ivota - u razvoju
govora kod dece, kao i gubljenju govora u afaziji . Zato, na primer,
prve celovite rei koje dete i zgovara, i koji ma roditelj i obino pripi
suju znaenj a tipa ' majka' , ' otac' , ' baka' i slina, u vel i kom broj u
genetski razl iitih jezika gl ase mama, papa, tata, nana i l i ovome ne
kako pribl ino? Istaknuti ruski l i ngvist savremene epohe Roman Ja-
79
RKO BUGARKI
kobson dao je objanjenje po kome su ovakva glasovna razl i kovanj a
i slogovne strukture njlaki za usvajanje pa se otuda najpre i naue,
dok se tei zadaci savladavaju kasnije. Po i stoj teorij i , ono to se u
detinjstvu najpre usvoji najkasnije se gubi kod afazinih oboljenj a.
vajcaraca;
engleski govore Britanci, Ameri kanci , Kanaani , Austral ijanci, No
vozelanani i Junoafri kanci ; srpskohrvatski m su se kod nas sluile
etiri nacije; itd. ). Stvar se dalje kompli kuje ako se uzmu u obzi r i
nacionalne manjine i zvan matine zemlje; na ovom nivou se nemaki,
pri mera radi , govori u jo desetak zemalja. Kako nije uvek l ao odre-
84
UVOD U OPT LINGVISTKU
diti ta treba raunati kao jedan jezik a ta kao jednu naciju, teko
je rei ta je u vel i kom postojeem areni lu tipino a ta nije. Ipak
se moe utvrditi da jezik i nacionalnost nisu organski povezani, i ako
i ma mnogo sluajeva podudarosti ovih i storij skih kategorij a, esto
paralelno izrasl i h (naroito u Evropi poev od kraj a XVIII veka, zbog
ega se ovde jezik i danas esto smatra jednim od glavnih obelej a
etnikog i nacionalnog identiteta).
Kod jezika i drave stvari su j asnije ve na prvi pogled: u celom
svetu broj jezika je priblino dvadeset pet puta vei od broj a danas
postojeih dravnih zajedni ca (grubo zaokrueno, 5. 00 prema 200).
Ovoj nesrazmeri , dakako, najvi e dopri nose broj ne vi enacionalne i
vi ejezine drave kakve su bivi SSSR, Indij a, Nigerij a i mnoge dru
ge, posebno meu zemljama u ravoju.
U kontekstu uenj a stranih jezika povremeno se postavlj a pi
tanje obdarenosti pojedinih nacij a za strane jezike. Nauprot raire
nom verovanju, dar za jezike moe se pripisati samo pjedi ncima,
al i ni kako ne i cel i m nacij ama. Na planu nacij a, zapaene razlike u
aktivnosti ma i uspehu na ovom polju moraj u se objanjavati razli kama
u motivaciji. Jedan Jugoslaven, koji sa svoji m jezikom nee stii da
leko u svetu, svakako je bolje motivisan da ui druge jezike nego,
recimo, neki Ameri kanac.
Iz izloenog sledi zaklj uak da je l i eno naunog osnova po
pularo gledi te koje u jeziki m, rasno-etnikim i kulturim obeleji
ma vidi tri lica i stog drutvenog organizma, a potom taj organizam
identifkuje sa nacijom. Dodue, ova fkcij a, sama po sebi bezazlena,
u modernom svetu esto se kori sti kao orue pol itike propagande,
pa i svakovrsne demagogije. Ipak ostaje injenica da jedina vrsta
drtvene zajednice koju jezik odista podrazumeva jeste jezka z
jednca, defni sana kao kolektiv koj i govori dati m jezikom: da bi neki
jezik postojao, oigledno je neophodno da ima ljudi koj i se nji me
sl ue. Ali ovi ne moraju iveti na i stom mestu, ni ti pripadati i stoj
rasno-etni koj , kulturnoj , nacionalnoj i l i admi ni strativno-pol i tikoj
formaciji .
85
RNKO BUGARSKI
Otuda su pokuaji da se jezike granice usklade sa granicama
drkije defnisanih drutvenih grpa u velikoj meri vetaki . Takvi
pokuaji ipak su vreni u novijoj i storiji , s manje ili vie uspha, u
politike svrhe - u okvir ranih nacionalnih preporoda, ali i nacio
nali stikih pkreta. U takvi m prilikama jezik deluje kao vaan simbol
nacionalne pripadnosti, i ako se iza pozivanja na jezik esto kriju su
kobi drutveno-ekonomske i pravno-politike prirode. Tako tzv. je
ziki sukobi u Belgiji , Kanadi, Indiji i drugde (ukljuujui i neke
polemike oko varijanata srpskohrvatskog knji evnog jezika i druge
jezike raspre u doskoranjoj Jugoslaviji ) u sutini imaju dublji koren.
Drugi sluajevi (kao primer SAD u odnosu prema Veli koj Bri taniji )
pokazuju, meutim, da se puna nacionalna i politika autonomija
moe postii i bz liavanj a nesumnjivih prednosti koje prua zajed
niki jezik.
3. Meu preostal i m drutvenim kategorij ama sa koji ma se jezik
proima kratko emo da pmenemo jo neke. Tamo gde vana uloga
pripada religiji, jezik moe da funkcionie kao razmee. Tako je kod
nas izbor irilice ili latinice u pisanju srpskohrvatskog bio primamo
odreen verskom pripadnou. Hindi i urdu su l i ngvistiki jedan jezik,
sa osnovom u i stim hindustanskim govorima, ali vetaki radvojen
u kulturoj sferi i pismu - i ndij skom, odnosno arapskom - kako bi
simboli zovao dve suprotstavljene konfesije, hinduistiku i musliman
sku, i doprineo i zgraivanju odelitih nacij a u Indiji i Paki stanu. Kako
emo videti u zavrnom pogl avlju ove knjige, u jeziku se odraavaju
i druge drutvene podele - prema klasi, socioekonomskom statusu,
obrazovanju, profesii. Najzad, slino se moe rei i za kategorije
kao to su pol ili uzrast, koje takoe i maju bitnih drutvenih impli
kacija. Izvesne razlike koje se pri meuju u govoru muki h i enskih
pripadnika i ste zajednice ptiu od diferenci ranja u njihovom drutve
nom statusu ili karakteri stinim ivotni m i radnim domeni ma, odno
sno u drutvenim ulogama koje im se pripi suju. Analogno, odreene
ralike u .upotrebi jezika oituju se i generacijski, poev od dece,
preko adolescenata i omladine, do pripadnika srednji h i starij ih p-
86
UVOD U OPT LINGVISTKU
kolenja. Veze i zmeu j eziki h i drtvenih poj ava uistinu su brojne
i vi estruke.
5. 2. Viejezinost
Jezika karta sveta veoma je arena. Istorij ski gledano, ona se
stalno menj a usled seoba stanovni tva, ratova i osvaj anj a, pri vrednih
i trgovakih veza, kulturih i politikih uticaja jednih zajednica na
druge. A u savremenom svetu jo se snano oseaju produene po
sJedice ovih istorij skh proesa, dok s drge strane, uz nji hovo dalje
odvij anje u novi m uslovi ma, u istom pravcu deluju i moderni i nioci
kao to su nauno-tehnoloki razvoj , urbanizacij a, masovni mediji i,
s tim u vezi , rairene svakodnevne komunikacije, ij a mrea danas
pokriva najvei deo zemli ne kugle.
Jezici su, znai , u ivom meusobnom dodiru, vremenski i pro
storo. Pri tome se jezike mee retko kad potpuno podudaraj u sa
dravnim granicama. Iz ve poznate nam injenice da jezika i ma neu
poredivo vie nego drava sledi i to da e u vrlo velikom broju zemalj a
u upotrebi biti vie jezika. Tako nalazi mo da u Evropi, sa moguim
izuzetkom Islanda i Portugala, i nema zemlje u kojoj bi celo stanov
ni tvo govori lo istim jezikom kao maternji m, i koj a bi dakle bi l a pot
puno jednojezina. U maloj
paniji ) ; druge
su u sutini dvojezine, uz mogue manje uee i drugih jezika (Bel
gij a, Kanada) ; a u nekima je vei broj jezika ravnomerije rasporeen
(
vaj
carskoj (vajcarski dij alekt nemakog i knji evni nemaki ), i l i u arap
skim zemlj ama (razni govori varijeteti arapskog i savremena verzij a
klasinog arapskog), ali se o ovom tipu situacije moe govoriti svugde
gde paralelno postoje narodni govori i standardizovani obl ici i stog
jezika, pa tako i kod nas.
Najzad, u pogledu drutvenog statusa i formalnog poloaj a za
stupljeni jezici mogu biti u razni m vrstama odnosa. Oni mogu da
budu ravnopravni, kao u bivoj Jugoslavij i - gde ni srpskohrvatski ,
kao maternji jezik tri etvrti ne stanovni tva zemlje i drugi jezik veine
ostal i h, nije imao posebni h zvaninih privilegija (druga je stvar to
to je on nekada funkcioni sao kao nezvanino sredstvo ire komuni
kacije na celom jugoslovenskom prostor) . U drugim sluajevima
moe da postoji neki obl i k zvaninog i l i dravnog jezika, kome su
drugi u tom smislu podreeni jer ni su sl ubeno pri znati kao sredstva
javnog saobraaja. Ovakvu privi legiju naj ee i maj u po jedan i l i dva
jezi ka, ree vie nji h - ali u Indiji ak petnaest domaih jezika, uz
engleski , i ma zvanian status ! Jezika neravnopravnost moe voditi
otpori ma meu grupama iji jezici nisu privilegovani , neretko u vidu
zatvaranj a, i zrazitog puri zma i jezikog nacional izma (to su tipini
odbrambeni mehanizmi jeziki ugroeni h, bilo objektivno ili samo
subj ektivno). A i uopte uzev, na drtveno-politikom planu vi eje
zinost je bremenita razliitim problemima, ti m pre to se esto pre
plie sa etnikim trvenji ma, pa zahteva pronal aenje optimalnih i du
goroni h reenja. Organizovana struna i drutvena nastojanja u ovom
pravcu nazivaju se jezikim planiranjem, a ovo se obavlj a u i rm
okviri ma jezike politike kao plitike jednog drutva u svim pitanji
ma koja se tiu jezike komunikacije meu njegovi m lanovi ma.
89
RKO BUGASKI
U dinamici savremenog sveta sa viejezinou moraju da
raunaju ne samo pojedine drave nego i razne me
unarodne orga
nizacije koje taj problem reavaju kako umeju, a najee uz uee
dobro obuenih i opremljenih prevodi l akih slubi . Tako Organizacija
ujedinjenih nacija pri znaje est zvaninih jezika u svom radu (engle
ski , panski , ruski , francuski , kineski i arapski ) , a Evropska ekonom
ska zajednica operi e ak sa devet jezika svoji h zemalj a-lanica.
Za oveanstvo u cel i ni svakako je velika dobit to ovek ra
spol ae mnogim glasovima, to postoje toliki jezici u koji ma su na
taloena duhovna blaga raznih naroda, starih i savremeni h, velikih i
malih. Svako nasilno ujednaavanje postojeeg jezikog areni l a stoga
bi bilo ne samo nerealno nego i tetno. Ali ta raznolikost ima i ne
gativnih posledica, utoliko to oteava komunikaciju u jednom svetu
u kome meusobno razumevanje sve vie postaje imperativ vremena.
Lice i nalije jezike raznolikosti najbolje se mogu uskladiti ako
kaemo da ideal me
ta se deava
u mozgu prevodioca dok prevodi? Kako je mogue da i nformacije
sadrane u jeziki m porukama ostanu neizmenjene pri likom prenoe
nj a u neki drugi jezik (to je osnovna pretpostavka prevoenj a) kada
95
RKO BUGAKI
se sv1 JeZICI razlikuj u kako strkturo tako i kulturno?
ta upravo
podrazumevaju poj movi prvone ekvivalencije i adekvatnog pre
voa? Nasuprot tome, praktina pitanja, kao poboljanje kvali teta pre
vodilakog rada, idu u oblast pri menjene nauke o prevoenju.
Kai mo, na kraju, da se jezike razl ike u i zvesnoj meri preva
zilaze i sami m meujeziki m kontaktima do koji h dol azi u procesima
uenja drugih jezika i prevoenj a. Naime, dodirujui se u viejezini m
popul acijama - jer jezici stupaju u kontakt samo dodirom nji hovi h
govorika - jezici utiu jedni na druge, bi l o jednosmero i l i uzajam
no, to moe dovesti do masovnog pozajmljivanja, pa i interferen
cije, tj . prodora fonoloki h, gramatikih i leksiko-semantikih struk
tura jednog jezika u si stem drugog jezika. Komuni kacij sko i kulturo
zbliavanje naroda u moderoj civili zaciji prati i jezika pribliavanje,
naroito u dominantnom sloju tzv. internacionalne leksike (o emu
vie u odeljku 1 2. 2).
5.4. Stavovi prema jeziku
Za uspno prevazil aenje jeziki h razlika, kao i za skladan je
ziki i drutveni ivot uopte, od najvee su vanosti stavovi koji se
zauzimaju prema jezikim pj avama, pa emo stoga ovom jo uvek
slabije poznatom pi tanju da posveti mo poseban odelj ak.
Pojam stavova prema jeziku ne odnosi se na mi ljenja koj a se
i zgrauju u okvi ru nauke o jeziku, nego na nezvanine, populare
reakcie na jezike pojave koje postoje u jezikim zajednicama. One
su deo ireg kompleksa verovanja i ukorenjeni h vrednosnih sudova
koji ima obeleja svojevrsnog lingvistikog folklora ili narodne lin
gvistike, a mogu se otkriti u svim vrstama drutava. Neka od ovih
anonimnih i subjektivnih laikih uverenj a, koja se prenose s kolena
na koleno, odgovaraju objekti vni m i nauci poznatim i njeni cama, neka
im se protive, a neka se pak tiu estetskih, reli gij skih i drugih pred
stava koje ne podleu racionalnoj argumentacij i . Takva verovanj a, i
stavovi i sudovi o pitanjima jezika koji iz nji h proi stiu, zadravaju
96
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
svoj u snagu ak i kada je re o obinim predrasudama i l i pukom
neznanju, pa u takvim sluajevima nauna l i ngvistika mora da i m se
suprotstavi svim snagama.
Da i l ustrujemo, deo je naeg svakidanjeg i skustva da ujemo
i skaze o tome koji su jezici lepi a koji runi, koj i se lako ue a koji
teko, koji su bogati a koji siromani , koji su upotrebljivi za koje
svrhe i td. Tako se u evropskoj kulturi romanski jezici po pravi l u opi
suj u kao prijatni i muzi kalni, a germanski (naroito holandsk i dan
ski) kao grleni, grubi i neprij atni za uho. No ovo je pi tanje estetskog
ukusa, a kako je to jedna kulturo uslovljena kategorija ovakve pred
stave nemaju optij u vrednost: pomenuti jezici moda bi drukije
zvuali jednom Arapinu i l i Japancu.
Raireno je verovanje da se npr. i talij anski l ako ui, dok je naj
tei jezik u Evropi maarski , a na svetu ki neski . Meuti m, mi smo
ve videli da se svi jezici kao materj i usvajaju s podjednakom la
koom; a ako je re o uenju stranih jezika, onda su oni l aki ili tei
s obzirom na stepen odstupanja od strukture ueni kovog maternjeg
jezi ka, odnosno ve nauenih drugih jezika. Upravo zato je vei ni
Evropljana maarski tei od i talijanskog. Ispravno pitanje gl asi kome
je koj i jezik l ak i l i teak; dakle, i to je relativna stvar. U ovome
znaajnu ulogu moe da i gra i motivacia. Ako onaj koj i ui i ma
pozitivan emocionalni odnos prema narodi ma i kulturama datih jezika,
on e ih l ake i savl adavati , dok odbojnost u ovom smislu donosi i
sl abiji uspeh u uenj u. Pojedini svetski jezici, kao nemak, ruski i l i
engleski , mogu tako za neke narode u raznim delovi ma sveta da budu
optereeni negativni m asocij acijama na skoranju i storiju. Tada treba
posebno insi stirati na odvaj anju jezika od nacije i l i ideologije: pri
merice, jezik na kome su pi sali Hajne, Rl ke ili Kafa ipak nee biti
dobar samo za Eins-zwei i Marsch hinaus!
Pol azei od rai renih verovanja o postoj anj u razvijenih i pri mi
tivni h jezi ka, neretko se tvrdi da npr. mnogi afriki jezici -koj i , na
vodno, i maju veoma malo rei i jo manje gramatike - jednostavno
ni su sami po sebi sposobni za obavljanje civilizacijskih funkcij a, pa
i h ne treba ni pripremati za takvu ulogu nego valja u nedogled raunati
97
RANKO BUGARSKI
samo sa bivim kolonijalnim jezicima. Lako je vi deti kol iko ovakvi
apriorni stavovi mogu da oteaju nacionalno i dravno konstitui sanje
zemalja u razvoju. Inae, ovo je samo nalije bzazlenih sudova o
tome kako je italijanski dobar za pevanje, francuski za ljubav i di
plomatiju, nemaki za nauku, flozofju i vojno komandovanje, en
gleski za poslove i zabavu, i slino. Uostalom, ovakva uoptavanja
veoma su stara, i o njima i ma mnogo anegdota. Prema persij skoj
legendi , zmija koj a je zavela Evu govori l a je arapski m, najzavodlji
viji m jezikom na svetu, Adam i Eva razgovarali su na persij skom,
najpoetinijem, dok se arhanel Gavri lo sluio turski m, najopasniji m.
A caru Karlu Petom pripisuje se sledea i zjava: , ,Ja se Bogu obraam
na panskom, enama na italijanskom, mukarcima na francuskom,
a svome konju na nemakom
"
.
Unutar stari h kultura, nj ihovi jezici - grki, latinski, arapski ,
hebrej ski , sanskrit - smatrani su i u apsolutnom smi sl u nadmonim
svi m drugi m jezicima, pri emu se po pravilu svoje proglaavalo uzor
ni m dok se tue zanemarivala i l i ak i zvrgavala ruglu. Ovaj stav star
je kol iko i mnogi jezici , a celi narodi duguju mu sama svoja i mena
(razume se, na sopstvenom jeziku ako su pozitivna a ni jeziku nekog
suseda kada su negativna). Barbaros je za Grke i Rimljane preva
shodno bio ovek koji govori drukije, dakle nerazumljivo; Hotentoti ,
Tatari i jo neki doslovno su mucavci ; a Sloveni - koj i , vidimo, slove,
tj . govore - svoji m susedima su jednostavno odrekli mo govora, na
zivajui ih Nemci ma! U novije vreme slian lingvistiki apsolutizam
tipian je i zraz nacionalne megalomanije, pa je svet od Nemaca dosta
uo o pri rodnoj nadmonosti nemakog, od Francuza o neuporedivoj
loginosti francuskog, a od Engleza - suptilnom i mplikacijom - o
tome kako su drugi jezici zapravo suvi ni kad ve pstoj i engleski .
U okvi ri ma jednog jezika razl i i to se vrednuju pojedini njegovi
varijeteti . U sluaju dijalekata narodnog jezika posebno je i zrazita
i nae ira tendencija da se iza sudova o govoru pojedinih grupa za
prvo kriu stereotipna milenja o samim govoricima. Ovo se naj
bolje vidi u etnikom humor - popularim vicevi ma kakvi h i ma
posvuda i u koji ma se govorici pojedinih dijalekata prikazuju kao
98
UVOD U OPT LINGVISTKU
lenji , glupi, naivni i td. Sli ni h reakcija i ma i meu razl iitim etniki m
grupama u vi enaci onal ni m zemlj ama, kao i meu razl i i ti m narodi
ma. Pri tome predstavnici
"
bolji h
"
dijalekata i l i jezika s vi soka gledaju
na nosioce
"
loiji h
"
oblika govora. Ova praksa, koli ko god nekada
mogla izgledati bzopasna, pa i dobroudna (kao kod pomenuti h vi
ceva), u sutini je potencij alno veoma tetna, jer dok jedan ovek ili
nard ismeva ili prezire govor drugog, izmeu njih ne moe biti rv
nopravne komunikacije niti pravog razumevana.
Demografske promene i nagl a urbani zacija daju nepotrebnu po
pularost uproenom i l i ngvistiki sasvim neopravdanom vredno
snom razlikovanju
"
lepog
"
,
"
i zvornog
"
i
"
i stog
"
govora naeg sela
i
"
runog
"
i
"
i skvarenog
"
gradskog jezika. Kod nas su doskora gotovo
jedi ni stvaraoi jezika bili pisci , a nji hov neposredni izvor uzornog
jezika bilo je selo. Ali danas je situacija bitno drukija. Standardni
jezik stvara se i na drugi m stranama i prenosi drugim putevi ma, po
sebno posredstvom sredstava j avnog i nformi sanja, zati m p zori ta, fl
ma i j avni h tribina, a industrijalizacij a je tei te savremenog ivota
definitivno smesti l a u grad.
Zato jueranji uzori ne mogu da budu dananja norma, nego
treba poi od injenica aktuelnog ivota i teiti jednoj normi koj a e,
ne odriui se najboljega u svom nasleu, ipak i mati daleko i ru i
raznovrsniju bazu. A ovaj posao samo ometa pomenuti negativni stav
prema gradskom govoru, koji se kod nas - za razli ku od seski h
dij al ekata - veoma malo prouavao, svakako delom i zbog raspro
stranjenog uverenj a da on zapravo i ne zavreuje nauni opi s. Govor
grada nuno je heterogen, jer odraava slojevitost savremenog drutva
u svom kombi novanju razliitih elemenata (standardnog saobraajnog
jezika, knji evnog jezika gradskih pi saca, pri gradskih i doseljeniki h
dij alekata, urbanog substandarda, argona i td. ). No ovo ga ne ini
manje vrednim, pa bi se trebalo bre oslobaati nasleeni h popul arnih
predstava.
U vezi s ovi m, tetna je i naelna povika na strane rei. Potpuno
istih jezika u modernom svetu nema, a tzv. strane rei (o koji ma
emo slino ali sa pri meri ma govoriti u odeljku 1 2. 2) pouzdan su
znak civili zacije i bz nji h se naprosto ne bi moglo. Treba osuivati
99
RNKO BUGASKI
jedino neumerenu i neznalaku upotrebu takvi h rei , koja meu po
jedincima - naroi to u nekm drutveni m krugovi ma - otkiva sko
nost ka praznoslovlju i fraziranju. Ali takve tendencije, koje se naj
upadljivije oituju u rastuoj birokrtizaciji jezika kao najveoj stvar
noj pretni svakoj jezikoj kulturi , dol aze do snanog i zraaj a i u
domaem jezikom materijalu, pa nisu nuno uslovljene strani m
reima. Uopte uzev, generlnim odbacivanjem svega novog i stranog
jezik ne bi bio sauvan i oien nego, naprotiv, osakaen i sputan.
Ovo nikako ne znai da problem uzorog jezika nije vie aktuelan,
nego samo da on danas trai drukiji pri stup - nauno zasnovan, di
namian i izdiferenci ran.
U poreenju sa dij ale
k
ima, standardni i l i knji evni jezik je svo
jim optim prestiom zatien od negati vnih sudova i ak moe u
popul arnoj vi ziji stei atribute nepri kosnovenog izraza nacionalne kul
ture, koj i se mora udruenim snagama braniti od svih opasnosti koje
mu prete spolja i l i iznutra. No takva glorifkacij a, kol i ko god mogta
bi ti opravdana, ima i svoje neugodno nalije utoliko to ljudi ma koj i
nisu i mali prlike da ovl adaju ovim vi soko cenjenim obli kom jezika
moe da usadi kompleks manje jezike, pa i individualne i drutvene
vrednosti . Stoga bi zastupnici knji evnog jezika, naroito u kolstvu,
u svoji m naporima da takav jeziki i zraz ire morali da potuju i
dostojanstvo neprivi legovanih ali autentinih govorni h ti pova.
eljeni
ciljevi teko e se postii ako se ljudi navode da se stide svog i zvorog
govora; umesto ovoga, treba iriti svest o tome da svaki oblik govora
ima svojih vrednosti - samo to su te vrednosti, iz niza objektivnih
drutvenih razloga, razliite.
Kako se iz izloenog moe zakljuiti, raireni drtveni stavovi
na podruju jezika, ak i bez obzira na nj ihovu empirij sku opravda
nost, mogu da budu objektivno vaan ini lac u razni m oblasti ma ivo
ta, od meulj udskih odnosa na raznim planovi ma, preko jezikog pla
niranja, do nastave jezika. A tu snagu daje im injenica da se ovde
u jeziku samo prel amaju dublj i drutveni stavovi . Mi neka jezika
obeleja i neke tipve govora voli mo i l i ne voli mo, cenimo i l i ne
ceni mo, ne zbg onoga to oni sami po sebi jesu, nego zbog ono
a
to oni predstavlaju; dakle, ne iz jezikih nego iz drutvenih razloga.
1 00
6. Opta struktura jezika
6. 1 . Jeziki znak
l
Razmatraj ui naj vanij a svojstva jezika u ode ljku 1. 2, rekl i smo
da jezi k poiva na pri ncipu simboli zacije, koji omoguuje da se el e
menti stvarnog i l i i magi narog sveta reprezentuju elementi ma j ezika.
Ljudi najee ne mogu neposredno da razmenjuju predmete, jo ma
nje poj move, ali zato razmenjuju rei i l i i skaze koji ove simbolizuju.
(Kako bi optenje moglo i zgledati da nije tako, na zabavan nai n j e
pokazao veliki satiri ar XVIII veka Donatan Svift u epoizodi
"
Gu
li verovi h putovanja
"
o umni m akademici ma i z Lagada koji su, rei vi
da uki nu ovakvo posredovanje rei, hodali okolo vukui ogromne
vree sa svim mogui m stvarima koje bi po potrebi vadi l i , pokaivali
i razmenj ivali !).
Ova zamenjivaka, predstavljaka funkcija (A
"
stoj i umesto
"
B) lei u osnovi svih znakova; u jeziku se ona manifestu je specifnije,
kao odnos neke forme i njoj pridruenog znaenja (A
"
oznaava
"
B) .. Ovaj odnos je u prncipu konvencioalne prirode, tj . drutveno
ustanovljen, jer ne odraava ni kakvu nunu, od prirode datu vezu
i zmeu onoga i me se oznauje i onoga to se oznauje. Prost dokaz
za ovo jeste injenica da se i ste stvari razliito oznaavaju u razni m
jezicima; na pri mer, ivoti nj a koju mi zovemo pas na engleskom se
zove dog, na francuskom chien, na nemakom Hund itd. Prema tome,
upravo konvenci onal ni karakter ovog odnosa omoguuje i samo po
stojanje razliitih jezika: ako bi se pas zvao pas zato to jeste pas, i
ako bi bio pas zato to se tako zove, on se ne bi mogao zvati ni kako
drukije a da promenom i mena ne pro meni i svoju pseu suti nu!
1 01
RANKO BUGARSKI
Da bi mogao da deluje na nai n pri meren celoj lepezi svoji h
funkcija, jezi k mora da poseduje veliku meru rasteglji vosti i prilago
dlji vosti . Ali da bi uopte mogao da funkcionie, on mora u svojoj
osnovi da bude formal an si stem, tj . da u svoji m razliitim mani f
stacij ama ipak potuje odreena pravila. Pri tome se u stalnom
meudejstvu jezikih struktura i govorih procesa taj si stem nepre
kidno naruava, obnavlj a i time menj a, ne gubei ipak svoj a osnovna
si stemska obeleja; ukratko, jezik je dinamian sistem znakova i pr
vila.
U pri stupu pitanju opte forme jezika najbolje je poi od gl av
nog zadatka koj i jezik mora da obavlj a i po ijoj je meri skrojen -
a to je komunikacija meu ludima. Imajui na umu opis i na komu
nikacije koj i smo dali u odeljku 1 . 3, treba posebno da se podsetimo
da poruka o kojoj je tamo bilo rei operie odreenim pojmovim
'
a
koji se odnose na predmete i pojave u svetu ij i smo deo, a prenosi
se, kako smo takoe videl i , u odreenoj materii. Oi gledno je da
ona i sa poj movne i sa materij alne strane mora i mati neku formu,
koju stie sami m inom svoga konstitui sanja i prenoenj a. U svemu
ovome i mamo elemente koji nam omoguuju da razl ui mo osnovne
planove zastupljene u jeziku i onome to on izraava. U jednoj di
menziji , plan UPSTANCE (materij a i skaza) razlikuje se od plana
FORME (obli k iskaza). U drugoj di menziji , plan SADR
AJA (sadr
ina i skaza) razli kuje se od plana IZRAZA (sredstvo i skaza). Ako
ove di menzije ukrstimo, dobiemo eti ri odel ita polja: A, B, C i D.
(V. sliku 3) .
Osa AC i ni supstancu, osa BD formu, osa AB sadraj , a osa
CD izraz. Pojedina polj a i maju sledee vrednosti . A = supstanca
sadraja, tj . materija na koju se i skaz odnosi , same stvari o koji ma
govori mo. B = forma sadraja, tj . obl i k dat sadrini i skaza, poj am
koji i mamo o stvari ma. e = supstanca izraza, tj . medijum u kojem
se i skaz ostvaruje, fizika materij a (glasovna i l i grafka) kojom se
kori stimo kada govorimo i l i piemo. D =forma izraza, tj . obl i k dat
sredstvu i skaza, zvuno-grafka predstava (putem glasova i l i slova)
koju o njemu i mamo.
1 02
UVOD U OPT LINGVISTKU
SUPSTANCA FORMA
A
star
B
pojam
SADRAJ
e
fzika
l
zvuno-grafka
IZRAZ
materija predstava
Slik 3.
Za i l ustraciju, ako j e re npr. o vratima, onda bi polje A zau
zi mala sama neka konkretna, fzika vrata, tj . stvar koju tako nazi
vamo; na polj u B bi se naao na poj am vrata, ono to zami lj amo
kada uptrebimo odgovarajuu re; na polje C bi dola bezoblina
glasovna i l i grafka masa koju kori stimo za i zgovaranje i l i pi sanje
te rei i svi h drgih rei ; a na plju D bi bi l i pojedini gl asovi i l i
slova (v-r-a-t-a) ija kombinacij a ini zvuno-grafku predstavu koju
povezujemo s poj mom vrata. (V. sliku 4) .
SUPSTANCA FORMA
r!
SADRAJ
A
D
B
"vrata"
IZRAZ
e l
v-r-a-t-a
~ ~ ~ ~ ~
Slik 4.
Osa AC naj vei m delom lei i zvan jezika. Polje A zauzi ma b
skonani svet stva o koji ma jezik govori , a te stvari ni su sam jezik.
Polje C zauzi ma beskonana fzika materij a u kojoj se jezik ostva
ruje, a ta materija takoe nije jo jezik. Bez prvog jezik ne bi i mao
svrhe; bz drugog, mogunosti da se realizuje. Zato i jedno i drugo
1 03
RNKO BUGARSKI
treba ovde uzeti u obzir. Ali treba i razumeti da sam jezik nije ni
jedno ni drugo. Strogo uzev, jezi k je tek organizacia koj a povezuje
to dvoje, a svaka organi zacij a podrazumeva odreenu formu. Stoga
je sutina jezika u osi BD, koja obuhvata formu saraja i formu
izraza. Na polju B, bskonani svet ljudskog iskustva organi zuje se
putem konanog skupa znaenjskih jedinica jezika koje ga uobliuju.
A na polju D, beskonana fzika materija analogno se organizuje
putem konanog i mnogo manjeg skupa jedinica gl asovne i l i grafke
strukture, koje joj daj u obl i k. Kombinovana, ta dva polj a simboli zuj u
ranije pominj anu dvostruku artikulaciju (v. 1 . 2) kao bitnu osobinu
ljudskog jezika - naime, obl i kovanje jedinica sa znaenjem i njihovo
izraavanje kombinovanjem jedinica bez samostal nog znaenja. Za
hvaljujui njoj , ovek jezikom analizir i organ izuje svet u kojem ivi.
U teorijskoj lingvisti ci , jedinice jezi ke organi zacije posmatr
ju
se kao jeziki znaci_. Jeziki znak je spoj nekog jezik uoblienog
pojma (tj . neeg oznaenog) i odgovarajue zvune i l i grafke pred
stave (tj . nekog oznaitelja). U smislu nae eme, jeziki znak bio
bi amatgam jedinica sa polja B (pojam ili oznaeno) i polja D
(zvuno-grafka predstava i li oznaitelj ) ; to bi u datom pri meru bi la
sama re vrata, koju kao celinu nsmo imali zastupljenu u naoj ana
litikoj emi , iako smo i mal i pjedine elemente potrebne za njeno
konstitui sanje, tj . sintezu. Pri tome postoji asoijativna pvezanost oz
naenog i oznaitelja: pojam vrata i zaziva u nama zvuno-grafku
predstavu odgovarajue rei, i obruto, ova predstava odmah nam do
ziva u svest njoj pri drueni pojam. (V. sliku 5, na kojoj raznosmerne
strelice si mbolizuju pomenutu asoij ativnu vezu).
Jeziki znak je apstrktna jedinica, utoliko to ni sa jedne strane
nije odreen fziki m kval iteti ma: u oznaeno ne ul aze konkretni pred
meti nego pojmovi o nji ma, a u oznaitelj ne ul aze pojedine (i uvek
u neemu razliite) fzike realizacije datog sleda gl asova i l i slova
nego naa akustika ili vizuelna predtava tog sleda. S druge strane,
ta apstraktna jedinica ne moe se upotrebiti osim u nekom fzikom
medijumu, tako da u svojoj realizaciji jeziki znak ima nezaobi l aznu
materialnu bazu. Ipak, kako se znak sam po sebi ne moe defni sati
1 04
UVOD U OP1 LINGVISTKU
l
ZNAK: vrata
v-r-a-t-a
Slik 5.
svoj i m fzi ki m svojstvi ma, za pojam znaka bitna je njegova dife
rencijalna priroda, tj . njegova razliitost od ostali h znakova u siste
mu datog jezika (npr. vrata : przor : zid i td. ). Jeziki znaci ul aze
u sloene meusobn odnose, obrazujui znakovne sisteme. Uz sve
tekoe, komplikacije i odstupanja - jer pri rodni jezik nije ni kakva
matematika ili logika ema - si stemska pri roda upravo i omoguuje
jeziku da valjano obavlj a svoj posao: bez sistema ne bi moglo biti
ni komunikacije.
6. 2. Funkcionisanje jezika kao si stema znakova
Iz anal i ze i zvedene u prethodnom ode ljku i zl azi da jezik pove
zuje plan znaenja sa planom zvuka. Da bi se ta veza ostvari la, oba
ova plana organizovana su u jedinice odreene vrste. Uproeno go
vorei , jedinice sa znaenjem su rei , a one se manifestu ju kao sledovi
jedinica glasovne strukture. Jedi nice ob vrste meusobno se kombi
nuj u u skladu sa odreenim pravilima, koj a ine gramatiku datog
jezika. Veza i zmeu znaenj a i zvuka, ostvarena putem leksike i gra
matike, moe se predstaviti kao na slici 6.
Iz ovoga sledi da jezik zapravo nije jedinstven si stem, nego pre
sistem sistema u tesnoj meusobnoj vezi , u stalnom uzajamnom pro
imanj u ( semantiki si stem, fonoloki si stem, leksiki sistem, grama
tiki si stem - sa nji hovi m podsistemi ma i meusi stemima; podrobnije
1 05
RKO BUGAKI
o ovima pnaosob u naredni m poglavlj i ma). Tako se npr. pojam
mnoine (znaenje) preko kategorije plurala (gramatika) unosi u sa
stav pojedi ni h rei (leksika), pri emu realizacija nastavka za plural
moe zavi siti od prirode prethodnog glasa (zvuk - upor. npr. razl ii t
izgovor nastavka u englesKi m rei ma cats 'make' ls/ dogs ' psi' Iz
horses ' konj i ' /iz. A leksiki ekvivalentni glagoli kao rei i kazati
razlikuju se u gramatici : prema
ta kae? ne i de
ta rekne? (i ako
u neki m dijalekti ma ide
to se
tie maina koje i same govore, i zvesni rezultati ve su posti gnuti u
robotici i pnegde se i praktino kori ste; teorij ska i straivanj a na no
vom podruju vetake inteligencije obeavaju i nove prodore i
ral anjene odgovore na pi tanje koje oveka ve dugo mui - mogu
li maine da proi zvode i razumeju ljudski govor.
RKO BUGASKI
7 2 Glasovi
lako pri prenoenju i prepoznavanju glasova vanu ulogu i graju
i njihova akustika obeleja, osnovu njihovog opi sa i klasifkacije ini
sama artikulacija, tj . proizvodnja glasova, koja za taj pstupak daje
najjasnije kriterijume. Meu ovima su najvaniji sledei . ( l ) Korie
nje, i zvor i pravac vazdune struje. Premda se pvremeno nal aze i
drukije artikul acije, daleko najvei broj glasova u svim jezicima
obrauje se uz pomo vadune struje i to i z plua prema ustima.
(2) Aktivnost gl asnica. Mirovanje glasnica proi zvodi bezvune, a nji
hovo vibriranje zvune gl asove. Ovu razliku moemo da oseti mo iz
govaraj ui najpre [sss] a ptom [zzz] sa zaepljenim ui ma, ili sa
prstom na Adamovoj jabuici (koja slui kao tit grklj ana) . Bezvuni
su neki konsonanti , dok je zvunost obeleje veine konsonanata i
.
svih vokala. (3) Poloaj mekog nepca, od koga zavi si oralni i l i na-
zlni kvalitet glasova. (4) Mesto artikul acije: gde se, u rasponu od
usana do grkljana, obrazuje glas. (5) Nai n artikulacije: postoj i li pre
preka vazdunoj struji , i
"
ako postoji , da li se prolaz samo suava i li
se negde zatvara.
Osnovna podela glasova je na vokale i l i samoglasnike, pri i
jem izgovoru vazduh slobodno struji kroz kanal govornog aparata pro
izvodei kontinuiran zvuk (zbog ega su vokali u muzikom smi slu
tonovi), i konsonante i l i suglasnike, ija arti kulacij a na nekom mestu
nai lazi na neku vrstu prepreke koja se savlauje uz dodatnu mogu
nost zvuanj a (to sve akustiki deluje kao um).
Vokali se meusobno ralikuj u p kval i tetu koji im daje karak
teri stina rezon anca izazvana razliitim poloaji ma jezika, usana i me
kog nepca. P izgovoru vokala jezik se moe kretati u dva pravca,
hori zontalno (napred-nazad) i vertikalno (vi e-nie), to daje dva kri
terij uma nji hove pdele - na prednje, centralne i zadnje, odnosno
na visoke, srdnje i niske. Ova odreenj a mogu se p potrebi pre
cizi rati za jezike sa veim brojem vokal a, npr. podelom srednjeg nivoa
na visokosrednji i niskosrednji , i l i razlikovanjem zatvorenijih i otvo
reniji h reali zacij a nekog vokal a (sa neto vi im odnosno niim po-
1 20
UVOD U OPT LINGVISTKU
loajem jezika). Tpizirane predstavnike ovih pozicij a i lustrovaemo
uproeni m prikazom dijagrama tzv. kardinalnih (osnovnih) vokala,
koji je i zradio engleski fonetiar Danijel Douns (v. sli ku 8).
!
X
Q
X
X
. ..
Slk 8.
Dijagram treba razumeti kao ematski pri kaz preseka usne u
plji ne oveka koji gleda ul evo, gde take pokazuju opti malne zvune
vrednosti pjedi nih vokal a, a orijentaciono i najvi i poloaj koji neki
deo j ezika dostie pri l i kom nji hove artikul acije. T vokali mogu se
opi sati kao prednji vi soki (i), prednji vi sokosrednji (e), prednji ni
skosrednji (E), centralni ni ski (a), zadnji ni sk (a), zadnji niskosrednj i
(o), zadnj i vi sokosrednji ( o) i zadnj i vi soki ( u). Pri tome valj a imati
na umu da ovo nije sl i ka vokala bi lo kojeg j ezika, nego svojevrstan
koordinatni si stem osnovni h vokalskih vrednosti koj i pokriva celo
kupna polje realizacije vokalskih mogunosti u svim jezicima. U nje
ga se mogu ucrtati vokali svakog jezika, prema poloaju koji zauzi
maju u prostoru omeenom i i sparcelisanom pomou osam kardinal
ni b taaka. Tako se nijedan od pt vokala srpskohrvatskog (i e a o u )
ne bi podudario sa zami ljenim odgovaraj ui m kardinalnim vokalom,
1 2 1
RKO BUGASKI
i ako bi bio u njegovoj blizini na i stom dijagramu (v. mesta oznaena
sa x), a sli no bi u principu vailo i za sve druge jezike.
Pri i zgovor vokala znaajnu ulogu i gra i poloaj usana, koje
mogu da budu razvuene (kao kod i), neutralne (kao kod e i l i a),
zaokruene (kao kod o) i l i zaokruene i blago i spupene (kao kod
u). Drukije kombinacije ploaja jezika i usana mogu da daju tzv.
preglaene vokale (nem. Umlaut npr. ploaj jezika kao za i a
usana kao za u proizvodi vokal i kao u nem. finf ' pet' ). A sputanje
mekog nepca pri arti kulaciji vokala otvara vazdunoj struji prol az ne
samo kroz usnu nego i kroz nosnu uplji nu, to uraa nazalizovanim
vokalima kakve nalazimo npr. u francuskom (upor. bon [bo] ' dobar' ),
portugalskom i mnogim drugim jezicima (i praslovenski je i mao vo
kale ovog tipa, koji su se do danas sauvali u polj skom).
Kvali tet vokala zavi si i od toga da li su pod naglaskom i l i ni su;
ako ni su, nji hova artikulacija slabi , pribliavajui se onoj koj a je ka
rakteri stina za jezik u mirovanju, tj . za neutralnu, centralnu i srednju
vokalsku vrednost koja bi se nala na sredini dijagrama, a za koju
se u fonetici kori sti si mbol [ ;] i naziv schwa (i z nem. , izg. va; mnogi
jezici imaju ovakav vokal, iji se zvuk i nae uje pri l i kom okevanj a
i l i zamuckvanja u govor: [ ; . . < . . ;]) . Mnogi jezici uz to razlikuju
kratke i duge vokale, iako t u razlika najee nije samo u dui ni
nego i u kvali tetu (upor. sh. pas/p&, lukuk).
U nekim jezicima kori ste se kombinacije vokala u i stom slogu,
pri koj ima artikul acija poi nje jednom vokal skom vrednou a
zavrava se nekom drgom. Takve sloene vokal ske reali zacije zovu
se diftonzi i l i dvoglai (npr. engl . [ei] u dy ' dan' ili [au] u now
' sada' , nem. [ai ] u mein ' moj ' ) , odnosno triftonzi ili troglasi (engl .
[ai;] u fre ' vatra' i l i [au;] u our ' na ' , i tal . [iei] u miei ' moj i ' ); u
poreenju sa ovima obini vokali su monoftonz.
Konsonanti se dele prema mestu artikulacije, tj . zoni govorog
aparata u kojoj se, idui od usana prema grlu, obrazuje prepreka, i
prma nainu artikulacije, tj . nai nu formiranja te prepreke. Ukta-
1 22
UVOD U OPT LINGVISTKU
njem ovih podela dobija se tabela kakva je prikazana na sl i ci 9, u
koj u su radi ilustracije uneti konsonanti srpskohrvatskog jezika.
plozivi
afrika te
frikativi
nazali
l ater ali
vi bran ti
.
polu vokali
b
l abi " al ni
a
"
-
A
:
p
v
m
a
a
"
W
"
L m
1 L
1
:
d
e
f z
Slik 9.
"
a
"
" o W
1
P
" Q
" P
t g k
d
s h
n nj
l
l
r
j
Konsonanti u prva tri reda (plozivi i l i prakavi, afrikate i l i
prakavo-strujni i frikativi i l i strujni) zbi ro se nazivaju opstruenti
(prgadni i l i pravi konsonanti), jer je za nji hov i zgovor karakteri
stina i zrazita prepreka ije savl aivanje stvara um. Meu nji ma u
pri ncipu postoji opozicija po zvunosti , pa tako zvuni [b d g z
d] i maj u svoje bezvune parj ake [p t k s ] . Svi ostali konsonanti
su zvuni ; pri nji hovoj artikulacij i prepreka je samo del i mina, usled
ega ton preovlauje nad umom, pa se oni zbi ro zovu sonanti (gla
snici). Utoliko oni ine prel az i zmeu pravih konsonanata i vokala,
a kod neki h je i zgovor na samoj granici vokalsk real i zacije, usled
ega se i nazivaju poluvokali (npr. [] i engl . [w] prema [i] odn. [u]).
Oni se ipak ubrajaju u konsonante, uglavnom zato to u pri nci pu ne
tvore slogove (i ako je u sh. slogotvoro [r] - upor. prst, ra - a u
1 23
RKO BUGASKI
manjoj meri i [l) i [n)). Nazli se od svih ostal i h konsonanata, koji
su i sto oralni, odvajaju time to kod nji h vaduh izlazi i koz nosnu
uplji nu; ve smo videli da se u nekim jezicima ovaj kvalitet prenosi
i na vokale - a i govoricima drugih jezika on je poznat kad imaju
kijavicu pa govore
"
kroz nos
"
!
U nekim sluajevima i zgovor prati tzv. sekundarna artikula
cija - stvaranje dodatne prepreke u vidu palatlizcije (
"
umekava
nja
"
, estog u slovenskm jezicima - npr. rs. 6pamb ' uzeti ' prema
6pam ' brat' ) i sl. A u raznim jezicima pjedini gl asovi mogu se ra
zlikovati i u primaroj artikulaciji , pa npr. [r) ima vie reali zacija,
ukljuujui i uvularnu (
"
kotrljavu
"
, kao u francuskom ili nemakom) .
Uz to, dakako, u jezicima sveta i ma i veliki broj glasova kakve ni smo
pomenuli - npr. retrofeksnih u nekim indijski m jezicima (plozivi
proizvedeni uz povijanje vrha jezika unatrag, koji daju posebnu boju
indijskom izgovoru engleskog), faringalnih i glotalnih u arapskom,
itd. Posebno su zanimljivi glasovi proi zvedeni bez poti ska vazduha
iz plua, usi savanjem koje akustik deluje kao
"
coktanje
"
(upor. kod
nas [e - e - e) kao i zraz negodovanja) . To su tzv. klkovi, u jezicima
i nae veoma retki ali i zrazito zastupljeni na jugu Afri ke, u jezicima
Hotentota i Bumana (to, naravno, ne znai da ovi narodi ne govore
nego samo coku ! ). Oko god. 1 96. u zapadnom svetu bile su dosta
populae
"
pesme sa klikovima
"
(engl . click songs) afrike pevaice
Miri am Makebe. A i onima koj i ovakav jezik gl as ni su nikad uli ,
uporedljiv zvuni doivljaj moe dati - obian poljubac, koji se fo
netskim terminima moe opi sati kao bil abijalni i ngresivni kli k!
Glasovi koji se j avlj aj u u raznim jezicima belee se specijalnim
znacima (od koji h smo neke upotrebili u dijagramu kardinalnih vo
kala) ; to je fonetska transkripcija, a najpoznatije takvo struno pi
smo jeste Interacionalni fonetski alfabet (Interational Phonetic Al
phaet - l. P.. ).
1 24
8. Fonologija
8. 1 . Foneme
Za raliku o fonetike, koja pruava fzika svojstva govorih
glaova, fonologja se bavi glasovnim sistemima poedinih jezika, pa
prdstavlja neku vrstu funkcionalne fonetike. Svi ljudi poseduju iste
govore organe, i sa arikulacionoakustike stane u staju su da
prizvedu i prcipi raju svaki od mnotva glasova koji se javljaju u
bilo kQ jeziku sveta. Meutim, svaki pjedini jezik pravi svoju se
lekciu gl asova i glasovnih obeleja iz tog univerzalnog fonetskog r
zeroara, izgraujui o toga svoj osobni sistem glasova kao svoje
vrsni signali zacioni kOd.
Na taj nai n svi jezici imaju razliite fonoloke sisteme, i di
stinkcije koje lee u osnovi svaog o njih moraju se posebno sa
vlaivati tokom usvajanja materjeg jezika u detinjstvu ili uenja dru
gih jezika kasnije u ivotu. U ovom smislu svaki jezik, pri neizme
njenim aatomskim i fziolokim svojstvima govorog aparata nje
govih prdstavnika, ipa ima svoju sopstvenu artikulacionu bazu
skup navika da se spntao izgovaaju glasovi upravo toga a ne nekog
drgog jezika. Ovo i ini da nam izgovaranje glasova materjeg jezika
dola nekako prirodno, dok nam se glasovi jezika o koji ma malo
znamo mogu initi veoma udnim, ak nemogui m za "noralan"
izgovor!
Gl asovi ljudskog govora javljaju se u beskrajni m varijacijama
i prelivima, a u lj fziki kontinuitet jezici uvode sistemski diskonti-
1 25
RKO BUGARKI
nuitet: svaki jezik naee glasovnoj supstanci svoju spcifnu formu,
i po toj fori ili naroitoj strkturi jezici se i razlikuju u domenu
glasovnih sistema. Zbog toga se plan fnkcionalnih jedi nica te struk
ture (fonoloki ili, ue, fonemsk plan) razlikuje o plana fzike rea
lizacije tavih jedinica (fonetk plan). Ovo ral ikovanje, koje odgo
vaa ralici izmeu jezika kao sistema i govora kao ralizacije tog
sistema, prvlai se - kao to emo kanije videti - i koz druge
nivoe jezike strkture. Tako se, prma nastavcima u pslednja dva
istaknuta atributa, govori o jedinicama
"
emsko
"
rda kada se misli
na sistem ili tip, a o jednicama
"
etskog
"
rda kada je re o rali zaciji
si stema ili pojedinanom prdstavniku tpa. Uproeno govorei , ovo
je odnos izmeu apstraktnog i konketnog, sistemskog i materjalnog.
Jedni ce fonemskog plaa, koji je po njima i dobio ime, nazivaju
se foneme. Fonema je distinktiva (ralikovna) jedinica gl asovne
strukture koja sama po sebi nije glas nego funkcionalan element u
si stemu glaova. Ona se glasovno ralizuje, i to esto razliito u ra
nim glasovnim kontekstima. Fonema se realizuje kao fon ili gla, a
raliite kontekstualne vaijante fona zovu se aofoni; jedna fonema
moe imati vie alofona, koji su, kao i foni , pojave na fonetskom
planu. (Radi jasnijeg rlikovanja, fonemske vrdnosti stavlj aju se u
kose zagrade, a fonetske u uglaste - koje smo ve uveli u prethonom
ramatranju gl asova kao jedinica fonetskog reda). Iz datih odreenja
pristie da je fonema u sutni apstraktna jedinica, jer nije nep
sredno ulne, pojavne prirode.
Da ovo ilustrjemo, gla [k] ujno se razlikuje u rei ma. kia
i kua zbg drukije artikulacije uslovljene sledei m vokalom pred
njeg odnosno zadnjeg reda, ali ta ral ika nije funkcional na, pa u
srpskohrvatskom postoji samo jena fonema l sa raliiti m alofon
skim rali zacijama. Isto vai i za [l] u rima list i talk: i pred
drkijeg i zgovora i mamo samo jednu fonemu /U. (Da se realizacije
pomenutih fonema odista razlikuju moemo se uveriti pokavajui
da izgovorimo re kia sa [k] kao u kua a re kua sa [k] kao u
kia, i analogno za par rei sa [1]).
1 26
UVOD U OPT LIGVISTKU
U ovom jeziku fonema In alofonski se realizuje kao [T] (velai
nazal) samo ispred vel arni h konsonanata l i /g/ (kao u reima banka,
tango) . Meutim, u engleskom i sta gl asovna vrednost i ma status za
sebne foneme IT!, jer njena pojava nije kontekstualno uslovljena: po
stoje parovi rei kao sin Isin ' grei ti ' i sing /siT/ ' pevati ' , gde se ta
razlika pojavljuje u i nae identinom kontekstu, kao jedini foralni
nosi l ac razl i ke izmeu rei razliitog znaenj a. U srpskohrvatskom
/cl i ma svoj zvuni parnj ak [dz] samo kao alofonsku varijantu u ve
zanom govor (npr. i spred Ih/ u Otac bi mi rekao . . . ) - ne raunajui
izolovane pojave u pkrajinskim reima kao dzindzov - ali u i tali
j ansko
m
je /dz posebna fonema. Dakle, neto to je u jednom jeziku
samo automatska posledica fonetskog konteksta moe u drugom je
ziku da i ma fonemsku vrednost.
Sada je moda j asnij a ralika i zmeu fnkcionalnog i fzikog.
Neij i govori iskaz moe biti prilino deformisan usled brzine, i spre
kidanog daha, naeba, govorne mane i td. , ali mi ipak ugl avnom bez
teko&prepznajemo l anac fonema od koga je takva porka sainjena
(upor. i razmatranje jezike spsobnosti i govore delatnosti u odeljku
1 . 3). Slino tome, i dosta neitka napi sane poruke moemo da def
ni emo prepoznavanjem pojedinih grafema - jedinica koje u pisanju
odgovaraju fonemama (o koj i ma vie u odeljku 8. 3) . Pi sane rei ako
i oko j asno se razlikuju, ali ako neko napie (' mi emo iz kon
teksta da zakljuimo da li prvo slovo, grafki realizovano kao sredina
i zmeu a i o, predstavlj a jednu ili drgu od ovih grafema (u ravni
sistema nema
"
sredine
"
- i l i je jedno ili drugo! ) . Dakako, moramo
da znamo koji je kod u pi tanju. Gladnom amerikom turi sti nije mno
go pomoglo kada se u Beogradu raspitivao za najblii
"
pektopah
"
-
kako je on proitao ranije vienu re pecopaH. A i neke napisane
rei naeg sopstvenog jezika, kao npr. buka, mogle bi nas u izolaciji
dovesti u nedoumicu, jer da bi smo ih uopte proitali moramo da
ukljuimo odreeni kod, a l atiniki i irilik kod dal i bi u ovom
sl uaju mogue ali razl iite rezultate.
Iz ovoga sledi , strogo govorei , da se foneme ne uju, nltl se
grfeme vide. Ono to je neposredno dostupno ulima jeste zvuna
1 27
RNKO BUGASKI
odnosno grafka masa, a foneme odnosno grafeme su ono to mi u
toj masi prepoznjemo. To prepoznavanje zasniva se na kodu koji svi
nosimo u glavi i ije su jedinice apstraktne prirode; na nivou o kome
je re, to su u govorom medijumu foneme a u pisanom grafeme.
U smislu ranijeg izlaganj a o optoj strukturi jezika, one daju neop
hodnu formu supstanci kojom se jezik kori sti .
Rei da su foneme distinktivne jedinice znai i stai nji hovu
opozitivnu funkciju u rzlikovanju veih jedinica u ij i sastav ul aze.
Uzete ponaosob, foneme kao jedinice plana i zraza nemaju znaenja,
ali svoji m kombinacijama slue kao i zraz jedinica sa znaenjem, dakle
jezikih znakova - rei . Pri tome foneme razdvaj aj u razliite rei , pa
se uglavnom na osnovu ovog kiterijuma i utvruje fonemski i nventar
jednog jezika.
Identifkacija fonema podrazumeva kori enje metode tzv. mi
nimalnih parova - takvih kod koji h se dve p znaenju odeli te rei
formalno razlikuju samo u jednoj fonemi . Tako postojanje serija rei
kao pas, bas, as dokazuje da su prvi l anovi u ovi m i nae i dentinim
ni zovi ma foneme (lp/, l/, /{; postojanje serija kao ak, ek, ik
dokazuje i sto za druge lanove ovde (/a, /e/, /if; a serija kao as,
ak, aj za tree (/s/, l, lj{. Parovi kao pa i pi, /Uk i luk dodatno
ukazuju na di sti nktivnu prirodu akcenta u srpskohrvatskom. Fonemske
opozcije koje uestvuju u ralikovaju mnotva rei imaju visok funk
cionalni naboj i stabilne su u si stemu, dok one sa slabijom funkcio
nalnom podlogom mogu da budu nestabi lne (tako opzicije sh. afri
kata // : // i / : /d razdvajaju tek pneki par
.
rei , kao spavaica
: spavaica, k : dak). U jezicima sa dosledno alfabetski m si ste
mima pisanja fonemski status najee je ptvren zasebnim znakom
u pismu, pa se tada broj fonema moe najl ake
"
oitati
"
iz broja
grafema - i ao to merl o nije uvek pouzdano.
Pojedini jezici najee i maju izmeu 20 i 40 fonema, ali i h
i ma i sa svega l l, kao i sa 70 i vie. Nije poznato da li postoje neke
apsolutne ganice - koliko najmanje fonema mora da i ma neki pr
rodni jezik da bi se nji hovim opzicij ama izgradio dovoljno velik
renik, ili pa koliko najvi e sre da ih i ma da bi se mogle bez napora
1 28
UVOD U OPT LIGVISTKU
razli kovati u normalnoj komuni kacij i . Obe pomenute kraj nosti mahom
su karakteri stine za jezike pri mi tivniji h zajednica, pa se broj fonema
ne moe dovoditi u vezu sa razvijenou jezika ili njegovog govorog
kolektiva. Od tog broj a najmanje 3, najee 5-7 a ree i znatno vie
su vokal i , dok su ostali konsonanti . Srpskohrvatski standardni jezik
i ma 5 vokal a (ne raunajui razl i ke u akcentu) i 25 konsonanata (na
vedenih u prethodnom poglavlju pri l i kom razmatranj a glasova) . U ne
kom zamiljenom proseku
"
tipini
"
jezik i mao bi priblino bar dvo
struko vie konsonanata nego vokala, ali i ma i znatnih odstupanj a -
postoje jezici gde na svega tri vokala dol aze desetine konsonanata,
dok su pronaeni i takvi i zuzeci koji ak i maju vie vokal a nego
konsonanata.
Jezici sa vei m brjem fonema ni su samim ti m ekspresivnij i
od drugih. Oni sa povoljniji m odnosom vokal a prema konsonanti ma
(kao havaj ski i neki drugi pacifki jezici) mogu da deluj u milozvu
nije od oni h koj i i maj u mnotvo konsonanata uz tek poneki vokal
(kao aeki kavkaski , i ndij anski i junoafriki jezici) . - premda ovaj
uti sak ne zavisi samo od brojanog odnosa jedinica u si stemu nego
i
.
od uestalosti nji hovog pojavljivanj a u govoru. Naj zad, treba rei
da svi jezici sveta ni su jo ni i zdaleka dovoljno poznati nauci , pa su
i zneti komparativni podaci podloni korekcij i . A i kod ve opi sanh
j ezika broj fonema i nji hova podela mogu dosta da zavise i od analize
- npr. od toga da li e se diftonzi raunati kao zasebne foneme i l i
samo kao sledovi drgi h fonema, te da l i e se u fonemski i nventar
ukljuivati razl i ke u tonu, dui ni i slino. (U raniji m pogl avlj i ma me
sti mi ce smo govori l i o glasovima i kada smo mi sl i l i na foneme, jer
jo nismo raspolagali ovi m potonji m pj mom, ali e gledano unatrag
to biti j asno iz konteksta).
8.2. Govorni mz
Fonema se ne moe l i neao analizirati , jer je najmanja j edinica
svoje vrste, ali se moe posmatrati kao sveanj i stovremeno pri sutni h
fonolokih distinktivnih obeleja - najmanji h obeleja pri sustva od-
1 29
RKO BUGARSKI
nosno odsustva nekog artikul aci onog i l i akustikog svoj stva koji m se
jedna fonema razlikuje od drgih. U binarnoj raspodel i , gde se pri
sustvo nekog obeleja oznaava znakom ' +' a odsustvo znakom ' -' ,
uspostavljaju se parovi kao to su vokalskonevokalsko (npr. am),
nazlno/oralno (npr. m), zvuno/bezvuno (npr. b/p), prkid
no/neprkidno (npr. p/t), palatlizovano/nepalatalizovano (npr. rus.
m' /m) i td. Tako bi u sastav sh. foneme /p/ ul a oblej a l abij alnosti ,
zvunosti , prekidnosti i sl .
Prema teoriji Romana Jakobsona, sa svega 1 2 pari ovakvih obe
lej a mogu se opi sati kontrasti koji i zgrauju foneme u svim jezicima
sveta, pa bi ovo bila neka vrsta fonolokih univerzalia. Po i stoj
teoriji , ovakvi kontrasti su hierrhizovani prilikom usvajanja jezika,
pa dete najpre
s
avladava razliku i zmeu vokal skog i nevokal skog (i
to prvo i zmeu najtipiniji h i l i
"
ekstremni h
"
vokal a i konsonanata,
a tek potom i gradacije i zmeu njih), dok se npr. obeleje palatali
zovanosti ui kasnije. (V. i odeljak 4. 4). Dakle, dok su foneme kao
jedinice sukcesivne, tj . niu se jedna za drgom u govoru, gde su
predstavljene svoji m foni ma, di stinktivna obeleja u nji hovom sastavu
su simultan, tj . i stovremeno zastupljena. Ona su rlevantna kada u
datom fonolokom si stemu razlikuju dve foneme, a redundantna ako
i sto fziko obeleje ne pravi fnkci onalnu razliku u si stemu (u tom
smislu je vel arizacija nazala /n/, koju smo ilustrovali u prethodnom
odeljku, relevantna u engleskom ali redundantna u srpskohrvatskom
fonolokom si stemu) .
Obelej a koja razlikuju foneme mogu se razvrstati tako da se
najpre navedu ona koj a su zajednika jednom paru fonema, a da se
potom doda ono koje ih radvaja. Tako su /p/ i lb/ jednaki p drugim
obeleji ma, ali lb/ ima jo i obleje zvunosti koji m se ralikuje od
/p/. To dodatno obeleje je osnova pojma markiranosti (obeleeno
sti), koj i i ma i roku pri menu ne samo u fonologij i nego i u lingvistici
uopte.
# pW
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
vi di j asno u emu se ova re po znaenj u razl i kuje od same osnove
reiti. Ali ve kod razobliiti, premda raz- tu i zgleda u redu, pri
meujemo da ne pstoj i osnova obliiti, dok je kod razbiti veza iz
meu raz- i biti jo sumnj ivija. Sa ovog stanovi ta problematina re
razliit upuuje nas i na raznolik - re koja se, dakako, ne deli na
raz- i nalik nego na razno- i lik. Re razrk ne moe se deli ti zbog
potencij alnog drugog elementa rok (takva morfema i nae postoj i u
jeziku, ali ne u ovakvom sklopu) - mada bi znaenje asocirano sa
raz- samo po sebi doputalo takvu podel u. U nekima od dati h pri mera
daj u se naslutiti semantike i eti moloke veze, ali nedovolj ne za ne
dvosmi slenu sinhronijsku morfoloku anal i zu. Najzad, neke rei mogu
sluaj no da poinju i stim ni zom fonema, koj i u njima i pak ne ini
morfemu: razum je samo prividno delji vo, a razuman nije sastavljeno
od raz- i uman nego od rzum i -an (o emu svedoi znaenj e ovih
rei ).
Uporedljive rezultae dalo bi utvrivanje znaenj a, pa i samog
eventual nog morfemsko statusa, segmenata kao npr. -ka (od par
merka preko igraka. zveka i l i sreka do brjka i l i tetka), i l i pak
-a (od eta, ita,
b
roja preko kola do vr i l i tr). No razma
tranjem (raz + matr + anje + m?) ovakvi h Plera ve smo uveliko
zal i na podruje morfoloke analize, koje i ni deo predmeta narednih
odelaka.
v
1 0. 2. Morfoloka strktura rei
Jezici se veoma razlikuju u pogledu odnosa i zmeu rei i mor
feme. Tamo gde prevladava anal i tiki i naroito korenski tip strukture,
rei su po pravilu ili bar naj ee jednomorfemske; u kineskom se
jedan pi sani znak obino odnosi na jedinicu koj a je ujedno morfema
i re, a uz to i slog. Jednomorfemskih rei ima i u jezici ma drugih
ti pova, ali su one tu ree. Ko aglutinativnog tipa morfemski sastav
rei je prziran, jer se j asno vi de identitet i granice pojedi nih "nale
pljenih" morfema, to olakava meroloku anal i zu (v. pri mer turske
rei adm ' ovek' i njenih oblika u odeljku 4. 3). Morfeme je tee
1 67
RKO BUGARSKI
i dentifkovati , i njihov broj utvrditi , u rei ma koje i spoljavaju sinte
tiki i fektivni tip strukture, gde dolazi do srastanj a takvih segmenata
u vi estrukim funkcijama (kao u primeru l atinske rei amo 'vol i m'
u i stom odeljku). Kod polisintetikog ti pa rei -reenice i zgledaju veo
ma sloene, ali se ipak mogu analizirati . Tako u eskimskom angya
ghllangyugtuq ' on el i da nabavi veli k amac' sadri pet morfema:
an gy a- ' amac' , -g hl la- je segment augmentativnog znaenja, -ng
' nabaviti ' , -yug- je segment koji i zraava elju, a -tuq - tree lice
jednine.
U i ndoevropskim jezici ma rei najee i maju i zmeu jedne i
4-5 morfema, ree i vie, pri emu je taj broj verovatno neto manji
u engleskom, na primer, nego u slovenski m jezicima. Teko je odrediti
koliko najvi e morfema mogu da i maju rei nekog jezika, naroito
ako uzmemo u obzir i strune termine, koj i su esto sl oenij i od rei
obinog jezika. Najdua re koju sadri novo izdanje velikog Oks
fordskog renika engleskog jezika, pneumonoultramicroscopicsilico
volcanoconiosis (naziv jednog plunog oboljenj a), u svoji h 45 slova
sadri oko 8 morfema, ali to je unekoli ko vetaki pri mer, jer se ovak
vi leksiki monstrumi mahom i konstrui u s namerom da potuku pret
hodne rekorde u pogledu duine! Stoga su malopre date veli i ne samo
orijentacione. A to se proseni h vrednosti tie, prema jednom
i straivanju na uzorcima tekstova jedna engleska re u proseku sadri
l ,68 m orf em a, to se moe uporediti sa rezultatom od l ,06 za ana
li tiki vijetnamski a ak 3,72 za pol i si ntetiki eski mski . (Prema i stom
ogledu, uzorak staroengleskog dao je 2, 1 2 - to pokazuje mer po
rasta analitinosti u engleskom tokom vekova, naporedo sa gubljenjem
flektivnih nastavaka).
Da se zadrimo na nama poznatiji m jezi ci ma, nemaki se i zd
vaja slobodnim graenjem sloeni h - to znai i vi emorfemskih -
rei . Tako pol azei od Wagen ' vozi lo' dobij amo Krafagen ' motoro
vozi lo' i Lstkrafagen ' teretno motorno vozi lo' , a dodavanje Fahrer
' voza' na drugoj strani daje Lstkrafagenfah
f
er ' voza teretnog
motorog vozi la' . (Iz prevoda vidimo da srpskohrVatski radije pribe
gava si ntagmama nego sloeni cama, jer taj princip njegovoj strukturi
1 68
.
`
UVOD U OPTU LIGVISTIKU
bolje odgovara). Ne ul azei u pojedinosti anal ize, re Donaudampf
schij ahrtgesellschafskapitin mogl i bi smo da podelimo u nekih 9
m orf em a (Donau-dampfschif -fahr-t-gesell-schaft-s-kapitin) . N asu
prot ovakvom mehani zmu, engleski bi ovaj sadraj izrazio ul anava
njem odel itih atributa uz i menicu na kraju (Danube Steamboat Crui
sing Company Captain), dok bi srpskohrvatski takoe i ao si ntag
matski , ali drugim putem (Kapetan Drutva dunavske parbrdarske
plovidbe). Ovi meujeziki prmeri pokazuju sutinsku bl i skost mor
folokih i si ntaksiki h sredstava u graenju sloeniji h jeziki h jedinica
i celina od osnovni h elemenata - morfema.
Pogledajmo sada koj i su glavni nai ni i rezultati kombi novanj a
morfema. Tri osnovna morfoloka procesa su kompozicija, derivacija
i fleksija. Kompozicija je kombi novanje slobodnih morfema, iji su
proi zvod sloenice (zlo + delo - z
/
odelo, mimo + hod - mimohod,
star + mali - starmali). Derivacija je kombinovanje slobodni h i ve
zanih morfema, iji su rezultat izvedenice (zlo + -ba - zloba, star
+ -ac - starc, rd + -nik - radnik). Fleksija je obrazovanje gra
matiki h oblika rei putem vezanih
:
Orfema (rad + -i - radi, rad
+ -ov- + -i - rdovi, crven + -a - clena). Kompozicija i derivacij a
su leksiki procesi , sluei za i zvoenje novih rei (zbg ega se oba
nekada obuhvataju poj mom derivacije u i rem smislu), a fleksija je
gramatiki proces, jer daje rei ma nji hove gramatike obl i ke. Kako
vi di mo, u naelu kompozicij a operi e sl obodnim morfemama, fleksij a
vezani m, a derivacij a i jedni m i drugi m. Meuti m, u jezi ci ma sa i zra
enijom fleksijom ovi odnosi se mogu kompli kovati formalnim pri
l agoavanjem morfema, nji hovi m skraivanjem i srastanjem i td. , to
izmeu ostalog dovodi i do tzv. vezanih onova, odnosno obl ika u
koj i ma se neke morfeme, i ako i nae slobodne, ne mogu j aviti samo
stalno. Ovakvih pojava ima u mnotvu rei kao parobrod, suncokret,
zimzelen, rsplet, tkivo, potom u smenji vanj i ma tipa rei/rekao/reeno,
itd.
U morfolokoj anal i zi rei vani su pjmovi osnove i afksa.
Osnova je deo rei kome se dodaje afks, a afks (dodatak) je vezana
morfema koja se dodaje osnovi u prcesu derivacije i l i feksije. Prema
1 69
RNKO BUGARSKI
poloaju, afksi se dele na prefkse (predmetke, koji dolaze i spred
osnove, npr. pro- u proitati), sufkse (nastavke, koj i stoje iza osnove,
npr. -nje u itanje) i infkse (umetke, koj i ine deo osnove, npr. -ov
u gradovi). U veini jezika flektivne morfeme su u poloaju sufiksa
ili eventualno i nfksa, dok derivaci one morfeme mogu uz to da budu
i prefksi . Ako neka re sadri i derivacioni i flektivni sufks, ovaj
drugi je uvek na kraju, jer celi ni i zvedene rei daje gramatike oblike
(o-grani-en- i, ne-pod-no-ljiv-og).
Ako jedna re ima vie osnova i nastavaka, ovi elementi se u
analizi odvaj aju odreenim redom. U rei popisiva najpre odvajamo
sufks -a od osnove popisiv- , potom sufks -iv od njegove osnove
popis, i na kraju prefks po- od njegove osnove pis-. Ti me ujedno
utvrujemo hijerarhij sk poredak u procesu graenj a ove rei , obrnu
tom u odnosu na pravac njene analize (v. sliku 1 2).
po- pi s- -iv -a
Slika 12.
Poslednja, dalje nedelj iva osnova rei (u ovom sluaju pis-) i sto
vremeno je i koren cele rei . Koren je glavni nosi l ac znaenja rei ,
koji upuuje na njeno poreklo i l i na srodnost u okviru neke porodice
rei , pa je stoga pojam koji pre pripada etimologij i i i storiji jezika
nego morfologij i (v. odeljak 4. 2). (Ima i drukiji h pri stupa morfo
lokoj anali zi ).
Morfoloka analiza je i zazovno pdruje strnog rada u li n
gvisti ci , jer utvrivanje dublji h pravi lnosti 1 esto nai zgled haotinoj
masi jezi kh oblika - i posebno sparivanje segmenata forme sa i zra
enim znaenji ma - moe da bude muktrpaq posao. Ovo se vero-
1 70
UVOD U OPT LINGVISTKU
vatno moglo naslutiti i iz nekih od navedeni h pri mera. Meuti m, neke
novije rei kao da svoji m udni m obrazovanjem pokazuju da ni neu
kom svetu nisu strane i ntuitivne anal ize rei u stilu svojevrsne
"
na
rodne morfologije
"
. Dvodelni kostim za kupanje, lansi ran 1 946. go
dine, nazvan je bikini po i menu paci fkog atola na kome je te godi ne
i zvrena prva posleratna nuklearna proba; ali naziv monokini koji se
kasnije pojavio za neke verzije jednodelnog kostima u SA i Fran
cuskoj jasno pokazuje da je re bikini proi zvoljno i pogreno asocirana
sa prefksom bi- ' dva' !
Sl ino je sa rei hamburger, u SAD kori enoj da oznai proi z
vod tipa
"
hamburke nicle
"
(dakle, hamburg + er) . No grupa rei
koju je ona porodi la za sli ne specij al i tete - cheeseburger ' hamburger
sa si rom' , beejurger ' hamburger od govedine' , giantburger ' di nov
ski hamburger' itd. - svedoi o drukijoj popul arnoj anal izi na seg
mente (ham + burger) , kojoj oito nije smetala ni i njenica da se
"
burger
"
(ma ta to znai lo) ne pravi od unke (ham) ! A u komer
cij alne i druge svrhe mogu se i namero i zvodi ti analoke foracije
koje sadre pmodne pseq-morfeme. Tako je prema boutique ' bu
ti k' nastalo beautique ' salon za ulepavanje' (od beaut ' lepota' ) i
ak shoetique ' butik cipel a' (od shoe ' cipela' ) - i me se i nae ne
postojei segment -tique uzdie na stepen morfeme sa znaenjem
' mondenska radnja' .
Inventar morfema podloan je promenama tokom vremena: kao
i rei , morfeme ulaze u jezik i l i ga naputaju, a esto i menj aj u svoja
znaenja. Kod slobodnih morfema, koje i jesu ekvivalentne rei ma,
ovo je sasvi m oi gledno, ali u naelu i sto vai i za vezane morfeme
(naroito derivacione, jer se fleksija, kao osnova gramatikog si stema,
menja znatno sporije). Tako se govori o manjoj i l i veoj produktiv
nosti pojedi ni h afksa ili tvorbenih obrazaca. Afektivno obojeni mno
i nski oblici imenica nebesa, udesa, telesa (pored
"
normal ne
"
mno
ine neba, uda, tela) predstavljaju okamenjeni zaostatak jednog dav
no ugaslog slovenskog sufksa. S druge strane, neki afksi mogu posle
dueg perioda srazmemog mirovanja da naglo poveaju svoj u pro
duktivnost (v. npr. prmere u vezi sa nastavcima za vrioca radnje
enskog roda, te sa sufksi ma -dia i -ak, u odeljci ma 3. 3 i 6. 3) .
1 7 1
RNKO BUGASKI
Neke nove kombi nacije pri maju se sasvim neosetno, al i neke
druge mogu da i zazovu podozrenje, pa i odbijanje; ovo drugo deava
se sa skoranji m kovanicama kao zacrtati, zaiveti, pojasniti i l i ispo
tovati - verovatno i stoga to su se j avile u tzv. admi ni strativnom
ili politikom argonu, gde se pojavljuju sa napadnom uestalou
i ako najee bez i kakve potrebe. No bilo to kako bilo, promene kroz
koje prolai jezika zajednica, kao i njene potrebe - ugl avnom stvarne,
ali ponekad i samo prividne - odraavaju se i u morfologij i , kao i
na drugim planovima jezike strukture.
1 0. 3. Tvorba rei
U svakom ivom jeziku postoje produktivni mehani zmi za b
gaenje njegovog renika putem tvorbe (i l i graenja) rei. Meu
najvi e kori ene, u mnogim jezicima pa i u srpskohrvatskom, spadaju
u prethodnom odeljku pomenuti moroloki procesi derivacije uz po
mo pretksacije (ne-ovek, iz- rezati, na-gluv) i sutksacije (student
-kinja, list-i, crven-kast) - i, dakako, kombinovano (uz-re-ica, ne-
- umor-an, pre-po-znat-ljiv-ost) . Pored ovako izvedeni h rei , mnoge
sl oene rei dobij aj u se kompozcijom ( visi-baba, Beo-grad, cro
-beli). Posebna vrsta kompozicije je reduplikacija, pri kojoj se mor
feme udvaj aju u istovetnom i l i neto i zmenjenom obliku (gde-gde,
to-ta, cik-cak) .
Osim ovih glavni h tvorbnih procesa postoje jo neki , koji se
kori ste u ogranienoj meri i neretko uz posebna sti l ska obeleja. Jedan
od njih je skraivanje ve postojeih d
u
i h rei , popul arno naroi to
u omladinskom argonu (aks, prfa, mati, disko). Obl i k skraivanja
naroi to est u vi el anim nazivi ma i ne akronimi - rei sai njene
od poetni h slova i l i delova sintagmi (SF, OUN, UNICEF, Tanjug,
Geneks). Ovako su nastale i tehnike rei engleskog porekla kao radar
(radio detection and ranging 'radijsko otkrivanje i lociranje' ) , laser
( light ampl i fcation by sti mulated emi Sion of radi ation ' poj aanje
svetlosti sti mul i sanom emi sijom radijacije' ) i l i teleks (engl . telex
teleprinter exchange ' teleprinterska razmena' ). Manje je poznato da
'
1 72
UVOD U OPT LINGVISTIKU
je i naziv drave Pakistan obrazovan od slova u i meni ma provi ncij a,
odnosno naroda koj i su ul i u njen sastav (Pendab + Avgan + Kamir
+ Sind + Baludi stan).
Drugi srazmemo marginalan tvorbeni proces je slivanje, pri ko
me se nove rei obrazuju kombi novanjem prvog dela jedne rei i
drugog dela druge. Na ovaj nain sklopljeni su i ntemacionalizmi en
gleskog porekla kao motel (motor + hotel ' hotel za motori ste' ) i smog
'
(smoke + fog ' di m + magla' ) . Za razliku od engleskog, u srpsko
hrvatskom slivanje nije ranije kori eno, al i se poslednj i h godina -
verovatno prema tom uzoru - povremeno j avlja uglavnom u alj ivim
nazivima vezani m za decu i omladinu (koligrica, kozorite, zabare,
vazbuka, /klinci il klinceze, alantologija) . Mogunosti za i gru rei ma
koje obi l ato prua ovaj postupak efektno su iskori ene u naslovu
Hlorr (od h/or + horor) u jednom beogradskom li stu, iznad i zvetaj a
o posledicama oslobaanj a hlora posle nesree u naseljenom mestu.
Pomenuemo jo konverziju, koj a strogo uzev nije nain tvorbe
novih rei ali jeste nai n gramatike preraspodele postojei h rei , i
me se kombinator
e
'
mogunosti renika takoe znaajno proi ruj u;
t o je promena gramatike vrste rei bez promene oblika. Meu si n
tetikm jezici ma kakvi su slovenski ova pojava se teko ostvarje i
retko nal azi , ali zato u anali tiki m jezicima kakav je vel i ki m delom
engleski ona predstavlja veoma produktivan mehanizam; tako npr. re
rund moe da se upotrebi kao pridev ( ' okugao' ), predlog ( ' oko' ),
pri log ( ' okolo' ) , gl agol ( ' opi sati kug' ) i l i imenica (' runda' ) .
Elementi od koji h s e tvore nove rei , kao i takve rei u celini ,
mogu da budu domaeg i l i stranog porekl a, u raznim kombinacij ama.
Isklj uivo od domai h elemenata sai njene su novije rei kao nesvrs
tanost, samouprvni i l i (u vezi s medij skim programi ma) voditel i
uivo, dok kombi nacije domaih i stranih sastojaka i l ustruj u rei kao
hidro-raanj, sizokratia, reizborost i l i toplikacia.
Veliki broj rei i si ntagmi sastavljen je u potpunosti i l i naj vei m
delom od domai h tvorbeni h elemenata, ali po gramatikom obrascu
nekog drugog jezika, uz preslikavanje strukture izvorog i zraza. Tako
1 73
RNKO BUGARSKI
prevedene reci zovu se prevedenice i l i kalkovi, a nastaju kalki
ranjem. Od starijih pri mera navodi mo rukopis (od l at. manuscriptum)
i prvopis (prema gr. ortogrfja), a od noviji h velegrad (nem. Grf
stadt) i neboder (engl . skysckrper) odn. oblakoder (nem. Wolken
kratzer). Nemaka sloenica
U
bermensch kod nas je prevedena kao
natovek a u engleskom kao superman, to smo mi preuzel i kao su
permen (naroito u znaenju junaka stripa i sl . ); ako tome dodamo
i nepreveden i neformalni obli k ibermen koji se ponekad kori sti , i ma
mo ak tri verzije izvorne rei . Jo su novij i prmeri kao noni klub
(engl . night club), ispiranje mozga (engl . brainwashing), od
/
iv moz
gova (engl . brain drain), paket aranman (engl. package deal). Sli
nog su nastanka sintagme kao samo/ep/iva traka, samomera pritiska
i mnoge druge. Nekada je ovakvo prevoenje samo del i mino, pa
dobij amo hibridne kovanice tipa trim staza (engl . trim trck).
Kako pokazuju i navedeni pri meri , prevedenice se neretko ose
aju kao vetake tvorevine, jer je i pored domae grae u nji ma
pri metna struktura drugog jezika. No i pored toga, nji ma rado pribe
gavaju - valjda kao manjem zlu - naroito jezici snane puri stike
tradicije, dakako istorij ski uslovljene, koji u svom i zbegavanju tuica
nastoje da prevedu sve to se prevesti moe, pa makar i na ovaj nai n;
tako npr. u slovenakom pres centar postaje tiskovno sredie, a ge
nerativna gramatika - torbena slovnica.
No najei nai n proirivanj a reni ka posredstvom stranih ele
menata jeste prosto preuzimanje rei i i zraza iz jezika davaoa u
jezik primalac, u i stom i l i pri bl i nom znaenju a uz fonoloko-gra
foloku adaptaciju, tj . pri l agoavanje i zgovoru i pismu jezi ka koji
pozaj mljuje. Tokom poslednji h decenij a srpskohrvatski je ovi m putem
pri mi o (kao, uostalom, i mnogi drugi jezi ci ) vel iki broj rei naroito
i z engleskog, i to u razni m oblasti ma. Tako i mamo npr. bestseler top
lista, ou biznis, mjuzikl, kviz; antiriz, alkotest, dambo-det, det-set,
arter stuardesa; slajd, kserks, kompjuter terminal; trend, marke-
}
ting, sponzor; sprej, fomaster kontejner; kvark, kvazar hardver sof-
ver bajpas, pejsmejker; itd. Neke od ovakvih osnova mogu pri miti
domae nastavke za i zvoenje dalji h rei (kao kseroksirati, kompju-
1 74
UVOD U OPT LINGVISTKU
terski, potom bilderka i l i dogerka, a sasvi m nova re sida tako je
i zvedena od osnove sida, sai njene prema francuskom akroni mskom
obrascu sa znaenjem ' si ndrom steene i munodefcijencije' (syndrome
d' immunodefcience acqui se ), koja je kod nas zbog l akeg i zgovora
prevagnula nad alterativom ejds prema engleskom akroni mu aids (od
acqui red immunodefci ency syndrome) ; upor. sada i dilovati, reketa,
dizela.
U nekim sluajevi ma preuzete rei dobijaju u jeziku pri maou
znaenja koja nisu i male u jeziku davaou. U engleskom se meu vie
znaenja rei speaker ( ' govori k' , ' predsedavajui skupti ne' , ' zvu
ni k' i dr.) ne nalazi ono koje u srpskohrvatskom ima spiker u vezi
sa govori m mediji ma (a koje pokri va engl. announcer). A i ako kod
nas ne postoji naroi ta vrsta prodavnice (lekova, kozmetike, hrane,
knj i ga i td. ) koja se u SA naziva drugstore, ovde je naziv drgstor
uveden za prodavnice sa dui m radni m vremenom - da i ne govormo
o drgstoru ozbilne muzike, gde se veza sa i zvori m znaenjem ve
sasvi m i zgubi l a! Ree se deava da re bude pzajmljena u i zmenje
nom,
"
i nternacionalnom". obliku kakav zaparavo nema u jeziku po
rekla; dok sh. bokser jeste od engl . boxer, sh. teniser nije od tenniser,
jer takva re u engleskom ne postoji (kae se tennis player ' igra
teni sa' ).
Najzad, nekada se pozajmljuju samo znaenja, tako to se ve
postojeim pridaju nova,
"
strana
"
znaenj a, koj a njihovi ekvivalenti
i maj u u drugi m jezici ma; ovo su semantike pozajmljenice. Tako
sh. prosek ( ' uski otvor; useklina' ) pozajmlj uje od nem. Durchschnitt
i znaenje ' srednja vrednost' ; a teaj ( ' teenje, tok' ) dobij a prema
nem. Kurs i franc. cours dodatno znaenje ' kurs predavanja' .
Interacional i zmi ve odomaeni u svoji m standardnim znae
nj i ma mogu da dobiju nova znaenja u posebni m sferama reni ka -
kao kada patolog u argonu oznaava ne strunjaka za odreena obo
ljenj a nego oveka koj i je i sam patolok sluaj . U slinom duhu,
alji vi efekti postiu se neoekivani m kombi nacijama elemenata uze
t i h i z raliitih i zvora. Ranije pomi njani sufks -dia (v. odelj ak 6. 3)
pri rodno se dodavao turski m osnovama, ali se naao uz nemaku os-
1 75
RNKO BUGARSKI
novu u rei patroldia, a uz englesku u novoj rei tejpadia ' radni k
na traci u flmskom studiju' . Neko ko je ranije bio vorc i l i (u Bosni)
kokuz, danas je - otmeno i i nternacionalno - dekintirn. A di zali ca
koja odvozi nepropisno parkirane automobile, koj a je dobi l a fami l i
jarna metaforiko i me pauk (uz koje moemo da pri meti mo da je i
slina re krn takoe metaforiki moti vi sana, jer eti moloki upuuje
na dral a), u Beogradu je argonsk prekrtena u - dizajner! Iako
ovakva re ve postoji sa drugim znaenjem, u ovoj upotrebi ona
predstavlja veoma duhovi t spoj elemenata igre sa narodnom eti mo
logijom ("dizanje
"
) i asoij acij a sa modernom tehni kom koje sadri
sam toboe interacionalni obl i k rei .
Upozorimo, na kraju, da formalne slinosti mogu da budu i
varlj ive, jer rei veoma bli ske p obl i ku ponekad i maju sasvi m ra
zliita znaenj a u razliitim jezicima, to neretko vodi nesporazumi ma
i pogrenim prevodima. Ovo su tzv. lan parovi ili, sli kovi tije, lani
prijatelji (franc. faux amis). Tako prema franc. ignorer ' ne znati '
i mamo engl . ignore ' i gnori sati , ne obazi rati se' ; sh. aktuelan kao i
nem. aktuell znai ' savremen, sada rel evantan' i sl . , ali engl. actual
znai ' stvaran' ; engl . eventually ne znai ' eventualno' nego ' konano,
u krajnjoj linij i ' ; itd. A Jugoslaven koji je eleo da svoj i m rskim
domai ni ma uini kompl i ment reenicom Y Bac KpacHbtu JUBOm,
mi slei da kae Kod vas je krasan ivot, postigao je samo to da su
ovi zbunjeno obori li pgled, jer je njegova reenica znai la - ' Imate
crven stomak' ! (Prethodni m razmatranjem ve smo povezali morfo
logiju sa leksikologijom, kojoj emo se vratiti poto se u narednom
poglavlju pozabavimo sintaksom, koj a se kao grmatika reenice do
punjuje sa morfologijom kao grmatikom rei).
1 76
l l . Sintaksa
1 1 . 1 . Si ntaksike jedinice
Sintaksa prouava pravi l a kombinovanja rei u reenice - i l i ,
optije, jedi nica u konstrukcije - kao i odnose i zmeu elemenata re
enine strukture. Pri tome se ona bavi kako procesi ma izgrivanja
konstrukcij a, tako i rezultati ma toga procesa, dakle analizom ostva
reni h konstrukcij a. Pol azei od rei kao osnovne sintaksike jedi ni ce,
naj vea panja posveuje se formi ranju i sastavu vi i h jedi ni ca sin
takse, kao to su si ntagme i .reenice. U sintaksi se obino ne ide
i znad nivoa reenice, pa se ova uzima kao najvi a jedinica na ovom
planu jezike strukture. Kombinovanjem samih reenica i ustrojstvom
nadreeninih celina bave se analiza diskursa i lingvistika teksta
(o tome u odeljku 1 4. 2) .
Re smo sa morfoloke strane razmotri l i u prethodnom pogla
vlju, a i z leksi kog ugla emo da je osvetl i mo u narednom. U ovom
pogl avlju tretiraemo je jedino kao najni u jedinicu sintaksike strk
ture, koja stupa u gramatike odnose sa drugim takvi m jedi nicama,
tvorei konstrukcije na razl iitim stepenima. Prvi takav stepen ine
sintage - grupe od dve ili vie gramatiki povezanih rei koje same
ne i zraavaju predikacij u (vezu subjekta i predikata), ali uestvuj u u
strukturi viih jedinica koje ovu vezu iskazuju. Prema vrsti rei koje
sadre i karakteru nji hovih odnosa, sintagme se obino dele na ime
nike (npr. mlada devojka, aj i lfa), glagolske (npr. e doi, na
pisati pismo), pridevske (npr. veoma mlada, bogat znanjem), priloke
(npr. vrlo brzo. malo lake), predloke (npr. M stolu, iznad svega)
1 77
RNKO BUGARSKI
i sl. A prema sintaksikoj funkciji , tj . ulozi koja im pri pada na sle
deem viem stepenu, mogu se deliti na subjekatske, predikatske,
objekatke, odredbene i td. Izmeu strukturalne i funkcionalne po
dele postoji i zvesna korelacija: i menike sintagme tipino se nal aze
u funkcij i subjekta, objekta, i menskog dela predikata i l i dopune; gl a
gol ske u funkciji predi kata i l i dela predikata; pri devske u funkcij i
i menskog dela predi kata i l i dopune; pri loke i predloke u razni m
dopunskim i odredbeni m funkcijama, i sli no.
Na sledeem stepenu nalazimo jedinice koje izraavaju predi
kaciju. One se po tradicij i zovu reenicama, al i kako mnoge reeni ce
ne obuhvataju oba glavna elementa predikacije, i l i pak sadre ne jednu
nego vie takvih veza, kori sno je za jednu subjekatsko-predi katsku
vezu upotrebiti termi n klauza, preuzet i z engleske gramatike termi
nologije (clause). Nai me, naroi to kod sloeni h reenica i zgleda pri
kladno rei da se one sastoje od dve i l i vi e klauza; ti me se klauza
i reenica kao pojmovi razgraniuju, i ako su ove jedinice esto funk
cionalno podudarne. No upravo zbog uestvovanja u strukturi sloeni h
reenica klauza je kao si ntaksika jedinica ni a od reenice - kao
to je, i z analognih razloga, vi a od si ntagme. Funkcionalno gledano,
glavni delovi klauze su subjekt i predikat, a u pojmovni m katego
rij ama to su tema (ono o emu se govori ) i komentar (ono to se
o tome kae). Subjekt se najee podudara sa temom a predi kat sa
komentarom, kao u klauzi Deca su gledala taj flm. Ali ove kategorije
mogu i da se ukrste: u klauzi Taj flm su deca gledala pre bi se reklo
da je subjekt deca a predi kat sve ostalo, dok je tema taj flm a ko
mentar sve to sledi .
Po sintaksikom statusu klauze se dele na nezavisne, koje mogu
da stoje samostalno, i zavisne, koje nisu samostal ne. Nezavisne klauze
otuda su ekvivalentne prostim reenicama, a zavi sne kl auze ul aze u
sastav sloenih reenica. Zavisne klauze dalje se po funkci mogu
deliti na imenike, pridevske, priloke i sl . , a po znaenj u (to su
najee one u pri lokoj slubi) na vremenske, mesne, nainske, uz
rone, dopusne, poredbene, pogodbene itd . ' `
Najvi a jedinica si ntakse, a time i gramatike organi zacije je
zika, jeste reenica. Iako nije mogue dati defniciju reenice koj a
1 78
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
bi bi la u svemu tana i optepri hvatlj iva, rei emo da je reenica
najvea nezavi sna konstrukcija (ili nezavi san jeziki obl i k) - utoliko
to, bez obzi ra na svoj u sopstvenu strukturu, nije sastavni deo neke
vee konstrukcije i l i oblika, nego u komuni kaciji funkcionie samo
stalno. Svaka reeni ca je u govor praena odreenom intonacijom,
a u pi sanju interpunkcijom.
Reenica obi no sadri jednu i l i vi e klauza. Ako sadri samo
jednu klauzu, ona je prosta (u srpskohrvatskoj gramatici pravi se ra
zl i ka i zmeu proste i proste proirene reenice, zavisno od toga da
l i su i subjekt i predikat i zraeni samo po jednom rei , i l i su jedan
i l i drugi , i l i oba, i zraeni si ntagmom); npr. Svetlana je kod priatelice.
Ako reenica sadri dve i l i vie klauza, ona je sloena. Kada su te
kl auze u naporednom odnosu koordinacije, to znai da su si ntaksiki
ravnopravne pa bi svaka od nji h mogla da funkcionie i samostalno,
kaemo da je takva reenica naporedno sloena; npr. Svetlana je
kod prijatelice a njen mu je na putu. A kada su klauze u zavi snom
odnosu subordinacije, to znai da su si ntaksiki neravnopravne, jer
bi samo jedna od nji h (upravna) mogla da stoji sama za sebe ali
druga (zavisna) ne bi , takva reenica se zove zavisno sloena; npr.
Svetlana je kod priatelice zato to je njen mu M putu. U ovom
sluaju upravna klauza je sintaksiki nadreena, a zavi sna je pdre
ena.
Predi kacija je, dake, jezgro veine reenica, koje onda pripa
daj u jednom od navedeni h glavnih reeninih tipova. Ima, meuti m,
i reenica koje nemaj u i zraenu predikaciju, i ako se ona nekada moe
podrazumevati ; one i du u neki od manjih tipova, kao to su (a) i zrazi
bez subjekta, esto imperativi : Grmi. Doi! (b) vokativi: Vlado! Kel
ner! (e) aforizi :
ta ste sino
veerali? obino ne odgovaramo npr. Sino smo veerli kajganu,
nego samo Kajganu; iz istog razloga kaemo Vdeemo se sutra ili
prekosutra ako hoe, a ne kaemo Vdeemo se sutra ili emo se
videti prekosutra ako hoe da se vidimo sutr ili ako hoe da se
vidimo prekosutra! Vea eksplicitnost moe da i ma afektivnu vred
nost: Jesi li opravio slavinu? -Ne, nisam jo oprvio slavinu ( ' I
nemoj vi e s tim da me gnj avi , sada imam preeg posl a' ) . Preterano
pribegavanje elipsi , naroi to u ' telegrafskom sti l u' novi nskh naslova
i sli nih kondenzovani h pruka, moe da i zazove dvosmi slenost (npr.
Ruenje dotrajalih zgrada rue li se same od sebe i l i ih rue graevi
nari? - vi e sl i ni h pri mera u odeljku 1 3 .3 ). Kod eliptini h i skaza
frazeolokog tipa teko je rei ta je upravo ' izostavljeno' : Jel'da?
Hvala. Molim lepo! Naj zad, elipsa se esto kori sti i kao retorika
fgura (o tome u odeljku 1 4.3) .
1 8 1
RANKO BUGARSKI
1 1 . 2. Sintaksike konstrkcije
Iz razmatranja u prethodnom odeljku proistie sledea uzlazna
hierarhija sintaksikih jedinica: re - sintagma -klauza -reenica,
pri kojoj jedinice nieg reda uestvuju u strkturi jedinica sledeeg
vieg reda. Rei se meusobno kombinuju u sintagme, sintagme u
klauze, a kl auze u reenice. Tako je re knjiga sastavni deo sintagme
nova knjiga, ova je sastavni deo klauze nova knjiga je n stolu, a
ova je opet sastavni deo reenice Nova knjiga je na stolu a stare
knjige su na polici.
Ova hijerarhija vai samo u nael u, jer su veoma esta i razna
pomeranja i odstupanj a. Reenice i klauze mogu bi ti sastavljene i
neposredno od rei , dakle
"
preskaui
"
stepen si ntagme (Pera spava);
sintagme i klauze mogu se kombinovati i na istom stepenu, jedne
unutar drugih (imeni ka sintagma to ime u sastavu predloke si ntagme
u to ime, ili klauza ko je krivac u sastavu klauze mi znamo ko je
krivac, gde funkcionie kao njen objekt - bar po jednoj moguoj
analizi, a alterativno bi se reklo da je potonja konstrukcij a reenica
a ne klauza) ; klauza moe da bude
"
degradirana
"
, u atributskoj fun
kciji u sastavu sintagme kao inae nie jedinice od nje ( koji je doao
u ovek koji je doao); a kao to smo videli, mnoge reenice sadre
samo po jednu klauzu, pa i manje od toga. No ipak se ovakav hije
rarhijski poredak mora imati u vidu, jer se bez njega ne mogu razu
meti osnovni principi konstruisanja reenica, odnosno sintaksikog
ustrjstva jezika.
Temeljni od ovih principa je sledei: ono to se na jednom nivou
javla kao konstrukcija, na sledeem viem nivou fnkcionie kao jedi
nica. Kao to je navedeno, re, sintagma, kl auza i reenica su sin
taksike jedinice razliitih nivoa; a iz defnicije konstrukcije date u
odeljku 9. 1 , po kojoj je konstrukcija kombinacij a dveju ili vie rei
izmeu kojih postoji neka gramatika veza, izlazi da re kao osnovna
jedinica sintakse nije u isti mah i konstrukcija, ali da sintagma, klauza
i reenica to jesu. Pojmovi jedinice i konstrukcije se uzaj amno ne
iskljuuju, nego se, naprotiv, skadno dopunjuju, razlikujui se p to
me kako se gleda na neku datu kombinaciju rei. Gledano iznutra,
1 82
UVOD U OPT LINGVISTKU
tj . sa stanovita njihovog sastava, sve jedinice iznad nivoa rei su
konstrukcije, ali gledano spolja, tj . sa stanovita njihove uloge u ve
im konstrukcijama, sve se j avljaju kao jedinice. Dakle, prvi pogled
tie se struktur, a drugi funkcije; ova meuigra strukture i funkcije
ul azi u same osnove sintakse. (V. sliku 1 3, gde strelica simbolizuje
hijerarhij ski poredak od najnie jedinice ka najvioj).
reenica
klauza
konstrkcije
jedinice
sintagma
re
Slika 13.
Unutar irih konstrukcij a, neki elementi su meusobno blii ne
go neki drugi. Opti princip jeste da elementi koji stoje jedan do
drgog tee da jedan sa drugim uu u konstrukciju, obrazujui jedi
nicu vieg reda - pri emu se ovaj proes moe stepenasto ponavljati;
tako se na lineai redosled nadograuje hijerarhijska struktura. Na
ovom prncipu uzaj amanog privl aenj a bliskh elemenata izgraen je
strukturalistiki metod konstituentne analize, sa kojim smo se ne
formalno ve susreli na podruju morfologije (v. primer popisiva u
odeljku 1 0. 2). U sintaksi se tokom analize konstrukcija putem suk
cesivnih preseka na svakom stepnu izdvajaju neposredni konsti
tuenti, sve dok se ne doe do krajnjih konstituenata poj edinih
rei kao najmanjih j edinica tog plana strukture. Slika 14 pokazuje
takvu analizu reenice Naa ekipa osvojie prvo mesto na takmienju.
Mesta i redosled preseka odreeni su gramatikim odnosima
izmeu ptencij alnih konstituenata; tako u datom primeru najpre se
emo izmeu subjekta i predikata, potom odvaj amo atribut od ime
nice, odnosno glagolski deo od odredbe, zatim glagol odnosno predlog
1 83
RKO BUGARSKI
od nji hovih objekata, te atribut od i menice unutar objekta glagola.
Dok je pravac anal i ze si l azan, od cel i ne do najmanji h delova, smer
konstrui sanja je obrut, uzl azan. Najpre meusobno ul aze u konstruk
ciju konstituenti naa i ekipa s jedne strane, a s druge prvo i mesto
kao i na i takmienju, da bi se ovako dobijeni konstituenti dalje
udruivali : prvo mesto sa osvojie, pa ta celina sa na takmienju, da
bi najzad taj i ri konstituent, osvojie prvo mesto na takmienju, stu
pio u konstrukciju sa konsti tuentom naa ekipa, ostvarujui zavrnu
konstrukcij u. Pri tome se i z poloaja preseka i razli i ti h ni voa hori
zontalnih crta sasvim j asno uoava da npr. sled osvojie prvo nije
konsti tuent ni na jednom stepenu, dok sl ed prvo mesto jeste.
NJ ekipa osvoji e :J mesto na takmienju
3
- 3
2
2
Slka 14.
Razli i ta tumaenja nekih dvosmislenih konstrukcij a mogu se
ovi m putem analitiki razdvaj ati , pa npr. sintagmu crvene sveske i
olovke (a. ' crvene sveske i crvene olovke' ; b. ' crvene sveske i olovke
bilo koje bje' ) prikazujemo dvojako na slici 1 5.
crvene sveske i olovke crvene sveske i olovke
~ "
a. b.
Slka 15.
1 84
UVOD U OPT LINGVISTIKU
Metod koji smo sasvim uproeno prikazali kori stan je utoliko
to lepo pokazuje slojevitost sintaksike strukture, ali su mnoge kon
strukcije i suvie sloene da bi se mogle anali zirati ovako jednostav
nom tehnikom; zbog toga su i zgraeni i drugi pri stupi, naroi to u
okviru transformacione gramatike (o emu u odeljku 1 1 . 4). Al i ve
navedeni m pri meri ma mi emo se ovde poslui ti da bi smo na kraj u
ukazali i na jednu drugu kl asi fkacij u konstrukcij a. Nai me, pored
ve i zl oene podele prema nivou si ntaksike strukture (si ntagma,
klauza, reenica), konstrukcije se mogu deliti i prema tipu, tj . p
vrsti gramatike veze i zmeu nji hovih konstituenata. A ova veza je
oi gledno razliita npr. i zmeu naa i ekipa, na i takmienju, sveske
i olovke itd.
Najoptija podela svih konstrukcij a prema tipu, koj a se u nekom
obliku moe pri meniti na sve jezike sveta, jeste podel a na tzv. en
docentrine (' unutranje' , ' centrirane' ) i eksocentrine ( ' spoljne' ,
' necentrrane' ) konstrukcije. Kod prvog ti pa bar jedan konstituent pri
pada i stoj sintaksikoj klasi kao i cela konstrkcija, tj . oboje se jed
nako ponaaju u vei m konstrukcij ama, dok kod drgog tipa to nije
sl uaj, jer cela konstrukcij a nije sintaksiki svodlji va na bilo koji kon
stituent. Tako je naa ekipa endocentrina konstrukcija, poto se pored
npr. to je naa ekipa i l i naa ekipa je spremna moe rei i samo to
je ekipa ili ekipa je spremna (ovde je dakako re samo o sintaksikim
mogunostima, ne i o ekvivalentnosti znaenja). Ovde, dakle, jedan
konstituent (ekipa) funkcioni e analogno celoj konstrukciji (na eki
pa). Slino vai i za crvene sveske, dok kod sveske i olovke bilo koji
od povezanih konstituenata moe i sam da odigra takvu ulogu (npr.
kupio sam sveske i olovke, kupio sam sveske, kupio sam olovke). Ali
npr. na takmienju je eksocentrina konstrukcij a, jer se prema pobedio
je na takmienju ne moe rei pobedio je na niti pobedio je tak
mienju.
Oba glavna konstrukciona tipa dalje se dele na podvrste. En
docentrine konstrukcije mogu najpre da budu podreene i li napo
redne. Podreene i maju upravni i zavisni konstituent (centar odnosno
atribut), ili vie jednih ili drugih (u primeri ma su centr i staknuti ):
1 85
RKO BUGASK
prvo mesto, Miin pas, vrlo dobro, trati brzo, knjiga na stolu, Mia
je doao iako ga nismo zvali, najbolji ovek na svetu, i sl . Naporedne
konstrukcije ne pokazuju odnos upravnog i zavisnog lana: sveske i
olovke, danas ili sutr, prfesor Petrvi. Eksocentrine konstrukcije
su upravljake, kada jedan od konstituenata (u primerima crtom raz
dvojenih)
"
upravlj a
"
drgim: osvojitiprvu nagradu, na/takmienju;
povezivake, kada jedan konstituent slui kao spona: je/umoran, po
staje/hladno; predikacione, kada su konstituenti u odnosu subjekta
i predi kata: onajede, naa ekipa/osvojie pro mesto na takmienju;
itd. U svim sl uajevima mogue su i dalje podele.
Iz prmera se moe zakljuiti da razliiti tipovi konstruisanj a
funkcioni u jedni unutar drugih, te da s e podela prema tipu ukrta
sa podelom prema nivou. Tko su imenike, pridevske i priloke si n
tagme uvek endocentrine, predloke sintagme su uvek eksocentrine,
a glagolske si ntagme mogu da budu jednog ili drugog tipa. Klauza
je uvek eksocentri na, kao i prosta reenica, dok je sloena reenica
endocentrina - i to napo redna kada je nezavisno sloena, a pdreena
kada je zavisno sloena. Najzad, vidi se i to da je konstrukcija iri
poj am od reenice, jer ovu obuhvata kao jednu od svojih podvrsta.
1 1 . 3. Sintasike funkcije
Pojam sintaksike funkcije, kako nam je ve poznato iz pret.
hodnih odelj aka, odnosi se na ulogu koju neka jedinica igra u nekoj
konstrukciji; a kako su sve sintaksike jedinice iznad nivoa rei i
same konstrukcije, ovo znai da je funkcija esto uloga koju manj a
konstrukcij a ima u strukturi vee konstrukcije.
Tako u kl auzi (i stovremeno reenici ) Pera spava imamo dve
rei, od koj i h prva (i menica Per) funkcionie kao subjekt, a druga
(glagol spava) kao predikat. Ove dve funkcije - subjekta i predikata
- ostaju i ako se umesto rei Pera j avi konstrukcija (imenika sin
tagma) vredni Per, a umesto rei spava konstrukcij a (glagolska sin
tagma) spava snom prvednika. Isto vai i kod daljih proirenj a -
1 86
UVOD U OPT LIGVISTKU
npr. Na omileni i vredni Pera l spava snom prvednika u svom no
vom krevetu. U ovi m primeri ma, konstrukcije vredni Per i na omi
ljeni i vredni Pera si ntaksiki su ekvivalentne rei Pera jer i maj u i stu
funkciju, tj . ispunjavaju ulogu subjekta, pa se upravo zbog toga i kae
da one u veim konstrukcij ama funkcioniu kao jedinice. Analogno
vai i za konstrukcije spava snom pravednika i spava snom praved
nika u svom novom krevetu u poreenju sa rei spava u funkciji pre
dikata. Slino tome, ako pogledamo reenice To je tano, Njegovo
tumaenje je tano i Ovo to smo uli je tano videemo da su re
to i konstrukcije njegovo tumaenje i ovo to smo uli u ovom sluaju
sintaksiki ekvivalentne i pored znaajni h strkturih razlika, utoliko
to u datom reeninom okviru obavljaju i stu ulogu, tj . vre funkciju
subjekta.
Polazei od ovakvog funkcionalnog shvatanja, zasnovanog na
poj mu sintaksike ekvivaencije (tj . jednakog ponaanj a u vei m kon
strukcijama), u neki m analizama - kao u transformacionoj gramatici
- pojmovi i menike i gl agolske sintagme, kao osnovni elementi re
enine strukture, uoptavaju se na sve to i ma takvu funkcij u, bi l a
to jedna re ili ira konstrukcija (i izraavaju odgovaraj uim apstrakt
nim si mbolima, kako emo vi deti u narednom odeljku). Ali stvaog
nesporazuma nema ako se shvati razlika izmeu strukture i funkcije
i njihov meusobni odnos, to se vidi i z datih primera.
U ramatranju gramati ke strukture nailaili smo na poj avu da
se neka gramatika vrednost mani festuje, tj . ostvaruje i l i i zraava od
reenim jezikim sredstvima; za ovo je kori sno uvesti pojam ekspo
nent. Eksponent je jezi ki obli k ili jedinica koja se j avlj a kao pred
stavnik neke kategorije i l i funkcije. Tako je morfema {i} u rei konji
( konj + i), kao znak za mnoinu, u ovom sluaju eksponent kategorije
broja (i sta morfema moe da bude i eksponent drugi h kategorij a). A
u upravo razmotreni m sintaksikim pri meri ma, jedinice Per, vredi
Pera i n omileni i vredni Per su ekspnenti funkcije subjekta,
dok su navedene glagolske jedinice ekspnenti funkcije predikata.
Poto smo ovako odredi li pojmove sintaksiki h funkcij a i nji
hovi h strukturi h eksponenata, moemo da napravimo elementaran i
1 87
RANKO BUGARSKI
saet pregled funkcionalnih elemenata u strkturi klauze, koj i se kod
nas obino nazivaju l anovi ma reenice. Te elemente podeliemo u
tri kategorije: ( l ) pri mare, ( 2) sekundare i (3) nezavi sne.
(l) Primarni su oni osnovni elementi koj i su neophodni da bi
se uopte govori lo o kl auzi , tj . subjekt i predi kat. Subjekt je i menika
re i li konstrukcij a koj a tipino prethodi glavnom gl agolu u klauzi i
najtenje je s njim povezana; obino u nominativu, subjekt diktira
drugim rei ma slaganje u gramati kim kategorjama. Najee je po
dudaran sa temom i skaza, a esto i sa vriocem radnje (Saa opravlja
kola) ali je ovaj potonji pojam neretko nepri kl adan (teko je rei
da subjekt vri neku radnj u u pri meri ma kao Ovaj tip kola dobro se
prdaje). Pored gramatikog subjekta nekada se javlj a i tzv. logiki
subjekt (upor. Taj dokument je izdat od nadlene slube, gde je taj
dokument gramati ki , a nadlena sluba logiki subjekt). U fektivni m
jezici ma subjekt ne mora uvek da bude zasebno i zraen, al i je tada
morfoloki ukljuen u obl ik predikata (npr. sh. Idemo prema Idete
itd. , gde nastavci signalizuju subjekte ' mi ' , ' vi ' i td).
Predikat obino obuhvata sve osi m subjekta, dakle mi ni malno
glagol u linom obliku (bez koga nema predi kacije, pa tako ni kl auze,
jer se - dodue s nekim i zuzeci ma - predikaciona veza ne moe gra
diti samo od bezlinih glagolski h obli ka kakvi su i nfni tivi i parti cipi).
Predikat se najee podudara sa komentarom i skaza. Gramati ko
-semantika priroda glagola odreuje da li e on sam biti dovoljan
za i zgraivanje predikacije i l i e mu za to biti neophodna i neka vrsta
dopune. Glagoli nepotpune predikacije, iji su tipini predstavnici
oni sa znaenjem ' bi ti ' , obino trae dopunu u obl i ku predikativa
(i menskog dela predikata). U neki m jezicima i dij alekti ma, takvi gla
goJski obl ici - nazvani kopule i l i spone - i ne j avljaju se u neki m
konstrukcij ama, nego se predikativ direktno dodaje subjektu (npr. ru
ski OH 6oAbHOU i l i emaki engleski u SA He sick ' On /je/ bole
stan' ).
Prelazni glagoli mogu da zahtevau i zraen objekt - i meniku
re ili konstrukciju koj a se sl ae sa subjektom i gl agolom, esto i zra
avajui pri maoa i l i ci lj radnje. Tako Saa vozi kola gramatiki moe
1 88
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
da se odri i bz i zraenog objekta (Saa vozi), ali Saa oprvla
kola teko bi se skratilo u Saa opravla. Objekti mogu da budu di
rektni ili indirektni, prema neposrednom odnosno posrednom dej stvu
radnje na pri maoca; neki gl agoli (kao dati) obino zahtevaju obe vrste
objekta (Aca daje Ani cvet); nekada je potrebna i dopuna objekta
(Ana je uinila Acu srenim) . Sve navedene vrste dopuna, koje ul aze
u sastav predikata kao gramatiki obavezni delovi konstrukcije, ubra
j aj u se u pri marne elemente klauze, koj i se ematsk mogu predstaviti
kao na sli ci 1 6.
SUBJEKT l ) PREDIT
GLAGOL (DOPUNA)
PREDIATI OBJEKT
INDIREKTI DIETNI (DOPUNA)
Slik 16.
Iz sli ke se vi di da su pri mari elementi subjekt i predi kat, pri
emu predikat moe da bude predstavljen samo glagolom u l i nom
obliku, ili pak da zahteva dopunu u vidu predi kativa ili objekta, dok
je u potonjem sluaju nekada neophodna i dopuna samog objekta.
Prema tome, zagrade oko dopuna ne znae da su one kao elementi
neobavezne, nego da su obavezne ali samo za neke glagole. A ako
je re o rel ativnoj vanosti subjekta i predikata, treba rei da ue
jezgr predikacije ipak ini glagol, od koga zavi si koji e se elementi
morati i l i moi oko njega da okuplj aju u funkcij i subjekta, predikativa,
objekta itd. Osim toga, dok subjekt moe da bude ukljuen u predikat
i u tom smislu sekundaro i zraen (kao to smo malopre pokazali
na pri meru i z srpskohrvatskog), izgleda da u jezicima sveta nij e za
beleena obruta poj ava morfolokog obuhvatanja predi kata subjek
tom - bar tamo gde ove kategorije i maju uporedlji v smi sao. Ova pri-
1 89
RKO BUGASKI
marost glagola eksplicitno je priznata u nekim novijim pravcima u
lingvistikoj teoriji.
( 2) Sekundarni elementi u naelu nisu neophodni za osnovnu
struktur klauze, ali slue kao modifikatori i povezivai pri mamih
- elemenata. Moifkatori su raznovrsne odredbe atributivnog karak
tera, kada na pridevsk nain odreuju imenike rei, ili pak adver
bijalnog karaktera, kada na priloki nain odreuju gl agolske rei ili
celu klauzu. U funkciji modifkacije mogu se nai razne vrste rei i
sintagmi, pa i klauza (npr. relativne klauze, ili zavisne klauze u struk
turi zavisno sloenih reenica). Povezivai su tipino veznici, ali ne
retko i predlozi, zamenice, prilozi i slino.
(3) Nezavisni elementi su rei ili konstrukcije bez neposredne
gramatike veze sa drugim elementima, kao to su Oho, majko, me
utim, uopte uzev, osim toga itd.
Elementi sva tri izloena tipa p pravilu mogu da budu proti,
kada se samo po jedna re ili konstrukcija nalai u datoj funkciji, ili
pak sloeni, ao se kao eksponent neke funkcije j avi vie meusobno
povezanih jedinica ili konstrukcija (npr. u klauzi Sveta i njegova pri
jatelica idu na more i ostaju tamo dve nedelje imamo sloen subjekt
i sloen predikat; a konstrkcij a Sveta ide na more jer njegova pri
jatelica ostaje tamo dve nedele imala bi dve klauze, svaku sa svojim
subjektom i predikatom, i tako bila sloena reenica) .
Za razliku od jezika kod kojih je odnos subjekta i objekta gra
matiki signalizovan opozicijom nominativa i akuzativa, u tzv. erga
tivnim jezicima (baskijski, gruzinski, eskimski i dr. ) objekt prelanog
glagola je u istom padeu kao i subjekt neprelaznog gl agola ap
solutivu (samo na prvi pogled, i isto formalno gledano, takav bi
odnos bio izmeu sh. /Ona/ svira klavir i Klavir svira), dok je subjekt
prelaznog gl agola u drugom padeu ergativu (kao kada bi se moglo
rei Njome svira klavir). Kako pokazuje ovaj vetaki primer, neke
upotrebe instrumental a u slovenskim jezicima donekle su sline er
gativnom tipu konstrukcije (rus. normalno 3mo npOUBeOeHue Ha-
1 90
UVOD U OPT LIGVISKU
nucm IywKUHbt, sh. ahaino Pismenica napisan Vukom Ste
fanoviem).
Jezici manjkavi u formalnim oznakama gramatikih veza tipa
subjekt-predikat esto u pri plan i stiu informacijsku strukturu tipa
tema-komentar (v. i napmenu u odeljku 11. 1) , pa bi se npr. u kine
skom Ja sam ve video Lija reklo otpri l ike ovako: ' Li , ja sam ve
vi deo (ga)' , sa najavom teme na poetku i komentarom posle nje.
Dodajmo na kraju da svi jezici , bez obzira na tip strkture, imaju
naina - putem akcenta, fleksije, reda rei , elipse ili drugi h grama
tikih mehanizama - da i staknu novu inforciju a pti snu ve poz
nati deo obavetenja. (O ovome e neto biti reeno i pod zaglavljem
pragmatike, u odeljku 14. 2, a povodom razlikovanja fokusa kao novog
i presupozcije kao pretpstavljenog).
1 1 .4. Sintaksike transformacije
Sli kom ll u odeljku 9. 4. prikazali smo strkturu renice Glad
na mak juri mlog mia. Ali ako se sada upitamo kako se dolazi
do ovakve strukture, tj . kako se moe prikazati proes proizvoenja
ove reenice, moemo da se posluimo jedni m skupom ureeni h pra
vila:
l. R IS + GS
2. GS G + IS
3. IS p + I
4. p {gladna, mali}
5. I {maka, mi }
6. G juri
(Objanjenje simbola: R - reenica, IS - i menika sintagma, GS -
glagolska si ntagma, G - glagol, P - pridev, I - i menica. Strelica oz
naava uputstvo da se si mbol s njene leve strane iznova i spie onako
kao stoji s njene desne strane. Velike zagrade oznaavaju i zbor iz
meu jedinica koje uokviruju). Primenjujui ova pravila naznaeni m
1 9 1
RNKO BUGASKI
redom, polazei od poetnog simbola R koji kae da e proizvod biti
reenica, na kraju emo dobiti traeni rezultat: v. sliku 1 7, koj a se
od slike l l razlikuje samo u tome to smo sada obeleili vorove na
grani koja prikazuje tu struktur.
IS
p I
l l
gladna maka
R
Slk 17.
GS
G
l
IS
--
p I
l l
juri malog mia
Iz ove slike, koja je jo uvek u okvir strukturog modela pome
nutog u odeljku 9.4, j asno se vidi koje rei sadri naa reenica, kakav
je njihov redosled, kojim vrstama rei pripadaju, te kako se sukce
sivno grpiu u konstrukcije na raznim nivoima sintaksike strukture.
Sintaksike funkcije takoe se mogu oitati iz dij agrama, iako nisu
eksplicitno naznaene: IS koj a proistie iz R ulevo od GS automatski
dobij a funkciju subjekta reenice, GS funkcionie kao predikat, IS
koja potie od GS udesno od G je u funkciji objekta, a u sastavu
IS, P je atribut dok je I centar. Ovo je, dakle, prikaz forme u kojoj
je tako proizvedena reenica spremna da bude izgovorena ili napisana,
i time direktno dostupna naim ulima - to je njena povrinska struk
tura.
Ali mi o ovoj reenici znamo jo poneto, to se ne vidi ne
posredno iz ovakvog prikaza. Naime, ako malo zaeprkamo ispod
1 92
UVOD U OPT LINGVISTKU
njene povrine i pogledamo ta je sve njome reeno, makar i samo
impli citno, zakljuiemo da ona u jednom dubljem sloju strkture
zapravo sadri tri stava, predikacije i l i , ako hoemo, reeni ce: l. ma
ka juri mi a, 2. maka je gl adna i 3. mi je mal i . Razraujui sli ku
l l , ovo saznanje moemo uproeno da prikaemo slikom 18.
R,
IS GS
I
G IS
l A l A
maka IS GS
juri I
R
3
l
/
.l
A
I G PS
mtsa
l l
l
IS GS
p
l
/
l
I G PS
maka je gladna
l l
l
p
l
mi je mali
Slika 18.
(Novi si mbol PS - pridevska sintagma). Iz ovoga vidimo da su R2
i R3 uklopljene na odgovarajui m mesti ma u R1 - u njen subjekt,
odnosno objekt. Ovaj dijagram, pri metno apstraktniji od prethodnog,
pri kazuje plan na kojem se konstitui u znaenja koja e biti i skazana
i spi ti vanom reenicom u njenom zavrnom obl iku, koja se ne mogu
di rektno iz njega oi tati ali se mogu i zvesti na osnovu naeg jezikog
znanja; to je, dakle, prikaz dubinske strukture nae reenice, u ok
vi ru transformacionog modela.
1 93
RNKO BUGARSKI
Prema izloenom, znaenj a triju navedeni h stavova - ' maka
JUn mia' , ' maka je gladna' i ' mi je mal i ' - kombinuju se da bi
dala ukupno znaenje reenice Gladna maka juri malog mia. Al i
kako se od apstraktne dubinske strukture dolazi do konkretne povri n
ske strukture - u naem sluaju, od slike 1 8 do slike 1 7? Prema trans
formaciono-generativnoj gramatici, koja i plazi od razl i kovanj a ovih
dvaju pl anova strukture u jeziku, veza izmeu nji h uspostavlj a se pu
tem transformacija- formalnih operacij a koje, delujui na dubi nsku
strukturu reenica, ni zove elemenata preobraaju u sukcesivno manje
apstraktne ni zove sve dok se ne stigne do povrinske strukture.
Ovaj sloeni mehani zam ovde ne moemo podrobnije pri kazati .
Ipak, sasvim priblino - i sluei se ovog puta ekonomi nijom al
ternativnom notacijom putem zagrada - struktura na slici 1 8: (maka
(maka je gladna) juri mi a (mi je mali)) najpre bi bi l a podvrgnuta
relativnoj transformaciji, iji m dejstvom bi ponovljene i menice bile
zamenjene odgovarajuom zamenicom: (maka (koj a je gladna) juri
mia (koji je mal i )). Zatim bi tako dobijene rel ativne klauze bile re
dukovane bri sanjem zamenica (koje su obavile svoju ulogu) i po
moni h gl agola: (maka gladna juri mi a mali). Potom bi transfor
macijom i nverzije pridevi bili prebaeni i spred i menica, i to u obl i ku
prl agoenom ovom poloaju, to bi konano dalo povrinsku struk
tur Gladna maka juri mlog mia.
Sl ino ovome, u reenici Bogdan je bio nagovoren da ode mi
i spravno razumemo da je Bogdan zapravo objekt gl agola nagovoriti
ali subjekt glagola otii, dok subjekt onog prvog gl agola nije i skazan.
Mi, znai , ovoj reenici nesvesno pripi sujemo jednu dvol anu dubi n
sku struktur obl i ka kao na sli ci 1 9.
(Dij agram predstavlja prikazanu reenicu (RI) kao strukturu u
iju je gl agolsku si ntagmu (GS) uklopljena druga reenica (Rz) na
mestu dopune objekta (IS levo od nje). Neiskazani subjekt u R1 pr
kazan je takicama u poziciji koja mu pripada, a koju bi mogle da
popune i menike si ntagme tipa Neko, Jelena i sl. Kako bi smo istakli
da je re o dubi n skoj strukturi, i menice i glagoli ostavljeni su u obliku
nominativa, odnosno i nfni ti va) . Postepeni m transformi sanjem ove
1 94
UVOD U OPT LINGVISTIKU
strukture dolo bi se do povrinske strukture reenice Bogdan je bio
nagovoren da ode. Od naznaene osnovne strukture nije mnogo ostalo
u spoljnom obliku reenice, jer su transformacije koje dovode do nje
ga temelji to zatrle si stem dublji h gramatikih odnosa koji odreuju
njeno znaenje. Meuti m, mi ovu reenicu ipak razumemo na nave
deni nai n, ak i bez nekog eksplicitnog uputstva za takvo tumaenje.
Ovo pokazuje razliku i zmeu naeg apstraktnog i intuitivnog jezi kog
znanja i konkretnih jezikih ostvarenja, to je jedan aspekt razlike
(i staknute ve u odeljku 1. 3) izmeu jezike sposobnosti i govorne
delatnosti.
IS GS
G IS
R
z
l
nagovoriti I IS GS
Bogdan I G
Bogdan otii
Slika 19.
Formalno gledano, transformacije i zvode etir vrste operacij a,
koje su zastupljene i u dati m primeri ma ali koje emo radi j asnoe
i posebno ilustrovati (uz uopten ematski prikaz pri kome je dvo
struka strelica si mbol transformacije) : /. dodavanje novi h elemenata
1 95
RKO BUGASKI
(AB = ABC: Aca voli Gocu = Aca voli Gocu i Jecu); 2. bri sanje
postojeih (ABC = AB: Aca voli Gocu i Jecu = Aca voli Gocu);
3. prmena njihovog redosleda (ABC = ACB: Aca voli Gocu =
Goca voli Acu); 4. zamenjivanje jednih drgima (ABC= AD: Aca
voli Gocu = Aca voli Jecu). Ove operacije omoguuju da se, pol azei
od jednog zajednikog apstraktnog jezgra, na foralno strog i dosle
dan nai n izvode rani tipvi gramatiki i semantiki povezanih re
enica - potvrdnih i odrinih, upitnih i zapovedni h, aktivnih i pasiv
nih, prosti h i sloenih, nezavisnih i zavisnih, i svih drgi h.
Transformacije su otuda deo ire aparature za proizvoenje i l i
generiranje reenica u pri rodnim jezicima. Jedan generativni meha
ni zam poseduje svojstva eksplicitnosti i predvianja, tj . nabrajanja
u matematikom smislu, ime se u potpunosti odreuje domen nje
govih objekata. Radi poreenja, potencij alno bskonani niz brojeva
l, 7, 5, ll, 9, 1 5, 1 3, 1 9, 1 7, 23, 2 1 . . . generiran je pravi lom
"
poi
od l pa naizmenino dodava j 6 i oduzimaj 2". Donekle analogno
ovome, generativna gramatika nekog jezika je si stem pravi la koji spe
cifkuje moguu formu svih reenica toga jezika, i samo nji h (koji ,
dakle, spreava generiranje negramatinh nizova kao npr. malog
gladna mia maka juri ili mia gladn malog ili maka maka ma
ka) - i to bez obzira na to da li je neka od tih moguih reenica u
dosadanjoj istoriji datog jezika nekada ve i zgovorena odnosno na
pisana, i l i jo nije.
Gramatika koja operi e ovakvim generativni m pravi li ma i uz
to se slui transformacijama naziva se transformaciono-generativna
gramatika. Ona nastoji da simul iranjem ovekove jezike sposobno
sti osvetli pri rodu uveliko nesvesnog znanja u posedu svakog govor
nika-sluaoca. Prikazujui ljudski jezik kao sloen, apstraktan i u ve
li koj meri univerzalan sistem pravila za povezivanje zvuka i znaenja,
ona trai nove puteve ka dubljem razumevanju oveka kao inteligent
nog i stvaralakog bia, sposobnog da jedan takav si stem bez tekoa
usvaja i upotreblj ava.
1 96
12. Leksikologija
1 2. 1 . Rei i lekseme
U prethodnom poglavlju videli smo da su osnovne jedinice sin
takse rei. A ta je re? Iako obini govornici i maju razvijeno oseanje
za ovu vrstu jedinica svoga jezika, re je - kao i reenicu - teko
defni sati tako da se u potpunosti zadovolje strogi lingvistiki krite
rijumi , naroito ako defnicij a treba da obuhvati jezike raliite struk
ture. (U odeljku 4. 3. videli smo kako se npr. kod plisintetikog tipa
rel ativizuje razlika izmeu rei i reerice). Moe se ipak rei da je
re celovita i samostalna jezika jedinica, nastala u konvencionalnom
spregu zvuka i znaenj a time to je pojedinim fonemama ili kombi
nacij ama fonema (npr. i, u, ako, jesti, priatelica) pridruen odreen
i srazmero stalan poj movni sadraj . Ova veza je u nael u naj vei m
delom prizvolna, utoliko to se i sti sadraj u raliitim jezicima
povezuje sa razliiti m gl asovnim i zrazom, ali ona u okvi r j ednog
jezika postaje obavezna za sve koji se nji me slue. Plan i zraza u rei
kao jezikom znaku moe biti ostvaren i grafk, dakle grafemama
umesto fonemama; tada govorimo o pisanoj rei nasuprot govorenoj .
U jednom jeziku moe s e uz i sti izraz vezati vie od jednog sadraj a,
i obruto. (Ovakvi semantiki odnosi bie razmotreni u narednom
poglavlju).
I kada je deljiva na vie morfema, re zadrava unutranj u ce
lovitost koja se ogleda u akcentuaciji , morfolokoj strukturi , sintak
sikom funkcioni sanju, pi sanju i dr. S druge strane, re je u znatnoj
meri samostalna u odnosu prema veim jedinicama, odnosno kon-
1 97
RNKO BUGARSKI
strukcijama kao to su si ntagme ili reenice, jer moe da stoji sama
za sebe, kao najmanj a slobodna jezika jedinica koj a moe da obra
zuje i potpun iskaz. No ovo je samo granini sluaj : i skazi najee
sadre vie rei povezanih u reenice.
Iz nai h raniji h ramatranja proi stie da se duina rei moe
i zraziti na razne naine - kroz broj fonemalgrafema, morfema ili slo
gova, pa tako rei mogu da sadre jednu ili vie fonemalgrafema, da
budu jednomorfemske ili vi emorfemske, jednoslone ili vi eslone.
Ali duina nije nikakvo merila statusa rei kao jezike jedinice: i i
neprikosnovenost podjednako su rei. Ako donju granicu duine rei
ini jedna fonemalgrafema ili morfema, gornja granica se moe odre
diti samo pribli no, tako to emo da kaemo da su u nekom jeziku
retke rei sa vie od, recimo, dvadesetak fonemalgrafema ili pet-est
morfema. A u ovom pogledu jezici se osetno razlikuju; tako su jed
nomorfemske i jednoslone rei u engleskom znatno ee nego u
srpskohrvatskom, a rei u nemakom - iz razloga navedenih u odeljku
10. 2 - mogu da budu due nego u veini evropskih jezika.
Takoe se ne moe tano rei koliko rei ima u kojem jeziku,
niti koliko njih znaju pojedinci. lako svi jezici u pri ncipu imaju do
voljno rei za potrebe svoji h govorika, te potrebe se veoma razlikuju
u primitivnim i vi sokoravijenim zajedni cama, pa pojedini jezici ve
rovatno i maju izmeu nekoliko hilj ada i nekoliko stoti na hiljada rei .
Ali pri ovako velikom rasponu treba i mati na umu da su razlike si
guro daleko manje ako se ograniimo na rei u optoj upotrebi , jer
u leksiki najbogatiji m jezici ma glavnina ovog fonda otpada na stru
ne i druge specijalne rei, poznate samo uim krugovima. Pitanje je,
dakle, ta e se sve raunati. Pri mera radi , veliki Vebsterov renik
engleskog jezika sadri oko 600.000 rei , a oekuje se da e srpsko
hrvatski renik Srpske akademije nauka i umetnosti , ija je izrada u
toku, da obuhvati do 40.00 rei . Meuti m, ako bismo uzeli u obzir
sve strune terminologije (koje ionako ne mogu da uu u bilo koji
opti renik) morali bi smo da raunamo sa milioni ma naziva u zo
logiji , hemiji , elektrotehnici i svim drugim nauni m oblastima.
A to se tie pojedi naca, broj rei koji ma oni barataju u sva
kodnevnom ivotu vi estruko je manji , i kod obrazovani h ljudi u raz-
1 98
UVOD U OPT LINGVISTIKU
vijeni m savremeni m drutvi ma moda i znosi dvadesetak hiljada.
Povrh ovoga, strunjaci dakako pznaju manji ili vei deo termino
logije oblasti koji ma se bave. P svemu tome treba ralikovati ak
tivnu i pasivnu leksiku, tj. rei koje sami upotrebljavamo i one koje
razumemo, tano i li priblino, i ako se nji ma ne slui mo. U svi m ovi m
oblasti ma teko j e davati preciznije podatke, jer s u pitanja obima i
granica leksike i leksikog znanja veoma sloena, a dosad obavljena
merenja i maju samo probnu vrednost.
lako se u vezi s renikom obino govori o reima, re kao
jedinica renika (leksikona, vokabulara) jednog jezika, sa svi m nje
ni m gramatiki m oblicima i mogui m frazeoloki m proirenj ima, u
strunoj li ngvistikoj terminologiji naziva se leksema (po analogiji
sa fonemom kao jedinicom fonologije i morfemom kao jedinicom
morologije). Tako je RADITI jedna leksema, koja se u pojedi ni m
reenicama manifestuje nekim od svoji h oblika (On e raiti; ja ra
dim; ti rdi; mi smo radili; i td. ; radi i sticanja kontrasta, leksemu
samo u ovoj pri lici tampamo veliki m slovima). Iz ovog sledi da je
leksema, kao jezika jedinica leksikog nivoa, apstraktne prirode, dok
su njene reenine realizacije konkretne - te da je, strogo uzev, re
jedinica sintakse, dok je leksema jedinica leksikona. Stoga i renici
zapravo registruju lekseme, a ne rei : pojedine odrednice u nji ma od
nose se na lekseme, a njihovi razliiti oblici tu se ne daju jer se
obrauju u gramatici . Skup svih oblika jedne lekseme ini njenu pa
radigmu.
Lekseme su esto due od jedne rei . Izrazi kao snai se, odrei
se, razii se i sl . ine leksike jedinice, kao i engleski dvol ani gl agoli
tipa drink up ' i spiti ' , run away ' otrati ' , switch o.f' i skljuiti ' , pa se
obino navode u renicima i spod osnovnog glagola. Takav status i ma
ju i mnogi ustaljeni i zrazi i l i frazeologizi: Bela kua ( sedi te pred
sednika SAD u Vai ngtonu) jeste jedna leksema, i ako je bela kua
(u znaenju bi lo koje kue ble boje) samo sintagma sainena od
dve lekseme. U mnogim sluajevima znaenje lekseme nije prost zbir
znaenja njeni h sastavnih delova: ako si ntagme policijski pas i ruski
aj upuuju na jednu vrstu psa odnosno aja, to ne vai za lekseme
1 99
RNKO BUGASKI
morski pas i umadiski aj. Frazeologizmi ovog potonjeg tipa, ije
se znaenje mora psebno nauiti kao celina - i koji otuda predsta
vljaju posebnu tekou pri uenju strani h jezika - zovu se idiomi.
(Upor. i ispod ita, sitna riba, hvatati maglu, biti na konju, nositi
glavu u torbi). Uzgred reeno, slinost rei idiom i idiot nije sluajna,
jer obe potiu od gr. idios 'svoj, svojstven' , otda i 'drkiji od drgih,
na svoju rku' . A terin idiom, osi m ovog fraeolokog znaenja ima
i soiolingvistiko znaenje jezika ili jezikog varijetta.
Uobi ajene leksike veze tipa vedr nebo, srdaan pozdrv, he
miska olovka, koje pkazuju npr. koji se pridevi esto kombinuju sa
koji m imenicama, ali bez formiranja vrsti h frazeoloki h jedinica, zo
vu se kolokacije. U neki m stilovima, kolokacije prerastaju u klie
neprekidnim ponavljanjem ili pak srastanjem i okotavanjem njihovi h
elemenata (mali ekrn, rdni nard; eklatantan primer kardinalna
greka). Sve pomenute frazeoloke kategorije preli vaju se jedna u dru
gu bez otrih granica.
Prouavanjem leksikih jedi nica i leksikog sastava jezika bavi
se leksikologija; ona se dodiruje sa morfologijom, iji je predmet
unutranja strktura rei, i naroito semanti kom, koj a posebno istra
uje znaenje rei. Sama Ieksikologija ima nekoliko grana. Poreklo
i istorijski razvoj leksiki h jedinica ine podruje etimologije (v. ode
Ij ak 4. 2) . Slinog usmerenj a je i onomastika, koja prouava vl astita
imena: ljudi (antroponime), naroda (etnonime), mesta (toponime),
vodeni h povrina (hidronime), planina (oronime), itd. Strunim na
zivima bavi se terminologja, iji domen obuhvata narodna imeno
vanja i klasifikacije (bi lj aka, ivotinja, bolesti i dr. ), tradicionalne na
zive u raznim zanati ma i drgim obl asti ma ivota, kao i standardi
zovane termi ne savremenih strunih i naunih podruj a. Frazeoloke
kombinacije leksikih jedi nica idu u domen frazeologije.
Rezultati leksi koloki h i straivanja kori ste se u leksikografji
pisanju renika. Renik u ovom smislu - za razliku od renika
kao dela strukture jezika - jeste publi kacija koja si stematski regi struje
i tumai vei ili manji , optiji ili poseban deo ukupnog fonda rei
jednog i l i vi e jezika. Renika ima raznih vrsta; po broju jezika koje
20
UVOD U OPT LIGVISTKU
obrauju, oni mogu biti jednojezki, dvojeziki i viejeziki; p
nameni kolski, priruni, akademijski i dr. ; p vremenskoj pro
jekciji etimoloki, istorijski i savrmeni; po obuhvatu opti i
specijalizovani; po sloju jezika koji zahvataju ortogafski, akcen
toloki, gramatiki, terminoloki, frazeoloki (tu spadaju i renici
knjievne i dijalekatske leksike, sinonima, stranih rei i dr. ); itd.
U jezicima sa alfabtski m sistemom pisanja, renika graa
obino se izlae azbunim odnosno abecednim redom, ali se u sp
cij alne svrhe kori ste i drugi pri ncipi organi zacije. Tako postoje te
zaori, u kojima je graa rasporeena prema poj movima, na osnovu
neke kl asifkacije date oblasti ; kod slikovnih renika tehnikog ka
raktera rei su sistematski povezane sa crtei ma, uz uzaj amno upu
i vanje. A za lingvi stika i straivanja kori sni su frkvencijski renici ,
koji daju podatke o uestalosti pojedinih jedinica u tekstovi ma, i
obratni (inverzni) renici , gde su odrednice ispisane od poslednjeg
slova ka prvom, pokazujui npr. sa koji m se sve osnovama kombi nuju
pojedini nastavci .
Kao knji ga o reima, renik se naelno razli kuje od enciklo
pedije kao knj ige o stvari ma, a izmeu ovi h kategorija nalazi mo lek
sikon kao reniki sreen popi s obj anjenih pj mova neke strune
i l i ivotne oblasti . No kako ni ovde nema uvek j asnih granica, su
sreemo se sa renicima, enciklopedij ski m renicima, leksikoni ma i l i
ak enciklopedij ama knji evnih termina, li ngvi stike, graevi narstva,
l i kovnih umetnosti , kulinarstva i mnogih drugih oblasti . Po obuhvatu
i koliini tumaenja enciklopedija je vea od leksikona, ali se pome
nuti nazivi razliito kori ste, pa njihova poj ava u naslovu neke publi
kacije ne mora da bude pouzdan putokaz u pogledu pristupa grai
koju sadri . Najzad, onima koji ue strane jezike preporuuj e se da
izbegavaju depne reni ke, koji su po pravilu veoma komercijal an ali
leksi kografski sumnji v proizvod, i da se orjentiu na renike srednjeg
formata, kako jednojezike tako i dvojezike.
201
RKO BUGASKI
1 2. 2. Struktura renika
Leksike jedinice - koje emo sada ponovo zvati reima umesto
leksemama, jer je tako uobiajeno - mogu se deli ti i razvrstavati na
razne naine. O gramatikim podel ama bi lo je rei ranije, a o se
mantiki m kategorijama u reniku govoriemo u sledeem poglavlju.
Ovde emo da razmotrimo pdele koje su izrazi tije leksikoloko-sti
li stikog karaktera, i koje pokazuju da renik jednog jezika nije ho
mogen nego sadri razliite ukrtene slojeve, koji se oi tuju kako u
sinhrnijskoj strkturi tako i u dij ahronijskom razvoju. Osnovu ovih
klasifkacij a ine prostiranje, stari na, upotreba i poreklo rei .
Po prostiranju se razli kuju rei ograniene na jedan lokalitet
ili regiju (lokalizmi, dijalektizmi, regionalizmi, provincijalizmi i
sl. ), one koje pripadaju celom jeziku, i one rairene u vie jezika
(interacionalizmi v. i odeljke 3. 3. i 1 0. 3).
Po starini se iz sloj a obine savremene leksike izdvaj aju, kao
sti lski obeleeni, s jedne strane arhaizmi (starije rei retke upoteb
i samo u posebnim prilikama, kao velmoa, akov, pender aber), a
s druge strane neologzmi ( sve novije rei, ukljuujui i domae ko
vanice koje neretko deluju nezgrapno, kao prebukirati, aerozagaenje,
inokorespondent i l i lo-ule).
Po upotrebi se rei mogu deliti na vie naina. Prvo, na opte,
kojima se slue svi govorici nekog jezika, i posebne, koje upotre
bljavaju samo neki krugovi (ovde idu i sve rei iz strunih i naunih
terminologija - npr. samit, trnsplantacija, proton, fonema). Drugo,
na govore i uene ili knjike (upor. npr. parove zgrada i zdanje,
prenos i transfer teskoba i anksioznost, oni lekar i okulist). Tree,
na standardne ili knjievne, koje se ocenjuju kao punopravan deo
standardnog ili knji evnog jezika, i nestandardne i li neknjievne,
koje u nekom pravcu odstupaju od nore.
Ovde, meutim, treba imati u vidu injenicu da se norme go
vorog i pisanog jezika u poneemu razi laze. Stoga tzv. kolokvija
lizi - rei i irazi karakteri stini za neformalni govorni jezik, kao
202
UVOD U OPT LINGVISTIKU
banka ili stotka u znaenju novanih jedinica, crjak u znaenju crog
vi na, ili stran u znaenju ' odlian' - pripadaju govorom standrdu
i ako se izbgavaju u formalnom pisanom jeziku. U svakom sluaju,
nj i h ne treba meati sa argonizmima kao ui stinu supstandardni m
i zrazima, popularim u pojedinim strunim i l i omladi nskm argoni
ma (npr. laja ' kucana stranica' , vetak ' vetako ubrivo' , cuger
' brzopotezni ah' ; som ili cigla u znaenju novanih jedinica, keva
' majka' , riba 'devojka' ). Ve pomi nj ani dijalektizi i drugi regio
nalni i zrazi (mlogo m. mnogo, vas m. sav, piva m. pivo) takoe ne
i du u knji evni standard, kao ni razni vulgarizmi (prostake rei ,
koje su u nekontrli sanom govoru este ali se retko kad pi u).
Najzad, po poreklu se rei dele na domae i strane, ali kako
je ova podela esto sasvim uslovna na njoj emo se neto due zadr
ati - vodei rauna i o optiji m napomenama o ovom pi tanju datim
u odeljku 5. 4. Strani m rei ma obino se smatraju one koje su po
zajmljene iz nekog drugog jezika, pa u eti molokom smislu ne ine
deo i zvorne, tj . domae leksike. Ali takve rei , ako za nji ma ima
potrebe u jeziku koji i h preuzima, prolaze kroz proes adaptacije (po
men ut u odeljku 1 0. 3) i posle i zvesnog vremena se u njemu sasvim
odomauju. Ovaj proces odvij a se u vie faza, a kao se rei po
zajmljuju u razna vremena, u reniku se uvek mogu ralikovati rei
koje su se ve potpuno odomai l e (u toj meri da nestrnj aci vie i
ne oseaju njihovo strano poreklo), one ije je prihvatanje u toku
i ako je strani izvor vidljiv, i one koje se tek pojavljuju kao strani
neologi zmi, normalni u jeziku davaou ali jo nepri hvaeni u jeziku
pri maou. Na drugoj strani , jezik mogu ve uveli ko da naputaju po
zaj mljene rei koje su bile potrebne u jednom ranijem razvoj nom p
riodu, ali su odigrale svoju ulogu i tonu u zaborav kao arhai zmi .
Za prvu ilustraciju posluie nam tzv. turcizi - rei preuzete
i z turskog, ili psredstvom turskog a izvoro i z arapskog ili prsijskog
(u ovom drugom sluaju turski igra ulogu jezka posrdnika). Svako
ko govori srpskohratski l ako e da oceni da su neke rei turcizmi ,
i ako moda i ne zna tano ta svaka od nji h znai - npr. baksuz,
belaj, sokak, konak, eglenisati, begenisati, aikovati. Neki drgi tur-
203
RKO BUGAK
cizmi , jo uvek u aktivnoj upotrebi , i maju prema sebi i domau al
ternativu (komia/sused), a nekada opet moemo samo da biramo
izmeu rei turskog i grko-latinskog porekla (zejtin/ule), ili turskog
i nemakog (boja/arba).
Ali ima i turcizama koji su danas najobinije, standardne rei
bez koji h bi se teko razgovaralo o pneemu to je deo nae sva
kidanjice. Kako bismo spavali bz arava, jastuka i jorgana, i li se
umivali bz sapuna i pekir?
to
sc nas tie, moe se rei da se u obinoj upotrebi jezika osl anj amo
na nekakvu preutnu saglasnost o znaenju rei , ne bri nui mnogo
za problematine granine sluajeve.
A kada su u pi tanju tzv. prirodne kategorije, izgleda da mi ka
si fkujemo predmete na osnovu
"
porodinih
"
sl inosti , pri emu se
unutar tako odreenih klasa po svom znaaju izdvajaju tipini nosioci
njihovih osobina, koji ma onda pripada uloga prirodni h prototipa. Ta
ko postoje arine boje nasuprot prelazni m nijansama, jabuka se do
ivljava kao bolji predstavnik kategorije voa nego lubenica, a sl avuj
i l i crvenda imaju u popularnoj predstavi vie
"
ptijeg
"
u sebi nego
urka i l i noj , i ako se i ove drge prepoznaju kao pripadnici i ste kl ase
(samo mnogo manje tipini). Verovatno i mamo sline prototipske
predstave o stolovi ma i stolicama, aama i olj ama itd. , koje nam
omoguuju da se u ivotu snalazi mo, i u govoru razumemo, i onda
kada su fenomeni okolnog sveta zapravo konti nuirani pre nego jasno
isparcelisani - to je samo jo jedan pri mer kako jezik analizir i
klasikuje stvarost, utiskujui u nju svoje kategorie (v. odelj ke 2. 2.
i 2. 3). (Kategorizacija i prototipi ine deo aparata danas veoma ak
tuelne kognitivne lingvistike. )
Rei iz pojedinih semantiki h polj a mogu da budu neutralnog
ili pak lino obojenog, emotivnog ili ekspresivnog znaenja. Dok je
kua obinog predmetnog znaenja, kuica moe da ima i prateeg
hipokoristikog znaenja (
"
od milja", kao kod mamica, sini, Paja
- upor. svoja kuica svoja slobodica), a kuerina - pejorativnog (po
grdnog, kao kod nourd, rupaga, selendr). Hipokori stici se esto,
kao u datim primeri ma, pdudaraju sa deminutivima, rei ma koje
2 1 5
RKO BUGASKI
oznaavaju neto umanjeno, a pjorativi sa augmentativima, onima
koje oznaavaju neto uveano. Ali nisu retka ni ukrtanj a ovih di
menzija: novinari i l i oveulak obino je pogrdno, dok je pohvalno
oveina (danas ve zastarelo) i ludina; svetina je opet pogrdno, kao
i arhaizam puina (
"
Puina je stoka jedna grdna
"
, kae turski vezi r
kod Njegoa) . Nekada vanjezika stvarnost moe da poremeti
"
nor
malno
"
vrednovanje izvedenica, pa u ni zu stan-stani-stanuga zna
enje drugog lana nije nuno hipokori stiko, niti treeg pejorativna,
i ako bismo po tvorbi i zvuku oekival i da bude upravo tako!
1 3. 3 Znaenje reenica
Pojedi nano uzete rei ni kako nisu iskljuivi nosioci znaenj a
u jeziku, jer su kombinacije rei u si ntagmama i reenicama takoe
proete znaenjem. Nekada je za razumevanje znaenja cele konstruk
cije dovoljno znati znaenja rei koje je tvore, ali esto znaenje celine
nije prosto zbir znaenja sastavnih delova nego nov kvalitet. Nema
nikakvih problema sa reenicom Milan stavlja novac u torbu svaki
put kad krene u selo, a vra se sa krompirom u daku, ali i zmena
samo dveju i menica mogla bi da uspostavi dva spoj a koj a se ne daju
razumeti idui re po re: Milan stavla glavu u torbu svaki put kad
krene u selo, a vraa se sa makom u daku. Stranac koji je nauio
srpskohrvatski ali nije upznat sa idiomatikom ovog jezika verovatno
bi nas gledao u udu ako bismo mu za nekoga nesrenika rekli da
je poao grlom u jagode, obrao bostan i na kraju otegao papke! (V.
i napomene o idiomima u odeljku 1 2. 1 ).
Kao i rei, i reenice stoje u razni m vrstama znaenjskih od
nosa. Neke i lustrju odnos ekvivalentnosti i l i pararaze (to je sino
ni mija na nivou reenice, npr. aktivna Sagrdili su most i pasivna
Most je sagraen); druge, odnos logike kontradikcije (npr. Ovaj
neenja je oenjen) ili pak tautologije (npr. Ovaj neenja je neoe
njen); a neke su, opt, sintaksik dvosmislene (to je polisemija na
nivou reenice, npr. Jovanu je lako verovati, to moe da znai bilo
a. ' Lako je Jovanu da verje' i l i b. ' Jovanu se l ako verje' ; ali upor.
2 1 6
UVOD U OPT LINGVISTIKU
Jovanu je lako gladovati, to moe da i ma samo znaenje kao pod
a, i Jovanu je lako podvaliti, sa znaenjem samo kao pod b).
Za razliku od leksike dvosmi slenosti , koja potie od homoni
mije ili polisemije pojedinih leksikih jedinica, sintaksika dvosmi
slenost je rezultat susreta razliitih sintaksikih struktura u istoj povr
inskoj formi (v. i odeljak 1 1 .4) . Ona se j avlja ve na nivou sintagme;
tako stvarne umetnika moe da se odnosi na stvaralatvo ij i su
izvor umetnici ( ' umetnici stvaraj u' ) ili pak na stvaralatvo iji su pro
izvod umetnici ( ' neko stvara umetni ke' ) , a sl ino dvostruko tumaenje
imaju i sintagme kao bombardovanje saveznika ili kritika lanstva.
Nasuprot tome, zavijanje vetr ima samo ono prvo tumaenje ( ' vetar
zavija' , ne i ' neko zavija vetar' ), a itanje knjiga samo ovo drugo
( ' neko ita knjige' , ne i ' knjige itaj u' ); ovo drugo vai i za zavianje
sarme, to nas usput podsea i na leksiku dvosmislenost rei zavi
janje. (Upor. i ornje Kraljevia Marka prema zidanje Skadra u naim
narodni m pesmama).
Obe vrste dvosmislenosti - koje, kako se moda nasluuj e i iz
upravo dati h pri mera, praju irke mogunosti za igr rei ma, ali
i za psniko istraivanje jezikih sredstava - razreavaju se u kon
tekstu, izdvajanjem nekog od potencijalnih znaenja. Stoga je dvo
smislenost obeleje i zolovanih jedinica i struktura vie nego vezanog
govora, gde se obino razume koje se znaenje ima u vidu, pa su u
jezikoj komuni kaciji stvari nesporazumi ove vrste srazmero retki .
Tako, ako na pitanje Gde je kosa? sledi odgovor Na glavi, aktuali zuje
sc (realizuje, ostvaruje) jedno od znaenj a vi eznane rei kosa, dok
hi odgovor U dvoritu pre aktuali zovao drugo. Slino tome ali neto
s l oenije, ako kaemo Podigao bih novac . . . i tome dodamo . . . ali je
/){mka bila zatvorena dobiemo jedan semantiki sklop, dok bi druk
ij i dodatak o ali je neko naiao nametnuo sasvim drukije tumaenje
prvog dela i skaza (uzimanje sopstvenog novca iz banke, nasuprot do
sl ovnom podizanju tueg novca sa ulice).
U reenicama se jeziko znaenje leksikih jedinica na sloen
nai n kombinuje sa
"
vanjezikim znaenji ma
"
, odnosno sa znanji ma
koj a mi posedujemo o svojstvima odreenih stva i poj ava, o prrodi
21 7
RKO BUGASKI
sveta o kojem govorimo jezikom. Pri tome se znaenje, za koje smo
ve ranije ustanovili da predstavlja ceo kompleks odnosa, ne moe
svoditi na pjedine komponente - bar u lingvi stici , za razliku od p
sebnih interesovanj a i ciljeva flozofske ili logike analize jezika. Sto
ga se ono ne moe izjednaavati sa referencijom ili denotacijom, jer
nam je ve pznato da jeziki i zrazi mogu imati znaenje ak i kad
im ne odgovara nikakav segment realnog sveta: reenica Sadanji
kral Francuske je elav sasvim je razumljiva nezavi sno od injenice
da je u njoj pmenuta zemlj a danas republika.
Sl ino tome, kriterijum istinitosti reenica, vaan za neke pravce
u flozofji jezika, u obinoj upotrebi jezika nije presudan za znaenje.
Kako ve takoe znamo, neistiniti pa i svesno l ani iskazi nisu retki
u jeziku;, a ako hoemo da se malo poigramo i sa logikom, ustano
viemo da je reenica Ova reenica je lana logiki apsurdna, jer je
ona istinita samo ako je - l ana! Jasno je da se znaenje ne moe
poi stovetiti ni sa milenjem, jer se i sta misao moe u jednom jeziku
izraziti na razliite nai ne, putem ve pomenutih parafraza (npr. Sa
gradili su most/Most je sagraen), a vi ejezina lice bi je povrh toga
saopti lo na jo nekoliko naina u raznim jezici ma koje
p
oznaje.
(Upor. i razmatranje u odeljcima 2. 2. i 2. 3).
Umesto svoenja reeninog znaenja na njegove pojedinane
di menzije, treba imati na umu uzajamnu povezanost mogunosti je
zikog si stema na planu znaenja, obleja onoga o emu se govori ,
te znanja, potreba i namera samih govorika. Reenica Da li da vra
timo dete u zooloki vrt? i ma odreeno znaenje, i mi moemo da
zamislimo situaciju u kojoj bi se ona mogl a prirodno javiti . Meuti m,
ako u njoj re dete zamenimo reju impanzu, ta leksika promena
nametnue nam sliku jedne sasvim drukije situacije, a ako potom
na i sto mesto stavimo re veterinara dobiemo treu, opet bitno druk
iju sliku. U prvom sluaju sagovorici bi mogli da budu roditelji
ije dete plae zato to su krenuli iz zoolokog vrta iako se njemu
jo ostaje; u drugom, prolaznici koji su uhvati li ml adune majmuna
u bkstvu pa razmatraju mogue alterative; a u treem, poznanici
koji su negde odvezli veteri nara pa se pitaju da li je vreme da ga
2 1 8
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
vrate na posao. Ovde stvar oigledno nije samo u prostim leksikim
zamenama (kao kada bi smo umesto dete stavili deaka), nego je za
i spravno tumaenje ovih reenica neophodno nae pznavanje bia
kao to su deca, impanze i veteri nari, nji hovih svojstava i prebivalita.
Znaenje je tesno vezano sa upotrebom jezika, tokom koje se
ono uveliko konstituie i kristalizuje. Ovo pitanje bie predmet na
rednog pogl avlja, ali emo ve ovde uiniti neke napomene u nepo
srednoj vezi sa semantikom reenice. Nai me, mnogi i skazi se u kon
tekstu komunikacije i spravno razumeju i ako su zbog slabijeg pozna
vanj a gramati ke, i z nepanje ili nebrige tako sroeni da bi sami po
sebi morali da i zazovu nedoumicu. Na zahtev da izda tablete za gla
vobolu, apotekar e razumeti da ono za zapravo znai protiv, i nee
se zadravati oko jezikih fnesa. Unezverene majke koje van redov
nog radnog vremena dovedu decu u dom zdravlja i tamo proitaju
obavetenje Doktor prima samo sa visokom temperaturom verovatno
e da pri me nameravani sadraj porke, moda i ne pri meujui da
bi ovo po gramatici moralo da znai neto doi sta neobino - da lekar
pri ma decu na pregled samo kad on sam i ma vi soku temperatur! A
i naj vei pesi mist, pri metivi u prolazu ulicom natpi s Dans ne kolje
mo, po svoj pri lici e da ga shvati kao i nformaciju o tome kada se
u toj radnji moe oekivati svee meso, a ne, na primer, kao garancij u
da se tog dana to mesto moe posetiti bz opasnosti po ivot.
Ovo nas dovodi i do optijeg pitanja odnosa gramatike i se
mantike, na koje emo se u zakljuku sasvim kratko osvrnuti . Ogra
niiemo se na razmatranje nekoliko reenica koje su na neki nai n
l oe formirane, tj . neprihvatlj ive jer odstupaju od pravila konstrui sanj a
reenica; no ovde je bitna injenica da i ma raznih vrsta takvi h od
stupanja, od koji h su neke gramatike a druge semantike prirode.
Reenice Deak je u bati i Deaci su u bati sasvim su normalne,
Jok je sekvenca Deak su u bati neprihvatljiva jer kri gramatiko
pravi lo o slaganju i menice i glagola u broju. Ovaj sluaj je sasvim
j asano S drge strane, reenica Steva je popio meso i sto gramatiki
i zgl eda sasvim u redu (upr. Steva je popio pivo), ali je mi odbacu
jemo iz semantikih razloga, polazei od i njenice da se meso ne
2 1 9
RANKO BUGARSKI
pije - bar u svetu u kome mi danas ivimo. I ovo je dosta jasno.
Nije naroita kompl ikacija ni to to, i ako se ni nokti normalno ne
piju, reenicu Steva je popio nokat lako pri hvata svaki poznavalac
argonskog idioma.
No neto je tei sluaj sa reenicom Bezbojne zelene ideje besna
spavaju. Naa prva i ntui tivna reakcija jeste da je ona besmi slena, i ako
bi bilo tanije rei da je nesuvisla: mi njen smisao razumemo bez
tekoa, ali ga odbacujemo kao
"
nemogu
"
uviajui da se bilo koje
dve susedhe rei u njoj iskljuuju svoji m znaenji ma, bar u obinoj
upotrebi jezika (neki od ovih sklopova mogli bi da se j ave u neki m
vrstama poezije). Ali i sto gramatiki ova reenica izgleda sasvim u
redu, jer i spoljava jednu uobiajenu strktur - i stu koju i lustruje i
reenica Bezbrina mala deca veselo skakuu. I ovde treba pri metiti
da bi kod i stih rei poremeena gramatika strktura urodi l a jo ve
om
"
bsmi slicom
"
- upor. npr. Ieje besna zelene bezbojne spavaju.
(V. i reenice navedene u odeljku 6. 3).
Moemo da zakjuimo da gramati ka i semanti ka stoje u veoma
sloenom uzajamnom odnosu; ta dva plana mogu se u neke svrhe
analitiki razdvajati, ali su zapravo tesno povezana. Razmi lj anje nad
neobinim reenicama moe, naravno, da prui samo jedan od mo
guih poetni h podsticaja za dublje ulaenje u tajanstveni splet odnosa
izmeu gramatike strukture jezika, semantiki h sadraja koji se nje
nom pomou oblikuju i prirode sveta koji nas okruuje. A kako taj
splet svoji m potrebama i mogunosti ma pril agoava ovek kao nosi l ac
jezika, dodajui mu i jednu vanu praktinu, prag mtiku komponentu
po mer svoji h komunikacijskih namera, pogledaemo u narednom
poglavlju.
220
1 4. Pragmatika
1 4. 1 . Govorni inovi
U prethodnom poglavlju vi deli smo da poznavanje znaenj a po
jedi ni h rei nije uvek dovoljno da bi se i spravno razumelo znaenje
od nj i h sastavljeni h reenica. Ali slino se moe rei i za znaenje
reeni ca, koje svoje puno tumaenje dobijaju u kontekstu konkretnih
govori h situacija. Ovde treba da razlikujemo reenicu kao jedinicu
jezi kog sistema od iskaa kao reali zacije te jedinice u govoru. Re
enicu treba razumeti kao tip, a i skaz kao ostvarenje tog tipa u ko
muni kaciji , tj . kao reenicu sparenu s neki m kontekstom u kojem se
njeno znaenje komuni kacij ski interpretira.
Pri ovom razlikovanju, odreivanje raspona moguih znaenja
neke reenice pripada semantici, dok je pripisivanje nekog od tih
znaenja takvoj reenici u kontekstu, dakle i skazu, pitanje pragma
tike- discipline koja prouava upotrebu jezika, posebno sa stanovi ta
komunikaciskih namer govorika i dejstva koje oni posti u sl uei
se jezikom. Drukije reeno, semantika i spi tuje znaenje reenica i
nji hovih sastavnih delova i zvan nekog psebnog konteksta, dakle u
i zol acij i , a pragmatika se bavi tumaenjem kontekstualizovanh re
enica, tj . iskaza, pi tajui kako oni deluj u u pojedi ni m govorni m si
tuacij ama. Granica i zmeu njih, dakako, nije otra - tavi e, esto je
nemogue razdvojiti semantika razmatranja od pragmatiki h.
Ako je reenica tip, njeno ostvarenje u govoru moe da bude
potpuno ili nepotpuno (npr. mnoge reenice su el iptine), gramatiki
22 1
RKO BUGASKI
i spravno i l i u neemu neispravno; potom, znaenje nedovoljno kon
tekstualizovanih reenica neretko je nejasno i l i dvosmisleno, a uz to
se govorici esto slue metaforom i i ronijom, nekada se ale itd.
Zbg toga znane samih reeninih znaenja nije dovoljno za razu
mevanje nekih i skaza; naprotiv, ovek koji bi posedovao samo takvo
znanje, a ne i poznavanje principa upotrebe jezika u naznaenom smi
slu, bio bi u stalnom komunikacijskom sukobu sa svojom okolinom.
Primeri koji slede - uz one date u prethodnom odeljku - trebalo
bi da ovo jasno pokau. Iz novinskh naslova kao to su Dve devojice
ujele meduze i l i Veliki broj studenata ugroava nastavu mi emo,
pragmatiki birajui unutar potencij alne semantike, razumeti ko je ko
ga ujeo, odnosno da nastavu ne ugroava samo deo studenata (za
razliku od drugog dela koji je ne bi ugroavao) nego sama injenica
da i ma mnogo studenata. Isto tako, uspemo da i zluimo nameravano
znaenje odi sta nespretno sroenog naslova Razgovor doktora Petra
Petrovia o braku s pitomcima JNA, ija su gramatika i semantika
nezgodno i spreturane. Izj avu Ovako neto ukusno odavno nisam po
jela shvatiemo ozbi ljno i l i moda ironno, zavi sno od toga kako je
oceni mo u datoj situaciji . Spontano emo se nasmej ati ao ujemo
reenicu Dva takija su se sudarila i dvadeset
kotlanan je prene to
u bolnicu, ali samo zato to znamo da su pripadnici ovog naroda
predmet viceva zbog svog navodnog tvrdiluka; bez toga vanjezikog
znanja ovo ne bi bilo naroi to smeno, to moemo da proverimo
stavljanjem npr. Engleza na mesto
kotlanana.
Dobre i l ustracije pruaju dij alozi . Ako na pitanje Jeste li za
kaf? dobijemo odgovor Od kafe ne mogu d zapim, mi to pri mamo
kao indirektno odbijanje ponude ( ' Znai , nee' ) . Ali ovo pragmatiko
tumenje oigledno nije i znaenje same reenice koju smo uli, jer
ona izvan ovakvog konteksta znai neto sasvi m drugo. Dokaz za
ovo je mogunost da sagovori k nastavi . . . ali ipak jesam, ne mogu
da odolim! i li nekako slino, to nesumnjivo znai pri hvatanje. Ako
na pitanje Ide li na sede lku veers? usledi odgovor
ujem da e
Sona da bude tamo, za njegovo razumevanje potrebno je psebno
znanje o tome u kakvim su odnosima upitani i osoba pomenuta u
222
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
ud). ovoru. Na upit Gde je Bora? moe se dobiti nai zgled sasvi m nesu
v i au uzvrat Ispred Cicine kue vidim ajku/u; meutim, pod uslovom
Li u agovorni ci znaju da se Bora zabavlj a sa Cicom, i da je i z konteksta
j uno da nije re o morskoj nemani nego o popularom nazivu tipa
&ut omobi l a koji Bora poseduje, ovaj zaobi l azni i skaz postaje ekviva
lcntan di rektnom odgovoru Kod Cice!
Al i i sasvim obine reenice, ije znaenje izgleda nesporno,
mogu i mati razliite komunikacijske vrednosti i m se jave u kontekstu
li t uacije, kao i skazi . Pretpstavi mo da nastavnik u uionici kae Vrata
su otvorena. Samo po sebi , znaenje ove reenice je j asno, ali ona
u datoj prlici moe da deluje ne samo kao prosto obavetenje, od
nosno izjava o injeninom stanju, nego i kao obj anjenje zato je u
ui oni ci hladno, kao upzorenje da vrata treba zatvoriti , moda i kao
posrcdan nalog nekome da napusti prostoriju, i slino. Dakle, reenica
koja je po si ntaksikoj formi i zj avna, a po semantikom sadraj u pred
stavlj a tvrenje, pragmatiki deluje kao iznoenje tvrenj a, ali i kao
pozi v, uputstvo itd. A si ntaksiki zapovedne reenice i maju pragma
ti ko dejstvo zapovesti (Sedi i ui! ), ali i molbe (Daj mi neki dinar),
uputstva (Skrenite desno kod semfora), predloga (Prbajte ovaj novi
recept) , poziva (Doite sutr kod nas), komentara (Vdi ti njega) i td.
Ako ovome dodamo da ni mnoge si ntaksi ki upitne reenice zapravo
ni su pitanja, jer se na nji h i ne oekuje neki odreen odgovor (Ma
.\ta mi kae! Zar to nije strano?), pa se zato nekada zovu retorika
pitanja, lako emo utvrditi da izmeu sintaksikih struktura, seman
tickog sadraja i pragmatikog dejstva postoji samo delimina podu
darost.
Na pragmatiku stranu jezika panj u je skrenula teorija govor
nih inova, potekla iz flozofje jezika i prihvaena u lingvisti ci , koja
prenosi tei te sa referencijalni h i i sti nosni h aspekata reeninog zna
enj a na pitanje kakav in i zvodi mo izgovarajui neku reenicu u
odrednoj situaciji , odnosno kakvo je dej stvo naih i skaza. Prema jed
noj klasifkaciji , govori i novi mogu se podeliti na sledee kategorije
(nazivi nisu uvek najsrenije i zabrani ):
223
RNKO BUGARKI
l. asertivi - tvrenja, izvetaji i sl . , gde je vana i sti ni tost (npr.
Zemla je okrugla, Inspektor je doao);
2. direktivi - uputstva, naredb i sl . , koji ma se postie odreeni
uinak (npr. Uzimajte ovaj lek tri puta dnevno, Ztvori vrata!);
3. komisivi obeanja, pretnje i sl . , sa obavezujuom snagom u
budunosti (npr. Obeavam da u se javiti im stignem, Bie
kanjen ako to jo jednom uini);
4. ekpresiv - izvinjenja, zahvalj ivanje, estiti ke i sl . , sa ukazi
vanjem na psi holoka stanja govorika (npr. Iskreno alim zbog
toga, Od srca vam zahvalujem, Srdno estitam);
5. deklarativi - i skazi koji i zazivaju trenutnu promenu nekog
stanja stvari (npr. Ovog papagaja krstim imenom Aribald, Ot
puteni ste s posla, Objavlujemo vam rt).
Neke od ovih kategorija prirodno podseaju na anali zu jezikih
funkcija, sa kojima su u oiglednoj vezi ; v. odeljak 2.4, posebno tamo
pomenutu izvoaku funkciju kao najblie povezanu sa ovim raz
matranjem. Prouavanje govornih i nova pkazuje nam ne samo kako
mi jezikom neto saoptavamo, nego i kako moli mo i zahvaljujemo,
upozoravamo i preti mo, obavamo i nareujemo, vreamo i prokli
njemo, optuujemo i ubeujemo - ukratko, kako jezikom delamo.
Naroito je zanimljivo i spitivanje tzv. performativih (izvoakh)
glagola, tj . oni h koji ma se i zvodi radnja o kojoj je re (tvrdim, kunem
se, kladim se, zahvalujem, obeavam i td. ). Iz svega ovoga vidi se
da jezik ljudima ne slui samo za konstataciju i opi s nego i kao sred
stvo uticanj a na tok stvari, koji m se i zazivaju odreena ponaanj a i
posti e uinak jedne i l i druge vrste. To je dinamika slika jezika kao
delatnika u akciji .
Pragmatika mo jezika do psebno snanog i zraaj a dolazi -
na razliite naine u razni m drutvi ma i vremenma - u sferama ma
gije i reli gije, a u savremenom svetu naroito propagande i i deologije.
Onome to je o magjskoj funkciji jezika reeno u odelj ku 2. 4. ovde
emo dodati da su jezici i pisma neki h velikih civili zacij a u prolosti
smatrani svetim i nedodirlji vi m (upor. i sam naziv Sveto pismo za
224
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
l 1 1 hl i j u ) , pa ih je po svaku cenu trebalo tititi od unutranji h promena
1 'plj ni h uticaja; neto od ovog stava zadralo se i do danas. Ali za
Jl' t i kc moderih drutava karakteri stino je kako se u neki m ivotni m
I L -rama ( kao to su reklama, sport, rat i l i politi ka) jezika sredstva
upotrebljavaju - pa neretko i zloupotrebljavaju - u svrhu ubi vanj a,
pri dobijanja za sopstvenu stranu, i deologi zacije i mi sti fkacije.
Da damo samo nekoliko prmera, proizvoai komercij al ni h ar
t i kal a svakodnevno nas preko masovnih medija uveravaju kako emo
hi t i ml ai ili lepi , sreniji ili uspenij i , ako se odluimo za neku
rckl ami ranu vrstu kozmeti ke, odee i sli nog. U sportskom i zveta
vanju nepreki dno je aktuelna podela pri kojoj su
"
nai
"
i grai majstori
puni duha dok su
"
nj i hovi
"
obi ni grubij ani , pa se esto i ne doputa
da omi ljeni tim moe da i zgubi od boljeg protivnika - on tada
"
po
bcuje samog sebe
"
. Tua armij a i zvodi vojne manevre, a sopstvena
:druenu taktiku vebu; neto supti lnije, vojni savez zapadni h ze
malja zovemo NATO pakt, a i stoni h (doskora) Varavski ugovor
gde u razliitim konotacijama rei pakt i ugovor preivlj ava jedan
i nae odavno prevazi eni nejednak i deoloki odnos prema ova dva
saveza. Protivnika strana u ratu biva naterana na povlaenje, ali sop
stvena u takvim okolnosti ma samo zauzima novi strateki poloaj.
Za vojnu akciju nadlene dravne ustanove p pravilu se zovu mi
ni starstva odbrane, ree rata a nikad napada!
U kapital i stiki m zemlj ama rei kao biznis i proft i maju i zrai to
pozitivne konotacije, u bi vi m socij ali stiki m - mahom negativne.
( Ovakve razlike mogle su se j aviti i unutar i stog jezika: nemakog
u Saveznoj Republici Nemakoj i u Nemakoj Demokratskoj Repu
blici ) . Si ntagme kao radni ljudi i graani ili radnici, selaci i potena
inteligencia, jo uvek u opticaju u naem politikom argonu, ne
skrveno otelovljuju i deoloke predrasude jedne minule epohe, p ko
ji ma graani ni su radni ljudi , a dok su radnici i seljaci po defnicij i
poteni , iz i nae nepotene i nteli gencije treba i zdvojiti njeno
"
zdravo
jezgro
"
. Iz svega ovoga vi di mo kako jezik moe naroi tom upotrebm
da kri votvori i muti - narodski reeno, da prodaje rog za sveu.
225
RNKO BUGARKI
1 4. 2. Struktura razgovora i teksta
Posmatranje jezika sa pragmatike strane, dakle u procesu up
trebe, korisno dopunjuje saznanja steena prouavanjem jedinica i
struktura jezikog si stema. Pri likom upotrebe jezi ka, kroz nizanje me
usobno povezanih reenica, ostvaruju se vee komunikacij ske celine.
Real izacij a jezika u vezanom govoru obino se naziva diskurs ako
je re o prcesu a tekst ako se radi o prizvodu, ali se ovi dosta
neodreeni termini upotrebljavaju i kao priblini sinonimi .
Kao pri mer diskursa uzeemo obi an razgovor, ija analiza p
kazuje da u toj svakidanjoj komunikacijskoj delatnosti do izraaj a
dolazi ne samo nae vladanje jeziki m si stemom, nego i nae po
znavanje pravila upotrebe jezika, kao i svest o konvencij ama drutve
nog optenj a. Uesnici u dijalogu preutno znaju ko u kojoj pri l i ci
moe da ga zapne, kada treba da prepusti re sagovorniku, kakvi m
signalima se ovome stavlj a do znanja da moe da preuzme re, koli ko
noralno treba da traje jedno uee u dijalogu a da se on ne pretvori
u monolog, na koji m mesti ma i u kojoj duini se mogu oekivati
pauze, kako sagovoriku stavljamo do znanja da ga i dalje prati mo,
kako se prelazi sa jedne teme na drugu, kada i kako se razgovor
moe zavriti , itd. Ako oba sagovomika progovore i stovremeno, pri
blino znamo kada to treba prekinuti i ko treba u datom trenutku da
zauti da bi onaj drugi nastavio. Takoe znamo koja pravi la vae
kada u razgovor uestvje vie lica. Sve ovo nama dol azi sasvi m
prrodno, jer smo uporedo sa usvajanjem strukture jezika usvoji l i i
prncipe njegove upotrebe, ali se u analizi pokazuje da je tu posredi
jedno bogato i izdiferenci rana jeziko znanje, sa koji m se kombi nuj u
komunikacij ska umenost i drutveno pnaanje.
Tok razgovora, a narito preuzi manje rei , reguliu jeziki sig
nali kao to su intonacija i sintaksa (sagovomiku obino ne upadamo
u re usred reenice, a ako to ipak uinimo onda mu se najee i
izvinimo), ali i pratee pojave govora - mimika i gestovi . Iako se
govorici u proseku veto snal aze u voenju razgovora, i ma ljudi ko
jima to neto sl abije ide od rke, kao i onih koji se i zdvaj aju svojom
226
UVOD U OPT LINGVISTIKU
sposobnou u ovom pogledu. Ali svi oni po pravilu se, makar i ne
svesno, pridravaju nekih konvencionalnih normi verbalnog ponaa
nj a, pri emu su u obl asti razgovora moda najoptija dva osnovna
pri ncipa: da se sa sagovorikom saruje, i da se s tim u vezi i spo
lj ava bar neophodna mera utivosti. (
ovek koji
bi na pitanje nepoznatog prolaznika Ivinite, imate li sat? mi ro
odgovorio Imam! i produio ulicom time bi , i sto jeziki gle-
227
RNKO BUGARKI
dano, dao relevantan odgovor - ali bi ovaj sa situacionog sta
novi ta bio sasvim neoekivan, zapravo nemogu osi m kao na
meran
"
tos" .
4. o nainu na koji govore (tj . da govore sreeno i jasno, bez
nepotrebni h zastajkivanja, okol ianja i dvosmi slica). Ljudi koji
prave dugake uvode pre nego to preu na stvar, nairoko i
uz mnoga ponavljanja razgl abaju ono to je oi gledno, ili se
slue zagonetnim aluzijama, lako nas dovode na ivicu strpljenja.
One koj i intuitivno potuju pomenute princi p mi rado pri hva-
tamo kao sagovorike, dok one koji kre neke od nj ih doivljavamo
kao nepouzdane ili nesigure, kao neljubazne i li kao gnjavatore, i
sl ino; to pokazuje da na utisak o pojedi nim linosti ma uvel iko zavi si
od njihovog govora. A i zrazita ogreenja ove vrste esto ine osnovu
viceva, jer verbalni humor - kao i nae oseanje za smeno uopte
- poiva upravo na neuskl aenostima, na raskoraku i zmeu potenci
jalnog i stvarnog, oekivanog i dobi jenog. Treba jo rei da se ovakva
konverzaciona naela ipak uglavnom potuju, ako ne di rektno, a ono
bar na jednom dubljem nivou (kao u pri meru o Bori i Cici iz pret
hodnog odeljka, gde se privi dno nesuvisao odgovor i pak odnosi na
temu najavljenu pi tanjem). Osim toga, ona su po svojoj pri rodi uni
verzalna, i ako se u pojedinosti ma mogu razlikovati od jedne jezike
zajednice do druge; tako su u nekim kulturama neophodni uvodi i li
ponavljanja koje bi smo mi doiveli kao suvine, a u neki ma se opt
smatra da je u drutvu pri stojnije utati , ili prozboriti tek poneku re,
nego ui stinu razgovarati ako to nije nuno da bi se obavio neki posao.
Dosad reeno odnosilo se najvi e na razgovor u neposrednom
fi zikom kontaktu, ali sline konvencije upravljaju i jezikom komu
ni kacijom na dalji nu, npr. preko telefona (gde, upravo zbog nevi dlji
vosti sagovomika, otpadaju vizuelni signali, pa se moraju
"
ugovarati
"
uslovi voenj a razgovora: Halo, spava li? - Ivinite, znam da nie
vreme, ali valda niste za rukom . . . -Halo, ujete li me jo? Halooo!
Ma ta je to sa ovom potom, ekajte da okrenem nulu . . . - Kako to,
ko zove? Pa ja zovem, ja! Kako pogreno? Ako sam ja okrenuo po
grean brj, zato ste vi podigli slualicu? - Izvini, neko mi zvoni
na vratima, zovi kasnije, zdravo! i sl . ).
228
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
Razgovor je u veli koj meri eliptian, jer se izostavljaju reenini
delovi koj i su se prethodno poj avili i li se i nae podrazumevaj u. Po
pravilu se ne ponavlja ve poznata informacij a nego se samo i znosi
nova; drugim rei ma, i mplicirano zajedniko znanje sagovomi ka o
predmetu razgovora funkcioni e kao pozadi na prema kojoj e biti eks
pl icirao nov podatak. Podrazumevana, pretpstavljena i nformacija ne
kada se zove pretpostavka (tehniki termi n je presupozicija), a nova
i nformacij a - fokus (ono to se osvetljava, izdvaj a u prvi plan). Pi tanje
Je li se Ivan vrtio s puta? sadri pretpostavku ' Ivan je oti ao na
put' i trai obavetenje samo o tome da li se vratio, to se prua
prosti m odgovorom Jeste ili Nije, tj . samim fokusom. (Mogui od
govor Nie ni otputovao poni tio bi pomenutu pretpostavku, to bi
i zazvalo reakciju kod sagovornika - npr. Ma nemoj! A zato? i trai lo
dodatno objanjenje). A pitanje Kada se Ivan vrtio s puta? nosi spe
ci fniju pretpostavku ' Ivan se vratio s puta' i zahteva samo podatak
o vremenu povratka, to daje odgovor tipa Preksino i l i Jue.
Postoje i druge vrste impl ikacija. Reenica Ovde je hladno,
premda po formi konstatacij a nekog injeninog stanja, moe se ra
zumeti i kao poziv sagovorniku da neto uradi ( ' Zatvori prozor' , ' U
kljui grejanje' i sl . ); meuti m, takva implikacij a mogla bi se i po
ni titi dodatkom . . . ali ipak nemoj da zatvar przor (ukluuje gre
janje). Nasuprot tome, reenica Ztvori prozor sadri pretpostavku
' Prozor je otvoren' koja se ne moe poni titi : niko ne bi normalno
rekao Ztvori prozor iako on nije otoren, ni ti Przor nije otvoren,
ali ga ipak zatvori!
Tekst emo smatrati uzorkom u govoru ili pisanju ostvarenog
jezika koji ispolj ava meuzavi snost svoji h delova. Njega je teko pre
ci znije defni sati, ali je bitno to to tekst (za razliku od rei i l i reeni
cc) nije stalna jedi nica jezikog si stema, nego nadreenina celi na
koj a se svaki put izgrauje u procesu jezike komuni kacije. Kao takva,
ona je neodreene dui ne: tekst moe da sadri jednu ili vi e reenica,
a i pasusi , poglavlja pa i cele knjige takoe su tekstovi u ovom smi slu.
Ono ime se tekst razl ikuje od proi zvoljnog ni zanj a reenica,
po emu upravo i jeste tekst, jeste njegova organizacija, koja mu
229
RNKO BUGARSKI
obezbeuje jedinstvenost, celovitost i pvezanost. Tekst se organizuje
u razliitim di menzijama, pri emu kao signal i koherentnosti i smi
saonosti njegove strukture slue razna jezika sredstva na pl anovi ma
i zraza i sadraja. Meu ovima su fonoloko-grafoloka, kao intonacija
odnosno interpunkcija; sintaksika, kao eli psa, anafora (upotreba za
menikih oblika za ve imenovano, npr. Maria je dobr devojka.
On hoe svakome da pomogne), razni vezivni elementi ili konektori
(kao meutim, naime, drugim reima, s obzirm na to, prema tome,
naprotiv, to jest, primera rdi, bole reeno, ali i td. ) ; te semantiko
-pragmati ka, kao logino i svrsi shodno ul anavanje tematski h ele
menata i nj ihovo funkcionalno rasporeivanje u tekstu kao cel i ni .
Prouavanjem ovde izloene problematike, dakle ustrojstva i
funkcionisanja nadreeninih cel ina, li ngvi stika se po tradi ciji malo
bavila, jer je ugl avnom uzimala reenicu kao najvi u jedinicu jezike
strukture. Danas su ovoj materiji posveene analiza diskursa i lin
gvistika teksta di scipl ine koje se prepliu upravo koliko i sami
kljuni poj movi diskursa i teksta.
1 4. 3. Retorika i stilistika
Pragmatika strana jezika dol a je do snanog i zrazaJ a JOS u
antikoj retorici uenju o govoritvu i l i besednitvu, kao vi soko
cenjenoj veti ni pridobijanja sagovorika i slual aca za stanovi ta koj a
se i znose u politiki m govori ma, u optubi i odbrani na suenji ma,
kao i u drugi m obl asti ma javne upotreb jezika. Potom se tei te pre
nelo sa prouavanja sposobnosti ubeivanja na i straivanje samih je
zikih i mi saonih sredstava koja omoguuju osobeno, nesvakidanje
izraavanje, upatljiv i lep govor protkan raznovrsni m verbal ni m
ukrasima i stilskim obrtima. Tako je nastal a nauka o retorikim f
gurama i tropima, koji se danas najee obuhvataju zajednikim
i menom stilskih fgura. Nji h i ma veoma mnogo i mogu se raliito
klasifkovati, plaei od kriterijuma kao to su nivo jezike strukture
neposredno zahvaen fgurom (fonoloki , morfoloki , sintaksiki , lek
siki , semantiki) ili pak vrsta operacije koja se fgurom i zvodi u
230
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
jezikom materjalu (dodavanje, i zostavlj anje, zamena, promena re
dosleda - u odnosu na neko uobiajeno,
"
nefgurativno
"
stanje; za
pri rodu ovakvih optih operacija upor. i ode ljak 1 1 . 4 ). Ne uputajui
sc u ove kompli kacije, samo radi ilustracije naveemo neke od vani
j i h fgura:
- poreenje - dovoenje u vezu poj mova i z raznih sfera, posred
stvom rei kao, poput, slino i sl . , u cilju objanjavanj a, stil skog
isticanja ili afektivnog pojaavanja (lukav kao lisica).
metafora - skraeno poreenje, implicitnom identifkacij om raz
norodnih pojmova a ne nj ihovim eksplicitnim uporeivanjem, tj .
prenos znaenja po analogij i (zub vremena, elina volja) . Ako za
nekog oveka kaemo da je aneo, to je metafora, al i ako kaemo
da je dobar kao aneo, to je poreenje. Dugom upotrebom izlizana
metafora prelazi u klie i time naputa podruje stilskih fgura (a
rti srce). Mrte i l i ugale metfore su one kod koji h se vi e ne
osea metaforiko svoj stvo; neke od ovih sadre okamenjene zao
statke davno prevazienih naunih hipoteza (mi jo uvek govori mo
o izlasku i zalasku sunca, iako vi e ne verujemo da zemlja ima
obl i k ploe). Meane metafore su zabavan proizvod nepalji vog
gomil anja razliitih metaforikih slika (ludsko oko jo nije kri/o
nogom na ovu deviansku zemlju).
metonimija
-
prnos po bliskoj poj movnoj vezi (ojesti dva ta
njir, rei neto u piu).
sinegdoha
-
prenos po obimu znaenj a, zamena dela i celine i sl .
(krv nad glavom, tri grla stoke). Kako se vidi iz primera, raz
granienje izmeu metafore, metonimije i sinegdohe nije uvek j a
sno, pa se pojam metafore kao prenesenog znaenja esto uoptava
na sve vrste prenosa.
litota - prividno ublaavanje i zraza u ci lju pojaavanja (dosta toga
umesto mnogo toga, on uopte nije glup umesto on je pametan;
ako se izraz oslabluje bz ovakvog ci lja, to je eufemiam (veseo
umesto pijan).
23 1
RKO BUGARSK
-
hiperbola
-
pjaavanj e i zraza do krajnosti (manji od makova zr
na, umreti od straha) .
-
ironija - zamenjivanje i zraza njegovom suprotnou, uglavnom ra
di posmeha (to ti je pametno kada se misli to ti je glupo); po
jaana, osobito zajedljiva ironija zove se sarkazam.
- parabola - proireno poreenje neega konkretnog sa poznatim
optiji m pojavama (npr. uporeivanje Odisej a i prosaca sa l avom
i lanadi u Odiseji, ili osobi na lj udi i ajkula kod Bertolta Brehta) .
- alegorija - zamena jednog sadraja drugim koji mu je slian po
optoj strkturi i u nekim pojedinostima, vrst razvijene metafore (npr.
Ciceronovo predstvljanje dravne politike kao broa koji se probija
kroz oluju i talase da bi neoteen bio doveden u luku); vrsta alegorije
u kojoj se neemu neivom pridaju osobine ivi bia, ili ivotinjama
osobi ne ljudi (kao u basnama) jeste peroniacija.
perifraza - zamena uobiajene rei semantiki ekvivalentnim ali
obino irim i zrazom, opisno iskazivanje (car ivotinja za lav, tvo
rc teorije relativiteta za Ajntajn).
- elipsa - izostavljanje nekog od elemenata i nae potrebnih da bi
si ntaksika konstrukcija bi l a potpuna (mi o vuku, a vuk na vrta
ili i zvorno lat. lupus in fabula).
inverzija - promena uobiajenog redosleda elemenata u konstrk
cij i radi posebnog isti canja (ko svilene niti to ih pauk satka, po
dreu visi meseine veo).
- ponavljanje - uzastopno poavlji vanje jednakih i l i slinih eleme
nata: glasova, rei , si ntaksikih obrazaca, stihova, strofa itd. Po
navljanje konsonanata je aliteracia (i cvri, cvri cvrak na voru
cre smre), a vokala - asonanca (ne krj me, moja stara majko) ;
del imino ponavljanje sadri i paronomazija igra rei slinog
izraza ali razliitog znaenj a (ko leti hladuje, zimi glduje; dug
je zao drug; ta me seca sa meseca kod Laze Kostia); si ntaksiko
ponavljanje je paraleliam (uti utuju, a creni putuju); itd.
- antiteza suprotstavljanje dvaju po znaenj u oprenih poj mova
(vuk i jagnje. niti smrdi niti mirie).
Iz dati n pri mera lao je videti da je mnoge fgure teko me
usobno razgrani iti , kao i da u i stom i zrau moe biti zastupljeno
232
UVOD U OPT LINGVISTIKU
vi e nj i h. Takoe se moe zakljuiti da se upeatljiva slikovitost f
gurativnog jezika postie nekom vrstom odstupanja od uobi ajene
upotrebe datih jezi ki h sredstava. Ali pri tome je bitno da se uoi
kako ovde nije re o kori enju bilo ega to u obinom jeziku ne
bi postojalo, nego samo o naroi toj upotrebi , u svrhu stil skog i sti canj a,
normalnih jeziki h kategorija i procesa, koj i inae upravo zbog svoje
obinosti ostaju neupadlji vi . Ako je u pesnikom jeziku efektna me
tafora svojevrstan retoriki ukras, ne treba zaboraviti da se mi u sva
kodnevnom govoru nepreki dno kori stimo metaforiki m prenosom
znaenja, i ako toga esto ni smo ni svesni . Primera radi , u naj razli i ti
jim jezicima prostorni odnosi se prrodno prenose u vremenske, mo
dalne i druge sfere znaenja; tako su metaforiki upotrebljena sva
etiri predloga u reenici Pod utiskom da se ipak nisu rzumeli oko
glavnog pitanja, prveli su preko tri sata nad tim prblemom. A ranije
smo ve videli koliko su el i psa i l i i nverzija obini, ak neophodni
procesi u si ntaksi ; sl i no bi se moglo rei i za druge pomenute fgure.
Stoga se u modernoj li ngvi stici pod zagl avljem retorike ne prou
avaju sti l ske fgure, nego se u kontekstu pragmatike, anali ze di skursa,
sociolingvi sti ke i psiholingvi stike pod i straivaku lupu stavlj a orga
ni zacij a govora u mnotvu razliitih situacija (verbalna komunikacij a
u uionici , na poslovnom sastanku i l i meu lanovima porodice u
kui , interakcija izmeu kupca i prodavca, lekara i bolesnika, di rek
tora i slubenika u preduzeu, potom rasprave u sudnici i td. ). Raz
matra se, dake, retorika struktura govorih dogaaja i inova s ob
zirom na komuni kacijske uloge, namere i strategije uesnika, na pri
menjenu argumentacij u i drugo.
Na drugoj strani , savremeni nastavak ranije retorike je stilistika,
di sciplina u ijoj je osnovi vi eznani i teko uhvatljivi poj am stila
u upotrebi jezika. Ona se moe uslovno podeliti na knjievnu stili
stiku, koja prouava stilska obleja pojedinih epoha, anrova, stva
ralaca i ostvarenja u knji evnosti , pa sa poetikom kao teorijom knji
evnog stvaral atva i susedni m i straivakm oblastima ulazi u nauku
o knjievnosti, i lingvistiku stilistiku, koju njena usmerenost prema
svi m vrstama govori h i pisanih tekstova ini delom lingvi stike.
233
RANKO BUGARSKI
U ovom potonjem smislu, stili stika se moe naji re odrediti kao
istraivanje razliitih i zbora koje drutvene grupe i pojedinci prave
prilikom upotrebe jezika. Pri ovom tumaenju, sti l je u sutini izbor
izmeu alternativa koje nudi jeziki sistem na ranim ni voima. Iz
toga sledi da sti la ne bi bilo kada se ne bi moglo birati i zmeu jednog
i drugog, govoriti i pisati ovako i li onako. A sledi i to da ne moe
biti neki h upotreba jezika koje imaju stil i drgih koje ga nemaju,
te da se ne moe govoriti samo o dobrom i l i loem sti lu nego i o
razliiti m sti lovi ma svoj stvenim raznim vrstama i skaza, tekstova i si
tuacija.
U osnovi ovako shvaenog stila, kao naina ostvarivanj a govora,
jeste varijabilnost prirodnog jezi ka, koja omoguuje da se i sti osnov
ni sadraj obli kuje na vi e nai na. Neoekivan susret sa prijateljem
mogli bi smo da verbal izujemo reenicom
ko-
241
RKO BUGAKI
Jovan ovek verovatno bi umeo da kae i zato se ovo pslednje ne
moe rei , a nekolovan moda ne bi, ali ni ovaj drugi si guro ne
bi tako rekao, jer bi se to protivilo njegovom i ntuitivnom znanju ma
terjeg jezika, krei duboko usaena pravila njegove upotrebe.
U svakodnevnom je ivotnom i skustvu svih nas da se ispravimo,
ili da nas drgi i sprave, kad neto ne kaemo kako valj a, kad negde
pobrkamo glasove i li rei , gramatike konstrukcije i li stil ske nivoe,
kad nam se kraj reenice ne sloi s njeni m poetkom, itd. Jezi ka
norma prenosi se i kroz pokolenja pod budnim nadzorm njenih ne
svesnih nosilaca, jer i neuki roditelji i spravljaju svoju decu kad ova
pogree, to znai da deca, koliko god bila genetski programi rana da
usvoje jezik, odrastajui u svojoj drutvenoj sredini asimi luju jednu
tradicijom i konvencijom zavetanu normu. Osim toga, u pri mitivnim
kao i u civilizovani m zajednicama pstoje i ptuj u se odreena -
makar bi la i neformulisana - merla valjanosti i usp
n
osti upotreb
njihovih jezika. Svakim se jezikom, bio on pisan ili ne, moe po
sudu samih njegovi h predstavnika govori ti bolje i li loije, to znai
da se svaki jezik i moe i mora nauiti ; a jezik bez norme ne bi se
mogao ni uiti ni upotreblavati.
U ovom implicitnom ali temeljnom gramatiko-stili stikom
smislu norma je, dakle, neodvoji va od samih pojmova jezika i je
zikog optenja, pa nju pseduju ne samo standardizovani nego i svi
drugi jezi ci i jezi ki varijeteti , ukljuujui nepi sane dij alekte i govore,
pa ak i kontaktne jezike velikog stepena meanosti i nestabi lnosti .
Otuda se - suprotno rasprostranjenom verovanju da samo knji evni
jezici i maju normu, dok se upotreba svih drugi h jeziki h ti pova odvija
spontano i slobodno, i zvan stega bilo kakvih nori - o postojanju
nore mora govoriti nezavi sno od drutvenog statusa jeziki h sred
stava. Ne moe biti rei o pri sustvu norme negde a njenom odsustvu
drgde, nego samo o razlikama izmeu nuno postojeih normi .
Pa i ma li onda u ovom pogledu bilo kakve razl ike i zmeu stan
dardnih ili knji evni h jezika i svih drgih jeziki h varijeteta? Dakako
da ima - ak vrlo velike. Razl ika je u tome to su oni prvi normirani
preko mere spontanog, to se kod nji h na pri rodnu normu svesnom
242
UVOD U OPT LINGVISTIKU
i ntervencijom nadograuje jedna dodatna, planski odabrana, struno
kodi fkovana i drutveno veri fkovana nora. Oni , dakle, pored im
plicitne i maju i eksplicitnu normu, po kojoj upravo i dobij aju atri but
standardnosti . Jezik je po svojoj prirodi normativan, ali su samo neki
jezici uz to i normirani merama koje svesno preduzi maju neke je
zike zajednice, dosti gavi vi i stepen civi lizacij skog razvoj a. U ovom
potonjem i svakako poznatijem preskriptivnom smi slu, norma pred
stavlja sveukupnost propi sanih i obavezni h pravila dobre upotreb je
zika, koj a slue kao meri lo jezike i spravnosti i uzor svi ma koji se
dati m jezi kom slue ili ga ue. Ovo je podrje normativne lingvi
stike.
Ilustruj mo razliku izmeu dve vrste norme. Ako neko kae i
Bio sam u koli i Iao sam u koli, mi emo odmah da oenimo da
on ne govori u skl adu sa normom, ali treba razumeti da time mi slimo
na standardnojeziku normu. On, naime, govori sasvim usklaeno sa
drukijom normom sopstvenog dijalekta, koja dozvoljava upravo tak
ve i skaze, ali ne npr. i Iao sam u kola, to verovatno izl azi iz okvira
bilo koje srpskohrvatske norme i moglo bi da se uje samo od stranca.
Drugo je pitanje, naravno, to se iz vanjezikih razloga norma stan
dardnog jezika vrednuje pzitivno, a dijalekatska norma mahom ne
gativno.
Standardnojezika norma zahvata sve nivoe jezike strukture u
celom rasponu jezikih funkcija, pa govorimo o oroepskoj , ortograf
skoj , morfolokoj , sintaksikoj , leksikoj i stili stikoj nori , a utvr
ena je u pravopi sima, gramatikama, renicima, stili stiki m i drugi m
pri runicima. Tako nona srpskohrvatskog predvia npr. da se do
sledno razlikuju i , d i , kao i akcenti i dui ne, da se pie pred
sednik a ne pretsednik, da se na odreenim mesti ma upotreblj avaju
velika slova, da se kae gledalac a ne gledaoc, treba d uimo a ne
trebamo uiti, oni peku hleb a ne oni peu feba, pepelara a ne piksla
i li ikobemica, novanik a ne buelar i l i lajpek, te da se po mo
gunosti pie j asno, saeto i uz izbegavanje ponavljanj a.
Noriranost je po pravilu vra u pi sanom nego u govorom
jeziku, u i zgovor, pravopisu i gramatici nego u leksici i naroi to
243
RNKO BUGAKJ
stilu, u strunom nego u opte m jeziku. U mnogi m sluajevi
m
a norma
doputa i razliite naporedne obli ke, a uz to se tokom vremena i sama
menja, pri lagoavajui se jezikim i drutvenim promenama. Uopte
uzev, jedna savremena i delatna norma mora uz odreenu vrsti nu
da poseduje i dovoljnu meru elastinosti , kako jeziki i zr
"
az ne bi
nepotrebno sputavala nego negovala i bogati Ja. Stoga nju" ne treba
shvatiti kao jedinstven obrazac, ostvarljiv na samo jedan nain i u
tom obliku jedi ni i spravan za svakoga, svagda i svugde, nego kao
skup principa koji se diferencirano i fleksibilno ostvaruju u razl iitim
situacijama upotrebe jezika.
Po svojoj suti ni , standardizovan jezik nije ukalupljen jezik nego
merdavan jezik. Po jezikom standardu mi znamo ta je u. datom
jeziku normalno a ta osobeno, ta neutralno a ta obeleeno, i na
koji poseban nai n. Tako je re avion sasvim standardna i moe da
poslui kao meri la za ocenjivanje stilski neto speci fnij i h alternativa
aerplan, zrakoplov ili vazduhoplov.
Proces izgraivanj a jeziki h normi naziva se jezika standar
dizacija, a njegov rezultat je standardni ili knjievni jezik. Po svojoj
prirodi standardizacija podrazumeva i zvesnu meru normalizacije (ni
vel acije, neutrali zacije) - dakle smanjivanja obi ma varij acije i sua
vanja izbora izmeu alternativa. lao je njen predmet jezik, ona je u
sutini drutveni in, i moe se uspeno i zvoditi samo udrueni m sna
gama jezikih i drugih strunjaka, uz puno razumevanje i aktivnu
saradnju drutva u celi ni . Naime, norma mora da bude ne samo
struno oblikovana nego i druteno prihvaena; bez ovoga bi ona
i zgubi la svoju svrhu.
Standardizacija odabranih oblika jezi ka, koj a ovima obezbeuje
drutveni presti, negativno se odraava na status nestandardnih je
zikih varijeteta, koji u toj konstelaciji gube na ugledu. Ovde se
ubrajaju pre svega dijalekti, o koji ma je ve bilo rei , zati m argoni
i argo i l i sleng. Upotreba ovih naziva nije ujednaena, ali se argonom
obino naziva preterana neformalna upotreba strne terminologije
(npr. lekarski , pravniki , admi nistrativni argon), skup nestandardi zo
vanih naziva kojima se koriste pojedini zanati (npr. argon autome-
244
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
haniara i l i zidara; tamo gde su nazivi standardi zovani , govori se o
strunim termi nologij ama), i l i pak skup jeziki h sredstava karakteri
sti ni h za neku uzrasnu grupu, odnosno subkulturu (npr. oml adinski
argon, argoni pop-grupa) .
U ovom poslednjem sluaju dolazi do preklapanj a sa argoom
i l i sJengom (od franc. argot odnosno engl. slang; raniji domai naziv
za sl i nu pojavu bio je atrvaki) s ti m to se ovi potonj i nazivi ,
a naroito argo, ee upotrebljavaju kada je re o grupama sa peri
ferije drutva (deparoi , kockari , prostitutke, sada i narkomani kao
poseban sluaj). Kod ovih grupa komponenta tajnosti je najbitnij a,
zato to su one na udaru zakona; im se neki i zraz probije iz uskog
kruga kori snika, koji se svoji m speci fni m jezikom i zmeu sebe pre
poznaju i tite od drugi h drutvenih krugova, on mora hitno da bude
zamenjen novi m, poznati m samo l anovi ma date grupe. Stoga je argo
jeziki tip koji se menj a daleko najbre.
Meutim, i ako civili zacijski neophodna standardizacija pribavlja
sebi gotovo sav j avni ili
"
zvanini
"
presti, ona ne ukida ptrebu za
pomenutim nestandardnim varijetetima, koji i u i zmenjeni m uslovima
nastavljaju da ive i zadravaju svoju vanost kao i nstrumenti ogra
niene komunikacije i , neretko, si mboli grupnog i dentiteta koji ma otu
da moe pripadati i svojevrstan prikriveni ,
"
nezvanini
"
presti.
1 5. 3. Knjievni jezik
Kao to postojanje mnotva razliitih jezika i stie znaaj svet
ski h jezika kao sredstava meunarodne komuni kacije, tako i pojava
razl iitih geografskih i drutveni h oblika pojedinih jezika namee po
trebu za nj ihovi m standardizovani m verzijama, koje prevazi l aze po
stojee varijacije i sl ue kao opte sredstvo sporazumevanj a meu
pri padnicima datog jezika. Ova potreba, premda u razni m vi dovima
prati oveka jo od davnina, najvea je u sloeni m drutvi ma savre
menog sveta, ije funkcioni sanje zahteva slobodan protok i nformacija
i brzu, nesputanu komunikaciju.
245
RKO BUGAKI
Do ovakvog sredstva ujednaavanja i stabilizovanj a inae veoma
raznorodne jezike prakse dolazi se normiranjem izabranog jezikog
varijeteta, koji tako postaje jezik pismenosti i obrazovanj a, knji ev
nosti , kulture i nauke, administracije i javnih komunikacija. Takav
oblik jezika naziva se standardni i l i knjievni jezik. (U skladu s
naom tradicijom, mi emo se ovde sluiti ovim potonji m nazivom;
o mogunosti ma razlikovanja ovi h termina v. nie). Tipino zasnovan
na najbolji m tradi cijama pismenosti i kulture jednog naroda ili vie
srodnih naroda, takav jezik postaje nosi l ac batinjenih vrednosti cele
zajednice, omoguujui joj s druge strane i prikljui vanje tokovi ma
interacionlne civilizacie. Jednom i zgraen, on u javnoj upotrebi
jezika deluje kao opteobavezna norma i uzor celoj jezikoj zajednici ,
pa su ogreenja o njegove propi se podlona odreeni m drutveni m
sankcijama.
Osnovna funkcija knji evnog jezika jeste redukcia jezike raz
nolikosti u geografskom i drtvenom prostoru date zajednice, kao i
u vremenu, i me se olakava komunikacija i zmeu razliitih grupa
govorika, kao i razliitih generacija i stog jezika. Stoga on po svojoj
prirodi predstavlja jedan naddijalekatski oblik jezika, naelno razliit
od i zvori h narodni h govora. Upravo zato to je normi ran, nigde se
prirodno ne govori u svemu onako kako on propi suje, nego uvek
postoje manje ili vee razlike; zbog toga se knjievni jezik mora uiti .
Knji evni jezici po pravilu se javljaju najpre kao medijumi re
li gije, svetovne knji evnosti , nauke i vi soke kulture, jo u stari m ci
vi lizacij ama, a potom, sa dolaskom moderog doba, sve i zrazitije i
kao sredstva savremene komunikacije u svim domeni ma javnog ivo
ta. U procesu nj ihovog umnoavanja i irenja naroi tu ulogu i gralo
je konstituisanje evropskih nacij a tokom XII i XIX veka, u manjoj
meri i kasnije, dok su danas problemi jezike standardi zacije psebno
aktuelni u zemljama u ravoju.
Knji evni jezici najee i zrastaju na podlozi jednog dijalekta
ili grupe dijalekata datog jezika, i zabranih iz geopolitikih, ekonom
skih ili kulturih raloga. U sluaju srpskohrvatskog,_ Vukov i zbr
novotokavski h govora imao je i lingvistikog i pli tikog opravdanja,
246
UVOD U OPT LINGVISTKU
utoli ko to se radilo o teritorij alno centralnim a dovoljno razueni m
dij alekti ma (uz to nosi oi ma bogate narodne knji evnosti ), koji ma su
govori li i Srbi i Hrvati . Za engleski i francuski birani su govori pre
stonikih oblasti Londona, odnosno Pari za; za italijanski , jezik To
skane, na kojem su velika knji evna dela stvori l i Dante, Petrarka i
Bokao; a za nemaki , teritorijalno srazmero neutralan varijetet koji
se poev od Luterovog prevoda Biblije kori stio u knji evnosti i po
zori tu. Za tu ulogu moe se oiveti i neki u govorom smi sl u davno
izumrli ili pak bezmalo ugasli jezik (hebrejski , odnosno i rski ). A u
njoj se esto javljaju i strani , posebno svetsk jezici (engleski , fran
cuski, panski, portugalski ) - u bivim kolonijama velikih si l a a da
nanji m zemljama u razvoju, koje i z praktinih razloga mahom do
danas zadravaju i te jezike u zvaninoj upotrebi , najee uz jedan
i li vie domaih.
Knji evni jezik po pravi lu pinje kao posed neke drutvene
elite (kulture, verske, privredne ili politike) a potom se proi ruje,
postepeno zahvatajui ire krugove stanovni tva da bi na kraju pkrio
celokupnu teritoriju datog jezika. Glavni inioci ove ekspanzije su
pronalaak tampe, irenje kolstva, konstituisanje nacije kao plitike
zajednice, ekonomsko jaanje, porast komunikacija i opta demokra
tizacija drutva. Kao jeziki tip koji se ne razvija spontano nego plan
ski i koji ostaje trajno zabeleen u knji gama i drugim dokumentima,
knji evni jezik se vremenom menj a sporije od samoniklih narodnih
govora. Zbog toga se ovi tokom vekova mogu od njega osetno udalji ti ,
pa se jezi k kulture i jezi k naroda mogu znatno ralikovati ; ovo se
npr. desilo sa stari m kulturni m jezicima kao to su sanskrit, hebrej ski ,
arapski , latinski i li staroslavenski . U novije vreme ovakvo razil aenje
se pokuava spreiti i l i bar ublaiti moderi m sredstvi ma jezikog
planiranja.
Savremeni knji evni jezik mora da bude normiran dovoljno vr
sto da bi kao celi na zadrao svoju funkcionalnost i l ake odolevao
promenama, ali i dovoljno elastino da u sebe pri hvati nove forme
kulturnog ivota i obezbedi prostor za i zraavanje individualnog,
grupnog i kolektivnog i dentiteta lanova svoje zajednice. Za razli ku
247
RKO BUGASKI
od narodnog jezi ka, koji po pravilu nije specijali zovan po funkcijama
nego u svom optem obl i ku slui podjednako svi ma i za sve ptrebe,
knji evni jezik je funkcionalno ralojen, razvijajui u sebi sredstva
za zadovoljavanje specifnih potreba pojedinih drutveni h grupa unu
tar ireg kolektiva. (Ovo e biti tema zavrnog odeljka kj ige) .
Pored toga to omoguuje razvijenom drutvu pri merene oblike
kultivi sane i diferencirane jezike komunikacije i jezi kog stvaral atva
u svim domenima, knji evni jezik slui i kao vaan medijum oku
plj anja svih pri padnika date zajednice i njihovog razgranienja od dr
gih jeziko-nacionalnih zajednica. Ovakvu njegovu ulogu garantuje
njegova suti nska jedinstvenost, u smislu obuhvatan ja celog kolektiva
u kojem deluje kao celovit si stem, i njegova autonomnost, u smi sl u
odelitosti i samostalnosti prema drugi m jezici ma - za razl iku od di
jalekta, koji uvek ide pod krov nekog njemu nadreenog jezika. Stoga
knji evni jezik nije samo suvereno meri lo dobre upotrebe jezika, nego
mu - naroito u sprezi sa nacionalnim, politikim ili rel i gijski m odre
enjem - pripada uloga vi soko cenjenog simbola kolektivne pripad
nosti , a time i odgovarajui drutveni presti. Tako se funkcionalna
i vrednosna strana knji evnog jezika, kao njegove bi tne odrednice,
skladno dopunjuju.
Kada je kolektiv koj i se slui jedni m knji evni m jezikom p
deljen teritorij al no, nacionalno i l i sociokulturno, ovi m podelama mo
gu da odgovaraju razlike u standardi zaciji toga jezi ka, i tada se govori
o varijantma knji evnog jezika (koje treba razl ikovati od dij alekata
narodnog jezi ka). Tako postoje npr. britanska i amerka varij anta en
gleskog, eventualno jo kanadska, australij ska i druge; evropska i ka
nadska varj anta francuskog; evropska i lati noamerika varij anta pan
skog; u sluaju nemakog moe se govoriti o deliminoj varijantizacij i
u razl iitim evropski m dravama toga jezika; izuzetno, srpskohrvatski
je doskora i spoljavao varijante u granicama i ste drave. Varj antno
raslojeni jezici nisu zbog te svoje osobine manje standardni ili knji
evni , niti manje jezici - ti m pre to ono to je njihovi m varij antama
zajedniko daleko nadmauje, i po obi mu i po vanosti , ono to je
razliito.
248
UVOD U OPT LINGVISTKU
Na kraju, noviji sociolingvi stiki pojam standardnog jezika ni
je u svemu podudaran sa tradicionalnim kulturoloki m poj mom knji
evnog jezika. Poklapanje postoji u najveem delu tog poj movnog
podruja, ali na rubovi ma dol azi i do i zvesnog diferenciranja - utoliko
to prvi termin nagl aava mnogostrukost jezikih funkcij a u j avnom
ivotu uopte, dok drugi i stie vie kulture i knji evne funkcije. Tako
bi se npr. neki savremeni standardni jezik teko mogao zami sl i ti bez
celog spektra normirani h strunih terminologija, ukljuujui i one iz
van sfere kulture u uem smi slu (medicinsku, hemij sku, mainsku i
dr. ), dok je pitanje koliko bi ovo i lo u ovako shvaen knj ievni j ezik.
S druge strane, iz knji evnog jezika teko je iskljuiti oigledno sup
standardne, pa i
"
nekji evne
"
poj ave kao to su provincij al i zmi , di
j alekti zmi , argonizmi i sline, koje se u velikoj meri kori ste u knji
evni m del ima - da i ne govorimo o injenici da je umetniko stva
ranje u jezi ku samom svojom prirodom ori ginalna delatnost koj a uve
l i ko poiva upravo na prevazil aenju standardni h normi . Moglo bi se
kratko rei da je stadardni jezik vie civilizaciski pj am sa nagla
skom na fnkcionalnosti, a knji evni jezik preteno kulturi pojam
koji naglaava vrednost - to se donekle odraava ne samo u deno
taciji nego i u konotaciji ovih naziva.
Ovih pojmovni h odnosa, i z koji h proi stie da se standardni jezik
i kj i evni jezik mogu ali ne moraju poklapati , valja biti svestan ne
zavi sno od tradicionalne i l i tekue terminoloke prakse. U nai m pri
likama, ako bi se naziv standardni jezk oenio kao suvi an i eleo
i zbei - to je sada ve teko oekivati - alterativa upravo i znetom
razli kovanju bila bi da se znaenje standardnog jezika pripi e uo
biajenom terminu knjievni jezik, a da se za znaenje knj i evnog
jezika u navedenom smi slu kori sti naziv jezik knjievnosti i l i jezk
knjievnog dela. Dakle, za razgranienje pomenutih poj mova, tamo
gde je ono potrebno, u svakom. sluaju su potrebna dva naziva - i nae
moe ostati nedovoljno j asno o emu je upravo re. A budunost e
pokazati koje e termi noloko reenje na kraju da prevl ada.
249
RNKO BUGAK
1 5. 4. Funkcionalno diferenciranje i jezika kultura
Veli ko je arenilo svakodnevni h ivotni h situacij a u koji ma se
sluimo jezikom, i kako je sve to esto u i rem smi slu jedan jezik,
mi najee nismo ni svesni raspna varijacij a u i zboru sredstava i zra
avanja koja nam on nudi . A te varij acije, ako se bolje pogleda, ni su
male, i one zahvataju raliite planove jezike strukture. Mi ne go
vori mo na i sti nain sa svoji m ukuanima i sa pretpstavljenima na
poslu, sa poznati m i nepoznatim lici ma, na sveanoj akademij i i u
kafani . Osetno razliite vrste jezika primamo itajui sportsku rbriku
u novinama, linu korespondenciju, zbirku pravnih propisa i lirsku
poeziju, ili sluajui razne vrste radio i televizij skih emi sija. Na jedan
nain izraavamo se kad govori mo, a neto drukije kad piemo. Ima
jui to u vidu, naa ranija razmatranja o viejezinosti i prevoenju
mogli bismo sada da dopunimo povezujui ih - kako je to nago
veteno na kaju odeljka 5. 3 - sa onim to inimo u okviru i stog
jezika.
Mi smo na pomenute razlike osetljivi zato to, uei jezik, ne
usvajamo samo pravila struktur nego i pravila upotrebe. To znai
da mi uimo i kako da se sluimo jezikom u skladu sa svakom datom
govorom situacijom, koj a obuhvata lice koje govori , lice kojem se
govori , druga pri sutna lica ako i h ima, predmet, mesto i vreme raz
govora, i posebno svrhu koja se govorom delatnou eli postii .
Dakle, iz sveukupnosti sredstava koja nam jezi k nudi bi ramo ona koj a
najbolje odgovaraju situaciji u kojoj s e odvij a komunikacija.
Da ne posedujemo osetljivost na ove i ni oe, nae verbalne ak
cije i reakcije najee bi upadljivo odudarale od drtveno prihva
enih normi upotrebe jezika. Tako je, na primer, sasvim prihvatlj ivo
da od nekog bliskog traimo novine tako to emo rei samo Daj
mi te novine, ali nepoznatom saputniku u vozu pre emo rei neto
kao Izvinite, da li bih mogao da pogledm vae novine? Slino tome,
nekada emo da kaemo Molim vas da se malo utiate, a nekada
emo samo da pdvikemo Tiina! A tzv. admi ni strativni argon, koj i
iole osetljivo uho vrea i u svom
"
prirodnom
"
ambijentu, jo bi ud-
250
UVOD U OPT LIGVISTKU
nije zvuao u krugu porodice. Ako ena pri meti da je lep dan i pred
loi muu izlazak u etnju, valja se nadati da on na to nee da uzvrati
U vezi toje diskusije o vremenu, ja bih podrao inicijativu da kre
nemo n rekreaciu!
Iz izloenog proi stie da se diferenciranje zajednikog jezi ka
odvija u tri glavne di menzije. Prvo, prema predmetu komuni kacije,
sa podelom na funkcionalne stilove (ili registre), za koje smo u
prethodnom odelj ku videli da predstavljaju jedno od bitnih obel eja
knji evnog jezika. Ovaj pjam odnosi se na jezika sredstva karak
teri stina za pojedine domene upotreb jezika (svakodnevni saobraaj ,
masovni mediji , pol itika, lekarstvo, pravosue, lepa knji evnost, nau
ka, zabava, sport itd. ). Pojedini od ovih tematski h varijeteta poseduju
speci fnu terminologiju i frazeologiju - u manjoj meri i gramatiku
- po koji ma se lako prepznaju, i razl i ke i zmeu nji h mogu biti znat
ne. Nekada dol azi i do i zrazitijeg strukovnog oblikovanja jezi ka u
posebne svrhe, pa se nasuprot optem jeziku govori o srazmerno
odelitim strunim jezicima, iju najupadljiviju odliku ine upravo
razraene i si stematizovane terminologije dati h obl asti (npr. jezi k
vazdunog ili pomorskog saobraaja, mainske tehnike, raunarstva i
sl . ). Drugo, prema odnosu meu sagovomicima, od koga takoe zavi si
i zbor stila, al i sada u znaenju ophoenj a - formalnog kao u zva
ninim pri likama, razgovomog kao u grupi poznanika i l i i nti mnog
kao u krugu porodice. Pitanje je sti l a u ovom smi slu kako emo ne
koga osloviti u govoru ili pi sanju (npr. ti ili razne formule na pet
ku i zavretku pisma) i koju emo meru pri snosti i li di stance odravat i
kroz komunikaciju. I tree, prema samom medijumu jezikog izraza,
tj . govor i l i pisanju.
Pomenuta tri pravca diferenciranja mogu biti uzaj amno neza
vi sna, ali i zavi sna. Tako se o mnogim temama i u rani m stilovi ma
moe bi l o govoriti bi l o pisati , al i npr. jezik pravnih propi sa uvel i ko
je formal an i pi san. Granice meu ovim
"
pdjezi ci ma
"
najee ni su
otre, jer oni i pak normalno pripadaju i stom jeziku. Ali na jednom
krpnijem drutvenom planu, posebno kod viejezini h zajednica, es
to se deava da se u nji hovim ulogama j avljaju razliiti dijalekti i l i
25 1
RKO BUGASKI
ak razni jezici . Tako za obian ragovor o svakodnevnim temama
moe sluiti domai dijalekt, a za formalnu pi sanu komunikaciju u
okviru odreenih funkcionalnih sti lova - knji evni oblik i stog jezika,
ili neki drgi jezik. Ovde su mogue veoma razli i te kombinacije. U
svakom sluaju, diferenciranje jezikih sredstava po razni m pomenu
tim dimenzijama koje se stalno ukrtaju obrazuje jedan vi edi men
zionalan prostor. Vetina snalaenja u tom prostor osnovni je pre
duslov prikladne i svrsishodne upotrebe jezika.
Iz ovog sledi da je veoma pojednostavljeno govoriti o dobrom
i loem jeziku kao o nekakvi m apsolutni m kategorijama, dakle bez
obzira na situaciju u kojoj se jezik upotrebljava. Uptreba jezika u
drutvu sloena je pjava, kojoj bolje odgovara situaciono vredno
vanje: odreena jezika sredstva mogu biti dobro ili loe izabrna,
tj . prikladna i li neprikladna s obzi rom na datu govoru situaciju. Knji
evni jezik se i z dobrih raloga ve sam po sebi smatra najvredniji m
obli kom jezika, ali ovo ne znai da je on u svakoj prilici nepriko
snoven; uostalom, videli smo da i on mora da bude dovoljno feksi
bilan da bi se u njegovim okvirima mogli praviti odgovarajui izbori .
Dobro izabrana sredstva doprinee naem zbliavanju sa drugi m lju
dima, dok e nas loi jeziki izbori esto i nehotice od nji h udalji ti .
Ovo razmatranje, koje treba povezati i s a raniji m napomenama
o jeziku kao sredstvu komunikacije i stvaralatva, o vi ejezinosti , o
stavovima prema jeziku i o jezikom raslojavanju, dovodi nas na sa
mom kraju ove kjige do pojma jezke kulture. Ovaj pjam, koji
danas treba shvatiti u jednom i rokom smislu, sadri nekoliko kom
ponenti . Pre svega, tu je tradicionalno shvaena kultura govora, u
smislu insi stiranj a na ptovanju normi knji evnog oblika materjeg
jezika u govoru i pisanju, te na negovanju koherentnog, loginog i
ekonominog izraavanja. U vezi s ovi m i zgrauje se komunikativna
sposobnost diferenciranog sluenja razli i ti m funkcionalni m stilovi
ma govorenog i pisanog jezika, te pravljenja odgovarajuih izbora u
ranovrsnim govori m situacijama. Time se tei svrsishodno) i stva
ralakoj upotrebi raspoloivih jezi ki h sredstava. A sve ovo doprinosi
uspostavljanju veza i zmeu kulture izraavanja i kulture miljenja,
252
UVOD U OPT LINGVISTKU
te smetanju kulture govornog ponaanja u iri okvir kulture drtve
nog ponaanj a.
Ali kultura govora povezuje se i sa kulturom sluanja - sluanj a
tueg govora, kao i nji me saoptenog drkijeg miljenj a. A ovim se
ve sutinski prevazilaze granice knji evnog oblika materjeg jezika,
ukljuivanjem dij alekata toga jezika, a u viejezini m sredinama i dru
gi h jezika. Treba po svaku cenu i zbegavati jedan, !aalost ni malo
redak, potcenjivak - da ne kaemo rugaki - odnos prema govor
drugog. Jeziki kulturan ovek ni kada se nee podsmevati govoru
svog sagovornika, niti e oekivati da se uvek drugi njemu pri l ago
avaju u izbru jezika na kome e se voditi razgovor. Ako ve ne
moe svako da bude vi ejezian, onda bar treba negovati drutveno
i ljudski pri hvatlji v odnos prema predstavnicima drugih j ezika. Ti me
i govoro ponaanje, nasuprot jezikoj , kulturoj , pa i nacionalnoj
i skljuivosti , doprinosi negovanju saradnje i razumevanj a. Potovanje
drukijeg govora, kao i druge linosti , jeste preduslov pravog zajed
ni tva, koje se ne zavrava na planu puke komunikacije nego tu tek
poinje. Jasno je od kakve je ovo vanosti upravo u naoj vi ej ezinoj
i vi enacionalnoj zajednici .
Najzad, jezika kultura u irem smi sl u zahvata ne samo druge
jezike u zajednikoj dravi nego i strane jezike. Danas bi se teko
mogao nazvati jezi ki kulturni m ovek koji , ma koliko se lepo i pra
vilno sluio sopstveni m jezikom, ne bi ni aktivno ni pasivno poznavao
neki strani, posebno svetski jezik. Ovde ponovo uz neku mer je
zikog znanja mi sl i mo i na odnos prema injenici postojanja svih tih
drgi h jezika,
"
vel i kh
"
i
"
malih
"
, prema vrednostima koje oni sim
boli zuju i prema njihovim govoricima. A uz ovakva praktina jezika
znanja i de jo jedna poeljna kompnenta jezike kulture - lingvis
tika kultura, u smislu osnovnih teorijskih znanj a o jeziku i j ezicima.
Sve to zajedno ini stvaro i vi estrana jeziko obrazovanje, koje
bl agotvorno deluje na proirivanje duhovnog sveta i opti razvoj lino
sti . U ovom irem kontekstu nove slojeve znaenja dobij a poznati
poziv Prgovori, da vidim ko si!
253
RKO BUGAK
Ovako viena, jezika kultura ne moe se unaprevati uzdi
zanjem nepri stupanih obrazaca, koji p svom duhu pripadaju drgim
vremenima i pri likama, uz generalno di skvalifkovanje drugih oblika
govora. Umesto toga treba usredsreeno raditi na oblikovanju jednog
i stinski savremenog modela kultivisanog urbanog jezikog i zraa, koji
dakako nee znaiti prekid sa kulturnim nasleem, nego njegovo pri
lagoavanje zahtevi ma modernog ivota i pripremanje za budunost.
A uz samu jeziku praksu, sve e vie morati da se deluje i na psi
holoke odnose i drutvene stavove koji se jezikom posreduju, ali
ija su prava i shodi ta najveim delom izvan i iza jezika.
Jezikom se najbole opti kad se to uistinu eli. Tu dragocenu
elju, koja daje puni smisao opstanku ljudskih drutava, i jezika kul
tura moral a bi da prhvati kao svoj konani cilj . Sve su ovo pretp
stavke jezi ke kulture koja nije sama sebi svrha, niti je samo vaan
element opte kulture, nego se skladno uklapa i u ire drutvene ci
ljeve. Doprinosei razvoju linosti kao i drtveni h odnosa, te p
diui opti kulturni nivo pojedinaca i cele zajednice, jezika kultura
unapreuje kvalitet ivota u pojedinim drtvima i u svetu kao celini .
254
Dodatak
Kratak pregled razvoja lingvistike