You are on page 1of 272

RANKO BUGARSKI

SABRANA DEL
KNJIGA6
Recenzenti sabranih dela
MILKA IVI
MILORAD RADOVANOVI
Za idavae
ARKO IGOJA
IVAN OLOVI
likovni urednik
IVAN MESNER
Izdavai
Ranko Bugarski
v
UVOD U OPSTU
LINGVISTIKU
Beograd
2003
Recenzenti
IVAN KLAJN
MILIJA NIKOLI
SVENK SAVI
U vodna napomena
Kako se moe videti iz Predgovor prvom izdanju, ova knjiga
je napisana kao srednjokolski udbenik. Meutim, pored ove svoje
osnovne svrhe, ona se od samog poetka irko koristi kao ud
benik ili prirunik i na Filolokom fakultetu u Beogrdu, kao i na
nekim drugim univerzitetima u Srbii. Prvo izdanje izalo je 1989,
a drugo i tree 1991. odnosno 1995- oba sa samo manjim izme
nama i dopunama. Tree, irilino izdanje ostaje namenjena sred
njim kolama u Srbii; ovo, etro izdanje - koje se minimalno
razlikuje od prethodna dva - prreeno je za tampanje u okvir
autorovih sabrnih dela, pa moe runati n neto rznovrsniju
italaku publiku. Znato prireni, ali jo uvek selektivni spisak
literture na kraju knjige sada sadri, pored dela koja ine bib
liografsku podlogu izlaganja, jo neke skornje publikacie na
naem jeziku koje ire i duble zahvataju u pojedin podruja pred
stavlen u knjizi, pa se mogu preporuiti za dale itanje. Pri
tome ne treba gubiti iz vida prvobitnu namenu ovog Uvoda, koja
mu namee stroga ogrnienja u pogledu sadrine kao i fore.
Autor je zahvalan prikazivaima i drugim paljivim itaocima pret
hodnih izdanja n korisnim sugestijama koje su doprinele po
bolanju tekta.
Beograd, febrara 1996. R. B.
5
Predgovor prvom izdanju
Ova knjiga je napisana prema programu istoimenog predmeta
u III i IV razredu kulturoloko-jezike strke u srdnjim kolama SR
Srbije, ali se moe korstiti i u druge svrhe, kao uvodno tivo o prroi
jezika i osnovama lingvistike. Njen cilj je da omogui upoznavanje
sa osnovnim pojmovima i terminima nauke o jeziku, ali i da doprinese
boljem razumevanju uloge jezika u ivotu ljudi. Ona uz t tei da
ko mladog itaoa pdstakne interesovanje za jezike pojave, sp
sobnost da ih vidi u novom svetlu i sprmnost da izgradi valjae
stavove i stvaralaki odnos prema njima. Ilo se ka jednom moder
nom, zaokruenom i celovitom pgledu na jezik, u duhu savremene
lingvistike ali i aktuelnih interdisciplinarih prstupa, sa naglaskom
na optim principima strkture i funkcionisanja ovog jedinstvenog
obeleja oveka.
Pokriveno polje veoma je iroko, pa se nije moglo zalaiti du
blje u obradi pojedinih pitanja. Ipak je uloen trud da i ono to je
dato samo u nagovetaju bude dovoljno pdsticajno za mogua dalja
razmatranja. Primer su davani iz veeg broja jezika, ali najvie iz
srpskohrvatskog. Na mestima gde se izlau kategorije ovog jezika,
to se ini iskljuivo ilustrativno i u optelingvistikoj prspektivi; pot
puniji prikaz moe se dati jedino u okvir nastave tog predmeta.
Iako je pisac nastojao da i o sloenim pitanjima govori jedno
stavnim jezikom, zbog prirode same materje i potrebe odravanja
odgovarajueg strnog nivoa svi delovi nee biti podjednako laki.
Tei delovi (npr. ema opte strukture jezika u odeljku 6.1) po potrebi
se mogu najpre pri ovla a tek naknadno podrobnije, ali se zbog
7
RKO BUGARKI
povezanosti izlaganja ne preporuuje preskakanje celih odeljaka. Tekst
sadri i brojne uputnice na mesta gde se pjedina pitanja dodatno
razmatraj u ili ilustruju. Snal aenje u materiji olakae i pomoni apa
rat u vidu regi stra strni h termina, dodatka sa skicom razvoj a lin
gvistike i spiska odabrane literature na srpskohrvatskom jeziku, pri
kladne za mogue korienje u svrhu daljeg obavetavanja.
Prilikom korienja knji ge u razredu, prihvaeni pri stup omo
guuje keativno uee samih uenika, nudei poetni materij al za
ire ilustracije i diskusiju na asovima vebanja, uz puno angaovanje
raliitih uenikih znanj a i interesovanj a, kao i njihovih sopstvenih
iskustava i zapaanja u vezi sa upotrebom materjeg jezika, i drugih
jezika koje ue, u raznim ivotni m situacijama. Pitanja u vezi sa sva
kom jedinicom, u cilju uvebavanja i proirivanj a steenog znanj a,
nisu u knji zi ve formulisana upravo stoga da bi se i nastavnik i
uenici mogli slobodnije ketati ; a sa malo mate i dobre volje, iz
samog teksta e se uvek moi izvui dovoljno motiva i obrazaca za
takav zajedniki rad.
Kako je ovo prvi srednjokolski uvo u optu lingvi stiku, ne
samo u Jugoslaviji , autor i i zdava bie posebno zahvalni svima koji
im saopte svoja miljenja i iskustva u radu sa knji gom, kako bi njene
uoene manjkavosti bile otklonjene u moguim kasniji m izdanjima.
Pi sac na kraju izraava svoju zahvalnost l anovima recenzentske ko
mi sije na porci i korisnim prmedbama.
Beograd, februara 1989. R. B.
8
Prvi deo
LIGVISTIKA I NJEN PREDMET
FUNKCIJE JEZIKA
EVOLUCIJA JEZIKA
TIOVI JEZIKA
JEZIK, KULTURA I DRU

TVO
OP

TA STRUKTURA JEZIKA
FONETIKA
FON OLOGIJA
l. Lingvistika 1 njen predmet
1. 1. Mesto jezika u ljudskom ivotu
Lingistika je nauka o jeziku. Jezik je vredan naunog pro
uavanja zato to predstavlj a jedno od temeljnih obeleja ljudskih bi
a: ovek bez jezika ne bi bio - ovek. U svakom trenutku svoga
svesnog postojanja mi smo okreni jezikom i u njega uronjeni . Nje
govog znaaja nismo, dodue, uvek ni svesni, uzi majui jezik kao
neto to se samo po sebi razume - bar dok funkcionie onako kako
smo navikl i - i to se pri meuje tek kada se i spolji u nekom osobitom,
nesvakidanjem vidu. Slino je i sa nekim drugim svojstvima oveka;
tako na disanje obraamo panju tek kada se zadiemo, na varenje
kada nas zaboli stoma, a na hodanje ako neko hramlje ili ako nor
mal an hod pree u tranje. A jezik pri meujemo svaki put kada
naiemo na neku nepoznatu re ili ujemo da neko govori zamuc
kujui , sa stranim nagl askom, u dijalektu ili na nekom nama stranom
jeziku, ili pak pri susretu sa psebno vetim govorikom, odnosno
dobri m pi scem na jeziku koji m se i mi sluimo.
Stoga je vaan preduslov za plodan istraivak pri stup jeziku
kao pojavi upravo sposobnost da se od njega psihiki odmaknemo,
kako bismo ga sa tako uspostavljene razdaljine bolje sagledali kao
celinu koja postaje predmet prouavanja. Znaaj jezika u ljudskom
ivotu takav je da nauka o tom predmetu ima ire znaenje, dopri
nosei sananjima o prirodi ljudskog bia. Na taj nain lingvi stika,
govorei o jeziku, progovara i o oveku; ova njena odlika daje joj
danas posebnu aktuelnost. A zato je to tako? Zato to je jezik prav ljen
ll
RKO BUGASKI
po meri oveka. Neradvoja pratilac ljudskog bia, jezik ima sve
njegove bitne dimenzije i obeleava ga na sva tri plana postoj anj a
oveka - optem, posebnom i pojedinanom.
Na opteludskom ili biolokom planu, jezik oveka odreuje
kao lana ljudskog roda, jer samo Homo sapiens poseduje mo go
vora.

ovek, naime, postoji kao vrsta, i kao takav raspol ae si mbo


likim komunikacij skim si stemom koji nazivamo ljudskm jezikom.
No ovek svuda ivi u grpama, u zajednicama koje nuno ine ljudi
ali koje se p nekm svoji m obleji ma razlikuju od drugih ljudskih
grupa. Tako se i opteljudska spsobnost upotrebe jezika uvek ma
nifestuje u nekom posebnom jeziku, speci fnom jeziku odreene za
jednice, koji se u neemu razlikuje od drugih jezika. Tako jezik oveka
odreuje na grupnom ili sociolokom planu, kao pripadnika odreene
drutvene zajednice, koj a se slui nekim od postojeih jezika. A kao
to su pjedi nani nosioci svega ljudskog pojedini ljudi , koji svi i maju
i svoje i ndividualne osobenosti , tako se i jezik ostvaruje u govoroj
delatnosti pojedinaca, koja nosi i njihov lini beleg. Otuda je ovek
odreen jezikom i na individualnom ili psiholokom planu, kao linost
ije se odlike odraavaju i u naroitoj upotrebi toga grpnog jezika.
Ovakav raspon jezika na sledei je nain jezgrovito ocrtao, pre nekih
sto pdeset godina, veliki nemaki naunik Vilhelm fon Humbolt, koji
je znatno doprineo zasnivanju opte lingvistike:
"
Bi lo bi podjednako
umesno rei da svekoliki ljudski rod poseduje samo jedan jezik, i da
svako ljudsko bie ima svoj zaseban jezik
"
.
Kao bioloka vrsta, ovek je evoluirao od manje razvijenih or
ganizama; naporedo s tim proesom, i u stalnoj uzajamnoj uslovlje
nosti s njim, jezik se razvio postepenom evolucijom pri mitivniji h si
stema optenja. Promene u ivotu ljudskih zajednica praene su pro
menama u njihovim jezicima. Tako je i sa ivotnim tokom i jezikim
razvojem svakog pojedinca. U prirodi je jezika, kao i oveka, da se
stalno menja, ali da kroz sve te mene zadrava i neka konstantna
obelej a koja ga odreuju i po koji ma se uvek moe prepoznati .
Iz ovoga vidimo da se sva tri plana egzi stencije oveka i nje
govog jezika, ovde analitiki razdvojena a u stvarnosti i sprepletena,
12
UVOD U OPT LIGVISKU
oituju kako u statikom preseku tako i u dinamikoj projekcij i . Svaki
od njih i spljava se, dakle, u dva pojavna vida: sinhronijskom ili
istovremenom, i dijahronijskom ili raznovremenom. Prvi se mani
festuje, to se oveka tie, kao postojanje oveanstva, drtava i po
jedinaca u bilo kojem datom trenutku, dok se drugi ogleda u konti
nuitetu razvoja vrste, grupe i jedinke. Analogno, jezik postoji i razvija
se i kao opta sposobnost oveka, i kao njena reali zacija u posebni m
jezici ma, i kao atribut pojedinca. Jezik, dake, prati oveka na sva tri
plana i u oba vida. Drukije ne bi moglo ni biti, jer ako je jezik
oveku neophodan, on je takav u svim uslovno razdvojenim dimen
zij ama, pa bi odsustvo jezika u bilo kojoj od njih vodilo njegovom
ukidanju kao celine.
Jezik nastaje, opstaje i evoluira u neprekidnom meudejstvu sa
svetom o kojem govori , a to je svekoliko ljudsko iskustvo. On nije
samo svojevrsno ogledalo ovekovog odnosa prema ovom svetu, pre
ma drtvu i prema samom sebi, nego i oblik stvaralakog ljudskog
delovanja tokom koga se menjaju i jezik i svet. Ova ukrtanja i uza
jamna dejstva upravljala su razvojem jezika, odreujui mu struktur
i nai n funkcionisanja. U njemu su ostavili svoj trag mnogi i razliiti
zadaci koje je kroz nebrojene generacije i mao da obavlja, i koji se
bez njega ni danas ne bi mogli obavljati .
Iza naznaene eme, pojmovno ne osobito komplikovane, krije
sc u stvaosti velika sloenost. Ljudski ivot ni po kojem meri lu ne
prpada kategoriji jednostavnih pojava. Stoga i ljudski jezik mora da
hude sloen, da poseduje stalnost ali i promenljivost, si stemske ali i
procesne elemente. On mora znati za granice ali i umeti da ih razmie;
mora znati kako se ve pstojee kori sti za stvaranje novog, i kako
sc u svim preobraaji ma moe zadrati dvostruka uloga pratioca i
inioca promena u svetu koji oveka okruuje i i spunjava. On mora
da omoguuje drtveni i psihiki ivot dostojan ljudskih bia - da
slui kao uhodano sredstvo svakodnevne komunikacije, al i i kao pre
linjeni medijum flozofske refleksije i pesnike i nspiracije; on mora
umeti da nosi kaljau ali i baletsku patiku.
Ovo ni su mali zadaci , i zato je jezik pojava sa mnogo lica.
Svako ima svoje mesto u celini , ali je ova nesvodljiva na bilo koje
13
RKO BUGASKI
od njih. Pokuavajui da pri stupimo suti ni jezika, i zdvojiemo tri
njegova glavna lica, koja su dola do jasnijeg izraaja naroito u mo
dernoj nauci o jeziku; ona donekle odgovaaju trima pomenutim pla
novima jezikog i spoljavanja. Jezik je sistem znakova, tj. svojevrstan
kOd vezan naroito za opteljudsku sposobnost si mbolike glasovne
komunikacije, koji odraava formalnu strukturu i pravi la funkcioni
sanja znakovnih si stema, dakle oblikovanje i prenoenje poruka putem
organi zovanih znakova. Istovremeno, jezi k je drutvena pojava, ve
zana naroi to za postojanje jezikih zajednica, tj. ljudski h grupa odre
eni h jezikom koji m meusobno saobraaju njihovi pripadnici . Naj
zad, jezik je psihika pojava, vezana naroito za umni i duevni ivot
oveka, koji uveliko proima.
Lingvi stika ispituje sva ova tri lica jezika, s tim to se kod
prvog vi e bavi problemima same njegove strukture, a kod druga dva
pitanjima njegovog funkcioni sanja na drutvenom i individualnom
planu. Prvo je otuda u izvesnom smislu od sredinjeg znaaja za samu
lingvi stiku, koja upravo njemu najvie i duguje svoj razvoj kao mo
derne nauke - posebno za njen opti deo. Opta lingvistika prouava
svojstva jezika kao pojave, odnosno zajednika obeleja svih jezika.
Druga dva lica, takoe vana za nauku o jeziku, esto su naroi to
interesantna i za druge discipline; tako se u nae vreme sve i zrazitije
formi raju i meudiscipline kao to su soiolingvistika i psiholingvi
stika, koje prouavaju veze i zmeu jezi kh i drutvenih, odnosno
psihikih pojava. Pri tome se u jezikm i straivanji ma kombinuju
dve perspektive: mikrolingvistika, usredsreena na jezike podatke
u uem smislu, dake na strukturu samih jezikih si stema, i makro
lingvistika, koja ove pdatke posmatra u i rem sociolokom, psi
holokom, komunikacijskom i kulturom kontekstu.
Prouavanjem pjedinih jezika i jezikih grpa bave se deskrip
tivna ili sinhronijska lingvistika, sa stanovi ta njihove strukture; is
torijska ili dijahronijska lingvistika, i z perspektive njihovog razvo
ja; i uporedna i li komparativna lingvistika, u ci lju poreenja i kla
sifkovanja jezi ka.
Jezikoj problematici moe se pri laiti sa ci ljem i zgraivanja
teorije jezi ka, i l i u svrhu korienja li ngvi stiki h saznanja i zvan po-
14
UVOD U OPT LINGVISTKU
drja same nauke o jeziku, pri ravanju praktinih jeziki h problema
(u uenju i nastavi jezika, jezikom plani ranju, prouavanju masovnih
komuni kacija, leenju poremeaj a govora i sluha itd. ). Tako razliku
jemo teorijsku i primenjenu lingvistiku.
Kao nauka koj a nastoj i da osvetli sam jezik kao poj avu, lin
gvi stika je i zrasla i z okri lja flologije - nauke koja u jezi ci ma vidi
sredstvo istorijski usmerenog prouavanj a knj i evnosti i kulture po
jedinih naroda. lako im se predmet, metode i ci ljevi najee razlikuju,
ove dve vel i ke naune obl asti i maju mnogo zajednikog - do te mere
da ih je nekada teko meusobno razgraniiti . (Saet pregled razvoj a
lingvi stike dat je u Dodatku na kraju ove knji ge).
Tokom svog dugog razvoja, a naroi to u savremeno doba, lin
gvi stika je dola do niza saznanja o strukturi i funkcioni sanj u prirod
nog ljudskog jezika, kao osnovnog sredstva koji m ovek raspolae
za obli kovanje, uvanje i prenoenje obavetenj a u komunikacij i . Upo
tnavanje sa osnovama tog znanj a moglo bi kori sno da poslui gene
racijama koje e najplodnij i deo svog ivota i stvaralatva da provedu
u XXI stoJeu - a ono e, uz ostalo, svakako da bude i vek i nfor
macija!
1. 2. Bitna svojstva jezika
Saimajui tri ugla gledanja i zloena u prethodnom odeljku,
mogli bismo u naj kraem rei da je jezik sistem znkova koji oveku
omoguuje razvien druteni i duevni ivot, i koji se ostvaruje u
op.\tenju meu ludima. Ova radna defnicija trai neto detaljnij a ob
janjenj a. U njenoj razradi treba najpre uoiti dvosmislenost samog
tnmi na jezik. Svi ljudi i maju jezik, ali nemaju svi i sti jezik. Zato
tnha razlikovati jezik u optem smislu i pojedine jezike. Jezik u op
\tcm smislu jeste mo govora, sposobnost svih ljudi da meusobno
'1pte u okvirima svoji h zajednica putem gl asovnih si mbol a, koj a pred
tavlja bioloko naslee ljudske vrste. Pojedini jezici, kao specifna
'1st varenja ove opte sposobnosti , ni su nasleeni niti zajedniki svim
15
RKO BUGASK
ljudima, nego se moraju uiti iz generacije u generaciju unutar za
jednica koje se njima slue. Tako je jezik kao opta sposobnost u
posedu svih ljudi , ali uvek u obliju nekog posebnog jezika.
Jezik je sistem zato to nije skup nepovezanih elemenata - nije,
na primer, brdo rei nagomi l anih bez ikakvog reda - nego je orga
nizovana celina iji delovi stoje u odreenim meusobnim odnosi ma,
obrazujui jednu strukturu. U toj strkturi mesto i uloga pojedinih
sastavnih delova odreeni su upravo odnosom prema drugim sastav
nim delovima i prema cel i ni .
Jezi k je si stem znakova zato to poiva na principu simboli
zacije, tj . reprezentovanja nekog elementa stvarog ili i magi narog
sveta nekim elementom jezika. Ralikujui sredstvo oznaavanj a i
predmet oznaavanja, ovek putem znaka izdvaja i imenuje pojedine
segmente, aspkte i relacije sveta koj i ga okruuje. Dok se druga
iva bia samo slue znakovima, jedino ih ovek i prizvodi. Za ra
zliku od prirodnih znakova (kao kada se kae da je obl ak znak kie),
konvencionalni, tj . drutveno ustanovljeni znakovi kakve nalazimo u
jeziku pripadaju podvrsti znakova koju zovemo simboli. Sposobnost
stvaranja, usvajanj a i upotrebljavanja verbalnih si mbola vana je odli
ka koj a oveka odvaja od ivoti nja. (Struktura jezikog znaka bie
dalje razmotrena u 6. poglavlju).
U osnovi jezika je optenje meu ludima, tj . sporazumevanje.
Kako je jezik osnovno, naj ire i najsavrenije sredstvo sporazume
vanj a, a bz ovoga ne bi mogle da postoje drutvene zajednice, upravo
jezik je bitan preduslov za postojanje ljudskih drutava. S drge stra
ne, jezik se ostvaruje samo u drutvu, pa tako i jezik poiva na dru
tvenoj zajednici . Izmeu jezika i drutva postoj i , dakl e, odnos uza
jamne zavi snosti . Pitanje ta je pre nastalo stoga nali kuje poznatom
pitanju o kokoki i jajetu. Nastali zajedno, u stalnoj i vi estrukoj in
terakciji, jezik i drtvo samo tako i opstaju.
Poto smo na ovaj nain odredi li pojam jezika, naveemo neka
njegova bitna formalno-funkcionalna oblej a.
l. Jezik je vieslojna, hierarhijski ustrojena struktur, u kojoj
jedinice nieg reda svojim kombinovanjem obrazuju jedinice vieg re-
16
UVOD U OPT LIGVISTIKU
da. Posebno, on je dvostruko artikulisan (tj . ralanen) sistem, jer
sc u njemu uvek razlikuju plan sadraja i plan izraz, odnosno pl an
jedi nica sa znaenjem (rei) i plan jedinica bez samostalnog znaenja,
koje svojom kombi natorikom daju jedinice sa znaenjem (gl asovi ).
Stvari o koj ima se u nekom jeziku govori otelovljene su u njegovim
reima (prva artikulacija), ali su same te rei dobijene sl aganjem
jedinica druge vrste - gl asova (druga artikulacija). Tako je, na pri
mcr, nosi l ac odreenog poj ma re dro, sa znaenjem poznatim svima
koji znaju srpskohrvatski jezik. Meuti m, ova re obl i kovana je od
etir glasa (d, r v, o) koj i pojedinano nemaj u znaenja, nego dato
znaenje dobij a tek celina u koju se oni grupi u tim redom. Ovaj
mehanizam ini od jezika veoma ekonomian sistem, jer se razliitim
kombinovanjem svega, recimo, tridesetak gl asovnih jedi nica obrauju
mnoge hiljade rei . Rei se sa svoje strane kombinuju u grupe rei
i reenice, a broj reenica ve je beskonaan u svakom ivom jeziku.
Pravila koja na svakom pl anu strukture - odnosno jezikom nivou
-dozvolj avau neke kombinacije datih jedinica, a i skljuuju neke dru
c. ine graatiku, kao takoe bitno svoj stvo jezi ka.
2. Opi sani formalni pri ncipi ine jezik i zrazito produktivnim,
i tako usklaeni m sa stvaral akom prirodom oveka: oni omoguuj u
prirodno i neprekidno stvarnje novih iskaza, koji ma se i zraava i
saoptava neogranieno mnotvo novih misaonih sadraj a. A kada se
ne bi radilo o novim kombinacij ama istih elemenata, nego bi se za
svaku novu reenicu morale uvoditi nove rei a za svaku novu re
novi glasovi , jezika komunikacij a bil a bi sasvi m onemoguena.
3. Jezik poseduje izvanredno vano svojstvo dislokacije, ili
"
iz
mctanja
"
u prostoru i vremenu. On, naime, nije vezan za neposredni
kontekst komunikacij skog ina, tj . za ono to se deava
"
sada
"
i
"
ov
dc", pa se njime moe govoriti ne samo o stvari ma koje su u datom
lrcnutku prsutne nego i o stvari ma prostorno i vremenski udaljenim
ili ak nepostojeim. Jezikom se moe govoriti o daleki m kontinen
lima i sazveima, o onome to je negda bilo ili e, moda, tek biti ,
ili pak nee i ne moe biti ; moe se izmiljati i l agati . Na taj nain,
ll'tik je oveku omoguio da zakorai u vreme i prostor. Ova mo
gunost i zmetanja, sa svim njenim dalekoseni m psledicama, ga-
17
RKO BUGASKI
rantovana je ve pomenutim fqndamentalnim naelom simbolizacije,
bez koje ne moe da bude ni jezika.
4. Jezik se prenosi i usvaja kulturnm putem, dakle on mora
i znova da se ui u svakoj generaciji ; jedna od posledica ovoga je
neprekinuti lanac promena u jeziku od jednog pokolenj a do drugog.
Pomenuta temeljna obelej a jezika, uz jo neka druga, prema
dananjem naunom saznanju u potpunosti su, ili bar naj vei m delom,
odsutna iz svih si stema ivotinjske komunikacije.
i
stina, neke ivo
tinjske vrste privukle su panju istraivaa svoji m zanimljivi m, po
nekad ak veoma upeatljivim sistemima optenja. Tako pele pokre
ti ma signaliziraju u kojem pravcu i koliko treba leteti do izvora cvet
nog praha, mravi sa zadivlj ujuom preciznou usklauju zamaan
posao izgradnje mravinj aka, delfni se meusobno prepoznaju i do
zivaju na velikim dalji nama, neke ptice i ovekoliki maj muni takoe
imaju izraenu sposobnost komunikacije, itd. Ali u svemu tome nema
artikul acije (zato i govori mo o neartikulisani m krici ma), stvaral atva
(papagaj koji uspeno imitira dva ljudska izraza ne moe od nji hovih
elemenata spontano da saini trei), izmetanj a (pele ne mogu da
saop te gde nema cvetnog praha, ili gde ga je ranije bilo), niti uenj a
(sistemi ivotinj ske komunikacije se u celini nasleuju, dakle prenose
genetski ). Svi ovi sistemi ostaju, kako izgleda, u ganicama prostih
a vrstih obrazaca, i u nji ma se ne mogu izraavati sadraji koj i bi
prevazi lazi li uski nasleeni reprtoar instinktivnog ponaanj a date
vrste. Interesantna prouavanja i poduavanja koj a se danas obavlj aju
na polju ivotinj ske komunikacije, ukljuuj ui si mpatine i mpanze
i gori le koje
"
ue da govore
"
, teko da e ovu sliku iz osnova da
izmene - i ako, naravno, mogu da donesu znaajne nove podatke.
Ako misl imo na evoluciju oveka i jezika, izgleda prrodan za
kljuak da bi se evolucioni kontinuitet izmeu ne-oveka i oveka
morao na neki nain odraavati i u neprekinutoj liniji izmeu neje
zike i jezike komunikacije. Ali ako se ljudski jezik danas u poreuje
sa si stemima optenj a meu ivotinj ama, razlike u strukturi i funkci
jama tako su velike da bi se moralo govoriti o postoj anju jasnog pre
kida, dake o pojavama koje se razlikuju u vrsti a ne samo u stepenu.
18
UVOD U OPT LINGVISTKU
l J smislu u kojem odreuje oveka, budui u i sti mah nji me odreen,
lj udski jezik je jedinstvena pojava, i nikakav drgi si stem optenj a u
/ivo me svetu nije mu ni sl ian. (Upr. i ode ljak 3. 1 ).
S druge strane, ovek se nesumnji vo moe sporazumevati ne
samo jezikom nego i na mnoge druge naine - mi mikom, gestovima,
dimnim i l i svetlosni m signali ma, zastavicama itd. Tu su, zati m, razni
simboliki si stemi posebne namene, kao to su matematike, logike
ili hemij ske formule, muzika i ahovska notacij a i slino. Meuti m,
ovi si stemi veinom su i zvedeni iz prirodnog jezika, na jedan i l i na
drugi nain, u jednoj i l i vie faza (npr. Morzeova abuka i specij alno
Brajevo pismo za slepe i zvedeni su iz konvencionalnog pi sma, a pi
smo i z govore realizacije jezika), pa mogunost svoga nastanka du
guju njemu. Isto vai i za programske jezike raunara, kao i za si steme
koji ma bi u budunosti eventualno mogla nauiti da se sl ui i neiva
materij a, u vidu robota ili drugih maina.
U naji rem smisl u, jezikom se moe nazvati svak si stem zna
kova koji slui komunikacij i izmeu ljudi, ivotinj a i maina. Opta
nauka o tipovima, strukturi i funkcionisanju znakovnih si stema naziva
sc semiotika ili semiologja, pa se otuda govori o razliitim semio
tikim jezicima. Ovaj pojam obuhvata, uz ostalo, si steme ivoti nj ske
komuni kacije, kao i sve one koji ma se u svrhu optenj a slue ljudi,
uk l juujui i relacij u ovek-maina. Tu, dakle, spadaju i svi pomenuti
formali zovani jezici , kao i svojevrsni znakovni si stemi koji se mogu
otkriti u slikarstvu, i konografji , heraldici , kosti mografji , pozori tu,
fi l mu i drugde. Ali daleko naj vaniji podskup semiotikih j ezika ine
prirodni ljudski jezici i storij ski izrasl i opti sistemi verbalne ko
munikacije unutar i i zmeu ljudskih zajednica. Drugi znakovni si stemi
koje je ovek razvio u najveoj meri podrazumevaju sposobnost je
tikog optenja, pa se zato pojam jezika u uem, osnovnom i lin
vistikom smislu odnosi samo na prirodne jezike. Samo tako shvaen
jltik ini predmet lingvi stike, a time i ove knji ge.
Izloeno daje pvoda za sledei opti zaklj uak. Sporazume
vanja ima i i zvan oveka, a sam ovek moe se sporaumevati i druk
lije, a ne samo jezi kom. Uprkos tome, jezik ostaje jedinstveno i neop-
19
RNKO BUGARKI
hodno obeleje ljudskog bia, koje ga u velikoj meri odvaja od drugih
vrsta i na kome poivaju mnoge njegove sposobnosti . O jeziku pel a
ili semafora, pa i raunara, moe se govoriti samo metaforiki , bar
ako je re o lingvistikom, a ne irem semiotikom znaenju ovoga
pojma. Jezikom u pravom smislu slui se samo ovek, i - i zuzi maj ui
pojedinane patoloke poremeaje svaki ovek.
1. 3. Jezik i govor
Iz naih dosadanji h razmatranj a proistie da je jezik zapravo
organizacia verbalnih znakova kojom vlada svaki pojedinac kao l an
odreene drutvene zajednice; znati jedan jezik, to znai vl adati pri n
cipima te organizacije. Ovako odreen, jezi k je u velikoj meri ap
straktna poj ava. Meuti m, samo poznavanje jednog si stema znakova
jo nije dovoljno za komunikaciju: mi se ne sporazumevamo telepat
ski , prosti m
"
itanjem misli
"
. Za verbalno optenje oigledno je neop
hodno da se jezik materia/izuje, tj . uini dostupni m ulima. Stoga
se u svim situacij ama jezikog komuniciranja jeziki si stem stavlja
u pokret i realizuje; a realizacij a jezika jeste - govor. Tako je govor
skup svih pojedinanih ostvarenja jezika. Govorei , mi pokreemo
mehanizme jezika na koj i ma se zasnivaju govori i novi . A jezik je
ema po kojoj se obrauju reenice koje svakodnevno izgovaramo.
Jezik i govor stoje u odnosu koda i poruke, sistema i prcesa; govor
je jezik u akcii.
Uopte uzev, in komunikacie mogu je kada uesnici u njemu
raspol au istim kodom, tj . si stemom znakova ili simbola na osnovu
koga se sastavlj aju poruke. Sveden na golu sutinu, in speci fno
jezike komunikacije izgleda ovako. Jedan od uesnika, A, uoblii
neku pruku u mozgu, ovaj daje impul s nervi ma, miii stupaj u u
pogon i aktivi raj u govorne organe, koji porci daj u fziki oblik, kako
bi ona mogla da deluje na ula. Tako materij al izovana poruka prenosi
se kroz vazduni kanal i dopire u vidu talasnog kretanja do uha drugog
uesni ka, B. Njegov mozak izdaje komandu da mu se nervni m putem
prenesu pri mljeni akustik nadraaji , obrauje pri mljene informacije
20
UVOD U OPT LINGVISTIKU
i. zahvaljujui poznavanju i stog koda, deifruje poruku, tj . razume
ta je A rekao. Ako sada B hoe neto da kae, proces se obre. (U
ovom sluaj u kOd ak ne mora da bude i sti kao ranije: bitno je da
je i on zajedniki uesnici ma. Ako obojica znaju srpskohrvatski i en
leski, A moe da postavi neko pi tanje na jednom a B da mu odgovori
na drugom jeziku). Ako se pak i spostavi da B ne poznaje kOd koji
je uptrebio A, on ulima primljenu poruku dakako ne moe da
deifruje, pa od razumevanj a nema ni ta; ovo nam se deava svaki
put kad ujemo neki nama nepznat jezik. A mogue je i polovino
razumevanje, ako neki jezik znamo delimino pa
"
hvatamo
"
tek po
neto od reenog. (Proces govore komunikacije uproeno je prika
zan na slici 1).
A
B
Slik l.

ema je u suti ni ista i kada neko govori sam sa sobm, samo


to je tada komunikacij sko kolo
"
interalizovano
"
, tj . ceo krug se
odvija unuta jednog organi zma. Pri pi smenoj komunikaciji umesto
u l a sluha aktivira se ulo vida, govori organi miruju a kao kanal
umesto vaduha slui vrsta povrina na kojoj se pie aktiviranjem
ruke (i li , pri kucanju na maini , rku) pilj aoca poruke. Ostalo je u
sutini i sto kao kod usmenog optenj a.
Ako pojam jezika podrazumeva odreenu sposobnost upotrebe
verbalnih znakova, govor je delatnost upotrebljavanj a takvi h znakova,
tj. ispoljavanje jezike sposobnosti . Zato je jezik apstraktan i optiji ,
21
RKO BUGARSKI
dok je govor konkretan i pojedinaan. Jedan jezik je u posedu cele
zajednice koj a se njime slui , dok su pojedinani govori inovi uvek
rezultat ativnosti pojedini h pripadnika te zajednice. U nadlenosti
je svakog pojedinca da odlui kada e da progovori i ta e i kako
da kae u okvi ri ma mogunosti zadatih jezikom, ali nad samim je
zikom kao drutvenom celinom on po pravilu nema nikakvu mo
odlui vanja. Kao drutvena pjava, jezik pstoj i i menj a se ugl avnom
nezavi sno od volje pojedinaca, koji ga nasleuju od svoji h predaka
i predaju u nasledstvo potomci ma.
Jezik i govor su u svojoj razliitosti ipak neraskidivo povezani ,
jer je njihova uzajamna uslovljenost potpuna. Ni ti bi mogao postojati
jezik koji nikada i ni gde ne bi bio ostvaren u govoru, niti bi govoro
komuniciranje bilo mogue bez nekog jezika koj i bi leao u njegovoj
osnovi , dajui mu neophodan smi sao. Jezik je izrstao kao organi
zacija govora, govor se razvio na bazi jezika u stalnom uzaj amnom
dej stvu i proimanju usled kojeg se menjaju i jedno i drugo. Inovacije
zaete u govoru utiu na evoluciju jezikog si stema, koj i sa svoje
strane dri ove pod kontrolom, prihvatajui jedne a odbij ajui druge.
Razlika izmeu ove dve pojave, u prasi mahom neprimetna,
od vel i kog je teorij skog znaaja. Treba samo uoiti da se rei jezik
i govor ovde upotreblj avaju kao termini modere lingvi stike, u ije
je same temelje ul o ovo razli kovanje, a sa znaenjem drukij i m od
oni h koj a imaju u svakodnevnoj upotrebi . Tako npr. govor u ovom
smislu ne iskljuuje pisanje, jer se jezik moe ostvarivati razl iitim
sredstvima (zvuni talasi , grafka masa, gestovi gluvonemi h). Ana
logni oblici govora kao ostvarenja jezika su govorenje (usmeni go
vor), pisanje (pi smeni govor) i getikuliranje (gestovni govor).
U svakoj taki bi lo kojeg govorog iskaza pravi se i zbor izmeu
alterativa koje prua si stem jezika. Za govorika u datoj govoroj
situaciji vano je ono to on hoe da kae, tj . niz izbora koje e da
napravi (npr. Petar i l i Pavle, jeste i l i nije, ovde i l i tamo) . Ali za jeziki
si stem podjednako je vano i sve drugo to je on mogao da kae a
nije rekao; pomenute alterative u njemu su uvek obavezno pri sutne
i obavezno razliite. Svi mogui i zbori , odsutni iz nekog konkretnog
22
UVOD U OPT LINGVISTKU
ovomog ina ali pri sutni u jeziku, svoj i m odnosima meusobne su
protstavljenosti i daju smisao svakom elementu izabranom da ue u
neku poruku (npr. jeste ne bi i malo smi sao koji ima kada se ne bi
moglo rei i nie) .
Stvara govorna delatnost malo kad je savren odraz potenci
jal ne jezike sposobnosti . Ova sposobnost ukljuuje, primera radi , i
gramatike proese koji kao eme nisu teorij ski ogranieni , i ako se
mi nj i ma u praksi ogranieno sluimo zbog granica naeg pamenj a,
1. ahteva ekonominosti , oseanja sti l a itd. Gramatiki si stem srpsko
hrvatskog, a ni bilo kojeg drugog jezika, ne kae govornicima koliko
pula naj vi e mogu da u jednoj reenici naniu i sti veznik i l i i stu za
visnu konstrukciju (npr. /ali smo I veerli I pevali I igrali 1...,
odnosno Pera misli DA aka veruje DA Joca zna DA . . . ), ali ovi
ipak ubrzo prekidaju takvo nizanje i poinju novu reenicu. Slino
je i kod drgih umnih sposobnosti . Mi bz muke napamet mnoimo
jednocifrene brojeve, jer smo naui li tablicu mnoenj a, a dva peto
cifrena brj a pomnoiemo dodue uz pomo olovke i papira (osim
ponekog
"
uda od deteta
"
koje i to ure da uradi napamet, pa se
onda pkazuje svetu ! ) - ali na osnovu i stovetne sposobnosti . A ne
minovne razlike izmeu pojedinih recitacij a neke pesme ili i zvoenja
kakve si mfonije nimalo ne utiu na sam tekst, odnosno partituru, koji
ostaju i sti kroz sve varijacije.
Tako je i na govor podloan uticaj u mnogih praktinih ini laca
u vezi s naim psihofzioloki m i neuropsiholoki m ustrojstvom i na
om ivotnom sredi nom (zamor, zamuckivanje, defekti artikulacije,
preki di , lutanje panje, predomilj anje usred reenice, buka itd. ). Pa
ipak jeziki obrasci l ako privlj avaj u u ovi m promenlji vi m i retko
kad i deal nim uslovi ma za komunikaciju, i mi ih najee bez tekoa
prepznajemo uprkos svim oteenji ma u produkciji i prijemu govor
ne poruke, tano znaj ui
"
ta je govorni k hteo da kae
"
. Sama inje
ni ca da mi uspevamo govorom da opti mo i pod nepovoljni m spoljni m
11kolnosti ma pokazuje snagu temeljne i dragocene jezike sposobnosti .
kt. iku, dakle, prpada ono to moemo u verbalnom optenj u - a kako
lo inimo, pitanje je govora.
23
RKO BUGARSKI
Ovde izloena podela u skladu je sa uticajnom teorijom vel i kog
vajcarskog lingviste Ferdi nanda de Sosira, utemeljivaa modeme lin
gvi stike, prema kojoj se celokupno podruje ljudskog jezika, dakle
jezik u optem smislu (langage), deli na jezik kao si stem znakova
koji pripada odreenoj drutvenoj zajednici , tj . neki poseban jezik
(langue), i govor kao sumu individualnih ostvarenja tog sistema (a
role) . Meusobni odnos ova tri nivoa apstrakcije moe se ilustrovati
analogijom sa novcem. Ako uzmemo da opti pojam ' valuta' odgovara
pojmu ljudskog jezika, onda se poj am ' dinar' , kao valuta koj a je u
upotrebi u jednoj odreenoj zajednici , moe uporediti sa pojmom je
zika kao posebnog si stema, a bilo koji konkretni dinar, tj . novi te
vrednosti kao primerak ove valute, bio bi ekvivalentan onome to i de
u govor.
Ovako shvaenim predstavama o prirodi jezika i govora srodni
su i pojmovi jezike sposobnosti i govorne delatnosti, koji ma smo
se takoe posluili, a koje je u lingvi stiku teoriju uveo Amerikanac
Noam

omsk (u izvoroj terminologiji , linguistic competence odn.


linguistic perormance) . A uopte uzev, moe se rei da su za pojedine
vidove jezika i njegovih govornih realizacija zainteresovane mnoge
naune discipline, svaka iz svog ugla, ali da celina prirodnog ljudskog
jezika predstavlj a u naelu predmet samo jedne nauke lingvistike.
24
2. Funkcije jezika
2. 1. Jezik i komunikacija
Jezik sainjava osnovnu sponu meu ljudima, od koje, zbog
prode oveka Iao drutvenog bia, zavi si i sam opstanak ljudskh
icdnica. Ta veza, koj a omoguuje da skup jedi nki obrazuje drutve
nu celinu, zasniva se na mogunosti optenja meu nji ma - a to je,
dakako, glavni zadatak zbog kojeg jezik postoji i po ijoj meri je i
llinjcn. Ve smo rekli da se jezikom slue svi ljudi, i samo ljudi .
K
ud god i gde god zatiemo bie koje nazivamo ovekom (dakle,
hz ohzira na epohu, rasu, geografski poloaj , vrstu drutvene zajed
nice il i stepen civilizacije) - mi ga nalaimo s jezikom. I nazaostalija
plemena Afrike, June Amerike ili Australije, ij i ivot u poneemu
nije odmakao od pri lika kakve su vladale u kameno doba, i maj u svoje
Jezike, i to jezike koj i su, lingvi stiki gledano, sasvim punopravni
I
nstrumenti optenj a.
Popularo uverenje da se jezici mogu deli ti na primitivne i raz
V/tne nauno se mora ospri ti , jer ovi atributi pre pristaj u samim
d
mtvcnim zajednicama nego njihovi m jezicima. U principu, svaki
Jr:ik je prikladno i dovolno sredtvo za obavlanje komunikaciskih
fllltrcha zajednice kojoj slui. Tako npr. Eskimi i li beduini ne mogu
1111 svojim jezici ma da razgovaraju o atomskoj fzici ili meuplane
tamirn raketama, jer to nije deo nj ihovih kultura, ali zato i maj u veoma
latgranat renik u svemu to se tie snega, odnosno kamila. A o
11111deroj nauci i tehnologiji nije se, naravno, moglo govoriti ni na
Ml'dnjovckovnom engleskom.
25
RNKO BUGARSKI
Jezici nisu sami p sebi podobni i l i nepdobni za obavljanje
odreenih funkcija, nego oni prosto hvataju korak sa drutvenim pro
menama, zanemarujui ono to prestaje da bude od vanosti a raz
vijajui sredstva (samostalno ili pozajmljivanjem) za izraavanje sve
ga to postaje aktuelno. Naa dananja gradska omladi na uglavnom
ne zna tano ta oznaavaj u rei kao jetrva i l i paenog, zato to rod
binski odnosi izvan jezgra porodice gub od znaaja u moderom
drutvu - za razliku od stariji h, plemenski i klanski ustrojenih zajed
nica, gde je za razvojni put pojedinca bilo i te kako vano ko mu je
sve rod. Ali zato na dananj i jezik ima neupredivo vie rei za
apstraktne pojmove, na primer, nego jezik Vukovog doba. Bogat re
nik vie je posledica nego preduslov drutveno-kulturnog i nauno
tehnolokog razvoja; a to se gramatike tie, tip kulture i drutvene
promene u njoj se odraavaju daleko manje nego u reniku, pa tako
nalazimo da neki jezici krajnje pri mitivnih zajednica imaju u pone
emu bogatije i sloenije gamatike si steme (npr. znatno razvijeniju
morfologiju) nego neki veliki jezici modeme civi l i zacije.
Mora se ipak istai i razl ika i zmeu potencialnog i ostvarenog:
jezici se raaj u jednaki , ali odrastaju nejednako. Naime, dok jedni
preteno ostaju u okviri ma uskih potreba pojedinih zajednica, drugi
neprekidno moraju da iznalaze nova i zraajna sredstva, jer i h na to
tera sve iri raspon drutvenih ptreba zajednica koje se bre razvij aju.
(Donekle je slino sa mi iima, koji krljaju usled neupotrebe a bujno
se razvijaju vebanjem). Zahvaljujui neuporedivo irem rasponu svo
ji h pri mena kroz istoriju, ukljuujui i svoj u ulogu kao sredstva van
redno znaajnog kjievnog i kulturog stvaral atva, jezici kao to
su grki , latinski , sanskrit, arapski , engleski ili ruski razvili su svoj
potencijal mnogo vie nego jezici malih naroda na ni em stepenu
drutvenog razvoj a. Samo u tom smislu moe se rei da su oni prvi
razvijenij i , ali zato ne treba ove druge nazivati primi tivnima. Razvi
jenost je u osnovi druteni a ne lingvistiki kriterium.
Sada moemo da se vrati mo ulozi jezika kao spone meu lju
dima i narodima. Deluj ui kao znak linog i dentiteta i kolektivne pri
padnosti , jezik i stie slinosti i slui kao sredstvo raspoznavanj a. Kada
26
UVOD U OPT LINGVSTKU
lujemo da neko govori kao mi , odmah smo skoni da ga s matramo
jednim od nas. A kao to povezuje pojedince u drtvene zaj ednice,
jezik uspostavlj a i odrava veze izmeu i nae odelitih zajednica, pri
hl iavajui jedne drugima cele naode, kontinente i civili zacije.
Meuti m, preko jezika ne i stiu se samo slinosti nego i rzlike,
prosto zato to pstoje razliiti naini izraavanj a i razliiti j ezici .
Osobenostima svoga jezi ka pojedinac moe donekle da se izdvoji i z
svoje okoline, kao to i narodi mogu da se odvajaju od drugi h naroda
na osnovu jezikih kao i drgih razlika. Sluei isticanju onog to je
1.ajedniko, jezik istovremeno podvl ai i samosvojnost jedinki i dru
tva. On, dakle, moe da bude zaloga jedinstva ali i inilac radvaj anja,
da gradi mostove

li i prepreke meu lj udima i narodima. Ova njegova


dvostrkost proi stie iz same prirode ljudskog jezika i ljudskog dru
tva, iz injenice postoj anj a razl iitih drutava i njihovih jezika, i samo
je donekle podlona svesnoj kontroli i planiranju. Otuda pred i telji ma
jedne sve manje pl anete pod kraj X veka stoji dalekosean i dugo
roan zadatak da od bogatog i raznovrsnog jezikog materij al a grade
sve vie mostova a sve manje prepreka.
Drutvena komunikacija putem jezika ima dva glavna vida: izr
avanje i saoptavanje. Jezi k nam omoguuje da oblikujemo i izra
l.imo svoje mi sli, kao i svoj a oseanja, elje, nade, strepnje - sve to
ini deo naeg duhovnog ivota. Ali to to izraavamo gotovo uvek
je upueno nekome izvan nas; izraavajui neto, mi ujedno saopta
vamo - optimo sa drugima. Njima upuujemo i pitanja ili molbe,
dajemo savete ili uputstva, izriemo phvale ili pkude. Stoga jezik
i jeste osnovno sredstvo optenj a meu ljudima. Pri tome se jezi kom
moe i uticati na ljude, oplemenji vali ih ili zavoditi , jer se ovekov
svet jezikim putem ne samo izraava nego i stvara. Ono ega u stvar
nosti nema i ne moe biti , u jeziku se zaas stvori . On moe da uini
da puke grom iz vedra neba, da biljke i ivotinje progovore, da reke
poteku uzbrdo, da mrtvi ustanu iz groba. Si lna je mo jezika, i te
moi valja se katkad i priuvati ; kao i voda ili vatra, jezik je dobar
'l uga a zao gospdar.

ovek je uronjen u jezik. Tokom jednog sata obinog ragovora


mi razmeni mo i do 45.000 rei ; spiker na radiju, gde su pauze ree
27
RNKO BUGASKI
i krae, za to vreme proita 7-8.000 rei ; a mi sami , i tajui knj i gu
i l i novine, savl aujemo nekih 1 2-1 4.00 rei na sat. Prema tome,
ako po jedan sat provedemo askajui, sluajui govoru emisij u na
radiju i i taj ui , mi samo za to vreme izgovorimo ili pri mimo oko
25.000 rei , to znai da tokom jednog aktivnog dana moda
"
obre
mo
"
i svih l 00.000! Ali vanij a od puki h brojeva jeste i njenica da
iza ovog mora rei stoj i mnotvo optih pojmova koji ma raspolaemo
i koje razmenjujemo, naa sposobnost da svoje misli uz pomo jezika
uobl i i mo, organizujemo, dovodimo u meusobne odnose i upo
reujemo, uoptavajui sadraje nae svesti i tumaei svet koji nas
okruuje. Neto vie o tome kako inimo sve ovo, to predstavlja
pravu sutinu komunikacije, rei emo u naredni m odeljcima ovog
pogl avlj a.
Pre toga, meuti m, treba jo da ukaemo na jednu dublju i traj
niju di menziju optenja meu lj udima. lako mogu da komunici raj u
neposredno, ivotinje ne mogu da uvaju za kasniju upotrebu infor
macije koje su im dostupne, pa sa smru svake jedi nke u nepovrat
odl azi sve to je ona tokom svog ivota naui la, oseti la ili i skusila
- ostavlj ajui traga jedino u vidu opteg genetskog naslea date vrste.
U sutini je bilo i sto i sa ovekom - uz sve razlike koje su ga i nae
deli Je od ivotinja - sve dok je njegov mozak bio jedino skl adi te
informacija. Bitan pre lom u ovom pogledu nastao je tek kada je ovek
poeo da razvija sisteme za pohrnu, obradu i prenos inormacia
izvan svog mozga, tako ih inei dostupni ma ne samo neposredni m
sagovornicima nego i udaljenim savremenicima, kao i potomstvu.
Ovakvo povezivanje fziki odeliti h organizama u prostoru i vremenu,
i me je prevaziena slabanost i kratkotraj nost pojedi nane egzi sten
cije, dalo je nov i znatno bogatiji smi sao pojmu komuni kacije. Ono
je ujedno bilo i vaan preduslov za nastanak civilizacije, koja podra
zumeva postojanje kolektivnog znanja i i skustva, nataloenog kroz
bezbrojne generacije i sauvanog u raznovrsnim zapisi ma, regi stri ma
i katalozima, mapama, renicima i enciklopedij ama - sve do elek
tronske memorije naih dana.
Ove domete ovek je posti gao srazmerno veoma kasno u svom
evolucionom razvoju, ali u etapama izmeu koji h se razmak viestru-
28
UVOD U OPT LINGVISTKU
lo smanjivao kada je proes jednom krenuo. U tome je uspeo se
wularim korienjem, u svakoj razvojnoj fazi, sistema kojima je
ve prethodno raspol agao. Tako je Homo posle mnogih mi lenijuma
svoje evolucije, tokom kojih je svakako disao i jeo, negde do pre
l 00.000 godina bioloke mehanizme koji su omoguavali ove radnje
dodatno prilagodio u svrhu govora, postaj ui tako Homo sapiens. Po
lom je pre oko 5. 000 godina sada ve moderni ovek izumeo pismo,
prenosei mo govora u medijum vidljivih znakova na vrstoj povrini
i lime otvarajui put za nesluene dalje prodore. Sledei veliki iskorak
uinio je pre kojih 1 . 00 godina izumom tampe, kao postupkom um
noavanja i razailjanj a rukopisnih tekstova koji je omoguio demo
kratizaciju pismenosti, obrazovanja i kulture. Naj zad, decenije koje
ve moemo l ako prebrojati donose razne telekomunikacijske sisteme,
1asnovane na ranije osvojenim znanjima i vetinama, a ubrzani razvoj
t'lektronskog raunarstva koji se odvij a pred naim oima naj avlj uje
novu tehnoloku revoluciju na podruju komunikacije, naelno i po
tencij alno nita manj u od prethodno navedenih.
Danas je teko prognozirali da li e u budunosti doi do jo
nekog uporedljivog proboja, ali se na osnovu izloene hronologije
moe zasigurno pretpostaviti da se na njega, ako ga bude, nee dugo
ekati : on bi se morao odigrati ve za ivota generacije koja ita ove
redove!
2. 2. Jezik i misao

esto se kae da nam jezik slui za i zraavanje misli . Francu


skom dravniku XVII stoJea Taljeranu prpisuje se opaska da jezik,
nasuprot ovom tradicionalnom uverenju, slui upravo da sakrije nae
misli. A jedan jo vei skeptik, danski flozof Kjerkegor, ustvrdie
kako je za mnoge ljude jezik sredstvo prikrivanja injenice da oni i
nemaju nikakvih misl i ! No, koliko god istine mogli da sadre ovako
uproeni sudovi, nema sumnje da se odnos i zmeu jezika i milenja
pokazuje veoma sloenim, i to ve na osnovu svakidanjeg iskustva.
Ponekad nam se ini da tano znamo ta mislimo, ali da nam
nedostaju rei da to iskaemo. Vapaji nekih psnika nad nespsob-
29
RKO BUGASKI
nou jezika da izrazi svekoliko bogatstvo nji hovog unutranjeg sveta
spadaju meu poznatija svedoanstva ovog oseanja. Postoje i aktiv
nosti koje podrazumevaju miljenje, ali uglavnom, kako se ini , bez
posredstva jezika. Ovo naroito vai za reavanje razliitih problema
(upravljanje automobilom, igranje aha) i estetsko uivanje (vajanje
skulpture, sluanje muzike). Pored motorikih radnji , odnosno osea
nja, u ovakve del atnosti svakako je ukljueno i miljenje, ali izgleda
da se ono na neki nain odvija nepsredno, a ne kroz jezik.
S druge strane, nekad oseamo da neto nismo u punoj meri
doiveli ili razumeli ako nismo u stanju da to pretoimo u rei. Svi
znamo da snove najee veoma brzo zaboravljamo ako nj ihov sadraj
odmah ne zapi emo ili nekome ne saopti mo. Kada u samoi treba
da obavimo neko ispitivanje ili donesemo kakvu odluku, mi pribe
gavamo
"
unutranjem govoru
"
, tj . obraamo se samima sebi : ako ura
di to i to, desie se to i to . . . Za mnoge ljubitelje prirode, uivanje
u kakvom novom cvetu nikada nije potpuno sve dok ne naue kako
se on zove. Ovakvi doivljaji su, kako vidimo, kratkotrajni ili nepot
puni bez jezika. Meuti m, jezik utie na miljenje i u jednom mnogo
vanijem pravcu, to emo ilustrovati pri meri ma brojanja i poi manja
geometrijskh oblika.
Brojevi ne postoje u prirodi kao predmeti koji bi mogli biti
neposredno odraeni u naim misli ma; broj anje je u sutini upore
ivanje po brojnosti, p mnoini - a ovo je u osnovi jezika operacija.
Mi lako moemo i bez brojanja da utvrdi mo da li dve police sadre
i sti broj knjiga, time to emo da uzimamo p jednu iz svake police,
gledaj ui da li e na kraju neto da pretekne u jednoj od njih. Ali
mnoge stvari su previe teke za ovako neto, ili se ne mogu vi deti,
ili ne postoje na i stom mestu ili u isto vreme. Ovde nam jezik pr skae
u pomo. Neko ko nikada nije video kita, ili je video samo jednog,
moe bz tekoa da govori o dva ki ta, o desetinama ili stotinama
kitova, o generacijama kitova, o kitovima koji plivaju u koloni jedan
po jedan i l i dva po dva. Ovo je mogue zahvaljujui postojanju bro
jeva u jezicima kojima se ovek slui , a koj i nam omoguuju da pre
broj avamo i razvrstavamo i mitoloka bia kao to su sirene ili ken
tauri , koje siguro niko ni kada nije video ak ni pojedinano!
30
UVOD U OPT LINGVISTKU
Slino ovome, za nae pojmove trugla i l i etvorougla moe
sc rei da su donekle empirij ski potvreni, utoliko to esto viamo
predmete takvih oblika Uedra, saobraajni znaci , krovovi , kue, kji ge
itd.). Meutim, sa petouglom je ve tee ( moda e poneko da se
scti Pentagona u Vaingtonu, verovatno u svetu najpoznatije zgrade
toga obl i ka, u kojoj je i nae smeteno mini starstvo odbrane SA, pa
sc po tome i ono samo tako naziva) . Petnaestougao je malo ko video
@@u prirodi
"
, stougao siguro niko. Ali o svim ovim obli ci ma mi
ipak i mamo sasvi m j asnu predstavu - zahvaljujui u velikoj meri upra
vu jeziku. Mi ak moemo da odbacimo postojanje dvougl a kao ne
samo i skustveno nego i geometrij ski nemogueg oblika, no time samo
pokazujemo da i mamo tanu sliku o tome kakav bi tako i menovan
ohlik morao da bude, i zato je i sklj uen. Uostalom, jedna kafana u
Kopenhagen

, popul arno sastaj al ite omladine, zove se Tokanten, to


na danskom znai upravo - dvougao!
Ako pomislimo koliko je stvari oko nas podlono broj anju i l i
cometrij skom oblikovanju, l ako emo se uveriti da nam jezik prua
)t'dan neophodan princip analize ne samo doivlenog i stvarog nego
i potencialnog, pa i imaginarog sveta. On tu, i ne samo tu, deluje
kao neka prizma kroz koju se prel amaju nai utisci o tom svetu, koji
hi bez njenog posredovanja bi l i daleko manje jasni . Usmeravaj ui to
kove mi ljenj a i uoptavajui mi saone pojave i proese, jezik omo
guuje prevazilaenje neposredno datog u linom doivlj aj u i uklju
iivanje u kolektivno, opteljudsko iskustvo.
Ali silna mo uoptavanja koju jezik poseduje, kol i ko god bi l a
sama po sebi neophodna i dragoena, ima i svoji h manje poeljni h
vidova. Oni se najl ake ispolje kada re, predodreena ne da odeva
nego da otelovljuje mi sao, postane zamena za mi sao. Ovaj proces
najbolje se moe pratiti kod mislenih i menica. Zato to mnoge ime
nice oznaavaju materijalne predmete kao to su knji ge ili stolovi
(zbog ega i h i zovemo materijalni m imenicama), mi smo skloni da
i znatno maglovitiji m i rasteglj iviji m pojmovima, koje jezik odreuje
kao i menice, takoe pripi emo jednoznano, predmetno i materijalno
postoj anje. Rei kao uspeh, zloin, sloboda, napredak, neprijatel i
31
RKO BUGARSKI
mnoge druge zapravo i maj u veoma razliito znaenje za pojedine lj u
de i u razni m okolnosti ma. Recimo, trojka na i spitu za jednog aka
je uspeh a za drugog nije, i l i ak za i stog moe jednom da bude
uspeh a u drugoj pri li ci neuspeh. Eutanazij a, ili ubistvo i z mi l osra,
moe iz razl i i ti h uglova da se oceni i kao zloin i kao dobro
delo; i td.
Ipak nas jezik navodi da znaenja ovakvih rei uoptavamo,
kao da odgovarajui pojmovi pstoje objektivno i nezavi sno od nai h
promenljivih tumaenja. Stoga neoprezno baratanje nj ima moe da
vodi u praznoslovlje; jo je gore kada se apstrakcij ama svesno ma
nipuli e, na demagoki nai n, u ci lju zavaravanj a drugih i posti zanj a
odreenih ciljeva, to je ve teka zloupotreba jezi ka. A uopte uzev,
gomi le rei mogu da prikri vaju si romatvo mi sl i , dok se sa malo rei
moe rei mnogo. Osim toga, i skustvo nas ui da se moe govoriti
jedno, a misliti neto drugo.
Zakljuiemo da, i ako miljenje nekada moe da bude uglav
nom nezavi sno od jezika, jezik pomae tanijem miljenju i punijem
doivlj avanju sadraja nae svesti . U pri ncipu, jezi k i misao postoje
naporedo, uzajamno se dopunjuju i u celini ne mogu jedno bez dru
gog. Mi ljenje daje jeziku vaan deo njegove svrhe, ono ga duboko
pri ma i tera ga na stalno usavravanje i pri l agoavanje sopstvenih
struktura. A jezik sa svoje strane nije samo spoljno ruho misli, puko
sredstvo njihovog i zraavanja, nego i vaan inilac nji hovog raanja
i uobliavanj a. U sredinjoj oblasti svoga dodira, jezik i misao su kao
dve strane istog novia: svaka nosi svoj zaeban lik, ali su neraz
dvoj ne. Ovo je i prirodno, jer su se sposobnost govora i ljudski um
naporedo razvili kroz evoluciju oveka kao vrste, a slina naporednost
i uzaj amnost postoji i u razvoju svake ljudske jedinke.
Sa ovi m pitanji ma je u vezi i odnos i zmeu jezika i logike.
Nauno gledano, jezik kao osnovni i nstrument mi ljenja omoguuje
logino rasuivanje, ali sam on nije ni kakva logika ema. Drugi m
reima, loginost je atribut milenja a ne jezika. Stoga, nasuprot po
pularom verovanju, nema jezika koji su loginiji , niti manje logini ,
od drugih jezika. Na svakom jeziku moe se govoriti manje i l i vie
32
UVOD U OPT LINGVISTKU
l ogino - to ne zavi si od samih jeziki h. sredstava, nego od nai na
mi ljenja nji hovog kori snika. Kao i storij ski proi zvodi , jezici u svoji m
strukturama i spolj avaj u razne nedoslednosti i protivrenosti , al i t o vai
a sve nji h i nema veze s nekom univerzalnom vanjezikom logikom,
pa se jezici jednostavno ne mogu premeravati nekim spoljni m ari nom
l oginosti . Ono to je sa stanovita organi zacije jednog jezika savreno
logino moe iz ugla strukture nekog drugog jezika izgledati kajnje
nelogino.
Uzeemo pri mer i z gramatike kategorije broj a, tj . izraavanj a
jedni ne i mnoi ne. Mi ne vi dimo ni ta nelogino u i zrazi ma kao Pet
lepih novih kua - i ako se, i sti ni za volju, poj am mnoi ne u ove
eti ri rei i skazuje ak etiri puta: jednom leksiki (et) i tri puta
gramatiki , putem nastavaka u sledei m reima. Ovo bi lako moglo
da se ui ni preterani m, pa i neloginim, predstavnicima jezika u ko
j i ma bi se to reklo samo jednom (npr. kao da stoji Pet /ep nov kua
i l i sl. ). U kineskom razlika i zmeu jednine i mnoine uopte nije
formalno obeleena, ali se Ki nezi i bez toga lepo sporazumevaj u. Na
drgoj strani sveta, Indijanci plemena Hopi i z Ari zone verovatno bi
sc zaudili naprednosti naih i zraa pet kua i pet dana. Naime, pet
kua mogu da budu i stovremeno prisutne i neposredno prebroji ve,
Jok su dani nuno uzastopni : jedan ne moe da nastane dok prethodni
ne proe. Valja priznati da su ovo poj movno uistinu razli ite stvari ,
i u gramatici jezika hopi jasno razgrani ene - samo to mi toga ma
hom ni smo ni svesni , j er struktura evropskih j ezika ob trpa u i stu
gramatiku vreu ! Slino ovome, i ako u matematici dva mi nusa daju
plus, ne treba unapred oekivati da e i jezici da slede i stu logiku:
ako neko kae da nie vi deo nita, mi neemo zakljuiti da on jeste
vi deo neto.
Stoga se moe rei samo to da svaki jezik ima svoju sopstvenu
l ogiku, koja proi stie iz njegovog osobenog ustroj stva i nije svodljiva
na neki sveopti vanjeziki logiki obrazac. A nae sklonosti da kao
upravo takav uzor uzimamo ono na ta smo naviki u svom materjem
j eziku, ili to nalazi mo u nekom vi soko cenjenom kl asinom ili mo
Jernom jeziku, najlake emo se osloboditi upoznavanjem sa mogu
nostima kojima rasplau drugi i drkiji jezici .
33
RNKO BUGASKI
2. 3. Jezik i stvarost
Odnos i zmeu jezika i starosti takoe je sloen. Nama se
moe i niti da jezik oznaava neke unapred date i od njega nezavi sne
sadraje, prostim i menovanjem predmeta i odnosa koji nas objektivno
okruju, te da se razlike i zmeu pojedi nih jezika svode na razlike
u eti ketama za istu stvar: mi odreenu ivotinju nazivamo konj, En
glezi horse, Nemci Pferd, !talij ani cavallo itd. Kada bi ui sti nu ovo
bilo sve, kada bi vanjezika stvarost u celosti postoj ala sasvi m od
vojeno od jezi kog obl ikovanja, strani jezici bi se uili mnogo l ake
i bre, a prevoenje ne bi bilo tako sloen, ponekad i mukotrpan
proces. Ali svi mi koji i mamo bilo kakvog i skustva u ovi m oblasti ma
dobro znamo da nam neke stvari predstavljaju tekou upravo zato
to dva jezika ne i zraavaj u na i sti nai n neto to nam moe i zgledati
kao i stovetan poj am ili odnos. Jezi ci nisu, dakl e, samo razlii ti ka
talozi naziva za i ste stvari , nego su i mnogo vie od toga.
U srpskohrvatskom, na pri mer, rei ruka i noga svoji m znae
njem najee obuhvataju i one delove ovih udova na koje se odnose
zasebne rei aka, odnosno stopalo. Ali u engleskom ili nemakom
to nije sluaj , jer su ovi poj movi doslednije razgranieni (armand,
leg/oot; Armand, BeinFuss). U tim jezicima kae se da neko ne
kome prua aku, ne ruku, da fudbaler udara loptu stopalom, ne no
gom, i slino. Prema tome, pitanje u kojoj je meri aka deo ruke, ili
stopalo deo noge, pomalo je i jeziko pitanje, i ako u ovom pogledu
oigledno nema anatomski h razlika i zmeu predstavnika razni h jezi
ka. Re odnosno, malopre upotrebljena, izraava jedan odnos, odno
sno skup odnosa, koji se u mnogim jezicima ne moe izraziti jednom
rei i uvek na i sti nai n. U gramatici , razi laenja meu jezi ci ma esta
su u si stemu glagolskih vremena, u upotrebi predloga i na mnogim
drugim mesti ma. Praktina posledi ca ovih nepodudarnosti jesu greke,
ako je re o uenju stranih jezika, ili nezgrapni prevodi .
Ali i bez obzira na druge jezike, svaiji materji jezik bar u
nekim takama kao da izrazito utie n nain vienja okolnog sveta;
ovim se dotiemo onoga to smo u prethodnom odeljku rekli o uti caju
34
UVOD U OPT LINGVISTIKU
jezika na miljenje. Jedan primer pruaju nazivi za boje. Opaanje
hoj a isto je kod svih ljudi, a nji hov spektar nije unapred i zdeljen
nego je kontinualan, sa stal ni m postepnim prelivanjem bez i kakvih
otri h granica. No i ovde jezici interveni u, i to donekle razliitim
dcobama ovog spektra na segmente. Postojanje rei kao to su crveno,
plavo i l i uto nekako nas prisiljava da boje vidimo kao odvojene je
di nice. Pri tome jo razlikujemo osnovne i prelazne boje, a sa ovim
drugim moemo i mati i potekoa (npr. nije unapred j asno ta bi sve
neko nazvao lubiastim, purpurim i l i sker/etnim).
Ako za neku nij ansu na jezik nema poseban naziv, mi o njoj
ne moemo lako da govori mo; tavi e, mi je teko uopte uoavamo
kao razliitu od neke sline nijanse za koj u imamo re. A neki jezici
ne prave razliku koju srpskohrvatski pravi izmeu, recimo, pl avog i
zelenog, ili smeeg i crog; ak i jezik ovome tako blizak kao to
je ruski i ma dve rei, w.1y6ou i cu1uu, u domenu koji pokriva sh.
plavo. Okolnost da se u lliadi i Odiseji ne govori mnogo o boj ama,
i ne na nain na koj i bismo to mi oekivali , ne znai da je Homer
hio slep za boje, kako su brzopleto zakljuili neki raniji komentatori ,
nego samo to da grki jezik Homerovog doba nije razlikovao onol i ko
i onakvih boja kakve razlikuje veina savremeni h evropskih jezika.
Koliki je znaaj verbalnih orijentira u ovoj sferi - da i h tako
nazovemo - vidi se i iz reakcija jedne grpe bolesnika od odreene
vrste afazije, tj . deliminog gubljenja moi govora usled bolesti . Ti
holesnici u jednom eksperimentu nisu bili u stanju da grupiu konie
razliitih nij ansi prema boj ama. Za nji h je taj zadatak bio ne samo
nemogu nego i nerazumlji v: svaki koni prosto je bio drukije boje,
i nije moglo biti nikakvog grupisanja. Normalni ljudi ovde bi sloi li
konie prema reima za boje, pa bi u jednoj grpi bili svi koj i spa
daju pod etiketu
"
crveno
"
, u drugoj oni koji spadaju u
"
plavo
"
, itd.
Ali pomenuti bolesnici i zgubi li su upravo ovakve rei , a s nji ma je
u nepovrat otiao i pri ncip klasi fkacije neega to je, inae, i spravno
opaeno kao razlii to. Ovo pokazuje kako jezik usmerva i razvrstava
/u/na opaanja.
Donekle je slino sa kompleksom rodbinski h odnosa p krvi i
po braku, ija je struktura svugde ista pre nego to je pojedini jezici
35
RANKO BUGARSKI
razliito kodiraju. Tako u nemakom postoji zajednika re za sestre
i brau, Geschwister, kakve nema u veini nama poznati h jezika. U
maarskom od davnina postoje rei za ml au i l i stariju sestru, ml aeg
ili starijeg brata, ali tek odskora tu nalazi mo rei za pojam sestre i l i
brata, bez odreenj a relativne starne. U vedskom se ni danas ne
moe pomenuti neija baka a da se obavezno ne odredi da li je re
o baki sa majine ili sa oeve strane (mormor ' majina majka' od
nosno farmor ' oeva majka' ). Mi takvu razl iku ne pravimo kod baka,
al i je pravimo kod brae majki i oeva, govorei o ujacima odnosno
strievima. U engleskom se, opet, ni ovo ne razlikuje, jer oboje po
kriva zajednika re uncle. S druge strane, naoj rei zet odgovaraju
dve razliite rei u engleskom, brther- in-law i son-in-law, zavisno
od toga da li o eni nom muu govore njena braa i sestre i l i njeni
roditelj i . Isto vai i za snahu: sister- in-law prema daughter- in-law.
Ovakvi pri meri lako bi se umnoi l i .
Da ilustrujemo i z jo jedne oblasti , u srpskohrvatskom se rei
za jestivo meso produktivno i zvode i z naziva za odgovarajue ivo
tinje (ovca-ovetina, svinja-svinjetina, tele-teletina i td. ), dok drugi je
zici drukije reguliu ovu leksiku sferu. U francuskom, na pri mer,
re mouton pokriva i ovcu i oveti nu. Ta re je jo u srednjem veku
preuzeta u engleski u obliku mutton ali samo u znaenju ovetine,
dok je za ovcu ostala u upotrebi anglosaksonska re sheep. Analogno,
francusko porc dalo je u engleskom pork za prasetinu ali je ostalo
pig za prase, dok je buef dalo beef za govedinu prema ox za vol a.
Ovaj pri mer zanimlji v je za i storiju jezika i kulture, pokazujui kako
su rei za
"
narodske
"
pojmove stoke ostale domae, dok su nazivi
za
"
kulture
"
pojmove jestivog mesa preuzeti i z presti nog stranog
uzora. A u ovom kontekstu, primer nam pokazuje kakvi sve dogaaji
iz davne prolosti mogu da utiu na rezove koji ma neki jezik obli kuje
aktuelnu stvarost svoji h govorika.
Iz svega reenog vidimo da nam jezik olakava orientisanje u
starosti, koja bi bez njega ponekad liila na bzobl inu masu. Da
nemamo jezik, ne bismo mogli u punoj meri misliti niti saznavati
svet, pa tako ne bi smo imali mnogo ta ni da i zraavamo ili saopta-
36
UVOD U OPl LINGVISTKU
vamo drugi ma. Ali ovde jezici pokazuju i zvesne razlike. Tano je da
svi ljudi misle u osnovi na slian nain; zato, izmeu ostalog, svi
uni i jesu ljudi . I svet u kojem ljudi ive u odreenom smislu je
nesumnjivo jedan, i o njema oni govore jezikom u optem znaenju
uvog pojma, kao svoji m univerzalni m oblejem.
U jednom drugom smi slu, meuti m, svet nije jedinstven, jer
svi ludi ne ive u i sto vreme, na istom mestu i pod i stim uslovima.
O ovi m donekle razli i ti m svetovima ljudi govore svoji m posebnim
jezici ma, pri emu svakom o nji h odgovaa jedan odreeni , njemu
svojstveni nain anali ziranja i predstavlj anj a sveta stvarnosti , jedna
osobena klasifkacij a i organizacij a iskustvenih podataka. Karakteri
sti ni sklop svakog jezika u i zvesnoj meri usmerava zapaanj a onih
koj i nji me govore, tako da se neki odnosi i stiu a neki ne, dok se
neke pojmovne sfere uobliavaj u sad na jedan, sad na drugi nain.
Utol i ko se moe rei da, i pored bitni h zajednikih cra koje obje
dinj uj u sve ljudske grupe i sve njihove jezike, ipak ne postoj i jedna
vanjezika stvarost koj a bi bila u svemu istovetna za sve nji h i ne
podl ona diferenciranom oblikovanju od strane pojedinih jezika.
Jezici se mogu uporediti sa del i mino podudami m mapama
stvarnosti , kojima je nekako pokriven ceo prostor, ali uvek uz mnogo
neubeleeni h pojedinosti . Dva jezika ni kad nee ba sve i ste elemente
da unesu, i na sasvim i sti nai n; oni u tom pogledu mogu samo da
budu manje i l i vie meusobno udaljeni . A ovakve razli ke mogu da
imaj u i posledica na planu opaanja, mi ljenj a, saznanja i ponaanj a.
O ovome govori tzv. hipoteza jezike rlativnosti, po kojoj speci
fna strktura maternjeg jezika svakog oveka bar u neki m takama
utie na njegovo vienje sveta, tako da, recimo, Evroplj ani n, Kinez,
Arapi n i Indijanac ve i z tog razloga ne ive u sasvim istom svetu.
Ova pretpostavka, veoma podsti cajna iako nedokazana i verovatno
nedokaziva, ima due i storijske korene ali se naroi to vezuje za ame
rike antroploke lingvi ste Edvarda Sapira i Bendamina Lija Vorfa,
polovinom ovoga veka. Priblino u i sto vreme, slina razmi lj anj a
navela su i jednog flozofa, Ludvi ga Vitgentajna, na saetu ali duboku
konstataciju da su grani ce neijeg jezika i stovremeno granice njego
vog sveta.
37
RNKO BUGARSKI
Odnos jezika prema mi ljenju i stvarosti zani mljiv je za optu
l ingvi stiku, psiholingvi stiku i etnolingvistiku ili antropoloku lin
gvistiku (koja istrauje veze izmeu pojedinih - naroito nepisanih
- jezika i njima izraenih kultura), ali i za flozofju, posebno flo
zofju jezka, koj a se u ovoj oblasti susree sa lingvi stikom teorjom.
A naunom istraivanju odnosa izmeu jezika i miljenj a moda e
nove impulse da prui i najnovija interdi sciplinara oblast vetaka
inteligencija, koja prouava raunarske modele inteligentnog pona
anja u cilju boljeg razumevanja ljudske intel i gencije. U tu svrhu da
nas se projektuju raunari sa elektronski m neuronskim mreama koje
simuliraju strukture nerava i si napsi u ljudskom mozgu. Nj ihov domet
trebalo bi da prevazie reavanje problema izraunavanjem posledica
razl iitih moguih postupaka (npr. u ahu, gde su raunari ve dostigli
solidnu snagu) i da obuhvati sposobnost prepoznavanj a obrazaca raz
nih vrsta; a meu ovima su, uz ljudske likove i gl asove, i strukture
prirodnog jezika.
2. 4. Podela jezikih funkcija
U ivotu oveka i drutva jezik obavlj a niz znaajnih uloga,
koje se mogu klasifkovati na razne naine. Bez obzira na mogue
dalje podele, prvenstvo svakako pripada komunikacijskoj funkciji je
zika, kao osnovnoj i naj iroj , koj a zapravo obuhvata veinu drugih,
u njoj utemeljenih jezikih uloga. O njoj je u optim crtama ve bi lo
rei u prvom odeljku ovog pogl avlj a. Takoe bitna i s njom povezana
je kogntivna ili saznajna funkcij a, kojoj su posveeni drgi i trei
odeljak. Kako smo tu videl i , jezik igr znaajnu ulogu u prcesima
miljenja i oblikovanja sveta. Jezik i mi sao nisu isto, ali izmeu nj ih
postoji velika mera uzajamnog pdrazumevanja. A svet u kojem ljudi
ive nije u celini unapred dat, da bi bio samo opi si van i saoptavan
putem jezi ka. Naprotiv, jezik pomae u uobliavanju pojedinih vidova
vanjezike stvarnosti , time to ih izdvaja, imenuje i dovodi u me
usobne odnose. On tako uestvuje u i zgraivanju misaonih sadraj a
koje prenosi - to znai i u samom saznavanju sveta, koji se oveku
uveliko i otkriva upravo kroz jezik.
38
UVOD U OP1 LINGVISTKU
Dve pmenute funkcije zasebno smo izloi li zbog nj ihove prvo
stepene vanosti : one su ugraene u samu sutinu jezika kao poj ave.
U ovom, zavrnom odeljku poglavlj a napraviemo katak pregled dru
gih jezikih funkcij a, takoe vanih ali specifniji h i mahom i zve
deni h i z opte uloge jezika kao sredstva komunikacije.
Pored svoje pri mene u neposrednom optenju meu pojedi ni m
pripadnicima drutveni h grupa, jezik ima i civili zacij ski neophodnu
kulturnu funkciju, jer sl ui za beleenje dogaaj a, za usmeno pre
danje, za i storij ske zapi se i hroni ke, za utvrivanje zakonika, ustava,
razni h drutvenih sporazuma, dravnih ugovora i drugih vanih do
kumenata. U ovoj svojoj ulozi on objedinjuje pripadni ke savremenih
generacij a, a uz to deluje i kao spona i zmeu mnogi h pokolenj a. Osta
vljajui trajna svedoanstva o prolim zbivanji ma, on istovremeno
obavezuje i budue narataje na potovanje utvrenih drutveni h nor
mi . Stoga kultura svake zajednice uveliko poiva na ovoj funkciji
jezika.
Povezujui ljude unutar i i zmeu generacija, u savremenom i
votu ali i u sklopu i storije, tradicije, knji evnosti i kul ture jedne dru
tvene zajednice, njen jezik postaje i meri l o grupnog identiteta, si mbol
etnike, nacionalne, verske ili socijal ne pripadnosti . U tom smi sl u
govori mo o simbolikoj funkcij i jezika (koju ne treba meati sa sim
boliki m, tj . znakovni m karakterom jezika u celini , o kojem smo go
vori li ranije) . Naime, jezik nije puki mehani zam za prenoenje i nfor
macij a, nego - naroito kada je re o standardni m ili knjievni m je
zi ci ma - vi soko vrednovan i ni l ac drutvenog ivota, za koji se vezuju
snane kolektivne emocije. Usled toga jezici, u odreeni m i storij skim
i pol i tikim okolnostima, l ako postaju znamenja nacionalne emanci
pacie, ali i objekti nacionalistike manipulacie. Uloga zajedni kog
jezika kao vane kohezione sile unutar jedne jezi ke zajednice i ma
svoje nalije u i stovremenom podizanju ograda prema zajednicama
drugog jezika. A i u okviru i ste zajednice, razli ite grup mogu se
donekle razli kovati po izbru i upotrebi jezikih sredstava. Si mbolika
vrednost jezi ka uveliko proi stie i z njegove uloge kao znaka rspoz
navanja, a samim tim i razgranienja.
39
RNKO BUGARSKI
Kako je jezik, pored ostalog, iroko i rado upotrebljavan izvor
estetskog zadovolj stva, on ima i vanu estetsku funkciju. Ona dol azi
do izraaja u celom rasponu od gukanj a deteta u kolevci, preko brza
lica i razbrajalica, jezikih poalica i kal ambura, do igre s pesmom,
narodne i umetni ke poezije, pa i knji evnosti uopte.
Uz ve navedene funkcije jezika ima ih jo nekoliko koje, i ako
manje poznate, u odreenim uslovima upotrebe jezika takoe imaju
znaaja. Jedna od ovih jeste magijska funkcij a, zasnovana na vero
vanju u sutinsku i sudbinsku vezu izmeu rei i onoga to one ozna
avaju. Ona se pri marno mani festuje u obiajima i obredima magije
i rel igije - npr. kroz verbalni tabu, tj . zabranu imenovanja odreenih
lica, srodnika, radnji ili odnosa iz straha da se time ne prizovu sile
zla, ili pak koz poeljno imenovanje ljudi i ivoti nja. Tako se kod
nas ime Vuk davalo u veri da e njegov nosi lac biti poteen dej stva
vetica ili demona, a re medved (od med-jed) nastala je iz potrebe
da se strana zver umil ostivi izdvajanjem jedne tako bezopasne oso
bine kao to je jedenje meda. Ovde bi spadale i dodoJe kao sredstvo
prizivanj a kie, zati m razne bajalice, kletve, molitve itd.
Ali ova jezika funkcija ima j asnog odbleska i u savremenim
drutvima. Najizrazitiji pri meri ovde se mogu nai u ponekad slepom
verovanju reima, naroito onima koje si mbolizuj u pj move i osea
nja do koji h je lj udima posebno stalo, i ija emocionalna nabijenost
prua iroke mogunosti mi stifkacije. Tako se u rekl amne svrhe mogu
veto kori stiti rei iz intimne i parodine sfere (kao lubav, dete, maj
ka, porodica, dom) vezivanjem za komercijal ne proi zvode. A u po
litikoj i ratnoj propagandi rado se posee za rei ma kao to su nacia,
domovina, sloboda, odbrana i sline. Pod znamenjem ovakvih rei
kroz istoriju su se odvijale mnoge oslobodi l ake borbe, ali uz nj ih i
brojni zavojevaki pohodi ; a napad na tuu teritoriju esto je prika
zivan kao odbrana sopstvene.
Stvara komunikacij a esto podrazumeva i dve posebne funk
cije, jednu prethodnu a drugu prateu. Jezikom se, u okvi ru njegove
kontaktne funkcije, uspostavlj a kontakt sa sagovomikom, posle ega
moe doi do pri mene jezika u nekoj drugoj funkciji . Kontaktna funk-
40
UVOD U OP1 LINGVISTIKU
cija je najuoljivij a pri pozdravima i konverzacionim klieima koji
esto uslede posle nji h (Dobar dan! Kako ste ?

ta ima novo?), ali


se znaajno javlja i izvan toga, kada se neto kae tek da bi se i zbeglo
neugodno utanje u pri sustvu drgih, najee nepznatih l i ca (npr.
u l i ftu i l i u vozu, zati m razgovori o vremenu i sl . ). Jednom usposta
vljen kontakt mora se i odravati , pa se povremeno proverava da li
komunikacij a tee kako valj a i l i se javlj aju smetnje. Jezi k u funkciji
odravanja kontkta pri menjujemo kad god zastanemo da proverimo
da l i nas neko razume, da li uopte i dalje prati nae izlaganje, da
li nas dobro uje i sl. (Razumete li ta vam govorim? Pa ti mene
uopte ne slua! Halo, ujete li me ?).
Jezikom se moe govoriti o svemu, to znai i o samom jeziku.
Obj anjavanje samih upotrebljenih jezikh sredstava ini metajezi
ku funkcij u jezika; to je, dakle, jezik o jeziku, ili drugostepeni j ezik,
koji se j avlj a kada traimo i dobij amo obj anjenje neke nama nepo
znate rei ili konstrukcije, bilo u naem maternjem ili nekom drugom
jeziku. Prema tome, ova funkcij a i zrazito je zastupljena u ukrtanju
dij alekata i sti lova, u prevoenju i uenj u stranih jezika. (

ta znai
"
samit
"
? Kako vi u Bosni zovete tiganj? Kako se n engleski prevodi
"
odnosno
"
?). Potom, jezik i ma funkciju olakanja kada slui kao
venti l za otputanje suvi ne emocionalne i l i nervne energije (uzvici ,
svaa, psovke). Najzad, na zani mlji v nain on se javlja u izvoakoj
funkcij i kada se sami m jeziki m i skazom i zvodi in koji se nj ime
oznauje. Tako, dok mi moemo da i tamo, jedemo ili etamo a da
pri tome ne kaemo da to i ni mo, zakleti se moemo i skjuivo time
to emo rei zaklinjem se.
Jedan pseban vid raspodele funkcija prema svrsi upotrebe je
zika jeste nji hovo odreivanje prema elementima govorne situacije,
dakle prema pojedi ni m l anovi ma skupa inilaca koji ini osnovni
okvir komunikacije (v. sliku 2).
lako i skazi ukljuuj u sve ove elemente, oni mogu biti preteno
orijentisani prema pojedinima od nji h. Uz osnovno usmerenje na sam
PRDMET o kojem se govori (npr. opis neke stvari ili nekog do
gaaja) i de predmetna ili rferencijalna funkcija. Uz orijentacij u na
41
RKO BUGARSKI
PO

IUAOCA poruke, tj . i skaz tako formiran da najvie podataka


daje o emocionalnom stanju samog govorika (npr. i zraavanje ra
dosti , ljutnje ili straha), i de emotivna funkcija. Orijentacij a na PRI
MAOCA poruke podrazumeva direktivnu ili usmerivaku funkciju,
jer izaziva kod njega odreeno ponaanje (npr. davanjem uputstava
i li nareenj a). KONTAKT izmeu poi ljaoca i pri maoa, odnosno ve
za izmeu nji h u datom kanalu komunikacije, posti e se kontaktnom
funkcijom (npr. proveravanje da li se uju). Orijentacij a na K
O
D, tj .
upotrebljeni jezik, aktivira metajeziku funkciju (npr. obj anjavanje
nekih jezikih sredstava) . A u sluajevima kada je u sredi tu panje
sama PORUKA, tj . kada je najvanije kako se neto kae, govorimo
o poetskoj funkciji jezika (npr. recitovanje pesme) .
(predretna)
PREDMET
(poetska)
PORC
rgc >------------.. ------.. -->
;b
(kontaktna)
KONTAKT
(retajezika)
K l D
Slika 2.
Izmeu ovako raspodeljenih i ranije navedenih jezikh funkcij a
nuno postoji deli mina podudarnost, upravo stoga to konkretna go
vora situacij a i ni polje stvare primene irokih naelnih mogunosti
upotrebe jezika.
Nije teko vi deti da neke od nabrojanih funkcij a nemaju nepo
sredne veze sa i zraavanjem ili razmenom bilo kakvih mi sl i , to po
kazuje da ta vana svrha jezika nije i jedi na. Meuti m, sve funkcije
podrazumevaju odreeno drutveno ponaanje. Ma kakvi bi li i l i ne
bi l i sadraji jeziki h poruka, drutvena potka jezikog optenja uvek
42
UVOD U OP1 LINGVISTKU
je pri sutna. Upotrebom jezika stara se i uvruje veza meu ludim
a
koji su njome obuhvaeni, jedno oseanje bliskosti i zajednitva koje
je bitan preduslov drutvenog ivota. Ovo nam jo jednom potvruje
da prvenstvo pripada komuni kacij skoj funkciji jezi ka, kao naj i roj
ui sti nu temeljnoj, i z koje se mogu i zvesti skoro sve druge.
43
3. Evolucija jezika
3. 1 . Poreklo jezika
Kako je jezik stekao svoja specifna obeleja? Kako je uopte
evoluirao? Gde su, najzad, njegovi koreni ? - Na ovakva pitanja danas
je u nauci teko davati odreenije odgovore. Pitanje porekla jezika
obavijeno je magl inama davne preistorije i otuda ini posebno sloen
predmet naunog istraivanj a. Razne ranije spekul acije o razvoju go
vora iz nagonskih krikova, podraavanja prirodnih zvukova i l i potrebe
za gl asovnom i grom pokazale su se sasvim nedovoljni m. Nisu bi l i
uspenij i ni pokuaji da se taj proces razjasni uporeivanjem jezika
razvijenog sveta sa jezicima pri mitivnih zajednica, ili govora odrasl i h
sa govorom dece. Gl avne tekoe ovog problema proi stiu iz nedo
statka dovolne istoriske perspektive, jer neposredna dokumentacij a
u vidu jezikih zapi sa datira tek od pre koji h pet mi lenijuma, a ranij i
antropolok i arheoloki nalazi (lobanje, orua) doputaju samo opte
pretpostavke o postojanju moi govora, ali ne i odreenije zakljuke
o oblicima ili stepenu njenog i spoljavanj a. Istorij a je tek poslednja
karika u dugakom l ancu preistorije, i pi tanje je da li je do kraj a
reiv zadatak rekonstruisanj a celog tog lanca na osnovu ove kari ke.
Stoga mi o ljudskom govoru i z epoha koje prethode poj avi prvi h pi
sama moemo samo poneto da nasluujemo, ali nam nedostaju vrsti ,
opipljivi dokazi .
Snaan podsticaj naunom pri stupu ovom problemu dala je tek
bioloka teoria evolucije ivog sveta, a posebno oveka. Pre svega,
pokazalo se da se ni evolucij a ljudskog bia ni razvoj jezika ne mogu
44
UVOD U OPT LINGVISTIKU
objasniti jedno bez drugog, te da je jezik star koliko i sam ovek.
Nastanak jezika nerzdvojno je povezan sa postankom oveka i mora
se razmatrati u sklopu drugih sposobnosti ljudskih bia.

esto se kae
da je ovek najpre i zumeo jezik a onda, uz njegovu pomo, ostvario
svoje druge prodore. A ovaj odnos bi se prividno mogao i obrnuti ,
tvrenjem kako bi se pre moglo rei da je jezik stvorio oveka nego
obruto. No oba ova i skaza i maju, dakao, samo metaforiko vred
nost, jer se pitanje hronolokog prvenstva ovde ne moe postavljati :
niti je moglo da bude jezika bz ljudi koj i bi njime govori l i , ni ti pak
oveka koj i ne bi ve posedovao jezik. Govoriti o oveku znai go
voriti o biu koje se odlikuje govorm.
Ovo, naravno, ne znai da se u kontinuitetu jedne evolucije koj a
je traj al a stotinama hilj ada godina moe bilo gde povui otra granica,
pa su postojee bioloke klasi fkacije u tom pogledu samo uslovne.
Mora se pretpostaviti da je Homo sapiens tokom celog svog pstoj anja
- to znai , prema dananjem znanju, bar poslednji h sto hiljada godi na
- posedovao jezik. A verovatno je da su embrionalni oblici ljudskog
govora poeli da dopunjuju neartikuli sane kike ve u prethodnoj evo
lucionoj etapi , negde tokom razvoj a ovekolikog bia koje zbg svog
uspravnog hoda u uobi ajenoj nomenklaturi i de pod imenom Homo
erectus.

i sto anatomski i fi zioloki gledano, ve ovekovi preci i mali


su neke osnovne preduslove za razvoj govora, u vidu organa koje mi
nazivamo govorima a koji bez i zuzetka i maju i bioloki starij i h funk
cija. (Dij afragma i plua slue za proi zvoenje vazdune struje pri
li kom disanja, a dunik, drelo, usna i nosna duplj a za njen prolazak.
Gl asnice u grkljanu proi zvode umove i tonove koji ne moraj u da
budu jeziki , a jezik slui kao ulo ukusa). S nekim razl ikama, sve
ovo i maju i dananj i ovekoliki majmuni . Pa ipak je tek ovek, i
samo on, poeo da pri l agoava postojeu aparaturu u svrhu govora.
Ti me je on uinio onaj presudni korak dalje, preko granica pri mitiv
nog gl asovnog optenj a, ka specifno jezikom i zrazu. Kako je dolo
do toga?
Ako naunici danas nisu skloni da i menom oveka nazivaju
neko bi e koje ne bi ve psedovalo karakteri stinu mo govora, to
45
RNKO BUGASKI
ne znai da se odbacuje pretpostavka da je ovek progovorio poste
peni m razvijanjem pri mitivniji h si stema optenja. Naprotiv, mora se
pretpostaviti da je razvoj jezika tekao naporedo sa drugi m evol ucio
nim proesima u razvitku oveka, podstaknutim promenama u nainu
ivota praljudi i potrebom pri l agoavanja novi m uslovi ma. Bi tnu po
kretaku ulogu odigrao je si l azak ovekovih predaka sa drvea na
zemlju i prelazak na dvonoan hod. Ruke i vi lice time su osloboene
za druge radnje, a i drugi organi (oko, grkljan, jezik) pri l agoeni su
uspravnom poloaju tela. Ove promene odvijale su se u sprezi sa
razvijeniji m oblicima drutvenog ivota, sa stvaranjem zajednica za
snovanih na rdu uz pomo orua, sa poecima pri mi tivne tehnolo
gije, poljoprivrede i kulture. Posebnu ulogu u svemu ovome i mao je
mozak, kao koordinator pomenutih telesnih promena, koji je poste
peno usavrio nesluene mogunosti svoga delovanj a. Specijali zovan
u jednom pravcu, razvoj opte simbolike funkcie - koja proi ma
apstraktno mi ljenje, uoavanje odnosa, formiranje poj mova i ljudsku
i nteli genciju u celi ni (a naziv Homo sapiens i upuuje na razumno
bie ! ) - upravo je i vodio evoluciji jezika.
Svi pomenuti procesi, ukljuujui i raanje jezika, moraju se
sagledati u stalnom dijalektikom meudejstvu, kao rezultat pri l ago
avanja ve pri sutnih evolucioni h tendencija i zmenjenim uslovima i
vota. A jezik se i razvio zato to su komunikaciske potrebe, nastale
u opisani m okolnostima, prevazile sve to se moglo izraziti gestom
ili krikom; one su traile nov i nstrument - i nale su ga u ljudskom
govoru. Evolucij a jezika tako oznaava prelaz sa ekspresivnog i zra
avanja putem signala isto afektivnog reda na vi u si mboliku de
l atnost, di rigovanu novim modani m funkcij ama i organi zovanu struk
turom jezika. To je i prelaenje od ogranienog repertoara i nstinktiv
nog glasovnog ponaanja ka sloenom i velikim delom nauenom
si stemu stvarlakog verbalnog izraza. Ti m putem jezik je stekao svo
ja bitna svojstva, koja smo ve ranije razmotri l i .
Nije mogue precizi rati kada su i gde prvi put zadovoljeni bio
loki i drutveni uslovi za poj avu govora. O razmerama ovog pro
blema dovoljno govori na poetku pomenuti raskorak i zmeu i storij-
46
UVOD U OPT LIGVISTKU
skog i preistorijskog perioda u ravoju oveka i jezika. Ao i storijskim
razdobljem smatramo ono za koje imamo pisane dokumente, dok sve
pre toga ide u preistorij u, onda moemo da kaemo - grubo zao
kruuj ui - da i storija zauzi ma poslednj i i srazmerno siun segment
od pet hiljada godi na u j ednom razvoj nom toku koji traje nekh sto
hi lj ada godina.

ematski predstavljeno, ako postoj anje oveka zauzi


ma duinu od jednog metra, i storijska epoha pada tek u poslednji h
pet centimetara - to je odnos reda veliine od 20 : l ! A gledano i z
ugl a samog jezi ka, osnovano se pretpostavlja da je ovekov jeziki
razvoj najkasnije pre tri deset hi lj ada godi na ve doveo ne do kak
vog-takvog jezika - tako neto moralo je, videli smo, postoj ati znatno
ranije - nego upravo do potpuno arikul i sanog i i zgraenog si stema
verbalne komunikacije, po svoji m osnovnim obelejima sasvi m bli
skog jezicima dananj ice. Dakle, ak i ako operi emo ovom zai sta
mini malnom skalom, duina postojanj a razvijenog jezika i zapi sa koji
oznaavaju petak i storije daje jo uvek veoma ubdljiv odnos od
naj manje 6 : l. Sada je moda j asnije zato je u razmatranoj oblasti
teko doi do empirij ski potvrenih rezultata.
Iz istih razloga jo se sa sigurou ne zna, a moda se nikada
nee ni znati , da li je flogeneza jezika, tj . njegova evolucija u okviru
vrste, i mala vie paralel ni h izvori ta ili je pak potekla od jednog je
dinstvenog izvora. Prva mogunost podrazumeva da je ona ostvarena
nezavisno i manje-vie istovremeno u razliitim grpacij ama ove
koliki h bia (kao poligeneza), a druga da se ona najpre zael a kod
jedne od njih (kao monogeneza) pa tek ptom, meusobnim dodiri ma
i prenoenjem, i kod ostali h. Ova dilema moe se formulisati i kao
pitanje da li jezici sveta, koje danas po genetskom kiterijumu svrsta
vamo u porodice (o emu emo govoriti u odeljku 4. 2), uisti nu i maj u
razl iito poreklo, i l i moda svi oni svoje daleke korene u krajnjoj
li nij i vuku od jednog i skonskog prajezika ljudske vrste. Pri tome se
ne moe i skljuiti ni trea, kompromisna mogunost, po kojoj se prvo
bitna pli geneza vremenom preobrati la u praktinu monogenezu, tako
to bi iz nekog razloga ve u pradavna vremena bz traga i ezli svi
naporedni praizvori osim jednog, o koga bi u tom sluaj u potical i ,
47
RKO BUGASKI
u raznim evolucionim etapama, svi danas postojei nauci poznati
i zumrli jezi ci .
Ova zagonetka, koliko god mogla i zgledati neres1va, i ma ne
posredne veze i sa problemom objanjenja zajednikih struktural ni h
obeleja svih jezika - tzv. jezikih univerzalija (koje emo razmotri ti
u odeljku 4. 4). Naime, pri prvoj mogunosti takve sli nosti verovatno
bi se mogle pri pi sati zajednikom formativnom dej stvu unutranji h i
spoljnih uslova jezi kog razvoj a kod odel itih grupa, dok bi druga i
trea mogunost doputale i tumaenje p kome bi zajedni ke crte
svih jezika sveta bi le deli mino nasleene, kao daleki odraz formalne
strukture prajezika i z koga su se tokom duge evolucije razvi l i .
No i ako mnogo toga u vezi s razvojem jezika ostaje nepoznato
i l i nedokazano, ini se da je preeni put bar u i rokm potezima do
volno jasan. Evolucioni konti nuitet biolokih vrsta, a s nj i ma i nj i
hovih si stema optenja, u celini se ne sre gubiti i z vida. Meuti m,
sa defnitivni m nastankom oveka i njegovog jezika, u tom proesu
gomi lanja kvanti teta dolazi do novog kvaliteta. Od tog stepena moe
se opravdano ukazi vati i na sutinske razlike koje oveka dele od
njegovih predaka i dananji h srodnika, a ljudski jezik od ivotinj ske
komunikacije.
3. 2. Nastanak i razvoj pisma
U prethodnom odeljku i stakli smo znaa pi sanih ptvrda u pro
uavanju evolucije jezika, pa emo sada da kaemo neto vie o pi
smu. Kako je reeno u odeljku 1 . 3, govor kao ostvarenje jezi ka moe
se odvijati u medijumu zvuka (to je govorenje, upueno na ulo slu
ha) i l i pak putem grafkih znakova na vrstoj povrini (to je pisanje,
upueno na ulo vida). Ne zaboravlj ajui da je u ovom tehnikom
smislu i pi sanje oblik govora, mi emo ovde ipak radi jednostavnosti
da se sluimo ire poznatom podelom na govor u znaenju usmenog
jezika i pismo u znaenju pisanog jezika. Pri ovakvom razl i kovanju,
sasvi m je oigledno da govoru pripada prvenstvo, i t o na vi e nai na.
48
UVOD U OT LINGVISTIKU
Kako smo ve vi deli , ovek govori otkad postoj i , a pi e tek nekh
pet mi lenijuma. U svim ljudskm drutvima uvek se govori lo, ali mno
ga ni do danas ne znaj u za pismo. Na svim se jezicima moe govoriti ,
ali naj vei broj nji h jo uvek nema svog pisma. Svaki pojedinac najpre
naui da govori , pa tek onda naui (ili nikad ne naui ! ) da pi e. Ovako
gledano, moglo bi se rei da je pismo samo sekundaran i neobavezan
pratil ac govora, jedna srazmero kasno steena ve tina neki h govorni h
zajednica da glasovne i skaze svoga jezika predstavljaju putem vidlji
vi h znakova.
No koliko god ovo bilo u suti ni tano, valj a dodati i to da na
pismu poiva svekolika civilizacia na naoj planeti. Prvi si stemi pi
sanj a obeleavaju granicu izmeu preistorije oveanstva i njegove
i storije, a ivot u savremenom svetu teko bi se mogao zami sl i ti bez
upotrebe pi sma.

ivei u drutvima u koji ma zvanino ni smo doli


na svet niti ga napusti li , zavri li kolu niti stupi l i u brak sve dok o
ti m dogaaji ma ni smo pri bavi li l i st papi ra posut grafkim znakovi ma,
i jo pri tom svakodnevno premeui po rkama razne pi sane i tam
pane tekstove - mi danas uglavnom i ne oseamo da je pi smo i zve
deno iz govora, da je na bilo koji nain od drugostepenog znaaj a.
Naprotiv, pre bi se moglo rei da se pisani jezik po pravi l u vi e ceni
od govorenog. Uostalom, i njenica je da su ravijena pi sma koji ma
ovek danas raspol ae neto vi e od grafke predstave govora: ona
poseduju, kao celoviti si stemi , i i zvesnu meru samostalnosti . Stoga
se moe rei , bar kada je re o civi l i zovanim (tj . nuno pi smenim)
drutvi ma, da su govor i pi smo dva ravnopravna sredstva jezikog
i zraavanj a.
Ovako vana uloga pripala je pismu zahvaljuj ui u prvom redu
njegovoj trajnosti i prenosivosti. Govori i skaz traje samo dok ga
proizvodi mo i ne uj e se daleko; ali jednom zapi san, taj i skaz moe
da traje godinama i l i vekovima, a esto i da se prenosi na velike
dalji ne. Govorei ranije o temeljni m obleji ma jezika, videli smo da
je jezik, svoji m svoj stvom
"
i zmetanj a
"
, omogui o oveku da zako
rai u vreme i prostor, govorei o vremenski i prostoro udaljeni m
stvarima. A sledei korak od sedam milj a ui njen je upravo prona-
49
RNKO BUGAKI
l askom pisma, koje je svoji m pomenuti m osobi nama oslobdi lo go
vori in vezanosti za konkretnu situaciju ne samo u sadrinskom
nego i u fzikom smislu.
Prema tome, ako se postanak oveka vezuje za razvoj govora,
onda se poetak civi l i zovanog oveka moe povezati sa pronal askom
pisma. Isti na, modema nauka i tehnologija uinile su pomenute razlike
manje i zraziti m. Sredstva kao to su radio, telefon, gramofon, ma
gnetofon, flm, televizija i druga omoguuju nepsredno konzeriranje
i prenoenje govorih i skaza, ali sva ona - zajedno sa drugi m teko
vinama civili zacije - svoj nastanak u krajnjoj li nij i duguj u mogunosti
pisanj a.
Razvoj pisma trajao je hilj adama godi na. Ono je nastalo iz po
trebe da se neke stvari zabelee, kako ne bi ostale neraski divo vezane
za vreme i mesto deavanja. U tu svrhu mogu da poslue i razni
predmeti i l i postupci, ako im se sporazumno prda si mboli ko znae
nje kakve pruke. Tako slanje abe jednom indij anskom poglavici od
strane drugog moe da znai obj avu rata, bacanje rukavice oznaava
izazov na dvoboj , a poiljka cvea izraz je panje i naklonosti . Ve
zivanje vora na maramici slui kao podsetnik, upisivanje u rabo
kao evidencij a o zaduenju, a rezovi na tapu i l i vorovi na uetu
kao beleka o broju grl a stoke i zvedeni h na pau. Ali ovo su tek
daleke pretee pisma, a kao oblici o njega nezavisnog simbol ikog
ponaanja u neki m sluajevi ma preivljavaju i do danas. U blie pre
tee pi sma mogu se ubrjati slike i crtei preistorij skog oveka na
zidovima peina, koji su mogli i mati smi sao ne samo statikog prkaza
nego i dinamikog opisa (npr. scene lova), pa i poruke u vezi s tim.
Gledano tipoloki , prema tome na ta se odnosi pisani znak,
prvu fazu predstavlja piktografsko ili slikovno pismo, u sutini samo
ni zanje manje ili vie sti lizovanih crtea. Za ovi m sledi ideografsko
ili pojmovno pismo, koje belei i apstraktne poj move. Tako krug,
koji najpre oznaava sunce, kasnije stoj i kao si mbol svetlosti , toplote,
dana; poguren ljudsk lik sa tapom oznaava starca, ali i starost,
nemo ili oslonac; a dva enska lica mogu da si mboli zuju svau.
(Ovaj princip, po kojem znak nije vie slika nego postaje simbol,
50
UVOD U OPT LINGVISTKU
margi nalno je zastupljen i u moderim pismima: znakovi za brojeve
- l , 2, 3 itd. - svojevrsni su ideogrami). Ali o pismu u pravom
smi slu rei govorimo tek kada ptezi na crteu prestanu da prdsta
vljaju nek predmet ili radnju, pa i izveden poj am, koji se mogu pre
poznati i bez upotrebe jezika - to jest, kada pisani znaci ponu da
si mbolizuju jedinice odreenih jezika. Ako su takve jedinice rei, go
vori mo o logografskom pismu. Daljom sti lizacijom, odnosno fone
tizacijom, dolazi do predstavljanja glasovnih skupova u pojedi ni m
rei ma nekog jezika, na pri ncipu rebusa (kao kada bi u pri meni na
srpskohrvatski crte stol a poeo da oznaava ne samo taj predmet
nego i broj sto, a potom i sluajan sled tih glasova u bilo kojoj rei,
kao sto-ka).
Sledeu fazu u procesu konvencionalizacije pisma, tj . njegovog
udalj avanj a od vanjezikih sadraja i vezivanj a za jedinice pojedini h
jezika, ini silabiko i l i slogovno pismo, u kome si mboli predstavlj aj u
slogove odreenog jezika - dakle, sada ve isto gl asovne vrednosti ,
bez nune veze sa znaenjem. Ovde je kao stoer najee sluio
suglasnik, dok su njemu pridrueni samogl asnici ubeleavani neoba
vezno i nesi stematski . Od ovoga je bio samo jedan korak, ali presu
dan, do l i ngvi stiki najsavrenijeg oblika pi sanj a - alfabetskog i l i
glasovnog pisma, u kome jedan znak si stematski predstavlj a jedan
gl as datog jezika.
Ovom principu tei la je hilj adugodinja evolucija pi sma, pre
laze

i dugaak put od slobdne slike, koj a se moe


"
proitati
"
na
bilo kom jeziku, do potpuno konvencionalnog znaka za jedan gl as
jednog odreenog jezika - i l i , drukije reeno, od sadraja bz i zraza
do i zraza bez sadraj a. Dok je slikovno pi sanje sasvim nezavi sno od
jezika, alfabetsko pisanje od njega u potpunosti zavi si ; a izmeu ovih
kraj nosti vizuelno reprezentovanje stvari i idej a pstepeno ali sigurno
zamenj uje se beleenjem nji hovih jezikih ekvivalenata. Tako se sin
tetiki doivlj aj slike, koja se moe obuhvatiti jednim pogledom, pre
tae u analitiki i zraz jezika, koji m se zbog lineare prirode govora
to celovito opaanje mora razloiti u sukcesivne elemente. Drugim
reima, fziki svet se pre lam kroz jezik, i tek tako prelomlen nalazi
5 1
RNKO BUGARSKI
odrza u pismu. Ovaj proces, na ijem je kraju pi sanje konano uhva
ti lo korak sa linearou govora, obeleava jedno od najvei h i nte
lektualnih dostignua oveka, jer mu je to omogui lo da i u pismu
u potpunosti i zrazi , i u njemu pohrani, sve bogate plodove svoje je
zike moi .
Izloeni tipoloki i logiki sled samo s e delimino podudara sa
hronologijom evol ucije pojedinih pi sama, od koji h mnoga nisu ni sti
gla do alfabetske faze. Najvanij a pisma starog sveta, kao sumersko
klinato (ij i su potezi liili na klinove), egipatsko hijerglifsko (sa
urezanim slikama i fonetski m dodaci ma) i kinesko, tokom svog veoma
dugog razvoj a prolazi la su kroz razne etape, kombi nujui elemente
vi e pomenutih tipova. A i uopte uzev, ovi obrasci retko su kad ostva
reni u istom vidu, pri emu je vanu ulogu igrala i struktura jezika
koji je bivao pisan. Dok je ustroj stvu j apanskog uveliko primeren
si l abiki ti p, ki nesko pismo kombinuje i deografski , logografski i si
l abiki pri ncip, a arapsko pismo je svojevrstan prelazni obl ik izmeu
si l abikog i alfabetskog. Alfabetski pri ncip prvi put je ostvaren u se
vemosemitskom konsonantskom pismu, a usavren je u grkom, do
davanjem znakova za vokale; odatle se, najee posredstvom l ati n
skog, u razni m varijantama rairio po svetu. Meu bli zu hi lj adu pi
sama, koliko ih danas ima, zastupljeni su razl iiti si stemi pi sanja, ali
su sva moderna pisma - bar u naelu, i uz manja i l i vea odstupanja
alabetskog tipa, kao daleko najekonominieg.
Prve slovenske azbuke (alfabte) izradi l i su prema grkom uzo
ru irilo i Metodije i nj ihovi uenici u I i X veku. Na delovima
nae teritorije kori ena su i druga pisma - glagolica (verovatno prvo
slovensko pismo), bosanica (vrsta i ri l ice) i arabica (varij anta arap
skog pi sma pri l agoena srpskohrvatskom) - ali su danas u upotrebi
samo dva najvanija, irilica i latinica. Lati nica je, u raznim verzi
jama, i najrairenije svetsko pi smo.
Dodajmo jo da se u davna vremena pisalo slikanjem, crtanjem
i l i urezivanjem na kamenu, glineni m ploicama i li kori drvea, a tek
kasnije i spi sivanjem znakova na papiru. U veini pi sama znaovi teku
sleva nadesno, ali su koriene i druge mogunosti : obruto (semi tska
52
UVOD U OPl LINGVISTKU
pisma), nai zmenino (najstariji grki i l atiniki spomenici ), i l i odozgo
nado le (kinesko pismo). U rani m fazama stari h pi sama (grko, l ati
niko, indijsko pismo devanagari koj i m je pi san sanskrit) pi salo se
i kontinuirano, bez razmaka i zmeu rei , to je oteavalo prepozna
vanje ovih jeziki h jedinica. A u obli ci ma dananji h sloya jo uvek
se krije nji hovo slikovno-poj movno porekl o; kako su pojedi na slova
esto i menovana prema obinim rei ma koje su nji ma poi nj ale, u
slovu A se npr. moe prepoznati preokrenuta volovska gl ava - od
hebrejske rei aleph ' vo' , i nae ovekoveene u prvom delu same rei
alabet (drugi deo, naziv slova B, je od beth ' kua' ) .
3. 3. Istorijske promene u jezicima
U prvom odeljku ovog pogl avlj a videli smo da se ne zna pouz
dano da l i su se svi jezici razvili i z jednog prajezika, ili je jezik
nastao nezavi sno i i stovremeno na vie taaka zemljine kugl e. Ali u
oba sluaja sasvim je izvesno da su dananji jezici potomci jezika
koji ma su ljudi govori li u davna vremena. Ovi daleki preci davno su
izumrli kao jedinstveni jezi ci , ali mnogi od njih i dalje ive u oblici ma
govora koji su se i z nji h razvi l i . Ova poj ava rslojavanja i cepanja
pojedinih jezikih celi na na osi vremena, kao i dopunska poj ava ukr
tanja i primanja meu jezicima i jezikim varijetetima, svedoi nam
o injenici da je promenlivost jedno od temeljnih obelej a jezika.
Svi jezici menjaju se kroz vreme, na svim planovima svoje strukture
- u glasovima, oblicima, gramatikim kategorijama, sintaksi , reniku,
u znaenji ma koja izraavaju i naini ma na koje i h izraavaj u.
Procesi istorij ske promene su stalni , al i uglavnom veoma spori ,
pa se slabo prate gol i m okom. U svakom jeziku najbre se menj a
renik, jer rei najneposrednije odraavaju promene u ivotu date za
jednice. Leksike promene l ako se uoavaju ve u rasponu od dve
generacije. Gramatiki i naroito glasovni sistemi menjaju se znatno
sporije, pa esto proe vie deseti na i l i ak koja stotina godina dok
neka takva promena
p
ostane pri metna. Celovi tije gledano, zbir sitnih
i u poetku jedva vidlj ivi h promena po i steku vie vekova toliko iz-
53
RNKO BUGARKI
meni jedan jezik (koji je za svaku generaciju ponaosob inae uglav
nom stabilan) da se on u poneemu teko moe prepoznati .
Jezici se vremenom menj aju zato to se menjaju ljudi koji nj i ma
govore i uslovi u kojima oni ive; jezici tako hvataju korak sa drutve
nim promenama, koje donose nove potrebe i nove mogunosti za ko
muni kaciju i stvaralatvo. Stoga se evolucija pojedinih jezika pod
okriljem drutvenih zajednica naziva jezikom sociogenezom. Veza
izmeu jezikih i drtvenih promena nekad je neposredna, nekad
daleka, a ponekad, ini se, i ne postoji u nekom lako objanjivom
vidu - jer pored spolnih ima i unutranjih inilaca jezikih promena.
Ova veza je najoiglednij a u reniku, u koj i neke rei ulaze
dok se druge iz njega pvlae. Delovi naeg dananjeg renika mogu
da budu nerazumlj ivi naim bakama i dedovima, dok u njihovom go
voru mogu jo da ive rei i i zrazi koje mi ve ne upotrebljavamo,
iako ih moda pasivno poznajemo. Meu noviji m rei ma kod nas su
npr. mlaznjak, sputnik, vikend, motel, smog. Vei na ovi h su tzv. in
ternacionalizi - rei koje u slinom obliku a i stom znaenju postoje
u veini moderih jezika (npr. jo rdio, radar taksi, atom, antibiotik,
laser dambo-det, mikr-ip, kloniranje). Ovakve rei po pravi lu su
izgraene na bazi grkog ili lati nskog, ili su direktno preuzete iz ne
kog savremenog jezika, danas najee engleskog. Neke nove rei
sadre i domae tvorbene elemente (kaf, diskac'), a neke su opet u
potpunosti domae, odraavajui specifnosti naeg drutvenog raz
voja (nesvrstanost, samoupravlanje, sastaniti, jednoumle). U celini,
nove rei se veinom crpu i z evropskog kulturog kruga, i to najvie
u domenima nauke i tehnike, pol itike i privrede, sporta i razonode
itd. Nasuprot tome, rei koje se gube iz srpskohrvatskog jezika (kao
avlija, doksat, minderluk, zar esto pripadaju orijentalnom nasleu,
danas kod nas manje aktuelnom nego ranije.
Na prelau u gramatiku, drtvene promene se odraavaju, na
primer, u irenju izvedenica enskog roda za oznaavanje zanimanj a
ili statusa. Kako ene osvaj aju i uloge ranije rezervi sane za mukarce,
menja se i upotreba odgovarajuih nastavaka. Doktorka je ranije zna
ilo 'suprga lekara' (setimo se Nuieve
"
Gospoe ministarke
"
! ) ,
54
UVOD U OPT LINGVISTKU
dok danas oznaava enu koj a je sama lekar. Postoje i i zvedenice
kao predsednica ili delegatkinja, iako i oblici mukog roda mogu da
obuhvate ene na takvim funkcijama. Nove su i izvedenice kao gu
bitnik (prema ranijem dobitnik) i gubita (prema kojem je, i zgleda,
naknadno sainjeno i dobita. Drutvena objanjenja mogu se po
traiti i za uproavanje si stema glagolski h vremena (ograniavanje
aori sta i gubljenje imprekta, kao u oblicima iah, bejahu otili), i l i
za skoranju pojavu popri devljenih oblika na -i (letei tanjir pliva
jua valuta, rastua proizvodna, nastupajua godina), koj i omogu
uju ekonominije i zraavanje. Nesumnjivi m potrebama savremenog
intelektualnog razgovora odgovaraju i i zrazi kao meutim, odnosno,
uostalom, naime, s jedne strane. . . s druge strane i slini , koji h u
narodnim govori ma ugl avnom nema.
Menjaju se, dakako, i znaenja ve postojeih rei . Re pero
je u vezi s pisanjem najpre oznaaval a guije pero, zati m metalno
perce, potom i nalivpera. Rukopis, u znaenju teksta spremljenog za
tampu, danas se najee i ne pie rukom nego se kuca na pi saoj
maini . Re kola, nastala u vezi s kolom, tj . tokom, oznaava za
preno vozi lo, ali danas ve i automobi l . Ako za nekog voj nika ili
fudbalera kaemo da je dobar strelac, time nikako ne mislimo da on
nekoga gaa strelom. A nekad se izgube samo pojedina znaenja.
Re knjiga, pored znaenj a koje se odralo do danas, imala je jo tri
drga znaenja, za koj a mi upotrebljavamo zasebne rei : ' pi smo'
( "knji gu pi e Kraljeviu Marko
"
), ' hartija' (
"
list knjige bijele
"
) i ' ue
nje, nauka' (
"
ui knji gu
"
) . esto se cela re zamenjuje drugom. Tako
je gramatika zameni l a pismenicu, a umesto drum sve ee se kae
put, cesta, sada i autoput (pri emu se re u povl aenju moe
"
uao
iti" u ustaljenim i zrekama:
"
to na umu, to na drumu") .
No neke promene, gramatike i naroito glasovne, i zviru i z po
treba same jezike ekonomie, iz pregrupi savanj a u formal ni m si ste
mima jezika, i na taj nain su unutranjeg karaktera. Takvi procesi
mahom se odvijaju i spod praga svesti samih nosi laca jezika i teko
i h je kontrol i sati . Mnoge promene odvij aju se lanano; u svakom da
tom trenutku, dok se negde u jeziku jedan proces promene privodi
55
RANKO BUGARSKI
kraju, drugde se ve zainje novi . Tako se ispolj ava unutranja di
namika jezikih strktura.
Uz sve promene jezici ipak uvaju svoj identitet. Ma kol iko da
se menjao, svaki jezik u jednom temeljnom smislu ostaje taj jezik,
zadravajui svoju osnovnu fzi onomiju. Na slian nain mi jednog
oveka prepoznajemo kao i stu linost, i ako se tokom godina moda
promenio svaki detalj na njemu. ak i ako ga posle dueg nevi enja
ne prepoznamo, neko drgi moe da nam posvedoi da je to taj i sti
ovek - upravo kao to nam moe zatrebati potvrda strunj aka da je
na maternj i jezik od pre nekoliko vekova ipak taj jezik a ne neki
drugi . Kao i ljudi, jezici se tokom svog ivota menjaju pa i proimaju,
al i se po pravi lu ne slivaju i u nekom obliku i strajavaju. Ovo pokazuje
da jeziki m promenama, koje nekad mogu da izgledaju kajnje hao
tine, ipak upravljaju neke vrste zakonitosti . U dananje vreme pri
rodni tok promena moe se donekle i usmeriti drutvenom interven
cijom, posebno u standardni m ili knji evnim jezici ma, gde strno
izgraene i drtveno prihvaene norme utiu na pravac i temp je
zikh promena.
Meuti m, injenica je da jezici i bez takvih svesnih intervencija
uspevaju da ostanu u ravnotei kroz sve svoje promene. Jo se nijedan
jezik nije pod dej stvom i storijskih promena raspao, to jest i zgubio
sposobnost da funkcionie kao valjano sredstvo komunikacije. Jezici
kao da su
"
od prirode" opremljeni svojevrsni m mehani zmi ma za sa
moregul aciju, po funkciji slini m obinom tenostatu, koj i spreavaj u
da proesi promene odu predaleko i razore si stem. Ako, na pri mer,
gl asovne promene na kraju rei zatr gramatike nastavke, protivtea
e se spontano stvorti uvrivanjem reda rei , i me e komunika
cij ski neophodne di sti nkcije biti sauvane. U engleskim reenicama
The man kit/ed the bear i The bear kit/ed the man po redu rei se
zna ko je koga ubio, i ako i menica u funkciji objekta nije obeleena
posebnim nastavkom kao u ranijem engleskom ili u srpskohrvatskom
(gde nastavak -a pri bilo kojem redosledu obleava objekat:

ovek
je ubio medveda; Medveda je ubio ovek).
U dinamici jezikh promena, osnovna ravnotea kao da se po
sti e stalnim usaglaavanjem dvaju oprenih principa: tenje za for-
56
UVOD U OPT LINGVISTKU
malnim uproenjem, to umanjuje na
p
or uloen u jezika o
p
tenje,
i ptrebe da se odri funkcionalnost sistema, tj . da se i
p
ak moe ne
smetano i zrazi ti sve to treba. Uratko to lake izrziti to vie.
Ovde se, naravno, radi samo o o
p
toj tendenciji , a ne o nekom do
stinom krajnjem cilju, o i dealnom stanju
p
osle koga se jezici vi e
ne bi menj al i . Jezik se stvara, odrava i menja u saobraaju i zmeu
lj udi , i tako e uvek biti . Nastaj anje, sticanje i smenjivanje razliitih
tokova u jednom nepreki dnom sledu i sai nj ava ivot jezika. Jezici
jueranj ice tako se
p
reobraavaju u jezike dananj ice, a ovi ve sa
dre elemente iz koji h e nai potomci da izgrade jezike sutranjice.
U ovim
p
rocesi ma, kako unutar tako i izmeu jezika, delatne
su jo dve su
p
rotno usmerene ali sutinski kom
p
lementae tendencije
diferencijacija i integacija. U pjedi ni m jezicima razvijaju se svo
jevrsni pojezici razliitih teritorijalnih, soij alni h i l i funkcionalnih
obeleja vezanih za razliite gru
p
e nj i hovih govori ka, a i bli sko srod
ni jezici mogu se vremenom sve vie razdvaj ati , sledei odeli te raz
voj ne tokove. S druge strane,
p
rocesi standardizcije u savremeni m
jezi ci ma i maju objedinjujue dejstvo na stepenu cel i h govori h za
jednica, isto kao to
p
ojaana materijalna i duhovna razmena u okvi ru
modere civi l i zacije ini da se i ti jezici kao celine meusobno
p
ri
bli avaju, naroito u oni m sferama leksi ke i terminologije koje i zra
avaju zajednike sadraje u nauci i tehnologiji , ali i u savremenom
ivotu uo
p
te. (Neto vie o svi m ovim
p
ojavama bie reeno na dru
gi m mesti ma u ovoj knji zi , a naroi to u njenom zavrnom pglavlju).
3. 4. Jeziki ravoj pojedinca
Poto smo u
p
rethodnim odeljcima ramotrli jeziku flogenezu
i sociogenezu (razvoj u vrsti , odnosno u drutvu) , ostaje nam da ka
emo neto i o ontogenez jezika - njegovom razvoju u
p
ojedincu.
Sposobnou govora od
p
rirode je obdareno svako normalno dete,
bez obzira na boju koe, ste
p
en inteligencije, i l i kulturu razinu dru
tva. Ovu s
p
osobnost ono e da i s
p
olji uz pmo ljudi koji ga okruuju
nauie jezik svoje sredine, ma koji to jezik bio. Prvi krici novo-
57
RNKO BUGASK
roeneta i rani oblici gukanja i sti su svugde u svetu, jer sva deca
poseduju i sti govori aparat i u stanju su da proi zvedu i ste zvukove,
bez obzira na to da li se oni stvao kori ste u jezi ci ma, i u kojima.
Razlike se pokazuju tek nekoliko meseci kasnije, kada dete, izlazei
iz fae
"
univerzalne fonetike
"
, pone da vezuje zvune celine sa odre
eni m znaenji ma na nain priblian praksi odrasl i h oko njega, dakle
kad pone da ui spcifni jezik te sredi ne.
Ovaj proces odvija se u etapama. Dete ve od roenj a reaguje
na govor koji uje, a potom poinje i da ga podraava, u poetku
samo pri bl i no ali vremenom sve vetije. Poto je kroz pla, gukanje
i brbljanje i sprobalo sve mogue glasove, ono poi nje da i zgovara
pojedine rei , kao mama, tata, baba, nana. Neke od detinji h rei za
pravo su rei-reenice, jer jedna re igra ulogu cele reenice; tako
kod deteta koje usvaja srpskohrvatski juku moe da znai ' hou lutku' ,
' i mam lutku' , 'vidi lutku' i sl . Zati m dol aze pravi dvolani i skazi ,
kao kupa juka ' kupa se lutka' , mama kapa ' mami na kapa' , a potom
i ire konstrukcije.
U svemu ovome ima dosta verbalne igre, ali i ekspri menti
sanja: dete se rado poi grava jezikom da bi se zabavlj alo, ali ti m putem
mnogo i naui . Nije sluajno, na primer, to to deca srpskohrvatskog
jezika esto kau konjovi, oveci ili neem, po nesvesnoj analogiji sa
produktivniji m jezikm obrasci ma (primerice, slonovi, junaci, jedem),
dok deca engleskog jezika regulari zuju nepravilne glagolske obl ike
ili nepravilnu mnoinu kod i menica (govorei cutted umesto cut ' se
kao' , goose s umesto gees e ' guske' i sl . ). Ovakvi spontani pokuaji
"
i spravljanja neravnina
"
u jezikoj strukturi si stematski se javljaju
kod dece razliitih maternji h jezika. Ti
"
udni
"
deti nji obl ici, koj i
starije veoma zabavljaju, zapravo su karakteristine motivisane greke
oni su pogreni sa stanovi ta gramatike odrasli h, al i oekivani i z
ugla hipoteze koju dete nesvesno formira o prirodi tog si stema. Njihov
znaaj je u tome to pokazuju da deca najpre usvajaju najoptija gra
matika pravila, a potom posebno ue izuzetke. Opta pravi l a koja
su ve naui l a ona pkuavaju da pri mene svuda, a ono to je ree
i li izuzetno ona regi struju tako to e biti i spravljena. No uz sve i s-
58
UVOD U OPT LINGVISTIKU
pravke poneto i proe, bar kao nagovetaj dugorone tendencije, pa
su tako deca vaan i zvor jezikih promena - u glasovima, reima,
oblicima. Jezik se, videli smo ve ranije, prenosi kulturni m putem,
to znai da se mora i znova uiti u svakoj generaciji - a ni kad dva
pokolenj a ne naue jezik koji bi u svi m pojedinostima bio i sti .
Usvajanje maternjeg jezika ne svodi se na mehaniko opona
anje govora odraslih, nego je uveliko stvaralaki proces. Dete ne
ui samo ve gotove rei , jo manje reenice. Pol azei od onoga to
je ulo, ono ui kako se na i sti kalup mogu napraviti novi i skazi ,
koje ono nikada nije ulo a koje neprekidno stvara. Ono zapravo usva
j a, ne pojedinane i skaze, nego sistem prvila koji lei u osnovi svih
i skaza moguih u datom jeziku, jednu vrstu programa za proi zvoenje
svi h reenica toga jezika - to jest, njegovu gramatiku. Pretpostavlj a
se da u deti njem mozgu - tom najveem udu prirode - postoje struk
ture, nauci jo nedovoljno poznate, koje omoguuj u rekonstrui sanje
gramatike sopstvenog jezika na osnovu govornog uzorka. Pri tome
ovaj uzorak najee nije osobito. reprezentati van: ono to dete uje
od svoje okoline mahom su nesi stematski pri meri govora, esto tur
i krj i , a u raniji m fazama jo i i skivljeni tepanjem. Ali i na osnovu
takvi h podataka, i bez detaljnih uputstava (predkol ska deca ne uzi
maj u asove iz materjeg jezika! ), ono spontano reava pomenuti kru
pan zadatak. A detinj a gramatika je u svakoj fazi autentian sistem
sa sopstveni m pravi l i ma, pre nego nesavrena i mitacija gramatike od
rasl i h.
Jeziki razvoj deteta odvija se u neprekidnoj interakciji sa raz
vojem drugih mentalnih funkcija. Polazei od uzoraka govora koje
uje, a u procesu intelektualnog sazrevanj a koje omoguuje kreativna
sprega jedinke sa okolinom, dete ve pre polaska u kolu u velikoj
meri ovladava gramatikom svoga jezika i poseduje prilino bogat re
ni k. Uenje, naravno, ovde ne prestaje: u kol skom periodu, a i ka
snije, dete dograuje svoju gramatiku, a nove rei i i zrai esto se
ue do kraj a ivota. Osim toga, sa dalji m rastom i zrazitije su i razlike
i zmeu pojedinih govorika i stog jezika, usled koji h karakteri stini
jezi k svakog pojedinca postaje nekom vrstom njegove line karte.
59
RNKO BUGARSKI
Ipak, srazmerna brzina i lakoa ovladavanja materji m jezi kom na
vode na zakljuak da je sposobnost usvaj anja i upotrebe jezika, koj a
podrazumeva osobeno mentalno ustrojstvo, bar jedni m delom oveku
urena, i da se genetski prenosi sa kolena na koleno. Po nekim
istraivanji ma pstoji optimalni period za ostvarivanje ove sposob
nosti , koji pada i zmeu druge i sedme godine ivota; ako se sticajem
i zuzetnih okolnosti jezik tada ne razvije, kasnije e se teko nauiti .
Ovo vai samo za prvi jezik koji se usvaj a; proces uenja drugih
jezika, zasnovan na vetinama rano steenim u materjem jeziku ali
u mnogo emu drukiji , moe se uspeno odvijati i u kasnijem ivotu.
Ali pomenuti genetski prgrm ne bi ni kada mogao biti real i
zovan bez odluujueg uticaja speci fne spolne sredine. Pre svega,
dete koje bi eventualno odraslo bez ikakvog dodi ra sa drugi m ljudi ma
ne bi uopte moglo da progovori . Grki i storiar Herodot zabeleio
je drevnu legendu o egipatskom kralju Psameti hu koji je hteo da sazna
koji je jezik najstariji na svetu. U tu svrhu on je dva novoroena
deaia i zdvojio u ograen prostor, bez ikakvog dodira sa ljudima
i njihovim govorom, ekajui da sami od sebe progovore. Najzad je
jedan od nji h izustio re bekos, to je na fri gijskom jeziku znailo
' hleb' - iz ega je kralj zakljuio da je upravo to bio onaj izvori
prajezik i z koga su se razvili svi drugi jezi ci . Naravno, ovako neto
mogue je samo u prii , a sl ino je i sa razni m verovanji ma o na
putenoj deci koja ue nemuti jezik ivotinja. Kada su, sasvim i zu
zetno, takva deca u stvarnosti pronalaena (tzv. deca-vukovi), ona su
i sputala samo nearti kulisane krike.
Zati m, dte se ne ra predodreeno d naui neki dati jezik
a ne neki drugi. Svoju optu naslednu spsobnost usvajanja jezika
ono moe da ostvari samo kroz posebni jezik koji slua oko sebe.
Ako dete odraste u sredi ni u kojoj se govori maarski , ono e ovaj
jezik da naui kao svoj materj i ; ako se rodi u Ki ni , to e da bude
kineski , itd. Ako se dete jugoslovenski h roditelja rodi i odraste u Ita
liji , sluajui oko sebe iskljuivo italijanski , ono e sasvim prirodno
da naui ovaj jezik. Ovo ujedno znai da se svi jezici kao maternji
usvajaju s podjednakom lakoom - i ako u svakom jeziku, zavisno
60
UVOD U OPT LINGVISTKU
od njegove strukture, i ma elemenata koj i se tee savladavaju (tako
deca u srpskohrvatskom i maj u tekoa sa predloko-padeni m vezama
u lokativnim znaenji ma i sa dekli nacijom brojeva, u fnskom sa jed
nom vrstom upitni h reenica, u arapskom sa neki m sloenij i m i zra
zi ma za mnoi nu, a u afriki m jezici ma iz porodice bantu sa jednom
vrstom
"
coktavi h
"
suglasnika).
Najzad, usvajanje jezika samo je deo ire praktine i komuni
kacij ske del atnosti koju dete tokom svoje rane socijalizacie razvij a
u nunom i bitnom meudejstu sa neposrednom i i rom okol inom.
Dete koje je naui lo da kae ja, dakle koje je steklo svest o sebi kao
jedi nki, i stovremeno je naui lo mnogo i o pozadi ni iz koje sebe i zd
vaj a, dakle o drugome i drugi ma. Na taj nain se individualna kom
ponenta ontogeneze prepli e sa socij alnom u komunikacijskoj matrici
koj a obavij a dete, a u kojoj glavna uloga pripada majci .
U odreenim okolnosti ma dete moe istovremeno da usvaja dva,
ree i vi e jezika, to je najee sluaj kod dece i z meovitih brakova
- ako se npr. jedan rodi telj detetu redovno obraa na jednom, a drugi
na drugom jeziku. Ako uspe da obama jezicima ovl ada u odgovara-
;
juoj meri , takvo dete je sigurno utoli ko bgatije od jednojezine de-
ce. No u manje srenim sluajevi ma - ako, pri mera radi , majka i
otac razliitih jezika ive i rade u treoj zemlji , iji jezik veoma sl abo
znaju, i uz to zbog posla ne stiu da se dovoljno bave svoj i m detetom
- pitanje je koji e jezik takvo dete da naui , kada i u kojoj meri .
A ovakve situacije, koje pokazuju da je maternji jezik di namika i
promenljiva kategorij a, pa se otuda ne mora podudarati sa jezi kom
maj ke, ponegde su ve zabeleene u ovom naem vremenu velike
mi gracione pokretljivosti stanovnitva. One samo jo jae i stiu slo
enost onog jo uvek nedovoljno i straenog spleta biolokih, socio
lokih i psiholokih i ni laca u kojem se odvija moda naj znatniji is
traivaki poduhvat ij i je uesnik svao od nas - otkrie jezika.
Proces suprotan usvaj anju jezika jeste gubljenje spsobnosti
upotrebe i razumevanj a jezika, do koga moe doi u pjedinani m
sluajevi ma, obino usled oteenja mozga. Ovo oboljenje zove se
afazija, a moe se specifinije manifestovati kroz tekoe u vezi s
61
RNKO BUGASKI
pisanjem (agraja), itanjem (aleksija), upotrebom vlastitih i mena
(anomija) ili gramatiki h rei (agramatizam) i td. Nekada je jezika
sposobnost ouvana ali pstoje smetnje u samoj govornoj delatnosti ,
kao kod mucanja. Patoloka oteenja govora i sluha mogu se Jeiti .
(Tei je sluaj autizma zatvorenosti u sopstvenu linost koj a veoma
oteava komunikaciju sa svetom, pa i usvajanje jezika). Centri koji
kontroliu jezike funkcije u mozgu su razliito rasporeeni , al i po
pravilu dominiraju oni u levoj hemisferi , naroito kod desnorukih lju
di . Dok je usvajanje jezika jedna od oblasti psiholingvistike, neuro
Joku bazu jezika, tj . odnos izmeu jezika i mozga, prouava neu
rolingvistika.
62
4. Tipovi jezika
4. 1 . Jezici u svetu
Pre nego to kaemo neku re o mogui m
p
odelama unutar
kategorije
p
rirodnih jezi ka, osvruemo se na pi tanje - koje se i nae
esto pstavlja - kol i ko u svetu uopte i ma jezika. Po nauni m pro
cenama danas postoji blizu 5.000 jezika, ali se taan broj ne moe
utvrditi iz vie razloga. Naime, fenomen jezika se i s
p
olj ava u mno
gobrojnim vremenskim,
p
rostorim, strukturalnim i funkcionalni m va
rij acij ama,
p
ri emu nema jedinstvenih i opteprihvaenih kriterij uma
o tome ta bi upravo trebalo smatrati jednim jezikom. Razna
p
ostojea
meri la (meusobna razumlj ivost,
p
ostojanje
p
i sanih i
p
osebno stan
dardnih ili knji evnih jezika, kolektivno oseanje jezike zajednice)
u bolje i straeni m delovima sveta uglavnom daju j asan odgovor -
i ako i sto lingvi stiki kriterijumi nisu uvek dovoljni ni kod dobro
p
oznatih jezika. Tako e se n
p
r. veanin, Danac i Norveanin, go
vorei svaki svoji m jezikom, lake sprazumeti nego kotlananin i
Teksaanin govorei svaki svoji m dij alektom engleskog. Naj severij i
i najjuniji dijalekti nemakog nisu uzaj amno razumljivi, ali susedni
dijalekti nemakog i holandskog jesu. Uz
p
anju i dobru volju, kod
nas se u znaajnoj meri mogu raumeti govorici triju jezika - sr
p
sko
hrvatskog, slovenakog i makedonskog. U Kini je to o
p
et esto ne
mogue meu
p
redstavnicima razliitih dijalekata kineskog, koji otuda
pribegavaju zajednikom
p
ismu. Stoga o jezikom statusu odluuju i
drugi inioci - etniki , kulturi i
p
olitiki ,
p
ri emu je vano i ta
sama drutvena zajednica smatra svoji m jezikom i kako ga naziva.
63
RNKO BUGASKI
Stvari su jo mnogo sloenije na svim kontinenti ma osi m evrop
skog, gde i ma na stotine ili ak hi ljade domorodakih govora, najee
bez ikakvog pi sanog oblika, ije klasifikovanje posebno trpi zbog od
sustva jasne granice izmeu jezika i dialekta. Ao se u jednoj indi
janskoj ili crnakoj naseobini , na pri mer, govor na jedan nai n, a u
susednoj pri metno drukije ali uz i zvesnu uzajamnu razumlji vost, da
li treba zaklj uiti da se tu radi o dva srodna jezika i l i o dva dijalekta
i stog jezika? Odgovor je najee teko dati zbog nedovoljnog pozna
vanj a situacije, a na jezikoj karti sveta mnoga mesta jo ni su detal
jnije obeleena. Na tome se, dodue, i ntenzivno radi , ali pouzdanije
rezultate tek treba oekivati .
Pored toga, mnogi jezici na nae oi nestaju sa lica zemlje, sa
i zumi ranjem zajednica koje su nji ma govori le i l i nji hovim kolektivni m
prelaskom na neki drugi jezik radi drutvenog napretka. U neki m
sluajevima - od koji h je neke nauka uspela da zabelei - sa smru
poslednjeg preivelog lana jedne takve grpe odlazi i njen jezik.
Tako je u jednoj eksplozij i na Krku 1 898. godine poginuo Tone Udi na,
poslednji predstavnik dalmatskog - jednog od romanskih govora dal
matinske obale; a godine 1 974. ugasio se ivot Neda Madrela, po
slednjeg govornika manskog - keltskog jezika ostrva Man u Irskom
moru. ee se deava da jedna ve ozbi ljno smanjena i ugroena
govora zajednica vremenom pree na neki , dominantan jezik okoline
kao svoj prvi jezik, dok raniji materj i jezik moe jo kroz vi e ge
neracija da se zadri kao drugi jezik, u svedenom obi mu i ogranieni m
funkcijama, plako tonui u zaborav. Poslednji aktivni govornici kor
vol skog, jednog drugog keltskog jezika, umrli su krajem XVIII veka,
a zajednica je prela na engleski , ali i danas ivi stoti nj ak ljudi koj i
znaju fragmente svog izgubljenog maternjeg jezika.
lako su mnogi jezici ve davno i ezli bez traga, pa o nji ma
bez rezerve govori mo kao o izumrlim, deava se i da neki jezi k, poto
i zumre kao govori , zadri odreene verske, kulture ili naune funk
cije (starogrki , latinski ), pa ak i da posle dueg vremena doivi
reinkaraciju kao ivi jezik (kao u sluaju hebrej skog po osnivanju
i zrael ske drave psle II svetskog rata, a donekle i i rskog) . Prema
6
UVOD U OPT LINGVISTKU
tome, smrt je rel ativan pojam i u ivotu jezika. S druge strane, sa
konstitui sanjem novi h drava raniji domorodaki govori mogu stei
status zvaninih jezika, pa u tom smislu neki jezici nastaju dok drugi
nestaju. Ako se sve reeno uzme u obzir, l ako je videti zato je ne
mogue utvrditi taan broj postojeih jezika u bi lo kojem trenutku.
Pomenuti pribli an broj jezika veoma je nervnomero rspo
reen po kontinenti ma, kao i po dananji m dravama. Grubo govorei,
u Africi i Aziji i h i ma po 1 . 40, u regionu Pacifka 1 . 200, u Severoj
i Junoj Americi zajedno 700, a na Srednjem istoku i u Evropi po
70. Na celu Evropu otpada, dakle, svega 1 , 5 odsto svih jezika sveta,
to je mnogo manje nego u pojedinim dravama drugde. U bivem
Sovjetskom Savezu, na pri mer, govori se 1 30 jezika, u Indiji oko
200, u Indoneziji oko 30, u Nigeriji oko 400. Svetski rekorder p
jezikoj izdiferenciranosti nesumnjivo je Papua Nova Gvinej a, koj a
na svega tri mil iona stanovnika ima ak nekih 750 jezika, to je jedna
esti na svih jezika sveta!
Jezici se veoma razlikuju i po brju govorika. Uporeivanje
ukupnog broja ljudi na svetu i broj a jezika dalo bi matematiki prosek
od oko milion ljudi p jednom jeziku. Iako ima jezika sa toliko go
vorika, ovo je srazmero redi sluaj , a postojee disproporcije su
odista ogromne: dok su nek jezici svedeni na aicu predstavnika,
na drugom kraju skale ima jezika koji ma govore deseti ne, pa i stotine
miliona ljudi irom sveta. Apsolutno naj vei broj govorni ka ima ki
neski - danas ve celu milij ardu, to znai da svaki peti ovek na
svetu govori nekim obli kom ki neskog. Ako se ovome dodaju engleski
sa 30 i panski sa 250 mi liona, ve je sa ova tri jezika pokrivena
skoro jedna treina svetskog stanovni tva. Dodajui jo hindi (sa oko
200 miliona), ruski , arapski i bengal ski (sa po oko 1 50 miliona), te
portugalski ( 1 30), japanski ( 1 20) i nemaki ( 1 00) - ime se ujedno
zavrava li sta jezika sa preko l OO miliona govorika - ustanoviemo
da samo prvi h deset jezika obuhvata vie od polovine stanovnika sve
ta. Idui dalje, sa prvih sto jezika pokri l i bismo ak 95 odsto svih
ljudi, to znai da su svi preostali jezici - dakle, njih preko 4. 50
- rasporeeni na ciglo 5 odsto svetskog stanovni tva!
65
RNKO BUGASKI
Ovome vaja dodati i to da smo ovde raunali samo pribline
procene broja govornika ovih jezika kao mtemjih. Mnogi od nji h
su jo znatno rasprostranjeniji ako se uzmu u obzi r i oni koji i h up
trebljavaju kao druge jezike, koji u njihovim zajedni cama imaju neku
meru zvaninog statusa ili se neformalno koriste u meuetnikoj ko
munikaciji . U ovom sluaju zastupljenost engleskog bi se u najmanju
ruku udvostrui l a, a bitno bi porasla i kod veine drugi h. A i ovaj
broj bi se dalje znaajno uveao uraunavanjem oni h koji takve jezike
ue kao strne.
Iz praktinih razloga nemogue je preciznije utvrditi kol iko se
koji jezik u svetu kori sti kao drugi i li strani jezik. Ali veoma esto
se iz raznih razloga i broj ljudi koji ma je neki jezik materj i moe
samo grub procenji vati . Masovno pomeranje, pa i desetkovanje sta
novni tva usled ratova, etnikih sukoba i l i gladi (kao u Vijetnamu i li
Etiopiji ) moe u kratkom vremenskom rasponu drastino da i zmeni
broj govorika nekog jezika. U uslovima vi ejezinosti esto je teko
razgraniiti uptrebu dvaju ili vi e jezika koji se mogu poznavati u
raznim stepnima i kori stiti u razliitim i votni m domenima, a nije
redak ni postepeni prelaak cele govore zajednice na dominantni
jezik ire sredine, to smo ve pomenul i . U takvi m pri likama pitanje
tipa
"
Koji m jezikom govorite kao maternji m?
"
, postavljeno pri godom
popi sa stanovni tva, neretko ostaje bez j asnog odgovora - ti m pre
to se, naroito u velikim viejezinim zemlj ama u razvoju, i sti jezici
tipino prijavljuju pod veim brojem regionalnih ili popularni h naziva,
a deava se i obrnuto, da se i sti naziv odnosi na razliite jezike. Uz
sve to, iz razloga dravne politike (npr. prema nacionalnim manji na
ma) anketni li stovi se mogu i tako sastavlati da zvanini popisi pru
aju sasvim i skrivljenu sliku jezike stvaosti . Tako izlazi da utvr
ivanje broj a govorika svakog jezika ponaosob nije ni malo laki po
sao od odreivanja broja samih jezika u svetu !
Osim po geografskom poloaju, rasprostranjenosti i broju go
vori ka, jezici sveta mogu se razvrstavati i na vie drugi h naina. Za
nauku o jeziku nisu od veeg znaaja pomenuti spoljni i ni oi , koji
se vie tiu govorih zajednica nego samih nji hovih jezika. Za nju
66
UVOD U OPTU LINGVISTKU
su bitna pi tanja geneze, strukture i funkcionisanja ovih komunkacij
skih si stema; u tom smi sl u su pred naukom jednaki svi jezici - stariji
i noviji , pisani i nepi sani,
"
veliki" i
"
mali ",
"
elitni" i
"
egzotini ".
Nai me, faktori kao to su broj i distribucij a govornika, civi l i zacij ska
i kultura podloga, ekonomska, nauno-tehnoloka i vojno-politika
mo, znaajna kji evna tradicij a itd. svojstvo su naroda koj i govore
dati m jezici ma, i oni odreuju njihovo mesto u ravoju oveanstva
i ulogu u savremenom svetu. Usled toga se jezici meusobno razli kuju
po drutvenom statusu, pa neki uivaju vei presti od drugi h. Ali
ovo su socioloke a ne l i ngvi stike injenice; za lingvistiku su svi
jezici u naelu podjednako vredni predmeti pruavanja tim pre
to je izvesno da neki jezici nisu oti li dalje od drugih zato to bi
bi l i i sto jeziki (dakle sami po sebi ) bolji od nj ih, nego sticajem
drutvenih (dakle vanjezikih) okolnosti .
Postoje etiri gl avne naune klaifkacije jezika. Prva je ge
netka, zasnovana na vremenu, iji su proizvod jezke porodice.
Druga je arealna, utemeljena u prostoru, koja prouava jezike sa
veze. Trea je tipoloka, zaokupljena slinosti ma i razlikama u je
zikoj strukturi , iz koje proi stiu jeziki tipovi. evrta je funkcio
nalna, koja upreuje jezike s obzirom na nji hove komunikacijske i
drutvene uloge, utvrujui tako jezke varijetete. Od nji h samo ova
poslednja, po prirodi stvari , izrazi to ukljuuje pomenute drutvene i
ni oce, pa je u punoj mer sociolingvi stika. Vie o ovi m podel ama
rei emo u naredni m odeljcima ovog poglavlja.
4. 2. Jezika srodnost
Jezici mogu da budu srodni na vie naina, ali se poj am srodstva
u doslovnom smislu vezuje samo za genetsku pvezanost, koj a uka
zuje na zajedniko porekta. Ovom pjmu moemo se lake pribliiti
ako se najpre zadri mo u graicama i stog jezika. Rei pljeskavica i
kompjuter nisu nii m povezane, osim
p
ri
p
adnou srpskohrvatskom.
Ali ako pogledamo rei goreti, gar zgarite, grnuti, grejati, ar i
eravica, mi i bez nekih posebni h struni h znanj a moemo da pret-
67
RNKO BUGASKI
postavimo da one, povezae znaenjem a doneke i oblikom, zapravo
ine jednu porodicu rei koja i ma zajedniki korn. (Za utvrivanje
tog korena, dakako, potrebna je strunost; grana lingvi stike koj a prou
ava poreklo rei u jednom i l i vie jezika, nastojei da otkrije njihove
prvobitne oblike i znaenja, tj . nji hove etimone, zove se etimologija) .
Slina veza esto s e vie ne osea i ako i storij ski postoji , kao izmeu
rei vrat, vrata, vratiti, odvratan, pa i saobraaj (od sa-ob-vrat-j aj),
koje su sve povezane sa glagolom vrteti; i l i dete, devojka i dojiti; i l i
plot i plesti; i li zmija i zemla; i li svet i svetlo; i l i pismo i pastrmka
(zajedniki koren oznaava aru) ; i li naelo i poetak (upor. rdo
naelnik ' prvi ' , ' zaetnik' ) ; itd.
Ako nauimo da odgonetamo skrivene pruke koje nae rei u
sebi nose, moemo poneto da sanamo o ivotu naih dalekih pre
daka, o tome kako su tumaili svet oko seb, o odnosi ma koje su u
njemu otkrivali a koji , zbog potonji h promena u obliku i znaenju
rei, za dananje oi esto ostaju nevidljivi. Dodaemo jo samo ne
koliko pri mera. Tako veza i zmeu rei broj i brijati ( ' sei ' ) potvruje
da su se grla stoke nekada broj ala urezivanjem tapa. Upadljiva for
malna slinost mnogih rei u vezi s pisanjem i naziva za bukvu u
vie evropskih jezika (sh. bukvar azbuka, bukvalno 'doslovno' prema
bukva, rs. 6yKaa ' slovo' , engl . book i nem. Buch ' knjiga' prema
beech odn. Buche ' bukva' i td. ) objanjava se tek saznanjem da su
pripadnici i ndoevropske zajednice pi sali na bukovoj kori . A prema
i zvornom znaenju korena odgovarajuih rei, etimologij a nas ui da
je Bog u sutini davalac, a ruka - skupljaica.
I mnoge novije rei zani mljive su za prouavanje, naroito kada
se i spostavi da su izvedene iz korena pri sutnih i u ranije odomaeni m
reima, sa koji ma ih inae ne bismo povezali. U takvoj vrsti srodnosti
su kiosk i oak (tur. ' ugao' ), ili butik i apoteka (gr. 'radnja' ) . Ki
beretika je naziv za novu nauku o mehanizmi ma upravljanja i kon
trole, izveden iz grkog korena sa znaenjem ' koril ariti ' , ve za
stupljenog u reima kao guberija, guverer guveranta (a u en

l .
i franc. j o goverment odn. gouverement ' vlada' ) ; kod svih ovi h
rei dominira pojam upravljanja. A ima i pravih poslastica, kao kada
68
UVOD U OPT LINGVISTKU
otkrijemo da, etimoloki gledano, birokrat ne bi mogao da bude ka
valjer, jer se u prvom sluaju radi o sedenju za stolom a u drugom
o j ahanju (franc. bureau - najpre oha koj a prekiva pi sai sto,
p
otom
sam sto, onda kancelarija i najzad cela ustanova, to je lep pri mer
i renj a znaenja; lat. caballus ' konj ' ). Da pojedine rei mogu i mati
veoma udnu istoriju pkazuje i primer normalne ruske rei za elez
niku stanicu, 60K3aA, u kojoj se skriva ime mesta Vauxhall bli zu
Londona, u XVIII veku uvenog mondenskog i zletita. Ova neoeki
vana pozajmljenica po svoj prilici je zasnovana na izvesnoj sli nosti
arhi tekture i ambijenta izletita i ranih eleznikh stanica, a moda
i na injenici da su upravo Bri tanci bili vodei konstrktori eleznica.
Kad smo ve kod etimologie, jo dve uzgredne napomene. Pr
vo, u potrazi za prvobitni m znaenji ma ne treba zabraviti da je pro
mena znaenja normalna i i storij ski neophodna pojava, te da aktuelno
znaenje neke rei nipto ne treba brkati sa njenim izvorim, eti
molokim znaenjem. U suprotnom bi
"
pravo
"
znaenje rei stil jo
uvek bilo ' pisaljka' (prema l at. stilus - upor. sh. stilo; v. i druge pri
mere promene znaenj a u odeljku 3. 3) . A drugo, tumaenjem rei se
pored strunjaka pvremeno bavi i neuk svet, dakako na svoj nain
- pri emu se narodu nerazumljive rei l ako i skrivljuju da bi liile
na neto poznatije, sa ime i nae nemaju nikakve i stinske veze. Tako
neki ljudi mau ruke maze/inom, rade na brdoderu, prestaju s radom
kad zasvira svirena, i du u polukliniku kad obole a kod zubara kad
i maju kvarijes. Nekada se pri neizmenjenom obliku rei
"
pri l agoava
"
njeno znaenje, pa je moralno ono to se mora, dubiozno ono to je
duboko, a harmonino je rastegljivo (kao harmonika, koj a i nae biva
i ramenika) . Ova pojava naziva se narodna etimologija.
Rei mogu da potiu od zajednikog korena ne samo u jednom
nego i u vie jezika; upor. npr. sh. mati, rus. Man, polj . matka,
nem. Mutter, engl. mother, i tal . madre, franc. mere, ved. mor itd.
Osim u korenima pojedinih rei , gde se esto naj lake uoava, jezika
srodnost i spoljava se i u gl asovnom sklopu, kao i u gramatici . Kada
su sl inosti u strukturi i reniku dvaju ili vie jezika tako velike i
si stematske da se ne mogu obj asniti sluajnou, pozamljivanjem i li
69
RANKO BUGARSKI
neki m nunim opti m obleji ma svih jezika (tzv. jezikim univer
zalijama, o koji ma e biti rei u odeljku 4.4), li ngvi sti utvruju da
su ti jezici genetski srodni , to znai da vode poreklo od zajednikog
pretka. Taj predak, koji je najee davno nestao kao jedinstven jezik,
a nekada i bz ikakvi h neposredni h svedoanstava u vidu zapi sa, re
konstruie se (koliko je to mogue) metodama istorijske i uporedne
li ngvistike, na osnovu podataka iz jezika koji su od njega potekli .
Takav prvobitni i zvor naziva s e prajezikom, a skupina jezika koji
su se iz njega razvili jezikom poroicom. Poto se ovde rauna sa
hiljadama godina, genetsko diferenciranje odvija se u etapama, pa
postoje razliiti stepni srodnosti .
Do danas je u nauci utvreno oko dvadeset jezikih porodica,
od koji h su neke veoma vel ike i razgranate, a druge sasvi m male.
Mnoge porodice dalje se dele na grane, esto stepenasto, a na drugoj
strani se u neki m sluajevima predvia mogunost daljeg srodstva
vie takvi h porodica, koje bi zajedniki inile jedan ro. Kako se
cela ova klasifkacij a vri p utvrenoj genetskoj srodnosti , za jezi ke
ija srodnost nije dokazana ne moe se potpuno iskljuiti mogunost
bilo kakvog srodstva. Teorijski je ak mogue da svi dananj i jezici
vuku koren od zajednikog prajezika ljudske vrste - i ako, kako smo
ranije videli, nauka zasad nema pouzdanih odgovora na takva pitanj a.
Dananja jezika arol i kost usko je povezana sa davnanj i m i
kasniji m seobama stanovnitva, kao i sa razliitim potrebama ljudi
koji ive na razni m mesti ma i u raliitim uslovi ma. Jedna zajednica
moe se vremenom raseliti po veem prostoru, pri emu se i njen
jezik cepa na dijalekte koj i vremenom postaju uzajamno nerazumlji vi ,
tj . razliiti i ako srodni jezici . Ovo se moralo desiti u prei storij sko
vreme i sa pripadnicima pretpostavljene indoevropske zajednice, ij i
su se ptomci tokom nekoliko milenijuma irili da bi na kraju zauzeli
ogromna prostranstva izmeu Indijskog, Atlantskog i Tihog okeana.
Danas se indovropska jezika porodica deli na vie grana i ogra
naka. Glavne preivele grane indovropskog prajezika su germanska,
balta-slovenska, i tal ska, keltska, helenska, albanska, jermenska i in
do-iranska.
70
UVOD U OPT LINGVISTKU
Meu vaniji m jezi ci ma Evrope, engleski i nemaki sa holand
sk
i
m pripadaju zapadnom ogranku germanske grane, dok njen severi
ogranak ine vedski , danski i norveki . Slovenski ogranak balto-slo
venske grane obuhvata tri grup jezika: zapadnu (eki , slovaki , polj
ski ), j unu (srpskohrvatski, slovenak, makedonski , bugarsk) i
i stonu (ruski , belorusk, ukraji nski ). Iz i talske grane, a preko govor
nog lati nskog, ravili su se romanski jezici (francuski, italij ansk,
panski , portugalski, rumunski ). Keltskoj grani pripadaju irski , kotski
gelski i velki . Grki , kao izdanak helenske grane, i albansk nemaju
ivih neposrednih srodnika u okviru i re porodice. Uz i ndoevropsku
porodicu, u Evropi je znaajnije zastupljena jo samo ugro-fnska
(sa maarskm i fnskim). U bliem susedstvu su tursk iz turkijske
i arapski i hebrejski iz semitske porodice. Drgde u svetu i ra jo
vel i kih porodica, kao bantu u Africi , kineko-tibetska i dravidska
u Aziji ili uto-ateka u Severoj i Srednjoj Americi . Mnoge porodice
jo su slabo i spi tane, pa se j ezici grupiu vie po teritorij alnom pri n
cipu (npr. kavkaski ili polinezijski jezi ci ), a kod pojedi nih nauci do
bro poznatih jezika (kao baskij skog u Evropi , potom japanskog i ko
rejskog) genetska pri padnost nije dokazana, pa se u ovakvi m sluaje
vi ma doputa mogunost jo neutvrenog daljeg srodstva, npr. u ok
viru ire altajske porodice.
Ovo nas ve dovodi do arealne klasifkacije jezika, koj a proi
stie i z kontaktne srodnosti : jezici iji su govorici u dugotrajnom
geografskom ili kulturom kontaktu utiu jedni na druge, pa se u
nji ma mogu javiti zajednike crte koje ni su nasleene, dake genetski
uslovljene. Grupa jezika u koji ma se to vi dno i spoljava naziva se
jeziki savez, a meu najpoznatiji m pri meri ma su upravo balkanski
jezici . Na Balkanu nal azimo jezike veoma raliitih stepena srodnosti
(to se odraava i u razl iitoj meri uzaj amne razumlji vosti , koja vari ra
od znaajne do nikakve) : srpskohrvatski (samo juna grupa dij aleka
ta), makedonski, bugarski , grki , albanski i rumunski . Meu grama
tika obeleja rai rena u ovim jezicima a koj a se pripisuju nj i hovom
kontaktu spadaju tzv. postpozitivni l an (tj . lan iza i menice, npr. ma
ked. 'OBeK-OT, rum. om-ul ' taj (odreeni ) ovek' , alb. /um- i ' ta reka' )
7 1
RNKO BUGAKI
i odsustvo i nfnitiva, umesto koga se javlja da-konstrukcij a (upor. sh.
daj mi d piem /nasuprot dj mi piti u zapadni m govorima, koji
izl aze iz zone balkanskog jezikog saveza, rum. da-mi sa beau, alb.
ame te pi itd. ) . Uopte uzev, nekada je teko razgraniiti nasleene
slinosti od onih koje su rezultat dodira - naroito u sl abije i straenim
situacij ama, kakvih je u svetu jo uvek mnogo.
4. 3. Jeziki tipovi
U prethodnom odeljku videli smo da jezici mogu da budu po
vezani u vremenu (genetski) ili u prostor (arealno), te da se sl inosti
meu nji ma objanjavaju zajednikim poreklom, odnosno kontaktom.
Ali ima i i zrazitih slinosti meu jezici ma kod koji h nijedna od ovih
dimenzij a ne i gra ni kakvu vidljivu ulogu. Na pri mer, petol ani si stem
vokala kakav ima srpskohrvatski (i e a o u) nal azi mo jo u panskom,
novogrkom, gruzinskom, japanskom, havajskom, maorskom na No
vom Zel andu i nekim afriki m jezicima iz porodice bantu, izmeu
ostali h - a svi ovi jezici nisu srodni ni genetsk ni arealno. U ovakvim
sluajevi ma, kada su u pitanju prosto slinosti u samoj jezikoj struk
turi - koje mogu, ali ne moraju da budu rezultat genetskih i l i kon
taktnih i ni l aca - govori se o tipolokoj srodnosti , pa se na osnovu
takve klasifikacije uspostavljaj u jeziki tipovi. Jezici mogu onda biti
srodni na jedan ili vie od ovi h naina. Tako se srpskohrvatski da
porediti sa rumunskim genetski , arealno i tiploki , sa panski m ge
netski i tipolok, sa maarskm arealno i tipoloki , a sa fi nskim samo
tipoloki , pri emu se u svakoj dimenziji poreenj a mogu utvrditi
manje ili vee slinosti . Prema tome, jedino tipoloko uporeivanje
je uvek mogue: uporeivani jezici ne moraju da budu povezani ni
genetski ni arealno, ali svi oni nuno imaju svoj a strukturna obelej a
koja podleu uporednom posmatranju. Ovakvim i straivanjem slino
sti i razlika u jezikoj strukturi , uz pomo tzv. kontrastivne metoe,
bavi se lingvistika tipologija.
U naelu, jezici se tipoloki mogu prouavati na svim nivoima
strukture. Tako se npr. posmatraju broj i raspodela gl asovnih jednica
72
UVOD U OPTU LIGVISTKU
i l i priroda akcenta, i zraene gramatike kategorije (kao rod, broj , pa
de, vreme, vid itd. ), si ntaksiki proesi (naroi to red rei : da l i je
u nekom jeziku uobiajeni redosled subjekt-glagol-objekt i l i neki dru
gi ) i slino. Meutim, sa ovog stanovita najee su razmatrani nai ni
graenja rei i konstrukcij a, to je uraalo odgovarajuim podelama.
Prema jednoj od ovi h razlikuj u se analitiki procesi , sa odvojeni m
delovi ma konstrukcije, od sintetikih, sa srastanjem delova' (upor. npr.
engl. l will go prema franc. j' irai ' ii u' ; i li engl. the house of my
father prema my father's house ' kua moga oca' , more intelligent
' i nteli gentniji ' prema quicker ' bri ' - gde vidimo razliku izmeu ana
litikog i sintetikog genitiva odn. komparativa) . Krajnju sklonost ka
sintezi i spoljava tzv. polisintetiki tip strukture, naroito rai ren u
nekim sevemoamerikim indij anski m jezicima i u eski mskom, gde u
formalni okvir jedne rei moe biti saet sadraj koji bi u veini jezika
bio i skazan celom reenicom (npr. u i ndij anskom jeziku nutka inik
wihl 'minih' isita ' neka mala svetla gorel a su u kui ' ) .
Ovoj pdeli srodna je tradicional na monoloka klasifkacija
na korenski , aglutinativni, flektivni i i nkorporativni tip strukture. Ko
renski tip i spoljavaj u jezici (kao klasini kineski i vijetnamski) koji
ne pokazuju ni kakve promene p gramatikim kategorij ama, dakle
nemaju razliite oblike za jedninu i mnoi nu, sadanje i prolo vreme
i sl. Kod aglutinativnog tipa (i zrazito zastupljenog u ugro-fnski m,
turkij ski m i mnogi m afrikim i dalekoistonim jezicima) gramatike
kategorije izraavaju se nastavcima dodati m osnovi rei , ali prostim
"
naleplj ivanjem
"
, tako da svaki i ma svoj vi dlji v zaseban i dentitet i
svoj u jedinstvenu funkciju. Za pri mer moe da poslui promena turske
i menice adm ' ovek' :
singular pl ural
nominativ adam adam-lar
akuzativ adam- i adam-lar-i
genitiv adam-in adam-lar-in
dati v adam-a adam-lar-a
lokati v adam-d adam-lar-da
abl ativ adam-dn adam-lar-dan
73
RNKO BUGAKI
U ovom sluaju, koji pokazuje potpunu si stematinost, struktura
rei je sasvim prozirna: dobro se vidi ta je osnova, ta nastavak za
mnoinu, koji su padeni nastavci , i koji m redom dolaze svi ovi ele
menti. (U principu je ovakva situacija i u maarskom, ali granice
izmeu pojedinih delova nisu uvek ovako j asne).
Nasuprot ovome, za fektivni tip, najrasprostranjeniji u indoev
ropskim i semitskm jezici ma, karakteristino je srastanje nastavaka
meusobno i sa osnovama, pri emu jedan formalni segment est.o
izraava vie gramatikih kategorija; tako nastavak u lat. am-o ' volim'
jednovremeno oznaava prvo lice jednine prezenta indikativa aktiva.
Fleksija moe da bude spljna (i zvan osnove), kao u upravo daton
primer, i l i unutranja (unutar osnove), kao u engl. sing-sang-sung,
ili kombinovana, kao u nem. singen-sang-gesungen (oblici glagona
' pvati ' ) . U semitskim jezici ma nosilac strukture rei je koren koji
ine najee tri konsonanta, unutar i oko koga dol aze elementi koji
daju razliite gramatike i leksike vrednosti . Arapsk koren k-t-b, na
primer, nosi porodicu rei i oblika u vezi s pisanjem: kataba ' on je
pisao' , yaktubu ' on pie' , kitab ' knjiga' , kutub ' knjige' , kutubl ' knji
ar' , katib ' pisao' , maktaba ' biblioteka' itd. Oi gledno je da je mor
foloka analiza daleko tea kod fleksije nego kod aglutinacije. Najzad,
inkorporativni tip, kod koga npr. glagol esto obuhvata i svoj objekt
u okviru i ste rei, analogan je ranije pomenutoj polisintetikoj struk
turi .
Dok su ranije pojedini jezici esto poi stoveivani sa navedenim
tipovima strukture, pa se tako govorilo o analitikm, fektivnim ili
aglutinativnim jezicima i slino, novija istraivanja su pokazal a da je
mnogo bolje da se ovakvi atributi veu za apstraktne strukturalne ti
pove ili modele. Naime, zbog ogromnog broj a moguih kiterijuna
podele jezici se ne mogu kasifkovati kao cel i ne, nego samo s ob
zirom na pojedina obleja koj a defniu profl datog tipa jezike
strukture, pa svak od njih moe preteno da pripada jednom tipu ali
delimino i drugima. Osim toga, jezici mogu vremenom veoma da
izmene svoj tipoloki lik: ranija sintetiko-fektivna strktura engle
skog, na primer, izrazito se izmenila u pravcu analitiko-korenskog
74
UVOD U OPT LINGVISTIKU
tipa, tako da je ovaj jezik danas u poneemu tipoloki slinij i kine
skom nego svom daljem roaku latinskom.
I na kraju, kao to je takoe ranije napomenuto, jezici se mogu
uporeivati i razvrstavati i prema ulogama koje im pripadaj u u ko
muni kacij skom i drutvenom ivotu njihovih zajednica, na osnovu e
ga se uspostavljaju razl iiti funkcionalni tipovi jezika - i l i , tanije,
jezikih varijeteta. (Pod jezikim varijetetom podrazumeva se obli k
jezika odreen teritorij al no, socij alno i l i funkcionalno) . U svoji m za
jednicama jezici ili varijeteti mogu da budu od lokalnog, regi onalnog
i l i nacionalnog znaaj a, i majui nezvanian i l i zvanian status u raz
ni m oblicima i stepenima. Nacionalni jezici, koji obuhvataj u celu
nacij u odnosno dravu, esto su i zvanini jezici odgovarajui h ze
malja, tj . oni koj i se kori ste u slubenoj komuni kacij i . Takvi jezici
po pravilu su ne samo pisani nego su normi ranjem izgraeni kao
komunikacij ski i nstrumenti savremenog ivota, pa im pri pada rang
standardnih jezka, koj i se - uz posebno i sticanje knji evne kulture
- nazivaju i knjievnim jezicima. Neki od ovih i maju i svoje donekle
razliito standardi zovane nacionalne varijante. (O ovakvi m varijete
ti ma bie vi e rei pod optim zaglavljem jezikog rasloj avanja u
zavrnom poglavlju ove knji ge). Klasini jezici vi ne pstoje kao
sredstva opte govore komunikacije, ali su zadrali vane funkcije
u reli giji , knji evnosti i l i nauci . Nepisani jezici (a takvi h je jo uvek
moda i do 80 odsto svih jezika u svetu! ) funkcioniu kao govori
jezici etnikih grupa, plemena i naroda.
U meuetnikoj i meunacionalnoj komunikaciji kori ste se ra
ni tipovi varijeteta. Na dij alekatski razuenim podruji ma mogu se
razviti naddijalektski govorni tipovi koji slue iroj komunikacij i unu
tar date oblasti (to se naziva koine, prema i menu takvog starogrkog
varijeteta) . Jo iroj komunikacij i izmeu predstavnika razliitih jezika
sl ue teri torij alno rasprostranjeni jezici tipa lingua franca (nazi v po
tie od meanog varjeteta, sa osnovom u franko-provansalskom di
j alektu, koji m su se meusobno sporaumevali uesnici u srednjove
kovnim krstakim pohodi ma). U ovu kategoriju spadaju, s jedne stra
ne, kontaktni jezici , tj . meani pomoni jezici bez sopstvenih govor-
75
RNKO BUGARSKI
nih predstavnika, svedeni u formi i ogranienih funkcija (npr. u trgo
vini po velikim pomorskim raskrsnicama). Oni se nazivaju i pidni
- moda prema kineskom i zgovor engleske rei business ' posao' .
Pidini koji steknu sopstvene govori ke, tako to ih kao maternje
jezike usvaj aju deca iji su roditelji meusobno optili na njima jer
su inae pripadali razliitim jezici ma, zovu se kreoli (po analogiji sa
meanjem rasnih tipova) .
S druge strane, u tip lingua franca ulae potpuni jezici koji
funkcioniu kao materji ali uz to, veoma izrazito, i kao nematernji
ili drugi jezici u nekom irem regionu (npr. svahili u i stonoj Africi
ili malajski u Indoneziji i Mel aneziji ). Oni se zovu i jezici ire ko
munkacije, iju naji zrazitiju savremenu verziju predstavljaju meu
naroni ili svetk jezici, koji su uveliko preli granice svojih izvor
nih govorni h zajednica i postali sredstva meunarodnog optenja. Uz
prirodne jezike ovakvog raspona, kao pomona sredstva interacio
nalne komunikacije delimino slue i vetaki ili planski jezici tipa
esperanta (neto vie o ovome u odeljku 5. 3).
Dodaj mo, najzad, da od vrste i obima funkcija koje obavljaju
pojedini jezici ili varijeteti zavisi i njihov druteni status, odnosno
presti koji uivaju - to je jo jedna dimenzija u kojoj se oni me
usobno veoma razl ikuju. Drutveno vrednovanje jezikih sredstava
ini jednu od glavnih oblasti soiolingvistike.
4. 4. Jezike univerzalije
U prethodnim odeljcima ovog poglavlja utvrdil i smo da jezika
ima veoma mnogo i da se oni razlikuju u vie pravaca; upravo zbog
tih razlika i govorimo o razliitim jezicima. Ali i pored svih razl ika,
svi jezici sveta pkazuju i temeljne slinosti , po kojima i jesu jezici :
svi s u oni si stemi iste osnovne vrste, jer zadovoljavaju kriterijume o
kojima smo govori li pod zagl avljem bitnih svojstava jezika. Zajed
nika - i ako razliito i spoljena - obeleja svih jezika nazivaju se
jezkim univerzalijama.
76
UVOD U OPT LINGVISTIKU
Ovakvih zajednikih crta ima u raliitim domenima strkture,
evolucije i upotrebe jezi ka, pa postoje razliite vrste 1iverzalij a. Na
veemo nekoliko pri mera. Jedinice glasovnih sistema svih jezika dele
se na vokale i konsonante, pri emu broj vokala nije manji od tri . U
poloaju izmeu vokal a, bezvuni konsonanti pokazuju sveoptu ten
denciju ozvuavanj a tokom i storijskog razvoja. Svi jezici i maju u svo
joj slogovnoj strukturi slogove od jednog konsonanta praenog jednim
vokalom. Ako jedan gramatiki si stem i ma kategoriju duala (dvoji ne),
on ima i kategoriju plurala, ali ne i obrnuto (upor. sh. jedan ovekdva
oveka/pet ljudi). Jezi k koj i razlikuje rod u drugom licu obino e
ga razli kovati i u treem, al i ne i obrnuto. Jezik koj i i ma kategorij u
roda obavezno i ma i kategoriju broja. Svi jezici imaju zameni ke ka
tegorije u bar tri roda i dva broj a, ukoliko uopte razlikuju rod i broj .
Svi jezici imaju vlastita i mena, kao i upuivake elemente ij a de
notacij a varira prema situacionom kontekstu (npr. rei kao ja, ti, ovde,
sada) . Ako jedan jezik poseduje feksiju, on uvek poseduje i deriva
cij u. Ako i fektivni i derivacioni afksi dol aze i spred ili iza korena,
derivacioni je uvek izmeu korena i flektivnog afiksa.
Dalje, svi jezici i maj u neki tip podele na vrste rei , obavezno
ukljuujui i menike i glagolske elemente koji na nekom nivou struk
ture funkcioniu u nekoj vrsti subjkapredikatskog odnosa. Ako
se i menica u funkcij i subjekta i l i objekta slae sa glagolom u rodu,
pridev se uvek slae sa i menicom u rodu. U izjavnim reenicama sa
i menikim subjektom i objektom, dominantni red rei je gotovo uvek
takav da subjekt prethodi objektu, ali ne nuno i glagolu, koj i moe
zauzi mati bilo koji od tri poloaja (tj . i spred subjekta i objekta, i zmeu
i l i posle njih). Svi jezici koji kao dominantni redosled i maju gl agol
-subjekt-objekt pznaju i alterativu subjekt-glagol-objekt i i maju pre
dloge. U gl agolskim si stemi ma uvek i ma vi e prolih vremena nego
buduih. Oznake za vreme i mesto u svi m jezicima mogu da zauzi
maju poetni poloaj u reenici . Svi jezici raspolau sredstvi ma za
obrazovanje odrinih, upitnih i zapovednih oblika. Svi jezici kori ste
se u veli koj meri metaforiki m prenosom znaenj a.
77
RNKO BUGARSKI
Dati pri meri ukazuju na mogunost vi estruke podele univer
zalija - na supstantivne (u vezi s vrstama jeziki h jedi ni ca) i for
malne (u vezi s apstraktni m procesima kombinovanj a tih jedinica u
govor) ; na sinhrnijske (koje se tiu jezikih stanj a u datom vre
menskom preseku) i dijahronijske (koje i skazuju sveopte zakonitosti
evolucije jezikih si stema u vremenskom sledu); na neograniene
(koje vae za sve jezike bez izuzetka) i ograniene (koje doputaju
ree i zuzetke); itd. Posebno su vane implikacione univerzalije, ij a
je logika forma sledea:
"
Ako jedan jezik poseduje osobi nu x, onda
on uvek poseduje i osobinu y
"
. One, naime, omoguuju da se poje
dinane odlike dovedu u meusobnu korelaciju, ime se - unutar ka
tegorij a koje jezici moraju ili mogu i mati - utvruje koj a kategorij a
trai neku drugu, koje se uzajamno podrazumevaju a koje se meusob
no iskljuuju. Ovde je prouavanje jezikih univerzalij a u najtenjoj
vezi sa istraivanji ma u okviru lingvistike tipologije, iji gl avni ak
tuelni zadatak upravo i jeste da defni odgovarajui raspon mogu
nosti i utvrdi da li se i kako te mogunosti odista i koriste u pri rodni m
jezicima. Pri tome se unutar date kategorije malo kad empi rij ski ko
ri ste sve matematiki mogue kombinacije, pa ono to se uistinu ko
risti tako doprinosi bliem odreenju pjma
"
prirodni ljudski jezik
"
.
. * F _ _ g _ g l
Da sada malo proiri mo jedan ve pomenuti primer, ao p
smatramo odnos izmeu duala i plurala u si stemu gramatikog broja,
logiki su mogue etiri kombinacije: da neki jezik nema ni jedno
ni drugo, da ima oboje, da ima plural bez duala, i da ima dual bez
plurala. Ai dok se u jezikoj stvaosti lako mogu nai pri meri za
prva tri sluaja (npr. kineski za prvi , kl asini grki za drugi , engleski
za trei ), etvra teorijska mogunost nikada se ne kori sti : nema jezika
koji bi i mao dual bez plurala. Drugi m reima, i zmeu dual a i plurala
postoji jednosmeran odnos i mpli kacije: dual podrazumeva plural , ali
ne i obrnuto, to znai da je plural temeljnija i hijerarhij ski vanij a
kategorija. I z ovog zakljuujemo da prirodnom jeziku moe odgova
rati da ne pravi razlike u broju, al i ako takve razlike postoje, onda
mu ni kako ne odgovara postojanje duala bez plurala. Praktino, to
bi znailo da oveku i z nekog razloga moe pogodovati da grama-
78
UVOD U OP1 LINGVISTIKU
tikim sredstvima uopte ne pravi razl i ku i zmeu 'jedan' i ' vi e od
jedan' , ali mu nikako ne pogoduje da uz pomo takvi h sredstava ra
zli kuje 'jedan i l i vie od dva' i 'dva' . (Postojanje duala bez plural a
podrazumevalo bi ukidanje razlike izmeu singulara i pl urala, jer ako
se ne zna ta je plural onda nema ni singulara) .
U navedenom pri meru moe se razumeti zato ova potonj a si
tuacija nije empirij ski povoljna, ali u sloeniji m sluajevi ma teko se
moe i nagaati o razlozi ma zbog koji h u jezicima nalazimo upravo
ono to nalazi mo, a ne neto drugo. Pitanje zato su jezici onakvi
kakvi jesu deo je ireg problema obj anjenj a jezikih uni verzalij a.
Ovde treba pre svega i mati u vidu okolnost da se jezici sveta veoma
razlikuju u svojim povrinkim strukturama, dakle u tehni ci obra
zovanj a pjedi nih tipova i skaza, dok su veom slini u dubinskoj
strukturi, odnosno na pl anu na kojem se konstituiu znaenj a koj a
e biti i zraena. (O razlikovanju povrinske i dubi nske strukture vi e
e biti reeno u pogl . 9 i l l ). Pi mera radi , sa stanovi ta povrinske
gramatike veoma je razli i to to to se za nekoga u srpskohrvatskom
kae da pi e perom, a na engleskom with a pen (dakle, u prvom
sluaju bez predloga i sa padeni m nastavkom, a u drugom pomou
predloga i bz padene oznake). Ali im se spustimo malo dublje u
anal izi znaenja, nalazimo da u oba sluaja i mamo i sto: i menica +
' i nstrument' (tj . oznaka i nstrmentalnog znaenj a). Ovako posmatra
na, dubinska gramati ka svih jezika moe se pri kazati kao jedinstven
si stem pravila vi sokog reda apstrakcije, dakle kao svojevrsna
"
uni
verzalna gramatika
"
koj a se diferenci rano mani festuje u strukturama
pojedinih jezika.
Meuti m, nosioci jezika su ljudi , pa se univerzalije mogu otkriti
ne samo u sinhronij i i dijahronij i jezikih si stema nego i u promenama
u govoroj sposobnosti pjedi naca tokom nj ihovog ivota - u razvoju
govora kod dece, kao i gubljenju govora u afaziji . Zato, na primer,
prve celovite rei koje dete i zgovara, i koji ma roditelj i obino pripi
suju znaenj a tipa ' majka' , ' otac' , ' baka' i slina, u vel i kom broj u
genetski razl iitih jezika gl ase mama, papa, tata, nana i l i ovome ne
kako pribl ino? Istaknuti ruski l i ngvist savremene epohe Roman Ja-
79
RKO BUGARKI
kobson dao je objanjenje po kome su ovakva glasovna razl i kovanj a
i slogovne strukture njlaki za usvajanje pa se otuda najpre i naue,
dok se tei zadaci savladavaju kasnije. Po i stoj teorij i , ono to se u
detinjstvu najpre usvoji najkasnije se gubi kod afazinih oboljenj a.

tavie, gl asovne jedinice koje se tokom individualnog govornog ra


voja kasnije usvaj aju i ranije gube ne mogu se u jezicima sveta di
jahronij ski razviti, niti u njima sinhroni j sk postoj ati , bez jedinica koje
se prve usvajaju i poslednje gube.
U ovom svetlu moglo bi se posmatrati i pitanje konsonantskih
razlika : i d : u srpskohrvatskom. One dolae kasno u hro
nologiji usvajanja ovog jezika, u njemu imaju mini malnu funkcional
nu vrednost, a u jezicima sveta veoma su retke. Ove okolnosti mogle
bi doprineti obj anenju injenice da se te razlike pvlae i z jezika,
dospvajui pod specijalnu zatitu jezike nore. No u svakom slu
aju, izgleda da su jezike pojave u svim svoji m pomenutim aspek
tima podlone dej stvu jedinstvenih strkturalnih zaona sukcesivnosti
i i mplikacije, dakle jednog hierarhiskog poretka koji upravlj a raz
vojem od jednog neizdiferenciranog poetnog stanj a ka sve veoj di
ferencijacij i . Na temelju ovoga moe se donekle i predviati budu
nost jezikog razvoja.
No osnovno pitanje zato je u jezicima sve tako kako jeste jo
uvek ostaje bz konanog i pdrobnog odgovora.

iroko uzeto, moe


se rei da se pjedini jezici ralikuju zato to se razlikuju i ljudske
grupe koje nji ma govore, ali da su i slini upravo stoga to svima
njima govore ljudi . Pri tome se jezike univerzalije ne mogu pripi sati
jednom i zvoru - npr. ogranienjima ovekove memorije ili potrebama
delotvome komunikacije (sa i sto formalnog stanovita l ako se mogu
zami sliti sintaksiki proesi koji bi bili daleko jednostavniji i ekono
miniji od nekih koje nalazimo u jezicima, a koj i se ipak ni kada ne
kori ste). Pre e biti da objanjenje zajedniki h cra u oblasti jezika
valja traiti u jednom sklopu preteno vanjezikih i ni laca - od f
zioloki h i psiholoki h do komunikacijskih i drutveni h. Jezik je, ne
zaboravimo, deo ovekovog genetskog naslea, al i se ostvaruje kul
turim putem; u toj dialektici datog i steenog, biolokog i socio-
80
UVOD U OPT LINGVISTKU
lakog, treba triti korene kako slinosti tako i rzlika meu jezicima.
Pri tome i jedne i druge mogu da imaj u i mplikacija i posledica za
opaanje, miljenje, saznanje i ponaanje. Tada sa empirijskog plana
prel azimo na teorijski, pa povodom slinosti govorimo o jezikim uni
verzalij ama kao nunim atributi ma ljudskog jezika (a ne sluajni m
podudaostima istorij skog razvoja), dok u vezi s razlikama podse
amo na ovome komplementaru hipotezu jezike rel ativnosti (koj u
smo pmenuli na kraju odeljka 2. 3) . Pitanje zajednikog i razliitog
u jeziku odi sta je sloeno!
8 1
5. Jezik, kultura 1 drutvo
5. 1 . Jezik i druge drtvene kategorije
Kao drutvena pojava, jezik stoji u odreenim odnosima prema
nizu drgih drutvenih kategorija, od koji h emo da pmenemo naj
vanije.
l . Jezk, raa i kultura. U prolom veku je u naukama o ove
ku bilo rasprostranjeno nastojanje da se razmetaj ljudskih grpa na
zemljinoj kugli prouava jednovremeno iz tri ugla - njihovih rasni h,
jezikih i kulturih obeleja, za koja se verovalo da su tesno meusob
no povezana. Pod room se pri tome mislilo ne samo na i sto bioloke
nego i na antropoloke, etnike, geografske i druge i nioce, pa se
npr. u okvi ru ble rase govorilo o arijevski m, tevtonski m, alpskm,
mediteranskim, dinarskim i drugim rasnim tipovima. Jezika obelej a
obuhvatala s u kako tipoloke tako i genetske karakteri stike, dakle
strukturi lik i razvoj od pretpostavljenih jezikih predaka. A pojmu
kulture davan je antropoloki smisao, koji ukljuuje materijalne osno
ve postojanja jedne zajednice, njene drutvene ustanove i duhovne
vrednosti - sve ono to njene pripadnike, odreujui i m nain ivota,
povezuje u celinu.
Predstava o sutinskoj podudaosti ova tri kruga inilaca i da
nas preivljava u svesti mnogih laika, imajui ak i i zvesnu senti
mentalnu vrednost. Ljudi esto oseaju da pripadaju nekoj rasnoj sku
pini, da se ova prirodno izraava upravo u njihovom jeziku, i da ovaj
i sto tako normalno slui potrebama nj ihove kulture. Meuti m, u mo-
82
UVOD U OPT LINGVISTIKU
dernoj nauci je odbaena bilo kakva naelna korelacija izmeu rasnih,
jezikih i kulturih tipva, koj a se mogl a tako dugo odrati naj vie
zahvaljujui nepreciznosti kljunih termina. Danas se smatra da takve
podudarnosti , tamo gde pstoje, jesu rezultat sticaj a istorij skih okol
nosti, a ne nekih nunih unutranji h uslovljenosti .
Ovo se lako moe pkazati . Govorni organi su i sti kod svih
ljudi , bez obzira na rasne razlike. Dete iz Nigerije ili Japana koje bi
odmah po roenju bilo preneto u Beograd i tu odrastala, sluajui
oko sebe samo srpskohrvatski , prirodno bi usvoji lo ovaj jezik i p
govoru se uopte ne bi razlikovalo od dece roene u Beogradu - i ako
bi , razume se, zadralo svoj a rasna obelej a. Rasno i etniki veoma
sline ljudske grupe nekad se slue genetsk i tipoloki veoma ra
zliitim jezicima, kao u sluaju Finaca prema drugim Skandinavcima.
Obrnuto, isti jezik neretko sl ui razliiti m rasama, to pokazuju npr.
belci i crnci u SAD (izvesne razlike u nji hovoj upotrebi zajednikog
engleskog jezika treba pripi sati soioloki m pre nego antropolokim
faktorima). Prema tome, jezik i rasa nikako nisu nuno povezani.
U pogledu kulture, renik jednog jezika dosta verno odraava
kulturne datosti i potreb zajednice koja se njime slui, ali to uglav
nom ne vai za gramatike si steme, koji su stabilniji i merodavniji
deo jezike strukture. Dublji identitet jednog jezika ne ogleda se toliko
u prirdi sadraja koje on izraava (i koji su registrovani u reniku),
koliko u osobnom nainu njihovog izraavanja (tj. u grmtikoj
formi) . Zato je mogue da potpuno nesrodni jezici uestvuju u i stoj
kulturi , a i da i sti jezik slui razliitim kulturama. Balkansko pluos
trvo je kulturo znatno homogenije nego jeziki , dok je obrnut sluaj
kod Veli ke Britanije i SAD. Tri jezika nosioa orijentalne kulture -
arapski , turski i persijski - pripadaju trima sasvim odelitim porodi
cama jezika. Ovo znai da unutranj a povezanost uglavnom ne postoji
ni i zmeu jezik i kulture. Posebno .se ne mogu uspstavljati globalne
korelacije izmeu vrste drutvene zajednice i tipa jezike strukture -
na pri mer, tako da bi stoarski m kulturama odgovarala jedna vrsta
gl asovnih i gramatikih si stema, a urbani m drutvi ma neka drga
vrsta.
83
RKO BUGASKI
Sluajevi podudaosti tri kruga inilaca postoje ali su krajnje
netipini , budui mahom ogranieni na male i zolovane zajednice u
kakvima ive Eskmi i l i Bumani . Kod razgranatih i dinaminih za
jednica, daleko tipiniji h za savremeni svet, uzajamni uticaji i raspro
sti ranje elemenata kulture ostavi l i su malo traga ak i od nekog pret
postavljenog jedinstva iz daleke prolosti . No pri svemu ovom, na
vodno troj stvo jezika, rase i kulture jo uvek kao da nosi neki mi stini
oreol koji se povremeno kori sti u svrhe ovi ni stike i rasi stike pro
pagande, za koje je kao stvoren. Naime, vrlo je lako povui znak
jednakosti , s jedne strane, i zmeu pri mitivnije kulture,
"
nerazvijenog
"
jezika i
"
ni e
"
rase, a s druge strane i zmeu velikih kultura,
"
razvi
jenih
"
jezi ka i
"
vie
"
rase. (Ovo se naroito i spolji lo u vreme uspona
faizma) . Stoga ovakva pitanja, koj a su lingvi stiki i antropoloki
uglavnom dovolno razjanjena, zasluuju produenu panju na so
ciolokom, socijalno-psiholokom i socijalno-poli tikom planu.
2. Jezik, nacija i drava. I u pogledu ovog odnosa, kod mnogi h
postoji oseanje - u evropskom kulturom krgu nasleeno od ro
mantiarskih shvatanja prolog stolea - da bi bilo nekako prirodno
da pripadnici pojedi ni h nacija imaju svoj poseban jezik, pa moda i
sopstvenu dravu, koje ne bi delili sa drugima. Meuti m, analiza brzo
pokazuje da ni tu nema nune uzrone pvezanosti .

i njenica je da mnoge nacije, po pravi lu manje, i maju po jedan


jezik koj i je samo njihov, ali i ma i mnogo drukiji h sluajeva. Svi
Maari , i samo oni , govore maarski ; to vai i za Slovake i slovaki,
Baske i baskjski, Japance i japanski , itd. Ali pripadnici jedne nacije
mogu i mati i vie od jednog jezika (Belgijanci : francuski i fl amanski ;
Kanaani : engleski i francuski ;

vajcarci : nemaki , francuski , itali


janski i roman; itd. ). I obrnuto, jedan jezik moe da slui veem
broju nacija (nemaki govore Nemci , Austrij anci i deo

vajcaraca;
engleski govore Britanci, Ameri kanci , Kanaani , Austral ijanci, No
vozelanani i Junoafri kanci ; srpskohrvatski m su se kod nas sluile
etiri nacije; itd. ). Stvar se dalje kompli kuje ako se uzmu u obzi r i
nacionalne manjine i zvan matine zemlje; na ovom nivou se nemaki,
pri mera radi , govori u jo desetak zemalja. Kako nije uvek l ao odre-
84
UVOD U OPT LINGVISTKU
diti ta treba raunati kao jedan jezik a ta kao jednu naciju, teko
je rei ta je u vel i kom postojeem areni lu tipino a ta nije. Ipak
se moe utvrditi da jezik i nacionalnost nisu organski povezani, i ako
i ma mnogo sluajeva podudarosti ovih i storij skih kategorij a, esto
paralelno izrasl i h (naroito u Evropi poev od kraj a XVIII veka, zbog
ega se ovde jezik i danas esto smatra jednim od glavnih obelej a
etnikog i nacionalnog identiteta).
Kod jezika i drave stvari su j asnije ve na prvi pogled: u celom
svetu broj jezika je priblino dvadeset pet puta vei od broj a danas
postojeih dravnih zajedni ca (grubo zaokrueno, 5. 00 prema 200).
Ovoj nesrazmeri , dakako, najvi e dopri nose broj ne vi enacionalne i
vi ejezine drave kakve su bivi SSSR, Indij a, Nigerij a i mnoge dru
ge, posebno meu zemljama u ravoju.
U kontekstu uenj a stranih jezika povremeno se postavlj a pi
tanje obdarenosti pojedinih nacij a za strane jezike. Nauprot raire
nom verovanju, dar za jezike moe se pripisati samo pjedi ncima,
al i ni kako ne i cel i m nacij ama. Na planu nacij a, zapaene razlike u
aktivnosti ma i uspehu na ovom polju moraj u se objanjavati razli kama
u motivaciji. Jedan Jugoslaven, koji sa svoji m jezikom nee stii da
leko u svetu, svakako je bolje motivisan da ui druge jezike nego,
recimo, neki Ameri kanac.
Iz izloenog sledi zaklj uak da je l i eno naunog osnova po
pularo gledi te koje u jeziki m, rasno-etnikim i kulturim obeleji
ma vidi tri lica i stog drutvenog organizma, a potom taj organizam
identifkuje sa nacijom. Dodue, ova fkcij a, sama po sebi bezazlena,
u modernom svetu esto se kori sti kao orue pol itike propagande,
pa i svakovrsne demagogije. Ipak ostaje injenica da jedina vrsta
drtvene zajednice koju jezik odista podrazumeva jeste jezka z
jednca, defni sana kao kolektiv koj i govori dati m jezikom: da bi neki
jezik postojao, oigledno je neophodno da ima ljudi koj i se nji me
sl ue. Ali ovi ne moraju iveti na i stom mestu, ni ti pripadati i stoj
rasno-etni koj , kulturnoj , nacionalnoj i l i admi ni strativno-pol i tikoj
formaciji .
85
RNKO BUGARSKI
Otuda su pokuaji da se jezike granice usklade sa granicama
drkije defnisanih drutvenih grpa u velikoj meri vetaki . Takvi
pokuaji ipak su vreni u novijoj i storiji , s manje ili vie uspha, u
politike svrhe - u okvir ranih nacionalnih preporoda, ali i nacio
nali stikih pkreta. U takvi m prilikama jezik deluje kao vaan simbol
nacionalne pripadnosti, i ako se iza pozivanja na jezik esto kriju su
kobi drutveno-ekonomske i pravno-politike prirode. Tako tzv. je
ziki sukobi u Belgiji , Kanadi, Indiji i drugde (ukljuujui i neke
polemike oko varijanata srpskohrvatskog knji evnog jezika i druge
jezike raspre u doskoranjoj Jugoslaviji ) u sutini imaju dublji koren.
Drugi sluajevi (kao primer SAD u odnosu prema Veli koj Bri taniji )
pokazuju, meutim, da se puna nacionalna i politika autonomija
moe postii i bz liavanj a nesumnjivih prednosti koje prua zajed
niki jezik.
3. Meu preostal i m drutvenim kategorij ama sa koji ma se jezik
proima kratko emo da pmenemo jo neke. Tamo gde vana uloga
pripada religiji, jezik moe da funkcionie kao razmee. Tako je kod
nas izbor irilice ili latinice u pisanju srpskohrvatskog bio primamo
odreen verskom pripadnou. Hindi i urdu su l i ngvistiki jedan jezik,
sa osnovom u i stim hindustanskim govorima, ali vetaki radvojen
u kulturoj sferi i pismu - i ndij skom, odnosno arapskom - kako bi
simboli zovao dve suprotstavljene konfesije, hinduistiku i musliman
sku, i doprineo i zgraivanju odelitih nacij a u Indiji i Paki stanu. Kako
emo videti u zavrnom pogl avlju ove knjige, u jeziku se odraavaju
i druge drutvene podele - prema klasi, socioekonomskom statusu,
obrazovanju, profesii. Najzad, slino se moe rei i za kategorije
kao to su pol ili uzrast, koje takoe i maju bitnih drutvenih impli
kacija. Izvesne razlike koje se pri meuju u govoru muki h i enskih
pripadnika i ste zajednice ptiu od diferenci ranja u njihovom drutve
nom statusu ili karakteri stinim ivotni m i radnim domeni ma, odno
sno u drutvenim ulogama koje im se pripi suju. Analogno, odreene
ralike u .upotrebi jezika oituju se i generacijski, poev od dece,
preko adolescenata i omladine, do pripadnika srednji h i starij ih p-
86
UVOD U OPT LINGVISTKU
kolenja. Veze i zmeu j eziki h i drtvenih poj ava uistinu su brojne
i vi estruke.
5. 2. Viejezinost
Jezika karta sveta veoma je arena. Istorij ski gledano, ona se
stalno menj a usled seoba stanovni tva, ratova i osvaj anj a, pri vrednih
i trgovakih veza, kulturih i politikih uticaja jednih zajednica na
druge. A u savremenom svetu jo se snano oseaju produene po
sJedice ovih istorij skh proesa, dok s drge strane, uz nji hovo dalje
odvij anje u novi m uslovi ma, u istom pravcu deluju i moderni i nioci
kao to su nauno-tehnoloki razvoj , urbanizacij a, masovni mediji i,
s tim u vezi , rairene svakodnevne komunikacije, ij a mrea danas
pokriva najvei deo zemli ne kugle.
Jezici su, znai , u ivom meusobnom dodiru, vremenski i pro
storo. Pri tome se jezike mee retko kad potpuno podudaraj u sa
dravnim granicama. Iz ve poznate nam injenice da jezika i ma neu
poredivo vie nego drava sledi i to da e u vrlo velikom broju zemalj a
u upotrebi biti vie jezika. Tako nalazi mo da u Evropi, sa moguim
izuzetkom Islanda i Portugala, i nema zemlje u kojoj bi celo stanov
ni tvo govori lo istim jezikom kao maternji m, i koj a bi dakle bi l a pot
puno jednojezina. U maloj

vajcarskoj govore se ak eti ri j ezika,


a u bivoj Jugoslavij i preko dvadeset (pored srpskohrvatskog, slove
nakog i makedonskog kao tadanji h jezika jugoslovenskih naroda,
u uptrebi su, esto ali ne uvek u pgraninim oblasti ma, i jezici
narodnosti i etnikih grupa kao to su albanski , maarski , turski , ru
munski , slovaki , rusi nski, eki , bugarski, italij anski , ukraji nski , po
tom romski , vlaki i drugi , od koji h neki imaju mali broj govorika).
Broj ni su jezici danas zastupljeni i u dravama sa vel i ki m pri
l ivom radnika migranata, kave su Nemaka, Velika Britanij a i skan
dinavske zemlje. Ali vi ejezinost je veoma izrazita na svim konti
nenti ma. Ve dati m pri merima mnogojezinih drava (v. odelj ak 4. 1 )
dodaemo da su SA i Kanada jeziki mnogo arenije nego to se
87
RKO BUGASKI
to obino misli, a Australij a, doskora smatrana dobri m primerom
uglavnom jednojezine zemlje, pravi je jeziki kaleidoskop sainjen
od neki h 1 50 preivelih domorodakih jezika i oko 1 00 useljeniki h.
I mnoge afrike i junoamerike zemlje izrazito su vi ej ezine.
Naporedna upotreba dva ili vie jezika u jednoj drtvenoj za
jednici naziva se dvojezinou (bilingvizam) i l i , obuhvatnije, vieje
zinou (multilingvizam). Iz ve datih pri mera moe se zakljuiti
kol iko je znaajna i rairena pojava viejezinosti na irem drutve
nom planu, kada pripadnici jednog ili vie naroda, esto uz nacionalne
manjine i razne etnike grpe, ive zajedno sluei se razliitim je
zicima. U pogledu obi ma zastupljenosti , uptrebe i drutvenog statusa
ovih jezika postoje veoma razl iite mogunosti . U nekim vi ejezinim
zemljama ipak izrazito dominira po jedan jezik (engleski u anglosak
sonski m dravama, francuski u Francuskoj , panski u

paniji ) ; druge
su u sutini dvojezine, uz mogue manje uee i drugih jezika (Bel
gij a, Kanada) ; a u nekima je vei broj jezika ravnomerije rasporeen
(

vajcarska, Nigerija, Kenija, Indija itd. ).

to se tie upotrebe, potreba sprazumevanja sa susedima na


vodi predstavnike jednog jezika u ovakvim zajednicama da se pored
svog materjeg jezika aktivno ili pasivno slue i drugi m, bilo uglav
nom jednosmerno (kada jedan od jezika izrazito domini ra) ili uza
jamno (kada takve dominacije nema) . U zajednicama rascepkanim na
vie etnikih grupa i jezika (naroito u zemljama u razvoju) javlj a
se potreba za sredstvom opte komunikacije, posebno u sferama ad
mini stracije, vieg obrazovanja i kulture, kao i j avnog ivota uopte.
Tu ulogu moe igrati jedan od domaih jezika i l i , ee, neki svetski
jezik; takav jezik se obino ne osea kao u punoj meri strani , pa mu
bolje odgovara naziv drugog jezika. U ovom smislu engleski je drugi
jezik stanovnika mnogih afrikih i azij skih zemalj a, raniji h britanskih
kolonij a - pored toga to je, dakako na drukij i nain, drugi jezik
onih Vel ana,

kotlanana i Iraca kojima nije ve pstao prvi jezi k.


Engleski i francuski takoe funkcioniu kao drugi jezik frankofonim,
odnosno anglofonim stanovnicima Kanade; itd. A vi ejezinosti sa
vremenih drutava jo jednu vanu dimenziju daje i i njenica da se
neki jezici masovno ue kao strani.
88
UVOD U OPT LIGVISTKU
Sve ovo opet moe vodi ti specijal i zovanju jezika p funkciam
unutar i ste zajednice, pri emu i zbor jezika tipino zavisi od situacije,
pa jedan jezik i stim govoricima slui , na pri mer, za svakodnevno
optenje, a drugi jezik - ili drugi obli k i stog jezika - za vie kulture
funkcije. Ovakav funkci onalni rascep naziva se diglosija (sam termin
i skovan je na i sti nai n kao i bilingvizam, opet upuujui na dva
jezika, samo od grkih a ne latinski h elemenata) . Klasine sluajeve
diglosije nalazimo u Grkoj (narodna i uena verzij a grkog),

vaj
carskoj (vajcarski dij alekt nemakog i knji evni nemaki ), i l i u arap
skim zemlj ama (razni govori varijeteti arapskog i savremena verzij a
klasinog arapskog), ali se o ovom tipu situacije moe govoriti svugde
gde paralelno postoje narodni govori i standardizovani obl ici i stog
jezika, pa tako i kod nas.
Najzad, u pogledu drutvenog statusa i formalnog poloaj a za
stupljeni jezici mogu biti u razni m vrstama odnosa. Oni mogu da
budu ravnopravni, kao u bivoj Jugoslavij i - gde ni srpskohrvatski ,
kao maternji jezik tri etvrti ne stanovni tva zemlje i drugi jezik veine
ostal i h, nije imao posebni h zvaninih privilegija (druga je stvar to
to je on nekada funkcioni sao kao nezvanino sredstvo ire komuni
kacije na celom jugoslovenskom prostor) . U drugim sluajevima
moe da postoji neki obl i k zvaninog i l i dravnog jezika, kome su
drugi u tom smislu podreeni jer ni su sl ubeno pri znati kao sredstva
javnog saobraaja. Ovakvu privi legiju naj ee i maj u po jedan i l i dva
jezi ka, ree vie nji h - ali u Indiji ak petnaest domaih jezika, uz
engleski , i ma zvanian status ! Jezika neravnopravnost moe voditi
otpori ma meu grupama iji jezici nisu privilegovani , neretko u vidu
zatvaranj a, i zrazitog puri zma i jezikog nacional izma (to su tipini
odbrambeni mehanizmi jeziki ugroeni h, bilo objektivno ili samo
subj ektivno). A i uopte uzev, na drtveno-politikom planu vi eje
zinost je bremenita razliitim problemima, ti m pre to se esto pre
plie sa etnikim trvenji ma, pa zahteva pronal aenje optimalnih i du
goroni h reenja. Organizovana struna i drutvena nastojanja u ovom
pravcu nazivaju se jezikim planiranjem, a ovo se obavlj a u i rm
okviri ma jezike politike kao plitike jednog drutva u svim pitanji
ma koja se tiu jezike komunikacije meu njegovi m lanovi ma.
89
RKO BUGASKI
U dinamici savremenog sveta sa viejezinou moraju da
raunaju ne samo pojedine drave nego i razne me

unarodne orga
nizacije koje taj problem reavaju kako umeju, a najee uz uee
dobro obuenih i opremljenih prevodi l akih slubi . Tako Organizacija
ujedinjenih nacija pri znaje est zvaninih jezika u svom radu (engle
ski , panski , ruski , francuski , kineski i arapski ) , a Evropska ekonom
ska zajednica operi e ak sa devet jezika svoji h zemalj a-lanica.
Za oveanstvo u cel i ni svakako je velika dobit to ovek ra
spol ae mnogim glasovima, to postoje toliki jezici u koji ma su na
taloena duhovna blaga raznih naroda, starih i savremeni h, velikih i
malih. Svako nasilno ujednaavanje postojeeg jezikog areni l a stoga
bi bilo ne samo nerealno nego i tetno. Ali ta raznolikost ima i ne
gativnih posledica, utoliko to oteava komunikaciju u jednom svetu
u kome meusobno razumevanje sve vie postaje imperativ vremena.
Lice i nalije jezike raznolikosti najbolje se mogu uskladiti ako
kaemo da ideal me

unardnog sporazumevanja i saradnje podra


zumeva negovanje zajednitva u okviru postojeih rzlika - u jeziku
kao i u drugim oblastima.
Mogunosti ma prevazi l aenja jeziki h razlika pozabaviemo se
. u narednom odeljku. Pre toga treba jo da kaemo da smo u ovom
razmatranju vi ejezinosti tu pojavu psmatrali i sklj uivo na drutve
nom ili institucionalnom planu, kao veoma rai reno i po posledicama
dalekoseno obleje mnogih ljudskih kolektiva. Dodajmo ipak koju
re i o individualnoj dvojezinosti , kao pojavi koja je za pojedinca
vana psiholoki onoliko koliko je za drutvo kolektivna dvojezinost
ili viejezinost znaajna socioloki .
Dvojezinima u strogom smislu smatraju se oni pojedinci koji
su od malih nogu paralelno usvoji l i dva jezika i njima ovladal i u
podjednakoj meri , tako da se za nji h moe rei da imaju dva maternj a
jezika. Ali pojam individualne dvojezinosti moe se proiriti i na
sve one koji su kasnije u ivotu nauili i neki drugi jezik - ili druge
jezike, to onda podrazumeva pjedinanu viejezinost. Tu se vie
ne postavlj a zahtev da se ti jezici u nekom apsolutnom smislu znaju
podjednako dobro, a tipino se javlj a manje ili vee diferenciranje
90
UVOD U OPT LINGVISTKU
prema jezikim vetinama i prema domenima upotrbe jezika. Nai
me, takva osoba moe podjednako dobro da razume oba jezika ali
da tenije govori na jednom od nji h, ili da ita na oba ali radije pi e
na jednom. Isto tako, jedan od tih jezika moe da joj bude bl i i kao
sredstvo svakodnevne komunikacije u razgovoru i l i linoj korespon
dencij i , dok se drugim spretnije slui u profesionalne svrhe i na njemu
radije ita strunu literaturu.
Kada se razvij a pod iole povoljni m okolnostima, to znai uz
stal nu prirodnu i zloenost dvama jezici ma, dvojezinost pozitivno de
l uje na umni razvoj jedi nke, i ri njene duhovne vidike i i ni je bo
gatijom linou. Meuti m, pod nepovoljni m spoljni m uslovima (o
koji ma v. pri kraju odeljka 3.4) nekada se moe dostii tek donja
granica dvojezinosti - tanije, svojevrsna
"
dvostruka polujezinost
"
- pri kojoj dete u raniji m razvojni m fazama ne zna dobro nijedan
jezik, to mu umanjuje anse za uspeno kolovanje i pri stup poelj
ni m zani manji ma. Stoga je ovde takoe bitna pravovremena drutvena
i ntervencija.
Poto smo videli da je, suprotno ppulaom verovanju, vieje
zinost u svetu pravilo pre nego izuzetak, zakljuimo i sticanjem nael
no j asne veze i zmeu kolektivne i i ndividualne viejezinosti : da bi
neko viejezino druto ui stinu funkcioni salo kao cel i na, a ne samo
kao manje-vie mehaniki zbir nezavi sni h i samodovoljni h delova,
neophodno je da to vei broj njegovi h l anova bude i pojedinano
dvojezian. Samo tako mogu se iz viejezine situacije i zvui sve
njene prednosti , uz i stovremeno neutrali sanje njeni h mogui h slabsti
na pl anu opte komunikacije i punog zajednikog ivota celog drutva.
5.3. Prevazilaenje jezikih ralika
Dve glavne mogunosti prevladavanja jezikih rali ka bez nji
hovog ukidanja pruaju uenje jezika i prevoenje.
l. Uenje jezika Ovladavanje i drugim jezicima, osi m mater
njeg, u svakom sluaju predstavlja obogaenje l i nog i drutvenog
91
RKO BUGASKI
ivota. A kada je re o nadi laenju jezikih granica radi optenja sa
to veim brojem nosilaca drugih jezika, posebne prednosti prua ko
ri enje jezika ire komunikacije, odnosno meunarodno rairenih je
zika koji se popularno nazivaju svetskim jezicima. Ovi m se pre svega
misli na prirone jezike koji su sticajem raznih okolnosti daleko pre
rasli okvire svoji h neposrednih jezikih zajednica i postali mnogo ira
sredstva optenja i zmeu predstavni ka razliitih jezika. Potrebu za
takvim sredstvom ovek je osetio ve vrlo davno, o emu u sferi
legende svedoi npr. biblijska povest o Kuli vavi lonskoj, a u stvarosti
injenica da su se u osvit i storije mnogi narodi u meusobni m kon
takti ma sluili vavi lonskim i aramejski m jezikom. Potom su grki i
naroito l atinski slui li kao admi ni strativni i kulturni jezici na irem
podruju tadanje evropske civili zacije, dok su, idui ka i stoku, sline
uloge pripadale arapskom i hebrej skom, sanskri tu i kineskom.
Latinski je svoj meunarodni status zadrao kroz ceo srednji
vek, a u neki m obl asti ma i sve do danas - sluei kao i zvor naune
terminologije i zvanini jezik katolike reli gije. Ali on je od poetka
novog veka poti snut raanjem nacionalnih standardnih jezika. Neki
od ovih su, zahvaljujui ekonomskoj , voj no-politikoj i kulturoj moi
svoji h naroda (a ne bi l o kakvi m svoji m i sto jezikim obeleji ma)
vremenom pstali sredstva ireg meunarodnog komuniciranj a (fran
cuski , i talij anski , panski , potom engleski i nemaki, najzad i ruski ;
drugde u svetu naroito arapski i donekle kineski ). Danas su ovi jezici
deli mino rasporeeni po geografskim zonama, odnosno sferama uti
caja, ali i ma i elemenata raspodele prema oblastima ivota (meuna
rodni poslovi, nauka, diplomatija, saobraaj , sport i zabava itd. ). Naj
raireniji svetski jezik i najee korien medijum meunarodnog
optenja u razliite svrhe danas je engleski - i ako i drugi jezici koje
smo pomenuli zadravaju svoju interacionalnu vanost.
Pored ovih i storijski i zrasl i h svetskh jezika, postoje i vetaki
jezici meunarodne komunikacije - planske tvorevi ne pojedinaca koje
nisu niiji materji jezici nego slue kao dopunska, pomona sredstva
optenja i zmeu predstavnika raznih jezika. Poev od XVIII veka,
kada je postala veoma osetna prazni na nastal a povlaenjem l ati nskog
92
UVOD U OP11 LINGVISTIKU
kao meunarodnog jezi ka, konstrui sano je nekoliko stotina takvi h je
zi ka (i pi sama) . Od ovi h je samo esperanto, izum polj skog lekara
Zamenhofa krajem prolog veka, stekao i zadrao neto iri kug pri
stal i ca. Teorij ski , ovakvi jezi ci , osloboeni nepravi lnosti i komplika
cij a prirodnih jezika i sai njeni od materjala i z vie nji h, trebalo bi
svi m ljudima da budu podjednako l aki za uenje, pored toga to kao
vetaki proi zvodi ne vreaj u ni ij a nacionalna oseanja. U praksi
se, meuti m, pokazuje da su oni po pravi l u najl aki upravo oni ma
koji ma su naj manje potrebni , jer ve vl adaju drugi m, esto svetskim
jezici ma na ijoj je osnovi dati planski jezik konstrui san.
Osi m toga, stvarna potreba za vetakm jezicima neto je manj a
u jednom svetu u kome ve postoji nekoliko i storij sk oblikovanih
jezika meunarodne komuni kacije, ije poznavanje otvara kul ture
svetove kakvi uglavnom ostaj u van domaaja konstrui sani h tvorevina.
Ovo ne znai da oni ma koj i ele da ue esperanto i l i neki drgi jezik
tog tipa to ne treba omogui ti ; naprotiv. Al i ako se trezvenij e gleda
na utopije mi nulih generacij a, onda u tome ne treba gledati ni jedini
l ek za komuni kacij ske boljke oveanstva. Tada je, naime, l ako vi deti
da naj vei problemi dananjeg sveta i pak ni su jeziki : ko odista hoe
da sarauje sa drugi ma, taj e i ovako nai zajedniki jezik.
U svetu u kojem ivimo i zgleda pri l ino i luzorno matati o jed
nom jedinstvenom, i stinski uni verzalnom pomonom jeziku, prirod
nom i l i vetakom, jer je takav i deal realan otpri like koliko i zami sao
o jednoj jedinstvenoj svetskoj vl adi . Umesto toga valja jo i ntenzivnije
ui ti strane jezike, naroito i ve svetske jezike, bi rajui - prema mo
gunosti ma, potrebama i sklonostima - unutar postojei h alterativa.
2. Prevoenje. Uenje strani h, posebno svetskih jezika od naj
vee je vanosti, al i su mogunosti za to esto ograniene ako se
ima u vidu sveukupno obrazovano stanovnitvo zemlji ne kugle. Zato
veoma vana uloga pri pada i drugom glavnom vidu premoivanja
jezikih granica - prevoenju. Kultura blaga nataloena u mnogo
broj ni m jezici ma irom sveta mogu se putem prevoenja ui ni ti do
stupnim i onima koj i te jezi ke ne znaju. Ovo je davno uoeno, kao
i potreba za prevoenjem u kontaktima izmeu predstavnika razliitih
93
RNKO BlGARSKI
jezika, pa su prevodilake del atnosti zabeleene ve u VJSeJeZJcmm
civili zacijama Sumera, Vavi lona i Egi pta. U srednjem veku su najvie
prevoeni verski tekstovi . U moderom svetu, poev od Renesanse,
prevodilaka veti na postaje nezaobilazan instrument poj aane mate
rijalne i duhovne razmene meu narodima, pa se sve raznovrsnij i tek
stovi prevode izmeu sve veeg broja jezika. Mnoge oblasti savre
menog ivota bez ovoga se teko mogu i zami sliti .
Naroito za manje narode, prevoenje znai uvoenje u svet -
time to se nj ihove vrednosti prikazuju drugi ma, i to oni sami upoz
naju bogatstva drugi h kultura. Ovo u prvom redu vai za knjievno
prevoenje. Meuti m, u mnogi m oblastima sve vanije mesto zau
zima i struno prevoenje - bi lo pismeno, u domeni ma poslovne
korespondencije i nauno-tehnike literature, ili usmeno, na meuna
rodni m skupovi ma razni h vrsta. Usmeno prevoenje moe da bude
simultano, kada prevodi l ac govori gotovo istovremeno sa i zvorni m
govomikom, i l i konsekutivno, kada se prevodi u blokovima razliite
duine - obino po nekoli ko reenica.
Struno prevoenje tenje je vezano za jezik sa koga se prevodi,
vemije prenosi sam sadraj originala, esto i ma karakter tehnikog
servi sa i ponegde se ve i zvodi uz pomo mai na (pa se utoliko moe
govoriti i o mainskom nasuprt ljudskom prevoenju). Za razliku
od ovoga, knji evno prevoenje je bli e jeziku na koji se prevodi ,
ono tei da pored sadraj a prenese i duh ori gi nal a, i p tome spada
u umetnike delatnosti koje najbolje obavljaju ljudi od kji evnog
dara. Strno prevoenje je dakle u celini doslovnije a knji evno slo
bodnije, ali ova razl i ka je ipak rel ativna, jer dobar prevod uvek trai
kompromi sna reenja.
Prvoenje se moe iroko odredi ti kao oblik komunikacije pri
kome se neki sadraj , prethodno izraen sredstvi ma jednog jezika,
prenosi u neki drugi jezik. P tome ono nije samo jezika operacij a
nego je i kulturi i n. U naelu, izmeu svi h jezika sveta postoj i
prevodivost, ali ovaj princi p podloan je razni m ograni enji ma zbog
razlika u kulturama i jezikim si stemi ma. Oigledno je da se nauna
i fozofska del a ne bi mogla prevoditi na jezike pri mitivnih zajednica,
94
UVOD U OPT LINGVISTKU
koje nemaju ovakvu potrebu, a ni odgovarajui reni k u tim oblastima.
Odreene teme su u neki m zajednicama zabranjene (tzv. tabu -npr.
rodoskrvnue, pojedine ivotinje i l i boanstva), dok druge i zazivaju
sasvi m razliite asocij acije kod pripadnika razni h kultura (npr. sl ika
vatre meu stanovnicima Sahare i Grenl anda). Tekoa i ma i kod kul
turo bliih jezi ka, kao kada se kakav roman o linim odnosi ma pre
vodi sa engleskog, koj i ne pravi gramatiku razli ku i zmeu i nti mnog
i formalnog oslovlj avanja, na srpskohrvatski, koj i pravi takvu razliku
(you prema ti) .
Leksiki problemi, koj i nastaju usled nepodudarnosti u reni
ci ma dvaju jezi ka, esto ptiu od poj mova specifnih za jednu za
jednicu i nepoznati h u drgoj ; teko je prevesti na zapadnoevropske
jezike nae rei kao apsolvent, udarik ili samoupravla. Ali leksike
potekoe daju se ipak reiti, uz pomo objanjenj a ako ne drukije.
U pri ncipu su znatno tei gramatiki problemi, koj i i zrastaj u i z razlika
u formalnom ustroj stvu dvaju jezika. Gramatiki sukobi i maj u naj tee
posledice u si mboliki i asocij ativno bogati m poetski m tekstovima.
Kako su nemaka i menica Sinde i ruska i menica JU31b obe gra
matiki enskog roda, dok su u srpskohrvatskom odgovarajue i me
nice (greh odnosno ivot) obe mukog roda, praktino je nemogue
uspeno prevesti na srpskohrvatski kakvu nemaku pesmu o grehu,
punu enske si mbolike, ili Pasternakov pesniki naslov Cecmpa MOR
JU31b. Tu prevoenje zapravo ustupa mesto
"
prestvaranju
"
.
Svojevrsnog
"
prevoenj a
"
, naravno u drugom smislu, moe biti
i u granicama jednog jezika, u kojem postoje deli mino razl i i ti pod
jezici, pa utoliko svaki pojedinac moe da bude
"
vi ejezian
"
u svom
materjem jeziku; no ovakvo raslojavanje jezika bi e tema poslednjeg
poglavlja ove knji ge.
Veoma sloeni proces prevoenj a nastoji da objasni teorija pre
voenja i nterdisciplinao nauno podruje na lingvi stiki m osno
vama. U naelu, ona tei odgovor na pi tanj a kao to su:

ta se deava
u mozgu prevodioca dok prevodi? Kako je mogue da i nformacije
sadrane u jeziki m porukama ostanu neizmenjene pri likom prenoe
nj a u neki drugi jezik (to je osnovna pretpostavka prevoenj a) kada
95
RKO BUGAKI
se sv1 JeZICI razlikuj u kako strkturo tako i kulturno?

ta upravo
podrazumevaju poj movi prvone ekvivalencije i adekvatnog pre
voa? Nasuprot tome, praktina pitanja, kao poboljanje kvali teta pre
vodilakog rada, idu u oblast pri menjene nauke o prevoenju.
Kai mo, na kraju, da se jezike razl ike u i zvesnoj meri preva
zilaze i sami m meujeziki m kontaktima do koji h dol azi u procesima
uenja drugih jezika i prevoenj a. Naime, dodirujui se u viejezini m
popul acijama - jer jezici stupaju u kontakt samo dodirom nji hovi h
govorika - jezici utiu jedni na druge, bi l o jednosmero i l i uzajam
no, to moe dovesti do masovnog pozajmljivanja, pa i interferen
cije, tj . prodora fonoloki h, gramatikih i leksiko-semantikih struk
tura jednog jezika u si stem drugog jezika. Komuni kacij sko i kulturo
zbliavanje naroda u moderoj civili zaciji prati i jezika pribliavanje,
naroito u dominantnom sloju tzv. internacionalne leksike (o emu
vie u odeljku 1 2. 2).
5.4. Stavovi prema jeziku
Za uspno prevazil aenje jeziki h razlika, kao i za skladan je
ziki i drutveni ivot uopte, od najvee su vanosti stavovi koji se
zauzimaju prema jezikim pj avama, pa emo stoga ovom jo uvek
slabije poznatom pi tanju da posveti mo poseban odelj ak.
Pojam stavova prema jeziku ne odnosi se na mi ljenja koj a se
i zgrauju u okvi ru nauke o jeziku, nego na nezvanine, populare
reakcie na jezike pojave koje postoje u jezikim zajednicama. One
su deo ireg kompleksa verovanja i ukorenjeni h vrednosnih sudova
koji ima obeleja svojevrsnog lingvistikog folklora ili narodne lin
gvistike, a mogu se otkriti u svim vrstama drutava. Neka od ovih
anonimnih i subjektivnih laikih uverenj a, koja se prenose s kolena
na koleno, odgovaraju objekti vni m i nauci poznatim i njeni cama, neka
im se protive, a neka se pak tiu estetskih, reli gij skih i drugih pred
stava koje ne podleu racionalnoj argumentacij i . Takva verovanj a, i
stavovi i sudovi o pitanjima jezika koji iz nji h proi stiu, zadravaju
96
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
svoj u snagu ak i kada je re o obinim predrasudama i l i pukom
neznanju, pa u takvim sluajevima nauna l i ngvistika mora da i m se
suprotstavi svim snagama.
Da i l ustrujemo, deo je naeg svakidanjeg i skustva da ujemo
i skaze o tome koji su jezici lepi a koji runi, koj i se lako ue a koji
teko, koji su bogati a koji siromani , koji su upotrebljivi za koje
svrhe i td. Tako se u evropskoj kulturi romanski jezici po pravi l u opi
suj u kao prijatni i muzi kalni, a germanski (naroito holandsk i dan
ski) kao grleni, grubi i neprij atni za uho. No ovo je pi tanje estetskog
ukusa, a kako je to jedna kulturo uslovljena kategorija ovakve pred
stave nemaju optij u vrednost: pomenuti jezici moda bi drukije
zvuali jednom Arapinu i l i Japancu.
Raireno je verovanje da se npr. i talij anski l ako ui, dok je naj
tei jezik u Evropi maarski , a na svetu ki neski . Meuti m, mi smo
ve videli da se svi jezici kao materj i usvajaju s podjednakom la
koom; a ako je re o uenju stranih jezika, onda su oni l aki ili tei
s obzirom na stepen odstupanja od strukture ueni kovog maternjeg
jezi ka, odnosno ve nauenih drugih jezika. Upravo zato je vei ni
Evropljana maarski tei od i talijanskog. Ispravno pitanje gl asi kome
je koj i jezik l ak i l i teak; dakle, i to je relativna stvar. U ovome
znaajnu ulogu moe da i gra i motivacia. Ako onaj koj i ui i ma
pozitivan emocionalni odnos prema narodi ma i kulturama datih jezika,
on e ih l ake i savl adavati , dok odbojnost u ovom smislu donosi i
sl abiji uspeh u uenj u. Pojedini svetski jezici, kao nemak, ruski i l i
engleski , mogu tako za neke narode u raznim delovi ma sveta da budu
optereeni negativni m asocij acijama na skoranju i storiju. Tada treba
posebno insi stirati na odvaj anju jezika od nacije i l i ideologije: pri
merice, jezik na kome su pi sali Hajne, Rl ke ili Kafa ipak nee biti
dobar samo za Eins-zwei i Marsch hinaus!
Pol azei od rai renih verovanja o postoj anj u razvijenih i pri mi
tivni h jezi ka, neretko se tvrdi da npr. mnogi afriki jezici -koj i , na
vodno, i maju veoma malo rei i jo manje gramatike - jednostavno
ni su sami po sebi sposobni za obavljanje civilizacijskih funkcij a, pa
i h ne treba ni pripremati za takvu ulogu nego valja u nedogled raunati
97
RANKO BUGARSKI
samo sa bivim kolonijalnim jezicima. Lako je vi deti kol iko ovakvi
apriorni stavovi mogu da oteaju nacionalno i dravno konstitui sanje
zemalja u razvoju. Inae, ovo je samo nalije bzazlenih sudova o
tome kako je italijanski dobar za pevanje, francuski za ljubav i di
plomatiju, nemaki za nauku, flozofju i vojno komandovanje, en
gleski za poslove i zabavu, i slino. Uostalom, ovakva uoptavanja
veoma su stara, i o njima i ma mnogo anegdota. Prema persij skoj
legendi , zmija koj a je zavela Evu govori l a je arapski m, najzavodlji
viji m jezikom na svetu, Adam i Eva razgovarali su na persij skom,
najpoetinijem, dok se arhanel Gavri lo sluio turski m, najopasniji m.
A caru Karlu Petom pripisuje se sledea i zjava: , ,Ja se Bogu obraam
na panskom, enama na italijanskom, mukarcima na francuskom,
a svome konju na nemakom
"
.
Unutar stari h kultura, nj ihovi jezici - grki, latinski, arapski ,
hebrej ski , sanskrit - smatrani su i u apsolutnom smi sl u nadmonim
svi m drugi m jezicima, pri emu se po pravilu svoje proglaavalo uzor
ni m dok se tue zanemarivala i l i ak i zvrgavala ruglu. Ovaj stav star
je kol iko i mnogi jezici , a celi narodi duguju mu sama svoja i mena
(razume se, na sopstvenom jeziku ako su pozitivna a ni jeziku nekog
suseda kada su negativna). Barbaros je za Grke i Rimljane preva
shodno bio ovek koji govori drukije, dakle nerazumljivo; Hotentoti ,
Tatari i jo neki doslovno su mucavci ; a Sloveni - koj i , vidimo, slove,
tj . govore - svoji m susedima su jednostavno odrekli mo govora, na
zivajui ih Nemci ma! U novije vreme slian lingvistiki apsolutizam
tipian je i zraz nacionalne megalomanije, pa je svet od Nemaca dosta
uo o pri rodnoj nadmonosti nemakog, od Francuza o neuporedivoj
loginosti francuskog, a od Engleza - suptilnom i mplikacijom - o
tome kako su drugi jezici zapravo suvi ni kad ve pstoj i engleski .
U okvi ri ma jednog jezika razl i i to se vrednuju pojedini njegovi
varijeteti . U sluaju dijalekata narodnog jezika posebno je i zrazita
i nae ira tendencija da se iza sudova o govoru pojedinih grupa za
prvo kriu stereotipna milenja o samim govoricima. Ovo se naj
bolje vidi u etnikom humor - popularim vicevi ma kakvi h i ma
posvuda i u koji ma se govorici pojedinih dijalekata prikazuju kao
98
UVOD U OPT LINGVISTKU
lenji , glupi, naivni i td. Sli ni h reakcija i ma i meu razl iitim etniki m
grupama u vi enaci onal ni m zemlj ama, kao i meu razl i i ti m narodi
ma. Pri tome predstavnici
"
bolji h
"
dijalekata i l i jezika s vi soka gledaju
na nosioce
"
loiji h
"
oblika govora. Ova praksa, koli ko god nekada
mogla izgledati bzopasna, pa i dobroudna (kao kod pomenuti h vi
ceva), u sutini je potencij alno veoma tetna, jer dok jedan ovek ili
nard ismeva ili prezire govor drugog, izmeu njih ne moe biti rv
nopravne komunikacije niti pravog razumevana.
Demografske promene i nagl a urbani zacija daju nepotrebnu po
pularost uproenom i l i ngvistiki sasvim neopravdanom vredno
snom razlikovanju
"
lepog
"
,
"
i zvornog
"
i
"
i stog
"
govora naeg sela
i
"
runog
"
i
"
i skvarenog
"
gradskog jezika. Kod nas su doskora gotovo
jedi ni stvaraoi jezika bili pisci , a nji hov neposredni izvor uzornog
jezika bilo je selo. Ali danas je situacija bitno drukija. Standardni
jezik stvara se i na drugi m stranama i prenosi drugim putevi ma, po
sebno posredstvom sredstava j avnog i nformi sanja, zati m p zori ta, fl
ma i j avni h tribina, a industrijalizacij a je tei te savremenog ivota
definitivno smesti l a u grad.
Zato jueranji uzori ne mogu da budu dananja norma, nego
treba poi od injenica aktuelnog ivota i teiti jednoj normi koj a e,
ne odriui se najboljega u svom nasleu, ipak i mati daleko i ru i
raznovrsniju bazu. A ovaj posao samo ometa pomenuti negativni stav
prema gradskom govoru, koji se kod nas - za razli ku od seski h
dij al ekata - veoma malo prouavao, svakako delom i zbog raspro
stranjenog uverenj a da on zapravo i ne zavreuje nauni opi s. Govor
grada nuno je heterogen, jer odraava slojevitost savremenog drutva
u svom kombi novanju razliitih elemenata (standardnog saobraajnog
jezika, knji evnog jezika gradskih pi saca, pri gradskih i doseljeniki h
dij alekata, urbanog substandarda, argona i td. ). No ovo ga ne ini
manje vrednim, pa bi se trebalo bre oslobaati nasleeni h popul arnih
predstava.
U vezi s ovi m, tetna je i naelna povika na strane rei. Potpuno
istih jezika u modernom svetu nema, a tzv. strane rei (o koji ma
emo slino ali sa pri meri ma govoriti u odeljku 1 2. 2) pouzdan su
znak civili zacije i bz nji h se naprosto ne bi moglo. Treba osuivati
99
RNKO BUGASKI
jedino neumerenu i neznalaku upotrebu takvi h rei , koja meu po
jedincima - naroi to u nekm drutveni m krugovi ma - otkiva sko
nost ka praznoslovlju i fraziranju. Ali takve tendencije, koje se naj
upadljivije oituju u rastuoj birokrtizaciji jezika kao najveoj stvar
noj pretni svakoj jezikoj kulturi , dol aze do snanog i zraaj a i u
domaem jezikom materijalu, pa nisu nuno uslovljene strani m
reima. Uopte uzev, generlnim odbacivanjem svega novog i stranog
jezik ne bi bio sauvan i oien nego, naprotiv, osakaen i sputan.
Ovo nikako ne znai da problem uzorog jezika nije vie aktuelan,
nego samo da on danas trai drukiji pri stup - nauno zasnovan, di
namian i izdiferenci ran.
U poreenju sa dij ale
k
ima, standardni i l i knji evni jezik je svo
jim optim prestiom zatien od negati vnih sudova i ak moe u
popul arnoj vi ziji stei atribute nepri kosnovenog izraza nacionalne kul
ture, koj i se mora udruenim snagama braniti od svih opasnosti koje
mu prete spolja i l i iznutra. No takva glorifkacij a, kol i ko god mogta
bi ti opravdana, ima i svoje neugodno nalije utoliko to ljudi ma koj i
nisu i mali prlike da ovl adaju ovim vi soko cenjenim obli kom jezika
moe da usadi kompleks manje jezike, pa i individualne i drutvene
vrednosti . Stoga bi zastupnici knji evnog jezika, naroito u kolstvu,
u svoji m naporima da takav jeziki i zraz ire morali da potuju i
dostojanstvo neprivi legovanih ali autentinih govorni h ti pova.

eljeni
ciljevi teko e se postii ako se ljudi navode da se stide svog i zvorog
govora; umesto ovoga, treba iriti svest o tome da svaki oblik govora
ima svojih vrednosti - samo to su te vrednosti, iz niza objektivnih
drutvenih razloga, razliite.
Kako se iz izloenog moe zakljuiti, raireni drtveni stavovi
na podruju jezika, ak i bez obzira na nj ihovu empirij sku opravda
nost, mogu da budu objektivno vaan ini lac u razni m oblasti ma ivo
ta, od meulj udskih odnosa na raznim planovi ma, preko jezikog pla
niranja, do nastave jezika. A tu snagu daje im injenica da se ovde
u jeziku samo prel amaju dublj i drutveni stavovi . Mi neka jezika
obeleja i neke tipve govora voli mo i l i ne voli mo, cenimo i l i ne
ceni mo, ne zbg onoga to oni sami po sebi jesu, nego zbog ono

a
to oni predstavlaju; dakle, ne iz jezikih nego iz drutvenih razloga.
1 00
6. Opta struktura jezika

6. 1 . Jeziki znak
l
Razmatraj ui naj vanij a svojstva jezika u ode ljku 1. 2, rekl i smo
da jezi k poiva na pri ncipu simboli zacije, koji omoguuje da se el e
menti stvarnog i l i i magi narog sveta reprezentuju elementi ma j ezika.
Ljudi najee ne mogu neposredno da razmenjuju predmete, jo ma
nje poj move, ali zato razmenjuju rei i l i i skaze koji ove simbolizuju.
(Kako bi optenje moglo i zgledati da nije tako, na zabavan nai n j e
pokazao veliki satiri ar XVIII veka Donatan Svift u epoizodi
"
Gu
li verovi h putovanja
"
o umni m akademici ma i z Lagada koji su, rei vi
da uki nu ovakvo posredovanje rei, hodali okolo vukui ogromne
vree sa svim mogui m stvarima koje bi po potrebi vadi l i , pokaivali
i razmenj ivali !).
Ova zamenjivaka, predstavljaka funkcija (A
"
stoj i umesto
"
B) lei u osnovi svih znakova; u jeziku se ona manifestu je specifnije,
kao odnos neke forme i njoj pridruenog znaenja (A
"
oznaava
"
B) .. Ovaj odnos je u prncipu konvencioalne prirode, tj . drutveno
ustanovljen, jer ne odraava ni kakvu nunu, od prirode datu vezu
i zmeu onoga i me se oznauje i onoga to se oznauje. Prost dokaz
za ovo jeste injenica da se i ste stvari razliito oznaavaju u razni m
jezicima; na pri mer, ivoti nj a koju mi zovemo pas na engleskom se
zove dog, na francuskom chien, na nemakom Hund itd. Prema tome,
upravo konvenci onal ni karakter ovog odnosa omoguuje i samo po
stojanje razliitih jezika: ako bi se pas zvao pas zato to jeste pas, i
ako bi bio pas zato to se tako zove, on se ne bi mogao zvati ni kako
drukije a da promenom i mena ne pro meni i svoju pseu suti nu!
1 01
RANKO BUGARSKI
Da bi mogao da deluje na nai n pri meren celoj lepezi svoji h
funkcija, jezi k mora da poseduje veliku meru rasteglji vosti i prilago
dlji vosti . Ali da bi uopte mogao da funkcionie, on mora u svojoj
osnovi da bude formal an si stem, tj . da u svoji m razliitim mani f
stacij ama ipak potuje odreena pravila. Pri tome se u stalnom
meudejstvu jezikih struktura i govorih procesa taj si stem nepre
kidno naruava, obnavlj a i time menj a, ne gubei ipak svoj a osnovna
si stemska obeleja; ukratko, jezik je dinamian sistem znakova i pr
vila.
U pri stupu pitanju opte forme jezika najbolje je poi od gl av
nog zadatka koj i jezik mora da obavlj a i po ijoj je meri skrojen -
a to je komunikacija meu ludima. Imajui na umu opis i na komu
nikacije koj i smo dali u odeljku 1 . 3, treba posebno da se podsetimo
da poruka o kojoj je tamo bilo rei operie odreenim pojmovim
'
a
koji se odnose na predmete i pojave u svetu ij i smo deo, a prenosi
se, kako smo takoe videl i , u odreenoj materii. Oi gledno je da
ona i sa poj movne i sa materij alne strane mora i mati neku formu,
koju stie sami m inom svoga konstitui sanja i prenoenj a. U svemu
ovome i mamo elemente koji nam omoguuju da razl ui mo osnovne
planove zastupljene u jeziku i onome to on izraava. U jednoj di
menziji , plan UPSTANCE (materij a i skaza) razlikuje se od plana
FORME (obli k iskaza). U drugoj di menziji , plan SADR

AJA (sadr
ina i skaza) razli kuje se od plana IZRAZA (sredstvo i skaza). Ako
ove di menzije ukrstimo, dobiemo eti ri odel ita polja: A, B, C i D.
(V. sliku 3) .
Osa AC i ni supstancu, osa BD formu, osa AB sadraj , a osa
CD izraz. Pojedina polj a i maju sledee vrednosti . A = supstanca
sadraja, tj . materija na koju se i skaz odnosi , same stvari o koji ma
govori mo. B = forma sadraja, tj . obl i k dat sadrini i skaza, poj am
koji i mamo o stvari ma. e = supstanca izraza, tj . medijum u kojem
se i skaz ostvaruje, fizika materij a (glasovna i l i grafka) kojom se
kori stimo kada govorimo i l i piemo. D =forma izraza, tj . obl i k dat
sredstvu i skaza, zvuno-grafka predstava (putem glasova i l i slova)
koju o njemu i mamo.
1 02
UVOD U OPT LINGVISTKU
SUPSTANCA FORMA
A
star
B
pojam
SADRAJ
e
fzika
l
zvuno-grafka
IZRAZ
materija predstava
Slik 3.
Za i l ustraciju, ako j e re npr. o vratima, onda bi polje A zau
zi mala sama neka konkretna, fzika vrata, tj . stvar koju tako nazi
vamo; na polj u B bi se naao na poj am vrata, ono to zami lj amo
kada uptrebimo odgovarajuu re; na polje C bi dola bezoblina
glasovna i l i grafka masa koju kori stimo za i zgovaranje i l i pi sanje
te rei i svi h drgih rei ; a na plju D bi bi l i pojedini gl asovi i l i
slova (v-r-a-t-a) ija kombinacij a ini zvuno-grafku predstavu koju
povezujemo s poj mom vrata. (V. sliku 4) .
SUPSTANCA FORMA
r!
SADRAJ
A
D
B
"vrata"
IZRAZ
e l
v-r-a-t-a
~ ~ ~ ~ ~
Slik 4.
Osa AC naj vei m delom lei i zvan jezika. Polje A zauzi ma b
skonani svet stva o koji ma jezik govori , a te stvari ni su sam jezik.
Polje C zauzi ma beskonana fzika materij a u kojoj se jezik ostva
ruje, a ta materija takoe nije jo jezik. Bez prvog jezik ne bi i mao
svrhe; bz drugog, mogunosti da se realizuje. Zato i jedno i drugo
1 03
RNKO BUGARSKI
treba ovde uzeti u obzir. Ali treba i razumeti da sam jezik nije ni
jedno ni drugo. Strogo uzev, jezi k je tek organizacia koj a povezuje
to dvoje, a svaka organi zacij a podrazumeva odreenu formu. Stoga
je sutina jezika u osi BD, koja obuhvata formu saraja i formu
izraza. Na polju B, bskonani svet ljudskog iskustva organi zuje se
putem konanog skupa znaenjskih jedinica jezika koje ga uobliuju.
A na polju D, beskonana fzika materija analogno se organizuje
putem konanog i mnogo manjeg skupa jedinica gl asovne i l i grafke
strukture, koje joj daj u obl i k. Kombinovana, ta dva polj a simboli zuj u
ranije pominj anu dvostruku artikulaciju (v. 1 . 2) kao bitnu osobinu
ljudskog jezika - naime, obl i kovanje jedinica sa znaenjem i njihovo
izraavanje kombinovanjem jedinica bez samostal nog znaenja. Za
hvaljujui njoj , ovek jezikom analizir i organ izuje svet u kojem ivi.
U teorijskoj lingvisti ci , jedinice jezi ke organi zacije posmatr

ju
se kao jeziki znaci_. Jeziki znak je spoj nekog jezik uoblienog
pojma (tj . neeg oznaenog) i odgovarajue zvune i l i grafke pred
stave (tj . nekog oznaitelja). U smislu nae eme, jeziki znak bio
bi amatgam jedinica sa polja B (pojam ili oznaeno) i polja D
(zvuno-grafka predstava i li oznaitelj ) ; to bi u datom pri meru bi la
sama re vrata, koju kao celinu nsmo imali zastupljenu u naoj ana
litikoj emi , iako smo i mal i pjedine elemente potrebne za njeno
konstitui sanje, tj . sintezu. Pri tome postoji asoijativna pvezanost oz
naenog i oznaitelja: pojam vrata i zaziva u nama zvuno-grafku
predstavu odgovarajue rei, i obruto, ova predstava odmah nam do
ziva u svest njoj pri drueni pojam. (V. sliku 5, na kojoj raznosmerne
strelice si mbolizuju pomenutu asoij ativnu vezu).
Jeziki znak je apstrktna jedinica, utoliko to ni sa jedne strane
nije odreen fziki m kval iteti ma: u oznaeno ne ul aze konkretni pred
meti nego pojmovi o nji ma, a u oznaitelj ne ul aze pojedine (i uvek
u neemu razliite) fzike realizacije datog sleda gl asova i l i slova
nego naa akustika ili vizuelna predtava tog sleda. S druge strane,
ta apstraktna jedinica ne moe se upotrebiti osim u nekom fzikom
medijumu, tako da u svojoj realizaciji jeziki znak ima nezaobi l aznu
materialnu bazu. Ipak, kako se znak sam po sebi ne moe defni sati
1 04
UVOD U OP1 LINGVISTKU
l
ZNAK: vrata
v-r-a-t-a
Slik 5.
svoj i m fzi ki m svojstvi ma, za pojam znaka bitna je njegova dife
rencijalna priroda, tj . njegova razliitost od ostali h znakova u siste
mu datog jezika (npr. vrata : przor : zid i td. ). Jeziki znaci ul aze
u sloene meusobn odnose, obrazujui znakovne sisteme. Uz sve
tekoe, komplikacije i odstupanja - jer pri rodni jezik nije ni kakva
matematika ili logika ema - si stemska pri roda upravo i omoguuje
jeziku da valjano obavlj a svoj posao: bez sistema ne bi moglo biti
ni komunikacije.
6. 2. Funkcionisanje jezika kao si stema znakova
Iz anal i ze i zvedene u prethodnom ode ljku i zl azi da jezik pove
zuje plan znaenja sa planom zvuka. Da bi se ta veza ostvari la, oba
ova plana organizovana su u jedinice odreene vrste. Uproeno go
vorei , jedinice sa znaenjem su rei , a one se manifestu ju kao sledovi
jedinica glasovne strukture. Jedi nice ob vrste meusobno se kombi
nuj u u skladu sa odreenim pravilima, koj a ine gramatiku datog
jezika. Veza i zmeu znaenj a i zvuka, ostvarena putem leksike i gra
matike, moe se predstaviti kao na slici 6.
Iz ovoga sledi da jezik zapravo nije jedinstven si stem, nego pre
sistem sistema u tesnoj meusobnoj vezi , u stalnom uzajamnom pro
imanj u ( semantiki si stem, fonoloki si stem, leksiki sistem, grama
tiki si stem - sa nji hovi m podsistemi ma i meusi stemima; podrobnije
1 05
RKO BUGAKI
o ovima pnaosob u naredni m poglavlj i ma). Tako se npr. pojam
mnoine (znaenje) preko kategorije plurala (gramatika) unosi u sa
stav pojedi ni h rei (leksika), pri emu realizacija nastavka za plural
moe zavi siti od prirode prethodnog glasa (zvuk - upor. npr. razl ii t
izgovor nastavka u englesKi m rei ma cats 'make' ls/ dogs ' psi' Iz
horses ' konj i ' /iz. A leksiki ekvivalentni glagoli kao rei i kazati
razlikuju se u gramatici : prema

ta kae? ne i de

ta rekne? (i ako
u neki m dijalekti ma ide

ta ree?); dok se reeno moe porei ka


zano se ne moe pokazati u znaenju negiranja; svi koji su ui l i en
gleski znaju da se ekvivalentni glagoli say i tell takoe razliito gra
matiki ponaaj u; itd.
ZNAENJE
LEKSIA GRAMATIA
ZVUK
Slik 6.
Ovakvo lingvi stiko razmatranje planova i jedini ca jezike
strukture moe i zgledati dosta sloeno, ali se njegova suti na (narav
no, u manje eksplicitnom i formalizovanom obliku) delom nalazi ve
u naim intuitivnim oseanji ma o ustrojstvu jezika. U laikoj pred
stavi , jezik je sastavljen od rei , dok su rei sastavljene od slova,
odnosno glasova. Ovo shvatanje je nepotpuno i nepreci zno, ali se u
njemu krije zrno i stine, pa moe da nam poslui kao polazi te za
dalje ramatranje.
Pogledajmo za poetak re miolovka, koja nesumnjivo pripada
srpskohrvatskom jeziku. Od ega je ona sastavljena? S jedne strane,
svaako od glasova (odnosno slova), na koje se moe rastaviti : m-i
--o-1-o-v-k-a. Ali ona se moe pdel i ti i na slogove: mi-o-lov-ka,
1 06
t
UVOD U OPT LIGVISTKU
pa prema devet glasova (ili slova) imamo etiri sloga. No to nije kraj
analize, jer se u naoj rei oigledno kriju i neke druge manje celine.
Na njenom poetku stoji celina mi, oja se moe i samostalno upo
trebiti kao re ovog jezika, i koja je po znaenju povezana sa rei
miolovka. Ono to ostaje, olovka, takoe se javlja kao re ovog je
zika, ali ne u znaenjskoj vezi sa elementom mi, pa je ona ovde
sadrana samo prividno, kao rezultat sluajne pdudarosti na prin
cipu rebusa. Drgim reima, olovka nije u ovoj rei nikakva celina,
ali taj deo sadri i jednu manju celinu, lov, koja jeste u vezi sa celinom
mi: miolovka je predmet kojim se love mievi.
Preostaju jo elementi *C* i -ka; kakva je njihova uloga ovde?
U srpskohrvatskom postoje, dodue, predlozi o i ka, ali oni nisu za
stupljeni u ovoj rei (iako, da se malo naalimo, ivot mia visi o
koncu kada krene ka miolovci ! ). Ovde je *C* vezivni element koji
olakava izgovor (upor. lov-o-kradica, mir-o-lubiv, disk-o-teka i sl.),
dok -ka gramatiki obeleava celinu kao re enskog roda, pored toga
to p znaenju upuuje na sredstvo obavljanja imenovane radnje
(upor. igr-ka, zve-ka i sl. - ali uz napomenu da gramatiko-se
mantiki odnosi nisu ipak tako jednostavni: igraka nije enski rod
od igra kao to lekarka jeste od lekar trunka jeste enskog roda ali
nije enski rod od trun, kao ni manatirka od manastir ili, konano,
miolovka od mio/ovac). (Vie o ovome u odeljku 1 0. 2).
Znai, ako re miolovka rastavimo na delove koji imaju sa
mostalno znaenje, odnosno gramatiku funkciju, dobijamo etiri ele
menta, od kojih dva .mogu a dva ne mogu da stoje sami za sebe:
mi-o-lov-ka. Ova podela samo je naizgled veoma slina podeli na
slogove (mi-o-lov-ka): tu se oigledno radi o sasvim razliitim pla
novima analize i vrstama jedinica.
Kao to jedna re predstavlja neto vie o niza glasova koji
ulaze u njen sastav, tako i jedna reenica nije prosto niz rei koje je
obrazuju. U reenici Posle veere ii emo u bioskop ili u pozorite
postoje manje grpe meusobno povezanih rei: posle veere, ii
emo, u bioskop ili u pozorite, pri emu je ova poslednja sa svoje
strane sastavljena od dve grpe u bioskop i u pozorite, povezane
1 07
RKO BUGARSKI
veznikom ili. Svi mi znamo da su manje celine upravo ove, a ne, na
primer, veere ii i l i emo u bioskop i ako se to i z samog ni zanj a
ne vidi , jer je razmak i zmeu svih rei podjednak. (Podrobnije u ode lj
cima 9.4. i 1 1 . 2).
Ovi pri meri pokazuju da, ma o kakvi m jezi kim jedi nicama i
kombi nacijama govori l i , uvek moramo uzimati u obzir i njenicu da
one postoje na razni m planovima. Tako se npr. o javlj a i kao glas, i
kao slovo, i kao slog, i kao vezivni gramati k element, i kao re, a
u funkciji uzvika (O!) i na nivou potpunog iskaza, ekvivalentnog celoj
reenici . Pri tome sastav jezikih i skaza nije samo linearn, dakle
hori zontal an, nego je i hierarhijski, tj . slojevit ili verti kalan. Jedinice
jednog reda meusobno se kombinuju, obrazujui jedinice drugog,
vieg reda. (Da damo jedno grubo poreenje, ci gle slue kao graevi n
ski materijal, ali se sazidana zgrada vie ne deli na cigle nego na
jedinice drugog reda - kri l a, spratove, prostorje i sl. ). Tako se gl asovr
grupi u obrazujui rei , rei stvaraju grupe rei , ovakve grupe ul aze
u sastav reenica, a reenice tvore due iskaze, odnosno tekstove.
Ovim kombinovanjem upravlj a veoma sloen si stem pravi l a koji se
prostire preko svih slojeva jezike strukture, odreujui mogunosti
kombinovanja unutar i izmeu nji h. Ovaj si stem pravi l a, koji dozvo
lava neke kombinacije a iskluuje neke druge, moe se, govorei
iroko i uopteno, nazvati gramati kom jednog jezika.
Obavleno i spi tivanje jo jednom ukazuje na znaaj dvostruke
artikulacie kao dvostepene veze i zmeu znaenja i zvuka u jeziku.
S jedne strane, pojedini poj movi i zraavaju se uz pomo rei kao
jedinica sa znaenjem (npr. mi, lov, posle, veera, ii, u i td. ), dok
se kombinovanjem rei dobijaju reenice. A s druge strane, do samih
ovakvih jedinica dolazi se kombi novanjem glasova, kao jedinica koje
su same za sebe bez znaenja; tako gl asovi m, i, , sloeni ti m redom,
daju re mi.
Na oba stepena od najveeg je znaaj a injenica (i staknuta ve
u odeljku 1 . 2) da se nove kombincije ne ostvaruju uvoenjem novih
jedinica, nego novim rzmetajem ve postojeih. Da bismo sastavi l i
novu reenicu mi ne moramo da i zmilj amo nove rei , niti pak za
1 08
UVOD U OPT LIGVISTIKU
obli kovanje novi h rei uvodimo nove gl asove. Kada bi smo morali da
i ni mo ovo, upotreba jezi ka nametal a bi ovekovom pamenju, kao
i komunikaciji meu ljudi ma, nesavl adi
v
e prepreke. Sreom, dvoste
pena organizacij a ini jezike vanredno ekonominim si stemima, koji
omoguuju kori snicima ogromne utede u vremenu i napor. Kom
binovanjem svega 30 gl asova srpskohrvatskog jezika mi dobijamo na
desetine hi ljada rei, a kombi novanjem ovi h rei dobijamo besko-
naan broj reenica. (Isto naelo vai , dakako, i za sve druge jezike).
Kratko reeno, u jeziku se ogrniena sredstva koriste u neogrniene
svrhe, i u tome je sutina jezike ekonomije.
Stoga je jezik ui sti nu jedinstven proi zvod ovekove evolucije.
Njegovo pomenuto svoj stvo odraava konstrkciju i funkcioni sanje
ljudskog mozga, koji bi bez takvog pri ncipa obrade podataka bio pot

uno zakren nepreglednom masom i nformacija koju mu naa ul a


, u svakom trenutku prosleuj u. Ljudska bia ni su elektronski raunari
ogromne vetake memorije u kojoj bi bile pohranjene nebrojene sklo
pljene reenice, svaka ve gotova za svoju pril i ku. Na mozak ostva
ruje jedan vi i princip: on
"
pamti
"
samo elemente i principe njihovog
slaganja, ne optereuj ui se trajni m memori sanjem samih proizvod
tog proesa. Mi stoga prema svakoj pri li ci sastavljamo nove reeni ce
- naravno, od dati h elemenata i mahom prema ustaljenim obrasci ma.
Tako je, sa izuzetkom konverzacionih kli ea i drugih stereotipnih i zra
za, naj vei deo reenica koje svakodnevno proi zvodimo i pri mamo
nov, utol i ko to se one u i dentinom obliku ranije ni su j avlj al e.
U i sti mah, i u tesnoj vezi s ovim, takva priroda jezika mak
si malno odgovara, u jednom optem smislu, i komunikacij ski m po
trebama oveka kao drutvenog bia. Zbog svega toga, ne bi smo smeli
biti odve nestrpljivi nad neizbeni m pojedinanim neusaglaenosti
ma, neloginosti ma i drugi m nedostacima jezika koj i ma se slui mo.
Ispod neravne povrine j ezikih pojava kriju se duboki organi zaci oni
principi veli ke vrstine i doslednosti , koji ma zapravo dugujemo sve
ono to sa jezikom moemo da uinimo. A to je, vi deli smo ranije,
odi sta veoma mnogo!
1 09
RKO BUGASKI
U zakljuku, vidimo da nain na koji jezik funkcionie, uklju
ujui tu i stalno i zraavanje novih sadraj a, proi stie i z osnovni h
pri ncipa njegovog formalnog ustroj stva. Svekolika upotreba jezika po
iva na naelu slaganja i preslaganja datih jedinica na nov nain,
ime se od malog dobia mnogo. Tokom vremena menjaju se, dakako,
i same jedinice i pravil a njihovog kombinovanja, ali je taj proces
veoma spor; osim toga, postojanje takvih promena ne menj a ni ta u
optem karakteru samog kombinatorog mehanizma o kojem je bilo
rei .
6. 3. Jeziko stvaralatvo
Mogunost izraavanja beskonanog broja novih znaenj a pu
tem drukiji h kombinacij a i sti h jedinica ini da jezik dejstvuje kao
uhodan mehanizam u kome se mnogo toga pnavlja, ali i kao stva:
ralako sredstvo i zraavanja koji m se neprekidno ostvaruje i neto
novo. Sistematinost ini jezik delotvornim instrmentom optenja
meu ljudima, a njegova otvorenost ka novome tesno je povezana sa
stvaralakom prrodom oveka. (Slini odnosi elemenata i nji hovog
rasporeda daju se uoiti i drugde, npr. u raznim igrama; tako u ahu
i ste fgure, u okviru i stih pravil a kretanja, ostvaruju bezbroj pozicija) .
Kad bi se kori sti le sve matematiki mogue kombinacije, od
tridesetak gl asova nekog jezika mogao bi se sastaviti astronomski broj
rei odreene duine, koji bi daleko prevai l azio i potrebe i moguno
sti ljudskih bia. Isto vai i za sl aganje rei u reenice: hi lj ade godina
bi protekle dok bi se samo p jednom i zgovori le sve mogue reenice
nekog jezika u duini od, recimo, dvadeset rei . (U vani skustvenim
sferama teko je i pjmiti ovakve brojane odnose; setimo se
i stonjake legende o caru koj i nije mogao da i spuni rado dato
obeanje da e jednog verog pdanika da nagradi itom tako to bi
na prvo plje ahovske table dolo samo jedno zrno, na drugo dva,
na tree etiri itd. - jer se pokazalo da bi svekoliko ito u njegovom
carstvu bilo nedovoljno da se tako sti gne do 64. polj a! ) . Stoga se
broj kori eni h kombinacija u svakom jeziku svodi na razumnu i de
latnu meru delovanjem raznih ogrnienja: ograniena je duina rei
1 1 0
UVOD U OPT LINGVISTIKU
i reenica, kao i sloboda sl aganj a gl asova u rei ma i rei u grupama
rei i reenicama. Ove granice nisu otre i teko je odrediti tano
gde padaju (npr. koliko naj vi e gl asova moe i mati jedna re srpsko
hrvatskog, maarskog, ruskog i l i kojeg drugog jezika), ali ao im je
poloaj doneke neodreen, nji hovo pri sustvo se ipak j asno osea.
Pitanje ta se sa ime moe kombinovati - uz napomenu da se
eali zacij i i stih osnovni h pri ncipa pojedini jezici mogu u poneemu
razlikovati - i lustrovaemo najpre na gl asovnom planu. U srpsko
hrvatskom, zahvaljujui slogotvomoj funkcij i gl asa r, mogue su rei
kao prst i smrt, kakve bi u fonolokoj strukturi vei ne drugi h j ezika
bile nedoputene. Isti glasovi mogu se sloiti i drukije, pa dobij amo
rei Strp (i me zaseoka u Boki Kotorskoj ) i strm. U prvom sl uaju
mogl a bi se oekivati jo kombinacij a sprt, a u drugom mrst (to se
i j
a
vlj a kao dij alekatski oblik rei mrs u i zrazu post i mrst). Sve su
pomenute kombinacije fonoloki mogue u ovom jeziku, a da li su
ve i ostvarene i l i ni su - to moe biti stvar i storij ske sluaj nosti .
Nasuprot nima, kombi nacije i stih glasova kao rsp i l i mtr nikada
nee biti ostvarene, ali ne zato to bi bile besmi slene nego stoga to
su sa stanovi ta strukture ovog jezika nei zgovorlj ive. (Upor. i ostva
reno vrta, vatr, trava sa mogui m arvat, tarva, tvara i nemogui m
arvta, vtaar rtaa i sl . ; vi e u odeljku 8. 2).
Doli smo, znai , do ralike izmeu moguih i nemoguih kom
binacij a a u okvir moguih i do razlike izmeu ve ostvarenih i po
tencialnih. Nemogue kombinaije momo da zaemamo, jer one ni
kada ne mogu uroditi reima datog jezika. Ostvaene meu moguim
kombinacijama ine, u svojoj sveukupnosti, renik jezika kakav je on
bio u prolosti i kakav je dana. (Tave kombinacije maginalno se j a
vljaju i bz pridodatih leksikih znaenja, npr. u magij skim forulama
tipa abrakadbra ili rzbrajaicama kao ondola-dondola-ikala-bika
la-kalarija-rusalia-podgor-gorin-avin-aulin-agrk). A mogue
ali jo nei slri ene kombinacije dragocene su u svaom jeziku, jer
upravo one pruaju mogunost za dalji razvoj i bgaenje jezika: sve
nove rei koje danas ulae u jezik, i l i e u njega sutra ui , spadaju
u ovu kategoriju, koj a se i ntui tivno koristi pri l i kom davanja i mena
Ill
RKO BUGASKI
novi m pojmovi ma, izumima, proi zvodi ma itd. (upor. novije rei kao
kros, smog, ta, faks).
Ista poj ava zapaa se i u procesima graenja novih rei od ma
nji h morfolokih jedinica, gde se postojee osnove i nastavci , pored
dobijanja novih samostalni h znaenj a, esto uktaju na nove naine.
Tako odavno postoje parovi kral-krljica, sobar-sobarica, ali izve
denice kao dravnica prema dravnik tek zakorauju u jezik (v. i sli
ne pri mere u odeljku 3. 3). Stariji nastavak turskog porekl a -dija sa
znaenjem zanimanja (kujundia, jorgandia, sajdija) kasnije se p
novo j avio sa novim, i roninim pri zvukom (siledia, flmadija) . Na
stavak -ak, odranije zastupljen u mnogim reima bez neke naroite
sopstvene boje (kao u vrbak, prak, grudnjak, mlaznjak), poslednji h
godi na i zrazito je produktivan sa novim, fami l ijao-argonskim emo
tivnim senenjem: buvlak (buvlj a pij aca), Studenjak (Studentski
grad), narodnjak, zabavnjak (narodna, zabavna melodij a), konj
ak
.
(koni kaput), lanjak (lani proi zvod), otrak (estoko pie), mirov
njak (pripadni k mirovnog pokreta) - pri emu ak i ve kori ene
kombinacije sa osnovama dobijaju nova znaenja ove vrste: crjak
(cro vino, potom crni humor), divlak (divlji ovek, potom neregi
strovani radio, taksi, ugostitelj , graevi nar i sl . ).
U osnovi i sti princip vai i u meusobnom kombi novanju rei.
Grpa pridev +imenica veoma se esto javlj a, al i ne i de svaki pridev
sa svakom i menicom, a margi nalno mogue kombi nacije koriste se
u jezikom stvaral atvu. Cr kvadrat je u redu,.ali je etvrtast kvadrat
pleonazam, a okrugao kvadrat je kontradikcij a. Vredan kvadrat mo
gao bi da se j avi personifkacijom, u kakvoj dejoj pri i , stripu i l i
crtanom flmu iji bi junaci bili kvadrati . Uz pridev sporedan nor
malno upotrebljavamo manji broj i menica kao put, ulaz, kolosek i l i
zadatak, dok uz i menicu nebo oekujemo prideve kao plavo, vedro
i l i oblano; ali kada se ovi sasvim raznorodni skupvi neoekivano
preseku, to je rezultat pesnike i nspiracije - Vasko Popa nazvao je
jednu svoju poznatu zbirku pesama, u kojoj ima jo ovakvih neobinih
naslova, upravo Sporedno nebo (upor. i sklopve kao plesniva zora
i l i tamnovodena zver misli kod Duana Matia).
1 1 2
UVOD U OPT LIGVSTKU
U okvir reenice takoe su mogui neki redosledi odreenih
jedinica, dok drugi nisu. Rei iz reenice Sunce izlazi na istoku mo
emo i drukije da sloimo, uz nijansiranje znaenja ili stila (Na istoku
sunce izlazi, Na istoku izlazi sunce, Sunce n istoku izlazi), ali ne
moemo da kaemo npr. Istoku sunce na izlazi, jer nam to gramatika

dozvoljava. S druge strane, reenica Sunce izlazi na mom pisaem


stolu je isto gramatiki valjana, iako bi se mogao osporavati njen
smisao; dok u nizu Stolu izlazi mom na pisaem sunce ne bi bilo ni
gramatike ni smisla.
No ako se osnovna gramatika pravila o redu reci ne smeju
kriti, ima i pravila koja doputaju izvesno eksperimentisanje. Ako u
reenici Devojica se nasmeila deaku obremo redosled dveju ime-
|
nica, uz potrebno prilagoavanje padenih oblika, dobiemo isto tako
dobru reenicu, iako drukijeg znaenja - Deak se nasmeio de
vojici. Ali primenjujui isti postupak na reenicu Devojica se na
smeila cvetu dobiemo Cvet se nasmeio devojici, to je u svako
dnevnom jeziku udno jer se za cvee - za razliku od ljudi - obino
ne kae da se smei, dok bi u kakvoj pesmi ili bajci to moglo da
bude sasvim prihvatljivo.
Nai primeri, kojima smo jedva i zavirili u sloeni splet gra
matikih i vanjezikih odnosa, pokazuju ipak da se stvaranje novog
u jeziku, na svim planovima njegove strukture, pziva na mogue a
jo ne is koriene kombinacie jezikih jedinica, kombinacije koje tako
predstavljaju nepresuno vrelo novih sazvuja, znaenja, govorih
vrednosti i izraajnih mogunosti. Ovo vai za sve oblike stvaranja
u jeziku - a ovaj proces ima dva glavna vida, koji se mogu samo
donekle razgraniiti. Jedno je stvaralatvo koje je neophodan atribut
obine up

trebe jezika, u kome dakle uestvujemo svi i svakodnevno,


i koje se uglavnom odvija strogo u granicama pravila zadatih gra
matikom. Drugo je spcifnije knjievno-umetniko stvaralatvo u je
ziku, rezultat nadahnua pjedinaca od posebnog dara, koje boravi
na samim pomenutim granicama, nastojei da ih proiri. Kod prvog
tipa re je o stvaranju u smislu obine produktivnosti, koje je sveopte,
anonimno, nesvesno i uglavnom neprimetno. Kod drugog se radi o
1 1 3
RKO BUGASKI
posebnom, svesnom stvaralakom naporu, iji se rezultati primeuju
i pamte (upor. npr. formalno neveliku ali umetniki efektnu razliku
izmeu obinog spoj a most na Drini i Andrievog naslova Na Drini
uprija).
Meutim, ovo drugo je u osnovi samo pseban sluaj onog pr
vog, od koga u potpunosti zavisi. Isto se moe rei i za razne oblike
jezikog stvaranja (u govoru dece i omladine, u igri rei , u argonima
i strunim terminologijama i dr. ) koji se mogu smatrati na neki nain
prelaznima i zmeu dve pomenute glavne kategorje. Naime, na sve
optoj kreativnoj jezikoj sposobnosti svih ljudi piva i posebna ve
tina sa kojom izuzetni pjedinci obrauju zlatnu icu skrivenih mo
gunosti stvaralakog jezikog izraza: u jeziku pesnici tre, ali svi
ipak hodamo. A i trane poznaje granice, pa tao i jeziko stvara
latvo, ak i kada najvie eksperimenti e, rauna sa izvesnim grri
cama, bz koji h bi svaka komunikacija prestala, a jeziki kosmos bi
se pretvorio u haos. O ovoj opasnosti svedoe automatska poezij a
nadrealista,
"
zaumni
"
jezik futuri sta i slini pesniki pokreti koji su
u krajnjoj liniji ostali kratkog daha upravo usled odbij anj a da prihvate
postojanje bilo kakvih ogranienj a u jezikoj kreativnosti .
1 1 4
..
.
7. Fonetika
7 . 1 . Govorni organi
|
Sutina jezike komunikacije jeste prenoenje grmatiki obli
kovanih i leksiki otelovljenih znaenja izmeu poi lj aoa i primaoca
poruke. Ovaj proces odvij a se u oba glavna medijuma realizacije je
zika, zvunom i grafkom, tokom govorenj a i sluanja, odnosno pi
sanj a i itanj a. (U nuno modi fkovanom obliku, on je zastupljen i
u gestovnom medijumu koji m se slue gluvonemi , pri likom gestiku
liranj a i gledanja). U ovom i narednom pogl avlj u govoriemo o ostva
rivanju jezika, najpre putem zvuni h talasa a ptom grafkim sred
stvima, da bi smo u kasniji m pogl avlji ma razmotri l i i druge aspekte
jezike strukture i nji ma odgovarajue lingvistike discipline. Kre
emo, dakle, od zvuka u jeziku, odnosno od fonetike.
Fonetika se bavi fzikom (fziolokom i akustikom) stranom
govora; njena osnovna jedinica je gla - artikulisani zvuk u govoru.
Ona daje opi s i klasifkaciju govorih glasova - nji hovog proi zvoenj a
(artikulaciona fonetika), prenoenj a kroz zvne tal ase (akustika
fonetika) i prijema, tj. prepznavanj a (auditivna fonetika).
U procesu proizvodnje govora angaovan je znaajan deo ljud
skog organizma. Govor se stvara proizvoenjem, poti skivanjem, obli
kovanjem i i sputanjem vazdune struje; ovaj uobiajeni tok zove se
egresija (u retkim sluajevima, pojedini gl asovi u nekm jezicima
proizvode se obruti m pravcem, tj . usi savanjem spoljnog vazduha,
to je ingresija). Organi koji su ukjueni u ovaj proces - iako, kao
1 1 5
RKO BUGASK
to smo ranije videl i , imaj u i biolok stariji h funkcija u vezi sa di
sanjem i jedenjem, i samo su del i mino pri l agoeni ovoj posebnoj
svrsi - nazivaj u se govorn orgai (v. sli ku 7).
Slik 7.
1 1 6
UVOD U OPTU LIGVISTKU
Podizanjem dijafragme ( l) usled kontrakcije trbunih mi Sica
prethodno udahnuti vazduh se i sti skuje kroz plua (2), bronhije (3)
i dunik (4), na ijem kraj u dospva u grkljan (larinks, 5), da bi
potom kroz drelo (farinks, 6) i usnu upljinu (7) i l i nosnu upljinu
(8) bi
o
i zdahnut. Organ specij alizovan za neposredno stvaranje zvuka
jeste grkljan sa svoj i m glasncaa (
"
glasni m icama
"
, 9), ije vi
bracije pri otvaranju i l i zatvaranju otvora grklj ana (glotis, l O) i proi z
vode zvuk. Pri l i kom uzi manja hrane grklj an odozgo zatvara njegov
po klopa

( epiglotis, l l), kako hrana ne bi krenula u dunik (kada se
to ipak desi , onda se zagrcnemo, a poneko se na taj nain i udavio;
stoga razg.
o
varati
"
sa punim usti ma
"
nije samo nepri stojno, nego moe
da bude i opasno! ).

drelo, usna i nosna uplji na funkci oni u kao


rezonatori zvuka obrazovanog u grkljanu. Nosna uplji na je odvojena
nepcem, koje se deli na nepokretno tvrdo nepce (palatum, 1 2) i
pokretno meko nepce (velom, 1 3) sa resicom (uvulom, 1 4) na kraju.
Pri podi gnutom mekom nepcu prolaz vazduha kroz nosnu uplj i nu
je zatvorn, pa on i zl azi kroz usnu uplji nu, obrazujui oralne gla
sovl; a. sputanjem mekog nepca otvara se put i kroz nosnu uplji nu,
to daje nazalne glasove.
Pored nepca, u usnoj uplji ni kao glavnom rzonatoru nal aze
se, i l i je zatvaraju, gorj i i donj i zubi ( 1 5, 1 6), gorja i donj a usna
( 17, 18), desni (alveole, 1 9) i zmeu zuba i nepca, te glavni arti kul ator
- jezk (20). Jezik se moe podel i ti na vrh, lopaticu, prednj i , srednj i
i zadnj i deo lea, i koren. Vel i ka pokretlj ivost ovog mi inog organa
omoguuje mu da razni m svoj i m delovima zauzi ma razliite poloaje,
tako stvarajui raznovrsne prolaze i l i prepreke vazdunoj struj i , to
je od bi tnog znaaja za proizvoenje i razlikovanje pojedinih vrsta
gl asova. (Svest o posebnoj vanosti ovog organa za ljudski govor
odraava se i u injenici da mnogi jezici - meu nji ma, kako vi di mo,
i srpskohrvatski ! - i maj u i stu re za jezik u usti ma i jezik kao sredstvo
komunikacije). Pokreti jezi ka uskl aeni su sa takoe pkretni m usna
ma, ij i razliiti ploaji (neutral ni , i spupeni , zaokrueni , razvueni )
daju mnogim glasovima poseban kvalitet. I uopte uzev, aktivnost go
vori h organa odvija se u koordinciji, ij i je ukupni rezultat proi z-
1 1 7
RNKO BUGAKI
voenje i oblikovanje zvuka - ali ne bilo kakvog zvuka, nego zvuka
koji je fnim nijansiranjem ralanjiv u veliki broj prepoznatljivo ra
zliitih jedinica. A upravo takve jedinice zahteva ljudski govor kao
artikulisan sistem komunikacije, zasnovan na pridavanju znaenj a
kombinacijama ode/itih i meusobno oprenih glasovni h jedinica.
Zvuk proizveden aktivnou govorih organa prenosi se kroz
vazduh, u vidu talasnog kretanj a, od usta poilj aoa do uha primaoa.
Taj zvuk ima odreenu visinu, j ainu, duinu i boju. Visina je uslo
v ljena frekvencijom, ija je mera herc (Hz); ljudsko uho moe da
registruje irok raspon od priblino 20 do 20.00 Hz, ali za govor
su najvanije frekvencije izmeu l O i 4. 000 Hz - pri emu je osnov
na frekvencija odraslog mukarca oko 1 20 Hz a ene oko 220 Hz.
Zvuni talasi primaju se preko spoljnog, srednjeg i unutranjeg
uha (to to i mamo dva uha kori sno je radi preciznijeg lociranj a izvora
zvuka bez okretanj a gl ave; gluvi na jedno uho mogu s tim i mati pro
blema) . Primljeni zvuk otuda se nervnim putem prenosi mozgu. Jo
uvek se malo zna o percepciji govora o tome kako upravo ui i
mozak sreuju primljene nadraaje, kako se kontinuumi zvuni h ta
lasa analizi raj u u di skretne elemente, kako se u tom neprekinutom
toku prepoznaju pojedini glasovi i njihove kombinacije koje nose zna
enje. Posebno je pi tanje kako mozak identifkuje
"
i sti
"
gl as kada se
mehaniki m putem moe pokazati da se svaka realizacij a neke jedi
nice fziki uvek u neemu razlikuje od svih drgih; ili kako mozak
obavlja selekciju, pa od svega to ui primaju sl ua samo ono to
"
hoe
"
a zanemaruje ono to
"
nee
"
(kao kada se
"
ukljuujemo
"
sa
mo na jednog govori ka u sobi punoj ljudi koji istovremeno govore).
Za raliku od proi zvodnje govorni h glasova u ustima, percepcij a go
vora u uhu i mozgu ne moe se posmatrati neposredno, nego se mora
prouavati uz pomo indirektnih metoda.
Jedno vano obeleje govora, koje olakava percepciju govorih
signala i
"
deifrovanje
"
verbalnih poruka, jeste redundanca zaliha
informacija. Ovaj poj am, razraen u okviru teorije informacija (koj a
uspostavlja i meri jedinice informacija u porukama, kodi ranih, pre
netih i dekodiranih prilikom funkcioni sanj a nekog sistema komuni-
1 1 8
UVOD U OPT LIGVISTKU
kaci je), odnosi se na i nformacij ski viak koji se moe kori sno ati
vi rati u sluaj u potreb. Prostije reeno, struktura jezika nas navodi
da najee kaemo vie nego to je neophodno za razumevanje, ali
upravo taj viak omoguuje da se poruka sauva i pri nepvoljni m
komunikacijski m uslovi ma (sl abljenje panje, buka, smetnje na ve
zama i sl . ). Tko je npr. redundanca dosta vi soka u prianj u, kada se
dosta toga ponavlj a, ali se i z razloga ekonominosti smanj uje u tzv.
telegrafskom sti l u (telegrami , novi nski naslovi i dr. ). Ona se dalje
umanjuje i upotrebom raznih skraenica, a to bi se moglo vetaki
postii i smanjenjem broj a znakova, naroi to u pisanom tekstu (pi tanje
kkv j t nv fm? verovatno je razumljivo bez ijednog vokala! ) .
Pri fonetskim i straivanji ma uveliko se kori ste razni i nstrumenti ,
to je podruje instrumentalne (ili eksperimentalne) fonetike. Vano
mesto meu nj i ma pripada spektrgrafu, aparatu koj i
"
fotografe
"
govor, grafki pri kazujui na spektrogramu vreme, frekvencij u i i n
tenzitet kao komponente glasova i njihovih sledova sadrani h u zvu
nom tala
5.
. Tradicionalnom tehnikom paatogratje utvruje se mesto
dodi ra jezika sa nepcem pri izgovoru pojedi ni h gl asova, a sada elek
tropalatografja omoguuje da se ovi kontakti prate sukcesivno u
vezanom govoru. Uz pomo labiografje prate se pkreti usana, dok
elektrolaringogratja prua mogunost posmatranj a aktivnosti grklja
na. Percepcij a govora danas se prouava uz pomo sinteze govora
- proi zvoenj a vetaki h glasova elektrnskim putem. S ovi m je u
vezi i automatsko-prepoznavanje govora, kao deo interakcije ljudi
i mai na. Verovatno emo ve u bliskoj budunosti i mati maine koje
e moi da tampani tekst pretvaraju u sintetiki govor, i obruto,
da govoreni tekst neposredno preobraaju u pi smo i tampaj u.

to se
tie maina koje i same govore, i zvesni rezultati ve su posti gnuti u
robotici i pnegde se i praktino kori ste; teorij ska i straivanj a na no
vom podruju vetake inteligencije obeavaju i nove prodore i
ral anjene odgovore na pi tanje koje oveka ve dugo mui - mogu
li maine da proi zvode i razumeju ljudski govor.
RKO BUGASKI
7 2 Glasovi
lako pri prenoenju i prepoznavanju glasova vanu ulogu i graju
i njihova akustika obeleja, osnovu njihovog opi sa i klasifkacije ini
sama artikulacija, tj . proizvodnja glasova, koja za taj pstupak daje
najjasnije kriterijume. Meu ovima su najvaniji sledei . ( l ) Korie
nje, i zvor i pravac vazdune struje. Premda se pvremeno nal aze i
drukije artikul acije, daleko najvei broj glasova u svim jezicima
obrauje se uz pomo vadune struje i to i z plua prema ustima.
(2) Aktivnost gl asnica. Mirovanje glasnica proi zvodi bezvune, a nji
hovo vibriranje zvune gl asove. Ovu razliku moemo da oseti mo iz
govaraj ui najpre [sss] a ptom [zzz] sa zaepljenim ui ma, ili sa
prstom na Adamovoj jabuici (koja slui kao tit grklj ana) . Bezvuni
su neki konsonanti , dok je zvunost obeleje veine konsonanata i
.
svih vokala. (3) Poloaj mekog nepca, od koga zavi si oralni i l i na-
zlni kvalitet glasova. (4) Mesto artikul acije: gde se, u rasponu od
usana do grkljana, obrazuje glas. (5) Nai n artikulacije: postoj i li pre
preka vazdunoj struji , i
"
ako postoji , da li se prolaz samo suava i li
se negde zatvara.
Osnovna podela glasova je na vokale i l i samoglasnike, pri i
jem izgovoru vazduh slobodno struji kroz kanal govornog aparata pro
izvodei kontinuiran zvuk (zbog ega su vokali u muzikom smi slu
tonovi), i konsonante i l i suglasnike, ija arti kulacij a na nekom mestu
nai lazi na neku vrstu prepreke koja se savlauje uz dodatnu mogu
nost zvuanj a (to sve akustiki deluje kao um).
Vokali se meusobno ralikuj u p kval i tetu koji im daje karak
teri stina rezon anca izazvana razliitim poloaji ma jezika, usana i me
kog nepca. P izgovoru vokala jezik se moe kretati u dva pravca,
hori zontalno (napred-nazad) i vertikalno (vi e-nie), to daje dva kri
terij uma nji hove pdele - na prednje, centralne i zadnje, odnosno
na visoke, srdnje i niske. Ova odreenj a mogu se p potrebi pre
cizi rati za jezike sa veim brojem vokal a, npr. podelom srednjeg nivoa
na visokosrednji i niskosrednji , i l i razlikovanjem zatvorenijih i otvo
reniji h reali zacij a nekog vokal a (sa neto vi im odnosno niim po-
1 20
UVOD U OPT LINGVISTKU
loajem jezika). Tpizirane predstavnike ovih pozicij a i lustrovaemo
uproeni m prikazom dijagrama tzv. kardinalnih (osnovnih) vokala,
koji je i zradio engleski fonetiar Danijel Douns (v. sli ku 8).
!
X
Q
X
X
. ..
Slk 8.
Dijagram treba razumeti kao ematski pri kaz preseka usne u
plji ne oveka koji gleda ul evo, gde take pokazuju opti malne zvune
vrednosti pjedi nih vokal a, a orijentaciono i najvi i poloaj koji neki
deo j ezika dostie pri l i kom nji hove artikul acije. T vokali mogu se
opi sati kao prednji vi soki (i), prednji vi sokosrednji (e), prednji ni
skosrednji (E), centralni ni ski (a), zadnji ni sk (a), zadnji niskosrednj i
(o), zadnj i vi sokosrednji ( o) i zadnj i vi soki ( u). Pri tome valj a imati
na umu da ovo nije sl i ka vokala bi lo kojeg j ezika, nego svojevrstan
koordinatni si stem osnovni h vokalskih vrednosti koj i pokriva celo
kupna polje realizacije vokalskih mogunosti u svim jezicima. U nje
ga se mogu ucrtati vokali svakog jezika, prema poloaju koji zauzi
maju u prostoru omeenom i i sparcelisanom pomou osam kardinal
ni b taaka. Tako se nijedan od pt vokala srpskohrvatskog (i e a o u )
ne bi podudario sa zami ljenim odgovaraj ui m kardinalnim vokalom,
1 2 1
RKO BUGASKI
i ako bi bio u njegovoj blizini na i stom dijagramu (v. mesta oznaena
sa x), a sli no bi u principu vailo i za sve druge jezike.
Pri i zgovor vokala znaajnu ulogu i gra i poloaj usana, koje
mogu da budu razvuene (kao kod i), neutralne (kao kod e i l i a),
zaokruene (kao kod o) i l i zaokruene i blago i spupene (kao kod
u). Drukije kombinacije ploaja jezika i usana mogu da daju tzv.
preglaene vokale (nem. Umlaut npr. ploaj jezika kao za i a
usana kao za u proizvodi vokal i kao u nem. finf ' pet' ). A sputanje
mekog nepca pri arti kulaciji vokala otvara vazdunoj struji prol az ne
samo kroz usnu nego i kroz nosnu uplji nu, to uraa nazalizovanim
vokalima kakve nalazimo npr. u francuskom (upor. bon [bo] ' dobar' ),
portugalskom i mnogim drugim jezicima (i praslovenski je i mao vo
kale ovog tipa, koji su se do danas sauvali u polj skom).
Kvali tet vokala zavi si i od toga da li su pod naglaskom i l i ni su;
ako ni su, nji hova artikulacija slabi , pribliavajui se onoj koj a je ka
rakteri stina za jezik u mirovanju, tj . za neutralnu, centralnu i srednju
vokalsku vrednost koja bi se nala na sredini dijagrama, a za koju
se u fonetici kori sti si mbol [ ;] i naziv schwa (i z nem. , izg. va; mnogi
jezici imaju ovakav vokal, iji se zvuk i nae uje pri l i kom okevanj a
i l i zamuckvanja u govor: [ ; . . < . . ;]) . Mnogi jezici uz to razlikuju
kratke i duge vokale, iako t u razlika najee nije samo u dui ni
nego i u kvali tetu (upor. sh. pas/p&, lukuk).
U nekim jezicima kori ste se kombinacije vokala u i stom slogu,
pri koj ima artikul acija poi nje jednom vokal skom vrednou a
zavrava se nekom drgom. Takve sloene vokal ske reali zacije zovu
se diftonzi i l i dvoglai (npr. engl . [ei] u dy ' dan' ili [au] u now
' sada' , nem. [ai ] u mein ' moj ' ) , odnosno triftonzi ili troglasi (engl .
[ai;] u fre ' vatra' i l i [au;] u our ' na ' , i tal . [iei] u miei ' moj i ' ); u
poreenju sa ovima obini vokali su monoftonz.
Konsonanti se dele prema mestu artikulacije, tj . zoni govorog
aparata u kojoj se, idui od usana prema grlu, obrazuje prepreka, i
prma nainu artikulacije, tj . nai nu formiranja te prepreke. Ukta-
1 22
UVOD U OPT LINGVISTKU
njem ovih podela dobija se tabela kakva je prikazana na sl i ci 9, u
koj u su radi ilustracije uneti konsonanti srpskohrvatskog jezika.
plozivi
afrika te
frikativi
nazali
l ater ali
vi bran ti
.

polu vokali
b
l abi " al ni
a
"
-
A

:
p
v
m
a
a
"
W
"
L m
1 L
1

:

d
e
f z
Slik 9.
"
a

"
" o W
1
P
" Q
" P
t g k

d
s h
n nj
l
l
r
j
Konsonanti u prva tri reda (plozivi i l i prakavi, afrikate i l i
prakavo-strujni i frikativi i l i strujni) zbi ro se nazivaju opstruenti
(prgadni i l i pravi konsonanti), jer je za nji hov i zgovor karakteri
stina i zrazita prepreka ije savl aivanje stvara um. Meu nji ma u
pri ncipu postoji opozicija po zvunosti , pa tako zvuni [b d g z
d] i maj u svoje bezvune parj ake [p t k s ] . Svi ostali konsonanti
su zvuni ; pri nji hovoj artikulacij i prepreka je samo del i mina, usled
ega ton preovlauje nad umom, pa se oni zbi ro zovu sonanti (gla
snici). Utoliko oni ine prel az i zmeu pravih konsonanata i vokala,
a kod neki h je i zgovor na samoj granici vokalsk real i zacije, usled
ega se i nazivaju poluvokali (npr. [] i engl . [w] prema [i] odn. [u]).
Oni se ipak ubrajaju u konsonante, uglavnom zato to u pri nci pu ne
tvore slogove (i ako je u sh. slogotvoro [r] - upor. prst, ra - a u
1 23
RKO BUGASKI
manjoj meri i [l) i [n)). Nazli se od svih ostal i h konsonanata, koji
su i sto oralni, odvajaju time to kod nji h vaduh izlazi i koz nosnu
uplji nu; ve smo videli da se u nekim jezicima ovaj kvalitet prenosi
i na vokale - a i govoricima drugih jezika on je poznat kad imaju
kijavicu pa govore
"
kroz nos
"
!
U nekim sluajevima i zgovor prati tzv. sekundarna artikula
cija - stvaranje dodatne prepreke u vidu palatlizcije (
"
umekava
nja
"
, estog u slovenskm jezicima - npr. rs. 6pamb ' uzeti ' prema
6pam ' brat' ) i sl. A u raznim jezicima pjedini gl asovi mogu se ra
zlikovati i u primaroj artikulaciji , pa npr. [r) ima vie reali zacija,
ukljuujui i uvularnu (
"
kotrljavu
"
, kao u francuskom ili nemakom) .
Uz to, dakako, u jezicima sveta i ma i veliki broj glasova kakve ni smo
pomenuli - npr. retrofeksnih u nekim indijski m jezicima (plozivi
proizvedeni uz povijanje vrha jezika unatrag, koji daju posebnu boju
indijskom izgovoru engleskog), faringalnih i glotalnih u arapskom,
itd. Posebno su zanimljivi glasovi proi zvedeni bez poti ska vazduha
iz plua, usi savanjem koje akustik deluje kao
"
coktanje
"
(upor. kod
nas [e - e - e) kao i zraz negodovanja) . To su tzv. klkovi, u jezicima
i nae veoma retki ali i zrazito zastupljeni na jugu Afri ke, u jezicima
Hotentota i Bumana (to, naravno, ne znai da ovi narodi ne govore
nego samo coku ! ). Oko god. 1 96. u zapadnom svetu bile su dosta
populae
"
pesme sa klikovima
"
(engl . click songs) afrike pevaice
Miri am Makebe. A i onima koj i ovakav jezik gl as ni su nikad uli ,
uporedljiv zvuni doivljaj moe dati - obian poljubac, koji se fo
netskim terminima moe opi sati kao bil abijalni i ngresivni kli k!
Glasovi koji se j avlj aj u u raznim jezicima belee se specijalnim
znacima (od koji h smo neke upotrebili u dijagramu kardinalnih vo
kala) ; to je fonetska transkripcija, a najpoznatije takvo struno pi
smo jeste Interacionalni fonetski alfabet (Interational Phonetic Al
phaet - l. P.. ).
1 24
8. Fonologija
8. 1 . Foneme
Za raliku o fonetike, koja pruava fzika svojstva govorih
glaova, fonologja se bavi glasovnim sistemima poedinih jezika, pa
prdstavlja neku vrstu funkcionalne fonetike. Svi ljudi poseduju iste
govore organe, i sa arikulacionoakustike stane u staju su da
prizvedu i prcipi raju svaki od mnotva glasova koji se javljaju u
bilo kQ jeziku sveta. Meutim, svaki pjedini jezik pravi svoju se
lekciu gl asova i glasovnih obeleja iz tog univerzalnog fonetskog r
zeroara, izgraujui o toga svoj osobni sistem glasova kao svoje
vrsni signali zacioni kOd.
Na taj nai n svi jezici imaju razliite fonoloke sisteme, i di
stinkcije koje lee u osnovi svaog o njih moraju se posebno sa
vlaivati tokom usvajanja materjeg jezika u detinjstvu ili uenja dru
gih jezika kasnije u ivotu. U ovom smislu svaki jezik, pri neizme
njenim aatomskim i fziolokim svojstvima govorog aparata nje
govih prdstavnika, ipa ima svoju sopstvenu artikulacionu bazu
skup navika da se spntao izgovaaju glasovi upravo toga a ne nekog
drgog jezika. Ovo i ini da nam izgovaranje glasova materjeg jezika
dola nekako prirodno, dok nam se glasovi jezika o koji ma malo
znamo mogu initi veoma udnim, ak nemogui m za "noralan"
izgovor!
Gl asovi ljudskog govora javljaju se u beskrajni m varijacijama
i prelivima, a u lj fziki kontinuitet jezici uvode sistemski diskonti-
1 25
RKO BUGARKI
nuitet: svaki jezik naee glasovnoj supstanci svoju spcifnu formu,
i po toj fori ili naroitoj strkturi jezici se i razlikuju u domenu
glasovnih sistema. Zbog toga se plan fnkcionalnih jedi nica te struk
ture (fonoloki ili, ue, fonemsk plan) razlikuje o plana fzike rea
lizacije tavih jedinica (fonetk plan). Ovo ral ikovanje, koje odgo
vaa ralici izmeu jezika kao sistema i govora kao ralizacije tog
sistema, prvlai se - kao to emo kanije videti - i koz druge
nivoe jezike strkture. Tako se, prma nastavcima u pslednja dva
istaknuta atributa, govori o jedinicama
"
emsko
"
rda kada se misli
na sistem ili tip, a o jednicama
"
etskog
"
rda kada je re o rali zaciji
si stema ili pojedinanom prdstavniku tpa. Uproeno govorei , ovo
je odnos izmeu apstraktnog i konketnog, sistemskog i materjalnog.
Jedni ce fonemskog plaa, koji je po njima i dobio ime, nazivaju
se foneme. Fonema je distinktiva (ralikovna) jedinica gl asovne
strukture koja sama po sebi nije glas nego funkcionalan element u
si stemu glaova. Ona se glasovno ralizuje, i to esto razliito u ra
nim glasovnim kontekstima. Fonema se realizuje kao fon ili gla, a
raliite kontekstualne vaijante fona zovu se aofoni; jedna fonema
moe imati vie alofona, koji su, kao i foni , pojave na fonetskom
planu. (Radi jasnijeg rlikovanja, fonemske vrdnosti stavlj aju se u
kose zagrade, a fonetske u uglaste - koje smo ve uveli u prethonom
ramatranju gl asova kao jedinica fonetskog reda). Iz datih odreenja
pristie da je fonema u sutni apstraktna jedinica, jer nije nep
sredno ulne, pojavne prirode.
Da ovo ilustrjemo, gla [k] ujno se razlikuje u rei ma. kia
i kua zbg drukije artikulacije uslovljene sledei m vokalom pred
njeg odnosno zadnjeg reda, ali ta ral ika nije funkcional na, pa u
srpskohrvatskom postoji samo jena fonema l sa raliiti m alofon
skim rali zacijama. Isto vai i za [l] u rima list i talk: i pred
drkijeg i zgovora i mamo samo jednu fonemu /U. (Da se realizacije
pomenutih fonema odista razlikuju moemo se uveriti pokavajui
da izgovorimo re kia sa [k] kao u kua a re kua sa [k] kao u
kia, i analogno za par rei sa [1]).
1 26
UVOD U OPT LIGVISTKU
U ovom jeziku fonema In alofonski se realizuje kao [T] (velai
nazal) samo ispred vel arni h konsonanata l i /g/ (kao u reima banka,
tango) . Meutim, u engleskom i sta gl asovna vrednost i ma status za
sebne foneme IT!, jer njena pojava nije kontekstualno uslovljena: po
stoje parovi rei kao sin Isin ' grei ti ' i sing /siT/ ' pevati ' , gde se ta
razlika pojavljuje u i nae identinom kontekstu, kao jedini foralni
nosi l ac razl i ke izmeu rei razliitog znaenj a. U srpskohrvatskom
/cl i ma svoj zvuni parnj ak [dz] samo kao alofonsku varijantu u ve
zanom govor (npr. i spred Ih/ u Otac bi mi rekao . . . ) - ne raunajui
izolovane pojave u pkrajinskim reima kao dzindzov - ali u i tali
j ansko
m
je /dz posebna fonema. Dakle, neto to je u jednom jeziku
samo automatska posledica fonetskog konteksta moe u drugom je
ziku da i ma fonemsku vrednost.
Sada je moda j asnij a ralika i zmeu fnkcionalnog i fzikog.
Neij i govori iskaz moe biti prilino deformisan usled brzine, i spre
kidanog daha, naeba, govorne mane i td. , ali mi ipak ugl avnom bez
teko&prepznajemo l anac fonema od koga je takva porka sainjena
(upor. i razmatranje jezike spsobnosti i govore delatnosti u odeljku
1 . 3). Slino tome, i dosta neitka napi sane poruke moemo da def
ni emo prepoznavanjem pojedinih grafema - jedinica koje u pisanju
odgovaraju fonemama (o koj i ma vie u odeljku 8. 3) . Pi sane rei ako
i oko j asno se razlikuju, ali ako neko napie (' mi emo iz kon
teksta da zakljuimo da li prvo slovo, grafki realizovano kao sredina
i zmeu a i o, predstavlj a jednu ili drgu od ovih grafema (u ravni
sistema nema
"
sredine
"
- i l i je jedno ili drugo! ) . Dakako, moramo
da znamo koji je kod u pi tanju. Gladnom amerikom turi sti nije mno
go pomoglo kada se u Beogradu raspitivao za najblii
"
pektopah
"
-
kako je on proitao ranije vienu re pecopaH. A i neke napisane
rei naeg sopstvenog jezika, kao npr. buka, mogle bi nas u izolaciji
dovesti u nedoumicu, jer da bi smo ih uopte proitali moramo da
ukljuimo odreeni kod, a l atiniki i irilik kod dal i bi u ovom
sl uaju mogue ali razl iite rezultate.
Iz ovoga sledi , strogo govorei , da se foneme ne uju, nltl se
grfeme vide. Ono to je neposredno dostupno ulima jeste zvuna
1 27
RNKO BUGASKI
odnosno grafka masa, a foneme odnosno grafeme su ono to mi u
toj masi prepoznjemo. To prepoznavanje zasniva se na kodu koji svi
nosimo u glavi i ije su jedinice apstraktne prirode; na nivou o kome
je re, to su u govorom medijumu foneme a u pisanom grafeme.
U smislu ranijeg izlaganj a o optoj strukturi jezika, one daju neop
hodnu formu supstanci kojom se jezik kori sti .
Rei da su foneme distinktivne jedinice znai i stai nji hovu
opozitivnu funkciju u rzlikovanju veih jedinica u ij i sastav ul aze.
Uzete ponaosob, foneme kao jedinice plana i zraza nemaju znaenja,
ali svoji m kombinacijama slue kao i zraz jedinica sa znaenjem, dakle
jezikih znakova - rei . Pri tome foneme razdvaj aj u razliite rei , pa
se uglavnom na osnovu ovog kiterijuma i utvruje fonemski i nventar
jednog jezika.
Identifkacija fonema podrazumeva kori enje metode tzv. mi
nimalnih parova - takvih kod koji h se dve p znaenju odeli te rei
formalno razlikuju samo u jednoj fonemi . Tako postojanje serija rei
kao pas, bas, as dokazuje da su prvi l anovi u ovi m i nae i dentinim
ni zovi ma foneme (lp/, l/, /{; postojanje serija kao ak, ek, ik
dokazuje i sto za druge lanove ovde (/a, /e/, /if; a serija kao as,
ak, aj za tree (/s/, l, lj{. Parovi kao pa i pi, /Uk i luk dodatno
ukazuju na di sti nktivnu prirodu akcenta u srpskohrvatskom. Fonemske
opozcije koje uestvuju u ralikovaju mnotva rei imaju visok funk
cionalni naboj i stabilne su u si stemu, dok one sa slabijom funkcio
nalnom podlogom mogu da budu nestabi lne (tako opzicije sh. afri
kata // : // i / : /d razdvajaju tek pneki par
.
rei , kao spavaica
: spavaica, k : dak). U jezicima sa dosledno alfabetski m si ste
mima pisanja fonemski status najee je ptvren zasebnim znakom
u pismu, pa se tada broj fonema moe najl ake
"
oitati
"
iz broja
grafema - i ao to merl o nije uvek pouzdano.
Pojedini jezici najee i maju izmeu 20 i 40 fonema, ali i h
i ma i sa svega l l, kao i sa 70 i vie. Nije poznato da li postoje neke
apsolutne ganice - koliko najmanje fonema mora da i ma neki pr
rodni jezik da bi se nji hovim opzicij ama izgradio dovoljno velik
renik, ili pa koliko najvi e sre da ih i ma da bi se mogle bez napora
1 28
UVOD U OPT LIGVISTKU
razli kovati u normalnoj komuni kacij i . Obe pomenute kraj nosti mahom
su karakteri stine za jezike pri mi tivniji h zajednica, pa se broj fonema
ne moe dovoditi u vezu sa razvijenou jezika ili njegovog govorog
kolektiva. Od tog broj a najmanje 3, najee 5-7 a ree i znatno vie
su vokal i , dok su ostali konsonanti . Srpskohrvatski standardni jezik
i ma 5 vokal a (ne raunajui razl i ke u akcentu) i 25 konsonanata (na
vedenih u prethodnom poglavlju pri l i kom razmatranj a glasova) . U ne
kom zamiljenom proseku
"
tipini
"
jezik i mao bi priblino bar dvo
struko vie konsonanata nego vokala, ali i ma i znatnih odstupanj a -
postoje jezici gde na svega tri vokala dol aze desetine konsonanata,
dok su pronaeni i takvi i zuzeci koji ak i maju vie vokal a nego
konsonanata.
Jezici sa vei m brjem fonema ni su samim ti m ekspresivnij i
od drugih. Oni sa povoljniji m odnosom vokal a prema konsonanti ma
(kao havaj ski i neki drugi pacifki jezici) mogu da deluj u milozvu
nije od oni h koj i i maj u mnotvo konsonanata uz tek poneki vokal
(kao aeki kavkaski , i ndij anski i junoafriki jezici) . - premda ovaj
uti sak ne zavisi samo od brojanog odnosa jedinica u si stemu nego
i
.
od uestalosti nji hovog pojavljivanj a u govoru. Naj zad, treba rei
da svi jezici sveta ni su jo ni i zdaleka dovoljno poznati nauci , pa su
i zneti komparativni podaci podloni korekcij i . A i kod ve opi sanh
j ezika broj fonema i nji hova podela mogu dosta da zavise i od analize
- npr. od toga da li e se diftonzi raunati kao zasebne foneme i l i
samo kao sledovi drgi h fonema, te da l i e se u fonemski i nventar
ukljuivati razl i ke u tonu, dui ni i slino. (U raniji m pogl avlj i ma me
sti mi ce smo govori l i o glasovima i kada smo mi sl i l i na foneme, jer
jo nismo raspolagali ovi m potonji m pj mom, ali e gledano unatrag
to biti j asno iz konteksta).
8.2. Govorni mz
Fonema se ne moe l i neao analizirati , jer je najmanja j edinica
svoje vrste, ali se moe posmatrati kao sveanj i stovremeno pri sutni h
fonolokih distinktivnih obeleja - najmanji h obeleja pri sustva od-
1 29
RKO BUGARSKI
nosno odsustva nekog artikul aci onog i l i akustikog svoj stva koji m se
jedna fonema razlikuje od drgih. U binarnoj raspodel i , gde se pri
sustvo nekog obeleja oznaava znakom ' +' a odsustvo znakom ' -' ,
uspostavljaju se parovi kao to su vokalskonevokalsko (npr. am),
nazlno/oralno (npr. m), zvuno/bezvuno (npr. b/p), prkid
no/neprkidno (npr. p/t), palatlizovano/nepalatalizovano (npr. rus.
m' /m) i td. Tako bi u sastav sh. foneme /p/ ul a oblej a l abij alnosti ,
zvunosti , prekidnosti i sl .
Prema teoriji Romana Jakobsona, sa svega 1 2 pari ovakvih obe
lej a mogu se opi sati kontrasti koji i zgrauju foneme u svim jezicima
sveta, pa bi ovo bila neka vrsta fonolokih univerzalia. Po i stoj
teoriji , ovakvi kontrasti su hierrhizovani prilikom usvajanja jezika,
pa dete najpre
s
avladava razliku i zmeu vokal skog i nevokal skog (i
to prvo i zmeu najtipiniji h i l i
"
ekstremni h
"
vokal a i konsonanata,
a tek potom i gradacije i zmeu njih), dok se npr. obeleje palatali
zovanosti ui kasnije. (V. i odeljak 4. 4). Dakle, dok su foneme kao
jedinice sukcesivne, tj . niu se jedna za drgom u govoru, gde su
predstavljene svoji m foni ma, di stinktivna obeleja u nji hovom sastavu
su simultan, tj . i stovremeno zastupljena. Ona su rlevantna kada u
datom fonolokom si stemu razlikuju dve foneme, a redundantna ako
i sto fziko obeleje ne pravi fnkci onalnu razliku u si stemu (u tom
smislu je vel arizacija nazala /n/, koju smo ilustrovali u prethodnom
odeljku, relevantna u engleskom ali redundantna u srpskohrvatskom
fonolokom si stemu) .
Obelej a koja razlikuju foneme mogu se razvrstati tako da se
najpre navedu ona koj a su zajednika jednom paru fonema, a da se
potom doda ono koje ih radvaja. Tako su /p/ i lb/ jednaki p drugim
obeleji ma, ali lb/ ima jo i obleje zvunosti koji m se ralikuje od
/p/. To dodatno obeleje je osnova pojma markiranosti (obeleeno
sti), koj i i ma i roku pri menu ne samo u fonologij i nego i u lingvistici
uopte.

iroko govorei, nemarkirani lan neke opozicije smatra se


osnovni m, neutral nim i obuhvatniji m, jer on moe da ukljuuje i ono
to je markirano, a ovo drugo se koristi samo u sluaju posebne
potrebe, tako to se na neki nai n dodatno i zvodi iz onog prvog.
1 30
UVOD U OPT LINGVISTIKU
Ovako gledano, mnoina imenica je markirana (nastavcima '
prema jedni ni , a dvoji na prema mnoi ni ; prfekt je markiran prema
prezentu, jer dok prezent moe da i zrazi i prolu radnju, prfekt ne
i zraava sadanjost; maak je markiran prema maki, kojom je obu
hvaen osim kada se posebno naglaava muki pol ; nizak je markirano
prema visok, zato to normalno pitamo koliko je neko vi sok a ne
koli ko je nizak; i slino. U krajevima gde se obino pije belo vino,
re vino, koj a ptencij alno obuhvata i belo i crno vino, tumaie se
u znaenju ' belo' , pa e pordbina Litar vina, molim! automatski
doneti poruiocu belo vino - a ako ovaj eli crno, onda mora i da
porui cro vino a ne samo vino. To znai da je ovde blo vino ne
markirano, a cro markirano, jer se samo ono mora specifkovati . A
u krajevi ma gde se svakodnevno pije crno vino, a belo samo i zuzetno,
bilo bi obrnuto.
Do sada smo govoril i o fonemama u jezikom si stemu i poje
dinano, a sada emo da pogledamo kako se one ponaaju u govor
nom lancu. Govori niz moe se. deliti na slogove - najmanje gla
sovne jedinice izgovorene jedinstvenom artikul acijom, iji su nosioci
vokali ili diftonzi , a ree i sonanti . Slogovi imaju raliitu strukturu
s obzirom na broj konsonanata (C) koje sadre i njihov redosled u
odnosu prema vokalu (V), a tipine sekvence su ev (to), eve (taj),
eeve (glas), eevee ( vlast) itd. Oni mogu da budu otvoreni i l i
zatvoreni , prema tome da li se zavravaj u vokalom (sa) i li ne (sat) ;
dugi ili kratki, prema duini nosioca (luk, LUk) ; i naglaeni i l i nena
glaeni (as-ti). Slogovi se mogu psmatrati i kao fonoloke i kao
i sto fonetske jedinice.
U strukturi sloga, a i i nae, pstoje razliita ogranienj a u po
gledu distribucije fonema, jer ne moe svaka od njih da stoji bilo
gde i uz bilo koju drugu;

pravila ulanavanja fonema prouavaju se


pod i menom fonotktike. Ogranienja kombinatorih mogunosti ve
a su na petku i na kraj u rei , a manja u sredini . U srpskohrvatskom
sve foneme mogu da zauzimaju svak od ova tri ploaja (ranije se
/d nije javlj alo na kraju, ali se i tu nalo preko pozajmljenih rei
kao koled, brid, bed). U engleskom ! ne moe da stoji na poetku,
1 3 1
RANKO BUGARSKI
a / na kraj u rei (osim u francuskim pzajmljenicama kao ruge
' ru' , garage ' garaa' ) .
Posebni m ogranienji ma podloni su konsonantski skupovi . U
srpskohrvatskom je na poetku rei mogue npr. tl- (tle) ali ne lt-,
skr- (skroz) ali ne rks-. Vukovska norma je na kraju rei doputal a
samo etiri skupa: -st (last), -t (lat), -zd (grozd) i -d (vod), ali
su u novije vreme preko stranh rei u taj poloaj doli i mnogi drugi
(upor. npr. rei kao disk, keks, li, atl itd. ). Varij acije tipa element/ele
menat, subjekt/subjekat pkazuju da jo uvek postoji tenj a da se nez
godan skup
"
razbije
"
ubacivanjem vokala, ali prizvuk neukosti koji
ve danas imaju oblici konert ili docent prema normalnim koncert
i docent ne ostavljaju mnogo sumnje u krajnji ishod ovog procesa
promene u jeziku.
Uopte uzev, ogranienja li nearne kombinatorike fonema pro.ls
tiu iz principa lakeg izgovora, ali ona u svojoj real izaciji nipoto
nisu univerzalna, nego artikulaciona baa svakog jezika odreuje koje
su kombinacije fonoloki mogue a koje ni su - a jezici se i u tom
pogledu neretko ralikuju. Sekvence strid i bnid ne predstavljaju rei
nijednog od jezika koji e biti navedeni u ovoj reenici, ali bi go
vorici srpskohrvatskog ili engleskog verovatno pri hvati li samo prvu
kao fonoloki moguu; meuti m, govorici arapskog pri hvati li bi sa
mo drgu, a predstavnici pansko g - nijednu !
Jedinice koje se u govornom nizu nau u susedstvu mogu da
utiu jedne na druge; ovo dovodi do raznih promena (alternacija),
od koji h emo pomenuti samo neke. Asimilacija je jednaenje su
sednih jedinica u izgovor (ispriati od iz+priati), a disimilacija je
njihovo razjednaavanje (dija!. mlogo od mnogo). Kontrakcija je
saimanje ni za gl asovni h jedinica (mog od mojeg), a redukcija je
izostavljanje neke od njih (ajde od hajde). Metteza je premetanje
glasova ili slogova (bajrak od barjak, dija! . namastir od manastir) ;
epenteza je umetanje etimoloki neopravdanog gl asa radi l akeg iz
govora (dij a! . stram od sram), a prtez - stavljanje takvog gl asa
na poetak rei (dija! . ha/ka od alka). Haplologija je izostavljanje
jednog od dva uzastopna i sta sloga (trgikomedija od trgikokome-
1 32
UVOD U OPT LINGVISTKU
dia); ova promena nije i zvrena u samoj rei kojom se naziva, a
koj a bi inae glasi l a haplogia!
Poj ave ove vrste, koje zahvataju gl asove odnosno foneme i slo
gove, u celini su motivi sane lakoom artikul acije, pa je otuda pri rodno
to one deluju ne samo si nhrnijski nego i dijahronij ski , kao i zvor
razni h i storijski h promena u obliku rei - u i stom jeziku i l i , pozajm
ljivanjem, u drugi ma. Tako je lat. noctem ' no' asi milacijom dalo ital .
notte, nem. Kartofel ' krompir' je disimilacijom nastalo od ranijeg
Tartufe/n, sh. jarbol je protezom dobijena od lat. arbor, engl . En
gland ' Engleska' je haplologijom postalo od starongl . Englalon
' zemlja Angla' , itd.
Pored segmentalnih jedinica kakve su foneme, koje se mzu
kao uzastopni segmenti govorog l anca, u fonoloki m si stemi ma va
nu ulogu igraju i supraegentane ili prozodijske poj ave, koje se
ne veu za pojedine foneme u sledu nego se proteu preko veih
celina - slogova, rei i reenica. One su samo deli mino specifne
za pojedine jezike kodove, u koji ma mogu i mati disti nktivnu funk
ciju, a delom predstavlj aju sveopte fonetske manifestacije govora.
"arij acije prozodij skih elemenata, koji ma se pojedi ni delovi govornog
ni za i stiu i moduliraju, utiu na znaenj a koja se prenose u komu
ni kaciji .
U mnogim jezicima postoje disti nktivne razlike u tonu visini
i modulaciji glasa. Tako u mandarinskom kineskom i nae i sti slog
ma, zavi sno od tona koji m se i zgovori , i ma etiri znaenj a ( ' majka' ,
' konoplja' , ' konj ' , ' grditi ' ) , uz koja idu i razliiti pisani znaci . U svim
jezicima neki slogovi su j ae nagl aeni od drugih, pri emu mesto
naglaska u strukturi vi eslonih rei moe da varira (kao u srpsko
hrvatskom, ruskom i l i engleskom) ili pak da bude uvek na i stom slogu
(prvom u ekom ili fnskom, pretposlednjem u poljskom ili velkom,
poslednjem u francuskom ili turskom). Ako se j aina kombinuje sa
jo neki m prozodij ski m svoj stvima, obino se govori o akcentu; et
voroakcenatski si stem knji evnog srpskohrvatskog e. g @ ) kom
binuje jainu, ton i duinu na sloen i u svetu redak nai n, a tonski
akcent imaju npr. jo vedski , norveki i j apanski . Tempo je brzina
1 33
RANKO BUGARSKI
izgovora govorih celina, koj a varira prema prilikama. Kombinacij a
visine, jaine i tempa daje opti uti sak o karakteri stinom ritmu go
vora u nekom jeziku, u osnovi odreenom vremenski m rasporedom
naglaenih i nenaglaenih slogova. Intonacija je melodija koju obra
zuju varijacije tona u nizu slogova, pa reenice mogu da budu i zgo
vorene silaznom, uzlanom ili ravnom intonacijom (ime se esto si
gnalizuje ralika i zmeu tvrenja, pitanja i sl. ). Pored gramatike i
informacijske funkcije, intonacij a je vaan pokazatelj emotivnih sta
nja: ak i u nepoznatom jeziku esto se p intonacij i moe prepoznati
izra uenja, radosti ili ljutnje.
Uloga akcenta, ritma i drugih prozodij skih elemenata u pesni
kom stvaral atvu prouava se u okviru metrike i - psebno sa sta
novita strukture stiha - versifkacije; ovde do j aeg i zraaj a dolazi
i glaovna simbolika neposredno pvezivanje zvune vrednosti gl a
sova sa svojstvima, oseanjima i doivljajima u vanjezikom svetu.
Najzad, pd i menom paralingvistike prouavaju se i ndividualna pra
tea obelej a govora kao to su boja i kvalitet glasa (koji onda sub
jektivno oenjujemo kao ' pi skutav' , ' dubok' , ' promukao' i slino).
8. 3. Grafologij a
Ekvivalent fonologije u pisanom jeziku jeste grafologja, koj a
prouava grafke znakove i si steme u pismima i njihov odnos prema
odgovarajuim fonolokim jedinicima i si stemima. (Sa ovim ne treba
meati populao znaenje grafologije kao utvrivanja i tumaenja
rukopi sa pjedinih ljudi ) . U alfabtskim si stemi ma pisanja, fonemama
odgovaraju grafeme. Kao i foneme, grafeme su apstraktne funkcio
nalne jedini ce; i kao to su foneme u realizaciji predstavljene gl aso
vima, tako su grafeme predstavljene slovima (slovo je najmanji znak
koji se pie samostalno i koji se u nizu odvaja od drgih). Tako su
npr. a, a, A, A razliite slovne realizacije i ste grafeme a njeni alo
graf (v. i napomenu o prrodi fonema i grafema u odeljku 8. 1 ).
Alfabetska pisma su po defniciji kodovi zasnovani na kore
spondenciji jedna fonem : jedna graema, no ovo je samo pri ncip
1 34
UVOD U OPT LINGVISTKU
i i deal ; u realizaciji , nijedan konvencionalni si stem pisanj a nije do
sledno i potpuno fonemski . Jedna grafema esto predstavlj a jednu
fonemu (npr. sh. k), ali neretko ista grafema izraava vie fonema
( npr. franc. s je /s/ i l i /z/), a i obruto, vie grafema izraava i stu
fonemu (npr. pan. b i V su /bl). Kako l atinska abceda nije i mala
poseban znak za fonemu //, ona se danas u raznim jezicima pred
stavlj a razliitim grafemama: ital . sc i l i sci, franc. ch, nem. seh, polj .
sz, ma. s itd. Kako vidimo iz ovi h pri mera, grafeme se mogu pi sati
jedni m slovom, ali i slovni m grpama (digramima sa dva znaka,
trigramima sa tr, tetragramima sa etir - npr. nem. tsch za //,
itd. ). Sa izuzetkom l atinikih digrama l, nj i d, oba pi sma srpsko
hrvatskog jezika i maj u jednoslovne grafeme za foneme koje zastupaju.
(Pri tome se osnovni znaci mogu modifikovati dodavanjem dijakri
tikih znakova za obleavanje drukije zvune vrednosti , kao kod
nai h l atinikih , , , , d, polj . S i, nem. i, o itd. ) .
I u istom jeziku moe da bude znaajnih odstupanja u oba prav
ca. Engleska fonema If/ grafki je izraena na etiri naina u rima
knife ' no' , off ' od, sa' , cough ' kaljati ' i phoneme ' fonema' ; obruto,
grafkoj sekvenci ough odgovara ak est fonemskih vrednosti u
rei ma cough /kof/ ' kaljati ' , thrugh /9ru: / ' kroz' , bough /bau/ ' gra
na' , rough lrfl ' grub' , though /o/ ' i ako' i thought /9o:t/ ' mi sao' .
Nije onda udno to s e nekada govorlo da u engleskom pisanju vai
pravilo
"
Pie tramvaj , i ta autobus" ; a poznati irski dramski pisac
Dord Berard o, koji se i ozbiljno zanimao za mogunosti reforme
engleskog pravopisa i ak zavetao pri stojnu sumu uspenom refor
matoru (koja, uzgred reeno, ni do danas nije i spl aena), rekao je da
bi se po vaeim pravilima re fsh /f / ' riba' mogla pisati i ghoti -
sa g h izgovoreni m kao /f/ iz rugh Ir 1fl ' grub' , o kao /i/ iz women
/wi minl ' ene' i ti kao // iz station /stein/ ' stanica' !
Ali alu na stranu; premda ovakvi prmeri mogu da opravdaj u
ocenu de Sosira da pismo govoru nije toliko odelo koli ko maska, ak
i tako naizgled haotian odnos izmeu izgovorenog i napi sanog kakav
nalazi mo u engleskom (i l i , u neto manjoj meri , u francuskom) ipak
poiva na pomenutom fonemskom pri ncipu. Tekoe koje i zazivaju
1 35
RKO BUGASKI
ne uvek si stematske kombinacije tridesetak slovnih znakova jedne
abecede zanemarljive su u poreenju sa problemi ma opismenjavanja
i pisanj a koje nameu nealfabtska pisma - npr. j apansko i naroito
kinesko, gde se mora uiti na hilj ade posebni h znakova (tzv. karak
tera), pa su sasvim razumljive tenje da se ovakvi si stemi rasterete
ili zamene ekonominijima.
Oba pi sma srpskohratskog jezika idu u red onih ka se u
najveoj meri pribliavaju si stematskoj fonemsko-grafemskoj 1ore
spondenciji . Meutim, ovo nije rezultat nekakve psebne
"
fonetino
sti
"
ovog jezika ili njegovih pisama, kako su to l aici skloni da verju.
Zahvaljujui velikom reformator naeg jezika i pravopi sa, Vuku Ka
radiu, ij a je reforma izvedena sraz mem o nedavno, mi smo u sreni
jem poloaju od veine drgih naroda, koji su u osnovi i sto fonemsko
naelo, pznato jo od starih Grka, uveli znatno ranije ali u meuvre
menu nisu bitno prilagoavali svoj pravopi s. A rastui ra!korak iz
meu jednom utvrenog pravopi sa i stalnih govori h pramena upravo
i uraa takvi m neusaglaenosti ma izmeu izgovorenog i napisanog
kakve danas nal azimo u engleskom ili francuskom. Pisanje na ovim
jezicima vemije odraava davnanji nego dananji i zgovor; tako se
engl . knight ' deak' , ptom ' vitez' pre pet vekova uistinu izgovaralo
/kniht/, dok je usled meuvremeni h glasovnih promena savremeni iz
govor /nait.
Dok je alfabet inventar odelitih znakova, pravopis (ortografja)
je skup pravi l a za kombinovanje tih znakova u svakom datom jeziku.
I alfabt je po svojoj prirodi konvencionalan, ali pravopis u tom po
gledu ide jo znatno dalje: i ako mnogi jezici danas upotrebljavaju
latinicu, ne postoje dva sa identinim pravopi snim pravilima. (Kada
se jednom stabi lizuju, alfabet i pravopis daju temelj za izgraivanje
standardnog i l i knjievnog jezika). Pored pravila o uptrebi velikih
i malih slova, rastavljanju rei i drugom, pravopis obuhvata i propise
o upotrebi znakova interpunkcije.
Pravopis koji odraava starija stanja jezika ili u pisanju stranih
imena prenosi njihov izvorni pisani oblik zove se etimoloki, a onaj
koji tei reprodukciji savremenih zvunih vrednosti nekada se - sa
1 36
UVOD U OPT LINGVISTKU
strune strane nepreci zno - naziva fonetki. Tako u l atininim novi
nama u Hrvatskoj nal azi mo, u pogledu stranih i mena, uglavnom eti
moloki princip (Thatcher - ali u izvedenicama taerovski i sl . ), dok
se u tampi obaju pisama u Srbiji sledi fonetsko naelo ( Taer kao
i taerovski) - osim u redi m ali sasvi m apsurdnim sluajevi ma kada
se, usled neznanj a ili nemaosti slovoslagaa, nazivi i drue rei iz
zapadnih jezika odtampaj u izvoro ali irilicom! Tako frma Inter
trade moe da se poj avi u obliku lHTep'pa)e - a skoro je podjed
nako nesuvi sao i smean obrut postupak, kada se u irilinom tekstu
takva re tampa latinicom ali fonetski (lntertrejd).
Prenoenje znakova iz jednog pi sma u drugo - esto ogranieno
nepodudarnostima izmeu grafolokih si stema, naroito kod jezika u
tom pogledu veoma razliitih - zove se transliteracija. Ovaj postupak
razlikuje se od transkripcije - prenoenj a glasova u pismo, koje je
sa svoje strane ogranieno nemogunou pretakanja svih zvunih
vrednosti u grafki medijum. (Zbog ovoga nijedan konvencionalni
pravopis nije u strogom smislu fonetski, nego takvi mogu da budu
samo specijalni si stemi notacije koje za svoje potreb izrauj u fone
tiari . Tu se razlikuju ira i l i fonoloka transkripcija, koja se za
dovoljava prenoenjem fonemskih jedinica i kojoj su neki pravopisi
blisk, i u ili fonetska transkripcija /pomenuta na kraj u odeljka
7. 2, koj a nastoji da regi struje i pojedinosti fonetskog reda). U okvir
engleskog pravopisa, na primer, prezi me sovjetskog politiara Hu
ova daje priblino i nezgrapno Khrushchev, dok se Gorbaov tran
sliteracijom javlja kao Gorbachev ali transkripcijom pre kao Gorba
chof Transkripcija prezimena poznatog kompozitora daje u engle
skom Tchikovsk, u holandskom Tsjaikowski a u maarskom Csaj
kovszki. Problemi su jo mnogo vei kada se u evropske jezike, pa
i srpskohratski , prenose npr. aapska ili kineska i mena.
U obinom pi sanju normalno se ne obeleavaju prozodijski ele
menti (i zuzev ponekad pri likom razgraniavanja npr. sh. gen. sing.
radnika od gen. pl. radnik u inae nejasnom kontekstu). Ali i ko
fonemskih segmenata inae fonemski ustrojeni pravopisi mogu da
propi u odstupanja od izgovora, npr. u cilju jasnijeg oznaavanja eti-
1 37
RKO BUGARSK
mologije i morologije (kao predsednik umesto pretsednik i l i ak pre
cednik, hemiski umesto hemiski i sl. ).
Usled fzike bli zi ne sagovorika, u govoru veliku ulogu i graju
modul acije glasa i tona, mi mika i gestovi . Pi sanje, kome je uskraena
pomo ovakvi h i zraajnih pomagala, zbog toga je uglavnom manje
lino ali i potpunije, probranije i preci znije. Ovo, udreno sa sveu
o veoj trajnosti napisanog, doprinosi oseanju da je ono vanije od
i zgovorenog - u stilu stare i zreke Verba volant, scripta manent: rei
lete, napi sano ostaje. A pi smo sa svoje strane raspolae i nekm mo
gunosti ma koj i ma u govoru nita ne odgovara, od upotrebe malih i
veliki h slova do i zbora i raspreda odreenih tipova slova, odnosno
grafkih jedinica i celina, ukljuujui i slobodnije upotreb i nterpunk
cije (koja i nae grubo odgovara i ntonaciji ).
Uz to nekim situacijama prirodno bolje odgovara govorni , . a
drugim pisani medijum: dijalog obi no ubedljivije deluje na
.
ul i ci nego
na hartiji , a flozofski traktat je bolje proitati nego odsluati . Zbog
svega toga smo ve u odeljku 3. 2. naglasili da je pismo neto vie
od proste i nesavrene reprodukcije govora u drugom medijumu. A
interdi scipli narna i straivanja poslednji h godina pinju da otkrivaju
dalekosene soioloke, kulturoloke, psi holoke i druge i mplikacije
i posledice pismenosti na drutvenom i individualnom planu. (U svetu
danas ivi ak milijarda nepi smenih ljudi, a Jugoslavija se ni kako ne
moe pohvali ti svoji m prosekom od bar 1 5 odsto nepi smenog odra
slog stanovni tva). Pri tome se jo uvek malo zna o modani m me
hani zmima koji omoguuju i regul i u vi zuelno kodiranje i dekodi ranje
jezikih poruka - same procese pisanja odnosno itanja.
Pojedi ni m aspektima pi sma bave se posebne di scipline epi
grafja (pisanje na kamenu, glini , drvetu i drugim tvrdi m podlogama),
paleografja (antiki i srednjovekovni rukopi si), diplomatika (pravni
i administrativni dokumenti ), kaligrafja (umetniko pi sanje), steno
grafja (brzo pisanje), kriptografja (tajna pisma) itd. Po izumu tam
parske tehnike pisani jezik se iri u razni m oblici ma tampe; i zbr i
organizacija grafkih sredstava u tampanom tekstu idu u domen ti
pografje, a runo pi sanje na maini je datilografja. Dananje teh-
1 38
UVOD U OPT LINGVISTIKU
nike proizvoenja, obraivanja i emitovanja pisanih tekstova elektron
ski m putem - npr. teletekst (prenos grafkih podataka iz jednog cen
tralnog izvora na televizij ski ekran), raunarski tampai ili telefaks
(dalji nski preslika tekstova) - otvaraju ranije nesluene mogunosti
vizuelne produkcije i prcepije jezika.
1 39
Drugi deo
GRAMATIKA
MOROLOGIJA
SITAKSA
LEKSIKOLOGIJA
SEMANTIKA
PRAG MATIKA
RASLOJAVAJE JEZIKA
9. Gramatika
9. 1 . Gramatki odnosi
Kako je ve ranije i stican (v. odeljke 1 .2. i 6. 2), jezik se na
rani m nivoima svoje strukture u sutini svod na jeinice neke vste
i kombinacije tih jedinica, tj . na svojevrstan inventar i na pravila
upravljanja tim inventarom, pri emu se veza izmeu zvuka i znaenja
ostvarje putem gramatike.
Re gamatka ima t glavna znaenja: l . deo strukture jezika,
tj . pravila kombinovanja jezkih jedinica - fonema u morfemama (o
koji ma u narednom pglavlju), morfema u reima, rei u reenicama
(gamatika u ovom smislu nalazi se u glavama ljudi , u obliku znanja
- vel i km delom nesvesnog - o tome koje su kombinacije mogue i
kakav je nji hov rezultat); 2. lingvistika disciplin, tj. nauka o gr
matici u prthodnom smislu; ona u svom uem i tradicionalnom zna
enju obuhvata morfologiju i sintksu, a u irm jo i fonologiju i
sematiku bar ukoliko je re o zakonitostima kombinovanja jedi
nica na ovi m razl iitim jezikm nivoi ma (ovava gramatika nalai
se u l i ngvi stikm opi sima pjedinih jezika); 3. knjiga u kojoj se opi
suju i l i propisuju pomenute kombinatome mogunosti nekog jezika,
i koja prema tome moe biti naune ili pak pedagoke namene. Ova
tri znaenja su pvezana, ali ih ipak ne treba brkati . (Uzgred da na
pomenemo da su na analogan nain viesmislene i rei fonetka, fo
nologija, morfologja, sintsa i semantka, dok se jedino na Jek-
1 43
KK BUAK
sikom stepenu razlikuje lekika kao deo jezika od leksikologje kao
dela lingvistike).
Strktura svakog jezika velikim delom je oreena grmatikim
odnosima koji u njoj pstoje. Dve glavne i najir vrste gramatikh
odnosa (o kojih svaka ima vie podvrsta) ine tzv. sintagmatsk i
paradigmatsk odnosi . Sintgatki onosi su odnosi izmeu jedi
nica zajedniki prsutnih u jednom i skau, koje obrauju niz. Para
digatki onosi su odnosi izmeu u jednom iskazu prisutnih i i z
njega odsutnih jedinica, koje obrauju skup. Termi n sintgatk i z
veden je od terina snta, koji oznaava ostvarnu kombinaciju
rei u nekom nizu, dok termin paradigatki ptie od terina pa
radiga, sa znaenjem skupa srodnih ri ili skupa gramatikih obli
ka neke rei . Sintagmatski onosi mogu se zami sliti kao lanac sai
njen od jedinica odreene vrste, dakle horizontalno, a paradigmatski
odnosi kao u jeziku pstojee alterative za svaku taku si ntagmat
skog lanca, dakle vertiklno.
Za ilustraciju, u reenici Moj prodrlivi pelikn prgutao je
veliku ribu sve rei stoje meusobno u si ntagmatskim odnosima, jer
njihovo nizanje obrazuje i ska. (Ovde, dodue, nije r o prostom
dodavanju jedne rei drugoj, jer t postoji vie slojeva sintagmatske
strktur; ovakve slojeve psmatraemo u odeljku 9.4. i u poglavlu
l l o sintaksi ). Meutim, svaka od rei u datoj reenici stoji u paa
digmatski m onosima sa drgim reima kojih u reenici nema, ali
koje bi po svojim gamatikim i leksiko-semantikm svojstvima mo
gle da stoje umesto nje, na istom mestu u iskau. Tako bismo umesto
moj na petku renice mogli imati npr. na, ovaj, jedn; umesto
prodrlivi npr. izgladnli, ponosni, glupi; umesto pelikn npr. maor
pas, aligator - i tako do kaja reenice, sa moguim zamenaa kod
svae rei . Rezultat ovih drgih ostvanja mogle bi biti renice kao
Na izglaneli maor pojeo je ogrmnu porciu, Ovaj ponosni pas
pojurio je mlu maku i sline.
Iz ovog primera vidi se zato su sintagmatski odnosi - onosi
prsustva u i skau, dok su paadigmatski odnosi - odnosi odsustva
iz i skaza (al i , naavno, prisustva u jeziku na kome je i skaz sastavljen) .
1 4
UVOD U OPT LINGVISTKU
Uopte uzev, moe se rei da sr strukture jezika ine dve uktene
ose: vertikalna osa selekcije, koja odreuje kakve jedi nice mogu biti
i zabrane u svakoj taki pri li kom obrazovanj a nekog i skaza, i hori
zontalna osa kombinacije, koja odreuje kako se i zabrane jedinice
mogu meusobno sl agati . Selekcija poiva na principu slinosti jedi
nica u jezikom si stemu, a kombinacij a na pri ncipu njihove blizine
u govornom procesu. Osa selekcije je onda paradigmatska, a osa kom
bi nacije je sintagmatska. (V. ematski prikaz i zbora iz skupova i ra
sporivanj a u niz na slici l 0).
sintagmatka osa (kombinacija)
A
DD D-
DD
D
Slka JO.
1 45
l 2 3 4
D
RNKO BUGAKI
Da damo jo neki primer, ukljuujui vie jezikih nivoa. Tri
rei u reenici Obrzovanje je skupo stoje u sintagmatskim odnosima
jedna sa drgom; ali prva od nji h, na primer, stoji u paradi gmatskim
odnosima sa i zvesnim reima van te reenice na koje nekom svojom
osobinom asocira: jedna linija asocijacije bila bi sa reima i zvedenim
od istog korena (kao obrzovati, obrazovni), drga sa reima koje
sadre isti nastavak (kao uenje, putovanje), trea sa reima i z iste
semantike sfere (kao nastava, kola ili opet uenje). Tu vidimo i da
je osnova izvedene rei si ntagmatski vezana sa nastavkom koji se
stvarno pojavljuje u njoj , a paradigmatski sa drugim nastavci ma koji
se mogu dodati toj osnovi (obrazov-a-nje prema obrazov-a-ti ili obr
zov-ni) ; tako se kod srpskohrvatskih imenica svaki put u iskazu javlja
odreena kombinacija osnove i padenog nastavka, ali se na neki
nain asoira cela paradigma (rat prema rt-a, rat-u itd. ). Isto naelo
vlada i u fonologiji : tri foneme u rei r-a-t meusobno su u sintag
matskom odnosu, ali svaka od nji h je u paradi gmatskom odnosu sa
drugim fonemama koje bi mogle da je zamen e u istom sintagmatskom
okviru, dajui nove rei sa novi m znaenjima - npr. r sa k (k-a-t),
a sa i (r-i-t), ili t sa k (r-a-k).
Gramatiki odnosi dolaze do izraaj a u sklopu raznih grama
tikih pojava, od kojih emo ovde pomenuti samo dve, kao najblie
temi koju trenutno razmatramo: gramatike kategorije i konstrukcije.
Sa formalnog stanovi ta, gramatika kategorija je sistem od naj
manje dva lana koji m se izraava neki gramatiki odnos - npr. rod,
broj , pade, lice, vreme itd. Kako jedan lan ne bi i nio si stem, pa
ni kategoriju, svaka od ovih kategorja obuhvata dva ili vie lanov.a
koji ine relevantnu opoziciju; tako se unutar kategorije roda suprot
stavljaju npr. muki , enski i srednji rod, unutar broj a npr. jednina i
mnoina, itd. Poto se u iskazi ma uvek bira izmeu ovih alternativa,
kategorija piva na osi selekcije i tako je paradi gmatske prirode.
Ako je jedan lan neke kategorije prsutan na jednom mestu u nekom
i skazu, drugi lanovi iste kategorije ne mogu stajati na istom mestu
istog iskaza. Jedna i menica moe da se pojavi ili u jednini ili u
mnoini, ali ne u oba broja i stovremeno, itd. A gramatika kon-
1 46
UVOD U OPT LINGVISTIKU
strukcija je kombinacija dveju ili vie rei izmeu koji h postoj i neka
gramatika veza. Nasuprot kategoriji , konstrukcija lei na osi kom
binacije i otuda je sintagmatske prirode: rei koje ulae u konstrukciju
u njoj su zajedno pri sutne. Razliite vrste sintagmatskih odnosa de
fniu razliite vrste konstrukcij a.
Uz sintagmatske i paradi gmatske odnose treba ovde da pome
nemo i funkcionalne odnose one i zmeu nekog elementa i vee
celine unutar koje on funkcionie, a koji h takoe ima razni h vrsta.
Za razliku od prethodno razmotrenih optih tipova gramatikih od
nosa, u koje su ulazile i stovrsne jedinice (fonema prema fonemi, re
prema rei i sl. ), ovde i mamo odnos dela prema celini (re prema
sintagmi, sintagma prema reenici i sl . ).
O gramatiki m kategorij ama, konstrukcijama i funkcijama bie
vi e rei u naredni m odelci ma i poglavlji ma. Na ovom mestu, poto
smo ve nekoli ko puta rekli da je gramatika si stem pravila za pove
zivanje jezikih jedinica, treba jo da ukaemo na to kako treba ra
zumeti sam pojam gramatikog pravila. U tradicionalnoj pedagokoj
gramatici , iji je cilj podizanje kulture govora i pisanja, pravi la se
najee shvataju kao prepruke za ispravno izraavanje. Tu se npr.
upozorava da je pravilno rei M vezi s tim, dok je M vezi toga nepra
vilno; pri tome se misli na to da je samo prethodni izra u skladu
sa normom kjievnog jezika, dok potonji , i ao veoma est u upo
trebi, odstupa od te norme. Ovo su, dakle, preskriptivna pravi la.
Meutim, za gramatiku kao naunu di sciplinu pravi l a su po
stupci kojima se jeziki elementi i strkture dovode u meusobnu
vezu u proesu proizvoenja iskaza; nju interesuje ceo raspon mo
gunosti koje doputa jezik si stem, a ne samo onaj i zbor iz tog
raspona koji se iz drutvenh razloga ocenjuje kao dobar i preporljiv,
pa ona operie deskriptivnim pravilima. U okvi ru ove koncepcije
obe malopre ilustrovane alterative su u skladu sa pravilima srpsko
hrvatske gramatike, prosto zato to su obe obilato potvrene u upo
trebi ovog jezika, dok bi bil o nemogue rei npr. M veza s to, M vezi
time i slino.
1 47
RKO BUGAKI
Otuda su oba ranije pomenuta izraza gramatina, tj . formirana
prma pravilima gramatike, a i zbor izmeu njih je pitanje sti li stike
i l i sociolingvi stike (u vezi s tim pripada knji evnom standardu i u
tom smislu se preporuuje, a u vezi toga je karakteri stino za admi
nistrativni stil ili niu jeziku kulturu, pa se negativno vrednuje). Na
suprot tome, u veza s to, u vezi time i nisu nikakvi i zrazi nego ne
gramatin nizovi koje ne predvia gramatiki si stem i koje ne bi
normalno i zgovorio nijedan predstavnik srpskohrvatskog jezika.
Ukatko, u lingvistici pravila nisu prpisi za drutveno prihvatlivo
izravanje, nego analitika i teorijska sredstva opisa i objanjenja
mogunosti koje pruaju jeziki sistemi. Zato re pravilo u ovoj knji zi
treba razumeti u ovom potonjem smislu.
9. 2. Gramatike kategorije
U najoptijem smislu, kategorizacia je proces organizovanja
ljudskog i skustva u opte pojmove imenovane jezikom. U gramatici
je to neki princip klasikacije jezikih jedinica raznih vrsta, pa se
gramatikom kategorijom moe smatrati bilo koji si stem ili klasa ele
menata koji obavljaju odreenu funkciju u nekom jeziku. U tradicio
nalnoj upotrebi, kategorije se prevashodno vezuju za grmtike obli
ke pojedinih vrsta rei, to znai da se one u naelu defniu foralno,
kao si stemi suprotstavljenih obl ika povezanih neki m gramatikm od
nosom, sa i zvesni m korelacijama na planu sadraj a - koje su, me
uti m, malo kad si stematske, a najee su samo pribline.
U ovom smislu su nosioci opzicija unutar kategorija po pravilu
gramatike morfeme flektivnog ili aglutinativnog tipa, neretko uz po
mo derivacionih pa i sintaksikh procesa; tako se npr. kategorijalna
pripadnost nekog oblika esto ne vidi i z njega samog, nego tek iz
njegovog slaganja sa drugim rei ma (kao to su l anovi ) ili odnosa
prema zamenicama. Neke kategorije su preteno imenikog, a druge
glago/skog karaktera. Imenike kategorije su rod, broj i pade; one
se javljaju kod imenica i zamenica, ali se u nekim jezicima, meu
kojima su i slovenski , prenose i na prideve, a broj - pa, na poseban
1 48
UVOD U OPT LIGVISTIKU
nain, i rod - i skazuju se jo i kod glagola; one zahvataju i gramatiki
l an u jezicima koji i maj u ovu vrstu rei .
Rod je u osnovi nain klasifkacije imenikih rei . U neki m
jezicima rod u razliitoj meri korelira sa plom ivih bia, pa se ra
zlikuje muki i enski, a esto i srednji rod. Kada je takva korelacij a
i zrazitija, govori se o prironom rodu; u naelu je takav sluaj u
engleskom, ali u ovom jeziku rod zapravo jedva i pstoji kao gra
matika kategorija, jer nije naznaen oblikom i menice nego se samo
pokazuje kroz zamenice he/she/it. Ako pmenute podudarosti ve
i nom nema, nego se i neivo proizvoljno klasifkuje kao muko, en
sko ili srednje, to je gramatiki rod. Ovo je veoma est sluaj ; tako
u francuskom, jeziku sa dva roda, i mamo npr. le livre ' knji ga' al i la
porte ' vrata' , sa lanom mukog odnosno enskog rda; u nemakom
je, recimo, kaika mukog roda, viljuka enskog a no srednjeg (der
L.f el, die Gabe/, das Messer). Slino je i u srpskohrvatskom, osim
to rod ovde nije oznaen l anom nego, uglavnom, oblikom i menice
- npr. i menice sa zavretkom na -a po pravilu su enskog roda. A
nekada, kao u afrikom jeziku svahili i u nekim amerikim i ndij an
ski m jezici ma, rod nema veze sa plom ivih bia, nego samo sa
opti m ali nesistematskim razlikovanjem ivog i neivog, pa ak i sa
veliinom ili oblikom stvari oznaenih i menicama.
Gramatika kategorija broja (koju ne treba meati sa brojevi ma
kao vrstom rei, i ako je s njima pvezana) odnosi se na koliinu bia
i l i stvari o koji ma se govori , i obuhvata jednnu (singular) i mnoinu
(plural). Neki jezici i maj u i dvojinu (dual), ree i trojinu ( trijal),
sa znaenjem 'dva' odnosno ' tri ' . Slovenaki je slovensku dvoji nu
sauvao mnogo bolje od srpskohrvatskog, gde ona preivlj ava samo
u ostacima (npr. jedan sin/dva, tri , etiri sinapet i vie sinova, gde
zaseban oblik pokriva raspon od dva do etiri ). Broj je oznaen na
stavcima kod i menica i gl agola (eta eta/etai etaju), a zamenice
preuzimaju broj odgovarajuih imenica (dete/ono tri, deca/ona tre).
Broj pdrazumeva razdvojivost i prebrojivost, pa se tie brojivih i me
nica (ovek, ptica, knjiga), ali stvari koje jezik tretira kontinualno i
zbirno oznaavaju se nebrojivim i menicama (vino, zlato, pesak). Uz
149
RNKO BUGARSKI
prve idu kvantitkatori (koliinske rei) kao jedn, dva i l i mnogi, a
uz druge rei kao mnogo ili mlo. Neke i menice doputaju obe mo
gunosti (edn hleb/mnogo hlebova/mnogo hleba) . Uopte uzev, ne
brojivo se moe uiniti brojivim ako se misli na razne vrste ili ome
ene koliine i menovanog (dva vina 'dve vrste ili ae vina' i slino) .
Pade pokazuje funkciju i menike rei i l i izraza u reeni ci, na
roito putem nastavaka na samoj i menici . Pored sintaksikih funkcija
kao to su subjekt i objekt, pade je povezan i sa nizom znaenja
koja se tiu osobina, koliine, pripadanja, mesta, pravca, vremena,
uzroka, porekla, ci lj a itd. Upravo zbog ovakve foralne i semantike
rasprenosti nije lako rei ta u kojem jeziku pripada kategoriji pa
dea, a ta nekoj drugoj kategoriji i l i konstrukciji . Indovropski jezici ,
naroito ako se anali zi raju - kao to je to najee bivalo - kroz
prizmu gramatike l atinskog, obino i maju do sedam padea; tako u
srpskohrvatskom razlikujemo nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vo
kativ, instrumental i lokativ. Sami oblici i menice esto ni su dovoljni
za prepoznavanje padea, pa se moraju posmatrati u iroj konstrukcij i :
sinovim je dativ u obratio se sinovima ali instrumental u posluio
se sinovima. (Pojava istog oblika u razliitim padenim i drugim zna
enjima zove se sinkretizam). Nomi nativ i akuzativ se zbg vee
samostalnosti nazivaju nezavisnim (upravnim), dok su ostali padei
zavisni (kosi) ; ovi drgi esto dol aze sa predlozi ma, obrazujui pre
dloko-padene veze. Pr<mena i menikih oblika po kategorijama zove
se deklinacija.
Meuti m, od svega ovoga vrlo je malo ostalo npr. u engleskom,
gde morfoloku padenu oznaku kod i menica nosi jo samo genitiv
(-s), a kod zamenica se mogu razli kovati padei subjekta i objekta
(lime 'jamene' , he/him ' on/njega' i sl . ); padena znaenj a gore ilu
strovanog tipa i zraavaju se predlozima i redom rei . Nasuprot tome,
fnskom se obino pripisuje ak petnaestak padea, ali su to zapravo
padena znaenja vi e nego sami i meniki obl i ci , jer je veinom re
o imenicama praeni m postpozicijama - gramatikim elementi ma
koji su ekvivalentni predlozima, samo to dolaze iza i menice.
Na prel azu ka glagolski m kategorij ama je lice, koje zahvata
zamenice i glagole. U jedni ni je ova kategorija nedvosmi sleno ori -
1 50
UVOD U OPT LINGVISTKU
jentisana prema elementima vanjezike stvarnosti : prvo lice - ono
koje govori, drugo - ono kome se govori , tre - ono koje ne ues
tvuje u razgovoru. U mnoini je stvar neto sloenija, jer je tu samo
kod treeg lica re, analogno, o mnoini nepri sutnih lica i l i mnoini
stvari . Prvo lice se ne odnosi na vie lica koja istovremeno govore
(osi m, izuzetno, kod horskog govorenja ili pevanj a: Ml stojimo po
stojano . . . ), nego na lice koje govori i jo neka lica, koja mogu da
ukljuuju ili i skljuuju ono kome se govori . Ova poj movno sasvim
jasna razl ika izmeu inkluzvne i ekskluzivne mnoi ne ipak se
veinom ne pravi u jezicima, pa zamenice tipa mi pokrivaju oba
znaenja, preputajui i spravno tumaenje kontekstu. Ali u neomela
nezijskom engleskom pidinu, na primer, ova razli ka, koja u samom
engleskom ne postoji , probila se iz domorodakog jezika u obliku
dveju zamenica za prvo lice mnoine: i nkluzivne jumi (od you + me)
'ja i ti (i drugi) ' , i ekskluzivne mie/a (od me + fellow) 'ja i drugi
( al i ne ti ) ' . A drgo lice moe da se odnosi samo na lica koji ma se
govori , ili da uz nji h ukljui i neka druga, odsutna lica.
Osim toga, neki jezici ne razlikuju intimno i utivo obraanje
(kao dananji engleski , sa jedinim oblikom you za drgo lice u oba
broja), dok drugi prave tavu razliku - birajui, za utivo obraanje
jednom licu, mnoinski obli k zamenice drugog ili treeg lica (sh. ti/V,
fr. tu/vous, nem. du/Sie) i sl . U neki m dalekoi stonim jezi ci ma (ko
rej skom, japanskom i dr. ) kategorija lica u funkcij i obraanja, uz pra
tee gramatike pjave, obuhvata iroku skalu izdiferenciranih mo
gunosti , zavisno od relativnog drutvenog statusa sagovorni ka.
Kontrasti u okvir kategorje lica prpadaju deiksi - iroj pojavi
direktnog upuivanja na uesnike, vreme i mesto govore situacije,
izvan koje se ne moe odrediti referencija rei kao ja, ti, on, ovaj,
taj, sad, ovde, evo, eno i sl .
Glagolske kategorije su vreme, vi d, nain i stanje; i zmeu njih
i ma dosta preklapanja, pa i h je esto teko razgraniiti . Vrme je
odnos izmeu glagolskih oblika i vremena radnje ili stanj a na koje
se odnose. U ovoj kategoriji obino se razli kuju sadanje, prolo i
budue vreme, esto sa dalji m podel ama unutar ovih, i bez potpune
1 5 1
RKO BUGASKI
korelacije sa protokom vanjezikog vremena; tako npr. gramatiki sa
danje vreme moe da oznai i prole i l i budue dogaaje, a oblici
za vreme uz to i zraavaju i nevremenska znaenj a, naroi to modalna
(v. nain malo nie) . Vremenski oblici glagol a u srpskohrvatskom su
prezent, imperfekt, aorist, perfekt, pluskvamperfekt i futur; upo
treba i mperfekta i aorista u savremenom jeziku je ograniena, a tzv.
futur II danas se najee smatra modalnim oblikom.
Pored ili umesto vremena, u mnogim jezicima postoji kategorij a
vida (apekta) , koja se odnosi na trajane, uestalost, svrenost gla
golske radnje i sl. U slovenskim jezici ma razlikuj u se nesvreni i
svreni vid, povezani sa podelom glagola na imperfektivne i per
fektivne (npr. sh. itati/pritati).
Kategorijom naina (mousa) i zraava se stav govornika pre
ma injeninom sadraju njegovog iskaza - kao konstatacij a (indi
kativ), zapovest (imperativ), elja, namera, neizvesnost (konjunk
tiv) , mogunost, pgodba (potencijal i l i kondicional) i dr.
Kategorijom stanja (glagolskog roa ili dijateze) obleava se
odnos izmeu subjekta i glagolom oznaene radnje, odnosno objekta
na kome se ona vri . Osnovna razlika ovde je i zmeu aktiva ( ' radno
stanje' ) i paiva ( ' trpno stanje' ) , pri emu objekt aktivne reenice
postaje subjekt pasivne (napravili su tetu/teta je napravlena). Neki
jezici , kao stargrk, imaju i medij ( ' srednje stanje' ), sa znaenjem
nevoljnog obavljanja radnje na subjektu (upor. sh. gl agole kao oseati,
bojati se) . Promena glagolski h oblika po kategorijama zove se konju
gacija.
Najzad, pridevi i pri lozi esto i spolj avaju formalno oznaenu
kategoriju stepena, iji lanovi (pozitiv, komparativ i superlativ -
poslednja dva se u mnogi m jezicima ne razlikuju) pokazuju meru
neke tako i skazane osobine. Ni ovde forma i znaenje nisu uvek us
klaeni : kod nas je npr. via kola zapravo nia od visoke kole, a
izvan direktnog poreenja (Bojana je staria od Ivane) staria ena
je mlaa od stare ene!
1 52
UVOD U OPT LINGVISTIKU
U ovom jeziku se kod nekih pri deva razlikuje jo neoreni
i oreni vid (zelen/zeleni, pametan/pametni); to je poseban sluaj
ire kategorije odreenosti, koja inae moe biti izraena i putem
l anova, zamenica, prideva i dr. - opkoraujui, kao i mnoge drge
kategorije, granicu i zmeu morfologije i sintakse. - Dodaj mo na kraju
da i sti jeziki oblik moe da i zraava vie kategorija i stovremeno;
npr. ita izraava broj Gedni nu), lice (tree), vreme (sadanje) i stanje
( aktiv) .
9.3. Gramatike vrste rei
U prethodnom odeljku naveli smo najpoznatije gramatike ka
tegorije, i tu smo ve videli da se i sta kategorija moe raliito i spo
lj avati u raznim jezicima. Tome treba dodati da svi jezici sveta nemaju
svaku od njih; tako i ma jezika (npr. kineski , j apanski , mala j ski , turski ,
mnogi indijanski jezici) koji ne prave gramatiku raliku u rodu, ili
broju, ili vremenu itd. , nego odgovarajue semantike sadraje
i zraavaju drgim sredstvi ma. S druge strane, u mnogim jezicima ima
i drukiji h kategorija, koje nisu zastupljene u indoevropski m jezicima
i koje izlaze iz okvira uobiajenih opi sa prema tradicionalnom obrascu
grko-l atinske gramatike.
Ve je reeno da se kategorije u naznaenom smislu vel i kim
delom vezuju za tradicionalnu kl asifkaciju rei na vrste - koj a, da
kako, ne odgovara u podjednakoj meri svim jezici ma. Ova podela
zasniva se na gramatiko-semantikim odlikama rei. U duhu evrop
ske gramatike rei se najpre mogu podeliti na promenljive i nepro
menljive vrste; prve dobijaju nastavke za graenje raliitih grama
tiki h obl ika (u sh. : i menice, zamenice, pridevi, brojevi , gl agoli), a
drge imaju samo po jedan oblik (u sh. : prilozi , predlozi , veznici,
uzvici, partikule) . Navedene podele, kao i br_jne potpdele unutar
pomenutih vrsta, vre se na osnovu uih karakteri stika u pogledu zna
enja, oblika i funkcije - najee uz meanje ovih kriterijuma.
Imenice su rei koji ma se i menuju ljudi, i votinje, stvari , mesta,
poj movi i dr. , pa se po znaenju mogu dalje deliti na vlastite, opte,
1 53
RKO BUGASKI
zbire, gradivne, mislene i sl. One su odreene i kategorij ama kao
to su rod, broj i pade, kao i sintaksikim funkcijama koje obavljaju
(subjekt, objekt, imenski deo predikata i dr. ). Pri tome semantike
klase kao ivo/neivo ili brojivo/nebrojivo imaju gramatikh posle
dica (upor. ovek koga sam video/lm koji sam video; listovi su opa
liie je opalo). tavi e, gramati ka odreuje ta je za koji jezik ivo
ili brojivo, pa nek jezici i neivo tretiraju kao ivo i obrnuto, a sh.
nametaj ili engl . friture je nebrojivo ali je nem. (ein) Mobe/ brojivo
- upravo kao to makaama, pantalonama ili vrati ma daju obl ike jed
nine ili mnoine.
Zamenice upuuju na lica, stvari ili osobine, nekada zamenju
jui imenice ili sluei kao pridevi uz njih, pa uz lice mogu ispoljavati
i nihove kategorije; dele se na line, upitne, odrine, odnosne, odre
ene, neodreene, pri svojne, pokazne i dr.
Pridevi opisuju razliite osobine onoga na to se odnose i me
nice uz koje stoje i ije kategorije preuzimaju, pa se po tome dele
na opisne, pri svojne, gradivne i dr. ; neki od njih uz to pokazuju razli ke
u stepenu i vidu. Po poloaju mogu da budu i spred imenice koju
odreuju (kao u slovenskim i germanskm jezici ma) ili iza nje (ee
u romanski m jezicima). Razlikuju se jo atributivna i predikativna
upotreba, uz izvesna ogranienja u potonjem sluaju: uz ista kua
ide kua je ista, ali uz ista srea ne ide srea je ista!
Brojevi pokazuju koliko i ma neega ili u kakvom se to reda
sledu nalazi , pa se dele na glavne, rdne i zbirne; uestvuju u ime
nikim kategorijama, a mogu se pisati i brojkama (tri ili 3, trei ili
3. ).
Glagoli oznaavaju radnje, stanja i l i zbivanj a, imaju kategorije
kao to su vreme, vid, nain i dr. , sintaksiki funkcioniu u predikatu
kao reeniko jezgro oko koga se okupljaju i meniki i zrazi, a po raz
nim meri lima dele se na: dinamike i statike; trajne, svrene i
uestale; pravilne i nepravilne; glavne i pomone; prlazne, ne
prelazne i povratne; uz to se razlikuju lini i bezlini glagolski obli
ci ; itd. Postoje i rei koje su oblikom i znaenjem sline glagolima
1 54
UVOD U OPT LINGVISTKU
ali su sa sintaksikog stanovi ta i menice (glagolske i menice i l i ge
rundi: itanje), pridevi (glagolski pridevi i l i participi: itao, itan)
ili prilozi (glagolski pri lozi : itajui, itavi).
Prilozi su posebno heterogena vrsta rei koje najee blie
odreuju glagole, prideve, drge priloge pa i cele reenice, u pogledu
naina, mesta, vremena, koliine, uzroka itd. Oni za nain i koliinu
mogu se stepenovati , a posebnu klasu priloga ine intenztkatori
(kao veoma, strano, izuzetno), kojima se izraava vi soka mera onoga
o emu je re.
Prdlozi stoje i spred i menikih rei, odreujui odnose - u po
gledu prstora, vremena, uzroka, pravca, ci lja, pripadanja itd. - u koje
one stupaju sa drgim takvi m reima u reenici . Po funkciji su im
sline potpozicije, koje u neki m jezicima (maarski , japanski ) dolaze
iza i menica.
Veznici povezuju pojedine rei, sintagme ili reenice, i to u
odnosu sintaksike nezavisnosti ili paratake (npr. i, ili, a, ali) ili
pak zavi snosti ili hipotake (npr. jer ako, kada), delei se prema
tome na nezavisne i zavisne, sa raznim pridrenim znaenj i ma.
Dve srazmemo marginalne vrste rei su uzvici, koji i zraavaju
l i na oseanja i raspoloenja, obino nemaju predmetno znaenje i
ne ul aze u sintaksike odnose sa drugim vrstama rei ; i partikule,
manje jedinice sa gramatikom funkcijom koje se teko uklapaju u
izloenu klasifkaciju (kao upitna reca li i odrina ne, ili engl. to i
nem. zu uz infnitiv glagola).
Neki jezici, videli smo, i maju i lan kao posebnu vrstu rei za
i zraavanje kategorije odreenosti ; on moe da stoji ispred i menice
(npr. francuski, nemaki, engleski) ili iza nje (npr. makedonski , bu
garski , vedski), pri emu je u neki m jezicima nepromenlji v dok u
drugim ima i meniku promenu.
Po svojoj unutranjoj strukturi rei se unutar pjedi nih vrsta
dele na ue grup, dok izmeu tih vrsta neretko dolazi do prekl apanja
utoliko to isti oblik moe da i ma razliite funkcije (koji kao upitna
ili odnosna zamenica, kada kao pri log ili veznik, engl . walk kao glagol
1 55
RNKO BUGASKI
' hodati ' i kao imenica ' etnja' i sl . ). A u neki m jezicima ovakve podele
su toliko uslovne da se ak moe govoriti , na pri mer, o kategoriji
vremena kod imenica: u jeziku kalifomijskih Indij anaca Hupa re koj a
oznaava kuu i ma razliite oblike zavisno od toga da li se govori
o kui koja sada pstoji , koj a je ranije postojala ili koja e tek po
stojati - otprilike kao kad bi se kod nas menj alo ku kui/o je, kuie!
(Ovako i zraeno gramatiko vreme treba, dakako, i ovde razl ikovati
od odnosa u vanjezikom vremenu; u suprotnom bi se moglo rei da
je npr. zarunica futur, supruga prezent, udovica perfekt, < baka plu
skvamperfekt ! ).
Promenljive rei vei nom pripadaju otvorenim klasaa, onima
kojima se mogu dodavati nove jedinice (nove rei koje ulaze u jezik),
a nepromenljive su l anovi zatvorenih klaa, gde to nije sluaj . (Npr.
broj pred loga ili veznika u jednom jeziku je sinhronij ski stal an, i takve
rei - za razliku od imeni ca, a u manjoj meri i glagola i prideva -
ne mogu se unositi u jezik na temelju novonastale potrebe ili neijeg
trenutnog stvaralakog nadahnua). U otvoreni m klasama nalazimo
uglavnom leksike ili sadrajne rei , ije znaenje je srazmerno j asno
i izvan konteksta (kao deak, trati, plav), a u zatvorenim gramatike
ili funkcijske rei, ije je samostalno znaenje esto tee utvrditi, i
kod kojih je izrazitij a gramatika funkcija (kao koji, o, li). (Upor. i
razlikovanje leksikog i gramatikog znaenja u ode ljku 1 3. 1 ). Broj
gramatikih rei u reniku svakog jezika je neuporedivo manji od
broja leksikih rei , ali je njihova uestalost u tekstovima uvek znatno
vea; kao gramatiko jezgro renika, one su po pravi lu domaeg po
rekla, i dijahronij ski su stabil nije jer l ake odolevaju promenama.
A uopte uzev, gramatika i leksika su dva komplementarna
podruj a jezike strukture; u sutini , gramatici pri pada ono to jedan
jezik mor da izrazi , a leksici ono to on moe izraziti . (Ovakva podela
odraava se i u vrsti obavetenj a koj a sadre gramatike i renici, u
smislu knjiga u kojima je neki jezik opi san). P tome se jezici mogu
znatno razlikovati u pogledu kategorij a koje su za nj ih obavezne. U
reenici Napisao sam pismo prijatelu glagol ski m vidom je i zraena
dovrenost radnje pisanj a, a pol pri maoca takoe je nuno naznaen,
1 56
UVOD U OP1 LINGVISTIKU
jer se u srpskohrvatskom mora birati i zmeu rei prijatel i priatelji
ca. U odgovarajuoj engleskoj reenici , meutim, ne moramo se iz
j asniti u pogledu dovrenosti pisma niti pola primaoca - ali se zato
moramo opredeli ti za jednu di stinkciju prema kojoj je srpskohrvatska
gramatika neutralna: za jedan ili drgi gramatiki lan, i time za odr
enost ili neodreenost pisma odnosno prijatelj a.
Sl ino ovome, opisujui scenu u kojoj bismo mi rekli kamen
pad, neki jezici bi morali da se odrede prema rodu, broju i l i odre
enosti kamena, odnosno vremenu ili vidu padanja, ili pak prema
mestu dogaaja (blie govorniku, sagovoriku ili nekom treem licu)
ili izvoru obavetenj a (govornik vidi to o emu izvetava, ili je samo
uo o tome, ili zakljuio da se moralo desiti ). Neki drugi jezici mogli
bi da prou manje-vie bz svega toga; a Indijanac Nutka ne bi ni
analizirao takav dogaaj u dva odelita pojma, ' kamen' i ' pad' , nego
bi ga izrazio sintetiki - priblino kao kad bi se u srpskohrvatskom
moglo rei nizkamenl.
No iz ovoga ne treba zakljuiti da su neki jezici nuno bgatiji
ili siromaniji od drugih u srazmeri sa brojem ili vrstom obaveznih
kategorija. Gramatika propisuje ta je nei zbeno, ali je za jezik kao
celinu vano ta je sve mogue - a svaki jezik e ono to ne kae
gramatiki rei , ako ustreba, leksiki . Gramatika je prinudna i uopte
na jer namee dos ledne izbore izmeu malog brja alterativa, a lek
sika prua vie slobode i znatno je specinia. Nai glagoli ne mogu
istovremeno da budu malo u prezentu, malo u perfektu a malo u
futuru, ali mi moemo za nekoga da kaemo da nije ni sitan ni krupan,
ili da ima sivo-smee-zelene oi . U grubm preenju sa moguno
sti ma prevoza u vel i kom gradu, gramatika je kao vonja podzemnom
eleznicom, jedni m uhodani m i uveliko pri nudnim mehanizmom, dok
je leksika slinija vonji automobilom, koja omoguuje obi l aske, pro
mene pravca i uopte slobdnije pnaanje pri stizanju do i stog odre
dita.
Leksika svedoi o stvarima o kojima govore lanovi neke jezike
zajednice, ali nam grmatika otkriva kako oni te stvari vide i kako
o njim govore. Rei dolaze i prolaze sa ti m stvarima, ali nji h nad-
1 57
RKO BUGASK
ivljava princip formalne organizacije koji im bar delimino namee
svoju sopstvenu strkturu. Zahvaljujui svojoj gramatici engleski osta
je germanski jezik, iako je danas moda i vie od polovine njegovih
rei rmanskog porekla; a lingvistiki identitet albanskog istrajava
uprkos injenici da je ovaj jezik svoju leksiku veinom pozajmio iz
grkih, latinskih, turskih i slovenskh izvora. Ako je leksika telo je
zika, gramatika je njegova dua.
9.4. Pri stupi prouavanju gramatike
Prouavanj u gramatikog ustrojstva jezika moe se prii na
vie naina, zavi sno od predmeta posebnog i nteresovanj a pojedi nih
gramatikih kol a i metodologije l i ngvistikog opi sa kojom raspo
l au. Tadicionalna gramatika uglavnom se bavi l a i spi tivanjem
sastava i obl i ka rei , nj i hovom podelom na vrste s obzi rom na ka
tegorije koj e izraavaju i sl ubu u reeni ci , te anal i zom i klasi f
kacijom reenica preteno sa stanovita znaenja. Sa promenlj i vi m
uspehom je prenosi l a u druge jezike kategorije i obrasce poznate
iz grke i l ati nske gramatike, esto se zasnivala na j ezikoj grai
iz dela priznati h pi saca i bi l a je uveliko pedagoki usmerena. kol
ska gramati ka irom sveta do danas se uglavnom zadrala u ovi m
okviri ma.
Moderiji pristupi pocmJU strukturalnom gramatikom, koja
u naelu polazi od forme a ne od znaenja, nastojei da prouavanjem
karaktera i raspodele jezikih jedinica, kao i segmentovanjem i kla
sifkovanjem jezikih konstrukcija, otkrije i opie strkture i sisteme
koji postoje u razliitim jezicima. Svoji m deskriptivnim pristupom
analizi plana izraza, ukljuujui tu i govoru realizacij u jezika, ona
je unapredi l a formalne metode lingvi stikih istraivanj a, ali joj je naj
veim delom izmakao plan sadraja. Donekle komplementara ovom
pri stupu i esto s njim kombinovana je funkcionalna gramatika, koj a
tei da jezike elemente osvetli sa stanovi ta njihovih gramatikih
funkcija, posebno na podrju sintakse. Meu noviji m pravci ma naj
veeg uticaj a imal a je transformaciono-generativna gramatika, koja
1 58
UVOD U OPT LINGVISTKU
za razliku od raniji h pristupa ne polazi od analize ve gotovi h reenica
nego se interesuje upravo za prcese njihovog formiranja i transfor
misanja. Opriui si stemom eksplicitnih formalnih pravi la, ona eli
da i zgradi jednu koherentnu optu teoriju jezike strukture na svim
njenim nivoima, koja bi mogla da opi e i objasni jeziko znanje koje
poseduje svaki govorik.
Neke ideje i postupi u okvir pomenutih pri stupa gramatikoj
analizi bie prikazani - dakako, u sasvim elementarom obliku - u
pogl avlju l l o sintaksi , zato to je sintaksa, kao nivo na kome je
kombinatorika jezikih jedinica naji zraitija i naj slobodnij a, u izve
snom smislu sredi nji deo gramatike. Ovde emo samo, u svrhu pet
ne i l ustracije, da ukratko razmotrimo tri osnovna i veoma uoptena
modela gramatike strkture. Model je prikaz nekog predmeta i l i neke
poj ave, ija je svrha da predstavi obelej a onoga to se modelira. U
obinom jeziku modelom aviona nazivamo predmet koji nij e pravi
avion, ali koji u mnogostruko umanjenom obliku prikazuje njegov
i zgled, njegove glavne delove, proporcije, svoj stva i sl .
U nauci se modeli ma pribegava naroito onda kada se prouava
na poj ava ne moe neposredno posmatrati , pa se njena pznata svoj
stva ematskim putem prikazuju tako to se elementi ispitivanog pre
s/ikavaju u model koj i simulira karakteri stike te pojave, ne bi li se
njena prava priroda makar i tako posrednim putem bolje razumela.
Poto se jezik kao apstraktan si stem ne moe videti , niti se moe
otvaranjem lobanje ili na neki drugi nain gledati ta se upravo deava
u gl avi oveka dok govori , o karakteru jezika i govora moe se samo
zakljuivati na osnovu
"
dokaznog materij al a
"
u vidu ulima dostupnih
proizvoda ovekove jezike sposobnosti , kao to su rei i reenice.
Sam proizvodni mehanizam ostaje skriven, ali se zato u lingvi stici
obi l ato kori ste razlii ti modeli u cilju otkrivanja i objanjenja poje
dinih obeleja strukture ili funkcioni sanja jezika.
Sl uei se poj mom modela u izloenom smislu, uzmimo da tre
ba neto da kaemo o strukturi reenice Gladna maka juri malog
mia Prvo i najosnovnije zapaanje jeste da ova reenica sadri pet
1 59
RNKO BUGASKI
rei koje se niu jedna za drugom navedenim redom; ovaj nalaz pred
stavljamo ovako:
5
Gladna maka juri malog mi a
Ovakav, najprostiji mogui model gramatike strukture, koji govori
o nizanju rei i ni o emu vie, pa je otuda sasvim u okviru
"
jezike
sposobnosti " i manje
"
inteligentnog
"
raunara, nazvaemo linearnim
modelom.
Ali mi dobro znamo da se gramatika, pa ni sintaksika struk
tura ni izdaleka ne iscrpljuje time to se na prvu re nadovezuje druga,
na drugu trea itd. Ako ni ta drugo, odmah nam je j asno da naa
reenica sadri i manje sintagmatske cel ine: gladna maka, juri malog
mia, malog mia. Iz ovog sledi da, iako je lineari rzmak izmeu
svake dve rei isti , strukturi razmak nije uvek isti, jer dok je npr.
malog mia jedna celina, juri mlog nije takva celina. A ovo opet
znai da se na i sto horizontalnu di menziju nadograuje i jedna ver
tikalna, hijerarhijska di menzija, i to u vie nivoa. Ovo bi se moglo
grafk predstaviti na razne naine, ukljuujui i upotrebu obinih
zagrada: ((gladn maka) (uri (malog mia))); radi jasnoe, po
sluiemo se prikazom na slici l l .
gladna maka jui malog mia
Slika l l .
Ovaj model nazvaemo strukturnim, jer u jeziku struktura podrazu
meva ne samo nizove elemenata nego i odnose i zmeu njih. Lako je
1 60
UVOD U OPT LINGVISTIKU
videti da je ovakav model monij i od prethodnog: on sadri oba
vetenje o lineaom redosledu koje prua i prethodni , ali za razliku
od ovog sadri i dodatno obavetenje o hijerarhijskm odnosi ma tako
ul ananih elemenata. On, nai me, pkazuje da se pojedine rei najpre
grpiu na jednom nivou, da bi ptom funkcioni sale kao celine na
sledeem viem nivou, sve dok se ne stigne do najvi eg, reeninog
ni voa. To bi bio prikaz pravca konstrui sanja reenice, odozdo nagore.
A analiza tako konstruisane reenice, polazei od reenine celine i
zavravajui se na nvou pojedinanih rei , pdrazumeva, dakako, obr
nut pravac, odozgo nadoJe.
Nasuprot kraj nje pri mi tivnom linearnom modelu, koji ni u naj
elementarijoj meri ne moe da pretenduje da bude nekakva slika
naeg gramatikog znanja, strukturi model na neki nain prikazuje
vaan deo tog znanja, jer u njemu naznaeni hijerarhij ski odnosi,
udreni sa lineari m nizanjem, uistinu govore neto znaajno o tome
kako mi proizvodimo i tumaimo reenice. Takva viestepna orga
ni zacija, pri kojoj jedinice nieg reda svojim kombinaciama obrazuju
jedinice vieg reda, jedan je od temeljni h formalnih principa na koji ma
poivaju strktura i funkcionisanje jezika. A kako smo malopre reki ,
ova vrsta kombinatorike najpotpunije je zastupljena upravo na sin
taksikom planu. Sa manje i l i vie eksplicitnosti i formalne i zgraeno
sti, tradicionalni i strukturali stiko-funkcionali stiki pri stupi analizi
reenice uglavnom su ostajali u okviri ma ovog modela. Suoeni sa
naom reenicom, oni bi istakli kategorijalnu pripadnost i oblike pro
mene u njoj zastupljenih rei, i l i njenu slojevitu strkturu, i l i funkcije
subjekta, predikata, objekta i atrbuta - najee sve to u nekoj kom
binaciji , ali sa razliitim tei tima.
Meuti m, ima jo neto to mi o ovoj reenici znamo, a to
dosad nije pomenuto; to je da je ona povezana, formom kao i znae
njem, sa nizom srodnih reenica Gladna maka ne juri malog mia,
Ko juri malog mia?, Koga juri gladna maka? i dr. (Mi ovde ne
bismo kao alternativu upotrebili pasivni obli k Mali mi je juren od
gladne make, ali ipak znamo da bi on i zgledao upravo ovako; u
mnogim jezicima i to bi ilo glatko). Postojanje ovakvih odnosa nije
1 6 1
RNKO BUGARSKI
ni ranije bilo nikakva tajna, pa i deca u kolama odvajkada ue kako
da od potvrdne reenice naprave odrinu ili upitnu, od aktivne pasivnu
i sl . ; ali zbog odsustva odgovarajueg poj movno-metodolokog apa
rata odnosi izmeu reenica doskora su se mahom samo podraume
vati a ree su izriito razmatrani , jer su izlazili iz okvira postojeih
reeninih modela.
Tek u okrilju transformaciono-generativne gramati ke, ije je te
melje poev od 1 957. godi ne postavio ameriki lingvist Noam om
ski , primenjujui u analizi strukture prirodnog jezika i neke matema
tike pojmove i postupke, mogao je da bude izgraen jedan novi i
bitno drukiji model , koji nudi si stem eksplicitnih formalnih pravi l a
za izvoenje veeg broja gramatiki povezanih reenica iz istog os
novnog niza apstrktnih simbola. Ovaj transformacioni model , za
razliku od statike prirode prethodnih dvaju, izrazito je dinamiki; od
drgog model a - za koji smo videli da je nadmoan prom - on je
moniji na i sti nain: pra sva obavetenj a kao i on, ali uz nji h i
jo neto drugo a veoma vano. Utoliko transformacioni model uklju
uje strkturi model kao jednu od svoje dve gl avne komponente,
dodajui mu transformacionu komponentu kao drugu. Njega bi ovde
bilo tee grafki predstaviti ; moemo da ga zami sl i mo kao onaj na
slici l l ali sa dodatni m mehanizmima koji u njegov domen uvode i
pomenute srodne reenice. (Vi e u odeljku 1 1 .4 )
Moeliranje jezke strukture daas je jedan od irko ko-
rienih pstupaka u gramatikim opisima i lingvistikoj teoriji uopte.
\
Takvi modeli obino potiu iz matematike, logike i teorije inforaija,
a primenjuju se u raznim oblatima lingvistike. Cilj formalizacije lin
gvistikih opi sa nije da prrodni jezik prdstavi kao kakav matematiko
-logiki ili kibmetik si stem, nego da izotravanjem analitike meto
dologije doprinese boljem poznavaju njegovih osobnosti. Na rameu
ovih di sci plina izrale su matematika i statistika lingvstika, koje
istrauju mogunosti apstraktnog modeliranj a i kvanti tativnog iskazi
vanj a jezikih strktura i proesa. Mainska ispomo u ovakvim po
slovi ma ini domen raunarske lingvstike, kojoj uz ostalo pripadaju
sredstva elektronske komunikacije - prgramski jezici kao FOR
TRA, KOBOL ili i _ kod nas sve popul ariji BEJSIK.
1 62
l O. Morologija
l 0. 1 . Moreme
Morfologja se bavi strukturom, oblicima i graenjem rei . Pro
uavajui gramatike poj ave i procese unutar rei , ona se dopunjuje
sa sintaksom, iji su predmet kombinacije rei u konstrkcij ama, i
leksikologijom, koja re posmatra kao jedinicu renika. Moe se po
deliti na tektivnu morfologiju, vezanu za oblike promene u okvir
pojedinih vrsta rei kao i zra gramatikih kategorij a, i tvorbenu (lek
siku, derivacionu) morfologiju, koja prouava proese graenja lek
sikih jedinica.
Osnovna jedinica na morfolokom nivou jeste morfema -_n_
_ana jecilicajezike strukture koja ima samostalno znaenj<: i l i gra
lku funkcij t. Za razliku od foneme, koj a, nemajui sopstvenog
znaenja, funkcionie samo kao jedinica plana izraa, morfema ima
i i zraz i sadraj , pa je prema tome punopravan jeziki znak (tj . spj
oznaenog i oznaitelja u smislu odeljka 6. 1 ) . Kako je i re znak u
i stom ovom smislu, treba najpre razjasniti odnos izmeu rei i mor
feme. A taj odnos je takav da jedna re moe da sadri samo jednu
moremu (lav, na, pod, krov, mir) ili pak vie morfema plav-o-kos,
na-sip, pot-krv-Ie, mir- o-lub-iv). Re ne moe da sadri manje od
jedne morfeme, jer je morfema po defniciji najmanja jedinica takve
vrste. Re i morfema su pdudare jedinice kada re ima samo jednu
morfemu, a nisu pdudare kada re u svom sastavu obuhvata dve
ili vie morfema. Neto vie o morfolokoj strukturi rei rei emo
u narednom odeljku; upor. i analizu rei miolovka i drge pri mere
u odeljku 6. 2, gde jo nismo koristili termin morem.
1 63
RNKO BUGARSKI
Prema izloenom odnosu, u nekoj datoj reenici ili veem tekstu .
obino e biti vie morfema nego rei. Tako u reenici Sanja peva
uspavanku imamo tri rei ali sedam morfema (Sana pev-a u-spav
-an-ku). Meuti m, u odgovarajuem jeziku kao celini ovaj brojani
odnos bie obrut, jer mnoge morfeme uestvuju u graenju velikog
broja rei : npr. rd u radnik, radniki, radionica, uraditi, obraditi, pre
rada itd. , pre- u prepisati, precrtati, preslikati, prerditi itd. , -sto u
dominstvo, umarstvo, lekarstvo, runarstvo itd. , -a u kova, cr
ta, eta, igra, pliva itd. Poto se svaka morfema rauna kao jedna
jedinica u morfemskom inventaru jezika, bez obzira na broj razliitih
rei koje se njenom pomou grade, ispada da u celom jeziku rei
ima vie nego morfema. Broj morfema u nekom jeziku, iako u prn
cipu konaan, iz raznih razloga se ne moe tano odredi ti u bi lo kojem
trenutku, ali se u moderim jezicima mer hiljadama - pri emu se
njihovim kombi nacijama dobij a znatno vei broj rei . (O neodreeno
sti ovih proena bie rei i u vezi s reima, u odeljku 1 2. 1 ) .
to se tie duine samih morfema, tj . broja fonema odnosno
grafema koje i h izraavaju, i tu postoji pri lian raspon - od jedne
foneme/grafeme ( i, o, u) do vie nji h, ali opet sa teko utvrdivom
gorjom granicom (vino, karkter). A rei podjednake duine mogu
da sadre jednu ili vie morfema; upor. muteria Gedna morfema) i
nestrpliv (tri morfeme: ne-strp-liv) . Odl uujui kriterijum za mor
femu nije, dakle, duina nego celovitost,
_
tj . injenica da se ona ne
moe deliti na manje jedinice i ste vrste: muterija ili karakter su rei
morfoloki podjednako nedeljive kao i rei a ili i, dok je re nestrpliv,
kako smo upravo videli , deljiva. Granini sluaj izraavanj a jedne
morfeme jednom fonemom ipak je izuzetan, pa je normalno da dve
ili vie fonema u nizu i zraavaju jednu morfemu (n, kod, lula, sunce,
guter sloboda itd. ).
Budui izraene fonemama, morfeme imaju svoj fonoloki ob
li k. Ko nekih je ovaj oblik stalan, dok kod drgih varira zavisno od
glasovnog konteksta (to je redi sluaj). Tako morfeme oko, plav, pre
ili -liv imaju uvek i sti oblik, dok morfema raz- ima vi estruku rea
li zaciju u zavi snosti od prirode foneme koja sledi (upr. rz-men-i-
1 64
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
-tilras-ter-a- ti/ra-ist-i- tilr-dilit-a-ti). A u engleskom npr. obe
moreme u rei loudly ' glasno' , lo ud i -ly, i maju stal an obli k, ali i sta
morfema -ed sa znaenjem prolog vremena reali zuje se troj ako prema
prirodi prethodne foneme, tj . poslednje u osnovi rei - kao /t u wal
ked ' hodao' , kao /d/ u lived ' iveo' , a kao /id/ u shouted ' vikao' .
. - Kao jedinica jezikog si stema, morfema je apstraktnog karak
tera, a iena konkretna govorna reali zacija - tj . njen fonoloki i zraz
- jeste morf ; razl i i ta kontekstualno uslovljena ostvarenj a i ste mor
feme, kao u pri meri ma sh. rz- i engl . -ed, zovu se alomor (po
analogij i sa terminolokim ni zomfonema -fon - alofon). Za sluajeve
kada su ovakvi m fonoloki m varij antama na granicama morfema pri
drene gramatike razlike nekada se u lingvi stiki m opi si ma kori sti
termin morfofonema. Tako se varijacije u nizu obli ka junak - junae
- junaci mogu opi sati postul i ranjem apstraktne morfofonemske jedi
ni ce K na kraju osnove (unaK), koja se u razliiti m fonolokim kon
tekstima ostvaruje kao l, // i l i /e/ - uestvujui tako u formalnom
razli kovanju nomi nativa jedni ne, vokativa jednine i nomi nativa/voka
tiva mnoine.
Iako se morfeme izraavaju putem fonema, ove dve vrste jedinica
se bitno razlikuju: kako smo ve videli, foneme nemaju samostalnog
znaenja nego slue za izraavaje i meusobno ralikovanje morfema,
koje u principu imaju takvo znaenje (iako je kod neki h morfema od
njega izrazitija gramatika funkcija). Da bi se izbegli mogui nespora
zumi oko nivoa o kojem je re, u lingvistikoj aalizi se p potrbi
koriste raliite vrste zagrada. Z raliku o fonetskh i fonemski h vred
nosti , za koje ve znamo da se uokvirju uglastim odnosno kosi m za
gradama, moremske vrednosti stavljaju se u vitiaste zagrade, u kojima
se morfeme piu mali m a morfofoneme velikim slovi ma. Tako bismo
mogli da ralikujemo glas [k] , fonemu l, morfemu {k} - krai oblik
predloga k- i malopre navedenu morfofonemu {K}. Poto u daljem
tekstu biti jasno o koji m jedi nicama govorimo, m emo ove zagrade
radi jednostavnosti izostavljati .
Iz ve dati h pri mera vidi se da sve morfeme nisu i ste vrste.
Osnovna podela morfema jeste na slobdne i vezane. Slobodne su
1 65
RKO BUGASKI
one koje mogu da stoje samostalno (kao na, kod, sunce, Sanja, rad
iz rad-nik, krv iz pot-krov- Ie, korak iz ras-korak). Vezane su one
koje ne mogu da se upotrebljavaju samostalno, nego samo u kombi
naciji sa drugim morfemama u sastavu rei (kao -nik iz rd-nik, -Ije
iz pot-krv-Ije, rs- /tj . raz-/ iz ras-kork, -o- i - iv iz mir-o-lub-iv;
nain vezivanj a ovih morfema vidi se iz crtica ispred, iza ili oko
nj ih). Slobodne morfeme su ekvivalentne prostim (tj . jednomorfem
skim) reima: oko, rad, ovek itd. jednovremeno su morfeme i rei .
Vezane morfeme ne mogu da funkcioni u kao rei, ali one uestvuju
u graenju rei ili njihovih gramatikih oblika. (Vi e o ovim proce
sima u narednim odeljcima) .
Sa ovom podelom se preseca, bz potpunog podudaranja, podela
na leksike morfeme, sa izrazitim leksiki m znaenjem, i gramatike
morfeme, kod koji h pretee gramatika funkcija. Veina morfema koje
sadre dati primeri je leksikog karaktera, ali npr. -ti iz rz-men-i-ti
ili -o- iz mir-o-lub-iv, kao i -a iz pev-a, spadaju u gramatike mor
feme. Slobodne morfeme po pravi lu su leksike (i ako npr. li i ma gra
matiku funkciju), dok vezane morfeme mogu da budu leksike ili
gramatike. Ili , iz drgog pravca: leksike morfeme su slobodne i l i
vezane, a gramatike su najee vezane. Razlikovanje leksikih i gra
matiki h morfema ipak je samo uslovno, upravo kao i kod ogova
rajuih vrsta znaenja (o emu u odeljku 1 3. 1 ) .
Kako se utvruje ta je u nekom jeziku ili nekoj rei morfema,
a ta nije? Kod slobodnih morfema to je l ako, jer im sama njihova
sloboda garantuje status morfema a, videli smo, i rei . Ali problemi
se javljaju kod vezanih morfema, odnosno kod analize vi emorfem
skih rei , gde postupak izdvajanja najmanji h jedi nica sa znaenjem
ili gramatikom funkcijom, i to bez ostatka, ne daje uvek jasne re
zultate.
Raz- je nesumnjivo morfema (iako sa nijansiranom skalom zna
enja) u reima kao razvezati, rzvejati, rzmaknuti, razveseliti, kod
kojih se mogu uoiti raliiti znaenjski odnosi ovog elementa prema
osnovama koji ma se dodaje, a koje u jeziku funkcioniu ; bz njega
(vezati, vejati, maknuti, veseliti). Slino je i kod razreiti, i ako se ne
1 66
t

# pW
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
vi di j asno u emu se ova re po znaenj u razl i kuje od same osnove
reiti. Ali ve kod razobliiti, premda raz- tu i zgleda u redu, pri
meujemo da ne pstoj i osnova obliiti, dok je kod razbiti veza iz
meu raz- i biti jo sumnj ivija. Sa ovog stanovi ta problematina re
razliit upuuje nas i na raznolik - re koja se, dakako, ne deli na
raz- i nalik nego na razno- i lik. Re razrk ne moe se deli ti zbog
potencij alnog drugog elementa rok (takva morfema i nae postoj i u
jeziku, ali ne u ovakvom sklopu) - mada bi znaenje asocirano sa
raz- samo po sebi doputalo takvu podel u. U nekima od dati h pri mera
daj u se naslutiti semantike i eti moloke veze, ali nedovolj ne za ne
dvosmi slenu sinhronijsku morfoloku anal i zu. Najzad, neke rei mogu
sluaj no da poinju i stim ni zom fonema, koj i u njima i pak ne ini
morfemu: razum je samo prividno delji vo, a razuman nije sastavljeno
od raz- i uman nego od rzum i -an (o emu svedoi znaenj e ovih
rei ).
Uporedljive rezultae dalo bi utvrivanje znaenj a, pa i samog
eventual nog morfemsko statusa, segmenata kao npr. -ka (od par
merka preko igraka. zveka i l i sreka do brjka i l i tetka), i l i pak
-a (od eta, ita,
b
roja preko kola do vr i l i tr). No razma
tranjem (raz + matr + anje + m?) ovakvi h Plera ve smo uveliko
zal i na podruje morfoloke analize, koje i ni deo predmeta narednih
odelaka.
v
1 0. 2. Morfoloka strktura rei
Jezici se veoma razlikuju u pogledu odnosa i zmeu rei i mor
feme. Tamo gde prevladava anal i tiki i naroito korenski tip strukture,
rei su po pravilu ili bar naj ee jednomorfemske; u kineskom se
jedan pi sani znak obino odnosi na jedinicu koj a je ujedno morfema
i re, a uz to i slog. Jednomorfemskih rei ima i u jezici ma drugih
ti pova, ali su one tu ree. Ko aglutinativnog tipa morfemski sastav
rei je prziran, jer se j asno vi de identitet i granice pojedi nih "nale
pljenih" morfema, to olakava meroloku anal i zu (v. pri mer turske
rei adm ' ovek' i njenih oblika u odeljku 4. 3). Morfeme je tee
1 67
RKO BUGARSKI
i dentifkovati , i njihov broj utvrditi , u rei ma koje i spoljavaju sinte
tiki i fektivni tip strukture, gde dolazi do srastanj a takvih segmenata
u vi estrukim funkcijama (kao u primeru l atinske rei amo 'vol i m'
u i stom odeljku). Kod polisintetikog ti pa rei -reenice i zgledaju veo
ma sloene, ali se ipak mogu analizirati . Tako u eskimskom angya
ghllangyugtuq ' on el i da nabavi veli k amac' sadri pet morfema:
an gy a- ' amac' , -g hl la- je segment augmentativnog znaenja, -ng
' nabaviti ' , -yug- je segment koji i zraava elju, a -tuq - tree lice
jednine.
U i ndoevropskim jezici ma rei najee i maju i zmeu jedne i
4-5 morfema, ree i vie, pri emu je taj broj verovatno neto manji
u engleskom, na primer, nego u slovenski m jezicima. Teko je odrediti
koliko najvi e morfema mogu da i maju rei nekog jezika, naroito
ako uzmemo u obzir i strune termine, koj i su esto sl oenij i od rei
obinog jezika. Najdua re koju sadri novo izdanje velikog Oks
fordskog renika engleskog jezika, pneumonoultramicroscopicsilico
volcanoconiosis (naziv jednog plunog oboljenj a), u svoji h 45 slova
sadri oko 8 morfema, ali to je unekoli ko vetaki pri mer, jer se ovak
vi leksiki monstrumi mahom i konstrui u s namerom da potuku pret
hodne rekorde u pogledu duine! Stoga su malopre date veli i ne samo
orijentacione. A to se proseni h vrednosti tie, prema jednom
i straivanju na uzorcima tekstova jedna engleska re u proseku sadri
l ,68 m orf em a, to se moe uporediti sa rezultatom od l ,06 za ana
li tiki vijetnamski a ak 3,72 za pol i si ntetiki eski mski . (Prema i stom
ogledu, uzorak staroengleskog dao je 2, 1 2 - to pokazuje mer po
rasta analitinosti u engleskom tokom vekova, naporedo sa gubljenjem
flektivnih nastavaka).
Da se zadrimo na nama poznatiji m jezi ci ma, nemaki se i zd
vaja slobodnim graenjem sloeni h - to znai i vi emorfemskih -
rei . Tako pol azei od Wagen ' vozi lo' dobij amo Krafagen ' motoro
vozi lo' i Lstkrafagen ' teretno motorno vozi lo' , a dodavanje Fahrer
' voza' na drugoj strani daje Lstkrafagenfah
f
er ' voza teretnog
motorog vozi la' . (Iz prevoda vidimo da srpskohrVatski radije pribe
gava si ntagmama nego sloeni cama, jer taj princip njegovoj strukturi
1 68
.
`
UVOD U OPTU LIGVISTIKU
bolje odgovara). Ne ul azei u pojedinosti anal ize, re Donaudampf
schij ahrtgesellschafskapitin mogl i bi smo da podelimo u nekih 9
m orf em a (Donau-dampfschif -fahr-t-gesell-schaft-s-kapitin) . N asu
prot ovakvom mehani zmu, engleski bi ovaj sadraj izrazio ul anava
njem odel itih atributa uz i menicu na kraju (Danube Steamboat Crui
sing Company Captain), dok bi srpskohrvatski takoe i ao si ntag
matski , ali drugim putem (Kapetan Drutva dunavske parbrdarske
plovidbe). Ovi meujeziki prmeri pokazuju sutinsku bl i skost mor
folokih i si ntaksiki h sredstava u graenju sloeniji h jeziki h jedinica
i celina od osnovni h elemenata - morfema.
Pogledajmo sada koj i su glavni nai ni i rezultati kombi novanj a
morfema. Tri osnovna morfoloka procesa su kompozicija, derivacija
i fleksija. Kompozicija je kombi novanje slobodnih morfema, iji su
proi zvod sloenice (zlo + delo - z
/
odelo, mimo + hod - mimohod,
star + mali - starmali). Derivacija je kombinovanje slobodni h i ve
zanih morfema, iji su rezultat izvedenice (zlo + -ba - zloba, star
+ -ac - starc, rd + -nik - radnik). Fleksija je obrazovanje gra
matiki h oblika rei putem vezanih
:
Orfema (rad + -i - radi, rad
+ -ov- + -i - rdovi, crven + -a - clena). Kompozicija i derivacij a
su leksiki procesi , sluei za i zvoenje novih rei (zbg ega se oba
nekada obuhvataju poj mom derivacije u i rem smislu), a fleksija je
gramatiki proces, jer daje rei ma nji hove gramatike obl i ke. Kako
vi di mo, u naelu kompozicij a operi e sl obodnim morfemama, fleksij a
vezani m, a derivacij a i jedni m i drugi m. Meuti m, u jezi ci ma sa i zra
enijom fleksijom ovi odnosi se mogu kompli kovati formalnim pri
l agoavanjem morfema, nji hovi m skraivanjem i srastanjem i td. , to
izmeu ostalog dovodi i do tzv. vezanih onova, odnosno obl ika u
koj i ma se neke morfeme, i ako i nae slobodne, ne mogu j aviti samo
stalno. Ovakvih pojava ima u mnotvu rei kao parobrod, suncokret,
zimzelen, rsplet, tkivo, potom u smenji vanj i ma tipa rei/rekao/reeno,
itd.
U morfolokoj anal i zi rei vani su pjmovi osnove i afksa.
Osnova je deo rei kome se dodaje afks, a afks (dodatak) je vezana
morfema koja se dodaje osnovi u prcesu derivacije i l i feksije. Prema
1 69
RNKO BUGARSKI
poloaju, afksi se dele na prefkse (predmetke, koji dolaze i spred
osnove, npr. pro- u proitati), sufkse (nastavke, koj i stoje iza osnove,
npr. -nje u itanje) i infkse (umetke, koj i ine deo osnove, npr. -ov
u gradovi). U veini jezika flektivne morfeme su u poloaju sufiksa
ili eventualno i nfksa, dok derivaci one morfeme mogu uz to da budu
i prefksi . Ako neka re sadri i derivacioni i flektivni sufks, ovaj
drugi je uvek na kraju, jer celi ni i zvedene rei daje gramatike oblike
(o-grani-en- i, ne-pod-no-ljiv-og).
Ako jedna re ima vie osnova i nastavaka, ovi elementi se u
analizi odvaj aju odreenim redom. U rei popisiva najpre odvajamo
sufks -a od osnove popisiv- , potom sufks -iv od njegove osnove
popis, i na kraju prefks po- od njegove osnove pis-. Ti me ujedno
utvrujemo hijerarhij sk poredak u procesu graenj a ove rei , obrnu
tom u odnosu na pravac njene analize (v. sliku 1 2).
po- pi s- -iv -a
Slika 12.
Poslednja, dalje nedelj iva osnova rei (u ovom sluaju pis-) i sto
vremeno je i koren cele rei . Koren je glavni nosi l ac znaenja rei ,
koji upuuje na njeno poreklo i l i na srodnost u okviru neke porodice
rei , pa je stoga pojam koji pre pripada etimologij i i i storiji jezika
nego morfologij i (v. odeljak 4. 2). (Ima i drukiji h pri stupa morfo
lokoj anali zi ).
Morfoloka analiza je i zazovno pdruje strnog rada u li n
gvisti ci , jer utvrivanje dublji h pravi lnosti 1 esto nai zgled haotinoj
masi jezi kh oblika - i posebno sparivanje segmenata forme sa i zra
enim znaenji ma - moe da bude muktrpaq posao. Ovo se vero-
1 70
UVOD U OPT LINGVISTKU
vatno moglo naslutiti i iz nekih od navedeni h pri mera. Meuti m, neke
novije rei kao da svoji m udni m obrazovanjem pokazuju da ni neu
kom svetu nisu strane i ntuitivne anal ize rei u stilu svojevrsne
"
na
rodne morfologije
"
. Dvodelni kostim za kupanje, lansi ran 1 946. go
dine, nazvan je bikini po i menu paci fkog atola na kome je te godi ne
i zvrena prva posleratna nuklearna proba; ali naziv monokini koji se
kasnije pojavio za neke verzije jednodelnog kostima u SA i Fran
cuskoj jasno pokazuje da je re bikini proi zvoljno i pogreno asocirana
sa prefksom bi- ' dva' !
Sl ino je sa rei hamburger, u SAD kori enoj da oznai proi z
vod tipa
"
hamburke nicle
"
(dakle, hamburg + er) . No grupa rei
koju je ona porodi la za sli ne specij al i tete - cheeseburger ' hamburger
sa si rom' , beejurger ' hamburger od govedine' , giantburger ' di nov
ski hamburger' itd. - svedoi o drukijoj popul arnoj anal izi na seg
mente (ham + burger) , kojoj oito nije smetala ni i njenica da se
"
burger
"
(ma ta to znai lo) ne pravi od unke (ham) ! A u komer
cij alne i druge svrhe mogu se i namero i zvodi ti analoke foracije
koje sadre pmodne pseq-morfeme. Tako je prema boutique ' bu
ti k' nastalo beautique ' salon za ulepavanje' (od beaut ' lepota' ) i
ak shoetique ' butik cipel a' (od shoe ' cipela' ) - i me se i nae ne
postojei segment -tique uzdie na stepen morfeme sa znaenjem
' mondenska radnja' .
Inventar morfema podloan je promenama tokom vremena: kao
i rei , morfeme ulaze u jezik i l i ga naputaju, a esto i menj aj u svoja
znaenja. Kod slobodnih morfema, koje i jesu ekvivalentne rei ma,
ovo je sasvi m oi gledno, ali u naelu i sto vai i za vezane morfeme
(naroito derivacione, jer se fleksija, kao osnova gramatikog si stema,
menja znatno sporije). Tako se govori o manjoj i l i veoj produktiv
nosti pojedi ni h afksa ili tvorbenih obrazaca. Afektivno obojeni mno
i nski oblici imenica nebesa, udesa, telesa (pored
"
normal ne
"
mno
ine neba, uda, tela) predstavljaju okamenjeni zaostatak jednog dav
no ugaslog slovenskog sufksa. S druge strane, neki afksi mogu posle
dueg perioda srazmemog mirovanja da naglo poveaju svoj u pro
duktivnost (v. npr. prmere u vezi sa nastavcima za vrioca radnje
enskog roda, te sa sufksi ma -dia i -ak, u odeljci ma 3. 3 i 6. 3) .
1 7 1
RNKO BUGASKI
Neke nove kombi nacije pri maju se sasvim neosetno, al i neke
druge mogu da i zazovu podozrenje, pa i odbijanje; ovo drugo deava
se sa skoranji m kovanicama kao zacrtati, zaiveti, pojasniti i l i ispo
tovati - verovatno i stoga to su se j avile u tzv. admi ni strativnom
ili politikom argonu, gde se pojavljuju sa napadnom uestalou
i ako najee bez i kakve potrebe. No bilo to kako bilo, promene kroz
koje prolai jezika zajednica, kao i njene potrebe - ugl avnom stvarne,
ali ponekad i samo prividne - odraavaju se i u morfologij i , kao i
na drugim planovima jezike strukture.
1 0. 3. Tvorba rei
U svakom ivom jeziku postoje produktivni mehani zmi za b
gaenje njegovog renika putem tvorbe (i l i graenja) rei. Meu
najvi e kori ene, u mnogim jezicima pa i u srpskohrvatskom, spadaju
u prethodnom odeljku pomenuti moroloki procesi derivacije uz po
mo pretksacije (ne-ovek, iz- rezati, na-gluv) i sutksacije (student
-kinja, list-i, crven-kast) - i, dakako, kombinovano (uz-re-ica, ne-
- umor-an, pre-po-znat-ljiv-ost) . Pored ovako izvedeni h rei , mnoge
sl oene rei dobij aj u se kompozcijom ( visi-baba, Beo-grad, cro
-beli). Posebna vrsta kompozicije je reduplikacija, pri kojoj se mor
feme udvaj aju u istovetnom i l i neto i zmenjenom obliku (gde-gde,
to-ta, cik-cak) .
Osim ovih glavni h tvorbnih procesa postoje jo neki , koji se
kori ste u ogranienoj meri i neretko uz posebna sti l ska obeleja. Jedan
od njih je skraivanje ve postojeih d
u
i h rei , popul arno naroi to
u omladinskom argonu (aks, prfa, mati, disko). Obl i k skraivanja
naroi to est u vi el anim nazivi ma i ne akronimi - rei sai njene
od poetni h slova i l i delova sintagmi (SF, OUN, UNICEF, Tanjug,
Geneks). Ovako su nastale i tehnike rei engleskog porekla kao radar
(radio detection and ranging 'radijsko otkrivanje i lociranje' ) , laser
( light ampl i fcation by sti mulated emi Sion of radi ation ' poj aanje
svetlosti sti mul i sanom emi sijom radijacije' ) i l i teleks (engl . telex
teleprinter exchange ' teleprinterska razmena' ). Manje je poznato da
'
1 72
UVOD U OPT LINGVISTIKU
je i naziv drave Pakistan obrazovan od slova u i meni ma provi ncij a,
odnosno naroda koj i su ul i u njen sastav (Pendab + Avgan + Kamir
+ Sind + Baludi stan).
Drugi srazmemo marginalan tvorbeni proces je slivanje, pri ko
me se nove rei obrazuju kombi novanjem prvog dela jedne rei i
drugog dela druge. Na ovaj nain sklopljeni su i ntemacionalizmi en
gleskog porekla kao motel (motor + hotel ' hotel za motori ste' ) i smog
'
(smoke + fog ' di m + magla' ) . Za razliku od engleskog, u srpsko
hrvatskom slivanje nije ranije kori eno, al i se poslednj i h godina -
verovatno prema tom uzoru - povremeno j avlja uglavnom u alj ivim
nazivima vezani m za decu i omladinu (koligrica, kozorite, zabare,
vazbuka, /klinci il klinceze, alantologija) . Mogunosti za i gru rei ma
koje obi l ato prua ovaj postupak efektno su iskori ene u naslovu
Hlorr (od h/or + horor) u jednom beogradskom li stu, iznad i zvetaj a
o posledicama oslobaanj a hlora posle nesree u naseljenom mestu.
Pomenuemo jo konverziju, koj a strogo uzev nije nain tvorbe
novih rei ali jeste nai n gramatike preraspodele postojei h rei , i
me se kombinator
e
'
mogunosti renika takoe znaajno proi ruj u;
t o je promena gramatike vrste rei bez promene oblika. Meu si n
tetikm jezici ma kakvi su slovenski ova pojava se teko ostvarje i
retko nal azi , ali zato u anali tiki m jezicima kakav je vel i ki m delom
engleski ona predstavlja veoma produktivan mehanizam; tako npr. re
rund moe da se upotrebi kao pridev ( ' okugao' ), predlog ( ' oko' ),
pri log ( ' okolo' ) , gl agol ( ' opi sati kug' ) i l i imenica (' runda' ) .
Elementi od koji h s e tvore nove rei , kao i takve rei u celini ,
mogu da budu domaeg i l i stranog porekl a, u raznim kombinacij ama.
Isklj uivo od domai h elemenata sai njene su novije rei kao nesvrs
tanost, samouprvni i l i (u vezi s medij skim programi ma) voditel i
uivo, dok kombi nacije domaih i stranih sastojaka i l ustruj u rei kao
hidro-raanj, sizokratia, reizborost i l i toplikacia.
Veliki broj rei i si ntagmi sastavljen je u potpunosti i l i naj vei m
delom od domai h tvorbeni h elemenata, ali po gramatikom obrascu
nekog drugog jezika, uz preslikavanje strukture izvorog i zraza. Tako
1 73
RNKO BUGARSKI
prevedene reci zovu se prevedenice i l i kalkovi, a nastaju kalki
ranjem. Od starijih pri mera navodi mo rukopis (od l at. manuscriptum)
i prvopis (prema gr. ortogrfja), a od noviji h velegrad (nem. Grf
stadt) i neboder (engl . skysckrper) odn. oblakoder (nem. Wolken
kratzer). Nemaka sloenica
U
bermensch kod nas je prevedena kao
natovek a u engleskom kao superman, to smo mi preuzel i kao su
permen (naroito u znaenju junaka stripa i sl . ); ako tome dodamo
i nepreveden i neformalni obli k ibermen koji se ponekad kori sti , i ma
mo ak tri verzije izvorne rei . Jo su novij i prmeri kao noni klub
(engl . night club), ispiranje mozga (engl . brainwashing), od
/
iv moz
gova (engl . brain drain), paket aranman (engl. package deal). Sli
nog su nastanka sintagme kao samo/ep/iva traka, samomera pritiska
i mnoge druge. Nekada je ovakvo prevoenje samo del i mino, pa
dobij amo hibridne kovanice tipa trim staza (engl . trim trck).
Kako pokazuju i navedeni pri meri , prevedenice se neretko ose
aju kao vetake tvorevine, jer je i pored domae grae u nji ma
pri metna struktura drugog jezika. No i pored toga, nji ma rado pribe
gavaju - valjda kao manjem zlu - naroito jezici snane puri stike
tradicije, dakako istorij ski uslovljene, koji u svom i zbegavanju tuica
nastoje da prevedu sve to se prevesti moe, pa makar i na ovaj nai n;
tako npr. u slovenakom pres centar postaje tiskovno sredie, a ge
nerativna gramatika - torbena slovnica.
No najei nai n proirivanj a reni ka posredstvom stranih ele
menata jeste prosto preuzimanje rei i i zraza iz jezika davaoa u
jezik primalac, u i stom i l i pri bl i nom znaenju a uz fonoloko-gra
foloku adaptaciju, tj . pri l agoavanje i zgovoru i pismu jezi ka koji
pozaj mljuje. Tokom poslednji h decenij a srpskohrvatski je ovi m putem
pri mi o (kao, uostalom, i mnogi drugi jezi ci ) vel iki broj rei naroito
i z engleskog, i to u razni m oblasti ma. Tako i mamo npr. bestseler top
lista, ou biznis, mjuzikl, kviz; antiriz, alkotest, dambo-det, det-set,
arter stuardesa; slajd, kserks, kompjuter terminal; trend, marke-
}
ting, sponzor; sprej, fomaster kontejner; kvark, kvazar hardver sof-
ver bajpas, pejsmejker; itd. Neke od ovakvih osnova mogu pri miti
domae nastavke za i zvoenje dalji h rei (kao kseroksirati, kompju-
1 74
UVOD U OPT LINGVISTKU
terski, potom bilderka i l i dogerka, a sasvi m nova re sida tako je
i zvedena od osnove sida, sai njene prema francuskom akroni mskom
obrascu sa znaenjem ' si ndrom steene i munodefcijencije' (syndrome
d' immunodefcience acqui se ), koja je kod nas zbog l akeg i zgovora
prevagnula nad alterativom ejds prema engleskom akroni mu aids (od
acqui red immunodefci ency syndrome) ; upor. sada i dilovati, reketa,
dizela.
U nekim sluajevi ma preuzete rei dobijaju u jeziku pri maou
znaenja koja nisu i male u jeziku davaou. U engleskom se meu vie
znaenja rei speaker ( ' govori k' , ' predsedavajui skupti ne' , ' zvu
ni k' i dr.) ne nalazi ono koje u srpskohrvatskom ima spiker u vezi
sa govori m mediji ma (a koje pokri va engl. announcer). A i ako kod
nas ne postoji naroi ta vrsta prodavnice (lekova, kozmetike, hrane,
knj i ga i td. ) koja se u SA naziva drugstore, ovde je naziv drgstor
uveden za prodavnice sa dui m radni m vremenom - da i ne govormo
o drgstoru ozbilne muzike, gde se veza sa i zvori m znaenjem ve
sasvi m i zgubi l a! Ree se deava da re bude pzajmljena u i zmenje
nom,
"
i nternacionalnom". obliku kakav zaparavo nema u jeziku po
rekla; dok sh. bokser jeste od engl . boxer, sh. teniser nije od tenniser,
jer takva re u engleskom ne postoji (kae se tennis player ' igra
teni sa' ).
Najzad, nekada se pozajmljuju samo znaenja, tako to se ve
postojeim pridaju nova,
"
strana
"
znaenj a, koj a njihovi ekvivalenti
i maj u u drugi m jezici ma; ovo su semantike pozajmljenice. Tako
sh. prosek ( ' uski otvor; useklina' ) pozajmlj uje od nem. Durchschnitt
i znaenje ' srednja vrednost' ; a teaj ( ' teenje, tok' ) dobij a prema
nem. Kurs i franc. cours dodatno znaenje ' kurs predavanja' .
Interacional i zmi ve odomaeni u svoji m standardnim znae
nj i ma mogu da dobiju nova znaenja u posebni m sferama reni ka -
kao kada patolog u argonu oznaava ne strunjaka za odreena obo
ljenj a nego oveka koj i je i sam patolok sluaj . U slinom duhu,
alji vi efekti postiu se neoekivani m kombi nacijama elemenata uze
t i h i z raliitih i zvora. Ranije pomi njani sufks -dia (v. odelj ak 6. 3)
pri rodno se dodavao turski m osnovama, ali se naao uz nemaku os-
1 75
RNKO BUGARSKI
novu u rei patroldia, a uz englesku u novoj rei tejpadia ' radni k
na traci u flmskom studiju' . Neko ko je ranije bio vorc i l i (u Bosni)
kokuz, danas je - otmeno i i nternacionalno - dekintirn. A di zali ca
koja odvozi nepropisno parkirane automobile, koj a je dobi l a fami l i
jarna metaforiko i me pauk (uz koje moemo da pri meti mo da je i
slina re krn takoe metaforiki moti vi sana, jer eti moloki upuuje
na dral a), u Beogradu je argonsk prekrtena u - dizajner! Iako
ovakva re ve postoji sa drugim znaenjem, u ovoj upotrebi ona
predstavlja veoma duhovi t spoj elemenata igre sa narodnom eti mo
logijom ("dizanje
"
) i asoij acij a sa modernom tehni kom koje sadri
sam toboe interacionalni obl i k rei .
Upozorimo, na kraju, da formalne slinosti mogu da budu i
varlj ive, jer rei veoma bli ske p obl i ku ponekad i maju sasvi m ra
zliita znaenj a u razliitim jezicima, to neretko vodi nesporazumi ma
i pogrenim prevodima. Ovo su tzv. lan parovi ili, sli kovi tije, lani
prijatelji (franc. faux amis). Tako prema franc. ignorer ' ne znati '
i mamo engl . ignore ' i gnori sati , ne obazi rati se' ; sh. aktuelan kao i
nem. aktuell znai ' savremen, sada rel evantan' i sl . , ali engl. actual
znai ' stvaran' ; engl . eventually ne znai ' eventualno' nego ' konano,
u krajnjoj linij i ' ; itd. A Jugoslaven koji je eleo da svoj i m rskim
domai ni ma uini kompl i ment reenicom Y Bac KpacHbtu JUBOm,
mi slei da kae Kod vas je krasan ivot, postigao je samo to da su
ovi zbunjeno obori li pgled, jer je njegova reenica znai la - ' Imate
crven stomak' ! (Prethodni m razmatranjem ve smo povezali morfo
logiju sa leksikologijom, kojoj emo se vratiti poto se u narednom
poglavlju pozabavimo sintaksom, koj a se kao grmatika reenice do
punjuje sa morfologijom kao grmatikom rei).
1 76
l l . Sintaksa
1 1 . 1 . Si ntaksike jedinice
Sintaksa prouava pravi l a kombinovanja rei u reenice - i l i ,
optije, jedi nica u konstrukcije - kao i odnose i zmeu elemenata re
enine strukture. Pri tome se ona bavi kako procesi ma izgrivanja
konstrukcij a, tako i rezultati ma toga procesa, dakle analizom ostva
reni h konstrukcij a. Pol azei od rei kao osnovne sintaksike jedi ni ce,
naj vea panja posveuje se formi ranju i sastavu vi i h jedi ni ca sin
takse, kao to su si ntagme i .reenice. U sintaksi se obino ne ide
i znad nivoa reenice, pa se ova uzima kao najvi a jedinica na ovom
planu jezike strukture. Kombinovanjem samih reenica i ustrojstvom
nadreeninih celina bave se analiza diskursa i lingvistika teksta
(o tome u odeljku 1 4. 2) .
Re smo sa morfoloke strane razmotri l i u prethodnom pogla
vlju, a i z leksi kog ugla emo da je osvetl i mo u narednom. U ovom
pogl avlju tretiraemo je jedino kao najni u jedinicu sintaksike strk
ture, koja stupa u gramatike odnose sa drugim takvi m jedi nicama,
tvorei konstrukcije na razl iitim stepenima. Prvi takav stepen ine
sintage - grupe od dve ili vie gramatiki povezanih rei koje same
ne i zraavaju predikacij u (vezu subjekta i predikata), ali uestvuj u u
strukturi viih jedinica koje ovu vezu iskazuju. Prema vrsti rei koje
sadre i karakteru nji hovih odnosa, sintagme se obino dele na ime
nike (npr. mlada devojka, aj i lfa), glagolske (npr. e doi, na
pisati pismo), pridevske (npr. veoma mlada, bogat znanjem), priloke
(npr. vrlo brzo. malo lake), predloke (npr. M stolu, iznad svega)
1 77
RNKO BUGARSKI
i sl. A prema sintaksikoj funkciji , tj . ulozi koja im pri pada na sle
deem viem stepenu, mogu se deliti na subjekatske, predikatske,
objekatke, odredbene i td. Izmeu strukturalne i funkcionalne po
dele postoji i zvesna korelacija: i menike sintagme tipino se nal aze
u funkcij i subjekta, objekta, i menskog dela predikata i l i dopune; gl a
gol ske u funkciji predi kata i l i dela predikata; pri devske u funkcij i
i menskog dela predi kata i l i dopune; pri loke i predloke u razni m
dopunskim i odredbeni m funkcijama, i sli no.
Na sledeem stepenu nalazimo jedinice koje izraavaju predi
kaciju. One se po tradicij i zovu reenicama, al i kako mnoge reeni ce
ne obuhvataju oba glavna elementa predikacije, i l i pak sadre ne jednu
nego vie takvih veza, kori sno je za jednu subjekatsko-predi katsku
vezu upotrebiti termi n klauza, preuzet i z engleske gramatike termi
nologije (clause). Nai me, naroi to kod sloeni h reenica i zgleda pri
kladno rei da se one sastoje od dve i l i vi e klauza; ti me se klauza
i reenica kao pojmovi razgraniuju, i ako su ove jedinice esto funk
cionalno podudarne. No upravo zbog uestvovanja u strukturi sloeni h
reenica klauza je kao si ntaksika jedinica ni a od reenice - kao
to je, i z analognih razloga, vi a od si ntagme. Funkcionalno gledano,
glavni delovi klauze su subjekt i predikat, a u pojmovni m katego
rij ama to su tema (ono o emu se govori ) i komentar (ono to se
o tome kae). Subjekt se najee podudara sa temom a predi kat sa
komentarom, kao u klauzi Deca su gledala taj flm. Ali ove kategorije
mogu i da se ukrste: u klauzi Taj flm su deca gledala pre bi se reklo
da je subjekt deca a predi kat sve ostalo, dok je tema taj flm a ko
mentar sve to sledi .
Po sintaksikom statusu klauze se dele na nezavisne, koje mogu
da stoje samostalno, i zavisne, koje nisu samostal ne. Nezavisne klauze
otuda su ekvivalentne prostim reenicama, a zavi sne kl auze ul aze u
sastav sloenih reenica. Zavisne klauze dalje se po funkci mogu
deliti na imenike, pridevske, priloke i sl . , a po znaenj u (to su
najee one u pri lokoj slubi) na vremenske, mesne, nainske, uz
rone, dopusne, poredbene, pogodbene itd . ' `
Najvi a jedinica si ntakse, a time i gramatike organi zacije je
zika, jeste reenica. Iako nije mogue dati defniciju reenice koj a
1 78
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
bi bi la u svemu tana i optepri hvatlj iva, rei emo da je reenica
najvea nezavi sna konstrukcija (ili nezavi san jeziki obl i k) - utoliko
to, bez obzi ra na svoj u sopstvenu strukturu, nije sastavni deo neke
vee konstrukcije i l i oblika, nego u komuni kaciji funkcionie samo
stalno. Svaka reeni ca je u govor praena odreenom intonacijom,
a u pi sanju interpunkcijom.
Reenica obi no sadri jednu i l i vi e klauza. Ako sadri samo
jednu klauzu, ona je prosta (u srpskohrvatskoj gramatici pravi se ra
zl i ka i zmeu proste i proste proirene reenice, zavisno od toga da
l i su i subjekt i predikat i zraeni samo po jednom rei , i l i su jedan
i l i drugi , i l i oba, i zraeni si ntagmom); npr. Svetlana je kod priatelice.
Ako reenica sadri dve i l i vie klauza, ona je sloena. Kada su te
kl auze u naporednom odnosu koordinacije, to znai da su si ntaksiki
ravnopravne pa bi svaka od nji h mogla da funkcionie i samostalno,
kaemo da je takva reenica naporedno sloena; npr. Svetlana je
kod prijatelice a njen mu je na putu. A kada su klauze u zavi snom
odnosu subordinacije, to znai da su si ntaksiki neravnopravne, jer
bi samo jedna od nji h (upravna) mogla da stoji sama za sebe ali
druga (zavisna) ne bi , takva reenica se zove zavisno sloena; npr.
Svetlana je kod priatelice zato to je njen mu M putu. U ovom
sluaju upravna klauza je sintaksiki nadreena, a zavi sna je pdre
ena.
Predi kacija je, dake, jezgro veine reenica, koje onda pripa
daj u jednom od navedeni h glavnih reeninih tipova. Ima, meuti m,
i reenica koje nemaj u i zraenu predikaciju, i ako se ona nekada moe
podrazumevati ; one i du u neki od manjih tipova, kao to su (a) i zrazi
bez subjekta, esto imperativi : Grmi. Doi! (b) vokativi: Vlado! Kel
ner! (e) aforizi :

to pre to bole. Bole ikad nego nikad, i l i (d)


fragenti, bilo dopunski , kao kod skraenih odgovora u dij alogu:
Kuda ide? - Kui, i l i uzvini : Oho! Nie nego!
Pored navedene podele prema strukturi , reenice se mogu kla
si fkovati i prema funkcij i - na izjavne (potvrdne i l i odrine), upit
ne, zpovedne i uzvine. Iz svega izloenog vidi se da merila p
kojem neto smatramo reenicom nije tol iko sama priroda gramatikh
1 79
RNKO BUGASKI
oblika koli ko nezavi snost, signal i zovana i ntonacijom i l i interpunkci
jom - drugi m rei ma, sposobnost samostalnog funkcioni sanj a u ko
munikaciji .
U okvi ru reenice ispoljavaju se razl iite gramatike pojave u
vezi sa redosledom, sl aganjem i i zostavljanjem njeni h elemenata. U
irem smi sl u, pojam reda ri odnosi se na redosled si ntaksikih je
dinica (rei u sintagmama, si ntagmi u klauzama, klauza u sloeni m
reenicama) i l i funkcija (subjekt, predi kat, dopuna, odredba i sl . ). Uz
vezane morfeme i gramatike rei , red rei je jedan od tri glavna
pokazatelj a si ntaksike strukture, koji signali zuju gramatike odnose
i zmeu leksikh rei kao nosi l aca sadraja i skaza.
Ovi si ntaksiki mehani zmi meusobno se dopunj uju u razl i i ti m
proporcij ama, zavi sno od opte strukture svakog jezi ka, pa e npr.
jezici sa razvijenijom fleksijom (kao latinski i l i srpskohrvatski ) i mati
utoliko slobodnij i red rei , jer su glavni odnosi ve i skazani padeni m
i drugim nastavci ma, dok u jezi ci ma siromanim feksijom taj teret
preuzima red rei , pa je zato znatno manje slobodan. Stoga u srpsko
hrvatskom i zbor izmeu alternativa Petar je udrio Pavla i Pavla je
udario Petar moe da bude pitanje naglaska i l i stila, ali je u engle
skom takav i zbor pitanje osnovnog sadraja, jer se samo i z redosleda
i menica zna ko je koga udaro. (Sl ian primer naveden je, L kontekstu
istorijskih promena, u odeljku 3. 3). Uobiajeni redosled, naroito u
i zjavnim reenicama, naziva se dirktn, a redosled pri kome neki
elementi (npr. subjekt i glagol u upi tni m reenicama) zamenj uj u mesto
zove se obrnuti (ili inverzija).
Jezici se u redu rei mogu veoma razlikovati - npr. u uobiaje
nom redosl edu subjekta, glagola i objekta, gde su zastupljene sve
mogue kombinacije, ili u poloaju glavnog gl agola u neki m kon
strukcij ama (upor. krajnj i poloaj u nem. Er hat mir das Buch gegeben
' On mi je dao kji gu' ), i l i u strukturi i menike sintagme (npr. redosled
pokaznog elementa, prideva i i menice, kao u sh. ova velika kua i
analogno u vei ni evropski h jezika, u malajskom je upravo obrut,
' kua vel i ka ova' ) ; itd.
1 80
UVOD U OPT LINGVISTIKU
Pod i menom slaganja (kongruencije) govori se o formalnoj
usagl aenosti meusobno pvezanih delova reenice u gramatiki m
kategorij ama, pa se npr. pridevi slau sa i menicom u rodu, broju i
padeu (lepa slika/lepe slike), glagoli upravne i zavi sne klauze mogu
se sl agati u vremenu, i sl . Ovome je srodna poj ava upravljanja (rk
cije), gde upotreba jedne rei namee i zbor oblika druge rei ; tako
gl agol traiti trai i menicu u akuzativu (npr. kavgu), a gl agol oslo
boditi se zahteva i menicu u geniti .u (npr. nevole), i sli no kod pre
dloko-padenih veza, gde predlog upravlj a izborom padea (s njim/o
njemu/bez njega i sl .) .
Najzad, razliiti elementi reenice esto se i zostavlj aju radi iz
begavanja ponavljanj a ili i sticanja onog to je u i skazu novo; ovo se
zove elipsa, a tako skraene reenice su eliptine. Elipsa je vaan
prati l ac normalne upotrebe jezika; ivot je suvie kratak da bi smo u
beskraj ponavljali ono to je ve reeno, pa se pdrazumeva i moe
se po potrebi rekonstri sali iz konteksta. Zato na pitanje

ta ste sino
veerali? obino ne odgovaramo npr. Sino smo veerli kajganu,
nego samo Kajganu; iz istog razloga kaemo Vdeemo se sutra ili
prekosutra ako hoe, a ne kaemo Vdeemo se sutra ili emo se
videti prekosutra ako hoe da se vidimo sutr ili ako hoe da se
vidimo prekosutra! Vea eksplicitnost moe da i ma afektivnu vred
nost: Jesi li opravio slavinu? -Ne, nisam jo oprvio slavinu ( ' I
nemoj vi e s tim da me gnj avi , sada imam preeg posl a' ) . Preterano
pribegavanje elipsi , naroi to u ' telegrafskom sti l u' novi nskh naslova
i sli nih kondenzovani h pruka, moe da i zazove dvosmi slenost (npr.
Ruenje dotrajalih zgrada rue li se same od sebe i l i ih rue graevi
nari? - vi e sl i ni h pri mera u odeljku 1 3 .3 ). Kod eliptini h i skaza
frazeolokog tipa teko je rei ta je upravo ' izostavljeno' : Jel'da?
Hvala. Molim lepo! Naj zad, elipsa se esto kori sti i kao retorika
fgura (o tome u odeljku 1 4.3) .
1 8 1
RANKO BUGARSKI
1 1 . 2. Sintaksike konstrkcije
Iz razmatranja u prethodnom odeljku proistie sledea uzlazna
hierarhija sintaksikih jedinica: re - sintagma -klauza -reenica,
pri kojoj jedinice nieg reda uestvuju u strkturi jedinica sledeeg
vieg reda. Rei se meusobno kombinuju u sintagme, sintagme u
klauze, a kl auze u reenice. Tako je re knjiga sastavni deo sintagme
nova knjiga, ova je sastavni deo klauze nova knjiga je n stolu, a
ova je opet sastavni deo reenice Nova knjiga je na stolu a stare
knjige su na polici.
Ova hijerarhija vai samo u nael u, jer su veoma esta i razna
pomeranja i odstupanj a. Reenice i klauze mogu bi ti sastavljene i
neposredno od rei , dakle
"
preskaui
"
stepen si ntagme (Pera spava);
sintagme i klauze mogu se kombinovati i na istom stepenu, jedne
unutar drugih (imeni ka sintagma to ime u sastavu predloke si ntagme
u to ime, ili klauza ko je krivac u sastavu klauze mi znamo ko je
krivac, gde funkcionie kao njen objekt - bar po jednoj moguoj
analizi, a alterativno bi se reklo da je potonja konstrukcij a reenica
a ne klauza) ; klauza moe da bude
"
degradirana
"
, u atributskoj fun
kciji u sastavu sintagme kao inae nie jedinice od nje ( koji je doao
u ovek koji je doao); a kao to smo videli, mnoge reenice sadre
samo po jednu klauzu, pa i manje od toga. No ipak se ovakav hije
rarhijski poredak mora imati u vidu, jer se bez njega ne mogu razu
meti osnovni principi konstruisanja reenica, odnosno sintaksikog
ustrjstva jezika.
Temeljni od ovih principa je sledei: ono to se na jednom nivou
javla kao konstrukcija, na sledeem viem nivou fnkcionie kao jedi
nica. Kao to je navedeno, re, sintagma, kl auza i reenica su sin
taksike jedinice razliitih nivoa; a iz defnicije konstrukcije date u
odeljku 9. 1 , po kojoj je konstrukcija kombinacij a dveju ili vie rei
izmeu kojih postoji neka gramatika veza, izlazi da re kao osnovna
jedinica sintakse nije u isti mah i konstrukcija, ali da sintagma, klauza
i reenica to jesu. Pojmovi jedinice i konstrukcije se uzaj amno ne
iskljuuju, nego se, naprotiv, skadno dopunjuju, razlikujui se p to
me kako se gleda na neku datu kombinaciju rei. Gledano iznutra,
1 82
UVOD U OPT LINGVISTKU
tj . sa stanovita njihovog sastava, sve jedinice iznad nivoa rei su
konstrukcije, ali gledano spolja, tj . sa stanovita njihove uloge u ve
im konstrukcijama, sve se j avljaju kao jedinice. Dakle, prvi pogled
tie se struktur, a drugi funkcije; ova meuigra strukture i funkcije
ul azi u same osnove sintakse. (V. sliku 1 3, gde strelica simbolizuje
hijerarhij ski poredak od najnie jedinice ka najvioj).
reenica
klauza
konstrkcije
jedinice
sintagma
re
Slika 13.
Unutar irih konstrukcij a, neki elementi su meusobno blii ne
go neki drugi. Opti princip jeste da elementi koji stoje jedan do
drgog tee da jedan sa drugim uu u konstrukciju, obrazujui jedi
nicu vieg reda - pri emu se ovaj proes moe stepenasto ponavljati;
tako se na lineai redosled nadograuje hijerarhijska struktura. Na
ovom prncipu uzaj amanog privl aenj a bliskh elemenata izgraen je
strukturalistiki metod konstituentne analize, sa kojim smo se ne
formalno ve susreli na podruju morfologije (v. primer popisiva u
odeljku 1 0. 2). U sintaksi se tokom analize konstrukcija putem suk
cesivnih preseka na svakom stepnu izdvajaju neposredni konsti
tuenti, sve dok se ne doe do krajnjih konstituenata poj edinih
rei kao najmanjih j edinica tog plana strukture. Slika 14 pokazuje
takvu analizu reenice Naa ekipa osvojie prvo mesto na takmienju.
Mesta i redosled preseka odreeni su gramatikim odnosima
izmeu ptencij alnih konstituenata; tako u datom primeru najpre se
emo izmeu subjekta i predikata, potom odvaj amo atribut od ime
nice, odnosno glagolski deo od odredbe, zatim glagol odnosno predlog
1 83
RKO BUGARSKI
od nji hovih objekata, te atribut od i menice unutar objekta glagola.
Dok je pravac anal i ze si l azan, od cel i ne do najmanji h delova, smer
konstrui sanja je obrut, uzl azan. Najpre meusobno ul aze u konstruk
ciju konstituenti naa i ekipa s jedne strane, a s druge prvo i mesto
kao i na i takmienju, da bi se ovako dobijeni konstituenti dalje
udruivali : prvo mesto sa osvojie, pa ta celina sa na takmienju, da
bi najzad taj i ri konstituent, osvojie prvo mesto na takmienju, stu
pio u konstrukciju sa konsti tuentom naa ekipa, ostvarujui zavrnu
konstrukcij u. Pri tome se i z poloaja preseka i razli i ti h ni voa hori
zontalnih crta sasvim j asno uoava da npr. sled osvojie prvo nije
konsti tuent ni na jednom stepenu, dok sl ed prvo mesto jeste.
NJ ekipa osvoji e :J mesto na takmienju
3
- 3
2
2
Slka 14.
Razli i ta tumaenja nekih dvosmislenih konstrukcij a mogu se
ovi m putem analitiki razdvaj ati , pa npr. sintagmu crvene sveske i
olovke (a. ' crvene sveske i crvene olovke' ; b. ' crvene sveske i olovke
bilo koje bje' ) prikazujemo dvojako na slici 1 5.
crvene sveske i olovke crvene sveske i olovke
~ "
a. b.
Slka 15.
1 84
UVOD U OPT LINGVISTIKU
Metod koji smo sasvim uproeno prikazali kori stan je utoliko
to lepo pokazuje slojevitost sintaksike strukture, ali su mnoge kon
strukcije i suvie sloene da bi se mogle anali zirati ovako jednostav
nom tehnikom; zbog toga su i zgraeni i drugi pri stupi, naroi to u
okviru transformacione gramatike (o emu u odeljku 1 1 . 4). Al i ve
navedeni m pri meri ma mi emo se ovde poslui ti da bi smo na kraj u
ukazali i na jednu drugu kl asi fkacij u konstrukcij a. Nai me, pored
ve i zl oene podele prema nivou si ntaksike strukture (si ntagma,
klauza, reenica), konstrukcije se mogu deliti i prema tipu, tj . p
vrsti gramatike veze i zmeu nji hovih konstituenata. A ova veza je
oi gledno razliita npr. i zmeu naa i ekipa, na i takmienju, sveske
i olovke itd.
Najoptija podela svih konstrukcij a prema tipu, koj a se u nekom
obliku moe pri meniti na sve jezike sveta, jeste podel a na tzv. en
docentrine (' unutranje' , ' centrirane' ) i eksocentrine ( ' spoljne' ,
' necentrrane' ) konstrukcije. Kod prvog ti pa bar jedan konstituent pri
pada i stoj sintaksikoj klasi kao i cela konstrkcija, tj . oboje se jed
nako ponaaju u vei m konstrukcij ama, dok kod drgog tipa to nije
sl uaj, jer cela konstrukcij a nije sintaksiki svodlji va na bilo koji kon
stituent. Tako je naa ekipa endocentrina konstrukcija, poto se pored
npr. to je naa ekipa i l i naa ekipa je spremna moe rei i samo to
je ekipa ili ekipa je spremna (ovde je dakako re samo o sintaksikim
mogunostima, ne i o ekvivalentnosti znaenja). Ovde, dakle, jedan
konstituent (ekipa) funkcioni e analogno celoj konstrukciji (na eki
pa). Slino vai i za crvene sveske, dok kod sveske i olovke bilo koji
od povezanih konstituenata moe i sam da odigra takvu ulogu (npr.
kupio sam sveske i olovke, kupio sam sveske, kupio sam olovke). Ali
npr. na takmienju je eksocentrina konstrukcij a, jer se prema pobedio
je na takmienju ne moe rei pobedio je na niti pobedio je tak
mienju.
Oba glavna konstrukciona tipa dalje se dele na podvrste. En
docentrine konstrukcije mogu najpre da budu podreene i li napo
redne. Podreene i maju upravni i zavisni konstituent (centar odnosno
atribut), ili vie jednih ili drugih (u primeri ma su centr i staknuti ):
1 85
RKO BUGASK
prvo mesto, Miin pas, vrlo dobro, trati brzo, knjiga na stolu, Mia
je doao iako ga nismo zvali, najbolji ovek na svetu, i sl . Naporedne
konstrukcije ne pokazuju odnos upravnog i zavisnog lana: sveske i
olovke, danas ili sutr, prfesor Petrvi. Eksocentrine konstrukcije
su upravljake, kada jedan od konstituenata (u primerima crtom raz
dvojenih)
"
upravlj a
"
drgim: osvojitiprvu nagradu, na/takmienju;
povezivake, kada jedan konstituent slui kao spona: je/umoran, po
staje/hladno; predikacione, kada su konstituenti u odnosu subjekta
i predi kata: onajede, naa ekipa/osvojie pro mesto na takmienju;
itd. U svim sl uajevima mogue su i dalje podele.
Iz prmera se moe zakljuiti da razliiti tipovi konstruisanj a
funkcioni u jedni unutar drugih, te da s e podela prema tipu ukrta
sa podelom prema nivou. Tko su imenike, pridevske i priloke si n
tagme uvek endocentrine, predloke sintagme su uvek eksocentrine,
a glagolske si ntagme mogu da budu jednog ili drugog tipa. Klauza
je uvek eksocentri na, kao i prosta reenica, dok je sloena reenica
endocentrina - i to napo redna kada je nezavisno sloena, a pdreena
kada je zavisno sloena. Najzad, vidi se i to da je konstrukcija iri
poj am od reenice, jer ovu obuhvata kao jednu od svojih podvrsta.
1 1 . 3. Sintasike funkcije
Pojam sintaksike funkcije, kako nam je ve poznato iz pret.
hodnih odelj aka, odnosi se na ulogu koju neka jedinica igra u nekoj
konstrukciji; a kako su sve sintaksike jedinice iznad nivoa rei i
same konstrukcije, ovo znai da je funkcija esto uloga koju manj a
konstrukcij a ima u strukturi vee konstrukcije.
Tako u kl auzi (i stovremeno reenici ) Pera spava imamo dve
rei, od koj i h prva (i menica Per) funkcionie kao subjekt, a druga
(glagol spava) kao predikat. Ove dve funkcije - subjekta i predikata
- ostaju i ako se umesto rei Pera j avi konstrukcija (imenika sin
tagma) vredni Per, a umesto rei spava konstrukcij a (glagolska sin
tagma) spava snom prvednika. Isto vai i kod daljih proirenj a -
1 86
UVOD U OPT LIGVISTKU
npr. Na omileni i vredni Pera l spava snom prvednika u svom no
vom krevetu. U ovi m primeri ma, konstrukcije vredni Per i na omi
ljeni i vredni Pera si ntaksiki su ekvivalentne rei Pera jer i maj u i stu
funkciju, tj . ispunjavaju ulogu subjekta, pa se upravo zbog toga i kae
da one u veim konstrukcij ama funkcioniu kao jedinice. Analogno
vai i za konstrukcije spava snom pravednika i spava snom praved
nika u svom novom krevetu u poreenju sa rei spava u funkciji pre
dikata. Slino tome, ako pogledamo reenice To je tano, Njegovo
tumaenje je tano i Ovo to smo uli je tano videemo da su re
to i konstrukcije njegovo tumaenje i ovo to smo uli u ovom sluaju
sintaksiki ekvivalentne i pored znaajni h strkturih razlika, utoliko
to u datom reeninom okviru obavljaju i stu ulogu, tj . vre funkciju
subjekta.
Polazei od ovakvog funkcionalnog shvatanja, zasnovanog na
poj mu sintaksike ekvivaencije (tj . jednakog ponaanj a u vei m kon
strukcijama), u neki m analizama - kao u transformacionoj gramatici
- pojmovi i menike i gl agolske sintagme, kao osnovni elementi re
enine strukture, uoptavaju se na sve to i ma takvu funkcij u, bi l a
to jedna re ili ira konstrukcija (i izraavaju odgovaraj uim apstrakt
nim si mbolima, kako emo vi deti u narednom odeljku). Ali stvaog
nesporazuma nema ako se shvati razlika izmeu strukture i funkcije
i njihov meusobni odnos, to se vidi i z datih primera.
U ramatranju gramati ke strukture nailaili smo na poj avu da
se neka gramatika vrednost mani festuje, tj . ostvaruje i l i i zraava od
reenim jezikim sredstvima; za ovo je kori sno uvesti pojam ekspo
nent. Eksponent je jezi ki obli k ili jedinica koja se j avlj a kao pred
stavnik neke kategorije i l i funkcije. Tako je morfema {i} u rei konji
( konj + i), kao znak za mnoinu, u ovom sluaju eksponent kategorije
broja (i sta morfema moe da bude i eksponent drugi h kategorij a). A
u upravo razmotreni m sintaksikim pri meri ma, jedinice Per, vredi
Pera i n omileni i vredni Per su ekspnenti funkcije subjekta,
dok su navedene glagolske jedinice ekspnenti funkcije predikata.
Poto smo ovako odredi li pojmove sintaksiki h funkcij a i nji
hovi h strukturi h eksponenata, moemo da napravimo elementaran i
1 87
RANKO BUGARSKI
saet pregled funkcionalnih elemenata u strkturi klauze, koj i se kod
nas obino nazivaju l anovi ma reenice. Te elemente podeliemo u
tri kategorije: ( l ) pri mare, ( 2) sekundare i (3) nezavi sne.
(l) Primarni su oni osnovni elementi koj i su neophodni da bi
se uopte govori lo o kl auzi , tj . subjekt i predi kat. Subjekt je i menika
re i li konstrukcij a koj a tipino prethodi glavnom gl agolu u klauzi i
najtenje je s njim povezana; obino u nominativu, subjekt diktira
drugim rei ma slaganje u gramati kim kategorjama. Najee je po
dudaran sa temom i skaza, a esto i sa vriocem radnje (Saa opravlja
kola) ali je ovaj potonji pojam neretko nepri kl adan (teko je rei
da subjekt vri neku radnj u u pri meri ma kao Ovaj tip kola dobro se
prdaje). Pored gramatikog subjekta nekada se javlj a i tzv. logiki
subjekt (upor. Taj dokument je izdat od nadlene slube, gde je taj
dokument gramati ki , a nadlena sluba logiki subjekt). U fektivni m
jezici ma subjekt ne mora uvek da bude zasebno i zraen, al i je tada
morfoloki ukljuen u obl ik predikata (npr. sh. Idemo prema Idete
itd. , gde nastavci signalizuju subjekte ' mi ' , ' vi ' i td).
Predikat obino obuhvata sve osi m subjekta, dakle mi ni malno
glagol u linom obliku (bez koga nema predi kacije, pa tako ni kl auze,
jer se - dodue s nekim i zuzeci ma - predikaciona veza ne moe gra
diti samo od bezlinih glagolski h obli ka kakvi su i nfni tivi i parti cipi).
Predikat se najee podudara sa komentarom i skaza. Gramati ko
-semantika priroda glagola odreuje da li e on sam biti dovoljan
za i zgraivanje predikacije i l i e mu za to biti neophodna i neka vrsta
dopune. Glagoli nepotpune predikacije, iji su tipini predstavnici
oni sa znaenjem ' bi ti ' , obino trae dopunu u obl i ku predikativa
(i menskog dela predikata). U neki m jezicima i dij alekti ma, takvi gla
goJski obl ici - nazvani kopule i l i spone - i ne j avljaju se u neki m
konstrukcij ama, nego se predikativ direktno dodaje subjektu (npr. ru
ski OH 6oAbHOU i l i emaki engleski u SA He sick ' On /je/ bole
stan' ).
Prelazni glagoli mogu da zahtevau i zraen objekt - i meniku
re ili konstrukciju koj a se sl ae sa subjektom i gl agolom, esto i zra
avajui pri maoa i l i ci lj radnje. Tako Saa vozi kola gramatiki moe
1 88
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
da se odri i bz i zraenog objekta (Saa vozi), ali Saa oprvla
kola teko bi se skratilo u Saa opravla. Objekti mogu da budu di
rektni ili indirektni, prema neposrednom odnosno posrednom dej stvu
radnje na pri maoca; neki gl agoli (kao dati) obino zahtevaju obe vrste
objekta (Aca daje Ani cvet); nekada je potrebna i dopuna objekta
(Ana je uinila Acu srenim) . Sve navedene vrste dopuna, koje ul aze
u sastav predikata kao gramatiki obavezni delovi konstrukcije, ubra
j aj u se u pri marne elemente klauze, koj i se ematsk mogu predstaviti
kao na sli ci 1 6.
SUBJEKT l ) PREDIT

GLAGOL (DOPUNA)

PREDIATI OBJEKT

INDIREKTI DIETNI (DOPUNA)
Slik 16.
Iz sli ke se vi di da su pri mari elementi subjekt i predi kat, pri
emu predikat moe da bude predstavljen samo glagolom u l i nom
obliku, ili pak da zahteva dopunu u vidu predi kativa ili objekta, dok
je u potonjem sluaju nekada neophodna i dopuna samog objekta.
Prema tome, zagrade oko dopuna ne znae da su one kao elementi
neobavezne, nego da su obavezne ali samo za neke glagole. A ako
je re o rel ativnoj vanosti subjekta i predikata, treba rei da ue
jezgr predikacije ipak ini glagol, od koga zavi si koji e se elementi
morati i l i moi oko njega da okuplj aju u funkcij i subjekta, predikativa,
objekta itd. Osim toga, dok subjekt moe da bude ukljuen u predikat
i u tom smislu sekundaro i zraen (kao to smo malopre pokazali
na pri meru i z srpskohrvatskog), izgleda da u jezicima sveta nij e za
beleena obruta poj ava morfolokog obuhvatanja predi kata subjek
tom - bar tamo gde ove kategorije i maju uporedlji v smi sao. Ova pri-
1 89
RKO BUGASKI
marost glagola eksplicitno je priznata u nekim novijim pravcima u
lingvistikoj teoriji.
( 2) Sekundarni elementi u naelu nisu neophodni za osnovnu
struktur klauze, ali slue kao modifikatori i povezivai pri mamih
- elemenata. Moifkatori su raznovrsne odredbe atributivnog karak
tera, kada na pridevsk nain odreuju imenike rei, ili pak adver
bijalnog karaktera, kada na priloki nain odreuju gl agolske rei ili
celu klauzu. U funkciji modifkacije mogu se nai razne vrste rei i
sintagmi, pa i klauza (npr. relativne klauze, ili zavisne klauze u struk
turi zavisno sloenih reenica). Povezivai su tipino veznici, ali ne
retko i predlozi, zamenice, prilozi i slino.
(3) Nezavisni elementi su rei ili konstrukcije bez neposredne
gramatike veze sa drugim elementima, kao to su Oho, majko, me
utim, uopte uzev, osim toga itd.
Elementi sva tri izloena tipa p pravilu mogu da budu proti,
kada se samo po jedna re ili konstrukcija nalai u datoj funkciji, ili
pak sloeni, ao se kao eksponent neke funkcije j avi vie meusobno
povezanih jedinica ili konstrukcija (npr. u klauzi Sveta i njegova pri
jatelica idu na more i ostaju tamo dve nedelje imamo sloen subjekt
i sloen predikat; a konstrkcij a Sveta ide na more jer njegova pri
jatelica ostaje tamo dve nedele imala bi dve klauze, svaku sa svojim
subjektom i predikatom, i tako bila sloena reenica) .
Za razliku od jezika kod kojih je odnos subjekta i objekta gra
matiki signalizovan opozicijom nominativa i akuzativa, u tzv. erga
tivnim jezicima (baskijski, gruzinski, eskimski i dr. ) objekt prelanog
glagola je u istom padeu kao i subjekt neprelaznog gl agola ap
solutivu (samo na prvi pogled, i isto formalno gledano, takav bi
odnos bio izmeu sh. /Ona/ svira klavir i Klavir svira), dok je subjekt
prelaznog gl agola u drugom padeu ergativu (kao kada bi se moglo
rei Njome svira klavir). Kako pokazuje ovaj vetaki primer, neke
upotrebe instrumental a u slovenskim jezicima donekle su sline er
gativnom tipu konstrukcije (rus. normalno 3mo npOUBeOeHue Ha-
1 90
UVOD U OPT LIGVISKU
nucm IywKUHbt, sh. ahaino Pismenica napisan Vukom Ste
fanoviem).
Jezici manjkavi u formalnim oznakama gramatikih veza tipa
subjekt-predikat esto u pri plan i stiu informacijsku strukturu tipa
tema-komentar (v. i napmenu u odeljku 11. 1) , pa bi se npr. u kine
skom Ja sam ve video Lija reklo otpri l ike ovako: ' Li , ja sam ve
vi deo (ga)' , sa najavom teme na poetku i komentarom posle nje.
Dodajmo na kraju da svi jezici , bez obzira na tip strkture, imaju
naina - putem akcenta, fleksije, reda rei , elipse ili drugi h grama
tikih mehanizama - da i staknu novu inforciju a pti snu ve poz
nati deo obavetenja. (O ovome e neto biti reeno i pod zaglavljem
pragmatike, u odeljku 14. 2, a povodom razlikovanja fokusa kao novog
i presupozcije kao pretpstavljenog).
1 1 .4. Sintaksike transformacije
Sli kom ll u odeljku 9. 4. prikazali smo strkturu renice Glad
na mak juri mlog mia. Ali ako se sada upitamo kako se dolazi
do ovakve strukture, tj . kako se moe prikazati proes proizvoenja
ove reenice, moemo da se posluimo jedni m skupom ureeni h pra
vila:
l. R IS + GS
2. GS G + IS
3. IS p + I
4. p {gladna, mali}
5. I {maka, mi }
6. G juri
(Objanjenje simbola: R - reenica, IS - i menika sintagma, GS -
glagolska si ntagma, G - glagol, P - pridev, I - i menica. Strelica oz
naava uputstvo da se si mbol s njene leve strane iznova i spie onako
kao stoji s njene desne strane. Velike zagrade oznaavaju i zbor iz
meu jedinica koje uokviruju). Primenjujui ova pravila naznaeni m
1 9 1
RNKO BUGASKI
redom, polazei od poetnog simbola R koji kae da e proizvod biti
reenica, na kraju emo dobiti traeni rezultat: v. sliku 1 7, koj a se
od slike l l razlikuje samo u tome to smo sada obeleili vorove na
grani koja prikazuje tu struktur.
IS

p I
l l
gladna maka
R
Slk 17.
GS

G
l
IS
--
p I
l l
juri malog mia
Iz ove slike, koja je jo uvek u okvir strukturog modela pome
nutog u odeljku 9.4, j asno se vidi koje rei sadri naa reenica, kakav
je njihov redosled, kojim vrstama rei pripadaju, te kako se sukce
sivno grpiu u konstrukcije na raznim nivoima sintaksike strukture.
Sintaksike funkcije takoe se mogu oitati iz dij agrama, iako nisu
eksplicitno naznaene: IS koj a proistie iz R ulevo od GS automatski
dobij a funkciju subjekta reenice, GS funkcionie kao predikat, IS
koja potie od GS udesno od G je u funkciji objekta, a u sastavu
IS, P je atribut dok je I centar. Ovo je, dakle, prikaz forme u kojoj
je tako proizvedena reenica spremna da bude izgovorena ili napisana,
i time direktno dostupna naim ulima - to je njena povrinska struk
tura.
Ali mi o ovoj reenici znamo jo poneto, to se ne vidi ne
posredno iz ovakvog prikaza. Naime, ako malo zaeprkamo ispod
1 92
UVOD U OPT LINGVISTKU
njene povrine i pogledamo ta je sve njome reeno, makar i samo
impli citno, zakljuiemo da ona u jednom dubljem sloju strkture
zapravo sadri tri stava, predikacije i l i , ako hoemo, reeni ce: l. ma
ka juri mi a, 2. maka je gl adna i 3. mi je mal i . Razraujui sli ku
l l , ovo saznanje moemo uproeno da prikaemo slikom 18.
R,
IS GS

I

G IS
l A l A
maka IS GS
juri I
R
3
l
/
.l
A
I G PS
mtsa
l l
l
IS GS
p
l
/
l
I G PS
maka je gladna
l l
l
p
l
mi je mali
Slika 18.
(Novi si mbol PS - pridevska sintagma). Iz ovoga vidimo da su R2
i R3 uklopljene na odgovarajui m mesti ma u R1 - u njen subjekt,
odnosno objekt. Ovaj dijagram, pri metno apstraktniji od prethodnog,
pri kazuje plan na kojem se konstitui u znaenja koja e biti i skazana
i spi ti vanom reenicom u njenom zavrnom obl iku, koja se ne mogu
di rektno iz njega oi tati ali se mogu i zvesti na osnovu naeg jezikog
znanja; to je, dakle, prikaz dubinske strukture nae reenice, u ok
vi ru transformacionog modela.
1 93
RNKO BUGARSKI
Prema izloenom, znaenj a triju navedeni h stavova - ' maka
JUn mia' , ' maka je gladna' i ' mi je mal i ' - kombinuju se da bi
dala ukupno znaenje reenice Gladna maka juri malog mia. Al i
kako se od apstraktne dubinske strukture dolazi do konkretne povri n
ske strukture - u naem sluaju, od slike 1 8 do slike 1 7? Prema trans
formaciono-generativnoj gramatici, koja i plazi od razl i kovanj a ovih
dvaju pl anova strukture u jeziku, veza izmeu nji h uspostavlj a se pu
tem transformacija- formalnih operacij a koje, delujui na dubi nsku
strukturu reenica, ni zove elemenata preobraaju u sukcesivno manje
apstraktne ni zove sve dok se ne stigne do povrinske strukture.
Ovaj sloeni mehani zam ovde ne moemo podrobnije pri kazati .
Ipak, sasvim priblino - i sluei se ovog puta ekonomi nijom al
ternativnom notacijom putem zagrada - struktura na slici 1 8: (maka
(maka je gladna) juri mi a (mi je mali)) najpre bi bi l a podvrgnuta
relativnoj transformaciji, iji m dejstvom bi ponovljene i menice bile
zamenjene odgovarajuom zamenicom: (maka (koj a je gladna) juri
mia (koji je mal i )). Zatim bi tako dobijene rel ativne klauze bile re
dukovane bri sanjem zamenica (koje su obavile svoju ulogu) i po
moni h gl agola: (maka gladna juri mi a mali). Potom bi transfor
macijom i nverzije pridevi bili prebaeni i spred i menica, i to u obl i ku
prl agoenom ovom poloaju, to bi konano dalo povrinsku struk
tur Gladna maka juri mlog mia.
Sl ino ovome, u reenici Bogdan je bio nagovoren da ode mi
i spravno razumemo da je Bogdan zapravo objekt gl agola nagovoriti
ali subjekt glagola otii, dok subjekt onog prvog gl agola nije i skazan.
Mi, znai , ovoj reenici nesvesno pripi sujemo jednu dvol anu dubi n
sku struktur obl i ka kao na sli ci 1 9.
(Dij agram predstavlja prikazanu reenicu (RI) kao strukturu u
iju je gl agolsku si ntagmu (GS) uklopljena druga reenica (Rz) na
mestu dopune objekta (IS levo od nje). Neiskazani subjekt u R1 pr
kazan je takicama u poziciji koja mu pripada, a koju bi mogle da
popune i menike si ntagme tipa Neko, Jelena i sl. Kako bi smo istakli
da je re o dubi n skoj strukturi, i menice i glagoli ostavljeni su u obliku
nominativa, odnosno i nfni ti va) . Postepeni m transformi sanjem ove
1 94
UVOD U OPT LINGVISTIKU
strukture dolo bi se do povrinske strukture reenice Bogdan je bio
nagovoren da ode. Od naznaene osnovne strukture nije mnogo ostalo
u spoljnom obliku reenice, jer su transformacije koje dovode do nje
ga temelji to zatrle si stem dublji h gramatikih odnosa koji odreuju
njeno znaenje. Meuti m, mi ovu reenicu ipak razumemo na nave
deni nai n, ak i bez nekog eksplicitnog uputstva za takvo tumaenje.
Ovo pokazuje razliku i zmeu naeg apstraktnog i intuitivnog jezi kog
znanja i konkretnih jezikih ostvarenja, to je jedan aspekt razlike
(i staknute ve u odeljku 1. 3) izmeu jezike sposobnosti i govorne
delatnosti.
IS GS
G IS
R
z
l
nagovoriti I IS GS
Bogdan I G
Bogdan otii
Slika 19.
Formalno gledano, transformacije i zvode etir vrste operacij a,
koje su zastupljene i u dati m primeri ma ali koje emo radi j asnoe
i posebno ilustrovati (uz uopten ematski prikaz pri kome je dvo
struka strelica si mbol transformacije) : /. dodavanje novi h elemenata
1 95
RKO BUGASKI
(AB = ABC: Aca voli Gocu = Aca voli Gocu i Jecu); 2. bri sanje
postojeih (ABC = AB: Aca voli Gocu i Jecu = Aca voli Gocu);
3. prmena njihovog redosleda (ABC = ACB: Aca voli Gocu =
Goca voli Acu); 4. zamenjivanje jednih drgima (ABC= AD: Aca
voli Gocu = Aca voli Jecu). Ove operacije omoguuju da se, pol azei
od jednog zajednikog apstraktnog jezgra, na foralno strog i dosle
dan nai n izvode rani tipvi gramatiki i semantiki povezanih re
enica - potvrdnih i odrinih, upitnih i zapovedni h, aktivnih i pasiv
nih, prosti h i sloenih, nezavisnih i zavisnih, i svih drgi h.
Transformacije su otuda deo ire aparature za proizvoenje i l i
generiranje reenica u pri rodnim jezicima. Jedan generativni meha
ni zam poseduje svojstva eksplicitnosti i predvianja, tj . nabrajanja
u matematikom smislu, ime se u potpunosti odreuje domen nje
govih objekata. Radi poreenja, potencij alno bskonani niz brojeva
l, 7, 5, ll, 9, 1 5, 1 3, 1 9, 1 7, 23, 2 1 . . . generiran je pravi lom
"
poi
od l pa naizmenino dodava j 6 i oduzimaj 2". Donekle analogno
ovome, generativna gramatika nekog jezika je si stem pravi la koji spe
cifkuje moguu formu svih reenica toga jezika, i samo nji h (koji ,
dakle, spreava generiranje negramatinh nizova kao npr. malog
gladna mia maka juri ili mia gladn malog ili maka maka ma
ka) - i to bez obzira na to da li je neka od tih moguih reenica u
dosadanjoj istoriji datog jezika nekada ve i zgovorena odnosno na
pisana, i l i jo nije.
Gramatika koja operi e ovakvim generativni m pravi li ma i uz
to se slui transformacijama naziva se transformaciono-generativna
gramatika. Ona nastoji da simul iranjem ovekove jezike sposobno
sti osvetli pri rodu uveliko nesvesnog znanja u posedu svakog govor
nika-sluaoca. Prikazujui ljudski jezik kao sloen, apstraktan i u ve
li koj meri univerzalan sistem pravila za povezivanje zvuka i znaenja,
ona trai nove puteve ka dubljem razumevanju oveka kao inteligent
nog i stvaralakog bia, sposobnog da jedan takav si stem bez tekoa
usvaja i upotreblj ava.
1 96
12. Leksikologija
1 2. 1 . Rei i lekseme
U prethodnom poglavlju videli smo da su osnovne jedinice sin
takse rei. A ta je re? Iako obini govornici i maju razvijeno oseanje
za ovu vrstu jedinica svoga jezika, re je - kao i reenicu - teko
defni sati tako da se u potpunosti zadovolje strogi lingvistiki krite
rijumi , naroito ako defnicij a treba da obuhvati jezike raliite struk
ture. (U odeljku 4. 3. videli smo kako se npr. kod plisintetikog tipa
rel ativizuje razlika izmeu rei i reerice). Moe se ipak rei da je
re celovita i samostalna jezika jedinica, nastala u konvencionalnom
spregu zvuka i znaenj a time to je pojedinim fonemama ili kombi
nacij ama fonema (npr. i, u, ako, jesti, priatelica) pridruen odreen
i srazmero stalan poj movni sadraj . Ova veza je u nael u naj vei m
delom prizvolna, utoliko to se i sti sadraj u raliitim jezicima
povezuje sa razliiti m gl asovnim i zrazom, ali ona u okvi r j ednog
jezika postaje obavezna za sve koji se nji me slue. Plan i zraza u rei
kao jezikom znaku moe biti ostvaren i grafk, dakle grafemama
umesto fonemama; tada govorimo o pisanoj rei nasuprot govorenoj .
U jednom jeziku moe s e uz i sti izraz vezati vie od jednog sadraj a,
i obruto. (Ovakvi semantiki odnosi bie razmotreni u narednom
poglavlju).
I kada je deljiva na vie morfema, re zadrava unutranj u ce
lovitost koja se ogleda u akcentuaciji , morfolokoj strukturi , sintak
sikom funkcioni sanju, pi sanju i dr. S druge strane, re je u znatnoj
meri samostalna u odnosu prema veim jedinicama, odnosno kon-
1 97
RNKO BUGARSKI
strukcijama kao to su si ntagme ili reenice, jer moe da stoji sama
za sebe, kao najmanj a slobodna jezika jedinica koj a moe da obra
zuje i potpun iskaz. No ovo je samo granini sluaj : i skazi najee
sadre vie rei povezanih u reenice.
Iz nai h raniji h ramatranja proi stie da se duina rei moe
i zraziti na razne naine - kroz broj fonemalgrafema, morfema ili slo
gova, pa tako rei mogu da sadre jednu ili vie fonemalgrafema, da
budu jednomorfemske ili vi emorfemske, jednoslone ili vi eslone.
Ali duina nije nikakvo merila statusa rei kao jezike jedinice: i i
neprikosnovenost podjednako su rei. Ako donju granicu duine rei
ini jedna fonemalgrafema ili morfema, gornja granica se moe odre
diti samo pribli no, tako to emo da kaemo da su u nekom jeziku
retke rei sa vie od, recimo, dvadesetak fonemalgrafema ili pet-est
morfema. A u ovom pogledu jezici se osetno razlikuju; tako su jed
nomorfemske i jednoslone rei u engleskom znatno ee nego u
srpskohrvatskom, a rei u nemakom - iz razloga navedenih u odeljku
10. 2 - mogu da budu due nego u veini evropskih jezika.
Takoe se ne moe tano rei koliko rei ima u kojem jeziku,
niti koliko njih znaju pojedinci. lako svi jezici u pri ncipu imaju do
voljno rei za potrebe svoji h govorika, te potrebe se veoma razlikuju
u primitivnim i vi sokoravijenim zajedni cama, pa pojedini jezici ve
rovatno i maju izmeu nekoliko hilj ada i nekoliko stoti na hiljada rei .
Ali pri ovako velikom rasponu treba i mati na umu da su razlike si
guro daleko manje ako se ograniimo na rei u optoj upotrebi , jer
u leksiki najbogatiji m jezici ma glavnina ovog fonda otpada na stru
ne i druge specijalne rei, poznate samo uim krugovima. Pitanje je,
dakle, ta e se sve raunati. Pri mera radi , veliki Vebsterov renik
engleskog jezika sadri oko 600.000 rei , a oekuje se da e srpsko
hrvatski renik Srpske akademije nauka i umetnosti , ija je izrada u
toku, da obuhvati do 40.00 rei . Meuti m, ako bismo uzeli u obzir
sve strune terminologije (koje ionako ne mogu da uu u bilo koji
opti renik) morali bi smo da raunamo sa milioni ma naziva u zo
logiji , hemiji , elektrotehnici i svim drugim nauni m oblastima.
A to se tie pojedi naca, broj rei koji ma oni barataju u sva
kodnevnom ivotu vi estruko je manji , i kod obrazovani h ljudi u raz-
1 98
UVOD U OPT LINGVISTIKU
vijeni m savremeni m drutvi ma moda i znosi dvadesetak hiljada.
Povrh ovoga, strunjaci dakako pznaju manji ili vei deo termino
logije oblasti koji ma se bave. P svemu tome treba ralikovati ak
tivnu i pasivnu leksiku, tj. rei koje sami upotrebljavamo i one koje
razumemo, tano i li priblino, i ako se nji ma ne slui mo. U svi m ovi m
oblasti ma teko j e davati preciznije podatke, jer s u pitanja obima i
granica leksike i leksikog znanja veoma sloena, a dosad obavljena
merenja i maju samo probnu vrednost.
lako se u vezi s renikom obino govori o reima, re kao
jedinica renika (leksikona, vokabulara) jednog jezika, sa svi m nje
ni m gramatiki m oblicima i mogui m frazeoloki m proirenj ima, u
strunoj li ngvistikoj terminologiji naziva se leksema (po analogiji
sa fonemom kao jedinicom fonologije i morfemom kao jedinicom
morologije). Tako je RADITI jedna leksema, koja se u pojedi ni m
reenicama manifestuje nekim od svoji h oblika (On e raiti; ja ra
dim; ti rdi; mi smo radili; i td. ; radi i sticanja kontrasta, leksemu
samo u ovoj pri lici tampamo veliki m slovima). Iz ovog sledi da je
leksema, kao jezika jedinica leksikog nivoa, apstraktne prirode, dok
su njene reenine realizacije konkretne - te da je, strogo uzev, re
jedinica sintakse, dok je leksema jedinica leksikona. Stoga i renici
zapravo registruju lekseme, a ne rei : pojedine odrednice u nji ma od
nose se na lekseme, a njihovi razliiti oblici tu se ne daju jer se
obrauju u gramatici . Skup svih oblika jedne lekseme ini njenu pa
radigmu.
Lekseme su esto due od jedne rei . Izrazi kao snai se, odrei
se, razii se i sl . ine leksike jedinice, kao i engleski dvol ani gl agoli
tipa drink up ' i spiti ' , run away ' otrati ' , switch o.f' i skljuiti ' , pa se
obino navode u renicima i spod osnovnog glagola. Takav status i ma
ju i mnogi ustaljeni i zrazi i l i frazeologizi: Bela kua ( sedi te pred
sednika SAD u Vai ngtonu) jeste jedna leksema, i ako je bela kua
(u znaenju bi lo koje kue ble boje) samo sintagma sainena od
dve lekseme. U mnogim sluajevima znaenje lekseme nije prost zbir
znaenja njeni h sastavnih delova: ako si ntagme policijski pas i ruski
aj upuuju na jednu vrstu psa odnosno aja, to ne vai za lekseme
1 99
RNKO BUGASKI
morski pas i umadiski aj. Frazeologizmi ovog potonjeg tipa, ije
se znaenje mora psebno nauiti kao celina - i koji otuda predsta
vljaju posebnu tekou pri uenju strani h jezika - zovu se idiomi.
(Upor. i ispod ita, sitna riba, hvatati maglu, biti na konju, nositi
glavu u torbi). Uzgred reeno, slinost rei idiom i idiot nije sluajna,
jer obe potiu od gr. idios 'svoj, svojstven' , otda i 'drkiji od drgih,
na svoju rku' . A terin idiom, osi m ovog fraeolokog znaenja ima
i soiolingvistiko znaenje jezika ili jezikog varijetta.
Uobi ajene leksike veze tipa vedr nebo, srdaan pozdrv, he
miska olovka, koje pkazuju npr. koji se pridevi esto kombinuju sa
koji m imenicama, ali bez formiranja vrsti h frazeoloki h jedinica, zo
vu se kolokacije. U neki m stilovima, kolokacije prerastaju u klie
neprekidnim ponavljanjem ili pak srastanjem i okotavanjem njihovi h
elemenata (mali ekrn, rdni nard; eklatantan primer kardinalna
greka). Sve pomenute frazeoloke kategorije preli vaju se jedna u dru
gu bez otrih granica.
Prouavanjem leksikih jedi nica i leksikog sastava jezika bavi
se leksikologija; ona se dodiruje sa morfologijom, iji je predmet
unutranja strktura rei, i naroito semanti kom, koj a posebno istra
uje znaenje rei. Sama Ieksikologija ima nekoliko grana. Poreklo
i istorijski razvoj leksiki h jedinica ine podruje etimologije (v. ode
Ij ak 4. 2) . Slinog usmerenj a je i onomastika, koja prouava vl astita
imena: ljudi (antroponime), naroda (etnonime), mesta (toponime),
vodeni h povrina (hidronime), planina (oronime), itd. Strunim na
zivima bavi se terminologja, iji domen obuhvata narodna imeno
vanja i klasifikacije (bi lj aka, ivotinja, bolesti i dr. ), tradicionalne na
zive u raznim zanati ma i drgim obl asti ma ivota, kao i standardi
zovane termi ne savremenih strunih i naunih podruj a. Frazeoloke
kombinacije leksikih jedi nica idu u domen frazeologije.
Rezultati leksi koloki h i straivanja kori ste se u leksikografji
pisanju renika. Renik u ovom smislu - za razliku od renika
kao dela strukture jezika - jeste publi kacija koja si stematski regi struje
i tumai vei ili manji , optiji ili poseban deo ukupnog fonda rei
jednog i l i vi e jezika. Renika ima raznih vrsta; po broju jezika koje
20
UVOD U OPT LIGVISTKU
obrauju, oni mogu biti jednojezki, dvojeziki i viejeziki; p
nameni kolski, priruni, akademijski i dr. ; p vremenskoj pro
jekciji etimoloki, istorijski i savrmeni; po obuhvatu opti i
specijalizovani; po sloju jezika koji zahvataju ortogafski, akcen
toloki, gramatiki, terminoloki, frazeoloki (tu spadaju i renici
knjievne i dijalekatske leksike, sinonima, stranih rei i dr. ); itd.
U jezicima sa alfabtski m sistemom pisanja, renika graa
obino se izlae azbunim odnosno abecednim redom, ali se u sp
cij alne svrhe kori ste i drugi pri ncipi organi zacije. Tako postoje te
zaori, u kojima je graa rasporeena prema poj movima, na osnovu
neke kl asifkacije date oblasti ; kod slikovnih renika tehnikog ka
raktera rei su sistematski povezane sa crtei ma, uz uzaj amno upu
i vanje. A za lingvi stika i straivanja kori sni su frkvencijski renici ,
koji daju podatke o uestalosti pojedinih jedinica u tekstovi ma, i
obratni (inverzni) renici , gde su odrednice ispisane od poslednjeg
slova ka prvom, pokazujui npr. sa koji m se sve osnovama kombi nuju
pojedini nastavci .
Kao knji ga o reima, renik se naelno razli kuje od enciklo
pedije kao knj ige o stvari ma, a izmeu ovi h kategorija nalazi mo lek
sikon kao reniki sreen popi s obj anjenih pj mova neke strune
i l i ivotne oblasti . No kako ni ovde nema uvek j asnih granica, su
sreemo se sa renicima, enciklopedij ski m renicima, leksikoni ma i l i
ak enciklopedij ama knji evnih termina, li ngvi stike, graevi narstva,
l i kovnih umetnosti , kulinarstva i mnogih drugih oblasti . Po obuhvatu
i koliini tumaenja enciklopedija je vea od leksikona, ali se pome
nuti nazivi razliito kori ste, pa njihova poj ava u naslovu neke publi
kacije ne mora da bude pouzdan putokaz u pogledu pristupa grai
koju sadri . Najzad, onima koji ue strane jezike preporuuj e se da
izbegavaju depne reni ke, koji su po pravilu veoma komercijal an ali
leksi kografski sumnji v proizvod, i da se orjentiu na renike srednjeg
formata, kako jednojezike tako i dvojezike.
201
RKO BUGASKI
1 2. 2. Struktura renika
Leksike jedinice - koje emo sada ponovo zvati reima umesto
leksemama, jer je tako uobiajeno - mogu se deli ti i razvrstavati na
razne naine. O gramatikim podel ama bi lo je rei ranije, a o se
mantiki m kategorijama u reniku govoriemo u sledeem poglavlju.
Ovde emo da razmotrimo pdele koje su izrazi tije leksikoloko-sti
li stikog karaktera, i koje pokazuju da renik jednog jezika nije ho
mogen nego sadri razliite ukrtene slojeve, koji se oi tuju kako u
sinhrnijskoj strkturi tako i u dij ahronijskom razvoju. Osnovu ovih
klasifkacij a ine prostiranje, stari na, upotreba i poreklo rei .
Po prostiranju se razli kuju rei ograniene na jedan lokalitet
ili regiju (lokalizmi, dijalektizmi, regionalizmi, provincijalizmi i
sl. ), one koje pripadaju celom jeziku, i one rairene u vie jezika
(interacionalizmi v. i odeljke 3. 3. i 1 0. 3).
Po starini se iz sloj a obine savremene leksike izdvaj aju, kao
sti lski obeleeni, s jedne strane arhaizmi (starije rei retke upoteb
i samo u posebnim prilikama, kao velmoa, akov, pender aber), a
s druge strane neologzmi ( sve novije rei, ukljuujui i domae ko
vanice koje neretko deluju nezgrapno, kao prebukirati, aerozagaenje,
inokorespondent i l i lo-ule).
Po upotrebi se rei mogu deliti na vie naina. Prvo, na opte,
kojima se slue svi govorici nekog jezika, i posebne, koje upotre
bljavaju samo neki krugovi (ovde idu i sve rei iz strunih i naunih
terminologija - npr. samit, trnsplantacija, proton, fonema). Drugo,
na govore i uene ili knjike (upor. npr. parove zgrada i zdanje,
prenos i transfer teskoba i anksioznost, oni lekar i okulist). Tree,
na standardne ili knjievne, koje se ocenjuju kao punopravan deo
standardnog ili knji evnog jezika, i nestandardne i li neknjievne,
koje u nekom pravcu odstupaju od nore.
Ovde, meutim, treba imati u vidu injenicu da se norme go
vorog i pisanog jezika u poneemu razi laze. Stoga tzv. kolokvija
lizi - rei i irazi karakteri stini za neformalni govorni jezik, kao
202
UVOD U OPT LINGVISTIKU
banka ili stotka u znaenju novanih jedinica, crjak u znaenju crog
vi na, ili stran u znaenju ' odlian' - pripadaju govorom standrdu
i ako se izbgavaju u formalnom pisanom jeziku. U svakom sluaju,
nj i h ne treba meati sa argonizmima kao ui stinu supstandardni m
i zrazima, popularim u pojedinim strunim i l i omladi nskm argoni
ma (npr. laja ' kucana stranica' , vetak ' vetako ubrivo' , cuger
' brzopotezni ah' ; som ili cigla u znaenju novanih jedinica, keva
' majka' , riba 'devojka' ). Ve pomi nj ani dijalektizi i drugi regio
nalni i zrazi (mlogo m. mnogo, vas m. sav, piva m. pivo) takoe ne
i du u knji evni standard, kao ni razni vulgarizmi (prostake rei ,
koje su u nekontrli sanom govoru este ali se retko kad pi u).
Najzad, po poreklu se rei dele na domae i strane, ali kako
je ova podela esto sasvim uslovna na njoj emo se neto due zadr
ati - vodei rauna i o optiji m napomenama o ovom pi tanju datim
u odeljku 5. 4. Strani m rei ma obino se smatraju one koje su po
zajmljene iz nekog drugog jezika, pa u eti molokom smislu ne ine
deo i zvorne, tj . domae leksike. Ali takve rei , ako za nji ma ima
potrebe u jeziku koji i h preuzima, prolaze kroz proes adaptacije (po
men ut u odeljku 1 0. 3) i posle i zvesnog vremena se u njemu sasvim
odomauju. Ovaj proces odvij a se u vie faza, a kao se rei po
zajmljuju u razna vremena, u reniku se uvek mogu ralikovati rei
koje su se ve potpuno odomai l e (u toj meri da nestrnj aci vie i
ne oseaju njihovo strano poreklo), one ije je prihvatanje u toku
i ako je strani izvor vidljiv, i one koje se tek pojavljuju kao strani
neologi zmi, normalni u jeziku davaou ali jo nepri hvaeni u jeziku
pri maou. Na drugoj strani , jezik mogu ve uveli ko da naputaju po
zaj mljene rei koje su bile potrebne u jednom ranijem razvoj nom p
riodu, ali su odigrale svoju ulogu i tonu u zaborav kao arhai zmi .
Za prvu ilustraciju posluie nam tzv. turcizi - rei preuzete
i z turskog, ili psredstvom turskog a izvoro i z arapskog ili prsijskog
(u ovom drugom sluaju turski igra ulogu jezka posrdnika). Svako
ko govori srpskohratski l ako e da oceni da su neke rei turcizmi ,
i ako moda i ne zna tano ta svaka od nji h znai - npr. baksuz,
belaj, sokak, konak, eglenisati, begenisati, aikovati. Neki drgi tur-
203
RKO BUGAK
cizmi , jo uvek u aktivnoj upotrebi , i maju prema sebi i domau al
ternativu (komia/sused), a nekada opet moemo samo da biramo
izmeu rei turskog i grko-latinskog porekla (zejtin/ule), ili turskog
i nemakog (boja/arba).
Ali ima i turcizama koji su danas najobinije, standardne rei
bez koji h bi se teko razgovaralo o pneemu to je deo nae sva
kidanjice. Kako bismo spavali bz arava, jastuka i jorgana, i li se
umivali bz sapuna i pekir?

ta bismo obuli ako ne arape i papue


ili sandle, moda i izme sa debli m onom? Kako bismo popi l i
jogurt, aj sa limunom i l i kaf sa kaikom eera? Pojeli kajganu i l i
pitu ili sarmu sa pirinem? Pijuckali rkiju i puili duvan? Ako za
treba, kako bismo stavili dugme u dep, a makaze, eki, eksere i
drugi alat u kutiju ili u sanduk? Kako bi smo veselo galamili u bati
ili u amcu? Kako bismo rekli da je neto meko kao pamuk ili tvrdo
kao elik - i uopte, izrazi li celu lepezu obini h pojmova? (lako to
mnogi ma nije poznato, sve rei i staknute u ovom odlomku su tur
cizmi).
Usled vi evekovne osmanlijske vladavine na balkanskim pro
stori ma, mnogi turcizmi uhvati li su korena u vie jezika ovog p
drja, izmeu koji h je komunikacija u neki m sferama donekle olak
ana zahvaljujui ovakvim balkanizmima. Ali i tu treba biti oprezan;
iako mi, na primer, razlikujemo dezvu i ibrik, u grkom je ibriki -
dezva.
Sasvim obinih rei ima kod nas i iz drugih jezika sa iji m su
predstavnicima nai narodi kroz i storiju dolazi li u tenji kulturni dodir.
Tako iz grkog potiu ak, temel, hilad, ak kamate; iz maarsko

-soba, var, cipele, bunda, lopov, hajuk, tabla, teret, lopta, ka,
rtilj pa i paso; iz romanskih jezika -piaca, paata, soliter nivo,
arm, ru, parem, piceria; iz nemakog - krompir (od starijeg izvora
Grundbire ' zemlji na kruka' - savremena nem. re je Kartofel), ve
(od Wische, a ne - po narodnoj etimologiji - od naeg veati /
"
ve
je ono to se vea
"
! /), tof mantil, unka, farbati, sada i gastarbajter;
i z ruskog su mahom sti lski specifnije novije rei kao sputnik, ka
drovik, urvnilovka, perestrojka, pojasniti. Pored ovi h veinom stan-
20
UVOD U OPT LINGVISTIKU
dardni h rei , koje se kori ste na celoj srpskohrvatskoj teritoriji , na ne
ki m njenim delovi ma u opticaju su - i zvan knj ievnog jezika - brojni
provi ncijalizmi potekli iz razni h jezika.
Ali danas je, u Jugoslaviji kao i drgde, najjai uti caj engleskog
jezika, pa bi se bez anglicizama teko mogle zamisliti cele oblasti
moderog ivota - u bankarstvu, turi zmu i saobraaju, u nauci i teh
nologiji , masovni m medij i ma, zabavi i sportu itd. Ovde s\ pri meri
zapravo suvi ni, ali moemo ipak, uzi majui samo jedan mali segment
aktuelnog ivota, da se zapitamo kakav bi bio imid nai h tinejdera
bez dinsa i bedeva, bez hamburgera i li hot doga sa ipsom i kolom
u snek-baru, bez disk-dokeja sa hitovim na long-plejkama uz lajt
-ou, bez duboksa i fiper, vokmena i toki-vokia, kompjuter i vi
deo-rikorder, bz skejtborda i sernga, a moda i fri-opova i o
ping-tura uz rent-a-kar i l i er-li? Svakako ne bi bio o-kej, a jo manje
super!
Budui toliko raireni u mnogi m jezicima, angli cizmi su esto
i pravi interacionalizmi. P tome su oni u sferama svakodnevnog
ivota - kako je upravo ilustrovano - najee i sainjeni od engleskog
jezikog materijala, dok u nauci i tehnici preovlauju kovani ce iz
graene od grkih i l atinskih tvorbeni h elemenata, ali pri lagoene iz
govoru i pisanju engleskog i i z njega prenete u druge j ezike. Tako
su ovakvi intemacionalizmi po tvorbi greko-latinizmi a po jezi ku
nastanka angli ci zmi - odnosno, u drgim sluajvi ma, germanzi,
romanizmi, rusizi i slino.
Kako smo donekle ve videl i , uz bk domaim rei ma esto
stoje manje-vie i stoznane strane rei , koje su tada obino stil ski
obeleene jer se asociraju sa obraovanjem, profesijom, drtveni m
statusom i sl. Pacijent i lekar, stranka i advokat najee nee upo
trebljavati i ste rei za odreene pjmove, nego jedna strana vi e na
rodne a druga preteno strune. Osi m toga, uporivanjem parova
kao istaicahigieniarka, priemkoktel, kupovinaoping, izlet/ek
skurzia vidi mo da se stilsko diferenciraje moe kombinovati sa se
mantiki m (npr. nje svaka kupvina oping, niti je svaki i zlet ek
skurzija). Ako posetnica znai i sto to i vizit-kara, poseta i vi zita
205
RNKO BUGASK
nisu uvek i sto: bolesnici ma u bolnici roaci dolae u posetu, ali i m
lekarska ekipa dolazi u vizitu! U nekim spjevima, opet, domaa re
moe da oznai prestinije zanimanje nego strana, kao u primeru
drutveni radnik/socijalni radnik.
Potpuno odomaene i zapravo nezamenlj ive rei iz drugih jezika
ne bi trebalo ni nazivati stranim reima - nego, eventualno, domaim
reima stranog porekla. One ija je adaptacija poodmakl a mogu se
nazivati pozajmljenicama, dok se tuicama nekada krste naroito
one koje se jo uopte nisu uklopile u novu sredinu i koje moda
nisu ni potrebne. Na kraju ovog raspona nal azi mo neuko prenete ko
vanice kao plajvaz, jauzna, portvi, nufikla, enac, pena/tik i mnoge
druge koje se veinom povl ae i iz neformalne upotrebe, a koje se
nekada nazivaju imenom ni malo lepim od nji h samih - varvarizmi.
Ve iz navedeni h naiva vidi se da nije u pitanju samo stepen adap
tacije stranih rei nego i stav prema njima. Najkrae se moe rei
da se valj a kloniti krajnosti : purizma ili jezikog i stunstva, ali i
komotne nebri ge. Jezik se nikako ne moe unapreivati izgonom svega
to dolazi izvana, ali ni nekritikim prihvatanjem svake novotarie.
Takozvane strane rei neophodne su svakoj kulturi , danas vie no
ikad - u svetu koji sve vie postaje jedan; ali bi se morale upotre
bljavati u odgovarajuem obliku i znaenju, tamo gde im je mesto,
i u prikl adnoj meri .
/
206
13. Semantika
1 3. 1 . Znaenje rei
Semantika prouava plan sadraja u jeziku, posebno znaenje
rec1 i reenica, pa se tako deli na leksiku semantiku (koj a e biti
predmet ovog i narednog odeljka) i reeninu semantiku (o kojoj
e biti rei u poslednjem odeljku ovog poglavlj a) . Jeziko znaenje
nije celovita i stalna kategorija koj a bi se dal a lako utvrditi , nego
di namino obeleje upotreb jezika u govorim situacij ama. Ono je
zapravo kompleks odnosa izmeu rei meusobno, rei i sveta o ko
jem se jezikom govori , te rei i govornika. Zato je plan sadraj a tee
prouavati egzaktni m nauni m metodama nego plan izraa.
Kod rei, kao jezikih jedinica sa znaenjem, mogu se razl i ko
vati odreene dimenzije znaenja, kako sledi .
( l ) Leksiko i gramatiko znaenje. Leksike rei kao knjiga
i l i itati imaju leksiko znaenje s obzirom na poj move koje ozna
avaju, ali one i maju i gramatiko znaenje - ' i menica enskog roda
u nomi nativu jednine' , odnosno ' glagol u infnitivu' . A gramatike
rei kao ako ili bez i maju gramatiko znaenje kao veznici odqosno
predlozi i s obzirom na svoje dominantne si ntaksike funkcije, ali
one i maju i i zvesnu meru leksikog znaenj a. Na taj nain sve rei
i maju obe vrste znaenja, ali u razliitom stepenu, pa i zmeu nji h
postoj i kontinuitet.
( 2) Pedmetno i emotivo znaenje. Pedmetno znaenje (koje
se nazi va i rferencijalno) karakteri stino je za predmete i poj move
207
RNKO BUGARSKI
koji ne ukljuuju neki poseba ljudski odnos i l i reakciju, dok je kod
emotivnog znaenja izrazito pri sutna oseajna nota. U ovoj di menziji
razlikuju se npr. kua i dom, a rei kao ljubav, pordica, dete, ognjite,
domovina nabijene su emotivnim znaenjem.
(3) Konkrtno i apstraktno znaenje. U ovom pravcu razl i
kuju se rei koje oznaavaju neto odreeno, esto materij alno, kao
kamen, reka, stolica, od rei koje se odnose na apstrakcije, kao lepota,
iskrenost, uspeh.
(4) Osnovno i preneseno znaenje. Jedna re odreenog kon
kretnog znaenja esto dobija sekundama znaenj a putem metafori
kog prenosa, koji se odvija u raznim pravcima ali tako da veza sa
polazni m znaenjem ostaje vidljiva. Glava poi nje kao naziv za deo
tel a, ali otuda ide po slinosti glava eera, kupusa i l i ekser, potom
znaenje onoga to je u glavi , tj . pameti (On ti je glava!), kao i naj
vanijeg ili pak zasebnog dela neke cel ine (glava porodice, glava u
knjizi) i sl. Odatle potiu i izvedenice kao glavni, poglavar glaveina,
poglavle, zaglavle itd. Tako se putem metaforikog prenosa, principa
veoma rai renog u jezicima, s jedne strane granaju znaenj a i stih rei,
a s druge se obrazuju cele porodice rei, okupljene oko i shodi nog
oblika sa njegovim osnovnim znaenjem. Ovde se pojmom metafo
rizacije obuhvataju sva prenesena, fgurativna znaenja, i ako se na
ovom podrju moe govoriti o metafori u uem smislu i srodnim
poj avama (o emu e biti rei u odeljku 1 4. 3).
(5) Denotacija i konotacija. Prvi termin odnosi se na pri
"
/
opte, neutralno i eksplicitno znaenje neke rei , a drugi njeno
izvedeno, lino, emotivno i implicitno znaenje. Deno taci rei majka
je prosto ' enski roditelj ' , ali ta re u sferi konotacije simboli zuje
nenost, ljubav, brigu za dete i sl . Re krv denotira gorju povrinu
graevine, ali konotira zaklon, zatitu, bezbednost (kao u primeru krv
nad glavom). Rei iste denotacije mogu se na pl anu konotacije ra
zlikovati od jednog drutva ili pojedinca do drugog; tako re za pojam
vatre moe imati razliite konotativne vrednosti zavisno od kli matskih
uslova u kojima ive pjedine zajednice, a neko ko je u deti njstvu
preiveo poar moe imati i osobenu linu konotaciju te rei .
208
UVOD U OPT LIGVISTIKU
Izmeu prvi h i drgih lanova navedenih parova postoje pri
metne korelacije: predmetno znaenje esto je u i sto vreme i kon
kretno, osnovno i denotativna, a nasuprot tome emotivno znaenje je
esto i apstraktno, preneseno i konotativno. No i pred ovakvi h po
dudarosti , u pitanju su i pak razli i te di menzije znaenj a.
Kako znaenja rei ni su jedinstvena, ono to se slobodnije na
ziva jednim znaenjem zapravo je pre kompleks znaenjskih kom
ponenti koje se mogu anal itiki izluiti (npr. putem tzv. komponen
tne analize). Tako re mukarac moemo semantiki opi sati uz po
mo tri komponente i dva znaka: ' ljudsko' , ' odraslo' i ' muko' , te
' +' za pri sustvo a ' -' za odsustvo date komponente (ovakvo operi sanje
znaci ma ekonominije je od uvoenj a komponenti suprotnog znae
nj a, koje se ovde podrazumevaju). Imamo, dakle, mukarac (+ljudsko,
+odraslo, +muko); analogno, ena (+ljudsko, +odraslo, -muko) ; de
ak (+ljudsko, -odraslo, +muko); devojica (+ljudsko, -draslo,
-muko); dete (+ljudsko, -draslo). U ovoj porodici rei konstantna
je komponenta ljudskog, dok variraju komponente uzrasta i pola; re
dete se odnosi na oba pola, pa ova komponenta tu nije zastupljena.
U datom anali tikom okvi ru rei mladi i devojka i male bi i sta ob
l ej a kao mukarac odnosno ena, dok bi re ovek i mal a razli i te
speci fkacije zavi sno od znaenj a koje joj se pridaje (' svako ljudsko
hi e' ; ' odraslo lj udsko bie ' ; ' mukarac' ). Ovakve anal i ze mogu se
us peno prmeniti samo u neki m leksiki m sferama, vre organi
mvani m (npr. si stem li ni h zamenica, rodbi nski odnosi , neki prostori
odnosi ), dok drgi ma sl abije odgovaraju.
Komponente znaenj a nekada se (po analogij i sa fonologijom)
nazi vaju semantikm distinktivnim obelejima, a skupovi takvih
oheleja kao jedi ni ce znaenj a zovu se sememe (po analogiji sa je
di ni cama drugi h ni voa: fonemama, morfemama, leksemama). Me
ut i m, semantike jedinice i njihova di sti nktivna obeleja neuporedivo
je tee i zdvoj iti nego to je to sluaj u fonologiji , pa je paral ela vie
naelnog nego operativnog karaktera.
Idui dublje u analizu znaenja, u nekim sluajevi ma moe se
napraviti podel a na semantiki proste (minmalne, primitivne) i iz-
209
RNKO BUGARSKI
vedene rei , pri emu se znaenje potonji h moe parafrazirati uz up
trebu prethodni h. Ako pemo od rei imati, re dati znai ' uiniti
da X ima' , dok polazei od iveti, roditi se znai ' peti iveti ' , umreti
znai ' prestati iveti ' , a ubiti znai ' uzrokovati da X prestane da ivi ' .
I ovaj pri stup, kod koga semantika zalazi u pdrje logike analize
jezika, zasad je tek naznaio neke dalje i straivake mogunosti .
Rei vremenom menjaju svoja znaenj a usled dej stva raznih i
nilaca, pa nikao ne treba zami lj ati da je znaenje jedne rei dato
jednom za svagda; naprotiv, semantike promene su deo normalne
evolucije jezika. Istorijske promene po pravilu ne menj aju i z osnova
celokupno znaenje neke rei , nego zahvataju samo pojedine kom
ponente. U engleskom, re meat, koj a danas oznaava jestivo meso,
u srednjongleskom periodu oznaavala je ne samo mesnu nego bilo
koju hranu. Pridev nice, koji danas znai 'dobar, fi n' , tada je znaio
' luckast, pri glup' . Rei knave i knight u poetku su obe oznaavale
deaka (upor. za prvu i danas nem. Knabe ' deak' ) , ali su vremenom
doivele razliitu semantiku spcijali zaciju, pa je prva stekla znae
nje ' nitkov, hulja' , a drga ' vitez' . Re hun je u anglosaksonskom
imala znaenje bilo kojeg psa (upor. nem Hund ' pas ' ), ali se danas
u obliku hound odnosi samo na lovakog psa, dok je optije znaenje
psa preuzela re dog - nasuprot nem. Dogge 'doga' , to je sueno
na jednu pasminu psa!
Preuzimanje rei iz drugi h jezika takoe moe da bude praen
9
promenom znaenja. Mi smo re magister iz lati nskog dobili u ol
k
u
/
magistar, ali smo i stu tu re preko nemakog pri mi l i kao majstor, a
preko italijanskog kao maestr sva tri puta sa razliitim znaenjem.
Novija engleska pozajmljenica miting (iz koje su ak izvedene nove
rei kao mitingovati, mitinga upotrebljava se kod nas u znaenju
koje izvora re meeting u engleskom zapravo nema: ona tamo znai
'sastana' i l i ' sednica' , dok
"
nae
"
znaenje politikog zbora ima re
rally. Znaenje engleske rei dress ' odea; halji na' kod nas je sueno
na sportsku odeu - a ao bi se tom reju na engleskom reklo npr.
da su fudbaleri i strali na teren u crveni m dresovima, to bi moglo
da znai samo 'u crveni m halji nama' ! (Za ovo se kae shirts ' kou-
2 1 0
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
Ije' ). (Upor. i pri mere spiker i drgstor u odeljku 1 0. 3, a za promene
znaenja uopte i napomene o reima per, kola, knjiga i dr. u ode ljku
3. 3, te bir, stil i dr. u odeljku 4. 2) . Uopte uzev, i storij a svakog
jezi ka puna je semanti kih promena u razni m pravcima - ka i rem
i l i uem,
"
lepem
"
ili
"
runijem
"
, i l i , naprosto, drukijem znaenju.
Ima i posebnih kategorija rei koje iz raznih razloga tee me
njaju znaenje. Pomenuemo samo onomatopeje rei nastale po
draavanjem pri rodni h umova i l i zvukova. One pripadaju kategoriji
ikonikih znakova, u pri rodnom jeziku margi nalni h - onih koj i i l ie
na ono to oznaavaju (kao saobraajni znaci sa naslikanom zapre
gor, automobi lom, ivotinjom i sl . , za razli ku od oni h sa crtama
koje si mbolizuju zabrane). Ovakve rei predstavlj aju zanemarlj i v i zu
zetak od pravi la o konvencionalnosti - tj. drutvenoj a ne prirodnoj
usl ovljenosti - jezikog znaka (v. odeljak 6. 1 ). Uostalom, prirodna
motivi sanost i ovakvi h znakova uveliko se prelama kroz jezik, o emu
svedoe srpskohrvatske rei kao aptati, utti, hrkati, fjuk, zvrk,
cvrak ili kukavica i nji hovi ekvivalenti u drugi m jezi ci ma, esto ta
koe onomatopej ski ali drukijeg zvuka. Sli no tome, na petao se
ogl aava sa kukuriku, ali nemaki sa kikeriki, vedski sa kukeliku,
francuski sa cocorico, a engleski ak sa cock-a-doodle-doo! A dok
na pas laje av-av, nemaki , ,kae
"
wau-wau, italijanski bau-bau, en
gleski how-wow, ali francuski gnaf-gnaf Ipak, tenj a veza izmeu
znaka i oznaenog usprava prmene; a da ih na duu stau i ma i
ovde pokauje primer rei bik i pela, koje se dana ne oseaju kao
onomatopejske, ali su u eti molokoj vezi preko korena koji nalaimo
u rei ma buka i buati.
1 3. 2. Znaenjski odnosi meu reima
Pored toga to i maju svoja pojedinana znaenja, reci 1 me
usobno stoje u rani m vrstama znaenjskh onosa. One obrauju
svojevrsne parove ili i re skupine u skladu sa takvi m odnosima, o
koj i h emo pomenuti najvanije.
2 1 1
RKO BUGARSKI
(l) Homonimija - pojava postoj anj a rei i stih po gl asovnom
sklopu, esto istih i u pisanju, a razliitih po znaenu; takve reei
zovu se homonimi. Pri meri : sto (predmet i broj), kosa (na glavi i za
koenje), biti (' postojati ' i ' tui ' ), grad ( ' urbano naselje' i ' stepen' ) .
Ako s e takve rei razli kuju u akcentu (kao kod para grad/grad ' tua' ) ,
onda nisu potpuni homoni mi . A ako su razliita znaenj a ovakvih
rei i pak vidljivo srodna, tj . izvedena i z zajednikog osnovnog zna
enja, najee putem metaforikog prenosa, to nije homoni mija nego
polisemija ili vieznanost; upor. pri mer glava i z pethodnog odeljka,
zati m list (na grani , u knji zi , vrsta ribe) ili krilo (pti ce, aviona, prozora,
zgrade, u fudbalu i sl . ) - uz napomenu da takva veza moe da bude
i daleka, kao kod rei predlog u znaenji ma neega to se predlae
i vrste rei . Zbog i zvesnih neodreenosti koje prate sam pojam zna
enja nije uvek lako utvrditi granicu izmeu homoni mije i pol isemije.
( 2) Sinonimija - pojava postoj anja rei i stog znaenja a ra
zliitog oblika; takve rei zovu se sinonimi. U grbljem referenci
jalnom smislu si noni ma i ma dosta, ali ako se uzmu u obzir fnije
semantike nij anse, stil ske vrednosti i razl i ke u upotrebi (drutvene
i kontekstualne), onda pravih i potpuni h sinonima ima veoma malo
ili ih uopte nema. Ivor i vrelo izgledaju kao dobar si nonimsk par
ako ove rei posmatramo u izolaciji , ali nji hova potpuna uzajamna
zamenlji vost u svakom kontekstu (to bi trebalo da bude test si noni
mije) ipak ne postoji . Isto vai i za par vatra/oganj, iji je drgi l an
posebno sti l ski obleen, i l i stid/sram, gde je intenzitet znaenj a neto
drukiji . Heb i kruh, voz i vlak i slini parovi znae i sto ali se ra
zlikuju u upotrebi, ne pri padajui i stom dijalektu, odnosno varijanti
standardnog jezika.

est je sluaj da za i sti pojam postoji jedna obina


i jedna uena re, odnosno domaa i strana, to i ni j asnu razliku u
upotrebnoj
1
vrednosti (rakkancer, pokrvitel/sponzor zemlopis/geo
grfja, posluiti/servirti jelo). U neki m leksikim sferama sinonimi
se nagomi lavaju, a esto i brzo smenjuju, u tenji da se za poj move
neprijatnih asocijacija ili manje cenjena zani manja, odnosno ni i sta
tus i sl. nau lepe rei ; to su eufemizi. Ovoj tenji svoj nastanak
duguju rei i i zrazi kao pokojnik, blagosloveno stanje, zaobilaziti isti
nu, toalet, radnik n odravanju istoe, zemle u rzvoju i dr.
2 1 2
UVOD U OPT LINGVISKU
Do diferenci ranj a meu sinonimima dolazi zato to, uopte
uzev, njihovo dugotrajno naporedno postojanje u i stovetnom znaenju
ne bi odgovaralo principima jezike ekonomije, tj . predstavlj alo bi
nepotrebno optereenje. Usled toga obino jedna re vremenom po
tisne drgu i z ire upotreb (kao u sluaju aovniar/sajdia), ili
pak dolazi do specij al i zacije znaenja (kao kod skoranjeg para gu
bitnikgubita, gde prva re sada ve oznaava pojedinca koji neto
gubi, a druga preduzea koja posluju sa gubi tkom).
(3) Antonimija - poj ava postojanja rei suprotnih po znaenju;
takve rei zovu se antonimi. Unutar ove ire kategorje mogu se ra
zli kovati tri vrste antoni ma:
a. pravi- najee pri devski parovi kao velik/malen, mladstar
dobar/lo, uz mogue gradacije intenziteta koje daju ni zove tipa
vreo/vrultopao/mlaklsvefhladan/leden i sl. Ovakvi antoni mi se ste
penuju, bi lo eksplici tno (Perina kua je vea od Jocine) ili implicitno,
s obzirom na skalu veliine koj a odgovara razliitim uporeivani m
stvarima (Mali slon je velika ivotinja: ova reenica nije protivrena
- kao to bi bi la reenica Mali pas je velika ivotinja - zbog izrazito
natprosene veliine slona u poreenju sa drugim ivotinj ama).
b. dopunski - esto takoe pridevi , ali koji se normalno ne
stepenuju, kao iv/mrtav, oenjen/neoenjen, muki/enski (samo i zu
zetno i fgurativno moe se rei da je neko mrtviji , vie oenjen i l i
mukiji nego neko drugi i sl . ). Ovde je pre re o nekoj vrsti uzaj amnog
dopunjavanja nego o pravoj suprotnosti .
e. relacioni - parovi predloga (kao iznad/ispod), glagola (kao
kupiti/prodti) ili i menica (kao muvena) koj i podrazumevaju odre
enu relaciju jednog l ana prema drugom, tipa
"
ako-onda
"
: Ako je
slika iznad stola, onda je sto ispod slike; ako je Vlad kupio knjigu
od Steve, onda je Steva prodao knjigu Vladi; ako je Aca Anin mu,
onda je Ana Acina ena. Ni ovde, dake, nemamo pravu suprotnost
- a za rei mu i ena ak bi se moglo rei da su srodnog znaenj a!
( 4) Hiponimija pjava svrstavanja rei u hijerarhijski ustro
jene znaenjske klase sa nadreenim lanovi ma (hiperonimima) i po-
2 1 3
RKO BUGARSKI
dreenim l anovima (hiponimima). Tako je re cvet nadreena re
ima rua, lala, karanfl i drugima koje oznaavaju posebne vrste
cvea, jer ih svoji m znaenjem obuhvata. Ovde ima raznih moguno
sti . Tako ovca, ovan i jagnje idu pod ovca; kuja, pas i tene pod
pas; a krava, vo i tele pod govedo -to znai da je u prvom sluaju
polno nespecifkovani hiperoni m jednak hiponimu enskog a u dru
gom sluaju mukog roda, dok u treem sluaju postoji za njega za
sebna re. Sto, stolica i dr. imaju iznad sebe optiju re nametaj,
ali takve rei nema za vrata i prozor. Serij a rei za boje nema na
dreenog lana koji bi ih sve obuhvati o, jer obojeno, koje ukljuuje
crveno, zeleno, plavo itd. ne obuhvata belo a esto ni cro (upor.
npr.
"
cro-beli
"
flm prema flmu
"
u boji
"
, ili
"
crnu
"
i
"
obojenu
"
metalurgiju). Hiponimija je pojava bitna za semantiku strukturu re
nika, jer pokazuje hijerarhijska grupi sanje leksikih jedinica.
Rei se po znaenju grpiu i na druge naine, nekada povezane
sa gramatiki m podelama. Oko nekog leksikog jezgra mogu se oku
piti i z njega izvedene ili samo po znaenju srodne rei, obrazujui
leksiki skup (kua -kuica, kuerina, kuite itd. ; rd - rditi,
radnik, rdin, radi/ite, radionica, radnja itd. , odnosno rad - posao,
de/anje, delovanje, aktivnost itd. ).

iri skupovi ove vrste nazivaju se


i leksika i l i semantika polja; to su si stemi i l i grupacije rei koje
oznaavaju npr. boje, rodbinske odnose, ivotinje, nametaj , odeu,
jelo, pie ili bilo koj i segment prirode ili ovekovog fzikog i umnog
rada i stvaral atva, pri emu pojmovna klasifkacij a moe da bude
grblja ili fnija, sa manjim poljima unutar vei h.
Granice izmeu pojedinih lanova ovakvih polj a nisu uvek o
tre, ak ni kod svakodnevnih predmeta. Koje uslove u pogledu grae,
oblika ili upotrebe treba neki predmet da zadovolji da bi se ispravno
imenovao kao sto, odnosno stolica (npr. u pogledu postojanja i broj a
nogu, zati m naslona i l i gorje povrine itd. )? Gde s u tano granice
i zmeu stola i katedre, stolice i fotele - ili, dalje, i zmeu kreveta,
kaua, otomna, kanabeta? Zatim, kada upravo aa prelazi u olu
a ola u zdelu, i ako su sve ovo posude, koje su od nji h uz to i
inie? A ta ako jo uz to utvrdimo, detaljniji m posmatranjem, da
2 1 4
UVOD U OPT LINGVISTKU
granice nisu nuno
"
na i stim mesti ma" u razliitim jezicima (npr. sh.
h1a-ola-zdela-inia prema engl . glass-cup-bowl-mug, i slino u
drugi m jezicima) ?
Pronal aenje preciznih odgovora na ovakva pitanj a moemo da
ostavimo semantiarima i leksikografma - iji je posao, uzgred re
eno, uistinu teak i nezahval an. lako svi mi znamo ta je pas, nije
J ako dati reniku defniciju (za razliku od prostog navoenj a l atin
skog naziva) koja bi psa jasno razlikovala od make, na pri mer !

to
sc nas tie, moe se rei da se u obinoj upotrebi jezika osl anj amo
na nekakvu preutnu saglasnost o znaenju rei , ne bri nui mnogo
za problematine granine sluajeve.
A kada su u pi tanju tzv. prirodne kategorije, izgleda da mi ka
si fkujemo predmete na osnovu
"
porodinih
"
sl inosti , pri emu se
unutar tako odreenih klasa po svom znaaju izdvajaju tipini nosioci
njihovih osobina, koji ma onda pripada uloga prirodni h prototipa. Ta
ko postoje arine boje nasuprot prelazni m nijansama, jabuka se do
ivljava kao bolji predstavnik kategorije voa nego lubenica, a sl avuj
i l i crvenda imaju u popularnoj predstavi vie
"
ptijeg
"
u sebi nego
urka i l i noj , i ako se i ove drge prepoznaju kao pripadnici i ste kl ase
(samo mnogo manje tipini). Verovatno i mamo sline prototipske
predstave o stolovi ma i stolicama, aama i olj ama itd. , koje nam
omoguuju da se u ivotu snalazi mo, i u govoru razumemo, i onda
kada su fenomeni okolnog sveta zapravo konti nuirani pre nego jasno
isparcelisani - to je samo jo jedan pri mer kako jezik analizir i
klasikuje stvarost, utiskujui u nju svoje kategorie (v. odelj ke 2. 2.
i 2. 3). (Kategorizacija i prototipi ine deo aparata danas veoma ak
tuelne kognitivne lingvistike. )
Rei iz pojedinih semantiki h polj a mogu da budu neutralnog
ili pak lino obojenog, emotivnog ili ekspresivnog znaenja. Dok je
kua obinog predmetnog znaenja, kuica moe da ima i prateeg
hipokoristikog znaenja (
"
od milja", kao kod mamica, sini, Paja
- upor. svoja kuica svoja slobodica), a kuerina - pejorativnog (po
grdnog, kao kod nourd, rupaga, selendr). Hipokori stici se esto,
kao u datim primeri ma, pdudaraju sa deminutivima, rei ma koje
2 1 5
RKO BUGASKI
oznaavaju neto umanjeno, a pjorativi sa augmentativima, onima
koje oznaavaju neto uveano. Ali nisu retka ni ukrtanj a ovih di
menzija: novinari i l i oveulak obino je pogrdno, dok je pohvalno
oveina (danas ve zastarelo) i ludina; svetina je opet pogrdno, kao
i arhaizam puina (
"
Puina je stoka jedna grdna
"
, kae turski vezi r
kod Njegoa) . Nekada vanjezika stvarnost moe da poremeti
"
nor
malno
"
vrednovanje izvedenica, pa u ni zu stan-stani-stanuga zna
enje drugog lana nije nuno hipokori stiko, niti treeg pejorativna,
i ako bismo po tvorbi i zvuku oekival i da bude upravo tako!
1 3. 3 Znaenje reenica
Pojedi nano uzete rei ni kako nisu iskljuivi nosioci znaenj a
u jeziku, jer su kombinacije rei u si ntagmama i reenicama takoe
proete znaenjem. Nekada je za razumevanje znaenja cele konstruk
cije dovoljno znati znaenja rei koje je tvore, ali esto znaenje celine
nije prosto zbir znaenja sastavnih delova nego nov kvalitet. Nema
nikakvih problema sa reenicom Milan stavlja novac u torbu svaki
put kad krene u selo, a vra se sa krompirom u daku, ali i zmena
samo dveju i menica mogla bi da uspostavi dva spoj a koj a se ne daju
razumeti idui re po re: Milan stavla glavu u torbu svaki put kad
krene u selo, a vraa se sa makom u daku. Stranac koji je nauio
srpskohrvatski ali nije upznat sa idiomatikom ovog jezika verovatno
bi nas gledao u udu ako bismo mu za nekoga nesrenika rekli da
je poao grlom u jagode, obrao bostan i na kraju otegao papke! (V.
i napomene o idiomima u odeljku 1 2. 1 ).
Kao i rei, i reenice stoje u razni m vrstama znaenjskih od
nosa. Neke i lustrju odnos ekvivalentnosti i l i pararaze (to je sino
ni mija na nivou reenice, npr. aktivna Sagrdili su most i pasivna
Most je sagraen); druge, odnos logike kontradikcije (npr. Ovaj
neenja je oenjen) ili pak tautologije (npr. Ovaj neenja je neoe
njen); a neke su, opt, sintaksik dvosmislene (to je polisemija na
nivou reenice, npr. Jovanu je lako verovati, to moe da znai bilo
a. ' Lako je Jovanu da verje' i l i b. ' Jovanu se l ako verje' ; ali upor.
2 1 6
UVOD U OPT LINGVISTIKU
Jovanu je lako gladovati, to moe da i ma samo znaenje kao pod
a, i Jovanu je lako podvaliti, sa znaenjem samo kao pod b).
Za razliku od leksike dvosmi slenosti , koja potie od homoni
mije ili polisemije pojedinih leksikih jedinica, sintaksika dvosmi
slenost je rezultat susreta razliitih sintaksikih struktura u istoj povr
inskoj formi (v. i odeljak 1 1 .4) . Ona se j avlja ve na nivou sintagme;
tako stvarne umetnika moe da se odnosi na stvaralatvo ij i su
izvor umetnici ( ' umetnici stvaraj u' ) ili pak na stvaralatvo iji su pro
izvod umetnici ( ' neko stvara umetni ke' ) , a sl ino dvostruko tumaenje
imaju i sintagme kao bombardovanje saveznika ili kritika lanstva.
Nasuprot tome, zavijanje vetr ima samo ono prvo tumaenje ( ' vetar
zavija' , ne i ' neko zavija vetar' ), a itanje knjiga samo ovo drugo
( ' neko ita knjige' , ne i ' knjige itaj u' ); ovo drugo vai i za zavianje
sarme, to nas usput podsea i na leksiku dvosmislenost rei zavi
janje. (Upor. i ornje Kraljevia Marka prema zidanje Skadra u naim
narodni m pesmama).
Obe vrste dvosmislenosti - koje, kako se moda nasluuj e i iz
upravo dati h pri mera, praju irke mogunosti za igr rei ma, ali
i za psniko istraivanje jezikih sredstava - razreavaju se u kon
tekstu, izdvajanjem nekog od potencijalnih znaenja. Stoga je dvo
smislenost obeleje i zolovanih jedinica i struktura vie nego vezanog
govora, gde se obino razume koje se znaenje ima u vidu, pa su u
jezikoj komuni kaciji stvari nesporazumi ove vrste srazmero retki .
Tako, ako na pitanje Gde je kosa? sledi odgovor Na glavi, aktuali zuje
sc (realizuje, ostvaruje) jedno od znaenj a vi eznane rei kosa, dok
hi odgovor U dvoritu pre aktuali zovao drugo. Slino tome ali neto
s l oenije, ako kaemo Podigao bih novac . . . i tome dodamo . . . ali je
/){mka bila zatvorena dobiemo jedan semantiki sklop, dok bi druk
ij i dodatak o ali je neko naiao nametnuo sasvim drukije tumaenje
prvog dela i skaza (uzimanje sopstvenog novca iz banke, nasuprot do
sl ovnom podizanju tueg novca sa ulice).
U reenicama se jeziko znaenje leksikih jedinica na sloen
nai n kombinuje sa
"
vanjezikim znaenji ma
"
, odnosno sa znanji ma
koj a mi posedujemo o svojstvima odreenih stva i poj ava, o prrodi
21 7
RKO BUGASKI
sveta o kojem govorimo jezikom. Pri tome se znaenje, za koje smo
ve ranije ustanovili da predstavlja ceo kompleks odnosa, ne moe
svoditi na pjedine komponente - bar u lingvi stici , za razliku od p
sebnih interesovanj a i ciljeva flozofske ili logike analize jezika. Sto
ga se ono ne moe izjednaavati sa referencijom ili denotacijom, jer
nam je ve pznato da jeziki i zrazi mogu imati znaenje ak i kad
im ne odgovara nikakav segment realnog sveta: reenica Sadanji
kral Francuske je elav sasvim je razumljiva nezavi sno od injenice
da je u njoj pmenuta zemlj a danas republika.
Sl ino tome, kriterijum istinitosti reenica, vaan za neke pravce
u flozofji jezika, u obinoj upotrebi jezika nije presudan za znaenje.
Kako ve takoe znamo, neistiniti pa i svesno l ani iskazi nisu retki
u jeziku;, a ako hoemo da se malo poigramo i sa logikom, ustano
viemo da je reenica Ova reenica je lana logiki apsurdna, jer je
ona istinita samo ako je - l ana! Jasno je da se znaenje ne moe
poi stovetiti ni sa milenjem, jer se i sta misao moe u jednom jeziku
izraziti na razliite nai ne, putem ve pomenutih parafraza (npr. Sa
gradili su most/Most je sagraen), a vi ejezina lice bi je povrh toga
saopti lo na jo nekoliko naina u raznim jezici ma koje
p
oznaje.
(Upor. i razmatranje u odeljcima 2. 2. i 2. 3).
Umesto svoenja reeninog znaenja na njegove pojedinane
di menzije, treba imati na umu uzajamnu povezanost mogunosti je
zikog si stema na planu znaenja, obleja onoga o emu se govori ,
te znanja, potreba i namera samih govorika. Reenica Da li da vra
timo dete u zooloki vrt? i ma odreeno znaenje, i mi moemo da
zamislimo situaciju u kojoj bi se ona mogl a prirodno javiti . Meuti m,
ako u njoj re dete zamenimo reju impanzu, ta leksika promena
nametnue nam sliku jedne sasvim drukije situacije, a ako potom
na i sto mesto stavimo re veterinara dobiemo treu, opet bitno druk
iju sliku. U prvom sluaju sagovorici bi mogli da budu roditelji
ije dete plae zato to su krenuli iz zoolokog vrta iako se njemu
jo ostaje; u drugom, prolaznici koji su uhvati li ml adune majmuna
u bkstvu pa razmatraju mogue alterative; a u treem, poznanici
koji su negde odvezli veteri nara pa se pitaju da li je vreme da ga
2 1 8
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
vrate na posao. Ovde stvar oigledno nije samo u prostim leksikim
zamenama (kao kada bi smo umesto dete stavili deaka), nego je za
i spravno tumaenje ovih reenica neophodno nae pznavanje bia
kao to su deca, impanze i veteri nari, nji hovih svojstava i prebivalita.
Znaenje je tesno vezano sa upotrebom jezika, tokom koje se
ono uveliko konstituie i kristalizuje. Ovo pitanje bie predmet na
rednog pogl avlja, ali emo ve ovde uiniti neke napomene u nepo
srednoj vezi sa semantikom reenice. Nai me, mnogi i skazi se u kon
tekstu komunikacije i spravno razumeju i ako su zbog slabijeg pozna
vanj a gramati ke, i z nepanje ili nebrige tako sroeni da bi sami po
sebi morali da i zazovu nedoumicu. Na zahtev da izda tablete za gla
vobolu, apotekar e razumeti da ono za zapravo znai protiv, i nee
se zadravati oko jezikih fnesa. Unezverene majke koje van redov
nog radnog vremena dovedu decu u dom zdravlja i tamo proitaju
obavetenje Doktor prima samo sa visokom temperaturom verovatno
e da pri me nameravani sadraj porke, moda i ne pri meujui da
bi ovo po gramatici moralo da znai neto doi sta neobino - da lekar
pri ma decu na pregled samo kad on sam i ma vi soku temperatur! A
i naj vei pesi mist, pri metivi u prolazu ulicom natpi s Dans ne kolje
mo, po svoj pri lici e da ga shvati kao i nformaciju o tome kada se
u toj radnji moe oekivati svee meso, a ne, na primer, kao garancij u
da se tog dana to mesto moe posetiti bz opasnosti po ivot.
Ovo nas dovodi i do optijeg pitanja odnosa gramatike i se
mantike, na koje emo se u zakljuku sasvim kratko osvrnuti . Ogra
niiemo se na razmatranje nekoliko reenica koje su na neki nai n
l oe formirane, tj . neprihvatlj ive jer odstupaju od pravila konstrui sanj a
reenica; no ovde je bitna injenica da i ma raznih vrsta takvi h od
stupanja, od koji h su neke gramatike a druge semantike prirode.
Reenice Deak je u bati i Deaci su u bati sasvim su normalne,
Jok je sekvenca Deak su u bati neprihvatljiva jer kri gramatiko
pravi lo o slaganju i menice i glagola u broju. Ovaj sluaj je sasvim
j asano S drge strane, reenica Steva je popio meso i sto gramatiki
i zgl eda sasvim u redu (upr. Steva je popio pivo), ali je mi odbacu
jemo iz semantikih razloga, polazei od i njenice da se meso ne
2 1 9
RANKO BUGARSKI
pije - bar u svetu u kome mi danas ivimo. I ovo je dosta jasno.
Nije naroita kompl ikacija ni to to, i ako se ni nokti normalno ne
piju, reenicu Steva je popio nokat lako pri hvata svaki poznavalac
argonskog idioma.
No neto je tei sluaj sa reenicom Bezbojne zelene ideje besna
spavaju. Naa prva i ntui tivna reakcija jeste da je ona besmi slena, i ako
bi bilo tanije rei da je nesuvisla: mi njen smisao razumemo bez
tekoa, ali ga odbacujemo kao
"
nemogu
"
uviajui da se bilo koje
dve susedhe rei u njoj iskljuuju svoji m znaenji ma, bar u obinoj
upotrebi jezika (neki od ovih sklopova mogli bi da se j ave u neki m
vrstama poezije). Ali i sto gramatiki ova reenica izgleda sasvim u
redu, jer i spoljava jednu uobiajenu strktur - i stu koju i lustruje i
reenica Bezbrina mala deca veselo skakuu. I ovde treba pri metiti
da bi kod i stih rei poremeena gramatika strktura urodi l a jo ve
om
"
bsmi slicom
"
- upor. npr. Ieje besna zelene bezbojne spavaju.
(V. i reenice navedene u odeljku 6. 3).
Moemo da zakjuimo da gramati ka i semanti ka stoje u veoma
sloenom uzajamnom odnosu; ta dva plana mogu se u neke svrhe
analitiki razdvajati, ali su zapravo tesno povezana. Razmi lj anje nad
neobinim reenicama moe, naravno, da prui samo jedan od mo
guih poetni h podsticaja za dublje ulaenje u tajanstveni splet odnosa
izmeu gramatike strukture jezika, semantiki h sadraja koji se nje
nom pomou oblikuju i prirode sveta koji nas okruuje. A kako taj
splet svoji m potrebama i mogunosti ma pril agoava ovek kao nosi l ac
jezika, dodajui mu i jednu vanu praktinu, prag mtiku komponentu
po mer svoji h komunikacijskih namera, pogledaemo u narednom
poglavlju.
220
1 4. Pragmatika
1 4. 1 . Govorni inovi
U prethodnom poglavlju vi deli smo da poznavanje znaenj a po
jedi ni h rei nije uvek dovoljno da bi se i spravno razumelo znaenje
od nj i h sastavljeni h reenica. Ali slino se moe rei i za znaenje
reeni ca, koje svoje puno tumaenje dobijaju u kontekstu konkretnih
govori h situacija. Ovde treba da razlikujemo reenicu kao jedinicu
jezi kog sistema od iskaa kao reali zacije te jedinice u govoru. Re
enicu treba razumeti kao tip, a i skaz kao ostvarenje tog tipa u ko
muni kaciji , tj . kao reenicu sparenu s neki m kontekstom u kojem se
njeno znaenje komuni kacij ski interpretira.
Pri ovom razlikovanju, odreivanje raspona moguih znaenja
neke reenice pripada semantici, dok je pripisivanje nekog od tih
znaenja takvoj reenici u kontekstu, dakle i skazu, pitanje pragma
tike- discipline koja prouava upotrebu jezika, posebno sa stanovi ta
komunikaciskih namer govorika i dejstva koje oni posti u sl uei
se jezikom. Drukije reeno, semantika i spi tuje znaenje reenica i
nji hovih sastavnih delova i zvan nekog psebnog konteksta, dakle u
i zol acij i , a pragmatika se bavi tumaenjem kontekstualizovanh re
enica, tj . iskaza, pi tajui kako oni deluj u u pojedi ni m govorni m si
tuacij ama. Granica i zmeu njih, dakako, nije otra - tavi e, esto je
nemogue razdvojiti semantika razmatranja od pragmatiki h.
Ako je reenica tip, njeno ostvarenje u govoru moe da bude
potpuno ili nepotpuno (npr. mnoge reenice su el iptine), gramatiki
22 1
RKO BUGASKI
i spravno i l i u neemu neispravno; potom, znaenje nedovoljno kon
tekstualizovanih reenica neretko je nejasno i l i dvosmisleno, a uz to
se govorici esto slue metaforom i i ronijom, nekada se ale itd.
Zbg toga znane samih reeninih znaenja nije dovoljno za razu
mevanje nekih i skaza; naprotiv, ovek koji bi posedovao samo takvo
znanje, a ne i poznavanje principa upotrebe jezika u naznaenom smi
slu, bio bi u stalnom komunikacijskom sukobu sa svojom okolinom.
Primeri koji slede - uz one date u prethodnom odeljku - trebalo
bi da ovo jasno pokau. Iz novinskh naslova kao to su Dve devojice
ujele meduze i l i Veliki broj studenata ugroava nastavu mi emo,
pragmatiki birajui unutar potencij alne semantike, razumeti ko je ko
ga ujeo, odnosno da nastavu ne ugroava samo deo studenata (za
razliku od drugog dela koji je ne bi ugroavao) nego sama injenica
da i ma mnogo studenata. Isto tako, uspemo da i zluimo nameravano
znaenje odi sta nespretno sroenog naslova Razgovor doktora Petra
Petrovia o braku s pitomcima JNA, ija su gramatika i semantika
nezgodno i spreturane. Izj avu Ovako neto ukusno odavno nisam po
jela shvatiemo ozbi ljno i l i moda ironno, zavi sno od toga kako je
oceni mo u datoj situaciji . Spontano emo se nasmej ati ao ujemo
reenicu Dva takija su se sudarila i dvadeset

kotlanan je prene to
u bolnicu, ali samo zato to znamo da su pripadnici ovog naroda
predmet viceva zbog svog navodnog tvrdiluka; bez toga vanjezikog
znanja ovo ne bi bilo naroi to smeno, to moemo da proverimo
stavljanjem npr. Engleza na mesto

kotlanana.
Dobre i l ustracije pruaju dij alozi . Ako na pitanje Jeste li za
kaf? dobijemo odgovor Od kafe ne mogu d zapim, mi to pri mamo
kao indirektno odbijanje ponude ( ' Znai , nee' ) . Ali ovo pragmatiko
tumenje oigledno nije i znaenje same reenice koju smo uli, jer
ona izvan ovakvog konteksta znai neto sasvi m drugo. Dokaz za
ovo je mogunost da sagovori k nastavi . . . ali ipak jesam, ne mogu
da odolim! i li nekako slino, to nesumnjivo znai pri hvatanje. Ako
na pitanje Ide li na sede lku veers? usledi odgovor

ujem da e
Sona da bude tamo, za njegovo razumevanje potrebno je psebno
znanje o tome u kakvim su odnosima upitani i osoba pomenuta u
222
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
ud). ovoru. Na upit Gde je Bora? moe se dobiti nai zgled sasvi m nesu
v i au uzvrat Ispred Cicine kue vidim ajku/u; meutim, pod uslovom
Li u agovorni ci znaju da se Bora zabavlj a sa Cicom, i da je i z konteksta
j uno da nije re o morskoj nemani nego o popularom nazivu tipa
&ut omobi l a koji Bora poseduje, ovaj zaobi l azni i skaz postaje ekviva
lcntan di rektnom odgovoru Kod Cice!
Al i i sasvim obine reenice, ije znaenje izgleda nesporno,
mogu i mati razliite komunikacijske vrednosti i m se jave u kontekstu
li t uacije, kao i skazi . Pretpstavi mo da nastavnik u uionici kae Vrata
su otvorena. Samo po sebi , znaenje ove reenice je j asno, ali ona
u datoj prlici moe da deluje ne samo kao prosto obavetenje, od
nosno izjava o injeninom stanju, nego i kao obj anjenje zato je u
ui oni ci hladno, kao upzorenje da vrata treba zatvoriti , moda i kao
posrcdan nalog nekome da napusti prostoriju, i slino. Dakle, reenica
koja je po si ntaksikoj formi i zj avna, a po semantikom sadraj u pred
stavlj a tvrenje, pragmatiki deluje kao iznoenje tvrenj a, ali i kao
pozi v, uputstvo itd. A si ntaksiki zapovedne reenice i maju pragma
ti ko dejstvo zapovesti (Sedi i ui! ), ali i molbe (Daj mi neki dinar),
uputstva (Skrenite desno kod semfora), predloga (Prbajte ovaj novi
recept) , poziva (Doite sutr kod nas), komentara (Vdi ti njega) i td.
Ako ovome dodamo da ni mnoge si ntaksi ki upitne reenice zapravo
ni su pitanja, jer se na nji h i ne oekuje neki odreen odgovor (Ma
.\ta mi kae! Zar to nije strano?), pa se zato nekada zovu retorika
pitanja, lako emo utvrditi da izmeu sintaksikih struktura, seman
tickog sadraja i pragmatikog dejstva postoji samo delimina podu
darost.
Na pragmatiku stranu jezika panj u je skrenula teorija govor
nih inova, potekla iz flozofje jezika i prihvaena u lingvisti ci , koja
prenosi tei te sa referencijalni h i i sti nosni h aspekata reeninog zna
enj a na pitanje kakav in i zvodi mo izgovarajui neku reenicu u
odrednoj situaciji , odnosno kakvo je dej stvo naih i skaza. Prema jed
noj klasifkaciji , govori i novi mogu se podeliti na sledee kategorije
(nazivi nisu uvek najsrenije i zabrani ):
223
RNKO BUGARKI
l. asertivi - tvrenja, izvetaji i sl . , gde je vana i sti ni tost (npr.
Zemla je okrugla, Inspektor je doao);
2. direktivi - uputstva, naredb i sl . , koji ma se postie odreeni
uinak (npr. Uzimajte ovaj lek tri puta dnevno, Ztvori vrata!);
3. komisivi obeanja, pretnje i sl . , sa obavezujuom snagom u
budunosti (npr. Obeavam da u se javiti im stignem, Bie
kanjen ako to jo jednom uini);
4. ekpresiv - izvinjenja, zahvalj ivanje, estiti ke i sl . , sa ukazi
vanjem na psi holoka stanja govorika (npr. Iskreno alim zbog
toga, Od srca vam zahvalujem, Srdno estitam);
5. deklarativi - i skazi koji i zazivaju trenutnu promenu nekog
stanja stvari (npr. Ovog papagaja krstim imenom Aribald, Ot
puteni ste s posla, Objavlujemo vam rt).
Neke od ovih kategorija prirodno podseaju na anali zu jezikih
funkcija, sa kojima su u oiglednoj vezi ; v. odeljak 2.4, posebno tamo
pomenutu izvoaku funkciju kao najblie povezanu sa ovim raz
matranjem. Prouavanje govornih i nova pkazuje nam ne samo kako
mi jezikom neto saoptavamo, nego i kako moli mo i zahvaljujemo,
upozoravamo i preti mo, obavamo i nareujemo, vreamo i prokli
njemo, optuujemo i ubeujemo - ukratko, kako jezikom delamo.
Naroito je zanimljivo i spitivanje tzv. performativih (izvoakh)
glagola, tj . oni h koji ma se i zvodi radnja o kojoj je re (tvrdim, kunem
se, kladim se, zahvalujem, obeavam i td. ). Iz svega ovoga vidi se
da jezik ljudima ne slui samo za konstataciju i opi s nego i kao sred
stvo uticanj a na tok stvari, koji m se i zazivaju odreena ponaanj a i
posti e uinak jedne i l i druge vrste. To je dinamika slika jezika kao
delatnika u akciji .
Pragmatika mo jezika do psebno snanog i zraaj a dolazi -
na razliite naine u razni m drutvi ma i vremenma - u sferama ma
gije i reli gije, a u savremenom svetu naroito propagande i i deologije.
Onome to je o magjskoj funkciji jezika reeno u odelj ku 2. 4. ovde
emo dodati da su jezici i pisma neki h velikih civili zacij a u prolosti
smatrani svetim i nedodirlji vi m (upor. i sam naziv Sveto pismo za
224
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
l 1 1 hl i j u ) , pa ih je po svaku cenu trebalo tititi od unutranji h promena
1 'plj ni h uticaja; neto od ovog stava zadralo se i do danas. Ali za
Jl' t i kc moderih drutava karakteri stino je kako se u neki m ivotni m
I L -rama ( kao to su reklama, sport, rat i l i politi ka) jezika sredstva
upotrebljavaju - pa neretko i zloupotrebljavaju - u svrhu ubi vanj a,
pri dobijanja za sopstvenu stranu, i deologi zacije i mi sti fkacije.
Da damo samo nekoliko prmera, proizvoai komercij al ni h ar
t i kal a svakodnevno nas preko masovnih medija uveravaju kako emo
hi t i ml ai ili lepi , sreniji ili uspenij i , ako se odluimo za neku
rckl ami ranu vrstu kozmeti ke, odee i sli nog. U sportskom i zveta
vanju nepreki dno je aktuelna podela pri kojoj su
"
nai
"
i grai majstori
puni duha dok su
"
nj i hovi
"
obi ni grubij ani , pa se esto i ne doputa
da omi ljeni tim moe da i zgubi od boljeg protivnika - on tada
"
po
bcuje samog sebe
"
. Tua armij a i zvodi vojne manevre, a sopstvena
:druenu taktiku vebu; neto supti lnije, vojni savez zapadni h ze
malja zovemo NATO pakt, a i stoni h (doskora) Varavski ugovor
gde u razliitim konotacijama rei pakt i ugovor preivlj ava jedan
i nae odavno prevazi eni nejednak i deoloki odnos prema ova dva
saveza. Protivnika strana u ratu biva naterana na povlaenje, ali sop
stvena u takvim okolnosti ma samo zauzima novi strateki poloaj.
Za vojnu akciju nadlene dravne ustanove p pravilu se zovu mi
ni starstva odbrane, ree rata a nikad napada!
U kapital i stiki m zemlj ama rei kao biznis i proft i maju i zrai to
pozitivne konotacije, u bi vi m socij ali stiki m - mahom negativne.
( Ovakve razlike mogle su se j aviti i unutar i stog jezika: nemakog
u Saveznoj Republici Nemakoj i u Nemakoj Demokratskoj Repu
blici ) . Si ntagme kao radni ljudi i graani ili radnici, selaci i potena
inteligencia, jo uvek u opticaju u naem politikom argonu, ne
skrveno otelovljuju i deoloke predrasude jedne minule epohe, p ko
ji ma graani ni su radni ljudi , a dok su radnici i seljaci po defnicij i
poteni , iz i nae nepotene i nteli gencije treba i zdvojiti njeno
"
zdravo
jezgro
"
. Iz svega ovoga vi di mo kako jezik moe naroi tom upotrebm
da kri votvori i muti - narodski reeno, da prodaje rog za sveu.
225
RNKO BUGARKI
1 4. 2. Struktura razgovora i teksta
Posmatranje jezika sa pragmatike strane, dakle u procesu up
trebe, korisno dopunjuje saznanja steena prouavanjem jedinica i
struktura jezikog si stema. Pri likom upotrebe jezi ka, kroz nizanje me
usobno povezanih reenica, ostvaruju se vee komunikacij ske celine.
Real izacij a jezika u vezanom govoru obino se naziva diskurs ako
je re o prcesu a tekst ako se radi o prizvodu, ali se ovi dosta
neodreeni termini upotrebljavaju i kao priblini sinonimi .
Kao pri mer diskursa uzeemo obi an razgovor, ija analiza p
kazuje da u toj svakidanjoj komunikacijskoj delatnosti do izraaj a
dolazi ne samo nae vladanje jeziki m si stemom, nego i nae po
znavanje pravila upotrebe jezika, kao i svest o konvencij ama drutve
nog optenj a. Uesnici u dijalogu preutno znaju ko u kojoj pri l i ci
moe da ga zapne, kada treba da prepusti re sagovorniku, kakvi m
signalima se ovome stavlj a do znanja da moe da preuzme re, koli ko
noralno treba da traje jedno uee u dijalogu a da se on ne pretvori
u monolog, na koji m mesti ma i u kojoj duini se mogu oekivati
pauze, kako sagovoriku stavljamo do znanja da ga i dalje prati mo,
kako se prelazi sa jedne teme na drugu, kada i kako se razgovor
moe zavriti , itd. Ako oba sagovomika progovore i stovremeno, pri
blino znamo kada to treba prekinuti i ko treba u datom trenutku da
zauti da bi onaj drugi nastavio. Takoe znamo koja pravi la vae
kada u razgovor uestvje vie lica. Sve ovo nama dol azi sasvi m
prrodno, jer smo uporedo sa usvajanjem strukture jezika usvoji l i i
prncipe njegove upotrebe, ali se u analizi pokazuje da je tu posredi
jedno bogato i izdiferenci rana jeziko znanje, sa koji m se kombi nuj u
komunikacij ska umenost i drutveno pnaanje.
Tok razgovora, a narito preuzi manje rei , reguliu jeziki sig
nali kao to su intonacija i sintaksa (sagovomiku obino ne upadamo
u re usred reenice, a ako to ipak uinimo onda mu se najee i
izvinimo), ali i pratee pojave govora - mimika i gestovi . Iako se
govorici u proseku veto snal aze u voenju razgovora, i ma ljudi ko
jima to neto sl abije ide od rke, kao i onih koji se i zdvaj aju svojom
226
UVOD U OPT LINGVISTIKU
sposobnou u ovom pogledu. Ali svi oni po pravilu se, makar i ne
svesno, pridravaju nekih konvencionalnih normi verbalnog ponaa
nj a, pri emu su u obl asti razgovora moda najoptija dva osnovna
pri ncipa: da se sa sagovorikom saruje, i da se s tim u vezi i spo
lj ava bar neophodna mera utivosti. (

i njenica da ima sl abih sago


vorika i neutivih dij aloga samo podvlai razliku onoga to se pri
hvata kao norma i odstupanj a od te norme) .
Da ovo malo razradi mo i i l ustrujemo, ovi pri ncipi , koji se mogu
razumeti kao svojevrsna preutno pri hvaena uputstva za delotvornu
upotrebu jezika u razgovoru, podrazumevaju da e sagovorici da vo
de rauna bar o sledei m elementi ma, ti me ostajui u okvi ri ma oeki
vanog ponaanja:
l. o kvalitetu onoga to govore (tj . da govore u skladu s a i stinom,
provereno i i skreno, umesto da priaju napamet, izvru i pet
ljaju). Prenoenje razni h neproverenih glasina i svesna l a su
pri meri ogreenj a o ovaj element.
2. o kvantitetu svog uea u razgovoru (tj . da govore onoliko
koliko treba da bi bili i nformativni, n krae ni due). Ako neko
zatrai da podrobnije opiemo kako smo se proveli na putovanju
i ta smo sve vi del i , neemo ga zadovolji ti ako kaemo samo
Pa, bilo je lepo, a i dosta sam video. S druge strane, veoma
bi nas iznenadi lo kada bi poznani k kome smo u prol azu dobaci l i
Kako ste? zastao, uhvatio nas za rukav i otpoeo: Ve nedelu
dana vuem kiavicu, a inae sam dosta dobro; istina, povre
meno me neto treca u /evom kuku, a i pritisak ure da mi
poskoi -ali znate, u mojim godinama . . .
3. o odnosu onoga to govore prema temi razgovora (tj . da govore
o samoj stvari o kojoj je trenutno re, a ne o neemu
"
dese
tom
"
). Zami sl i mo da na pitanje Kako se zovete? usledi odgovor
Septembar ima trideset dana. Verovatno ne bismo pogrei li za
kljuujui da nam se sagovornik rga, ili da je ovek pore
meenog uma. Ali ima i i nteresantniji h sluajeva.

ovek koji
bi na pitanje nepoznatog prolaznika Ivinite, imate li sat? mi ro
odgovorio Imam! i produio ulicom time bi , i sto jeziki gle-
227
RNKO BUGARKI
dano, dao relevantan odgovor - ali bi ovaj sa situacionog sta
novi ta bio sasvim neoekivan, zapravo nemogu osi m kao na
meran
"
tos" .
4. o nainu na koji govore (tj . da govore sreeno i jasno, bez
nepotrebni h zastajkivanja, okol ianja i dvosmi slica). Ljudi koji
prave dugake uvode pre nego to preu na stvar, nairoko i
uz mnoga ponavljanja razgl abaju ono to je oi gledno, ili se
slue zagonetnim aluzijama, lako nas dovode na ivicu strpljenja.
One koj i intuitivno potuju pomenute princi p mi rado pri hva-
tamo kao sagovorike, dok one koji kre neke od nj ih doivljavamo
kao nepouzdane ili nesigure, kao neljubazne i li kao gnjavatore, i
sl ino; to pokazuje da na utisak o pojedi nim linosti ma uvel iko zavi si
od njihovog govora. A i zrazita ogreenja ove vrste esto ine osnovu
viceva, jer verbalni humor - kao i nae oseanje za smeno uopte
- poiva upravo na neuskl aenostima, na raskoraku i zmeu potenci
jalnog i stvarnog, oekivanog i dobi jenog. Treba jo rei da se ovakva
konverzaciona naela ipak uglavnom potuju, ako ne di rektno, a ono
bar na jednom dubljem nivou (kao u pri meru o Bori i Cici iz pret
hodnog odeljka, gde se privi dno nesuvisao odgovor i pak odnosi na
temu najavljenu pi tanjem). Osim toga, ona su po svojoj pri rodi uni
verzalna, i ako se u pojedinosti ma mogu razlikovati od jedne jezike
zajednice do druge; tako su u nekim kulturama neophodni uvodi i li
ponavljanja koje bi smo mi doiveli kao suvine, a u neki ma se opt
smatra da je u drutvu pri stojnije utati , ili prozboriti tek poneku re,
nego ui stinu razgovarati ako to nije nuno da bi se obavio neki posao.
Dosad reeno odnosilo se najvi e na razgovor u neposrednom
fi zikom kontaktu, ali sline konvencije upravljaju i jezikom komu
ni kacijom na dalji nu, npr. preko telefona (gde, upravo zbog nevi dlji
vosti sagovomika, otpadaju vizuelni signali, pa se moraju
"
ugovarati
"
uslovi voenj a razgovora: Halo, spava li? - Ivinite, znam da nie
vreme, ali valda niste za rukom . . . -Halo, ujete li me jo? Halooo!
Ma ta je to sa ovom potom, ekajte da okrenem nulu . . . - Kako to,
ko zove? Pa ja zovem, ja! Kako pogreno? Ako sam ja okrenuo po
grean brj, zato ste vi podigli slualicu? - Izvini, neko mi zvoni
na vratima, zovi kasnije, zdravo! i sl . ).
228
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
Razgovor je u veli koj meri eliptian, jer se izostavljaju reenini
delovi koj i su se prethodno poj avili i li se i nae podrazumevaj u. Po
pravilu se ne ponavlja ve poznata informacij a nego se samo i znosi
nova; drugim rei ma, i mplicirano zajedniko znanje sagovomi ka o
predmetu razgovora funkcioni e kao pozadi na prema kojoj e biti eks
pl icirao nov podatak. Podrazumevana, pretpstavljena i nformacija ne
kada se zove pretpostavka (tehniki termi n je presupozicija), a nova
i nformacij a - fokus (ono to se osvetljava, izdvaj a u prvi plan). Pi tanje
Je li se Ivan vrtio s puta? sadri pretpostavku ' Ivan je oti ao na
put' i trai obavetenje samo o tome da li se vratio, to se prua
prosti m odgovorom Jeste ili Nije, tj . samim fokusom. (Mogui od
govor Nie ni otputovao poni tio bi pomenutu pretpostavku, to bi
i zazvalo reakciju kod sagovornika - npr. Ma nemoj! A zato? i trai lo
dodatno objanjenje). A pitanje Kada se Ivan vrtio s puta? nosi spe
ci fniju pretpostavku ' Ivan se vratio s puta' i zahteva samo podatak
o vremenu povratka, to daje odgovor tipa Preksino i l i Jue.
Postoje i druge vrste impl ikacija. Reenica Ovde je hladno,
premda po formi konstatacij a nekog injeninog stanja, moe se ra
zumeti i kao poziv sagovorniku da neto uradi ( ' Zatvori prozor' , ' U
kljui grejanje' i sl . ); meuti m, takva implikacij a mogla bi se i po
ni titi dodatkom . . . ali ipak nemoj da zatvar przor (ukluuje gre
janje). Nasuprot tome, reenica Ztvori prozor sadri pretpostavku
' Prozor je otvoren' koja se ne moe poni titi : niko ne bi normalno
rekao Ztvori prozor iako on nije otoren, ni ti Przor nije otvoren,
ali ga ipak zatvori!
Tekst emo smatrati uzorkom u govoru ili pisanju ostvarenog
jezika koji ispolj ava meuzavi snost svoji h delova. Njega je teko pre
ci znije defni sati, ali je bitno to to tekst (za razliku od rei i l i reeni
cc) nije stalna jedi nica jezikog si stema, nego nadreenina celi na
koj a se svaki put izgrauje u procesu jezike komuni kacije. Kao takva,
ona je neodreene dui ne: tekst moe da sadri jednu ili vi e reenica,
a i pasusi , poglavlja pa i cele knjige takoe su tekstovi u ovom smi slu.
Ono ime se tekst razl ikuje od proi zvoljnog ni zanj a reenica,
po emu upravo i jeste tekst, jeste njegova organizacija, koja mu
229
RNKO BUGARSKI
obezbeuje jedinstvenost, celovitost i pvezanost. Tekst se organizuje
u razliitim di menzijama, pri emu kao signal i koherentnosti i smi
saonosti njegove strukture slue razna jezika sredstva na pl anovi ma
i zraza i sadraja. Meu ovima su fonoloko-grafoloka, kao intonacija
odnosno interpunkcija; sintaksika, kao eli psa, anafora (upotreba za
menikih oblika za ve imenovano, npr. Maria je dobr devojka.
On hoe svakome da pomogne), razni vezivni elementi ili konektori
(kao meutim, naime, drugim reima, s obzirm na to, prema tome,
naprotiv, to jest, primera rdi, bole reeno, ali i td. ) ; te semantiko
-pragmati ka, kao logino i svrsi shodno ul anavanje tematski h ele
menata i nj ihovo funkcionalno rasporeivanje u tekstu kao cel i ni .
Prouavanjem ovde izloene problematike, dakle ustrojstva i
funkcionisanja nadreeninih cel ina, li ngvi stika se po tradi ciji malo
bavila, jer je ugl avnom uzimala reenicu kao najvi u jedinicu jezike
strukture. Danas su ovoj materiji posveene analiza diskursa i lin
gvistika teksta di scipl ine koje se prepliu upravo koliko i sami
kljuni poj movi diskursa i teksta.
1 4. 3. Retorika i stilistika
Pragmatika strana jezika dol a je do snanog i zrazaJ a JOS u
antikoj retorici uenju o govoritvu i l i besednitvu, kao vi soko
cenjenoj veti ni pridobijanja sagovorika i slual aca za stanovi ta koj a
se i znose u politiki m govori ma, u optubi i odbrani na suenji ma,
kao i u drugi m obl asti ma javne upotreb jezika. Potom se tei te pre
nelo sa prouavanja sposobnosti ubeivanja na i straivanje samih je
zikih i mi saonih sredstava koja omoguuju osobeno, nesvakidanje
izraavanje, upatljiv i lep govor protkan raznovrsni m verbal ni m
ukrasima i stilskim obrtima. Tako je nastal a nauka o retorikim f
gurama i tropima, koji se danas najee obuhvataju zajednikim
i menom stilskih fgura. Nji h i ma veoma mnogo i mogu se raliito
klasifkovati, plaei od kriterijuma kao to su nivo jezike strukture
neposredno zahvaen fgurom (fonoloki , morfoloki , sintaksiki , lek
siki , semantiki) ili pak vrsta operacije koja se fgurom i zvodi u
230
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
jezikom materjalu (dodavanje, i zostavlj anje, zamena, promena re
dosleda - u odnosu na neko uobiajeno,
"
nefgurativno
"
stanje; za
pri rodu ovakvih optih operacija upor. i ode ljak 1 1 . 4 ). Ne uputajui
sc u ove kompli kacije, samo radi ilustracije naveemo neke od vani
j i h fgura:
- poreenje - dovoenje u vezu poj mova i z raznih sfera, posred
stvom rei kao, poput, slino i sl . , u cilju objanjavanj a, stil skog
isticanja ili afektivnog pojaavanja (lukav kao lisica).
metafora - skraeno poreenje, implicitnom identifkacij om raz
norodnih pojmova a ne nj ihovim eksplicitnim uporeivanjem, tj .
prenos znaenja po analogij i (zub vremena, elina volja) . Ako za
nekog oveka kaemo da je aneo, to je metafora, al i ako kaemo
da je dobar kao aneo, to je poreenje. Dugom upotrebom izlizana
metafora prelazi u klie i time naputa podruje stilskih fgura (a
rti srce). Mrte i l i ugale metfore su one kod koji h se vi e ne
osea metaforiko svoj stvo; neke od ovih sadre okamenjene zao
statke davno prevazienih naunih hipoteza (mi jo uvek govori mo
o izlasku i zalasku sunca, iako vi e ne verujemo da zemlja ima
obl i k ploe). Meane metafore su zabavan proizvod nepalji vog
gomil anja razliitih metaforikih slika (ludsko oko jo nije kri/o
nogom na ovu deviansku zemlju).
metonimija
-
prnos po bliskoj poj movnoj vezi (ojesti dva ta
njir, rei neto u piu).
sinegdoha
-
prenos po obimu znaenj a, zamena dela i celine i sl .
(krv nad glavom, tri grla stoke). Kako se vidi iz primera, raz
granienje izmeu metafore, metonimije i sinegdohe nije uvek j a
sno, pa se pojam metafore kao prenesenog znaenja esto uoptava
na sve vrste prenosa.
litota - prividno ublaavanje i zraza u ci lju pojaavanja (dosta toga
umesto mnogo toga, on uopte nije glup umesto on je pametan;
ako se izraz oslabluje bz ovakvog ci lja, to je eufemiam (veseo
umesto pijan).
23 1
RKO BUGARSK
-
hiperbola
-
pjaavanj e i zraza do krajnosti (manji od makova zr
na, umreti od straha) .
-
ironija - zamenjivanje i zraza njegovom suprotnou, uglavnom ra
di posmeha (to ti je pametno kada se misli to ti je glupo); po
jaana, osobito zajedljiva ironija zove se sarkazam.
- parabola - proireno poreenje neega konkretnog sa poznatim
optiji m pojavama (npr. uporeivanje Odisej a i prosaca sa l avom
i lanadi u Odiseji, ili osobi na lj udi i ajkula kod Bertolta Brehta) .
- alegorija - zamena jednog sadraja drugim koji mu je slian po
optoj strkturi i u nekim pojedinostima, vrst razvijene metafore (npr.
Ciceronovo predstvljanje dravne politike kao broa koji se probija
kroz oluju i talase da bi neoteen bio doveden u luku); vrsta alegorije
u kojoj se neemu neivom pridaju osobine ivi bia, ili ivotinjama
osobi ne ljudi (kao u basnama) jeste peroniacija.
perifraza - zamena uobiajene rei semantiki ekvivalentnim ali
obino irim i zrazom, opisno iskazivanje (car ivotinja za lav, tvo
rc teorije relativiteta za Ajntajn).
- elipsa - izostavljanje nekog od elemenata i nae potrebnih da bi
si ntaksika konstrukcija bi l a potpuna (mi o vuku, a vuk na vrta
ili i zvorno lat. lupus in fabula).
inverzija - promena uobiajenog redosleda elemenata u konstrk
cij i radi posebnog isti canja (ko svilene niti to ih pauk satka, po
dreu visi meseine veo).
- ponavljanje - uzastopno poavlji vanje jednakih i l i slinih eleme
nata: glasova, rei , si ntaksikih obrazaca, stihova, strofa itd. Po
navljanje konsonanata je aliteracia (i cvri, cvri cvrak na voru
cre smre), a vokala - asonanca (ne krj me, moja stara majko) ;
del imino ponavljanje sadri i paronomazija igra rei slinog
izraza ali razliitog znaenj a (ko leti hladuje, zimi glduje; dug
je zao drug; ta me seca sa meseca kod Laze Kostia); si ntaksiko
ponavljanje je paraleliam (uti utuju, a creni putuju); itd.
- antiteza suprotstavljanje dvaju po znaenj u oprenih poj mova
(vuk i jagnje. niti smrdi niti mirie).
Iz dati n pri mera lao je videti da je mnoge fgure teko me
usobno razgrani iti , kao i da u i stom i zrau moe biti zastupljeno
232
UVOD U OPT LINGVISTIKU
vi e nj i h. Takoe se moe zakljuiti da se upeatljiva slikovitost f
gurativnog jezika postie nekom vrstom odstupanja od uobi ajene
upotrebe datih jezi ki h sredstava. Ali pri tome je bitno da se uoi
kako ovde nije re o kori enju bilo ega to u obinom jeziku ne
bi postojalo, nego samo o naroi toj upotrebi , u svrhu stil skog i sti canj a,
normalnih jeziki h kategorija i procesa, koj i inae upravo zbog svoje
obinosti ostaju neupadlji vi . Ako je u pesnikom jeziku efektna me
tafora svojevrstan retoriki ukras, ne treba zaboraviti da se mi u sva
kodnevnom govoru nepreki dno kori stimo metaforiki m prenosom
znaenja, i ako toga esto ni smo ni svesni . Primera radi , u naj razli i ti
jim jezicima prostorni odnosi se prrodno prenose u vremenske, mo
dalne i druge sfere znaenja; tako su metaforiki upotrebljena sva
etiri predloga u reenici Pod utiskom da se ipak nisu rzumeli oko
glavnog pitanja, prveli su preko tri sata nad tim prblemom. A ranije
smo ve videli koliko su el i psa i l i i nverzija obini, ak neophodni
procesi u si ntaksi ; sl i no bi se moglo rei i za druge pomenute fgure.
Stoga se u modernoj li ngvi stici pod zagl avljem retorike ne prou
avaju sti l ske fgure, nego se u kontekstu pragmatike, anali ze di skursa,
sociolingvi sti ke i psiholingvi stike pod i straivaku lupu stavlj a orga
ni zacij a govora u mnotvu razliitih situacija (verbalna komunikacij a
u uionici , na poslovnom sastanku i l i meu lanovima porodice u
kui , interakcija izmeu kupca i prodavca, lekara i bolesnika, di rek
tora i slubenika u preduzeu, potom rasprave u sudnici i td. ). Raz
matra se, dake, retorika struktura govorih dogaaja i inova s ob
zirom na komuni kacijske uloge, namere i strategije uesnika, na pri
menjenu argumentacij u i drugo.
Na drugoj strani , savremeni nastavak ranije retorike je stilistika,
di sciplina u ijoj je osnovi vi eznani i teko uhvatljivi poj am stila
u upotrebi jezika. Ona se moe uslovno podeliti na knjievnu stili
stiku, koja prouava stilska obleja pojedinih epoha, anrova, stva
ralaca i ostvarenja u knji evnosti , pa sa poetikom kao teorijom knji
evnog stvaral atva i susedni m i straivakm oblastima ulazi u nauku
o knjievnosti, i lingvistiku stilistiku, koju njena usmerenost prema
svi m vrstama govori h i pisanih tekstova ini delom lingvi stike.
233
RANKO BUGARSKI
U ovom potonjem smislu, stili stika se moe naji re odrediti kao
istraivanje razliitih i zbora koje drutvene grupe i pojedinci prave
prilikom upotrebe jezika. Pri ovom tumaenju, sti l je u sutini izbor
izmeu alternativa koje nudi jeziki sistem na ranim ni voima. Iz
toga sledi da sti la ne bi bilo kada se ne bi moglo birati i zmeu jednog
i drugog, govoriti i pisati ovako i li onako. A sledi i to da ne moe
biti neki h upotreba jezika koje imaju stil i drgih koje ga nemaju,
te da se ne moe govoriti samo o dobrom i l i loem sti lu nego i o
razliiti m sti lovi ma svoj stvenim raznim vrstama i skaza, tekstova i si
tuacija.
U osnovi ovako shvaenog stila, kao naina ostvarivanj a govora,
jeste varijabilnost prirodnog jezi ka, koja omoguuje da se i sti osnov
ni sadraj obli kuje na vi e nai na. Neoekivan susret sa prijateljem
mogli bi smo da verbal izujemo reenicom

udim se to te ovde vidim,


i ako je verovatnije da emo rei Gle, ti ovde!, Otkud ti ovde?, Ti?!
ili ak samo O! A reenicu U uslovima intenzikacie nepovolnih
ekolokih faktora, ribe su ispoli/e stoprcentni stepen mortaliteta pre
poznajemo kao apsurdan pri mer pretenciozne kvazi naune upotrebe
jezika; u
"
prevodu
"
na obian govorni jezik ona bi glasila jednostavno
Sve ribe su uginule usled zagaenja.
Sa ovog stanovi ta moe se govoriti o stilu razgovorog jezika,
novinski h reklama, politikog diskursa, naune rasprave itd. , jednako
kao i o stilu knji evnog dela - pri emu se, dakako, ovi stilovi po
neki m obeleji ma uvek manje i li vie meusobno razlikuju. Knji evni
tekstovi , kao slojevi te umetni ke tvorevine u jeziku, od drugih vrsta
tekstova u naelu se manje razli kuju po samom rasponu stilskih sred
stava, a vi e po nji hovoj naroitoj upotrebi i guoj koncentraciji . Uz
pomenute stilove, odreene podrujem upotrebe jezika, u domen sti
li stikih prouavanj a spadaju i varijacije koje odraavaju odnose iz
meu sagovornika, kao i indivi dualne osobenosti jezikog i zraa -
naroi to njegove afektivne vrednosti . (Vie o ovi m pitanji ma bie re
eno u zavrnom pglavlju knji ge, u irem kontekstu jezikog raslo
javanja).
234
UVOD U OPTU LINGVISTKU
Meu zasebne oblasti sti l i stiki h prouavanja ubrajaj u se fono
stilistika, koja izuava ekspresivne i estetske vrednosti zvuka u jeziku,
i stilostatistika, u okviru koje se - danas naj ee uz pmo raunara
- kvanti fkuju stilska obelej a i obrasci , u svrhu otkrivanj a stati stike
strukture tekstova, utvrivanj a autentinosti dokumenata ili autorstva
knji evni h dela (na osnovu praenja zastupljenosti i ni l aca za koje
se uzima da karakteri u neki dati tip teksta i l i individualni jeziki
i zraz).
Materija i zloena u ovom poglavlju otvara nove puteve i nter
di sciplinarim i straivanji ma jezika, u koji ma se lingvistika preplie
sa pojedinim domeni ma disciplina kao to su flozofja, sociologij a,
psihologij a i teorij a knji evnosti .
235
15. Rasloj avanje jezika
1 5. 1 . Jezik, dijalekt i soci olekt
Fenomen jezika i spoljava se u mnogobrojni m prostori m, dru
tvenim i funkcionalnim varijacijama, uz to podloni m nepreki dnim
promenama u vremenu. Sa tog stanovi ta pojedini jezici nisu kom
paktne i stalne celine nego se u razliitim pravci ma raslojavaju u
speci fnije poj avne oblike koji se mogu smatrati nj i hovim varijete
ti ma, podjezicima i l i kodovima. Glavne di menzije takvog diferenci
ranja su teritorijalno raslojavanje na dijalekte, socijalno raslojavanje
na sociolekte, i funkcionalno raslojavanje na funkcionalne stilove;
nj ih emo redom da razmotri mo u ovom, zavrnom pglavlju knjige.
Teri torij alno raslojavanje manifestuje se u injenici da i sti jezik
donekle razl iito upotrebljavaju lj udi koji potiu sa razl iitih delova
njegovog govorog podruja. Te se razlike lako pri meuju, naroi to
ako govorici nisu dobro savladali standardni oblik datog jezika; ako
je re o srskohrvatskom, mi najee bez tekoa prepoznajemo da
li je neko iz Vojvodine, Dal macije, Bosne, Cre Gore i sl ino, a dobro
poznavanje stranih jezika moe nam omoguiti da nj i hove predstav
nike koje sluamo smestimo u odgovarajuu zemlju ili ak regiju. U
vezi sa ovakvi m osobenostima u izgovoru, gramatici i reniku tradi
cionalno se upotrebljava termin dijalekt, i ako ova re i ma i drugih
znaenja.
Pojam dij alekta ovde se javlja na raznim stepeni ma apstrakcije,
od lokalnog preko regional nog do meuregionalnog, to znai da su
236
UVOD U OPTU LINGVISTKU
grani ce i zmeu dij alekata fluidne i uslovne - zbog ega se najee
ne moe jednoznano rei koli ko tano ima dijalekata u kojem jeziku.
Kada se kod nas povede re o tokavskom, kajkavskom i l i akavskom
nareju, mi sl i se na i re strukturalne grupacije objedinjene odreeni m
t. ajcdniki m crtama u glasovnom, gramatikom i leksikom sastavu.
Ovako shvaen, dijalekt moe da obuhvati vi e govora i i zgovora.
Tako su meu tokavski m dij alekti ma zastupljeni ml ai i starij i govori
sve do mesnog nivoa, i to ekavskog, ijekavskog i l i ikavskog izgovora.
Ml ai govori ekavskog i ijekavskog i zgovora tokavskog narej a ul aze
u osnovicu srpskohrvatskog knji evnog jezika. Ali i govorna podruja
i zvan ire pri hvaenog knji evnog standarda mogu i mati svoje sop
stvene knj i evne oblike; tada se govori o dijalekatskoj knjievnosti
(tako postoj i bogata akavska i kajkavska knji evna tradicija).
Pojam dijalekta i ma i svoju istorijsku projekciju, za koj u je ka
rakterstina slika cepanj a i ciklinog ponavljanj a. Jedan jezik se i z
razni h vanjezi ki h razloga, kao to su ratna osvaj anja i l i ekonomske
migracije, cepa na dij alekte usled razbij anja prvobi tne zajednice go
vorika; ovi se vremenom razi laze i dobijaju status zasebnih jezika
- posle ega ceo proces moe da zapne i znova. Tako su npr. svi
dananji slovenski jezici u i storijskom smislu dijalekti nekadanjeg
pretpostavljenog slovenskog prajezika. A u jednom vremenskom pre
seku, neka kolektivna jezika pojava moe se psmatrati na razne
nai ne. Jedan jezik moe se videti kao zbir dijalekata koji ga ine
(tj . kao skup delimino podudarni h struktura i l i dijasistem), kao ce
lina nadreena ti m delovi ma (tj . kao jedinstvena strktura), i l i - ako
se mi sl i na standardni oblik jezika - kao selekcia iz te celi ne (er
standardni jezi k jeste svojevrstan odbi r koji se ne podudara ni sa jed
ni m od prethodna dva vi enja).
U dosad pomenutim domenima strukture i geneze nema naelne
razli ke i zmeu jezika i dijalekta: i sto lingvistiki gledano, svaki di
jalekt je potpun komunikacijski sistem koji ima sva obeleia jezika,
pa u tom smislu dij alekti stvaro i l i potencijalno i jesu jezici . Jedi no
to se moe rei jeste da je jezik hijerarhij ski nadreena kategorija,
utol i ko to je dijalekt p defniciji obli k nekog jezika. Iz toga sledi
237
RANKO BUGARSKI
da je jedan jezik
"
vei
"
od svoji h sopstvenih dijalekata, ako ih i ma
Uer jezici manji h zajednica ne moraju da budu dij alekatski raslojeni ),
samim tim to ih sve obuhvata. Al i ova relativna unutarjezika razli ka
ne moe se apsolutizovati na meujezikom planu, dovoenjem u ve
zu sa brojem govorika: svaki m kineskim dijalektom govori mnogo
vi e ljudi nego najveim brojem jezi ka, a zapadnogrenl andski eskim
ski nije manje jezik nego to su to engleski i li panski .
Kao lingvi stiki kriterijum razlikovanj a mogla bi se jo uzeti
uzajamna razumlivost, pa se obino smatra da ona postoji izmeu
dijalekata i stog jezika, ali ne i i zmeu razliitih jezika. No i ovo me
rilo ima samo rel ativnu vrednost, jer sporazumevanje izmeu srodnih
jezika moe nekada da tee l ake nego izmeu udaljenih dijalekata
i stog jezika (v. pri m ere u ode ljku 4. 1 ) . Osi m toga, u odsustvu pri
rodnih barijera kao to su plani nski lanci ili velike vodene povrine,
karakteri stini su tzv. dijalekatski kontinuumi uz prateu stepenastu
razumljivost, pri kojoj se stanovnici svaka dva susedna naselja dobro
razumeju, dok razumljivost prestaje meu udaljeniji m takama takvog
kontinuuma - i to nezavi sno od zvaninih jezikih, odnosno dravnih
granica. Takav je sluaj npr. na potezu Pariz-Rm, ili Be-Minhen
Amsterdam, ili Beograd-Skoplje-Sofja. Do jasne jezike segmenta
cije dolazi tek na nivou standrdnih jezika - koji , meuti m, kako
emo kasnije videti , nije i sto lingvi stiki . U nai m pri meri ma, dij
a

lekatski konti nuumi bi na ovom planu bi li nedvosmi sleno podeljeni


na teritorije francuskog i italijanskog, nemakog i holandskog, odno
sno srpskohrvatskog, makedonskog i bugarskog.
Kategorij al na razl i ka izmeu jezika i dij alekta zapravo se po
javljuje tek i zrazitiji m ukljuivanjem drutvenih ini laca, kao to je
pi tanje razl iitih vrednosti koje se unutar same zajednice pridaju ob
jektivno pstojei m jeziki m razlikama. U ovom, sociolingvistikom
smislu svi dijalekti nisu posebni jezi ci : jezicima se obino nazivaju
samo oni dialekti (ili skupovi dialekata) koji ispunjavaju odreene
drutvene i kulture uslove. U celini uzeto, dok govore osobenosti
ostaju u geografski m okviri ma govori se o dij alekti ma, ali kada ova
obeleja dobiju psi holoku i si mboliku vrednost vezivanjem za ose-
238
UVOD U OPT LINGVISTKU
anja nacionalne, pol itike i l i kulturne pripadnosti , govor se o jezi
cima.

lanovi govori h zajednica po pravi lu se ne oseaj u pripadni


ci ma dij alekata, nego jezika. Prema jednom starom aljivom parede
nju, jezik je dij alekt koji raspolae vojskom i mornaricom; a u sl i nom
duhu je reeno i to da je dij alekt samo jezik koji je izgubio bitku,
dok je jezik samo dij alekt koj i je pol i tiki uspeo. U svakom sluaju,
za doslednije razli kovanje ovi h kategorij a neophodno je da se i sto
lingvi stika meri la dopune sociolingvisti km prstupom, koj i pol azi
od drtvene funkcije jezikih sredstava.
U neopravdano pojednostavljenom i ekstremnom vi du, ovo sta
novi te odraava se u popul arom shvatanju odnosa izmeu jezi ka i
dij alekta, koje poiva na cro-beloj vrednosnoj di sti nkcij i . Slobodna,
svakodnevna upotreba ovi h rei podrazumeva da je jezik zapravo i sto
to i standardni i l i knj i evni jezi k, dakle institucionalizovan i dru
tveno cenjen oblik govora koj i ima i svoju pi sanu verziju. Nasuprot
tome, dij alekt je neto to se manje ceni , jer se asocira sa nepi sani m
govorom neobrazovanog, naroi to seoskog ivlja i sa nii m drutve
nim statusom, i ega pripadnici savremenih drutava treba da se oslo
bode, kao nekakvog naslea pri mitivnije prolosti . Drugi m rei ma, u
ovom vienju jezik i dij alekt stoje u odnosu norme i devij acije. Ova
kvo shvatanje ima i zvesnog oslonca u drutvenoj stvarnosti i kulturnoj
tradiciji , ali je u krajnjem i zvodu nepri hvatljivo upravo zbog svoje
jednostranosti : ve smo vi deli da i ma dijalekata sa znaajnom knji ev
nou, a u dananji m demografski m i sociolokim uslovi ma pj movi
u vezi sa obrazovanjem, urbani zacijom, standardi ma i prestiom toli ko
su sloeni i i sprepleteni da trae nij ansiranje pre nego proste diho
tomije.
Prema i zloenom, dij alekt je osnovna kolektivna manifestacij a
jednog jezika, karakteri stina za neku grupu njegovih govorika. Ta
grpa moe da bude odreena geografski , i storij ski i l i drutveno -
i l i pak nekom kombinacijom ovih i ni l aca. Na drutvenom pl anu koj i
smo upravo razmatrali , geografski dij alekti se proimaju sa drutve
ni m dijalekti ma (soiolektima), kao ti povi ma govora koj i ma se odl i
kuju drutvene grupe defni sane socioekonomski m statusom, stepe-
239
RKO BUGAKI
nom obrazovanj a, profesijom, pa i polom i uzrastom itd. Tako se npr.
poznati kokni (Cockney) defnie kao govor neobrazovanih itelja i s
tonog Londona, i me se geografsko odreenje kombi nuje sa drutve
nim. Sa razvojem civilizacije tei te prirodno prel azi sa teri torij alne
ili hori zontalne na socijalnu ili verti kalnu di menziju rasloj avanja: u
dananjem svetu drutveni prostor u kojem se neko raa i razvija sve
je vaniji od i sto geografskog.
Drutveno raslojavanje jezi ka, u nekim obl i ci ma veoma staro,
postoj i u razl iitim vidovi ma kako kod civilizovani h tako i kod pri
mitivnih zajednica. Tako dolazi do delimino zatvorenih, pa i svesno
tajnih govori h tipova, poznati h samo lanovima ue grupe, koj i se
ti m putem namerno ili nenamerno razgraniavaju prema drugim la
novima zajednice (obredni i esnafski jezi ci , atrovaki govor, kri mi
nalni argoi , omladi nski sleng, argoni pojedinih struka i l i urbanih sub
kultura, nauna termi nologija itd. ), dok se na drugoj strani obl ikuju
standardni i l i knji evni jezici . Svi ovi sociolekti takoe podleu di
ferenci ranom drutvenom vrednovanju unutar jezika kojima prpadaju,
jer i z funkcija koje obavljaju proi stie i presti koji mogu imati i l i
nemati .
Ako iri kraj spektra varijacija unutar jednog jezika obeleava
celina tog jezika, na suprotnom, uem kraju nalazi se idiolekt ili lini
jezik, koji obuhvata sveukupnost jezikih sredstava koji ma raspol ae
pojedinani pripadnik date jezi ke zajednice. Po sredi ni nalazi mo gru
pne reali zacije jezika. Prema tome, skali pojedinac-grupa-druto od
govara, na jezikom planu, raspon idiolekt-dijalekt/sociolekt-jezik.
Dok jezik u celini i ni predmet li ngvi stike, a osobenosti idiolekta pre
idu u stili stiku, prouavanjem dijalekata bavi se posebna li ngvistika
disciplina dijalektologja, koj a se na terenu gradskih dij alekata i
posebno sociolekata i zrazito proima sa sociolingvi stikom.
240
UVOD U OPT LINGVISTKU
1 5. 2. Jezika norma i standardizacija
Ci vi li zacij a poiva na otkrivanju, izgraivanju i potovanj u pra
vi l a, pa u svakoj obl asti drutvenog ivota, od jela i odevanj a do rada,
zabave i razgovora, postoje odreene norme ponaanja. One se mogu
veoma razli kovati od jednog drutva do drugog, ali one uvek postoje;
u svakom drutvu se oekuje da e i h se l anovi kolektiva pri dravati ,
dok nj ihovo krenje izaziva drutvenu osudu.
U neki m domeni ma, meu koji ma je i upotreba jezika, ove nor
me ni su samo pitanje konvencionalnih shvatanja o prikladnom po
naanju, nego su pravi lnosti koje ul aze u samu osnovu odgovarajue
aktivnosti , na takav nai n da se ona bez nji h ne bi mogl a ni obavlj ati .
Kada bi svako govorio i pi sao kako mu se kada prohte (po pravi l i ma
babe Smi ljane, kako bi se to ranije reklo), ne vodei rauna o pri
hvaeni m konvencij ama upotrebe datog jezi ka, komuni kacija bi ubrzo
prestala, a jeziki si stem, suoen sa haosom linog hira i pri vatni h
"
jezi ka
"
, vremenom bi se naprosto raspao i tako prestao da postoj i .
A ovo s e ipak nikada ne deava - i to upravo stoga to govorici
poseduju odreena tradicijom i upotrebom zavetana znanj a o tome
ta se i kako moe rei u nji hovom jezi ku, kao i oseanje o tome
ta je od ega bolje, ta moe da slui kao uzor a ta valj a oceni ti
kao odstupanje od uobiajenog i prihvatlji vog.
Ovakva znanj a i oseanja najee ni su ni gde eksplici rana ni ti
kodi fkovana, nego su samo nesvesna, preutna i i mplicitna, kao neis
kazan al i vanredno delatan deo jezike svesti kolektiva, koj i se prenosi
s kolena na koleno. Ta svest
p
roi stie i z skudrutvenom u
p
otrebm

oblika reali zacije mogunosti sa rani h u jezikom si ste-


mu, skupa koji se moe nazvati JeZc ormom ate zaJe mce.
P
stije reeno, norma je ono to se u nekom Jez
i
u moe rei , i
onako kako se uobi ajeno kae.
Govorici srpskohrvatskog jezika, na pri mer, ne moraju da idu
u kolu da bi znali da se u ovom jeziku moe rei Pera meni veruje,
Pera njoj ne veruje, Pera mi veruje, Pera joj ne veruje, Pera meni
veruje a njoj ne veruje, ali ne i Pera mi veruje a joj ne veruje.

ko-
241
RKO BUGAKI
Jovan ovek verovatno bi umeo da kae i zato se ovo pslednje ne
moe rei , a nekolovan moda ne bi, ali ni ovaj drugi si guro ne
bi tako rekao, jer bi se to protivilo njegovom i ntuitivnom znanju ma
terjeg jezika, krei duboko usaena pravila njegove upotrebe.
U svakodnevnom je ivotnom i skustvu svih nas da se ispravimo,
ili da nas drgi i sprave, kad neto ne kaemo kako valj a, kad negde
pobrkamo glasove i li rei , gramatike konstrukcije i li stil ske nivoe,
kad nam se kraj reenice ne sloi s njeni m poetkom, itd. Jezi ka
norma prenosi se i kroz pokolenja pod budnim nadzorm njenih ne
svesnih nosilaca, jer i neuki roditelji i spravljaju svoju decu kad ova
pogree, to znai da deca, koliko god bila genetski programi rana da
usvoje jezik, odrastajui u svojoj drutvenoj sredini asimi luju jednu
tradicijom i konvencijom zavetanu normu. Osim toga, u pri mitivnim
kao i u civilizovani m zajednicama pstoje i ptuj u se odreena -
makar bi la i neformulisana - merla valjanosti i usp
n
osti upotreb
njihovih jezika. Svakim se jezikom, bio on pisan ili ne, moe po
sudu samih njegovi h predstavnika govori ti bolje i li loije, to znai
da se svaki jezik i moe i mora nauiti ; a jezik bez norme ne bi se
mogao ni uiti ni upotreblavati.
U ovom implicitnom ali temeljnom gramatiko-stili stikom
smislu norma je, dakle, neodvoji va od samih pojmova jezika i je
zikog optenja, pa nju pseduju ne samo standardizovani nego i svi
drugi jezi ci i jezi ki varijeteti , ukljuujui nepi sane dij alekte i govore,
pa ak i kontaktne jezike velikog stepena meanosti i nestabi lnosti .
Otuda se - suprotno rasprostranjenom verovanju da samo knji evni
jezici i maju normu, dok se upotreba svih drugi h jeziki h ti pova odvija
spontano i slobodno, i zvan stega bilo kakvih nori - o postojanju
nore mora govoriti nezavi sno od drutvenog statusa jeziki h sred
stava. Ne moe biti rei o pri sustvu norme negde a njenom odsustvu
drgde, nego samo o razlikama izmeu nuno postojeih normi .
Pa i ma li onda u ovom pogledu bilo kakve razl ike i zmeu stan
dardnih ili knji evni h jezika i svih drgih jeziki h varijeteta? Dakako
da ima - ak vrlo velike. Razl ika je u tome to su oni prvi normirani
preko mere spontanog, to se kod nji h na pri rodnu normu svesnom
242
UVOD U OPT LINGVISTIKU
i ntervencijom nadograuje jedna dodatna, planski odabrana, struno
kodi fkovana i drutveno veri fkovana nora. Oni , dakle, pored im
plicitne i maju i eksplicitnu normu, po kojoj upravo i dobij aju atri but
standardnosti . Jezik je po svojoj prirodi normativan, ali su samo neki
jezici uz to i normirani merama koje svesno preduzi maju neke je
zike zajednice, dosti gavi vi i stepen civi lizacij skog razvoj a. U ovom
potonjem i svakako poznatijem preskriptivnom smi slu, norma pred
stavlja sveukupnost propi sanih i obavezni h pravila dobre upotreb je
zika, koj a slue kao meri lo jezike i spravnosti i uzor svi ma koji se
dati m jezi kom slue ili ga ue. Ovo je podrje normativne lingvi
stike.
Ilustruj mo razliku izmeu dve vrste norme. Ako neko kae i
Bio sam u koli i Iao sam u koli, mi emo odmah da oenimo da
on ne govori u skl adu sa normom, ali treba razumeti da time mi slimo
na standardnojeziku normu. On, naime, govori sasvim usklaeno sa
drukijom normom sopstvenog dijalekta, koja dozvoljava upravo tak
ve i skaze, ali ne npr. i Iao sam u kola, to verovatno izl azi iz okvira
bilo koje srpskohrvatske norme i moglo bi da se uje samo od stranca.
Drugo je pitanje, naravno, to se iz vanjezikih razloga norma stan
dardnog jezika vrednuje pzitivno, a dijalekatska norma mahom ne
gativno.
Standardnojezika norma zahvata sve nivoe jezike strukture u
celom rasponu jezikih funkcija, pa govorimo o oroepskoj , ortograf
skoj , morfolokoj , sintaksikoj , leksikoj i stili stikoj nori , a utvr
ena je u pravopi sima, gramatikama, renicima, stili stiki m i drugi m
pri runicima. Tako nona srpskohrvatskog predvia npr. da se do
sledno razlikuju i , d i , kao i akcenti i dui ne, da se pie pred
sednik a ne pretsednik, da se na odreenim mesti ma upotreblj avaju
velika slova, da se kae gledalac a ne gledaoc, treba d uimo a ne
trebamo uiti, oni peku hleb a ne oni peu feba, pepelara a ne piksla
i li ikobemica, novanik a ne buelar i l i lajpek, te da se po mo
gunosti pie j asno, saeto i uz izbegavanje ponavljanj a.
Noriranost je po pravilu vra u pi sanom nego u govorom
jeziku, u i zgovor, pravopisu i gramatici nego u leksici i naroi to
243
RNKO BUGAKJ
stilu, u strunom nego u opte m jeziku. U mnogi m sluajevi
m
a norma
doputa i razliite naporedne obli ke, a uz to se tokom vremena i sama
menja, pri lagoavajui se jezikim i drutvenim promenama. Uopte
uzev, jedna savremena i delatna norma mora uz odreenu vrsti nu
da poseduje i dovoljnu meru elastinosti , kako jeziki i zr
"
az ne bi
nepotrebno sputavala nego negovala i bogati Ja. Stoga nju" ne treba
shvatiti kao jedinstven obrazac, ostvarljiv na samo jedan nain i u
tom obliku jedi ni i spravan za svakoga, svagda i svugde, nego kao
skup principa koji se diferencirano i fleksibilno ostvaruju u razl iitim
situacijama upotrebe jezika.
Po svojoj suti ni , standardizovan jezik nije ukalupljen jezik nego
merdavan jezik. Po jezikom standardu mi znamo ta je u. datom
jeziku normalno a ta osobeno, ta neutralno a ta obeleeno, i na
koji poseban nai n. Tako je re avion sasvim standardna i moe da
poslui kao meri la za ocenjivanje stilski neto speci fnij i h alternativa
aerplan, zrakoplov ili vazduhoplov.
Proces izgraivanj a jeziki h normi naziva se jezika standar
dizacija, a njegov rezultat je standardni ili knjievni jezik. Po svojoj
prirodi standardizacija podrazumeva i zvesnu meru normalizacije (ni
vel acije, neutrali zacije) - dakle smanjivanja obi ma varij acije i sua
vanja izbora izmeu alternativa. lao je njen predmet jezik, ona je u
sutini drutveni in, i moe se uspeno i zvoditi samo udrueni m sna
gama jezikih i drugih strunjaka, uz puno razumevanje i aktivnu
saradnju drutva u celi ni . Naime, norma mora da bude ne samo
struno oblikovana nego i druteno prihvaena; bez ovoga bi ona
i zgubi la svoju svrhu.
Standardizacija odabranih oblika jezi ka, koj a ovima obezbeuje
drutveni presti, negativno se odraava na status nestandardnih je
zikih varijeteta, koji u toj konstelaciji gube na ugledu. Ovde se
ubrajaju pre svega dijalekti, o koji ma je ve bilo rei , zati m argoni
i argo i l i sleng. Upotreba ovih naziva nije ujednaena, ali se argonom
obino naziva preterana neformalna upotreba strne terminologije
(npr. lekarski , pravniki , admi nistrativni argon), skup nestandardi zo
vanih naziva kojima se koriste pojedini zanati (npr. argon autome-
244
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
haniara i l i zidara; tamo gde su nazivi standardi zovani , govori se o
strunim termi nologij ama), i l i pak skup jeziki h sredstava karakteri
sti ni h za neku uzrasnu grupu, odnosno subkulturu (npr. oml adinski
argon, argoni pop-grupa) .
U ovom poslednjem sluaju dolazi do preklapanj a sa argoom
i l i sJengom (od franc. argot odnosno engl. slang; raniji domai naziv
za sl i nu pojavu bio je atrvaki) s ti m to se ovi potonj i nazivi ,
a naroito argo, ee upotrebljavaju kada je re o grupama sa peri
ferije drutva (deparoi , kockari , prostitutke, sada i narkomani kao
poseban sluaj). Kod ovih grupa komponenta tajnosti je najbitnij a,
zato to su one na udaru zakona; im se neki i zraz probije iz uskog
kruga kori snika, koji se svoji m speci fni m jezikom i zmeu sebe pre
poznaju i tite od drugi h drutvenih krugova, on mora hitno da bude
zamenjen novi m, poznati m samo l anovi ma date grupe. Stoga je argo
jeziki tip koji se menj a daleko najbre.
Meutim, i ako civili zacijski neophodna standardizacija pribavlja
sebi gotovo sav j avni ili
"
zvanini
"
presti, ona ne ukida ptrebu za
pomenutim nestandardnim varijetetima, koji i u i zmenjeni m uslovima
nastavljaju da ive i zadravaju svoju vanost kao i nstrumenti ogra
niene komunikacije i , neretko, si mboli grupnog i dentiteta koji ma otu
da moe pripadati i svojevrstan prikriveni ,
"
nezvanini
"
presti.
1 5. 3. Knjievni jezik
Kao to postojanje mnotva razliitih jezika i stie znaaj svet
ski h jezika kao sredstava meunarodne komuni kacije, tako i pojava
razl iitih geografskih i drutveni h oblika pojedinih jezika namee po
trebu za nj ihovi m standardizovani m verzijama, koje prevazi l aze po
stojee varijacije i sl ue kao opte sredstvo sporazumevanj a meu
pri padnicima datog jezika. Ova potreba, premda u razni m vi dovima
prati oveka jo od davnina, najvea je u sloeni m drutvi ma savre
menog sveta, ije funkcioni sanje zahteva slobodan protok i nformacija
i brzu, nesputanu komunikaciju.
245
RKO BUGAKI
Do ovakvog sredstva ujednaavanja i stabilizovanj a inae veoma
raznorodne jezike prakse dolazi se normiranjem izabranog jezikog
varijeteta, koji tako postaje jezik pismenosti i obrazovanj a, knji ev
nosti , kulture i nauke, administracije i javnih komunikacija. Takav
oblik jezika naziva se standardni i l i knjievni jezik. (U skladu s
naom tradicijom, mi emo se ovde sluiti ovim potonji m nazivom;
o mogunosti ma razlikovanja ovi h termina v. nie). Tipino zasnovan
na najbolji m tradi cijama pismenosti i kulture jednog naroda ili vie
srodnih naroda, takav jezik postaje nosi l ac batinjenih vrednosti cele
zajednice, omoguujui joj s druge strane i prikljui vanje tokovi ma
interacionlne civilizacie. Jednom i zgraen, on u javnoj upotrebi
jezika deluje kao opteobavezna norma i uzor celoj jezikoj zajednici ,
pa su ogreenja o njegove propi se podlona odreeni m drutveni m
sankcijama.
Osnovna funkcija knji evnog jezika jeste redukcia jezike raz
nolikosti u geografskom i drtvenom prostoru date zajednice, kao i
u vremenu, i me se olakava komunikacija i zmeu razliitih grupa
govorika, kao i razliitih generacija i stog jezika. Stoga on po svojoj
prirodi predstavlja jedan naddijalekatski oblik jezika, naelno razliit
od i zvori h narodni h govora. Upravo zato to je normi ran, nigde se
prirodno ne govori u svemu onako kako on propi suje, nego uvek
postoje manje ili vee razlike; zbog toga se knjievni jezik mora uiti .
Knji evni jezici po pravilu se javljaju najpre kao medijumi re
li gije, svetovne knji evnosti , nauke i vi soke kulture, jo u stari m ci
vi lizacij ama, a potom, sa dolaskom moderog doba, sve i zrazitije i
kao sredstva savremene komunikacije u svim domeni ma javnog ivo
ta. U procesu nj ihovog umnoavanja i irenja naroi tu ulogu i gralo
je konstituisanje evropskih nacij a tokom XII i XIX veka, u manjoj
meri i kasnije, dok su danas problemi jezike standardi zacije psebno
aktuelni u zemljama u ravoju.
Knji evni jezici najee i zrastaju na podlozi jednog dijalekta
ili grupe dijalekata datog jezika, i zabranih iz geopolitikih, ekonom
skih ili kulturih raloga. U sluaju srpskohrvatskog,_ Vukov i zbr
novotokavski h govora imao je i lingvistikog i pli tikog opravdanja,
246
UVOD U OPT LINGVISTKU
utoli ko to se radilo o teritorij alno centralnim a dovoljno razueni m
dij alekti ma (uz to nosi oi ma bogate narodne knji evnosti ), koji ma su
govori li i Srbi i Hrvati . Za engleski i francuski birani su govori pre
stonikih oblasti Londona, odnosno Pari za; za italijanski , jezik To
skane, na kojem su velika knji evna dela stvori l i Dante, Petrarka i
Bokao; a za nemaki , teritorijalno srazmero neutralan varijetet koji
se poev od Luterovog prevoda Biblije kori stio u knji evnosti i po
zori tu. Za tu ulogu moe se oiveti i neki u govorom smi sl u davno
izumrli ili pak bezmalo ugasli jezik (hebrejski , odnosno i rski ). A u
njoj se esto javljaju i strani , posebno svetsk jezici (engleski , fran
cuski, panski, portugalski ) - u bivim kolonijama velikih si l a a da
nanji m zemljama u razvoju, koje i z praktinih razloga mahom do
danas zadravaju i te jezike u zvaninoj upotrebi , najee uz jedan
i li vie domaih.
Knji evni jezik po pravi lu pinje kao posed neke drutvene
elite (kulture, verske, privredne ili politike) a potom se proi ruje,
postepeno zahvatajui ire krugove stanovni tva da bi na kraju pkrio
celokupnu teritoriju datog jezika. Glavni inioci ove ekspanzije su
pronalaak tampe, irenje kolstva, konstituisanje nacije kao plitike
zajednice, ekonomsko jaanje, porast komunikacija i opta demokra
tizacija drutva. Kao jeziki tip koji se ne razvija spontano nego plan
ski i koji ostaje trajno zabeleen u knji gama i drugim dokumentima,
knji evni jezik se vremenom menj a sporije od samoniklih narodnih
govora. Zbog toga se ovi tokom vekova mogu od njega osetno udalji ti ,
pa se jezi k kulture i jezi k naroda mogu znatno ralikovati ; ovo se
npr. desilo sa stari m kulturni m jezicima kao to su sanskrit, hebrej ski ,
arapski , latinski i li staroslavenski . U novije vreme ovakvo razil aenje
se pokuava spreiti i l i bar ublaiti moderi m sredstvi ma jezikog
planiranja.
Savremeni knji evni jezik mora da bude normiran dovoljno vr
sto da bi kao celi na zadrao svoju funkcionalnost i l ake odolevao
promenama, ali i dovoljno elastino da u sebe pri hvati nove forme
kulturnog ivota i obezbedi prostor za i zraavanje individualnog,
grupnog i kolektivnog i dentiteta lanova svoje zajednice. Za razli ku
247
RKO BUGASKI
od narodnog jezi ka, koji po pravilu nije specijali zovan po funkcijama
nego u svom optem obl i ku slui podjednako svi ma i za sve ptrebe,
knji evni jezik je funkcionalno ralojen, razvijajui u sebi sredstva
za zadovoljavanje specifnih potreba pojedinih drutveni h grupa unu
tar ireg kolektiva. (Ovo e biti tema zavrnog odeljka kj ige) .
Pored toga to omoguuje razvijenom drutvu pri merene oblike
kultivi sane i diferencirane jezike komunikacije i jezi kog stvaral atva
u svim domenima, knji evni jezik slui i kao vaan medijum oku
plj anja svih pri padnika date zajednice i njihovog razgranienja od dr
gih jeziko-nacionalnih zajednica. Ovakvu njegovu ulogu garantuje
njegova suti nska jedinstvenost, u smislu obuhvatan ja celog kolektiva
u kojem deluje kao celovit si stem, i njegova autonomnost, u smi sl u
odelitosti i samostalnosti prema drugi m jezici ma - za razl iku od di
jalekta, koji uvek ide pod krov nekog njemu nadreenog jezika. Stoga
knji evni jezik nije samo suvereno meri lo dobre upotrebe jezika, nego
mu - naroito u sprezi sa nacionalnim, politikim ili rel i gijski m odre
enjem - pripada uloga vi soko cenjenog simbola kolektivne pripad
nosti , a time i odgovarajui drutveni presti. Tako se funkcionalna
i vrednosna strana knji evnog jezika, kao njegove bi tne odrednice,
skladno dopunjuju.
Kada je kolektiv koj i se slui jedni m knji evni m jezikom p
deljen teritorij al no, nacionalno i l i sociokulturno, ovi m podelama mo
gu da odgovaraju razlike u standardi zaciji toga jezi ka, i tada se govori
o varijantma knji evnog jezika (koje treba razl ikovati od dij alekata
narodnog jezi ka). Tako postoje npr. britanska i amerka varij anta en
gleskog, eventualno jo kanadska, australij ska i druge; evropska i ka
nadska varj anta francuskog; evropska i lati noamerika varij anta pan
skog; u sluaju nemakog moe se govoriti o deliminoj varijantizacij i
u razl iitim evropski m dravama toga jezika; izuzetno, srpskohrvatski
je doskora i spoljavao varijante u granicama i ste drave. Varj antno
raslojeni jezici nisu zbog te svoje osobine manje standardni ili knji
evni , niti manje jezici - ti m pre to ono to je njihovi m varij antama
zajedniko daleko nadmauje, i po obi mu i po vanosti , ono to je
razliito.
248
UVOD U OPT LINGVISTKU
Na kraju, noviji sociolingvi stiki pojam standardnog jezika ni
je u svemu podudaran sa tradicionalnim kulturoloki m poj mom knji
evnog jezika. Poklapanje postoji u najveem delu tog poj movnog
podruja, ali na rubovi ma dol azi i do i zvesnog diferenciranja - utoliko
to prvi termin nagl aava mnogostrukost jezikih funkcij a u j avnom
ivotu uopte, dok drugi i stie vie kulture i knji evne funkcije. Tako
bi se npr. neki savremeni standardni jezik teko mogao zami sl i ti bez
celog spektra normirani h strunih terminologija, ukljuujui i one iz
van sfere kulture u uem smi slu (medicinsku, hemij sku, mainsku i
dr. ), dok je pitanje koliko bi ovo i lo u ovako shvaen knj ievni j ezik.
S druge strane, iz knji evnog jezika teko je iskljuiti oigledno sup
standardne, pa i
"
nekji evne
"
poj ave kao to su provincij al i zmi , di
j alekti zmi , argonizmi i sline, koje se u velikoj meri kori ste u knji
evni m del ima - da i ne govorimo o injenici da je umetniko stva
ranje u jezi ku samom svojom prirodom ori ginalna delatnost koj a uve
l i ko poiva upravo na prevazil aenju standardni h normi . Moglo bi se
kratko rei da je stadardni jezik vie civilizaciski pj am sa nagla
skom na fnkcionalnosti, a knji evni jezik preteno kulturi pojam
koji naglaava vrednost - to se donekle odraava ne samo u deno
taciji nego i u konotaciji ovih naziva.
Ovih pojmovni h odnosa, i z koji h proi stie da se standardni jezik
i kj i evni jezik mogu ali ne moraju poklapati , valja biti svestan ne
zavi sno od tradicionalne i l i tekue terminoloke prakse. U nai m pri
likama, ako bi se naziv standardni jezk oenio kao suvi an i eleo
i zbei - to je sada ve teko oekivati - alterativa upravo i znetom
razli kovanju bila bi da se znaenje standardnog jezika pripi e uo
biajenom terminu knjievni jezik, a da se za znaenje knj i evnog
jezika u navedenom smi slu kori sti naziv jezik knjievnosti i l i jezk
knjievnog dela. Dakle, za razgranienje pomenutih poj mova, tamo
gde je ono potrebno, u svakom. sluaju su potrebna dva naziva - i nae
moe ostati nedovoljno j asno o emu je upravo re. A budunost e
pokazati koje e termi noloko reenje na kraju da prevl ada.
249
RNKO BUGAK
1 5. 4. Funkcionalno diferenciranje i jezika kultura
Veli ko je arenilo svakodnevni h ivotni h situacij a u koji ma se
sluimo jezikom, i kako je sve to esto u i rem smi slu jedan jezik,
mi najee nismo ni svesni raspna varijacij a u i zboru sredstava i zra
avanja koja nam on nudi . A te varij acije, ako se bolje pogleda, ni su
male, i one zahvataju raliite planove jezike strukture. Mi ne go
vori mo na i sti nain sa svoji m ukuanima i sa pretpstavljenima na
poslu, sa poznati m i nepoznatim lici ma, na sveanoj akademij i i u
kafani . Osetno razliite vrste jezika primamo itajui sportsku rbriku
u novinama, linu korespondenciju, zbirku pravnih propisa i lirsku
poeziju, ili sluajui razne vrste radio i televizij skih emi sija. Na jedan
nain izraavamo se kad govori mo, a neto drukije kad piemo. Ima
jui to u vidu, naa ranija razmatranja o viejezinosti i prevoenju
mogli bismo sada da dopunimo povezujui ih - kako je to nago
veteno na kaju odeljka 5. 3 - sa onim to inimo u okviru i stog
jezika.
Mi smo na pomenute razlike osetljivi zato to, uei jezik, ne
usvajamo samo pravila struktur nego i pravila upotrebe. To znai
da mi uimo i kako da se sluimo jezikom u skladu sa svakom datom
govorom situacijom, koj a obuhvata lice koje govori , lice kojem se
govori , druga pri sutna lica ako i h ima, predmet, mesto i vreme raz
govora, i posebno svrhu koja se govorom delatnou eli postii .
Dakle, iz sveukupnosti sredstava koja nam jezi k nudi bi ramo ona koj a
najbolje odgovaraju situaciji u kojoj s e odvij a komunikacija.
Da ne posedujemo osetljivost na ove i ni oe, nae verbalne ak
cije i reakcije najee bi upadljivo odudarale od drtveno prihva
enih normi upotrebe jezika. Tako je, na primer, sasvim prihvatlj ivo
da od nekog bliskog traimo novine tako to emo rei samo Daj
mi te novine, ali nepoznatom saputniku u vozu pre emo rei neto
kao Izvinite, da li bih mogao da pogledm vae novine? Slino tome,
nekada emo da kaemo Molim vas da se malo utiate, a nekada
emo samo da pdvikemo Tiina! A tzv. admi ni strativni argon, koj i
iole osetljivo uho vrea i u svom
"
prirodnom
"
ambijentu, jo bi ud-
250
UVOD U OPT LIGVISTKU
nije zvuao u krugu porodice. Ako ena pri meti da je lep dan i pred
loi muu izlazak u etnju, valja se nadati da on na to nee da uzvrati
U vezi toje diskusije o vremenu, ja bih podrao inicijativu da kre
nemo n rekreaciu!
Iz izloenog proi stie da se diferenciranje zajednikog jezi ka
odvija u tri glavne di menzije. Prvo, prema predmetu komuni kacije,
sa podelom na funkcionalne stilove (ili registre), za koje smo u
prethodnom odelj ku videli da predstavljaju jedno od bitnih obel eja
knji evnog jezika. Ovaj pjam odnosi se na jezika sredstva karak
teri stina za pojedine domene upotreb jezika (svakodnevni saobraaj ,
masovni mediji , pol itika, lekarstvo, pravosue, lepa knji evnost, nau
ka, zabava, sport itd. ). Pojedini od ovih tematski h varijeteta poseduju
speci fnu terminologiju i frazeologiju - u manjoj meri i gramatiku
- po koji ma se lako prepznaju, i razl i ke i zmeu nji h mogu biti znat
ne. Nekada dol azi i do i zrazitijeg strukovnog oblikovanja jezi ka u
posebne svrhe, pa se nasuprot optem jeziku govori o srazmerno
odelitim strunim jezicima, iju najupadljiviju odliku ine upravo
razraene i si stematizovane terminologije dati h obl asti (npr. jezi k
vazdunog ili pomorskog saobraaja, mainske tehnike, raunarstva i
sl . ). Drugo, prema odnosu meu sagovomicima, od koga takoe zavi si
i zbor stila, al i sada u znaenju ophoenj a - formalnog kao u zva
ninim pri likama, razgovomog kao u grupi poznanika i l i i nti mnog
kao u krugu porodice. Pitanje je sti l a u ovom smi slu kako emo ne
koga osloviti u govoru ili pi sanju (npr. ti ili razne formule na pet
ku i zavretku pisma) i koju emo meru pri snosti i li di stance odravat i
kroz komunikaciju. I tree, prema samom medijumu jezikog izraza,
tj . govor i l i pisanju.
Pomenuta tri pravca diferenciranja mogu biti uzaj amno neza
vi sna, ali i zavi sna. Tako se o mnogim temama i u rani m stilovi ma
moe bi l o govoriti bi l o pisati , al i npr. jezik pravnih propi sa uvel i ko
je formal an i pi san. Granice meu ovim
"
pdjezi ci ma
"
najee ni su
otre, jer oni i pak normalno pripadaju i stom jeziku. Ali na jednom
krpnijem drutvenom planu, posebno kod viejezini h zajednica, es
to se deava da se u nji hovim ulogama j avljaju razliiti dijalekti i l i
25 1
RKO BUGASKI
ak razni jezici . Tako za obian ragovor o svakodnevnim temama
moe sluiti domai dijalekt, a za formalnu pi sanu komunikaciju u
okviru odreenih funkcionalnih sti lova - knji evni oblik i stog jezika,
ili neki drgi jezik. Ovde su mogue veoma razli i te kombinacije. U
svakom sluaju, diferenciranje jezikih sredstava po razni m pomenu
tim dimenzijama koje se stalno ukrtaju obrazuje jedan vi edi men
zionalan prostor. Vetina snalaenja u tom prostor osnovni je pre
duslov prikladne i svrsishodne upotrebe jezika.
Iz ovog sledi da je veoma pojednostavljeno govoriti o dobrom
i loem jeziku kao o nekakvi m apsolutni m kategorijama, dakle bez
obzira na situaciju u kojoj se jezik upotrebljava. Uptreba jezika u
drutvu sloena je pjava, kojoj bolje odgovara situaciono vredno
vanje: odreena jezika sredstva mogu biti dobro ili loe izabrna,
tj . prikladna i li neprikladna s obzi rom na datu govoru situaciju. Knji
evni jezik se i z dobrih raloga ve sam po sebi smatra najvredniji m
obli kom jezika, ali ovo ne znai da je on u svakoj prilici nepriko
snoven; uostalom, videli smo da i on mora da bude dovoljno feksi
bilan da bi se u njegovim okvirima mogli praviti odgovarajui izbori .
Dobro izabrana sredstva doprinee naem zbliavanju sa drugi m lju
dima, dok e nas loi jeziki izbori esto i nehotice od nji h udalji ti .
Ovo razmatranje, koje treba povezati i s a raniji m napomenama
o jeziku kao sredstvu komunikacije i stvaralatva, o vi ejezinosti , o
stavovima prema jeziku i o jezikom raslojavanju, dovodi nas na sa
mom kraju ove kjige do pojma jezke kulture. Ovaj pjam, koji
danas treba shvatiti u jednom i rokom smislu, sadri nekoliko kom
ponenti . Pre svega, tu je tradicionalno shvaena kultura govora, u
smislu insi stiranj a na ptovanju normi knji evnog oblika materjeg
jezika u govoru i pisanju, te na negovanju koherentnog, loginog i
ekonominog izraavanja. U vezi s ovi m i zgrauje se komunikativna
sposobnost diferenciranog sluenja razli i ti m funkcionalni m stilovi
ma govorenog i pisanog jezika, te pravljenja odgovarajuih izbora u
ranovrsnim govori m situacijama. Time se tei svrsishodno) i stva
ralakoj upotrebi raspoloivih jezi ki h sredstava. A sve ovo doprinosi
uspostavljanju veza i zmeu kulture izraavanja i kulture miljenja,
252
UVOD U OPT LINGVISTKU
te smetanju kulture govornog ponaanja u iri okvir kulture drtve
nog ponaanj a.
Ali kultura govora povezuje se i sa kulturom sluanja - sluanj a
tueg govora, kao i nji me saoptenog drkijeg miljenj a. A ovim se
ve sutinski prevazilaze granice knji evnog oblika materjeg jezika,
ukljuivanjem dij alekata toga jezika, a u viejezini m sredinama i dru
gi h jezika. Treba po svaku cenu i zbegavati jedan, !aalost ni malo
redak, potcenjivak - da ne kaemo rugaki - odnos prema govor
drugog. Jeziki kulturan ovek ni kada se nee podsmevati govoru
svog sagovornika, niti e oekivati da se uvek drugi njemu pri l ago
avaju u izbru jezika na kome e se voditi razgovor. Ako ve ne
moe svako da bude vi ejezian, onda bar treba negovati drutveno
i ljudski pri hvatlji v odnos prema predstavnicima drugih j ezika. Ti me
i govoro ponaanje, nasuprot jezikoj , kulturoj , pa i nacionalnoj
i skljuivosti , doprinosi negovanju saradnje i razumevanj a. Potovanje
drukijeg govora, kao i druge linosti , jeste preduslov pravog zajed
ni tva, koje se ne zavrava na planu puke komunikacije nego tu tek
poinje. Jasno je od kakve je ovo vanosti upravo u naoj vi ej ezinoj
i vi enacionalnoj zajednici .
Najzad, jezika kultura u irem smi sl u zahvata ne samo druge
jezike u zajednikoj dravi nego i strane jezike. Danas bi se teko
mogao nazvati jezi ki kulturni m ovek koji , ma koliko se lepo i pra
vilno sluio sopstveni m jezikom, ne bi ni aktivno ni pasivno poznavao
neki strani, posebno svetski jezik. Ovde ponovo uz neku mer je
zikog znanja mi sl i mo i na odnos prema injenici postojanja svih tih
drgi h jezika,
"
vel i kh
"
i
"
malih
"
, prema vrednostima koje oni sim
boli zuju i prema njihovim govoricima. A uz ovakva praktina jezika
znanja i de jo jedna poeljna kompnenta jezike kulture - lingvis
tika kultura, u smislu osnovnih teorijskih znanj a o jeziku i j ezicima.
Sve to zajedno ini stvaro i vi estrana jeziko obrazovanje, koje
bl agotvorno deluje na proirivanje duhovnog sveta i opti razvoj lino
sti . U ovom irem kontekstu nove slojeve znaenja dobij a poznati
poziv Prgovori, da vidim ko si!
253
RKO BUGAK
Ovako viena, jezika kultura ne moe se unaprevati uzdi
zanjem nepri stupanih obrazaca, koji p svom duhu pripadaju drgim
vremenima i pri likama, uz generalno di skvalifkovanje drugih oblika
govora. Umesto toga treba usredsreeno raditi na oblikovanju jednog
i stinski savremenog modela kultivisanog urbanog jezikog i zraa, koji
dakako nee znaiti prekid sa kulturnim nasleem, nego njegovo pri
lagoavanje zahtevi ma modernog ivota i pripremanje za budunost.
A uz samu jeziku praksu, sve e vie morati da se deluje i na psi
holoke odnose i drutvene stavove koji se jezikom posreduju, ali
ija su prava i shodi ta najveim delom izvan i iza jezika.
Jezikom se najbole opti kad se to uistinu eli. Tu dragocenu
elju, koja daje puni smisao opstanku ljudskih drutava, i jezika kul
tura moral a bi da prhvati kao svoj konani cilj . Sve su ovo pretp
stavke jezi ke kulture koja nije sama sebi svrha, niti je samo vaan
element opte kulture, nego se skladno uklapa i u ire drutvene ci
ljeve. Doprinosei razvoju linosti kao i drtveni h odnosa, te p
diui opti kulturni nivo pojedinaca i cele zajednice, jezika kultura
unapreuje kvalitet ivota u pojedinim drtvima i u svetu kao celini .
254
Dodatak
Kratak pregled razvoja lingvistike

ovek je jo o davnina zaokupljen svojom sposobnou go


vora, pa u primitivni m kulturama kao i u stari m civilizacij ama nala
zimo mnoga verovanj a, mi tove i legende o pstanku jezika, za koji
se mi slilo da je boanski dar ljudi ma. Potom dolae peci flozofskh
i flolokih prouavanj a jezika meu narodima drevnog Sredozemlj a
i Mesopotamije i drugde po svetu - naj vi e u antikoj Grkoj i Ri mu,
u Indiji i Kini , zati m u srednjovekovnoj Evropi i na Bl i skom i stoku,
kod Aapa i Jevreja. S jedne strane, intelektualna radoznalost i teo
rij ska i nteresovanja podstiu flozofsko i logiko promilj anje opti h
problema jezika, kojem su u Evropi osnove postavi l i Platon i Ari stotel ;
tu se vode debate o prirodi j ezika, kri stali u se prvi pojmovi o podeli
rei na vrste i gramatikm kategorij ama, o jezikom znaku i nai ni ma
jezikog oznaavanja. S druge strane, i z praktinih pobuda u vezi sa
rel i gijski m, knji evni m i kulturi m potrebama, jezici velikih ci vi l i za
cij a podvrgavaju se gramatikoj , retorikoj i sti l i stikoj analizi i ko
di fkaciji , izrauju se i usavravaju si stemi pisanja, prouavaju se stari
rukopi si i obavljaju eti moloka i spitivanja, radi se na opi su gl asova
i metrikih obrazaca. Tako ve oko IV veka stare ere veli ki i ndij ski
gramatiar Panini pie gramatiku sanskrita koja u neki m elementi ma
i do danas ostaje neprevazi en pri mer mi nuciozne anali ze j ezika; a
srednjovekovni arapski i kineski leksikograf piu monumentalne vi
etomne renike kakvi h e kasnije malo gde biti .
U ovom razdoblju u sredi tu panje su naroito sveti tekstovi
kao to su Biblija i Koran, ije je i spravne verzije trebalo utvrditi i
255
RKO BUGAKI
sauvati od promena. Tokom Renesanse dolazi do obnovljenog inte
resovanja za grke i latinske klasike, al i i do i ntenzivnijeg prevoenja
vi soko cenjenih dela, posebno religijskih, u sklopu misionarskih de
latnosti u novotkrivenim delovima sveta. Takoe se piu gramati ke
i renici sve veeg broja jezika koji su uli u hori zont evropskih i stra
ivaa. Tokom XVII i XVIII veka ove aktivnosti se nastavljaju, a uz
to se normiraju nacionalni jezici evropskih naroda, i spunjavajui praz
nine koje je ostavilo povlaenje lati nskog kao opteg jezika kulture,
flozofje i nauke. Fi lozofska raspra i zmeu racionalizma i empiri zma
donosi sukob i deja o univerzalnoj gramatici , o uroenoj jezikoj spo
sobnosti i jeziku kao ogledalu ljudskog uma, sa predstavama o ulnoj
i i skustvenoj osnovi jezikh poj ava.
U svemu to smo dosad pmenuli nalazimo ne samo temelje,
nego i veoma znaajna ostvarenja u raznim oblasti ma - naroi to u
flozofji jezika, u pjedi nim flologijama, u deskriptivnoj i norma
tivnoj lingvistici (grko-ri mska gramatika prui la je i roko kori en
model opi sa mnogih drugih jezika, i u Evropi je do naih dana ostala
kao
o
snova tzv. tradicionalne gramati ke). o optoj li ngvi stici , me
uti m, zapravo moe da se govori tek pev od prvih decenij a XI
veka, koje su uz to oznaile i pravi petak tipoloke, uporedne i
istorijske lingvi stike (i ako je i znatno ranije bilo nagovetaj a u svi m
ovi m pravcima) . Naime, dok su u raniji m fazama predmet prouavanja
bili pojedini jezici veli ki h kultura, do ovog doba ve je, prikuplj anjem,
sreivanjem i uporeivanjem obilja podataka o jedinicama, kategori
jama i strukturama razliiti h jezika irom sveta, bi la dovoljno proire
na empirijska baza za izrastanje jedne ui stinu opte nauke o jeziku,
iji je prvi i staknuti predstavnik Nemac V. fon Humbolt (Wi lhelm
von Humboldt, 1 76 2- 1 835).
Veli ku ulogu odigralo je, pev od kraja XVIII veka, upozna
vanje evropske nauke sa tekovi nama i ndijske gramatike tradicije, a
evropsko otkrie sanskrita neposredno je vodilo konanom sazrevanju
shvatanj a o genetskoj povezanosti po svetu rasutih jezika i koncepcij i
jezikih porodica. Tokom XIX stoJea u sredi tu panje bi l a je re
konstrukcija indovropske prodice uz pmo komparativne metode;
256
UVOD U OPTU LINGVISTIKU
a svemu ovome bitno je doprinelo i novo poi manje i storijske di men
zije jezika, kao i pjam o evoluciji koj i je naroito razraen u bio
logij i . Meu vodei m lingvi stima ove epohe su, uz Humbolta, Danac
R. Rask (Rasmus Rask, 1 787-1 832) i Nemci J. Gri m (Jacob Gri mm,
1 785-1 863), F Bop (Franz Bopp, 1 79 1 -I 867) i A.

laj her (August


Schleicher, 1 82 I -1 868). Krajem stoJea naroito je uticajna bila kola
tzv. Mladogramatiara, sa Nemci ma K. Brugmanom (Karl Brugmann,
I 849-I 91 9), H. Paulom (Hermann Paul, I 846-1 92 1 ) i drugi ma, koja
je i nsi stiral a na regularosti glasovni h promena tokom jezi kog raz
voj a, dajui prvenstvo i storijski m prouavanji ma jezika.
Ako su temelji opte li ngvi stike poloeni tokom prolog stoJea,
nauka o jeziku se u svom optem i teorijskom vidu bujno razgranala
tek u X veku. Ovde je od najveeg uticaja bila modema strkturalna
lingvi stika, iji je utemeljiva vel i ki vajcarski l i ngvi st F de Sosi r
(Ferdi nand de Saussure, 1 857-I 91 3). Odbacujui istoricizam svoji h
neposrednih prethodnika, on je u svom uvenom (psmrtno objavlje
nom) Kursu opte lingvistike i z I 9I 6. godine otro odvoji o dij aho
nij sku di menziju jezika od sinhronijske i tei te stavio na ovu drugu,
i stiui znaaj koncepcije jezika kao si stema znakova. Potom su zna
ajnu aktivnost razvi l e pojedine kole struktural i stikog mi ljenj a -
naroi to praka, sa Rusi ma Nikolajem Trubeckim ( 1 890-1 938) i Ro
manom Jakobsonom ( 1 896-I 982), potom Francuzom A. Martineom
(Andre Martinet, r. 1 908) i drugima (dodirih taaka sa ovi m krugom
i mao je i Aleksandar Beli, 1 876-1 960, vodei jugoslovenski slavist
optelingvi stike orijentacije) i kopnhagenska, sa vani m sosi rovski
i nspiri sani m teoretiarem, danskm naunikom L. Hjelmslevom (Lou
i s Hjelmslev, 1 899-I 965). U SAD se u i sto vreme plodno razvij a,
naroi to u metodolokom pravcu, deskriptivna i antropoloka l i ngvi
stika, iji su glavni predstavnici E. Sapir (Edward Sapir, 1 884-1 939)
i L. Bl umfld (Leonard Bloomfeld, I 887-1 949). Poev od I 957. go
dine, kada je obj avljena knji ga Sintaksike strukture Ameri kanca N.

omskog (Noam Chomsky, r. 1 928), veoma je uticajna transforma


ci ono-generativna gramatika, unutar koje sada ima vie pravaca.
Danas je lingvi stika, ukljuujui i njen opti deo, toli ko razvi
jena u i straivakom i i nstitucionalnom smi slu da se ne moe govoriti
257
RNKO BUGAKI
o apsolutnoj prevl asti bilo kojeg pojedi nanog pravca; vazm centri
deluju u vie zemalja, meu koji ma se ipak i zdvaj aju SA i Rusija.
Modema i nterdi sciplinarna i pri menjena istraivanj a dala su nove i m
pulse optelingvistikoj teoriji , uraajui uz to veoma aktivnim i po
pulari m meudi scipli nama kao to su sociolingvi stika, psiholingvi
stika, neurlingvi stika, matematika i raunarska lingvi stika, kogni
tivna lingvi stika, pragmatika i druge. Pored ive saradnje sa nizom
nauka, i sama lingvistika, s obzirom na razliite aspekte jezika kao
svog predmeta, kombinuje egzaktne naune pri stup sa irim huma
ni stiki m vidicima, to je i ni privlanom i perspektivnom naukom.
U Jugoslavij i opta lingvistika ima i zvesnu tradiciju i savremene pred
stavni ke, ali tek predstoji njen snaniji razvoj kao zasebne akademske
discipline, ravnopravne sa drugi m lingvi stikim i flolokim strukama.
Neka i ova knji ga, namenjena generacij ama koje dol aze, bude makar
i najmanji doprinos tom oekivanom razvoj u!
258
Registar
Ovaj registar sadri samo vanije strune termine nauke o j eziku
- nji h oko 300 - i upuuje samo na stranice gde su oni obj anjeni .
Terini koji ovde ni su navedeni l ako se mogu nai u tekstu, jer ine
naslove poglavlja ili odelj aka (kao fonetika, gramatika, grfologia i
sl . ), i l i pak prema nadreenom i l i srodnom terminu u ovom regi stru
(tako npr. za prezent, peiekt itd. treba videti pod vreme, za arbica
i l i ideogrfsko pismo pod pismo-vrste, za aglutinativna i l i polisinte
tika struktura pod struktura-tipovi, za agrfja i l i alekia pd afazia
i sl . ) .
A
adaptacija 1 74
afazija 35, 61
afks 1 69
akcent 1 33
akronimi 1 72
alegorija 232
aliteracija 232
alofon 1 26
alograf 1 34
alomorf 1 65
alteracije 1 32
anafora 230
analiza diskursa 230
anglicizmi 205
antiteza 232
antonimija 21 3
ago 24
ahaizmi 202
arikulaciona baza 1 25
asimlacija 1 32
asonanca 232
augmentativ 21 6
automatsko prepoznavanje govora
1 1 9
B
bilingvizam 88
broj 1 49
brojevi 1 54

lanovi 1 55
259
RKO BUGARKI
D
deiksa 1 5 1
deklinacija 1 50
deminutiv 21 6
denotacija 208
derivacija 1 69
difong 1 22
diglosija 89
digram 1 35
dijahronija 1 3
dijakritiki znaci 1 35
dijalekt 236
dijalektizmi 202
dijalektologija 240
dijasistem 237
dijateza 1 52
disimilacija 1 32
diskurs 226
distribucija 1 3 1
dopuna 1 88
dvosmislenost 1 84, 21 6
dvostrka arikulacija 1 7, l 08
E
egresija 1 1 5
eksoentrine konstrkcije 1 85
ekspnent 1 87
elipsa 1 8 1 , 232
endocentrine konstrkcije 1 85
epnteza 1 32
ergativ 1 90
etimologija 68
etimon 68
etnolingvistika 38
eufemizam 21 2, 23 1
F
flogeneza 47
flologija 1 5
flozofja jezika 3 8
fleksija 74, 1 69
fokus 229
fon 1 26
fonema 1 26
fonoloka distinktivna obleja 1 29
fonostilistika 235
fonotaktika 1 3 1
frazeologija 200
fraeologizmi 1 99
funkcionalni naboj 1 28
fnkcionalni stilovi 25 1
G
generiranje 1 96
gernd 1 55
glagoli 1 54
- perforativni 224
glas 1 1 5, 1 26
govora delatnost 24
situacija 41 , 250
grafema 1 27, 1 34
gramatika kategorija 1 46, 148
- konstrkcija 1 46
gramatiko pravilo 1 47
gramatinost 1 48
H
haplologija 1 32
hiperla 232
hipokoristik 21 5
hiponirja 21 3
hipotaksa 1 55
homonimija 21 2
I
idiolekt 240
260
UO U Ol LIGVIKU
idiom 20
i menice 1 53
infks 1 70
ingrsija 1 1 5
instrmenti u fonetici 1 1 9
intenzifkator 1 55
intererncija 9
intemacionalizm 54, 205
interunkcija 1 36
intonacija 1 34
inverija 1 80, 232
irnija 232
i skaz 221
izvedence 1 69
J
jezici-fncionalna pela 75
- prrni 1 9
- prgrmki 1 62
- smotik 1 9
- strni 25 1
- svetski 92
- vdtki 92
jezika ekonomja 1 0, 21 3
- plitika 89
- pica 70
- rlativnost 37
- spsbnost 24
- zajednica 85
jezike univerlije 4, 76
jeziki nivo 1 7
- savez 71
- vajetet 75
- zna 1 6, 1 01 , 21 1
jeziko planranje 89
jezik 1 5
- materji 61
261
K
kalkovi 1 74
klaifkacija jeziki 67, 73
klauza 1 78
kUkovi 1 24
kli 20
koine 75
kolokacija 20
kolokvijalizmi 202
komentar 1 78, 1 91
komponentna analiza 209
kompicija 1 69
komunkativna spsobnost 252
konektor 230
kongrencija 1 8 1
konjugacija 1 52
konotacija 208
konsnati 1 20
konstituentna aaliza 1 83
kontrdikcija 21 6
kontcija 1 32
kontrtivna metoa 72
konveraiona naela 228
konverija 173
korinacija 1 79
korn 68, 1 70
kl 76
kvatifkator 1 50
L
lani paovi 1 76
leksma 1 99
leksikografja 20
lice 1 50
linga frana 76
lingistka tiplogija 72, 78
lingistka l l
- atrploka 38
- kognitivna 21 5
- matematika 1 62
- nana 96
- nonativna 243
- opta 1 4
- runarka 1 62
- statistika 1 62
- tekst 230
- drge ple 1 4
litota 231
M
mairanost 1 30
metafor 23 1
metateza 1 32
metonimija 23 1
minimalni pavi 1 2
modl 1 59
modifkator 1 90
mor 1 65
morema 1 63
morofonema 1 65
multilingviz 88
N
nain 1 52
naglasa 133
neologizmi 202
neurolingvistika 62
o
objekt 1 88
orenost 1 53
onomastika 20
onomatopeja 21 1
ontogenza 57
opozicija 1 28, 1 46
osnova 1 69
oznaeno 1 0
RK BOOAK
oznaitelj 1 0
p
pade 1 50
parla 232
paigma 144, 1 99
pa 21 6
parlelizm 232
paralingvistika 1 34
pal 1 55
paronmaija 232
paricip 155
paikule 1 55
pjortiv 21 5
prpija govor 1 1 8
prfa 232
prnifkaija 232
pidin 76
pismovrste 5053
plismija 21 2
pluvokli 1 23
pnavlane 232
prnje 23 1
pstpozicije 1 50
pvezivai 1 90
pzam1jenice 2
- sematike 1 75
prjezik 70
prvopis 1 36
prdikt 1 78, 1 88
prdiktiv 1 88
pd1ozi 1 55
prfks 1 70
prsupzicija 229
prvoenje 93
pidevi 1 54
prlozi 1 55
prtez 1 32
prtotipi 21 5
przoija 1 33
psiholingvistik 1 4
purzam 206
262
UVOD U OP1 LINGVISTKU
R
re 1 77, 1 97
reenica 1 78, 221
renici 20
red rei 1 80
redukcija 1 32
redundanca 1 1 8
reduplikacija 1 72
rekcija 1 8 1
ritam 1 34
rod 1 49
s
sarkaam 232
sematika distinktivna obeleja
209
semema 209
semiotika 1 9
simbol 1 6, 50
simbolizacija 1 6
sinegdoha 23 1
sinhronija 1 3
sinkretizam 1 50
sinonimj a 21 2
sintagma 144, 1 77
sinteza govora 1 1 9
skraivanje 172
sleng 244
sli vanje 1 73
slog 1 3 1
slovo 1 34
sloenice 1 69
soci ogeneza 54
sociolekt 239
sociolingvistika 1 4
sonanti 1 23
stanje 1 52
stepen 1 52
sti l 233, 25 1
263
stilostatistika 235
stilske fgure 230
strktura
- dubinska 1 93
- povrinska 1 92
- tipvi 72-74
subjekt 1 78, 1 88
subordinacija 1 79
sufks 1 70
T
tautologija 21 6
tekst 229
tema 1 78, 1 91
tempo 1 33
teorija inforacija 1 1 8
- prevoenja 95
terinologija 200
ton 1 33
transforacije 1 94
trasforaciono-generativna
gramatika 1 58, 1 96
transkripcija 1 24, 1 37
trasliteracija 1 37
tuce 20
turcizmi 203
u
uzvici 1 55
v
varijante 248
varvarizmi 206
vetaka inteligencija 38
veznici 1 55
vid 1 52
vokali 1 20
vreme 1 5 1
z
zamenice 1 54

agon 244
agonizmi 203
RKO BUGASK
26
Napomena: termini fonema,
grfema, morema, leksema,
semema upotrebljavaju se i u
oblicima fonem, g rajem,
morem, leksem, semem.
Literatura
Bugaski, R. : Lingvistik o oveku, II i zd. Prosveta, Beograd, 1 983.
Bugaski, R. : Jezik i lingvistika, II izd. Nolit, Beograd, 1 984.
Bugaski, R. : Jezik u drtvu, Prosveta, Beograd, 1 986.
Bugaski, R.: Jezici, II izd. Matica srska, Novi Sad, 1 996.
Bugarski, R. : Pismo, Matica srpska, Novi Sad, 1 996.
omski, N. : Graatik i u (ur. R. Bugaski), II izd. Nolit, Beograd, 1 979.
Dikro, O.fodorov, C.: Enciklopediski renik nuk o jeziku I-II. Prosveta,
Beograd, 1 987.
Grin, D. : Milenje i jezik. Nolit, Beograd, 1 978.
Ivi, I. : ovek k animal symbolicum. Nolit, Beograd, 1 978.
Ivi, M. : Prvci u lingvistici, VII izd. Biblioteka XX vekSlovograf, Beograd,
1 994.
Jakobson, R. : est predvanja o zvuku i znenju. Knjievna zajednica, Novi
Sad, 1 986.
Klajn, 1.: Razgovor o jeziku. Vuk Karadi, Beograd, 1 978.
Klajn, I. : Jezik oko nas. Nolit, Beograd, 1 980.
Klajn, 1.: Pisci i pismenjaci. Matica srpska, Novi Sad, 1 994.
Kri stal, D. : Kembrik enciklopedija jezik. Nolit, Beograd, 1 996.
Mi eska Tomi, 0. : Jezik i jezici. Futura publikacije, Novi Sad, 1 995.
Ostin, D. L. : Kak delovati reia (ur. M. Radovanovi). Matica srpska,
Novi Sad, 1 994.
Radovanovi, M. : Sociolingvistik, II izd. Knjievna zajednicaDnevnik, Novi
Sad, 1 986.
Ri anovi, M. : Jezik i njegova strktur. Svjetlost, Sarajevo, 1 985.
Rot, N. : Znakvi i znaenja. Nolit, Beograd, 1 982.
265
RKO BUGASK
Sapir, E. : Jezik. Dnevnik, Novi Sad, 1 992.
Savi, S. : Diskurs analiza. Filozofski fakultet, Novi Sad, 1 993.
Serl, D. : Govori inovi. Nolit, Beograd, 1 991 .
Sosir, F de: Opta lingvistik, II izd. Nolit, Beograd, 1 977.
kiljan, D. : Pogled u lingvistiku. kolska knjiga, Zgreb, 1 980.
kilan, D.: Lingvistika svakodnevice. Knjievna zajednica, Novi Sad, 1 989.
Vukovi, P. : Ogledi iz sematike i prgmatike. Savremena adminstracija,
Beograd, 1 995.
266
Sadraj
Uvodna napomena 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 5
Predgovor prvom izdanju 4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Prvi deo
l. Lingvistika i njen predmet
l. l. Mesto jezika u ljudskom ivotu 4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . l l
1 . 2. Bi tna svoj stva jezika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 5
1 . 3. Jezi k i govor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
2. Funkcije jezika
2. 1 . Jezik i komuni kacij a 4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
2. 2. Jezik i mi sao 4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
2.3. Jezik i stvaost 4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
2.4. Podela jezikih funkcija 4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
3. Evolucija jezika
3. 1 . Poreklo jezika . . 4 . 4 4 . . . 4 . . 4 . 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4
3. 2. Nastanak i razvoj pisma 4 4 4 . 4 4 4 4 4 4 4 4 . 4 4 4 4 4 4 4 4 4 . 4 4 4 48
3. 3. Istorijske promene u jezicima 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 . 4 4 53
3.4. Jeziki razvoj pojedinca 4 4 4 4 4 . 4 4 4 4 . 4 4 4 4 4 4 . 4 4 4 . 4 4 . 4 57
4. Tpovi jezika
4. 1 . Jezici u svetu 4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
4. 2. Jezika srodnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
4. 3. Jezik tipovi 4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 2
4.4. Jezike univeralij e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
267
RNKO BUGASKI
5. Jezik, kultura i drutvo
5. 1 . Jezik i druge drutvene kategorije e . e e e e e e e e . e e . . . . e 82
5. 2. Vi ejezi nost e e e e e . e e e . e e e e e e . . e e e e . . e e e . . e . e o . e 87
5. 3. Prevazilaenje jezikih razlika e e e . e e e . . e . e . e e . e o o o . 9 1
5.4. Stavovi prema jeziku e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
5. Opta struktura jezika
6. 1 . Jeziki znak e e . e . e . e . e . e e . e e . e e e e . e . e e e . e e e e e o . 1 01
6. 2. Funkcioni sanje jezika kao si stema znakova . . . . . . . . . l 05
6. 3. Jeziko stvaral atvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ll O
7. foneti ka
7 . l . Govori organi e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1 5
7. 2. Glasovi e e e e e e e e o o e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e o e o e e e e o 1 20
8. Fonologija
8. 1 . Foneme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 25
8. 2. Govori ni z e e . . e . e e e e . e e e e e e e e e e . e e e . e . e e e . e e e 1 29
8. 3. Grafologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 34
Drugi deo
9. pramati ka
9. 1 . Gramatiki odnosi e e e e e e . e e . e e e . e e e e e . e . . e e e e . . e 1 43
9. 2. Gramatike kategorije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 48
9. 3. Gramatike vrste rei e e e e e e e e . e . e e e . e . e e . e e e . . e e 1 53
9.4. Pri stupi prouavanju gramatike e e . e e e e . . . e o e . . e e . e 1 58
l O. Jorfologij a
1 0. 1 . Morfeme e e e . e . o . e e e e e e e e e . e e e e e e e . e e e . e . e e e . . 1 63
l 0. 2. Morfoloka struktura rei e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 67
1 0. 3. Tvorba rei e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 72
ll. Sintaksa
1 1 . 1 . Si ntaksike jedini ce e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 77
1 1 . 2. Sintaksike konstrukcije e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 82
1 1 . 3. Si ntaksi ke funkcije e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 86
1 1 .4. Sintaksike transformacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 9 1
268
UVOD U OPT LINGVISTKU
1 2. Leksi kologij a
1 2. 1 . Rei i lekseme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 97
1 2. 2. Struktura renika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202
1 3. Semantika
1 3. 1 . Znaenje rei 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 207
1 3. 2. Znaenjsk odnosi meu rei ma . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 1 1
1 3. 3 Znaenje reenica 4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 1 6
1 4. Pragmatika
1 4. 1 . Govorni inovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 2 1
1 4. 2. Struktura razgovora i teksta 4 . 4 4 4 4 . 4 . . . . . . . . . . 4 4 4 2 26
1 4. 3. Retorika i sti l i stika 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 . . . . 4 4 4 . 4 4 4 . . 4 . 230
1 5 . Rasloj avanje jezika
1 5. 1 . Jezik, dij alekt i soci o1ekt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 236
1 5. 2. Jezika norma i standardizacij a . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241
1 5. 3. Kji evni jezik 4 . . . . 4 4 . . . 4 . 4 4 4 4 4 4 4 4 . . . 4 4 4 4 4 4 4 4 245
1 5. 4. Funkcionalno diferenciranje i jezika kul tura . . . . . . . 250
Dodatak: Kratak pregled razvoja lingvistike 4 . 4 . . 4 . . 4 . 4 4 . 4 4 4 255
Regi star . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 259
Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265
269
CIP - KaTaJOrHJaHja y n6nHKaHjH
HapoHa 6H6JHOTeKa Cp6Hje, Eeorpa
81 ' 1
EYAPCKM, PaHKO
Uvod u optu lingvistiku l Ranko
Bugarski . - 2. izd. - Beograd : igoj a
tampa : XX vek, 2003 (Beograd : Cigoj a
tampa). - 269 str. : graf prikazi ; 20
cm. - (Sabrana dela l Ranko Bugarski ;
knj . 6)
Tira 500. - Bibl iografja: str. 265-266.
- Registar.
ISBN 86-7558-200-5
a) OriiTa JHHrBHCHKa
COBISS. SR-ID 1 1 0077708

You might also like