{'

E,
NASELJA I KOMUNIKACIJE
U BOSNI I HERCEGOVINI
' ..

.
.
,
\
\
SARAJEVO - 1960
ZEMALJSKI MUZEJ - SARAJEVO
POSEBNO IZDANJE
E, PASALIC
.::
A N T i K A NASELJA I KOMUNIKACIJE
U BOSNI I HERCEGOVINI
\
/
SARAJEVO - 1960
;
~ ~ tt
REDAKCIJ A:
D-r ALOJZ BENAC. vii saradnik
DIMITRIJE SERGEJEVSKI, savjetnik
FlLo20fski fakultet
S, J:" ,-3j e v o
fer
148-1
illllllllllllllllllllllllllll
08000'59:23
\
urednik: JULIJANA SUSNIK
Lektor: VOJIN
tekst: D-r JOHANA
/
uz mreu
n
Sadraj
.
Izvori i literatura
I Uvod
\,1 II Istraivanja od 1878 do 1945 g.
/ III Stanje istraivanja od 1945-1953 g.
IV Naselja i ceste u Sane i Une
1) Rimska cesta Grab-Resanovci-Bos. Petrovac i dalje
2) Bos. Grahova, Drvara i Bos. Petrovca
3) Dolina Sane i J apre .
4) Polje sa okolinom
5) Bos. Krupe, Cazina Velike Kladue
6) Problem komunikacija Petrovac i - nizvodno Unom
V Naselja uz rimsku cestu Prolog-Banjaluka-Bos. Gradika
vicinainih puteva .
1) Livanjskog i Polja
2) Cesta Mlinite-Podrako Po Ije i njene veze
3) Solarski put- i ipovo .
4) Komunikacije i naselja na prostoru Jezero, Jajce, Majdan i
5) Rimski put .
6) Rimska cesta od Podrakog Polja do Banjaluke
7) Tragovi i pravac rimske ceste od Banjaluke prema Savi
8) Topografija rimske ceste Mlinite-Podrako Polje-s-Banjaluka-e-Bos.
Gradika (Karta I i II) .
9) Topografija rimske ceste Polje-Livanjska Polje-
Prolog .
VI Naselja uz rimsku cestu Rano-s-Duvanjsko Polje-Rama-Skopljansko
Polje-Vitez na Lavi-dalje u unutranjost Bosne i uz mreu vicinalnih
puteva
1) ire Duvanjskog Polja.
/' 2) Dolina Rame .
3) Gornjeg Vakufa i Bugojna
4) Lave .
5) Zenica sa okolinom
6) Bosne od Zenice prema Savi
7) Foj nica-Kiselj ak- Kreevo-Visoka-Vare
8) Problem ubikacije stanica Bistue nova i Stanecli .
Strana
VII-VIII
IX-XII
1- 2
3- 6
7- 9
10-17
10---11
11-12
12-13
13-14
14
14-16
18-34
18---2]
21
21-22
22-23
23
23-24
24-28
28-29
29-32
35-54
35-38
38-39
40-41
41-44
44
45-46
46-47
47-51

\
VI
VII Naselja uz rimsku cestu i uz mreu
vicinalnih puteva .
J 1) Cesta sa sporednim putevima
V2) Tragovi i ostaci naselja .
VIII Naselja uz rimske ceste: dolina Neretve-Nevesinjsko Polje-Sarajevsko
Polje-Romanija-Drina; HutovoPolje-Popovo Polje; Cavtat-Trebinje; i
uz mreu vicinalnih puteva
J1) Cesta dolinom Neretve prema Sarajevskom Polju
J2) Cesta Narona-Nevesinjsko Polje i naselja uz nju
J 3) Problem ceste Narona-Leusinum (Leusinium)
J4) sa okolinom
V5) Rimska cesta dolinom Bregave i naselja u kraju
J6) Kraj oko i Gacka
J7) Mostar sa okolinom
J8) Konjic i okolina .
9) Sarajevsko Polje i Sarajevo sa okolinom
10) Cesta od Sarajeva preko Romanije u dolinu Drine
11) e: Sokolac-Glasinac -Rogatica-Vlasenica
12) Gorade i Viegrad sa okolinom
13) Cesta i naselja uz srednji tok Drine .
14) Zvornika, Janje i Bijeljine (donji tok Drine)
15)
IX Opta razmatranja o naseljima i komunikacijama u Bosni i Her-
cegovini
1) Izvori
2) Kontinuitet naselja i njihov razmjetaj
3) Materijal za izgradnju naselja
4) Grad i selo
5) Vrste naselja .
a) Fundi i villae rusticae
b) Rudarstvo i rudarska naselja
e) Naselja uz logore (canabae)
d) Naselja uz mineralna vrela
6) Komunikacije
Prilozi: 6 karata i 10 fotografija
Strana
55- 59
55- 56
56- 58
60- 78
60- 61
61
62- 64
64- 65
65- 66
66
66- 67
67- 68
68- 69
69- 70
70- 71
71- 72
73- 74
74- 75
75- 76
79-110
79- 80
80- 82
82- 84
84- 88
88- 89
89- 91
91- 97
97- 99
99-102
103-108

AEM - Archaeologisch-epigraphische Mitteilungen aus Oesterreich-Ungarn, Wien
AR - Austria Romana, Leipzig
Ballif, Strass. - Philipp Ballif, Strassen in Bosnien und der Hercegovina, Wien, 1893
Betz, MgD - A. Betz, Untersuchungen zur Mil itar geschichte der romischen Provinz Dalmatien, Baden
bei Wien, 1938
Blau, Reisen - O. Blau, Reisen in Bosnien und der Hertzegowina, Berlin, 1877
BD -BuUettino di archeologia e storia dalmata, Spalato
CIL - Corpus Inscriptionum Latinarum
Cons, Provo Dalm. - H. Cons, La province romaine de Dalmatie, Paris, 1882
Evans, ARI - Antiquarian Researches in Illyricum, I - IV, Westminster 1883-1885
Geogr. Rav. - Ravennatis Anonymi Cosmographia
Grenier, Manuel - A. Grenier, Manuel d'archeolc gie gaUo-romaine I, II, Paris, 1931, 1934
GZM - Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo
Heichelheim, WgA - Fritz Heichelheim, Wirtschaftsgeschichte des Altertums von Palaolitikum bis zur
Volkerwanderung der Germanen, Slaven und Araber I, Leiden, 1938
Itin. Ant. - Itinerarium Antonini
Strass. U. Bergw. - K. Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien
wahrend des Mittelalters, Prag, 1879
Kiepert, FOA XVII - H. Kiepert, Formae orbis antiqui, XVII
m. p. - mille passus
Miller, IR - K. Miller, Itineraria Romana, Stuttgart, 1916
NV - Nastavni vjesnik, Zagreb
Nae starine - Nae starine - Godinjak Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture prirodnih
rijetkosti NRBiH, Sarajevo
O.Jh - Jahroshef'te des osterreichischen archaologi schen Institutes, Wien
Patsch, Anhang - Patsch, Anhang - Die epigraphischen Denkmiiler der romischen Strassen in Bo-
snien und der Hercegovina (Ph. Ballif, Romi sche Strassen in B. U. d. H.)
Patsch, Herzegow. - Patsch, Die Herzegowina einst und jetzt, Wien, 1922
Patsch, Narona - Patsch, Zur Geschichte und Topographie von Narona, Wien, 1907
PWRE - Pauly-Wissowa, Real-Encyclopadie der classischen Altertumswissenschaft, Stuttgart
Radimsky, PF - W. Radimsky, Die prahistorischen Fundstatten - ihre Erforschung und Behandlung
mit besonderer Riicksicht auf Bosnien und die Hercegovina ..., Sarajevo, 1891
REA - Revue des etudes anciennes, Paris
=1
VIII
r. m. - rimska milja
Rostovcev, GW - M. Rostovtzeff, Gesellschaft und Wirtschaft im Kaiserreich I-II, Leipzig,
1929
Sitzungsb. W. Ak. - Sitzungsberichte der phil. -hi stor. Classe der kaiserl. Akademie der Wissenschaf-
ten, Wien
Spomen. - Spomenik Srpske kraljevske akademije, Beograd
Tab. Peut. - Tabula Peutingeriana
Tomaschek, Topogr. - W. Tomaschek, Die vorsla wische Topographie der Bosna, Herzegovina, Crna
Gora und der angrenzenden Gebiete - Mittheilungen der geographischen Gesellschaft in Wien,
Wien, 1880
Toutain, EA - J. Toutain, L'ecoriomie antique, Paris, 1927
Vjesnik, Split - Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split
Vjesnik, Zagreb ---.:..- Vjesnik Hrvatskoga drutva, Zagreb
WM - Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina, Wien
Izvori
,
1 literatura
a) I z: vor i
- Appiani Historia Romana, ed. Mendelssohn, Lip siae in aed, Teubn., 1879: vol. I Ill.
- Aurelius Victor, De Caesaribus, ed. F. Pichlmayr, Munchen, 1892
- Caesaris Commentarii, recens. B. Kubler, Lipsiae in aed. Teubn., 1893: De bell. Gall. III, 21 i VII, 22
- Cassiodori Variarum libri duodecim (Patrologiae cursus completus, series latina, ed. J. P. Migne,
'Parisiis, 1865) - Epist. XXV - XXVI, 590
- Codex Theodosianus, recogn. Kreuger, liber I - VIII, Berlin, 1923 - 1926: VIII, tit. V
- Constantine Porphyrogenitus, De administrando imperio - Gy. Moravcsik, Budapest, 1949: 32, 101
- Corpus Inscriptionum Latinarum, III, V, VIII, IX, XIII
~ Corpus Inscriptionum Rhenanarum, G. Brambach, London - Paris, 1867
- Digesta, ed. Mommsen - Kreuger (= Corpus Iuris Civilis I, Berlin, 1922): VII, 1, 13, 5
- Dionis Cassii Cocceiani Historia Romana, ed. 1. Melber, Leipzig, 1890: XIV, LV i LVI
- Florus, Epitomae libri II, ed. O. Rossbach, Lipsiae in aed. Teubn., 1896: I, 45; II, 25
- Geographi Graeci Minores, ed. C. Mullerus, Parisiis, 1855: Scylacis Caryandensis Periplus, c. 24,
30 - 31 i Pseudo - Skymnus (Anonymi, vulgo Scymni Chii) , Orbis descriptio, 212
- Geographi Latini Minores, ed. A. Riese, Heilborn, 1878, 104-126: Expositio totius mundi et gen-
tium, 53
- Inscriptiones Latinae selectae II, 2, H. Dessau, Berolini 1906
- Itinerarium Antonini Augusti et Hierosolymitanum, ed. G. Parthey - M. Pinder, Berolini, 1848
- Livius, ed. Weissenborn, Berlin 1864: XLI i XLIII
- Martialis, Epigrammaton libri X, ed. Gilbert, Leipzig, 1896: LXXVIII, 1-5; 247-248
- Notitia dignitatum, izd. O. Seeck, Berlin, 1876
- Plinii Naturalis historia, recens.D. Detlefsen, Berolini, 1866: vol, I, libri I-VI (III, 142-143); 1873:
vol. V, libri XXXII-XXXVII (XXXIII, 21)
- Polybii Historia, ed. L. Dindorfius, Lipsiae in aed. Teubn., 1868, vol. IV: XXXII, 18-19
~ Ptolemaei Geographia, ed. C. Muller, Paris, 1883: II, 16; VIII tab. V
- Ravennatis Anonymi Cosmographia et Guidonis Geographica, (Itineraria Romana II), ed. J. Schnetz,
Lipsiae in aed. Teubneri, 1940
- Statius, Silvarum libri quinque, ed. Klotz, Leipzig, 1911: I, 2, 13; III, 3, 86; IV, 3, 32
- Strabonis Geographica, recogn. A. Meineke, Lipsiae in aed. Teubn., 1877, vol. I i II: IV, 6 i VII, 5
- Suetoni Tranquilli De vita caesarum, recens. C. L. Roth, Lipsiae in aed. Teubn., 1882: Tib. 49
- Tabula Peutingeriana, Weltkarte des Castorius, ed.. K. Miller, Ravensburg, 1888
- Taciti libri qui supersunt, tom. prior - 1909, VI, 19; tom. posterior, 1911: Germania 16 - recogn.
C. Halm, Lipsiae in aed. Teubn.
- Theodosiani libri XVI cum constitutionibus Sirmondianis et Leges novellae ad Theodosianum perti-
nentes, ed. Mommsen - Meyer, Berlin 1905: X, 19, 1
- Vellei Paterculi ex Historiae Romanae ad M. Vinicium consulem libris duobus quae supersunt, ed.
C. Stegmann de Pritzwald, Lipsiae in aed. Teubn., 1933: II, 112 - 114
- Vitruvii de architectura libri decem, Lipsiae, 1899: II, 1, 5
/1
- ~ - _ / ~
x
b) L i te r a t II r a
(popis vanijih djela i
- M., O novim miljokazima i rimskim cestama Dalmacije, Starinar, Beograd, 1926-27,
31-44
- Archaeologisch-epigraphische Mitteilungen aus bsterreich - Ungarn, Wien, IV (1880); VIII (1884),
XV (1892), XVI (1893) i XVII (1894)
- Ballif Ph., Romische Strassen in Bosnien und der Hercegovina, Wien, 1893
----, Das Strassenwesen in Bosnien und der Hercegovina, Wien, 1903
- Barada M., Topografija Porfirogenitove Paganije, Starohrvatska Prosvjeta, Zagreb - Knin, 1928,
NS II, 1 i d.
- Beloch J., Die Bevolkerung der griechisch - r omischen Welt - Der lateinische Westen: Die Do-
naulander, Leipzig 1886
- Betz A, Untersuchungen zur Militargeschichte der romischen Provinz Dalmatien, Baden bei Wien,
1938
- Blau O., Monatsberichte der Berliner Akademie der Wissenschaften, 1867, 741 i d.
----, Reisen in' Bosnien und der Hertzegowina, Berlin, 1877
Bonnard L., La Gaule thermal e - Sources et sta tions thermales et de la Gaule Et
gallo-romaine, Paris, 1908
----, La navigation interieure de la Gaule Et I'epoque gallo-romaine, Paris, 1913
- Bulle H., Geleisestrassen des Altertums, Verlag der Bayer. Akad. der Wiss., Munchen, 1947
Carnoy A., Toponymie des chaussees romaines en Belgique et dans les regions avoisinantes - Essai
d'hodonymie. L'Antiquite classique, Bruxelles, XXIII, 1954, 1
er
fasc., 18-25
Conrad A, Bosnien in Bezug auf seine Mineral schatze, Wiener geogr. Mittheilungen, 1870, 220 i d.
Cons H., La province romaine de Dalmatie, Paris, 1882
G. - Sergejevski D., Gotisches und Romisches aus Breza bei Sarajevo, Novitates Musei
Sarajevoensis, br. 9, 1930
V., Historija rudarstva i u Bosni i Hercegovini, Rudarski i vesnik,
Beograd, 1930, br. 9, 375 i d.
- Deringer H., Die romische Reichsstrasse Aquileia-Lauriacum, Carinthia, Klagenfurt, 139 (1949), 140
(1950)
Devis O., Prehistoric copper - mine at Jarmovac near Priboj na Limu, GZM XLIX, 1937, 1 i d.
----, Ancient mining in the central Balkans, Revue internationale der balkaniques,
Beograd, 1938, 405 i d.
- Domaszewski A., Beneficiarierposten und die ro mischen Strassennetze - Westdeutsche Zeitschrift
fUr Geschichte und Kunst, Trier, 1902, XXI, sv. II, 158 idd. = Le stazioni dei beneficiarii e le
reti stradali romane nelI' Illyricum, Bullettino dalmato XXVII, 1904, suppl. 1 i d.
- Egger R., Der Balkan unter Rom - u ediciji Der Balkan, seine Vergangenheit und seine Gegenwart,
Beograd, 1936, 316 i d.
- Evans A, Antiquarian Researches in Illyricum I-IV, Westminster, 1883-1885
- Farlati D., Illyricum sacrum II, - Ecclesia Salonitana - 168 - 169, 172 - 173, Venetiis, 1753
- Fiala F., Razni prilozi arheologiji Bosne i Hercegovine: WM III (1895), V (1897), VI (1899)
- Grenier A, Manuel gallo-romaine I i II; Travaux militaires. Routes. Na-
vigation. Occupation du sol. 1931, 1934
- Hagen J., der Rheinprovinz, II Aufl., Bonn, 1931
- Heichelheim F., Wirtschaftsgeschichte der Altertums von Palaolitikum bis zur VOlkerwanderung der
Germanen, Slaven und Araber I, Leiden, 1938
Hirschfeld O., Zur Geschichte des pannonisch - dalmatischen Krieges, Hermes XXV, Berlin, 1890,
351 i d.
----, Die romischen Meilensteine - Sitzungsberichte der - preussischen Akademie
der Wissenschaften IX, Berlin, 1907, 165 id.
Hoerries M., Romische Alterthiimer in Bosnien und der Hercegovina, AEM IV, 1880, 1 i d.
----, Alterthiimer der Hercegovina II und der siidlichen Theile Bosniens, Sitzungsberichteder
phil. - hist. Classe der kaiserl. Akademie der Wissenschaften XCIX, sv. 2, 799 idd.
- Hoffiller V. - Saria R, Antike Inschriften aus Jugoslavien I, Zagreb, 1938
- Instinsky H. U., Sicherheit als politisches Problem des romischen Kaisertums, Baden-Baden, 1952
- Jahreshefte des osterreichischen archaologischen Institutes, Wien, 1899, 110; 1900, 156 i d. 167 i d.;
1901, 155 i d.; 1902, 41 i d.; 1904,8 idd.
-'- Jandaurek H., Die Strassen der .Altstrassen, Wels, 1951
- K., Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien u. Bosnien wahrend des Mittelalters
Prag, 1879-
- Jung J., Romer und Romanen in den Donaulaendern, Innsbruck, 1887
- Jullian C., Revue des etudes anciennes, Paris, mH,'1926,1!r30
XI
- Kacer F., Geologija Bosne i Hercegovine I, Sarajevo, 1926
- Kiepert H., Lehrbuch der alten Geographie, Berlin, 1878
----, Formae orbis antiqui XVII, Berlin, 1893-1914
- M. - F., Slike iz rudstva, Matica Hrvatska, Zagreb, 1914
- Koroec J., Novitates Musei Sarajevoensis, IIII, 1945, 1 i d.
- E., Der pannonisch - dalmatinische Krieg 6-9. n. Chr., Hermes, Wiesbaden, sv. 81,
1953, 345-378
- Kraft K., Zur Rekrutierung der Alen und Kohorten an Rhein und Donau, Bern 1951
- L, O poloaju rimskog municipija Bistue nova u Bosni, Vjesnik, Split, XLVII - XLVIII
(1924-1925), 75 idd.
- , O poloaju rimskog municipija Bistue nova u Bosni, (drugo popravljeno i proireno izdanje),
Vrhbosna, Sarajevo, XLVII, 1933, 253 idd.
-:- Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1955 (A. Benac, Preistorisko doba, 8 - 54; D. Sergejev-
ski, Doba rimske vladavine, 55-111)
- Lemosse M., - Boulet M., Histoire du commerce II (Le commerce de l' ancien monde et jusqu' a la
fin du XV e s., Paris, 1950)
- Louis P., Le travail dans le monde romain, Paris, 1912
- M., Arheoloke crtice iz Bosne, Starinar 1926-27, 9-13
Arheoloke putne biljeke iz Jajca, Starinar, 1928-30,43-53
----, Vezirski grad Travnik, Matica Hrvatska, Zagreb, 1931
----, Bosna i Hercegovina u rimsko doba - Poviest, Napredak, Sarajevo, 1942, 121-137
- Mayer A., De Japodibus, Serta Hoffilleriana, Zagreb, 1940, 189-199
----, Studije iz toponomastike rimske provinc'je Dalmacije, Vjesnik, Split, L (1928-29) 85 idd,
----, Doprinosi poznavanju rimskih cesta u Dalmaciji, Vjesnik, Split, LI (1930-34), 125 idd.
----, Nastavni vjesnik, Zagreb, XLIII, 1934-35, 39 idd.; 48 idd.
----, Bosna u ilirsko doba - Poviest, Napredak, Sarajevo, 1942, 103-120
- Miller K., Itineraria Romana, Stuttgart, 1916
- Mollinary A., Die Romerstrassen in der europai schen Turkei, Zagreb, 1914
- Momigliano A., Sullo stato presente degli studi di storia antica (1946-1954) - X Congresso interna-
zionale di scienze storiche (Roma 4-11 septembre 1955), Relazioni vol. VI, Firenze, 3-40
- Muller C., Vom Ausgang der Antike zwischen Donau und Adria (Wirtschaftsstruktur und Wirtschafts-
leben im Westen der Balkanhalbinsel vor der slavischen Wanderung - XXXVI, 2, Stuttgart, 1949,
124 idd.)
- Nae starine - Godinjak Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti
NRBiH, Sarajevo, III, 1955 i IV, 1957
- Novak G., Topografija i etnografija rimske provincije Dalmacije, Nastavni vjesnik, Zagreb, 1918,
separat, 3-39
----, Pogled na prilike radnih slojeva u rimskoj provinciji Dalmaciji, Historijski zbornik, Za-
greb, 1948, 129 idd.
- Nischer E., Die Romer im Gebiete des ehemali gen Osterreich-Ungarn, Wien, 1923, 105 i d.
- Oberhummer E., Zur historischen Geographic von Kustenland, Dalmatien und der Hercegovina
Dalmatien und das Kiistenland, Wien und Leipzig, 1911, 77-114 i karta
- Oelmann F., Strassensiedlungen und Kleinhausbauten, Bonn. Jahrb. CXXVIII, 1923,
77 i d.
- Paret O., Die Siedlungen des romischen Wurttemberg (Die in Wurttemberg), III. Teil, Stuttgart,
1932
- Patsch C., Anhang - Die epigraphischen Derikmaler der Strassen in Bosnien und der
Hercegovina (Ph. Ballif, Romische Strassen in B. u. d. H., Wien 1893)
Die Lika in romischer Zeit, Wien, 1900
----, Die Herzegowina einst und jetzt, Wien, 1922
----, Kleinere Untersuchungen in und um Narona, Jahrbuch fur Altertumskunde, Wien, II,
1908, 87-117
----, Rimske (alae et cohortes auxiliares) u provinciji Dalmaciji - X izvjetaj
Velike gimnazije u Sarajevu, Sarajevo, 18.96, 3 i d.
----, Archaeologisch-epigraphische Untersuchungen zur Gesch. der rom. Provinz Dalmatien (I-
VIn Teil): WM IV (1896), V (1897), VI (1899), VII (1900), VIn (1902), IX (1904), XI (1909), XII (1912)
Zur Geschichte und Topographie von Narona, Wien, 1907
----, Zur Geschichte von Sirmium - Strena Zagreb-Split, 1924, 229-232
----, Zbirke rimskih i starina u bos.-herc. zemaljskom muzeju, GZM XXVI, 1914
- Pauly - Wissowa Real - Encyclopadie der class ischen Altertumswissenschaft: 1893, stup. 540; 1894,
stup. 1599; 1895, stup. 616; 1896, stup. 2835; 1897, stup. 472-473; 505-506; 1899, stup.1766; 1901, stup.
2457-2459; 2024; 2231-2232; 1982-1983; 1903, stup. 1294-1296; 1905, stup. 1708-1709; 1909, stup.
2325; 1914, stup. 724-727; 1916, stup. 1263; 1920. stup. 1902
(
iii
Ji
I:
I'
.It
I
. t,
\
U
XII
- J., S arheologom kroz Travnik, Zagreb, 1931
----, Smjena kultura na Lavi, kalendar Napredak, 1947, 134 i d.
- Pichler F., Quellen und Forschungen zur alten Geschichte und Geographie (Geographisches Lexi-
con), Austria Romana, Leipzig, 1903, Heft 2, 1 idd.; 1904, Heft 3/4, 103 idd.
- Radimsky W., Die prahistorischen Fundstatten - ihre Erforschung und Behandlung mit besonderer
Rilcksichtauf Bosnien und die Hercegovina ..., Sarajevo, 1891
----, Rasprave, i biljeke o rimskim spomenicima u Bosni i Herceg.: \\'M I (1893),
(1894), III (1895), IV (1896), V (1897)
- Radimsky-Hoernes-F'iala, Die neolitische Station von Butmir I i II, 1895 i 1898
- Rostovtzeff M., Geschichte der Staatspacht der romischen Kaiserzeit bis Diokletian, Philologus,
Suppl. IX, Leipzig, 1901-1904, 447 idd.
----, Gesellschaft und Wirtschaft im Kaiserreich I i II,Leipzig, 1929
----, La vie economique des Balkans dans I'antiquite - u ediciji Der Balkan, seine Vergan-
genheit und seine Gegenwart, Beograd, 1936, 394 idd.
- Rucker A., Einiges ilber das Goldvorkommen in Bosnien, Wien, 1896, 19 id.
- Saria B., Bathinus flumen, Klio - Beitrage zur alten Geschichte, Leipzig, XXIII, 1930, 92 idd.; Bat-
hinus - Bosna, Klio XXVI, 1933, 279 idd.
----, Bathinus flumen, zbornik, Zagreb, 1929, 137 1. d.
- Schober A., Die Romerzeit in Osterreich und in den angrenzenden Gebieten von Slowenien, 2 proiro
izd., Wien, 1953
- Schonbauer E., Beitrage zur Geschichte des Bergbaurechts - Miinchener Beitrage zur Papyrusfor-
schung und Rechtsgeschichte XII, Miinchen, 1929
- Schumacher K., Die Erforschung des rom. u. vo Strassennetzes in Westdeutschland, III Be-
richt der Rom. Germ. Kommission, 1906-1907, 11 idd.
- Sergejevski D., Aquae S ... bei Sarajevo, Novitates Musei Sarajevoensis, br. 13, 1936
----, Rasprave i o rimskim spomenicima u Bosni i Herceg.: GZM 1927, 1928 (sv. 2), 1932
(sv. 2), 1934 (sv. 2), 1938 (sv. 2), 1942, 1947, NS II, 1948, NS III, 1950, NS IV-V, 1952, NS VII, 1957,
NS XII
---, Spomenik SKA, Beograd, LXXVII, (60), 1934; LXXXVIII, (69), 1938; XCIII, (72), 1940
V., Istoriski razvoj naeg rudarstva, Beograd, 1951
V., Banjaluka i njena okolina u davnini, Otadbina, Banjaluka, 1924, br. 31, 32 i 33
- Skok P., Pojave vulgarnolatinskog jezika na natpisima rimske provincije Dalmacije, Zagreb, 1915
----, Nastavni vjesnik, Zagreb, XXX, 1922, 129 id.
- Tackholm U., Studien ilber den Bergbau der Kaiserzeit, Uppsala, 1937
- Tibold D., Rudarstvo u Bosni i Hercegovini, Rudarski vesnik, Beograd, 1938, br. 38,
2 i d.
- Tomaschek W., Die vorslawische Topographie der Bosna, Herzegovina, Crna Gora und der angren-
zenden Gebiete - Mittheilungen der geographischen Gesellschaft in Wien, Wien, 1880, 497-528 i
545-567
----, Sitzungsberichte der phil.-histor. Classe der kaiserl. Akademie der Wissenschaften, Wien,
XCIX, 1881, 469 idd.
- Toutain J., antique, Paris, 1927
- Treptow E., Bergbau, Leipzig, 1900
- Truhelka C., Razni prilozi rimskoj arheologiji Bosne i Herccg.: GZM 1890, 1891, 1892, 1893
- F., Nae rudno blago, Zagreb, 1919
Specijalna mineralogija, Beograd, 1930
- N., Spomenik SKA" Beograd LXXV, (58), 1933
----, Stridon, zbornik, Beograd, 1921, 30 idd,
- Walter B., Beitrag zur Kenntniss der Erzlager statten Bosniens, Sarajevo, 1887
- Zippel G., Die Herrschaft in Illyrien bis auf Augustus, Leipzig, 1877
l
Uvod
Problem naselja i komunikacija zauzima
istaknuto mjesto u istorisko-arheolokim istraiva-
njima Bosne i Hercegovine. Osvjetljavanje brojnih
pitanja koja se naselja i puteva moe se
jedino raznolikih faktora drutvenog,
ekonomskog i kulturnog ivota Bosne i Hercegovine
u doba. Pri tome je neophodno poznavanje
cjelokupnog materijala koji je otkriven u dosadanjim
arheolokim istraivanjima i nuno poda-
taka iz pisanih izvora. Ostaci zgrada i naselja na te-
renu, tragovi cesta i puteva, razni spomenici i nalazi
kao i oskudne vijesti iz izvora - to je dokumenta-
cioni materijal na kojem se zasniva tretiranje pro-
blema naselja i komunikacija u ovoj studiji.
U cilju upotpunjavanja podataka o na-
seljima i komunikacijama pisac ovog rada preduzimao
je vlastita terenska ispitivanja. Tako je u periodu od
1952-1956 g. proputovao izvjesne dijelove Bosne i
Hercegovine u kojima je ispitao pravce nekih rimskih
cesta i pregledao ostatke naselja na tim prav-
cima (Ravanjsko Polje-Varvara na Rami; Vukovsko
Polje-s-Lisina ispod Radue planine-Bistrica kod
Gornjeg Vakufa; Varvara na
Gornji Vakuf; Bistrica kod Gornjeg Vakufa-Bistro
-Duboko-Vitez na Lavi; Vitez na Lavi-Zenica;
zatim pravac rimske ceste Mlinite--Podrako Polje
-Banjaluka-Bos. Gradika i put
na rimskoj komunikaciji koja je
iznad dol.ine Neretvice vodila u rudarsko
Kreevo-Fojnica izvreno je istraivanje).
U istom periodu obavio je ispitivanja u krajevima i
mjestima poznatim po rudarstvu. O svemu
ovome objavljena su saoptenja i rasprave. Hodoloko-
topografska ispitivanja izvrena na tim putova-
njima dala su neke nove priloge poznavanju rimskih
cesta i naselj a, a istovremeno su j o j asnij e ukazala
na stanje u kojem se nalazi istraivanje pe-
rioda Bosne- i Hercegovine. Terenska ispitivanja iz
autopsije su autoru ove studije da se pot-
punije upozna sa ranije prikupljenim materijalom i
olakala su mu svega onoga to ulazi u
okvir teme o naseljima i komunikacijama.
naselja i komunikacije u BiH
U ovom radu je posebna panja
kim cestama. Uska veza cesta i na-
selja se u svim ispitivanjima na terenu.
Vanost istraivanja rimskih komunikacija u Bosni i
Hercegovini sastoji se i u tome to nas ona priblia-
vaju rjeenju nekih pitanja iz epoha koje su pretho-
dile rimskoj kao i iz epoha koje su slijedile iza nje.
Kao objekti svoje epohe, rimske ceste su prolazile
kroz krajeve u kojima su postojala naselja i ko-
munikacije. Na teritoriji Bosne i Hercegovine ove
ceste su vezu aglo-
meracijama i zahvatale ih, na irem ili uem prostoru,
mreom svojih ogranaka. Pri tome su trase
komunikacija mogle biti u ili ma-
njoj mjeri. S druge strane, jednom ceste
dobivale su funkciju gravitacionih linija na kojima
izrastaju nova naselja i centri.
Pregled naselja u ovom radu dat je
prema pravcima kojima su ile najvanije rimske
odnosno ceste i prema krajevima koji su za-
linijama tih cesta. U priloene karte unesene
su sve dosad poznate rimske ceste sa naseljima uz
njih i uz mreu njihovih ogranaka. Na prvih pet ka-
rata ubiljeene su one komunikacije koje poznajemo
iz najnovijih istraivanja i u pojedinim kra-
jevima, dok je na velikoj karti data mrea
puteva na cijele Bosne i Hercegovine. Kao
dokumentacioni materijal priloene su i fotografije
tokom najnovijih istraivanja na rimskim
cestama i na ostacima naselja.
Ova rasprava je zamiljena kao istorisko-arhe-
oloki prilog u kome biti cjelovito iznesen i pri-
kazan dokumentacioni materijal o naseljima
u Bosni i Hercegovini. U optim objanjenjima data
su i materijala kojima se danas ras-
polae. i proizili iz takvih tu-
su sa optim i posebnim sazna-
njima o problemima u drugim zem-
ljama Rimskog Carstva. Navedenoj koncepciji odgo-
vara i sama sistematika rasprave. Prva poglavlja po-
su upoznavanju sa stanjem istraivanja anti-
perioda Bosne i Hercegovine. U drugoj grupi
----
- - --- ..
7
2
poglavlja iznesen je pregled tragova rimskih naselja
i komunikacija iz svih dosadanjih istraivanja, tako
da taj pregled ustvari pretstavlja topografski dio
rasprave. U njemu su dati i prilozi rjeenju nekih
pitanja koja se lokalizacije pojedinih stanica i
naselja poznatih po podacima iz izvora i epigrafskih
spomenika. dio - to su opta razmatranja i za-
o naseljima i komunikacijama. Naj-
zad, rasprava ima posebnu namjenu da pruzajuci
sliku o stanju istraivanja do danas ukae na najva-
nije zadatke istraivanja. U osnovi ovih
istraivanja lei potreba da se ispitaju jo neistraena
i da se zajedno sa onom
koja pridolaziti upotrijebi za dru-
tvenih i ekonomskih prilika u doba na pod-
dananje Bosne i Hercegovine.

"'J
l
I
[
I

II
Istrai\7anjaod1878 do 1945
Spomenici kulture na Bosne' i
Hercegovine postali su .predmet intereso-
vanja tek u posljednjim decenijama XIX vijeka. Do
1878 g. o njima je nauka vrlo malo znala, jer u doba
turske vladavine stvarnog rada na ispiti-
vanju perioda dananje Bosne i Hercegovine
nije ni bilo. Vijesti o ostacima rimskih naselja, o
tragovima cesta i nalazima posljed-
njih godina turske vlasti javljaju se samo u
nim izvjetajima, u putopisima i u memoarskim za-
biljekama iz prolosti pojedinih krajeva, (R.von
Erco, P. Bakula, Blau, A. Evans i dr.). Prije austro-
ugarske okupacije u Bosni i Hercegovini nisu, po-
stojale ustanove i organizacije za istorisko-arheo-
loka U ovo vrijeme nije bilo nikakve
djelatnosti za zatitu i spomenika. Tek pod
kraj turske vlasti (1874 g.) izdata je naredba velikog
vezira kojom se dravnim slubenicima stavlja u za-
datak da se staraju i o spomenika. (List Bo-
sna br. 432 od 23-IX-1874 g.).
Poslije okupacije Bosne i Hercegovine od strane
Austro-Ugarske nastaje period intenzivnog rada na
istraivanju i obradi spomenika kulture.
prvih godina iza okupacije javljaju .se
preduzimaju putovanja po Bosni iHercegovini i pri-
kupljaju arheoloki materijal. Interes za novoosvo-
jene zemlje, koje su spadale u red neispitanih zema-
lja-u velikoj mjeri je bio potstaknut time to su strani
muzeji traili spomenike i predmete iz prolosti Bosne
i Hercegovine da bi 'popunili svoje kolekcije. Naro-
interesovanje za predmete istoriske i
vrijednosti iz Bosne i Hercegovinepokazah su Dvor-
ski muzej u i : Narodni muzej u Budimpeti.
njima je dolazilo do -surevnjivosti oko toga ko
dobiti broj
prepiska jasno pokazuje da su seu ovome
angaovali i visoki funkcioneri
narhije i da jejo 1879g. ovih muzeja
nuta saglasnost o podjeli arheolokih nalaza u Bosni
i Hercegovini. (Spis ministarstva finan-
sija broj 1835 iz 1879 g. - u .Dr. arhivu Sarajevo).
Da su kulturno-istoriski i predmeti iz-
iz Bosne i Hercegovine, vidi sei iz drugih
dokumenata. Tako je jo 1878 i 1879 g.od strane oku-
pacione vlasti ustupljeno vie, primjeraka starog
oruja i novca Hrvatskom muzeju u Zagrebu koji se
za takve darove obratio generalu J. Iz
Livna su u preneseni stari topovi i smjeteni u
Vojni muzej, pa je Zemaljski muzej u
jevu 1897 g. traio za sebe fotografije tih topova (SpIS
br. 572 iz 1879 g. - uarhivi Zemaljskog muzeja Sa-
rajevu). 'Pored toga, mnogi vrijedni spomenici kulture
razneseni su na razne strane i na razne
U takvoj situaciji stvoreno je 1884 g. Muzejsko
drutvo na inicijativu uglednih javnih i kulturnihrad-
nika u Sarajevu. Drutvo je na prvom mjestu trebalo
da organizuje djelatnosti koje bi dalje raz-
noenje dragocjenih starina iz Bosne i Hercegovine i
da otvori muzej u kome bi se prikupljali spomenici
kulturne i istoriske vrijednosti. U pozivu za osniva-
rije Muzejskog drutva i muzeja je istaknuta
teta od prakse kakva se bila ustalila u pogledu ne-
kontrolisanog vrijednih spomenika Bosne
i Hercegovine. Mnoge prave dragocjenosti propale
su em vremena za zemlj u - moda za uvij ek -
i to na alost vie u ovih zadnjih est godina; mnogo
je uniteno ili dospjelo u ruke
dalja nebriljivost u tome pravcu bIO bl tezak grijeh
prema ovim zemljama, prema njihovoj historiji i pre-
ma nauci u opte - kae se u tom pozivu. (s Bosni-
sche Post od 20-IX-1884 g.). Statutom Muzejskog
drutva su ovi njegovi zadaci: evidentiranje
svih spomenika, ispitivanje u vezi sa sta-
njem i staranje o njihovom Drutvo Je, pre-
ma tome, pored ostalog, imalo i zadatke organa za
zatitu spomenika.
U organizovanju i razvitku rada u Bosni
i Hercegovini datume pretstavljaju otvore-
nje Zemaljskog muzeja u Sarajevu i pokretanje Gla-
snika Zemaljskog muzeja. Muzej je otvoren 1888 g.,
a prvi broj Glasnika iziao je 1889 g. Na Muzej su
uglavnom preli svi zadaci i poslovi koje je imalo
Muzejsko drutvo, tako da je on kao drutvena usta-
nova, dobio ne samo muzejsku funkciju i funk-
ciju koju imaju organi za zatitu spomenika kulture.
Glasnik je da objavljuje radove iz raznih na-
disciplina. njima su se brojem i
jem isticali radovi iz praistoriske i arheolo-
gije. Muzej je odmah dobio nekoliko mladih arheologa
koji su vrlo predano prili istraivanjima na terenu
(Truhelka, Radimski, Fiala i drugi, a od 1893 g.
Ovi su zajedno sa nekim vanjskim saradni-
cima prvih godina postojanja Muzeja izvrili
obimna arheoloka rekognosciranja i da vre
iskopavanja na pojedinim lokalitetima. Rezultati tih
radova redovno su publikovani u Glasniku Zemalj-
skog muzeja, ali su se i vijesti o njima pojav-
ljivali i u drugim Posebno treba pu-
blikaciju Wissenschaf'tliche Mitteilungen aus Bos-
nien und der Hercegovina koja je izlazila u od
1893-1916 g. U 13 svezaka ove publikacije, koliko ih
1
4
je svega izilo, objavljeni su na jeziku svi
vaniji prilozi koji su bili tampani u Glasniku. Wis-
senschaf'tliche Mitteilungen su imale
u tome to su iroj javnosti da se
upozna sa stanjem istraivanja u Bosni i Hercegovini,
i na taj su otvorile Zemaljskom muzeju veze
sa mnogim ustanovama i organizacijama u
svijetu. Od drugih publikacija u kojima su saopta-
vani rezultati istraivanja u Bosni i Herce-
govini najvanije su: Corpus Inscriptionum Latina-
rum (Berlin), Archaeologisch-epigraphische Mittei-
lungen aus Oesterreich-Ungarn Sitzungs-
berichte der phil.-histor. Classe der kaiserl, Akademie
der Wissenschaften Jahreshefte des osterreichi-
sehen archaclogischen Institutes Bullettino di
archeologia e storia dalmata (Split), Vjesnik hrvat-
skoga drutva (Zagreb) i dr.
praistorije Bosne i Hercegovine pri-
vuklo je panju radnika i institucija u svijetu.
Hernes, T'ruhelka, Radimski, Fiala i drugi
ubrzo su iskopavanjem otkrili broj naselja i ne-
kropola iz raznih praistoriskih perioda. Najvanije re-
zultate dala su ispitivanja na Glasineu Butmiru u
J ezerinama kod Donjoj Dolini:
Sanskog Mosta, Donjem Klakaru i na Zlatitu, Souk-
bunaru i Debelom Brdu kod Sarajeva. Pored iscrpnih
izvjetaja o pojedinim iskopavanjima i nalazitima,
u prvim godinama djelovanja Muzeja pojavila
su se i neka djela sa praistoriske
arheologije, kojima se Die prahistori-
sehen Fundstatten-ihre Erforschung und Behandlung
mit besonderer Rucksicht auf Bosnien und die Herce-
govina, Sarajevo, 1891 g. od Radimskog; Die neolithi-
sche Station von Butmir I i II, 1895 i 1898 od Radim-
skog-Hernesa-Fiale i neobjavljeni rukopis Radim-
skog u vidu arheolokog leksikona sa popi-
som mjesta u Bosni i Hercegovini.
Na rimske arheologije radili su
Hernes, Truhelka, Radimski, Fiala, Kelner, Balif i
drugi, a najvie i najuspjenije najpozna-
tije radove iz rimske arheologije spadaju ispitivanja
rimskih cesta, o je objavljeno Balifovo djelo
Romische Strassen in Bosnien und der Hercegovina
I, 1893, sa posebnim dodatkom koji se od-
nosi na miljokaze rimskih cesta; zatim iskopavanja
rudarskog naselja u Gradini kod Srebrenice koja je
izvrio Radimski; istraivanja Radimskog u raznim
dijelovima Bosne i Hercegovine (mostarski kraj, Du-
vanjsko Polje, Majdan kod i dr.) i Fi-
ale preteno na nalazitima u Hercegovini (oko Lju-
bukog i Posuja); iskopavanja na Ilidi koja je iz-
vrio Kelner i istraivanja u dolini Lave koja su oba-
vili Radimski, Truhelka i Poseban i vrlo istak-
nut imaju ispitivanja. se bavio
svih tragova i spomenika rimske kulture.
njegovim radovima na prvom mjestu treba na-
vesti rasprave o Japodima i nalazima novca u Bosni
i Hercegovini, monografiju o Hercegovini (Die Her-
zegowina einst und jetzt, 1922) i topografske pri-
loge o nekim krajevima (Duvanjsko Polje,
kraj, Skoplje Polje na Vrbasu, Skelani na Drini).-
To su samo najvaniji radovi iz oblasti rimske arhe-
ologije. i druga terenska istraivanja do-
nosila su ili manje priloge poznavanju rimskih
naselja, cesta, logora i sl. Muzej je dobivao nove spo-
menike i nalaze sa terena, tako da su njegove zbirke
brzo i snano rasle.
Rimska topografija i rimski putevi stalno su bili
predmet ispitivanja koja je organizovao Muzej. Na
taj je vreno dopunjavanje ranijih radova no-
vim podacima o naseljima, komunikacijama, logo-
rima i dr. Balifovu monografiju o cestama upotpu-
njavali su novi prilozi poznavanju rimskih komuni-
kacija koje su davali muzejski i spoljni sa-
radnici Fiala, Radimski i dr.). Tokom vremena,
kao rezultat novih i novih istraivanja, rastao je broj
potpunijih i zapaenijih priloga.
Zemaljska vlada je preduzimala i administrativ-
ne mjere u cilju prikupljanja podataka o nalazitima
spomenika na terenu. Tako su u 1891 g. raspisom tra-
eni sa terena podaci o gradinama i kaldrmama, a
1901 g. podaci o mrei rimskih puteva, o ostacima
rimskih zgrada, o spomenicima s natpisima, raznim
skulpturama i sl. Zemaljska vlada je 1897 g. preko
organa vlasti uputila slubenicima na terenu
ma, svetenicima, cestarima, umarirna i dr.) posebno
Pitanja za sabiranje
skog gradiva po kojima je trebalo dostaviti sve to
je svaki pojedinac znao o starim grobljima i grado-
vima, o starim cestama, mostovima, crkvama, dami-
jama i dr. Sto se zatite spomenika kulture, jo
1892 g.izdata je Naredba Zemaljske vlade o
nju spomenika, .zatim o postupku sa sta-
rinama i drugim u i
kom pogledu znamenitim objektima, kojom se spo-
menici kulture na teritoriji Bosne i Hercegovine stav-
ljaju pod nadzor vlade. Naredbom je zabranjeno iz-
noenje i ruenje spomenika, a organima vlasti je stav-
ljena u dunost puna briga za iznalaenje i
takvih objekata. II njoj nije bio
poseban organ koji bi vrio cjelokupnu slubu zatite
i konzervacije spomenika. Naredba nije mnogo po-
mogla, pa su spomenici i dalje i raz-
noeni. Stoga je u saboru
1911 g. donesena rezolucija o zatiti kulturno-isto-
riskih spomenika u kojoj je bila zakonska
zatita spomenika, osnivanje organa za bri-
gu o tome, snimanje objekata l
sl. (Zapisnik 84 sjednice Sabora od g.). Na
osnovi ove rezolucije je projekat zakona o
zatiti spomenika, ali on nije bio iznesen pred Sabor,
jer su njegovo izglasavanje omeli ratni od
1914 do 1918 g. U projektu koji je sastavljen na nje-
jeziku unesene su osnovne odredbe o
nju spomenika, o zabrani unitavanja i
spomenika kao i odredbe o organima nadzora nad
njihovom zatitnom (arhiva Zemaljskog muzeja Sara-
jevo: br. 100 od 31-1-1914 g.). ni ovaj pro-
jekat, kao ni naredba iz 1892 g., nije rjeavao sva pi-
tanja zatite, ne ana koja se konzervacije
spomenika.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata
rad nije mogao biti nastavljen onim intenzi-
tetom i u onom obimu kako je to bilo tokom prve
dvije i po decenije postojanja Zemaljskog muzeja i
izlaenja Glasnika. Ni Institut za istraivanje balkan-
skih zemalja (Bosnisch-herzegowinisches Institut
fur Balkanforschung) u Sarajevu, koji je osnovao
1918 g., nije postigao mnogo na polju arheolokih is-
traivanja.
. Sto se istraivanja za vrijeme stare Jugo-
slavije, ona su u Bosni i Hercegovini obavljana sa ma-
lim sredstvima i snagama. Poslije 1918 g., osjetio se
za nekoliko godina u tom pogledu pun prekid, tako
da se tek od 1924 g., javljati prilozi iz oblasti
i praistoriske arheologije. Otada ispitivanja
na terenu vre M. D. Sergejevski. G.
nik, V. J. i dr. Rezultati tih istrai-
vanja objavljivani su skoro u Glasniku. Za
topografiju i epigraf'iju imaju prilozi
, D. Sergej evskog. njima istaknuto mjesto zau-
zimaju topografski radovi o Polju u an-
doba kao i radovi u kojima su saopteni rezultati
ispitivanja spomenika u raznim dijelo-
vima Bosne i Hercegovine i nadgrobnih spomenika na
Drini. Dva priloga iz arheologije
objavljena su u povremenoj muzejskoj ediciji Novi-
tates Musei Sarajevoensis koja je od 1925 g. donosila
manje radove strogo karaktera i preteno
na stranim jezicima s ciljem da se strani
krugovi obavijeste o novim i nalazima
u Bosni i Hercegovini. Ti prilozi su: G.
-D. Sergej evski, Gotisches und aus
Breza bei Sarajevo, br. 9, 1930 i Sergej evski, Aquae
S ... bei Sarajevo, br. 13, 1936. Radovi koje su
objavljivali drugi nisu brojni, ali pret-
stavljaju nesumnjiv doprinos poznavanju topogra-
fije Bosne i Hercegovine u rimsko doba.
dijelom to su saoptenja o rezultatima istraivanja
pojedinih mjesta i lokaliteta, npr. o starom rudar-
stvu oko Fojnice i Kreeva; o nalazima u Kiseljaku,
Livnu,' Travniku i drugim mjestima. - Za vri-
jeme od 1941-1945 g. arheoloka istraivanja u Bo-
sni i Hercegovini svedena su na najmanju mjeru. Ra-
dovi koji su izili u dva broja Glasnika iz tog perioda
donose rezultate ranijih istraivanja i
U vremenu od 1918 do 1945 g. nije bilo sredstava
ni brige za zatitu i konzervaciju spomenika kul-
ture. Na Bosne i Hercegovine su u tom po-
gledu vie svojom panjom i razumijevanjem
organizacije i pojedinci no dravni organi i ustanove.
Zemaljski muzej je bio jedina ustanova koja je po-
red svojih redovnih poslova na i obradi
spomenika preduzimala i neke mjere za njihovu za-
titu. Tako su dravnim novcem i sredstvima optine
u izvrene neke manje opravke Mogorjela
na kome je bilo konzervatorskih radova i u periodu
od 1908 do 1912 g. Drutvo za starina u
Jajcu izvrilo je kozervaciju i restauraciju novootkri-
venog mitreuma u Jajcu", Drugi konzervatorski
hvati na spomenicima kulture u Bosni i Her-
cegovini nisu poznati.
Cio period od skoro sedam decenija (1878-1945)
obiljeen je u oblasti rimske arheologije prikuplja-
njem podataka s terena i obradom otkrivenih spo-
menika. Ovaj pionirski posao je bio nagla-
en u prvim godinama ispitivanja na terenu, tj. u go-
dinama kojima je neposredno prethodilo otvorenje
Muzeja i pokretanje Glasnika. To je i razumljivo kad
se zna da je do ovog vremena Bosna i Hercegovina
arheoloki bila terra incognita i da je trebalo
izvriti obimna rekognosciranja i ispitiva-
nja. tada se pojavljuju pojedini
prilozi koji imaju karakter cjelovitih radova i mono-
grafija, naravno u okviru dotad izvrenih i
uz primjenu tadanjih metoda ispitivanja. U red tak-
vih radova spada Balifova monografij a o cestama, iz-
na osnovi ranijih (Blau, Evans, Hernes
Truhelka, Radimski, 11 dijelom na
osnovi tragova i spomenika rimskih cesta u Bosni i
Hercegovini koje je otkrio i obiljeio Balif. Ovo djelo
...
Je rezultat savjesnog rada i napisano je metodom
koji u svemu zadovoljava zahtjeve hodolokih istra-
iVanj a, tako da do danas, osim malih izuzetaka, nij e
bilo potrebno vriti korekture na linijama i pravcima
rimskih cesta u Bosni i Hercegovini kako ih je obilje-
Ho Balif. Izvjesni prilozi Radimskog spadaju
u red radova koji sigurnom upotrebom i ana-
lizom svih faktora iz okvira kompleksnog arheolo-
kog daju sliku vanosti pojedinih dijelova
Bosne i Hercegovine u rimsko doba. Radovi od-
likuju se pitanja u njima i
pouzdanim cjelokupnog arheolokog ma-
terijala. Za svoja istraivanja se savjesno kori-
stio epigrafskim, i drugim arheolo-
kim nalazima i uspio da na cjelovitiji zahvati
pojedine krajeve Bosne i Hercegovine i da tretira-
izvjesnih istoriskih problema, kakvi su, na pri-
mjer, razmjetaj vojnih jedinica i hronologije njiho-
vog boravka, pravci kojima je ila trgovina i promet,
piivredna obiljeja, naseljenost i sl., ukae na
i ulogu pojedinih oblasti Bosne i Hercegovine u an-
doba. U istorisko-arheolokoj literaturi koja
Se odnosi na period Bosne i Hercegovine Pa-
radovi po sadraju, metodu obrade i obimu ne-
sumnjivo pretstavljaju najbolje i najpunije dostig-
Sto se radova Sergej evskog, njih karakte-
rie vrlo obazrivo tretiranje pitanja koja se u
okvirima topografije, epigrafike, numizmatike i isto-
riJe umjetnosti, o ponovo biti u slje-
poglavlju.
ispitivanja u oblasti arheolo-
gije Bosne i Hercegovine i rezultati koji su proizili
iz njih ne mogu nas zadovoljiti. Prije 15 godina, a
je, iako neto bolje, i danas, stanje istraivanja
bilo je takvo, da nae poznavanje perioda
Bosne i Hercegovine ni izdaleka nismo mogli smatrati
potpunim. Znatan broj objavljenih radova u GZM i
WM imao je tako snanog uticaja, da je jo prije tri
decenije kod izvjesnih i
Rostovcev) postojalo uvjerenje o tome da je
doba Bosne i Hercegovine dobro ispitano. Istina, u
vremenu od 1878-1941 g. izvren je obiman i razno-
vrstan rad, ali su nai podaci o ivotu i prilikama na
ovoj teritoriji ostali nepotpuni i vrlo skromni. Istra-
ivanjima je u prvom planu bio cilj- otkriti spome-
nike kulture i opisati ih. Raniji
nisu dovoljno panje ispitivanju uslova i fak-
tora koji su djelovali na drutvene odnose i proces
istoriskog razvitka. Smatralo se da je arheologija vie
dio istorije umjetnosti, a manje istoriska nauka koja
mora da istrauje i ivot i odnose u drutvu.
To su bila shvatanja ondanjih arheologa, a iz takvih
shvatanja proizlazio je sistem i metod
rada. S druge strane, planovi okupatorske
vlasti od 1878-1918 g. i intenzivna nastojanja da se
pred svjetskom austro-ugarska okupacija
Bosne i Hercegovine prikae spasonosnom u kultur-
nom pogledu nisu ostali bez uticaja i na arheoloka
istraivanja. Trebalo je prikupiti to broj po-
kretnih spomenika, izloiti ih u muzejima i dati
opis onog to je prikupljeno i otkriveno. Iskopavanja
su obavljana bez preciznih analiza onih faktora
koji su vani za takav istraivanja. Spomenici
i objekti u su posmatrani samo kao
dragocjena i nalazi, a ignorisani su drugi mo-
menti koji bi mogli neto o njihovom porijeklu i
6
nastanku. Druga koja je proizila iz ova-
kvog shvatanja i metoda rada sastoji se u tome da u
oblasti rimske arheologije Bosne i Hercegovine ne-
mamo broja sistematskih studija. Naveli smo.
neke radove koji imaju karakter monografija, ali i
u njima je izostala slika o ekonomici i op-
tem razvitku pojedinih krajeva, o drutvenim' od':'
nosima, o stepenu romanizacije indigenog.. stanov-
nitva, itd.
Prema tome, moe se da namje cio ovaj pe-
riod u kojem su izvrena brojna istraivanja: na .tere..
nu i prikupljen znatan arheoloki materijal ostavio
dosta pitanja iz doba .Bosne i
Hercegovine. Tako i za arheoloko-istoriska ispiti..
vanja u vremenu od'1878-1945 g. vrijedi ocjena.data
na' prelazu u novi, dananji period. djelatnosti
u Bosni i 'Hercegovini: Metodom rada i navikom na-
i interes radnika skretani su'vie
na predmete nego na ljude koji su te predmete izra..
vie na dokumente nego ekonomsko-drutve-
ne prilike u kojima su- ti dokumenti nastali; vie' na
vanjske pojave nego na unutranju dinamiku narod-
nog drutvenog ivota. koji se.u tim pojavama odra-
v s '
zava% . '
NAPOMENE'
1 V. e o r o v GZM' XXVI, 1914, 3;
2 o zatiti i konzervaciji spomenika u Bosni i. Herce-
govini upor. D. T af r o, Nae starine III, 1956, 5--;-12
s A. B a b i GZ+Vl 1946, sv. I, 3
fJ
--\
ut
Stanje istraivanja od 1945 do 1958
h
U novim uslovima djelatnosti i arheolo-
ka istraivanja na teritoriji Bosne i Hercegovine kre-
novim putevima. Pri tome, razumije se, ne moe
biti ni govora o potpunom prekidu sa ranijim isku-
stvima i prokuanim metodama rada kojima su ostva-
reni rezultati i Istraivanja u oblasti
arheologije organizaciono su i dalje vezana za
djelatnost Zemaljskog muzeja i njegovog Glasnika.
To je i opravdano kad se imaju u vidu ne samo bogate
tradicije i priznati uspjesi Muzeja i potreba da
se ovaj rad, po svojim oblicima i
nostima, koncentrie u onoj ustanovi koja istrauje,
skuplja, i muzeoloki prikazuje svoja ot-
i nalaze. Zasad je to najbolja forma organizacije
istraivanja. Glasnik Zemaljskog muzeja ostao je i
danas u kome se objavljuju rezultati
rada li Muzeju, to i rezultati
arheolokog rada. Pored Glasnika, prilozi iz oblasti
pojavljuju se i u Naim starina-
ma, organu Zavoda za zatitu spomenika kulture i
prirodnih rijetkosti NR BiH i u Godinjaku Istoriskog
drutva Bosne i Hercegovine. Planiranje arheolokog
rada i njime vri Zemaljski muzej u sa-
radnji sa lokalnim muzejima i Zavodom za zatitu
spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH.
Poslije rata nastavljena su arheoloka iskopa-
vanja koja su postala brojnija i obimnija no to je to
bilo u prethodnom periodu. Ova iskopavanja pret-
stavljaju sastavni dio sistematskog pretraivanja po-
jedinih lokaliteta koji ranije nisu dovoljno
istraeni ili ih je radi spasavanja i zatite trebalo to
prije ispitati. Naporedo s iskopavanjima, vre se op-
ta rekognosciranja terena, na onim
jima koja dosad arheoloki nisu bila poznata. U iz-
tih radova danas sve otrije iskrsava pro-
blem kadrova.
Osnovna orijentacija arheolokih istraivanja sa-
stoji se u prikupljanju za osvjetljavanje onih pi-
tanja iz ivota i razvitka u doba koja do da-
nas nisu dovoljno ili nisu uopte To su
pitanja iz okvira drutvenih odnosa, ekonomike, po-
institucija, uopte iz kompleksa onih istori-
skih o kojima nema podataka u pisanim iz-
vorima. Koliko se do danas li tome uspjelo, jo se ne
moe u potpunosti sagledati, ali je pravac istraiva-
nja usmjeren na to da se novim i nalazima
stvori to ira osnova za analizu socijalnog i ekonom-
skog ivota Bosne i Hercegovine. Istraiva-
nje naselja, cesta, vila i drugih spomenika rimske ci-
vilizacije treba da doprinese i
nju njihovih funkcija u drutvu i njihove uloge u
procesu istoriskih promjena. Razumije se da pun us-
pjeh ovakvog smjera u arheolokom
radu zahtijeva od izvjesnih na-
tradicija koje su suavale i
okvire za obradu i analizu prikupljene
Rezultati istraivanja iz oblasti arheolo-
gije najjasnije se odraavaju u radovima koje je iz-
vrilo odjeljenje Zemaljskog muzeja. U pro-
teklih 13-14 godina su terenska ispitiva-
nja sa zadatkom da se to potpunije upozna arheolo-
ki pojedinih krajeva. Tako su do danas pregle-
dani tereni oko Stoca i ira okolina Nevesinj-
sko i Dabar Polje, rimski lokaliteti i naselja oko Bi-
zatim dolina Sane i Sanice, posavski kraj iz-
Bos. amca i Bijeljine, okolina Bijeljine, dolina
Drine od Skelana do Bratunca; dalje su pregledana
oko Bugojna i Gornjeg Vakufa, ipovo i oko-
lina Jajca, dolina Trebinjice, predio Sasa kod Sre-
brenice, a isto tako Ljubukog, Vitine, Mo-
stara, Travnika, Zenice, Doboja i selo Ocrkavlje kod
detaljan pregled izvren je u dolini
Neretve Konjica i Rame na prostoru koji je
d.vnas pod Jezerom; ispitivanj e terena iz-
vreno je i na Kuprekom Polju, u Fojnica
-Kiseljak-Kreevo, u predjelu Kalinovika i oko
Dervente i Bos. Broda. Od nalazita i objekata
pregledani su: groblje u selu Ivanjska kod
Bos. Krupe i zgrada kod Skelana. Ponovo su
izvreni pregledi na poznatim nalazitima u
Mogorjelu i Drvaru. rezultati postignuti su
na ispitivanju mree rimskih komunikacija. Ispitane
su ove rimske ceste i putevi: na Nevesinjskom Polju,
na pravcima Lipeta Karaula-Borci i Cavtat-Trebi-
na prostoru Ravanjsko Polje-Varvara,
Vukovsko Polje-Gornji Vakuf, Varvara-Gornji
Vakuf; zatim cesta Gornji Vakuf-Vitez-Zenica; na
pravcu Prolog-Servitium ispitan je i obiljeen dio
ceste od Mlinita preko Podrakog Polja i od Banja-
luke do Bos. Gradike i rimski put
hodoloki je pretraen i
kraj oko Bos. amca i je istraivanje
komunikacije koja je iz doline Neretve kod Ostroca
vodila prema rudarskom Kreevo-Fojnica.
Obavljeni su i pregledi nekih terena na kojima su ra-
dili rudnici: kraj, Maj dan-Sinj a-
kovo, dolina Japre, predio oko Bronzanog Majdana i
rudarski distrikt Ljubije. Na ispitivanju cesta i pre-
gledu rudarskih radili su pored mu-
zejskih i iz drugih ustanova.
U okviru detaljnih terena izvreno
je vie iskopavanja na raznim mjestima. Tako su vr-
8
ena kopanja na ovim lokaliteti-
ma: u Klepcima i (kod i na kasno-
lokalitetu kod Travnika; iskopane
su ruevine zgrada i vila u Cele-
i Polju (kod Ostroca) i u Tutnjevcu i
Brodcu (kod Bijeljine); u Klobuku i Borasima (kod
Vitine), u Zaloju kod u i
kod otkrivene su bazi-
like; u kod Travnika otkopana je sup-
strukcija rimske vile; otkopavanja izvrena su na
Crkvini kod Prijedora, na gradini Zecovi kod Prije-
dora, u kod Blauja, u Zaloju i
(kod i na Crkvini u obavljeno je revi-
ziono iskopavanje u Dabravini kod Breze i u
kod u Ilidi Gati kod izvreno
je manje probno iskopavanje.
to se Zavoda za zatitu spomenika kulture
i prirodnih rijetkosti NR BiH, njegova djelatnost naj-
dolazi do izraaja u zatiti i konzervaciji brojnih
spomenika kulture iz turskog perioda. U oblasti an-
arheologije Zavod sudjeluje u akcijama reko-
gnosciranja i ispitivanja terena i obavlja razne za-
titne radove na spomenicima rimskog doba,
kojima su najvaniji radovi na Mogorjelu i
u Makljenovcu kod Usore.
Rezultati terenskih ispitivanja i posebnih izu-
objavljeni su u nekoliko izvjetaja i rasprava.
njima su najvaniji: detaljan opis tragova i
pravca rimske ceste na Nevesinjskom Polju, mono-
grafija o bazilici u Dabravini, izvjetaj o iskopa-
vanju bazilike u Klobuku, rasprave ojapodskim
urnama i spomenicima iz ipova,
pregled spomenika u Sarajevu i epigrafski
prilozi - od D. Sergej evskog; izvjetaji o iskopava-
njima u Zaloju i i
rimskim _nalazima na gradini Zecovi kod Prijedora
- od 1. Cremonik; biljeke o topografiji na
Kuprekom Polju, u Fojnica-Kiseljak-
Kreevo, u predjelu Konjica i Rame, na pro-
storu oko Dervente i Bos. Broda; podaci o dijelu ceste
Solarski put na Polju i o
ostacima ceste u Vrancima kod Kreeva - od Ba-
sIera; rasprava o rudarstvu i prilozi pozna-
vanju rimskih cesta na pravcu oko Vukovskog i
Ravanjskog Polja i na pravcima Gornji Vakuf-Vitez
-Zenica, Mlinite-Banjaluka-Bos. Gradika i Mr-
- od E.
Iz ovog pregleda o istraivanjima na terenu i
objavljenim radovima proizlazi nekoliko
Prvo, u periodu od 1945-1958 g. arheoloka istrai-
vanja objekata i spomenika bila su brojna
i obimna. su vana sistematska iskopavanja
na izvjesnim nalazitima koja je trebalo iz-
vriti radi spasavanja. Drugo, istraivanja su zahva-
tila i koja ranije nisu bila arheoloki ispi-
tana i na taj se proirila osnova za opta i po-
sebna perioda Bosne i Herce-
govine. u toku dosadanjih istraivanja po-
sebna panja je iznalaenju tragova rim-
skih cesta i obiljeavanju njihovih pravaca. Nije ni
potrebno isticati koliki je ispitivanja cesta kao
faktora koji o ekonomskoj, i stra-
tegiskoj ulozi pojedinih krajeva. imaju
i ispitivanja rimskih rudita i vila. -- Ovim
smjerom i ovakvim sistemom istraivanja, arheolo-
gija Bosne i Hercegovine sve vie postaje sastavni
dio istoriske nauke. i konkretne
rad u oblasti rimske
arheologije Bosne i Hercegovine moe jo u
mjeri da doprinese poznavanju i objanjavanju onih
pitanja koja istorija dosad nije uspjela da osvijetli.
Arheoloke indikacije danas nego ranije pret-
stavljaju osnovu za istoriska
pored konstatacije o dosadanjim re-
zultatima arheolokih istraivanja, izneseni pregled
ukazuje i na neke druge Prvo, to je
nica da istraivanja u oblasti rimske arheologije, i
pored akcija, dosad nisu uspjele da osvijetle
i priblie rjeenju nekoliko vanih pitanja. U Bosni
i Hercegovini ima jo dosta nalazita koja
su nepoznata ili su nedovoljno poznata. Tako su nam
gotovo nepoznati prostrani krajevi u Bosni
i Posavini, izuzev zatim oblast
sjeverne Hercegovine i gornje Drine; pojedina po-
u dolinama Une i Bosne. Jo uvijek stoje ne-
dovoljno ispitani rimski rudnici i ostali tragovi ru-
darske radinosti u Sane, oko Srebrenice, u
distriktu Majdan-Sinj akovo, na prostoru Fojnica-
Kreevo i u kraju oko Varea. Isto tako, ne moe se
smatrati zavrenim ni istraivanje rimskih cesta, jer
su jo uvijek krajevi u tom pogledu neistra-
eni. Poseban zadatak arheologije u Bosni i Hercego-
Vini, vrlo vaan i jasno obiljeen kao primaran,
jeste ispitivanje gradina. Tu iskrsava niz pitanja, kao
tosu: funkcija gradina u praistorisko i rimsko doba;
njihova obiljeja u pojedinim krajevima; kontinuitet
i promjene u nastanjivanju gradina, i sl. Od rjeenja
tog zadatka u mnogome zavisi osvjetljavanje nekih
drugih pitanja, kakva su, npr., pitanja tipova na-
selja, komunikacija u predrimsko i rimsko doba, a
pitanje sela. Ranija istraivanja preteno
su ila za tim da prikupe i spomenike koji
objanjavaju i dokumentuju ivot u gradovima s rim-
skom organizacijom i Danas naa istra-
ivanja, s obzirom na to da je nuno temeljitije po-
znavati indigeno stanovnitvo u predrimsko i rimsko
doba, treba da su usmjerena u prav svestranijeg
osvjetljavanja ilirskog sela koje je ivjelo u okvirima
starog i tradicija". Naravno, to ne da
se moe prestati s ispitivanjem gradova i gradskog
kao i organizacije uopte. O
problemu ilirskih aglomeracija u rimsko .doba u Bo-
sni i Hercegovini govora u poglavlju
optim razmatranjima naselja i komunika-
cija. Jedan od zadataka daljih arheolokih istrai-
vanja je izrada topografske karte Bosne' i Hercegovine
u rimsko doba, s jeu vezi produenje intenziv-
nog rekognosciranja i pregledanja terena. Jo ne-
mamo zbirke svih poznatih latinskih natpisa iz Bo-
sne i Hercegovine kao ni
za kojima se odavno potreba. Osim toga,
nemamo ni takvih studija koje bi pretstavljale sin-
tezu rezultata dosadanjih istraivanja i
nja o pojedinim problemima kao to su: svakodnevni
ivot stanovnika na ovom u doba,
privredne djelatnosti pojedinih krajeva, odnosi iz-
sela i grada, kulturni razvitak uopte i
kulturnih spomenika.
Drugo - to se u vezi s ostvarenjem ovih
zadataka rada to je potreba
primjene novih metoda u radu. U arheoloko-istori-
skim istraivanjima rimskog perioda Bosne i Herce-
govine osnovno je obezbijediti metod koji otkri-
vati i pouzdano ih analizirati. Takav metod
potreban je ba u istorije, jer o
njoj gotovo da nema pisanih podataka, nedostaju joj
pregledi, statistike i druga koja stoji na raspo-
loenju istoriskih perioda. Pri-
mjena tog metoda pomae i olakava u postavljanju
granica onog to j e sigurno i dokazano i onog'
to je nesigurno i S druge strane, i upo-
znavanje sa ostvarenim rezultatima zahtijeva nove
forme i vidove, od onih koje. poznajemo kao
ustaljene. Jedan od takvih vidova, koji nije ne-
poznat savremenoj nauci, to su posebna izdanja i zbor-
nici u kojima se tretiraju vie problemi no
Ovdje treba konstatovati potrebu da se
sistematskim i kompleksnim istraivanjima na terenu
ekipa koje bi bile sastavljene od
raznih disciplina. Arheologija bi od takvog
rada imala mnogo koristi, jer poznavanje optih uslo-
va razvitka i prilika jednog kraja pretstavlja pou-
zdanu osnovu za analizu koje pruaju arhe-
oloka istraivanja. Osim toga, rad i sa-
radnja sa irim krugom u kom-
pleksnih istraivanja doprinose uklanjanju izolova-
nosti i podvajanja koja nisu bila arheolozima i
njihovim ustanovama. - Razumije se, obim istrai-
vanja u oblasti rimske arheologije, a s tim i
njihovih rezultata, to treba stoji u direktnoj
zavisnosti od materijalnih sredstava za
svih arheolokih radova i od kadrova koji te radove
izvode.
NAPOMENE
1 Rasprave, prilozi i izvjetaji objavljeni su u broje-
vima GZM od 1946 do 1958; u Godinjaku Istoriskog dru-
tva BiH, Sarajevo, sv. VI, 1954 i Naim starinama sv. III,
1956 i sv. IV. 1957
2 Upor. n. GZM 1951, sv.
VI,46
3 O primjeni ovog metoda upor. A. Momigliano, SuHo
stato presente degli studi di storia antica (1946-1954) -
X Congresso internazionale di scienze storiche (Roma 4-11
septembre 1955), Relazioni, vol. VI, Firenze, 37-39
, f
Naselja

1 ceste u
IV

Sane

1 Une
Istraivanja rimskih naselja i cesta u porjecju
Sane i Une dosad su vrena ili specijalno ili u okviru
optih arheolokih Ispitivanje rimskih
puteva znatno zaostaje i ni izdaleka nije obav-
ljeno u onoj mjeri kakvu zasluuje naseljenost i
nekih ovoga kraja. U izlaganju
prvo dati pregled specijalnih hodolokih ispitivanja
i njihovih rezultata, a tokom topografskog obilje-
avanja i na one vjerovatne ili sigurne
rimske komunikacije o kojima znamo na osnovi ar-
heolokih
1) RIMSKA CESTA GRAB-RESANOVCI-BOS. PETROVAC I DALJE
U Sane i Une ulazila je vana rimska
cesta iz pravca Burnuma (Supljaja-Kistanje kod
Knina) preko Graba-Resanovaca-doline Unca -
prema Bos. Petrovcu. Jednim dijelom ove ceste, tj.
do Donjeg Unca, proputovao je Evansl. Dosad naj-
potpunija istraivanja na njenoj trasi izvrio je F.
Balif i rezultate do kojih je doao objavio u svom
poznatom djelu o rimskim cestama u Bosni i Herce-
govini.
Obiljeavanje ceste Grab-Resanovci - dolina
Unca - prema Bos. Petrovcu Balif je izvrio vrlo
precizno". Cesta je opisana na duini od cca 70 km. i
moe se u cjelini pratiti. ostaci rimskih
i 17 miljokaza - to su tragovi koji su obez-
bijedili obiljeavanje trase ove ceste. Brojevi
milja sa miljokaza i udaljenost njihovih
nalazita gotovo potpuno se podudaraju sa stvarnim
razdaljinama koje miljokazi pokazuju na trasi same
ceste. Miljokaz sa oznakom XXXVI m. p. kod Re-
<anovaca odgovara udaljenosti od Burnuma, iz
proizlazi da je Burnum bio njeno polazite. I oznaka
na drugim miljokazima (XXXXIII i XXXXVI kod
Drvara), sve do Hana Glio (zadravam naziv za ovaj
lokalitet prema Balifu, iako to ime danas nije uobi-
slau se na stvarnom razdaljinom od Burnuma.
to nije sa svim miljokazima. Po to-
me i po optem izgledu miljokaza, Balif
da se kod ove komunikacije ne radi o jednoj cesti,
o spletu dijelova rimskih puteva.
Drugi Balifov sastoji se u ovome: blizu
Hana Glio cesta se u dva pravca - jedan na
istok prema a drugi na sjever u dolinu Sane.
Osnovni smjer je onaj koji ide u dolinu Sane preko
Bos. Petrovca. Kao dokaz za dva pravca ove ceste
navedeni su nalazi iz rimskog doba kod i Hana
Glio, kao i tragovi rimskog rudarstva u bazenu Pri-
jedor-Sanski Most i u Japre". Balif je uzeo
u obzir i podatke o tragovima rimskih naseobina kod
Rakana blizu Bos. Novog .
Posebnu vanost ima Balifova pretpostavka da
je rimska cesta iz Polja prolazila preko
Bos. Petrovca prema Na tu pretpostavku
Balifa miljokazi onoga kraka ceste koji se
odvaja prema oznake ne odgovaraju raz-
daljini od Burnuma. Prema tome, odvojak u pravcu
mogao bi biti produenje rimske ceste od Bi-
Polja, dok bi cesta Grab-Resanovci-Bos.
Petrovac ila u dolinu Sane. Balifu je, bio
poznat nalaz afrikanskog novca iz III i II vij. st. e.
kod Bos. Krupe i Truhelkino miljenje da je tim prav-
cem prolazila znamenita rimska cesta Salona-
Siscia".
Za datiranje izgradnje ove ceste su
natpisi sa miljokaza, a oznake razdaljine u rimskim
miljama, kao to smo istakli, smjer
njene trase. U dodatku uz pomenuto Balifovo djelo


je obradio i dopunio natpisa sa njenih
miljokaza. Sva natpisa nose ime cara Klaudija
sa tribunicia potestate VII i ciframa rimskih milja,
to pokazuje da je ova cesta zavrena 47/48 g. n. e.
Ovdje je potrebno dati objanjenje o natpisu na
iz Salone (CI L III, 3198 b = 10156 b). Miljokazi na
cesti od Graba prema Bos. Petrovcu i poka-
zuju da je ona zavrena za vrijeme Klaudija. Me-
pomenuti natpis iz Salone govori o tome da
je prvi sektor ceste Salona-Burnum-Grab-Resa-
novci-Bos. Petrovac i dalje, tj. sektor a Salonis ad
montem Ditionum Ulcirum u duini od LXXVIID m.
p., bio za vrijeme Tiberija. Na osnovi onoga
to je poznato o datiranju drugih cesta u rimskoj
provinciji Dalmaciji jasno je da je i ova cesta djelo
onog intenzivnog rada na izgradnji komunikaciske
mree koji je inaugurisao i ostvarivati August,
a koji su nastavili njegovi prvi nasljednici. To to je
na miljokazima carevo ime dato u nominativu po-
kazuje da je Klaudije za izgradnju ceste uime drave
podnio trokove ili bar u njima.
Je l na drugim dravnim cestama (viae publicae) u
Rimskom Carstvu bilo da su one samo za
posebne vojne potrebe u provincijama i u
oblastima (viae militares), bilo da je pojedina via mi-
litaris sluila i kao via publica militaris".
Potrebno je napomenuti da je Balif dvije godine
prije objavljivanja svoga djela o rimskim cestama
u Bosni i Hercegovini objavio opis ceste od Prologa
preko Donjeg Unca i Bos. Petrovca u dolinu Sane".
u svom glavnom djelu Balif je na osnovi
naknadnih rezultata istraivanj a izvrio znatne is-
pravke u pogledu njenog smjera. On je prvobitno
pretpostavljao da je cesta kod Prologa ulazila na Li-
vanjsko Polje i da se kodProva jedan njen krak od-
vajao prema Bos. Petrovcu, a glavni pravac da je na-
stavljao u unutranjost.
Arheoloka istraivanja u Sane i Une
su prije skoro 70 godina. Ona su do danas
objavljena samo pa i to samo na pojedi-
nim Izvjesna i mjesta ovog di-
jela Bosne ili nisu nikako arheoloki ili
su samo uzgred pomenuta povodom nekog nalaza.
Izlaganje o naseljima u Sane i Une poka-
kakvo je stanje u tome pogledu.
2) PODRUCJE BOS. GRAHOVA, DRVARA I BOS. PETROVCA
Iz okoline Bos. Grahova poznato nam je neko-
liko rimskih lokaliteta. Na gradini Areina Brijeg kod
Bos: Grahova su se rimski osta-
ci; kod Begovac izvora znatni tragovi rimske nase-
obine; Gradina kod sela Tikovca bila je nase-
ljena ili zaposjednuta u rimsko doba".
sa Gradine kod sela i i
izokoline sela Zeba
1 0
. Na broju gradina u oko-
lini Bos. Grahova su tragovi praistoriske
naseljenosti. Neke od tih gradina, kao to smo
napomenuli, bile su zaposjednute i u doba Rimljana.
Sa Mramorskog groblja kod Bos. Grahova
ovi nalazi: rimski grobovi (novci Servilia, Augustus,
Vespasianus, Iustinianus) i fragmenti rimskih spo-
menika. da je u Bos. Grahovu bilo
rimsko naselje koje je izraslo na ranijoj ilir-
skoj osnovi. Oko Bos. Grahova izgleda da su stanovali
Ditiones (summus mons Ditionum Ulcirus = CIL III,
3198 b = 10156 b) jer se smatra da je mons Ulcirus
identifikovan sa visinskim prevojem kod Graba pre-
ko kojega prelazi cestall. Spomenici pokazuju da je
ovdje tovan Silvanus Messor i da su stanovnici ovog
kraja vjerovatno dobivali civitas Romana za vrijeme
Hadrijana ili Antonina Pija (CIL III, 14971)
po gentilnom imenu Aelius (Aelia) koje se javlja na
natpisima'", F. na Grahovu Polju trai Stridon.
Oproblemu ubikacije Stridona do danas je objavljeno
vierasprava za smjetaj i protiv njegovog smjetaja
na Grahovo Polje. Ovdje ulaziti u razmatra-
nje argumenata koji su isticani u tim raspravama.
Smatramo da Stridon nije bio u Bosni i Hercegovini
i da je dokazana nevjerodostojnost natpisa CIL III,
9860 na kome se preteno zasnivalo miljenje
i pristalica njegove teze. Gdje se nalazio Stridon -
taje pitanje jo uvijek lis sub iudice".
Za cestu koja je prolazila pravcem Burnum-
Grab-Resanovci-Bos. Petrovac su i miljo-
kazi koji su u novije vrijeme otkriveni kod Dr-
vara i Crljevice sjeverno od Drvara. Natpisi govore
da su miljokazi postavljeni za vrijeme cara Klaudija.
Cifre na posljednja dva miljokaza - XXXXI (III?) i
XXXX (VIII?) - mogle bi, prema nalazitima odgo-
varati redu ranije otkrivenih miljokaza!". U Drvaru
su ustanovljeni ostaci rimske zgrade i rimsko groblje.
Na gradinama u Donjem i Donjem Un cu po-
red praistoriskih naselja otkriveni su i tragovi rim-
skih zgrada; sa Gradine u Donjem su dva
rimska (Claudius i jedan iz Konstantinovog
doba); ova Gradina je, kako misli Radimski, u rim-
sko doba sluila kao straarnica nad cestom i nase-
ljem u Drvaru' 5. Iz najblie okoline Drvara
nekoliko primjeraka rimskog novca: od Augusta do
Proba i jedan republikanski denar
1 6
. Gor-
njeg Unca koje ima plodnih ravnica i tragova rim-
skih puteva nije istraeno; iz Velike upe
Gornjeg Unca) je rtvenik lOM, 1928 g17.
U Bos. Petrovcu otkriveni su ostaci rimskih gra-
i rimski novci". Siri region oko Bos.
Petrovca obiluje gradinama iz praistoriskog doba,
kojima su neke bile zaposjednute i naseljene
i u rimsko doba. Tragovi rimskog ivota su
na gradinama kod Cimea, Vaganca Bjelajskog i na
rimskim ruevinama kod Vodenice -- sva tri mjesta
na pravcu Bos. iz je na-
laz broja primjeraka rimskog novca IV vij. n.
e. i jedna nadgrobna s natpisom; kod Revenika
su rimski zidovi, kod J anjile ostaci rimske
utvrde, kod Hrsovca blizu Smoljane tragovi
rimskog poznatog pod imenom Latinski
Vrh; blizu Smoljane nadgrobni natpis (Aurelii); kod
Bravskog odlomci nadgrobne sa natpisom. Pre-
ma onome to se dosad zna o gradinama u ovom kraju,
brojnije su one na kojima su samo tragovi
naseljenosti u praistorisko vrijeme. Takvih gradina
ima dosta u predjelima oko Bjelaja, Bos. Petrovca,
Drvara, Bravskog i Kulen-Vakufa
1 9
. Na pravcu Bos.
Petrovac-Bos. Krupa rimski nalazi poznati su jedino
iz Krnjeue: novci i odlomci natpisa; na jednom nat-
pisu dopunom se Ulpia
2 0
.
Cio kraj oko Bos. Grahova, Drvara, Gornjeg Rib-
nika i Bos. Petrovca gravitirao je rimskoj cesti koja
je od Burnuma preko Graba izlazila u dolinu Unca
i vodila dalje. Balif nije ispitao vicinalne puteve i
na ovu cestu, je samo obiljeio njeno
na sjever u dolinu Sane i na istok prema
Naknadna istraivanja na terenu, a
istraivanje tragova rimskih aglomeracija, potvrdila
su Balifovu pretpostavku da je rimska cesta Grab
-Resanovci-Bos. Petrovac i dalje u unutranjost
bila glavna komunikacija na koju su izlazili drugi
putevi. Razumije se, Balif je pri tome prvenstveno
mislio na one dijelove koji su mogli pretstavljati njene
ogranke (prema prema nae
poznavanje mree i pravaca rimskih puteva u ovom
kraju do danas nije mnogo odmaklo od onih rezul-
tata koje nam je ostavio Balif. Kao dopunu treba uzeti
u obzir ozbiljnu pretpostavku da je ove ceste
i Polja postojala veza koja je ila preko
Gornjeg Unca'".
Revizija natpisa koji govori o cestama to SaIL:.
Salone vodile u unutranjost donosi ispravku u nat-
pisu CIL III, 3198 b = 10156 b: mjesto ad summum
montem ... nova je lekcija ad imum montem Diti-
onum Ulcirum. Praksi izgradnje i obiljeavanja raz-
daljina na rimskim cestama do podnoja ili prevoja

neke planine potpuno odgovara ad imum montem'".
Prema natpisu, ova cesta je od Salone do ad imum
montem u duini od 77 i po m. p. zavrena 20/21 g.
n. e. Identifikaciji mons Ulcjrus - sedlo kod Graba
na prelazu iz Dalmacije u Bosnu nema prigovora, jer
je taj prevoj od Salone trasom rimske ceste preko
Burnuma stvarno udaljen 77 i po m. p. (cca 1ts km).
U blizini Graba je planina Ilica ili Vilica koja se u
lokalnom izgovoru javlja kao Ujilica ili Uilica
23
. Nova
lekcija natpisa ne ni pravcu ceste od Graba
dalje u Bosnu, niti Burnumu kao njenom polazitu
kakoga je utvrdio Balif.
3) DOLINA SANE I JAPRE
Dolina rijeke Sane na pravcu Sanski Most-Pri-
jedor bogata je praistoriskim i rimskim nalazima. Si-
stematska iskopavanja praistoriskih naselja u
kod Vrpolja juno od Sanskog Mosta po-
kazala su da je to naselje postojalo jo u vrijeme koje
prelaz na upotrebu metala. Nalazi iz ovog
kontinuiranog naselja ukazuju na ivu vezu
slavonske igradinske kulture'".
Iskopavanja nekropole i naselja u Sanskom Mo-
stu pokazala su da je ovdje u V i IV vij. st. e., a moda
i ranije, postojalo ilirsko naselje. Stanovnici
su ise bavili rudarstvom i metalurgijom'". Okolina
je bogata naslagama eljezne rude. Tragovi naselja
iz praistoriskog i rimskog doba ustanovlj eni su kod
ehovaea, sjeverno od Sanskog Mosta, oko Starog
Majdana, u Otroj Luci i Staroj Rijeci i dalje niza
Sanu kod Zecova, kod
Prijedora i na jo nekim mjestima uza Sanu'". Ra-
dimski pretpostavlja da je dolinom Sane pravcem
Sanski Most-Prijedor prolazila rimska cesta i da je
cijelo Sane u rimsko doba imalo gustu
mreu puteva. S ovim pravcem ceste slae se i
koji smatra da je komunikacija od Graba preko Re-
sanovaca i Bos. Petrovca ila dalje dolinom Sane i Une
kao strategiski vana veza Salone i Burnuma sa Sis-
cijom'". Na prostoru Sanski Most-Prijedor rijetki
su nalazi. Do danas je poznato samo
nekoliko primjeraka novca sa ovog
moda iz Prijedora ili okoline nalaz dvaju pri-
mjeraka kartaginskog novca i po jedan Vespasianus,
Valentinianus i Theodosius'".
Od Prijedora dalje niza Sanu sve do Blagaja na
J apre nema rimskih nalaza, ali uz obale J apre
postoje ostaci rimskih naseobina i brojna troskovita
koja o starim ra-
dovima (Tab. I, sl. 1). U je bilo rimsko na-
selje, a na Ovan-gradu utvrda nad tim naseljem;
ovdje su nadgrobni natpisi'". Jedan natpis iz
Gornjih kod govori o obnovi hrama za
vrijeme cara Gordijana; ovdje su na lokalitetu Crkvi-
ni ustanovljene ruevine rimskih zgrada i
odlomci natpisa'". U novije nalaze iz Blagaja spa-
daju brojni rimski novci iz III i IV vij. n. e. od Kla-
udija Gotskog do Teodosija, jedan primjerak Hadri-
janovog novca, jedan nepotpun natpis sa imenima
Ulpia i Iulia, fragmenti nadgrobnih spomenika i
skulptura, odlomak crijepa sa igom SISC i drugi
artefakti rimske provenij encij e
3
! .
U predjelu Bos. Novog ustanovljeni su ostaci rim-
skih zgrada u Derviima, i Dvoritu'". Ra-
kanske Barice kod Rakana poznate su po
brojnim ostacima rimskog naselja: temelji zgrada sa
mnogo odlomaka rimskog materijala
(olovne cijevi, krovna opeka i sl.); odavde je natpis
CIL III, 8376 a = 13242 upor. str. 2127 i 2328 159 i
drugi ostaci. Truhelka misli da u Rakanskim Bari-
cama treba traiti rimsku stanicu Clandate po Geogr.
Rav. (IV, 218, upor. IV, 217 = Clande) , a ne u Bos.
Novom kako je mislio Tomaek. Sa Truhelkom se
slae i

Selo Mala Ruika na rijeci Japrici bilo
je manje rimsko naselje. U njemu su otkrivene skulp-
ture iz doba kasnog rimskog carstva, temelji zgrade,
jedan primjerak novca (Constantinus I) kavan u Sis-
ciji i neki drugi predmeti rimskog porijekla'".
Postoje podaci i o rimskim putevima na
Japra-Bos. Novi. Radimski pretpostavlja da je iz
J apre pored Bos. Novog vodila cesta prema Bos. Kos-
tajnici'". Truhelka je otkrio trag rimske kaldrme kod
Rakana kao dio ceste od Salone dolinom Une
u Sisciju'". na osnovi tragova na terenu, dri
da je pored Male Ruike prolazio rimski put koji je
vezao dolinu Une sa rudarskim distriktom Stari Maj-
dan-i-Prijedor'". pitanje komunikacija u
Sane jo nije rijeeno, jer na pojedinim pod-
nije bilo ni arheolokih, ni hodolokih istra-
ivanja. Dosad nisu ustanovljeni tragovi rimske ceste
dolinom Sane od Prijedora prema Blagaju.
Spomenici i nalazi u Sane ne daju nam
podatke o toponimiji i stanovnitvu ovoga kraja, ali
iz obavjetenja koja daju izvori proizlazi da
su ovdje stanovali Mezeji. Cassius Dio (LV, 32) na-
vodi da je Germanik pobijedio Mezeje udarivi na
njih iz Panonije, to da, su stanovali blizu pa-
nonsko-dalmatinske granice. Ptolemaeus (II, 16, 8) ih
smjeta iza Liburna, zapadnije od Deriopa, Derija i
drugih, to da su se Mezeji nalazili odmah uz
Japode, od Liburnije. Na osnovi tih
podataka su Mezejima odredili lokaliza-
ciju u sjeverozapadnoj Bosni, uglavnom u
Sane i Vrbasa'". smatra da su Japadi dopirali
sve do Sane, a da su Mezeji zauzimali veliko pod-
Vrbasa i Vrbanje sve do rijeke Bosne'". Me-
arheoloki nalazi iz doline Sane, sa
nalazima iz okoline, pokazuju da u
Sane nisu stanovali Japodi, neko drugo pleme.
Mezeji su bili i veliko pleme koje je sa 269
dekurija pripadalo konventu u Saloni (Plinius, NH,
III, 142), a i Strabo (VII, 5, 3) ih ubraja zna-
panonska plemena. Pripadnici Mezeja od
Augusta slue u dalmatinskim auksilijama koje su
bile razmjetene po raznim krajevima Rimskog Car-
stva, a od Klaudija i u ravenatskoj floti: Brambach
CIRh, 1518: Maeseius miles (Germania Superior); CIL
VIII, 9377 i 9384: Maezeius eques (Mauretania Caesa-
riensis); CIL III D VII = VIII
2
iz 71 g. n. e.: centurioni
Maezeio (Salona). Natpis CIL IX, 2564 koji datira
iz 75 g. n. e., a je u Samniumu, pokazuje da su
Mezeji jo tada plemensku optinu kojoj
je na stajao praefectus civitatis'".
to se daljeg razvitka Mezeja i njihovog
vaan je podatak Kasija Diona (LVI, 11) koji
spominje kao mjesto plemena Me-
zeja. Epigrafski podaci: curator reipublicae Sploni-
starum (CIL III, 2026 iz Salone) i Delmata princeps ex
m(unicipio) Splono (CIL III, 1322 iz Ampeluma u
Dakiji) mogli bi biti u vezi sa mjestom koje spominje
Kasije Dion. Tomaek na osnovi toga da
se Splaunum (Splonum) nalazio na Sani, tj. kod Sta-
rog Majdana i da se mjesto razvilo kao rudarski cen-
tar. Spomenuti curator reipublicae Splonistarum iz-
gleda da je eraru u Saloni prihode e-
ljeznih rudnika'": Zasada bi se, prema podacima koje
daju Kasije Dion i navedeni epigrafski spomenici,
moglo smatrati vjerovatnim da se u dolini Sane na-
lazio municipium Splaunum (Splonum). Ovaj grad
se spominje i na natpisu iz Komina kod Pljevlja:
13
... Marcus Ulpius Ge1lianus eques romanus curator
Arbensium Metlensium Splonistarum Maluesati-
um". Natpis nam ne objanjava nita u pogledu
lokalizacij e mj esta, ali j e an po tome to se
njime ponovo da je Splonum imao rang
gradske optine kao i ostali gradovi koji se ovdje
spominju. Sa Mezeja i nadgrobna
stela iz Cikota kod Prijedora na kojoj se spominje
dedikant veteranus Aurelius Surus ex beneficiariis
leg. X Gem. imena u ovom natpisu pripadaju
grupama italsko-rimskih, ilirskih,
a moda i keltskih imenav".
4) POLJE SA OKOLINOM
Iz i njegove okoline poznati su znatni
ostaci praistoriskog i rimskog doba. Istraivanja na
ovom bita su neto obimnija nego u nekim
drugim krajevima Bosne i Hercegovine. Posebnu
panju po broju i nalaza lokaliteti
Jezerine, Pritoka, Privilica, Zaloje, Bre-
koviea, Ilida Gata, i brojne gradine.
Nekropola u Jezerinama kod nastala je,
prema dosadanjem znanju, oko 400 g. st. e. i napu-
tena je tek u rimsko doba. Iz Jezerina broj
fragmenata rimskih natpisa; na jednom od njih je
gentilno ime Iulia (CIL III, 13842
8
= 13274 upor. str.
2274 i 2328
2
). Najpoznatija gradinska naselja nalaze
se u ovim mjestima: Kralje, Brekovica, Obro-
vac, Sokolac, Tihotina,
Hrgar, Lohovo i dr.
43
Iz su rimski natpisi: CIL III,
10033 i 10036; nadgrobni natpis Grka Diandra (CIL
III, 10038); zatim CIL III, 10039 upor. CIL III, suppl.
str. 2169; 10040 i 10041 sa gentilnim imenima Iulii i
brojni drugi natpisi; odavde su i novci (Antoninus
Pius i Tacitus) i rtvenici IOM
H
. Na Mitrasov kult
odnose se natpisi iz CIL III, 10034, 10042
i 13276 a. b.
4 5
V Pritoci su natpisi sa gen-
tilnim imenima .. Iulius i Iulia, dijelovi rtvenika
Mitrasu, reljef Mitrasa, rtvenik lOM,
odlomci nadgrobnog spomenika i drugi predmeti
rimskog doba''". Brekovica je poznata po ostacima
rimskog naselja i po rimskom
iznad naselja. Odavde je natpis CIL III,
10036a = 13272, brojni primjerci rimskog novca koji
nisu mogli biti prikupljeni i ara Liberu!",
U selu Privilici otkriven je broj natpisa i
novci (Agrippa, Domitianus). Odavde su bene-
ficijarski natpisi: CIL III, 15066 i 15067. Natpisi CIL
III, 14325, 14326 i 14328 su po tome to se u
njima spominju funkcioneri plemena Japoda (praepo-
situs et princeps; praefectus civitatis) kao dedikanti
bogu Bindu Neptunu (Bindus Neptunus). Jedan de-
dikant je Flavius praepositus princeps Iapodum (CIL
III, 14324) koji je dobio civitet od Vespazijanove vla-
darske Na osnovi ovih natpisa smatra da
je sa najbliom okolinom bio centar plemena
Japoda koje je vrlo rano dolo u dodir sa Rimljanima.
natpisi i u kojima su bile posade
od rimskih jedinica koje su vjerovatno jo to-
kon I vij. n. e. u Japoda oku-
paciju'".
Iz okoline poznati su ostaci rimskih na-
selja na jo nekoliko mjesta. - Gata imala je u
rimsko doba rimsku naseobinu koja je nastala
uz vrelo. V su konstatovani ostaci
rimskih zgrada. Na glavicama kod Klokota
otkrivene su ruevine rimske zgrade i natpisi - na
jednom se nalazi gentilno ime Aelius (CIL III, 15083).
Iz Bugar-grada su dva fragmenta rimske opeke 'sa
igom ERACLIS (CIL III, suppl. 13339\ adn. 13340
8
,
str. 2328
17 8
) i broj primjeraka rimskog novca.
Tu su i ostaci rimske utvrde. Predio sela
Zaloja lokalitet Gromile, poznat
je po ostacima znatnijeg rimskog naselja u kojem su
stanbene zgrade, bazilika, vila i groblje;
odavde je i ara Silvanu. V neposrednoj
okolini su jo dvije are Sil-
vanu (CI L III, i0035, 10043= 13271)49. je
nalazite i nekropola u u kojoj se sahranjivalo
i za vrijeme Rimljana, sve do u II vij. n. e., ukoliko
se u ovom nalazi novca (Sabina i Antoninus
Pius) mogu uzeti kao terminus ante quem. Kamene
urne za pepeo pokojnika, koje spadaju u novija otkri-
iz nekropole u pripadaju I vijeku n. e., da-
kle rimske vladavine'",
U okolini su nalazi rimskog novca.
on nije prikupljen i ne moe se evi-
dentirati po nalazitima. Primjerci koji su nabavljeni
u (Commodus, Diocletianus, Constantius I,
Licinius, Constantinus I, Valentinianus) zajedno sa
navedenim nalazima iz
seriju novca od I vij. n. e. do
375 g. n. e.
51
Kod Kasija Diona (LVI, ll) spominje se mjesto
'Pct[t(Vov = Raetinium. Na osnovi natpisa sa Rajne
(Brarnbach, CIRh, 1228) i natpisa iz Raetini-
umu je traena ubikacija u blizini Natpis sa
Rajne spominje nekog Andes Sex. cives Raetinio eq.
ala Claud. Ova vojna jedinica poznata je i po natpisu
u (CIL III, 10033), a osim toga ime
Andes se javlja na natpisima iz okoline
(CI L III, 10035, 13270, 13272). Stoga su raniji istrai-
zastupali miljenje da je Raetinium =
u izvorima (Strabo, IV, 6; VII, 5 i Appianus,
Illyr., 16, 18, 21) u kojima su dati podaci oJapodima
ne spominje se Raetinium. I sam je docnije pod-
vrgao reviziji svoje prvobitno miljenje o lokalizaciji
Raetiniuma ukazavi da ne moe biti to to
se ista ala i ime Andes spominju u porajnskom i go-
natpisu. To ne moe biti zato, to
je spomenuta ala dok se nalazila u provinciji Dalma-
ciji promijenila vie garnizonskih mjesta i to se ime
Andes ne samo u kraju. Na osnovi
toga, smatra da identifikacija Raetinium = Go-
koji je on ranije drao opravdanom, mora
otpasti!".
tt
H:
Odavno su poznate sojenice u na Uni, jugo-
od Istraivanja soj enica,
iako nepotpuna, dala su dosta podataka o ivota
njihovih stanovnika. Prema dosadanjem znanju, so-
[enice u nisu starije od haltatskog perioda, a
stanovnici su im Iliri. Ne zna se kad je prestao
ivot u ovim sojenicama, ali materijal da su
mogle postojati jo i urirnsko doba. Na ostrvu gdje su
bile sojenice je nekoliko primjeraka rimskog
novca od sredine II vij. do IV vij. n. e., a usta-
novljeni su i ostaci rimskih i drugi artefakti
rimskog porijekla. Gradine oko nisu ispitane.
Tragovi sojenica konstatovani su i kod Ri-
Kralja i Brekovice, ali one dosad nisu
vane'".
Na dananjoj cesti Petrovac, 'uselu
Doljanima, su arhitektonskt..odlomci i ne-
koliko nadgrobnih natpisa'", ".".,
Iz prednjeg izlaganja se vidi da
doba bio dobro naseljen. Ovdje su stanovali
Japodi, jako i ugledno pleme. Dosad se nije moglo
utvrditi dokle su u Bosnu dopirala njihova sta":'
nita. Sto se pripadnosti 'Japoda, ranij e
je preovladavalo miljenje da su oni ilirsko-keltski
mjeanici. analiza arheolokih .nalaza po-
kazuje da su Japodi pripadali ilirskoj zajed-
nici. Udio Kelta u razvitku ovog plemena nije bio
jak i uglavnom se, kako materijal iz
japodskih nekropola oko ispoljavao u utica-
jima keltske materijalne kulture'".
5) PODRUCJE BOS. KRUPE, CAZINA I VELIKE KLADUSE
'Uokolini Bos. Krupe .poznato je nekoliko nalazi-
ta iz praistoriskog i rimskog vremena. Oko Krupe
ima broj gradina kojima su neke sa rim-
skim i drugim ostacima. Najpoznatije
su gradine u selima: Malom, Velikom,
Donjoj Suhaji, Berakovcu, Potkalinju, Duboviku, Ja-
senici, Velikoj Rujiki,Matovacima, Raka-
Iiima Krupici, Bos. Krupi i dr.?" U Vrankamenu kod
Bos. Krupe je veliki depo afrikanskog novca iz
vremena 300 g. i 118 g. st. e. U tom depou u
kojem je vie od 1DO primjeraka egipatskog,
i kartaginskog novca, brojno je
zastupljen kartaginski novac - period 200 i
146 g. st. e. Pored toga, u depou se naao i jedan pri-
mjerak hispanskog novca (provincia Taraconensis),
jedan Hiero II (Syracusae) i 3 primjerka rimskog
novca iz republikanskog vremena (as Romanus i dva
triensa). Nalaz pokazuje da su u ovaj kraj jo prije
Rimljana dolazili novci dalekih prekomorskih zema-
lja, dakle prije no to je rimska cesta Salona
-Siscia koja je ovuda prolazila'". Blizu mjesta gdje
je otkriven depo ovog novca ljem
iz predrimskog vremena59.
Na prostoru Bos. Krupa-Otoka-Cazin--;-Vel.
Kladua su tragovi praistoriskog ,i rimskog
ivota. Kod Ljusine blizu Otoke postoje ostaci rim-
skog naselja sa ruevinama jedne villarustica,
a kod Pitalina Bos. Krupe i Cazina odlomci
rimskog materijala'". U ovom kraju
se nalaze praistoriska nalazita: Gradina Cungar kod
Cazina, Gradina iznad umetac kod
grada, Podzvizd kod Vel. Kladue i Osredak kod Bos.
Krupe; sa Gradine Cungar su dva rimska
Rimsku naseobinu u Velikoj Kladui poznajemo po
ostacima materijala. Odavde je odlomak
opeke sa igom: leg. XlIII Gemina (CI L III, 13339
3
= vjerovatno 14023) proizvod iz ciglane te
legije. misli da je to legio XlIII Gemina Mattia
victrix koja je tokom II vij. n. e. jo od Hadrijana
boravila u Panoniji i pripadala vojnoj komandi Pa-
nonije Superior i od koje je ostalo dosta natpisa u
Sisku. dri da je i rimsko mjesto uVelikdj'K'la-
dui pripadalo Panoniji Superior?".
6) PROBLEM KOMUNIKACIJE PETROVAC I UNOM
Topografskim pregledom o naseljima u
Sane i Une, koji je iznesen u prethodnom
izlaganju, obiljeili smo samo jedan dio komunikaciske
mree ovoga kraja. Ostaje jo pitanje rimske ceste
Petrovac i - dolinom Une prema
Savi. Raniji izrazili su miljenje da su ove
ceste stvarno postojale. svoje gledite i neka
objanjenja o problemu ovih komunikacija.
Prvo,cesta Petrovac. Balif pretpo-
stavlja da je ta cesta vodila od u Bos. Petrovac
i dalje prema On nema za to dokaza,
niti je na navedenom pravcu izvrio hodoloka istra-
ivanja. E. Rihter?" da je ovaj komunikaciski
krak sigurno postojao i da je on pretstavljao glav-
ni pravac ceste Burnum-Resanovci-Bos. Petrovac
i dalje. Njegovi dokazi su: su centri
Japodai puteva. Ovu cestu Domaevski'"
naziva japodskom i obiljeava je pravcem Bos. Pet-
(Bivium, Ogu-
lina).
Drugo, cesta -dolinom Une prema Savi,
sc. u Sisciju. Truhelka smatra da je rimska 'cesta
Salona-Siscia prolazila kroz Polje i. dalje
niz Unu pored Bos. Krupe i Bos. 'Novog. Dokazi za
ovaj pravac mogu biti: tragovi rimske naseobine kod
Bos. Krupe i Bos. Novog i tragovi ceste .kod
Rakana blizu Bos. Novog. Sa pravcem rimske ceste
Salona-Siscia kroz Polje slae se i Rihter'":
da je cesta Grab--Resanovci-Bos. Pet-
rovac i dalj e dolinom Sane i Une bila kao
strategiska komunikacija koja je vezala Salonu i
Burnum sa Siscijom, Sergejevski je smatra velikom
I
i..
magistralom Burnum-Siscia, dok je us-
mjerava dosta preko Grahova polja na
sjever u unsku i sansku dolinu'". miljenje
ne miljenju Truhelke i Rihtera zato,
to su se obje ove ceste mogle sastati na Sane i
Une i dalje produiti kao jedna na Savu.
Na pravcu Petrovac do danas nisu
otkriveni tragovi rimske ceste. kao to
smo vidjeli, na tom pravcu su ustanovljeni ostaci
rimskih naselja i zgrada, i to u kod Doljana
jugozapadno od i oko Bjelajskog Polja. U vezi
sa komunikacijom Petrovac
'treba ukazati na jo neke momente. kraj je u
doba bio gusto naseljen; zatim, kroz
koje je prolazila cesta Grab-Resanovci--Bos. Pet-
rovac i dalje u dolinu Sane imalo je velik
Stanovnici doline Sane eksploatisali su rudnike ovog
bazena i razvidi jaku meta.ilurgisku radinost, je
proizvode, svakako, trailo i stanovnitvo
kraja u kome nije bilo rudnika. Ne smije se zanema-
riti ni da su na potezu Petrovac
postojale ne samo rimske nego i praistoriske aglome-
racije. Izvjesno je da je prostor Petrovac
u doba, kao i danas, bio slabo naseljen. Stoga
pravcem ..Petrovac ne treba traiti cestu
prvog reda (via publica), neki vicinalni put kroz
dosta neprohodan teren. Njegovu trasu zasad ne mo-
emo obiljeiti, a Balifova hipoteza da je cesta
-Bos. Petrovac produavala prema i da je
imala svoje miljokaze ostaje i dalje samo kao hipo-
teza. Tako treba gledati i na krak ceste kroz Petro-
Polje pravcem istok-zapad, koji je Ba1if unio
u svoju kartu kao siguran ali jo neustanovljen i vje-
rovatno ga je smatrao sastavnim dijeilom pretpostav-
ljene ceste Petrovac.
Druga cesta koja nas ovdje interesuje jeste veza:
Polj e -'dolinom Une nizvodno - Siscia kao
dio komunikacije Salona-Siscia. Prema Domaev-
skom, veza od Salone i Burnuma u pravcu
Siscije prolazila je kroz Liku linijom: Avendo (Brlog
kod Crkvine) - Bivium (Metulum = kod
Ogulina) pa dalje dolinom Gline i kroz Topusko'".
Vidjeli smo da Domaevski smatra da je kod Biviuma
izlazila i cesta Burnum-Bos. usva-
na taj Ba1ifovu pretpostavku o tom ko-
munikaciskom pravcu. Kod Petrovog Sela
i Jezera postoje tragovi rimske ce-
ste. sve da i primimo pravac rimske ceste
kroz Liku i vezu i Like, kako ih obilje-
ava Domaevski, ne moemo prihvatiti njegovu 10-
kalizaciju za municipium Metulum = kod
Ogulina. Prodor srednjim tokom Une sluio je kao
prirodna veza sjeverozapadne Bosne sa drugim obla-
stima jo i prije Rimljana (nalaz afrikanskog novca u
Vrankamenu kod Bos. Krupe). Na liniji
Novi ustanovlj eni su tragovi rimskih aglomeracij a, a
kod Bos. Novog i tragovi rimske ceste. Prema tome,
iz Polja niz Unu sigurno je vodio neki put
kao veza ceste koja je kroz Liku ila pravcem
Salona-Siscia i ceste koj a j e dolinom Sane izlazila
na Unu. To da ta komunikacija nije pretstav-
ljala sastavni dio ni magistrale Salona-e-Siscia kroz
Liku, ni magistrale Salona-Burnum - dolinom Sa-
ne. Time, razumije se, nije umanjen njen jer
je ona kao vana vicinalna nica cijelom
jednom kraju preko dvije velike ceste
vezu sa Savom i Siscijom. Pravac ceste Salona-s-Siscia
preko Polja niz Unu, kako ga vodi Truhel-
ka, pretstavlja veliko produavanje trase u njenom
osnovnom smjeru. Dobro naseljeno
i aglomeracije na liniji Novi imali su
svoju komunikaciju koja ih je vezala sa glavnim ce-
stama i promet sa Siscijom. To pokazuju
nalazi novca kovanog u Sisciji i krovne opeke izra-
u Sisciji, o je bilo
Na ovom pravcu vjerovatno je neka vicinalna
komunikacija ila od Bos. Krupe preko Otoke u Vel.
Kladuu i moda dalje na sjever, O daljem toku ceste
od Bos. Novog prema Savi dolinom Une ili nekom
drugom linijom nemamo podataka ni tragova sa te-
rena, ali je opravdano smatrati da je ovim pravcem,
tj. prema Savi, prolazila neka nica.
je donjeg dijela Une do danas nije ispitivano i nae
znanje o njegovoj naseljenosti i komunikacijama u
doba ne nam da o njemu damo
sliku. Znatnije rimsko naselje otkriveno
je u Bos. Kostajnici'". Kod Bos. Dubice ulazila je u
Bosnu rimska cesta koja je od Siscije ila niza Savu,
ali njena trasa kroz sjevernu Bosnu jo ni danas nije
ustanovljena. Nije posve sigurno da je ona izlazila u
Srbiju kod na Drini'". Na Gradini kod Bos. Du-
bice ustanovljeni su tragovi naseljenosti u praisto-
risko i rimsko doba; odavde je i jedan primjerak zlat-
nog vizantiskog novca?".
Cesta koja je vodila kroz Sane i dalje
na Savu imala je za Rimljane velik privredni
stoga to je prolazila rudarskim krajem u
kojem se u rimsko doba vrila jaka eksploatacija e-
ljeznih ruda. Ovu treba jer je
ranijih bila sklona da rimske komunika-
cije u naim zemljama smatra skoro stra-
tegiskim (viae militares) i tranzitnim, a ne i vanim
privrednim
Kad je o i prometu u ovom kra-
ju, valja ukazati na to da su se Rimljani koristili plo-
vidbom rijekama Sanom i Unom. Sana je plovna od
Sanskog Mosta do a Una samo od Otoke, i to u
i kasnu jesen. Tradicija Sane za
plovidbu splavovima i vrlo je stara, naro-
za prevoz rudarskih proizvoda i drvne
Mjesno stanovnitvo o tome dosta zna i za plovidbu
Sanom vae brojne legende iz starijih vremena. Rim-
ska eksploatacija rudnika u dolini Sane i Japre i po-
treba za to jeftinijim transportom ruda uputile su
Rimljane na to da se koriste vodenim putem Sanom
i Unom koji je dobru vezu sa Savom, a
sa metalurgiskim centrom u Sisciji. Da je
Rimljanima dobro doao vodeni put ovim rijekama
i da su se njime koristili, nalazim dokaze u
dolinom Sane i donjim tokom Une ne-
16
ma tragova. cesta, tragovi komunikacija su
samo na onim mjestima gdje plovnost rijeka nije
stalna (kod Rakana na Uni) ili gdje je trebalo
obezbijediti vezu rijeka (kod Male
Rujike). To da je pretean obav-
ljan plovidbom i da ceste u tim nisu
bile i nisu brino odravane. S druge strane,
na obalama Sane i oko njenog su tra-
govi rimskih utvrda koje su bdile nad
tokovima Sane i Une. Nova istraivanja
vjerovatno otkriti stanje i na pravcu Bos.
Novi-Bos. Kostajnica
NAPOMENE
1 Antiquarian Researches in Illyricum I-II, Westmin-
ster, 1883, 57-58
2 Strass., 12-16
3 R a d i m s k y, GZM Ill, 1891, 431-445 WM r,
203-217
T I' U h e l k a, GZM II, 1890, 96-97
" Idem, GZM II, 1890, 40; upor., ibidem 97
D P a t s c h, Anhang, 52-54
7 H i r s c h f e l d, Die romischen Meilensteine - Si-
tzungsberichte Berliner Akademie der Wissenschaften Berlin
1907, 13-15. C. J u II i a n, REA, 1926, 147, br. 3. II a ge n,
der Rheinprovinz, II Aufl., 1931, XXX. Izvor:
Cod. Theod. VIII, tit. V, De cursu puhlico
8 GZM III, 1891, 395-404
a Ra d i m s k y, WM III, 291-294. S e I' g e j e v s k i,
Spomen., LXXVII, 1934, (60), 19-20
10 Radimsky, WM IV, 191-194
_ 11 A. Bauer, AEM XVII, 1894, 137-139. Upor.:
GZM X, 1898, 550-554. Izvor: Ptolernaei Geographia, C.
M ti II e 1', Paris 1883, 309-310
12 P a t s e h: WM VII, 162-166; XI, 138-139. Upor. S.
B a b i GZM IV, 1892, 273-274 '
13 Za ubiknciju Stridona u Grahovo Polje: B u l i
Festschrift ftir Otto Benndorf, Wien, 1898, 137-144 i Vjesnik,
Split, XLIII, 1920, 5-103. G. N o v a k, NV, 1918, separat
25-27. M or i n D. G e I' m a i n, Strena Zagreb-
Split; 1924, 421-432. - Protiv ove ubikacije: F l o I' S c h ii t z,
Vjesnik, Zagreb VI, 1902, 87-98, 226-227 koji smatra da je
Stridon = Zlin kod Strigova blizu Bos. Kostajnice. V u l i
zbornik, Beograd, 1921, 30-32. P a t s e h, Herzegow.,
95 sumnja u lokalizaciju Stridona na Grahovu Polju. i i
Povijest Hrvata, Zagreb, 1925, 108 dri da je najblie istini
miljenje Florschutz-a, A. M a y e 1', Vjesnik, Zagreb, 1941-
1942, 180 smatra da Florschutz nema pravo, jer se po imenu
Stridona rijeiti ubikacija mjesta. S e I' g e i e v-
s k i, GZM LIV, 1942, 168 misli da Stridon nije bio u Bosni
daleko sjevernije
H S e I' g e j e v s k i, Spornen., LXXVII, 1934, (60), 26-27.
Upor., P a t s e h, Anhang, 52-54
15 Fiala, WM IV, 172-174. Radimsky, WM IV,
194-196
16 u I' i GZM XIV, 1902, 252. S e I' g e j e v s k i,
GZM XLIV, 1932, 25
17 S e I' g e j e v s k i, GZM XLIII, 1931, 22-23
18 u I' i GZM XIV, 1902, 238
lO Za gradine u regionu Bos. Petrovca: u I' i GZM
XIV, 1902, 229-255. F i a l a, WM VI, 140-141. Za Bravsko i
S e I' g e j e v s k i: Spomen., LXXVII, 1934, (60),
11-12 i GZM XLIV, 1932, 23. Za Smoljanu: P a t s e h, WM
IV, 256-257
20 P a t s e h, WM VIII, 106-107. S e I' g e j e v s k i, Spo-
men., LXXVII, 1934, (60), 9-10
21 S e I' g e j e v s k i, GZM XLIII, 1931, 23
22 M. A b I' a m i Starinar, Beograd, 1926-27, 40-42
23 Upor., Ric h t e 1', WM X, 416
2' O naselju u M. M a n d i GZM
LI, 65-71. J. K o I' o e e: GZM LlI, 1940, 7-13 i 1946,
NS sv. I, 7-38. A. B e n a c, GZM 1948, sv. III, 3-41
23 E' i a l a, WM VI, 62-128. M. M a n d i GZM XLIII,
1931, 1-6
20 Radimsky, WM I, 203-217. P.atsch, WM VI, 172.
J. Z u I' u n i Starinar, 1926-27, 93-100. F i a l a, WM IV, 182.
A. Benac, GZM 1956, sv. XI, 147-166. I.
GZM 1956, sv. XI, 137-146. B. o v i GZM 1956, sv. XI,
187-204
27 P a t s e h, GZM XIV, 1902, 409-410
ee GZM I, 1889, knj. I, 95
20 R a d i m s k y, WM I, 215-216. F i a l a, WM VI, 123.
S e I' g e j e v s k i, Spomen., LXXVII, 1934, (60), 8
30 R a d i m s k s, WM I, 215. P a t s e h, WM VII, 66-68
Upor., S e I' g e j e v s k i, Spomen., LXXVII, 1934, (60), 7-8
21 Sergej evski: Spomen., LXXVII. 1934, (60),7 i
28 i GZlVI LI, 1939, 10-14. J. P e t I' o v i GZM 19.58,. sv.
XIII, 270
32 R a d :i m s k Y, WM I, 215. P. I van e v i GZM
III, 1891, 322. P a t s e h, WlVI VII, 69
:J3 T I' U h e l k a, GZlVI II, 1890, 96-97. I van e v i
GZM III, 1891, 321. R a d i m s k s, WM I, 215. P a t s e h,
WM VII, 62-66. Upor. T o m a s e h e k, Topogr., 511
34 Vl. S k a I' i GZM XL, 1928, 98-107
35 WlVI I, 215
36 GZM II, 1890, 97
21 GZM XL, 1928, 99-100
as T o m a s e h e k, Topogr., 563, upor. 507. K i e p er t,
FOA XVII, 6. H i I' S e h f e l d, Hermes, XXV, 1890, Berlin,
354. Upor. Z i p p e l, Die Herrschaft in Illyrien
bis auf Augustus, Leipzig, 1877, 197. J e l i GZlVI X, 1898,
551: od Vrbasa sve do Drine
3' P a t s e h, WlVI VII, 55. Upor.: idem, GZlVI VI, 165
'u P a t s e h, WlVI VII, 54-62
H T o m a s e h e k, 'I'opogr., 507-508. Upor. H i I' S e h-
f e l d, Hermes, XXV, 1890, 354-355
42 S e I' ge j e v s k i, GZlVI LlI, 1940, 20-22. O pitanju
lokalizacije municipium Maluesatium-a upor. F. P a p a-
z o g l u, Ziva antika, VII, sv. I, Skoplje, 1957,114-122
42
a
S e I' g e j e v s k i, GZM 1957, sv. XII, 116-118
43 Za nekropolu u Jezerinama i gradine u
kraju: R a d i m s k y: WM I, 195-202; III, 39-218; IV, 101-112
" P a t s c h, W'\W IV, 260; V, 230-233, VII, 54. S e r s e-
j e v s k i: Spornen., LXXVII, 1934, (60), 6; LXXXVIII, 1938,
(69), 97-98; XCIII, 1940, (72), 135-137; GZM 1951, sv. VI,
303-304. Upor. R a d i m s k y, WlVI III, 53-55. I. I' e m o -
n i k, GZM' 1957, sv. XII, 163-165, 169-170
., Patsch, WM VI, 209-211. Upor.: Tomaschek:
Sitzungsb. W. Ak. XCIX, 1882, 469 i AEM VIII, 1884, 176,
br. 289. R a d i m s k y, WM III, 54-55
4G H oI' m a n n, WlVI I, 332. P a t s e h, WlVI IV, 259.
S e I' g e j e v s k i: Spornen., LXXVII, 1934, (60), 5-6;
LXXXVIII, 1938, (69), GZM LI, 1939, 7-10 i 1951, sv.
VI, 302-303
47 H oI' m a n n, WlVI I, 332. R a d i m s k s, WM III, 41
i 52. P a t s c h: WlVI VI, 174 i XI, 139. I. I' e m o n i k,
GZM 1958, sv. XIII, 130-131
iH P a t s e h: WM VI, 154-186; VII, 33-44. Upor. H o e 1'-
n e s, WM III, 516-518
49 P a t s e h: WlVI V, 233-234; VII, 44-54. Upor.R a-
d i m s k Y, WlVI III, 49-55. Izvjetaj o najnovijim iskopava-
njima u Zaloju i istraivanjima u Gati i Brekovici:
L I' e m o n i k, GZM 1957, sv. XII, 165-171 i 1958, sv.
XIII, 128-132
30 u I' i GZM X, 1898, 627-658. S e I' g e j e v s k i:
Prahistor. Ztschr., XXVII,1936, Berlin, 211-226; GZlVI LI,
1939, 10 i 1948, sv. III, 169-170
s t Upor. GZM III, 1891, 100
52 T o m a s e h e k, Topogr., 508-509. H i I' S c h f e l d,
CIL III, str. 1639. A. B a u e r', AEM XVII, 1894, 143. K i e-
p e I' t, FOA XVII, 5. J e l i GZM X, 1898, 551. Upor.
P a t s e h, WM V, 230
53 P a t s c h, WM VI, 184-186
5. O sojenicama u kraju: R a d i m s k y:
WlVI III, 219-226; V, 29-77. u I' i GZM XX, 1908, 149-179.
Upor.: J. K o I' o e e, GZM 1952, sv. VII, 231-239 i R. B i-
i GZM 1953, sv. VIII, 103-110
55 K. K o va e v i a t s ch, WM V, 340-343
'p a t s e h: WM VI, 168-186 i VIt,
-56. J e l i GZM X, 1898, 550-551, 554. PWRE, 1914, stup.
4-727: V u l i s. v. Japodes. A. M a y e r, De Japodibus,
erta Hoffilleriana, Zagreb, 1940, 189-199. A. B e n a c II
Kulturnoj istoriji Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1955,
2-54
57 Radimsky, WM V, 274-275. Fiala, WM VI,
'4-279
58 T I' Uh e l k a GZM I, 1839, 38-43. Upor. P a t s e h,
. WM IV, 113 '
5. T I' Uh e l k a, GZM VI, 1894, 491-494
GO R a d i m s k y, WM II, 68-69. Upor. GZM 1958, sv.
XIII, 274
Gl R a d i m s k y, WM II, 56-57 i IV, 73-79. T I' u h e l k a,
GZM II, 1890, 64-67. GZM VII, 1895, 157 (novci). F i a l a,
WM IV, 94-100. T. K n e Z, GZM 1958, sv. XIII, 255-260
G, P a t s c h, WM III, 527-528. R a d i m s k y, WM III,
294-295. Upor. M o m m s e n, CIL III, str. 482, 496, 550
naselja i komunikacije u BiH
17
ou WM X, 416
ll< BD XXVII, 1904, suppl, 13
"5 GZM II, 1890, 96-97. WM X, 416
O" GZM XIV, 1902, 409-410. Starinar, 1926-27, 42. GZM
LIV,1942, 124
07 D o m a s z e w s k i, BD XXVII, 1904, sUPPl. 4 i 11
GR J. P a vel i Vjesnik, Zagreb, 1892, 58 i 1895, 208.
Upor. P a t s e h, WM VII, 70
C. K i e p e r t, CIL III, tab. III i potvrda za njegovo
miljenje u docnijim nalazima 4 miljokaza u okolini Bos.
Dubice: M. M u t a v d i Vjesnik, Zagreb, 1896-97, 160 i
J. B r u n m i d, Vjesnik, Zagreb, 1898, 195-199. Za izlaz
ceste iz Bosne u Srbiju: F. K a n i t z, Studien in
Serbien, Wien 1892, 121. Upor. S e r g e j e v s k i, GZM 1958,
sv. XIII, 263-264
70 M. IVI a n d i GZIVI XLIII, 1931, 16
t
v

mreu vicinalnih puteva
Naselja uz rimshu cestu
GradiRa i uz
Cesta Prolog-Bos. Gradika je dio magistrale
koja je vodila od Salone u unutranjost provincije
Dalmacije. Ta magistrala pretstavlja
vezu Salona - posavsko-podunavski krajevi. Prema
natpisu CIL III, 3198a = 10156 i 3200 cesta Salona-
ad fines provinciae Illyrici iznosila je CLXVII m. p.
Ona bi bila sa cestom Saloha-Servitium
koja je navedena u Tab. Peut. i Itin. Ant. i na kojoj
se po Tab. Peut. i Geogr. Rav. (IV, 217, 16) nalazila
stanica Ad Finesl.
U Tab. Peut. cesta je obiljeena ovim stanicama:
Salona -XVI - Aequo - VIII - Inalperio - XIV
- Bariduo - Ionnaria - XIII - Saritte - VII --
Indenea - V - Baloie - XII - Leusaba - X -
Lamatis - XII - Castra - xnI - Ad Fines - XVI
- Servitio. Po Itin. Ant. na njoj su stanice: Salonas
- XXI - Aequo - XVII - Pelva - XVIII - Sal-
viae - XXIV - Sarnade - XVIII - Leusaba - XIII
- Aemate - XIX - Ad Ladios - XXIV - Servitii.
Ovdje treba upozoriti na to da se duina trase na po-
menutom natpisu ne podudara sa duinom prema
Tab. Peut. i Itin. Ant. Udaljenost Salona-Ad Fines
prema natpisu iznosi 167 m. p., dok je prema Itin.
Ant. razdaljina Salona-Servitium svega 154 m. p.,
a prema Tab. Peut. razdaljina Salona-Servitium iz-
nosi 126 m. p. Kombinacijom odbijanja 16 m. p., ko-
lika je distanca Ad Fines-Servitium, razdaljina Sa-
lona-Ad Fines iznosila bi po Itin. Ant. 138 m. p., a
po Tab. Peut. 110 m. p. U Itin. Ant. nisu unesene sve
stanice koje postoje u Tab. Peut. S druge strane, u
Tab. Peut. isputena je oznaka distance Bariduo-
Ionnaria i distanca Salona - Aequo je sa
XVI m. p., dok je ta udaljenost u Itin. Ant. XXI m.
p. Zasad samo ukazujemo na ove nesaglasnosti, jer
se docnije posebno osvrnuti na njih.
1) LIVANJSKOG I GLAMOCKOG POLJA
Balif je ispitao samo jedan dio ove komunikacije,
ali su novija istraivanja da se obiljei cio
njen pravac kroz Bosnu. U svom ispitivanju Balif se
koristio podacima Blaua, Hernesa i Tomaeka o tra-
govima ceste na prostoru Polje-Livanjsko
Polje - dolina Plive-Banjaluka. Cesta je ulazila u
Bosnu preko Prologa zapadno od Livanjskog Polja,
to njeni tragovi i natpisi kod Prologa. U
tome Sie slau i sva tri

Prije
Balifa pojedini dijelovi ceste obiljeavani su s
ili manj om
Miljokaz kod Prologa nosi oznaku XXXIV m. p.
(CI L III, 13325 = 10168) to odgovara udaljenosti od
Salone preko Andetriuma i Aequuma
kod Sinja). miljokaz LI m. p. na Staretini pl.
odgovara razlici od 17 r. m. od prvog miljokaza. Balif
smatra skoro nesumnjivim pravac ceste od Litana
preko Livanjskog Polja na sjever. Kao sigurnu Balif
jednu cestu koja je od Prologa pored Rapo-
vine, Livna i uice vodila na Kupreko Polje i Velika
Vrata. Ostaci rimskog naselja kod Livna, nalazi novca
u njegovoj okolini i ostaci rimske utvrde iznad na-
selja - to su indicije koje govore o prolazu rimske
ceste ovuda, Od Livna preko Borove Glave, Borova
Polja i Suice sve do Strnja kod Donjeg Malovana
tragovi rimske ceste mogu se sigurno pratiti. Na
Gradu kod Strnja nalaze se ruevine rimske utvrde
za zatitu ceste. i putne oznake od kamena
koje su, svakako, sluile za orijentaciju zimi kad ov-
dje snijene zatrpaju puteve - pretstavljaju
tragove ceste do Vrila. Dalji tok ceste na sjever i
sjeveroistok od Vrila i Kupresa Balif nije ustanovio,
a taj tok ne bi ni spadao u mreu puteva ceste koju
u ovom poglavlju. Livanjskim i
kim Poljem ile su i druge komunikacije kojima su
brojna naselja bila povezana i sa glav-
nom komunikacijom. ova dva polja konsta-
tovana su dva puta: jedan od Priluke preko sedla
u Polju i drugi od Vel.
preko Sedla Bukve u Polje. Na oba sedla
su rimskih puteva. Od prvog kra-
ka se vide ostaci dvaju odvojaka, i to: prema Livnu
i prema Vaarovini kod Priluke. Dalji tok ovih pu-
teva ivicom Polja pored Podgra-
dine i Jakira prema Balif kao si-
guran, ali jo neustanovIjen. Od Litana preko Livanj-
skog Polja i rimska cesta ide na sjever. Njen
dio do Staretine pl. gdje je miljokaz LI m. p. po Balifu
je siguran ali jo neustanovIjen, a odavde preko Hala-
Odaka, Skokova, Crne Gore, Hana Pantelije
(danas Han) i Nabojine do Pecke
svuda su jasni tragovi rimske ceste, a je i
nekoliko miljokaza. Kao posebnu vezu sa magistralom
Salona-Servitium Balif komunikaciju koja
je od Polja preko Kuprekog i Suhog Polja
zatim kroz Novo Selo i Vaganj vodila u dolinu Plive
kod ipova. To je cesta koja je u narodu poznata pod
imenom stari Solarski put. Ona je prema tragovima
na terenu dijelom kao sigurna a dijelom
kao sigurna ali jo neustanovIjena. Balifu su bili po-
znati podaci o otkrivenim ostacima rimskog naselja
u ipovu. Njen dalji tok Balif usmjerava u dva sigurna
ali jo neustanovljena pravca: jedan prema Ber
i Peckoj i drugi niz Plivu do Jezera, pa pored Maj-
dana i preko Vrana u Donjeg Polja sjevero-
od
Cesta Salona-Servitium prema natpisu CIL III,
3198 a = 10156 je u doba Tiberija.
smatra da je i ova cesta imala da obezbijedi umire-
nje unutranjosti provincije Dalmacije i da pomogne
u novih ustanaka. to se njenih mi-
ljokaza, izgleda da su oni postavljeni tek za vrijeme
cara Gordijana i docnijih vladara: Konstancija, vje-
rovatno I, i Julijana Apostate'.
Novija istraivanja proirila su nae znanje o
ovoj cesti, o njenom dijelu na
Polju i na pravcu od Pecke preko Podrakog Polja i
Banjaluke do Bos. Gradike.
Livanjsko Polje je dosad dalo dosta nalaza rim-
ske kulture. Na ovom ustanovljeni su tra-
govi broja rimskih naselja. Ovdje su najzna-
nalazita rimskih ostataka: Litani, Lipa, Gr-
kovci, Livno, Vaarovine. Iz Litana
su natpisi: CIL III, 2761 = 9846 upor. str. 2270; 2762
= 9845 i 9853 -- 9855 kao i drugi odlomci natpisa".
Neki traili su ubikaciju Pelve, stanice sa
ceste Salona-Servitium (Itin. Ant.) u Litanima, dok
je stavlja u juni dio Livanjskog Polja. Pelvi je
davana lokalizacija i na raznim mjestima Livanjskog
Polja, Polja i Cetine", U Lipi su
otkriveni tragovi rimskih zgrada i beneficijar-
ski natpis CIL III, 9847 upor. str. 2165 u kome se po-
minje decurio municipii, ali bez imena municipija".
Iz Grkovaca je natpis koji dopunjuje: ... decurio
mun(icipio) [Salv)!o ... Na osnovi toga i na osnovi
stvarne udaljenosti Aequum-Grkovci - cca 52 km,
to odgovara razdaljini Aequum-s-Salviae = XXXV
m. p. (Itin. Ant.), da je II Grkovcima
bio municipium Salvium". I do ovog znalo se
da je Salviae bila municipij (CI L III, 14249
2
upor.
2328
127
i CIL XIII, 6538), ali mu je traena ubikacija
na drugim mjestima: u u Bos. Grahovu, na
Glavicama kod i dr.". Iz natpisa CIL XIII,
6538 proizlazi da je Salviae dobila status
municipija oko 70 g. n. e. U Grkovcima su ustanov-
ljeni znatni tragovi rimskih Ovdje su na-
i novci (Gordianus, Julianus, Valentinianus).
natpisima je jedan sa posvetom, moda bogu
Mitrasu, koji datira iz III vij. n. e, i drugi sa posvetom
Silvano Silvestri. Juno od Grkovaca je Crni Lug u
kome ima tragova rimskih naselja!". Livno
je poznato po ostacima naseljenosti u rimsko
doba. Ovdje je nekoliko odlomaka natpisa sa
imenima i gentilnim ime-
nom Aelii. Osim toga, u Livnu je otkriven rimski vo-
dovod
1 l
. U su natpisi: CIL III,
9850 upor. str. 2270; 9851 sa imenima i gen-
tilnim imenom Aelia; odavde je rimska opeka sa i-
gom ARTORIANA (CIL III, 10183
10c
) , reljef sa pret-
stavom Silvana i Dijane i nekoliko epitafa!". Iz Ka-
Malog ili Velikog je natpis CIL III, 9856 sa po-
19
menom imena Titus, a iz Malog nat-
pis sa imenom Plator Batonis'". U Vaarovini ta-
je bila rimska naseobina. Odavde su: CIL III,
2760 =9858, 9859 upor. str. 2270, zatim natpis na
kome bi se moda moglo decurio i jedan natpis
koji spominje neku municipalnu dunost:. . tor mun
[icipii. Iz Vaarovine ima i drugih nalaza':'. Od drugih
nalazita rimskih spomenika na Livanjskom Polju
vanija su ova mjesta: Prisap (CI L III, 9849 - posve-
ta lOM); Gubin (CIL III, 9848 upor. str. 2270) na ko-
me se spominje genitalno ime Aeliu... idecurio muni-
cipii, ali se ne zna gdje je taj natpis sa
Gradine iznad Gubina jedan as Pomponia;
u Donjim Rujanima su odlomci natpisa; u Vr-
ieralama novci: Domitianus i Claudius II; iz Nuglaice
su novci: denari Aemilia i Traianus; iz Bastasa
ulomci natpisa (Aelia); iz su novci: Faustina
I, Septimius Severus, Constantinus I; u
su konstatovani ostaci zgrade i novci: afrikan-
ski (Carthago i Micipsa) i Constantinus 1. Na junoj
strani Livanjskog Polja su: abljak Donji, Komorani,
i sa nalazima rimskog novca iz re-
publikanskog i carskog doba!", Livanjsko Polje ima
mnogo ilirskih gradina, a na nekima od njih nalaze
se i tragovi rimske kulture. Od gradina
sa rimskim ostacima najpoznatije su gradina kod Gr-
kovaca, kod Gradac kod Livna, gradine
kod Velikog i kod u Va-
arovini i dr. Na Livanjskom Polju se nailazi i na
druge ostatke praistoriskog ivotaHI.
Po tragovima naselja i nalazima novca u raznim
dijelovima Livanjskog Polja vidi se da je ovaj kraj
u rimsko doba bio gusto naseljen i da je svakako imao
dobru mreu puteva. Naselja su gusta ne samo na
zapadnom i na i rubu Li-
vanjskog Polja. Na osnovi toga smatra da je rim-
ska komunikacija ila i i rubom
Polja, a ne samo zapadnim i junim kao to je to obi-
ljeio Balif. Stoga iz opreznosti dri da su Bali-
fove ceste i Prolog-Rapo-
vina-Livno nesigurne. S pravcima ceste sla-
e se i Sergejevski koji smatra da su rimske ceste pro-
lazile onuda kuda prolaze i danas".
Nae znanje o komunikacijama na Livanjskom
Polju sada je potpunije, poto su naknadno, poslije
Balifa, prikupljeni novi arheoloki podaci o ovom po-
Nesumnjivo su postojale i komunikacije jugo-
i rubom Polja, ali se ne mogu od-
baciti rezultati Balif'ovih istraivanja. Balif je pra-
vilno i oprezno postupao pri istraivanju rimskih
cesta, pa se miljenje da su pravci dviju komu-
nikacija koje je obiljeio Balif nesigurni-- ne bi
moglo prihvatiti. Naprotiv, mislim da oni moraju
ostati onakvi kakve ih je Balif unio u svoju kartu,
jer ni do danas nalazi na terenu nisu pokazali da bi
ih trebalo korigirati. je to da Balif nije ispitao
sve komunikacije na Livanjskom Polju i da ih je
na tom vie no to je to bilo poznato Balifu.
Posebno treba da sa Livanjskog Polja ima-
mo veliki broj nalaza. Iz Li-
vanjskog kraja je drahma (Dyrrhachium); kod sela
blizu Prologa 1930 g. je depo novca koji
hrcnoloki ide od 214 g. st. e. do 15 g. st. e. Broj ovih
primjeraka raste od 139 g., oko 89 g. i od 59
do 15 g. Ovo je prvi skupni nalaz rimskog novca na
Livanjskom Polju i je po tome to u
njemu nema mnogo duplikata. Iz Bastasa je
jedan manji depo rimskih denara. na-
laze rimskog i drugog novca smo spomenuli. Sa
Livanjskog Polja je i nalaz jednog primjerka novca
iz doba Aleksandra Velikog
1 8

2*
2D
o rimskim i praistoriskim starinama sa
kog Polja krajem prolog vijeka nije se mnogo znalo.
Tek su novija istraivanja, ona koja je obavio
Sergejevski od 1926-1935 g., ukazala na brojne ostat-
ke rimskog ivota u ovom Rezultati tih
istraivanja su, tako da na osnovi njih imamo
relativno jasniju pretstavu o Polju u
rimsko doba no to je to sa nekim drugim pod-
Bosne.
U vrijeme kad je Balif istraivao tragove ceste
su bili poznati ostaci rimskih naselja na pojedinim
mjestima Polja: natpis protektora (CIL
III, 2760a = 9861) iz Glavica kod i benefici-
jarski natpis (CIL III, 9862 = 13231 upor. str. 2270) iz
Na Polju su najpoznatija na-
lazita rimskih ostataka oko sjeverozapadno
od i oko Podgradine kod Kamena, jugoisto-
od U se lokaliteti Crk-
vina i Gradac, a u Podgradini Borak i Gradina. Preko
ide rimska cesta Salona-Servitium. U Ha-
su konstatovani ostaci naselja; odavde
su razni spomenici, miljokazi i natpisi. Votivni reljefi
su po pretstavama Silvana i Dijane.
Miljokazi su iz vremena Konstancija, vjerovatno I, i
Julijana Apostate. Natpisi su: beneficijarski (od kojih
je jedan u CIL III, 9862 = 13231), odlomak
natpisa (coh. VIII voluntariorum) i drugi. Poto je
kroz prolazila cesta, Sergejevski na osnovi
brojnih ostataka rimskog naselja i na osnovi benefi-
cijarskih natpisa opravdano da je tu mogla
biti rimska putna stanica - mansio ili mutatio -
sa objektima koji idu uz takve stanice. Na Gradcu
su se zidine utvrde iz V ili VI
vij. n. e. sa spolijama. U je dosad
dosta rimskog novca, vie nego na ma kojem
drugom mjestu Polja koje je poz-
nato po nalazima novca. Hronologija rimskog
novca iz daje ovakvu sliku: ima dosta re-
publikanskih denara, malo je primjeraka iz I vij. n.
e., primjerci iz II, III i IV vij. n. e. su brojniji sve do
Valentinijana i Valensa, a je samo jedan Theo-
dosius. Iz toga proizlazi da je naselje u eg-
zistiralo od dolaska Rimlj ana do vre-
mena. - Podgradina, sa svojim lokalitetima Borak i
Gradina, je poznata po brojnim rimskim spo-
menicima: natpisi i ostaci. Iz okoline Pod-
gradine brojni natpisi sa posvetom Silvanu i
Silvanu Silvestru, pa epitafi u kojima se spominje
municipium, ali bez njegovog imena (Gradina: prin-
ceps municipii; Podgradina: municip ...). Juno od
Podgradine u Starom Selu je natpis: decuri-
onum decreto sa posvetom Mitrasu i rtvenik posve-
Mitrasu. Spomenici iz Pocigradine i Starog Sela
pokazuju da je ovdje bio municipium i najvjerovat-
nije je da se nalazio u Podgradini. Prema natpisima
sa gentilnim imenima Aelius (Aelii), slobodni stanov-
nici rimskog grada u Podgradini dobili su civitet za
vrijeme Hadrijana kad je taj municipium postao
upravni centar Polja. Na Gradini je,
no Gradcu iznad bio refugium,
od spolija. Dva natpisa iz Podgra-
dine izdata su i u CIL III: 9864 sa docnijom revizi-
jom Sergejevskog koja daje gentilno ime Aelius i
13985 ara koju Turus Pirami Silvanu, po
reviziji Sergejevskog Surus Pirami. Najnoviji je na-
laz odlomak rtvenika sa posvetom: lOVI FULGERA-
TORI ili FULMINATORI. Na Polju po-
znata su i druga nalazita. Na zapadnom rubu
su ustanovljeni ostaci rimskih naseobina
i Glavicama. Tragovi rimske naseobine postoje i II
umnjacima, sjeverno od Glavica. strana
Polja bila je u rimsko doba slabije na-
seljena. Tu su ovi lokaliteti: Hasanbegovci sa rim-
skim ostacima, sa reljefima Sil-
vana i Dijane, Mladekovci sa nalazima rimskog nov-
ca iz I i II vij. n. e. i ostaci kaldrme koja bi, prema
Sergej evskom, mogla biti dio rimske ceste u pravcu
planine Visibabe, Isakovci u kojima je vjerovatno
bila manja rimska naseobina i u kojima su na-
lazi rimskog novca; odavde je jedan natpis s imenom
Aelius pored drugih odlomaka natpisa; su
poznati po spolijama.
kih spomenika ima i u ali tu izgleda nije
bilo naselje, jer dosad nisu konstatovani tragovi rim-
skih zgrada ni nalazi rimskog novca. Spomenici koji
se nalaze u doneseni su kao rimske spolije
iz ili Podgradine kod Kamena; odavno je
poznat natpis CIL III, 9863, a nekoliko drugih spome-
nika sa natpisima je u samom mjestu; iz
blizine je rtvenik sa natpisom: Silvano
Cor ... Aelius ....; iz neposredne okoline, vjerovatno
sa rimske ceste prema Glavicama, je i odlomak miljo-
kaza, postavljena za vrijeme cara Julijana. Ostaci iz
Karajzovaca pokazuju da je i ovdje bila manja rim-
ska naseobina. U Carevcu su dvije are pOJ
Mitrasu. Juni dio Polja, koji Se
zove Gornje Polje, nema tragova rimskih naselja.
Odavde je iz okoline Doca nalaz depoa bronzanog
novca (Comstantinus I i Licinius)?",
Izvjesan broj starijih kao to smo to
naveli u pregledu b naseljima na Livanj-
skom Polju, traio je ubikaciju rimske stanice Sal-
viae (Itin. Ant.) u Glavicama i na
kom Polju. je iznio drugo miljenje, po kojem je
municipium Salvium =Grkovci na Livanjskom Po-
lju. Docniji nisu uspjeli da pitanje lokali-
zacije za municipium Salvium pokrenu sa te i
da ga novim podacima priblie rjeenju.
Polje obiluje i ostacima praistoriskog
ivota. Poznate su gradine: Gradac kod Ve-
lika i Mala Gradina kod Perduhova, Gradinica kod
Otkovaea, gradina kod Odaka i tri gradine iznad
umnjaka - sve u sjevernom dijelu Po-
lja. U dijelu Polja su gradine u Mladekov-
cima kod Dubrave, kod Isakovaea, gradina Rajak kod
Sa Gradine iznad Podgradine nalazi
iz rimskog doba (natpis, novac Konstantinovog vre-
mena). U junom dijelu Polja su: Gradac kod Zaja-
ruge, Gradina kod Skucana, zatim gradine u Vidimli-
jama, Karajzoveima, Docu i na drugim mjestima. Na
nekim od ovih gradina su se i ostaci naselje-
nosti u rimsko doba'".
Novija istraivanja su preciznije i ja-
snije obiljeavanje trase rimske ceste i rimskih pu-
teva kroz Polje. To je rezultat dugogodi-
njih istraivanja Sergejevskog na Polju
i u okolini. Trasa rimske ceste koju Serge-
jevski ide iz pravca Prolog-Litani - preko Livanj-
skog Polja do i preko Dubokog Dola silazi
u na Polju. Odavde nastavlja na
sjever pored Uvala Glavica na Mlinite i dalje. Ser-
gejevski, kao i Balif, smatra da su postojale veze iz-
Livanjskog i Polja: od Malog Ka-
na i od Velikog preko predjela
Bukve u Jezero na junom dijelu Polja.
Odatle je trasa rimskog puta do Podgradine preko
Carevca sigurna. Ovaj put izlazio je na glavnu cestu
i dalje. Zasada ostaje Balifova pret-
postavka da je taj put vodio od Podgradine pored
sela i i da je izlazio na glavnu cestu
kod Sergejevski, dalje, smatra da je preko
Staretine planine vjerovatno postojala veza
i Bastasa na Livanjskom Polju, jer su se na
Sta:retini planini ostaci iroke kaldrme na
vie mjesta. Osim toga, Sergejevski pretpostavlja da
je postojala i veza Polja i Donjeg
Unca koja je preko Rora, Prekaje, Velike upe i Si-
povljana kod Drvara izlazila na magistralu Burnum
- prema Savi, na to tragovi rimske ceste
u Gornjem Uncu. Ova komunikacija mogla je imati
poseban krak prema Preodcu'".
21
Iz toga se jasno vidi da su kompleksnija istrai-
vanja rimskih spomenika na iLivanjskom
Polju uglavnom potvrdila pravce rimske ceste i vi-
cinalnih puteva ovoga kraja kako ih je Ba-
lif. Novija istraivanja dala su nove priloge pozna-
vanju rimskih komunikacija.' na Livanjskom i Gla-
mo Polju i time sigurnije
nje trase na pojedinim otsjecima i odvojcima rim-
ske ceste.
2) CESTA MLINISTE-PODRASKO POLJE I NJENE VEZE
U 1953 g. autor ove studije je hodoloka i
topografska ispitivanja na pravcu sjeverno od Mli-
nita. Tokom 1954 i 1955 g. nastavio je istraivanja
na irem podatke kako o rim-
skim cestama tako i o ostacima naselja, na-
rudarskih naselja u ovom dijelu Bosne. O tome
biti docnije u ovom i drugim poglavljima.
Na Mlinite-Pecka pisac je ispitiva-
njem na terenu ustanovio da se i danas nalaze mje-
dobro tragovi rimske ceste o koji-
ma govori i sam Balif. Rezultati istraivanja na ovom
dijelu ceste su saopteni'", (Karta I). Trasa same
ceste unesena je u skicu i opisana u tekstu pomenu-
tog saoptenja. Prema datom opisu, rimska cesta od
Mlinita prolazi planina Lipovca i
pored zaseoka J asenovih Potoka i kroz predio Bre-
beriju. Odatle se sputa u Pecku i dolinu potoka Kru-
evljaka (Korana). Na cijelom sektoru tragovi ceste
su vidljivi i dobro u
krevitom tlu. Pecka je otprije poznata po ostacima
rimskih spomenika i ruevinama zgrada. Balif je na
osnovi brojnih ostataka uz lijevu obalu
potoka Kruevljaka da je tu bilo rimsko na-
selje. Iz Pecke su i dva natpisa: ara lOM (CI L Ul,
13983) i odlomak urne na kome se spominju Aelii (CIL
III, 13984), a iz Carevca kod Pecke odlomak epitafa,
koji se moe datirati u drugu polovinu U vij. n. e. (CIL
III, 14976: Aurelius bez prenomena):". Na nekoliko
mjesta uz potok Kruevljak i oko njega, a
blizu dananje kole autopsijomje ustanovljeno da
jo i sada postoje znatni ostaci rimskog
materijala (odlomci opeke, krovnih, ostaci
zidova sa lijepom i sl.). Poloaj Pecke u pitomoj do-
lini koja ima prirodne veze s izvoritem Sane i dru-
gim predjelima blie ili dalje okoline na to
da ovdje traimo neku vaniju nu stanicu
rimskog doba. Na dijelu ceste od Mlinita do Podra-
nice ovo mjesto je najpogodnije za takvu. stanicu.
Osim toga, i ostaci zidina na Brdu iznad Pec-
ke vjerovatno od neke rimske
(utvrda, straarnicaj'". Treba napomenuti da do da-
nas nisu vrena iskopavanja, iako bi ona pouzdano
se moe dala dobre rezultate.
stanica u Peckoj bila je vana kao stje-
cite komunikacija. Balif obiljeava vezu Sipovo-Be-
o je bilo Radimski je
ukazao na da je postojala rimska cesta
od u Pecku'", ali bez podataka o njenim tra-
govima. Kraj kojim bi ova cesta prolazila nalazi se u
gornjeg toka Sane, tj. u predjelima Gornjeg
i Donjeg Ribnika. Taj kraj dosad nije arheoloki ispi-
tan, ali je izvjesno da je u rimsko doba bio slabo na-
seljen. Iz Gornjeg Ribnika su dva odlomka natpisa,
koji se mogu datirati u IV vij. n. e
28
.
Dalji tok ceste vodio je na sedlo trbinu. Njega
je ovdje teko obiljeiti, ali je nesumnjivo iz-
bijao na pomenuto sedlo koje je jedini prirodni prolaz
u Podrako Polje, a tim prolazom ide i dananja cesta.
Prema konfiguraciji tla, usponu i drugim prirodnim
uslovima trasa ceste obiljeena je u ova dva
pravca koji nisu udaljeni: preko
kod Carevca i preko zaravni Brda na tr-
binu, ili iznad i Medne na
Brda (Karta I). Na Brdima ima i danas
tragova ceste: kaldrma, i
vjerovatno iz planuma ceste. Odatle je cesta blagim
sputanjem silazila na sedlo i dalje na Podrako Po-
lje. Na Podrakom Polju nisam mogao utvrditi tra-
gove ceste, jer je ovo plovna ravnica sa jakom kulti-
vacijom. Pravac preko Podrakog Polja pretstavlja
liniju na kojoj nisu bila potrebna posebna
izuzev izgradnje stro-
ja za cestu ondje gdje je plavnost terena to zahtije-
vala.
3) SOLARSKI PUT I IPOVO
Topografija ceste koja je poznata pod imenom
Solarski put Polje-Kupreko Polje-s-Su-
ho Polje-Vaganj-Sipovo) nije nam dovoljno pozna-
ta, jer ovaj kraj dosad nije Tragovi ceste
jo i danas su dobro tako da se
cio komunikaciski pravac Polje-Sipovo mo-
e smatrati sigurnim'". Sa Solarskog puta od
kih nalaza poseban ima natpis iz Vaganja (CI L
III, 9864a upor. str. 2165 i 2270) koji je otkriven
90-tih godina prolog vijeka. Natpis govori o
vanju granica i inter Sapuate(s et Ae)mati-
nos": Ostali podaci u ovom natpisu da je ovo
granica izvreno za vrijeme cara Kaligule,
tj. od 37 do 41 g. n. e. Novom lekcijorn natpisa iz Sa-
lone CIL Ul, 3201 =10159 otpada ranije
po kojem bi Aemas flumen bila gramcna rijeka iz-
Breuka i Diciona na udaljenosti CLVIU m. p.
od Salone. Natpis se ne moe u cjelini popuniti, tako da
ostaje nepoznato ime rijeke i plemena to ih rijeka
dijeli. U topografskom obiljeavanju daljeg toka ceste
Salona-Servitium ponovo se vratiti na pitanje
ubikacije mjesta Lamatis (Aemate) i Sapua. Na prav-
cu Vaganj-ipovo u selu 5 km. od i-
pova uzvodno rijekom Janj, su tragovi kasno-
i spremita (granaria), a na grob-
lju spomenici i jedan natpis iz rim-
skog doba. Nalazi u mogli bi se datirati
u period od IV - VI vij. n. e. Iz istog perioda po-
spomenici u na Janja u
Plivu. U selu Glogovcu sjeverno od rijeke Janja otkri-
22
veni su ostaci neke zgrade (straarnice?) i
zlatni nakit i zlatni novci - Honorius i Valenti-
nianus m.
ipovo je poznato kao mjesto sa brojnim rimskim
nalazima. Na lokalitetu Crkvini u ipovu otkriveni su
rimski tragovi, a na Gromilama nalaze
se znamenite ruevine poznate pod imenom rimski
Iogor. Pored toga u ipovu je otkriveno i nekoliko
spomenika s natpisima. je vaan natpis CIL
III, 13982: ... L (aco) d(ato) d(ecurionum) d(ecreto).
je na tom natpisu u docnijoj lekciji naao ELV ili
LLV i iz toga da bi se municipium koji je ov-
dje mogao zvati Pelva (stanica iz Itin.
Ant.) i da je to ime u imenu rijeke Plive'":
Tomaek i Truhelka smatrali su da se taj grad (muni-
cipium ili colonia) u dananjem ipovu zvao Saritte
(Sarute), i to na osnovi u imenima Saritte i
kako se zove selo na desnoj obali Plive kod i-
pava. Identifikaciju Saritte == prihvatio je i
Radimski. Stanici Saritte davane su lokalizacije i na
drugim mjestima na cesti Salona-Servitium ili na
prostoru i Donjeg Unca:;3.
nalazi na Livanjskom Polju uputili su na lokali-
zaciju koju smo naveli Salviae == Grkovci, pa je
zato i Pelvu trebalo pomaknuti na zapad. je odu-
stao od svog ranijeg miljenja da je Pelva uipovu
(= Pliva). I Hirfeld (CIL III, str. 2328
1
) odbacuj e
identifikaciju Sar itte = na osnovi natpisa CIL
III, 14249
2
iz u kojem se spominje Starue i
da je u Tab. Peut. naziv stanice Saritte
pogreno unesen. sasvim opravdano, smatra da
mora otpasti teza po kojoj se Saritte sa-
u toponimu i stoga to je ime a-
slovensko i se javlja kao prezime i top0-
nim'". Iz ipova su i ovi natpisi: CIL III,
13237 upor. str. 2270 koji pripada IV vij. n. e.,
spomenik iz II vij. n. e. legatu XV leg. piae
fidelis i jedan odlomak sa posvetom Augusto et Ro-
mae (?) 1931 Za castellum uipovu Ser-
gejevski dri da je u I ili II vij. n. e., ali da
je u kasnije vrijeme u V ili Vlvij., a moda i u IV -
pretvoren u refugium za stanovnitvo municipija.
periodu, sve do VI vij., pripada i
broj drugih spomenika iz ipova:Ju.
nalaza iz ipova nema mnogo: denar Claudia, zatim
Antoninus, Elagabalus, Valerianus, Maximinus Daza,
Constantinus I i Constant'ius lI
37
. Istoriju ovog po-
ne poznajemo dobro. Natpisi nisu brojni i ne
daju nam podatke na osnovi kojih bismo mogli stvo-
riti sliku o vanijim ipova. Ne-
ni ime municipija koji se nalazio u dananjem
Sipovu. ostaci i novci govore nam o kon-
tinuiranom ivotu rimskog naselja u ipovu od I-VI
vij. n. e.
U ljeto 1953 g. pisac ovog rada istraivao je
ke tragove uipovu, i dolinom Janja do
Cijelo i danas je bogato ostacima
rimskog ivota. Posebnu panju ipovljan-
ski lokalitet Gromile sa ostacima rimskog logora koji
i danas slue kao majdan kamena za gradnju. Na ne-
koliko u ipovu su razni arhitektonski
dijelovi rimskih zgrada. Na Gromilama stalno se po-
red obradenog kamena i opeke, nailazi na rimske
novce, trosku, odlomke vodovodnih cijevi i dr. Uz
rimski logor moe se pratiti trag rimske ceste prav-
cem koji vodi dolinom Plive. Na Gradini koja se uz-
die iznad Gromila i ceste nema vie ni praistoriskih
ni rimskih ostataka. U na rijeci Janju
danas se ne mogu konstatovati drugi ostaci
izuzev tragova zidnih konstrukcija na Crkvini gdje
su 1912 g. iskopani oltari i drugi arhitektonski odlom-
ci rimske zgrade. U ipovu i okolini do danas nisu
vrena sistematska iskopavanja, iako su ona ovdje
nuna.
4) KOMUNIKACIJE I NASELJA NA PROSTORU JEZERO, JAJCE, MAJDAN I GRAD
Dolinom Plive prolazile su rimske komunikacije.
ipovo je, kako misli Sergejevski, pretstavljalo
rite rimskih puteva: sa Kuprekog Polja je vodila
dobro cesta; jedan krak je iao prema sje-
veru, a drugi Plivom prema Jajcu; na pravcu prema
Jajcu u predjelu i
su razni rimski artefakti, a u Volarima otkriven je
1948 g. reljef Silvana'"'. Mreu puteva oko ipova
upotpunjuje nalaz Radimskog koji je ane-
pigrafskog miljokaza (CIL III, 15109) i
planuma rimske ceste kod sela Trnova sjeverno od
ipova ustanovio komunikaciski pravac ipovo-s-Tr-
novo-Podrako Polje gdje se vezao za magistralu
Salona-Servitium. Radimski smatra da to nije bila
zasebna cesta, nastavak one komunikacije koja je
sa Kuprekog Polja izlazila na Plivu kod Sipova'".
Jajce je poznato po tragovima rimskog naselja. U
Pijavici, na desnoj obali Plive kod Jajca, nalazila se
rimska ciglana, a u samom Jajcu konstatovani su
ostaci rimskih zgrada. Odavde je odlomak sa
natpisom: AVRELI i reljef sa pretstavom Pana i nim-
fi. U Jajcu je 1931 g. otkriveno svetite Mitrasa, uz
koje su novci i drugi predmeti rimske prove-
nijencije. nalaz kod mitreuma ide ovim
hronolokim redom: Traianus, Antoriinus Pius, Philip-
pus, Septimius Geta i 12 malih bronza iz IV vij. n.
e.
4 0
Ovaj nalaz pokazuje da je novac iz II i III vij. n.
e. slabije zastupljen nego novac iz IV vij. n. e. Serge-
jevski na osnovi toga da je mitreum vje-
rovatno u IV vij. n. e. i da je novac iz n i
III vij. n. e. poklonjen hramu kao starinski. Za ovakvo
datiranje svetita govore i drugi rimski predmeti na-
uz njega. U okolini Jajca na nekim mjestima
otkriveni su tragovi naseobina i rimski
nalazi. Uzvodno Plivom i u Carevu Polju konstato-
vane su ruevine rimskih zgrada. U Klimeniji, Zagra-
i Metaljci iskopani su razni arhitektonski dijelovi
iz rimskog vremena. Iz Katine ara sa posve-
tom lOM DEPVLSORI (elL nl, 13981) koja je datira-
na u I ili n vij. n. e. U edincu je aureus Va-
lentinianus II, a u Metaljci, Peratovcima i Kuprea-
nima dijelovi spomenika sa natpisima. Jedan odlo-
mak spomenika sa natpisom iz je
ime Flav ... 4J. Spomenici iz J aj ea i okoline preteno
pripadaju vremenu IV, V i VI vij. n. e.
Sjeverozapadno od Jezera, kod Majdana u dolini
rijeke Joavke, postojalo je rimsko naselje. Prema
Radimskog, na Gradini u Majdanu posto-
jalo je praistorisko naselje su se stanovnici ba-
vili rudarstvom i obradom eljeza. Ovdje su rudar-
sko-metalurgiske radove nastavili i Rimljani. Rimske
naseobine izrasle su u Sinjakovu blizu Majdana i u
samom Majdanu. Za vrijeme Rimljana Gradina je
bila radi zatite rudnika i naseobina oko
njih. Iz Majdana i odlomci nadgrobnih
I danas u predjelu Majdan - Sinjakovo ima rim-
skih ostataka i tragova rudar-
stva. To je pisac ovog rada konstatovao na svom pu-
6) RIMSKA CESTA OD PODRAKOG POLJA DO BANJALUKE
5) RIMSKI PUT
tovanju obavljenom 1953 g. u cilju upoznavanja s
ostacima naselja i rudarstva u di-
striktu Majdan-Sinj akovo. period
ovog predjela ne poznajemo dovoljno. Sistematsko
istraivanje u distriktu Majdan-Sinjakovo sigurno
bi donijelo nove i interesantne podatke za poznava-
nje rimskog rudarstva i rimskih rudarskih aglome-
racija. Radimski je u Majdan smjestio rimsku sta-
nicu Baloie (Tab. Peut.). On je pri tome poao od pret-
postavke da je Saritte = kod ipova, kao to
su smatrali Tomaek i Truhelka, pa je prema razda-
ljini Saritte-Indenea-Baloie, koja po Tab. Peut.
iznosi 12 m. p. (= cca 18 km), stanici Baloie dao loka-
lizaciju u Maj danu. Stanica Indenea, po Radimskom,
1ffiogla bi se traiti na Plivi u prostoru i
od Sipova'".
to se i njegove okoline, sta-
riji arheolozi se nisu mnogo interesovali za ovo pod-
u ovom kraju postoje dobro
tragovi rimskih komunikacija koje su prolazile kroz
Tokom svojih ispitivanja u
pisac ove studije posvetio je posebnu pa-
nju pronalaenju i obiljeavanju rimskih komunika-
cija. smo naveli da je rimska cesta od Pecke po-
red Medne i preko trbine sedla izlazila u Podrako
Polje. Od Podrakog Polja traena je rimska cesta u
ova tri pravca: 1)
i dalje prema Banjaluci; 2)
i 3) Podrako Po-
lje-Sitnica-Bunari-Dobrinje i dalje prema Ba-
njaluci. Istraivanjem na prvom pravcu konstatovano
je da njime nije prolazio rimski put, jer cijelom
njegovom duinom nema nikakvih rimskih tragova;
tu je stari put, ali ne iz rimskog, iz tur-
skog vremena.".
U nastavku istraivanja na pravcu od Podrakog
Polja prema Banjaluci autor ove studije ustanovio je
da je rimska cesta ila uglavnom onom trasom ko-
jom ide dananja cesta: Podrak o Polje-Dobrinje-
Banjaluka:" (Karta I). Ovaj pravac unesen je i u kartu
uz Balifovo djelo o rimskim cestama u Bosni i Herce-
govini, ali prema mapi iz CIL III, 1873 g., i
dijelom kao siguran i ustanovljen, dijelom kao sigu-
ran ali jo neustanovIjen, a dijelom kao nesiguran.
Arheoloke biljeke koje je o ovom otsjeku ceste dao
Blau posluile su kao osnovni podatak za kartu u
CIL III, 1873 g. - II dio i za docnija istraivanja!".
Blau je ukazao na trag rimske ceste Sitnice
i Ratkova i na rimske ostatke kod Bunara,
na stare rimske bunareve. Za njen dalji pravac Blau
je naveo ruevine kamene kule i pogodan poloaj
koji ima dobru vodu za to je ri-
jetkost u ovom bezvodnom kraju visoravni Dobri-
nja. Tokom pomenutih najnovijih ispitivanja na ovom
prostoru nije bilo tragove rimske
ceste Sitnice i Ratkova o kojima govori Blau.
Oni su uniteni u novije doba, vjerovatno 1878 g. kad
su austrougarske okupacione trupe izgradile moder-
nu cestu namjesto starog puta iz turskog vremena
koji je zahvatao i U mje-
stu Bunarima nalazi se i danas jedan stari bunar, koji
23
sam ili pored njega. Na to su ukazala
novija hodoloka ispitivanja na prostoru Podrako
Polj aluka. Za vrijeme istrai-
vanja u ovom kraju 1953 i 1954 g. pisac je autopsi-
jom ustanovio da je u samom posto-
jala rimska naseobina su tragovi otkriveni 1948
g. prilikom izgradnje ceste u pravcu rim-
ska keramika, opeka, ostaci razorenih zidova, pored
stare eljezne troske koja se svuda moe U da-
nanjem Donjem Polju, Trijebovu, a
vjerovatno i u nekim drugim mjestima oko
grada, nalazile su se rimske naseobine stanov-
nitvu je rudarsko-metalurgiska radinost pretstavlja-
la jedno od osnovnih zanimanja'",
U Bilajcu (Mali Bilaj) od Mrko-
- danas se to mjesto zove Bjelajce ..,..- Tru,..
helka je traio stanicu Baloie, jer su tu ot-
kriveni tragovi rimskih zgrada, dva rimska mauzo-
leja i jedan natpis (CIL III, 13238). On je smatrao da
se ime Baloie u toponimu Bilajac (Bilaj)4:>.
Na pravcu
do (Karta I) tokom istih ispitivanja ustanov-
ljena je trasa rimskog puta koji je preko Grabea,
Dubrave, Trijebova, Palea, Lokvara, i
izlazio na dananju cestu kod Na sek-
toru preko Grabea i Dubrave su ostaci rim-
skog puta, sa
(Tab. I, sl. 2 i Tab. II, sl. 3). Dalji tok cijelom dui-
nom nije mogao biti precizno obiljeen, pa zato nje-
gov pravac od Male Gradine iznad Trijebova do Ko-
treba smatrati sigurnim samo u osnovnom smje-
ru. U objavljenom saoptenju iznijeli smo mi-
ljenje da je ovaj put nastavak one rimske komuni-
kacije - istina jo neistraene - koja je iz pravca
ipova pored rudarskog distrikta Maj dan-Sinj akovo
izlazila u predio ili Donjeg Polja
47.
mjetani nazivaju rimski bunar, sa zi-
dom i kamenim za pokrov. Ovdje postoji i
staro groblje koje je skoro potpuno razneseno,
jer su njegove nadgrobne upotrijebljene za raz-
ne gradnje. U samim Bunarima i danas su nalazi
rimskog materijala. od ovog
mjesta postoje lokaliteti Razvale i i dva
stara groblja. Za Razvale i predanje stanov-
nitva i okoline zna samo to da se tu ivjelo u stara
vremena. - Dalje prema sjeveru, iznad na-
lazi se gradina sa ostacima rimske utvrde.
Ona dominira prostorom koji ima prirodne komuni-
kaciske prolaze u raznim pravcima. Ovdje je izlazio
rimski put iz pravca
kvari, a moda i jo neki vicinaIni put sa zapada (od
Sergejevski smatra da je rimska cesta Bos.
u pravcu Banjaluke vjerovatno kod
Sitnice izlazila na magistralu Salona-i-Ser-vitium'".
Suprotno tome, drim da je taj pravac, kao poseban
krak, izlazio na magistralu kod ili
Ova dva mjesta lee na raskrsnicama komunikacija
koje vode prirodnim prolazima, a i sam smjer na Ko-
ili na je opravdan, jer put prema
sjeveru. U vezi s tim, glavnu trasu rimske saobra-
linije Bos. trebalo bi traiti u
pravcu bogatog rudarskog oko Bronzanog
24
Majdana i dalje prema Savi, a ne u pravcu ceste Sa-
lona--Servitium. Gradina iznad pretstavljala
je II rimsko doba vanu pozicionu za obezbje-
glavne rimske ceste i komunikacija koje su se
"lijevale na nju. Od Podrakog Polja do Dobrinjai
moderna cesta ide kroz prirodni prolaz koji istovre-
meno pretstavlja u vidu izduene udo-
line pravca sjever-jug. U ovom visinskom i bezvod-
nom kraju ta dolina je pruala najbolje
za snabdijevanje vodom (bunarevi u Bunarima, izvori
kod Kadine vode i Na ovaj komuni-
kaciski pravac izbijaju prirodnim prolazima vi-
cinalni putevi iz okolnih predjela. Pomenuti tragovi
rimskih aglomeracija Sitnice i Dobrinja go-
vore o tome da su uz cestu nikle samo najnunije na-
seobine, jer je kraj nepogodan za intenzivnije nase-
ljavanje.
Rimska cesta od Podrakog Polja do Dobrinja,
kako smo je obiljeili u priloenoj karti, podudara se
sa pravcem koji je Balif kao siguran i usta-
novljen u svojoj kartii prema mapi iz CIL III, 1873 g.
II dio. To je, uglavnom, pravac dananje ceste. Me-
na mapi u CIL III, suppl., 1902 g. cesta je po-
od preko Pecke, Podrakog Polja, Sit-
nice i Banjaluke do Laktaa kao sigurna.
Takva oznaka nije dokazana, jer u
menu od 1873-1902 g. tragove ove rimske ceste nije
niko drugi ispitivao osim Balifa koji je u djelu o rim-
skim cestama u Bosni i Hercegovini dao rezultate
svojih istraivanja samo od Podrakog Polja. Dalji
tok rimske ceste prema Banjaluci nije vodio preko
Kola, kuda prolazi moderna cesta i kuda je prema
mapama u CIL III, 1873 g. II dio i 1902 g. suppl. ila i
rimska cesta, jer na tom pravcu do Gornjeg ehera
pisac ovog rada nije naiao ni na kakve rimske ostat-
ke. Osim toga, ovaj kraj je vrlo teak za komunikacije.
Sigurno je da rimska cesta nije prolazila pravcem
Kola-Gornji eher, poto bi njena izgradnja zahti-
jevala mnogo radova radi
'prolaza i savladavanja prirodnih prepreka kojima
obiluje ovaj predio, a to su graditelji rimskih cesta
redovno izbjegavali'". Stoga smo dalji tok rimske
ceste od Dobrinja traili pravcem preko ljivna gdje
se odavno nailazilo na rimske ostatke. I
danas se na vie mjesta u ljivnamogu
tragovi rimskih zgrada. Put Dobrinja i ljiv-
na je vrlo star. Osim toga, prostor Dobrinje-ljivno
je stjecite komunikaciskih prolaza i
pretstavlja prirodno u koje se slijevaju pu-
tevi iz raznih pravaca. Gradina u po-
znata je otprije po nalazima iz rimskog doba: rimski
ostaci, primjerak novca (Gallienus) i dr.
Ova gradina je za vrijeme Rimljana vjerovatno slu-
ila kao Prvobitno smo pretpostavljali
da je iz ljivna rimska cesta ila pored sela Konatara,
i dalje trasom puta koji od Vi-
lusa vodi na Vrbas do Gornjeg ehera. Naa naknad-
na istraivanja i provjeravanja koja su na ovom sek-
toru izvrena 1955 g. pokazala su da je pomenuta
pretpostavka bila opravdana. Na ovom pravcu po-
stoje i tragovi rimske ceste: kaldrma kod Lokve blizu
i jedan dobro usjek sa podzidom
blizu Prostor kojim je prolazila cesta od ljiv-
na u Gornji eher nije komunikaciski teak i udovo-
ljava osnovnim zahtjevima tehnike izgradnje rim-
skih cesta, a to su spajanje naseljenih mjesta i pod-
u naem naselja u ljivnu i Gornjem e-
heru-Banjaluci, pri se ne izbjegava naputanje
pravca, zatim siguran prolaz zatvorenim i
platoom, ceste padinama u-
mjesto grebenom i sl.:". Prema tome, na osnovi po-
dataka starijih istraivanja i na osnovi rezultata naj-
novijih ispitivanja moemo rimsku cestu od Podra-
kog Polja do Gornjeg ehera smatrati definitivno
obiljeenom onim pravcem koji smo opisali i unijeli
u priloenu kartu.
Tokom istraivanja u' ovom kraju (Mlinite-Po-
drako nismo sti-
gli da autopsijom ispitamo ostatke rimskih aglome-
racija i tragove rimskih puteva koji se spajaju sa ce-
stom Salona-Servitium. Jedino smo dosad dospjeli
da to za rimski put od preko
Trijebova i Lokvara do Da ovaj dio Bosne
ima dosta tragova rimskih puteva, istaknuto je jo u
prvim arheolokim biljekama i radovima koji su ob-
javljeni pod kraj prolog vijeka. O tome je bilo
u dosadanjem izlaganju.
7) TRAGOVI I PRAVAC RIMSKE CESTE OD BANJALUKE PREMA SAVI
Na Gornjeg ehera i Banjaluke POSIto-
jala su naselja u rimsko doba. U Gornjem eheru je
70.,.tih godina prolog vijeka dosta rimskog
bakrenog novca koji ovdje, s obzirom na brojna ter-
malna vrela, sigurno ukazuje na stipem iacere".
Na tragove rimskog naselja u Gornjem eheru poseb-
no se osvrnutu prilikom izlaganja o mineralnim
vrelima i naseljima uz njih. Banjaluka nam
je dosad dala manji broj rimskih nalaza, ali oni su
takvi da nesumnjivo postojanje rimske na-
seobine na njenom prostoru. U Banjaluci je 1895 g.
otkrivena ara lOM et Genio loci sa natpisom koji, pre-
ma glasi: ... L. Sicinius Macrinus
b( eneficiarius) co(n)s(ularis) P(annoniae) s(uperioris)
v. s. l. m. - (CIL III, 14221, upor. str. 2328). Na osnovi
ovog natpisa da je Banja-
luke u rimsko doba pripadalo Panoniji Superior:".
Ispitivanjem istoriskvh spomenika Banjaluke ba-
vio se i Vl. Prema njegovim podacima, na mje-
stu dananje Banjaluke nalazilo se u rimsko doba znat-
nije naselje sa logorom (castra) koji se uzdizao nad
lijevom obalom Vrbasa na onom mjestu gdje
je i sada stara Na Govedarnici blizu
nailazilo se 20-tih godina ovog vijeka na te-
melje rimske zgrade i na rimske novce. Sk za-
da je uz logor lealo naselje (canabae) sa Ju-
pitrovim hramom i da se to naselje zvalo Castra".
Rimska cesta Salona-Servitium prolazila je kroz
Gornji Seher i Banjaluku i dalje dolinom Vrbasa kao
prirodnim tokom (Karta II). Za komunikacije koje su
moda izlazile na Banjaluku navodim jo ove podat-
ke. Dolinom Vrbanje poznata su rimska nalazita u
ipragi kod Skender-Vakufa i kod Kotor
Varoi:". U ipragi su otkriveni znatni
ostaci iz rimskog vremena. Isto tako u su
ustanovljeni ostaci rimskih zgrada. Na Ba-
njaluke odnosi se i podatak da je od Zenice preko
Stranjana i Pojske na Bilu, a odanle na Vrbanju, te
tako u Banjaluku vodila rimska cesta?".
kraj jo nije ispitan, pa se zasad moe samo pretpo-
stavljati da je na tom pravcu postojala rimska komu-
nikacija.
Od Banjaluke prema Savi tragovi rimske ceste
mogu se pratiti samo i samo na pojedinim
mjestima. Ovo je predio prostranog Polja.
Banjaluke i Laktaa ravnica je suena i ide
dolinom Vrbasa, a od Laktaa prema Savi ona zah-
vata irok predio koji se protee od ogra-
naka Kozare do zapadnih ogranaka Motaj-ice. To je
kraj vrlo jake kultivacije zemlje koja je odavnina za-
tirala tragove spomenika prolosti, pa i tragove rim-
skih komunikacija i naseobina.
Do Trna - 9 km sjeverno od Banjaluke - rim-
ska cesta je ila dolinom Vrbasa istom trasom kojom
ide dananja cesta. To je prirodno najpogodniji pro-
laz za komunikactjo. Trn i njegova blia okolina bo-
gati su ostacima rimskog ivota. Jo je Blau''! zabi-
ljeio da se, pored drugih nalaza, u Trnu na desnoj
obali Vrbasa nalaze temelji rimskog kastruma. Ra-
dimski je o rimskom naselju u Trnu dao preciznije
podatke i ispravio Blauovo miljenje da su
temelji ostaci rimskog kastruma na desnoj obali Vr-
.basa. Stvarno se tu radi o prirodnoj tvorevini koju je
napravio Vrbas, a ne o kastrumu, ali se u Trnu na
lijevoj obali Vrbasa nalaze ostaci rimske naseobine'".
Tokom obilaska ovog terena mogli smo ustanoviti da
se i danas u Trnu pored ceste, pa i na desnoj obali
Vrbasa, nalazi mnotvo fragmenata ma-
terijala od rimskih zgrada. Mjetani znaju za mnoge
stare zidine na njivama kojih vie nema i za
sa latinskim natpisom koja je 1925 otkrivena i od-
nesena u Zagreb. Na humkama razasutim po orani-
cama se i danas nalaze odlomci rimskih opeka
i keramike i primjerci rimskog novca. Ove humke su
nastale nabacivanjem kamena, cigle i drugog mate-
, rijala koji se prikupljao obradivog zemlji-
ta. Odlomke rimskog materijala i
sam pisac ovog rada je nalazio po prostranim poljima
'u Trnu. je i sa najbliim zemljitem na de-
snoj obali Vrbasa, Tu je poznata Gradina u selu u-
njarirna, bje su zidine rimskog porijekla'". Ostaci
rimske na unjarskoj Gradini jo su sa-
Gradina u selu nedaleko od u-
.njara, je bila zaposjednuta u rimsko doba'".
S desne strane Vrbasa interesantno je i brdo Stra-
.benica. Od ranije su poznati tragovi rimske zgrade u
od Trna; u selu BarIov-
:cima, sjeverozapadno od Trna, otkriveni su ostaci
rimske ciglane, a kod stanice za-
padno od Trna, ustanovljene su ruevine rimske
zgrade i ciglane'".
, Prema tome, i s jedne i s druge strane sadanje
ceste nalaze se tragovi rimskih zgrada. Tih tragova
ima u Trnu i s desne obale Vrbasa. Rimska cesta je
na prostoru dananjeg Trna prolazila pored
naselja koje je imalo svoje ciglane i pogodan smjetaj
za vojnu posadu.
Od Trna rimska cesta prolazi kroz i
Klanicu istom trasom kojom ide dananja cesta. O-
datle je pravcem pored sela Jakupovaca
produavala prema Laktaima. Ovdje, kod Laktaa,
postoje tragovi rimske ceste. Oni su danas samo mje-
ali je poznato da su ti tragovi bili
i vidljiviji prije nekoliko decenija. To su ostaci
kaldrme, iroko do 3 metra, koja pokazuje pravac
od Jakupovaca na sjever pored Laktaa, ali ne tra-
'som dananje ceste, nego zapadno od nje. Nastavak
kaldrme moe se pratiti kroz oranice zvo Zidine i
Krukik, zapadno od Zadrunog doma u Laktaima.
Laktai su otprije poznato mjesto po rimskim na-
lazima. Zabiljeeno je da je u Laktaima otkrivena
statua, vjerovatno nekog rimskog cara'".
Ovdje su 1889 g. ustanovljene ruevine jedne
rimske zgrade sa ostacima hipokausta i nekim dru-
gim predmetima'". Kod toplog vrela banje Laktai
25
su 1893 g. predmeti iz praistoriskog doba'".
Ostaci rimskih naseobina u Laktaima i mjestima sje-
verno odatle posluili su prvim kao
nesumnjiva indicija da se u tom smjeru trai dalji
tok rimske ceste Salona-c-Servitium?''.
Posjete Laktaima i okolini pomogle su piscu ove
studije da dopuni svoje ranije poznavanje rimskih
nalaza iz ovog Prije svega, lokalitet Zidine
je, pored tragova rimske kaldrme, ruevine
jedne zgrade koje su danas obrasle u i-
vicu i u kojima se i sada nailazi na odlomke opeke i
zidni lijep. Nismo mogli ustanoviti da li su to one
ruevine o kojima govori Kelner. Na Zidinama se
odavno vade iz zemlje cigle oblika 30x30
cm, koje su pokazivale do 2 m iroku
trasu u pravcu termalnog vrela. Teren je podvodan
(pitaline) i vjerovatno je da se na taj u ne-
dostatku kamena, zemljite u dvoritima
ili do same ljekovite banje. Uz termalno vrelo
mjetani su u raznim prilikama, a 1930 g.,
kad je podizana moderna banjska zgrada, naulazili na
rimske novce i fragmente keramike. I danas su
rimski nalazi u blizini banje i na ma-
lom brijegu koji se nalazi uza samo vrelo. Prilikom
naih boravaka u Laktaima u nekoliko navrata polo
nam je za rukom da prikupimo vie primjeraka rim-
skog novca iz III i IV vij. n. e. Drugih nalaza i osta-
taka u Laktaima nema a ni mjesno stanovnitvo ne
zna neto vie o njima. Iz toga se moe da
je u doba Rimljana u Laktaima bilo manje naselje
vezano za termalno kupatilo i njegovu eksploataciju.
Sjeverno od Laktaa uz rimsku cestu i u njihovoj
blizini postoje znatni tragovi rimskog ivota.
se u tom pogledu mjesto Mahovljani - 4 km
od Laktaa. Po mahovljanskim oranicama sa zapadne
strane ceste nalaze se jo i danas odlomci rimske ope-
ke i kamen sa lijepom. I neto zapadnije, oko
interesantnog nasipa polukrunog oblika na lokalitetu
zvo Berek, ima takvih ostataka. Pored
Beraka se jo i sada u zemlji nailazi na kamene
koje su doskora mogle da se prate kao vezani
stroj kaldrme pravcem prema sjeveru. Nema sumnje
da su i to ostaci rimske ceste i nastavak onih tragova
kaldrme koji idu od Jakupovaca preko Zidina i Kru-
kika u Laktaima pravcem prema Mahovljanima,
ali zapadno od dananje ceste. Tu, uz obronke Kozare,
tle je i put Uz Berek se nalazi parcela
zemlje obrasla u korov i iblje, 40 X 40 m, koja je ispod
nivoa ostalog zemljita i u kojoj smo nalazili odlomke
rimske cigle i grumenje eljezne troske. Ovdje je,
moda, bila neka rimska radionica, najvjerovatnije
metalurgiska. Ostaci u Bereku i nalazi
materijala na susjednim oranicama
ne bi mogli biti od ruevina koje su prema saoptenju
Kelnera otkrivene 3 km sjeverno od Laktaa, poto
su te ruevine leale od ceste i jo tada bile
potpuno raznesene'". Tragova rimskih zgrada ima i
na strani moderne ceste. U Mahovljanima su
po njivama vrlo nalazi rimskog novca. Mjetani
rado o grobnicama, statuama, zlatnom
nakitu i sl. to su njihovi stari nalazili na oranicama
i
Dalje, sjeverno od Mahovljana, u Ma-
glaj ana, na vie mj esta od ceste, stalno se su-
rimski ostaci, kamen i opeka. Najpo-
znatija nalazita su: jedna humka, zvo Crkvina, i njiva
zvo Luka. Ovuda se nailazi na eljeznu trosku.
Sa Luke su primjerci rimskog novca prikupljeni 1896
g. (Antoninus Pius i Maximilianus)?", U selu Vakufu,
sjeverno od nalazi se lokalitet zvo Gradina
koji jo nije ispitan. Neto sjevernije, uSeferovcima,
26
na oranici zvo Gradini otkrili smo brojno
kamenje sa lijepom i odlomcima rimske opeke. Takav
matemjal odavno se raznosi i upotreblja-
va za gradnje. Pomenuta Gradina lei 2 km
od ceste u visini sela Kod sela Vakufa (u sek-
ciji; Turski Vakuf), od Sefer-ovaca, na-
lazi se izvorite potoka koji se zove Matura i koji se
ulijeva u veliku okuku Save nie Donje Doline. Ovaj
hidronim je, svakako, i moe biti u
vezi sa ovog kraja u doba, Nije
nam polo za rukom da autopsijom na terenu identi-
fikujemo ono mjesto u blizini Gradine u
od ceste Banjaluka-s-Bos.Gradika, u kojem
su 1897 g. otkrivene ruevine neke rimske naseo-
bine?".
Od .1'1.ahovljana prema sjeveru danas nije mo-
utvrditi tragove rimske ceste. S jedne i druge
strane dananje ceste sve do Topole niu se brojna
naselja koja imaju gustu mreu puteva. Obrada zem-
ljita je vrlo intenzivna. Sa zapadne strane ceste su
naselja Gornji i Donji Romanovci. Pribliniju
trasu rimske ceste na sektoru od Mahovljana do Bos.
Gradike to to ovdje nema nikakve smet-
nje za trasiranje ceste pravcem. Stoga je
rimska cesta na ovom prostoru ila ne trasom dana-
nje ceste, zapadno od nje blie padinama Kozare.
Zato usmjeravamo cestu na Bos. Gradiku, po-
kazano u narednom izlaganju (Karta II).
U ovom posavskom kraju koji je bogat vodom i
koji karakterie hiljadugodinja kultivacija zemlje
tragovi rimske ceste se nisu mogli onako kako
to biva u krevitim i umskim predjelima. Otuda je
i razumljivo to se ostaci te ceste u Polju da-
nas samo pokazuju. da su ti
tragovi jedino u ostacima kal-
drme govori da je u ovom mek i vlaan teren
diktirao takav izgradnje ceste. Rimljani su ta-
kve - i kaldrmisane - ceste gradili
u dolinama, na nestabilnom tlu i na prilazu grado-
vima?". ne bi trebalo na cijelom ovom sek-
toru od Banjaluke do Bos. Gradike istu
konstrukciju ceste. Istraivanja i kod nas i u drugim
dijelovima rimske drave pokazuju da je jedna rim-
ska cesta na svojim duim ili otsjecima imala
raznoliku konstrukciju. To je u prvom redu zavisilo
od prirode terena kroz koji je prolazila i od lokalnih
za nabavku za puteve, zatim od
obima prometa i frekvencije a i
od toga da li se pribliavala naseljenim mjestima ili
se udaljavala od njih?".
U rimskim aglomeracijama, smo tragove
obiljeili (Trn, Mahovljanr, Seferovci i dr.), treba
traiti kako putne stanice tako i naselja vezana prven-
stveno za poljoprivrednu proizvodnju. Na ovoj rela-
ciji uz cestu, koja je bila vrlo kao privredna
i strategiska magistrala Jadran-Sava, postojale su
putne stanice (mansiones i mutationes) i beneficijar-
ske postaje. Beneficijarski odjeli
na rimskoj cesti Banjaluka-Bos. Gradika morali su
ovdje biti razmjeteni i zbog toga to je ovo bila
oblast dviju provincija i, usto, kraj koji je
l]1ogao davati svoje proizvode dravnim magacinima.
Sto se putnih etapa, Rimljani ih ni ovdje, kao ni
u drugim dijelovima carstva, nisu
ali se usavravanje cursus publicus-a izraavalo i na
taj to su otstojanja poje-
dinih stanica, tj. one su postajale brojnije. Na ovom
prostoru nismo jo u stanju da gdje
su se nalazile stanice - mansiones ili mutationes -
ili gdje su bili stacionirani beneficijari. Ovdje je to
teko i stoga to u imenima mjesta nemamo latinskih
etimolokih elemenata koji su redovno pouzdani u
rjeavanju svih problema toponimije. Istraivanja u
drugim dijelovima Rimske Imperije su dovoljno
pokazala kako je ime mjesta vano onda kad
mu je etimologija jasno u sirvivalima. U
takvim ono uvijek pomae da se
odredi vrsta i priroda aglomeracije koju
Ali ni toponimija ne bi bila potpuna ako bismo je
odredili samo ne
u obzir i drugu koju pruaju arheoloka, topo-
grafska i istoriska ispitivanja predjela i mjesta.
kroz koje prolazi dio rimske ceste koji
obiljeavamo - to je izrazito agrikulturni rejon. Rim-
ske ceste u takvim nisu zahvatale
broj aglomeracija. Stanice sa svojim skladitima, ra-
dionicama, i sl. nalazile su se uz same
ceste, kao to su uz njih egzistirale i stare
aglomeracije?", poljoprivredna dobra (fun-
di) i njihovi objekti (villae fructuariae, stabula,
apiaria i dr.) su udaljeni od ceste?". Interesan-
tan je problem komunikacija unutar fundus-a i
njima. o tom problemu, C. Jull.ian"
pretpostavlja da su itinera privata vezali posjed sa
glavnom cestom i vezu pojedinim
fundus-Ima. Takvi putevi su ustanovljeni na mnogim
galo-rimskim domenima. Ovaj ugledni kon-
statuje i to da je u kategoriji itinera privata bilo pu-
teva koji su vezali centar posjeda sa njegovim uda-
ljenim gospodarskim zgradama, sa selom, umom,
grobljem i drugim neposredno vanim lokalitetima.
Prema tome, glavne rimske ceste (viae publicae)
no nisu prolazile kroz fundus-e, su ih
i ostavljale njihove centre postrani. Za dananju
Francusku to je mnogo lake utvrditi, jer su se to-
ponimi pojedinih fundus-a u topografskoj
nomenklaturi savremenih sela koja su nasta-
jala tamo gdje su bili centri fundus-a, tj. postrani od
trase glavne ceste?".
Analogno tome, ni na prostoru od Banjaluke do
Bos. Gradike ne bi trebalo aglomeracije traiti is-
na samoj rimskoj cesti, uza cestu
ne treba da otkriti ostatke objekata
koji su postojali na poljoprivrednim dobrima ovoga
kraja. Aglomeracije Banjaluke i Bos. Gra-
dike nisu malobrojne, a samo na nekoliko mjesta
nalaze se uz cestu. Pouzdano se moe da tragovi
nimskih zgrada koji se nalaze neto dalje od glavne ce-
ste pretstavljaju ostatak ili manjih objekata koji
su komplekse (villae rusticae)
na jednom fudus-u. Na ovom i danas su
sela i zaseoci dijelom grupisani podalje od
sadanje ceste, a s njome su vezani brojnim seoskim
putevima koji na cestu izlaze pravom linijom.
Od ranije su poznati neki drugi praistoriski i
rimski lokaliteti koji se nalaze na manjoj ili
udaljenosti od trase rimske ceste. Tako je u Lamin-
cima od Bos. Gradike otkriveno brojno
oruje i nakit iz praistoriskog doba, u kome ima i
rimskih primjeraka'", Jo dalje, u predjelu
Donje Doline, koja je poznata po praistoriskim soje-
nicama, Truhelka'" je ustanovio tragove rimske ceste
u kamenu na nasipu od Gornjeg Polja prema Gornjoj
Dolini i na osnovi toga da prelaz preko Save
nije bio u Bos. Gradiki, blizu Gradine u Donjoj
Dolini. Truhelka tu cestu vodi do Laminaca i dalje
preko Laktaa u Banjaluku. Bogatstvo praistoriskdh
u Donje Dcline'f u kome jedva da
su bili ustanovljeni tragovi rimskog ivota - s jedne
strane, a nedovoljno poznavanje Bos. Gradike kao
rimskog naselja - s druge strane, naveli su Truhelku
da izlaz rimske ceste na Savu trai nizvodno od Bos.
Gradike. Istina on i sam da je nepoznato da li
je u doba izgradnje te rimske ceste jo postojalo pra-
istorisko naselje u Donjoj Dolini ali dri vjerovatnim
da su Rimljani ovuda proveli svoju cestu iz istih raz-
loga iz kojih su Iliri prije njih smatrali ovo mjesto
pogodnim za stanovanje. Ne zna se da li je u Donjoj
Dolini postojalo rimsko naselje pa je stoga i teko
prihvatiti da je ovuda prolazila rimska
cesta koja je vezala Salonu sa Savom. Na zavrnici
ovako vane ceste svakako je postojalo i istak-
nutije rimsko naselje ili stanica to Truhelka zane-
maruje. Razumije se ovo ne da u tom kraju nisu
bili neki lokalni putevi na to ukazuju tra-
govi ceste u nasipu od Gornjeg Polja prema Gornjoj
Dolini. Praistoriski nalazi u Gornjoj Dolini i oko nje
pokazuju da je u tom i u rejonu Vrbasa
bilo naselje'". nismo ovla-
da tu traimo zavrnicu rimske ceste na Savi,
pogotovo kad na tom prostoru nema tragova rimskog
naselja, koje bi moralo postojati bar kao putna sta-
nica. Treba napomenuti da Truhe1ka u svojim doc-
nijim izvjetajima o Donjoj Dolini, poslije 1901 g., ne
spominje i ne pitanje ove ceste.
U cilju potpunijeg poznavanja terena na koji je
izlazila rimska cesta, pisac ovog rada posjetio je 1955
g. na Savi i Srbac. Na
nim mogli biti ustanovljeni nikakvi tragovi rim-
skog ivota, ne tragovi rimske ceste. to se
Srpea, tu su dva interesantna lokaliteta. Prvo,
lokalitet zvo Cagangrad koji se polukruno uzdie nad
desnom obalom starog korita Vrbasa i pritoke Ine.
To su danas oranice po kojima ima fragmenata kera-
mike i tragova odbranbenog nasipa sa ulomcima pe-
zemlje. Ostaci i oblik mjesta na kojem se oni na-
laze indiciraju neko naselje ili utvrdu iz ranog sred-
njeg vijeka. Rimskih ostataka nema.
Drugi lokalitet interesantan je zbog svog naziva. To je
brdo Srbac. Po njemu se nazvalo i samo mjesto Srbac.
Iza ovog brda kao posljednjeg obronka lVIotajice, nala-
zi se drugi breuljak koji se zove Svinjar i po kome se
ranije zvalo sadanje mjesto Srbac. Na breuljku
Srbac, gdje se sada nalazi crkva, nema nikakvih rim-
skih ostataka. Nema ih ni u samom mjestu. Mjetani
ne znaju ni za nalaze ni za ruevine zgrada u mj estu
i okolini koji bi mogli potvrditi postojanje neke nim-
ske aglomeracij e. Na da bi u dananj em
Srpcu mogla postojati vana rimska stanica Servitium
navodio nas je sam toponim Srbac koji bi etimoloki
mogao da vodi porijeklo od prototipa: Servitium (Tab.
Peut.) = Serbitium (Geogr. Rav. IV, 217, 15). U tom
uvjerenju podravala nas i da jedan odre-
lokalitet, tj. brdo, nosi ime Srbac. od
te filoloke apstrakcije bez arheolok.h nalaza sa te-
rena ne moe biti nita.
Bos. Gradika na Savi poznata je po nalazima iz
rimskog doba. 'Odavde dva na-
laza iz I i II vij. n. e. (Claudius i Traianusl'" inekoLko
drugih primjeraka, iz III i IV vij. n. e., koji
su kovani u Sisciji, a su u ruevinama stare
. turske Berbir u Bos. Gradiki'": U Bos. Gra-
diki su nalazi rimskog novca, ali je samo manji
broj dospio u muzej. U slojevima ispod Berbir
nailazilo se, to su slojevi bili nii, na sve starije pri-
mjerke rimskog novca'". Berbir interesantna
je i po tome to se u njoj i oko nje odavno vade brojni
odlomci rimskog materijala. Na tom
mjestu dosad nisu vrena posebna arheoloka istra-
ivanja.
Za vrijeme boravka u Bos. Gradiki 1954 g. polo
nam je za rukom da u Berbiru prikupimo nekoliko
fragmenata rimskog materijala. Juna
27
1955 g. na prostoru ove naili smo na neko-
liko sondi dubokih do 3 m. koje su tih dana iskopane
radi ispitivanja tla prije no to se pristupi izgradnji
kole. U svim ovim sondama bilo je obilje velikih od-
lomaka krovne i podne opeke i fragmenata keramike.
Profili jasno ocrtavaju slojeve rimskih ruevina po-
od dubine od 1 do 2,5 m. rimski kultur-
ni slojevi ne lee neposredno na zdravici na
jednom sloju sadraj (paljevina, sitni ulomci
keramike) neposredno to da je ovo mjesto
bilo naseljeno i pnje dolaska Rimljana. Pored brojnih
odlomaka opeke i keramike, sonde su sadra-
vale i druge rimske artefakte. Dubina slojeva u ko-
jima se nalaze rimski ostaci, kao i pri-
mjerci ranije rimskog novca kojima
ima i onih iz I i II vij. n. e., govore o starosti
rimskog naselja u Bos. Gradiki i o njegovom konti-
nuiranom postojanju od najmanje tri vijeka.
Pravac rimske ceste od Banjaluke vodi u Bos.
Gradiku, a ne u oko Donje Doline i Srpea,
nizvodno od Bos. Gradike. Poloaj samog mjesta koje
dominira nad Savom i koje se nalazi nad
obalnim prilazima tim je zgodniji, to je u njemu i
prelaz preko rijeke laki i sigurniji no na mjestima
nizvodno odavde. Vjerovatno je i s obzirom
na same ceste, da se ovdje u rimsko doba na-
lazio most. To se ne moe tvrditi bez specijalnih istra-
ivanja tragova na licu mjesta. Ovdje je, besumnje,
postojao prelaz preko rijeke se
veza sa komunikacijama s one strane Save'". Ne treba
gubiti iz vida ni plovidbu rijekom Savom kojom je
pored transportnih krstarila patrolna flo-
tila vojnih jedinica provincije Panonije'". Rimsko
naselje u Bos. Gradiki kao stanica na magistrali ima-
lo je pristanitima na Savi
za promet :i vojnu flotilu.
Od interesa je da pomenerno da se u selu Gornji
Kijevci - oko 15 km jugozapadno od Bos. Gradike
- na lokalitetu zvo manastirite Karanovac-uz potok
Lubinu nailazi na stare zidove i rimski
materijal, a zna se i za sa natpisima. Zapadno
od Gornjih Kijevaca blizu dananje pilane u Pod-
gradcima, na lijevoj obali rijeke Vrbake, lei loka-
litet Crkvina (Podgradce i okolinu posjetili smo u ju-
nu 1955 g.). Tu se nalaze ruevine sa pritesanim ka-
menom, lijepom i brojnijim ostacima
i zidne opeke. Iznad ovog lokaliteta je Gradma koja
jo nije istraena. Iz Podgradaca Donjih je nadgrobna
sa natpisom: .... Ursioni et Sirmiae Pot(amilia
Proba) fratri et sorori .... et (....) giniae matri.
smatra da ovaj spomenik datira iz ranog carskog doba
kada se ovdje naselila ova porodica i da je pomenuta
Sirmia dobila ime po svom rodnom mjestu Sirmiumu
(upor. Ulpia Siscia u CIL III, 10257)Hfl.
to se aglomeracije u Donjim Podgradeima,
pretpostavlja da je tu bilo poljoprivredno dobro ne-
kog bogatog posjednika iz Sirmiuma. colo-
niae Sirmiensium imali su posjede i u drugim kraje-
vima dananje Bosne (upor. natpis iz
Bosne funkcionerima coloniae Sirmiensium
ipalimpsest CIL III, 12739 + 12740 iz
kraja: ... decurioni ooloniae Sirmiensium). Doline
rijeke Lubine i Vrbake pretstavljaju prirodan pro-
laz za rimski put. Kao produenje komunikaciskog
kraka Bos. o je bilo
taj put bi mogao iz rudarskog Bronzani
Majdan-Stratinska preko Turjaka i dolinama Lubine
i Vrbake u pravcu Bos. Gradike. J edna ovakva sa-
nica imala bi prvenstveno rudarski karakter
i mogla bi sluiti za transport sirovine u Posavlje radi
njene prerade u radionicama. Razumije se ovo je sa-
28
mo pretpostavka, jer navedeno jo nije ispi-
tano.
Materijalni podaci i nalazi u Bos. Gradiki do-
l.azuju da je na tom mjestu postojalo vano rimsko
naselje. To naselje je rimska stanica Servitium (Tab.
Peut. i Not. digno oce. XXXII 55) = Servitti (Itin.
Ant.) = Serbitium (Geogr. Rav. IV, 217, 15). I neki
raniji su drali da je Servitium = Bos.
Gradika'", ali dokazi za takvu lokalizaciju nisu bili
dovoljno jaki da bi mogli otkloniti svaku sumnju. U
tom svjetlu treba posmatrati i Balifovu kartu uz nje-
govo djelo o rimskim cestama u Bosni i Hercegovini.
Oprezni Balif je cestu Banjaluka-Bos. Gradika, na
osnovi mape iz CIL III, 1873 g., ubiljeio 11 svoju
kartu kao nesigurnu. nalazi iz Bos. Gradike
i novija istraivanja na ovom sektoru rimske ceste
ispravnost lokalizacije po kojoj je Servi-
tium . dananja Bos. Gradika.
. . -
Prema svemu to smo iznijeli izlazi da je rim-
ska cesta ila pravcem: dolinom Vrbasa kroz
Trn, i Klanicu trasom savremene ceste.
Tragovi rimske ceste kod Laktaa i Mahovljana po-
kazuju da je ona na ovom dijelu prolazila zapadno od
dananje ceste uz obronke Kozare. Odatle je nastav-
ljala prema Bos. Gradiki pravcem, opet
zapadno od dananje ceste. Mjesta: Trn,
Barlovci, i Laktai, zatim Mahovljani, Magla-
jani, Vakuf, Seferovci i, najzad, Bos. Gradika od ra-
nije su poznata po nalazima iz rimskog doba, a naj-
novija istraivanja su dopunila ono to se dosad o
njima znalo. Za pravac ceste prema Donjoj Dolini
nema arheolokih i topografskih dokaza. Bos. Gradika
je zavrna magistrale na mjestu gdje je pogo-
dan pristup obali i prelaz preko Save. U njoj su otkri-
veni znatni rimski ostaci. Tu je bilo rimsko naselje i
stanica Servitium.
(
ri
p
"loj
g
s'
s
s
(
t
']
t
l
J
8) TOPOGRAFIJA RIMSKE CESTE MLINITE-PODRAKO POLJE-BANJALUKA-BOS. GRADIKA
(Karta I i II)
Izneseni podaci o rimskoj cesti od Mlinita preko
Podrakog Polja i Banjaluke do Bos. Gradike omo-
nam da obiljeimo i njenu topografiju. Pri
tome uzimamo u obzir podatke iz itinerara,
arheoloke i topografske podatke iz ranije literature
i rezultate vlastitih ispitivanja na ovim sektorima
rimske ceste.
S e l' v i t i u m = dananja Bos. Gradika.
A d F i n e s (Tab. Peut. i Geogr. Rav) = dana-
nji Mahovljani, 4 km sjeverno od Laktaa. Za ovu
lokahizaciju postoje dovoljni dokazi u rimskim nala-
zima iz samog mjesta i njegove okoline, kao to smo
naveli. Osim toga, Mahovljani lee u predjelu
koji prelaz iz posavske ravnice u brdovita
bosanska dakle ondje gdje se nalazi pri-
rodna granica Panonije i Dalmacije. Udalje-
nost Servitium-Ad Fines iznosi po Tab. Peut. XVI
m. p. = cca 24 km. Ta udaljenost odgovara stvarnoj
razdaljini Servitium (Bos. Gradika) -Ad Fines (Ma-
hovljani) = cca 24 km trasom rimske ceste kako smo
je obiljeili. Dosad je preovladavalo miljenje da je
Ad Fines = Laktai'" zbog nalaza u Laktaima koji
su od ranije bili poznati. Neki stariji da-
vali su i druge lokalizacije stanici Ad Fines, uglav-
nom blizu Laktaa'".
A d L a d i o s (Itin. Ant.) = Trn,
od Banjaluke. U Trnu i najblioj okolini otprije su
poznati rimski ostaci. Novija istraivanja su ih do-
punila i umnoila. Itin. Ant. razdaljinu
Servitti -Ad Ladios XXIV m. p. = cca 36 km, to
se podudara sa stvarnom Bos.
Gradike i Trna. Prema arheolokim i topografskim
istraivanjima koja su obavljena ranije,
su smjetali Ad Ladios u Trn
93
ili blizu njega?".
C a s t l' a (Tab. Peut) = Banjaluka. Po Tab. Peut
razdaljina Servitium-Castra iznosi XVI + XIII m.
p. = XXIX m. p. (cca 43 km). Ova razdaljina ne di-
vergira mnogo od one koja je u Itin. Ant.
(Servitti-Ad Ladios XXIV m. p. = cca 36 km,
treba dodati 9 km udaljenosti Ad Ladios (Trn)-Ba-
njaluka = ukupno cca 45 km. Stanicu Castra traili
su u Banjaluci i neki stariji arheolozi'", ali su joj da-
vane i druge lokalizacije'". Ovdje iznijeti nae
miljenje o objanjenjima povodom na-
laza beneficijarskog natpisa u Banjaluci (CIL III,
14221)fI7. na osnovi ovog natpisa da je
granica Panonije i Dalmacije ila juno od
Banjaluke ili bar preko nje, da se benefi-
cijarske stanice i na drugim
skim granicama. Sve da i pretpostavimo da je natpis
dobro ostaju ove koje govore su-
protno objanjavanjima: beneficijarskih sta-
nica ima svuda, a ne samo na granicama; u naim
oblastima se nalaze beneficijarski natpisi sa
oznakom kojoj je beneficiarius pripadao; hene-
ficijari su iz svojih legija i provincija
u susjedne oblasti'". I pretpostavka da je oz-
naka beneficiarius consularis Pannoniae superioris
upotrebljena stoga to se u blizini nalazila druga pro-
vincija, tj. Dalmacija, teko se moe prihvatiti. Mno-
go je vjerovatnije da ova oznaka na natpisu pokazuje
da dedikant nije bio na slubi u ovom mjestu u ko-
jem je postavio rtvenik. Rimsku topografiju
ne moemo ispitivati nekog izoliranog doku-
menta, jedino cjeline dokumenata koje
daju itinerari, epigrafija i arheologija. Protiv
vog u ovom govore i obrazloenja
data uz lokalizacije stanica Ad Fines, Ad Ladios i Ca-
stra, kao i razdaljine po itinerarima.
L a m a t s (Tab. Peut.), Aemate (Itin. Ant.) =
ljivno, sjeverno od Dobrinja. Udaljenost Castra (Ba-
njaluka)-Lamatis iznosi po Tab. Peut. XII m. p. ;=
cca 18 km to sa razdaljinom Ad Ladios-Banjaluka
cca 27 km, a Ad Ladies (Trn)-Aemate po Itin.
Ant. XIX m. p. = cca 28,5 km. Ove dvije distance
neznatno se razlikuju - svega 1,5 km. U pitanju
ubikacije stanice Lamatis (Aemate) miljenja su se
razilazila. Tako je Lamatis (Aemate) identifikovana
sa dananjim mjestom

Stanici Lamatis (Ae-
mate) davana je lokalizacija i na drugim mjestima,
uglavnom u predjelu juno od Banjaluke?". Tomaek'?
dri da je etnikon od Aematis Aematini ili Haema-
tini, prema spomenutom natpisu iz Vaganja jugo-
zapadno od Jajca (CI L III, 9864a). Momzen je izrazio
sumnju u pravilnost konjekture (Lajmatinos (CIL
III, adn. uz 9864a i 10159). Momzenovu sumnju oprav-
davaju novi nalazi na cesti o kojoj je ovdje i
nova lekcija natpisa iz Salone, CIL III, 3201 = 10159,
po kojoj otpada Aemas flumen. Ime
rijeke Aemas posluilo je F. kao dokaz vie da
u natpisu CIL III, 9864a izvri popunu: Aernatinoa'?".
to se mjesta Sapua (CIL III, 9864a = Sa-
puates; Geogr. Rav. IV, 217, 21; IV, 218, 9), Momzen
9) TOPOGRAFIJA RIMSKE CESTE PECKA-GLAMOCKO POLJE-LIVANJSKO POLJE-PROLOG
(CIL III, str. 1624) misli da je Sapua sa Sa-
ritte ili Sarnade. Po Tomaeku to je mun. S ... kod
Pljevlja'?". Kipert dri da bi Sapua mogla biti na
Vrbanj il 04. Za Sapuu je traena ubikacija i na dru-
gim mjestima.'?". natpis ne da
se odredi lokalizacija za Sapuu, jer on ne obiljeava
samo mjesto, granicu ireg koje su na-
stavali Sapuates.
L e u s a b a (Tab. Peut.; Itin, Ant.), Lausaba
(Geogr. Rav. IV, 217, 18) = Bunari (Han Bunari).
Udaljenost Lamatis (ljivno) - Leusaba iznosi po
Tab. Peut. X m. p. = cca 15 km, a po Itin. Ant. Aema-
te (ljivno) - Leusaba iznosi XIIIm. p. = cca 19 km.
Prema tome, podaci o distanci se razlikuju za 4 km.
Naoj lokalizaciji Leusaba = Bunari odgovara vie
udaljenost kakvu daje Itin. Ant. zbog toga to je kon-
figuracija terena ovdje diktirala nekoliko devijacija
na rimskoj cesti je put postajao dui. Razdaljina
Lamatis-Leusaba po Tab'. Peut. odgovara li-
niji. Tragovi rimske naseobine u Bunarima i u nepo-
srednoj okolini da ovdje treba tra-
iti neku rimsku stanicu. Dosad je preovladavalo mi-
ljenje da je Leusaba u Podrakom Polju':" iako na
njemu nisu otkriveni ostaci rimskog naselja.
S a rn a d e (Itin. Ant.), Saniglon (Geogr. Rav.,
IV, 217, 5). = Pecka. Ovaj pravac na jug od Leusabe
nije u Tab. Peut. Udaljenost Leusaba (Bunari)
-Pecka iznosi prema Itin. Ant. XVIIIm. p. = cca
27 km. Ta razdaljina uglavnom se podudara sa stvar-
nom Bunara (Leusaba) i Pecke
(Sarna:de) linijom rimske ceste - cca 30 km. Ovu di-
ferenciju moemo traiti u rimske ceste,
koja su, vjerovatno, postojala na prolazu kroz Pod-
rako Polje, a koja mi danas nismo u stanju da usta-
novirno, Neki stariji su drali vjerovatnim
daje stanica Sarnade u Peckoj '?", dok su je drugi tra-
ili na drugim mjestima, ali ne dal-eko od Pecke"?".
U vezi sa topografijom komunikacije o kojoj je
i na ove momente. Navedene stanice
Na rimskoj cesti Pecka-Prolog koja zahvata i
dolinu Plive topografija je jo uvijek velikim dijelom
i neobiljeena. Na osvrt zadatak
da razjasni neka pitanja koja su u vezi s tim i da
prui novi prilog poznavanju topografije ovoga kraja
u rimsko doba.
Po imenima stanica i distancama u
Itin. Ant. topografija ceste dalj e na jug i j ugo-
zapad od Pecke (Sarnade) izgledala bi ovako:
S a l v i a e = Podgradina kod Kamena na Gla-
Polju. Distanca Sarnade-Salviae XXIV
m. p. = cca 36 km samo je neto manja od stvarne
udaljenosti Pecke i Podgradi:ne linijom ceste
koju su obiljeili Balif i Sergejevski. Tu minimalnu
" razdaljinu ne treba uzimati strogo, jer je otsjek ceste
kod Kamena samo u
osnovnom smjeru, a ne zna se sigurno gdje se spaja
sa glavnom trasom koja je ila pravcem Staretina pl.
,- Za ovakvu lokalizaciju
Salviae govorili bi bogati nalazi u Podgradini kod
Kamena: ostaci rimskih razni spomenici
i natpisi. Vidjeli smo da natpisi iz Podgradine i njene
najblie okoline da se tu nalazio munici-
pium. Salviae su municipium. U prilog ovoj
lokalizaciji govori i da je rimska cesta od
Podgradine preko predjela Bukve do Velikog
d.' bteni
Zl:I
i naselja valja smatrati vanijim ostalim na-
seljima i stanicama ove ceste. To bi da ih je uz
cestu bilo jo. O tome govore tragovi rimskih spome-
nika, ostaci rimskih zgrada. Servitium (Bos.
Gradika) je vaan centar i stanica
flotile na Savi. Ad Fines (Mahovljani) bi mogla biti
etapna stanica (mansio) sa prodavaonicama, radioni-
cama, magacinima, svratitima i sl., to sve dolazi uz
ovakve stanice. Ovdje bi trebalo traiti gra-
posadu i sjedite carinskog ureda. Banjsko na-
selje u Laktaima svakako je sluilo kao odmorite
koje nije bilo daleko od ceste. Distance Ad Fines-
Ad Ladios-Castm odgovaraju razdalji-
nama za mutationes, zato, to je ovo bio laki
i prohodniji teren na kome su Rimljani skra-
udaljenost na VIII m. p. = cca 12
km
I 0 9
. Castra je vojna baza i lugar uz koji se razvilo
civilno naselje (canabae). Ovdje je vjerovatno bila i
etapna stanica za cursus publicus na ovoj cesti.
Vidjeh smo da je prostor Banjaluka-Bos. Gra-
dika u rimsko doba bio vaan kao poljoprivredni
jon i da su na njemu, s obje strane ceste, nicale aglo-
meracije vezane za agrikulturu. Juno od Castra je
stanica Lamatis (ljivno). Ovo mjesto po svom po-
loaju i drugim prirodnim uslovima odgovara smje-
taju putne stanice (mansio, mutatio). je li sa
Leusabom (Bunari). Treba napomenuti da je na ovom
sektoru posebnu ulogu imala Gradina gra-
dina) iznad s obzirom na to da je ovdje izla-
zio vicinalni rimski put od i da je ona
dominirala prirodnim prolazima iz svih pravaca. Ta-
kvu ulogu moglo bi imati i mjesto Naredna
stanica prema jugu je Sarnade (Pecka) koja je na te-
renu kakav je ovaj pretstavljala najpogodnije mjesto
za mansio. Leusabe i Sarnade nesumnjivo je
postojala neka manja usputna stanica za smje-
taj najbolje odgovara mjesto pod trbina sedlom,
gdje ima dobre vode i gdje uspon ceste kroz
prevoj.
na Livanjskom Polju dijelom ustanovljena kao
sigurna i da ona pretstavlja vezu
jako naseljenih dijelova i Livanjskog Po-
lja. A ta je u tom sa lokalizacijomSalviae =
Grkovci koju je na osnovi natpisa odredio Pa-
natpisa, o smo govorili, moe
se odnositi i na municipium Salvium i na municipium
Pelva. je za prvu alternativu. U Grkovcima su
ustanovljeni tragovi rimskog naselja. Na Livanjskom
Polju imamo iz raznih mjesta (Grkovci, Gubin, Lipa,
Vaarovina) natpise koji spominju municipium ili
municipalne funkcionere. teko se moe pri-
miti da su na Livanjskom Polju u rimsko vrijeme bile
varoi sa statusom municipija. lokali-
zacija Salviae = Grkovci ne odgovara ni dosad poz-
natom pravcu ceste ni. oznakama razdaljina na
vanim miljokazima. Osim toga, moramo imati u vidu
da mnogi spomenici i natpisi na Livanjskom Polju ni-
su in situ.
P e l v a = kod Livna. Udaljenost od Podgradine
na Polju do Livna iznosi oko 27 km tra-
gom ceste Podgradina-Bukva-Veliki to od-
govara distanci Salviae-Pelva XVIIIm. p. U rim-
sko doba ovaj predio Livna bio je gusto naseljen (Su-
Veliki i Mali). Junim rubom Livanj-
skog Polja vodila je rimska cesta koja je ispitana i

so
Postavlja se pitanje da li je na Livanjskom Po-
lju bilo vie municipija i gdje su se oni nalazili, Tra-
govi !lustih naselja na junom i rubu
Livanjskog Polja i cesta koja je ovuda prolazila upu-
na to da u ovom traimo upravni cen-
tar ili jedan od upravnih centara Livanjskog Polja u
rimsko doba. Najvjerovatnije je da je jedan municipij
bio kod Livna i da je on istovremeno fungirao kao
privredni centar. Ako su Grkovci u doba pret-
stavljali varo toga ranga, ostaje i dalje otvoreno pi-
tanje njenog imena i komunikacija. cio
problem se moe posmatrati iz ovog aspekta: sjeverni
dio Livanjskog Polja je imao naselje
koje nije bilo u rangu municipija je pripadalo
onog municipija koji se nalazio na
nom rubu Polja. Posljednje nam izgleda realno, jer
je sjeverni dio u rimsko doba bio najslabije naseljen
predio Livanjskog Polja. U dokaz tome navodimo i
da je mjesto Salviae rano postalo munici-
pij (0],0 70 g. n. , CIL XIII, 6538) i da se u to
rano doba rimske vladavine sigurno nalazilo u pre-
djelu koji je jo od ranije bio gusto nastanjen i pri-
vredno Tome mnogo bolje odgovara loka-
lizacija Salviae = Podgradina kod Kamena na Gla-
Polju, nego ona koju je predlagao
viae (ili mun. Salvium) = Grkovci na Livanjskom
Polju. Docnije izlaganje da su municipiji
Salvium i Pelva leali na cesti koju su Rimljani iz-
gradili kao svoju najraniju komunikaciju ovoga kra-
ja. Cijelo Livanjske Polje moglo je biti u
jednog municipija, tj. onog na
rubu Polja (= Pelva), jer su brojne komunikacije i
ravan teren brzu i laku vezu njegovim
naseobinama na ovom Naravno, to je za-
sad samo pretpostavka.
Za topografiju smatramo vrlo vanim pitanje
glavnog pravca ceste Livanjsko Po-
lje i miljokaza na njoj. Prema navedenoj lokalizaciji
Salviae = Podgradina kod Kamena na
Polju i Pelva = kod Livna izlazi da su ove dvije
stanice leale na onom kraku ceste koji nije bio naj-
ali je vezao naseljena mi-
ljokazi na kraku ceste datiraju iz III i IV
vij. n. e. Na osnovi toga da je samo
pravac obiljeen miljokazima. Dui pravac ovog
dijela ceste bio je privredno mnogo jer je
prolazio kroz naseljenija Uz dui pravac
izrasle su na autohtonoj osnovi brojne rimske aglo-
meracije, kojima ima i municipija. Prema natrii-
su CIL III, 3198a= 10156 iz 16/17 g. n. e., udaljenost
Salona-ad fines provinciae Illyrici je sa
CLXVII m. p. = cca 250 km. tra-
som ceste, tj. pravcem
i dalje na sjever, razdaljina od Sa-
lone do Ad Fines iznosi 140 r. m. = cca 210 km. Da-
kle, postoji razlika od oko 40 km. To nas na
da je cesta Salona-Ad Fines prvobitno
duom trasom i da je ta gradnja ula u nat-
pis CIL III, 3198a = 10156, dok je trasa, izgle-
da, tek docnije privedena upotrebi i obiljeena mi-
ljokazima. Prema distancama u Itin. Ant., razdaljina
Salona-Ad Fines iznosi 138 m. p. = cca 207 km, to
se uglavnom podudara sa stvarnom od
Salone do Mahovljana gdje smo lokalizovali stanicu
Ad Fines. Stoga smatramo da je cjelokupna duina
ceste Salona-Ad Fines u Itin.
Ant., tj. u zbiru distanci stanica koje su ubi-
ljeene u ovom itineraru. Ukupna duina ceste po
Itin. Ant. stvarno bi mogla imati cca 220 km, s obzi-
rom na to da smo je proveli kroz Podgradinu kod
Kamena i predio Livna. Razliku od 10 do 12 km na
ovako dugoj cesti nije teko objasniti kad se ima II
vidu da na pojedinim otsjecima njenu trasu poznaje-
mo samo po osnovnom smjeru. Postoji, mo-
da je u Itin. Ant. izostavljena neka stanica
i njena distanca od susjedne, napr. Livna i
Aequum-a. Udaljenost Livna (Peiva?) i Ae-
quum-a u prirodi je za 10 km no to 'je odgova-
distanca u Itin. Ant. (XVII m. p. = cca 25
km), a na ovom prostoru opravdano se moe
vati jo neka stanica, na prevoju kod Pro-
loga.
Objanjenja o pravcima rimskih cesta
i Livanjskog Polja i pretpostavke za 10-
kalizaciju municipija Salviae= Podgradina kod Ka-
mena i Pelva = kod Livna zasnivaju se na cjelini po-
dataka kojima danas raspolaemo o komunikacijama
i topografiji ovog kraja u rimsko doba. Treba napo-
menuti da je nae poznavanje ovog kraja u rimsko
doba danas takvo, da se moe pristupiti korigo-
vanju izvesnih miljenja koja se zasnivaju na ra-
nijim saznanjima. To se
Polja sa koga je Sergejevski prikupio
mnogo novih nalaza i podataka u toku svojih dugo-
godinjih istraivanja na terenu.
U Tab. Peut. je juno i moda od Bunara
(Leusaba) rmska cesta obiljeena brojem sta-
nica. Vidjeli smo da ukupna duina ceste Salona-Ad
Fines po Tab. Peut. iznosi 110 r. m. = cca 165 km.
Razlika pravca kojim je ila ova cesta (210
km) i pravca kojim je obiljeava Tab. Peut. iznosi,
dakle, oko 45 km. Kako objasniti tu razliku i da li je
u pitanju neki drugi pravac ceste?
Dosad su u topografije
na sektoru Leusaba-Salona po Tab. Peut. polazili
sa dva stanovita: 1) cesta je ila prav-
cem i - 2) cesta je skretala u dolinu Plive i tako pro-
duavala svoju trasu. Oni koji su zastupali
prvo stanovite morali su mijenjati pravac ceste i
usmjeravati ga na pojedina mjesta da bi opravdali
lokalizaciju ove ili one stanice iz Tab. Peut., pri
8U, razumije se, padali u greke. Tako je postupio K.
Miller.
nae miljenje o pravcu ceste Bunari
(Leusaba) - dalje na jug prema podacima Tab. Peut.
Razdaljina Ad Fines i Leusaba iznosi 51 r.
m., tako da do Salone ostaje oko 60 r. m. od
Leusabe do Salone pravcem stvarno ima
90 r. m. Razlika od oko 30 r. m. = cca 45 km pojav-
ljuje se ba na otsjeku Leusaba-Salona. U Tab. Peut.
nema oznake distance stanica Ionnaria i Ba-
riduo ali bi bilo teko prihvatiti da je ba tu izostav-
ljeno svih 30 m. p. za pravac. Ukazujemo i na
to da u Tab. Peut. distanca Salona-Aequo iznosi
XVI m. p., dok tu distancu Itin. Ant. sa
XXI m. p., to odgovara stvarnoj udaljenosti Salona-
Aequum preko Andetriuma. U odnosu na
dui pravac ceste (CIL III, 3198a = 10156), koji iznosi
CLXVII m. p. = cca 250 km, razlika je jo -
57 r. m. = cca 85 km. lova razlika se javlja na ot-
sjeku Leusaba-Salona. Prema tome, po Tab. Peut. u
prvom nedostaje oko 45 km, a u drugom slu-
oko 85 km.
Diferenciju koja nastaje stvarne razda-
ljine Salona-Ad Fines (210 km) pravcem
i razdaljine po Tab. Peut. (165 km) mogli bismo obja-
sniti da su u Tab. Peut. ubilje-
ene distance pojedinih etapa. Na ovo treba pomiljati
prije nego na pretpostavku da su isputene neke sta-
n; ce. pretstavlja to se za upore-
i dopune na pravcu Leusaba-Salona ne moe-
rh61'posluiti podacima koje o stanicama i distancarna
I'
l
I
daje Itin. Ant. Na cijelom otsjeku ceste juno od Leu-
sabe sve do Aequum-a, dakle, na njenom sektoru kroz
Bosnu, nema mijedne stanice u ova dva izvo-
ra. Osim toga, duina ove ceste u Itin. Ant. znatno je
i gotovo je stvarnoj udaljenosti, kao to
smo istakli. stoji stvar sa otsjekom Ad
Fines-Leusaba gdje smo mogli da provjeravamo po-
datke iz Itin. Ant. podataka iz Tab. Peut. i
obratno, jer su distance skoro j ednake i na-
vedenih stanica slau se u oba izvora. Itin. Ant. je
pouzdan bar u osnovnom pravcu ceste na otsjeku Leu-
saba-Salona. To to u Tab. Peut. duina ovog ko-
munikaciskog sektora ne odgovara duini
trase pokazuje da moe u obzir i sasvim drugi
pravac ceste juno od Leusabe.
Ovdje je potrebno da se osvrnemo na natpis iz
unjara kod Vrlike (gornji tok rijeke Cetine) u ko-
jem se spominju optine Barizaniates i Lizaviates. Pre-
ma miljenju B. Barizaniates bi mogli
biti stanovnici Bariduum-a (tj. stanice koja je ubi-
ljeena u Tab. Peut.), a Lizaviates bi mogli da se do-
vedu u vezu sa toponimom Salviae. Obje optine bi
trebalo traiti na desnoj obali rijeke Cetine, i to prvu
sjeverno a drugu juno od unjara. to se komu-
nikacija, B. iznosi opreznu pretpostavku
po kojoj bi od Aequum-a do Polja prola-
zile dvije ceste: pravcem Prolog-Livanjsko
i dua pravcem Vrlika-Unita--Gr-
kovci-Staretina pl.1l0 Pravac Vrlika-Unite i da-
lje odgovara jednoj komunikaciji koja vee naselj.a
II dolini Cetine sa naseljima na sjevernom rubu LI-
vanjskog Polja i u Polju. Sa tog 'razloga
on ima svoje opravdanje. ni navedeni pravac
ne objanjava otkuda tolika razlika razdaljine
po Tab. Peut. i razdaljine in natura, koja u ovom slu-
postaje jo nego na pravcu Aequum-Pro-
log--Livanjsko Razumije se da je
pri sadanjem stanju stvari vrlo teko traiti ubika-
cije stanicama koje su za ovaj dio ceste navedene u
Tab. Peut. Stoga sve dosadanje lokalizacije tih sta-
nica ostaju
Raniji su lokalizacije sta-
nicama na osnovi izoliranih i usarnlj enih elemenata i
nisu vodili OI cjelini svih podataka koji su
ovdje mogli biti pregled jasno
pokazati kolika je raznolikost u pogledu smjetaja
pojedinh stanica.
B a l o i e (Tab. Peut.), Baloia (Geogr. Rav. IV,
217,19) nalazila se, po Tomaeku i Konsu, u Varcar-
Vakufu (danas ili Majdanu, a u
po Radimskom, u Majdanu'!". Hernes je
izrazio miljenje da je Baloie = Salviae"!".
predlae lokalizaciju u Pecku'!". Miler smatra da su
ruevine juno od Podranice (CIL III, 14976) ostaci
stanice Baloie, s napomenom da se u blizini nalazi
Varcar-Vakuf (CI L III, 13238 i 13243)114. Stanici Ba-
loie traena j e ubikacija i u drugim mj estima11".
I n d e n e a je moda kod Jezera na Plivl'!", ili
na prostoru u dolini PliveII 7, ili
II planini Crnoj Gorills. Miler je stavlja na mjesto
dananje Pecke (CIL III, 13983 i 13984)1l!l. Kiper-t je
lokalizuje kod Glavica na Polju, a s nji-
me se slae i

Ubikacija stanice Indenea tra-
ena je i na drugim mjestima121.
S a r i t t e je kod ipova
122
, ili negdje iz-
stanica Aequum i Leusaba'?". Momzen misli
da je Sapua (CI L III, 9864a) sa Saritte ili
Sarnade':". je lokalizuje sjeverno od Staretine
pl. (Podgradina kod dri da je Sa-
31
ritte sa Starue iz natpisa u
(CI L III 14249
2
)12(; . Kipert je stavlja juno od Staretine
Po Mileru Saritte se nalazila u Skakavcu (po-
greno: Skakavac; treba: Skokovi)12s. Saritte je loka-
lizovana i u druga mjesta12fJ.
Ion n a r i a je na izvoru Janja kod Vaganja ili
kod Strabenice blizu Kuprekog Polja
130.
Po Kipertu
to su Litani na Livanjskom Poljul'": Miler je smje-
ta u Glavice kod (CIL III, 2760a =-= 9861 i
13236 i 13327)132. Stanici Ionnaria davarie su lokali-
zacij e i u raznim drugim mj estima13:3.
B a r i d u o je identifikovana sa evarevim Bla-
tom na Livanjskom Polju134 i sa 1:3". Ubi-
kacija ove stanice traena je na drugim mjestima'i'''.
I n a l p e r i o po Tomaeku je kod Bilog Briga':",
a pc kod Han-s-Prologa-". Za stanicu Inal-
perio davane su lokalizacije i u drugim mjestima':".
to se onih koji su trasu ceste po
Tab. Peut. traili ne na pravcu, na nje-
nom zaokretu u Plive, jasno je iz onog to
smo rekli da ni oni nisu mogli do sigurnih
rezultata. Njihova ispitrvanja i objanjenja nepot-
puna su iz dva osnovna razloga: 1) nisu poznavali
pravac ceste Servitium--Salona,
pravac ceste Bunari (Leusaba)--Prolog i 2) zanemari-
vali su da pravac rimske ceste
Servitium-Salona iznosi stvarno 234 km, odnosno
pravac Bunari (Leusaba)--Salona 135 km.
Tomaek smatra da su od Prologa do Podrakog
Polja vodile dvije rimske ceste i da su obje ile kra-
trasom teko prolaznu Crnu Goru.
dalje svoje gledite, Tomaek kae
da mu izgleda da je stariji put po Tab. Peut. vie skre-
tao na istok, dok je onaj po Itin. Ant. iao preko sje-
verozapadne kotline; na prvom je leala Saritte kao
najvanije a na drugom Salviae kao naj-
vaniji i kulturni centarP''. Tomaek od-
lokalizacije: Saritte = kod ipova i
Ionnaria = kod Vaganja ili kod Strabenice blizu
Kuprekog Polja pa na osnovi toga iznosi pretpostav-
ku da je u Tab. Peut. izostavljeno 30 m. p. na pravcu
Kupreko Polje-Stranj-uica-Borova Glava-
Vaarovina-Lj 141. Tomaek ne eli
da izravna razliku stvarne duine te ceste i
znatne manje duine koju daje Tab. Peut., jer je to
sasvim neopravdano i proizvoljno. Dodavanjem novih
30 m. p. ne moe se opravdati ni pravac
cesta. Evo zato je to po Tomaekovim 10-
kalizacijama za Baloie, Indenea, Sarhtte i Ionnaria
vidi se da on trasu ove ceste vodi linijom sj everni
rub Podrakog Polja-Majdan-Jezero-ipovo-do
lina Janja-uica-Borova Glava-Livanjsko Polje
Ova trasa ima cca 200
km. po Tab. Peut. cesta Salona-Leusaba
ima 60 m. p., to sa 30 m. p. iznosi svega 90
m. p. = cca 135 km. Izlazi, dakle, da su Tomaekove
lokalizacije stanica na tom pravcu jer se du-
ina ove ceste in natura (cca 200 km) i duina ceste
koju daje Tab. Peut. (135 km) ne slau. Ni ova pro-
duena trasa ne moe nam dati odgovor na pitanje
gdje su bile stanice koje Tab. Peut. navodi uz cestu
Leusaba-Salona. Pravac o kome govori Tornaek
postojao je i dokazan je gotovo na svim njegovim
otsjecima, ali ga ne smijemo identifikovati sa cestom
koju obiljeava Tab. Peut. zbog toga, to je njena
duina data i nepotpuno i to ne znamo njen
pravac. Na ovu nesaglasnost trebalo je ukazati i
32
zbog toga, to je bilo takvih (na-
pr. koji su primili Tomaekova miljenja i
od njih polazili u svojim istraivanjima.
Za nas je interesantno jo i ovo pitanje: da li je
da je komunikacija koja je zahvatala
Pliva-Jezera-Majdan bila sastavni dio one magi-
strale duina a colonia Salonitana ad fines pro-
vlnciae Illyrici iznosi CLXVII m. p. (CIL III, 3198a =
10156). to pitanje. Vidjeli smo da je
stvarna razdaljina Salona-Ad Fines (Mahovljani)
pravcem ceste 140 r. m. = cca 210 km, to
jo za oko 40 km manje od duine koja je u
pomenutorn natpisu. U prethodnom izlaganju smo
pokazali da je od ipova dolinom Plive pa pored J e-
zera, Majdana i vodila rimska komu-
nikacija. to nije mogao biti pravac koji je
u Itin, Ant. Prema onome to smo iznijeli,
na ovom prostoru ne moemo traiti ni pravac rimske
ceste po Tab. Peut. Kod Pecke bi se cesta odvajala
prema istoku i dalje ila linijom: Sipovo-Majdan
na sjeverni rub Podrakog Polja. Nje-
na duina bi iznosila 58 km, a kad se odbije
pravac ceste Pecka-Medna - sjeverni rub Podra-
kog Polja koji iznosi oko 20 km, dobivamo razliku od
oko 38 km. Stoga nam se pouzdanim da je cesta
Salona-Ad Fines duinom CLXVII m. p. (CI L III,
3198a = 10156) ila pravcem: Salona-Prolog-Livno
-Podgradina kod Kamena-Pecka-Sipovo-Majdan
-Podrako Polje-ljivno-Banjaluka-Mahovljani.
Ovaj pravac ima oko 260 km i odgovara onoj magi-
strali koju su Rimljani izgradili rano, odmah po osvo-
jenju ovih krajeva, tj. 16/17 g. n. e. kao to proizlazi
iz spomenutog natpisa. Sto se razlike od nekih
10 km koja se javlja podatka CLXVII m. p.
i stvarne duine navedenim pravcem, potrebno je
imati u vidu da je cesta na izvjesnim ot-
sjecima prolazila pravcem (otsjek Pecka-Si-
povo-Majdan i kod Na ovoj produ-
enoj trasi ceste koja zahvata Plivu-Majdan i pre-
dio nismo u stanju da identifikujemo
imena stanica i nasel] a. Vidj eli smo da nam podaci
iz Tab. Peut. ne mogu u tome mnogo Me-
ostaje da je u rimsko doba
bilo dobro nastanjeno i da je njegova komunikacija
imala Rimski put koji smo autopsijom is-
pitali linijom pret-
stavlja poseban krak ove ceste i dokazuje da je mre-
a puteva u predjelu bila razgranata.
NAPOMENE
1 M. A b l' a m i Starinar, Beograd, 1926-27, 40-43.
S e l' g e j e v s k i, GZM LIV, 1942, 116-118. Upor. PWRE,
1909, stup, 2325: P a t s e h, s. v.
2 B l a u, Monatsber, d. Berl. Ak. d. Wiss., 1867,
742-744. H o e l' n e s, Sitzungsb, W. Ak. XCIX, 1881, Heft 2,
927-929. T o m a s e h e k, Topogr. 516
B a II i f, Strass., 17-25 i karta. Za Stran]: R a d i m-
s k Y, WM II, 64-65. Za ipovo: T l' u h e l k a, GZM IV, 1892,
318-319. Za Donje Selo: B l a u, Monatsber, d. Berl. Ak. d.
Wiss., 1867, 745
4 P a t s e h, Anhang, 54-55. A b l' a m i o. e. 40-41.
S e l' g e j e v s k i: GZM XL, 1928, 84 i 85 i Spomen., LXXVII,
1934, (60), 27
5 P a t s e h: WM IV, 254 i XI, 124-125
tl Pelva =Litani: T o m a s e he k, Topogr., 515. C o n s,
Provo Dalm., 229-231. B a II i f - karta. K i e p e l' t, CIL III,
tab. III. Druge lokalizacije: K i e p e l' t, FOA XVII. H o e r-
n e s, Alterthi.imer der Hercegovina II, 930-931. P i e h l e r,
AR, Leipzig, 1904, 289.
7 P a t s e h, WM IV, 255 i XI, 122-123. M. M a n d i
GZM XLVII, 1935, 10
8 P a t s e h, WM XI, 118-122
Za BD XXII, 1899, 142-144 i G. N o v a k,
NV, 1918, separat, 26. Za Bos. Grahovo: K i e p e l' t, FOA
XVII i A l a e v BD V, 1882, 136 i 139. Za Glavice: K i e-
p e l' t, CIL III, tab. III prema B l a u-u, Monatsber. d. Berl.
Ak., 1867, 742. T o m a s e h e k, Topogr., 514. H o e l' n e s, Si-
tzungsb. W. Ak., 1881, 929. C o n s, o. c., 231. B a II i f - karta.
B u l i OJh, 1899, stup. 110. Za na
Polju: Truhelka, GZM II, 1890, 98. - Upor. Pichler,
o. e., 1904, 294: u Glavice, evarevo Blato,
10 P a t s e h, WM XI, 118-124. M. M a n d i GZM
XLVII, 1935, 12. S e l' g e j e v s k i: Spomen., LXXVII, 1934,
(60), 21 i LXXXVIII, 1938, (69), 28; GZM 1951, sv. VI, 301-302
Upor. R a d i m s k Y, WM III, 293
II P a t s e h, WM XI, 132-136. J. K l' m a l' , GZM
XXIV, 1912, 283-285. S e l' g e j e v s k i: GZM XLII, 1930,
159-161 i XLIII, 1931, 19-22
12 Patseh: WM IV, 254 i XI, 132. Sergejevski:
GZM XLI, 1929, 95-97 i Spomen., LXXXVIII, 1938, (69), 29-31
i a P a t s e h, WM XI, 130-132. Upor. H o e l' n e s, AEM
IV, 1880, 203-204
14 P a t s e h, WM XI, 129-130. S e l' g e j e v s k i, GZM
XL, 1928, 90-92
15 Za navedena rimska nalazita na Livnnjskom Polju:
P a t s e h, WM XI, 125-128 i 136. S e l' g e j e v s k i, GZM
XLIII, 1931, 19-22; XLVII, 1935, 19 i Spomen., LXXVII, 1934,
(60), 20-22
'O O gradinama: R a d i m s k Y, WM III, 293-294. r-
GZM XXI, 1909, 167-175. M. GZM XLVII,
1935, 7-16 i XLIX, 1937, 5-6. B. o v GZM 1957, sv.
XII, 246-249
17 P a t s e h, WM XI, 137-138. S e l' g e j e v s k i, GZM
XLIII, 1931, 22
18 O novcima: P i t n e r, GZM XVI, 1904, 243. S e r-
g e j e v s k i: GZM XLII, 1930, 119-121 i XLIV, 1932, 24-25
" T l' U h e l k a, GZM I, 1889, 91. B a II if, o. c., 19.
P a t s e h, Anhang, 55-56
'" Za Polje: S e l' g e j e v s k i: GZM XXXIX,
1927, 255-267; XL, 1928, 79-90; XLI, 1929,98-99; XLV, 1933,
7-13; Spornen., LXXVII, 1934, (60), 18-19, 27 i LXXXVIII,
1938, (69). 117-121; GZM LIV, 1942, 124-176. Upor.: Hoer-
n e s: AEM IV, 1880, 205-207 i Sitzungsb. W. Ak. 1881,
913-918. T l' u h e l k a: GZM I, 1889, 91 i II, 1890, 98-99.
P a t s e h: Anharig, 56 i 59; WM IV, 260-261
21 M. M a n d i GZM XLII, 1930, 101-115. S e l' g e-
j e v s k i, GZM LIV, 1942, 124-176 (passim)
22 S e l' g e j e v s k i, GZM LIV, 1942, 116-124. Upor.
B a II i f, o. c., 17-21, 23-24
"' Za sve tri vjerovatne komunikacije: S e l' g e j e v-
s k i: GZM LIV, 1942, 124 i XLIII, 1931, 23
2' E. P a a l i GZM 1954, sv. IX, 307-312 - Sa skicom
25 B a II i f, O. c., 21. P a t s e h: WM IV, 262-263 i V,
235-236. S e l' g e i e v s k i, GZM 1951, sv. VI, 310
21' E. P a a l i GZM 1954, sv. IX, 310. - U 1955 go-
dini pisac ovog rada dobio je obavjetenje od funkcionera
Nar. odbora iz da se u Peckoj nailo na
podzemne kanale, po svoj prilici od vodovoda. Kanali jo
nisu ispitani, ali su privremeno
27 WM I, 206
28 S e l' g e j e v s k i, GZM XL, 1928, 92-94
2. S e r g e j e v s k i: GZM L, 1938, 49 i 1952, sv. VII,
42. B a s l e r, GZM 1953, sv. VIII, 339-340
"O GZM II, 1890, 306-307; 367-368; 406-413
at S e l' g e j e v s k i: GZM L, 1938, 49-60; Spomen.,
LXXXVIII, 1938, (69), 103; GZM XLIV, 1932, 27
:l2 P a t s e h, WM IV, 264-265
ue Tomaschek, Topogr., 504 i 517. Truhelka,
GZM IV, 1892, 318-320. R a d i m s k y, WM lp, 255. Upor.
P i e h l e r, AR, 1903, 186 i 1904, 294
"' P a t s e h, WM XII, 137-140
an T l' U h e l k a, GZM IV, 1892, 319. P a t s e ll: WM
XII, 141-145 iAnhang, 60. S e l' g e j e v s k i: GZM
XXXVIII, 1926, 155-158 i Spornen., LXXXV.nI, 1938, (69), 102
,," S e r g e j e v s k i: GZM XLII, 1930, 157-159; L, 1938,
60 i 1952, sv. VII, 41-57
3T GZM III, 1891, 323. P a t s e h, WM XII, 145. S e r g e-
i e v s k i, GZM XLIV, 1932, 27
"' S e r g e j e v s k i, GZM 1952, sv. VII, 42. Upor. B a 1-
lif, o. e., 24-25. Za predio i za Volare:
Ra d i m s k Y, WM III, 255-256 i M a z a l i GZM 1952,
SY. VII, 99
"' R a d i m s k Y, WM V, 266-270
40 R a d i m s k Y, WM V, 263-264. P a t s e h: WM VIII,
108-109 i XII, 146-147. S e r g e j e v s k i: GZM XLIX, 1937,
11-18 i 1951, sv. VI, 305-306
41 Za okolinu Jajca: T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 320.
Patseh: WM IV, 263-264 i XII, 146-147. Sergejevski:
GZM XLIX, 1937, 11-18; L, 1938, 61-63; LlI, 1940, 19-20; 1951,
SY. VI, 305-306; Spomen. LXXXVIII, 1938, (69), 104-105. Upor.
M. M a n d i Starinar, Beograd, 1928-30, 50-53
" R a d i m s k y: WM I, 180-183 i III, 248-255. P a t s e h:
WM IV, 256 i VIII, 107-108
'" R a d i m s k y, WM III, 256
" B a II i f, o. c., 21. P a t s e h, WM XII, 151-152. E. P a-
a l i GZM 1954, sv. IX, 56
45 Truhelka, GZM IV, 1892, 347
40 E. P a a l i GZM 1953, sv. VIII, 312-315
41 E. P a a l i Nae starine III, 1956, 75-78
" E. P a a l i Nae starine III, 1956, 239-243
40 B l a u: .Monatsber. d. Berl. Ak., 1867, 742 i Reisen,
109-110
eo B a II i f, Das Strasscnwesen in Bosnien und der
Hercegovina, Wien, 1903, 44
51 E. P a a l i Nae starine III, 1956, 241
52 S e r g e j e v s k i, GZM XL, 1928, 92
na Upor. G r e n ie r, Manuel II, 1934, 184. H. D e r i n-
ge r, Die romische Reichsstrasse Aquileia - Lauriaeum,
Carinthia I, Klagenfurt, 1949, Jhg. 139, 202-203
".Fiala, WM IV, Upor. P.
GZM II, 1890, 342
ns Upor. Ch. M a r t e a u x-M. Le Roux, Voie romaine
de Boutae il Aquae Anneey, 1901, 10 (Revue Savoisienne,
1900, fase. 4). D e r i n ge r, o. e., 203. H. J a n d a u r e k, Die
Strassen der Altstrassen, WeIs, 1951,
47-48
'" B l a u, Reisen, 131. Upor. P a t s e h, WM V, 230
," WM V, 228-230
'" S k a r i Banjaluka i njena okolina u davnini, ,,0-
tadbina, Banjaluka, 1924, br. 32 i 33
R a d i m s k y, WM II, 45-49
"0 P. A. H off e r, GZM V, 1893, 322-323
n Reisen, 130-131
02 R a d i m s k y, WM II, 62
"3 S k a r i o. e., l. e., br. 31
'" V. P a k val i n, GZM 1957, sv. XII, 259-262
un S k a r i o. e., l. c., br. 32
oo B l a u, Reisen, 129
G7 J. K e II n e r, WM I, 254-261
"8 Fiala, WM IV, 180
r" p a t s e h, WM VI, 243
70 J. K e II n e r, WM I, 261
71 P a t sc h, WM VI, 243
72 Ibidem, 242
73 J. H a g e n, der Rheinprovinz, II
Aufl., Bonn, 1931, XXVIII. G r en i e r, Manuel II, 1934,
332-342. Upor. T. Livius, 41, 27; Statius, Silvae IV, 3, 32
H K. S e h u m a e h e r, Die Erforsehung des rom. und
vorrom. Strassennetzes in Westdeusehland, III-er Berieht
der Rom. Germ. Kommission, 1906-1907, 13-14. P. G o e s-
s l e r, Zur Gesch. der in Deutsch-
land, Serta Hoffilleriana, Zagreb, 1940, 202-203. J a n d a-
u r e k, o. e., 85-93
75 C. J u II i a n, REA, 1926, 151. H a g e n, o. c., XXIX
i XXXVII-XXXVIII. G r e n i e r, Manuel II, 235-316
70 Upor. K. S e h u m a e h e r, Materialten zur Besied-
lungsgesch. Deutsehlands - Katalog V, Mainz, 1913, 187 idd.
Gre n i e r, Manuel II, 719-726
77 Primjeri: J e a n t o n, Le Maconnais gallo-romain -
Bulletin Archeologique Comite, 1924, 33-71; 1925, 81-182. Upor.
O. P a r e t, Die Siedlungen des romisehen Wi.irttemberg
(Die Romer in Wurttemberg), III Teil, Stuttgart, 1932, 187-188
naselja i komunikacije II BiH
33
78 REA, 1926, 147-150. Upor.: idem, REA, 1911, 426 i
1930, 136
79 G r e n i e r, Manuel II, 213
so T r u h e l k a, GZM XIII, 1901, 16-29
<1 GZM XIII, 1901, 229
H2 Ibidem, 227-287. Upor. F i a l a, WM VI,
152-153
'" Izvjetaji o iskopavanjima i nalazima u sojenicama
Donje Doline: T ru h e l k a, GZM 1901, 1902, 1903, 1904, 1906.
M a n d i GZM 1929. Upor. R. B i i GZM 1952, sv. VII,
201-229
" P a t s e h, WM VI, 242
x" S e r g e j e v s k i, GZM XLVI. 1932, 25-26
Xfl Dr. N. B i log r i v i grad Vrbaka i
kraj pod njim, kalendar Napredak, Sarajevo, 1936. 190
" Upor.: ibidem, 181
>s Notitia dignitatum oce. XXXII. 55: praefeetus classis
primae Pannonieae, Seruitii. - Upor.: J. J u n g, Romer
und RomaneriIn den Donaulaendern. Innsbruck, 1887, 69-70,
bilj. 1 .
,. P a t s e h, Zur Geschichte von Sirmium, - Strena
Zagreb-Split, 1924, 229-230. Upor. S e r g e j e v-
s k i, Spomen., LXXXVIII, 1938, (69), 101
no T om a s e h e k, 'I'opogr., 512. M o m m s e n, CIL III,
str. 417, 422, 506. C o n s, o. e., 230-234. K e II n e r, WM I,
261. P a t s e h, WM VI, 243 napominje da se misli da je
Servitium bio u dananjoj Bos. Gradiki. R i e h t e r, WM X,
417. Pichler, AR, 1903, 188; 1904,296. Kiepert, FOA
XVII. M i II e r, IR, 461 i 477 po kome je Servitium = da-
nanja Stara Gradika. B i log r i v i o. e., 181
ot M o m m s e n, CIL III, str. 422. C o n s, o. e., 383. B a l-
l i f - karta prema mapi iz CIL III, 1873 g. K i e p e r t, FOl\.
XVII. P i e h l e r, AR, 1904, 276
.2 T o m a s e h e k, Topogr., 512 = kod Laktaa. P i e h-
l e r, AR, 1903, 104 i 145 = Ivanjska - Slatina. M i II e r,
IR, 477 = ili Laktai. G. N o v a k, NV, l. e., 25
kod sela
lJ" T o m a s e h e k, Topogr., 513. M i II e r, IR, 477
Trn ili Slatina Ilida.
.4 C o n s, o. c., 230 =Banjaluka. K ii e p e r t, FOA XVII
= na Vrbasu kod Banjaluke. P i e h ler, AR, 1903, 105 =
Banjaluka. Ibidem, 1904, 258: Banjaluka, Dubica, Gornji
Vrbas i dr. B a II i f - karta prema mapi iz CIL III, 1873 g.
= Banjaluka.
,., T o m a s e h e k, Topogr., 513. Cons, o. e., 230. K i e-
p e r t, FOA XVII. M i II e r, IR, 478
ne B a II i f - karta prema mapi iz CIL III, 1873 g.
= Dobrinje. P i e h l e r, AR, 1903, 131 i 1904, 270 = Do-
brinje, Ad Fines i Lamatis pred Leusabom. P a t s e h,
WM V, 229 smatra da Castra nije u Banjaluci. (Upor. PWRE,
1899, stupac 1766: P a t s e h, s. v.)
,>7 P a t s e h, WM V, 228-230
08 Upor.: CIL III, 14218 sa Momzenovom biljekom
ue B l a u, Reisen, 109-111. T o m a s e h e k, Topogr.,513
,.0 C o n s, o. e., 390 =Imac? Bunari? Han B a l-
l i f - karta prema mapi iz CIL III, 1873 g. = Dobrinje.
K i e p e r t, FOA XVII = Bunari. M i II e r, IR, 478 = Do-
brinje. P i e h l e r, AR, 1903, 158 = pred Leusabom. (Upor.:
ibidem, 1904, 260 = Banjaluka, Bunari, Sitnica)
101 PWRE, 1893, stup. 540: T o m a s e h e k, s. v. Aematc
102 GZM II, 1890, 412
103 Topogr., 556
]0' FOA XVII
"L, P i e h l e r, AR, 1903, 185: Kotor? na Vrbasu; castra
kod Ad Ladios ; na pritoci Vrbasa ; 1904, 294: Kortia,
Skender Vakuf, Surjan
tne T o m a s e h e k, Topogr., 514. C o n s, o. e., 230. B a l-
l i f- karta prema mapi iz CIL III, 1873 g. K i e p e r t, FOA
XVII. P i e h l e r, AR, 1903, 159 (Upor.: ibidem, 1904, 282
= Han Bunar, Jajce, Koltor? Podlipci, Podranica, Sitnica,
Unae, Varcar Vakuf). M i II e r, IR, 473 = juno od Sitnice
'o, B l a u, Monatsber. d. Berl. Ak., 1867, 742. B a II i f
- karta prema mapi iz CIL III, 1873 g. T o m a s e h e k,
Topogr., 514 = Pecka ili izvor Sane
10X K i e p e r t, CIL III, tab. VI i FOA XVII = Srnetica.
p i e h l e r, AR, 1903, 187 = Jajce, Gornji Unae, Sema - Pli-
va, sjeverno od Indenee. (Upor.: ibidem, 1904, 294: Brajsko,
Glavica, Jajce)
]0" G r e n i e r, Manuel II,204. Upor.: J. B i d e z, La vie
de l'empereur Julien, 1930, 244 i natpis: CIL V, 8987 (pre-
ma Manuel II, 204)
3
34
110 Opirna rasprava o ovome: B. Ga b r i e v i Vje-
snik, Split, LV, 1953, 103-119
111 T o m a s e h e k, Topogr., 516. C o n s, o. e., 372. R a-
d i m s k y, WM III, 256
112 Sitzungsb. W. Ak. 1881, 929-931. Upor. PWRE
1896, stup. 2835: T o m a s e h e k, s. v. Baloie
113 BD V, 1882, 117 i 139
114 IR, 480. Upor. T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 347
Bilajac od
115 p i e h l e r, AR, 1904, 266: Donji Unae,
Lipnik, Jajce, Koltor? Majdan, Podlipi? Ternovo?
110 'T o m a s e h iek, Topogr., 517
117 Radimsky, WM III, 256
118 BD V, 1882, 117 139
119 IR, 480
120 FOA XVII, PWRE, 1916, stup. 1263: V u l i s. v.
121 P i e h l e r, AR, 1903 154: Jakir?, Donji Unae; ibi-
dem, 1904, 279: Donje Skoplje, Donja Gradina, Podranica
122 T o m a s e h e k, Topogr., 504 i 517. R a d i m s k y,
WM III, 256
123 C o n s, o. c., 405
12< CIL III, str. 1624
125 GZM X, 1898, 553
120 GZM XII 1900, 556. Upor. B u l i BD XXIII, 1900,
31-34: Starue =' pod Staretinom pl. kod
127 K i e p e r t, F'OA XVII,
128 IR, 480: miljokaz Skokova i (CIL
III, 13328 - LXV m. p.)
129 P i e h l e r AR 1903, 186: oko Poljica, Stekerovci,
Crne Go;e i doline Unca; ibidem, 1904, 294: Donji
Unae, Glavica, Gor. Skoplje, Podranica, Preluka?
130 T o m a s e h e k, 'I'opogr.; 517: natpis kod Otinovaea
(CIL III, 2763)
131 FOA XVII
132 IR, 480
r aa P i e h l e r AR 1903 154: Livno?; ibidem, 1904, 279:
Bastasi, Jakir, Kamen, Oblaj, Podranica,
Priluka
131 A l a e v i BD V, 1882, 118 i 139
"" M i II e r, IR, 478
130 H o e r n e s, Sitzungsb, W. Ak., 1881, 928 - 929 =
Livno. P i e h l e r, AR, 1903, 121: Livanjske Polje, Prelog?;
ibidem, 1904, 266: na rijeci Cetini, Glavac? Verlrca?
137 Topogr., 516. Upor. PWRE, 1894, stup. 1599: T o m a-
s e h e k, s. v. Alperium
J:J8 BD V, 1882, 133 i 139
]39 Pichler, AR, 1903, 154: oko Han-Prelogu?
140 T o m a s e h e k, Topogr., 517
141 Ibidem
VI
Rano-Du\7anjsRo Polje-
na Lavi - dalje u
vicinalnih puteva
Naselja uz rirnshu cestu
Rama-SRopljansRo Polje-Vitez
unutranjost Bosne i uz mreu
Iz Salone u unutranjost provincije Dalmacije
vodila je preko Duvanjskog Polja posebna rimska ma-
gistrala. Ova magistrala; odgovara cesti sa Tab. Peut.:
Salona - XVI - 'I'ilurio - XXII - Ad Libres -
IX - In monte Bulsinio - VI - Bistue vetus -
XXV - Ad Matricem - XX - Bistue nova - XXIV
- Stanecli - Argentaria. Domaevski ovu cestu
spaja sa komunikacijom: ad Drinum - XV _. Gensis
- XXX - Sirmmm (Tab. Peut.) koja je sa
cestom to su je izgradile VII i XI legija radi veze
dalmatinskih garnizona i logora u Sirmiumu
(eIL III, 3200, upor. 10156; str. 1651: a colonia Saloni-
tana ad fines provinciae Illyrici ... CLXVII)1. U toku
daljeg izlaganja o cesti Salona - unutranjost Bosne
prema Argentariji opis pojedinih njenih ot-
sjeka i dosad poznatih odvojaka.
1) IRE PODRUCJE DUVANJSKOG POLJA
Iz Trilja (Tilurium) i vode dvije rimske
ceste prema Duvanjskom Polju: jedna pored Rana
(Arano) i druga pored Vinice. Obje ove ceste koje se
spajaju na junom rubu Bukog Blata Balif
kaosigurne i ustanovljene. Od Bukog Blata cesta pre-
kosedla Prevale silazi u Duvanjsko Polje i
dananje Duvno preko Pakline pl. prelazi u Ravanj-
sko Polje - kao sigurna i ustanov-
ljena. Na Duvanjskom Polju i Bukom Blatu bilo je
jo komunikacija koje su ili spajale pojedina naselja
ili vodile prema drugim krajevima. Tako je jedan
odvojak od Brekala iao zapadnom i sjevernom stra-
nom Bukog Blata u pravcu Vidoa, juno od Livna,
a drugi se sputao prema Ranu i Vinici, Obadva su
kod Balifa obiljeeni kao sigurni, ali jo neustanov-
ljeni, Jedan krak vodio je iz okoline Do-
na rubu Bukog Blata preko Beljana
i Brinika u Duvanjsko Polje i dalje prema
nima. Ovaj krak je po Balifu dijelom siguran ali jo
neustanovljen, a dijelom siguran i ustanovljen. Juni
dio Duvanjskog Polja imao je dvije komunikacije koje
su ga vezale sa dananjim (Municipium
Novum). Obje su kao sigurne i ustanovlje-
ne. One su se sjeverno od Imotskog spajale, a zatim
je cesta kod izlazila na primorsku arteriju
Salona-Narona. Na cestu Duvanjsko Polje-Imotski
izlazi kod Vira sigurna i ustanov-
ljena komunikacija koja ide od Rana preko Vinice
i Zavelim pl. Balif vodi jednu sigurnu ali jo neusta-
novIjenu cestu zapadnim rubom Duvanjskog Polja
prema Duvnu. Iz sjevernog ugla Duvanjskog Polja
od Mokronoga i Han-Marijana ila su s obje strane
rijeke uice dva ogranka na rimsku cestu Livno-
Kupreke Polje, oba kao sigurni i ustanovljeni. Kod
Letke, na rubu Duvanjskog Polja,
otkriveni su tragovi rimskog puta prema Rami. Od
sela vodi jedan rimski put prema
Rami, a na planini od Proslapa s njime
se spaja drugi put koji je, po tragovima, po-
laZIO od preko Lipe i Lokve Metalke. Prema
tome, iz Duvanjskog Polja su u dolinu Rame vodile
tri komunikacije koje Balif obiljeava pretenim di-
jelom kao sigurne i ustanovljene. Naselja u
dijelu Duvanjskog Polja bila su spojena
komunikacijom koja je prolazila pravcem Seonica-
To
su podaci koje daje Balif o rimskim komunikacijama
u irem regionu Duvanjskog Polja",
Neke podatke o rimskim cestama na Duvanjskom
Polju i oko njega davali su i prije Balifa.
Tako je Blau drao da je cesta od Trilja prema Ranu
dio velike ceste Salona-i-Narona". Balifova
istraivanja su pokazala da to nije Blau nije
poznavao rimske ceste na Buko Blato -
Duvanjsko Polje i nepotrebno je produavao liniju
ceste Salona - Narona. U djelu Molinarija o rim-
skim cestama, koje je napisano 1870 g. a objavljeno
1914 g., cesta Tilurium-Argentaria je kao
odvojak primorske ceste Salona-Narona. Za nju su
navedeni samo oni podaci koje daje Tab. Peut. Moli-
nari je dao i topografiju nekih stanica koja je, kao
to docnije vidjeti, pogrena".
Poznavanju rimskih cesta u duvanjskom kraju
dosta je doprinio Radimski koji je vrio obimna arhe-
oloka istraivanja na Duvanjskom Polju i u njego-
voj okolini. Radimski je ispravio neka miljenja o
pravcima pojedinih komunikacija i o lokalizacijama
3*
36
stanica poznatih iz Tab. Peut. Tomaek je stanicu In
monte Bulsinio (Tab. Peut.) ili Montebulsi (Geagr.
Rav. IV, 211, 16) smjestio na Buanin za koji smatra
da je gradina Duvna i Vidoa na sjevernom
obronku Tunice planine", Radimski to s pravom
opovrgava, jer prevoj Buanin postoji, ali kod sela
Mii u podnoju Tunice na pravcu Prevala-Vidoi.
Tu nema ostataka rimske zgrade (utvrde), su iznad
sela Mii na jugozapadnom ogranku Buanina
vani ostaci praistoriske gradine". Rimljani ne bi svoju
komunikaciju Livanjskog i Duvanjskog Po-
lja provodili kroz neprohodni Buanin, jer im je bilo
lake preko i Polja. Na
osnovi toga Radirnski smatra da se jedan krak od-
vajao pored rimskog naselja u Eminovom Selu i rim-
ske gradine u Buhovu pa kroz Polje i preko
Lanita zapadno od gradine Viegrad vodio na Vidoe
i dalje na mreu puteva uLivanjskom Polju". Ova
cesta je ubiljeena na mapi u CIL III, 1873 g. i u Ba-
lifavoj karti ucrtana' kao sigurna i ustanovljena pre-
ma CIL III. Vidoka gradina poznata je i po rimskim
ostacima i iizgleda da je sluila kao utvrda
nad cestom. Na njoj je 60-tih godina prolog vijeka
nadgrobni spomenik s natpisom (CIL III,
2764a)8. Tornaek" i Hernes'" trae kod Vidoa rim-
sku stanicu Ad Libros sa ceste Salona-Argentaria.
Ovakva ubikacija stanice Ad Libros odgovarala je
Tomaekovom pravcu komunikacije preko Buanina
i distanci Ad Libros-c-TXc-i-In monte Bulsinio. Na-
ravno, to je bio progrean pravac, pa su pogrene i
lokalizacije ovih stanica, o u naem izlaga-
nju kasnije biti vie govora.
Radimski'! navodi da je pored Balifove ceste Bri-
nik postojala jo jedna rimska ko-
munikacija koja je sa Duvanjskog Polja vodila u ju-
gozapadnom pravcu prema Rokopolju. Balif i Ra-
dimski postojanje posebnog rimskog puta
koji od Rakitnog Polja pored brda Jarma i Crvenice
ide prema ti vee rimske utvrde u Rakit-
nom Polju sa naseljem u Podatke o
ovom rimskom putu dao je i Bakula!": Intra calles
Jaram atque Ostrc est via antiqua, in duro incisa
sibice, ad quingentos passus; ubi excellentem peren-
nem fontem invenire est.
Kod na junom rubu Bukog Blata otkri-
vena su miljokaza sa natpisima i dijelovi
petoga (CI L III, 13320-13324). Miljokazi datiraju iz
sredine III vij., tj. iz doba vladavine careva: Gar-di-
jana III, Decija Trajana, Klaudija Gotskog i Klaudija
Tacita!". Ovi miljokazi popravke ceste
u doba svakog od ovih vladara, ali je da su
miljokazi na ovoj cesti prvi put postavljeni tek tada,
Na dva miljokaza stoje oznake: XXXIIII m. p. (CIL
III, 13320) i XXXV m. p. (CI L III, 13322). Ove cifre,
prva, odgovaraju stvarnoj udaljenosti SR-
= cca 51 km, Prema tome, cifre rim-
skih milj a na milj okazima iz pokazuj u da
je na ovoj cesti udali enosti od
Salone a ne od Tiluriuma (T'rilj)!", U vezi sa pravcem
ceste Salona-Tilurio i dalje vaan je i miljokaz na-
1921 g. u kod Trilja koji iz vreme-
na cara Maksimina (236 g. n. e.). Na njemu nema oz-
nake milja, ali je po mjestu nalaza mogao bitj po-
dignut na XXI m. p. od Salone. I stvarna razdaljina
slae se sa podacima koje nam daju
miljokaz! iz ta dva mjesta - 14 r. m. (cca 22 km)!".
Do danas nije posebna monografija o
Duvanjskom Polju i njegovoj okolini u doba,
ali prikupljeni materijal i o ovom kraju nisu
neznatni. Oni da se stvori cjelovitija slika
o ovom u doba.
Na Duvanjskom Polju otkriveni su tragovi broj-
nih naselja praistoriskog i rimskog doba. Neka su
bolje ispitana i poznata, a kod nekih je nae znanje
samo na notiranje spomenika.
U istraivanju praistoriskih i tragova ovog
najzasluniji su Radimski i Njihovi ra-
dovi imaju poseban jer, mada ogra-
predio, ipak zahvataju mnoga pitanja ilirskih
zemalja uopte, ire oblasti u kojoj su stano-
vali ilirski Delmatae.
U rimsko doba na ovom nase-
lje je bilo u dananjem Duvnu. Rimska naselja su bila
i Eminovo Selo, i druga mjesta.
Pored toga, poznat je izvjestan broj gradina koje su
i Rimljanima sluile kao ili za druge svrhe
(Ravna Glavica kod gradina kod Buhova,
Crveniea,
Naselje u Duvnu zauzimalo je prostor od 15 ha na
kome su ostaci zidova, cigle, novci, dijelovi
mozaika, ogrevne cijevi, natpisi i sl. Iz Polja
i Mrkodola rimski novci, a iz Bukovice isped
gradine enski srebrni nakit. U Crvenici
je bila na stanica ceste koja je od Rakitnog
Polja vodila u dio Duvanjskog Polja. Tu je
i natpis u kome se spominje Municipium No-
vensium, to bi moglo da se Municipium No-
vum protezao i na juni dio Duvanjskog Po-
lja. Po ostacima na gradinama i u Ravnoj
Glavici vidi se da su i tu bile rimske naseobine ili utvr-
de. je vjerovatno i sa Selinom sjeverozapadno
od gdje su ramski novci i natpisi.
Rimskog novca ima i u drugim mjestima. Letka je
bila naseljena jo u praistorisko doba. Nalazi potvr-
da je ovdje bilo rimsko naselje. Iz Letke
odlomci raznih spomenika i natpisi (CIL III,
14976
3
i 14976
N
) . Nadgrobni natpis (CIL III 9740, upor.
13185, str. 2326 160) u Letki 1886 ili 1887 g.
je trojici ljudi koji su pali u bor-
bama u Panoniji!", U polju kod ustanov-
ljeno je rimsko naselje na prostoru od 3 ha, Oko Re-
u Raeljki i kod na junom rubu Bu-
kog Blata nalo se dosta rimskog novca. Vinica, Ro-
kopolje, Vir i Zagorje pretstavljaju nalazite rimskog
novca i drugih rimskih spomenika. Na Duvanjskom
Polju i u njegovoj blizini sakupljeno je dosta rim-
skog novca jo od vremena republike; iz Vira je je-
dna drahma (Dyrrhachium) 18. Kod
je odlomak koji je dopunio i
Natpis je vrlo za topografiju Duvanjskog
Polja. U njemu se spominju decuriones, iz
da je u Duvanjskom Polju za vrijeme Rim-
ljana postojao municipium (CIL III, 14229). Na osno-
vi Radimskog o velikom naselju u dananjem
Duvnu, je pravilno procijenio da je ba na tom
mjestu bio glavni grad cijelog i da je to
Delmiriium koji su raniji stavljali u Gar-
dun kod Trilja. je bio selo (vicus) toga grad-
skog Teko bi bilo prihvatiti da je i u Sti-
bila neka rimska varo, jer se municipij u
Duvnu nalazio vrlo blizu. Pored prolazila
je glavna cesta od Trilja preko Han-Brekala i Pre-
vale u Duvn0
2 0
.
Samo Duvno i njegova okolina, pored pome-
nutih, pruili su i druge dokaze koji govore o inten-
zsvnom ivotu toga centra u rimsko doba. Jo 1886 g.
Truhelka je naao u groblju Karaula
odlomak nadgrobne sa natpisom u kome se
AELIO. Nadgrobni spomenici sa ovog mjesta pripa-
daju rimskom groblju:". fragmentima spome-
nika sa ovog groblja se i are
Dijani, Libert} i Armatu; na arama se spominju gen-
. tilna imena FLAVIUS i AELIUS (CIL III, 14320
1
-
4
,
upor. str. 2328
159
). Poto su ovi fragmenti otkriveni
U skupini, opravdano je miljenje da se tu
nalazio neki hram ovih udruenih boanstava'".
Natpisi govore da i nekropola i hram vjero-
vatno iz prve polovine II vij. n .e. .
Od izvora jedini je Ptolemej. koji nam
na karti u svom geografskom djelu daje lokalizaciju
Delminiuma. Prema Ptolemeju, Delminium se na-
lazi 89 r. in. od Salone i oko 70. r. m. sjeverno
od Narone, to, po milj enj u odgovara lokali-
zaciji na Duvanjskom Polju, sc. u Duvnu.
iako ove cifre za udaljenost Duvanjskog Polja ne
odgovaraju stvarnoj razdaljini, ne Salona
--Duvimjsko Polje, ipak ti podaci iz Ptolemeja u na-
em ne moraju biti Ptolemej se po-
slu.ip starijim i savremenim geografskim podacima i
itinerarima. Stoga su kod Ptolemeja oni ilirskikra-
jevi kaji se nalaze na teritoriji rimske provincije Dal-
macije dati onakvi kakvi su bili od druge polovine III
vij. st. e. do prve polovine I vij. n.e., to da je
ovomgeografu za ubikaciju i naziv mjesta Delminium
posluio neki stariji Izvor?". .
Oko ubikacije Delminiuma dugo se vodio spor.
. Starija teza je dase ovaj grad nalazio na Duvanjskom
POlju (Farlati, Illyricum sacrum II, 168-169), dok
ga Momzen (CI L III, str. 35;9) na osnovi natpisa iz
184 g. n. e., koji je otkriven kodTrilja (CIL III, 3202),
lokalizuje II Gardun kod Trilja na Cetdni. Uz Mom-
zenovu tezu pristao je broj Loka-
lizacija Delminiu.ma u Gardun zasniva se prvenstveno
na podacima iz spomenutog natpisa (Imp. Caes. M.
Aurelius Commodus ... pontem Hippi fluminis ve-
tustate corruptum restituit sumptum et operas submi-
nistrantibus Novensibus Delrninensibus Riditis ...) i
na ranijoj da na Duvanjskom Polju nisu bili
otkriveni tragovi nekog naselja.
Nasuprot pristalicama Momzenove lokalizacije
Delminiuma stoje pretstavnici starije teze po kojoj
je Delminium bio na Duvanjskom O pitanju
ubikacije Delminiuma postoje i takva miljenja koja
pokazuju i kolebljivost'". to se teze
Momzena i dr., treba ukazati na ove momente: Gar-
dun je bio centar koji je u vrijeme
kad su Rimljani kontrolisali samo do Di-
nare pl. i imao je da prolaz preko Prologa i
Rana. Iz ovoga mjesta nemamo dokaza municipalne(
samouprave?". U prilog miljenju da je Delminium
bio u Gardunu navodi sei to to ovo mjesto nije pri-
padalo ni optini Novae ni optini Riditae i to je za
most trebalo da trokove snosi optina na se
teritoriji on nalazi, tj. Delminenses. Za to je sma-
trana vanom da je optina Delminenses u
natpisu dobila srednje mjesto. da su za
opravak mosta trokovima ove tri optine
postojali drugi razlozi, a ne to to su se njihove gra-
nice doticale. Optina Riditae nije dopirala do tog
mjesta i nije imala nikakve veze sa cestom preko
spomenutog mosta, dok Aequum, iako je leao na Ce-
tini, nije sudjelovao u restauraciji mosta. Iz toga se
vidi da udaljenost od mosta nije bila fak-
tor u obavezama oko njegove popravke, a to je vano
za poloaja Delminiuma koji je iz Du-
vanjskog Polja mogao u ovim poslovima.
Delminium = Duvno morao je biti vrlo zaintereso-
van za odravanje ceste i mosta u Trilju s obzirom na
komunikaciju Salona-Tilurium-Duvanjsko Polje. S
druge strane, sam red kojim su optine nabrojane u
natpisu odgovara sredinjem poloaju koji Delminium
zauzima Novae i Riditae'". Vano je da
je u Duvnu postojalo veliko naselje sa forumom i
drugim brojnim spomenicima, je otpao Mom-
zenov i argumenat da se na Duvanjskom
Polju ne moe traiti Delminium, jer tu nisu otkri-
veni ostaci nekog naselja. Najnoviji
nalaz are lovi Capitolino uMokronogama (5 km sje-
verno od Duvna) koju decurianes Delmi-
nensium civitatis definitivno je potvrdio da se u
Duvnu nalazio rimskimunicipium Delminium'".
Neki .izvori. govore o Delminiumu kao
mjestu koje je bilo na uzvisini (Appianus,
Ill., ll; Florus II, 25; Strabo VII, 315). u
rimsko doba Delminium je leao u ravnici na otvo-
renom i mjestu. Epihoriska naselja na
i uzvienju,
na odbranu i borbu protiv gube takav
po dolasku Rimljana. To da su postojala
dva Delminiuma: predrimski i rimski.

dri da
predrimski Delminium treba traiti na jednoj od
mnogobrojnih gradina koje je u duvanjskom kraju
marljivo ispitivao Radimski. Stari Delminium mogao
je biti na Lib planini, 9 km daleko na jugoistok od
rimskog Delminiuma. Ova planina je zauzimala do-
minantan poloaj, bila je teko i pruala
je uslove za nastanjivanje. U to doba Lib je bio umo-
vitiji. Pod Rimljanima je na Libu jo egzistirala Gra-
dina kao ostatak stare predrimske utvrde. Do Gradine
j e, po tragovima, iao put od a povie
Gradine na Rakaj Glavici otkriveni su ostaci dviju
rimskih zgrada. Zaravan Gradine i ovih zgra-
da pogodna je za logor i stanovanje'". U ob-
lasti Delmata postoje razne varijacije imena Delmi-
nium (Dalmasium, Almesium ---,- Omi i dr.) koje se
ne moguidentifikovati sa Delrninium-om = Duvno,
na to upozorava M. Barada'".
Posebno su vani ostaci iz rimskog Delminiuma.
Tu su glavna nalazita Crkvina i Karaula. Iskopava-
nja na Crkvini 1897 i 1898 g. su da se bolje
upozna gradski forum na kome se mogla obiljeiti
velika zgrada. Na forumu su iskopani mnogi
ni dl\jelovi, metalna nakit, dijelovi statua, od-
lomci sa natpisima, novci i dr.
3 3
Po jednom
natpisu iz Crkvine (... trib)(unicia) po}t(estate)
XX) koji odgovara 18/19 g. n. e. u koju je padala Ti-
berijeva XX tribunicia potestas, moe se
da je Tiberije izgradio ovaj forum i vjerovatno cestu
od Tiluriuma preko Delminiuma u unutranjost. Po-
Duvanjskog Polja i kraj prema Mostaru bili
su u sferu romanizacije rimskog
carstva u isto vrijeme kad i oblast primorske Dalma-
cije'". Forum u Delminiumu bio je replika fo-
ruma u Panoniji, Noriku i drugim zemljama. To je
bio centar trgovine i javnog ivota u gradu o
govore ostaci njegovih zgrada. Po jednom natpisu u
carice Trankviline (CIL III, 14976") vidi se da je
forum i ukraavan jo sredinom III vij. n.
e. Ne zna se kada je forum poruen. Rimski numi-
nalazi sa foruma iz perioda od Augu-
eta do T'eodosija I, dakle zahvataju vrijeme od skoro
vijeka'". Forum nije ponovo podizan, ali je
grad i dalje postojao, jer .se Delminium spominje nil
drugom saboru u Saloni 533 g. n. e. (Farlati, Illyricum
sacrum II, 173). Osim toga, novac sa Duvanjskog Po-
lja dopire sve do u prvu polovinu VI vij. n. e
3 G

Naknadna ispitivanja koja je izvrio na lo-

kalitetu Karaula donijela su nove nalaze pored onih
koji su bili od ranije poznati. Otkriveni su tragovi
jedne zgrade ili nekoliko zgrada i mnogi dije-
lovi votivnih reljefa Dijane i Silvana, odlomci sar-
kofaga, rtvenika i sJ.37
Dalja topografska istraivanja otkrila su znatne
tragove naselja i u drugim mjestima Du-
vanjskog Polja. U Erninovom Selu je bila rimska ci-
38
glana. su po vanosti drugo nala-
zite na Duvanjskom Polju. Na podnoju brda Lib, u
njivama zvo Seline, su odlomci nadgrobnih
spomenika i rtvenika sa nepotpunim natpisima (CIL
III, 12811, upor. str. 2328
12 2
; 14976
2
; 14976'; 14976
6
sa
ispravkom) i nekoliko drugih:". Rimski
ostaci kod sela OT,101je i Seonice ukazuju na naseo-
bine. U Kongori, Studenom Vrelu i kod Vinice ot-
kriveni su tragovi naselja'":
U blizini Duvna 1905 g. otkrivena je sa li-
kom Silvana. Ovo nalazite nije u neposrednoj blizini
Karaule gdje su ranije iskopane votivne are sa re-
ljefima Dijane, Libera i Armata, pa je stoga vjero-
vatno da je sa likom Silvana in situ. Na
tom mjestu je u doba bio kamenolom, kao to
je to bilo i u vrijeme kada je spomenik Sil-
van je fungirao kao patron radnika u kame-
nolomima, po je razumljivo, to je tu
spomenik sa likom ovog boanstva". Sa brda Lib je
jedno bronzano zvono. Ovakva zvona uz
neke rimske ostatke su i na drugim mjestima
Bosne i Hercegovine, pa se iz toga moe da
je Lib zaposjednut u rimsko doba
4 1
.
Na cijelom Duvanjskog Polja i u nje-
govoj okolini prikupljeni su brojni na-
lazi: Eleusis iz IV vij. st. e. prvi ove vrste u Bosni i
Hercegovini i nekoliko drahmi (Dyrrhachium i Apol-
lonia) pored rimskog novca, koji, kao to smo vidjeli,
ide od republikanskog doba i u neprekinutom nizu
dopire sve do ostrogotske vladavine u naim kraje-
vima, u prvoj polovini VI vij. n. e.
42
.
Sjeverozapadno od Duvanjskog Polja lei uica,
vana raskrsnica puteva u rimsko doba. Ovdje se spa-
jala cesta koja je dolazila iz Livanjskog Polja sa onom
iz Duvanjskog Polja. U dananjoj Suici nalazilo se
rimsko naselje. Odavde je natpis (P. Aeli-
us ... loco dato publice) koji pokazuje da je ovo na-
selje moglo imati rang gradske optine.
sasvim ispravno napominje da se ne zna da li je tu
bila samostalna optina ili je naselje bilo atribuirano
nekog grada, napr. Delminiuma. U ujici su
i razni arhitektonski dijelovi rimsklfi
vina, a rimskih spomenika ima i u susjednom selu
43.
Sto se toponima Delmimum, Skok smatra da
se on moe dovesti u vezu s albanskom del'me
= ovca i da je od Delminiuma postao etnikon Del-
matae. Od toponima Delminium proiziao je i topo-
nim Duvno, pri se u objanjenji-
ma Skok oslanja i na arheoloke dokaze da se muni-
cipium Delminium nalazio u dananjem Duvnu".
Majer'" dovodi etnikon Delmatae i toponim Delmini-
um u vezu sa tj. Delmatae = a
Delminium = panjak za ovce, jer je oblast
poznata po O karakteru zemlje
ihrskih Delmata daju vijesti i pisci - Pseudo-
Skymnus (GGM 212) i Strabo (VII, 315). je
i sa postankom toponima Tpa.youpwv u podnoju pla-
nine Kozjak!", jer oba imena govore o ekonomici
ovih krajeva.
Iz pregleda o dosadanjim rezultatima arheolo-
kih istraivanja i topografskog obiljeavanja na Du-
vanjskom Polju vidi Se da je ovaj kraj u doba
bio dobro naseljen. Po svom poloaju Duvanjsko Po-
lje, koje je od Salone udaljeno oko 70 km, ima pri-
rodne za odravanje veze sa ostalim kra-
jevima Bosne i Hercegovine. splet rimskih ce-
sta koje su prolazile ovuda o strategiskoj i
privrednoj vanosti ovoga kraja za Rimljane. u
prvoj polovini I vij. n. e. duvanjsko uvede-
no je u uu sferu rimskih uticaja zajedno sa dalma-
tinskim primorjern. o tome pruaju
iskopine foruma u Delminiumu. su dokazala
znatnu naseljenost Duvanjskog Polja i u praistorisko
vrijeme. Ovaj kraj je kornunikaciski bio vezan sa
dalmatinskom obalom jo u predrimsko doba, o
nalazi novca iz Apolonije, Dirahija i
Eleusine. Novac koji je u Duvanjskom Polju
dopire u daleku prolost od a moda i vie vi-
jekova prije nae ere i pokazuje kontinuitet do prve
polovine VI vij. n. e.
Glavna rimska cesta produavala je preko Du-
vanjskog Polja dalje u unutranjost Bosne. Novija
istraivanja su potvrdila Balifovu pretpostavku da se
ova cesta na Ravanjskom Polju. O njenim
dijelovima docnije. Ovdje nas interesuje
transverzalna nica, poznata pod imenom
Solarski put, o kojoj smo govorili u prethodnom
poglavlju prilikom obrade rimske komunikacije: Ri-
Polje--Kupreko Polje-Suho Polje--Vaganj-
ipovo. To je pravac koji je obiljeio Balif
4 7
Me-
Balif nije poznavao dalji tok ove ceste na jugo-
istok od Polja, pa nije ni mogao shvatiti njen
pravi Najnovija ispitivanja na tom prostoru
pokazala su da je Solarski put vezao dolinu Janja
sa dolinom Rame. On je od Polja preko Uiv-
ea izlazio na Ravanjsko Polje
4 8
. Dalji pravac ove ce-
ste, po Balifu, iao je preko Klapavice u dolinu Rame.
(Tab. II, sl. 4). Basler smatra odvojak
Solarskog puta kod Ravanjskih Vrata prema
nom dijelu Vukovskog Polja, dok se drugi krak, kako
on misli, odvajao na jug preko Pakline pl. u Duvanj-
sko Polje. Ispitivanja rimskih komunikacija iz Ra-
vanjskog Polja na sjeveroistok i na istok koja je iz-
vrio autor ovog rada postojanje jedne rim-
ske ceste Ravanjsko Polje-Vukovsko Polje - pod-
noje Radue pl. - Gornji Vakuf''" (Tab. III, sl. 5). I
ovaj dio ceste poznat je u narodu pod imenom Solar-
ski put. Pomenuta ispitivanja iz autopsije pokazuju
da je Solarski put imao svoj osnovni pravac Sipovo
- dolina Janja-Ravanjsko Polje i da je odatle pro-
duavao li dolinu Rame i preko Vukovskog Polja u
Gornjeg Vakufa. Jedan od ovih nastavaka
pretstavlja sastavni dio ceste Salona-Argentaria.
Treba napomenuti da dio ceste od Ravanjskog Polja
preko Paklrne u Duvanjsko Polje pretstavlja sektor
magistrale Salona-Argentaria, a ne poseban krak
Solarskog puta, kako misli Basler.
U ovom predjelu pisac je tokom 1952 g. istrai-
vao i tragove rimske ceste koja je od Ravanjskog Po-
lja vodila na istok preko Klapavice u dolinu Rame i
obiljeio je njenu trasu'" (Karta III).
2) DOLINA RAME
Na izvorite Rame izlaze dvije rimske komunika-
cije sa Duvanjskog Polja i jedna sa Ravanjskog Polja:
Njihove zavrnice u dolini Rame obiljeene su na
Balifovoj karti kod Rumboka, Varvare i Proslapa.
U Varvari su 1905 g. otkriveni ostaci
bazilike koja je otprije poznatim bazilikama u
Dabravini, Zenici i dr. Na koje su kao spo-
lija bile uzidane u baziliku u Varvari je ne-
koliko odlomaka natpisa. njima su za nas na-
vana tri odlomka, jer se u njima spominju:
mun Bist ... i njegovi decuriones i duoviri. Na osnovi
podataka iz Tab. Peut. (Bistue vetus) i iz Geogr. Rav.
(IV, 211, 15: Bistue betus), je da se nat-
pisi iz Varvare odnose na Bistue vetus'". Ranije su u
Zenici i u (dolina Bile) otkrivena tri nat-
pisa na kojima se spominje Bist., odnosno Bis. Uda-
ljenost Varvare i Zenice iznosi oko 55 km
linije, a udaljenost obje Bistue prema
Tab. Peut. iznosi XXV + XX m. p. = cca 67 km.
Prema Tab. Peut., Bistue koja lei dalje od
obale j e Bistue nova, a druga Bistue, tj. Bistue vetus,
je ona koja se spominje u natpisima iz Varvare. U
natpisima koji govore o municipiju Bist .. , u Var-
vari spominju se Flavii, to na da
je Bistue vetus kao i Bistue nova dobila rimsko grad-
sko pravo (municipium) za vrijeme Vespazij ana ili
jednog od njegovih sinova.
Prije nalaza pomenutih natpisa u Varvari istra-
su Bistue vetus stavljali u razna mjesta'". Tre-
ba napomenuti da su se ove lokalizacije zasnivale
uglavnom na podataka iz itinerara bez po-
sebnih istraivanja na terenu.
To to su natpisi iz Varvare odredili lokalizaciju
Bistue vetus, je prvobitno smatrao vrlo vanim
momentom za iznalaenje poloaja stanica in monte
Bulsinio i Ad Libres. On je smatrao da mons Bulsinius
moe biti samo Ljubua planina i da je na njenom
vrhu in monte Bulsinio. Po Tab. Peut. udaljenost Bi-
stue vetus - in monte Bulsinio iznosi VI m. p.=cca 9
km. vrh Ljubue kod Koliba i
Varvara stvarno su udaljeni jedno od drugog oko 15
km, ali tu pretpostavlja u Tab. Peut.,
kao to je u njoj izostavljena i oznaka za Delminium
koji je svakako bio na cesti. Na osnovi toga on izraava
miljenje da je Ad Libros mogao biti u dananjoj Let-
ki koja ima zgodan poloaj i nalazi se na podnoju
Ljubue planine. Vidjeli smo da su u Letki
brojni rimski ostaci i natpisi. Prema tome, na usponu
'ceste uz Ljubuu planinu bio je Ad Libros, na nje-
nom vrhu in monte Bulsinio i na njenim padinama
s druge strane Bdstue vetus, to odgovara praksi Ri-
mljana da podiu stanice na tekim prolazima ceste'".
Stanici Ad Libros davana je lokalizacija i na drugim
mjestima'". to se stanice in monte Bulsinio,
Hernes'" je stavlja nad klanac Radue pl.
Gornjeg Vakufa i Prozora na kojem prostoru su selo
Voljice i potok Voljesnica, to bi, po njegovom mi-
ljenju, moglo biti u vezi sa imenom brda Mons Vulsi
po Geogr. Rav. (IV, 211, 16). Ovoj stanici je traena
ubikacija i na drugim mjestima'":
nije ostao pri svom ranijem mi-
ljenju u pogledu trase rimske ceste preko Ljubue
u onom pravcu koji je jo Balif Naknadnim
ispitivanjem ovog 1907 g. on je ustanovio
da' dio platoa Ljubue zbog velike strmine
ruje pogodan za cestu koja bi se sputala u Ramu.
Usto nema ni tragova ceste, iiako su se oni na ovom
terenu mogli lako Na osnovi toga je za-
da kao vezu Delminiuma iBistue ve-
tus treba traiti zaobilazni put preko Ravanjskog
Polja. Osim toga, 1907 g. je rim-
skog carskog novca na jednom obronku di-
jela Ljubue. Zajedno s tim nailo se i na druge ostat-
ke. Vjerovatno je ovdje, misli iznad obronka zvo
. Doline postojala naseobina. novac iz ove
skupine spada u vrijeme oko 400 g. n. e. Za ovaj na-
laz novca smatra da bi mogao da nas uputi na
iznalaenje ubikacije stanica: in monte Bulsinio i Ad
Libros'",
Interesantno j,e da u Varvari i ostalim mjestima
Gornje Rame nema tragova na-
selja (zidna opeka, crijep), dok se u Rumbocima naila-
zilo samo na rimske zidne i odlomke zemljanog
39
Izgleda da je na izvoritu Rame za pokrivanje
upotrebljavan drugi materijal - kamene
ili daska (indra) 58.
Iz Gornje Rame dosad nemamo. mnogo
rimskih ostataka. Ipak, s obzirom na to da je u ovo
ulazila rimska cesta iz pravca Salone i da je
ovuda prolazila komunikacija iz doline Neretve, ne-
sumnjivo je da je Rame u rimsko doba cir-
kulisao ivlji promet. S tim u vezi je postojanje sa-
stanica ili naselja. Iz manastira u
ali nepoznatog nalazita, odlomci kamenog spo-
menika sa natpisima koji su kolacioniranjem pretrpjeli
ispravke i koji pretstavljaju dijelove jednog spome-
nika (CIL III, 10049 = 13232 upor. str. 2328
11
-
pretstavljaju sastavni dio jednog natpisa, pa 13869a-c
i 13870 koji od jednog natpisa)!". Kod
na izvoru Rame, Truhelka je 1893 g. otkrio
pet rimskih grobova
60
. U selu Lug, juno od Prozora,
su odlomci cigle za koju Balif smatra da je
rimskog porij ekla61. Kod elj stanice Rama
nailo se 1906 g. na supstrukcije zgrada, na rimsku
ciglu i cijevi za grijanje'". Nalazite u Rami vano je
za ispitivanje komunikacija dolinom Neretve i pret-
stavlja jo jedan dokaz za postojanje rimske ceste
dolinom Rame.
U ovom kraj u postoj e tragovi naselj enosti i me-
talurgiske radinosti iz praistoriskog doba. Na Gradini
kod Varvare iskopana su kamena kalupi za
izlivanje bronzanog oruja i fragmenti kera-
mike i sl. Poseban imaj u nalazi zemlj anih P0f-
suda za taljenje rude. Na osnovi toga uka-
zuje da je ovdje bila razvijena metalurgija i
stvo jo u bronzano doba i da je Gradina tada sluila
samo kao radionica'".

i Truhelka'" smatraju
da je ovdje postojala praistoriska metalurgiska
radionica, ali po miljenju Truhelke prava djelat-
nost Gradine tek u eljezno doba. Iz pro-
zorskog kraja je i nalaz praistoriskog nakita i
otkrivenog 1885 g., u kojem po miljenju Truhelke
neki predmeti pripadaju rimskom vremenu'".
i rimski novci u Rame o
ranom ovoga kraja sa Dalmacijom. Po-
red drahme (Dyrrhachium) iz Prozora?", u dolini Cor-
nje Rame su i republikanski denari'", a po-
sebno treba ukazati na nalaz rimskog carskog novca
u dijelu platoa Ljubue i nalaz drah-
mi (Apollonia i Dyrrhachium) i rimskog novca na
vrhu Gradac iznad sela Ljubinei kod Prozora'".
ilirske nazive koji su se u topono-
mastici naih krajeva spada i toponim Bistua (Tab.
Peut. i Geogr. Rav. piu ulokativu: Bistuefo. Stanov-
nici su Bistuates, Na natpisima se javlja mun. Bistuen-
sis ili mun. Bistuatium (CIL III, 12761, 12765, 12766,
8783)71, a potpuni pridjev se vidi u nazivu episcopus
Bestoensis (Bestuensis) iz 530 i 533 g. n. e. Skok upo-
ovu osnovu i sa ilirskom toponimam Biston
koji se zadrao sve do danas u nazivima Bast i Baka
Voda u Makarskom Primorju.
Iz pregleda o Rame vidi se da ovdje
nema brojnih tragova naselja, ali je potvr-
da je u Varvari bila Bistue vetus, .stanica na
cesti Salona-Argentaria. Pored Bistue vetus otkri-
veni su rimski ostaci jo u i Lugu. Iz-
vorite Rame za Rimljane je bilo
stoga to je ovaj predio zauzimao pogodan poloaj i
nalazio se na raskrsnici puteva. Dolinom Rame vodila
je sa Neretve komunikacija u Skopljansko Polje. U
Rame konstatovani su tragovi naseljenosti
i metalurgiske radinosti iz praistoriskog dobu.
40
3) GORNJEG VAKUFA I BUGOJNA
Gornjeg Vakufa i Bugojna poznato je
pcd imenom Skopljamsko Polje. Ono zahvata dolinu
gornjeg Vrbasa, vrlo je plodno i ima dobre prirodne
komunikacije kotlinama brojnih rijeka. Ovi uslovi i
pogodan poloaj uticali su da je Skopljansko Polje i
u doba bilo dobro naseljeno i da se preko
njega obavljao iv promet. To pokazuju ostaci
broja naselja u ovom kraju i tragovi rimskih puteva
koji su se iz raznih pravaca slivali u dolinu gornjeg
Vrbasa.
Arheoloka istraivanja na Skopljanskom Polju
uglavnom su vrena u posljednjoj deceniji prolog i u
prvoj deceniji ovog vijeka. Poznavanju Skopljanskog
Polja najvie je doprinio ni ta kao ni
docnija istraivanja nisu bila sistematska. Stoga, ovaj
kraj ni izdaleka nije ispitan onako kako to zasluuje
po ulozi i koji je imao u doba.
Na Gornjeg Vakufa i Bugojna pisac
ovog rada obavio je 1952 g. neka ispitivanja kako
tragova rimskih cesta tako i rimskih naselja. Rezul-
tati tih isp'tivanja pokazuju da se u dolinu Vrbasa
kod Gornjeg Vakufa sputao splet puteva, tj.
edvojci rimske ceste Salona-Arp:entaria i druge ko-
munikacije, i da su naselja uSkopIjanskom
Polju bila dobro sa predjelima blie i dalje
okoline?". Tokom pomenutih ispitivanja ustanovljeni
cu i obiljeeni tragovl rimskog puta koji sc od Ravanj-
skih Vrata i Vukovskog Polja sjevernim obroncima
Tisovice i zapadnim obroncima Radue pl. sputao u
dolinu Vrbasa. Na ovom pravcu su i danas
tragovi rimskog puta u Pandurici i kod Prskala Staja
(planumi ceste) i kod Staja (rimska kal-
drma). Ova komunikacija je u dolinu Vrbasa mogla
silaziti na tri mjesta: kod kod i
kod (Karta III). Druga komunikacija koja
jo vezala Varvaru (Bistue vetus) sa dolinom gar. Vr-
basa danas se ne moe obiljeiti i u detaljima.
izvjesni tragovi na prostoru
potvr?uju da je ovom linijom postojala
veza doline Rame i gornjeg toka Vrbasa. Sto-
ga smo u osnovnom smjeru ovu komunikaciju obilje-
ih pravcem: Varvara - Rumboci -
vo - Kobila - Kuti - - Gornji Vakuf (Karta
Na tom pravcu su ovi tragovi: kaldrma,
iroka 4 do 5 m i duga oko 150 m kod
ostaci u Kutima, ostaci naselja kod Pidria
(gradina, rimski zidovi). Put je silazio na
groblje (Gornji Vakuf) preko koga i danas vodi dobra
cesta od
U nedaleko od Gornjeg Vakufa, na-
lazi se Straica razvaline govore da je
tu bila rimska zgrada - svakako utvrda i straarnica.
ove Gradine je jo 1892 g. plo-
c.lca s prstenom od gorskog zlata na kojoj se nalazi
Iik mukarca. Misli se da bi taj lik mozao pretstav-
ljati Germanika?". Nesumnjiv interes na-
zivi lokahteta u i njegovoj blizini: kame-
njar Branovica, oranice Varoite i pomenuta Stra-
ica. Kod samog Gornjeg Vakufa ima nekoliko bo-
gatih nalazita materijala. Na
k?mpleksu .njiva koje se zovu groblje (Gor-
nJI Vakuf) kod sela Ponira nalaze se ostaci rimskog
naselja. U groblju su sve do da-
nas kamene koje vjerovatno od kaldrme
na cesti. Pored toga, ovdje ima dosta eljezne troske.
Selo Kuti, iznad potoka Voljice, obiluje tragovima
naselja i troskom. Ovuda se mogu pratiti i
ostaci puteva koji su sa visova silazili u dolinu. Na-
ziv Rudnica, kako se zove jedna kosa iznad puta, ka-
je, a samo mjesto ima dosta tragova sta-
rog rudarstva. Ostaci rimskih zgrada iz Volara na Vi-
uz Vrbas vidljivi su jo i danas. U ovim
mjestima svuda se eljezna troska. Selo Bi-
strica na istoimenoj rijeci s desne strane Vrbasa sa-
je poneki ostatak zgrada, ali su ovdje
jo od ranije poznati tragovi ispiranja zlata uz obale
Bistrice. tragovi ispiranja zlatanasnog pijeska
su se i oko potoka Krupe. U Bugojnu se na-
ilazi na ostatke materijala od rimskih
zgrada i na od opeke koje su po
svojoj znatnoj Ovi nalazi govore o postoja-
nju naselja na mjestu dananjeg Bugojna.
Ovdje je u rimsko doba radila i ciglana, o go-
vore mnogobrojni odlomci rimskih opeka koji su u
znatnoj otkopani 1948 i 1949 g. na radilitu
dananje ciglane Vrbas u Bugojnu. Nedavno je u
arealu ove ciglane cijela tegula sa igom
BISTVES. Nalaz je interesantan i vrlo za to-
pografiju ovog kraja. Odatle seu pravcu Ostarine gra-
dine tragovi rimskog zida, a na samoj gra-
dini i sada se nalaze odlomci keramike i opeke. Ostaci
rimskih vide se i u ispod Ostarine.
Iz Bugojna i drugi nalazi rimske provenijen-
cije kojima je poznata zemljana lampa sa igom
C. DESSI. U Veseloj, nedaleko od Bugojna, ustanov-
ljeni su ostaci rimskih zgrada i nekoliko
troskovita. Oko na Vrbasu u pravcu Bugoj-
no - Donji Vakuf ima dosta tragova
kog ivota. Na Gradini iznad Vrbasa kod sa-
su ostaci rimskih zgrada, a po oranicama zvo
Batite nalazi se obilje troske?".
U klancu Velika Vrata prema Kupresu otkriveni
su ostaci rimskih zgrada koji vjerovatno od
straarnice za zatitu rimske ceste na pravcu Kupres
- Bugojno. Ovdje je nakit i
dosta bakrenog novca. Novci su: jedan republikanski
denar i primjerci iz III i IV vij. n. e. kojima je,
po svoj prilici, bio i jedan Theodosius II
7 li
misli
da je zgrada poruena nasilnim putem, ali da je ova
cesta bila u upotrebi jo u prvoj polovici VI vij. n. e.
i da je sluila kao naj pogodni ja veza sa Salonom gdje
je biskup iz Bistue prisustvovao crkvenim koncilima
530 i 533 g.7G
Jugozapadno od Bugojna u Otinovcima otkriveni
su brojni rimski nalazi. Poznati su ostaci bazilike sa
rimskim spohijama koje svojom i
nom da je ovdje bilo znatnije na-
selje. Iz Otinavaca je i nadgrobni natpis (CI L III,
2763 = 13230) i izvjestan broj sa odlomcima nat-
pisa koji se mogu Basler smatra
da je naselje u Otinovcima moglo biti cestom direkt-
no vezano za Duvno?".
Kraj oko Bugojna i Gornjeg Vakufa poznat je i
po nalazima i rimskog novca. Iz okoline Bu-
gojna je jedan Dyrrhachium" i znatan broj primje-
raka rimskog novca 'iz republikanskog i carskog vre-
mena sa sredinom IV vij. n. e.
80.
Iz Odaka
Gornjeg je jedan primjerak rimskog novca (III vij.
n. e.)81. Treba navesti i Blauovu da se kako
su mu u potoku kod sela blizu Gornjeg
Vakufa jednom prilikom nalo oko 500 komada srebr-
nog novca. U manastiru Fojnica je izvjestan
broj primjeraka rimskih konzularnih i carskih novaca
koji iz Skopljanskog Polja, ali se ne zna za
njihova blia nalazita'". Nalaz novca kod Velikih
Vrata smo spomenuli.
ostacima ivota sa Skopljanskog
Polja jo se nisu pojavili natpisi koji bi nas mogli
tt
4) LASVE
obavijestiti o toponimiji i o upravnom Ono
to se zasad zna, to su dosta opravdane pretpostavke
da je na ovom bilo vano naselje Ad Matri-
cem koje Tomaek Iokalizuje na groblju i
oko sela Ponir kod Gornjeg Vakufa, a Kipert otprili-
ke kcd dananjeg Bugojna'". Udaljenost Ad Matricem
od obje Bistue po Tab. Peut. odgovarala bi lokaliza-
ciji oko Gornjeg Vakufa. S obzirom na to da su kon-
statovani brojni tragovi zgrada oko Gornjeg
Vakufa groblje, Ponir, Kuti, do-
lina Voljice, Saraj i dr.) i da se ovdje sputa niz
odvojaka glavne ceste iz pravca Duvanjskog Polja -
kad se postavlja pitanje gdje bi u Skopljanskom Po-
lju mogao biti Ad Matricem, nama se poslije istrai-
vanja ovog terena da je mnogo opravdanije traiti
ga u Gornjem Vakufu nego u Bugojnu. Oko Gornjeg
Vakufa tragovi ivota i ostaci
zgrada tako su gusti, da se moe pomiljati na
broj manjih naseobina sa jednim naseljem.
To je tim opravdanije kad se imaju u vidu radovi na
ispiranju zlata u neposrednoj okolini, a moda i ra-
dovi na eksploataciji eljeza. Uz rudarski centar, po-
gotovo centar rudarstva zlata, svakako je postojalo
naselje sa upravnim, javnim i drugim zgradama. Oko
naselja je bio znatan broj solidnih zgrada
za udobnije stanovanje visokih vojnih i rudarskih
funkcionera i za smjetaj posade potrebne ovakvom
rudarskom sreditu. U Bugojnu i okolini mogao se
nalaziti manji centar rudarsko-metalurgiske pro-
izvodnje u kome je, osim toga, radila ciglana. Stanici
Ad Matricem traena je ubikacija i na drugim mje-
stima: rimske ruevine kod Travnika'", dananje Ne-
vesinje'", dananji Mostar'" ili Sarajevsko Polje'".
Zapadno podnoje Vranice poznato je kao bogat
rudarski predio. Ovdje su tragovi ispiranja
i kopanja zlata kako iz rimskog tako i iz predrimskog
doba (na Vranici, oko rijeka Bistrice i Krupe). O na-
lazitima zlata na rimske provincije Dal-
macije imamo i vijesti iz izvora (Florus, Epit. III, 25;
Plinius, NH, XXXIII, 21; Statius, Silvae I i III; Mar-
tialis Epigr. X, 1, i 5). Opravdano je miljenje da se
ove vijesti pisaca o dobivanju zlata II pro-
vinciji Dalmaciji odnose na oblast Srednjebosanskog
rudogorja i u njoj prvenstveno na planinu Vranicu i
njeno podnoje oko Gornjeg Vakuf'a'". Kod
i Makare, od Gornjeg Vakufa, JJ. praisto-
risko vrijeme kopan je bakar, o govore rudar-
ska u starim majdanima na tim mje-
Balif nije ispitivao tragove rimskih komunikacija
u dolini gornjeg Vrbasa niti njihov nastavak prema
dolini Lave, odnosno prema dolini Bosne. U njegovoj
karti prema mapi iz CIL III, 1873 g. ubiljeena je kao
nesigurna cesta koja od Vukovskog Polja preko Ra-
due planine kroz Gornji Vakuf i preko Vranice pla-
nine ide do Fojnice gdje se prema CIL III nalazila Bi-
stua nova.
najnovija istraivanja koja je pisac ove
studije izvrio na Gornjeg Vakufa
i Zenice pokazala su da je rimska cesta iz Skopljan-
skog Polja produavala svoj pravac u dolinu Lave'".
Cesta je od Gornjeg Vakufa i dolinom Bi-
strice preko planine i Otre Glavice, Opare,
Bistrog i Dubokog izlazila na Gornju
Odavde se u dva kraka sputala na Lavu: jedan krak
je iao preko Velikog Mounja u Mali Mounj, a dru-
gi preko Donje u Vitez (Karta IV). Na prav-
41
stima. Ova upucuju na
da se ovdje vadio bakar jo u bronzano doba i da je
odatle poticala ruda koja se talila na gradini u Var-
vari. Moda se u ovom kraju u praistorisko vrijeme
vadila iva iz tetraedrita, iz koga je i bakar,
tim prije to se do ive dolazi lako i jednostavnim
procesom'". Oko Skopljanskog Polja u an-
doba se kopalo eljezo, a moe se pretpostavljati
da je ta djelatnost obavljana i prije dolaska Rimljana,
kad se imaju u vidu druge grane rudarstva
ovoga kraja u praistorisko doba. Predio Gornjeg Va-
kufa i Bugojna i danas obiluje eljeznom troskom ko-
ja da su ovdje obavljani stari metaloteh-
a i rudarski radovi, jer se rudita eljeza
nalaze u neposrednoj okolini'".
Gornjeg Vakufa i Bugojna sa brojnim
tragovima naselja i rudarske radinosti imalo je u
rimsko doba lokalne puteve. Sigurno je jedan lokalni
put vezao Gornji Vakuf i Bugojno dobnom Vrbasa
i sastajao se sa cestom koja je dolazila od Kupresa.
i Prusca su kod a
i Prusca ostaci rimskog puta (kaldrma). Osim toga, u
su ustanovljeni ostaci rimskih zgrada,
a iz Prusca je rimski republikanski novac'". Predio
Bugojna i Prusca do danas nije arheoloki
ispitivan, pa mu zasad ne moemo odrediti ulogu koju
je imao u doba.
Iz pregleda o Skopljanskom Polju proizlazi da je
dolina gornjeg Vrbasa bila naseljena jo u predrim-
sko doba. je postojanje praistoriske i
rimske rudarske djelatnosti na Vranici i u njenom pod-
noju. Nalazi novca pokazuju da je Skopljansko Polje
odravalo trgovinske veze sa kolonijama na Ja-
dranu. Ovaj kraj je bio privredno i strategiski vaan'
za Rimljane. Kroz njega je vodila rimska cesta od
Salone prema Argentariji i nizom svojih odvojaka
spajala ga sa okolnim je i ko-
munikaciska veza sa dolinom Rame koja je postojala
i u prarstorisko vrijeme. Plodnost Skopljanskog Po-
lja i rudno bogatstvo okolnih planina dali su posebno
obiljeje ovom kraju kao rudarskom bazenu u kome
su Rimljani vrlo rano pristupili eksploataciji
nih rudnika i proirenju radova u njima. Mada jo
nedovoljno ispitano, na gornjem Vrbasu
svojim ostacima naselja daje jasne dokaze
da je ovdje u doba Rimljana tekao vrlo intenzivan i-
vot. Iz ovog kraja znatan broj primjeraka rim-
skog republikanskog i carskog novca.
cu Gornji Vakuf - dolina Lave ustanovljeni su tra-
govi rimske ceste na nekoliko mjesta. S strane
Bistrice iznad rijeke na lokalitetima Jelovac i Kne-
ev grob nalaze se usjeci u kamenitom tlu
iroki do 3 m kakve su pravili Rimljani iznad
m-h dolina. U umi s strane Otre
Glavice otkrili smo grubo kamen visok 75
cm koji je jako izlizan uticajem atmosferilija i vre-
mena. Ovaj kamen nalazi se na mjestu gdje su veliki
nanosi snijega (nadmorska visina preko 1100 m), pa
je vrlo vjerovatno sluio kao putokaz da bi se u sni-
jegu mogla pratiti trasa puta. Takvih putokaza bilo
je i uz rimske ceste na Kuprekom Polju'". Osim to-
ga, u umi nalazi se i srednjevjekovno grob-
lje. Na starim serpentinama u Okretnjima kod Za-
grlja i danas su tragovi radova
(podzid, kaldrma). U predjelu od Dubokog
na pl. je strma trasa koju stanovni-
42
tvo zove drum i iz koje se odavno vadi kamen za
gradnje u okolnim selima. Na ovom prostoru nismo
mogli ustanoviti i neke druge ostatke iz rimskog doba.
Kraj je nepodesan za naseljavanje pa je vjerovatno
da su ovdje u rimsko doba kao i danas nicale samo
najnunije i malobrojne aglomeracije. S druge strane,
na ovom je danas vrlo teko istraivati an-
tragove. To je predio velikih uma kroz koji
prolazi i umska eljeznica -- Bila i nova
cesti}, od Gornjeg Vakufa preko Rostova prema Trav-
niku. Eksploatacija ume decenijama je vrlo in-
tenzivna i drvna industrija obuhvata gotovo cijelo po-
To je doprinijelo zatiranju tragova
kulture uopte, a izgradnja moderne ceste i umske
pruge prikrila je mnoge tragove rimske ceste, tako
da danas ne moemo pratiti cijelom njenom du-
inom.
Intenzivnije ostataka u do-
lini Lave je krajem prolog vijeka. U Malom
Mounju, na desnoj obali Lave kod Viteza, jo ranije
se nailazilo na ostatke rimskog ivota (ruevine zgra-
da natpise, novce i dr.)?". Istraivanja ovog mjesta po-
kazala su da je ovdje bilo rimsko naselje i
Prostor Malog Mounja pruio je mnogo na-
laza rimskog materijala. Ovdje rim-
ske supstrukcije zauzimaju velik prostor''". Iz Ma-
log Mounja broj nadgrobnih spomenika
kojima su neki vani zbog do-
imena li gentilnog imena' Flavius, to poka-
zuje da su ovdanji stanovnici dobivali rimsko gra-
pravo pod Flavijevcima 70-tih godina n. e.
9 9
Najvanija nalazita u Malom Mounju su bre-
uljci Crkvite (Crkvina) i Divljaci, na kojima su po-
red ruevina zgrada otkriveni mnogi spomenici i nat-
pisi i prikupljeno dosta rimskog novca.
primjerci dijelom datiraju iz III i IV vij.
n. e., ali ih, po kovanja, jer su oznake
izlizane, ima iiz ranijeg carskog i republikanskog
doba'?". Na Crkvini su docnije iskopani i ostaci rano-
bazilike, grobovi, nepot-
puna natpisa, razni arhitektonski dijelovi i sl. Po-
sebnu panju obilje odlomaka rimske krovne
i eljezne troske. Ovi novi nalazi jo
su snanije potvrdili da se u Malom Mounju nalazilo
rimsko naselje-?" Neto rimskih ostataka
ima i na rijeci Biloj: u Postinju kod Donjih Malina
su odlomci rimske opeke i novca.
je natpis iz u kome se spominje P. Aelius ...
decurio municip. Bist(uensis) (CIL III, 12761 upor.
str. 2256). Iz Poljandca je jedna nadgrobna s
natpisom':".
Natpis iz Truhelka povezuje sa natpisom
iz Zenice u kome se spominje municipium Bis. (CI L
III, 12765) i da se i Bist. i Bis. Bistua
(Tab. Peut.: Bistue, Geogt. Rav. IV, 218, 2: Bisua i
Ibisual '?". smatra da se fragment natpisa IST iz
Zenice (CI L III, 12766) ima dopunim u [B]ist{ua) i
da je Bistua sa tih natpisa bila ondje gdje je
dananja Zenica. PO natpisima se vidi da su Bistuanci
postizali velike i dobivali rimsko pravo gra-
za vrijeme Flavijevaca i Elijevaca. Na osno-
vi natpisa iz da je dotle do-
piralo municipija Bistue'?".
Istraivanja su ukazala i na Vitez kao bogato
rl1msko nalazite. Iz Viteza su fragmenti natpisa CIL
III, 8380 upor. str. 2256; 8381 upor. str. 2256 i 8382 =
13857 = 14220 upor. str. 2328
11 7
i dijelovi drugih nat-
pisa i spornenika-?". U juno od Travni-
ka, znalo se otprije za ruevine velike zgrade sa osta-
cima hipokausta. Kopanja koja su ovdje izvrena 1952
i 1953 g. pokazala su da je u postojala
villa rustica u im j e ruevinama pored artefakata
rimskog i porijekla mnogo eljezne
troske. Ne zna se vijek trajanja ove vile, ali,
po jednom kapitelu, izgleda da je ona posto-
jalajo u kasno doba. U blizini na
brdu Gradcu oko brda Klobuka su otkri-
vene ruevine zgrada iz rimskog vrernena'P''.
blizu stanice Dolac je poznato po
nalazima iz rimskog doba. Uz razna novaci di-
jelove nakita nailazilo se na trosku kao na ostatak to-
rada iz rimskog doba'?". Odavde su i
natpisi CIL III, 8383 = 2765 upor. str. 1035; 8384 =
2766
108.
Kod Galin-Hana na cesti prema Travniku
iskopani su ostaci rimskog vodovoda, a lokalitet Tr-
govite obiluje odlomcima rimskog ma-
terijala i eljeznom troskorn'?'', Na mjestu gdje je bila
duvanska tvornica u Travniku konstatovani su mno-
gobrojni ostaci rimskih zgrada i mnogo eljezne tro-
ske. I na drugim mjestima u Travniku ima rimskih
ostataka, grobova i sl. Sa
raj u Travniku valjkasti kamen kOJI
na odlomak miljokaza.'!". Iz Travnika je i rimska nad-
grobna sa natpisom koji se moe samo
no Marco Flavio ...111.
U Varoluku blizu Turbeta na lokalitetu pod
Varolukom otkriveni su tragovi ba-
zrUrke. Truhelka je na osnovi nekih nalaza
da ova bazilika iz IV vij, n. e. Iz Gornjeg Tur-
beta je jedan bronzani Augustovog doba"!". I
Hofer smatra da je tu bila bazilika uz koju se nala-
zila jedna ili vie zgrada. Ne zna se kad su ove
zgrade poruene, ali je izvjesno da to nije bilo usljed
nekog napada
l l 3
. Na Gradini u Potkraj u blizu sela
De1ilovca (Kneevo) vjerovatno je postojalo rimsko
na tom mjestu su primjerci rimskog
novca iz III i IV vij. n. e.
I H
. POd kod Tur-
beta ustanovljeni su ostaci rimske zgrade iz je
ruevina sa natpisom koji je i objavio
Hernes jo 1880 g. (CIL III, 8385 upor. str. 2256,
2328
11 7
) 11 5 . Na drugoj strani Lave kod Turbeta,
breuljku Crkvite ili Crkvine, konstatovani su ostaci
rimskih zgrada, a na oranicama ceste i puta
to vodi u Paklarevo su rimski novci iz re-
publikanskog i carskog doba.'!". Naknadnim
njem u Turbetu 1923 g. je ispod zgrade kOJU
je Truhelka kao baziliku naao tri
na groba sa nekoliko eljeznih predmeta. Oko grobo-
va je lealo mnotvo odlomaka rimskog
materijala, a tu je i srebrni iz Traja-
novog doba. PO tome da ?a ov?m
mjestu nije stajala bazihka, neka zgrada IZ Traja-
novog vremena koja je u rano doba
pretvorena u samostan sa crkvico:?,
kao to je to bilo u Dabravini111. Iz Varosluka Je
zlatni nakit i to 18 okruglih medaljona i 1 krst, za
koje misli da iz V vij. ili skraja IV vij.
n. eY8. Potrebno je radi jasnijeg datirarija naselja u
ovom kraju navesti i nalaz iz jednog rimskog groba u
Delilovcu. U ovom grobu su komadi sta-
klenog balzamarija, 2 prstena i drugi predmeti. Orna-
mentika na u ovom grobu
na IV vij. n. e. Grob iz Delilovca .12 grobovima
koji su otkriveni u Malom Mounju i Turbetu, a mno-
gi rimski nalazi iz Malog Mounja i Turbeta
dijelom ba iz IV vij n. e.
ll 9
. U Turbetu su
otkriveni i ovi rimski nalazi: jedna nadgrobna
sa natpisomv'" i tragovi mauzoleja
se datiranje ne moe poblie odrediti.':".
Iz izloenog se vidi da je u dolini Lave od Tur-
beta do Viteza bilo dosta rimskih naseobina. U litera-
turi je nekim mjestima poznatim iz izvora davana
lokalizacija u porjecju Lave. Tako je stanica Leu-
saba stavljana na rijeke Bile u Lavu, tj. kod M.
Mounja ili Izneseno je i miljenje da bi
u jednom od mjesta oko Travnika u kojima su
brojni ostaci rimskih zgrada i natpisa trebalo traiti
Ad Matricem-:". Ova teza sukobljava se sa ti
ubjedljivom tezom o tome da se Ad Matricem nalazio
u Skopljanskom Polju. Neki traili su u
dolini Lave ubikaciju i drugim mjestima koja su
navedena u rimskim itinerarima. Poslije stanice Ba-
loia Geogr. Rav. (IV, 217, 19) pravac ko-
jim je iao od Serbitiuma biljei ove stanice: Apeva,
Sapua, Bersellum, Ibisua. Truhelka dri da je Baloia
= Bilajac (danas Bjelajce) kod kao
to smo vidjeli. u prethodnom poglavlju. On dalje
navodi da bi Apeva, Sapua i Bersellum mogle biti na
rimskoj cesti Bilajca i Zenice. Po Truhelki
bi njihova lokalizacija izgledala ovako: Apeva = Pod-
lipci blizu Jajca; Sapua = negdje i
i Bersellum = Mali Mounj, jer su kod svih
mjesta konstatovane rimske ruevine. Ibisua (Bisua)
bila bi sa Zenicom'"". tezu zastupa
i L s tim to on daje neto smje-
taj navedenim stanicama'?". obadvojica pri
lokalizacije stanica na pravcu pretpo-
stavljene ceste od Bilajca u dolinu Lave polaze sa
pogrenog stanovita, na to se posebno osvrnuti
u docnijem izlaganju. Komunikacija iz doline Vr-
basa preko Karaule u dolinu Lave vjerovatna je, s
obzirom na postojanje tragova rimskih naseobina na
tom pravcu. Ali ona jo nije istraena. Do danas uop-
te nisu ustanovljeni tragovi cesta ili njihovih odvo-
jaka dolinom Lave uzvodno od Viteza. Razumljivo
je da je ovaj vrlo naseljeni kraj u doba Rimljana
morao imati mreu lokalnih puteva. Hofer
1 2 6
smatra
da je opravdano traiti rimsku komunikaciju koja je
od Zenice preko Stranjana iPojske izbijala na Bilu
i odatle produavala u pravcu Vrbanje i Banjaluke,
pri on kao dokaz za ovu cestu uzima
kaldrmu u umama iznad Bile.
Ukazali smo na to da je u ovom kraju prikupljeno
dosta rimskog novca. Nalazita rimskog novca su: Ma-
li Mouni, dolina Bile, Travnik, Turbe i
njegova okolina. Primjerci idu od republikanskog vre-
mena sve do IV Viij. n. e. Preteno je zastupljen car-
ski novac iz III i IV vij. n e.
12 7
. novac je za-
stupljen primjercima drahmi iz Dirahija i Apolonije,
kojima su neki primjerci iz Apolonije nabav-
ljeni u Travniku,ali se ne zna da li im je tui nala-
zite. Poznata su nam nalazita drahmi u Puti
Gori i Cukljama'P".
Lave spada uSrednjebosansku rudo-
nosnu oblast. U njemu su jo u rimsko, a vjerovatno
i li predrimsko doba, eksploatisane rude. Ovdje se
ispirale zlato iz nanosa. o na-
slage prepranog pijeska kod Varoluka, na potoku
Vrela, kod Delilovca, i na drugim mjesti-
ma. Ispiranje zlata vreno je i na pritokama Lave
nizvodno od Travnika. Prema gomila ispra-
nog ljunka izgleda da je obim radova bio znatan:".
U Mounju, Docu, Travniku, kod zaseoka
Karahode u dolini Bile i u radile su
rimske topiomice od kojih su ostaci eljezne
troske uz ostale rimske nalaze'P''. U okolnim plani-
nama iznad doline Lave nalaze se naslage eljeznih
ruda koje su bile na dohvat stanovnitvu ovoga kraja
u rimsko i predrimsko doba.
Lave bilo je dobro naseljeno i u pra-
istorisko doba. Brojni su nalazi koji govore o ivotu
ovdanjih stanovnika u praistorisko vrijeme. Iz tog
vremena su mnoga gradinska naselja. Gradinu u Ma-
43
lom Mounju kao praistorisko naselje zaposjeli su
Rimljani't". Iz Velikog Mounja poznat je nalaz bron-
zanog oruja i nakita za koje Truhelka'V smatra da
su iz bronzanog doba, dok ih novija datacija svrstava
u ranolatenski period':". ovaj kraj ima mnogo
praistoriskih gradina koje su bile stalno na-
seljene, a po postanku nisu iz istog vremena.
ove gradine, J. Koroec je za svaku ponaosob dao ka-
rakteristiku poloaja, i razvitka pretpostav-
da neke od njih nisu uopte sluile kao nase-
lja u praistorisko doba. Pored Gradine u Malom Mo-
unju (Kalvarija ili Crkvine ili Gradac), Koroec na-
vodi i nekoliko drugih oko Mounja: Glavica zapadno
od Kalvarije sa rimskim ostacima, pa drugi Gradac,
sa rtmskim ostacima, zatim Oblak u Han-
Divjaku, Gradina, Gradina Jasike, - svetri
u Velikom Mounju, kaf kod Gornje Gr-
baviea na Bile i nekoliko gradina oko Viteza.
U dolini Bile nalaze se: Gradac u Gra-
dina (Gradac) iznad Alihoda i Carine u
Ima nekoliko praistorisk'ih gradina juno od Travnika
u pravcu Gornjeg Vakufa Opara i dr.).
Oko Turbeta su ove gradine: Vrzol ili sjever-
no od Varoluka, Megara kod Golea, kod
Crkvine u Turbetu u kojoj je bila rimska i
srednjevjekovna nekropola, Gradina na desnoj obali
Lave u Turbetu i jo nekoliko gradina u pravcu Trav-
nika. Travnik i neposredna okolina imaju ove gradi-
ne: na Saraju, na Garbunu, u Gradac u Ta-
rabovcu, iznad i dr. Sa ovih gradina nemamo
mnogo ostataka materijalne kulture, a i ono to je
otkriveno samo su nalazi a ne rezultat si-
stematskih istraivanja-t". je i nalaz bron-
zane kacige u za koju je Hofer drao da je
rimska, a Fiala je obiljeava kao korintsku
kacigu koja bi poticala iz V vij. st. e. i govorila o trgo-
vinskoj vezi ovog kraja sa emporijama na Jad-
ranu"'". Tragovi najranije naseljenosti na ovom pod-
konstatovani su u dolini Bile. Tu se nalaze po-
znate praistoriske naseobine: blizu Alihoda na desnoj
obali Bile mjesto zvo Mujevine, kod na li-
jevoj obali Bile i Gradina iznad Alihoda. Najnovija
ispitivanja obiljeila su Mujevine, Nebo ispod Brajko-
i Gradinu iznad Alihoda kao vrlo pra-
istoriske lokalitete. Mujevine i Nebo su najstarija po-
znata naselja na rijeci Bili. U naselju Nebu stanovala
je grupa praistoriskih stanovnika koja je bila
vezana za stanovnike Butmira. Mujevine su siromane
i nemaju mnogo crta sa kulturom naselja
Nebo. to se Gradine aznad Alihoda, ona je mla-
naselje koje pripada slavonskoj kulturi i prvoj
pojavi metala i pretstavlja pojavu gradinskog
stanovanj a nosilaca slavonske kulture136.
Podaci kojima raspolaemo na osnovi dosadanjih
istraivanja u dolini Lave pokazuju da je ovaj
kraj bio dobro naseljen u rimsko i praistorisko vri-
jeme. su ostaci rimskih naseobina u
Malom Mounju, Docu, Travniku i oko Tur-
beta. Pored ostataka su brojni
natpisi i novci. Natpisi nam govore da su ovdje sta-
novnici dobivali pravo pod Flavijevcima
i za vrijeme Elijevaea. Posebno je vaan natpis iz
u kojem se spominje municipium Bist. (m.
Bistuensis), jer su i u Zenici otkriveni natpisi istog
municipiuma. Novci iz raznih mjesta ovoga
kraja. To su preteno carski novci iz III i IV vij. n. e.
Odavde je i nekoliko drahmi iz Dirahija i Apolonije,
to indicira rane trgovinske veze Lave sa
faktorijama na Jadranu. Ovo prua
i dokaze djelatnosti iz
kog doba. Ovdje se vadilo zlato iz nanosa, a
44
topljeno je i eljezo ruda ima u predjelima oko
rijeke Lave. Moglo bi se pretpostavljati da su u ovom
kraju radovi obavljani jo u
predrimsko doba. Cio kraj je za Rimljane bio vaan
zbog njegovog poloaja i prirodnog bogatstva. Kroz
nj ega j e prolaz/ila velika rimska cesta Salona - Ar-
gentaria. naselja postojala je svakako mrea
lokalnih puteva. U Lave konstatovana su
brojna praistoriska naselja (gradine), kojima
ima i naselja iz neolitskog doba.
5) ZENICA SA OKOLINOM
Istraivanja tragom rimske ceste u produenju
od Viteza uputila su pisca ovog rada na pravac pre-
ma Zenici. Rimska cesta j e od V:!teza vodila u Ze-
nicu prirodnim i putem preko Vjetrenice i
kojim pravcem ide i dananja cesta (Karta
V). Na ovom prostoru ustanovljeni su tragovi rimske
ceste u Dubravici kod lokaliteta Klanca gdje su do-
skora postojali ostaci puta i kod sela Ha-
koje u svemu odgovaraju rimskom
gornjeg dijela stroja na cestama.
Ovaj dio ceste kod poznat je kod mjesnog
stanovnitva pod imenom stara kaldrma-s".
U na desnoj obali Bosne kod Zenice
Truhelka je 1891 g. otkrio ostatke rimske zgra-
de na je osnovama docnije podignuta ranohri-
bazilika. spomenicima koji su tom pr>
likom iskopani iz ruevina ove zgrade su
vana dva natpisa: jedan na kojem se spominje dec.
mun. Bis. (CI L III, 12765) i drugi iz kojeg pored osta-
Ing duumv[iro municip. B]ist (CIL III, 12766).
Jo tada je Truhelka pomiljao da bi se natpis CIL
III, 12765 mogao odnositi na Bistuev". U blizini ove
zgrade otkopane je nekoliko rimskih grobova sa
ostacima, a u nekoliko kilo-
metara uz Bosnu od Zenice, se nailo na rim-
ske grobove i na jedan fragment spomenika sa
nepotpunim natpisom':". Osim pomenutog nat-
pisa iz koji govori o decurio mun. Bist.,
smatra da bi se na Bistue mogao odnositi i natpis
CIL III, 8783 u kome je naveden municipium[Bis]
tuatium i njegovi dostojanstvenici, ali on nije
u Zenici, u kod Splita'>". Jedan
natpis (CIL III, 12767) vaan je zbog toga to se na
njemu spominje sacerdos urbis Romae koji bi mogao
biti municipalni svetenik u lokalnoj
crkviHl. Natpisi iz Varvare, o je bilo
poloaj jo jedne Bistue. S obzirom na uda-
ljenost ova dva grada istog imena i na podatke iz Tab.
Peut.,

se opredijelio za lokalizaciju Bistue nova
= Zenica. Bistue vetus i Bistue nova su jedini
gradovi u srednjoj Bosni kojima smo natpisa
mogli saznati ime.
po natpisima, ovdje je dosta rano zavla-
dalo a Bistue nova j e, kako izgleda, bila
i sjedite biskupa. Na dva salonitanska koncila (530
i 533 g. n. e.) spominje se Bestuanska biskupija, ali
nije posve sigurno da je Bestua sa Bistue
nova.':". Imena sa natpisa govore da je Bi-
stue nova rimsko gradsko pravo dobila u doba Flavi-
jevaca kad ga je dobila iBistue vetus'"". Stanovnici
oko srednjeg toka Bosne i u dolini Lave dobivali su
rimsko pravo i u doba Elijevaca-:".
Ranije lokalizacije Bistue nova bile su i
proizlazile su iz raznolikog pravca rim-
ske ceste po Tab. Peut. Tako je ona stavljana u Ko-
njic-!". Tornaekv'" je lokalizuje u Fojnicu. Po Kon-
SU
HK
je Bistue nova = a po Kipertu-!" se ona
nalazila kod blizu Travnika. Nalazi nat-
pisa u Zenici uputili su na identifikaciju stanice
Bistue nova sa Zenicom':". O problemu lokalizacije
Bistue nova posebno govora u docnijem izlaga-
nju.
U Zenici su otkriveni i drugi rimski spomenici.
Tako su 1900 i 1901 g. na onom mjestu gdje je bila
bazilika jedan nadgrobni spomenik i je-
dan ornamentirani odlomak poklopca sarkofaga. Po
pretstavljenih figura

da su
stanovnici Bistue nova bili dobri konjanici i lovci.
pretstava ima i u drugim dijelovima Bosne.
Sergejevski je opisao broj spomenika iz Zenice
i konstatovao da oni pripadaju periodu II - IV vij.
n. e. Figure sa ovih spomenika pokazuju promjenu
ideala drutva i stila u pret-
stavljanju figura. Na njima su izrazite tenje za si-
metrijom i a oslabljen je smisao za pla-
stiku. Sergejevski pretpostavlja da se tu radi o uti-
cajima ilirske umjetnosti drvoreza koji se
javlja snanije ba u IV vij. n. e. kad snaga
kulture da slabi
1 3 2
. Iz Zenice su i dva nad-
grobna natpisa koji su naknadno opisani: donji dio
sa potpunijim tekstom natpisa i jedan mali
fragment
1G3
Kod sela Podbreje i Babino Polje sje-
verno od Zenice ustanovljeni su ostaci rimskih zgra-
da, a u Kriu kod Podbreja su odlomci ukra-
enih kamenih i dio oltara sa nepotpunim nat-
pisom iz kojeg bi se moglo naslutiti da se radi o novo-
gradnji ili o popravku hrama'P". Iz sela Stranjana, 9
km od Zenice u pravcu rijeke Bile, nadgrobna
sa natpisom-t".
U ritu Odmud na lijevoj obali Bosne kod Ras-
izgleda da je trag rimskog puta pre-
ma rijeci Bosni u ostacima kaldrme. Na osnovi toga
da bi ovaj put mogao brti veza iz-
Bistue nova na desnoj obali i nekog njenog
na lijevoj obali, poto nije sigurno da bi
taj odlomak puta pripadao nastavku rimske ceste
prema Argentariji. Ovo tim prrje, to su jo 1896 g. u
blizini ustanovljeni tragovi jedne rimske
zgrade"?", Od nalaza u Zenici poznati
su jedna drahma (Dyrrhachium) i nekoliko primje-
raka rimskog novca iz III i IV vij. n. e.
1 G7

Dosad otkriveni, tragovi zgrada, grobovi i nat-

pisi pokazuju da je u Zenici postojalo rimskonaselje.
Na osnovi natpisa koji su u Zenici
se da je ovdje bio municipij Bistue nova. Stanovnitvo
ovog grada rano je uvedeno u civitas Romana.
broj rimskih spomenika sa prostora dananje Zenice
iz vremena od II do IV vij. n. e. Ispitan je i
ustanovljen pravac rimske ceste koja je iz doline
Lave preko Vjetrenice silazila u Zenice.
45
6) PORJECJE BOSNE OD ZENICE PREMA SAVI
Ovaj kraj Bosne, prema onome to dosad znamo,
oskudijeva u rimskim spomenicima. Ipak u dolini Bo-
sne zasluuju panju neka nalazita koja indiciraju
postojanje aglomeracija, a poseban
imaju nalazi iz ovoga kraja.
Na sektoru od Zenice, sc. od Podbreja i Babi-
nog Sela do Novog Sehera kod nisu poznati
nikakvi tragovi iz rimskog doba. Kod Novog Sehera,
koji se nalazi na potezu - Teanj, otkriveni
su ostaci rimske zgrade od kojih se jedna veli-
i (tubulus-i, masivni podovi i dr.). U
ruevinama je nekoliko primjeraka rimskog
novca iz III vij. n. e. i raznog i pribo-
ra
158
Pisac ovog rada vie puta je odlazio u Novi Se-
her i konstatovao je da se ovdje radi o poljoprivred-
nom dobru sa kompleksom gospodarskih zgrada i sta-
novima (villa rustica). Treba napomenuti da je Novi
Seher poznat kao naselje iz neolitskog doba':". U Te-
nju, sjeverno od Novog Sehera, nije sigurno da je po-
stojala neka naseobina. Zasad se moe samo pretpo-
stavljati da je na mjestu gdje se danas nalazi stara
teanjska bilo rimsko Nesgur-
no je da li su primjerci novca (Gratianus, Valentini-
anus i Theodosius I) koji su nabavljeni u Tenju za-
ista tu

U okolini Tenja otkriveno je neko-
liko vrijednih nalaza jz raznih praistoriskih perioda
koji govore da je Tenja bilo naseljeno 'Ll
praistorisko vrijeme
1 6 2
.
Dalje niz Bosnu, kod Trbuka blizu Maglaja na-
su dva izlizana primjerka rimskog novca (Va-
lens ili Valentinianus I) na mjestu gdje se i ranije
rimski novac, to ukazuj e na to da se ovdj e
radi o nekom depou-?", U ovom dijelu Bosne naj-
rimsko nalazite je Makljenovac pri
Usore kod Doboja. Na lokalitetu Crkvina (Vila ili Cr-
kvenica) u Makljenovcu ustanovljeni su ostaci rimskih
ovdje su brojni natpisi i numizma-
primjerci. Natpisi su preteno i veteran-
Ski: CIL III, 12758 = 14618 i 12759 = 14619
ki); 8376b = 12750 i 14222 upor. str. 2328
11 7
(vete-
ranski). Ostali su samo u neznatnim odlom-
cima (CIL III, 12756, 12757, 12760). ovih nat-
pisa datira iz vremena cara Septirnija Severa. Iz jed-
nog natpisa saznaje se da je ovdje slubovala cohors
I Flavia Hispanorum kojom je zapovijedao tribunus
adn. CIL III, 12759 = 14619). Ova kohorta je
bila cohors miliaria i moda je sa drugom
cohors miliaria koja je izvrila neke ra-
dove u logoru ili naselju, kako saznajemo iz
natpisa Septimija Severa-?". od Crk-
vine nalazi se Gradina i castrum. Crkvine i
castruma lealo je naselje (canabae) koje je,
ponatpisima i drugim nalazima, doivjelo svoj uspon
krajem II i III vij. n. e. U canabae naselja-
vali su se veterani - bivi vojnici jedinica koje su
davale posadu za Crkvinu i castrum
1
H". IlokaHtet
(400 m uz Usoru od mogao bi pripadati
ovoj utvrdi i castrumu. Iz su dva primjerka
republikanskog srebrnog novca'?". UMakljenovcu
je dosad prikupljeno vie primjeraka rimskog novca
II, III i IV vij. n. e.; iz Usore je i jedna drahma (Dyrr-
hachiumj '?". Usore bilo je za nastanji-
vanje i u raznim periodima praistoriskog vremena.
Za Crkvinu se prema otkrivenim artefaktima moe
da je na njoj postojala neka naseobina
jo u predrimsko doba. Na Crkvini II, blizu Crkvine,
u najnovije doba ustanovljeni su kulturni slojevi koji
pripadaju paleolrtu?".
Dosad ne znamo mnogo o naseljenosti doline
u doba. moe se vrlo vjero-
vatnom smatrati veza ovog oko Usore
sa jer dolina pretstavlja
prirodan prolaz za komunikacije iz Bosne u
dolinu rijeke Bosne i, moda, dalje na zapad u banja-
kraj. To izvjesni rimski nalazi
no i zapadno od Doboj - Usora.
na izoran je 1945 g. depo rimskog novca iz
kojeg se nekoliko izlizanih primjeraka re-
publikanskog doba i' dva srebrna Hadrijana. U Bolja-
kod Doboja je jedna anepigrafska ste-
la'?". Siri region Doboja bio je dobro naseljen u pra-
istorisko doba. Okolina poznata je po nala-
zima iz praistoriskih perioda, iz bronzanog
doba'?". Iz Grapske nalaz broja predmeta
praistoriskih kultura koj i su odgovaraj
nalazima iz Tenja i Crkvine na Usore. Prema
tome, nalaz u Grapskoj pripada kulturnom krugu
oko sastavaka Bosne, Usore i za koji se mo-
da vee i tuzlansko Prethodna istrai-
vanja na gornjoj Ukrini, tj. na potezu Kulai - Ukri-
na, pokazuju da jel ovo bilo naseljeno u
starijim i praistoriskim periodima-?",
Od Doboja prema Savi tragovi nas vode
u dva pravca: preko Dervente do Broda i dolinom
Bosne do Na prvom pravcu vrijedni su nalazi
novca oko Bos. Broda i tragovi aglomeracija u blizini
Bos: Broda. nalazi sa ovog
iz Bos. Broda, Dobre Vode i
Iz Bos. Broda su poznati veliki depoi rimskog novca
koji pripada IV vij. n. e. do Teodosija I; iz je
jedna tetradrahma barbarskog kova; iz Dobre Vode
depo drahmi (Dyrrhachium i Apollonia) i depo bron-
zanog novca, vjerovatno rimskog, od kojeg je
van jedan Constantinopolis (339 g.); iz jedan
Clodius Albius, a iz Novigrada jedan Antoninus Pi-
US
1 73.
U Donjem Klakaru nizvodno od Bos. Broda
konstatovani su ostaci dviju rimskih utvrda koje su,
vjerovatno, titile plovidbu Savom ili prelaz preko
rijeke na tome mjestu. U Polju kod Dervente usta-
novljeni su ostaci rimskih zgrada, a u Sjekovcu kod
Broda nalaze se velike fragmenata rimske
keramike
1
74. Gornji i Donji Klakar poznati su od ra-
nije po tragovima neolitske naseobine. I na drugim
mjestima u okolini Bos. Broda i Dervente konstato-
vani su tragovi naselja iz raznih praistoriskih peri-
oda Grk, Bijelo Brdo, Gradina u
Vrelima, Kamen na Savi, Velika Brusnica Gradac
Velika i selo Gradina - kod Dervente, Gradina
Kuljenovcima, naselje nie na Savi i Poto-
Ne zna se iz kojeg su vremena tzv.
hambarine u Detlaku od Dervente. To su
jame za smjetaj ivotnih namirnica ili za
podzemne radionice, sklonita i sl. - duboke do 3 m
kakve su nam poznate iz literature bilo kao
ostave ili kao sklonita za ljude (Caesar, BG III, 21,
3 i VII, 22, 2; Tacitus, Germ. 16; Vitruvius, II, 1, 5;
Florus, I, 45, 6; i Plinius NH XIX, 1, 2)176.
Na drugom pravcu - dolinom Bosne do u
Savu - rimski nalazi iz okoline Bos.
Samca i Oraja. Sa ovog osim
kih nalaza i odlomaka rimskog kod Oraja
drugih spomenika nema. Iz je je-
dan Hadrianus, iz Bos. Samca jedan Constantius II,
a iz sela Domaljevca Calpurnia i Severus Alexan-
der; u Obudovcu kod Bos. Samca iskopan je veliki
nalaz (depo) rimskog novca iz III vij. n. e.
17 7
Donja
4G
Mahala kod Oraja poznata je kao neolitska stanica;
praistcriskim predmetima ovdje su i
odlomci rimske keramike i predmeti iz srednjeg vije-
ka
17 8

Tragovi rimske ceste niz Bosnu od Zenice do

Doboja i dalje u navedena dva pravca do danas nisu
ustanovljeni. nalazi o kojima smo govorili
i prirodni prolaz dolinom Bosne ukazuje na VJero"'
vatnost postojanja rimskih komunikacija u ovom di-
jelu Bosne. Treba potsjetiti na miljenje


koji dri da je rimska cesta Salona - Trilj - Rano
- Duvanjsko Polje - Zenica spajala Salonu sa doli-
nom Bosne, iz bi se moglo da on pret-
postavlja postojanje komunikacije niz rijeku Bosnu.
7) FOJNICA-KISELJAK-KRESEVO-VISOKO-VARES
Ovo pripada rudarskom bazenu Sred-
njebosanskog i dijelom rudogorja.
Kroz njega vodi nekoliko prirodnih prolaza: iz doline
Lave preko Kiseljaka prema Sarajevskom Polju; do-
linom rijeke Fojnice prema Visokom; dolinom rijeke
Kreevice od Kreeva u Kiseljak i dolinom rijeke Le-
penice prema Kiseljaku. Pored pregleda o tragovima
rimskih naselj a i drugim rimskim spomenicima, mi
se posebno osvrnuti na pitanje komunikacija
ovog kraja u rimsko doba.
Iz nalaz zemljane lampe sa i-
gom C. DESSI, kakvu poznamo iz Bugojna, i nov-
ci: drahma (Apollonia) i dva primjerka rimskog doba
(Constantius II)180. Fojnicu, koja lei zapadno od prav-
ca - Sarajevsko Polje, poznajemo kao
arheoloko nalazite po nalazima novca i po brojnim
tragovima starog rudarstva. Kod Fojnice je
depo rimskog novca: Antoniniani od Gordijana III do
Galijena. Iz okoline Fojnice su i dvije drahme (Apollo-
nia)181. Tragovi starog rudarstva nalaze se: na vie
mjesta oko Fojnice. Uz potoke Tronik, Pljukovac,
Bistricu, uz rijeku Fojnicu u
kom Polju sve do Gromiljaka na cesti Travnik -Sa-
rajevo ima gromila pijeska koje su nastale ispiranjem
zlata. Pralita zlata nalaze se i na Kriu i oko Tjei-
la. Interesantno je ime jednog potoka u Fojnici koji
se zove Placa i naziv dovodi u vezu sa
platea publical'". Oko Fojnice ima vie gradina od
kojih bi, prema ostacima, gradina Lagurni kod Foj-
nice mogla biti rimska utvrda; poznata su i termalna
vrela u selu Banji kod Fojnice sa ostacima starog ka-
nala koji na rimski rad
183.
Kiseljak sa okolinom pretstavlja bogato nalazi-
te rimskih spomenika. Lokaliteti: Glavica,
Crkvina u Podastinju i Vinjica poznati su po osta-
cima rimskih zgrada. U Podastinju su se ja-
me (hambarine) onima u Detlaku kod Derven-
te o kojima je bilo Na Crkvini je otkriven
nadgrobni natpis (CI L III, 8379: C Manlius C. l(iber-
tus) Honesimus ...) i dui nadgrobni natpis u kome
se porninje niz imena, kojima Aurelius
i Aurelia. Iz Kiseljaka i njegove okoline
broj primjeraka rimskog novca koji je samo djeli-
prikupljen. Sa Humea u Podastinju priku-
pljeno je iz jednog depoa 114 primjeraka od kojih su
Antoniniani (od Septirnija Severa do Valeri-
jana II); u depou se nalazi i jedan Hadrianus. Rimskih
novaca iz nalaza oko Kiseljaka ima u raznim numi-
zbirkama'<". Vinjica kod Kiseljaka je naj-
poznatije i najbogatije nalazite rimskih spomenika.
U njoj su konstatovani brojni ostaci rimskih zgrada.
se i vie nadgrobnih natpisa: na jednom se
moda spominje neki veteranus Noricorum, a na ne-
koliko drugih spominju se pored ostalog Iulii i Aure-
lii. Iz Vinjice i nalazi rimskog novca koji nije
mogao biti prikupljen i evidentirari'P". Poseban zna-
imaju dva epigrafska spomenika iz novijih nalaza
u Gromiljaku i Vinjici. Oba spadaju u III vij. n. e. i
spominju ugledne koji su vrili razne muni-
cipalne dunosti u dva ili tri grada: u ovdanjem mu-
nicipiju, u Saloni i Jaderu-". Ovdje treba imati na
umu ne samo redovne i funkcije koje su
pojedinci mogli obavljati u drugim gradovima, pa
i u drugim provincijama. Oba natpisa pruaju
dokaz za to da je kod Kiseljaka, najvjerovatnije u
Vinjici, postojala jedna gradska civitas (municipium)
koja je kao centar ovog kraja odravala ive veze sa
dalmatinskim primorjem u III vij. n. e. U okolini
Kiseljaka su ustanovljeni tragovi naseljenosti
iz praistoriskog doba (Crkvina u Podastinju, Gradac
u Vinjici ii Gradac na a pored toga
na vie lokaliteta, u Podastinju, nalazi se e-'
ljezna troska kao ostatak metalurgiskih radova (lo-
kalitet: = nekadanje sc.
Mjesto Kiseljak poznato je po bogatom izvoru ljeko-
vite kisele vode koja odavno slui za i kupanje.
Vjerovatno je da je ova voda eksploatisana i u rim-
sko doba. O tome posebno biti govora.
Kreevo sa svojom okolinom poznato je kaoru-
darski kraj. U njemu su tragovi starih ru-
darskih radova (jame, troska). Ovdje su eksploatisani
tetraedrit, cmabarit i eljezne rude. Tragovi starog
rudarstva su zastupljeni oko Deevice, Du-:
sine i na pl. Kod Vrela iznad
su posude za topljenje ive, a iz Gornjeg Glumca dvi-
je rudarske alatke Oko potoka Orlovice
ispod Gunjana nalaze se gromile pijeska i male hum-
ke kamena 'ilz vode. Pada u ime Grkinje
za skup jama juno od Kreeva i tradicija koja kae
da su tu radili Grci rudari; jedna Grkinja postoji i
kod Pirima u Gornjoj Lepenici. Tragova koji govore
o radovima na eksploataciji zlatonosnih leita ima
ispod pl. Orlovice, na pl. Tmoru i po obroncima Vran-
ka kod Okolina Kreeva obiluje mjestima,
rijekama i planinama koje nose rudarsku nomenkla-
turu. Kao i u Fojnici tako i u Kreevu ima rijeka koja
se zove Placa'P". Iz Kreeva ili okoline je arhitekton-
ski odlomak neke zgrade i ka-
mena urna sa poklopcem. Kod sela Vranaka usta-
novljene su 200 m duge rimske ceste
18
\1
(Tab. III, sl. 6).
Na brdu Gradac kod Bukovice koja spada u pre-
dio gornje Leperiice konstatovanli su predmeti iz raz-
nih praistoriskih perioda i iz rimskog doba. Iz rim-
skog doba su: ruevine zidova, oltar Silvanu
(dedikant: Aurelius) i .nekol.iko drugih odlomaka nat-
pisa, jedna zemljana posuda sa oznakom tvornice, vje-
rovatno iz III ili IV vij. n. e., jedna rimska zemljana
lampa, arhitektonski fragmenti, odlomci rimske ke-
ramike i drugi predmeti rimske provenijencije. Ska-
misli da je na Gradcu do u doba po-
stojao Silvanov hram, a u V ili VI vij. da je tu po-
dignuta crkva. Ispod Gradca postoji
ko groblje, a pod zemljom su se nalazili tragovi cesta
koje idu pravcem sjever - jug'?",
Dolinom rijeke Fojnice od Kiseljaka vodi pri-
rodan prolaz na rij eku Bosnu. Ostaci rimskih zgrada
uz rijeku Fojnicu nizvodno od Kiseljaka pokazuju
da su se u tom pravcu irile aglomeracije i da je ovu-
da prolazila komunikacija. Do Visokog nisu ustanov-
ljeni rimski ostaci. Kod Visokog u Vratnici konsta-
tovani su tragovi rimske naseobine, a iz okoline po-
jedan republikanski denar (Claudiaj "". U Brezi
na lokalitetu iskopani su ostaci rimskih zgrada
sa arhitektonskim odlomcima, natpisima (Aurelius ili
Aurelia, Aelius ili Aelia i dr.) i nadgrobnim spomeni-
dima sa reljefima. Spomenici i natpisi iz II i
III vij. n. e. Ovdje su otkriveni i ostaci
ske bazilike sa brojnim spolijama. Rimski
ostaci konstatovani sui u susjednim Pod-
lugovima, i Ilijau'?". U ruevinama
bazilike u Brezi otkriven je 1930 g.
nadgrobni natpis u kome se spominje Valens Varro-
nis filius princeps Desitiatium i imena: Ulpia, Titus,
Procula, Aelia, Iusta i moda Scenobarbus. Pored to-
ga, tu je i nekoliko drugih nadgrobnih
sa natpisima. Ovi spomenici
su kao spoli:ja bili uzidani u baziliku. Na jednom pi-
lastru bazilike je runska gotska abeceda
koja pripada germanskom plemenu Alamanima. Cr-
kva je krajem V ili VI vij. n. e. iz
koga vremena datira i runska abeceda'?". - Kod Da-
bravine su otkrdverie ruevine crkve
sa rimskim materijalom i odlomcima
natpisnih kao spolijama-:". Ova bazilika izgra-
je u tehnici, a vrijeme gradnje moe se
datirati u prvu polovinu VI vij. ili poslj ednj e godine
Vvij. n. e.
19
" .
U Doboju kod Kaknja poznate su ruevine rim-
skih zgrada na irem prostranstvu. Odavde j e jedan
primjerak novca (M. Aurellius); novi nalazi su odlom-
ci sa natpisima, mozaik, kapitel nadgrobnog
reljefa i drugi ostaci koji se mogu dati-
rati u III iH IV vij. n. e.
19 G
. U Kaknju su
otkriveni ostaci neolitske naseobine'?", dok iz rim-
skog doba samo jedan primjerak novca (Con-
stantinus 1)198.
Iskopavanja na Crkvini u pokazala su da
je ovdje postojala rimska zgrada na temeljima
je docnije podignuta crkva'P". U su otkriveni
odlomci rimskih spomenika koji datiraju iz III ili IV
vij. n. e.
2 00
Tragovi rimskdh naselja konstatovani su
i u dolini )<.rstionice kod sela koje se
nalazi i Sutjeske''?".
Sa Fojnica-Kiseljak-Kreevo-Viso-
ko-Vare r'imski spomenici nisu brojni. Izu-
zetak u tom pogledu Kiseljak sa neposrednom
okolinom. Ipak, i to dosad raspolaemo dokazuje
da se u cijelom kraju nalazilo vie rimskih naseobina.
Kod samog Kiseljaka postojala je jedna gradska op-
tina (municipium). Na mnogim mjestima u blizini
rimskih naseobina konstatovani su tragovi praistori-
skih aglomeracija, gradinskih. Osim toga, da-
nas imamo pouzdanlije dokaze za to da su u
doba eksploatisane razne rude bogatih rudita u di-
striktu Fojnica-Kreevo. Od nalaza u Va-
reu i okolini dosad su nam poznati samo pri-
mjerci novca: Dyrrhachium, Juba I, Traianus - sva-
tri iz Varea i M. Aurelius iz Ljeskovice kod Va-
rea
202
Treba imati na umu da su u rudarskim re-
jonima ovog kraja, i predio Varea, inten-
zivni srednjevjekovni i noviji rudarski radovi zatrli
tragove rudarstva i aglomeracija uz
ke rudnike. - Rudarstvo i rudarska naselja BiH u
doba predmet posebnog razmatranja u
okviru ovog rada. .,
IT.
\
8) PROBLEM UBIKACIJE STANICA BISTUE NOVA I STANECLI
Stanica Bistue nova prema distan-
cama u Tab. Peut. nalazi se na 98 r. m. (cca 147 km)
udaljenosti od Salone. stvarne razdaljine
Salona-Zenica linijama cesta koje mogu. u
obzir za vezu Salone i doline rij eke Lave, sc.
rijeke Bosne, razlikuju se od udaljenosti koja je nave-
dena u Tab. Peut.
1) Salona-Prolog-Kupreko Polje-Bugojno-
Gornji Vakuf-VItez-Zenica iznosi 127 r. m. (cca 190
km);
2) Salona-Trilj-Rano-Duvno-Ravanjsko Po-
lje-Radua planiina-Gornji Vakuf-Vitez-Zenica
iznosi 127 r. m. (cca 190 km);
3) Po-
IjlO---'Radua pl.-Gornji Vakuf-Vitez-Zenica iznosi
107 r. m. (cca 160 km);
4) Salona-Prolog-Kupreko Polje-Ravanjsko
Vakuf-Vitez-Zeni-
eaiznosi 129 r. m. (cca 193 km);
5) Salona-Prolog-Kupreko Polje-Ravanjsko
Polje-Radua pl.-Gornji Vakuf-Vitez-Zenica iz-
. \
nosi l l S r. m. (cca 178 km);
6) Salona-Trilj-Rano-Duvno-Ravanjsko Po-
Ije- Vakuf-Vitez-Zenica
iznosi 115 r. m. (cca 172 km).
Iz ovih razdaljina vidi se da je udaljenost Sa10-
na-Bistue nova po Tab. Peut. premalena. Razlika
udaljenosti Salona-Bistue nova po Tab. Peut.
i razdaljina koje smo naveli prema trasama po-
jedinih cesta varira od 14 do 46 km. To da su po-
daci u Tab. Peut. Nesigurnost i nepotpunost
podataka u Tab. Peut. dokazana je za cestu Salona-
Prolog- Podrako Polje na kojoj smo ustanovili ne-
ta distance pojedinih stanica. je i
u ceste Salona-Argentmia. Udaljenost Sa-
lona - Bistue vetus (Varvara) po Tab. Peut. iznosi
LIII m. p. (cca 79 km) i manja je od stvarne razdaljine
trasom ma koje rimske ceste prema Varvari. .Razlika
udaljenosti Salona-Bistue vetus po Tab,
Peut. i stvarne razdaljine linijom ceste Salona-Rano
-Duvno-Ravanjsko Polje-Varvara iznosi oko 33
km. Ta razlika bila bi jo ako bismo stvarnu raz-
daljinu Salona-Bistue vetus mjerili trasom ceste
preko Prologa, Kuprekog i Ravanjskog Polja (cca 54
km). Tab. Peut. obiljeava cestu Salona-s-Bistue ve-
tus duinom. je udaljenost Salona-
Bistue vetus = LIII m. p. (cca 79 km) manja i od raz-
daljine vazdunom linijom (= 85 km). Zbog toga to
se radi ba o onom sektoru ceste na kojem su kon-
statovane brojne rimske .aglomeracij e, proizlazi za-
da su u Tab. Peut. isputene neke stanice.
pojedine otsjeke rimske ceste Sa-
lona-Bistue vetus. Distanca Salona-Tilurio = XVI
m. p. (cca 24 km) odgovara stvarnoj razdaljini
Salone i Trilja trasom rimske ceste. Druga dlistanca
Tilurio-Ad Libros = XXII m. p. (cca 33 km) trasom
rimske ceste preko Rana i nas da
stanicu Ad Libros traimo kod Zidina na junom rubu
Bukog Blata. distanca Ad Libros - in monte
Bulsinio = IX m. p. (cca 13 km) odvela bi nas da sta-
nicu in monte Bulsinio trasom ceste prema Bistue ve-
tus traimo Prevale i Duvna. Dalje prema Bi- .
stue vetus preko Ravanjskog Polja i Klapavica cesta je
duga oko 42 km, a Tab. Peut. nam ostavlja svega cca
48
9 km (in monte Bulsinio-Bistue vet us = VI m. p.).
Svakako, da ovakvo iznalaenje ubikacije ovim dvje-
ma stanicama ne daje nita pouzdano. U prethodnom
izlaganju o Duvanjskom Polju i dolini Rame pokazali
smo kako su i na koja su mjesta neki stav-
ljali Ad Libros i in monte Bulsinio. Ovdje uka-
zati na jo jedno miljenje koje se zasniva na lingvi-
objanjenju. A. Majer
2 0
:3 daje ovakvu lokali-
zaciju: in monte Bulslnio e.Prevala, Ad Libros = oko
Rana. Pri tome mu kao polazite slui argument da
je (mons) Bulsinius u imenima Bua-
nin i Buko Blato i da je ime Bulsinius vje-
rovatno obuhvatalo Tunicu pl. Poto sedlo Pre-
vala pretstavlja obronak te planine, on ga identifi-
kuje sa in monte Bulsinio. dalje od Pre--
vale prema Trilju, Majer, na osnovi distance iz Tab.
Peut. = IX m. p., stavlja Ad Libros oko Rana, Ako
bismo i primili Majerovu lokalizaciju stanice in mon-
te Bulsinio, teko se mogu prihvatiti raznolike kom-
binacije sa dlstancama iz Tab. Peut. Takve kombina-
cije nisu osnovane ba na ovom dijelu ceste, jer Tab.
Peut. i o njemu daje podatke. Identifikaciji
in monte Bulsinio == Prevala ne odgovaraju distance
po Tab. Peut., ali to nita ne jer su u pitanju
distance koje se uvijek moraju primati sa velikom
rezervom. neopravdano je to to Majer za
poloaja stanice Ad Libros = kod Rana
uzima distancu iz Tab. Peut. (Ad Libros - in monte
Bulsinio = IX m. p.) kao pouzdanu i to jedino na
osnovi nje daje takvu lokalizaciju. Odmah poslllje to-
ga, za razliku stvarne razdaljine 'I'rili-s-Rano
koja iznosi oko 22 km (15 r. m.) i udaljenosti Tilurio
- Ad Libros koja iznosi XXII m. p. = cca 33 km, Ma-
jer nalazi objanjenje u tome to konstatuje greku
u Tab. Peut od kojih 8 r. m. Takvo smanjivanje ubi-
ljeenih distanci u Tab. Peut. nema svog opravdanja
i stoga to je udaljenost Salona-Bistue vetus po
Tab. Peut. u odnosu na stvarnu razdaljinu
ova dva mj esta premalena. S druge strane, teko se
moe do pouzdanih rezultata ako se trae ubi-
kacije pojedinih stanica izolovano od ubikacija dru-
gih stanica na irem prostoru koji pretstavlja cjelinu
vezanu komunikacijom. Majerovoj tezi o Buaninu i
Bukom Blatu ne moe se prigovoriti, ali tragovi ceste
i obronci planine Tunice dozvoljavaju da jednu sta-
nicu koja je bila na planini (in monte) traimo isje
verno od Prevale. Ostaje da nam Tab; Peut.
ne daje takve podatke kojih bi se mogao od-
rediti poloaj stanicama na pravcu Tilurio - Bistue
vetus, Do novih nalaza nismo u stanju da pouzdano
utvrdimo lokalizaciju ovih stanica, jer su, kao to smo
napomenuli, bar na pravcu Tilurio - Bistue vetus
isputene neke stanice, a time i distance.
Sto se dijela ceste Bistue vetus - XXV -
Ad Matricem - XX - Bistue nova, situacija je druk-
Po Tab. Peut. duina ceste koja je spajala dvije
Bistue iznosi XLV m. p. (cca 67 km). Ustanovljenom
rimskom cestom od Varvare preko Gornjeg
Vakufa, dolinom Bistrice u Vitez i dalje u Zenicu
stvarna razdaljina iznosi 67 km. Ovdje nam pomau
nalazi natpisa u Varvari i Zenici, odnosno
na kojima se spominje municipium Bist(uensis).
Prema tome, znamo lokalizaciju dviju
stanica koje su ubiljeene u Tab. Peut. iako
se udaljenost Bistue vetus - Bistue nova = XLV
m. p. podudara sa stvarnom razdaljinom Var-
vare i Zenice, ipak se podaci iz Tab. Peut. ne mogu ni
ovdje smatrati pouzdanim. Prije svega, distanca Bi-
stue vetus - Ad Matricem = XX m. p. (cca 37 km)
prevelika je za lokalizaciju stanice Ad Matricem u gor-
nji dio Skopljanskog Polja linijom ustanovljene
ceste od Varvare preko J Draeva, Kuta i Pa-
u Gornji Vakuf i Bistricu. Taj pravac iznosi naj-
vie 25 km, i izvjesne-devijacije i produ-
enja trase koje je cesta u ovom visinskom kraju mo-
rala praviti (na Draevu, kod Pidria, na Kobili). Do-
lina gornjeg Vrbasa spada najbogatija po-
BiH po tragovima naselja. Na ovom
konstatovani su ostaci rudarskih radova iz
rimskog doba koji su obavljani i u praistorisko vri-
jeme. Naseobine oko Gornjeg Vakufa i oko rijeke Bi-
strice nesumnjivo su usko vezane za rudarstvo koje
je obavljano u tom i u irem regionu do Bu-
gojna i njegove okoline. Pretpostavke da je ovdje bila
stanica Ad Matricem opravdane su. Za takvu lokali-
zaciju govori na prvom mjestu to to je cesta od Bi-
stue vetus u Bistue nova izlazila na Vrbas kod Gor-
njeg Vakufa; zatim to to su na Gornjeg
Vakufa - Bistrica, koje je vrlo komunikativno i po-
godno za nastanjivanje, otkriveni tragovi brojnih an-
naseobina i rudarskih radova; najzad,
na pravcu kojim ide rimska cesta od Varvare preko
Gornjeg Vakufa u dolinu Lave nigdje se nije moglo
razviti naselje osim na ovom prostoru. Stoga
smatramo da treba usvojiti lokalizaciju stanice Ad
Matricem u prostoru Gornji Vakuf-Bistrica. Istina,
to udaljenosti Bistue vetus-Ad Matri-
cem = XXV m. p. po Tab. Peut. njene ne-
pouzdane distance ne mogu dovesti u sumnju loka-
Iizaciju Ad Matricem = kod Gornjeg Vakufa. Otuda
bi bilo neumjesno i nekorisno u ovom pristu-
pati ma kakvim kombinacijama u cilju
podataka iz Tab. Peut. sa arheolokim nalazima, usta-
novljenim tragovima rimske ceste i prirodnim uslo-
vima na terenu. Podaci Tab. Peut. o cesti Bistue ve-
tus-Bistue nova imaju svoj u tome to se od-
nose na komunikaciju je osnovni smjer
i nalazom natpisa koji polo-
aja ovih dviju stanica.
Pravac ceste od Gornjeg Vakufa i Bistrice do Vi-
teza na Lavi dug je oko 30 km. Dalji pravac od Vi-
teza preko Vjetrenice do, Zenice iznosi 12 km. Vidjeli
smo da dolina Lave na dijelu Turbe-Vitez,
oko Viteza, obiluje tragovima naseobina iz rimskog
doba. Konstatovani su izvjesni ostaci i u Ze-
nici i njenoj okolini. Poto smatramo da lokalizacija
Bistue nova do danas nije sigurno i definitivno odre-
da ukaemo na neke momente koji
mogu pretstavljati doprinos rjeenju tog problema.
Odmah napominjemo da se radi o tome da li je Bi-
stue nova bila u Zenici ili u M. Mounju - Vitezu na
Lavi. U prethodnom izlaganju o Zenici i njenoj oko-
lini istakli smo da danas preovladava miljenje da je
municipium Bistue nova = Zenica. Teza Bistue nova
= Zenica, koju je postavio zasniva se na nala-
zima natpisa: CIL III, 12765 i 12766 u Zenici i CIL
III, 12761 u na rijeci Biloj.
Za rjeavanje ovog problema su tri mo-
menta:
1) u kom pravcu je nastavljala cesta Bistue nova
Stanecli-Argentaria;
2) nalazi natpisa (mun. Bist) u Zenici i
3) brojni ostaci kod M. Mounja i Viteza u dolini
Lave koji da je ovdje postojalo neko
naselje.
Cesta Bistue nova-Stanecli i dalje sastavni je
dio velike komunikacije Salona-Argentaria. To po-
rezultati dosadanjih istraivanja na onom di-
jelu ove komunikacije koji kroz Hercegovinu i Bosnu
vodi do Bistue nova. Postavlja se pitanje gdje je le-
ala Argentaria. Pri odgovoru na ovo pitanje
preistavlja to to ne znamo gdje je bila stanica Stane-
eli koja je od Bistue nova udaljena XXIV m. p. po
Tab. Peut. Druga je u tome to u Tab. Peut.
nema distance Stanecli-Argentaria. Po imenu Ar-
gentaria jasno se vidi ta je osnovno obiljeje mjesta
ili kraja u kome se ona nalazi. To su rudnici srebra
(Argentaria, sc. metalia). U Bosni su poznata ova na-
lazita srebronosnih ruda: distrikti Foj nica-Kreevo
i Borovica-Olovo-Vare, rudarske oblasti Srebre-
nice i Sana-Japra, okolina i Gorada
i kraj oko Gornjeg Vakufa''?". Nemamo dokaza za to
da su kod Olova i Borovice ti doba obavljani
rudarski radovi. Distrikt Fojnica-Kreevo ne moe
u obzir kao Argentaria zato to njegov poloaj
ne odgovara poloaju koji treba da ima zavrna
jedne velike komunikacije. S druge strane,
nova i rudarsko Fojnica-Kreevo odnosno
poloaj stanice su dosta blizu, pa bi se te-
ko' moglo opravdanje za izostavljanje distance.
Pretpostavka da je rudarski distrikt Fojnica-Kree-
vo sa Argentaria otpada i zato to bi se
u tom Stanecli stvarno nalazila na
ovog distrikta. Tako b'i u Tab. Peut. u tom distriktu
bila navedena i stanica i sam distrikt, a zato nema
razloga. Najpoznatija i najbogatija rudita srebra na-
lazese u kraju. kod Srebrenice
da su srebronosne rude ovoga kraja inten-
zivno eksploatisane u doba Rimljana i da se tu nalazio
upravni centar za rudarstvo provincija Panonije i
l Dalmacije. To da krajnju ceste Salona-
Argentaria treba traiti u rudarskom
distriktu. Poto Argentaria nije oznaka za mjesto,
za rudarsko to se moe pretpostavljati da
njegov centar nije bio na samoj cesti, pa je stoga ime-:
nom Argentaria a ne mjesto. Ali
time jo nismo odgovorili na pitanje kuda je prolazio
zavrni dio ceste Salona-Argentaria, tj. dio Bistue
nova -'- Argentaria.
Da li bi mogao u obzir pravac dolinom Bosne
do Doboja? Na tom potezu nisu ustanovljeni tragovi
neke komunikacije prema istoku. Linija Doboj-Tu-
zla suvie j e zaobilazna. Na ovom prostoru
svaka komunikacija iz doline Bosne u do-
linu Drine mogla bi pretstavljati samo vezu sa magi-
stralom, a nikako njen sastavni dio.
tragovi dolinom Bosne nizvodno od Zenice ne potvr-
da je ovdje postojala na magistrala,
niz vicinalnih puteva i njihovih ogranaka. Prema
tome, ostaje da je cesta Bistue nova-Argentaria ila
u drugom pravcu.
Ovdje je vano raspraviti pitanje gdje je leala
Bistue nova. U Zenici gdje su dva natpisa: dec.
mun. Bis (CIL III, 12765) i duumv[iro municip. Bj
ist. (CIL III, 12766) nema ostataka koji bi
da bi ovdje u rimsko doba postojalo i
naselje. Upadljiva je da iz Zenice i njezine
najblie okoline dosad znamo fama za jednu drahmu
(Dyrrhachium) i nekoliko primjeraka carskog novca
III i IV vij. n. e. natpis koji je u vezi sa Bistue
nova jeste onaj iz (CIL III, 12761: m. Bist.).
Natpis iz ozbiljno govori protiv teze
Bistue nova = Zenica. Udaljenost
preko brdovitog terena iznosi 15 km vazdune linije
i teko bi se moglo prihvatiti da je grad u Zenici imao
tako veliko koje se protezalo II dol.nu
Bile. Mnogo je vjerovatnije da su bili at ribu-
irani gradskom grada koji je leao u dolini
Lave kod M. Mounja-Viteza. Vidjeli smo da su
ovdje konstatovani brojni ostaci jednog naselja
iz rimskog doba. I sam poloaj M. Mounja i Viteza
u plodnoj i prostranoj kotlini vie odgovara smjetaju
Anti/ka naselja j komunikacije u BiH
49
jednog rimskog naselja nego poloaj dananje
Zenice, koja ima prirodnu komunikaciju samo doli-
nom Bosne u pravcu sjevera. Sergejevski'?" o polo-
aju Bistue nova izraava miljenje da je' ovaj grad
mogao biti kod Viteza ili IVL Mounja gdje su po-
godniji prirodni uslovi i brojniji rimski ostaci nego
u Zenici. Posebno se problemom ubikacije Bistue
nova bavio 1. koji smatra da mno-
gi razlozi govore ZQ to da ovaj grad treba prije traiiti
kod M. Mounja i Viteza nego u Zenici. Usaoptenju
o rezultatima istraivanj a tragova rimske ceste na
pravcu Gornji Vakuf-e-Vitez-e-Zenica"?" i pisac ovog
rada primio je kao gotovu da je Bistue nova
- Zenica. Istina, za njegovo istraivanje primarno
je bilo to da ustanovi tragove rimske ceste i da joj
obiljei pravac, ne u pitanje gdje je stvarno le-
ala Bistue nova. To pitanje je za istraivanja
bilo manje pogotovu zato, to je ustanovio
tragove rimske ceste Viteza i Zenice, dakle
pravac ceste ga je vodio u Zenicu. komplek-
snijim svih tragova ivota na
ovom prostoru i ispitivanjem tragova naselja i ko-
munikacija u susjednim - on se opredi-
jelio za tezu da je Bistue nova leala u M. Mounju -
Vitezu na Lavi. Dokazi koje navesti za to nisu
novi, ili bar nisu svi novi, ali se zasnivaju na podaci-
ma koje su nam dala najnovija hodoloka istraiva-
rija na ovom i tragova
rudarstva u Bosni i Hercegovini.
Tragovi rimske ceste postoje na pravcu od :M.
Mounja -Viteza preko sc. ri-
jeke, prema Iako jo nedovoljno ispitani .
neobiljeeni, oni jasno ukazuju na jednu rimsku ko-
munikaciju mnogo vaniju od one koja je preko Vje-
trenice vodila u Zenicu. Prirodan prolaz od
ide kroz Gromiljak u predio Kiseljaka, gdje su usta-
novljeni, kao to smo vidjeli, bogati ostaci rimskih
aglomeracija. Dalji tok ove ceste, prema tragovima
naselja, vodi niz rijeku Fojnicu u Visolro, Brezu i oko-
linu Varea. Cesta Salona-Argentaria, na onom nje-
nom dijelu koji prolazi kroz Bosnu, zahvata
u kojima eu konstatovani tragovi rudarskih radova u
doba (oko Gornjeg Vakufa, u dolini Lave, u
distriktu Fojnica-Kreevo). Stoga je treba smatrati
rudarskom cestom koja je spajala Srednjebosansko
rudogorje sa rudarskim bazenom u
Bosni. Njena trasa bila je zaobilazna i produena ba
zato, to je imala do povee naselja se razvitak
prvenstveno zasnivao na ovoj privrednoj grani. Pra-
vac ceste preko Vjetrenice u Zenicu ne rudar-
ski bazen Fojnica-Kreevo, i, kao to smo istakli,
nema svog nastavka u Bosnu. Otuda
smatramo da i rudarski karakter komunikacije Sa-
lona-Argentaria na njenom dijelu kroz Bosnu go-
vori protiv lokalizacije Bistue nova u Zenici.
Natpisi iz Zenice na kojima se spominju ugledni
svetenici (CIL III, 12766: sacerdos provinciae Del-
matiae i CIL III, 12767: sacerdos urbis Romae) ne
moraju biti dokaz da je u Zenici bila Bistue nova.
Natpisi su nadgrobni i pokazuju da su ovi vjerski
funkcioneri ovdje sahranjeni. To, naravno, ne
da im je i sjedite bilo u Zenici. Bistue nova se na-
lazila u kraju koji je pretpostavljao stjecite puteva i
koji se rano upoznao sa U dolini Lave
brojni su ostaci bazilika onoj u
Zenici iz ruevina pomenuti natpisi.
Bistue nova je bila sjedite biskupije se bi-
skup (episcopus Bestoensis eccles.ae) nalazi
ostaliim biskupima na koncilima u Saloni 530 i 533 g.
n. Natpisi CIL III, 12765, 12766, 12767 i 12761 i
u dolini Lave razbijaju svaku sum-
4
50
nju u to da je kraj na Lavi i oko Zenice
VI vij. n. e. pripadao bestuanskoj biskupiji. L Kujun-
s tim u vezi, ukazuje na selo Bestovljane
nedaleko od Viteza i opravdano dri da Je
u toponimu Bestovljani staro ime Bestoen-
sis. Prema tome, i selo Bestovljani u blizini Viteza -
Mounja na lokalizaciju Bistue nova u M.
Mounju-Viiezu su se stanovnici u VI vij. n. e.
pred provalama novih doseljenika povukli iz doline u
oblinja brda iznad rijeke Bile
2
0\ 1.
Za dolinu Lave potrebno je objasniti jo jedno
pitanje. To je pitanje komunikacije iz pravca Jajca
odnosno Donjeg Vakufa u dolinu Lave. Truhelka
smatra da je od preko Po-
lja vodila rimska cesta u Bistue nova. Na nju on stav-
lja stanice iz Geogr. Rav. (IV, 217-218): Ba-
loie, Apeva, Sapua, Bersellum i Ibisva (Bisva). Za
Baloie, prema imena, da je to da-
nanje Bjelajce (M. Bilaj) od
grada; Apeva = Podlipci kod Jajca; Sapua = iz-
kod Turbeta i Bersellum =
M. Mounj; Ibisva (Bisva) = Zenica''!". mi-
ljenje zastupa i L s lokaliza-
cijama nekih od ovih stanica: Baloie = Bilajac (Bje-
lajce); Apeva = Jajce (7); Sapua= kod Skender-Va-
kufa ili oko ili kod Podlipaca; Bersellum =
kod Varoluka (7) i Ibisva (Bisva) = M. Mounj211.
takav pravac ceste mora otpasti, zato
to se zasniva na sasvim pogrenoj lokalizaciji
mjesta Sapua. Prema natpisu CIL III,
9864a otkrivenom kod Vaganja u kome se spominju
Sapuates, Truhelka i su poli od pogre-
nog obavjetenja da je taj natpis u Vaganju,
odnosno od Jajca kako su to bili
Momzen i Tomaek"!". Mjesto Vagan stvar-
no postoji sjeverno od Jajca na rijeci Ugru, ali se nat-
pis, u stijenu zvo Blizanci, nalazi u Vaganju
na rijeci Janju, juno od Jajca koji je od Vagana na
Ugru daleko vie od 30 km vazdune linije. Razumije
se, taj momenat mijenja stvar potpuno i usmjerava
komunikaciju u sasvim drugom pravcu. Greku koja
je poticala od polazita da je natpis
u Vaganu na Ugru L je docnije uvidio, pa
je svoj provobitni plan ispravio u raspravi
o poloaju municipija Bistue nova"!". i u
ovoj raspravi L je cestu na kojoj se nalaze
navedene stanice iz Geogr. Rav. doveo u dolinu Lave,
ali drugim pravcem. Prema njegovoj novoj orijenta-
ciji, cesta bi ila ovom linijom: Baloie (= Baljvine,
10 km od -- Ape-
va (= oko ipova)-Sapua (= Donji Vakuf)-Bersel-
lum (= kod Varoluka na Lavi)-Ibisva (= Bisva,
M. Mounj). Ovakva linija nije dokazana i svo-
di se na to da se cesta na svaki dovede udo-
linu Lave iz pravca Jajce-ipovo-Donji Vakuf.
Teren ipova i Donjeg Vakufa nije komuni-
kativan i na njemu nisu konstatovani ostaci rimskih
komunikacija i naseobina. je i sa terenom Do-
nji Vakuf-Turbe sc. Varoluk na kojem nema
ostataka rimskih komunikacija i aglomeracija. Kao
i u svom prvom radu, tako i ovdje L za-
da se Bistue nova nalazila u M. Mounju i
da je tu bilo stjecite dviju cesta: jedne koja je dola-
zila od Baloie i druge koja je dolazila od Salone. Na-
veli smo razloge koji opravdavaju tezu Bistue nova
= M. Mounj-Vitez. Te razloge, uglavnom, i
1. ali je neprihvatljiv njegov pravac ceste
lpovo-s-Donji Vakuf - dolina Lave i ne pretstavlja
dokaz za navedenu lokalizaciju Bistue nova. Munici-
pium Bistue nova u M. Mounju-Vitezu postaje va-
na na raskrsnica i bez ceste Baloie-Bisva.
Dolinom Lave svakako je prolazila rimska komuni-
kacija od Viteza do Varoluka, a moda i dalje prema
Podhpcima, Jajcu i Ali to nije bio ni
pravac koji obiljeava Truhelka -ni pravac koji u
drugom smjeru vodi L Dalje od M. Mo-
unja i Viteza ide rimska cesta prema U
M. Mounj-Vitez dolazi i cesta iz Salone, a odavde
postoji veza sa Zenicom preko Vjetrenice.
to se rimske ceste koja bi po Geogr. Rav.
vezala Baloie i Bisva, drimo da je vrlo vjerovat-
no da je to ona komunikacija koja kao Solarski put
vodi od ipova prema Kuprekom Polju i dalje. Gdje
su se nalazile stanice koje navodi Geogr. Rav., u to
se ne smijemo uputati bez pouzdanijih dokaza, ali na
ovom pravcu ceste opravdano je traiti Sapuu, s ob-
zirom na vaganjski natpis, a, s druge strane, pri nje-
nom zavretku nalazi se jedna Bisva, tj. Bistue vetus
u Varvari na Rami. Ovo je, razumije se, samo pret-
postavka koja nova ispitivanja i dokaze.
Dalji tok ceste od M. Mounja--Viteza iao)e
preko u
pravcu. Na ovom prostoru treba prije
Argentarije traiti i stanicu Stanecli. Tragovi na-
selja na to da stanicu Stanecli identifikuje-
mo sa predjelom dananjeg Kiseljaka. Vidjeli smo da
se kod Kiseljaka nalazio jedan gradski upravni centar,
pa nas to podrava u uvjerenju da bi ba Sta-
nedi mogla biti taj centar - municipium. I distanca
po Tab. Peut. Bistue nova - Stanecli = XXIV m. p.
(cca 36 km) odgovara stvarnoj razdalji?i M.
Mounja-Viteza i Kiseljaka, to navodimo samo uz-
gred ne da su distance sa Tab. i
pouzdane. ranijih stavlja stanicu
Stanecli u Ilidu ili Blauj kod Sarajeva:":'. je
pokuao da objanjenjima dovede u vezu
Stanecli sa Stane (Stan), od bi postala rijeka Stav-
nja koja kroz Vare, Dabravinu i Brezu. Stoga
on Stanecli lokalizuje u Brezu ili Dabravinu gdje su
otkriveni rimski ostaci u ruevinama
bazilika i sprovodi cestu pravcem Zenica-Vraca-Bi-

ji je dug 37 km, otprilike odgovara BI-
stue nova - Stanecli = XXIV (Tab. Peut.) .
tim pravac kojim vodi cestu od
prema Brezi prolazi kroz nekomuriikativan kraj l
danas nije dokazan nalazima na terenu. Od podru.cJa

dalje na sjeveroistok nije nam poznat r:>ra.vac
ceste. Zasad moemo samo pretpostavljati da Je ona
vodila pored Olova i Kladnja dolinom rijeke Drinja-
na Drinu gdje treba traiti stanicu Ad Drinum po
Tab. Peut. (Sirmium -- XXX - Gensis - XV - Ad
Drinum-Argentaria) koja je bez oznake distance
prema Argentariji kao i u -
taria. Stoga nam podaci iz Tab. Peut. samo
indikaciju o tome gdje se nalazila
smatra da je Ad Drinum = kod dananje Drinja-
dok je Kipert identifikuje sa dananjim. Zv?rni-
kom"!". Udaljenost Salona-Stanecli (kod Kiseljaka)
po Tab. Peut. iznosi 122 m. p. = cca 183 km,. a
razdaljina trasom rimske ceste kako smo Je
iznosi cca 196 km. Ako bi se na ovo dodala razdaljina
Kiselj ak--Drinj =95 km vazdunom linij om, onda
bi razdaljina Salona-Ad Drinum imala oko 290 km.
Prema tome, i ovdje se jasno vidi kako mjerenje du-
ine jedne ceste po distancama Tab. Peut. ne vodi po-
uzdanom rezultatu. Domaevski je poao ba
tim putem, pa je mjerenjem udaljenosti Salona-Bis-
tue nova po Tab. Peut. i dalje vazdunom linijom do Ad
Drinum pokuao da odredi lokalizaciju krajnje sta-
nice sa ceste Salona - Argentaria. Pri tom je Ad
Drinum obiljeio kao mjesto na Drini koje je od Sir-
NAPOMENE
miuma u jugozapadnom pravcu udaljeno 45 r. m., tac-
no prema Tab. Peut. Ukupna razdaljina Salona-Ad
Drinum izmjerena na taj iznosi 170 r. m. = cca
255 km. Domaevski jednim dijelom identifikuje ce-
stu Salona - Argentaria sa cestom koju je izgradio
Tiberije 20/21 g. n. e. (CIL III, 3201 = 10159: ... ad
Ba flumen quod dividit Hbis IIIII ibus a
Salonis munit per mi[llia passjuum CLVIII) i sma-
tra da je ila od Trilja preko Delminiuma i Sarajev-
skog Polja na donji tok Drine''!".
Dtiina ceste Salona - Ad Drinum, kako je pre-
ma Tab. Peut. izmjerio Domaevski, i duina ceste od
158 r. m. prema pomenutom natpisu ne slau se me-
i ne odgovaraju stvarnoj razdaljini Salona-
donja Drina, pa im Domaevski krajnje stanice trai
zapadno od Drine. Ovdje treba ukazati na dva mo-
menta. Prvo, Domaevski je polazio sa stanovita da
je u natpisu CIL III, 3201 = 10159 o rijeci Ba ...
koja dijeli Bis [tuates] od nekog drugog plemena, to
ne stoji, jer revizija ovog natpisa pokazuje da umje-
sto Bis .... stoji Hbis .... Drugo, Domaevski pret-
postavlja da su distance u Tab. Peut. smo
pokazali da su njene distance pa je, na osno-
vi njih, ukupna duina ceste i ne-
potpuna. Prema tome ne moe se prihvatiti zaklju-
Domaevskog da krajnju stanicu ceste Salona -
Argentaria treba traiti mnogo vie na zapad od Dri-
ne. I, drugo, nita nam ne govori za to da je cesta a
Salonis ad Ba ... flumen CLVIII m. p. sa
komunikacijom u pravcu Bosne i Drine.
D natpisu CIL III, 3201 = 10159 iz Salone spo-
menute su dvije ceste koje su 20/21 g. n. e.
za vrijeme Tiberija:
1) a Salonis ad He .... castellum Daesitiatium,
duina iznosi CLVI m. p. (= cca 233 km).
2) ad Ba .... flumen quod dividit Hbis ... ibus,
duina od Salone iznosi CLVIlIm. p. (=cca 236
km).
Prvu cestu, barem u osnovnom smjeru, moemo
identifikovati sa cestom Salona-Bistue vetus-Bistue
nova i dalje. Nadgrobni natpis iz Breze ( ... Valens
princeps Desitiatium) pokazuje da je Breza ili njena
okolina bila jedan od centara Desitijata. Stoga je op-
ravdano u ovom kraju traiti ubikaciju za He ... ca-
stellum Daesitiatium, Jo ovaj caetellum
Daesitiatium mogli bismo lokalizovati kod Dabravine,
jer nas tu vodi duina od 156 r. m. pravcem ceste koju
smo obiljeili po stanicama iz Tab. Peut. Ovdje je
potrebno, makar i uzgred, osvrnuti se ria dva novija
inostrana rada u kojima su dotaknuta i pitanja rim-
skih komunikacija u Bosni i Hercegovini. U jednom
od njih koji tretira privredne odnose i
privredu uopte na zapadnog Balkana, pored
niza drugih je obiljeen i pravac
ceste Salona-Servitium stanicama: Salona
-Argentaria (Srebrenica)-Ad Matricem (Gornji Va-
kuf)-Castra (Banjaluka)-Servitium (Bos. Gradika)
na osnovi odavno zastarjelih podataka Hernesav'".
Dakle, jedna vrlo duga cesta sa trasom koja se nepo-
trebno srednjom i Bosnom da bi se
vratila preko Gornjeg Vakufa i Banjaluke u Bos. Gra-
1 Domaszewski, BD XXVII, 1904, suppl. 11-12
2 Strass., 25-29
"Monatsber. d. Berl. Ak., 1870, 619
A. M o II i n ary, Die in der euro-
palschen Ttirkei, Zagreb, 1914, 87
51
diku! Takav pravac ceste uputio je C. Muller-a i na
pogrenu lokalizaciju Argentarije (= Srebrenica) koja
bi se nalazila na cesti od Salone prema srednjoj Bo-
sni
2 1 9
. - U drugom radu koji raspravlja o panonsko
-dalmatinskom ratu 6-9 g. n. e. rimska cesta ... ad
He .... castellum Daesitiatium ... (CI L III, 3201 =
10159) sprovedena je preko Mostara i Ivan-planine
u Bosnu uglavnom prema podacima
Domaevskog. mjerenjem rastojanja
Salona-Ljubuki-Mostar-Ivan-pl. castellum Dae-
sitiatium je smjeten na Ivan-planinu samo zato, to
je to vano uporite i to je tuda vodio put
za Naronu u kojoj su Desitijati bili zastupljeni sa 103
dekurije (Plin., NH III, 142-143)220.
to se druge ceste, teko je neto
o njenom pravcu. Bilo je pokuaja da se ova cesta
sa nekom komunikacijom koja je izlazila
na rijeku Bosnu.
pomenutog natpisa, B. Saria je da se Ba ...
flumen odnosi na rijeku Bathinus (Velleius Patercu-
lus II, 114, 4) koja je, po njemu, sa rijekom
Bosnom na koju je izlazila ova cesta'"". Protiv teze
Bathinus = Bosna ustao je A. Ma!jer
222

da za takvu identifikaciju nema oprav-
danja, s napomenom da se sama vijest o rijeci Bathi-
nus, kako je daje Vell, Paterculus, moe odnositi i na
druge krajeve izvan Bosne. Prema onome ta prua
natpis ne moe se odrediti pravac ove ceste poto nam
Ba ... flumen i Hbis ... ibus zasad u tome ne daju
pouzdan oslonac. Treba napomenuti i to da trase ovih
dviju cesta ne moraju biti istovjetne sa trasama i
pravcima koje nalazimo u itinerarima. Na primjeru
ceste Salona-Servitium vidjeli smo da je ova magi-
strala imala duu i trasu i da je dua trasa bila
starija. Opravdana je pretpostavka da je i na pravcu
Salona-Argentaria bilo starijih i
komunikacija koje su na prostoru mogle
imati duu ili trasu. Izgleda nam da je i ovdje
starija cesta bila dua, jer je imala primaran zadatak
da povee vana mjesta i pomogne stabilizaciji rimske
uprave na kroz koje je prolazila. Tek doc-
nije su druge komunikacije i njihovi ogran-
ci koji su proirili mreu rimskih cesta i obezbije-
dili bru vezu na pojedinim sektorima.
U o problemu lokalizacije za Bistue
nova i Stanecli treba Bistue nova se
nalazila u M. Mounju-Vitezu na Lavi, a ne u Ze-
nici. Dokaze za to pruaju brojni tragovi rimskih na-
seobina u dolini Lave, a u M . Mounju-
Vitezu, natpisi u Zenici i koji spominju
mun. Bist. i pravac ceste prema Kiseljaku-s-Vsokom
-Brezi i dalje. Cesta Salona - Argentaria na teri-
toriji Bosne pretenim dijelom prolazi kroz rudarska
Stanecli je kod dananjeg Kiseljaka gdje
su ustanovljeni ostaci broja aglomeracija iz
rimskog i praistoriskog doba. Kod Kiseljaka se u rim-
sko doba nalazila gradska optina (municipium) kao
ni i privredni centar koji se raz-
vijao u uskoj vezi sa rudarstvom bazena Fojnica -
Kreevo. Odavde rimska cesta preko Visokog i Breze
. vodi dalje u Bosnu gdje se nalazi ru-
darski distrikt Argentaria.
, Topogr., 518-519. Upor. B 1a u: Monatsber. d. Beri.
Ak., 1870, 619 i Reisen, 42, 161
e R a d j m s k y, WM II, 69-70
7 R a d j m s k y, WM IV, 156
, R a d j m s k y, WM IV, 188-190
4*
52
, Topogr., 518
10 Sitzungsb. W. Ak., 1881, 937-938
11 WM IV, 159
12 B a II i f, Strass., 31. Upor. R a d i m S k y, WM IV,
161, 172-173
13 Sehematismus eustodiae provincialis in Hercegovina,
Split, 1867, 135
,. R a d i m s k y-P a t s e h, WM IV, 163-167
15 Upor. P a t s e h, Jahrbuch fur Altertumskunde II,
1908, 102-103
ac A b l' a m i Starinar, 1926-27, 33. Upor. R a d i m-
s k y-P a t s e h, WM IV, 163-168
17 R a d i m s k y, WM IV, 147-148 i 162. P a t s e h, WM
IX, 209-211. Upor. B a II i f', Strass., 28 i P a t s e h, Anhang,61
18 Za i nalaze novca: R a d i m s k y, WM IV,
156-169. Upor., P a t s e h, WM VI, 213
10 WM V, 220
20 B a II i f, Strass., 25-28. R a d i m s k y, WM IV,
163-164
21 P a t s e h, WM V, 236-237 i natpis prema crteu
T l' U h e l ke u GZM VII, 1895, 582, sl. 15
22 P a t s e h, WM VI, 220-234. Upor. R a d i m s k y,
WM IV, 157, sl. 51 = CIL III, 12812
ea J e l i GZM X, 1898, 546-549
24 Z i p p e l, Die romische Herrsehaft in Illyrien bis
auf Augustus, Leipzig, 1877, 131. G. A l a e v i BD I, 21,
23, 38, 51-59 i XX, 102. G. M e i e h s n er, BD XIV, 22-24.
T o m a s e h e k, Topogr., 505-507. e o n s, Provo Dalm., 105.
H i l' S e h f e l d, Hermes XXV, 1890, 352-353. A. B a u e 1',
AEM XVII, 1894, 135
25 N o v a k o v i BD II, 56. B u l i BD X, 153.
Patseh: WM VIII, 85 i IX, 171-173
26 K i e p e l' t, FOA XVII, 5. H i l' S e h f e l d, CIL III,
str. 1610, 2161 - iako sa sumnjom ostaju pri Momzenovom
gleditu. B u l i BD XXIII, 61 i XXVI, 122 koji na loka-
lizaciju Delminium = Gardun gleda kao na lis sub iudiee
27 PWRE, 1901, stup. 2458 - 2459: P a t s e h, s. v. Del-
minium. Upor. CIL III, str. 358 i FOA XVII, 5 n. 51
28 P a t s e h, WM VIII, 85
20 S e l' g e j e v s k i, GZM 1957, sv. XII, 109-110
30 WM IX, 172
31 P a t s e h, WM IX, 173 i XI, 118. Upor. R a d i m s k v,
WM IV, 145-146 i 161-162
32 Topografija Porfirogenitove Paganijc, Starohrvatska
prosvjeta, Zagreb-Knin, 1928, N. s. II, 1-2, 44
33 P a t s e h, WM IX, 175-200
3< P a t s e h, WM VIII, 71
3' P a t s e h, WM IX, 200-201
36 Ibidem, 222-226
37 Ibidem, 202-209. Upor. P a t s e h, WM V, 236-237
30 P.a t s e h, WM IX, 209-221. Upor. P a t s e h, An-
hang, 61
30 P a t s e h, WM IX, 221-222
40 Idem, WM XI, 117-118
<l Za podatke o tragovima ivota u duvanj-
skom kraju upor.: P a t s e h: WM XI, 118. PWRE, 1901,
stup. 2457-2459, s. V. Delminium. GZM XXVI, 1914, 185-193.
Herzegow., passim. G. N o v a k, NV, 1918, separat, 20-21
"Upor. GZM III, 1891, 303-305. P a t s e h, WM IX,
222-226
43 P a t s e h, WM IX, 226-228. Upor. B a II i f, Strass.,
22 i 27
" P. S k o k, GZM XXIX, 1917, 128 i Hrvatska enci-
klopedija, sv. 4, 438-439, Dalrnacija. Upor.:
p a t s e h: WM IX, 172 i Herzegow., 140-141. T o m a s e h e k,
Topogr., 506
45 Poviest, Napnedak, Sarajevo, 1942, 116
4G M a y e 1', Vjesnik, Split, L (1928-29), 110-114
., Strass., 24-25
" B a s l e 1', GZM 1953, sv. VIII, 339-340
'0 GZM 1953, sv. VIII, 280-282
"ll GZM 1953, sv. VIII, 278-279
51 P a t s e h, WM XI, 105-112
C,2 M o II i n a l' Y, o. e., 87 = Konjic (Bistne). T o m a-
s e h e k, 'I'opogr., 519 = kod Eminovog Sela sjeverno od
Duvna. J e l i GZM X, 1898, 549 = na Duvanjskom Polju
(Bistue vetus = Stari grad). K u j u n d i Vrhbosna,
Sarajevo, XLVII, 1933, 258 = stari grad Delminium. G l a-
v i n l e, ED I, 54 = u trici. e o n s, o. e., 373 = H o e 1'-
n e s, Sitzungsb. W. Ak., 1881, 936 pretpostavlja da je Bistue
vetus = Fojnica. M i II e 1', lA, 473 = Otinovei kod Kupresa
53 P a t s e h, GZM XVIII, 1906, 158
54 G l a v i n i o. e., l. e., 55 i e o n s, o. c., 235 = Livno.
Tomaschek, Topogr., 518 i Hoernes, o. e. 937-938 =
Vidoi. M i II e 1', IR, 474 = Vidoi ili kod Duvna. G. N o-
va k, o. e., 24 = Delminium
55 Sitzungsb. W. Ak., 1881, 937-938. Upor. A. M a y e 1',
Vjesnik, Split, LI, 1940, 127 koji smatra pogrenim pokuaj
identifikacije Monte Bulsi (Vulsi) sa Voljicama ili Volje-
snicom
so G l a v i n i o e., l. e., 54-55 i e o n s, o. e., 237 =
Borova Glavica Livanjskog Polja i doline Suice.
M i II e 1', IR,473 = Malovana iSuiee.
57 P a t s e h, WM XI, 112-115
5H Ibidem, 111
co Ibidem, bilj. 1. Natpis CIL III, 13232 prvobitno je
objavljen u Ballifovom djelu - Anhang, 62 s napomenom
da mu je nalazite kod Proslapa
GO P a t s e h, WM IV, 246-248
61 Strass., 29
G2 P a t s e h, WM XII, 165. Upor. P a t s e h: WM VI,
213 i GZM XIV, 1902, 305 i 401
G:' GZM XII, 1900, 99-118
64 WM XI, 111
GZM XXVI, 1914, 46 i 79
GZM V, 1893, 311-313
P a t s e h, WM VI, 213 i 216
68 P a t s e h, WM XI, III
60 Ibidem, ll3-114
P. S k o k, GZM XXXII, 1920, 35-36
Upor. P a t s e h, WM XI, 106-108
72 GZM 1953, sv. VIII, 277-283
K. H ii l' m a n n, WM I, 330
.. Za sve nalaze upor.: P a t s e h: WM V, 240-241; VI,
237-242; XI, 139-140. E. P a a l i GZM 1953, sv. VIII, 345-
348. J. P e t l' o v i GZM 1958, sv. XIII, 267-268. Pomenuta
tegula BISTVES jo nije publikovana.
75 P a t s e h, WM IX, 229-230 - novo i dopuna ranijim
zabiljekama F i a l e, WM IV, 183. S e l' g e j e v s k i, GZ1V1
XLIV, 1932, 28. Upor. B a II i f, o. e., 23
r a P a t s e h, WM IX, 229. Upor. H off e 1', GZM V,
1893, 322
" P a t s e h: WM IV, 258 i V, 221-225. Upor. B a II if,
o. e., 22 i P a t s e h, Anharig, 60
tH GZM, 1953, sv. VIII, 339
" P a t s e h, WM IV, 113 i 117
80 P a t s e h: WM VI, 239 i XI, 140. Upor. GZ1V1
VII, 1895, 158.
xl P a t s e h, WM VI, 240
82 Reisen, 155
'" P a t s e h, WM VI, 242. Upor. idem, WM V, 173
" Topogr., 519. FOA XVII, 5. Upor. B a II i f, o. e., -
karta
85 M i II e 1', IR, 473. Upor. G. N o v a k, o. e., 24
so e o n s, o. C., 393
87 M o II i II ary, o. c., 87
RS J. A s b o t h, Bosnien u. d. Herc. - ReisebiIder u.
Studien, Wien, 1888, 19-21. H o e l' n e s: Alterthumcr der
Herceg. II, 139 iDinarisehe Wandcrurigen, Wien, 1888, 79.
Upor. A. E van s, ARI, 1885, 15 i 19
so A. e o n l' a d, Bosnicn in Bazug auf seine Mineral-
schatzc, Wiener geogr. Mi ttheil ungen, 1870,220-222. O. B l a u,
Reisen, 151-155. K. J i r e e k, Strass. u. Bergw., 41-42.
A. R u e k e r, Einiges uber das Goldvorkommen in Bosnien,
Wien, 1896, 19-28. Upor. P a t s e h, Herzegow., 143-145
90 GZM XX, 1908, 86-90
'1 Dr. V. S i m i Istoriski razvoj naeg rudarstva,
Beograd, 1951, 109-114
92 GZM 1953, sv. VIII, 345-348. Upor. K a t z e 1', Geo-
logija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1926, 222-224. T u a ll,
Nae rudno blago, Zagreb, 1919, 79-80.
93 Upor. M a z a l i GZM 1951, sv. VI, 147-149
OI GZM 1953, sv. VIII, 282-283
B a II i f, o. e., 22 i sl. 13 (tab. VII)
9G B l a u, Reisen, 104. H o e l' n e s, Sitzungsb. W. Ak.,
1881, 893-898. T l' u h e l k a, GZM II, 1890, 188-'189
"' R a d i m s k y, WM II, 66-68
as T r u h e l k a, GZM V, 1893, 685-699
99 P a t s e h, WM III, 241-244. Upor. T r u h e l k a,
GZM II, 1890, 188-189
109 T r u h e l k a, GZM V, 1893, 690-692. H off e r, GZM
VII, 1895, 54-61
1010 naknadnim nalazima u M. Mounju: L K u j u n-
d i GZM XXVIII, 1916, 477-496. J. P e t r o v i S arhe-
ologom kroz Travnik, Zagreb, 1931, 1-2
102 O rimskim nalazima u dolini Bile: H off e r, GZM
V, 1893, 321-323. S i e l s k i, GZM XLIII, 1931, 7-9. J. P e-
t r o v i S arheologom itd., 2-8
J03 T r u h e l k a, GZM V, 1893, 685-686
104 P a t s e h, WM III, 243-245
19" P a t s e h: WM III, 240, WM V, 225-226 i Wl'vl IX,
230-231. Kr. M i s i l o, GZM XLVIII, 1936, 24. S e r g e j e v-
s k i, GZM LV, 1943, 9-10 i 1951, sv. VI, 309
lo', Dr. L e r e m o n i k, GZM 1955, sv. X, 122-132.
Upor. J. P e t l' o v i S arheologorn itd., 25 i Smjena kul-
tura na Lavi, kalendar Napredak 1947, 138. M. M a n d i
Vezirski grad Travnik, Zagreb, 1931, 25-26
[07 T r u h e l k a, GZM V, 1893, 692-695. H off e r, GZM
VII, 1895, 52
108 H off e r, GZM VII, 1895, 50-52. Upor. P a t s e h,
WM III, 245
100 H off e r, GZM VII, 1895, 53-54
110 Ibidem, 48-50. Upor. B a II i f, o. e., 51
III P a t s e h, WM XII, 166
m T r u h e l k a, GZM V, 1893, 695-699.
113 H off er, GZM VII, 1895, 46-48
III Ibidem, 44-46. M. M a n d i GZM XXXVI, 1924,84-85
11" Upor. p a t s e h, WM V, 245
11" H off e r, GZM VII, 1895, 48
117 M. M a n d i GZM XXXVI, 1924, 87-90
N. M a s l a GZM XLIV, 1932, 31-33
119 T o m o M a r k o v i GZlYI L, 1938, 65-68
'"0 S e r g e j e v s k i, Spornen., LXXXVIII, 1938, (69), 12
S e r g e j e v s k i, GZM 1951, sv. VI, 135-144
'33 J. P e t r o v i S arheologom itd., 10 i Smjena kul-
tura, L c., 134
"" M i II e r, IR, 473. Upor. G. Novak, o. e., 24
'"' T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 346-349
J'" O poloaju rimskog munieipija Bistue nova u Bosni,
Vjesnik, Split, XLVII-XLVIII (1924-1925), 78-80
1'<' GZM V, 1893, 323
'"7 T r u h e l k a, GZM V, 1893, 690-692, 699. H off e r,
GZM VII, 1895, 50, 52, 56-57, 59. M. M a n d i GZM
XXXVI, 1924, 90. S i e l s k i, GZM XLIII, 1931, 9
128 P a t s e h: WM IV, 113 i 117 i VI, 212; GZM XIV,
1902, 401-402. P i t n e r, GZM XVI, 1904, 241
m A. R ii e k e r, o. e., 28-61. H off e r, GZM IX, 1897,
411-423. J. P e t r o v GZM XXXV, 1923, 177 i Smjena
kultura, L e., 136
100 T r u h e l k a, GZM V, 1893, 692. H off e r, GZM VII,
1895, 49. L K u j u n d i GZM XXVIII, 1916, 479. J. P e-
t r o v i Smjena kultura, 1. c., 138. M. M a n d i Vezirski
grad Travnik, Zagreb, 1931, 25-26
13J R a d i m s k y, WM II, 66-68. L K u j u n d i GZM
XXVIII, 1916, 477-496
13' GZM XXV, 1913, 325-335
133 J. K o r o e e, Novitates Musei Sarajevoensis, II/l,
1945, 1-7
131 O gradinama: J. K o r o e e, GZM 1949-50, sv. IV-V,
243-268 i 1957, sv. XII, 5-18. J. P e t r o v i S arhcologorn
itd., 1-3, 16-18. M. M a n d i GZM XXXVIII, 1926, 35-44 i
XXXVI, 1924, 83-90. R a d i m s k s, WM III, 285-286
lOG GZM VII, 1895, 52. WM VI, 151-152
1lD A. B e n a e, GZM 1949-50, sv. IV-V, 5-44 i 1951,
sv. VI, 237-263. Upor. J. K o r o e e, GZM 1949-50, sv. IV-V,
244-248. S i e l s k i, GZM XLIII, 1931, 7-9. J. P e t r o v i
S arheologom itd., 3. M. M a n d i GZM XXXVIII, 1926,36.
r. K u j u n d i GZM XXVIII, 1916, 493
137 GZM 1953, sv. VIII, 283-284
138 T r cl h e 1 k a, GZM IV, 1892, 340-345
130 Ibidem, 349-350
140 P a t s e h, WM III, 244
141 Ibidem, Upor. T r u h e l k a: GZM IV, 1892, 345
WM I, 278
53
'" WM XI, 108-110
1<3 S e r g e j e v s k i, GZM XLIV, 1932, 37
H4 S e r g e j e v s k i, ibidem i GZM 1948, sv. III, 169
14., P a t s e h, WM III, 244
140 M o II i n ary, o. e.,87 = Bistne bez oznake vetus
ili nova
147 Topogr., 520. Upor. B a II i f, o. c., - karta prema
mapi iz CIL III, 1873 g.
148 O. c., 373
"'" FOA XVII, 5
1',0 Miller, IR, 473. Hirsehfeld, CIL III, str. 2127.
P a t s e h, PWRE, 1897, stup. 505-506, s. v. i WM XI, 108-110
1>1 P a t s e h, WM IX, 231-233. Upor. T r u h e l k a, GZM
IV, 1892, 344
,;, S e r g e j e v s k i, GZM XLIV, 1932, 53-54
168 S e r g e j e v s k i, Spomen., LXXXVIII, 1938, (69),
13 i 14
le< P a t s e h, WM XI, 115-116
'C,,, Kr. M i s i I o, GZM XLVIII, 1936, 24
tao P a t s e h, WM XI, 110 i 115
],>7 P a t s e h, WM VI, 213 i 217. T r u h e l k a, GZM V,
1893, 685
108 T. D r a g i e v i GZM VIII, 1896, 423-427
1,,9 M. M a n d i GZM XLV, 1933, 4-5. Upor. T r u h e l-
k a, GZM XXVI, 1914, 53-58. T. D r a g i e v i GZM IX,
1897, 161-167 i XVIII, 1906, 243-246
t ou M a z a l i GZM 1953, sv. VIII, 289
t.u.t P a t s e h, WM IV, 113 i GZM XIV, 1902, 418-419
1" T r u h e l k a: GZM IV, 1892, knj. I, 80-81; XIII,
1901, 14-16; XIX, 1907, 62-75. M. M a n d i GZM XLIII,
1931, 13-17
lU" S e r g e j e v s k i, GZM XLIV, 1932, 28
104 Za Crkvinu uMakljenoveu: R a d i m s k y, WM I,
262-272 i GZM IV, 1892, 190-192. P a t s e h: AEM, XVI, 1893,
78-80, WM V, 226-228 i VI, 253-259. S e r g e j e v s k i, Spo-
men., LXXVII, 1934, (60), 17-18. Upor. GZM I, 1889, 95; III,
1891, 101 i 224
lU" R a d i m s k y, WM I, 272. P a t s e h, WM VI, 255-257
1 IlO Podaci o uneseni su na osnovi prethod-
nih istraivanja koja je izvrio B a s l e r u 1955 g.
.iur Radimsky, WM I, 267-268. Patseh: WM V, 228
i GZM XIV, 1902, 402. S e r g e j e v s k i, GZM XLIV, 1932,28
108 B a s l er, GZM 1953, sv. VIII, 215-223 i 1957, sv.
XII, 93-108. S. B r o d a r, GZM 1953, sv. VIII, 225-236. Upor.
B. e o v i GZM 1957, sv. XII, 251-252
t oe Za i kod Doboja podaci uzeti iz
prikupljenog materijala B a s l era.
l'" B. e o v i GZM 1957, sv. XII, 245-246, 249-251
1958, sv. XIII, 77-96
171 A. B e n a e, GZM 1954, sv. IX, 163-171
m B a s l er, GZM 1952, sv. VII, 420-424
173 Vjesnik, Zagreb, II, 1880, 124 i V, 1883, 94-95. Upor.
p a t s e h, GZM XIV, 1902, 416-423
Je, B a s l e r, GZM 1952, sv. VII, 416-417. Upor. T r u-
h e l k a, GZM XVIII, 1906, 450
m T r u h e l k a, GZM XVIII, 1906, 449-462. B a s 1 e r,
GZM 1952, sv. VII, 411-416, 418-419. Z. M a r i GZM 1958,
sv. XIII, 243-251
170 Urednitvo, GZM IV, 1892, 243-244
177 P a t s e h, GZM XIV, 1902, 424. J. P e t r o v i GZM
1955, sv. X, 181-197
'" J. P e t r o v i GZM XXXVII, 1925, 137-140. M.
M a n d i GZM XXXIX, 1927, 199-204
170 Starinar, 1926-27, 42
t so Fiala, WM IV, 184. Upor. Patseh: WM V, 240
GZM XIV, 1902, 402
1<1 P a t s e h: WM V, 173-174 i VI, 212 i 248-250
rs s Za rudarske tragove oko Fojnice: S k a r i GZM
XLVII, 1935, 29-34. Upor. J i r e e k, Strass. u. Bergw., 45-49
"" B a s l e r, GZM 1954, sv. IX, 301. L. Gr i j e-
lo k o s i GZM III, 1891, 459-460
IS' Za Kiseljak sa okolinom: P a t s e h: WM IV, 251;
VI, 248 i GZM XIV, 1902, 391-394. M. M a n d i GZM
XXXVII, 1925, 61-65. S e r g e j e v s k i, Spornen., LXXXVIII,
1938, (69), 111. Upor. B a s l e r, GZM 1954, sv. IX, 301-303
185 Za Vinjicu: Kr. M i s i l o, GZM XLVIII, 1936, 15-26.
Upor. V u l i Spomen., LXXV, 1933, (58), 69-71
18G S e r g e j e v s k i, GZM 1957, sv. XII, 121-123
54
M. M a n d i GZM XXXVII, 1925, 62. Upor. B a s-
l e r, GZM 1954, sv. IX, 299-301
188 Za tragove rudarstva u kreevskom predjelu: S k a-
r i GZM XLVI, 1934, 73-80 i XLVII, 1935, 23-29
rue B a s l er, GZM 1954, sv. IX, 303
lOU Za Gradac u Gornjoj Lepenici: S k a r i GZM XLIV
1932, 1-20. L. Gr i j e l o k o s i GZM IV, 1892, 202-203
191 P a t s e h, WM IX, 233. zbirka Ze-
maljskog muzeja, Sarajevo
192 Vl. o r o v i GZM XXV, 1913, 409-420. S e r g e-
j e v s k i, GZM LV, 1943, 14-19 i 1948, sv. III, 182. Upor.
T r u h e l k a, GZM XXVI, 1914, 221
193 S e r g e j e y s k i: Spomen., LXXXVIII, 1938, (69),
109-110 i XCIII, 1940, (72), 141-143. G. r e m o n i k-S e r-
g e j e v sk i, Novitates Musei Sarajevoensis, br. 9, 1930
194 R a d i m s k y, WM II, 73-86. T r u h e l k a, GZM
XXVI, 1914, 223-226
r as Upor. monografiju D. S e r g e j e v s k o g: Bazilika
u Dabravini (revizija), Sarajevo, 1956, 5-40
109 Patseh, WM XI, 116-117. Sergejevski, GZM
1948, sv. III, 177-182
]07 A. B e n a e, GZM 1956, sv. XI, 167-182. Upor. M.
M a n d i GZM XLV, 1933,2-3
zbirka Zemaljskog muzeja, Sarajevo
i ou L r e m o n i k, GZM 1950, sv. IV-V, 411-416
2UU Sergejevski: GZM 1948, sv. III, 170-172; 1951,
sv. VI, 308-309 i u Kulturnoj istoriji BiH, Sarajevo, 1955, 106
2Ul P a t s e h, WM XII, 166-167
2U2 P a t s e h, GZM XIV, 1902, 401 i WM IX 298. Nu-
zbirka Zemaljskog muzeja, Sarajevo'
203 Doprinosi poznavanju rimskih cesta u Dalmaciji
Vjesnik, Split, LI (1930-1934), 1940 129-131 '
201 K a t z e r, Geologija, 228, 234-236, 409-423 i passim.
F. T u a n, Specijalna mineralogija, Beograd 1930 74 106
i passim. Dr. V. S i m i Istoriski razvoj naeg
Beograd, 1951, 123-126, 135-146 i passim
,,>5 GZM XLIV, 1932, 36-37
200 Vjesnik, Split, XLVII----':XLVIII (1924-25), 75-83
Vrhbosna, Sarajevo, XLVII, 1933, 253-261
2U7 GZM 1953, sv. VIII, 282-284
208 Far l a t i, Illyricum sacrum II, 172. Upor. PWRE
1897, stup. 506: P a t s e h, s. v. Bistua
200 1. K u j u n d i Vjesnik, Split, XLVII-XLVIII,
(1924-25), 82-83
210 T r u' h e l k a, GZM IV, 1892, 346-349
nl 1. K u j u n d i Vjesnik, Split, L e., 78-80
212 Ad n. CIL III, 9864 a. PWRE 1893, stup. 540: T o m a-
s e h e k, s. v. Aematis
213 Vrhbosna, Sarajevo, 1933, 253-261
214 T o m a s e h e k, Topogr., 521 (CIL III, 8377, 13858,
14331 i 14621). M o II i n ary, o. e., 87. T r u h e l k a, GZM
II, 1890, 95-96. M i II e r, IR, 473. Upor. G. N o v a k, o. e., 24
215 S k a r i GZM XXXV, 1923, 81-82
2lO PWRE 1905, stup. 1708-1709: P a t s e h, s. v. Upor.
FOA XVII
217 D o m a s z e w s k i, BD, 1904, suppl. 12-16. Upor.
A b r a m i o. e. 41
2" Car l M ti II e r, Vom Ausgang der Antike zwischen
Donau und Adria (Wirtsehaftsstruktur und Wirtsehaftsleben
im Westen der Balkanhalbinsel vor der slavisehen Wan-
derung - XXXVI, 2, Stuttgart, 1949, 124). Upor. H o e r n e s,
Sitzurigsb, W. Ak. 1881, 932
210 Car l M ti II e r, o. e., 108
220 E. K ti s t ,er m a n n, Der pannoniseh-dalmatinisehe
Krieg 6-9 n. Chr., Hermes, sv. 81, Wiesbaden 1953,
348-349. U ovom radu postoje i druge
one koje su u vezi sa Batonovih operacija
protiv Tiberija sa operacijama iz vremena NOB (1941-1945)
u Jugoslaviji, to zasluuje poseban osvrt
221 Klio XXVI, 1933, 279-282. Upor. idem: Klio XXIII,
1930, 92-97 = ii6ev zbornik, Zagreb, 1930, 137-142. - M.
B u d i m i r u najnovijem radu (Flumen nomine Bathinus,
Glas SAN, knj. CCXXXVI, Odelj. lit. i jez., NS 4, Beograd,
1959, 57-64) grafiju Bathinus po Vell. Paterc. kao Ba-
sinus koji je kao hidronim najblii dananjem imenu Bosna,
222 Vjesnik, L (1928-29), 114-119
Naselja uz rimshu
Narona i
VII
cestu
uz mreu vicinalnih puteva
U ovom poglavlju naselja
i komunikacije onog dijela Hercegovine koji lei za-
padno od linije Neretve - Mostar.
To je rijeka Trebiata, Mlade i 'I'ihaljine sa
i Bijelim Poljem i predjelom visoravni Brot;
njo. Arheoloki nalazi su dosad pokazali da je
ovaj kraj u rimsko doba bio dobro naseljen,
njegov jugozapadni dio, i da je zajedno sa uskim pri-
morskim pojasom rano uao u sferu intenzivnih uti-
caja rimske civilizacije.
1) CESTA SA SPOREDNIM PUTEVIMA
Cesta koja je prolazila rijeka Trebiata,
Mlade iTihaljine pretstavlja dio primorske magi-
strale Salona -Narona. Ovaj sektor primorske ko-
munikacije i neke njegove odvojke i varijante de-
taljno je opisao Balif' . Cesta je od Narone preko Bi-
Humea, Klobuka kroz dolinu Tihaljine vodila u
Imotsko Polje, a odatle u Trilj i Salonu. Na
nekoliko mjesta Balif je naao i miljokaze ko-
jima onaj iz nosi oznaku XLIII to odgovara
udaljenosti od Trilja. Kod su otkrivena
dva odlomka miljokaza sa nepotpunim natpisima. Ci-
jelu trasu Narona - Balif je obiljeio kao
sigurnu i ustanovljenu na osnovi miljokaza,
te tragova stroja rimske ceste kod
i u dolini Tihaljine i kod Cijelom
komunikacijom jo u Balifovo vrijeme bili su poznati
ostaci rimskih aglomeracija koje su brojne
na sektoru Narona - Klobuk.
Tragovi ostalih puteva koji se odvajaju od ove
ceste ili izlaze na nju i njene ogranke opisali su Ra-
dimski, Balif, Fiala i Sergej evski. URakitnom
Polju ustanovljen je rimski put Zagradine i
koji je vezao utvrdu na Gradini iznad Za-
gradine i naselje koje se nalazilo na lokalitetu Staro
Selo kod Zagradine sa utvrdom kod Prema
istraivanjima Radimskog", u kao saobra-
dolazila su s juga i jugoistoka dva puta:
jedan koji je, izgleda, iz doline Trebiata pored
luka na Brotnju, Biogradaca na Mostarskom Blatu i
preko Varde pl. vodio u Rakitno Polje i drugi koji je
iz doline Tihaljine preko Gradca i Trebistove izlazio u
Rakitno Polje. Sa Rakitnog Polja, kao to smo na-
veli u pregledu naselja i komunikacija na irem pod-
Duvanjskog Polja, rimski put je preko Jarma i
Crvenica vodio u na Duvanjskom Polju. Dru-
ge puteve koji su vezali Rakitno Polje sa okolinom
ispitao je Balif
3
. On je trasu puta Gradac kod Po-
suja-Rakitno obiljeio kao sigurnu i ustanovljenu.
Opravdana je njegova pretpostavka da je ovaj put
ustvari preko dolazio iz doline Tihaljine gdje
se odvajao od ceste Salona-Narona. Prema Balifu, u
pravcu Rakitnog Polja s jugozapada su vodila jo dva
vicinalna puta: jedan, kao odvojak ceste Imotski-Du-
vanjsko Polje pored Vinjana, Zavraca i preko klanca
na Trebistovu gdje se vee sa putem Gradac
-Rakitno Polje i drugi - kao varijanta ovog odvojka
koji je ispod Klenak-planineiao na Oba
ova puta su gotovo cijelom duinom obiljeeni kao
sigurni i ustanovljeni. Balif je ustanovio i put
Rakitno Polje prema Lipi gdje se vjerovatno vezao
sa komunikacijom Lipa-Proslap o kojoj je bilo
u pregledu naselja i puteva na irem
Duvanjskog Polja. I, najzad, na osnovi
Vlaana i predjela Konjsko, Balif je obiljeio
kao siguran i ustanovljen jedan dio komunikacije koja
je tim pravcem vezala Rakitno Polje sa dolinom Dre-
nice. Poslije Balifa u ovom kraju su ustanovljeni tra-
govi i nekih drugih puteva i varijanti. Fiala" je nak-
nadnim istraivanjem utvrdio trasu puta od Gradca
kroz Marin Dolac i Roko Polje prema Pri-
spi, odakle je pravac vjerovatno vodio pored Samo-
grada iNezdravice u dolinu Tihaljine i tu se vezao
sa cestom Salona-Narona. Na taj je poblie
obiljeena linija puta iz doline Tihaljine preko Ru-
o kojoj je Balif izrazio pretpostavku. Pored
rimskih ruevina u Klobuku ustanovljen je 1952 g.
trag jednog rimskog puta koji ide paralelno sa cestom
Salona-Narona i vjerovatno pretstavlja njenu lokal-
nu varijantu". Na otsjeku ceste Salona-Narona koji
prolazi kroz Ljubukog i dolinom Tihaljine
je nekoliko odlomaka miljokaza sa natpisima.
Miljokazi sa odlomcima natpisa (CIL III, 13318 i
13319) blizu nesumnjivo iz vre-
mena cara Julijana na to popuna u
prema brojnim miljokazima cara Julijana (CIL III,
3207,3208,3209,3211 i drugim koji su otkriveni doc-
56
nije). Ovoj cesti pripadaju i miljokazi: CIL III,
sa dva teksta koji datiraju iz vremena Florijana i
Proba, kod Vitaljine, i CIL III, 10167 iz doline
Trebiatu ili Mlade rijeke. U Vitaljini je otkriven i
odlomak miljokaza Konstanciju 1.
je prvobitno mislio da miljokazi na ovoj cesti govore
o popravkama ceste za vrijeme pojedinih careva (Prob,
Julijan), ali je docnije na osnovi CIL III, 6433 mi-
ljokaza Florijanu i Probu i velikog broja
samih miljokaza doao do pravilnijeg da
su to bili spomenici koji su po pravilu podizani vla-
darima bi doli na vlast. cesta je izgra-
u rano dobu rimske vlasti i ona je kao primor-
ska magistrala Rimljanima kopnenu
vezu vanih gradova na obali Jadra-
na. U najnovije vrijeme kod je odlomak
miljokaza koji po svojim dimenzijama i izradi pri-
padaI vij. n. e. i na miljokaze sa rimske ceste
Crab-c-Resanovcl-i-Bos. Petrovac i dalje koja je bila
47/48 g. n. e.' Cestu Narona-Bigeste de-
taljno je opisao i obiljeio i to pravcem: Humac-
Vitaljina-Rotni Dolac-Prudska Draga-Vid. Na
ovom prostoru, pored pomenutih, su i
drugi miljokazi, ali bez oznaka milja. Miljokazi su
leali na mjestima koja po svojim udaljenostima
uglavnom odgovaraju distancama od jedne do druge
rimske milje: 4382 m, 5966 m, 7444 m, 8910 m i
10320 m. Posebno je obiljeio cestu Prud-Ore-
- prema Neretvi koju on na osnovi mi-
ljokaza iz Pruda (a Tilurio Scodram LXVIII iz vre-
mena cara Tita) smatra glavnom komunikacijom
Tilurium-Scodra, a puteve Narona-Prud i Naro-
kao veze sa njome".
Cesta Salona-Narona koja prolazi dolinom Ti-
haljine i Ljubukog ubiljeena je u Tab.
Peut. i Hin. Ant. O njoj Tab. Peut. daje ove podatke:
Salona - XVI - Tilurio - XII - Billubio -
VIllI -- ad Novas VIllI - ad Fusciana - XIII -
Bigeste - XIII - Narona.
Hin. Ant. navodi ove stanice i distance:
Salona - XVI - Ponte Tiluri - XII - Trono
- XIII - Bilubio - XVIII -> Aufustianis - XXV
- Narona.
Prema tome, po Tab. Peut. udaljenost Salona-
Narona iznosi 72 r. m., a po Itin. Ant. 84 r. m. Stvar-
na razdaljina Salona-Narona trasom rimske ceste
Tilurium-Uglj Podbabj e (mi-
ljokaz: CIL III, 15105) -
dolina Tihaljine-Humac-Narcna iznesi cca 125 km,
to uglavnom odgovara udaljenosti po Hin. Ant. (84
r. m. = cca 126 km) i po Pliniju (NH, III, 142: Na-
rona .... a Salona LXXXV m. p.). udalje-
nost po Tab. Peut. iznosi 72 r. m. = cca 108 km, to
je za oko 17 km manje od stvarne razdaljine. Upore-
oba izvora, dolnzimo do da je u Tab.
Peut. vjerovatno ispala stanica Trono i distanca Tro-
no-Bilubio = XIII m. p. U Hin. Ant. izostala je sta-
nica ad Novas, ali se kombinacijom podataka koje
daju oba izvora moe dobiti stvarna distanca Tilurium
-ad Novas = 34 r. m., tj. Ponte Tiluri-Aufustianis
= XLIII m. p. po Hin. Ant. umanjeno za ad Novas
-ad Fusciana ::c-.: VIllI m. p. po Tab. Peut., to odgo-
vara stvarnoj razdaljini od Trilja (Tilurium) do Ru-
(ad Novas) trasom rimske ceste kako smo je
obiljeili (cca 50 km). Miljokazi sa ove ceste po-
kazuju da se udaljenost na njenoj pruzi od
Tiluriuma, a ne od Salone. Kod u dolini Ti-
haljine je miljokaz sa oznakom XLIIIm. p.
(CI L III, 13317a), a kod Nezdravice miljokaz
(CIL III, 10167). Na osnovi cifre XLIIIm. p.

sta-
nici ad Fusciana daje lokalizaciju u Na jed-
nom kamenu, otkrivenom 1923 g. kod blizu
ceste, stoji natpis carevima Valerijanu i Ga-
lijenu i oznaka: aTilurio milia passuum ... 10. Prema
tome, na cesti Salona-Argentaria, koja pretstavlja
jednu od magistrala u unutranjosti zemlje, udalje-
nost se a Saloriis, dokse na cesti Salona-
Narona, koja se na duini do Tiluriuma podudara sa
cestom Salona-Argentaria, udaljenost a
'I'ilurio (Tilurio u Tab. Peut.; Ponte Tiluri u Hin.
Ant. i Ponteluri u Geogr. Rav. IV, 210, 13). Time je
da je Tilurium bio i vana
raskrsnica. Razumije se, iz toga to se udaljenost na
cesti prema Narani brojala a Tilurio ne treba za-
da je ova cesta ogranak magistrale Salona
-Argentaria i da je stoga manje vana, kako to sma-
tra

Ustvari, Salona je bila polazite cesta
koje su vodile u unutranjost provincije i primorjern,
ali je pored nje bilo i drugih centara od kojih se mje-
rila udaljenost (Burnum za cestu u dolinu Sane, Tilu-
rium za cestu prema Naroni). Ovakav mjerenja
duine na pojedinim cestama nastajao je iz toga to
su se dva ili vie komunikaciskih pravaca na izvje-
snim duinama podudarali - kao to je kod
trasa Salona-Argentaria i Salona-Narona do sta-
nice Tilurium.
Podaci iz Tab. Peut. i Hin. Ant. i miljokazi (kod
iz doline Trebiata ili Mlade; kod Humea; kod
Proboja i nam da obiljeimo
pravac rimske ceste Tilurium-Narona. Posebnu va-
nost ima miljokaz kod li dolini Tihaljine
zbog oznake XLIIIm. p. (CIL III, 13317a). Pregled o
naseljima uzdu ove ceste i vicinalnih pu-
teva povezanih s njome jasniju pretstavu o zna-
same mree komunikacija i kraja kroz koji su
one prolazile. Treba napomenuti da su u ovom kraju
nuna arheoloka istraivanja, na je posljed-
njih godina neto ispitivanjem u okolini
Ljubukog. sjeverni dio ovog na
liniji Rakitno Polje-Mostarsko Blato i Rakitna Polje
- dolinom Dreanke u kojem dosad nisu posebno is-
pitivani rimski tragovi trai da se poduzmu takva ispi-
tivanja tim prije, to su na tom prostoru
konstatovarri ostaci rimskih puteva.
2) TRAGOVI I OSTACI NASELJA
naseljenost javlja se uza samu cestu ad
Novas-Bigeste-Narona ili u njenoj neposrednoj oko-
lini. Tragovi i ostaci aglomeracija su brojni u
dolini Tihaljine i oko dananjeg Ljubukog. Posuko
Polje sa okolinom obiluje tragovima rimskih aalome-
racija. Najpoznatiji su ostaci u Gradcu i na Gradini
kod tog mjesta. Tu su otkrivene ruevine rimskih
zgrada, grobovi, odlomci sa natpisima, fragmen-
ti krovne opeke (Pansiana), novci iz republikanskog
i ranog carskog doba do Tita, i dr. Natpisi su iz I, II i
IV vij. n. e., a njima su fragment sa
spomenika caru Klaudiju (CI L III, 13880)
i jedan odlomak koji moda odavde a spominje
Tiberijevog legata Lepida (CIL III, 13885, str.
2328
12 2
) . Po nalazima u Gradcu vidi se da je tu po-
stojalo rimsko naselje koje je bilo kao
gradska samoupravna optina (municipium) i koje je
moda sa mjestom Epilentio (Geogr. Ray.
IV, 211, Poznati su jo i ovi lokaliteti:
Gorica, Marin Dolac, Rako Polje, Grude, i Po-
suje - sa nalazima novca, ostacima rimskih zgrada
i drugim predmetima rimskog porijekla!". Iz ovog
kraja nalazi zemljanih lampi sa igovima: Cre-
sces u Gorici i Fortis u QGC,
Strobili i Sexti u Gorici; CPSF u Gorici = ClL III,
15123. - mjestima koja obiluju
ostacima rimske naseobine pored Gradca se Go-
rica':'.
Brojne ruevine rimskih zgrada nalaze se u pred-
jelu Vitina-Veljaci sjeverozapadno od Ljubukog.
Odavde su i odlomci nadgrobnih natpisa (CIL III,
8496 i 8504) sa imenima: Hermadio i Heutichiana koji
od istog spomenika. Ostaci rimskih zgrada kon-
statovani su i uBorasima, Utvici, up-
nici kod Klobuka, Klobuku i Bainim Njivama kod
Tihaljinc!". Iz Vitine je natpis veterana leg. XI Cl au-
diae piae fidelis!". Ovdje je bila i ciglana jednog odje-
ljenja leg. IV koje je slubovalo u Viti ni (nalaz: od-
lomak opeke sa igom leg. IIII) 17. Na lokalitetu up-
nici u Klobuku otkopane su 1952 g. ruevine kasno-
bazilike koj a vj erovatno datira iz V vij. n.
e.
l b
. Sama upnica obiluje odlomcima rimskog gra-
materijala uz koji se nalaze i drugi pred-
meti rimske provenijencije. Po nalazima u upnici
Sergejevski da je tu bilo rimsko na-
selj e.
Kod Proboja, sjeverozapadno od Ljubukog, na lo-
kalitetu otkriveni su ostaci rimskih zgrada,
odlomci sa natpisima i dosta rimskog poljopri-
\ vrednog koje pokazuje da je ovdje bilo poljo-
privredno imanje sa gospodarskim
zgradama (villa rustica)?". Ravnica oko Ljubukog,
Kutca, Hraljana i Humea bila j? u rimsko
doba gusto nastanjena, to brojni ostaci
rimskih zgrada i drugi nalazi iz rimskog vrernena'".
Na prostoru Ljubuki-Proboj u predjelu
su rimski arhitektonski fragmenti i fragmen-
ti natpisa, a na Gradini kod Proboj skog mosta ostaci
rimskog kastela.". Iz Kutca je natpis ClL III, 6366 =
8491 na kome se spominje cohors III Alpinorum koja
je vrila posadnu slubu na vie mjesta u provinciji
Dalmaciji'". - ustanovljeni su
temelji rimske zgrade; odavde su i dva odlomka krov-
ne opeke poznatih radionica: C. Titi Hermerotis i Q.
Clodi Ambrosi (CIL III, str. 2328
1
!l , upor. 2328) su
proizvodi ovamo dospjeli kao uvozna roba. Odlomci
opeke iz radionice Q. Clodi Ambrosi su i u
Vitaljini, a odlomci opeke iz radionice C. Titi Her-
merotis i Luci Maltini Abascanti u
vici (CIL III, 13340")n.
Mjesto Humac u blizini Ljubukog poznato je po
brojnim ostacima koji govore (JI tome da je tu bio
logor u I vij. n. e., vjerovatno jo u Augusto-
va doba. To natpis: Vanaius iz III cohors
Alpinorum (CI L III, 8495, upor. CIL III, 8366 =-c 8491
iz susjednog Kutca i 14632 iz Hardomilja); i drugi
natpisi vojnika ove kohorte; cohors I Lucensium Hi-
spanorum equitata prije 80 g. n. e. (CIL III, 8486,
8492); cohors I Belgarum equitata iz 173 g. n. e. (CIL
III, 1790 = 6362 = 8484) i cohors VIII voluntariorum
jo iz I vij. n. e. (CI L III, 6365 = 8490 = 13375), od-
jeljenja leg. I adiutrix i leg. II adiutrix i cohors I Bra-
caraugustanorurrr". Na ove vojne jedinice odnose se
i drugi natpisi iz Humea u kojima se spominju voj-
nici regrutovani u raznim dijelovima Rimskog Car-
stva. U Humcu i okolini naseljavali su se veterani
leg. VII Claudia p. f. to se vidi po njihovim nadgrob-
nim natpisima (CIL III, 6364 = 8488; 8487,
Ovdje su odlomci opeke igovi
57
da su odjeljenja leg. IIII Flavia felix (CI L III, 14021)
i leg. VIII Augusta (CIL III, 6435 = 10181 = 13339
2
)
imala svoje ciglane'"'. Iz Humea je rtvenik sa posve-
tom: Nymphis sacrum, a vjerovatno je iz okoline Lju-
bukog reljef rimskog konjanika onome kakav
je na nadgrobnom spomeniku uHardomilju.
kod Ljubukog: Tiberius Claudius Ligomarus Carsti-
mari filius Claudia Salinis eques cohortis III Alpi-
nae ... je rodno mjesto u Alpes Maritimae dobilo
pravo rimskog pod Neronom (CIL III,
14632). Oba spomenika datiraju skraja I vij. n. e.
2 7
od Ljubukog na visoravni, Brot-
njo otkriveni su tragovi rimskih naseobina na vie
mjesta: kod kule blizu na ritu Crk-
vini sjeverozapadno od u i u Krehin
-Gradcu
2 b
. Iz Krehin-e-Gradca i ne-
koliko natpisa:CIL III, 6367=8498, 8500, 12798 upor.
str. 2258 i 12798a upor. str. 2258 i odlomak opeke iz
radionice Marcus Vibius C ... Visoravan Brotnjo
bila je dobro naseljena u rimsko doba. Tri na-
selja postojala su u i Krehin-Grad-
cu a tragovi manjih naseobina konstatovani su kod
Dobrosela Donje Blatnice i Blizanaca?".
pret'postavlja je jedno od rimskih naselja u
ili Krehin-Gradcu bilo kao
municipium.
Poseban imaju nalazi novca sa
ovog su zastupljeni
primjerci iz carskog doba, dok se republikanski novac
Carski novac iz ovog ide u
serijama od prvih rimskih careva do kraja IV vij. n.
e. Sa Rakitnog Polja su srebrni denari iz republikan-
skog doba (89 i 74 g. st. e.), jedan primjerak iz Augu-
stovog doba i jedan Marcus Aurelius'": Iz Gradca kod
Posuja brojni primjerci novca u seriji od 41
do 383 g. n. e., preteno iz IV vij. n. e., a republikan-
ski primjerci su r-ijetki?". U Vitini je prikupljen novac
iz I, II i III vij. n. e., a u Klobuku iz III i IV vij. n.
e.
aa
. primjerci iz
datiraju od Antonina Pija do .Iuhjana''". Druga
zita su Blizanci (Galba, Diocletianus i Liciniusr" i
Grabovnik sa primjercima solida iz VI vij. n. e. (Iu-
stinianus I i 11)"iH. Pc nalazima predrimskog novca ovaj
kraj je najbogatiji u Bosni i Hercegovini. U susjednim
predj elima - Narona sa okolinom, Imotske Polj e i
Mostara - je dosta toga nov-
ca. Nalaze drahme kolonija na Ja-
dranu (Apollonia, Dyrrhachium) preteno iz III i II
vij. st. e.
3 7
. Nalazita su: Rakitno Polje (Apolloniaj'":
Gradac kod Posuja i (Dyrrhachium)?"; Tiha-
ljina i Vitina (Dyrrhachium)>"; Crveni Grm:", Krehin
-Gradac i (Apolloniar'"; Krehin-Gradac, Sli-
Hardomilje, Ljubuki i Humac
(Dyrrhachium)!", Osim toga, broj drahmi (Apol-
lonia i Dyrrhachium) poznat je samo po ire obilje-
enom nalazitu - predjelu Ljubukog i Brotnja
H
.
Nalazi predrimskog novca govore o trgovinskim ve-
zama ovoga kraja sa primorjem i drugim susjednim
oblastima.
Dosadanja istraivanja pokazala su da je cio ovaj
dio Hercegovine bio dobro naselj en u praistorisko
vrijeme. Brojni su nalazi u ravnici i na gradinama
koji od praistoriskih aglomeracija. Ilirsko sta-
novnitvo u ovom dijelu Hercegovine pripadalo je
plemenu Delmata koje je nastavalo i susjedne obla-
sti. Na Rakitnom Polju konstatovani su tragovi pra-
istoriskih aglomeracija na Gradini kod Zagradine, u
Zagradini i Humac, Batingrad, Grude
i Gorica obiluju tragovima praistoriskih aglomera-
cija:". Na visoravni Brotnjo su ustanovljeni
ostaci praistoriskih naselja i gromile u mjestima
rinu, Gornjoj i Donjoj Blatnici, lunju, Kre-
hin-Gradcu, Blizancima, i uz
koje su se i tragovi naseljenosti iz srednjeg
vijeka!".
Ovdje je potrebno dah objanjenja u vezi sa lo-
kalizacijom pojedinih mjesta koja poznajemo po iz-
vorima. Poto je cesta Salona-Tilurio (Ponte Tiluri)
-Narona obiljeena u Tab. Peut. i Itin. Ant., to nam
je i provjeravanje po-
dataka u ova dva izvora. Treba napomenuti da do
danas nije otkriven nijedan natpis sa imenom nekog
mjesta u ovom kraju.
nalazi na terenu nam da
odredimo lokalizaciju nekih stanica koje poznajemo
po izvorima. Vidjeli smo da je na osnovi miljo-
kaza sa oznakom XLIIIm. p. (CIL III, 13317a) i na
osnovi drugih nalaza u dolini Tihaljine, stanicu ad
Fusciana (Tab. Peut.) = Aufustianis (Itin. Ant.) smje-
stio u dolinu Tihaljine kod Tome se nema ta
dodati, jer navedena udaljenost od XLIIIm. p. = cca
64 km uglavnom odgovara stvarnoj razdaljini
Ponte Tiluri - Aufustianis = XLIIIm. p. (Itin. Ant.)
i udaljenosti Tilurio - ad Fusciana = XXX m. p. po
Tab. Peut. + XIII m. p. koliko je izostavljeno u Tab.
Peut. kao distanca Trono - Bilubio. Ova razdaljina
podudara se i sa (ad Novas) --
(ad Fusciana) = VIIII m. p. (cca 13 km) po Tab.
Peut., a isto tako odgovara udaljenosti po Itin. Ant.
koju moemo dobiti podjelom distance Bilubio-Au-
fustianis = XVIII m. p. na dvije distance po Tab.
Peut.: Billubio - ad Novas = VIllI m. p. i ad Novas
- ad Fusciana = VIllI m. p. Osim toga, ni stvarna
razdaljina Trilj (ad Fusciana =
Aufustianis) trasom moderne ceste koja se uglavnom
podudara sa rimskom cestom ne divergira mnogo od
. udaljenosti prema izvorima i miljokazu CIL III,
13317a = XLIII m. p. Pri tome treba imati u vidu da
je rimska cesta na pravcu Tilurium - ad Novas mje-
mogla ostvariti trasu. Ovakvo upore-
i dopunjavanje za cestu Tilurium-Narona
i za njenu topografiju opravdano je i pouzdano, jer
se radi o podacima dvaju izvora koji su u saglasnosti
sa nalazima na terenu.
Stanica ad Novas sjeverozapadno od nala-
zila se u i pretstavljala je centar Imotskog
Polja i okoline: Municipium Novensium (CIL III,
1892, 1908, 1909, 1910, 13887)48. Druge dvije stanice:
Bilubio (Billubio) i Trono ad Novas i Tilurio
(Ponte Tiluri:) ne mogu se lokalizovati. Prema
distancama iz Tab. Peut. i Itin. Ant., Bilubio (Billu-
bio) hi se nalazio u prostoru oko i
blizu tj. i Tim
pravcem ide rimska cesta koju obiljeavaju
tragovi imiljokazi CIL III, 15105 kod Podbabja i
onaj kod otkriven 1923 g., koji je
Galijenu i Valerijanu:". Na osnovi pribline lokaliza-
cije za Bilubio (Billubio) mogla bi se opet
distanci stanica Trono traiti negdje zapadno od Lo-
tj. i Trtlja'".
Na cesti ad Novas-Narona, pored stanice ad
Fusciana (Aufustianis), nalazila se i stanica Bigeste
(Tab. Peut., Geogr. Rav. IV, 210, 8). Distance koje za
cestu Tilurio (Ponte Tiluri) - Narona daju Tab. Peut
i Itin. Ant. i brojni arheoloki nalazi na prostoru
Ljubuki-Humac-Hardomilje na lokal!-
zaciju stanice Bigeste kod Humca'". Identifikacija Bi-
geste = kod Humea opravdana je i pouzdana, mada
stvarna razdaljina Humac-Vid (Narona) ne iznosi
oko 19 km, koliko nam daje Tab. Peut. = XIII m. p.,
oko 15 km. Ali ta razlika proizlazi iz distance koja
je ubiljeena u Tab. Peut. a nema je u Itin. Ant. Me-
udaljenost ad Fusciana-Narona iznosi XXVI
m. p. (Tab. Peut.), a udaljenost Aufustianis-Narona
XXV m. p. (Itin. Ant.), to odgovara stvarnoj razda-
ljini (ad Fusciana, Aufustianis) - Vid (Narona)
rimskom cestom koja ide pravcem: dolina Tihaljine-
Humac-Vid. Distance iz Tab. Peut. nesigurne su i ne
mogu se prihvatiti ako nemamo da ih pro-
vjerimo podacima iz drugih itinerara i sigurnim nala-
zima na terenu. pretpostavlja da je u ovom slu-
ili greka u Tab. Peut. ili bi Bigeste trebalo tra-
iti dalje na sjeverozapad od Humca'".
Nalazi na terenu pokazuju da je ovaj dio Herce-
govine bio gusto naseljen u rimsko i praistorisko doba.
Otkriveni su tragovi guste naseljenosti iz ra-
novizantiskog doba i srednjeg vijeka?". Brojni nalazi
drahmi (Apollonia i Dyrrhachium) da je u
predrimsko doba cijelim krajem cirkulisao iv sao-
i promet i da su - svakako - jo u to vrijeme
ovdje postojale izvjesne komunikacije. Blizu mora i
donjeg toka Neretve, ovaj kraj je za vrijeme Rimlja-
na stajao u ivim i intenzivnim vezama sa gradovima
na i obali Jadrana,
sa Naronom. Rimska cesta Salona--Narona koja je
ovuda prolazila je jo u I vij. n. e. a brojni
vicinalni putevi vezali su aglomeracije irih regiona
sa njom i sa drugim komunikacijama. Lju-
bukog Rimljani su odmah po definitivnom osvoje-
nju ovoga kraja zaposjeli stalnim garnizonima. U pre-
djelu Humea su se ostaci velikog logora koji
iz I vij. n. e., vjerovatno jo iz Augustovog doba.
Uz logor je izraslo naselje (canabae) u koje su se
naseljavali veterani, trgovci, zanatlije itd. kako stran-
ci tako i Ijudi'". Logor i canabae su identifi-
kovani sa stanicom Bigeste, poznatom iz Tab. Peut. i
Geogr. Rav. Na cesti koja je prolazila kroz ovaj kraj
kod u dolini Tihaljine nalazila se stanica ad
Fusciana (Auf'ustianis).
NAPOMENE
lStrass., 31-32
, GZM III, 1891, 416-417 (= WM I, 172-173) WM
IV, 198
u Strass., 30-31
, WM III, 520
" S e r g e j e v s k i, GZM 1954, sv. IX, 189
" P a t s e h, Narona, 57-59 sa ispravkom u
natpisa: CIL III, 6433 = Anhang, 63. Upor., A b r a m i
Starinar, 1926-27, 34
7 S e r g e j e v s k i, GZM 1955, sv. X, 149-150. Upor.,
P a t s e h, Anhang, 52-54
s P a t s e h: Narona, 28-86. Upor. P a t s e h, Jahrb. f.
Altertumsk., II, 1908, 101
" P a t s e h, Jahrb. f. Altertumsk. II, 1908, 104-105
io A b r a m i o. e. 33-35
l'Ibidem, 34-35
" Za Gradac i okolinu: F i a l a-P a t s e h, WM III,
257-272. Fiala, WM IV, 177. Upor., Patsch, WM VIII,
70-73. P i t n e r, GZM XIV, 1902, 287
13 F i a l a-P a t s e h, WM III, 257. F i a la: WM III,
520-522 i V, 167. P a t s e h, WM VIII, 73-81. Upor. P a t s e h,
Horzegow., 125 bilj. 6-11
II T r u h e l k a, GZM XI, 1899, 339
T r u h e l k a, GZM V, 1893, 677-678. P a t s e h, Na-
rona, 79-80
10 S k a r i GZM XXXV, 1923, 83
-----------------------.
59
17 P a t s ch, WM III, 526-527
10 S e r g e j e v s k i, GZlVI 1954, sv. IX, 189-207
J9 F i a l a, WM V, 163-166
'u Idem, WM I, 323-326; III, 520
"' F i a l a-P a t s e h, WM III, 280-283
"" P a t s e h, WM IV, 257-258
'" F i a l a, WM VI, 283. P a t s e h: WM VI, 235-237 i
IX, 284-285. Upor. P a t s e h, Herzegow., 115
" P a t s e h: WM I, 330-332; Narona, 68-77; Jahrb. f.
Altertumsk. II, 1908, 113-117. Upor. M o m m s e n, CIL III,
str. 1039 upor. str. 242, 280. H i r s e h f e l d, Hermes, XXV,
1890, 353. B a u e r, AEM XVII" 1894, 135
,.> P a t s e h: WM XII, 131-137; Jahrb. f. Altertumsk.
II, 1908, 111; GZM XXVI, 1914, 167. Upor. Herzegow., 90
20 P a t s e h: WM V, 338-340 i Herzegow., 116, bilj. 4 i 5
"' S e r g e j e v s k i, Spomen., XCIII, 1940, (72), 160;
GZM LV, 1943, 6-8. Upor. P a t s e h: Narona, 72-73; Jahrb.
f. Altertumsk. II, 1908, 112-113
" R a d i m s k y, WM II, 57-59; P a t s e h, WM IX, 280
ue P a t s e h: WM V, 237-238 i IX, 282. R a d i m s k y,
WM II, 59. H o e r n e s, AEM IV, 1880, 33-34
au P a t s e h, WM IX, 280-284
ai Radimsky, WM I, 174
:1; F i a l a, WM III, 270. P i t n e r, GZM XIV, 1902, 287
aa T r u h e l k a, GZM V, 1893, 675-677. GZM III, 1891,
knj. I, 100. Upor., S e r g e j e v s k i, GZM 1954, sv. IX, 189
:J< F i a l a, WM V, 165
"' P a t s e h, WM IX, 280
:JO P a t s e h, GZM XII, 1900, 547-550
:l7 P a t s e h, WM VIII, 64-68
38 P a t s e h: WM IV, 113 i VIII, 70
aa Idem, WM IV, 113 i VIII, 70, 74
oo P a t s e h: WM IV, 113; VI, 212; VIII, 68 i GZM XIV,
1902, 399
n P a t s e h, WM VIII, 68
" P i t n e r, GZM XVI, 1904, 239
" P i t n e r, GZM XVI, 1904, 240, 242-243, F i tl l a, WM
I, 326
" P a t s ch: WM IV, 113 i VI, 212. P i t n e r, GZM XVI,
1904, 240
JO R a d i m s k y, PF, 160-161 i passi m
tu Fiala: WM IV, 177-178iVI,148-151. Truhelka,
GZM XI, 1899, 339-395. B. C o v i GZM 1957, sv. XII,
244-245
17 R a d i m s k y: WM II, 59-61; V, 270-273; PF. 21,
161, 163. Upor. H o e r n e s, Sitzungsb. W. Ak., 1880,
518-533
" A l a e v BD XX, 1897, 109. T o m a s e h e k, To-
pogr., 525. C o n s, Provo DaIrn., 333, 396. Upor., P a t s e h, WM
VIII, 96-102
sa T o m a s e h e k, Topogr., 525. K i e p e r t, FOA XVII.
PWRE 1897, stup. 472-473: P a t s e h, s'. V. - daju lokaliza-
ciju ovoj stanici u dolini Vrlike i Imotskog.
C o n s, O. e., 222 i 373 = kod Imotskog. M i II e r, IR, 467. G.
N o v a k, NV, 1918, separat 20 (CIL III, 8512) - smatraju
da je Bilubio (Billubio) oko P i e h l e r. AR, 1903,
123 i 1904, 267, navodi ove lokalizacije: Martinova,
Proloac, Cista, Dervenik i druga mjesta
i Trilja ,
'u H o e r n e s, Sitzungsb. W. Ale, 1881, 940 smatra da
bi poloaj mogao lako da se odredi, ali nema osta-
taka na prostoru. T o m a s e h e k, 'I'opogr.,
525: Trono je utvrda ili mansio u dolini Perora i

oj CIL III, str. 1029, 1501. T o m a s e he k, Topogr., 527.
H o e r n e s, Sitzungsb. W. Ak., 1881, 940. B a u e r, AEM
XVII, 1894, 135. K i e p e r t, CIL III, tab. VI i FOA XVII.
M i II e r, IR, 467. Upor. P i e h l e r, AR, 1904, 267: Gradina,
Humac, Klek, Ljubuki, Neum, Nevesinje, Struge,
Vitaljina i dr.
,," Narona, 64. Jahrb. f. Altertumsk. II. 1908, lOG.
C o n s, o. e., 228 i 373 = Vitina
53 Upor. P a t s e h: WM IX, 280-284 Herzegow., 17
51 P a t s e h, Herzcgow., 57 i 90
J
'!l
ii
.j
,:;::'
1.;1
VlII
Neretve-Nevesinjs1<o
Ilutovo
Dolina Naselja uz rimske ceste:
Polje-Sarajevs1<o Polje-Romanija-Drina;
Polic--Popovo Polje; Cavtat-Trebinje i uz mreu
vicinalnih puteva
Kraj kroz koji je prolazila cesta dolinom Neretve
i dalje preko Sarajevskog Polja i Romanije zahvata
juni i dio Hercegovine i i
dio Bosne. Na ovu cestu je izlazilo nekoliko vanih
vicinalnih puteva koji su je vezali sa bliom i daljom
okolinom i sa drugim magistralama. Sto se nase-
lja koja su u rimsko doba postojala uz glavnu cestu
i njene ogranke ili vicinalne puteve, treba napome-
nuti da je za njihovo potpunije poznavanje nuno iz..
vriti nova istraivanja, u pojedinim
jima. Ono to danas o njima znamo iz dosadanjih
istraivanja pretstavlja samo osnovu za nova i cjelo-
vitija istraivanja na terenu. Pri tom treba imati u
vidu da je naporedo sa ostataka
kih naselja u pojedinim ovoga kraja, po-
trebno istraivati i komunikacije koje su prolazile
kroz ta i koje jo nisu ispitane u svim nji-
hovim otsjecima i pravcima. Potreba za daljim istra-
ivanjima dobiva jo vie u svojoj vanosti kad se
ima u vidu da je ovdje cirkulisao iv promet jo u
predrimsko doba i da su dosad konstatovani ostaci
brojnih i praistoriskih aglomeracija u go-
tovo svim predjelima ovoga kraja. Pregled o naselji-
ma uzdu ceste Neretva-Drina i uzdu puteva koji
pripadaju njenoj komunikaciskoj mrei ta
znamo i koliko znamo o naseljenosti uopte, o vezama
naseljima, o i tih naselja.
1) CESTA DOLINOM NERETVE PREMA SARAJEVSKOM POLJU
Balif je u svom radu o rimskim cestama u Bosni
i Hercegovini na osnovi ispitivanja autopsijom i pre-
ma podacima ranijih utvrdio da je rim-
ska cesta iz predjela Narone ila dolinom Neretve
sve do Konjica i dalje preko Ivan Sedla u Sarajevsko
Polje.'. Na terenu su, prema Balifu, konstatovani tra-
govi ceste samo kod Hana Orlice sjeverno od Mo-
stara i kod Hana od
Dreanke u Neretvu (planum i podzid). Stoga je
u Balifovoj karti gotovo cijela trasa ceste dolinom
Neretve obiljeena kao sigurna. ali jo neustanovlje-
na. Samo dio ceste oko Hana Orlice i Hana
u duini od cca 15 km, obiljeen je kao siguran i usta-
novljen. Narone i Hana Orlice dolina Neretve
je dijelom otvorena i pretstavlja pogodan pro-
laz za komunikacije. Znatnije za prolaz ko-
ritom Neretve nalaze se samo na prostoru
i Bune. Uz Neretvu Hana Orlice i
Narone konstatovani su brojni ostaci rimskih naselja
i tragovi drugih rimskih komunikacija, koje su se sli-
jevale na glavnu cestu, o biti u docni-
jem izlaganju. sliku prua
Han Orlice i Jablanice na kojem je korito Neretve
stijenjeno liticama i nepodesno za
Priloge poznavanju rimskih cesta oko Mostara i
na pravcu Mostar-Narona dala su i istraivanja Ra-
dimskog. Radimski smatra da je rimsko naselje u
ritu bilo centar predjela Polja i ras-
krsnica puteva: jedan je vodio u jugozapadnom smje-
ru prema Naroni, drugi u j srnj eru pre-
ma Stocu, u smjeru prema Ne-
vesinjskom Polju, preko i Mostara
na sjever u pravcu Konjica", Prema svojim istrai-
vanjima i prema Radimskog, Balif je zaklju-
da se sa moe pretpostaviti postojanje
rimske ceste dolinom Neretve Polja i
Narone. Docniji nalazi pokazali su da je Balifova pret-
postavka bila Balif je, dalje, obiljeio kao si-
gurnu i ustanovljenu cestu koja je od Potoka preko
Porima i Bijele, pa pored Bahtijevice i Lipete Kara-
ule vodila na Borke, a odatle u Konjic.
pravac rimske ceste Hana Orlice
i Jablanice dolinom Neretve koji je Balif obiljeio di-
jelom kao siguran i ustanovljen, a dijelom kao sigu-
ran ali jo neustanovljen - trai posebno objanjenje.
Predio je stvarno teak i nepodesan za izgradnju ko-
munikacija, jer Neretva kroz uske i strme
klance. Otuda se kod nekih javljala sum-
nja da li je rimska cesta uopte prolazila kroz tjesnac
Grabovica-Jablanica. U vezi s tim isticano je da se
na ovaj dio toka Neretve moglo dolinom Dre-
anke i Rame i da, prema tome, nije morala postojati
rimska cesta Grabovice i Jablanice''. Obja-
njenje treba dati u ovom smislu: Balif je otkrio ne-
sumnjive tragove ceste na sektoru Han Orlice - Han
- Crno Vrelo - Drenica, to dokazuje da
2) CESTA NARONA-NEVESINJSKO POLJE I NASELJA UZ NJU
je cesta uz Neretvu stvarno vodila sve do Dre-
anke kod Drenice. Od Drenice i Grabovice do Ja-
blanice, s obzirom na neprohodnost i nenaseljenost to-
ga terena, teko bi se mogao nastavak ceste.
Stoga smatramo da je rimska cesta od Mostara doli-
nom Neretve ila samo do Drenice i da se njen dalji
tok uz Neretvu prekida sve do Rame, tj. do
plodne kotline koju danas zaprema Jezero.
Iz toga slijedi da je rimska cesta prema Konjicu prola-
zila pravcem: Potoci-Porim-Lipeta Karaula-Borci.
Da je cesta produavala dolinom Treanice preko
Ivan Sedla, postoje dokazi u nalazima miljokaza kod
Han - Viteka (blizu Podoraca) i u sa-
tragovima rimskih puteva. Miljokaze iz Han
-Viteka je bio opisao Truhelka. Na osnovi njih
i nekih nalaza u Blauju i Ilidi koji su u to
vrijeme bili poznati, Balif je sasvim opravdano za-
da je cesta iz Konjica nastavljala svoj tok pre-
ko Ivan Sedla u pravcu Sarajevskog Polja.'. Balif je
miljokaze kod Han-Viteka i ostatke rimske naseo-
bine u smatrao dokazom za pravac
ceste Han - Jablanica - Ivan Sedlo, tj. kroz
tjesnac Grabovice i Jablanice. Ustvari, to je
dokaz za produenje ceste preko Ivan Sedla i za lokalne
Narona je pretstavljala vaan ni centar
iz koga su polazile komunikacije u raznim pravcima.
Jedna takva komunikacija je i cesta koja je vodila na
sjeveroistok u Nevesinjsko Polje. Ovu cestu Balif
6
je opisao linijom:
Opij Dupci Gromila-Jasena-Udrenj e-Neve-
sinjsko Polje, s tim to je ostavio nerijeeno pitanje
da li je ona u samo Polje ula kod ehovine ili kod
iljeva. Kuda je cesta produavala sa Nevesinjskog
Polja, Balif nije utvrdio, ali je pretpostavio da je ona
vodila preko Zalomske Rijeke u Gacko ili preko Mo-
rina u Kalinovik. Sa ove ceste miljokazi:
Gal(erio) Val(erio) Maximino ... i D(omino) n(ostro)
Iuliano ... - oba kod Klepaca (CIL III, 13303 i 13304)
i Flavio Valerio Constantio et Flav(io) Valerio Se-
vero ... blizu Stjepankrsta (CI L III, 13305)7.
Rimsku cestu na Nevesinjskom Polju sa njenom
topografijom detaljno je opisao Sergejevski. U sjever-
nom dijelu Polja kod Kruevljana ustanovljeni su
ostaci rimskog naselja i su tri miljokaza. Odav-
de je prema Lipeti Karauli siguran pravac ceste pri-
rodnim prolazom. Juno od Kruevljana su
ostaci rimskog naselja kod Presjeke. Dalje na jug u
Donjem Bijenju su odlomci dvaju miljokaza
(jedan caru Maksiminu i sinu mu
Maksimu), kod Pustoljana i potoka Jamnika
miljokazi, a kod Drenovika ostaci rimskog naselja.
Rimska cesta je dalje vodila ne u iljevo i Udrenje,
preko Odaka u Zovi Do. Kod Odaka je
jedan miljokaz in situ. Na prostoru Odak - Zovi Do
postoje ostaci, a oko Zovi Dola ima dosta osta-
taka rimskog materijala (opeke). Serge-
jevski pretpostavlja da je od Zovi Dola rimska cesta
mogla produiti tok u Dabar-Polje preko Trusine.
Ovaj pravac i jo neke pravce iz Zovi Dola treba poseb-
no ispitati i tako potpunije obiljeiti komunikacisku
mreu na Nevesinjskom Polju i oko njega. - Uzevi
u cjelini, rezultati istraivanja Sergej evskog daju nam
obavjetenja o Nevesinjskom Polju. Prvo,
Nevesinjsko Polje oskudijeva u spomenici-
ma; kao aglomeracije rimskog doba mogu
se smatrati: Drenovik, Bojite, Presjeka i Kruevlja-
ni; ostaci rimskih zgrada konstatovani su u
Gi
komunikacije koje su svakako postojale u
Rame, kao to
vidjeti u naem docnijem izlaganju.
Posebnu vanost imaju pomenuti miljokazi kod
Han-Viteka: CIL III, 10164: Divo Aug(usto); 10165
upor. str. 2174: C. Iul(io) Maximino Pio ; 10166
upor. str. 2174; M. Iulio Philippo P(io) ; i CIL
III, 15102
1
iz Konjica koji pripada vremenu od 249
do 251 g. n. e. (Decius). Prvi je Augustu i
pretstavlja najstariji rimski spomenik u
kraju, a drugi datiraju iz sredine III vij. n. e.
smatra da prvi miljokaz moe posluiti kao dokaz da
se na izgradnji ove ceste radilo pod Augustom.
Ostali natpisi vjerovatno se odnose na popravke ceste
za vrijeme careva Maksimina, Filipa i Decija, dok o
takvim radovima na njoj u I i II vij. n. e. nema
vijesti.
U daljem izlaganju podatke o cesti
Narona-Nevesinjsko Polje-Borci i o cesti Narona-
Leusinum (Leusinium), o kojoj znamo iz Tab. Peut. i
Itin. Ant. Poslije tog obraditi topografiju ceste
Narona-Sarajevsko Polje sa njenim odvojcima i pra-
vac i topografiju ceste Sarajevsko Polje-Drina za-
jedno sa njenim odvojcima.
ma, Pustoljanima i Drugo-Balif je pogrijeio
u obiljeavanju pravca ceste; ona nije vodila linijom:
Udrenje-iljevo (ehovina) - Kifino Selo-Morine,
linijom Zovi Do-Odak-Drenovik-Kruevlja-
ni-Lipeta Karaula-Borci-Konjic. Sergejevski sma-
tra da je rimska cesta koju je obiljeio Balif ila od
Jasene preko Udrenja u Zovi Do i dalje na istok
i da je moda u Zovi Dolu presjecala cestu koja je
vodila na Nevesinjsko Polje. miljokazi koji su
otkriveni kod Klepaca iStjepankrsta (Dupei gromile)
pripadaju IV vij. i ne odgovaraju miljokazima sa Ne-
vesinjskog Polja i onima iz okoline Konjica koji pri-
padaju III vij. n. e. i sami miljokazi na Ne-
vesinjskom Polju, oni koji su otkriveni Oda-
ka i Kruevljana, nisu jednovrsni i ukazuju na to da
su postavljeni u razna vremena. Zna se samo da je to
bilo jedanput pod carem Maksiminom
ali je vjerovatno da je cesta ranije bila -
Potrebno je napomenuti da u itinerarima ni-
su komunikacije gornje Hercegovine. to se
spomenika, vidjeli smo da izuzev mi-
ljokaza i ostataka pojedinih naselja na
Nevesinjskom Polju, nema drugih spomenika. Karak-
je da odavde nemamo nala-
za. Poznata je samo jedna drahma (Dyrrhachium) iz
Crgova kod Kifinog Sela; je jo i nadgrobni
natpis: ... Aelius ... Aelia Tatta ... (CIL III 2766c
= 8386 =12775) iz Grabovice blizu Odaka".
tim Nevesinjsko Polje obiluje spomenicima srednjeg
vijeka, a su i ostaci ilirskih gromila!",
Prema tome, rimska cesta je, kako to pokazuju
istraivanja Balifa i Sergejevskog, od Narone
preko Klepaea, Dubrave i Jasene vodila prema Zovi
Dolu. Do Jasene je sigurna i ustanovljena trasa, a
odatle prema Zovi Dolu vjerovatna. Od Zovi Dola
pored Odaka, Drenovika, Bijenj a, Presjeke i Kruev-
ljana rimska cesta je produavala na Lipeta Kara-
ulu i Borke odakle se sputala u Konjic. I to je sigurna
i ustanovljena trasa ceste. U selu Polje,
od Konjica, je jo jedan miljokaz koji datira iz
III vij. n. e. (Imp. C. Cl. Tacito ...). Ovaj miljokaz je
vaan stoga to postojanje rimske ceste koja
je iz Mostara kroz Borke vodila u Konjic pravcem
kojim prolazi Stara mostarska dada ".
62
3) PROBLEM CESTE NARONA-LEUSINUM (LEUSINIUM)
Junom Hercegovinom prolazila je cesta koja je
nastavak ceste Salona-Tilurio-Bigeste. O njoj ima-
mo podatke u Tab. Peut. i Itin, Ant.
Tab. Peut.: 1) Narona - XXII - ad Turres -
XIII - Dilunto - XIV - Pardua -' XVI - Adzizio
- VIII - Leusino - XII - Sallunto itd. i 2) Adzizio
- XXVIII - Asamo - XX - Epitauro.
!tin. Ant.: Narona - XXV - Dallunto - XL-
Leusinio.
Distancu Narona-ad Turres = XII m. p. umje-
sto XXII m. p. ispravio je Momzen (CIL III, str. 290)
se distance Narona-Dallunto = XXV m. p. po
Itin. Ant. koja bi odgovarala zbiru distanci Narona -
ad Turres-Dilunto=XII + XIII m. p. po Tab. Peut.
Na ovo se posebno osvrnuti. broj istra-
interesovao se za pitanje pravca ove rimske
ceste i za njene stanice koje su navedene u izvorima.
Pri tome se kao najvaniji postavlja ovaj zadatak:
odrediti pravac ceste Narona - Adzizio ilokalizaciju
stanice Asamo na sektoru Adzizio - Epitauro. Po
miljenju nekih cesta je prolazila kroz
unutranjost dalje od obale, a po miljenju drugih
ona je ila uza samu obalu.
'I'omaek!" smatra da sve stanice ove ceste nisu
na obali. Po njemu je Adzizium = Trebinje; Asamum
= Zaton kod Dubrovnika; ad Turres =--"0 kod Kleka,
Neuma i Vranjeva Sela; Pardua = Slano; Diluntum
= u Hutovu Polju; Leusinium = upci, juno od
Trebinja. ovakve lokalizacije usmjeravaju
cestu pravcem koji nije ni opravdan ni vjerovatan: o-
balom do Neuma, pa odavde do Hutova Polja, zatim
natrag u Slano i Zaton, odakle je iao jedan ogranak
obalom, a drugi u Trebinje; neopravdano je to to
Tomaek vezu Rutovo Polje - Popovo Polje (Trebi-
nje) ne usmjerava direktno, cestu sputa na obalu
pa je preko brda u Trebinje. Izvjesnu korek-
turu Tomaek daje kombinacijom distanci: Dallunto
-Leusinio = XL m. p. (Itin. Ant.) i Adzizio-Leusino
= VIlIm. p. (Tab. Peut.) pri bi po Hin. Ant.
preostalo za Dallunto - Adzizio = XXXII m. p. (cca
47 km). To bi po miljenju Tomaeka odgovaralo raz-
daljini Hutovo Polje - Trebinje. Tomaek svoja obja-
njenja zasniva na slobodnoj upotrebi podataka iz
izvora koje tretira kao nepouzdane, a kao po-
uzdane.
Hernes1:{ smatra da j e cesta ila obalom i on, bez
obzira na distance u izvorima, lokalizacije:
ad Turres = na Norina u Neretvu kod Norinske
kule (6 km od Narone, odnosno 5-6 r. m. od Pruda
i kuda je prolazila rimska cesta Salona-Sco-
dra: a Tilurio Scodram XLVIII); Diluntum=Vranjevo
Selo kod Neuma, pri je udaljenost ma-
nja od 13 m. p.; Pardua = Ston; Adzizium= Slano
- oba mjesta su na udaljenostima koje su manje od
14 i 16 m. p.; Leusinium = Popovo Polje i Salluntum
= Staro Slano (Popovo Polje). Prema Hernesu, Tre-
binje nije stanica na ovoj cesti, a veza ceste
koja ide obalom i Popova Polja obiljeena je kao veza
Pardua - Leusinum. i pored toga to je ta
veza, kakvu predlae Hernes, data (Sten
- Popovo Polje), nju ne opravdavaju ni nalazi na te-
renu, ni uslovi koje konfiguracija priobalnog pojasa
prua za izgradnju takve komunikacije.
Cesta Narona - Epidaurum, po lokalizacijama
stanica kako ih daje Kons,14 je obaiska: ad
Turres = juno od Narone; Diluntum == Neum; Par-
dua = Slano; Adzizium = Slanog i Dubrov-
nika: Asamum = Dubrovnik; Leusinum = Trebinje.
Kao to su to Tomaek i Hernes tako je i Kons
u svojim ispitivanjima poao sa stanovita da distance
navedene u izvorima ne treba uzimati u obzir.
Evans]" cijelu cestu prenosi u unutranjost
se strogo podataka iz Tab. Peut. Po Evansu je Dilun-
tum = Stolac; Adzizium = Asamum = Tre-
binje, s tim da su Epidaurum-Asamum-Adzizium
vezani cestom. Domaevski '" smatra da je ova
cesta ila u unutranjost. Prema Domaevskom, ona
je vodila preko Stoca = ad Turres i Nevesinja = Par-
dua u Gacko = Adzizium, gdje je bilo pu-
teva. Iz Gacka je jedna cesta prolazila preko Asamu-
ma (Trebinje) u Epidaurum, dok je posebna veza po-
stojala Asamuma (Trebinje) i ad Turres (Sto-
lac). Druga cesta je nastavljala iz Gacka preko Nik-
i Duklje u Skadar. je produavala na sjt;;-
veroistok prema i PIjeviju. nije
dokazano da su komunikacije koje obiljeava Doma-
evski dijelovi one ceste koju znamo iz itinerara, Do-
maevski je cestu usmjerio u unutranjost
da ona ne moe obalom, jer stvarna razdaljina
Narona-Epidaurum iznosi oko 50 r. m. = oko 75 km,
dok po Itin. Ant. i Tab. Peut. udaljenost Narona-Epi-
darum iznosi 113 r. m. Takvo objanjenje je meha-
i nema stvarne podloge. Rimske ceste nisu bile
samo linije i nice koje su pro-
kroz raznolike terene zahvatale ili manji
broj aglormeracija. Domaevski se pri tome posluio
sigurnim podacima o cestama i izvjesnim pretpostav-
kama koje su iznijeli raniji (Balif, Ra-
dimski), o je bilo govora. Neosporno je da
su rimske komunikacije postojale u Stoca,
Trebinja, pa i Gacka, ali ih poznajemo samo
no i na pojedinim sektorima. Otuda je razumljivo da
su nepouzdane lokalizacije pojedinih stanica onako
kako ih daj e Domaevski. Isto tako mora otpasti i
na koju je Domaevski ukazivao da se nat-
pis iz Salone: ... viam a Salonis ad LlI castellum Dae-
sitiatium per millia passuum CLVI munit ... (CIL III,
3201 = 10159) odnosio na stanicu Leisinum (sc. Leu-
sinium), jer ta udaljenost skoro potpuno odgovara
udaljenosti Salona - Leusinum (Leusinium) = 157
r. m. po Hin. Ant. i Tab. Peut. Takva identifikacija
se danas ne moe prihvatiti iz dva razloga: 1) pravac
ceste po Domaevskom na to da Leusinium
traimo negdje oko Gacka, dakle tamo gdje nisu sta-
novali Desitijati, i 2) naknadno natpisa CIL
III, 3201 = 10159 utvrdilo je da u imenu castellum
Daesitiatium stoji He /11, a ne LlI III to je ranije
navodilo na pretpostavku da su to slova sta-
nice Leusinum (sc. Leusinium) 1i. Prema tome, pravci
cesta koje navodi Domaevski mogu biti samo pret-
postavke, ukoliko se ne podudaraju sa onima koji su
ranije bili ustanovljeni i ispitani: ceste Narona - Ne-
vesinjsko Polje i Epidaurum - Trebinje. Lokalizacije
pojedinih stanica koje su vezane za poznavanje li-
nija komunikacija su nepou-
zdane.
Cestom Narona - Epidaurum pozabavio se i
Oberhumer. On je na karti uz svoj rad tri
ceste: 1) Narona-Epidaurum obalom, 2) Narona -
Popovo Polje i 3) Adzizium (Trebinje) - Epidaurum,
prvu i cestu sigurnom i ustanovlje-
nom, a drugu pretpostavljenom!". ovakva
veza nije potpuna, jer se ne spominju druge ceste na-
vedene u itinerarima. Na je postupio i
Kipert koji je cestu sproveo pravcem: ad Turres =
Hutovo Polje; Diluntum i Pardua = na Popovu Po-
lju; Adziz1um = Trebinje. Ova stanica je po Kipertu
raskrsnica: jedna cesta vodi u Epidaurum preko Asa-
muma, a druga u pravcu preko Leusinuma
(Leusi:nium) =
Cestu Narona - Epidaurum sprovodi u unutra-
njost i Miler,"? i to pravcem: ad Turres = Hutovo
Polje; Diluntum = Kotezi (Popovo Polje); Pardua ,,-cc
e akovo(pogrean naziv; treba J akovo na Popovu Po-
lju). Od ove stanice idu dvije ceste: jedna na istok
i druga na more do stanice Asarnum (Slano) koja
je obalskom komunikacijom vezana za Epidaurum.
Pravac ceste koji obiljeava Miler ima opravdanje
jedino u tome to njegova ukupna duina uglavnom
odgovara duini po itinerarima. Ne moe se prihvatiti
tok ceste koja Naronu preko Popova Polja vee sa
Trebinjem, a odavde se ponovo na more u
Slano koje je dosta daleko na sjeverozapadu da hi iz
Slanog obalom produila u Epidaurum. Na taj
je neopravdano izostavliena direktna veza obalom
na cijelom otsjeku - Slano.
Iz pregleda u kome su iznesena miljenja poje-
dinih o pravcu ceste Narona - Epidaurum
i o lokalizacijama stanica na njoj - jasno se vidi da
ovu cestu ne smijemo voditi niti obalom,
niti u unutranjost. Ovdje treba imati u
vidu da je Narone i Epidauruma sigurno po-
stojala direktna veza obalom, na koju i rim-
ski ostaci na terenu. Radi se o dva vana mjesta na
moru - Narona i Epidaurum - kojih je kop-
nena komunikacija uz obalu bila mnogo od
veze morem s obzirom na to da se moralo ploviti oko
dugog poluostrva Peljeca'". istra-
nije vodila o ovoj vanoj Naj-
potpuniji prilog poznavanju pravca i topografije ceste
Narona - Epidaurum dao je A. Majerv'. On je uspio
dokazati da se stvarno radi o dvije ceste iz Narone.
Prema Geogr. Rav. (IV, 208, 13): Pardua id est Stam-
nes, Majer je da je Pardua = Ston. To-
ponim Ston mogao je nastati iz Stamnes, aPardua
kao ilirski naziv ima
7top&f16; = gaz, to odgovara poloaju Stona na
uskoj prevlaci Peljeca". Stanica Asamum=Lapad,
to je vezano za korijen ak' = otar kamen (ilirsko
ime Asamum) i docniji romanski prevod Lapide".
Dal1untum (Diluntum)=Utovo (Hutovo) Majer dovodi
u vezu sa osnovama koje su se i u imenima
Dalm-, Delma-tae, Delm-inium, dakle mjesto koje
je dobilo ime po sitnoj stoci. U slovenskom izgovoru
naziv Diluntum (Dalluntum) preao je u Utovo (Hu-
tova) s tim to je slog dal, del vjerovatno
kao romanski Dalluntum (Diluntum) je u VI vij.
n. e. municipium Delontinum = koji pripada bisku-
piji u Sarsenteru'". Sarsiteron je naveden kod Geogr.
Rav. (IV, 211, 14), i Majer ga trai kao i Dalluntum
(Diluntum) u junoj Hercegovini. Ad Turres je na
Neretve, a Adzizium u unutranjosti. Lokaliza-
cije stanica koje daje Majer nas na dva prav-
ca cesta: uz obalu i u unutranjost. Na moru su leale:
ad Turres = Neretve; Pardua = Ston; Asamum
= Lapad, dok su u unutranjosti bile: Dalluntum
(Diluntum) = Hutovo Polje, A"dzizium =
nog poloaja ILeusinum = Trebinje. Pravci polaze
iz Narone, iz raskrsnice Prud - s
tim da je veza Narona - Prud - pretstavljala
obalske ceste. Majer smatra da se ove lokali-
zacije uglavnom mogu dovesti u sklad sa podacima
iz itinerara uz pretpostavku da su u Tab. Peut. prepi-
sivanjem nastale izvjesne greke koje treba ispraviti.
U Tab. Peut. su oba kraka, ali pogreno, jer
bifurkacija ne kod Adziziuma, kod Prud
Nasuprot tome, Itin. Ant. navodi samo jedan
krak, i to onaj koji ide u unutranjost, to se vidi iz
da su u njemu isputene Pardua, Asarnum
63
i druge stanice uz obalu, a ubiljeene su Dalluntum i
Leusinium koje se nalaze u unutranjosti.
" ,",.I'}: nalaz natpisa u Trebimlji zapadno od Rav-
na potvrdio je da je bila pravilna pretpostavka traiti
jedan krak ceste u unutranjosti oko Hutova i Popova
Polja. Nalaz je epitaf: P (ublio) Alpjlio .
dec(urioni) m(unicipii) Dil(unti) .....2H. To je prvi
spomenik sa pomenom Diluntuma koji je, nema sum-
nje, sa stanicom Diluntum (Tab. Peut.) i
Dalluntum (Itin. Ant.). Sergejevski se nije da
u TrebimIju smjesti Diluntum (Dalluntum), jer tu jo
nisu ustanovljeni tragovi ceste. bez obzira
na to da li je ova stanica bila u Trebimlji ili negdje
u blizini, sada je mnogo jasnija situacija kako u po-
gledu pravca rimske ceste Salona - Na-
rona (sc. Prud - - Scodra kroz unutranjost
tako i u pogledu ubikacije izvjesnih njenih stanica
u junoj Hercegovini. Majer:" smatra da natpis iz
Trebimlje njegovu tezu o identifikaciji Di-
luntum = Hutovo i o dva pravca cesta sa polazitem
iz Narone, sc. i da je TrebirnIja sva-
kako na municipium Diluntuma. Tome bi
se moglo prigovoriti samo utoliko to Diluntum ne
mora biti Hutovo, kako i dalje insistira Majer,
ga treba lokalizovati ili u Trebimlji ili negdje na Po-
povu Polju u blizini Trebimlje. Ovakvoj lokalizaciji
odgovarale bi i distance u Itin. Ant. koje obiljeavaju
cestu u unutranjosti (Narona - XXV - Dallunto-
XL - Leusinio). Udaljenost
TrebirnIja ili Popovo Polje odgovara distanci od XXV
m. p. = cca 37 km. Druga distanca Dallunto - Leu-
sinio = XL m. p. (cca 60 km) bi odgovarala
udaljenosti Diluntum - Leusinium =
Most cestom koja je kroz Popovo Polje ili uz njega
morala praviti znatna skretanja i otstupanja od prave
linije. Duina relacije Narona - Dilunto - Adzizio
- Leusinio = XXXVII m. p. po Tab. Peut., dakle
duina ceste koja je ila u unutranjost, znatno je ma-
nja od stvarne razdaljine Prud - - Trebinje
- Most, pogotovo kad se ima u vidu da
cesta na ovom pravcu zbog konfiguracije tla nije mo-
gla pravom linijom. Stoga smatramo da Majerovo'"
miljenje o tome da je Tab. Peut. za ovu cestu pou-
zdanija nije opravdano zato to u njoj postoje greke
na koje ukazuje i sam Majer neke korek-
cije?". Ne moe se prihvatiti ni tvrdnja koju iznosi
Momzen i po njemu Majer da je u Itin. Ant. distanca
Narona-Dallunto = XXV m. p. nastala spajanjem
dviju distanca Narona-ad Turres-Dilunto = XXV
m. p. po Tab. Peut. Protiv te tvrdnje govori i
nica da distanca od XXV m. p. odgovara udaljenosti
ili Popovo Polje kao i
nje "da je u Itin. Ant. tim pravcem obiljeena ce-
sta .di u unutranjost, a ne ide obalom.
Oba itinerara su iz istog arhetipa i nije
dokazano da bi Itin. Ant. uzeo podatke iz iskvare-
nog crtea Tab. Peut. jer je crte, kao
to napominje i sam Majer, bio i jasno
je odvajao krak ceste uz obalu na kome se nalazila
stanica ad Turres od ceste u unutranjosti na kojoj su
bile Dilunto, Adzizio i Leusinio. Tek docnija brojna
prepisivanja Tab. Peut. dovela su do toga da su se ad
Turres i Dilunto nale na istoj liniji i da je stanica
Adzizio obiljeena kao od kojeg se odvaja
poseban krak u unutranjost. To da distancu Na-
rona - Dallunto = XXV m. p. po Itin. Ant. ne treba
smatrati zbirom distanci Narona-ad Turres-Dilun-
to po Tab. Peut., jer ad Turres pripada obalskoj cesti.
Prema tome, u ceste Narona-Dallunto po
Itin. Ant. ne se ni o kakvom produavanju uda-
ljenosti te dvije stanice, kako misli Majer, jer
4) SA OKOLINOM
64
stvarna razdaljina ili Po-
povo Polje odgovara distanci od XXV m. p. = cca 37
km. Iako sa manjim brojem stanica, Itin. Ant. je po-
kazao i na drugim rimskim cestama u Bosni i Herce-
govini da su njegove distance pouzdanije od onih iz
Tab. Peut. Same rezerve u Itin. Ant.: plus-minus ili
pm. koje stoje uz cifru milja dokazuju da
se na ovaj izvor moemo osloniti sa pouzda-
jer nas na opreznost kod
podacima.
Iza Diluntuma je stanica Adzizio koja je ozna-
samo u Tab .Peut. dok je nema u Itin. Ant. Me-
u oba itinerara je naveden pravac ceste: Di-
lunto-Adzizio-Leusino (Tab. Peut.) i Dallunto-Le-
usinio (Itin. Ant.). S obzirom na priblino ustanovljeni
poloaj Diluntuma i na prirodne uslove koje prua
Popovo Polje dalji tok ceste od Diluntuma treba us-
mjeriti na jugoistok, tj. u pravcu Trebinja. Na tom
prostoru nalazila se stanica Adzizium, najvjerovatnije
negdje na Popovu Polju.
Na osnovi svega to smo izloili o ovom dijelu
ceste Salona - Scodra, u stanju smo da obiljeimo
priblinu trasu ceste i lokalizacije stanica u junoj
Hercegovini. Cesta je od Prud - juno od
pljine prelazila u Hutova Polja, odakle je
produila prema Trebimlji ili Popovu Polju. Na tom
prostoru, oko Trebimlje i susjednog dijela Popova
Polja, nalazio se munioipium Diluntum. Dalje, na ju-
goistok je cesta vodila uz Popovo Polje kroz
stanicu Adzizium do stanice Leusinium = Trebinje-
Most. Cesta nije ustanovljena, pa njen
pravac obiljeavamo samo kao vjerovatan. U ovom
Dananja nalazi se na rimskoj cesti koja
je od Narone dolinom Neretve vodila prema Mostaru.
Samo mjesto i njegova okolina poznati su po brojnim
ostacima iz rimskog vremena. Na cesti Narona-Mo-
star-Sarajevo prvi je otsjek onaj koji vodi od Narone
preko i Gorice prema pra-
na taj skretanje prema sjeverozapadu zbog
konfiguracije zemljita. U su miljo-
kazi iz vremena careva Maksimina i Filipa, a u Prud-
Orepku miljokaz cara Maksimina (miljokazi iz Han
-Viteka kod Konjica: CIL III, 10165 upor. str. 2174
i 10166 upor. str. 2174 su istim carevima).
Cesta vezala se u
Prudu sa cestom Bigeste-Narona. Okolina
bila je dobro naseljena u rimsko doba i pretstavljala
je predio u kome se obavljao iv promet, o
nalazi iz toga vremena'".
a je bila rimsko naselje, to potvr-
ruevine rimskih zgrada, brojni nalazi
novca i uvezene keramike. Blizina Narone i pogodan
prirodan poloaj doprinijeli su tome da je rimsko na-
selje u dananjoj postalo jedan od centara
trgovine i prometa sa okolnim krajevima. U rimsko
doba bila su naseljena i ova mjesta iz neposredne bli-
zine Mui, Zurovac i
sko je bilo dobro naseljeno i u praistorisko
doba'". Uz Neretvu sjeverno od rim-
ska naselja nalazila su se u Dretelju, kod i u
Nalazi iz Dretelja da je na-
selje postojalo od I-IV vij. n. e. (opeke: PANSIANA
i M. C. CHRESIMI i novac Constantinus II)37. Izvje-
sno je da je i naselje kod postojalo jo u IV
vij. n. e
38.
U se, po svoj prilici, nalazilo
neko vano naselje uz rimsku cestu. Iz je
kraju nemamo vanijih rimskih spomenika. Poznato
je nekoliko nalaza.T'red Vje-
trenicom kod Zavale na Popovu Polju su pri-
mjerci carskog novca iz III i IV vij. n. e. Ovuda su
kolali i novci kralja Balaiosa, kojih je bilo i u okolini
Nevesinja i Gacka. Iz Mosta je jedan nu-
primjerak Ptolemeja, kralja Mauretanije,
nae ere?", Praistoriski ostaci sa Popova Po-
lja i iz trebinjskog kraja nisu brojni, jer praistoriska
nalazita nisu jo dovoljno ispitana. Stoga se o tom
periodu ne moe dati sud. Od gradina poz-
nate su Ilijina Greda kod
od Trebinj a i Hercegov grad kod Zasada a na mno-
gim mjestima na Popovu Polju i oko Trebinja nalaze
se gromile"'. Za nas je ovdje cesta Epidau-
rum-Trebinje koju je Balif ubiljeio u svoju kartu
na osnovi Evansovih podataka?". nalazima na
ovom najvaniji su miljokazi sa natpisima
iz i Mokropolja (CIL III, 10175 i 10176).
Prvi je postavljen u doba cara Klaudija, a drugi -
jako - pripada IV vij. n. e., po
Evansa, carevima Valentinijanu i Valensu. Prema
natpisima se, dakle, vidi da je cesta 47/48
g. n. e. i popravljena u IV vij. n. e., ali svakako je i
u na njoj bilo popravaka, jer je komu-
nikacija kao veza sa imala poseban zna-
za Epidaurum'". Evans je, osim toga, ovu cestu
vodio dalje preko u Gacko. Komunikaciju koja
bi ila pravcem i Balif
smatra vjerovatnom na osnovi podataka o tragovima
naseljenosti kod Cibrijana, u
Paniku, Miroama, Orahovici i Fatnici'".
epitaf: .... aedilis ///1 iuredicundo , a iz susjed-
nih Surmanaca odlomak miljokaza: Galerio (?):iH.
Cijelo od prema Naroni i Hu-
tovu Polju spada najnaseljenije krajeve Bosne
i Hercegovine u rimsko doba. U Strugama se do danas
velika rimska - Mogorjelo kao
spomenik rimskog doba u Bosni
i Hercegovini. smatra da je Mogorjelo castrum
u sistemu logora dalmatinskog limesa (Bur-
num-Andetrium-Tilurium-Bigeste - Mogorjelo)
koji su Rimljani podigli iza 33 g. st. e.
4 0
istak-
nuto je suprotno miljenje, tj. da je Mogorjelo utvr-
iz IV vijeka n. e. radi zatite Narone
i da ne pripada lancu dalmatinskog lime-
sa!'. Prema Antesu postoje stariji i dijelovi Mo-
gorjela, kojima ima i takvih koji odgovaraju
gospodarskim zgradama. definicija o namjeni
i starosti Mogorjela zahtijeva cjelovitu obradu mate-
rijala sa tog lokaliteta i eventualno nova istraivanja.
Danas miljenje da to nije castrum iz
doba ranog carstva, velika villa rustica ili dravno
odnosno carsko imanje (palatium) koje je moglo slu-
i ti i za odbranu naselj a uza nj. Za nas j e vano da se
u Mogorjelu odvijao ivot jo krajem IV vij. n. e. Na-
lazi novca iz Mogorjela idu do prelaza iz IV u V vij.
n. e. (Honorius), a i keramika datira iz
dobav'. Natpisi iz Mogorjela su malobrojni: jedan epi-
taf, jedan odlomak i fragment miljokaza sa ne-
koliko slova kojem se ne moe odrediti ni starost ni
sigurna provenijencija'":
rimsko naselje nalazilo se u na
Bregave. Ono je izraslo na autohtonoj osnovi, o
govore ostaci praistoriske naseljenosti. Iz pro-
stora - Klepci vodila je rimska cesta do-
-ti
5) RIMSKA CESTA DOLINOM BREGAVE I NASELJA U KRAJU
Hnom Bregave prema Stocu (Tab. IV, sl. 7).
su nalazi: miljokaz iz 334 g. n. e. (Constanti Caesari
filio Constantini Maximi) i baza sa natpisom (CIL
III, 14625: Imperatori Caesari divi filio Sicilia recepta
Gaius Papius Celsus Marcus Papius Kanus fratres).
Ova baza postavljena je 36 ili 35 g. st. e. u
Oktavijanovog osvojenja Sicilije i pretstavlja naj
stariji rimski natpis u Bosni i Hercegovini:".
Pored ovih natpisa,iz su i dvije nadgrobne
sa epitafima, otkrivene 1931 i 1932 g45. Ostaci
rimskih naselja ustanovljeni su jo na Gradini u Klep-
cima, u Loznici, Trsani,
Krupi, Doljanama (CI L III, 1876 = 8488), Sjekosama,
Bajovcima, Svitavi, na Ostrovu, u Deranima, Noktacu
Gnjilitima i Zgonima'", To su sve mjesta uz Hutovo
Blato za koje dri da je sa Pseudo-Ski-
laksovim Jezerom. To Jezero su sa Hutovim Blatom
identifikovali i neki raniji Nasuprot to-
me, Radimski Pseudo-Skilaksovo Jezero trai na
Mostarskom Blatu, a neki drugi na pro-
storu dananjeg Bijelog Polja, Polja i Mostar-
skog Blata
4R.
Najnovija je teza da Pseudo-Skilak-
sova J ezera nij e uopte bilo uz Neretvu da j e
to Skadarsko Jezero uz Drim (ilp[).wv). Ova teza
uglavnom se zasniva na stanovitu da tekst poglavlja
u Periplusu nije i da su kasnijim obrada-
ma nastale greke: hidronim 11p[wv je pogreno na-
Od vodila je rimska cesta prema Stocu
i vjerovatno dalje na istok. Priloge poznavanju ove
ceste dali su Truhelka i O miljokazima sa Bre-
gave kod Klepaca (CI L III, 13303 i 13304) je bilo
prilikom obiljeavanja ceste prema Nevesinj-
skom Polju. Tragovi ceste mogu se pratiti na neko-
liko mjesta u dolini donje Bregave - oko Grkova
Dola, i na lokalitetima: Mlinitu i
Luci. tragovima pri Bregave,
na prostoru - Klepel, sastajalo se vie cesta
i puteva: cesta uz Neretvu, cesta za Nevesinjsko Po-
lje, cesta Bregavorn, cesta prema Popovu Polju, put
koji spaja Hutovo Polje i dolinu Bregave i moda jo
koji vicinalni put. smatra da je bregavska ko-
munikacija linijom, rimska
naselja u Krupi i Doljanama, mo-
gla izlaziti u Naronu'". Na osnovi rezultata docnijih
istraivanja na terenu je ukazao na jedan vaan
momenat u pogledu komunikacija ovog Pre-
ma tim komunikacija dolinom Bregave ne
moe biti sa cestom Narona -- ad Turres
- Dallunto, sc. a 'I'ilurio Scodram, to je prvo-
bitno drao vjerovatnim'". Umjesto toga, on iznosi
miljenje, koje je naknadnim istraivanjem potvr-
da bi bregavska komunikacija ila niz Neretvu
. i spajala se sa cestom aTilurio Scodram koja je pre-
lazila Neretvu kod Tersane (danas Tre-
sana) u neposrednoj blizini Gabele'".
Truhelka je preciznije obiljeio tragove ceste u
dolini Bregave i donjem toku Radimlje. Njeni tragovi
su se kod Mostina na Bregavi, kod Potku-
pica u Bregavinom klancu i kod Zlih 'Luka blie
Osim toga, Radimski i Truhelka su opisali i tragove
rimskih puteva sjeverno i od Stoca.
Kod Rotimlje i Ran-Behrama rimska cesta se sa-
na du.ni od 3 km. Ova dva mjesta i susjed-
na mjesta i Oraje poznati su po ostacima
naselja i drugim nalazima iz rimskog vremena. Cesta
je, po Truhelki, ila pravcem sjever - jug: na sjever
preko Rodbihe i Bune na Neretvu, a na jug prema Ho.,
naselja i komunikacije u BiH
G5
pisan hidronim oblik N&pwv moe se vezati sa
oblikom 'Ap[wv koji su zamijenjeni grafijorrr'",
teza najbolje odgovara opisu kakav je dat u Periplu-
su. Naravno, opravdano je i za Periplus kao i za mno-
ge izvore postavljati pitanje
Tako je postupio u tretiranju ovog pro-
blema ne smiju se zanemariti na samom te-
renu Neretve, emporioni, Hutovo Blato koje je
u doba bilo bogatije vodom i postoja-
nje ostrva i dr.) koje odgovaraju opisu iz Periplusa.
POTed navedenih naselja, nalazi pokazuju da je
i na prostoru Struga i Gabele bilo vie naseo-
bina. pogodnim komunikacijama i bli-
zini mora, aglomeracije u tom predjelu su imale vid-
nog u trgovini i dolinom Neretve
5o.
Pored Narone za ovaj kraj je i luka Neum,
na prvom mjestu kao pristanite za tranzit robe. Uz
luku su izrasle naseobine (Gradac, Vranjevo Selo) to
dokazuju ruevine rimskih zgrada, i
drugi nalazi?'. ,.
Posebno su vani nalazi iz
i okoline. Drahme (Apollonia, Dyrrhachium)
su u i Hutovu. Rimski republi-
kanski novac datira skraja republike, a carski novac
prikupljen u ovom kraju od Augusta do kraja
IV vij. n. e.
5 2
dovu gdje se u dva kraka. Jedan je vjerovatno
vodio u Stolac preko Vidotaka, a drugi u sjevero-
pravcu na Nevesinjsko Polje
5 G
Herman i
Radimski su smatrali kao vjerovatnu rimsku cestu
od Stoca u sjeverozapadnom smjeru; Gorica-Stre-
lj ana-Greda57.
rimsko naselje ovoga kraja je Sto-
lac. Brojni ostaci privatnih i javnih zgra-
da (terme, mozaici i dr.) koje su ovdje otkrivene, nov-
ci i natpisi govore da je u dananjem Stocu postojala
velika i ugledna rimska varo. U samom mjestu pri-
kupljenaje velika rimskog novca iz III i IV
vij. n. e. Natpis (CIL III, 13874) formulom decurionum
decreto pokazuje da je naselje u Stocu imalo gradski
status. po nalazima novca, ovaj rimski grad
je proi;;fj"avao svoj procvat u III i IV vij. n.
i u njemu se obavljala iva trgovina i promet. Od epi-
grafskih spomenika iz Stoca su: CIL III,
12789 = 8431 upor. str. 2132 i 12780 = 8435 upor.
str. 2132 koji pripadaju beneficijar.ma leg. XlIII i
jedan koji pripada beneficijaru leg. IItalica. Svatri
beneficijarska natpisa datiraju iz III vij. n. e. Me-
dosad nije otkriven ni jedan pisani spomenik
koji bi nas obavijestio o imenu rimskog grada u dana-
njem Stocu, su stanovnici dobivali rim-
sko pravo u doba FIavijevaca'". Za
Stolac vani su nalazi opeka koje su pomorskim pu-
tem preko Narone i Neuma uvoene iz raznih ciglana
na Jadranu (Solonas, Q. CL. Ambrosius, Q: Granius
Priseus, Servilia, Caius Pr ..., Cassianus, Tiberius,
Vettius Avitus), pored drugih artefakata na-
kit) koji su importirani'". U Stocu su
i drahme kolonija na Jadranu (Apollonia i
Dyrrhachium) (Hl.
Tragovi rimskih aglomeracija konstatovani su i
u drugim mjestima kraja. UNekuku i oko
Gradine u su brojni ostaci rim-
skog materijala i ulomci zemljanog po-
Prvobitno se smatralo da su i na Gradini u Oa-
5
oo
koja je poznata po svojim megalitskim zido-
vima, ostaci rimske konstruk-
cije, ali najnovija istraivanja da Gra-
dina nije bila nastanjena u rimsko doba i da je na-
putena najkasnije tokom II vij. st. e. u vrijeme kad
je ovaj kraj imao blii dodir s Rimljanima?'. Rue-
vine rimskih zgrada nalaze se na Gradini kod To-
sjeverno od Stoca; uRotimlji, Han-Be-
hramu, Hodbini prema Dabar-Polju i
ma, Predolju i kod Kletita, a na Dabar-Polju u La-
i Hateljima'". Iz Rotimije je natpis na rt-
veniku: lOM P. Ael. Se.... (CI L III, 12766, str.
2256)IJ3. ostaci konstatovani su i u Ba-
jevici.:" a u Dubravi, Hodovu i Prenju natpisi od kojih
je onaj iz Dubrave: veterana ... coh. II
miliariae'". depo rimskog novca od Vespazijana
do Komoda je u Babinu Dolu od
Stoca?". Juno od Stoca ustanovljen je niz rimskih
naseobina koje ukazuju na pravac komuni-
kacije srednjeg toka Bregave, tj Stoca i mora,
tj. luke Neuma preko Donjeg Potplata, Burmaza, Do-
njeg Hrasna, Gradca i Vranjeva Sela
fi
/ . tra-
govi ceste na tom potezu nisu otkriveni. Na drugom
pravcu od Stoca ustanovljeni su ostaci
zgrade uegulji Karauli, a tragovi naseobine u
Ljubinju'". Iz Drijenjana juno od Ljubinja je pri-
mjerak novca (Juba I, 60-46 st. e.), u
Stocu, Ljubinju i Burmazima su drahme
(Apol1onia i Dyrrhachium) a u Trijebnju kod Ro-
timije depo rimskog bakrenog novca iz vremena
Dioklecijanove tetrarhije'".
kraj je bio dobro naseljen i u praisto-
risko doba. Iz tog vremena su tragovi na-
selja na Gradini u Gradini Vrsniku, Gra-
dini kod Ljubinja, kod Hodbine i u nekim
drugim mjestima. Turnuli su vrlo brojni i nalaze se
uglavnom na onim mjestima gdje su konstatovani
tragovi naseljenosti u rimsko doba (na Radimlji, kod
Poprata, Poplata Donjih, u Dubravi, kod Rotimlje
itd.)?", U ovom kraju je stanovalo ilirsko pleme Daorsi
koje Strabon (VII, 5, 5,) smjeta oko Neretve. Daorse
spominju i drugi pisci (Plin., NH III, 143;
Polyb., XXXII, 18, 2; P tal. , II, 16, 8; Appian., Ill., 2),
ali ne obiljeavaju koje su oni zauzimali.
Ovo pleme je u II vij. st. e. kovalo svoj novac sa
natpisom 71.
6) KRAJ OKO I GACKA
Nalazi iz ovoga kraja kojima danas raspolaemo
nisu brojni i ne pruaju nam jasniju sliku o njegovoj
naseljenosti u doba. Dosad nije bilo posebnih
istraivanja na pojedinim mjestima ovoga kraja. Naj-
vanije tragove aglomeracija smo spo-
menuli u izlaganju o cesti Narona - Leus.num (Leu-
sinium). To su mjesta Cibrijan,
Panik, Miroe, Orahovica i Fatnica na potezu Trebi-
Polje/
2
. Iz Fatnice je natpis CIL
III, 12800 upor. str. 2258: 'I'attaris i Temus karak-
po epihoriskim imenima7B. Rimski spome-
nici su se u jo nekim mjestima. U Dobri-
kod otkriven je epitaf (CIL III, 14620) sa
imenima i gentilnim imenom Aelia, to uka-
zuje na to da su ljudi ovoga kraja dobivali ci-
vitas Romana u doba Hadrijana ili Antonina Pija
( upor. CIL III, 2766c = 8386 = 12775: Aelia Tatta
sa natpisom iz Grabovioe na Nevesinjskom Polju)74.
Na jednom natpisu, koji je vjerovatno iz Ljubomira,
spominju se ista imena kao i na
i natpisu: Zanatis i Annaia?". &
Polju dosad su ustanovljeni tragovi naselja
kod samog Gacka (ruevine, groblje, novci)?". Iz ga-
je natpis u ivcu kamenu kod Cer-
nice, vjerovatno i epitaf. kod Korita?".
U Gacku je drahma (Dyrrhachium), a sa brda
Vardara od izgleda da
nalaz velikog broja primjeraka i makedonskog
novca?".
to se ostataka praistoriskih aglomeracija,
oni su u i kraju brojni, a ima ih
nesravnjeno vie nego ostataka rimskih naseobina. O
gustoj naseljenosti govore brojne gromile sa bogatim
prilozima, razasute po cijelom kraju. je ve-
liki broj gromila u predjelima Maska, Plane, Bije-
ljana, Divina, Bijele Rudine, Krtinja, i na
Polja kod
Gacka, Ulinja, Avtovoa, Cernice, Korita i dr?". Gra-
dine kojih u ovom kraju ima mnogo nisu istraene.
Poslije pregleda o tragovima praistoriskih i rim-
skih naselja se pitanje zato su ostaci rim-
skog ivota oko i Gacka malobrojni i oskudni
u odnosu na ostatke praistoriskog ivota. Moe li ar-
gumentom ex silentio stvarno biti dokaz da je u rim-
sko doba ovaj kraj bio slabo naseljen? Izgleda da je
ovdje po srijedi neto drugo: ivota koji
nazivamo praistoriskim ostao je kod
skog stanovnitva u ovim visinskim predjelima ne-
promijenjen za vrijeme rimske vladavine. Rimljani
su podigli naselja samo na vanijim mjestima, naj-
vjerovatnije na onima kuda su prolazile komunikacije.
Rimska naselja su izrasla na autohtonoj osnovi i raz-
vijala se kao rijetki privredni i ni centri
ovoga kraja. Stoga smatramo da
kraj nije bio slabo naseljen u rimsko doba, ali su do-
tradicija i snaga epihoriskog elementa
stari izgradnje naselja i stanova koji se vie-
manje zadrao kroz cijelo vrijeme rimske vladavine.
7) MOSTAR SA OKOLINOM
:Kraj oko Mostara bio je u doba dobro
naseljen. Prema onome to dosad znamo, tragovi
ri:ntskih aglomeracija su zastupljeni na
Polju i Bijelom Polju. Oko rijeke Bune u predjelu
Polja konstatovani su ostaci brojnih praisto-
riskih i rimskih naselja. Kod stanice Bune
i Gradine u njenoj blizini i u i Suho-
polju pri Bunice u Bunu nalazila su se rim-
ska naselja. U podnoju stoje ostaci pra-
istoriske i rimske naseobine. Kod Malopolja i Ber-
su konstatovani tragovi rimskih na-
seobina. su, osim toga, poznati po nala-
zima rimskog i novca. Kosor obiluje osta-
cima rimskog materijala; u Gnojnici
postoje tragovi praistoriske i rimske aglomeracije.
naselje nalazilo se i u tragovi na-
seljenosti u rimsko doba postoje na Gradini
iznad potoka Jasenice i oko nje'". Razumije se, ove
naseobine su i sa okolnim
bile vezane putevima. Radimski smatra da se raskr-
8) KONJIC I OKOLINA
snica puteva nalazila u o Je
bilo Putevi koje je obiljeio Radimski sluili
su kao vicinalne komunikacije za vezu na-
selja na glavnoj cesti i cesta koje su vodile prema
Stocu i prema Nevesinju. Na Mostarskom Blatu su
ova rimska naselja: Biograci sa Gradinom na kojoj
su konstatovani ostaci praistoriskog i rimskog ivo-
ta i Knepolje'". U Mostaru su otkriveni tra-
govi rimske aglomeracije: zidovi i grobovi; odavde
je jedan primjerak carskog novca (Gordianus III) koji
kovan u Viminaciju'".
Na Bijelom Polju sjeverno od Mostara ustanov-
ljeni su ostaci rimskog naselja u Potocima:
materijal, arhitektonski dijelovi, odlomci
opeka (igovi: Ca ... , Iunius Ba ... ena i Ne ...),
grobovi sa bogatim prilozima, Mi-
trasu i dr. Gentilna imena dedikanata sa ove
pokazuju da se Mitrasov kult odravao krajem IV
Siri region Konjica, dolinom
Neretve do Rame, pretstavlja jedan od naj-
bogatijih krajeva Bosne i Hercegovine po tragovima
naseljenosti u doba. Na to su uticali prirodni
uslovi: plodnost kraja, pogodan poloaj na vanim
i klima. Ti uslovi su bili presudni
za gusto naseljavanje ovoga kraja ne samo u
doba u praistorisko, srednjevjekovno i
novije doba.
naseobinama u okolini Konjica
se one koje su se nalazile u
Ostrocu i Konjicu. Dosadanja istraivanja
pokazala su da je prostor - -
Ostroac bio centar ovog dijela
doline Neretve. U je bilo naselje
koje se nalazilo uz desnu obalu i u kojem
su otkriveni ostaci dobro zgrada, poljopri-
vredni alat, broj natpisa i drugo. Iz
je Mitrasov reljef sa dedikantom: L. Antonius Me-
nander Aphrodisieus (CIL III, 13859). Drugi
natpisi su preteno nadgrobni: CIL III, 13860, 13861,
13866 = 12744, 12733 upor. str. 2256; na njima se
spominju imena a na jed-
nom i gentilno ime Aelius. Natpisi i drugi nalazi
dijelom datiraju iz III vij. n. e.
86
. Kon-
strukcija otkopanih zgrada, materijal upotrijebljen Za
njih i poljoprivredni alat govore o tome da je ovdje
bio neki posjed sa kompleksom gospodar-
skih zgrada (villa rustica) i selima koja su se nala-
zila uz poljoprivredno dobro'". - Na lijevoj obali
Neretve u nasuprot otkopane su
rimske ruevine koje bi mogle odgovarati kompleksu
gospodarskih zgrada (villa rusticaj'". Ostaci rimskih
zgrada nalazili su se na irem prostoru u Ostrocu
i njegovoj blizini. Iz Ostroca je i nadgrobni natpis
CIL III, 14617
3
: Aelia Tattuia. Nalazi u Ostrocu i
na Neretvici ukazuju na
postojanja rimske komunikacije koja je prolazila
dolinom Neretvice prema Pothumu. Iskopavanja
1953 g. otkrila su u ostatke jedne
zgrade sa arhitektonskim dijelovima i re-
ljefom Venere koji moda pripada njenom hramu
u I ili II vij. n. e. Oko
i uz potok Bukovicu od ranije su poznati nalazi rim-
skog materijala'". Konjic je imao
naselje. U novije doba umnoavaju se i brojno
rastu nalazi iz Konjica. Od ranije su poznati bogati
ostaci rimske opeke na rijeke Treanice u sa-
mom gradu. Znamenito je Mitrasovo svetite u Ko-
67
vij. n. e., to pretstavlja dosta pouzdan dokaz da je
u to vrijeme postojalo i rimsko naselje u Potocima.
Ovo naselje imalo je poseban kao raskrsnica
puteva- (bivium)?". .
Prikupljeni primjerci rimskog novca iz mostar-
skog kraja vrlo su rijetki, iako se ovuda na njih
nailazilo. Kao nalazite drahmi (Apel-
lonia i Dyrrhachium) obiljeena su ova mjesta: Ja-
senica, Kosor, Gnojnica, Mostar, Mo-
starsko Blato, Siroki Brijeg i Drenica'".
Kraj oko Mostara poznat je po tragovima pra-
istoriske naseljenosti koji su na gradinama,
u podnoju brda i u dolinama rijeka, a po
gromilama na Polju, Bijelom Polju i Mostar-
skom Blatu. gradinama su Gra-
dina kod Biogradaca na Mostarskom Blatu, pa Ki-
Mala Gradina i Kri (iznad Hana Tuste) - svetri
na Polja'".
njicu sa reljefom i arom Mitrasu (CIL
III, 14617 i 14222
1
upor. str. 2328
1 1 7
) i nalazom
rimskog novca od Trajana do Arkadija. To
da je svetite postojalo jo krajem IV vij. n. e.
u koje vrijeme je, svakako, postojalo i samo naselje
u Konjicu. Iz Konjica ili okoline je drahma (Apol-
lorna). Nedavno Sie u Konjicu nailo na nove nalaze:
temelji zgrade, urne i novci?", - Sto se Mitra-
sovog kulta, on je u dolini Neretve dosad posvjedo-
na tri mjesta: Potoci, i Konjic, Dedi-
kanti na reljefu iz Potoka su Flavijevci iz IV vij.
n. e. Novac iz svetita u Konjicu ide od kraja I do
kraja IV vij. n. e. Posvetne formule na reljefima
koncipirane su i izvedene na isti tako da za
oba reljefa s natpisima - u Potocima i Konjicu -
moemo da su postavljeni u IV vij. n. e.
9 1
Na
taj mora otpasti miljenje koje je iznio Skok
da natpis na Mitrasovom reljefu u Konjicu datira
skraj a II ili III vij. n. eY2
Tragovi aglomeracija i zgrada otkri-
veni su na jo nekoliko mjesta u kraju.
U je rimski materijal
i ara lOM (CIL III, 14617
1
) . Susjedno Donje Selo
ima ostataka praistoriske i rimske naseobine; odavde
su ara lOM i nadgrobni natpis podignut veteranu:
Tito Aurelio Carvo ... Tragovi rimskih zgrada po-
stoje u Homolju natpis CIL III, 14617
7
:
Aurelia), Orahovici, Rami i
Gornjoj Jablanici'". Na pravcu Konjic -
Jezero konstatovani su ostaci rimskih aglomeracija
u dolini Bijele Rijeke, kod Joanice,
i na susjednoj gradini, a i u Bor-
cima na vie mjesta. Ovaj pravac je jer
je njime prolazila cesta koja je sa Nevesinjskog Po-
lja preko Lipete Karaule i Beraka silazila u Ko-
njic'". U su ustanovljeni rimski
vinski ostaci; odavde je poznati epitaf: ... Aelii Pin-
nes et Temus parentes... Pinnio militi
secundes defuncto Bassianis (CIL III, 8489 = 12799)
i jedan primjerak (Iulianus). Iz Bijele
su: drahma (Dyrrhachium), rimski novci od Tita do
Konstantina I i nadgrobna sa natpisom (CIL
III, 14617
2
: P. Ael. ... Probo), a iz Umoljanii rimski
arhitektonski dijelovi i drahma (ApolIonia). Na Bje-
i Umoljane ukazuje kao na dva rimska
mjesta u kojima nalazi datiraju od
republikanskog vremena do Konstantina Velikog!!". Iz
nekoliko drugih mjesta ovoga kraja razni
rimski nalazi: iz je s epitafom (CIL
68
III, 14617
5
) ; iz Bradine primjerak novca (Constan-
tius Gallus); iz Radeina reljefi i nadgrobni natpisi
koji bi mogli pripadati III vij n. e. (CI L III,
13862: Aurelius ili Aurelia); u Obrama je
nadgrobna u Trusini sa reljefom um-
skog boanstva'". Treba napomenuti da: do danas nisu
spomenici koji bi govorili o municipalnom
razvitku ovoga kraja.
Kraj oko Konjica bio je dobro nastanjen i u
praistorisko doba. O tome ostaci naselja iz
raznih praistoriskih perioda. Najstarije je neolitsko
naselje u koje se priblino moe datirati
u vremenski raspon od 2500-2000 g. st. e. i koje
pripada maritimnoj kulturi mediteranskog neolita'".
praistoriskim gradinama najpoznatije su: Gra-
dina u Galjevu, Gradina u Donjem Selu, Gradina
i Gradac u Orahovici, Gradina na Gostijevnju blizu
Gradina na Crijepu, kod sela Barmia u
dolini potoka Gradina u Treboju blizu
Nevizdraka, vie gradina u dolini Neretvice, Gra-
dina, Gradac i dr. oko sela Mrakova zapadno od
Ostroea. Pored ovih, su i drugi pralsto-
riski tragovi: ilirske nekropole na Idbara, kod
Konjica, u dolini Biiele i kod Donjeg Sela, zatim
na blizu sa naslagama
praistoriskog i rimskog i ostaci starijih na-
seobina moda neolitskih u Orahovici, na Ne-
vi zdra potoka, na Bijele i dr. Na nekim
gradinama su i rimski ostaci:
Stari Grad kod Konjica, Grad u Gradac
u Donjem Selu, stari grad u dolini Bijele'".
naselja ovoga kraja da-
nas su potopljena novim Jezerom.
Time su na koje zauzima jezero zavrena
arheoloka istraivanja. i dalje postoje
za nova ispitivanja, a ona su potrebna
u dolinama brojnih pritoka koje se ovdje
ulijevaju u Neretvu. Posebno je .potrebno istraiti
kraj koji vee dananje Jezero.sa rudar-
skim .Kreevo - Fojnica; U tom cilju
pisac ove studije je ispitivanje tragova rim-
skih komunikacija Neretvice ,i Kre-
evo - Fojnica. Ispitivanje jo nije zavreno, ali
se n:oe sigurnom
koja Je 1Z doline Neretvice preko Trusme,
Seonice, Vinjevice Gornje i
nije: Zavrnica) vodila na visoravan Kolijevrat i pla-
ninu Rasvar (Tab. IV, sl. 8). Tragovi rimske ceste sa-
su se u usjecima iznad i na Brezo-
vici u vidu kamene podloge za put koji se i danas
upotrebljava (xvoznik). U predjelu Kolijevrata sa-
se na duini od 50 m, nasip za cestu (planum)
irok 3 fi i visok 1 m. Ovakvi planumi konstato-
vani su i na rimskoj cesti Ravanjsko Polje-Vukov-
sko Polje-Bistrica kod Gornjeg Vakufa'". Od na-
sipa na Kolijevratu trasa puta se moe pratiti du-
inom od jednog kilometra u pravcu Rasvara; na
tom otsjeku nalazi se jo jedan nasip za cestu sli-
prvome. Da li su se na Kolijevratu sastajali
putevi koji su dolazili iz vie pravaca, zasad se moe
samo pretpostavljati. Pretstojiispitivanjedaljeg to-
ka ove komunikacije i njenih veza sa mreom dru-
gih rimskih puteva koji su prolazili kroz rudarski
, kraj Vranica-Kreevo-Fojnica, a dosad nisu usta-
novljeni i obiljeeni. U svakom komunika-
cija koja je dolinom Neretvice pa preko Rasvara
vodila u pravcu Kreeva-Fojnice imala je prven-
stveno rudarski karakter i sluila je kao
veza gusto naseljenog
Rame i bogatog distrikta Srednjebosanskog rudogorja.
9) SARAJEVSKO POLJE I SARAJEVO SA OKOLINOM
Rimska cesta koja je ila dolinom Neretve i
preko Boraka izlazila u Konjic, kao to smo na-
.veli, produavala je dalje u Sarajevsko Polje preko
Ivan Sedla. Njenu trasu preko Ivan Sedla sve do
Sarajevskog Polja Balif je na karti uz svoje djelo
o rimskim cestama u Bosni i Hercegovini obiljeio
kao sigurnu ali jo neustanovljenu. Poslije Balifa
nije bilo posebnih hodolokih istraivanja na tom
prostoru, ali, prema vij estima sa terena, oko Ivan
Sedla ima dobro tragova rimskih puteva
u nekoliko pravaca. Prema tome, preciznije obilje-
avanje trase 'rimske ceste i njenih odvojaka bilo
bi samo poslije novih istraivanja na terenu.
U su konstatovani ostaci rimskih zgra-
da; odavde su i nadgrobni spomenici (CIL III, 8378
i 13863)100. Iz Gradca i
je epigrafski spomenik veterana leg. VIII Aug. (CIL
III, 12750 = 8375), a iz je jedna drahma
(Dyrrhachium)lOl. Osijek kod Blauja poznat je po
nalazima iz rimskog vremena (arhitektonski dije-
lovi i materijal). Iz Osijeka je nadgrobni
natpis: CIL III, 12755 = 8377 sa imenom Ulpia, a
iz Blauja odlomak zavjetne sa reljefom Di-
jane i natpisom (CIL III, 8376, upor. str. 2127 i
2256)102 .
naselje na Sarajevskom
,Polju nalazilo se u Ilidi. prva istraivanja
1892 i 1893 g. otkrila su tragove prostranih gra-
i rimske spomenike ba na onom mjestu gdje
se nalaze termalno vrelo i sadanji banjski objekti.
Tragovi zgrada, a njihovi brojni mozaici,
govore o zamanim sredstvima utroenim za izgrad-
nju ovog naselja. nalazi u Ilidi da-
tiraju jo iz I vij. n. e. (Claudius, Vespasianus), ali
je broj iz II, Illi IV vij. n. e. Naselje je
vjerovatno podignuto jo u I vij. n.e., a njegov puni
razvoj pada u period II - IV vij. n.e.' ox. I novij a
istraivanja otkrila su ostatke rimskih i
druge nalaze
104(Tab.
V, sl. 9 i 10). Iz Ilide je ,po-
svetna ara: Apollini Tadeno Charmidis col(oniae)
servus d. d. Charmidis (=Charmides) hi bio rob
(servus publicus) na slubi u gradu koji je
kao colonia. Posvetnog sadraja je i sa-
natpis iz Luana (kod banje Ilide): ... Apol
(lini) ... ce]teris d(is) ...HI". Puno ime ovoga grada
ne znamo, jer drugi dio natpisa koji govori o tome
nije u cjelini 1936 g. je u Ilidi
.baza koju caru Dioklecijanu r(es) p(ubli-
ca) Aq(uarum) S ...10n. Vidjeli' smo da su neki
na prostor Sarajevskog Polja lokalizovali
Stanec1i, dok su drugi ovdje traili Ad Matricem
kao stanice sa ceste Salona-i-Argentaria"?".
U Stupu kod Ilide su konstatovani rim-
.ski ostaci. Ovdje su otkopane ruevine rimske zgrade
i grobovi sa nalazima iz rimskog vremena. na-
lazima su poljoprivredna i zanatska
. i novci (Claudius, Carinus i Maximianus).
da je zgrada
sluila kao poljoprivredni, objekat, a alat
i eljezo indiciraju vlastitu proizvodnju
poljoprivrednih alatki na toj ekonomiji. Prema oso-
binama alata i pribora moe se da je po-
sjed pripadao nekom - romani-
zovanom Iliru. Ne znamo kad je podignuta
10) CESTA OD SARAJEVA PREKO ROMANIJE U DOLINU DRINE
zgrada, jer primjerak novca cara Klaudija ne mora
da ona datira iz I vij. n. e., ali je ona sva- .
kako jo postojala oko 300 godina n. e.
l OS
. U susjed-
nom vrakinu Selu (danas: Naselje Pavla Gorani-
na) su ustanovljeni ostaci rimske naseobine;
odavde je i ara lOM je dedikant veteranus leg.
VIII Aug. (CI L III, 8374 2766a, upor. str. 1035
i 2256)109.
U samom Sarajevu otkriveni su tragovi rim-
skog naselja koje se nalazilo u zapadnom dijelu gra-
da. Pored ostataka rimskih zgrada, isko-
pan je broj grobova. U tom dijelu grada na li-
jevoj obali Miljacke radila je ciglana koja je vje-
rovatno podmirivala i potrebe rimskog grada u Ili-
di. Iz ciglane su dva odlomka crijepa sa
igovima CONSTA ... i CO ... Oblik slova na igo-
vima ovih opeka odgovara III Vij. n. e. to pokazuje
da je ciglana radila u to vrijeme, ali je isto tako'
da je bila u pogonu i prije i poslije tog
vremena. U Vasiljevoj na desnoj obali Mi-
ljacke iskopani Su ostaci rimskih zgrada. Iz ruevina
tih zgrada su odlomci tegula sa igovima:
CONST .'.. , CON... i NIMIXAM (obrnuto: MA-
XIMIN) koje su, skoro je sigurno, u lo-
kalnoj rimskoj ciglani. Sa prostoraVasiljeve
je i jedan fragment tegule sa krstom kakav se javlja
od IV vij. n. e. i jedan (Iustinus).
Ovdje su konstatovani grobovi praistoriskog, rim-
skog i docnijeg vremena. Uz Koevski potok nalazila
se rimska radionica, a u blizini su otkri-
veni odlomci rimskog materijala. U
samom gradu zabiljeeni su nalazi arhitektonskih
dijelova rimskih zgrada koji nisu s ovog prostora
su preneseni iz Sarajevskog Polja i upotreblja-
vani. prilikom izgradnje javnih zgrada u Sarajevu
jo u XVI vij. tim nalazima je
odlomak stupa sa bazom i natpisom koji se odnosi
na rrrunicipalni ivot jedne optine i u kojem se
spominju ugledni Rima iz prve polovine
III vij. n.e. (Catius Clementinus i CatiaClementina)
kao vjerovatni patroni civitatis Aquae S ... Drugi
vaan nalaz je odlomak nadgrobnog spomenika sa
natpisom: Ulpia ... (upor. 'nadgrobni spomenik iz
Osijeka kod Blauja: CIL III, 12755 = 8377 na ko-
jem se nalazi ime Ulpia). Na Debelom Brdu
iznad Sarajeva su se rimski ostaci. To su
zidovi u kome su razni rimski
artefakti, kojima i jedan lonac
sa natpisom minuskulnim kurzivom i primjerci an-
novca (drahma Dyrrhachium, Constantinus I
i II i-Iustinianus 1). Ovdje je vjerovatno od
rimske vladavine do u VI vij. n. e. boravila
posada koja je promet cestom i vrila
nadzor nad naseljem u dananjem Sarajevu.iU raz-
nim dijelovima grada prikupljeno je dosta primjera-
ka novca koji idu u neprekidnom nizu od
Tiberija dd Justinijana. Pored toga, u Sarajevu su
nabavljene dvije drahme (ApolIonia), ali njihova
Ovu cestu je opisao Balif'!" i obiljeio je na
svojoj karti. Prema tragovima trase i na-
lazima miljokaza, cesta se moe pratiti od ljebova
od Sokoca pa skoro cijelom duinom
do Tragovi ceste u umama Romanije nisu
planurni sa i sitnijim kame-
njem za stroja. Miljokazi su u
grupama Debelog Brda i Tisovca kod Brke-
69
provenijencija nije poblie poznata. Kroz Sarajevo
je prolazila rimska cesta koja je od Ivan Sedla preko
Sarajevskog Polja i Romanije vodila na Drinu. Ser-
gejevski pretpostavlja da je rimska magistrala na
prolazu kroz Sarajevo ila pravcem dananjih glav-
nih ulica, a zatim preko Painog Brda i Mokrog vo-
dila na Romaniju i dalje prema Drini. S obzirom na
poloaj Sarajeva i na to da cesta odmah po izlasku
iz grada prema istoku ima uspon, Sergejevski oprav-
dano da se na prostoru dananjeg Sara-
jeva nalazila rimska putna stanica (mansio ili mu-
tatio)"!",
U okolini Sarajevskog Polja i Sarajeva rimska
aglomeracija postojala je jo u Trnovu, gdie su
rimski novci, urne i drugi predmeti.'!". Na
Naklu u vjerovatno je bila straarnica
za ulaza u Sarajevsko Polje, a na prostoru
dananje Hrasnice moda neka naseobina vezana za
poljoprivredno dobro"!". Na Gradu kod Semizovca
su tragovi naseljenosti u rimsko doba'?".
Na Gornje Vo uz potok Jo-
anicu i oko sumpornog vrela, konstatovani su ostaci
rimskih
Sarajevsko Polje i okolina Sarajeva bili su do-
bro nastanjeni i u praistorisko doba. Naselja iz raznih
praistoriskih perioda nalazila su se u Butmiru, na
Naklu kod na Gradcu kod Kotorca, na
Soukbunaru, Debelom Brdu i Zlatitu iznad Sara-
jeva,na Gradini povrh potoka kod Sara-
jeva, na Ravnim Bakijama (Fortica) kod Sarajeva,
na iznad na gradinama Gradcu
i Kokorevcu u dolini Koevskog potoka, u Semi-
zovcu, na Rogou kod Blauja, moda na ianu kod
i na drugim mjestima. Osim toga, u
lima i na Velikom i Malom Orlovcu kod Saraj eva
su gromile. Posmatrana u cjelini, naselja
pripadaju praistoriskim preiodirna od neolita
do eljeznog doba. tim naseljima naj-
brojnije su zastupljene ilirske gradine od kojih su
neke, kao to smo vidjeli, tragove rimskog
ivotal!".
Prema svemu to smo iznijeli o Sarajevskom
Polju i okolini Sarajeva, vidi se da je u ovom kraju
bilo znatnih i brojnih rimskih naselja. Poznate su
praistoriske aglomeracije od neolita.
Centar cijelog kraja u rimsko doba bilo je Sara-
jevsko Polje sa gradskom samoupravnom optinom
Aquae S ... u dananjoj Ilidi. Nalazi pokazuju da
je u Aquae S ... ivot tekao od I do kraja IV vij.
n. e. i da je ovaj grad doivio svoj puni procvat
u III i IV vij. n. e. U Sarajevu su se nalazile zanatske
radionice i putna stanica na rimskoj cesti koja je iz
Sarajevskog Polja vodila prema Romaniji. Prema
nalazima moe se da je rimsko naselje u
Sarajevu postojalo neprekidno od I do VI vij. n. e.
Stanovnici sarajevskog kraja bili su Desitijati, jako
i brojno ilirsko pleme, koje je zauzimalo prostor od
Varea prema Rogatici i dalje prema DrinF16.
vine, na Alajbegovini, kod u Kiridinskom
Dolu i Kraljevu Polju sva mjesta na pravcu lje-
bovi rijeka Jadar. Nalazita su uda-
ljena 3 odnosno 1,5 km. Miljokazi su sa natpisima
i bez njih. J edan miljokaz kod Lukavice ukazuje na
tok ceste od Kraljeva Polja prema rijeci Jadru. Nje-
na trasa ustanovljena je dalje niz Jadar, u su
dolini konstatovani tragovi kaldrme, a na po-
70
toka Kravice ostaci neke manje naseobine.
Od Kravice duinom od 10 km cesta je vje-
rovatno vodila na Cesta Romanija-Dri-
je dijelom ustanovljena, a samo dva
sektora, tj. Kraljevo Polje-Jadar i Kra-
Balif je obiljeio kao vjerovatne. Na
drugom otsjeku ove komunikacije, tj. Sara-
jeva iRomanije, Balif je ustanovio planum coste
u duini od 2 km zapadnih obronaka Roma-
nije i potoka Krulja kod Mokrog. Na osnovi ovog
ostatka trase i na osnovi anepigrafskog miljokaza
kod Hana (CIL III, str. 2174), Balif je
obiljeio kao siguran i taj dio ceste. to se daljeg
toka do Sarajeva, on do danas nije ustanovljen, ali
se opravdano pretpostavlja da je cesta iz Sarajeva
Paino Brdo izlazila na potok Krulj kod
Mokrog gdje se spajala sa ustanovljenom cestom
preko Romanij el] 8.
Na miljokazima ceste nisu
oznake udaljenosti. To nemaju ni drugi
dosad poznati miljokazi ceste Narona-Sarajevsko
Polje. Sa otsjeka na prostoru
Debelo Brdo-Tisovac su miljokazi iz vre-
mena careva Filipa iVolusijana (CIL III, 13306 i
13307) i, prema nesigurnom miljokaz Ger-
manika Augusta (CIL III, 13308). Dva miljokaza kod
Brkovine datiraju iz vremena cara Decija Trajana
(CIL III, 13309 i 13310). Miljokaz kod (CIL
III, 13311) pripada cezaru Etrusku; odavde su i
fragmenti miljokaza bez natpisa (CIL III, 13315). Tri
miljokaza iz Kiridinskog Dola pripadaju: Etrusku,
Tacitui, moda, Dioklecijanu ili Maksimijanu (CIL
III, 13312, 13313 i 13314). Miljokazi u Kraljevu Polju
su anepigrafski, a miljokaz iz Lukavice (CIL III,
13316) iz vremena Volusijana. U grupama ovih
miljokaza na navedenim nalazitima otkriveni su i
drugi dijelovi i fragmenti, ali bez natpisa.
Prema natpisima miljokaza moe se
da su u III vij. n. e. na ovoj cesti vrene velike i
reparature. pretpostavlja da je i ovaj dio
ceste rano, jer je dio Narona-Sarajevsko
Polje vjerovatno bio u gradnji jo pod Augustom.
to se popravaka na cijeloj duini Narona-Sa-
rajevsko oni su u III vij. n. e. po-
pod Filipom ili Maksiminom, a ponovo su izvr-
eni pod Tacitom i, moda, pod Dioklecij anomll:' .
Prema tome, trasa od Mokrog do koju
je obiljeio Balif i njen pretpostavljeni pravac od
Sarajeva preko Painog Brda do Mokrog, kao to
smo naveli, ostaju do danas na cijeloj duini
Saraj evo-Romanija-Drinj dijelom
kao sigurna i ustanovljena rimska cesta. Ovdje nam
se jo jedno pitanje: da li je cesta Sarajevo-
istovremeno sastavni dio ceste
Salona-Bistue vetus-Bistue nova-Stanecli-Ar-
gentaria. da li su se negdje kod
Sarajeva spajale obje ceste - ona koja je dolazila
iz pravca Narone dolinom Neretve i ona koja je do-
lazila iz pravca Salone preko Duvanjskog Polja i
gornjeg Vrbasa - pa od Sarajeva produavale pre-
ma Drini kao jedna komunikacija. Balif't" je bio
sklon da vjeruje da je cesta Sarajevsko Polje--Ro-
kako ju je on opisao, vodila prema
Argentariji poloaj nije bio sigurno ustanovljen.
Domaevski cestu Salona-Tilurio-Bistue nova i
dalje usmjerava preko Sarajeva i s njome
spaja cestu Narona - dolinom Neretve'F'. Moe se
pretpostaviti, kao to smo naveli u osvrtu na
problem ubikacije stanica Bistue nova i Stanecli, da
je cesta Salona-Argentaria u svom zavrnom dijelu
iz predjela Breza-Dabravina-Vare produavala
pored Olova i Kladnja na rijeku i Drinu.
Taj pravac jo nije istraen. Izvjestan oslonac i indi-
ciju za istraivanje komunikacije tim pravcem pru-
aju nalazi uPotcrkvini, i U Pot-
crkvini Vlasenice i rijeke konsta-
tovani su ostaci rimske naseobine, a na oblinjoj Gra-
dini u su, pored tragova praisto-
riske nastanjenosti, ostaci rimskih zidina (utvrda?)
i oko nje broj gromila gro-
milama Iz su primjerci rimskog novca:
Marcus Aurelius, Licinius i Constantinus II
12 3
. Pro-
izlazi, dakle, da zasad ostaje otvoreno pitanje da li
su iz sarajevskog kraja na Drinu vodile dvije komu-
nikacije - jedna iz Sarajevskog Polja i druga iz
Breza-Vare - ili je postojala samo jedna
komunikacija, tj. ona koja je ila pravcem Sarajev-
sko Polje-Romanija-Drina i koja je usta-
novljena.
",
11) SOKOLAc;-GLASINAC-ROGATICA-VLASENICA
Ovo poznato je po brojnim ostacima
ilirskih naselja. Nekropole oko Sokoca iRogatice
Polje) ispitivane su kroz dugi niz go-
dina i o njima je objavljen broj radova. Gra-
dine na Polju nova istraiva-
nja, jer arheolozi na njima nisu dosad vrili posebna
ispitivanja, su ih samo obiljeili. Ovdje je po-
trebno da ukaemo na najvanije gradine sa Glasi-
Polja i na rimske nalaze koji su ovuda otkri-
veni tokom ranijih ispitivanja tragova ilirske kul-
ture. Oko Sokoca, dakle, na rimskoj cesti Romanija-
ili u njenoj blizini nalaze se gradine: na
iznad Koutice i kod i
Starog sela, Gradac kod Sokoca, nad Bukovi-
nom, na Prisoju, na Paleu, kod Puhovca i dr. Na
pravcu Glasinac-Rogatica najpoznatije su gradine
kod iznad Vitnja, kod Pari-
i nad Ilijak sjevero-
od kod Vrlazija, kod Grad
kod Kovanja i dr. I na Romanije nalazi
se broj gradina1
U nekropolama su pojedini
rimski artefakti. Ostaci rimskih naselja dosad su kon-
statovani samo u Rogatici i njenoj blioj okolini. Tako
se u grobovima juno i sjeverno od moderne ceste
Podromanija-Rogatica nailo na razne rimske pred-
mete i novce. Iz Rudina novci III i IV vij.
n. e. i rimski arhitektonski dijelovi. Kod Rusano-
iskopani su fragmenti .rimske keramike i jedan
primjerak Dioklecijanovog novca. Rimski predmeti
su u jednoj grobnici kod Osova, a u grobnici
kod Planja rimski novac iz IV vij. n. e. Blizu Do-
iskopani su grobovi sa praistoriskim i rim-
skim prilozima, a u jednom grobu je numizma-
primjerak (Constans I). U Okruglom i Brr.n-
prikupljeni su rimski novci IV vij. (Con-
stantius II i dr.)12".
U Rogatici su konstatovani ostaci rimskog na-
selja koje je zauzimalo prostranstvo.
su spomenici sa natpisima: DM T. Cl (audio)
Maximo dec(urioni) c(oloniae) Ris( ...) .,. (CIL
III, 12748 = 8369 = 2766b upor. str. 1035 i 2256);
12) GORADE I VIEGRAD SA OKOLINOM
lOM P. Ael. Clemens duovir (CI L III, 8366, upor.
str. 2127) i P. Ael. Clemens (CI L III, 8367) koji
je moda sa onim iz CIL III, 8366; lOM
T. Fl. Albanus duovir quinquennalis (CIL III,
12747= 8368) i cippus sa natpisom moda: P. Aelio
(el L III, 12754). Na osnovi podatka c(oloniae) Ris
( ... ) iz epitafa CIL III, 12748 = 8369 = 2766b
da je u Rogatici bio rimski grad
ranga kolonije. Kao potvrda za to mogu posluiti
i natpisi u kojima se spominju lokalni funkcioneri.
U kod Rogatice ustanovljene su
rimske ruevine-". Neki su smatrali
da naselje u Rogatici nije bilo ranga kolo-
nije. Takvo miljenje zastupa danas i Sergej evski
koji dri da je na epitafu CIL III, 12748 - 8369 =
2766b pomenuti T. Claudius Maximus bio decurio
eoloniae Risini, tj. Risna, i da je na nekom puto-
vanju umro kod Rogatice gdje je i sahranjen, pa je
stoga u natpisu navedeno njegovo rodno mjesto
1 2 7
.
Protiv ovog miljenja govore dva momenta:
1) Rogatica je bila veliko naselje, to poka-
zuju brojni arheoloki nalazi; ona ima dobar poloaj
i bogatu okolinu koja je i u rimsko doba bila nase-
ljena; iz Rogatice i drugi natpisi na kojima
se spominju gradski funkcioneri (duovir i duovir
quinquennalis) i 2) na epitafu nekog dekuriona moe
stajati ime mjesta u kome je vrio du-
nost bez obzira na to da li je spomenik podignut
u tom ili nekom drugom mjestu. Imamo primjera
za oba nadgrobni natpisi dekuriona
u Saloni: CIL III, 1940, 2026, 2055, 2066, 2073 i dr.
nose oznake dec. col. Salon., decur. col. SaL, decu-
rioni colon. Salonitan. i sl.; brojni su nadgrobni nat-
pisi na kojima se ne spominje ime grada gdje je de-
eurio vrio dunost: CIL III, 1942, 2082
i 2084 (Salona); 8441 iz Narone; 2866 iz Nedinuma;
2773 iz Riditae i dr.: decur., decurioni civitatis, dec.,
decur. augur., decurioni i sI,128. Stoga smatramo da
bi identifikaciju col. Ris... = Rogatica
trebalo reviziji utoliko to nije pouzdano da
li je rimsko naselje u Rogatici zaista bilo colonia
i da li se tako zvalo. to da je ovo naselje
imalo status gradske civitas stoji van svake sumnje.
Iz Rogatice je ara Libero Baccho i lOM je dedi-
kant poznati P. Aelius Clemens veteranus (CIL
III, 8367)129. Sergejevski je u Pleevici sjeverno od
Rogatice otkrio ostatke rimske zgrade koja odgovara
jednoj villa rustica i ostatke rimske kaldrme iroke
do 3 m koja vodi u pravcu Rogatice'?".
nalaze pretstavljaju votivna ara: lunoni... Mar
(eus) Ulpi(us) Marcian(us) (CIL III, 14616) u iva-
i reljefi po enskoj rimskoj
u Glavicama
1 3 1

Na pravcu Podromanija-Rogatica do danas ni-

su otkriveni tragovi rimske ceste. s obzi-
rom na to da su u grobovima sjeverno i juno od
dananje ceste koja ide tim pravcem rim-
ski predmeti i novci i da su u Rogatici konstatovani
ostaci rimske varoi, a oko nje tragovi dru-
Kraj u kome se nalaze Gorade i Viegrad,
tj. dolina gornjeg toka Drine, do danas nije dovoljno
arheoloki ispitan. Rimski ostaci su malobrojni, pa
je i nae znanje o ovom kraju u doba nepot-
puno. Ustanovljeni ostaci rimskih naselja su rijetki.
rimskim nalazima preteu nadgrobni spome-
nici koji su anepigrafski. I nalazi novca
su rijetki. to se rimskih komunikacija, one
71
gih rimskih aglomeracija, moe se smatrati sigurnim
da je Rogatica bila vezana nekom komuni-
kacijom za cestu Trasa te ko-
munikacije ne moe se obiljeiti, ali je vrlo
vjerovatno da se ona podudara sa modernom cestom
uz koju se niu grobovi sa rimskim nalazima. Osim
toga, ostaci rimskog mosta i tragovi rimske ceste,
kod jugozapadno od
indiciraju komunikaciju koja je, izgleda, vezala Ro-
gaticu sa Za dalji tok ove komunikacije,
za ispitivanje veze Sarajeva i do-
line vani su tragovi rimskog puta koji se
odvaja od moderne ceste (1 km na
jugu od i vodi u selo '?". Ovaj put
nije u Balifovoj karti. Na pravcu rijeka Pra-
preko Pala poznati su numi-
i drugi nalazi: na Palama dvije drahme
(Dyrrhachium), u brojni i raznovrsni primjerci
novca od kojih su samo neki prikupljeni (Neapolis,
Thasos, Croton, Macedonia = Alexander III i Philip-
pus II, Massilia, Abdera) i odlomci keramike
na Gradini Ilijaku od "".
Rimskog novca bilo je i u nekropolama oko So-
koca. Nalazita se niu uz rimsku cestu Romanija-
Iz na obroncima Gradine Puho-
vac i iz Talina primjerci rimskog novca IV
vij. (Licinius kavan u Sisciji i jedan iz doba Kon-
stantina I)lH:i. od ljebova, u Grlacima,
otkrivena je nadgrobna stela sa reljefom konjani-
kam. U Podeplju od Kraljeva Polja
su republikanski denari i jedan primjerak
carskog novca (Vespasianusj ':".
e Sokolae-Glasinac-Rogatica-Vlase-
nica nije bogato ostacima rimske kulture. Posebno
treba da ovdje, izuzev Rogatice, nema
nijih ostataka rimskih naseobina. brojne
ilirske gradine i gromile na cijelom prostoru Glasi-
Polja koje zahvata dijelove bivih srezova
Sokolac, Rogatica i Viegrad i dananjeg sreza Sara-
jevo o tome da je ovaj kraj bio jako nasta-
njen. To to su ostaci rimskih aglomeracija na Gla-
Polju malobrojni i rijetki ne da se
u rimsko doba prorijedilo stanovnitvo. Autohtoni
Iliri sa Glasinca u svom ivota gotovo nita
nisu mijenjali i nastavili su pod Rimljanima da ive
isto onako kako su ivjeli prije njihovog dolaska.
Istina, nae znanje o tragovima rimske kulture u
ovom kraju nije jo upotpunjeno, jer su
gradine neispitane. Ali i ono to se dosad zna, zahva-
u mjeri obimnim istraivanjima
ilirskih nekropola, pokazuje da je Glasinac bio kon-
tinuirano naseljen u praistorisko i rimsko doba kao
i poslije toga. Uticaji Rimljana u ovom kraju izgleda
da nisu bili jaki. Romanizacija se mogla
osjetiti samo u gradskom centru (dananja Rogatiea)
i u njenoj najblioj okolini. Za Rimljane je glasi-
kraj imao posebno zbog toga to je
ovuda prolazila vana cesta koja je dolinu Neretve
spajala sa dolinom Drine i Save.
dosad u ovom kraju nisu ustanovljene. Miljenje
Domaevskog da je iz Gacka vodila rimska cesta u
i dalje od Drinom u Domaviju dosad nije
Kraj kroz koji bi ila veza
Gacka i teak je i neprohodan, u pre-
djelima Sutjeske, pa je vrlo nesigurna i pretpostavka
da je ovuda prolazila neka vanija komunikacija.
Isto tako konfiguracija tla Viegrada i Ske-
72
lana ne dozvoljava trasiranje komunikacije koja bi
ila samom dolinom Drine':".
kraj poznajemo samo po malom broju
rimskih spomenika. od u Vrbici
kod konstatovani su ostaci neke rimske
naseobine i otkriveni nadgrobni spomenici; jedna
sa reljefom je i u susjednom Kuno-
vu
14 0
Iz na Drini juno od je nalaz
arhitektonskog odlomka iz III vij. n.e., a iz Ocrkavlja
zapadno od nadgrobni rtvenik sa nepotpunim
natpisom na kome se mogu imena: Flavius i
Aurelii
l4l
. U selu Miljevini kod nedavno je
ara lOM Conservatori koju je posvetio
libertus Graecus qui et Fortunatus-?". Sjeverno od
mjesto Ustikolina poznato je po nalazima iz
rimskog doba. U Ustikolini na rijeke Kolune
konstatovani su ostaci rimskog naselja. Odavde
su odlomci dvaju spomenika sa nepotpunim
natpisima (CIL III, 8372 i 8373), jedan uteg sa nat-
pisom (CIL III, 14340 upor. str. 2328
1 8 1
) , razni arhi-
tektonski fragmenti i drugi rimski artefakti. Od no-
vaca je samo primjerak Constantinus 1
14 3

Ostaci naseobine ustanovljeni su i u Cvi-

linu s desne strane Drine kod Ustikoline; prema
ostacima izgleda da je na potoka
Kosove bila vila; sa brda kod Ustikoline
rtvenici sa posvetama: Termino Libero Patri lOM
i Termino i vie odlomaka nadgrobnih spomenika'<'.
Na Kalinovika koje je bilo dobro nase-
ljeno u praistorisko vrijeme nedavno su na vie mje-
sta rimski ostaci, a moe
se pretpostaviti da su ovuda u rimsko doba prola-
zile komunikacije kao veza sa Drinom
kolina) i naseljima na gornjoj Neretvi':".
Goradanski kraj poznajemo samo po ostacima
koji su u Sopotnici sjeverno od Gorada.
Pored tragova naseobine u Sopotnici su
otkriveni spomenici sa natpisima: lOM Cohortali
(CIL III, 13856 = 8370) i Term (CIL III, 8371 upor.
13856)146. smatra da natpis Term sa ka-
mena koji je lobiljeavao granicu nekog
Ovaj natpis i natpisi kod Ustikoline govore
o tome da je i na gornjoj Drini u rimsko doba bilo
vojnih garnizona.
Viegradski kraj poznajemo po rimskim nala-
u Viegradu, Velikoj Gostilji i na
Zupe. Iz Viegrada su rimski novci Constantinus I
i II, Constantius II i Constans
l 47
. U Velikoj Go-
stilji su spomenici sa rimskog groblja i
arhitektonski dijelovi koji moda od nekog
hrama-t". Na upe su nalazi
kih ali isu ostaci rimskih
naseobina vrlo rijetki. Do danas u tom predjelu
nisu otkriveni ni tragovi rimskih komunikacija.
Ostaci naseobina konstatovani su u Klaniku i Sta-
rom Brodu. Iz Klanika su nalazi nadgrobnih spo-
menika koji o postojanju groblja i naselja
u II i III vij. n. e., a iz Starog Broda razni arhitek-
tonski dijelovi i fragment nadgrobnog kamena sa
natpisom: MALVI ET Fl(avio) Batjonij-!". U Do-
njem titarevu otkriveno je nekoliko nadgrobnih
spomenika, kojima su dva sa nepotpunim nat-
pisirna'!". PO ostacima materijala moe
se da je neka rimska naseobina postojala
i na Kosovu Polju kod Viegrada-'. Za termalno
vrelo u Banji kod Viegrada Radimski je ustanovio
da je bilo eksploatisano jo u rimsko doba
1 52
.
ko groblje je i u Rudom. Odavde su dva
nadgrobna natpisa od kojih je jedan po
tome to nas obavjetava o municipalnom
Prema sadraju ovog epitafa Sergejevski
da je Rudo ili neko mjesto u okolini bilo municipium
koje je taj status dobilo pod Flavijevcima: ... T. F
(lavius) Silvanus dec(urio) m(uniceps?) muni(cipii)
Fl(avii) ... 153. Gentilno ime Flavius nalazi se i na
natpisima u Klaniku i Starom Brodu, a ono se
na epigrafskim spomenicima u Drine.
Epigrafski spomenici iz Starog Broda (MALVI FL.
BAT.) i Pljevlja (CURATOR ARBENSlUM MET-
LENSlUM SPLONISTARUM MALVESATIUM)I"4
pruili su F. Papazoglu osnovu za vrlo uvjerljiva
objanjenja o tome da je dio viegradskog po-
ulazio u teritoriju municipium Malvesatium-a
(= kod Poegej':". Prema tome, i municipium
Flavium sa pomenutog natpisa iz Rudog mogao bi
da se odnosi na municipium Malvesatium, mada ne
bi trebalo da je region Rudog
imao svoju posebnu samoupravnu optinu (munici-
pium).
U ovom kraju - dolina gornje Drine - nisu
ispitani tragovi praistoriske kulture. Ono to o tome
znamo samo su nalazi. Jedno praisto-
risko naselje indiciraju nalazi iz gromile u Mahrevi-
kod koje, prema Truhelki, pripada
srednjelatenskom periodu':". Iz trbaca kod Rudog
je znameniti nalaz srebrnog nakita iz praistoriskog
doba, ali je on osamljen i vjerovatno iz nekog
depoa
1 5 7
. za dalja arheoloka istraivanja
izvjesne indicije moe pruiti topografska nomen-
klatura na gornjoj Drini. Oko Ustikoline
su imena stare toponomastike: brdo Kolun iznad ri-
jeke Kolune; selo Ligati; selo Paraun i dr.; juno
od su sela: Bunovi i Bastasi; oko Gorada sa-
su imena: Batve i Karo, a oko Ba-
tovo, Paravke i dr.; oko Viegrada su: Pa-
nalite, Panos i dr. Posebno su za arheologiju vani
toponimi: Grad, Gradac, Zidine, Duvarovine, Crkvi-
na, Crkvite, Gomile, Gromile kojih ima u cijelom
ovom krajut".
Rimski nalazi koji su dosad otkriveni u dolini
gornje Drine nisu bogati, ali su Oni poka-
zuju da su predjeli oko Ustikoline, Gorada i Vie-
grada imali rimske naseobine. Groblja
sa brojnim rimskim spomenicima da
su se u njihovoj blizini nalazila naselja. Natpisi iz
viegradskog kraja govore da je tu bilo naseobina
koje su dobile pravo rimskog od Flavi-
jevaca. O municipalnom govori natpis iz
Rudog. Epigrafski nalazi lOM Cohortali i Termino
pokazuju da su u ovom kraju boravile rimske vojne
jedinice. U cjelini, po spomenicima se moe zaklju-
da su oko Viegrada nastajale i razvijale se rim-
ske naseobine u I, II i III vij. n. e. To se
upnih i pitomih predjela u okolini Viegrada,
Ustikoline i Gorada, gdje su nalazi brojniji i vaniji.
Stoga smatram da se u dolini Drine i
Viegrada kao i dalje na sjever od Viegrada nala-
zilo nekoliko poznatijih rimskih naseobina i da ih
j e bilo vie nego to bi nam to izgledalo prema do-
sadanjim nalazima. U prilog ovoj tezi navodim i
da su u doba II ovom kraju
preteno pravljene od drveta i pokrivane drvetom,
a njega je bilo dovoljno u velikim podrinjskim
umama. Nova istraivanja vjerovatno bi otkrila
tragove jo nekih rimskih naseobina. Razumije se,
ova naselja su morala imati i svoje komunikacije
kojima su bila povezana ili sa naseljima
i putevima u drugim krajevima. Zasad ostaje neri-
jeeno pitanje cesta i puteva u gornjem Podrinju,
ali je jedna cesta svakako prolazila dolinom Drine
pravcem i vjerovatno
dolinom Drine kod Viegrada.
13) CESTA I NASELJA UZ SREDNJI TOK DRINE
73
Komunikacija uz srednji tok Drine zahvata ve-
liku okuku Drine od do Cesta uz
ovaj dio Drine opisana je prije 7 decenija i docnije
nije posebno ispitivana. Istraivanja ceste izvrio je
Truhelka. Njen tok na duini od cca 70 km obiljeen
je kao siguran i ustanovljen, a
kao siguran ali jo neustanovIjen.
Od Bratunca, gdje je ustanovljen trag ceste, do
nalaze se ostaci rimskih naseobina. Kod
Volj evice otkriveni su rimski ostaci i
jedan miljokaz. U Bjelovcu konstatovani su ostaci
rimske kaldrme na duini od 7,5 km. Truhelka dalje
vodi cestu pored Saske rijeke, da
je rudarski centar Domavia bio s njome vezan sta-
zom koja je ila niz Sasku rijeku. U u, juno
od sastava Saske rijeke-i Drine, je veliki depo
rimskog bakrenog novca iz III vij. n. e. koji je kovan
u Viminaciju, Blizu ovog nalazita je rimsko groblje
sa brojnim spomenicima. nalazi - ostaci
rimskih ruevina - tek iz Polja.
Tcgara i Polja Drina prolazi kroz
klisure, pa Truhelka cestu na tom prostoru obiljeava
vjerovatnim pravcem koji ne ide obalom, za-
padno od nje, se duina same pruge.
Blizu se nailo na stroj ceste
kamenom koji je po svemu ostatak rimske
kaldrme. Kod Skelana ustanovljeni su mnogobrojni
ostaci nekog rimskog naselja. Tu
se ponovo javljaju tragovi rimske ceste u vidu ka-
menih Ostaci ceste mogu se i dalje gotovo
kontinuirano pratiti od Skelana do Od
uzvodno Drinom trag ceste se gubi. Tru-
helka, smatra da je cesta na-
stavljala svoj tok uz Drinu preavi Dobraka
i Klotijevca na desnu obalu i da je Mala Gostilja
najblie _mjesto koje bi moglo obiljeiti njen dalji
pravac. Sto se daljeg toka ceste, Truhelka sma-
tra da je poslije Viegrada najblia stanica bila Ro-
gatiea, i da se odatle ilo u Sarajevsko Polje. - To
je opis rimske ceste prema Truhelkinim
ma':". Tokom svojih istraivanja u Doma-
viji i njenoj okolini Radimski je otkrio ostatke rim-
ske ceste koja je vodila dolinom Saske rijeke
Domavije i Bjelovca. Na osnovi toga i zbog zna-
velikog rudarskog centra uDomaviji, Radimski
je da se na tom pravcu ne radi o
stazi o pravom kolskom putu - cesti"?". Docnije
je kod Gradine miljokaz sa posvetom care-
vima Trebonijanu i Volusijanu, je potvr-
da je Radimskog bio opravdanl Gl.
U Bosne koje lei uz podrinj-
sku cestu nalazi se broj
rimskih naseobina. njima su najvanije nase-
obine u Gradini kod Sasa i u Skelanima. Obimna
istraivanja koja su u oba ova mjesta izvrena po-
sljednje decenije prolog vijeka dala su
rezultate tako, da je nae znanje o njima relativno
dobro.
U Gradini je ustanovljeno rimsko naselje
koje je imalo prvo rang municipija, a docnije rang
kolonije. Ovaj grad je bio sjedite rudarske uprave
i centar rudarskog distrikta (Argentaria). Iskopa-
vanja su otkrila ostatke kurije i kupatila. U ruevi-
nama kurije je natpis: L. Domitius Eros pro-
curator metallorum Pannoniorum et Delrnatiorum
(CIL III, 12721 = 8361). Moda je istu slubu vrio
i Caius Iulius Melanio (CI L III, 12732). Iz ruevina
kupatila otkopani su spomenici s natpisima: jedan
iz 220 g. n. e.: Valerius Super vir egregius procura-
tor argentariorum balneo publico aquam sufficien-
tem induxit (CIL III, 12734) i drugi iz 274 g. n. e.:
Aurelius Verecundus vir egregius procurator-girgen-
tariorum balneum vetustate conlapsum ad pristinam
faciem reformare curavit (CIL III, 12736). Kao pro-
kurator spominje se na dva natpisa: vir egregius
procurator Iulius Tacitianus (CIL III, 8359 i 8360-
12720) iz vremena Aleksandra Severa. Ova dva nat-
pisa, koji su Aleksandru Severu i Juliji
Mameji, su po tome to je u njima prvi put
spomenut municipium Domav... Prema natpisu
(CIL III, 12732: mun. Dom]avianorum) izlazi da je
ime grada Domavia. Domavia je municipij pod ca-
rem Makrinom (CI L III, 8363 = 12733; za mun. Do-
mav. upor., 8359, 8360, 12732 i moda 8297), a pod
Trebonijanom Galom spominje se kao kolonija:ordo
decurionum coloniae metalli Domaviani (CI L III,
12728, 12729). - U Gradini su i primjerci
rimskog novca od Trajana do Konstantina II; tj; od
prelaza iz I u II vij. do sredine IV vij. n. e. Novci
su iz kovnice u Viminaciju. Osim toga, Gra-
dina je nalazite brojnih drugih predmeta iz rimskog
vremena, preteno onih koji su vezani za rudarsko-
metalurgisku radinost (olovna ruda, olovni odlivci,
bronzana i eljezna odlomci zemljanih lampi,
komad olova sa cifrom XX = 20 funti i sl.)162. No-
viji nalazi iz Gradine su rtvenici, nadgrobne
sa natpisima i dio sa natpisom: Imp.
Caes. Parthicus Britannicus C ... koja je iz Gradine
ili okoline'?".
Po rimskim nalazima poznato je i nekoliko
oblinjih mjesta. U Loznici su konstatovani ostaci
rimskog naselja i groblja, iz je poznati nad-
grobni natpis na jeziku, iz Bjelovca razni
rimski artefakti i primjerak novca (Alexander Se-
verusj '?", U u je otkriven veliki depo carskog
novca iz III vij. n. e. pored drugih spomenika: CIL
III, 12746 anepigrafski i jedan rtvenik IOM. ... 16;;
Rimskih spomenika ima i u Voljevicr':". Mjesto Mi-
na Drini sjeverno od Bratunca pretstav-'
ljalo je vanu nu Na Crkvini u Mi-
halj nalaze se rimski ostaci po
svoj prilici od utvrde koja je osiguravala komuni-
kaciju dolinom Drine; odavde su i nadgrobni spo-
menici sa natpisima (CI L III, 14614 i 14615) i jedan
primjerak (Constantinus 1)167. U Bra-
tuncu je bilo rimsko naselje na groblju su sa-
arhitektonski dijelovi, materijal
i nadgrobni spomenici-t", Iz su dosad po-
znata dva natpisa: CIL III, 8363 = 12733. i 8364 =
12742. Prvi natpis je vaan po tome to ukazuje na'
kao na nu raskrsnicu. zaklju-
da je kao na raskrsnica pri-
padala regionu rudarskog centra Domavije, jer da
natpis CIL III, 8363= 12733 u kojem se spominje
mun. Domav. nije kao spolij mogao biti dopremljen
iz Gradine (Domavia) u Ostaci naselja
konstatovani su i u Tegarama uzvodno od Sikirica;
odavde je i nekoliko nadgrobnih i drugih spomenika.
Spomenik sa natpisom - palimpsestom (CI L III,
12740), prema naknadnoj reviziji, pretstavlja sastav-
ni dio nadgrobnog spomenika sa natpisom
- palimpsestom iz Lutvina Hana (CI L III, 12739).
Tako sastavljen natpis koji vjerovatno datira iz III
vij. n. e. obavjetava nas o ocu (procurator argen-
tariarum Delmaticarum) koji je bio i municipalni
funkcioner col. Sirmiensis i o sinu koji je bio
decurio col. Sirmiensis"?", Za nas, je ovaj natpis zna-
74
jer se njime ponovo da je u
doba kraj odravao ive veze sa Sirrni-
jem. Iz i ljepca nadgrobne
sa nepotpunim epitafima
l 71
.
Skelani na Drini su druga po vanosti rimska
naseobina u ovom kraju. Ovdje su konstatovani osta-
ci naselja i otkriveni raznovrsni spomenici
rimskog doba, kojima se broj nat-
pisa. Rimske ruevine zauzimaju iroko prostranstvo
i pokazuju, zajedno sa drugim spomenicima, da je
naselje u Skelanima bilo privredni
i strategiski centar ovog dijela Podrinja. Ovdje su
ustanovljeni i ostaci rimske ciglane koja je podmiri-
vala lokalne, a moda i ire potrebe. Kod Skelana
vjerovatno je bio prelaz preko Drine u Bajinu Ba-
tu gdje je postojalo rimsko naselje. Rimsko
naselje u Skelanima, ime ne znamo, bilo je ure-
kao gradska samoupravna optina. To potvr-
natpisi CIL III, 12727 na bazi posve-
Karakali decreto decurionum; 14219
1 0
iz 169
g. n. e. natpis Tito Flavio Simili duoviro
quinquennali kojem je u bazilici postavljena statua
decreto decurionum; 14219
7
iz 158 g. n. e. na
Antoninu Piju decreto decurionum;
14219
1 6
na bazi Septimiju Se-
veru vjerovatno sa formulom decreto decurionum.
Vani su i beneficijarski oltari koji pokazuju da su
u Skelanima boravili pripadnici leg. I Adiutrix, X
Gemina, XI Claud. p. f., V Macedonica i IItalica
Moesiae Inferioris (14218, 14219, 14219\ 14219
3
; za-
tim ben. cons. ex leg. V Macedon., objavljen u WM
XI; i dva koji se odnose na leg. XI Claud. i leg. I
Ital. Moesiae Inferioris - objavljeni u Spomen.
1940). U Skelanima su otkrivene are sa raznim po-
svetama - lOM i vjerovatno drugim boanstvima
(CI L III, 14219
3
, 14219(j, 14219
1 3
pored dru-
gih koje nisu izdate u CIL). Poznati su i nadgrobni
spomenici sa epitafima: CIL III, 14219
9
, 14219
11
,
14219
12
, 14219
13
i 14219
14
i drugi koji nisu objav-
ljeni u CIL. Za etnografiju je epitaf: P.
Aelius princeps civitatis Dindariorum ... koji bi mo-
gao biti potvrda da je u ovom kraju ilirsko
pleme Dindari
l 72
. U natpisu: (duo) v[i]r q(uin)
q(uennalis) Gerd ( ... ) it (em) m(unicipi) M(al )
libens posuit, vidi vjerovatnu greku: Gerd .
mjesto Gensis (Tab. Peut.), dok mun. M. sasvim
opravdano identifikuje s gradskom civitas u Visi-
babi kod Poege koja je poznata i po kra-
ticama mun. Ma i mun. Mal. (CIL III, 8340; 8342,
8343 iz II vij. n. e.)173. to se
drugog dijela ovog natpisa (od item ... pa dalje), ono
proizlazi iz konjekture koja navodi samo
na pretpostavku da bi anonimni duovir quinquen-
nalis grada Gerd... mogao biti duovir u
mun. M ... natpisi iz Skelana i oko-
line ne obavjetavaju nas o imenu ovdanjeg muni-
cipija. Okolinu Skelana poznajemo po brojnim arhi-
tektonskim dij elovima i nadgrobnim spomenicima
iz Crvice (CIL III, 14219
1 7
i IS), po nadgrobnim nat-
pisima iz Osatice (jedan u CIL III, 14219
2
) i rtve-
niku lOM iz gunjeva Polja"?".
kraj, njegov dio neposredno
uz Drinu, spada najnaseljenije krajeve Bosne
i Hercegovine u rimsko doba. To je, svakako, naj-
bolje nastanjeno na Drini. Prema dosada-
njim istraivanjima vidi se jasno da je srednje Po-
drinje od kraja I vij. n. e. imalo lijepo
gradske centre i da su u tom bili razmje-
teni stalni garnizoni. Razvitku ovog kraja doprinijeli
su rudnici srebra i dobre komunikacije koje su ga
vezale sa susjednim oblastima.
14) PODRUCJE ZVORNIKA, JANJE I BIJELJINE (DONJI TOK DRINE)
Tab. Peut. daje podatke o cesti koja vodi juno
od Sirmija (Sirmium - XXX - Gensis - XV - ad
Drinum - Argentaria). O ovoj cesti je bilo
prilikom razmatranja problema ubikacije za stanice
Bistue nova i Stanecli. Na tom mjestu naveli smo
miljenje da je ad Drinum kod dananje
suprotno Kipertovoj lokalizaciji ad Dri-
num = Zvornik
l 73
. Istraivanja na komunikaciji od
Sarajeva preko Romanije pokazala su da je ona
izrazila na Drinu kod gdje se spajala sa
podrinjskom cestom koja je dolazila iz pravca Dur-
Podrinjska cesta i zavrni
dio ceste Sarajevsko Polje-Romanija uokviruju i
zahvataju srebronosnih rudnika sa uprav-
nim centrom u Gradini (Domavia).to se ceste
Stanecli-Argentaria, za koju pretpostavljamo da je
iz a Breza-Vare prolazila pored Olova,
Kladnja i dolinom njenu zavrnicu bi ta-
trebalo traiti ondje gdje se sastaju romaniska
i podrinjska cesta. I u drugom (tj. pod prct-
postavkom da je cesta Sarajevo-c-Romariija
sa trasom ceste Stanecli-Argentaria, lijena zavr-
nica bi se nalazila na sastavku sa podrinjskom ce-
stom. To kao to je istakao, da je Dri-
bila na zavrnica na Drini. Poto je
sigurno da Argentaria rudarsko
proizlazi da se kod nalazila neka putna
stanica koja nije Argentaria, ali koja je vezana za
to Od stanica koje navodi Tab. Peut. na
komunikaciji dolinom Drine za lokalizaciju u Dri-
jedino moe u obzir ad Drinum. Ovakvu
lokalizaciju opravdavaju dva momenta: I), ad Drinum
je leala na cesti koja zahvata rudarsko.
Argentaria (ad Drinum-Argentaria bez oznake di-
stance u Tab. Peut.) i 2) je pretstavljala
prirodno komunikacija ovog dijela Podrinja.
Dolinom Drine, nizvodno, kod Zvornika
je prvo mjesto koje poznajemo po tragovima nase-
ljenosti u rimsko doba. Izgleda da je ovdje bila kasno-
utvrda za dolinom
Drine. Pored ostataka, otkriven je i
rtvenik (lOM Cohortali) koji da je u Di-
vi boravilo odjeljenje neke cohorte'?", Iz Zvornika
je jedan nadgrobni spomenik sa nepotpunim natpi-
som (Aurelio ... ), ali mu nalazite nije poblie odre-
Dosadanji nalazi iz kraja vrlo
su oskudni. Poznati su samo Gradina u Kalesiji sa
ostacima rimske utvrde u kojoj su primjerci
rimskog novca i Gradina kod kao
rimska utvrdal?",
Dalje nizvodno Drinom ustanovljeni su ostaci
rimske .ceste kod Branjeva-?". Ona se na pravcu Bra-
njevo-epak Musl.-epak Srp. moe pratiti dui-
nom od 3 km po tragu rimske kaldrme koja je i-
roka do 4 m. Na Lokanjskog potoka otkri-
veni su ostaci rimskog naselja-". Sjeverno od Bra-
njeva tragovi rimske naseobine konstatovani su u
Janji. Odavde su nalazi: republikanski
denar i drahme (Apollonia i Dyrrhachiumf P". Jedna
drahma (Apollonia) je i u oblinjoj Amaj-
/
liji! 82. Sa Drine i iz Bos. nekoliko
primjeraka carskog novca iz vremena od I do IV
vij. n. e. (Augustus - najstariji; Constantinus II -
':".
Okolina Bijeljine poznata je po ostacima rim-
skih aglomeracija: u Brodcu, Svinjarev-
cu, u Polju oko Bijeljine, Obarskoj Velikoj i Tut-
njevcu kod nalazi su: pri-
mjerak (Iulia Domna) iz Brodca; primjerak (Commo-
dus) iz Popova; razni primjerci iz Donje
tetradrahma Aleksandra Velikog i drahme (Apollo-
nia i Dyrrhachium) iz Bijeljine, ali su ove iz bije-
ljinskog nalaza sve osim jedne drahme (Dyrrhachi-
um) bez sigurnije provenijencije; [velika
rimskog novca IV vijeka n. e. (Valentinianus, Va-
lens i Gratianus) prikupljena je u Modranu kod
Janje
184.
Najnovija istraivanja u Brodcu otkrila su
ruevine jedne rimske villa rustica manjeg tipa koja
je po nalazima rimskih artefakata i po pri-
mjercima novca postojala u III i IV vij. n. e.
185.
Izneseni nalazi pokazuju da je ovaj kraj, donji
tok Drine, imao broj naseobina. O nji-
hovom i ulozi zasad se ne moe dati odre-
miljenje. Vano je ukazati na to da usta-
novljene rimske aglomeracije ne lee samo uz Drinu
i na irem prostranstvu kako to pokazuju ostaci
oko Bijeljine. Padaju u primjerci
iz ovoga kraja koji su brojni i raznovrsni. Time se
'15
da su ovdanje aglomeracije leale na
nim linijama i da su u prometu
koji je tim linijama cirkulisao od republikanskog
vremena do pred kraj IV vij. n. e. Do danas su u
ovom kraju samo neznatni tragovi i-
iz praistoriskog doba (Bos.
- Sto se rimske ceste u ovom kraju, smatram
da nalazi nesumnjivo njen osnovni smjer
dolinom Drine. Prema tome, donjim tokom Drine,
od do vodila je rimska cesta kao na-
stavak onih cesta koje su se spajale kod
Trasu ne moemo poblie obiljeiti, ali je ona si-
gurno prolazila ovim pravcem pored Drine sa
ili manjim otstupanjima od njenog toka, prema
terenskim prilikama (brojne bare i to je
i kod dananjih cesta. Neizvjesno je to kojom
je obalom Drine ila cesta. Tragovi koje je otkrio
samo mogu pruiti dokaz da je
cesta bila trasirana lijevom obalom, jer oni isto tako
mogu pretstavljati ostatke neke druge komunikacije
kojaje ila dolinom Drine i sluila kao dua ili
nica. (U priloenoj skici ubiljeena je njena
trasa kao vjerovatna zapadnom stranom Drine). Ki-
pert i Miler ovu cestu vode' od Zvornika prema Sir-
miju desnom obalom rijeke sa stanovita
da je ad Drinum = Zvornik i da su distance iz Tab.
Peut. (Sirmium - XXX - Gensis - XV - ad
Drinum)
15) PODRUCJE: TUZLA-GRADACAC-BRCKO
O naseljenosti na
u doba znamo vrlo malo. Ono to je
do danas u ovom kraju iz vre-
mena, to su nalazi novca. ostataka
rimskih aglomeracij a skoro da nema, a one nisu
ni ranije konstatovane. Iz Tuzle su brojni nalazi rim-
skog novca koji nije sav prikupljen: poznati su pri-
mjerci Trajana, Konstantina I i Antiochia ad Oron-
tem. Sa Gradine kod Tuzle primjerci
rimskog novca-", U Tuzli i oko nje nalaze se bogati
izvori soli koji su, vjerovatno, bili poznati jo u pra-
istorisko doba. Nalazi u Tuzli pokazuju da je
stanovnitvo tuzlanskog kraja u posljednjim IJra-
istoriskim periodima odravalo veze sa rudarskim
oblastima i da je svoje proizvode, kojima je
na prvo mjesto dolazila so, zamjenjivalo za proizvode
rudarskih rejona'P". Tragovi praistoriskih aglome-
racija konstatovani su i na nekim gradinama tuzlan-
skog kraja, a najnoviji nalaz bronzanih predmeta
u Lukavcu i Gor. Tuzli oruje, nakit i frag-
menti bronzanog su po raznovrsno-
sti oblika koji su za kasno bronzano
doba Bosne i Hercegovine'?". Pored navedenih na-
laza rimskog novca i tragova rimskih zidova na
Gradini kod Tuzle, vano je i ime JttX'J'tPOY to
spomenuto kod Const. Porphyr. (De adm. imper.,
32, 159) kao mjesto koje su zaposjeli Srbi. Taj to-
ponim se nesumnjivo odnosi \na dananju Tuzlu
(Soli), jer na cijelom do Crnog Mora nema
drugog mjesta sa izvorima soli- i sa nalazitima ka-
mene soli. ima latinski korijen i na
latinski naziv: Salinae (Salinis, ad Salinas), dakle,
na rimsko doba. Prema tome, u Tuzli ili II njenoj
neposrednoj blizini nalazilo se rimsko naselje Sa-
Iinae'?'.
Bliu i dalju okolinu poznajemo po
nalazima: u Tramonici - drahma
(Dyrrhachium) i primjerci rimskog novca iz doba re-
publike i carskog novca iz IV vij. n. e.; u selu Luki,
drahma (Damastion) i novci iz republikanskog i car-
skog doba (Augustus, Marcus Aurelius i Constan-
tinus II); u Srebreniku - drahme (Dyrrhachium i
Apollonia) i primjerak (Claudius II); u okolini Gra-
ali bez blie nalazita - drahma
(Dyrrhachium) i primjerak rimskog novca (Lici-
nius)l92.
Iz okoline do danas su prikupljeni na-
lazi novca u ovim mjestima: u Tolisi - drahme
(Dyrrhachium i ApolIonia), republikanski novci i
novci carskog vremena od I do IV vij. n. e.; u Boku
- drahma (ApolIonia), republikanski i carski pri-
mjerci (Constantinus I i Constans); u Otroj Luci -
dva velika depoa u kojima su najstariji primjerci
Septimius Severus i Gallienus za koje se
moe pretpostaviti da su zakopani u vrijeme prvih
provala Gota u zapadni Ilirik sredinom III vij. n. e.
Tim provalama je bio ugroen posavski kraj to po-
kazuje natpis iz Sirmiuma (CIL III, 3228 iz vremena
Galij ena) i nalazi u Podvor-
nici kod Siska i kod Slavonskog Broda.
Primjerci rimskog novca su i u Vidovici sje-
verozapadno od (Traianus, Numerianus i
Constantinus II), a primjercima u drugim mjestima
posavskog kraja, koji idu od Agrippina Germanici
do Iustinianusa, ne zna se blie nalazite"!". Na
ostatke neke rimske aglomeracije ukazuju odlomci
rimskog materijala u Tetimi kod Ko-
raja'!".
Posavski kraj na prostoru koji uokviruju rijeke
Bosna, Gnjica i Sava do danas nije dobro
ispitan. U posljednje vrijeme na ovom dijelu Posa-
vine konstatovani su ostaci telova - na-
seobina iz neolitskog doba (Gradina kod GOl'. Sla-
tine, kod Tolise, Varo kod Koraja i Tu-
zla) 195. Rimski spomenici su vrlo rij etki. J edino
me je period ovoga kraja relativno dobro
76
zastupljen jesu nalazi. To to nema
ostataka rimskih zgrada i naselja u ovim
ma moglo bi navesti na da ovdje nije bilo
rimskih aglomeracija. Kraj je, vjerovatno, bio nase-
ljen i u rimsko doba, ali njegove naseobine i komu-
nikacije nisu mogle biti konstatovane na irem pro-
stranstvu'?". Jedan od razloga za to svakako je
varno tle na kome se teko stvaraju naselja i izgra- '
komunikacije. ne treba gubiti iz vida
da su uslovi za nastanjivanje isti i li okolini Bije-
ljine, pa ipak su na tom konstatovani
ostaci nekoliko rimskih aglomeracija. Dosada u po-
Tuzle, i nije bilo de-
taljnijih i obimnijih arheolokih pa su
nam, usljed toga, i onako oskudni ostaci'
naselja ostali nepoznati. Razumije se' da' u ravni-
predjelima gdje redovno vlada oskudica u
materijalu - ni sama' na-
selja nisu mogla biti dovoljno trajna i otporna.Ositn
toga, jaka kultivacija zemljita uticala je na bre
zatiranje, ostataka rimskih naselja o postoja-
nju nalazi novca u raznim mje':'
stima ovoga kraja. Nova arheoloka ispitivanja u
posavskoj oblasti svakako bi otkrila nove ostatke
rimskih naseobina i tragove kulture uopte.
NAPOMENE
1 'Strass., 32-36
2 GZM III, 1891, = WM II, 32-34
3 R i e h t e r, WM X, 419-420
, B all i f, Strass., 33. Upor. T ru h e l k a, GZM II,
1890, 189-190. H O e rn e s, AEM IV, 1880, 43-45
5 Anhang, 56 i 65. Upor. P a t s e h, WM IX, 243 i 263
Strass., 36-37
r p a, t s e h, Anhang, 65-66
ti O 'Nevesinjskom .Polju u doba: S er g e j e v-
s k i, GZM 1948, sv. III, 43-61
P a t s e h, WM IV, 258; VIII, 105 i GZM XIV, 1902,
403 bilj. 4
lU Za srednjovjekovne spomenike: S e r g e j e v s k i,
GZM 1948, sv. III, 239-249. Za gromile: R a d i m s k y, PF,
164-166
II S e r g e j e v s k i, Spomen., LXXVII, 1934, (60), 25-26
'" 'I'opogr., 548-549 i 553
J;, Sitzungsb W. Ak., 1881, 146-150
u Provo Dalm., 370, 371, 380, 390 i 398
15 ARI, 92-9!3 i 103
i o Westedeutsehe Ztsehr. XXI,' 1902, 172-173 = BD
XXVII, 1904, suppl. 14-15
17 Upor. A b r a m Starinar, 1926-27, 41
" O b e r h u m m e r, Zur historischen Geographic von
Kustenland, Dalmaticn und der Hercegovina - Dalmatien
und das Kustenland, Wien und Leipzig 1911
77-114 i karta ' ,
19 Kiepert, FOA XVII
'u M i II e r, IR, 468 ,i 482
"'B u l i BD XXIV, 1901, 88
" Vjesnik, Split, LI, 1940, 141-145
ea S k o k, NV XXX, 1922, 129-130. M a y er, NV XLIII,
1934-35, 48-49
" E b e r t, Reallexikon der Vorgeschichte VI, 1926,
XL. Upor. M a y er, NV XLIII, 1934-3,5, 39
'5 Far l a t i, Illyr. saerum II, 17,3
'0 Sergejev,ski, GZM XLVII, 1935, 17-18
'7 Vjesnik, Split, LI, 1940, 150
ze Ibidem, 144
,2' Ibidem, 145
3U Za novce: J. Va v r o v GZM V, 1893, 714 i
P a t s e h: WM XII, 155-156 i IX, 298. J. P e t r o v i GZM
1956, sv. XI, 10'6
31 R a d i m s k y, PF. 23,81" 164 i WM V, 265-266
,'" ARI, 94-100. Upor. B a II i f, o. e. 37
aa p a t s e h, Anhang, 66-67
34 Ballif, o. c., 38. Upor. 'Radimsky, GZM IV,
1892, 126 = WM II, 61
35 Za eestu i nalaze: P a t s e h: Narona, 79-86 i WM
IX, 288 '
3. Za P a t s e h: WM XII, 81-88. Upor.
R a d i m s k y, WM III, 284-285 li P. a r j a n o v i GZM
VIII, 1896,
37 P a t s e h, WM IX, 278-280 i XII, 80
nx WM XII, 90, i 290-291
3. 'S e r g e j e v s k i: GZM XXXVII, 1925, 87-89
Spomen., LXXVII, 1934, (60), 28
'" P a t s e h, GZM XXVI, 1914, 157- 161. Upor. Fi a la,
WM III, 522
n E. A n t h e s - W. U n i ver z a g t, Das Kastell
Alzcy. ,Bonner Jahrbtieher, CXXII, 1912, 151-153
Upor. L Cr e m o n i k, GZM 1952, sv. VII,241'-'-247
41' S e r g e lj e v s k i: Spomen. LXXVII, 19,34, (60), 25 i
XCIII, 1940, (72), 159
H Za P a t s e h, WM' XII, 90-94. Upor.
P a t s e h, Hercegow., 55-56, 111 i 114
" S e r g e je v s k i, Spomen., LXXVII, 1934, {60), 25 i
XCIII, 1940, (72), 157
40 P a ts.e h, WM XII, 98-10'2. V. P a k vali n, GZM
1958, sv. XIII, 153-154
47 P a t s e h, .ibidem, 68-80. K i e p e r t, Lerbueh der
alteri Geographie, Berlin, 1878, 354. C. M u II e r u 's, Geo-
graphi Graeci Minores, Parisiis, 1855, 30. B a s 1 e r, Nae
starine III, 1956, 92-'93 (Izvor: Seylaeis Caryandensis Peri-
plus ete. - C. M u II e r u s, Geographi Graeei Minores, Pa-
r isiis. 1855, 15-96. gl. 24, str. 30-31)
48 R a d i m s k y, WlVI IV,129-134.Upor. A la e v i
BD L 1878. 158. T h a 11 o e z Y. WM I, 334. B 1 a u, Reisen,
24-25 misli dase jezero prostiralo od Narone do Mostar-
skog Blata.
'0 M.S u GZM 1953, sv. VIII, 111-129
"o P a t s e h, WM XII, 88-89
51 P a t s e h, WM VI, 252; Hereegow., 111, 115, 121 i
123. Upor. T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 358 i 362
52 P a t s e h: WM VI, 212 i XII, 81-98 (passim).P n-
n e r, GZM XVI, 1904, 243
53 Za ceste: P a t s e h, WM XII,93-98
5' P a t s e h: WM XII, 98 = GZM XVIII, 1906, 386.
PWRE 1901, stup. 2024: P a t s e h s. v. Dalluntum. Upor.
E van s, ARI, 92. T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 364
,,5 P a t s e h, WM XII, 98
5G Za sve podatke: T r u h e lk a, GZM IV, 1892,
363-364
57WM II, 36
58 O nalazima u Stocu: T r u h e l k a, GZM IV. 1892,
350-359. F i a l a-P a t s e h, WM III, 272-280. F i a l a,' WM V,
169-172. P a t s e h, WM VIII, 102-104. S e r g e j e v s k i,
GZM 1948, sv. III, 167-169
5U P a t s e h, Hercegow., 114-115 i 124-127
GO P i t n e r, GZM XVI, 1904, 240-243
Gl K. Hormamm-Radimsky, WM II, 35-49.
B a s l e r, Nae starine III, 1956, 79-93
G2 T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 369-365. R a d i m s k y.
WM II, 296-297
G3 F i a l a, WM III, 520
0' Idem, WM VI, 149
G" S e r g e j e v s k i: Spomen., LXXVII, 1934, (60), ,
23-25
uu P a t s e h, GZM XII, 1900" 545-547
or T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 361-362,
c8 Ibidem, 365
09 P a ts e h: WM IX, 298 i GZM XIV, 1902, 401. J.
P e t r o v i GZM 1957, sv. XII, 173-183
70 R a d i m s k y, PF, 121-122 i 164
71 ODaorsima: PWRE, 1901, stup. 2231-2232: P a t s e h,
s. v. Daversi. P a t s e h, GZM XXVI, 1914, 144
i2 Upor. Ba II ii f, o. e. 38
,7:< Patseh WM IV 253-254. Upor. Radimsky,
WM'II,61' ,
74 P a t sc h, WM VIII, 105-;106. Upor. P a t s e h, WM IV,
258
7;' Sergejevski, GZM XLVII, 1935, 21-22
'" R a d i m s k y, WM III, 288-290
77 S e I' ge j e v s k i, Spomen., LXXXVIII, 1938, (69),
114-115. Upor. GZM XL, 1928, 62
7s P a t s e h: WM IV, 113 i GZM XIV, 1902, 403- bilj. 4
;r, R a d i m s k y: PF, 164 i passim; WM IV, 33-37.
Upor. T I' U h e 1 k a, GZM XIII, 1901, 1-13
so Za naselja i puteve na Polju: R a d i m s k y,
WM 11,3-34
x r R a dd m s k y, WM IV, 196-198
s2 P a t s e h, WM IX, 276-278
>OI Za Bi'jelo Polje: P a t s e h, WM IX, 264-274. Upor.
R a d i m s k y, WM I, 303-307 i B a II i f, o. e., 38 i karta
sl P a t s e h, WM VI, 212 i P i t n er, GZM XVI, 1904,
239-243. Upor. P a t s e h, GZM XIV, 19'02, 400
as Za ostatke praistoriskih naselja: R a d i m s k y: PF,
96, 125-127, 161-163; WM II, 3-34 (passim) ; IV, 197-201.
A. B e n a e, GZM 1957. sv. XII, 61-92
su Za P a t s e h: WM IV, 252-253; VI, 266-270;
IX, 250-252. LCI' e m o n i k: GZM 1954, sv. IX, 211-226 i
i955, sv. X,
e- 1. C I' e m o n i k, GZM 1957, sv. XU,
RK P a t s e h, WM IX.. 259. L C I' e m o n i k, GZM 1954,
sv. IX, 180-182
_ 89 Za Ostroae i Neretvicu: P a t s e h, WM IX, 253-257.
L C I' e m o n i k, GZM 1954, sv. IX, 182-186
oo O Kanjicu: P a t s e h: WM VI, 186-211 i IX,
242-244. P i t n e r, GZM XVI, 1904, 240. B a s l e r, GZM
1955, sv. X, 224
91 B. G a b I' i e v i GZM 195'3, sv. VIII, 141-144
as Pojave vulgarnolatinskog jezika na natpisima rim-
ske provincije Dalmacije, Zagreb, 1915, 15
93 Upor.: P a t s e h, WM IX, 235-259 (passim) i XII,
165-167. S e I' g e j e v s k i, Spomen., LXXXVIII, 1938, (69),
116. B a s l e r, GZM 1955, sv. X, 224-226
o, P a t s e h: WM IX, 259-260. B a s l e r, GZM 1955,
sv. X,' 223 i 226. Upor. B a II i f', o. e. 36. Se I' g e e v s k i, Spo-
men., LXXVII, 1934, (60), 25-26
9., Za i Umol jane: P a t s e h: WM ':'1, 212; IX,
261---,263; Herccgow., 139
90 P a t s e h: WM IV, 271 i IX, 259, 264. S e I' g e j e v s k i,
GZM LV, 1943, 5-6
97 A. B e n a e, GZM 1954, sv. IX, 137-150 i 1955, sv. X,
49-77. Posebna monografija: idem, Neolitsko naselje u Lisi-
kod Konjica, izd. drutvo NRBiH, Sarajevo,
1958, 5-94
98 Za ostale tragove praistor'iske naseljenosti: R a d i m-
s k s, PF, 162. B as l er, GZM 1955, sv. X, 219-229
(passim). P. A n e 1 i GZM 1956, sv. XI, 253-258
99 E. P a a 1 GZM 1953, sv. VIII, 280-282. Upor.
B cl II i f, o. c., 26-27 i tab. IX, sl. 16
100 P a t s e h, WM IX, 235
101 P a t s e h: WM IV, 248-249; V, 339 i GZM XIV, 1902,
400
"" M a k a n e e-T I' u h e l k a, GZM II, 1890, 95-96.
P a t s e h, WM IV, 250-251. L e I' e m o n i k, GZM 1953,
sv. VIII, 303-315
ioa O prvim nalazima u Ilidi: J. K e II n er, WM V,
131-162
i o, kopanje izvreno 1950 g. otkrilo je nove
zgrade sa mozaicima, a obnovljeno! iskopavanje koje je pod
pisca ovog rada 1955 g. i nastavljeno
godina (1956, 1957 i 1958) iznijelo je na svjetlo dana
ostatke drugih rimskih zgrada sa arhitektonskom plastikom
i mozaicima, nove primjerke rimskog novca i ostale nalaze.
(Prvi prethodni izvjetaj o .iskopavanjima 1955-1958 g.
objavljen je u GZM 1959, sv. XIV)
J.05 P a t s e h, WM IV, 249. S e I' g e j e v s k i, Spomen.,
XCIII, 1940, (72), 140. Upor. P a t s e h, GZM XXVI, 1914, 183
100 S e I' g e j e v s k i, Aquae S ... bei Sarajevo, Novita-
tes Musei Sarajevoensis, br. 13, 1936, 1-3
lO, Za Stanee1i: M a k a n e e-T I' u h e l k a, GZM II, 1890,
95. M o II i n a I' y, Die Romerstrassen in der europaischen
Ti.irkei, Zagreb 1914, 87. Za Ad Matricem: J. A s b o t h,
Bosnien u. d. Herceg. - Reisebilder u. Wien, 1888,
17
.7
19-21. H o e I' n e s: Alterthumer der Herc. II, 139 i Dinari-
sche Wanderungen, Wien, 1888, 79. Upor. A. E van s, ARI,
1885, 15 i 19
108 Za nalaze na Stupu: G. C I' e m a n i k, GZM XLII,
1930, 211-215
100 P a t s e h: WM IV, 248-249 i 233-234
110 Za Sarajevo: F i a l a: WM IV, 38-72; V, 130 i VI,
129-138 (passim), P a t s e h, WM VI, 212. R a d i m s k y, WM
VI, 527-529. S e I' g e j e v s k i: GZM XLIV, 1932, 23---.-24;
LlI, 1940, 15-19 i 1947, sv. II, 13-50. Upor. T I' U h e lIs: a,
GZM XXIV, 1912, 153-154. M i h o B a I' a d a, Starohrvatska
prosvjeta, Knin, 1952, 179-180 koj\i dspravlja minu-
skulnog natpisa na loncu sa Debelog Brda
i predlae datiiranje u VI vijek radije .no u IV vijek. (Za
prvo i datiranje v.: Sergejevs:ki, GZM 1947, sv.

111 P a t s e h, WM IX, 274-276 - sa neobjavljenim
biljekama Radimskog o rimskim nalazima u Trnovu
112 F ,i a l a, WM I, 326-3,28
113 J. Koroee, GZM LIV ,1942, 56-59
114 P a t s e h, WM IX, 234-235
115 O praistoriskim naseljima:F i al a: WM I, 39-54,
326-328; IV, 38-72 (pas/sim); V, 124-130 i VI, 129-138
(passirn). R a d i ms k y: WM II, 50-52; PF, passim, R a-
d i m s k y-H o e I' n e s, Die neolitische Station von Butmir,
I, 1895; F i a l a-H o e I' n e s, Die neolitische Station von
Butmir, II, 1898. u I' i GZM XX, 1908, 363-365. M.
GZM XLV, 1933, 3'-4 i LI, 1939, 2-6. B.
GZM 1957, sv. XII, 241-244
110 Za Desitijate: M. M a n d i Povicst BiH, Sarajevo,
1942, 122. Upor. K i e p er t, FOA XVII. PWRE. 1901, stup.
1982-1983: P a trs e h, s. V.
117 B a II i f, OI. c., 38---,4:0
118 Sergejev'ski,GZM 1947, sv. II, 42
110 P a t s e h, Anhang, 69-70
120 O. c., 40
121 BD XXVII, 1904, suppl., 15-16
l n P a t s e h, WM' IX, 293-294. u I' GZM XX,
1908, 252-25,3
12'1 Sergej evski, GZM XLIV, 19S2, 29
u, Za gradine T r u h e l k a: GZM II, 1890, 68-95
i III, 1891, 306-315. Za nekropole i nalaze: T I' U h e l k a:
GZM 1,1889, knlj. I 23'-44, knj. III, 26-44 i knj. IV 386-401.
F i a l a: WM L 126-168; III, 3-38; IV, 3-32; V, 3-28; VI,
8-61. M a il d i GZM XLIX, 19'3'7, 6-8. Upor. kataloge
materijala iz tumula: Glasinac I i II, izd. Ze-
maljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1956 i 1957
125 Za rimske nalaze: F i a l a: WM I, 126-128 (passim);
IV, 3-32 (passim) ; V, 3-28 (passim); V,259-262 i VI, 8-32
(passim) I i
120 Za Rogaticu i P a ts e h: WM XI, 181-183
i XII, 159-161. Upor. Hoernes, AEM IV, 1880, 45
127 U Kulturnoj hstoriji Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
1955, 6D-61
128 Upor. A, M a y e r, Vjesnik, Spldt, LI, 1940, 149 i L
K u j u n d i Vjesnik, Split, XLVII-XLVIII, 1924-25, 76
120 S e I' g e j e vs k i, GZM XLVIII, 1936, 9'-13. Upor.
H o e I' n e s, AEM IV, 1880, 45-46
130 GZM XLVIII, 1936, 13
131 P a t s e h, WM VIII, 113-115. Upor. F i a 1 a, WM
VI, 44
132 P a t s e h, AEM XV, 1892, 90. Upor. B a II i f, o. 43
133 M. M a il d i Starinar, 1926-27, 12-13
134 Za novce: P a ts e h: WM VI, 212 i GZM XIV, 1902,
401. M a k a n e e, GZM XVIII, 1906, 109. Za gradinu Il:ijak:
F i a l a, WM III, 4
135 F i a l a, WM III, 2[3 i 26
136 S e I' g e j e v s k i, GZM LV, 1943, 10
137 P a t s e h, WM IX, 294
138 BD XXVII, 1904, suppl., 15
139 Upor. R i e h t e r, WM X, 419. P a t s e h, WM XI,
142 - bilj. 7
HO S e I' g ei e v s k d, GZM XLVI, 1934, 23-27
Hl S e I' g e j e v s k i, GZM LV, 1943,. 2-5 i Spomen.,
LXXXVIII, 1938, (69), 113
142 V. P a k v a l i n, GZM 1958, sv. XIII 154-156
143 P a t s e h: WM V, 239-240; IX, 294-295 i XII, 161-
162. Upor. V. Vjesnik Zagreb
1888, 101 "
'" Sergej evski, GZM XLVIII, 1936, 3-9
78
Jb B a s l e r, GZM 1956, sv. XI, 247-'--252
HG P a t s e h: WM IV, 243-246 i XI, 181
'47 P a t s e h, WM VI, 251-252
'" T r u h e l k a, GZM II, 1890, 191 i Dj. S t r a t i m i-
r o v i GZM III, 1891, 286. Upor. S e r g e j e v s k i, GZM
XLVI, 1934, 16-18
H. Sergejevski, GZM XLVI,1934, 18-19, 21-23.
Upor. idem, Spomen., LXXVII, 1934, (60), 14-15 i 16
r sn S e r g e j e v sk i, GZM XLVI, 1934, 19-20. Upor.
idem, Spornen., LXXVII, 1934, (60), 13-14. P a t s e h, AEM
XVI, 1893, 86-87 ci CIL III, 12751 == 8376e
101 Setg,ejevsk[, GZM XLVI, 1934,16
'0" GZM I, 1889, knj. I, 89
'0" S e r g e j e v s k i, Spomen., LXXVII, 1934, (60), 15-16
1<" S e r g e j e v s k i: Spomen., LXXVII, 1934, (60), 16 i
GZM LlI, 1940, 22
"," F. P a p a z o g l u, Le munieipium Malvesatium et
son territoire, Ziva antika VII sv. 1, Skoplje, 1957, 114-
122. - Za identifikaciju mun. Ma., Mal., M. upor. natpise:
CIL III, 8340, 8342 i 8343 i P a t s e h, WM XI, 148-149 i 155
1511 GZM XXX, 1909, 424-441
107 H o e r n e s, GZM XIII, 1901, 527-536
1C>S Upor. P a t s e h, WM XII, 163-165
'0" GZM III, 1891, 239-245. Upor. B a II if, o. e., 40-42
karta
lOU GZM III, 1891, 19
'''' Upor. P a t s e h, Strena 1924, 231-232
]f;" O Domavij i: R a d i m s k Y, WM I, 218-253 i IV, 202-
242. B u l i GZM III, 1891, 387-390. P a t s e h, WM XII,
147-150
ioa S e r g e j e v s k i: GZM XLII, 1930, 162-163 i XLVI,
1934, 13; Spomen., XCIII, 1940, (72), 144
Jn< R a d i m s k Y, WM II, 63-64. P a t s e h, WM V, 238-
239 i XII, 149-150'
"'5 T r u h e l k a GZM III 1891 240-242. S e l' g e j e v-
s k i, Spomen., XCIIr, 1940, (7::b, 145'
tut Radimsky, WM I,328.Serge.jevski, Spomen.,
LXXVII, 1934, (60), 12. Upor. S e r g e j e v s k i, GZM XLVII,
1935, 19-20
"'7 R a d i m s k Y, WM V, 273. P a t s e h, WM VIII, 109-112
"" S e r g e j e v s k i, GZM XLII, 1930, 161-162 i XLVI,
1934, 12-13
t ua P a t s e h, WM VIII, 113. Upor. P a t s e h, AEM XVI,
1893, 139-140
J70 S e r g e j e v s k i: GZM XLVI, 1934, 14-15 i LlI, 1940,
23-26. Upor. P a t s e h: AEM XVI, 1893, 135 i 137-138 i
Strena 230
171 S e r g e j e v s k i, Spomen., LXXVII, 1934, (60), 12-13
m O Skelanima: Patseh, WM XI, 140-177. Serge-
j e v s k i: GZM XLII, 1930, 164; Spornen., LXXXVIII, 1938,
(69), 112 i XCIII, 1940, (72), 146-148; GZM 1951, sv. VI,
307-308
17" Mun. ivi.: p a t s e h, WM XI, 148-149 155. Mun.
Ma. i mun. Mal.: OJh, 1900, Bei-
bk, 167-175 i 1901, BeibI. 155-157. V u 1 i ibidem, 1904,
Beibl., 8. P a t s e h, ibidem, 1902, 41-42. Upor. S e r g e j e v-
s k i, GZM LlI, 1940,22 i F. P a p a z o g l u, o. e., I. c., 116-118
174 Patseh, WM XI, 177-180. Sergejevski, GZM
XLII, 19'30', 163-165
17" PWRE, 1905, stup, 1708-1709, P a t s e h s. v. ad
Dninurn. Upor. FOA XVII
'7(' S e l' g e j e v s k i, GZM LIII, 1941, 3-4. Upor.
p a t s e h, WM XI, 181
'77 Sergejevski, GZM 1951, sv. VI, 306
l7S R a d i m s k s, WM III, 287-288 i V, 266-267
'7!) E. V o l' l i e k, WM VI, 529
JR!) Ib:idem
lSl P a t s e h, WM VI, 212 i 245. P i t n e r, GZM XVI,
1904, 239 i 241
's, Pi t n er, GZM XVI, 1904 240
JS3 P a t s e h, WM VI, 246
]84 Za okolinu Bijeljine: P a t s e h, WM VI, 243-245. P i t-
n er, GZM XVI, 1904, 242. S e l' g e j e v s k i, GZM XLIV,
1932,23. Upor. V. Vjesnik, Za-
greb, 1889, 23-24. T. D l' a g i e v i GZM VIII, 1896, 424
"0 L C l' e m o n i k, Arheoloka istraivanja u Brodcu,
u ediciji Clanci i za kult. istoriju Bosne, knj.
I, Tuzla, 1957, 127-150
1RII B. C o v i GZM 1957, sv. XII, Z. M a l' i GZM
1958, sv. XIII, 251-252
m FOA XVII. IR, 472
lSS Urednitvo: GZM IV, 1892, 456 i 1895, 157. P a t s e h,
GZM XIV, 1902, 416. C u l' GZM XX, 1908, 79
18!) C u l' GZM XX, 1908, 80-85
t ao C u l' i ibidem, 78. B. C o v GZM 1955, sv. X,
91-102 i 1957, sv. XII, 252-253
J!)] Za toponim: Tomaschek, Topogr., 560. Thallo-
e z y, GZM I, 1889, knj. I, 10. Za Iokaldzaciju: K i e p e l' t,
FOA XVII. PWRE, 1920, stup. 1902: V u l i s. v. Salinae.
Upor. J i l' e e k, Strass. u. Bergw., 30. P a t s e h, Hercegow.,
145-146
tue P a t s e h, WM IV, 113 i GZM XIV, 1902, 423-425.
S e l' g e j e v s k i, GZM XLIV, 1932, 29
]113 Za sve nalaze u okolini i u Posavini:
P a t s e h, GZM XIV, 1902, 425-437
lU' A. C a ti GZM XIII, 1901, 448
JO,; A. B e n a e, Neke nove prehistoriske kulture u Sje-
Bosni, u ediciji Clanci i za kult. istoriju
Bosne, knj. I, Tuzla, 1957, 209-211. I. P u , Neolitsko
naselje u Tuzli, ibidem, 85-102
JU II Upor. D. S e r g e j e v s k i, GZM 1958, sv. XIII,
262-263 - zabiljeke o uem pojasu Posavine Bos.
Samca i
IX
Opta razmatranja o naseljima i komunibeciieme
u Bosni i Hercecovini
1) IZVORI
naselja uslovljeno je po-
znavanjem prirodnih, drutvenih i ekonomskih pri-
lika koje su uticale na njihov nastanak i razvitak.
Otuda je i razmatranje o naseljima u Bosni
i Hercegovini posao koji se ne moe obaviti bez po-
znavanja optih uslova razvitka u toku odgovaraju-
istoriskih epoha. Dosadanji rezultati arheolo-
kih i istoriskih istraivanja samo djeli-
osvjetljavanje problema naselja, to
da su potrebna nova istraivanja. Ovo postaje
tim razumljivije kad se ima u vidu da nam
izvori daju sasvim oskudne podatke o na-
seljima.
pisci vrlo malo govore o naim kraje-
vima, a i podaci koje o njima daju nisu potpuni, ni
dovoljno pouzdani. pretstavlja i to to se
izvori ne mogu sa drugim izvorima i
na taj privesti provjeravanju i kontroli. Rimski
i autori pisali su o ratovima za osvajanje ze-
malja provincije Dalmacije, o pojedinim vladarima
i vanim Ali oni se nisu bavili socijal-
nim i ekonomskim problemima, i zato nam je nedo-
voljno poznata drutveno-ekonomska struktura sta-
novnitva u provinciji Dalmaciji, osobito u kraje-
vima njene unutranjosti.
i drugi pisci doba opisali su
neke koji su se odigrali u naim krajevima,
ali u jednom nepotpunom i jednostranom tretmanu.
U tim opisima, kao po pravilu, nedostaju obavje-
tenja o pojedinim krajevima, njihovom
stepenu razvitka i sl. Ono to treba posebno
jeste da je vrlo teko odrediti poloaj i
lokalizaciju naselja koja se spominju u izvorima.
To dolazi otuda to su mjesta i pojedina
Bosne i Hercegovine u izvorima navedena bez poda-
taka koji bi mogli pri iznalaenju blie ubi-
kacije. kao i za druge krajeve ni za krajeve
Bosne i Hercegovine nema izvornih vijesti o broju
stanovnika, nema takvih podataka koji bi mogli pret-
stavljati koliko-toliko pouzdanu osnovu za izradu
statistika ili pregleda o drutvenom kretanju, o pro-
izvodnji i djelatnostima u pojedinim privrednim
granama, o trgovini, prometu i dr. Kad je o
naseljima, onda su svi ovi podaci itekako
jer pretstavljaju ugaone okvira koji zahvata
cio niz pitanja postanka, razvitka, organizacije i
strukture raznih vrsta aglomeracija u rimsko doba.
Ove posebnu vanost arheolo-
kih nalaza na terenu, na prvom mjestu epigrafskih
spomenika. Za rimskog perioda istorije
Bosne i Hercegovine, posebno za ispitivanje
naselja, latinski natpisi su glavni izvor. epi-
grafskih spomenika sastoji se u tome oni govore
o upravi u gradovima, o funkcijama 1 dunostima
pojedinih funkcionera, o vojnicima i veteranima
raznih legija i auksilijarnih jedinica, o strancima i
indigenom elementu, itd. Natpisi su, stoga, osnovni
izvor ne samo za rjeavanje pitanja topografije i
toponomastike i za drugih
koje se organizacije drutva i strukture stanov-
nitva. Na teritoriji Bosne i Hercegovine otkriveni
su i drugi spomenici koji datiraju iz raznih perioda
rimske vladavine. monumentalni materijal
sa teritorije Bosne i Hercegovine preteno
iz III vij. n. e., dok su spomenici iz I, II i IV vij. n. e.
zastupljeni u manjem broju. Svi ti spomenici' vani
su za datiranje. Naravno, ni natpisi nisu uvijek po-
uzdani pri datiranju, a pogotovo je to sa ane-
pigrafskim monumentalnim materijalom bez natpi-
sa. Epigrafski spomenici daju samo terminus
post quem. Kod anepigrafskih spomenika datiranje
se zasniva na ispitivanju i
i ornamentalnih elemenata, pri je pouzdanost
redovno manja nego u natpisa. Pa ipak, u
obradi teme o naseljima Bosne i Hercego-
vine bilo je nuno pored izvora upotrijebiti i sav
monumentalni materijal, materijal koji pru-
aju sistematska istraivanja pojedinih i
lokaliteta.
Posebnu vrstu spomenika pretstavljaju
nalazi. U cjelini uzeto, nalazi
novca na teritoriji Bosne i Hercegovine nisu naro-
bogati, ali se pojedina po pri-
kupljenih primjeraka i njihovoj hronologiji vidno
ostalim nalazitima. Kod ispitivanja
naselja ovi nalazi, uz druge spomenike, pruaju po-
datke o materijalnoj kulturi, privredi, komunika....
ciskim linijama i o naselja ili kraja.
Ovdje navesti pisce koji govore
o naim krajevima i ukazati na publikacije u kojima
2) KONTINUITET NASELJA I NJIHOV RAZMJETAJ
su objavljeni latinski natpisi iz Bosne i Hercego-
vine. O rimskoj provinciji Dalmaciji najvanije vi-
jesti daju pisci i djela: Pseudo Scylax, Pseu-
do Scymnus, Strabo, Velleius Paterculus, C. Plinius
Maior, Florus, Cl. Ptolemaeus, Appianus, Dio Cas-
sius, Notitia dignitatum, M. Aurelius Cassiodorus.
Od ovih pisaca geografske podatke daju Strabo, Pli-
nius i Ptolemaeus. Vaan izvor za topogra-
fiju i komunikacije pretstavljaju itinerari: Itinera-
rium Antonini, Tabula Peutingeriana IRavennati
Anonymi Cosmographia.
Latinske natpise sa teritorije Bosne i Hercego-
vine objavljivale su publikacije: Corpus
o naseljima i njihovom razmjetaju
da se ukae na neke karakteristike naselja
i naseljenosti u Bosni i Hercegovini. Prvo to pada
u jeste to da su vanija rimska naselja nikla i raz-
vila se na mjestima i koja su poznata po
tragovima indigenih naselja. To se vidi iz
naeg pregleda koji smo dali u prethodnim poglav-
ljima. Dolina rijeke Sane poznata je po ostacima na-
selja praistoriskog vremena, a tu su konsta-
tovani tragovi naseljenosti u rimsko doba i ostaci
rudarskih radova. kraj bio je do-
bro nastanjen i prije Rimljana kao i u njihovo doba.
je sa Bos. Grahovom i njegovom okolinom.
Brojno su zastupljeni ostaci praistoriskih naseobina
na Livanjskom Polju, na kojem se razvilo nekoliko
rimskih naselja; je i sa
Poljem. Duvanjskog Polja, Skopljanskog
Polja, dolina Lave i region Kiseljaka spadaju u naj-
intenzivnije naseljene krajeve Bosne i Hercegovine
u praistorisko doba, a na njima su izrasli
vani rimski centri i naselja. Takvu sliku pruaju
i visoravan Brotnjo, Rakitno Polje, Posuje sa oko-
linom i Ljubuki sa okolinom. Dolina Neretve, naro-
okolina Mostara i Konjica, poznata je
kako po tragovima ivota u praistorisko vrijeme tako
i po tragovima brojnih i razvijenih naselja koja su
u doba Rimljana. U Stocu i okolini
znatne ostatke naseljenosti u praistorisko
vrijeme i brojne tragove rimskih aglomeracija. Sara-
jevsko Polje, Rogatica sa okolinom i ru-
darski kraj pretstavljaju koja su bila dobro
naseljena u praistorisko doba, a u njima su konstato-
vana i brojnija rimska naselja. To su samo va-
nija i oblasti u kojima se jasno pokazuje
kontinuitet intenzivnije naseljenosti prije dolaska
Rimljana i u doba njihove vladavine. Na ovih
mjesta i konstatovan je kontinuitet nase-
ljavanja i u srednjem vijeku. Istraivanja
u plodnijim krajevima Hercegovine, da su
skoro redovno i moderna naselja nastala na
mjestima gdje su postojale rimske i praistoriske
aglomeracije.
Ispitivanje naselja u Bosni i Hercego-
vini nuno postavlja na dnevni red problem odre-
granice praistoriskih i rimskih aglo-
meracija. stariji, spoticali su se
o taj problem i gotovo bez izuzetka su ga zaobilazili.
ta je praistorisko, tj. epihorisko i koliki
vremenski okvir zahvata? S druge strane, u kolikoj
mjeri se rimska vladavina odrazila na kontinuitet
naseljavanja i na izgradnje i razmjetaj nase-
lja? Da li rimska epoha u tom pogledu pretstavlja
snanu prekretnicu u odnosu na praistoriske epohe?
Inscriptionum Latinarum; Archaeologisch-epigra-
phische Mitteilungen aus Osterreich - Ungarn,
Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo; Wissenschaft-
liche Mitteilungen aus B. u. d. H., Vjesnik
Hrvatskoga drutva, Zagreb; Bullet-
tino di archeologia e storia dalmata, Split (docnije:
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku); Spo-
menik SAN, Beograd i neke druge publi-
kacije. Treba napomenuti da do danas latinski nat-
pisi iz Bosne i Hercegovine nisu i prikupljeni
u posebnom zborniku, ili a potreba za
tim se ivo
Praistoriska obiljeja ivo se zadravaju za vrijeme
Rimljana kako u strukturi stanovnitva i
njegovim institucijama tako i u izgradnji naseobina.
dio teritorije Bosne i Hercegovine
je stari stanovanja i izgradnje naselja. Gro ilir-
skog stanovnitva u udaljenim i krajevima,
po visoravnima i planinama ivio je isto onako kako
je ivio u vrijeme svoje samostalnosti. Ospeg i ve-
dosad konstatovanih rimskih aglomeracija po-
kazuju da je osim njih morao postojati daleko
broj nerimskih, indigenih aglomeracija. Ostaci ci-
vilnih i vojnih rimskih zgrada, brojni
i bogati, u cjelini uzeto, malobrojni su prema pro-
stranim Bosne i Hercegovine u kojima
tih tragova nema. To da su indi-
gena naselja ostala u rimsko doba.
S druge strane, sam poloaj i razmjetaj rimskih
naseobina u plodnim dolinama i na mjestima vanim
sa stanovita govori o tome
da su za vrijeme Rimljana i drugi predjeli, dalje od
plodnih dolina i komunikacija, bili naseljeni. Ni u
kom ne moe se da bi rimske aglo-
meracije nastajale na izoliranim mjestima i bez nase-
ljene okoline koja gravitira tim centrima. Isto tako
ni rimske komunikacije nisu izbjegavale naseljena

Formiranje naselja u Bosni i Hercegovini zavi-
silo j e kako od prirodnih uslova tako i od drugih
faktora koji su djelovali u procesu drutveno-eko-
nomskog razvitka. U periodu prije dolaska Rimljana
ilirska naselja u Bosni i Hercegovini nosila su druk-
obiljeja, no to je to kod naselja koja
su stvorili Rimljani. ili slabije promjene u po-
gledu naseljavanja i izgradnje naselja po dolasku
Rimljana zavisile su ne samo od konfiguracije tla i
prirodnih izvora pojedinih krajeva od ra-
nijeg ili docnijeg dodira sa novim gospodarima i od
snage kojom su djelovali faktori istoriskog razvoja
i tradicije. Iz toga je proizlazilo stvaranje grupisanih
i rasprenih aglomeracija, postanak ili manjih
naseobina, raseljavanje sa starih stanita ili njihovo
zadravanje.
U vrijeme dolaska Rimljana glavni tipovi naselja
na teritoriji Bosne i Hercegovine bile su gradine i
sojenice. Neke gradine bile su kao utvrda,
dok se na nekima nisu tragovi utvrda. Soje-
nice su podizane uz rijeke i ovaj tip naselja najbolje
poznajemo po ostacima na Savi (Donja Dolina) i/na
Uni (kod Gradine su daleko izrazitiji i brojno
mnogo zastupljen tip aglomeracija. To su naseo-
bine na osamljenim uzvisinama i brdima, jo
na padinama brda i na visinskim platoima. Rimsko
doba vanu prekretnicu u pogledu smje-
taja naselja. Vehk broj epihoriskih naselja na uzvi-
sinama i platoima za vrijeme rimske vladavine pre-
mjeta se u ravnicu i zauzima prostor oko gradina.
Takav razmjetaj aglomeracija odgovarao je poli-
i strategiskim intencijama Rimljana': U tom
pogledu razvoj je bio kao i u nekim drugim
dijelovima Rimskog Carstva. Ovakvo premjetanje
naselja sa brda u ravnice izvrili su Rimljani i
iberiskim plemenima u paniji koja su imala
svoje centre na uzvisinama i u pogledu
privredne i drutvene strukture bila vrlo ilir-
skim plemenirna''. mjesta (oppida i vici)
u Galiji imala su razvitak i mijenjala su svoj
izgled i poloaj prema istim intencijama Rimljana
i prema zahtjevima koje je diktirala unutranja i
spoljna situacija rimske drave". Primjer takvih na-
selja kod nas nalazimo u izvorima. Za Delminium,
centar Delmata, Strabo (VII, 315) veli da je velik
grad, a Appian (III. 11) ga opisuje kao uporite koje
se nalazi na uzvisini sa od drveta.
da na osnovi tih podataka treba razli-
kovati predrimski od rimskog Delminiuma (Duvno),
jer se prvi morao nalaziti na jednoj od brojnih
gradina oko Duvanjskog Polja, jo na
Lib-planini'. Iz izvora znamo i za Splonum,
mjesto Mezeja (Dio Cassius, LVI, 11), koje je imalo
prirodan poloaj i dobre fortifikacije i koje
je kao samoupravna gradska optina postojalo u
rimsko doba (CIL III, 2026 i 8783 iz Salone; 1322 iz
Dakije i GZM 1940, 20-21, br. 4 i sl. 4)". Jako pri-
rodno je i Arduba (Dio Cassius LVI, 15)
kojoj nije ustanovljena lokalizacija, ali se, svakako,
nalazila na provincije Dalmacije". Moda
je takvo, i mjesto pretstavljao
i japodski centar Metulum (Appianus, III., 19 i Dio
Cassius XIV, 25) kojem do danas nije usta-
novljen poloaj i za koji se zna da je u rimsko doba
postojao kao samoupravna gradska optina'.
Treba napomenuti da je nae znanje o gradi-
nama vrlo oskudno, jer su dosadanja istraivanja
bila usmjerena na opisivanje njihovog poloaja i ve-
Izostalo je sistematsko nalaza
na gradinama to pretstavlja neophodan uslov za
poznavanje ivota ilirskih grupa ne samo u praisto-
risko doba i u rimsko vrijeme. Na nekim gra-
dinama su se tragovi ivota iz rimskog
vremena, pa njihovo ispitivanje, nesumnjivo, pro-
iriti naa znanja o prilikama u kojima je ivjelo
indigeno stanovnitvo Bosne i Hercegovine u rano
istorisko vrijeme.
ranijih pripisuje gradinama
u rimsko doba funkciju i pozicionih
na nim i strategiskim pravcima (Radimski,
Truhelka, Fiala, Nasuprot tome, sma-
tra da su gradine za vrijeme Rimljana na prvom
mjestu dobivale namjenu mirnih gospodarskih se-
lita za laku i intenzivniju obradu polja i
nje panjaka, a samo one koje su se nalazile na vanim
i dominantnim mjestima upotrebljavane su kao
vojno - na uporita sa posadama".
tim sadanje stanje gradina nalae ve-
liku opreznost pri donoenju o njihovoj
funkciji u rimsko doba. je da su ilirske gra-
dine, koje su bile i teko pristu-
raseljavane u rimsko doba. smo napo-
menuli da su to Rimljanima nalagali razlozi bezbjed-
nosti, poslije tekih iskustava koje su stekli
u borbama za osvojenje i pacifikaciju unutranjosti
provincije Dalmacije. Ovdje treba prvenstveno imati
u vidu vanija naselja na visovima koja su
pretstavljala centre pojedinih plemena ili odredenih
Anr i a naselja i komunik ncije tl BiH
81
Stoga se, prema onome to dosad znamo d
rimskim naseljima i prema optim smjernicama stra-
tegiskog osvojenih ne bi
moglo prihvatiti miljenje da je pax Romana
nepotrebnim postojanje na visovima". Nisu
epihoriska naselja na brdima i visovima
naputena usljed toga to su sa Rimljanima dola
mirna vremena (pax Romana), je raseljavanje
takvih naselja pretstavljalo jedan od
uslova za pacifikaciju i jednu od mjera koje su
Rimljani sprovodili u cilju pacifikacije.
Postojanje koja iz doba ilirske sa-
mostalnosti ugroavalo bi bezbjednost rimske upra-
ve, zato to bi ih bilo teko kontrolisati i to bi kod
pokorenog stanovnitva podravala ivo na
vrijeme kada nije bilo stranih gospodara. Prema to-
me, pri stvaranju rimskih aglomeracija u dolinama
i ravnicama na onih koje su se nalazile na
visovima i mjestima, ne radi se o rezul-
tatu koji je donio rimski mir i red, niti o tome to
su Rimljani i u opasnim vremenima po pravilu podi-
zali svoja naselja i u ravnim predjelima.
Radi se stvarno o razaranju najvanijih gnijezda
rartijeg otpora i potencijalnih arita za organize-
vanje novih ustanaka i diverzija. Takvo razaranje
gnijezda Rimljani su dosljedno sprovodili vie-manje
u svim osvojenim zemljama. Time su stvarani pre-
duslovi za rimske uprave i za izgradnju
rimskih naselja, a to je suprotno gleditu po kojem
je u mirnim i povoljnim uslovima indigeno stanov-
nitvo samo od sebe napustilo naselja na
visovima. Vidjeli smo da je Delminium kao utvr-
naselje i centar ra).Qren u oruanoj borbi i
premjeten podalje, na i mje-
sto; prirodno mjesto Arduba doivjelo je
sudbinu ratnog unitenja poslije Bato-
novog rata; po vijestima koji opisuju rim-
ska osvajanja naih krajeva (Appianus i Dio Cassius)
znamo da su Metulum i Splonum bili dobro
branjeni i centri, a epigrafski spomenici
da su oba ova mjesta u rimsko doba imala
status gradske optine.
Konstatacija koju je dao o namjeni gra-
dina u rimsko doba uglavnom je Naravno, ta
konstatacija se kao i nae dananje l znanje zasniva
na podacima koje pruaju nepotpuna i
o pojedinim gradinama. Daleko broj
dosad poznatih gradina u Bosni i Hercegovini nema
ostataka rimskih to bi moglo posluiti
kao dokaz da se na njima nisu nalazile rimske
utvrde. To da je broj gradina be po-
sebnih utvrda ostao u rukama stanovni-
tva i da su one i dalje pretstavljale mjesta koja
su sluila za ekonomske svrhe i s tim u
vezi je i njihov kao ili rrrarijih naseo-
bina. Dosadanja pokazuju da su na terito-
riji plemena Delmata, kojem je glavno zanimanje
bilo brojne gradine i ostala naselja no-
sili obiljeje privrede. Na Lib-pl., u Pro-
boju kod Ljubukog, u'Grabovniku kod Proboja ---
su zvona pored drugih na-
laza!", a na cijeloj teritoriji Delmata bio je naro-
rairen kult Silvana, pastirsko-umskog boan-
stva, i njemu asociranih boanstava11. Skoro je si-
gurno da je privredna struktura nekih drugih oblasti
Gacko, Nevesinje, Glasinac i dr.) dopri....
nijela da su gradineT u tim oblastima, zadrale u
rimsko doba preteno <IDU ekonomsku namjenu koja
je odgovarala privredi.
Drugi vid gradina u rimsko doba
jesu utvrde. Izvjestan broj dosad pregledanih i opi-
6
tr
82
sanih gradina je ostatke rimskih gradnji,
u konstrukciji zidova koji od masiv-
nih Pada u da su rimski
tragovi na onim gradinama koje se nalaze
u blizini velikih rimskih naselja i na glavnim komu-
nikaciskim linijama: na Livanjskom i Duvanjskom
Polju, uz rimsku cestu Polje-Banjalu-
ka-Bos. Gradika, u dolini Sane, u okolini
na Gornji Vakuf-Bugojno, u dolini Lave,
oko Sarajevskog Polja i Sarajeva, uz rimsku cestu
koja dolinom Neretve i linijom Sarajevsko Polje-
Romanija-Glasinac vodi u pravcu Drine. Naravno,
teko je da su ovakve gradine imale samo vojno-
komunikacisku namjenu i da ostaci rimskog
vinskog materijala na gradinama i rimske ruevine
u njihovim podnojima redovno od
nja. Da li su gradine sluile za smjetaj kakvih dru-
gih objekata i stanova (svetilita, ljetnikovci i sl.),
na to pitanje se zasad ne moe pouzdano odgovoriti.
Ostaje, dakle,. da su izvjesne gradine u
rimsko doba bile i da su se na njima nala-
zile vojne posade za nadzor nad rimskim naseljima
i komunikacijama. Prema tome, ilirske gradine kao
aglomeracije nisu prestale postojati u rimsko doba i,
koliko se danas moe sagledati, preteno su sluile
za ekonomske potrebe i za rimska radi
kumunikacija i ivota u naseljima.
naseljenosti u pojedinim dijelovima
Bosne i Hercegovine mijenjala se tokom vremena.
Izvjesni krajevi pruaju sliku intenzivne naseljeno-
sti u rimsko doba, intenzivnije no to je
to danas i u nedavnoj prolosti. je na
osnovi vijesti iz izvora, spomenika, predanja i do-
kumenata iz docnijeg vremena ustanovio da je Her-
cegovina kao i Dalmacija bila plodnija i bogatija.
U podnojima brda bilo je vie plodne zemlje nego
danas, jer su je titile bujne ume, vinogradi i ma-o
slinjaci. ira prostranstva obradive zemlje omogu-
su izgradnju broja naselja za koja nije
trebalo tedjeti zemljite. Kraj na donjoj Neretvi
davao je sliku jake i bogatije kultiva-
cije tla. Za promjene nastale tokom vremena
nalazi uzroke u novim oblicima privrede, u raznim
migracijama i u prilikama
koje su vladale u Hercegovini tokom srednjeg i no-
vog vijeka. Migracije i nesigurnost udocnijim pe-
riodimadoveli su do prelaza sa intenzivne zemljo-
radnje na ekstenzivno Nestajalo je
plodne zemlje kako usljed njenog naputanja tako
i usljed unitavanja uma koje je stoka ogolijeva-
la, a nemilosrdno
je da su blizina mora i rani ulazak dijela Her-
cegovine u sferu neposrednih uticaja i rim-
skih kolonija doprinijeli brem napred-
nijih poljoprivrednih kultura i ivlje trgovine:". Nae
znanje o Hercegovini u doba znatno je bolje
nego o krajeva u Bosni, pa ipak je pretstava G
irim prostorima Hercegovine jo uvijek nepotpuna.
Ni izvori, ni monumentalni ostaci sa terena ne pru-
aju nam osnovu za stvaranje takve slike o svim di-
jelovima Hercegovine kakvu imamo o donjoj do-
lini Neretve i o nekim zapadno od Ne-
retve. Nesumnjivo je, kao to smo naveli, da
su u tim krajevima izmjene u strukturi stanovni-
tva i privrednim djelatnostima snano uticale na
razvitak i razmjetaj naseobina. to se krajeva
u unutranjosti, dalje od obale mora, oni nam ne
pruaju dokaze takvih i tolikih promjena u rano
istorisko i docnije doba na prvom mjestu zato, to
je poloaj tih krajeva u doba bio
ito su epihoriske tradicije ovdje djelovale kudi-
kamo o biti govora docnije.
U razmatranja o kontinuitetu naselja
i o njihovom razmjetaju potrebno je to da
na Bosne i Hercegovine u pogledu nase-
ljavanja i izgradnje naselja rimski period ne ozna-
prekid sa periodom koji mu je prethodio. Pro-
mjene koje su u tom pravcu nastupile nisu bile takve
i nisu zauzele tolike razmjere, da bi se moglo govo-
riti o rimskim naseljima. Iz dosadanjeg
izlaganja proizlazi da naziv praistorisko naselje ne
vremensku, kvalitativnu i ka-
tegoriju. Praistoriska naselja postojala su u pred-
rimsko doba i u doba Rimljana, i djelo su autohtone
kulture i njenih Ovo je nuno imati u
vidu i stoga to je broj naselja po
rimskom daleko zaostajao iza praistoriskih,
epihoriskih naselja - a, s druge strane, to u tako
naseljima nije moralo preovladavati stra-
no stanovnitvo. Kako se na prilike pokorenog sta-
novnitva odraavala rimska politika urbanizacije i
kolonizacije i u kolikoj je mjeri ona doprinosila bla-
gostanju naih zemalja - pokazano u narednim
poglavljima ove studije.
3) MATERIJAL ZA IZGRADNJU NASELJA
Stanovi i naselja u Bosni i Hercego-
vini su prvenstveno od materijala koji se
dobivao iz lokalnih izvora. U predje-
lima kamen i drvo, u bosanskim planinskim predje-
lima drvo i pretstavljaju osnovni materijal
za gradnju. Upotreba ove na po-
pretstavlja tekovinu ne samo rimske epohe
i epoha koje su joj prethodile, tako da je na
osnovi ostataka po-
staviti granicu onog to pripada jednoj od
onog to pripada drugoj eposi. S druge strane, osnov-
ni materijal kojim se zidalo i gradilo u praistorisko
i rimsko doba nae zemlje ostao je u upotrebi i doc.-
nije sve do najnovijeg vremena. Na taj su sred-
stva iz lokalnih izvora postala jedan od glavnih
faktora u stvaranju tradicije Ove
nice mora imati stalno u vidu i vrlo oprezno
postupati prilikom ispitivanja idatiranja
skog materijala. Naravno, da postoji tra-
dicija koja se kroz epohe i vijekove ne
smije nas udaljiti od paljivog ispitivanja raznoli-
kih uslova i faktora koji su u raznim periodima
mogli djelovati i pretstavljati ili slabija
otstupanja od iz prolosti.
i opseg starih ilirskih naselja,
kojima je moda bilo i gradova, nisu nam poznati
zato, . to nema tragova njihovih zgrada.
Izvori govore o tome da su ilirska naselja i
nja bila od drveta: Delminium, centar umovite upe
Delmata, razoren je i spaljen u zimu 156 g. st. e.
(Appianus, Ill., 11 i Florus II, 25); sudbinu
doivio je i Metulum, centar u gorovitoj upi
Japoda, kad ga je 35 g. st. e. razorio i spalio Okta-
vijan (Appianus, Ill., 19). je. ni
na jednoj dosad ispitanoj gradini nisu ustanovljeni
ostaci od kamena-r-To da je obilje uma
na izgradnju od drveta, jer su, kako
pravilno na gradinama bili potrebni
stanovi l sklonita bez obzira na to da II su gradine
sluile kao stalna naselja ili sklonita za
nude!". Tragovi na gradinama mogli bi se sa-
da jii> za materijal bio upotri-
jebljen kamen. ne moe se prihvatiti Pa-
miljenje da obilni nalazi rimske opeke svje-
o korjenitoj promjeni u izgradnji zgrada i da
to ukazuje na podizanje opteg blagostanja i pro-
speriteta zemlje za vrijeme Rimljana?". Pa je
stanovite da na koje zauzima Hercego-
vina nema kontinuiteta staroilirske od
do u slovensko doba ba zato, to je rimska epoha do-
nijela tako snaan preokret i napredak. Mi smo
ukazali na to da se rimska naselja, mada mjesti-
bogata i gusto prema onome to
pokazuju nalazi, ne mogu ni izdaleka
sa mnogo prostranijim i oblastima Bosne i
Hercegovine u kojima nisu konstatovani ostaci rim-
skih aglomeracija i gdje su, prema tome, postojale
aglomeracije i stanovi na epihoriski
tj. preteno od drveta kao materijala.
je uopten i zasniva se na nala-
zima koji o postojanju rimskih naselja na
uem, gusto naseljenom prostoru.
da je drvo pretstavljalo
jedan od osnovnih materijala za izgradnju i
drugih u praistorisko i rimsko vrijeme -
vano je u analiziranju problema naseljenosti uop-
te. Otsustvo ostataka na po-
stvarno oteava pokuaje da se ustanovi
pravo stanje naseljenosti jednog kraja u rimsko do-
ba. nas drugi razlozi - prirodni poloaj i ko-
munikativnost - na to da u izvjesnom
kraju traimo ostatke naselja a njih nema (Glasinac,
Popovo Polje, tuzlanski kraj, dolina veliki
dio doline Bosne). S druge strane, nalazi novca i
drugih spomenika u nekim govore o i-
votu u rimsko doba, ali tragova naselja nema ili su
vrlo rijetki (posavski krajevi oko i
dolina Rame, rudarska oblast Kreevo - Fojnica).
to to neko nema
ostataka od rimskih aglomeracija ne mora da
je kraj bio pust i nenaseljen. Argumentum ex silen-
tio, prema onome to smo iznijeli o
materijalu, nije ni u ovom siguran. Napro-
tiv, sasvim je opravdano miljenje da su i krajevi
u kojima nema tragova rimskih naselja, ali u kojima
su konstatovani ostaci praistoriskog ivota ili spo-
menici rimske kulture, mogli biti ili slabije na-
seljeni. Vremenom su drvene zgrade dotrajavale, i
od poara i drugih nepogoda takve zgrade su propa-
dale, a utvrde, su konstrukcije bile od drveta
i kamenog suhozida, pretvarale su se u ruevine i
kamene nasipe koji su na mnogim viso-
vima i brdima u Bosni i Hercegovini (gradine) ll'.
konstrukciju stanova i utvrda
i u drugim dijelovima Rimskog Carstva,
kako u predrimsko tako i u rimsko doba17.
Rimska naselja i zgrade kao objekte
poznajemo po ostacima materijala i
po arhitektonskim dijelovima. Osnovnu za
rimske zgrade pretstavljaju opeka, kamen i drvo.
Za ispitivanje rimskih naselja je vana ope-
ka, prvenstveno krovna (crijep). Odlomci crijepa uvi-
jek su dobro doli kao indikacija pri orijentacionom
i poloaja pojedinog rimskog
naselja. U srednjem vijeku cigla i crijep nisu upo-
trebljavani, u tursko vrijeme je ovaj
materijal zastupljen rijetko, a za pokrivanje zgrada
upotrebljavane su samo imbrices (01ucV
8
. Proizvod-
83
nja opeka pretstavljala je, prema tome, vanu granu
zanatske radinosti u rimsko doba i razvijala se na-
poredo sa drugim zanatima vezanim za
stvo. Mi se u naim razmatranjima zadrati
na proizvodnji i transportu opeka. Na Her-
cegovine, u dolinama donje Neretve, Trebi-
ata i Bregave, u rano carsko doba upotreblja-
vana je opeka iz uvoza. Transport je vren pre-
teno morem iz krajeva na sjevernom Jadranu i ri-
jekom Neretvom preko luke u Narani, a manje preko
luke u Neumu. Za dalje transportovanje
su i ceste. Putevi importa robe u Hercegovinu mo-
rem, Neretvom i kopnenim komunikacijama bili su
poznati i prije rimske okupacije, o govore na-
lazi i drugih u raznim di-
jelovima Hercegovine kraj, Gra-
dac kod Posuja). U trgovini Hercegovine sa dru-
Bim oblastima Mediterana Narona je odigrala vrlo
ulogu i mnogo doprinijela tome da je jedan
dio Hercegovine rano uao u dodire sa razvijenim
zemljama mediteranskog primoria!". Tokom docni-
jeg izlaganja posebno biti o strukturi uvoza
i izvoza.
U prvo vrijeme rimske vladavine na
Hercegovine opeka je preteno uvoena. je
zastupljena figlina Pansiana iz okoline Trsta koja
se jo u Tiberijevo doba nalazila u carskom posjedu.
Opeka Pansiana i opeke drugih ciglana sa sj evernog
Jadrana koje su bile u privatnom posjedu, kao to
smo naveli u prethodnim poglavljima,
su ne samo u ruevinama rimskih zgrada neposredno
na Neretvi i u Ljubukog, Posuja,
Stoca. Pored Narone, kao uvozna luka za opeku i
druge proizvode sluila je i Salona je uvoz ta-
dopirao u unutranjost provincije Dalmacije.
to se proizvodnje, ona se javlja neto
docnije'".
Rimske opeke sa igovima, uzevi u cjelini nji-
hove nalaze na teritoriji Bosne i Hercegovine, pre-
teno su proizvod stranih ciglana i ciglana pojedinih
vojnih jedinica koje su boravile u naim krajevima.
Kao to je Hercegovina tako je isjeverozapadna
Bosna (Pounje) upotrebljavala importiranu opeku,
ali iz bliih krajeva, tj. iz primorske Dalmacije i Si-
scije. U centralnoj i Bosni se isklju-
odlomci opeka koje nemaju iga. je i
sa Livanjskog i Polja, Jajca
i ipova.
U Bosni i Hercegovini su na vie mjesta otkri-
veni tragovi ciglana iz rimskog doba. Na Neretvi
su radile ciglane kod Mogorjela blizu kod
a i u Potocima sjeverno od Mostara, a
kod Humea (Bigeste) posadne vojne jedinice proizvo-
dile su opeku'". Od drugih ciglana iz rimskog doba
poznate su jo i ove: u Pijavicama kod Jajca'", u
Grudama na Polju'", u
(Donji Ribnik), u Barlovcima - sjeverno
od Banjaluke'"', u Sarajevu?", kod blizu
Imotskog'", u Ljeanskom Polju kod Skelana27, u
Bugojnu?", u Eminovom Selu na Duvanjskom Po-
Iju?", u Vel. Sarajevsku ciglanu pozna-
jemo po debelom sloju fragmenata i po-
kvarenih opeka i po igovima na tegulama: Con-
sta ... i Nimixam koje datiraju iz III vij. n. e.
3 1
.
Skoro sve ove ciglane nalazile su se u mjestima i
predjelima koji su poznati kao dobro nastanjeni/u
rimsko doba. po nalazitima, izgleda da su ci-
glane radile uz vanije Rmske centre i predjele sa
brojem naselja (Sarajevo za Ilidu; Pijavice
za Jajce i ipovo; Eminovo Selo za Duvno (Delmi-
6*
84
nium), i druga mjesta; Grude
za Polje i Imotski; Bugojno za dobro nase-
ljenu okolinu; ciglane na Neretvi za gustu mreu
naselja, itd.). Ne znamo pouzdano da li su navedene
ciglane mogle zadovoljiti potrebe .svojih mjesta i
predjela ili je i u docnije vrijeme bilo uvoza. U vezi s
tim stoji pitanje da li su i drugi krajevi imali svoje
ciglane koje dosad nismo otkrili. Teko bi bilo vje-
rovati da je jo u II, III i IV vij. n. e. opeka uvoena
u i u udaljenije krajeve. U to doba
sigurno je bilo jo ciglana koje su podmirivale
zahtjeve izgradnje raznih objekata u krajevima gdje
dosad nisu otkriveni tragovi ciglana, ali su usta-
novljeni ostaci rimskih aglomeracija i odlomci opeke
kao materijala Ko-
njica i Rame na Neretvi; dolina Lave; gornja i
srednja Drina; bij elj inski kraj i dr.). Ako bismo
i prihvatili da se u ove krajeve uvozila
krovna opeka koja je bila potrebna u manjim koli-
to se ne bi moglo prihvatiti za zidnu i drugu
vrstu opeke koja je za podizanje rimskih zgrada
bila potrebna u znatno Stoga nema
opravdanja pretpostavci da je i ona u docnije vri-
jeme rimske vladavine uvoena iz udaljenih kra-
jeva. Prema tome, na teritoriji Bosne i Hercegovine
radio je u rimsko doba svakako broj ciglana
no to ih mi danas poznajemo. Razumije se da su
na otvaranje i rad ciglana u pojedinim krajevima
Bosne i Hercegovine uticali razni uzroci: lokalne po-
trebe za opekom kao materijalom,
mjesna sredstva (zemlja za opeku, drvna ka-
men), komunikacije za dovoz materi-
jala, udaljenost od mjesta kojima je potrebna opeka,
postojanje vojnih garnizona i sl.
LJ razmatranjima o materijalu
vano je pitanje su pokrivane rimske zgrade
u Bosni i Hercegovini. Za unutranjost provincije
Dalmacije, pa i za dijelove june Hercegovine,
je postojanje velikih uma koje su da-
vale dobru drvnu S druge strane, kra-
jevi u kojima su konstatovani ostaci
rimskih aglomeracija, nemaju ili imaju relativno
vrlo malo odlomaka crijepa. Na cijelom
Polju, na kojem su postojale rimske na-
seobine u Podgradini kod Kamena i rim-
ski crijep je vrlo rijedak. Iz toga slijedi da su na
Polju preteno pokrivane drve-
tom. Poznato je da na Polju i u dana-
njoj Dalmaciji nema dobre zemlje za izradu eri-
jepa'". Pokrivanje drvetom ili kamenim plo-
bilo je na gornjoj Rami'". Na puno.
otsustvo ili mali broj odlomaka crijepa
se nailazi i u drugim predjelima gdje su se
ostali tragovi rimskih zgrada. Usto valja
imati u vidu da je dio stanovnitva
Bosne i Hercegovine, kao to smo naprijed spo-
menuli, ivio u od lakeg ineotpornijeg
materijala i da je za njihovo pokrivanje preteno
upotrebljavao drvo.
Ovaj pregled o materijalu za izgradnju stanova
i o stanovanja u Bosni i Hercego-
vini ne moe se smatrati potpunim. Stanovi i stano-
vanje u doba ne mogu se cjelovito obraditi
bez novih ispitivanja, ne bez temeljitijeg
upoznavanja sa gradinskim naseljima. Pri tim ispi-
tivanjima najvanije je da sc definiu linije konti-
nuiteta od praistoriskog do u rimsko doba i da se
obiljei granica indigenog i novih
tekovina rimske kulture.
4) GRAD I SELO
Problem grada i sela na teritoriji dananje
Bosne i Hercegovine u doba ustvari je pro-
blem odnosa tekovina urbanizacije i roma-
nizacije, s jedne strane, i tekovina indigene
kulture, s druge strane. Razmatranja o gradu i selu
usko su povezana sa pitanjem u kojoj mjeri i kako
nove pojave mediteranske kulture na razbi-
janje okvira u kojima se kretao ivot patrijarhalnih
peregrina. I na Bosne i Hercegovine kao,
uostalom, i u drugim zemljama Rimskog Carstva
vijesti o selu su vrlo oskudne i ne nam
da stvorimo jasnu pretstavu o prilikama koje su vla-
dale na selu. je da se istorija antike ustvari
svodi na istoriju gradova, to da je
ivot starog svijeta onakav kakav nam je poznat
vie-manje ivot staroga grada. Materijal kojim
raspolaemo za drutveno-ekonomskih
odnosa na selu sa Bosne i Hercegovine
u rimsko doba se sistematski proirivati i
dopunjavati, jer je objanjenje mnogih pitanja koja
se sela vano za razumijevanje optih prilika.
U modernoj istoriografiji danas se sve
potreba za obradom i elemenata
koji problem sela. Forme eko-
nomskog i socijalnog ivota, metode agrikulture,
sukob selo - grad, sloena pitanja trita i koegzi-
stencije i naturalne privrede u doba Rim-
skog Carstva, jednom raznoliki oblici i sa-
draji svakodnevnog ivota postaju najaktuelniji
predmet savremenog posebno
rimske istorije'".
Radi svoje vlasti u osvojenim
zemljama Rimljani su sprovodili politiku
gradskih institucija i osnivanja gradova. Prva dva
vijeka n. e., u vrijeme kad je rimska drava bila u
stanju da pomogne osvojenih zemalja u
proces stabilizacije i ekonomskih prilika,
period intenzivnije urbanizacije i u pro-
vinciji Dalmaciji. proces razvijanja grad-
skog ivota nije iao istim tempom i nije pokazao
istu snagu djelovanja u svim krajevima Dalmacije
i njene unutranjosti. Mi smo to vidjeli
na koje proizlaze iz kontinuiteta i
razmjetaja naselja. Gradski ivot je imao pogodnije
uslove za razvitak u primorju i kra-
jevima unutranjosti Dalmacije, dok su planinske i
tee oblasti ostale izvan vidnijeg do-
maaja rimskih uticaja. Otuda je i razumljivo to
je urbanizacija bila snanija na donjoj Neretvi, u
dolinama Trebiata i Bregave, u uim
Livanjskog i Duvanjskog Polja, na mjestima gdje
su boravile vojne jedinice i gdje su se naseljavali
veterani (Humac, Skelani, Sarajevsko Polje i dr.) i
u krajevima poznatim po rudarstvu (di-
strikt Srebrenice, dolina Sane i Fojnica -
Kreevo). Gradovi se ne razvijaju izolovano, i-
renjem svoje teritorije i vezivanjem za i
komunikacije. Gradovi pretstavljaju upravne i pri-
vredne centre ili manjih Takva sre-
dita iznikla su kao riri1ke tvorevine. Danas jo ne
znamo pouzdano da li je u unutranjosti Dalmacije
prije Rimljana bilo takvih naseljakoja su imala ka-
rakter gradskih naselja. Vijesti iz izvora o
izvjesnim centrima i brojni nalazi predrim-
skog novca i uvozne robe u nekim krajevima, naro-
onima koji su blie moru, na pretpo-
stavku da je Bosna i Hercegovina u praistorisko doba
mogla imati i gradska naselja. Takva naselja, sva-
kako, pretstavljala su vane trgovinske centre i
sjedita pojedinih upa. Ne moemo definisati
ni karakter onih mjesta (oppida) o kojima
govore izvori (Delminium, Splonum, Metulum, Ar-
duba), ali je nesumnjivo da su to bili centri, i
no to su sela (vici). U kakvom odnosu su
stajala mjesta (oppida) i eventualni gra-
dovi prema selima i okolini uopte, ne znamo.
U rimsko doba broj dosad poznatih grad-
skih centara razvio se na autohtonoj osnovi. To ni-
kako ne da je rimsko gradsko naselje uvijek
nastajalo na mjestu gdje je postojalo indigeno na-
selje, ali je da su se naselja sa statusom
grada (municipium) redovno nalazila u predjelima
koji su tragove naseljenosti prije
dolaska Rimljana. Dosad su nam poznati ovi muni-
cipiji na Bosne i Hercegovine: Domavia (od
sredine III vij. n. e. colonia), Bistue nova, Bistue ve-
tus, Diluntum, Splonum, Salviae, Pelva, su ime-
na podacima iz izvora i epigraf-
skim nalazima na terenu; epigrafski i drugi spome-
nici su nam da odredimo lokalizaciju jo
nekih municipija: u ipovu, u Skelanima, u Duvnu
(Delminium), u Stocu, Gradcu kod Posuja, blizu
Kiseljaka (Vinjica) i moda jedan
od Ljubukog i jedan u Rudom, kojima ne znamo
imena. Status gradske samoupravne optine imalo
je i naselje u dananjoj Rogatici i respublica Aquae
S.. u Ilidi kod Sarajeva kojoj je docnije moda
bio dodijeljen naziv kolonije. (U priloenoj krati Bo-
sne i Hercegovine su lokalizacije munici-
pija su nam imena poznata). Rimske gradske
optine imale su svoje upravno na kojem
su se nalazila sela i druge aglomeracije. Epigrafski
nalazi pokazuju da je naseljavanje stranaca u tim
gradovima bilo rijetko i da je dio gradskog
stanovnitva epihoriski elemenat. Iz izvo-
ra, iz itinerara, poznata su nam i druga
mjesta i centri na Bosne i Hercegovine.
je polo za rukom da broju tih
mjesta odrede vie-manje poloaj i lokaliza-
ciju, ali je ostao nepoznat njihov rang (Sarnade,
Leusaba, Lamatis, Castra, Ad Ladios, Ad Fines, Ser-
vitium, Ad Matricem, Staneeli, Ad Drinum, Salinae,
Ad Fusciana, Bigeste, Adzizium, Leusinium).
tim ostao je izvjestan broj mjesta i putnih stanica
kojima se hrsljed nepouzdanosti izvornih vijesti i
otsustva drugih dokaza za identifikaciju ne moe
odrediti priblina lokalizacija. Ovim mjestima i sta-
nicama znamo samo poloaj u irem regionu Bosne
i Hercegovine odnosno provincije Dalmacije. Takva
mjesta su, napr.: Inalperio, Bariduo, Ionnaria, Sa-
ritte, Indenea, Baloie - na cesti Salona-Servitium;
Sapua - u kraju; Raetinium, Arduba, Me-
tulum - kao vaniji plemenski centri i uporita, i
jo neka mjesta i stanice. Za naselja koja su nam
poznata po vijestima iz izvora, kako ona koja su to-
kom istraivanja na terenu mogla biti identifikovana
tako i ona kojima jo nije blia lokalizacija,
opravdano je pretpostavljati da su to vanija mje-
sta - gradovi, putne stanice, trgovita, i sl. O nase-
ljima na cestama posebno biti govora udocnijem
izlaganju.
J Politiku romanizacije u provinciji Dalmaciji
moramo posmatrati i sa stanovita posebnih uslova
'85
pod kojima su Rimljani zaposjeli krajeve Bosne i
Hercegovine. Panonija, Mezija i unutranjost Dal-
macije osvojene su tek nakon vrlo tekih borbi i
stoga su u njima mehanizmi i metodi uprave bili
no u zemljama koje su na drugi ule
u sastav rimske drave. Otuda su u krajevima Bo-
sne i Hercegovine pioniri romanizacije bili u
mjeri vojnici i vojne jedinice no italski trgovci i
drugi privrednici.
po imenima na epigrafskim spomenici-
ma, izgleda da je u unutranjosti provincije Dal-
macije kolonizacija iz Italije bila neznatna. Nepo-
sredno po osvojenju naih krajeva vojni garnizoni
zauzimaju pogodna strategiska uporita i komunika-
ciske linije radi mira i stabilizacije
rimske vlasti. Prema nalazima znamo da su naj-
vanije vojne jedinice boravile u Ljubu-
kog, u kraju, Velikoj Kladui, Usori, Ske-
lanima, u predjelu Gorada i u drugim mjestima.
One su bile sastavljene od vojnika regrutovanih u
raznim provincijama Rimskog Carstva, dok su do-
Iliri sluili vojsku van svoje zemlje".
Docnije su u naim krajevima sluili i ljudi,
to je rezultiralo iz izmijenjenih prilika nakon
rimske vlasti. vojne jedinice -
alae i cohortes - odraavaju odnos rimskog
civiteta i peregriniteta u pojedinim vremenskim pe-
riodima Rimskog Carstva. S druge strane, u sastavu
auksilija koje su boravile na Bosne i Her-
cegovine i u ulozi pojedinih zemalja iz kojih su re-
grutovane ove jedinice odraavaju se posebni vojno-
ciljevi Rimljana. Boravak galskih i panskih
jedinica u Bosni i Hercegovini odgovara
ne samo mjerama Rimljana prema teko
osvojenoj pokrajini i posebnim strategiskim
planovima po kojima je jo u doba julijevsko-kla-
udijevskih careva vrlo sposobna konjica sa zapada
imala da pomogne i olaka stvaranje takvih jedi-
nica u podunavskim i zemljama. U rano
carsko doba ljudstvo za kohorte preteno je regru-
tovano iz podunavskih i alpiskih zemalja, to po-
i u naim krajevima. jo
u predflavijevsko doba kad je formiran broj
kohorti, a u vrijeme Elijevaea, te jedinice
su popunjavane ne iz kraja prvobitne regrutacije,
iz dalje okoline garnizonskog mjesta. Takve
primjere pruaju coh. II Alpinorum, u kojoj sredi-
nom I vij. n. e., i ala II Pannoniorum, u kojoj kra-
jem I vij. n. e. Iliri iz Dalmacije nisu bili rijetkost.
To da od sredine I vij. n. e. do u Hadri-
janovo doba manjim jedinicama (alae i cohortes) nisu
za regrutaciju i popunjava-
nje. Otuda upotrebljavana formula lokalna
konskripcija nije za ovo vrijeme opravdana, jer to-
me bolje odgovara definicija: regrutacija i popunja-
vanje iz provincije gdje se nalazi garnizon'".
to se zemljoradnika - kolonista, izgleda
da ih u dubljoj unutranjosti provincije Dalmacije
nije bilo ili su bili malobrojni. O njima nemamo vi-
jesti i podataka, a ni privredna struktura
dijela Bosne i Hercegovine nije odgovarala naselja-
vanju takvih kolonista. je situacija bila na
dalmatinskoj obali gdje se javljaju kolonisti - zem-
ljoposjednici i trgovci koji stvaraju svoje velike po-
sjede u neposrednoj okolini razvijenih centara uz
obalu i preuzimaju trgovinu importom raznih pro-
izvoda u unutranjost, odnosno izvozom irovlna i
iz unutranjosti'". Ipak je kolonizacija
ovog rimskog elementa.rkao jedan od faktora roma-
nizacije, pokazala dejstvo samo u
86
koja su bila blie obali i u onima koja
nu na sjeveru sa provincijom Panonijom.
Deduciranje veterana na teritoriji dananje Bo-
sne i Hercegovine vreno je u znatnim razmjerama,
to pokazuju veteranski natpisi. Mi smo tokom
ranijeg izlaganja o tragovima naselja i na-
seljenosti u to doba ukazali na veteranske spome-
nike. Interesantno je da je deduciranje veterana
vreno u mjesta koja su fungirala kao vani saobra-
i privredni centri.
Najizrazitiji vid politike romanizacije u naim
krajevima prctstavlja, svakako, osnivanje gradova.
Naprijed smo naveli broj dosad ustanovljenih grad-
akih civitates i drugih vanijih naselja Bosne i Her-
cegovine u rimsko doba. Urbanizacija u unutranjo-
sti Bosne i Hercegovine za vrijeme Rimljana dosti-
gla je zamah u doba Flavijevaca i Elije-
vaca. je da iz vremena Flavijevaca dati-
raju municipiji: Bistue vetus, Bistue nova i muni-
cipium Flavium poznat po natpisu iz Rudog; muni-
cipij na Livanjskorn Polju konstituisan je
u drugoj polovini I vij. n. e.; municipij na Gla-
Polju i municipij u Stciu dobili su gradski
status od Flavijevaca ili Elijevaca; u Duvnu (Del-
minium) je 18/19 g. n. e. bio forum.
Domavia je bila municipij prije cara Trcbonijana,
kada se prvi put javlja kao colonia. Na
dananje Bosne i Hercegovine postojao je izvjestan
broj i drugih gradskih centara koji su dosad iden-
tifikovani samo po lokalizaciji, a ne i po imenu, dok
za neka mjesta navedena u izvorima moemo pret-
postavljati da su bila konstituisana kao gradske sa-
moupravne optine ili naselja na tih
optina. S tim u vezi je sticanje civiteta koji je
i na teritoriji dananje Bosne i Hercegovine davan
cijelim optinama (municipia ili coloniae) ili poje-
dincima, i to prije Flavijevaca rijetko, u doba F'la-
vijevaca dosta tedljivo da bi ono zauzelo raz-
mjere tokom II vijeka do 212 g. n. e. (Constitutio
Antoninianal'". U kraju na natpisima su
gentiliciji Iulii dok se u drugim krajevima i
Iulii i Claudii javljaju vrlo rijetko. Znatno je vie
gentilicija Flavii i Aelii koji se javljaju u raznim
dijelovima Bosne i Hercegovine. sta-
novnicima koji su dobivali civitas Ro-
mana broj je onih koji su ga dobili po otslu-
enju vojske. U predflavijevsko vrijeme vojnici su
preteno peregrini, to da je civitas Romana
darivana vrlo rijetko, i to prvenstveno veteranima,
pri je dolazio do izraza postupak prema indi-
vidualnim zaslugama. Za flavijevsko - trajansku
eru je stalan porast broja vojnika
koji su dobivali civitet prije dolaska u vojsku ili u
samoj vojnoj jedinici. Od toga vremena stalno je
rastao broj rimskih regrutima alii i
kohorti'".
Intenzivna regrutacija autohtonim stanov-
nicima u unutranjosti Dalmacije stvorila je po-
en elemenat ljudi koji su po otslu-
enju vojske ivjeli u svojim gradovima i selima
kao - romanizovani ili barem discipline-
vani (Rostovcev) i zajedno sa kolonistima i
plemenskim prvacima pretstavljali oslonac rimske
uprave. Proces urbanizacije i romanizacije na pod-
rimske Bosne i Hercegovine kretao se u odre-
i smiljenom pravcu. Rim nije iao za tim da
od epihoriskog seoskog stanovnitva stvara rimske
jer bi drava na taj bila liena dobrih
vojnika. seljaci ostaju incolae i peregrini koji
zemlju i snabdijevaju auksilije novim i no-
vim regrutima?". U osnovi cjelokupne
djelatnosti rimske uprave, od car-
stva, lei briga za bezbjednost drave. Problem se-
curitas koji je dobio svoje u definiciji Se-
curitas populi Romani sastojao se ne samo u zatiti
dravnih granica i u unutranjeg
reda. Tretiranje tog problema dobivalo je nove vi-
dove tokom vremena, ali je u principu securitas
ostala izrazit problem nad kojim su rimska
drava i car stalno bdjeli". Sa tog stanovita treba
posmatrati i politiku urbanizacije rimskih provincija
u kojoj se jasno ispoljavaju ciljevi da se stvore upo-
rita i enklavi za pacifikacije i reda
Ll zemlji, dok se, s druge strane, vodilo i o
tome da drava ne pretrpi tetu gubitkom sela kao
vanog privrednog i izvora.
Rimski gradovi na dananje Bosne i
Hercegovine, koliko se moglo konstatovati u dosa-
danjim istraivanjima, pravljeni su po rimskim
uzorima. Mi to znamo za Delminium, Do-
mavia, Aquae S ... , zatim za rimski Stolac, ipovo
i Skelane. U tim gradovima su se nalazili forumi,
bazilike, hramovi, kurije, kupatila, vodovodi i druge
javne zgrade. Gradovi su imali funkciju
kao samoupravne optine sa ili manjim po-
su to bili i privredni centri ire ili
ue okoline. Naravno, u tome nije bilo nekog odre-
pravila, jer su pri stvaranju rimskih naselja
i gradova mnogi faktori: poloaj u odnosu
na komunikacije, privredni izvori, strategiski mo-
menti, autohtona osnova i dr. naselje u Sa-
rajevu bilo je privredni centar i putna stanica na
cesti Narona-Ad Drinum. To nam na-
lazi na Sarajeva (ciglana, novci,
Ali to naselje nije bilo upravni centar. Upravni
centar se nalazio u Ilidi. je i na
Polju gdje se municipij nalazio u Podgradini kod
Kamena, dok je veliko naselje u 13 km
daleko od municipija, fungiralo kao vano privredno
sredite ovoga kraja i stanica na rimskoj cesti Sa-
lona-Servitium. Ovi primjeri pokazuju da upravno
sredite nije moralo u isto vrijeme biti i privredno
sredite. U izvjesnim faktori koji su
uticali na smjetaj upravnog sredita bili su
od onih, koji su kod izrastanja i razvitka
privrednog centra?". drugi primjeri poka-
zuju da su municipiji istovremeno f'ungirali kao pri-
vredna sredita (Delminium, Bistue nova, municipiji
kod Livna i Kiseljaka, Domavia iSplonum).
Za nae razmatranje o gradu i selu potrebno
je posebno se zadrati na pitanju: kakve je rezul-
tate postigla urbanizacija i romanizacija u ovim
krajevima? Drugim potrebno je da razmo-
trimo intenzitet i dubinu preobraaja naih krajeva
u doba rimske vladavine. Iz onoga to smo izlo-
ili vidi se da su izvjesni krajevi bili snanije zahva-
procesom romanizacije. U tome su, svakako, novi
gradovi odigrali vanu ulogu, tim vie, to je svaka
od tih gradskih optina zahvatala iru ili uu oko-
linu sa njenim selima. Osnivanjem gradskih optina
rimske pravne institucije ulazile su u ivot okolnih
krajeva no to je to bilo u oblastima gdje se
zadrala indigena plemenska organizacija.
Nalazi i dosadanja pokazuju da
unutranjost provincije Dalmacije nije bila snano
rimskom urbanizacijom. Daleko pro-
stori ostali su van gradskih optina i
dui li su ivot kao plemenske optine. Odavao je
zapaena otpornost i vitalnost Ilira koji su se znali
uspjeno odupirati rimskim uticajima. Kroz cijelo
vrijeme rimske vladavine-i-lirsko stanovnitvo po se-
lima, pa i u gradskim naseljima, je svoja
svoja imena, jezik, kultove i tradicije u
stvaralatvu.". Iz svih dijelova Bosne i
Hercegovine postoje takvi spomenici koji ukazuju
na vitalnost i otpornost Ilira. Brojem i
takvih spomenika se krajevi oko
i Konjica, Polje i Podrinje. To
to i iz drugih dij elova Bosne i Hercegovine nemamo
broj spomenika ove vrste, vie je poslje-
dica nedovoljne istraenosti pojedinih nego
to je rezultat stvarnog stanja. Da je ovo zapaanje
pokazuju nalazi sa terena koji
stalno pridolaze i koji da epihoriski ele-
menat nije bio duboko procesom romani-
zacije. Kad je o snazi i dubini preobraaja koji
je Bosna i Hercegovina doivjela Rod Rimljanima,
treba ukazati na da se arheolozi i
uglavnom slau u tome da je kulturna romanizacija
dijela ilirskog stanovnitva bila samo po-
vrinska i razmjerav'. Sto se ilir-
skog sela u provinciji Dalmaciji, o njemu znamo vrlo
malo, tako da nam je zasad jo dati pot-
puniju sliku drutvenih i ekonomskih prilika koje
su u njemu vladale za vrijeme Rimljana. Selo u
doba ima izvjesnih karakteri-
stika - primitivan ivot, jake tradicije, slab uticaj
gradske kulture i dr. I ba to to je selo svoja
autohtona obiljeja i strukturu, ono je u raznim
zemljama rimske drave pokazivalo raznolike forme
ivota, onakve kakve su stvarane dugim vijekovima
razvitka. Proces nivelisanja koji se ostvarivao u an-
gradu nije mogao da se ostvaruje na selu.
Razumije se da su pri tome djelovali kako objek-
tivni uslovi istoriskog razvitka pojedinih zemalja
tako i sama politika rimske provinciske uprave
koja je u mjeri da gradska
organizacija zahvati i selo. Vidnog udjela u ovoj
politici prema selu imali su fiskalni planovi dravnih
i municipalnih organa?". To su karakteri-
stike sela, koje se vie-manje odnose i na
selo u provinciji Dalmaciji.
sela u rimskoj Dalmaciji, kao to. smo naveli, valja
ispitivati i analizirati ih u svjetlu novih ima-
pri tome u vidu opteg,
od posebnog, to pretstavlja nuan pre-
duslov za uspjeh istraivanja. Poznavanje
sela na teritoriji dananje Bosne i Hercegovine za-
visi od poznavanja optih prilika u poljoprivredi,
odnosa krupnog i malog posjeda, poloaja poljopri-
vrednih radnika, odnosa - po-
ljoprivrednika i vlasnika - zemljoposjednika, itd.
Naa istraivanja treba da pokau u kolikoj je mjeri
seosko stanovnitvo u unutranjosti Dalmacije ostalo
i pod Rimljanima na stepenu onog drutvenog raz-
vitka i onih produkcionih odnosa koji su karakteri-
za fazu prelaska iz stare rodovske zaj ednice u
nove drutvene oblike. Nedostatak pisanih izvornih
vijesti o Dalmaciji moemo nadomjestiti
intenzivnijim radom na prikupljanju to broja
spomenika materijalne kulture o ivotu na selu. Taj
posao je utoliko jer se radi o daleko naj-
broju autohtonog stanovnitva koje je ivjelo
u selima i na velikom prostranstvu odravalo mnoge
forme drutvenog iz vremena prije dola-
ska Rimljana. To ispitivanje ima da utvrdi stepen
romanizacije u pojedinim koji je, sva-
kako, bio raznolik i zavisio je od posebnih uslova
pod kojima je indigeno stanovnitvo ulazilo u sklop
rimskog drutva - blizina gradskim
centrima, komunikacije, lokalni privredni izvori i
sl. U cjelini posmatrano, dalmatinsko primorje po-
kazuje obiljeja od krajeva u unutranjosti,
87
to posebne obzire prilikom
vanja razvitka i sela u primorju i u njego-
vom dubljem
Podaci koje o broju dekurija pojedinih plemena
daje Plinije (NH III, 141-144: usalonitanskom
konventu svega 927: Delmatae-342, Deuri-25, Di-
tiones-239, Maezaei-269 iSardeates-52; u naron-
skom konventu svega 540: Cerauni-24, Daursi-17,
Desitiates-v-Iud, Docleates-33, Deretini-14, Der-
aemestae-30, Dindari-s-S', Glinditiones-44, Mel-
cumani-24, Naresi-102, Scirtari-72, Siculotae-24
i Vardaei-20) mogu posluiti pri ispitivanju broj-
nog stanja' ilirskog stanovnitva uopte i pojedinih
plemena posebno-". Za bolje poznavanje drutvenog
i institucija oni su nedovoljni i se samo
najranijeg doba rimske vladavine u Iliriku. Prema
tome, sve da i primimo ove podatke kao takve da
se na njih moemo osloniti, ostaje velik vremenski
raspon - najmanje 5 vijekova - u kome su se dru-
tveni i ekonomski odnosi na selu ili slabije mi-
jenjali. koje proizlaze iz arheolokog ma-
terijala i u Rimskom Carstvu ocrtavaju na
Bosne i Hercegovine neka posebna obi-
ljeja razvitka. Broj spomenika iz III vij. n. e. ne-
sravnjene je broja iz cijelog prethodnog pe-
rioda, to pokazuje da su nai krajevi u to vrijeme
proivljavali fazu punog razvitka. S druge strane,
spomenici toga vremena o slabljenju uti-
caja kulture i
indigene kulture i umjetnosti (napr. eme, izrazi,
tehnika koja je u osnovi drvorezbarska). Od pro-
vala stranih plemena krajem III i krajem IV vij.
n. e. stradaju posavski krajevi, dok je unutranjost
Dalmacije, izgleda, ostala Period od IV
vij. n. e. do kraja antike obiljeen je u Bosni i Her-
cegovini znatnim promjenama: IV n. e.. zastu-
pljen je malim brojem spomenika, ah su usljed po-
sebnih razloga o kojima biti nalazi novca
iz ovog vijeka brojni; V i VI vij. n. e. ostavili su
iza sebe drugu vrstu spomenika - refu-
gije, bazilike. iz ovog. vren:ena su:
dac kod Konjica, kod Zvornika, nmskegradme
na LivanjskomPolju, Brdo iznad
gradina kod i druge utvrde koje
su u ovo nesigurno vrijeme pretstavljale pozicione
za komunikacija. Dosad je usta-
novljeno da su refugij i postojali kod i
Podgradine na Polju, uMakljenovcu
kod Doboja, na Debelom Brdu iznad Sarajeva, kod
Domavije; kao refugij i su sluili logor u Si-
povu i Mogorjelo kod Bazilike (starohri-
crkve) u Bosni i Hercegovini dobro su za-
stupljene. One svojom konstrukcijom i
rom pokazuju znatne u odnosu na bazi-
like drugih dijelova Rimskog Carstva. Brojna su
pitanja koja se postavljaju u vezi sa bazilikama ovog
doba na teritoriji Bosne i Hercegovine: kolika je i
kakva uloga epihoriskog elementa, a kolika uloga
Gota u izgradnji takvih bazilika? ko ih je gradio?
otkuda dolaze i originalnost bazilika?
vrijeme trajanja? uzroci ruenja? itd. Poznavanju
bazilika dosad su najvie doprinijela istraivanja na
ruevinama ovih objekata u Brezi, Dabravini i Ze-
nici!".
Jo jedno pitanje u vezi sa temom grad i selo.
Da li se o rimskom periodu u naim krajevima moe
govoriti kao o periodu procvata i
niji vrijedni i zasluni radnici ara pn-
kupljanju, i obradi materijala, nisu u do-
voljnoj mjeri iza tog materijala osnovne
drutvene i manifestacije. S druge strane,
88
l
oni su se, poneseni svojim spomenika
kulture,' nepotrebno i neopravdano oduev-
ljavali samim vremenom i poretkom koji su stvorili
te spomenike, tako da je izostala dublja analiza
drutvenih okvira antike. Naravno, u tome su su-
djelovali i momenti usmjerenosti istrai-
vanja i orijentacije samih Ne
se u razmatranje stavova pojedinih starijih istra-
se samo na stanovite i poglede
kao njima. osnov-
na koncepcija o poloaju i prilikama naih krajeva
za vrijeme rimske okupacije sastoji se u ovome:
Iliri su primili rimsku kulturu i ivjeli u miru i
blagostanju, nae zemlje su u to doba doivjele vi-
dan procvat i prosperitet; ekonomske snage postigle
su snaan razvitak: uspostavljen je mir, su
dobre ceste, podignuta su lijepa i bogata naselja,
i sl. Kad je u pitanju Hercegovina,
ci u ovom smislu jo su Prvo na to
treba ukazati jeste to da se zasni-
vaju na nalazima i spomenicima iz po-
prema tome, ne mogu biti primijenjeni za
cijelu BiH. I drugo - blagostanje i prosperitet
shvata kao opte kategorije koje proizlaze iz rim-
skog poretka i rimske kulture, a ne kao tekovine
kojima se koristi uzak drutveni sloj u okvirima ro-
odnosa. Ovim, naravno, ne moe biti
dovedena u pitanje neosporna zasluga i drugih
arheologa i u osvjetljavanju istorije naih
krajeva u doba.
5) VRSTE NASELJA
U ovom poglavlju osnovne karakte-
ristike ekonomike Bosne i Hercegovine u
doba i s tim u vezi glavne privredne djelatnosti
stanovnitva. Takav osvrt ovdje nam je potreban
radi upoznavanja sa vrstama naselja. Po-
red navedenih uslova koji su uticali na formi-
ranje naselja u naoj zemlji, moemo govo-
riti i o faktorima koji su doveli do raznih vrsta aglo-
meracija. ovim faktorima na prvo mjesto izbi-
ja privredni karakter i opti pojedinih kra-
jeva. Iz dosadanjih znanja o tome proizlazi da su u
Bosni' i Hercegovini u rimsko doba postojale ove
vrste naselja: poljoprivredna i rudarska; aglomera-
cije uz logore i banjske aglomeracije; trgovita i
stanice na komunikacijama.
Privredno bogatstvo i momenti
izazvali su ekspanziju Rima u oblasti Ja-
drana i Dunava. Poloaj Bosne i Hercegovine koja
pretstavlja dio Jadrana i vane ko-
munikacije koje idu preko nje, zatim njeni privredni
izvor! (rude, proizvodi, drvna i bli-
zina Italiji - doprinijeli su tome da je ovaj dio pro-
vincije Dalmacije zauzimao mjesto u pri-
vrednim i strategiskim planovima Rima.
Za nae razmatranje o privredi i naseljima s
obzirom na privredna obiljeja pojedinih krajeva
vano je imati u vidu da provincija Dal-
macija nije mogla pretstavljati ni geografsku ni eko-
nomsku cjelinu. Uski pojas blie moru razvijao se
pod uslovima od onih u kojima se nalazila
unutranjost (Strabo, VII, 315 razlikuje dva
dijela delmatskog primorski i drugi, dalje
od primorja). Primorje je bilo pod uticajem
mediteranske kulture i bolje je odgovaralo izgrad-
gradskih centara no unutranjost. Taj mo-
menat bio je vaan kako u kolonizaciji tako i u
optem razvitku pojedinih krajeva.
Poljoprivreda je pretstavljala osnovno zanima-
nje ilirskog stanovnitva u Bosni i Hercegovini. Ra-
zne grane poljoprivrede - zemljoradnja,
stvo, i dr. - razvijale su se u
uslovima pojedinih O zemljoradnji i sto-
govore brojni nalazi u Bosni i Hercegovini,
kako iz praistoriskog tako i iz rimskog doba. Naro-
su ostaci kulturnih biljaka u
i donjodolinskim sojenicama i nalazi
nekropolama koji pokazuju da su se kod Ilira - so-
zemljoradnja i razvijali napo-
redo, dok je na Glasincu bilo glavna pri-
vredna dj elatnost stanovnitva19. Iz praistoriskog i
rimskog doba imamo brojne primjerke zemljorad-
alatki koje o tome da su se Iliri znali
sluiti raznovrsnim U vrijeme kad su
rimski pohodi na nae krajeve zemljoradnja
i su stvarno bili glavno zanimanje epi-
horiskog stanovnitva. Poznat je podatak koji nas
obavjetava da su neka susjedna ilirska plemena
sredinom II vij. st. e. Delmatima danak u
itu i stoci (Polybius, XXXII, 18). tribut u
vidu kazne odredio je Delmatima 39 god. st. e. C.
Asinius Pollio (Florus II, 25). Prema Strabonu (VII,
315), Delrnati nisu imali platenog sred-
stva, a zemljite koje su dijelili su ponovo
svake osme godine. Strabonov podatak je vrlo vaan,
jer pokazuje da je kod Delmata, a moda i kod dru-
gih ilirskih plemena, zemlja bila svojina zajednice.
To, s druge strane, govori da su se u vrijeme kad je
u krajevima dananje BiH rimska okupa-
cija Delrnati nalazili na onom stepenu drutvenog
razvitka koji ne poznaje postojanje zemljoposjedni-
ka i poljoprivrednih najamnika. Uvid u odnose
plemenskim zajednicama pruaju nam i t. zvo gra-
natpisi koji obiljeavaju teritorije pojedinih
plemena ili optina. ovih granica mo-
emo posmatrati u vezi sa podjelom
zemljita, kao to smo to vidjeli kod Delmata. Do-
sad je na teritoriji rimske Dalmacije otkriven
broj spomenika - natpisa kojima se obiljeava gra-
nica plemenima ili pojedinim CIL
III, 9973 = Dessau 5953; 2882; 2883 = = De-
ssau 5953a; 8472 = Dessau 5948; 9832 = Dessau
5949; 12794 = Dessau 5952; 9938= Dessau 5951;
13250 = Dessau 5968; bJh VIII, 1905, Beibl. 53 =
Dessau 9379; bJh XII, 1909, Beibl. 30= Dessau
9378; i poznati natpis sa Bosne i
Hercegovine CIL III, 9864a (Vaganj jugozapadno od
Jajca) i moda natpis na stijeni kod Cernice na Ga-
Polju (Spornen., 1938, 114). natpisa
iz prve polovine I vij. n. e., a je iz
vremena Domicijana. Natpisi pokazuju da su rimski
provinciski namjesnici u rano carsko doba morali
da interveniu i da svojih vojnih funkcio-
nera obiljeavaju teritorije pojedinih plemena i op-
tina'". S druge strane, moda bi ovi natpisi mogli
potkrijepiti pretpostavku da je dio zemljita
i poslije osvojenja Dalmacije ostao u rukama starih
vlasnika i da se, barem u krajevima koji su bili uda-
ljeni od gradskih optina, stari sistem zajed-
vlasnitva zemlje. Ali to zasad' ostaje samo
kao pretpostavka, jer za poznavanje zemljinih od-
nosa u naim krajevima nemarno dovoljno izvornih
podataka. Kao i u kad se radi o kraje-
vima koji su bili manje rimskim utica-
jima i urbanizaciji tako i u kad su u
pitanju krajevi gdje su kolonizacija i irenje grad-
skog elementa bili (napr. oblast uz donju Ne-
retvu, visoravan Brotnjo, dolina Trebiata, Livanj-
sko Polje), treba vrlo oprezno davati ba
zato to smo jo uvijek prisiljeni da primjenjujemo
opta znanja o zemljinim odnosima u rimskoj dra-
vi. Razumije se, proces rimske urbanizacije i uvo-
rimskih institucija donosili su diferencira-
nje - stvarao se privilegisan drutveni sloj velepo-
sjednika, vlasnika zanatskih radionica i trgovaca, a
s druge strane sloj onih koji rade na zemlji i u ra-
dionicama'v. U kojoj mjeri i kako se ovaj proces
odrazio na pojedine krajeve BiH, s obzi-
rom na raznolike uslove razvitka prije i za vrijeme
Rimljana, - zasad znamo samo u optim okvirima
i razmjerama. i rimske Dalmacije
ulazi u sklop velikog dravnog prostranstva na ko-
jem se poljoprivreda: novih
kompleksa zemljita obradi, uma, stvara-
nje velikih domena i sl. O tome postoje pouzdane
vijesti za izvjesne dijelove Rimskog Carstva (Brita-
nija, ravnice u paniji, Galija, Panonija, mnogi kra-
jevi Ilirika i dr.). - neka osvo-
jenih zemalja ostala su bez bitnih promjena u pri-
vrednoj strukturi. Ono to je bilo vie-
manje svim zemljama koje su ule u Rimsko Carstvo
jeste intenziviranje privrednih djelatnosti i
na eksploatacija prirodnih dobara. Rimskim grado-
vima i brojnim vojnim jedinicama potrebno je sve
vie poljoprivrednih, zanatskih, rudarskih i drugih
proizvoda. Dravna organizacija, kopneni i pomor-
ski putevi i otvaranje novih trita sna-
niji razvitak trgovine i prometa'". Ekonomiku kra-
jeva dananje Bosne i Hercegovine u doba
o kojoj nema dovoljno izvornih vijesti poznajemo
preteno po onome to nam pruaju na te-
renu i spomenici materijalne kulture. Hercegovina
je proizvodila vino, ulje i itarice, ali itarica, nije
imala dovoljno, pa ih je morala uvoziti. U hercego-
izvozu vano mjesto su zauzimali drvna
i proizvodi. Izvoz drvne i sto-
proizvoda iz provincije Dalmacije
je i u Expositio totius mundi et gentium 53"4. Sva-
kako su te proizvode, osim Hercegovine, koja je u
doba bila znatno umovitija no danas, da-
vali i krajevi poznati po gajenju stoke - Livanjsko,
Duvanjsko, Kupreko Polje a moda i
drugi planinski rejoni koji su imali dobre komuni-
kaciske veze sa lukama na Jadranu. Nalazi novca
od republikanskog doba do Konstantina I u planin-
skim predjelima iznad Konjica (Umoljani i Bjele-
pa novci na Vran-planini, na Ljubui planini
i u susjednim krajevima da su ove planin-
ske oblasti sa svojim proizvodima u trgo-
vini i prometu. Razvijeno je
izvoz i drugih sirovina i gotovih proizvoda (koe,
tkanine) 5:>. Rane trgovinske veze Hercegovine sa
zemljama na Jadranu, veze koje su se raz-
vile krajeva na donjoj Neretvi i u dolina-
ma Trebiata i Bregave sa prekomorskim zemlja-
ma, su blizinom tih krajeva Naroni i
da se Neretva mogla koristiti kao plovna
Nalazi iz Hercegovine koji indici-
raju ranu trgovinu sa i italiskim trgovcima
brojniji su i no oni u Bosni. Prema po-
datku Livija (XLIII, 5), vidi se da je izaslanicima
nekih ilirskih plemena, kojima i japodskim,
bilo 170 g. st. e. dozvoljeno da uz posebnu dozvolu
mogu u svoje krajeve uvesti iz Italije po 10 konja.
89
Na osnovi toga moglo bi se da su konji
u trgovinskim odnosima Italija - Ilirik tretirani
kao sastavni dio ratne opreme, pa je zato postojala
kontrola i njihovog izvoza u Ilirik?".
a) Fundi i villae rusticae
Kako se odrazila struktura poljoprivrede na for-
miranje naselja vezanih za tu granu pri-
vrede? Vidjeli smo da rimska vladavina u osvojenim
donosi poljoprivredne pro-
izvodnje koje u raznim zemljama dobiva
intenzitet. Ono to nas ovdje interesuje jeste polo-
aj i uloga poljoprivrednih dobara (fundi) i aglo-
meracija koje su nastale na takvim imanjima (vil-
lae rusticae).
Tokom dosadanjih u BiH konstato-
vani su ostaci nekih naseobina koje su nastale na
poljoprivrednim dobrima. U novije doba
na pojedinim dobrima obavljena su iskopavanja.
Poznavanju ovih aglomeracija doprinijelo je istra-
ivanje cesta i naselja uopte, pri su lake mo-
gle biti koje govore o postojanju
poljoprivrednog dobra u ovom ili onom
poljoprivredna dobra i njihove naseobine
ni izdaleka ne poznajemo onoliko koliko to zasluuje
ovog oblika poljoprivredne proizvodnje
i novih aglomeracija koje su izrasle na bazi takve
proizvodnje. Rimska vladavina je i u naim kraje-
vima pomagala stvaranje velikih imanja. Posebna
obiljeja tih imanja i njihov u razvitku po-
ljoprivrede kod nas nisu nam poznati, ali i ono
to dosad o njima znamo pokazuje da je u pojedi-
nim oblastima Bosne i Hercegovine krupna poljo-
privreda zauzimala vidno mjesto. Naravno, posta-
nak i razvitak domena i poljoprivrednih aglomera-
cija na njima bio je uslovljen ne samo prirodnim
faktorima (plodno i prostrano zemlj ite, lokalni i
privredni izvori i sl.) i poloajem prema drugim
aglomeracijama i nim linijama. Posljednjih
godina vre se obimni radovi na otkrivanju
rimske villa rustica u kod Capljine'". U
dolini Neretve kod iskopavanjem su konsta-
tovani ostaci triju villa rustica sa cijelim komplek-
som gospodarskih zgrada i nalazima poljoprivrednog
a tragovi otkopane zgrade u upu-
na pretpostavku da je i tu postojala villa ru-
stica'". Iskopavanja su pokazala da je u Ran-
kod Travnika postojala villa rustica u cen-
tru predjela u kome su konstatovani tragovi i dru-
gih rimskih zgrada'". U Proboju kod Ljubukog, ta-
na pogodnom mjestu i sa dobrim prirodnim
uslovima, nalazila se villa rustica koja nam je iza
sebe ostavila brojne primjerke poljoprivrednog oru-
Prema nalazima gospodarskog i prema
poloaju u centru izrazitog poljoprivrednog rejona
na rijeci Neretvi, vjerovatno je i Mogorjelo kod
pljine bilo villa ili glavni objekat dravnog
imanja (palatiumj'". Na Stupu u Sarajevskom Polju
iskopane su ruevine rimske zgrade nekog j po-
ljoprivrednog gazdinstva u kome je bio zaposlen
broj radnika i koje je imalo svoju radionicu za
opravke i, moda, za proizvodnju poljoprivrednih
alatki'". Sarajevsko Polje je prualo za
stvaranje ovakvih i dobara, tako da
naseobinama oko Ilide moemo traiti
aglomeracije koje su nastale na poljoprivrednim
gazdinstvima i posjedima. Takvoj aglomeraciji.mo-
gla bi odgovarati i rimska naseobina u Hrasnici kod
Ilide ostaci do danas nisu posebno ispitivani'".
Izgled ruevina rimske zgrade li Pleevici kod Roga-
90
tice i njen poloaj odgovaraju jednoj villa
rustica; je i sa ostacima na
potoka Kosove kod Ustikoline koji bi mogli poticati
od jedne rimske vile?", smo u prethodnom izla-
. ganju, na osnovi tragova, nalaza i po-
loaja otkrivene rimske zgrade, iznijeli miljenje da
je u Novom eheru kod postojao fundus sa
villa rustica. Izraziti poljoprivredni rejoni u sjever-
noj i Bosni pretstavljali su oblast u
kojoj su se vrlo dobro mogli razviti oblici krupne
poljoprivredne radinosti. Pri tome treba imati u vidu
da su na takvu organizaciju i strukturu
poljoprivrede uticali ne samo prirodni uslovi same
oblasti i blizina prostranih panonskih krajeva
za koje znamo da SU u rimsko doba doivjeli polet
u i proirenju poljoprivredne proizvod-
nje (upor. Aurelius, De Caes., 40, 9, 10). Ostaci rim-
skih naselja oko Bijeljine i Janje od gospo-
darskih zgrada na fundus-ima i pokazuju da je u ovom
kraju preovladavao izgradnje zgrada od tvrdog
materijala. iskopavanje obavljeno je u arealu
villa rustica u Brodcu?". tragova rim-
skih naselja nema u i
kraju gdje bi trebalo po-
ljoprivredna dobra. U ovom svakako je
po srijedi drugi izgradnje uslovljen lo-
kalnim sredstvima i glavnih komunika-
cija kojima bi se mogao dopremati mate-
rijal. Na prostoru Polja, s obje strane rimske
ceste Banjaluka-Bos. Gradika, tragovi
naselja pretstavljaju ostatke rimskih villae rusticae
kbje su bile na broju fundus-a ovog
plodnog kraja. Na to smo posebno ukazali u topo-
grafskom pregledu rimske ceste Banjaluka-Bos. Gra-
dika. pretpostavlja da se jedno poljoprivredno
dobro sa villa rustica nalazilo u Donjim Podgracima
i da kao vlasnitvo nekog veleposjednika iz Sirmi-
juma datira iz ranog carskog doba'". I ostaci rim-
skih zgrada na pogodnom mjestu u (Li-
vanjsko Polje) izgleda da od neke ekonomije
i njenih gospodarskih zgrada'". U kraju \
su postojale ovakve gospodarske zgrade na
poljoprivrednim ekonomijama: dosad je otkopana
villa rustica u Zaloju?". Ostaci jedne villa
rustica konstatovani su i u Ljusini kod Otoke (bli-
zu Bos. Krupe)?", Vjerovatno je i na drugim mje-
stima u Bosni i Hercegovini bilo poljoprivrednih
ekonomija i aglomeracija na njima, kao to se moe
da i na tragove rimskih villa
urbana.
Iz ovoga to smo iznijeli o gazdinstvima
i ekonomskim objektima tih gazdinstava vidi se da
je nae znanje o i villae rusticae
kao centara poljoprivrednih dobara nedovoljno, jer
su istraivanja u tom pogledu tek
I kao to nam je zasad davati blia i odre-
obiljeja villae rusticae, njihove pla-
na i rasporeda ekonomskih zgrada, i iz toga stvarati
o obimu poljoprivredne proizvodnje i o
poljoprivrednoj strukturi uopte, tako je neopravda-
no sada tvrditi da je u Bosni i Hercegovini teko
veleposjede, jer da konfiguracija zemlji-
ta i klima nisu bile pogodne za stvaranje velikih
ekonomij a i da za to nij e bilo istoriskih uslova?".
Za formiranje fundus-a na izvjesnim Bo-
sne i Hercegovine postojali su prirodni uslovi, napr.
u Posavini, Polju, Polju, dolini
donje Neretve i dr., a osim toga razvitak pojedinih
krajeva je stvaranje takvih posjeda.
Ne treba gubiti iz vida da su krajevi da-
nanje Bosne i Hercegovine, pored u
socijalnoj i privrednoj strukturi, kao sastavni dio
rimske drave poprimali i izvjesne opte karakteri-
stike rimskog drutva. Stabilnost
drave u prva dva vijeka Rimskog Carstva stvorila
je uslove za bolju i intenzivniju poljoprivrednu pro-
izvodnju. U toj grani privrede i drava i privatni
posjednici pokazali su veliku preduzimljivost. Ve-
liki posjed koji je jedna od karakteristika privredne
i drutvene strukture Rimske Imperije traio je to
prinose i prihode. Novi fundus-i imali su vidnih
zasluga za agrarne privrede u provin-
cijama, jer su u njima primjenjivani bolji metodi
rada koji nisu bili bez uticaja na metode rada u
sitnoj poljoprivrednoj proizvodnji. krupni
posjed nije unitio sitne posjede koji su za cijelo
vrijeme Rimskog Carstva egzistirali. Posljednji vi-
jekovi Rimskog Carstva ugro-
avanje sitnijih gazdinstava od strane krupnih do-
mena i njihovo stalno irenje na malih po-
sjeda?".
Istraivanja u drugim zemljama Rimskog Car-
stva pokazuju da su stvaranje fundus-a i porast broja
vila kao aglomeracija ili naporedo sa
stepenom urbanizacije i romanizacije pojedinih kra-
jeva. S druge strane, broj vila znatno je u pre-
djelima kroz koje prolaze vane rimske komunika-
cije. To najbolje pokazuju uporajnskim obla-
ctima i u Galiji (Narbonija, oblast oko Liona, po-
Saone, Loare i Sene, Normandija i dr.). Istra-
ivanja u Galiji, na Rajni i u Panoniji pokazala su
da je rimski period ovim zemljama dao veliki broj
domena i vila, ali je na irokim prostorima tih kra-
jeva u rimsko doba prevalirala seoska naseljenost sa
svojim malim posjedima?".
Za ispitivanje villae rusticae je vano
imati u vidu da one pokazuju veliku razno-
likost tipova, i broja zgrada koje
vaju gospodarsko naselje. To su pokazala istra-
ivanja u drugim zemljama Rimskog Carstva. Pre-
ma tome, svaki pojedini kompleks gospodarskih
zgrada na fundus-u zahtijeva detaljno ispitivanje i
posebnu obradu. - Naa dosadanja znanja o polo-
aju fundus-a i o ekonomskim zgradama na njima
da ni na Bosne i Hercegovine ne-
ma otstupanja od optih uslova za smjetaj i izgrad-
nju ovih poljoprivrednih dobara. Blizina gradova i
naselja kao i komunikacije, pored prirodnih
uslova, uticali su na stvaranje fundus-a i njihovih
ekonomskih centara. naselja kao
centri proizvoda sa poljoprivrednih ekonomija i ko-
munikacije kao nice za transport tih pro-
izvoda na ili manju udaljenost - pretstavljaju
one faktore koji i uslovljavaju nastanak
fundus-a i njihovih aglomeracija. Fundus-i u Proboju,
i oko Mogorjela nalaze se uz naselja
(Humac, Ljubuki i dr.; Narona, i dr.), a
osim toga lee uz vane komunikacije (Salona-Na-
rona, sc. Scodra; Narona - dolinom Neretve).
ie sa fundus-ima u dolini Neretve od Konjica do
Rame gdje je u rimsko doba naseljenost bila vrlo
intenzivna. Sarajevsko Polje sa svojim poljoprivred-
nim gazdinstvima imalo je brojne u sta-
novnitvu Ilide, Sarajeva i drugih
susjednih mjesta. I ovdje je komunikacija koja je
iz doline Neretve preko Sarajevskog Polja vodila na
Drinu pruala jedan od uslova za postanak i razvoj
poljoprivrednih ekonomija. Navedenim uslo-
vima odgovarale bi ekonomije kod Rogatice, oko Bi-
jeljine i u kraju. to se velikih posjeda
i villae rusticae u Polju i kod Donjih Pod-
gradaca, njihov poloaj u blizini centara (Servitium,
Ad Fines, Castra) i uz vanu komunikaciju (Castra-
Servitium )ukazuje na to da su ova poljoprivredna
dobra igrala ulogu u snabdijevanju tih cen-
tara i vojnih jedinica koje su bile stacionirane u ovom
kraju. Veliko imanje u na Livanjskom
Polju odgovaralo bi u svemu potrebama gusto na-
seljenog na kojem se nalazio najmanje
jedan municipium i kroz koje je prolazila magistrala
Salona-Servitium.
Prema tome, na Bosne i Hercegovine
karakter poljoprivrednih naselja imala su ne samo
sela rasturena po cijeloj zemlji i villae rusticae
koje su pretstavljale centar domena (praetorium
fundi). Kao posebna vrsta aglomeracija, villae ru-
sticae su za perioda Bosne i
Hercegovine radi osvjetljavanja pitanja: u
kolikoj mjeri je bio razvijen veliki posjed, kakve je
promjene doivljavao, kakva je bila organizacija
rada i upravljanja u njemu. Bolje poznavanje ve-
likih posjeda i aglomeracija na njima u znatnoj
mjeri bi doprinijelo poznavanju drutvenih i eko-
nomskih odnosa u krajevima rimske Dalmacije. Re-
zultati istraivanja poljoprivrednih ekonomija i nji-
hovih naseobina koji su dosad postignuti, napr. u
Francuskoj i Belgiji, su izvje-
snih optih obiljeja tih domena, u pogledu
njihove i promjena koje su oni do-
ivljavali i koje prua njihova toponi-
mija?". Razumije se, obiljeja domena u Galiji ne
moraju biti sa obiljejima domena u dru-
gim zemljama. ta je za razne dijelove
Rimskog Carstva, a ta ostaje - treba
i Izvjesne opte karakteristi-
ke, o kojima je bilo su kao
ali u njihovom okviru ostaje obilje lokal-
nih
b) Rudarstvo i rudarska naselja
Vaan vid ekonomike u rimskoj Dalmaciji pret-
stavljalo je rudarstvo. Poseban imali su ru-
darski rejoni dananje Bosne i Hercegovine, naro-
oni u kojima je eksploatisano eljezo, srebro i
zlato. Treba napomenuti da je
rudarstva vrlo u optem isto-
rije Bosne i Hercegovine. O rudarstvu na
dananje Bosne i Hercegovine u praistorisko vrije-
me ne znamo mnogo, jer posebnih ispitivanja u tom
pogledu nije bilo. Nalazi na terenu - rudarska oru-
oprema i sl. - nisu brojni, ali pokazuju da je
stanovnitvo dananje Bosne i Hercegovine i u pra-
istorisko doba znalo za kopanje ruda i dobivanje
Ni za rudarstvo nije bilo posebnih
istraivanja, i cio posao se uglavnom iscrpljivao u
prikupljanju nalaza na ruditima. Prikupljeni ru-
darski predmeti malobrojni su i oskudni, a vijesti
kod pisaca i rijetke. Na
bosanskih rudita u toku dugih istoriskih perioda
eksploatacija je vrena kontinuirano, tako da su doc-
niji radovi zatirali tragove starijih rudarskih rad-
nji i rudarskih aglomeracija. Usljed toga, zasad jo
uvijek ne moemo procijeniti obim proizvodnje an-
rudnika Bosne i Hercegovine, niti dati pot-
punu sliku o rudarskim naseljima i ivotu u njima.
Za najvanija pitanja o rudarima i njihovom polo-
aju, o odnosima na ruditima Bosne i
Hercegovine, o zakupu, sistemu kontrole nad pro-
izvodnjom, i sl. nemamo vijesti kod pisaca.
Naravno, teko da bi se moglo da istra-
ivanja rasvijetliti sva ova pitanja, ali ne treba odu-
stati od pokuaja u tom pogledu, tim prije
91
to je dio praistoriskih i rudita
neispitan.
Prije prelaza na razmatranje o rudarskim nase-
ljima sumaran osvrt na rudarstvo
naih krajeva, na pojedinih rudarskih rejona
i rudita i na tragove rudarske radinosti u njima.
Potreban je i osvrt na materijalne ostatke
praistoriskog rudarstva na dananje Bosne
i Hercegovine. Radi bolje preglednosti dra se
teritorijalne podjele rudita po oblastima:
Srednjebosanska rudonosna oblast
- Zapadnobosanska rudonosna oblast
- rudonosna oblast
gornjeg toka Vrbasa, Lave,
Bosne, Neretve i Rame poznato je pod nazivom Sred-
njebosanska rudonosna oblast ili Srednjebosansko
rudogorje. Najpoznatija rudita ove oblasti jesu: pla-
nina Vranica i gornjeg Vrbasa, i
Makara od Gornjeg Vakufa, dolina
Lave, okolina Kreeva, Fojnice i Varea?".
Arheoloki nalazi pokazuju da rudarstvo u ovoj
oblasti datira jo iz praistoriskog doba. U
i Makari izgleda da je u bronzano doba eksploa-
tisan bakar?". Na Gradini kod Varvare pri izvoru
Rame dokazana je metalurgiska djelatnost u pra-
istorisko doba?". Poznata rudita zlata nalaze se na
Vranici i u gornjeg Vrbasa?", Na tim ru-
ditima su stanovnici ovih krajeva radili jo prije
dolaska Rimljana. O zlatu u provinciji Dalmaciji na-
lazimo i zabiljeke kod rimskih pisaca. Car August
stavlja u zadatak namjesniku Dalmacije da odmah
rudita zlata u osvojenim kra-
jevima provincije Dalmacije: Sed Augustus perdo-
mandos Vibio mandat, qui efferum genus fodere ter-
ras coegit aurumque repurgare; quod alioquin gens
omnium cupidissima eo studio, ea diligentia anquirit,
ut illud in usus suos eruere videantur (Florus, Epit.
II, 25). je to da je ovom poslu rimska vlast
prila odmah i da je prisilnim mjerama tjerala do-
stanovnitvo na rad u rudnike. Brzo otvara-
nje rudnika zlata po dolasku Rimljana pokazuje da
je eksploatacija zlata bila poznata i u praistorisko
doba.
Iz druge vijesti doznajemo da se u provinciji
Dalmaciji dobivalo dosta zlata i da je, svakako, na
tom poslu morao biti zaposlen znatan broj radnika.
To je Plinijeva vijest (NH XXXIII, 21): Invenitur
(sc. aurum) aliquando in summa tellure protinus,
rara felicitate, ut nuper in Dalmatia principatu Ne-
ronis, singulis diebus etiam quinquagenas libras fun-
dens. I pjesnik Stacije (Silvae I, 2, 13 i III, 86) spo-
minje zlato kao dalmatinski metal. Marcijal (Epigr.
X, LXXVIII, 1, 5) govori o Dalmaciji kao
zlatonosnoj zemlji.
Opravdano je miljenje da se ove vijesti an-
pisaca o dobivanju zlata odnose uglavnom na
Srednjebosanskog rudogorja. One se
prvenstveno zlata iz nanosa Vrbasa i nje-
govih pritoka, zatim Lave i Fojnice sa pritokama,
ali u njima je svakako i o zlatu iz korjenih
rudita. Tragovi rudarskih radova pokazuju da su
Rimljani na Vranici kopali zlato iz korjenih lei-
ta. Inenjer Konrad je prije vie od 80 godina pro-
naao nekoliko stotina pinga na obroncima Rosinja
jznad Gornjeg Vakufa i velike gomile ispranog pi-
jeska kod Crvene Zemlje, zlatnog Guvna i drugih
mjesta?", Ovi ostaci rudarstva i kanalrko-
j ima se dovodila voda na mj esta gdj e se ispiralo
zlato - su se do naih dana. Nazivi mnogih
lokaliteta urejonu Vranice Vakufa
92
na nalazita ove rude: Zlatno Vrelo, Zlatan-Vrelo,
Zlatan Potok, Zlatno Guvno, Crvena Zemlja i sl.
Gomile prepranog ljunka na Bistrici IKrupi, pri-
tokama Vrbasa kod Gornjeg Vakufa, pouzdano svje-
o radovima na eksploataciji zlata iz
nanosa.
Poznata su i nalazita cinabarita na Zec-planini,
i Zahoru'". Nemamo podataka koji bi
potvrdili da se ovdje vadila iva iz cinabarita u
predrimsko i rimsko doba. znanje dobi-
vanja ive vrlo je staro. Osim toga, iva je potrebna
u skupljanju sitnih zlata, tako da je njihova
eksploatacija povezana. To je mogao biti
i na ovom je vana
da se zlato i iva na zapadnom podnoju Vranice
nalaze u istoj rudi - tetraedritu'".
Posebno nas interesuje rudarstvo eljeza u ovom
dijelu Srednjebosanske rudonosne oblasti. Geolo-
ka istraivanja da eljeznih ruda ima na
planinama Vranici, Radovanu i Rosinju, oko Gornjeg
Vakufa, Bugojna, Donjeg Vakufa i na Komaru'".
Zasada se moe samo pretpostavljati da je ovdje
eksploatisano eljezo u praistoriskim periodima, dok
arheoloki nalazi da je u ovom jako na-
seljenom kraju bilo razvijeno rudarstvo eljeza za
vrijeme Rimljana. O tome smo govorili u pret-
hodnom izlaganju'".
Srednjebosanskoj rudonosnoj oblasti pri-
padaju rudarski rejoni u Lave i okolini
Fojnice i Kreeva koji su poznati po nalazitima
zlata i eljeza'". O istoriji rudarstva u dolini Lave
nije mnogo pisano, a i to se pisalo to su bile samo
uzgredne napomene povodom arheolokih
Ipak postoje indicije koje da se dobije
pretstava o najstarijoj rudarskoj kulturi ovog re-
giona. Ovdje se ispiralo zlato iz nanosa, o
velike naslage prepranog pijeska na
Lavi kod Varoluka blizu Turbeta, kod Delilovca,
oko potoka Vrela i na drugim mjestima.
Ispiranje zlata vreno je i na pritokama Lave niz-
vodno od Travnika. Prema tih gomila moe
se da je obim radova na ispiranju zlata u
dolini Lave bio velik i da Lava pretstavlja jednu
od najpoznatijih bosanskih rijeka po nanosima zla-
tonosnog pijeska i po njegovom ispiranju u rano isto-
risko doba'".
Ne zna se da li j e na Lavi i u praistorisko
doba ispirano zlato. Razna tragovi naselja i
drugi nalazi u dolini Lave govore o gustoj naselje-
nosti ovoga kraja u praistorisko i rimsko doba. Za
nas su ovdje najinteresantnija ona mjesta gdje po-
stoje tragovi rudarstva i metalurgije. Otkri-
u M. Mounju su potvrdila da su se stanovnici
ovog praistoriskog i docnije rimskog naselja bavili
rudarstvom i metalurgijom. Naslage troske uz druge
rimske nalaze u Travniku, Docu, i nekim
oblinjim mjestima govore o metalurgiskoj radinosti
u rimsko, a vjerovatno i upredrimsko doba'".
O rudarskim radovima u distriktu Foj-
nice i Kreeva nemamo mnogo podataka. Neke ri-
jeke koje ovuda nanose zlatonosni pijesak.
Gomile ljunka na rijeci Fojnici i njenim pritokama
pokazuju da se ovdje od davnina ispiralo zlato'".
to se rudarstva oko Kreeva i
Fojnice, treba napomenuti da su intenzivni rudar-
ski radovi kroz srednji vijek i u novije doba pre-
krili tragove rudarstva. Oko Fojnice i Kre-
eva nailazi se na stara troskovita eljeznih ruda
koja su preostala od srednjevjekovnih i ru-
radova. U rudama ovoga kraja
ima i drugih metala: olova, srebra, ive i dr.
literatura o rudnom bogatstvu Bosne
i Hercegovine ne proputa da istakne da Vare i
njegova okolina pretstavljaju vane i davnanje
centre rudarstva eljeza. Oko Varea lee velike
naslage eljeznih ruda koje daju dobar metal. Na-
ravno, prvenstveno se misli na Vare kao jako sre-
dite srednjevjekovnog i novijeg rudarstva o
ima znatnih tragova i podataka. O Vareu u
doba znamo vrlo malo, i to samo po nalazima novca.
Po tome bi se moglo da ovdje nisu radili
rudnici eljeza. Ali neki drugi momenti oprav-
davaju miljenje prema kojem je u varekom ba-
zenu eksploatisana eljezna ruda u praistorisko i
rimsko doba. Iliri su jo u haltatsko doba
morali uvoziti eljezo za svoju razvijenu metalo-
radinost. Najprirodnije je da su ga dobav-
ljali iz rejona Varea, Kreeva i Fojnice koji su im
bili najblii. Razumije se da je Rimljanima bilo lako
produiti i intenzivirati rad eljeznih rudnika koje su
ovdje zatekli. Osim toga, ne treba gubiti iz vida
njenicu da su i oko Varea tragove starog rudarstva
zatrli intenzivni rudarski radovi srednjeg i novog
vijeka.
U Zapadnobosansku rudonosnu oblast spadaju:
predio Majdan - Sinjakovo blizu i
rudarski rejoni Sane, Japre i Une. To su
bogata eljezom uz koje se nalazi olovo, a neto i ba-
kra'". Distrikt Majdan - Sinjakovo kod
grada poznat je po naslagama eljeznih i bakrenih
ruda. Arheoloka ovog regiona pruila
su nam podatke o njegovom rudarstvu eljeza u pra-
istorisko i vrijeme'". Ne znamo da li je ovdje
u doba bakar, ali je da su
Rimljani u Sinjakovu imali i rudnik bakra?", U di-
striktu Majdan - Sinjakovo mogu se i danas
ostaci i rudarstva. Prilikom obilaska
ovoga kraja 1953 g. pisac ovog rada naao je neke
nove ostatke rimskog rudarstva (veliki odlivak e-
o ljeza, eljezni i dr.) i ustanovio da su ovdje
jo dobro mjesta na kojima se vadila i pre-
ruda (jame, troskovita).
U nedaleko od Majdana i Sinja-
kova se nalaze ostaci starih rudarskih i topi-
radova. Teko je da li se tu radi o
ili o srednjevjekovnim radovima, ili moda
i o jednima i o drugima. Za vrijeme istraivanja u
ovim mjestima saznali smo da je 1948 g. prilikom
izgradnje ceste od u pravcu
otkriveno dosta odlomaka rimske keramike pomije-
ane sa troskom. Na brdu Crvljenica iznad
grada nalazi se rudarska jama, a 1947 g. na
nekoliko mjesta oko nje su komadi otkopane
eljezne rude'". je spomenuto da je
grad sa okolinom bio naseljen u rimsko doba i da
su kroz ovaj kraj, kako pokazuju najnovija istrai-
vanja, prolazile rimske ceste i putevi'".
Sane i Japre spada u red vrlo bogatih
rudarskih rejona. U njemu je od davnina eksploati-
sano eljezo, a vjerovatno i olovo. Arheoloka istra-
ivanja doline Sane pokazuju da su Iliri jo
u praistorisko doba razvili znatnu rudarsku i me-
talurgisku kulturu?". Rimsko rudarstvo eljeza do-
kazano je brojnim nalazima i tragovima na vie mje-
sta. U Sehovcima kod Sanskog Mosta i na breuljci-
ma Troska prema Starom Majdanu otkrivene su
rimske talionice, a na Vracar-Gradu kod Brieva
praistoriske i rimske talionice'". Velike naslage tro-
ske nalaze se oko Adamue i Brieva. Iz Brieva po-
dva natpisa (CIL III, :f3239 i 13240) koji spomi-
nju funkcionera eljeznih rudnika u tn VIJ. n. e.
(vilicus ferrariarum i vir egregius procurator). Ne-
davno je u Ljubiji jo nekoliko epigraf-
skih spomenika od kojih su dva po tome
to su ih postavili rudarski funkcioneri, i to: pro-
curator Verecundus 209 g. n. e. za vrijeme Septirnija
Severa i procurator Macrinus i vilicus Heliodorus
228 g. n. e. za vrijeme Aleksandra Severa'". Na
osnovi ovih nalaza moemo da se u Bri-
evu ili Ljubiji nalazilo sjedite rudarske admini-
stracije i uprave za ovaj kraj.
Tokom svojih ispitivanja u krajevima zapadne
Bosne pisac ove studij e posj etio j e i rudarske re-
jone na Sani i Japri. Tom prilikom uvjerio se da
je danas vrlo teko iznalaziti i tragove
rudarstva u Ljubiji i njenoj okolini zbog
toga to je moderni rudnik eljeza zauzeo iroko
i svojim radilitima prekrio ostatke stare
rudarske aktivnosti. Istina, i danas se tokom rudar-
skih istraivanja i otvaranja novih radilita PD-
koji predmet koji upotpunjuje nae znanje o
kom rudarstvu. Na Gradini kod Stare Rijeke, 9 km
daleko od Ljubije, je rudarska zemljana
lampa i drugo rudarsko - krampe, el'[ezni
bat i dr. koje se danas u direkciji Rudnika Lju-
bija. Primjerci rudarskog u svemu odgovaraju
alatkama koje znamo i sa drugih nalazita'". U do-
lini Stare i Majdanske rijeke jo uvijek lee hiljade
tona stare troske. Nema sumnje da bi dobro izve-
dene akcije istraivanja i kopanja na nekim lokali-
tetima kod Ljubije i danas mogle otkriti nove spo-
menike rudarstva.
-to se doline rijeke Japre, ona ima
dosta spomenika i tragova a moda i pra-
istoriskog rudarstva. Moe se da su dolina J apre
i Blagaj danas nai najinteresantniji lokaliteti u po-
gledu rudarstva. dio
nalaza sa Japre datira iz IV vij. n. e., a samo manji
broj pripada III vij. n. e. To nas na zaklju-
da su ovdanj i rudnici radili u III i IV vij eku.
je i to da na Japri oko Blagaja ima
jo i danas preko milion tona eljezne troske
u kojoj je oko 50% eljeza (47-48% Fe i
2-3% Mn)97.
Od ranije su poznati tragovi u
Rakanskim Baricama kod Bos. Novog'": Nema sum-
nje da je to u uskoj vezi sa rudarstvom u dolini
Japre jer se radi o istom rudarskom rejonu. Na po-
Sane i Une postojala je eksplo-
atacije olova i bakra pored eksploatacije eljeza kao
osnovne grane rudarstva, jer se uz eljezne rude
javlja olovo i bakar. Po miljenju V. teko
da bi i srednjevjekovni rudari e-
ljezo propustili da kopaju olovo i bakar, pa je uz
rudarstvo eljeza jo od praistoriskog doba moglo da
ide i rudarstvo olova i bakra. To je vjerovatno tim
prije, to su olovne rude davale srebro'". Postoji na-
lazite olova kod Otoke u blizini Bos. Krupe. Tu,
na brdu ostali su tragovi starih rudarskih
i radova, kao to su jame, potkopi i
troska'?".
Prema geolokim podacima, u
rudonosnoj oblasti nalaze se olovna, olovno-cinkana
i bakarna rudita kojima su olov-
no-cinkana srebronosna rudita kod Srebrenice'?'.
Istorija! rudarstva u ovoj oblasti, izuzev Domavije,
nije dovoljno ispitana. Stoga i nemamo jasnije pret-
stave o rudarstvu ovoga kraja u doba, jer
ono to znamo o Domaviji se samo jednog ogra-
prostrane oblasti.
rimskog. rudarstva u Podrinju moe se bolje
sagledati kad se imaju u vidu tragovi rudarskih ra-
dova u zapadnim krajevima Srbije prema Drini.
Nalazi iz Gradine (Domavia) i njene okoline, o
kojima je bilo pokazuju da je
rudarski rejon igrao vanu ulogu u ivotu ovog di-
jela Rimskog Carstva. Okolinu Srebrenice karakte-
riu dva perioda rudarske djelatnosti: i sre9-
njevjekovni. Ovdje je eksploatisana olovna ruda iz
koje se dobivalo srebro. Ruda je kopana oko Doma-
vije, a topljena je u Domaviji i kod samih majdana
u Sasama. Za praistoriske rudarske radove u sre-
kraju govori to to su leita olova sre-
bronosne rude u ovom kraju vrlo bogata, pa su ih
Iliri kao vjeti rudari lako mogli eksploatisati. Samo
ime Domavia je ilirskog porijekla-P", Iz toga za-
da je jo u praistorisko doba Domavia
bila neki centar se u privrednom pogledu
mogao zasnivati jedino na rudarstvu, jer ovaj kraj
nema drugih bogatstava. U Tuzli je praisto-
riskim predmetima otkrivena zemljana posuda na
dnu se komad galenita. Okolina Tuzle
nema galenita, je on mogao poticati iz Olova ili
iz Srebrenice. Po onome to se zna o rudarstvu
Srebrenice, treba prihvatiti miljenje da je galenit
u Tuzlu otuda dospio"?".
to se rimskih rudarskih radova, oni su u
ovom distriktu tekli kontinuirano od I do sredine
IV vij. n. e. Po svemu ti radovi su postigli
intenzitet u III vij. i prvoj polovini IV vij.
n. e. O tome govore i epigrafski nalazi.
U to doba, sredinom III vij. n. e., Domavia
je doivjela svoj procvat. Ona je postala ne samo iv
i prometan centar rudarstva i vano admini-
strativno sjedite rudarske uprave. Moda je ovdje
bilo sjedite efa cjelokupnog rudarstva za rimske
provincije Dalmaciju i Panoniju, to za zemlje
dananje Dalmacije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske
i Slovenije, Kranjske, tajerske, Austrije do
ume i za krajeve Podunavlja do Tise (natpis
CIL III, 12721 = 8361: L. Domitius Eros procura-
tor metallorum Pannoniorum et Delrnatiorum). Kao
centar, Domavia je i po tome to je u njoj
boravio prokurator za rudnike srebra. (Natpisi: CIL
III, 12734 = Valerius Super vir egregius procura-
tor argentariorum i CIL III, 12736 = Aurelius Ve-
recudus vir egregius procurator argentariorum).
Pisac ovog rada elio je da upozna jo
vane ostatke rudnika oko Srebrenice, pa
je 1953 i 1958 g. posjetio kraj. U Gra-
dini u kojoj su izvrena zamana arheoloka
iskopavanja i danas su ostaci rimskih zgra-
da i tragovi rada. Mjesto je pre-
kopana i istraeno kao naselje.
rudarskih j ama u Sasama i na planinama LISCU I
Kvarcu, temeljito pretraivanje ireg predjela
- Gradina u cilju upoznavanja sa svim tragovima
rudarstva i iskopavanja - bila
bi nuna i svakako bi donijela korisne rezultate.
Takva u ovom kraju dosad nisu vrena.
Za druge rejone oblasti ne zna-
mo pouzdano da li je u njima bilo rimskih rudar-
skih radova. Tu na prvom mjestu dolaze u obzir
rejoni Olova, Borovice i u kojima su konsta-
tovane rudarske dj elatnosti srednj eg vij eka
1
04 .
U vezi sa razmatranjem uloge i najsta-
rijeg rudarstva u Bosni i Hercegovini.inuno je uka-
zati na razna miljenja o tome. Prije svega da li je
Bosna i Hercegovina u praistorisko doba imala
ili slabije razvijeno rudarstvo i da li je stvarno pravi
rudarski rad ovdje tek po dolasku Rimljana.
94
Pitanje je vano, kako vidjeti, iz mnogo razlo-
ga. Arheolog Devis, koji je ru-
darstvo u Evropi i kod nas, smatra da u Jugoslaviji
nije bilo razvijeno rudarstvo u predrimsko doba i
da su prave rudarske centre u naim zemljama uspo-
stavili tek Rimljani. Njegov zasniva se na
tome to je u krajevima Jugoslavije uopte
vrlo mali broj praistoriskih rudarskih alatki10:;. Devis
zastupa miljenje da je u rimsko doba rudarstvo bilo
razvijenije u oblastima Jugoslavije nego u
zapadnim, mada se u svim krajevima proteu ve-
like ume koje su jedan od prvih uslova za rudarske
radove. On pretpostavlja da su rudnici u Jugosla-
viji za vrijeme Rimljana bili napredni, jer su imali
savremenija rudarska no to su u to vriteme
bila rudarska i postrojenja u rudnicima Spa-
nije ili Britanije. Razumije se, ove pretpostavke su,
kako sam Devis kae, zasnovane na oskudnim poda-
cima o najstarijem rudarstvu u naim krajevima"?".
izraava miljenje da se Iliri uopte nisu
bavili rudarstvom, ne u starije doba. Usto
napominje da su Iliri bili pastirska plemena i da
su sve svoje potrebe u metalnim proizvodima pod-
mirivali uvozom. Dakle, u praistorisko doba, prema
tom miljenju, osim neto malo rada, Iliri
se nisu bavili ni rudarstvom ni metalur-gijom"?".
sa ulogom i praistoriskog
rudarstva u naim krajevima izgleda nam da stvari
ne stoje tako. Mi smo uglavnom istakli
razloge zbog kojih je kod nas najstarije rudarstvo
slabo poznato, ali i pored toga postoje dovoljni do-
kazi koje pruaju dosadanja arheoloka istraiva-
nja i na osnovi kojih se moe govoriti o znatnim
radovima na Bo-
sne i Hercegovine u praistorisko doba. Razumije se,
starije faze u tom pogledu su slabije, kao to je to,
uostalom, i u drugim dijelovima svijeta. Ru-
darska kultura naih krajeva, ]J najmla-
fazama praistorije, nije neznatna. Ne moe se
prihvatiti miljenje da su praistoriski stanovnici
svoje potrebe u metalnim predmetima podmirivali
uvozom. upotrebe metala doveo je
do niza socijalnih i ekonomskih promjena koje su
uticale na razvoj prometa i trgovine raznim pro-
izvodima, pa njima i metalnim
U takve odnose sa drugim krajevima stupale su i
nae oblasti, o govore nalazi uvezenog
i oruja od metala. Na osnovi toga ne smijemo stva-
rati da su nai krajevi izvozili samo sto-
proizvode i razmjenjivali ih za metalne izra-
Valja imati na umu da je i unutar naih
oblasti postojala unutranja razmjena, pa svakako
i razmjena metalnih predmeta. Nalazi praistoriskih
rudarskih u nekim starim rudnicima, mada
malobrojni, da je u praistorisko doba da-
nanje Bosne i Hercegovine bilo rudarskih radova.
Razni ostaci metalurgiskog rada u mnogim kraje-
vima Bosne i Hercegovine o razvijenosti
metalurgije, koja je svakako ila za tim da
dio sirovinskih potreba podmiri kopanjem rude na
licu mjesta ili dovozom iz bliih rejona. Stoji jo i
ova Rimljani su brzo stavili u pogon rud-
nike u naim krajevima i njihovu proizvod-
nju. rudarska djelatnost u doba Rimljana
obavljana je ba u onim krajevima za koje imamo
pouzdanije dokaze o eksploataciji ruda u praistori-
sko doba (Vranica i podnoje, Sana, Majdan - Si-
njakovo). Radilo se, dakle, o nastavku i proirenju
rudarskih radova koje je jo ranije obavljalo indi-
geno stanovnitvo. Naravno, proirenje i intenzivi-
ranje rudarske proizvodnje ilo je uporedo sa
vanjem optih prilika u novoosvojenim krajevima.
Konstatacija da je za vrijeme Rimljana rudar-
stvo u Jugoslaviji bilo naprednije i bolje
opremljeno nego ono u paniji i Britaniji -
je. Ali iz toga nipoto ne izlazi da je rudarstvo u
naim krajevima tek tada svoj vijek i da je
zato dobilo bolju i moderniju opremu. Naprotiv, tu
je da su Rimljani kasnije zago-
spodarili naim krajevima. Oni su u to vrijeme
bili gospodari srednjeg i zapadnog Mediterana (Afri-
ka, panija) i prostranih oblasti Galije. Iz ovih ze-
malja, poznatih po razvijenom rudarstvu u
doba, Rimljani su mogli prenijeti znatna rudarska
iskustva i primijeniti ih u novoosvojenim krajevima
Ilirika. S druge strane, zaposjedanje naih krajeva
od strane Rimljana pada ba u vrijeme sve
potreba rimske drave za metalima,
jer su mnogi poznati rudnici u ostalim dijelovima
Rimske Imperije gubiti svoj Stoga su
Rimljani rudnike u Iliriku opremali i to
su bolje mogli sa ciljem da njihovu pro-
izvodnju i da to uspjenije nadoknade gubitke koje
je drava imala usljed smanjene rudarske proizvod-
nje u starijim rudnicima. Posebno treba ukazati na
da je rudarstvo naih krajeva u .doba Rim-
skog Carstva zbog blizine granice na Dunavu imalo
i izuzetnu strategisku vanost. Za sve to Rimljani
su iskoristili rudarsku tradiciju indigenog stanovni-
tva. Ne moe se da se radilo o nekim
nijim tekovinama u naim kra-
jevima, ali su iskustva i vjetina rudara,
poznavanje terena i rudita dobro doli Rimljanima
u svim njihovim akcijama koje su vodile proirenju
rudarske proizvodnje.
Rudarstvo Bosne i Hercegovine u doba Rimljana
nastavak je rudarskih radova iz praistoriskog vre-
mena. Poslije definitivnog pokorenja ovih krajeva
Rimljani su odmah prili rud-
nog blaga.
Kad su Rimljani godine 229 pr. n. e.
rat na Ilire, u prvom su redu htjeli, da na
obali Jadrana osvoje nekoliko uporita, s kojih
prodirati na Balkanski poluotok, a preko njega i da-
lje na istok. Ilirski su krajevi bili tada dobro
poznati u Italiji ne samo zbog gusara, nego i zbog
rudnog bogatstva. Rim, koji je ko-
racima u imperijalizam i spremao se na drugi punski
rat, trebao je oruja, dakle eljeza, pa zatim bakra
za pravljenje bronce. I jednog i drugog bilo je obilno
u ilirskim krajevima, najvie u Bosni, s kojom su
stanovnici Apeninskog poluotoka trgovali jo neko-
liko ranije, kako nam to pokazuju ne samo
kacige to su u Bosni, nego i
razni uzajamni utjecaj italskih i ilirskih metalnih
proizvoda. Definitivno pokorivi ilirske krajeve, Rim
je mogao obilno eksploatirati rudno blago na cijelom
ilirskom teritoriju108.
Za Rimljane je Bosna i Hercegovina bila vana
kako zbog svog rudnog bogatstva i drugih privred-
nih izvora tako i zbog svog poloaja.
Ona je zauzimala prostor Jadrana s jedne
strane i Posavsko-podunavske doline s druge strane.
Njome su mogle prolaziti vane komunikacije koje
su Rimljani brzo podigli ili su pristupili temeljitom
udeavanju onih koje su zatekli. Oni su morali stal-
no voditi brigu o bezbjednosti dravne granice na
Dunavu. Rimljane je u provinciji Dalmaciji u naj-
mjeri njeno rudarstvo koje su do-
Iliri eksploatisali odavno. Dalmatinski rudnici
eljeza u naoruavanju armija na Dunavu imali su
istu ulogu koju i galski rudnici u naoruavanju armi-
ja na Rajni-?",
U svjetlu ovih o rudarstvu
na teritoriji Bosne i Hercegovine treba razmotriti
pitanje intenzivnosti naseljavanja u pojedinim ru-
darskim Posebno nas interesuju osnov-
na obiljeja rudarskih centara i rudarskih aglome-
racija uopte. - Kraj oko Gornjeg Vakufa i Bugojna
obiluje tragovima brojnih naselja uz koje se redov-
no nailazi na ostatke metalurgiskih radova. Narav-
no, za Rimljane je ovaj kraj bio i iz drugih
razloga (zgodan poloaj i raznovrsna privredna bo-
gatstva), ali je sigurno da ih je rudarstvo najvie
interesovalo. S tim u vezi su bile utvrde u nepo-
srednoj blizini radi zatite rudnika i radionica, na-
ispiralita zlata. Ovdje su se, prema tome, na-
lazile vojne i druge posade koje su
rad u rudnicima i radionicama. Osnovno obiljeje
ovog rudarskog jesu mnoge gusto pore-
i dobro naseobine rimskog doba.
Za Zapadnu rudonosnu oblast Rimljani su bili
zainteresovani zbog njenih bogatih nalazi-
ta eljeza. Materijalne dokaze iz arheolokih nalaza
na terenu ove oblasti smo naveli. Sigurno je da
se na bogata nalazita eljezne rude u Posanju od-
nosi i vana vijest koju o eljeznim ruditima u pro-
vinciji Dalmaciji daje Kasiodor (Epist. XXV i XXVI):
Praeterea ferrarias venas praedictae Dalmatiae cu-
niculo te veritatis jubemus inquirere, ubi rigorem
ferri parturit terrena mollities, et igne decoquitur,
ut in duritiem transferatur. Hine, auxiliante Deo,
defensio patriae venit; hine agrorum utilitas pro-
curatur, et in usus humanae vitae multiplici commo-
ditate porrigitur ... (XXV).
Simeonem itaque virum clarissimum, cujus fi-
dem olim nobis est cognita vel devotio comprobata,
ad ordinationem siliquatici, nec non ferrariarum, ad
provinciam Dalmatiam nostra ordinatione direxi-
mus. (XXVI).
Naseljima u ovom kraju posebno obiljeje daju
brojne gradine od kojih su neke bile zaposjednute
i u rimsko doba. je da se brojno zastupljena
naselja i topionice nalaze na samim ruditima.
oblast, koju u pogledu rudar-
stva poznajemo po kraju,
prua nam dokaza o tome kako rudnici na
razvitak kraja u kojem se nalaze. Okolina Gradine
(Domavia) pokazuje da su tu postojala ugledna na-
selja, ne stanice, depoi i sl. Naselje u kome
je bila uprava, talionice i druge javne ustanove ima-
lo je svoje sa snanim zidovima. Tragovi
ovakvih utvrda nalaze se i na drugim mjestima oko
Gradine. kraj je bio dobro na-
seljen u rimsko doba, o je u naem rani-
jem izlaganju bilo govora.
Prema tome, i nalazi iz rimskog perioda
pokazuju da su rudarski rejoni u naoj zemlji bili
intenzivno naseljeni i da su u njima uz rudarstvo
snanije djelovale i druge privredne grane (zanat-
stvo, trgovina, transport). padaju u tra-
govi naseljenosti u rudarskim Srebrenice,
Sane, Japre i gornjeg Vrbasa. kraj pret-
stavlja naseljeno Bosne i Herce-
govine u doba Rimljana. Pri tome je, svakako,
ulogu igralo to to se radi o rejonu u ko-
jem se vadio plemeniti metal srebro i to je cio ba-
zen imao pogodan poloaj, prema Panoniji.
Kad su u pitanju rudarska naselja, treba imati
u vidu da su sredstva za nji-
95
hovu izgradnju i razvitak bila relativno bolja. Stoga
cu u centrima rudarske proizvodnje organizacija i
oblici ivota bili u mjeri gradski no
to je to u drugim, nerudarskim centrima. Ta-
kav primjer u Bosni i Hercegovini pruaju Doma-
via, rudarski centar kod Gornjeg Vakufa i naselje
kod Kiseljaka izraslo na privrednoj osnovi koju mu
je prualo rudarstvo u di-
utriktu. Za ostala rudarska dosad obav-
ljena istraivanja ne pruaju sliku takvih centara.
Svakako, rudarski radovi na eksploataciji plemenitih
metala (zlato: oko Gornjeg Vakufa, u Lave
i u distriktu Kreevo - Fojnica; srebro: u srebre-
rudonosnom bazenu, sc. Argentaria) vidno
su uticali na postanak i razvitak takvih centara. U
krajevima gdje su obavljane
djelatnosti eljeznih ruda izgleda da su izostali
i centri gradskog tipa. Na to je, svakako,
uticao sistem upravljanja i organizacije rada koji je
na ruditima eljeza bio nego na ruditima
plemenitih metala. O tome jo biti govora.
Druga karakteristika rudarskih naselja u Bosni
i Hercegovini jeste radilita. U svim
rudarskim rejonima konstatovana su koja
su bdjela nad rada u rudnicima i to-
pionicama i nad komunikacijama tih Cen-
tri rudarskih imaju obavezno -
gornje gradove. Nad Gradinom (Domavia) dominira
Gornji grad na kojem su otkriveni ostaci
Distrikt Argentaria ima utvrda i na drugim mjesti-
ma. Kod Gornjeg Vakufa i Bugojna ovakvi kasteli
se nalaze na prirodno pogodnim uzvisinama odakle
se lako moglo kontrolisati rudarsko-meta-
lurgiskih radova i pruiti .centrima
(Strabenica kod Gornjeg Vakufa; Ostarina gradina
kod Bugojna). Dolina rijeke Lave poznata je po
brojnim na uzvisinama, a ostaci rim-
skih fortifikacija se kod mjesta gdje je kon-
statovana radinost na ispiranju zlata Bile kod
Viteza; zlatonosnih potoka kod Turbeta i De-
lilovca). Na se nailazi u kreev-
i kraju. U Sane
brojno su zastupljene utvrde kod mjesta gdje su sa-
tragovi rudnika i topionica (na Sastavcima
juno od Sanskog Mosta, na Klisini, Gradina Ze-
covi, Ovangrad na Japri itd.). Ovakvi kasteli na po-
godnim mjestima pruali su rimskim
rudnicima i u drugim krajevima na teritoriji dana-
nje Jugoslavije. Rudarsko Ralje u Srbiji
imalo je nekoliko rimskih kastela, a civilnom ru-
darskom naselju tog prualo je zatitu rim-
sko na Graditu su zidovi
bili troskom'!". u rudarskim po-
redovno se nalaze na gradinama. Prema
dosadanjim znanjima i na osnovi rezultata najno-
vijih istraivanja, izgleda nam da su gradine u ru-
darskim krajevima dobile za vrijeme Rimljana
funkciju sa posadama. to se
rudarskih naselja, je to da su
se centri i sredita pojedinih rudarskih rejona re-
dovno nalazili podalje od samih rudnika. U rudar-
skom bazenu Fojnica - Kreevo tragovi naselja sa-
su samo u dolinama - napr. u Lepenici i
kod Kiseljaka; je situacija u predjelu oko
Gornjeg Vakufa, pa u distriktima Argentaria, Sana,
Japra i Maj dan-Sinj akovo. Na svim ovim po-
rudarski centri sa metalurgiskim radioni-
cama leali su urejonu rudita, ali dalje od samih
rudnika koji su se nalazili u brdima i pla-
ninama, dakle podalje od planine Kvarca kod Gra-
dine (Domavia), od planina Tmora i Dusine u bazenu
Kreevo - Fojnica; kod Vranice kod Gornjeg Va ku-
fa, od Sinjakova kod Majdana. Rudarsko sredite
trai ravnicu i komunikacije. Suprotno tome,
je smatrao da su se u rimsko doba rudarske naseo-
bine zadrale na uzvisinama, dok su ostala na-
selja sila u ravnicellI. Blie radilitima vjerovatno
su leala rudarska sela (vici) u kojima su bili smje-
teni radnici, ali do nas se nisu tragovi tih
aglomeracij a.
to treba kao karakteristiku rudar-
skih i naselja jeste gusta mrea komuni-
kacija. Rudarska naselja su bila pove-
zana mreom vicinalnih puteva, a kroz su
prolazile vane ceste. Transport rude i meta-
lurgiskih proizvoda nalagao je izgradnju dobrih ko-
munikacija u rudarskim oblastima. O cestama uopte
i o njihovoj funkciji u odnosu na rudarstvo posebno
govoriti u toku daljeg izlaganja.
I, najzad, struktura stanovnitva u rudarskim
naseljima pretstavlja jedno od njihovih obi-
ljeja. Rudnici su brojno stanovnitvo koje
se naseljavalo u centru rejona ili u rudarskim se-
lima. Rudnici i radionice imaju svoje upravnike,
nadzornike i raznovrsne svoje slobodne
radnike, kanjenike i robove. Rudnici ljude
iz raznih zemalja. Tako se u rudarskim naseljima
formira stanovnitvo koje pretstavlja i so-
cijalnu mjeavinu. U Argentarije konsta-
tovano je prisustvo Grka koji su se tu naselili kao
ili trgovci-P, Odavde je i natpis
Jednog dekuriona iz Sirmija koji je u
rudarskom distriktu kupovao rudu za kovnice svoga
grada'?", Po natpisima poznati su Heliodorus, Grk
sa Orijenta, kao naseljenik u Rakanskim Baricama
i Philocyrius, Grk ili Orijenatalac, u Agi-
dakle, obadva sa rudarskog Japra -
Bos. NOVPH. U Kiseljaku se javlja jedan libertus
vjerovatno Orijentalac-l", a na natpisu
IZ Ocrkavlja, zapadno od spominje se jedan
Graecus, tj. Grk ili helenizirani Orijen-
talac, koji je ovamo doao moda kao rudarski
njak'!", Sto se naselja, i kod nas su kao to
je to bilo u drugim zemljama Rimskog Carstva po-
rudarski centri u kojima se nalazila uprava,
Javne ustanove i sl., a osim njih rudarska sela ili
logori u kojima su ivjeli rudari.'!". teko
bi bilo da se ma gdje kod nas otkriju ostaci
rudarskih sela ili logora zato to su ovakve aglome-
racije redovno od slabog i neotpornog ma-
terijala.
Vlasnitvo nad ruditima i upravljanje rudnici-
ma u rimskoj dravi prema podacima koje nalazimo
u izvorima prua sliku raznovrsnih formi. Za nae
rudnike o tome nemamo direktnih vijesti u
izvorima. Iz natpisa znamo da su rudnicirrebra u
Argentarije bili pod upravom rudarskih
prokuratora se sjedite nalazilo uDomaviji.
Prokuratori kao rudarski funkcioneri javljaju se i u
Posanju, dakle u oblasti rudarstva eljeza. Osim
toga, iz izvora proizlazi da su forme vlasnitva i
upravljanje rudnicima zavisili od uslova
u pojedinim zemljama i od vrste ruda koje su eksplo-
atisane na ruditima. S druge strane, promjene su
nastupale i u procesu razvitka tokom vremena. U
doba carstva je dolazio do izraaja sistem cen-
tralizacije i etatizacije vlasnitva nad ruditima,
prvenstveno nad ruditima plemenitih metala. Rud-
nici su dolazili u dravni i carski posjed na razne na-
U doba julijevsko-klaudijevskih careva vrena
su prisilna oduzimanja i konfiskacije rudnika. Za
takve postupke Tiberija nalazimo vijesti kod Ta-
cita (Ann. VI, Hl) i Svetonija (Tib., 49)ii8. Bez obzira
na to da li se u navedenim radilo o uzi-
manju rudnika u carski posjed ili o dravnoj svo-
jini nad kojom je car pravo upravljanja
i rada, ovi podaci su zato to obiljeavaju
prelaz na sistem centralizacije vlasnitva nad rud-
nicima i prekid sa sistemom izdavanja pod zakup
kakav je bio poznat u doba rimske republike. Iz-
gleda da su carevi, barem u rano carsko doba, mogli
preduzimati radikalne mjere kako u pogledu vlasni-
tva tako i u pogledu upravljanja rudnicima. Takvi
postupci rimske drave i careva preteno su ogra-
na rudnike plemenitih metala. U posebnim
prilikama takvi postupci su prirnjenjivani i na rud-
nike eljeza. Ali u doba ranog carstva nisu ni svi
rudnici plemenitih metala bili etatizirani, jer nam
izvori govore i o privatnim rudnicima zlata iz tog
vremena. (Dig. VII, 1, 13, 5). Na osnovi toga, moe
se pretpostaviti da u doba republike i u doba ranog
carstva rudnici nisu bili dravni monopol, ali je
drava fungirala kao vlasnik rudita'?". Na-
ravno, kao to smo vidjeli, postojale su razno-
vrsne za u privatnom ru-
darskom vlasnitvu kojima se rimska drava ko-
ristila.
rudnicima raznih provincija javljaju se
raznolike forme vlasnitva koje su
istoriskim i mjesnim prilikama pojedinih zemalja.
Rostovcev smatra da su rudnici u Noriku Dalma-
ciji i Galiji izdavani pod zakup krupnim' preduzi-
Ovi (conductores) pretstav-
su nasljednike publikanskih drutava iz repu-
blikanskog doba i se da su kao neka vrsta polu-
slubenih lica imali velika prava'F'. Me-
treba imati na umu da se conductores spomi-
nju samo u vezi sa rudnicima eljeza i da se uz njih
javljaju i procuratores (CI L III, 4788 i 5036 iz No-
ricuma: . " c(onductor) f(errariarum) N(oricarum)
... ; 4809 iz Noricuma: con. fer. N(oricarum)
P(annoniarum) D(elmatarum) et. .. pro ...
fer ...122. Prema tome, rudita plemenitih metala
nisu izdavana pod krupni samo pod mali zakup,
to je u uskoj povezanosti sa velikim potrebama
plemenitih metala za kovanje novca i sa kon-
trolom dravne vlasti nad radom u rudnicima tih
metala. Mali zakupci poznati su i pod imenom co-
Ioni - upor. CIL III, 6313 = 8333 iz Rudnika u
Srbiji. Stoga je vjerovatno da su dalmatinski rud-
nici zlata o kojima govori Plinije (NH, XXXIII, 21)
postali direktna svojina careva i da su bili eksploa-
tisani putem malih zakupaca (coloni) koji su pod
nadzorom prokuratora i drugih dravnih
vrili i rudarske i metalurgiske poslove. Na taj na-
je fiskus lake procjenjivao vrijednost pro-
izvodnje, jer se radilo o gotovim proizvodima koje
su davali coloni, a ne o rude. Prokuratori
su imali svoj aparat koji je vrio razne
dunosti i bdio nad interesima dravne blagajne:
commentariensis (CIL III, 1997), subseques librario-
rum (CIL III, 1314), tabularius (CIL III, 1297), vili-
cus (CI L III, 13239 - 40), subprocurator aurariarum
(CIL III, 1088) i dr. Treba napomenuti da je drava
nastojala da iz rudnika to vie prihoda. Tom
cilju su bile mjere koje su preduzimane
u pogledu regulisanja qdnosa i upravlja-
nja ruditima. to se odnosa u doba
kasnog carstva, miljenje da su i tada
svi rudnici osim rudnika zlata mogli biti u privatnoj
eksploataciji. To proizlazi iz objanjenja odredaba
koje daju pravni izvori i prema kojima se mogu
razlikovati metana publica i metalla privata. Ra-
j
l
j
I
l
zumije se, u duhu koncepcija domi-
nata slobodno raspolaganje sa metalla privata pod-
vrgavano je raznim U ovo vrijeme
izmijenila se i uloga prokuratora koji sada umjesto
funkcija carskih upravnika i rudarskih
visokog ranga dobivaju dunost da ubiru porez od
zakupaca. Za doba kasnog carstva u izvorima se ne
javljaju conductores'F". Ova pitanja o od-
nosima i upravljanju rudnicima za vrijeme Rimskog
Carstva istaknuta su ovdje stoga to se u literaturi
sva objanjenja o njima zasnivaju na pravnim izvo-
rima (Cod. Theod., Cod. Iustinianus i Digesta). Prav-
ni propisi - odredbe i edikti - imaju preteno
opti karakter, pa se stoga mogu primjenjivati i
na rimske rudnike u naoj zemlji.
Posebno je pitanje rudarskih radnika. U rano
carsko doba to su bili robovi i slobodni
Tada se javljaju i damnati ad metalla -
nici na kaznu rada u rudnicima, koja je imala neko-
liko teih i blaih vidova. Na ovu kaznu su, pored
kriminalaca, i o postoji do-
sta u djelima pisaca'F".
Nas ovo pitanje interesuje prvenstveno zato, to se
poznavanjem strukture radnitva u rudnicima bolje
odnosi i prilike u zemlji. Rim-
ska provincija Dalmacija kao zemlja sa duom ru-
darskom tradicijom imala je dovoljno sposobnih i
rudara. O tome preseljavanje ru-
dara iz rimske Dalmacije u rudnike Dakije za vri-
jeme Trajana'?". po tome, u rudni-
cima na dananje Bosne i Hercegovine kao
rudari preteno su bili zaposleni radnici, i
to prvenstveno stanovnici iz blie okoline rudnika.
rudarima kao i u drugim zemljama
svakako je bilo slobodnih radnika, robova i kanje-
nika (damnati ad metalla). Da je u rudnicima naih
krajeva bio ovakav sastav radnika, dokaz su
nja koja se nalaze na rudarskim i koja
su, ostalim, rudnike od pobuna
prisilno dovedenih rudara i uopte od naruavanja
reda i rada s njihove strane. Rudarski kasteli su
iz spomenutih razloga imali velik za rimske
rudnike kako u doba ranog tako i u doba kasnog
carstva. U drugoj polovini IV vij. n. e. dolaze propisi
o vezivanju rudara za rudarski posao i o
vanju rudarskog poziva, kolonatu u poljopri-
vredi. Slobodni stanovnici izbjegavaju rad u rudni-
cima, usljed nastaju velike u rudar-
skoj proizvodnji. Doba kasnog carstva pretstavlja
za rudarstvo period u kojem se oskudica u
rudarima (metallarii), a ne u rudnicima (metallaj'P'',
U vezi s time potrebno je objasniti pitanje da li su
tokom III i IV vij. n. e. prilike u krajevima dana-
nje Bosne i Hercegovine koje su bile bolje no u
sjevernim balkanskim oblastima pozitivno uticale na
rudarsku proizvodnju. je da arheoloki nalazi
o intenzivnom radu rudnika na da-
nanje Bosne i Hercegovine ba u III i IV vij. n. e.
(Posanje ,Argentaria). Izvjesno je da su u to doba
bosanski rudnici imali veliku i napregnutu pro-
izvodnju kako bi se koliko - toliko nadoknadili
gubici u rudnicima drugih krajeva. Razumije se, za
takvu proizvodnju trebalo je vie radnika, a poto
je i robova i kanjenika bivalo sve manje - to su
osnovnu radnu snagu pretstavljali slobodni
stanovnici. Uslovi rada su postajali tei, jer su
zahtjevi za rudarskim proizvodima stalno rasli. Na-
teka bila je obaveza da rudari ne smiju napu-
stiti rudarski poziv koji je postao nasljedan. To nas
na da su i rudnici naih krajeva
u kasno vrijeme preivljavali znatne pote-
naselja i komunikacije u BiH
97
ko6e izazvane oskudicom radne snage i da je zbog
represivnih mjera nad radnom snagom
u rudnicima bila nuna briga za obezbje-
rudnika i rudarskih centara. S druge strane,
ni sama opta bezbjednost bosanskih oblasti u to
vrijeme nije bila takva da se moglo bezbrino i-
vjeti. Primjerci novca IV vij. n. e. iz depoa otkrive-
nog u Trbuku, veliki depoi novca iz III vij. n. e., na-
u Obudovcu kod amca i Otroj Luci kod
kog, i poznati depo iz IV vij. n. e. u Modranu kod
Bijeljine - o nesigurnosti koja je pred
provalama Gota i drugih plemena u III i IV vij.
n. e. vladala ovim krajevima, usljed su zakopa-
vane u zemlju novca':".
U o rudarstvu i rudarskim naseljima
potrebno je osvrnuti se na posljednji period djelo-
vanja rimskih rudnika na Bosne. Kad je
prestao njihov rad, ne znamo Vjerovatno je
to bilo VII vij. n. e. u vrijeme kad su se
Sloveni naseljavali u oblasti rimske provincije Dal-
macije. Za nas je vrlo pomenuti po-
datak Kasiodora (Epist., XXV i XXVI) o rudnicima
Dalmacije. Mi smo naveli da se ferrariae Dal-
matiae iz Kasiodorove biljeke mogu odnositi samo
na rudnike eljeza u Sane i Japre. Prema
ovoj vijesti, izgleda da su ti rudnici bili prestali da
rade i da su obnovljeni VI vij. n. e. za
vrijeme kratkotrajne vladavine Ostrogota u naim
krajevima. Taj prekid ili, moda, samo neki zastoj
u proizvodnji eljeznih rudnika nastupio je tokom
V vij. n. e., jer za rudnike na Japri imamo dokaza
da je njihova proizvodnja tekla punim intenzitetom
jo u IV vij. n. e. Posljednjih vijekova Rimskog
Carstva invazije sa sjevera ometale su rad rudnika
i nanosile mu ozbiljne tete, ali ga u Bosni nisu
unitile. Rudarstvo je egzistiralo i dalje,
se u tee i planinske predjele. Na taj
proizvodnja je opadala i svodila se na raz-
mjere koje su zadovoljavale samo lolealne potrebe.
Centri metalurgiske radinosti u Panoniji (Siscia i
Sirmium) se na domaku
u IV vij. n. e., preivljavali su krize, pa su njihove
kovnice novca povremeno obustavljale rad da bi
najzad na prelazu u V vij. definitivno prestale da
rade':". je bilo i sa radionicama oruja u
tim krajevima koje su usljed nesigurnosti i drugih
obustavljale proizvodnju. Tako su i rudnici
na teritoriji dananje Bosne kao sirovinske baze me-
talurgiskih centara u Panoniji morali smanjiti svoju
produkciju.
e) Naselja uz logore (canabae)
U pregledima o pojedinim krajevima Bosne i
Hercegovine i naseljima u njima iznijeli smo podatke
o logorima. Ovdje se osvrnuti na
civilna naselja uz logore (canabae). Razvitak logo-
ra na Bosne i Hercegovine odraavao se na
razvitak civilnih naselja pored njih. Rimljani su jo
u toku borbi za osvajanje provincije Dalmacije i doc-
nije po okupaciji izgradili logore za posadne trupe.
i broj tih logora mijenjao se tokom vremena
prema broju i snazi vojnih jedinica koje su imale
svoje garnizone. Podaci o rimskim vojnim jedinica-
ma na Bosne i Hercegovine nisu sigurni i
preteno se zasnivaju na nalazima epigrafskih spo-
menika vojnih lica ili vojnih jedinica. Dosad su u
Bosni i Hercegovini otkriveni tragovi ovih vojnih je-
dinica i njihovih pripadnika: leg. VII, leg. XI, leg.
IV Flavia, leg. I i leg. II Adiutrix, leg. I Italica, leg.
VIn Augusta, leg. X i leg. XIV Gemina i leg. V Ma-
7

98
cedonica; cohors III Alpinorum (equitata), cohors
VIII voluntariorum, cohors I Belgarum (equitata),
cohors I Bracaraugustanorum, coho rs I Hispanorum,
cohors I Lucensium (Hispanorum equitata), ala Clau-
dia Nova i cohors II miliaria. .
Za poznavanje naselja uz rimske logore vana
je hronologija kretanja vojnih jedinica i njihov bo-
ravak u pojedinim garnizonskim mjestima. Jedinice
leg. VII naputaju Dalmaciju oko 60 g. n. e., 11 jedi-
nice leg. XI 69 g. n. e. Uskoro se javlja leg. IV Flavia
koja zamjenjuje leg. XI, ali za kratko vrijeme.
snici iz leg. I Adiutrix u slubi kod provinciskog na-
mjesnika javljaju se na Bosne i Hercego-
vine III vij. n. e. Tom vremenu vjerovatno
pripadaju i epigrafski spomenici vojnika leg. II
Adiutrix. iz leg. I Italica na slubi kod na-
mjesnika javljaju se u ovim krajevima od
III vij. n. e. to se leg. VIII Augusta, blie dati-
ranje njenog boravka u Dalmaciji nije pouzdano -
moda njen boravak pada sredinom II vij. n. e. Nat-
pisi pripadnika leg. X i leg. XIV Gemina datiraju
skraja II ili iz prve polovine III vij. n. e. Benefici-
arii iz leg. V Macedonica sluili su u naim kraje-
vima sredinom III vij. n. e. Cohors II miliaria (Del-
matarum?) poznajemo samo po jednom natpisu u
Bosni i Hercegovini i vjerovatno je da taj spomenik
datira iz vremena markomanskog rata. to se
auksilijarnih jedinica, znamo da se u naim kraje-
vima jo u vrijeme rata od 6-9 g. n. e. nalazio
broj tih (VelI. Paterc. II, 112; 4; 113, 1). Tokom
I vij. n. e. broj auksilijarnih jedinica znatno je sma-
njen, tako da su 93 g. n. e. u Dalmaciji od auksilijar-
nih jedinica boravile samo cohors III Alpinorum i
cohors VIII voluntariorum (CI L III, str. 859), u II
vij. n. e. jo i cohors I Belgarum. Cohors VIII volun-
tariorum nalazila se u Dalmaciji jo 245 g. n. e. (CI L
III 2706 = 9724). Cohors I Bracaraugustanorum i
cohors I Lucensium (Hispanorum equitata) boravile
su u Dalmaciji prije 80 g. n. e. Ala Claudia Nova
drala je posadu u Dalmaciji prije 74 g. n. e. Bo-
ravak coh. I Hispanorum pada u vrijeme poslije F'la-
vijevaca; terminus ante quem njenog dolaska u Dal-
maciju teko je blie odrediti. Prema tome, od auksi-
lija koje su vrile posadnu slubu u provinciji Dal-
maciji due su se zadrale cohors III Alpinorum, co-
hors VIII voluntariorum i cohors I Belgarum - sve-
tri cohortes quingenariae'F".
U Bosni i Hercegovini epigrafski spomemci po-
kazuju ovakav razmjetaj pripadnika' pojedinih voj-
nih jedinica: veterani: leg. VII (u okolini Ljubukog
i Humea); leg. XI (Humac); leg. VIII Augusta (u
Gradcu kod i Svrakinu Selu kod Sarajeva);
leg. X Gem. (Cikote kod Prijedora); coh. II miliaria
(u Dubravi kod Stoca); nepoznatog pripadnitva (u
Rogatici i Donjem Selu kod Konjica); moda iz neke
jedinice Nor. " (u Vinjici kod Kiseljaka); iz coh. I
Belgarum i nepoznate vojne jedinice (u Makljenoveu
kod Doboja); iz leg. I. " (u Brekovici kod
iz nepoznate jedinice (u Skelanima). - Oficiri i voj-
nici: centurio leg. VII (u Vaganju jugozapadno od
Jajca); centurio leg. XI (u Humcu);centurio i miles
coh. I Belg. (Hardomilje kod Humca); vojnici leg. I
Adiutr. (u Humcu); vojnik (tubicen) coh. III Alpin.
(Kutac kod Humea); vojnici leg. II (u Ze-
nici i vojnik leg.... Adiutr. (u Bos.
Grahovu); miles coh. I Bracaraugust. i miles coh. I
Lucensium (Hardomilje kod Humea); vojnik coh.
VIII voluntar. (u na Polju); voj-
nik leg.... (u Privilici kod eques coh. III
Alpin. (Hardomilje kod Humea); protector (Glavice
kod dunosti su pripadnici:
leg. VII (u Humcu), leg. XI (u Voljevici kod Sre-
brenice), leg. XI (u Skelanima) i Heliodorus, vojno
lice nepoznatog i iz nepoznate jedinice (Rakan-
ske Barice: CIL III, 8376a = 13242). - Beneficia-
rii: iz leg. XI (u na Polju i
Skelanima); iz leg. I Adiutr. (u iPrivilici
kod iSkelanima) ; iz leg. X Gem. (u Cikotama
kod Prijedora); iz leg; I Ital. (u Stocu iSkelanima);
iz leg. X Gem. (u Lipi kod Livna i Skelanima);iz
leg. XIV Gem. (u i Stocu); iz leg. V 'Mace-
don. (li Skelanima); iz Pannon. Inf. (u Gradini =
Domavia); iz jedinice (u Skelanima); iz
Pannon. Sup. (?) (u Banjaluci).
Naravno, mjesta na kojima su ovi natpisi
ne moraju uvijek obiljeavati i mjesta gdje susta-
cionirale vojne jedinice. Pogotovo se to
ne moe primiti ondje gdje su nalazi
Beneficijarski epigrafski spomenici i spomenici le-
gionara na slubi u tabu namjesnika nisu uvijek bili
iz jedinica sa teritorija provincije, iz le-
gij a stacioniranih u drugim provincij ama (Panonij a,
Mezija). Iz pregleda o hronologiji boravka vojnih je-
dinica vidi se priblini vremenski raspon njihovog
slubovanja u Bosni i Hercegovini. za gar-
nizonska mjesta vojnih jedinica na teritoriji Bosne i
Hercegovine tee je dati lokalizacije. U
garnizonu u Humcu drala su posadu odjeljenja leg.
IV Flavia, zatim, moda u drugoj polovini II vij.
n. e., odjeljenja leg. VIII Aug. i III vij.
n. e. jedinica sastavljena .od pripadnika leg, I i II
Adiutr. Odjeljenja leg. II Adiutr. vjerovatno su slu-
ila U centralnoj i sjeverozapadnoj Bosni jo iza
vrijeme Dioklecijana. Humeu i okolini Ljubukog
moda su davala posadu i odjeljenja ovih auksili-
jarnih jedinica: coh. III Alpinorum, coh. I Braca-
raugustanorum, coh. I Lucensium (Hispanorum equi-
tata), coh. I Belgarum (equitata) i coh. VIII volun-
tariorum.U Usori je bila stacionirana jedna coh. mi-
liaria i moda neko vrijeme coh. I Belgarum. Gar-
nizon u Velikoj Kladui pripadao je odjeljenju leg.
XIV Gemina Martia victrix, posadu u
je ala Claudia Nova, dok se u Sopotnici
kod Gorada nalazila jedinica sa Jupitrovim pridjev-
kom Cohortalis'P".
Na Bosne i Hercegovine dosad su nam
poznati logori: Humac, Makljenovac kod Doboja, i-
povo, Lutvin Han na Drini kod Srebrenice i Banja-
luka (Castraj-?'. Ovi logori nisu ispitani i nedostaju
nam o njima oni podaci koje pruaju iskopavanja.
Sigurno je u ovim krajevima bilo jo ili ma-
njih logora, ali njihovi tragovi nisu ustanovljeni.
Osim logora, postojao je velik broj (ea-
stella) koja su sluila za smjetaj manjih po-
sadnih odjeljenja i straa. Takva poznata
su u rudarskim na komunikacijama i
drugim vanijim mjestima.
Kod navedenih logora ustanovljeni su ostaci ci-
vilnih naselja (canabae). U ranijem izlaganju uka-
zali smo na i naselja uz logor u Hum-
cu. Tu se nalazila kolonija veterana koja je
imala svoje ekonomije i odravala ive trgovinske
veze sa susjednim krajevima, sa Naronom.
Ostaci logora u Humcu i njegovog civilnog naselja
su se na irokom prostoru, ali su to nedo-
voljno ispitane i danas gotovo raznesene ruevine.
Civilno naselje u Makljenovcu na Usore nala-
zilo se u neposrednoj blizini logora. Ovdje su se
naseljavali veterani onih vojnih: jedinica koje su da-
vale posadu za castrum i za rimsko na
Crkvini. Naselje u Makljenovcu doivjelo je svoj
procvat krajem II i III vij. n. e. Veterani
/
iz ove canabae mogli su imati svoje posjede u oko-
lini koja je pruala dobre uslove za poljoprivredne
djelatnosti. - Uz logor u ipovu razvilo se
gradsko naselje (municipium). Interesantno je da ni
iz logora ni iz naselja u ipovu nemamo
natpisa, to je vjerovatno posljedica velikog unita-
vanja i raznoenja materijala sa rim-
skih objekata. karakter ruevina logora koje
su poznate pod imenom Gromile ne moe biti do-
veden u pitanje, jer objekat u svemu odgovara jed-
nom rimskom castrumu. - Logori u Litvinom Hanu
i Banjaluci zauzimali su vane strategiske pozicije
na komunikacijama. Veteranskih natpisa iz ovih
mjesta nema, ali ostaci po-
stojanje civilnih naselja koja su izrasla uz logore i
razvila se u privredne centre.
Logori na teritoriji dananje Bosne i Hercego-
vine nalazili su se u ravnicama i na otvorenim mje-
stima, uz komunikacije i rijeke. Takvi logori, prema
tome, nisu imali nita sa nase-
ljima na uzvienjima (oppida). za obezbje-
logora su se sastojala od zemljanih
nasipa sa palisadama, a tek docnije zamijenili su
ih bedemi od kamena. Kod nas, kao iu dru-
gim zemljama Rimske Imperije, u prvo vrijeme po
osvojenju logori su imali ofanzivni zadatak pacifi-
kacije zemlje i reda. To su bili centri vojnih
operacija i baze za snabdijevanje trupa. Docnije, II
izmijenjenim istoriskim uslovima logori dobivaju ka-
rakter odbranbenih centara i, prema tome,
i sigurnija S tim u vezi je, svakako, po-
rast broja i manjih logora (castra i castella) ,
u krajevima koji su bili blie Panoniji i
Meziji. Na primjerima refugija u na-
oj zemlji (Gradina u Podgradini i Gradac u Hala-
- obadvoje na Polju; Mogorjelo
kod Crkvina u Makljenovcu; Debelo Brdo
iznad Sarajeva; Gromile sa logorom u ipovu i dr.)
vidi se kako su rimska naselja i
vala utvrde za odbranu od najezdi varvara. Dok je
u ranije doba castrum pretstavljao voj-
aglomeraciju, dotle se docnije - od III vij.
n. e. pa dalje - uz logor sve vie pribijalo civilno
stanovnitvo i trailo zatitu njegovih bedema. Stoga
razvitak civilnih naselja uz logore na
Bosne i Hercegovine pokazuje put od malih aglo-
meracija koje je logor zatekao ili privukao do
aglomeracija i gradova koji su sve vie uza se
vezali logor i njegovu posadu. Kao ka-
rakteristiku logora u ovim krajevima valja
enicu da oni nisu podizani na pustim i nena-
seljenim mjestima. Naprotiv, to su bila mjesta na
kojima su se nalazile aglomeracije autohtonog sta-
novnitva. Tako su logori, iako centri,
ustvari ulazili u sastavaglomeracija u kojima je
preovladavalo indigeno stanovnitvol 32. Za konkret-
nija objanjenja u ovom pogledu nuna su siste-
matska istraivanja na terenu koja su do danas
izostala.
Posmatrana u cjelini, naselja uz logore i putne
stanice nalazila su se na prirodno pogodnim mjesti-
ma. Takav poloaj ovih aglomeracija odraavao se na
strukturu njihovog stanovnitva. na Gla-
Polju, Sarajevo, Banjaluka (Castra), Mahov-
ljani (Ad Fines), naselje uz logor u Humcu (Bigeste),
naselja na donjoj Neretvi i neka druga mjesta na
rimskim cestama u Bosni i Hercegovini pretstav-
ljala su privredne i trgovinske centre svoje okoline.
Kao trita, ova naselja su zadovoljavala brojne po-
trebe vojnika u logorima i straarama a istovremeno
su pretstavljala .sastavni dio mehanizma koji se na-
99
lazio u slubi rimskog publicus-a. U njima su
osnovnu snagu zanatlije
o govore arheoloki nalazi i fragovi odgovara-
aktivnosti. Ove aglomeracije
nisu imale obiljeja poljoprivrednih centara, niti je
njihovo stanovnitvo bilo poljoprivredno. Poljopri-
vredne kao to smo vidjeli, treba tra-
iti na selima i u fundus-ima. Stoga su canabae i na-
seobine na cestama bile one ili manje i na po-
Bosne i Hercegovine poprimale izgled grad-
skih naselja sa javnim zgradama, trgovinama i za-
natskim radionama uz rimsku cestu, skladitima,
gostionama i sl. Proizlazi, dakle, da su canabae U
Bosni i Hercegovini kao aglomeracije uz logore i
kao ne stanice izrasle u privredne centre
rejona. Njihovom itekako su do-
prinosili logori koji su kao centri pruali
zatitu naseljima, bezbjednost i sl., - a
sudjelovali u javnim radovima i proizvodnji
(izgradnja puteva, vodovoda i drugih pro-
izvodnja opeka i ostalog materijala
i 81.)133.
d) Naselja uz mineralna vrela
Neke bosanske mineralne vode bile su poznate
u rimsko doba, a pojedine su tada izdano
eksploatisane. Tragovi eksploatacije bosanskih ter-
ma za vrijeme Rimljana izili su na vidjelo su
arheoloka istraivanja u Bosni i Hercegovini.
Ova istraivanja su pokazala da su oko nekih toplica
postojala naselja i centri isto onako kako
su to pokazali i rezultati istraivanja u drugim di-
jelovima rimske drave. Na pregled ne moe biti
cjelovit i u tom pogledu valja, bilo specijalno ili
uz druge zadatke, vriti dalja istraivanja. Do da-
nas kod nas nije bilo sistematskih ispitivanja rim-
skih naselja uz terme koja bi nam dala jasniju i
potpuniju pretstavu o pojedinog mineralnog
vrela, o njegove eksploatacije i o ivotu u
samom banjskom naselju. Kod pisaca nema
vijesti o mineralnim vrelima u naoj zemlji.
Od bosanskih termalnih izvora koji su eksploa-
tisani u rimsko doba najpoznatiji su ovi: Ilida kod
Sarajeva, Laktai i Gornji cher kod Banjaluke i
Gata kod U to vrijeme su, svakako, bile po-
znate i druge toplice i kiseljaci nae zemlje, ali su
tragovi ivota oko njih malobrojni i jo ne-
ispitani. Mi se i na te ljekovite izvore osvrnuti
da obiljeimo njihov-
Ilida kod Sarajeva ljekovita
banja na teritoriji dananje Bosne i Hercegovine u
rimsko doba. O njoj dosad najvie znamo zahva-
iskopavanjima koja su ovdje prije 68
godina. Brojni spomenici u Ilidi i na Sara-
jevskom Polju rano su privukli panju prvih arhe-
ologa koji su da istrauju tragove praistori-
ske i kulture u Bosni i Hercegovini.
dosadanji nalazi pokazuju da je rimska banja u
Ilidi postojala dugo i da je eksploatacija njenog
sumpornog vrela rano. Naveli smo ranije da
nam je nepoznato puno ime Ilide. Prema
natpisima znamo da je to bilo banjsko naselje koje
se zvalo Aquae S ... i koje je imalo status samo-
upravne optine. Moda se mjesto zvalo Aquae Sul-
fureae ili Aquae Sanae, moda je dobilo ime po ne-
kom susjednom mjestu ili plemenu kakvih je slu-
bilo u Rimskom Carstvu'P". .
U Laktaima sjeverno od Banjaluke postojala
je rimska naseobina. Imamo dokaza da je termalni
izvor u Laktaima bio eksploatisan u rimsko doba.
Iz Laktaa i okoline poznato je nekoliko vrijednih
7*
iOO
nalaza, o je bilo govora. Zasad nije
kad je nastala rimska naseobina u
Laktaima i kad je prestao njen ivot. Na izvjesne
pretpostavke nas susjedna naselja, a naro-
rimska cesta koja je rano trasirana pored
Laktaa.
Gornji eher na Vrbasu juno od Banjaluke ta-
je bio naseljen u rimsko doba. Sigurno je da
je aglomeracija na prostoru Gornjeg ehera imala
karakter banjskog naselja vezanog za brojne izvore
tople mineralne vode. Na svojim putovanjima kroz
ovaj kraj 1953, 1954 i 1955 g. pisac ove studije usta-
novio je da pored ranije otkrivenih rimskih osta-
taka postoje i drugi tragovi naselja u Gor-
njem eheru. To su, na prvom mjestu, odlomci gra-
materijala u batama sada vrlo naselje-
nog mjesta i ostaci rimskih kanala za dovod termalne
vode iz izvora u bazene. Neki od tih kanala i danas
su u upotrebi. padaju u dva podzida
uz mineralna vrela na desnoj obali Vrbasa koji svo-
jom konstrukcijom u svemu odgovaraju rimskoj
gradnji. Nalazi novca jo uvijek su ali im mje-
sno stanovnitvo ne poklanja panju i ri-
jetko uspijeva da zapazi razliku rimskih
primjeraka i primjeraka iz
epoha.
Vrelo Toplica u Gati, 17 km sjeverozapadno od
spada u red i prostranijih naseobina
u ovom kraju Bosne. U kupalinom bazenu je
fragment jednog rimskog reljefa, dok se u neposred-
noj okolini izvora nailazilo na rimske novce i ostatke
rimskih Tragovi rimske kaptae i zida
na samom vrelu postoje jo i danas, a iznad vrela
na humci su' se temelji zgrade sa odlomci-
ma rimskog materijala i sa fragmen-
tima keramike (terra sigillata}':".
i druga mineralna vrela u Bosni
koja su bila poznata u rimsko doba. - Iz jednog ma-
njeg i nepoznatijeg vrela na njivi Podgradina u
Podranici kod est primje-
raka rimskog novca III i IV vij. n. e. (Gordianus III,
Decius, Tacitus, Maximianus i dva primjerka Con-
stantinus II)136. Za termu u Banji kod Viegrada na
potoku Banji Radimski je utvrdio da je bila poznata
jo u rimsko doba.':". dri da rimski
ostaci oko sumpornog vrela Smrdljiva voda u
Gornjoj kod Sarajeva moda od
objekta koji je podignut uz samo vrelo
138

Za neka mineralna vrela nemamo direktnih do-

kaza da su bila eksploatisana u rimsko doba, ali nas
izvjesni drugi faktori na pretpostavku o
tome. Tu prije svega dolazi u obzir naseljenost mje-
sta i gdje se nalazi ljekovito vrelo, zatim
privreda toga kraja koja je imala znatnog udjela u
otkrivanju i eksploatisanju pojedinih mineralnih
vrela, rudarska privredna djelatnost i, naj-
zad, komunikacije mjesta sa irim ili
uim regionom. - 'I'erma Banja kod Fojnice sa ne-
koliko vrela je ostatke rimskih radova na
kaptai i zatiti samog izvora. Banja se nalazi u bli-
zini starih rudnika na pa je da
su za nju znali i i srednjevjekovni rudari.
Bogati nalazi rimskog novca u Fojnici i oko nje, mada
ne govore direktno za eksploataciju terme Banje,
indiciraju promet inaseljenost rudarskog
distrikta u doba Rimljana':". U Kiseljaku kod Foj-
nice poznati su izvori kisele vode koja odavno slui
za i kupanje. U samom vrelu u Kiseljaku 1906 g.
je 170 primjeraka turskog, austriskog i
novca koji pretstavlja kolekciju darova
zahvalnosti ljekovitoj banji v'", U ovoj zbirci nema
rimskog novca, ali je da je
samo novac iz XIX vijeka. na osnovi onog
to dosad znamo o Kiseljaku u rimsko doba, sa-
svim je vjerovatno da je i samo mineralno vrelo bilo
poznato stanovnicima rimskih naseobina na prostoru
dananjeg Kiseljaka i njegove okoline.
je i sa Crnim Guberom kod Srebrenice.
Nemamo dokaza - nalaza, spomenika,
natpisa i sl. - sa samog vrela koji bi nesumnjivo
potvrdili da je ova ljekovita voda bila poznata u
rimsko doba. Ipak, po nekim indirektnim podacima
moemo smatrati vjerovatnim izvora
Crni Guber u rano doba istorije nae zemlje. Vrelo
se nalazi u rudarskom bazenu gdje su obavljani
intenzivni rudarski radovi za vrijeme Rimljana i u
srednjem vijeku. Guberovo vrelo i druga vrela sre-
kraja, koja u sebi nose sastavne elemente
ruda, izlaze iz starih rudarskih jama i rovova141. Iz
toga bi proizlazilo da su se naporedo sa otvaranjem
rudnika u starom i srednjem vijeku pojavljivali mi-
neralni izvori kojih ima dosta u Srebrenici i njenoj
okolini. U Gradini (Domavia) nalazile su se topionice
ruda, a u okolini Gradine sve do Srebrenice i Crnog
Gubera rimski rudnici, pa moda i topionee. Vidjeli
smo da je distrikt bio vezan gustom mreom lokalnih
puteva, a sigurno je upotrebljavan i vodeni put ri-
jekom Drinom. U Domaviju su dolazili strani ru-
darski - iz i s Nisu
li svi ti momenti doprinijeli da Crni Guber, Velika
i Mala Kiselica i druga ljekovita vrela u dolini Crve-
ne Rijeke, Saske Rijeke i Majdanskog Potoka budu
poznati u doba?
Rezultati mineralokih i balneolokih istraiva-
nja pokazuju da u Bosni ima dosta mineralnih vre-
la. Ovdje ne moemo ulaziti u podrobnije ispitiva-
nje grupa ili pojedinih ljekovitih izvora u cilju
njihove prolosti i starosti
njihove eksploatacije. Za takvu obradu kod nas jo
ne postoje materijalni podaci i dokazi. Na prvi po-
gled moglo bi se pomiljati da su jo neka mineralna
vrela eksploatisana u vrijeme Rimljana, bilo zato to
su to izvori bogati vodom, ili zato to se u njiho-
voj blizini nailo na ostatke rimskog ivota: terma
u Kulaima, Slatina Ilida kod Banjaluke, glavni
Kiseljak kod Smrdelac u Jelovcu sjeverno
od Prijedora i dr. to je hipoteza koju treba
dokazati. Posebnu panju zasluuje podatak da po-
Sane i Une obiluje sumpornim vre-
lima-?".
Prema dosadanjem znanju, Bosna u rimsko do-
ba nije imala veliki broj banjskih naselja. U pore-
sa poznatim ljekovitim izvorima u drugim di-
jelovima Rimskog Carstva, napr. u Galiji, nae mi-
neralne vode nisu bile glasovite i sluile su prven-
stveno lokalnim potrebama. U Tab. Peut. nijedna
ljekovita banja na rimske provincije Dal-
macije nije posebnom vinjetom: slikom
zgrade sa porticima koja je mnogo ve-
dimenzija no to je slika za oznaku centara po-
jedinih gradskih optina. Takve vinjete stoje na Tab.
Peut. (segm. I i II) uz galske termalne izvore (Aquae
Calidae= Vii; Aquae Bormonis = Burbon Lansi;
Aquae Segetae = Sen Galmie; Aquae Segestae =
na. Orleana i dr.)l4.l.
Razumije se, za reputaciju jednog mineralnog
izvora dolazili su u rimsko doba kao i danas u obzir
ne samo njegova ljekovitost nego i drugi faktori.
Nai krajevi u tom pogledu nisu mogli da se mjere
sa razvijenijim i bogatijim provincijama Rimskog
Carstva. Ovdje treba posebno ukazati na Ilidu kao
izuzetak, jer je nesumnjivo glas o ljekovitosti njenog
sumpornog vrela preao uski okvir kraja u kome se
nalazila i dopro barem do granica provincije. Osta-
ci u Ilidi govore nam da je to bila varo sa broj-
nim javnim zgradama, lijepo i
po uzoru na u poznatim centrima Rim-
skog Carstva. Vidjeli smo da je Ilida kao rimsko
naselje rano i da je pretstavljala upravni
centar Sarajevskog Polja i njegove okoline. Jedan
natpis, otkriven u novije vrijeme u Sarajevu kao
spolij koji iz Ilide ili Blauja, govori o grad-
skim funkcionerima i uglednim Rima koji
su moda bili patroni civitatis banje u Ili-
di. Ako je Aquae S ... u Ilidi dobila naslov kolo-
nije, to bi se moglo pretpostaviti, onda je to vje-
rovatno bio samo titularni naslov koji je
u III vij. n. e. davan pojedinim gradovima
bilo po njihovoj molbi bilo kao priznanje za posebne
zasluge tih gradova prema rimskoj dravi. Catius
Clementinus i Catia Clementina koji se spominju
na ovom natpisu poznati su kao ugledni
Rima u prvoj polovini III vij. n. e., pa su mogli po-
stati patroni civitatis u vrijeme kad je gradskoj ci-
vitas u Ilidi data titula kolonije, vjerovatno neto
prije tog Razumije se, Catii su imali i
druge da postanu zasluni za provinci-
ski grad u Ilidi. Vana je da su Desitijati
koji su stanovali u ovom kraju ostali dugo bez civi-
teta. Oni ga nisu dobili ni pod Hadrijanom i zadrali
su svoju plemensku organizaciju sve do Institutio
Antoniniana. S druge strane, kraj II vij. i
III vij. n. e. period u kojem se na Sara-
jevskom Polju naseljavaju veterani. Makar i nepot-
puno, ime Aquae S ... jasan je dokaz da je to bilo
naselje koje je izraslo i formiralo se oko termalnog
ljekovitog izvora. Posebni privredni i stra-
tegiski razlozi doprinijeli su tome da je ova banja
kao gradska optina (res publica) postala upravni
'Centar, gradskoj banji Aquae Sextiae (Aix-
en-Provence) koja je jo pod Augustom podignuta
na stepen kolonije i postala centar teritorije nazvane
civitas Aquensium'v". To je bio izuzetan slu-
jer su Aquae u rimskoj dravi postajale ugledna
mjesta, ali bez ulogev'". Poznato je da su
uz termalne izvore u doba podizani hramovi
i svetita raznih boanstava ljekovitih voda. Uopte,
cio proces bio je vezan za ku1tove i brigu
boanstava, u su hramovima
bolesnici traili savjete za mineralnim vo-
dama. Iz zahvalnosti prema boanstvima ljekovitih
voda razvio se bacanja novca u takve vode
(stipem iacere). Nalazi rimskog novca u termama i
kiseljacima redovno su pouzdan dokaz da su te ter-
me i kiseljaci bili upotrebljavani za vrijeme Rim-
ljana (Ilida, Gornji eher, Laktai, vrelo u Podra-
nici). Kod nas je dosad prema natpisu poznato bo-
anstvo Apollo Tadenus iz Ilide koje dovo-
di u vezu sa docnijim kultom sv. Terapeunta"'". Na-
dimak Tadenus vjerovatno ili od nekog nama
nepoznatog toponima ili je to ime boanstva
koje je identifikovano sa Apolonom. Stoga bi se u
Ilidi moglo postojanje hrama ili svetita
ovog, a vjerovatno i drugih boanstava, na to upu-
i natpis ( ... Apollini ... ceteris diis ... )H8. Nat-
pisi i spomenici raznim boanstvima, na-
onima koja su vezana za mineralna i ljeko-
vita vrela poznati su u mnogim aquae rimske dra-
ve
149.
Sa drugih naih termalnih izvora nemamo nat-
pisa koji se odnose na boanstva ljekovitih voda.
O mineralnim vrelima u Ilidi, Laktaima i Gor-
njem eheru treba i to da su naselja uz njih
imala i druge uslove za svoj razvoj. Ilida se nala-
101
zila na vanoj rimskoj nici koja je vodila
od Narone dolinom Neretve i preko Sa-
rajevskog Polja na Drinu. Ilida nije bila
naselje i trgovinskog karaktera, Ta
djelatnost pripala je naseobinama u okolini - da-
nanjem Sarajevu, Stupu i dr., a rimski grad u Ili-
di ostao je banjsko naselje koje je istovremeno bilo
upravni centar za okolno (samoupravna
optina = respublica). Za snabdijevanje stanovni-
tva i banjskih gostiju, Ilida je imala i po-
ljoprivredne ekonomije na Sarajevskom Polju o
mu je bilo govora, Kao ljekovita banja, ona je
ne samo bolesnike iz okoline vjero-
vatno i bive vojnike (veterani) koji su se naseljavali
oko Ilide i kojima je bilo potrebno hidrote-
rapisko (veteranski natpisi: CIL III, 8375
upor. 12750 iz Gradca kod i CIL III, 2766a
= 8374 iz Svrakina Sela). Mada do danas nemamo
posebnih dokaza za to, izgleda opravdana pretpo-
stavka da je terma u Ilidi bila atraktivna i za druge
naselj enike i da su ovdj e nalazili lij eka i odmora
ranjeni i bolesni rimski oficiri i vojnici. U nekim
galskim Aquae su natpisi vojnika koji su se
u njima i iza sebe ostavili pomen (Aquae
Calidae, Aquae Neri = Neris), ali je znatno broj
natpisa u Aquae na obalama Raj-
ne s obzirom na to da su ovdje postojali castra, ea-
stella i druge vojne posade (CIL XIII, 7994 u Go-
desbergu; CIL XIII, 2804 i 6288 u Aquae Mattiacae
= Visbadenj ':". Iz Aquae Iasae (Varadinske Topli-
ce = CIL III, 4121), koje su prvobitno pripadale po-
plemena Iasi, a docnije potpale pod respubli-
ea Poetoviensis (CIL III, 4117), poznati su
natpisi i natpisi visokih funkcionera pro-
vincijePanonije Superior (praepositus ili praeses
Pannoniae Superioris, procurator Aug., legatus pro-
praetor, proconsul, tribunus militum leg. IV Flaviae,
tribunus militum leg. XIII Gem. i dr.). Na
plemena Iasi nalazila se i druga banja - Aquae Ba-
lissae (Daruvar) koja je imala status samoupravne
optine: res publica Iasorum (CIL III, 4000?51. Dakle,
kao to je Aquae S ... (Ilida) tako je i Aquae Ba-
lissae (Daruvar) pretstavljala upravni centar, to je,
svakako, bilo uslovljeno i postojanjem ljekovitih
vrela.
Jo nismo u stanju da damo cjelovitu sliku
o objektima koji su postojali u rimskoj Ilidi. Ne-
dostaju nam podaci sistematskih iskopavanja. Za-
sad se moe smatrati vjerovatnim da su se u ovom
naselju uz termalno vrelo nalazili takvi
banjski objekti, koji su poznati u drugim rim-
skim Aquae. U banjskim mjestima su pored hotela
i drugih zgrada postojali objekti koji su sluili ugod-
nom boravku i zabavi: parkovi, pozorita, cirkuske
arene, etablisrnani, kockarnice i sl. je bio
vaan smjetaj bolesnika i rekonvalescenata pa su
u tom cilju podizane bolnice i receptakuli za prijem
broj a lj udi, a su i srnj e-
tajapo privatnim
Rimska naseobina u Laktaima pretstavlja izra-
zit primjer aglomeracije koja je nastala uz termalni
izvor. Po onome to dosad znamo, ona nije bila ve-
lika. Laktai nisu leali na samoj cesti koja
je u rimsko doba iz Salone preko Banjaluke vodila
u Bos. Gradiku, pored nje, kao to su to poka-
zala najnovija istraivanja na ovom Me-
blizu Laktaa nalazila se vana rimska sta-
nica Ad Fines na granici provincija Dalmacije i
Panonije. postaje su imale svoje vojne po-
sade, a na ovoj vanoj komunikaciji postojale su i
beneficijarske stanice. Udaljenost do Save iznosi sve-
102
ga 28 km i na tom prostoru postojale su brojne aglo-
meracije prvenstveno vezane za poljoprivredu (vil-
lae rusticae i fundi). Na Savi je u rimsko doba
cirkulisao promet; u Bos. Gradiki je posto-
jala stanica patrolne flotile rimskih trupa stacioni-
ranih u oblastima provincije Panonije. Stoga je iz-
vj esno da su se termalnim vrelom u Laktaima ko-
ristili okolni agrarni posjednici (possessores), voj-
nici iz postaja i beneficijari, a vjerovatno
i drugi stanovnici ovoga kraj a.
Uz termalne izvore u Gornjem eheru kod Ba-
njaluke je nastala manja banjska naseobina.
Ona se nalazila na desnoj obali Vrbasa, dok je pored
nje lijevom obalom prolazila rimska cesta u pravcu
Banjaluke i Bos. Gradike. Hodoloka i topografska
istraivanja koja je pisac ovog rada izvrio potvrdila
su ranija miljenja da je u dananjoj Banjaluci u
rimsko doba bilo naselje Castra. Prema tome, termo
u Gornjem eheru prvenstveno su sluile kao lje-
i odmaralite vojnicima garnizona u Castra
i .s.tanovnicima civilnog naselja uz logor (canabae),
uslovima koje smo naveli za Laktae.
U kraju Toplica u Gati nije jedino
termalno vrelo. Pored ovog glavnog vrela postoji
jo nekoliko drugih. Gata, a prostor oko
same Toplice, kao i cijelo Polje, obiluju
tragovima rimskog ivota. Kod J apoda, stanovnika
ovoga kraja, bijahu vrlo raireni kultovi izvora i
voda, pa je tim razumljivije to je oko Toplice u
Gati izrasla aglomeracija. U termalnim izvorima Gate
svakako su pored stanovnika traili lij eka
i rimski vojnici kao i strani naseljenici u
kraju (CIL III, 10033, 10036, 10036a = 13272 - voj-
natpisi i CIL III, 10038 natpis Grka Diandra).
. razmotriti pitanje
ljekovitih Izvora u rudarskim bazenima. U rimsko
doba rudarski -distrikti bili su dobro naseljeni, imali
su relativno broj aglomeracija, kolonije stra-
i mreu komunikacija. Ti distrikti re-
dovno obiluju ljekovitim vrelima, to je u vezi sa
sastavom zemlje i geolokim pojavama. Ukazujemo
samo na ova srednjebosanske planine
(terme oko Kreeva, Fojnice, Bugojna, u Ilidi 'ki-
seljaci na liniji Kiseljak-Sarajevsko Polje); p;edio
Srebrenice (Crni Guber, Crvena Rijeka, Mala i Ve-
lika Kiselica, izvori u dolini Saske rijeke i Majdan-
skog potoka); Sane (Tominska Ilida, Smr-
delac uJelovcu kod Prijedora i broj drugih
toplica i kiseljakaj-!". Nae znanje o rudarskim na-
seobinama u ovim pokazuje da su se one
protezale uz mineralna vrela i zahvatale mjesta na
kojima su se nalazila ta vrela. To se dobro
vidi u dananjeg Kiseljaka i u okolini Sre-
brenice. je i u Sane. Razumije se,
rudarske aglomeracije nisu uslovljene postojanjem
mineralnih vrela, ali su rudarska bogata
takvim vrelima pa ih je stanovnitvo lako moglo za-
paziti i privesti eksploataciji. Na usku povezanost
rudarstva i rudarskih naseobina, s jedne
strane, i mineralnih voda u njihovoj blizini s druge
strane, potrebno je ukazati i zato to za izvjesne
terme i kiselj ake u rudarskim distriktima nemamo
materijalnih dokaza da su bili eksploatisani u rim-
sko doba. To se prije svega odnosi na Crni Guber
kod Srebrenice i kiseljak II Kiseljaku. oni
faktori koji karakteriu rudarska nae zem-
lje u doba - naseljenost i bolje komu-
nikacije - mogli su biti itekako za privo-
ljekovitih voda eksploataciji. Razumije se, no-
ve nalaze i dokaze treba pribavljati.
U vezi s ovim vano je i pitanje da li su lje-
kovite vode eksploatisane u praistorisko vrijeme. Za
pozitivan odgovor nemamo i sigurnih do-
kaza na terenu Bosne. Pa ipak, neki momenti indi-
ciraju takvu tj. eksploataciju termalnih
i mineralnih izvora u Bosni prije Rimljana. Vidjeli
smo da tragovi rimskih naselja pokazuju da su ona
nastajala na autohtonoj ilirskoj osnovi. Ta-
kvu sliku pruaju i predjeli u kojima se nalaze mi-
neralna vrela: Sarajevsko Polje, okolina Kiseljaka,
okolina Banjaluke i Sane. Kultovi
izvora i voda Ilirima kao i drugim praistoriskim na-
rodima nisu bili nepoznati: Bindus, Apollo Tadenus,
Silvanus, Diana, Nymphae - prikazani su na
kim spomenicima sa Bosne i Hercegovine.
Moemo li iz toga da su termalne i mine-
ralne vode eksploatisane u praistorisko doba i da su
za balneoterapiske a ne samo za
potrebe? Drugim jesu li Iliri prije Rim-
ljana znali bar neto o ljekovitim osobinama tih
vrela? Negativan odgovor na ova pitanja ne bi bio
opravadan, jer je da su Iliri poznavali lje-
kovite izvore. Upotrebljavanje mineralnih voda u
ljekovite svrhe rezultat je dugogodinjih
iskustava koje je sticala primitivna medicina. U po-
jedinim zemljama rimskog svijeta mineralna vrela
su upotrebljavana u ljekovite svrhe davno prije do-
laska Rimljana. U Galliji su na mnogo vijekova
prije rimske okupacije postojale naseobine uz ter-
malna vrela u kojima se razvijao kult boanstava
ljekovitih voda. Na nekim termama u Galiji konsta-
tovani su ostaci kaptae i drugih radova koje je
ostavilo davnanje doba galske samostalnosti (ipo-
vi, drvene cijevi, grubi zidovi i s1.)104. Za pitanje da
li su ljekovita vrela bila poznata u praistorisko vri-
jeme smatramo da je vano to to su Iliri u Bosni
prije dolaska Rimljana kopali i razne
rude. Na onim mjestima gdje su se nalazila praisto-
riska rudarska radilita i talionice skoro redovno
postoje tragovi rimskih rudnika i talionica. To je
sa Sane, sa Srednjobosanskim ru-
donosnim i sa rudarskim
distriktom. Poznavanje rudarstva pruilo je ilirskim
rudarima da jo prije dolaska Rimljana
upoznaju ljekovitost mineralnih vrela u blizini sa-
mih rudnika.
U o naseljima uz mineralna vrela na-
pominjemo ovo: u nae vrijeme intenzivno se eksplo-
atiu termalne vode na Bosne i podiu se
brojni banjski objekti uz njih. Iz dana u dan sve
je manje tragova u mineralnim vrelima i
banjskim naseljima. nalazi, prilikom izvo-
raznih radova i adaptacija u ovom ili onom
termomineralnom nisu dovoljni i ne mogu
nam ni izdaleka pruiti jasnu sliku jednog
naselja uz izvore ljekovitih voda. Za rimski period
vjerovatno i biti nalaza, ali su minimalni
izgledi da pri sadanjem stanju u naim mi-
neralnim banjama i banjskim mjestima tragovi
njihove upotrebe u praistorisko doba.
103
6) KOMUNIKACIJE
U vie navrata tokom prethodnih izlaganja uka-
zivali smo na rimskih komunikacija u Bosni
i Hercegovini, s posebnim obzirom na pojedine kra-
jeve. smo panju na usku pove-
zanost komunikacija i naselja na samim ko-
munikacijama ili na koja gravitiraju
pojedinim Istraivanje tragova rim-
skih cesta, i. njihovih pravaca nije jo
zavreno. Priloena karta VI pokazuje jasno kako
izgleda stanje dosad ustanovljenih cesta. kra-
jevi, u Bosni, ostali su bez obilje-
enih komunikacija. Danas se smatra da su ovi krajevi
u doba bili slabije naseljeni, pa nisu imali
ni dobrih puteva. ovo je kraj koji je naj-
manje istraivan. Stoga da u dijelovima
srednje i Bosne i u susjednim posavskim kra-
jevima do danas nisu otkrivene trase rimskih cesta
ne bismo smjeli pripisivati samo nenaseljenosti
neispitanosti i otsustvu temeljitijeg poznava-
nja ovoga kraja. Pri tome, ne treba gubiti iz vida da
je vjekovna i jaka kultivacija tla unitila trago-
ve komunikacija. je Balif istakao da su
njegova istraivanja rimskih cesta bila na
zapadnu Bosnu i Hercegovinu i da treba
nova u srednjoj i Bosni, iako se ovuda
na njihove tragove ne moe lako Otada nije
bilo hodolokih istraivanja na irem prostoru isto
nobosanskog regiona. U vezi s time, kao to smo
iznijeli u naim prethodnim izlaganjima, treba po-
novo napomenuti da rimske komunikacije dolinom
rijeke Bosne i na Bosne, izuzev ce-
ste dolinom Drine, ne bi mogle spadati u red magi-
stralnih komunikacija. o kojima je
nalaze se glavnih rimskih cesta pravca J a-
dran-Sava, pa su kroz' njih prolazili samo
i vicinalni putevi kao veze sa glavnim komunika-
cijama.
Do danas je da je mrea rimskih pu-
teva u zapadnoj Bosni i dijelovima Hercegovine bila
jako razvijena. To pokazuje i naa karta VI. Kad
se ima u vidu da sve rimske ceste u Bosni i Herce-
govini dosad nisu ustanovljene i da su izvjesni kra-
jevi svakako morali imati jo iru mreu komunika-
cija no to je mi poznajemo (napr. rudarska
Sana J apra, Fojnica - Kreevo, Argentaria), onda
nae uvjerenje o stvarno razvijenoj mrei puteva
na teritoriji Bosne i Hercegovine u doba po-
staje jo opravdanije. Na osnovi rezultata vlastitih
istraivanja u jednom dijelu zapadne Bosne, Balif
je iznio gledite da je Bosna pod rimskom po-
stala bogato kultivirana zemlja, svoju
tvrdnju na da su komunikacije bile razvi-
jene u krajevima relativno slabije plodnosti i bogat-
stva i da je, prema tome, mrea puteva u plodnim
dolinama i u glavnih rijeka morala biti
jo razvijenija':". O sutini ove tvrdnje treba izni-
jeti U osnovi rimskih planova za izgradnju
komunikacija nije lealo kultiviranje osvojenih kra-
jeva. Najvaniji zadatak rimskih cesta sastojao se u
strategiskih i privrednih ciljeva rim-
ske drave. To je dovoljno poznato ne samo za nae
zemlje i za druge dijelove Rimskog Carstva.
Miljenje da je pod Rimljanima komunikaciska mre-
a u Bosni i Hercegovini bila razvijenija u dolinama
rijeka i ostalim prirodno pogodnijim predjelima nego
u zaostaloj zapadnoj Bosni - ne moe se odrati.
I ono se svodi na to da su Rimljani gradili ceste
svuda bez obzira na svoje potrebe i da im je prvi
cilj bilo kultivisanje pokorenih plemena. Konfigu-
racija tla i drugi uslovi nisu dozvoljavali da se iz-
grade rimske ceste u dolini srednje i gornje Neretve;
tragova rimskih cesta nema ni na velikom dijelu
toka Vrbasa; je i sa Drinom; za srednji i donji
dio toka Bosne moemo samo pretpostavljati posto-
janje komunikacija; posavski krajevi Bosne,
kao to smo napomenuli, vjerovatno su imali
samo mreu sporednih i vicinalnih puteva. Iz toga
slijedi da plodnim dolinama i tokovima glavnih ri-
jeka Bosne i Hercegovine nisu uvijek prolazile ceste.
Nema opravdanja da nova istraiva-
nja rimskih cesta u krajevima koji dosad nisu istra-
eni pokazati bogatiju mreu komunikacija, no to
je ona u zapadnoj Bosni i junoj Hercegovini. Pri
izgradnji rimskih cesta u Bosni i Hercegovini zna-
ulogu odigrali su i drugi momenti o kojima
biti u ovom izlaganju. Glavne rimske ko-
munikacije kroz Bosnu i Hercegovinu - cesta do-
linom Sane; cesta Salona-Servitium preko Livanj-
skog i Polja; cesta preko Duvanjskog Po-
lja, gornjeg Vrbasa, dolinom Lave i Fojnice u prav-
cu Bosne; cesta donjom Neretvom preko Bo-
raka, Ivan Sedla, Sarajevskog Polja i Romanije pre-
ma Drini - sasvim odgovaraju intencijama rimske
politike u izgradnji veza. Komunika-
ciski sistem na Bosne i Hercegovine pret-
stavljao je sastavni dio optih i privred-
nih planova Rimljana. Ceste su imale zadatak da
nae krajeve to direktnije veu za Italiju i Rim, da
obezbijede dobre i sigurne veze potrebne vojnim
akcijama i da to laku eksploataciju pri-
vrednih bogatstava i to bri transport sirovina i pro-
izvoda. - Na ovom mjestu interesuju nas objanje-
nja u vezi sa tim pitanjima, tako da se za-
dravati na obiljejima samog trasiranja
puteva i na strukturi njihovog stroja.
-X. Prvo - pitanje puteva koje su Rimljani zatekli
u Bosni i Hercegovini. Drugim kakav je i
koliko je bio razvijen komunikaciski sistem autoh-
tonog ilirskog stanovnitva. Prema novijim istrai-
vanjima sasvim je jasno da su putevi koje
su u pojedinim zemljama izgradili indigeni stanov-
nici po pravilu pretstavljali osnovu docnijih rimskih
cesta. Tako nas mnoge ceste u Galiji, Germaniji,
Reciji, Panoniji, a u Noriku i Dalmaciji,
poznate pod nazivom rimskih cesta vode u starije
predrimsko doba. H. Bulle, ugledni
kih komunikacija, izgradnju osnovne mree puteva
u Noriku i Dalmaciji pripisuje Keltima i Ilirima.
Osim toga, ovaj da su kolote-
na cestama bile a poslije
su vonjom i upotrebom stalno produbljivane i pro-
irivane. Ispitivanja su pokazala da su mnogi
kolovozi sa ovakvim brazdama u Noriku, Dalmaciji
i Galiji, koji su dosad smatrani rimskim radom, sta-
riji i da ih treba pripisati ilirskim i keltskim gra-
diteljima':".
Za nas je posebno vano pitanje odnosa predrim-
skih i rimskih cesta u provinciji Dalmaciji. Oblasti
ove provincije su po brojnim kolote-
koje su se osobito dobro u kra-
kim predjelima. na najstarijim putevima
naih zemalja jo ranije su privukle panju istra-
15B. ove kolske brazde kao speci-
pojava i elemenat koji bi mogao
pruiti podatke o starosti pojedinih cesta i vreme-
nu njihovog trasiranja - do danas na pro-
vincije Dalmacije ni izdaleka nisu ispitane onako
kako je to za Galije, Recije i
Norika. Otuda je jasno da se u istraiva-
104
njima ne smije izgubiti iz vida ovaj zadatak. U okvir
razmatranja o predrimskim i rimskim komunika-
cijama spada i problem kola kojima su se sluili
autohtoni stanovnici naih krajeva - Iliri. Pret-
stavu o ilirskim vozilima pruaju nam
nalazi i usamljene literarne vijesti. je po-
znat primjerak minijaturnih votivnih kola sa Gla-
sinca koja pripadaju Ilirima haltatskog doba. Ona
svojom konstrukcijom i izgledom (niska su, jaka, sa
4 u svemu na primjerke votivnih
kola. iz Norika i pokazuju kako su stvarno
izgledala vozila na ilirskim putevima'!". Neku spe-
cijalnu vrstu ilirskih kola koja su odgovarala brd-
skim terenima nalazimo kod Diona Kasija (LVI, 14)
u njegovom opisu jedne bitke Ilira i Rimljana
u vrijeme Batonovog rata (6-9 g. n. e.).
je na osnovi nalaza novca (preteno
drahme: Apollonia i Dyrrhachium) pokuao da obi-
ljei mreu predrimskih komunikacija u Bosni i Her-
cegovini. Nalazita novca i pravci predrim-
skih cesta ubiljeeni su u posebnoj karti.
Prema tim nalazitima, o smo govorili na
mjestima, mrea puteva koji su bili
u upotrebi prije Rimljana izgledala bi ovako. Jedna
cesta je od Narone prolazila dolinom Trebiata kroz
predio Ljubukog na Imotsko Polje. Od nje su se od-
vajali putevi za Krehin Gradac i za Gradac
kod Posuja, Rakitno Polje i Duvanjsko Polje. Duv-
no i Rano imali su posebnu vezu sa Salonom. Do-
linom Neretve vodio je put preko Mostara, Drenice,
Konjica, Ivan pl., u Sarajevo. Brojni su
nalazi drahmi oko Mostara. Od Sarajeva su
vodila dva kraka: jedan preko Pala na Drinu i u
Pljevlje, a drugi niz rijeku Bosnu odakle su posebni
ogranci ili za Vare i Fojnicu. Sa ceste na donjoj
i srednjoj Neretvi polazili su ogranci: od
za Stolac i Ljubinje, ali je Stolac moda imao i di-
rektnu vezu sa lukom Neum; od Mostara preko Crgo-
va u Gacko; jedna sporedna linija vodila je u po-
gornje Neretve Umoljani); doli-
nom Dreanke preko Borove Glave iao je put u
pravcu Rakitnog i Duvanjskog Polja; vana je ko-
munikacija koja je dolinom Rame preko Prozora
izlazila u dolinu Gornjeg Vrbasa i u Bugojno. Odavde
je postojala veza sa dolinom Lave i rijekom Bosnom
koja je dalje preko Zenice i Usore produavala na
Savu. U Posavini su poznata nalazita drahmi:
Luka, Tremonica, Dobra Voda, Srebrenik, Tolisa,
Bok, Janja, Amajlija'?". Naknadni nalazi
novca u irokom Brijegu, Livnu i Bijeljini nisu mo-
gli biti uneseni u kartu':". Ali trgovini koja
se iz faktorija na Jadranu (Apollonia i Dyr-
rhachium) irila u udaljenijim krajevima jadranskog
Sava nije pretstavljala krajnju Ona
je zahvatala ire prostore s one strane Save i Du-
nava. Ne moe se da nalazi ovog novca, uz
druge uvezene predmete predrimskog doba na poje-
dinim Bosne i Hercegovine, indiciraju
trgovinu i prometne linije toga vremena. Razumije
se, mrea predrimskih puteva, onakva ka-
kva je ubiljeena na njegovoj karti, trai nove do-
kaze i provjeravanja. Krajevi kao to su okolina
Ljubukog sa susjednom visoravni i Mostarsko Po-
lje sa junom Neretvom u kojima su otkriveni brojni
nalazi drahmi i raznih uvezenih predmeta
tog doba - sigurno je da su imali vanije saobra-
u vrijeme prije rimske okupacije. To su bili
putevi na prirodno pogodnim pravcima i u
jima koja su se nalazila vrlo blizu jadranske obale,
blizu Narone.
Jo neki momenti na obiljeavanje po-
jedinih linija iz komunikaciskog sistema prije Rim-
ljana. To je prije svega rudarstvo na da-
nanje Bosne i Hercegovine u praistorisko vrijeme.
Dolina Sane, predio Majdan - Sinjakovo, gornji
Vrbas, prema dosadanjem znanju, pretstavljaju obla-
sti u kojima su Iliri obavljali rudarske radove prije
Rimljana. Sto se doline Lave, distrikta Fojnica
- Kreevo i bazena Srebrenice, - u ovim krajevima
su praistoriski rudarski radovi vjerovatni. Rudar-
ska djelatnost je zahtijevala i pomagala izgradnju
puteva za sa bliom i daljom okolinom.
Naravno, danas nismo u da podrobnije
ulazimo u pitanje o i razvijenosti komuni-
kacija u rudarskim iz toga doba. S druge
strane, intenzivna naseljenost pojedinih
Bosne i Hercegovine u praistorisko vrijeme - Li-
vanjsko Polje, Duvanjsko Polje, dolina gornjeg
Vrbasa i dolina Lave, Sarajevsko Polje sa okoli-
nom, Sane i Une i dr. - o kojoj smo
govorili, nije mogla ostati bez uticaja na izgradnju
komunikacija u njima. Brojne gradine koje se na-
laze na tim mogu pretstavljati poseban
dokaz za tih i komunikacija koje su
prolazile kroz njih. Razumije se, ovo zahtijeva po-
tvrdu u novim ispitivanjima gradina kao naselja,
utvrda, sklonita, kontinuiranih aglomeracija od
praistoriskog u rimsko doba i sl. Treba ukazati na
da se broj gradina nalazi ba na
vanim komunikaciskim pravcima kojima su doc-
nije provedene rimske ceste (cesta Grab-Bos. Pe-
trovac - dolina Sane; cesta Prolog-Livanjsko Po-
Polje-Banjaluka; cesta Duvanjsko
Polje-dolina Lave-dolina Fojnice; cesta doli-
nom Jezero-Konjic-Sarajevsko
Polje-Glasinac). Samim tim se zaklju-
mada ne sasvim pouzdan, da su gradine i u
doba ilirske samostalnosti mogle sluiti kao utvrde
iznad puteva. Rimska naselja dijelom iz-
rastaju ondje gdje su postojale praistoriske aglome-
racije. Rimske ceste su novi objekti,
masivniji i sa posebnim ciljevima
i namjenom, ali su, sigurno, za njihovo trasiranje
linije i pravci ilirskih pu-
teva. Ne znamo kolika je mrea novih, a kolika, opet,
mrea puteva koje su Rimljani kompleti-
rali i osposobili za svoje potrebe. Rano carsko doba
pristupilo je i u drugim dijelovima rimske drave
popravkama i proirenju mree komunika-
cija koja je na taj brzo vojnim po-
trebama, transportu raznih proizvoda i dravnoj po-
ti. Pritom je drava, pored svojih sredstava i radne
snage koju je davala vojska, nametala i optinama ili
upama da, pro dignitate imperii, popravljaju i odr-
avaju svoje dijelove puteva prema planovima i
instrukcijama koje su davali curatores viarum. Uz
nove rimske ceste zadrani su i stari ilirski putevi
kojima se autohtono stanovnitvo i dalje sluilo i po-
pravljalo ih po uzoru na rimske ceste
1 62
.
'* Drugo - pitanje cesta i naselja. Odgovor na
ovo pitanje trai objanjenje o odnosu rim-
skih cesta i naselja uopte na Bosne i Her-
cegovine. Rezultati topografskih i hodolokih istra-
ivanja pokazuju da su rimske ceste u Bosni i Her-
cegovini usko vezane za aglomeracij e. Naselj enij i
krajevi imali su bolju i razvijeniju komunikacisku
mreu. Tee krajevi i krajevi koji nisu
bili privredno i strategiski ostali su van do-
maaja rimskih komunikaciskih linija ili su za njih
bili vezani samo sporednim putevima. Otuda je istra-
ivanje rimskih cesta u Bosni i Hercegovini
ne samo radi upoznavanja stepena razvijenosti ko-
munikaciske mree i radi mnogih
istoriskog razvitka i ivota drutvenih za-
jednica.
Tokom izlaganja o naseljima u Bosni
i Hercegovini stalno smo ukazivali na mreu rim-
skih cesta kao na linije oko kojih su se okupljala
naselja. Prvi rimski carevi, od Augusta,pri-
li su intenzivnoj izgradnji cesta na Bosne i
Hercegovine. Pri tome su u prvom planu stajali oni
komunikaciski pravci koji su u mjeri obez-
etabliranje rimske vlasti i pacifikaciju u
osvojenim oblastima. smo naglasili da su u tra-
siranju cesta Rimljanima u ili manjoj mjeri
koristile i linije ilirskih puteva. Da bi to
potpunije obezbijedili penetraciju i svoje
vladavine, Rimljani su provodili ceste
prvenstveno kroz na kojima se nalazio
broj epihoriskih naselja. Mi smo to pokazali na pri-
mjeru rimske ceste Salona-Servitium koja je imala
duu i trasu (dua: Salona-Prolog-Livno-
Podgradina na Polju-Pecka-Sipovo-
Majdan-Podrako Polje-Sljivno-Banjaluka-Ma-
hovljani = CIL III, 3198 = 10156: ad fines pro-
vinciae Illyrici ... CLXVII m. p.; i : Salona-

ko Polje-Banjaluka-Mahovljani = 140 r. m.).
Dua trasa ove ceste bila je starija i je
odmah po osvojenju zemlje (16/17 g. n. e.) radi
zahvatanja naseljenih mjesta, dok je trasa tek
docnije predata upotrebi i obiljeena miljokazima.
Opravdana je pretpostavka da je i na pravcu Salo-
na-Argentaria bilo starijih i komunikacija
koje su na izvjesnim imale duu i
trasu. Pojedini otsjeci komunikacija na ovom pravcu
prolaze kroz dobro naseljena (napr. Du-
vanjsko Polje - dolina gornjeg Vrbasa, dolina La-
ve), dok na nekim njihovim dijelovima ili nisu
konstatovani tragovi naselja ili su oni neznatni (napr.
pravac preko Lisine i Pandurice ispod Radue Ka-
mena; pravac preko Kupresa i Velikih Vrata). Stoga
su i na ovom komunikaciskom pravcu due ceste i
putevi pretstavljali nice koje su
ranije u cilju povezivanja naselja i etabliranja rim-
ske vlasti na bolje naseljenim Tek doc-
nije sprovedene su druge linije i ogranci koji su
proirili mreu rimskih puteva i obezbijedili bru
vezu u pojedinim rejonima.
Iz naeg pregleda o naseljima vidi se da su
glavne rimske ceste u Bosni i Hercegovini izgra-
vrlo rano, najkasnije do sredine I vij. n. e. U
osnovi tako ranog i brzog velikih rim-
skih cesta na teritoriji Bosne i Hercegovine lee
privredno-strategiski momenti i da su
one ili manjim dijelom mogle biti trasirane
linijama komunikaciskog sistema koji su imali Iliri
prije rimske okupacije. Tako je cesta Prudska Dra-
ga-Vitalina-Humac-Tihaljina i dotje-
rana vjerovatno u Augustovo doba kad je
i logor u Humcu. Sergejevski pretpostavlja da je
ovoj cesti prethodio znatno stariji put':". Natpis na
miljokazu (CIL III, 10164) iz Han-Viteka u predjelu
Ivan-Sedla pokazuje da je cesta dolinom Neretve
prema Ivan-Sedlu za vrijeme Augusta na
liniji koja je jo u predrimsko doba vezala obalu
sa Obje ove ceste rano su predate
i imale su puni kao nice
koje veu dobro naseljena i prolaze
od ranije poznatim komunikaciskim pravcima. Iosta-
le ceste iz ranog vremena rimske okupacije u Bo-
sni i Hercegovini su kao komunikacije
105
koje su prvenstveno imale da poveu dobro nase-
ljena mjesta i
u vidu ove postaje mnogo ja-
snija uloga cesta to su ih Rimljani gradili u pro-
vincijama, pa tako i u provinciji Dalmaciji. Rimske
magistrale su imale cijelu mreu sporednih i vici-
nalnih puteva koji su se odvajali u raznim pravcima
a vrlo je i sama cesta produavala svoju trasu
i otstupala od osnovnog pravca radi zahvatanja na-
selja, privrednih centara, i sl. U tom smi-
slu treba izvriti korekturu u miljenjima ranijih
koji su pretpostavljali da rimske ceste
uvijek idu linijom. Tako je i Balif sma-
trao da su Rimljani u trasiranju cesta ili za ostva-
renjem principa: sprovesti put najpovolj-
nijim i pravcem'P''. Primjeri koje je Balif
naveo u prilog svome miljenju odnose se samo na
planinske prevoje koji su bili nenaseljeni i koji su
pretstavljali prirodne komunikaciske pravce (takvi
su prelazi: kod Graba, kod Prologa, preko Borove
Glave blizu Livna i kod Rana). Takve pravce pri-
rodnim prolazima pokazuju i ceste koje su u naj-
novije doba preciznije obiljeene: Vukovsko Polje -
Radua Kamen-Bistrica na gor, Vrbasu; Bistrica
na gor. Vrbasu-Vitez; Vitez-Vjetrenica-Zenica;
Pecka-Strbina Sedlo-Podrako Polje. Ali svi ti
pravci cesta prolaze kroz predjele koji nisu nase-
ljeni, pa, prema tome, nije bilo potrebno da prave
otstupanja i produenja trase. Nasuprot tome, ve-
glavnih rimskih cesta u Bosni i Hercegovini ne
dri se uvijek prirodnog i pravca. Umjesto
toga, one idu prema naseljima i uporitima, otstupa-
od prave Iinije. Najbolje dokaze za to pruaju
ceste: Grab-Bos. Petrovac-Sanski Most; splet ce-
sta oko Livanjskog Polja; Rano-Duvanjsko Polje
-Gornji Vakuf-Vitez-Kiseljak i dalje; Cavtat-
Trebinje - unutranjost. Iz svega proizlazi da su
rimske ceste samo u osnovnom pravcu vodile to
je trasom prema svojoj zavrnoj
ali da su usput na raznim
prema naseljenosti i privrednom pojedinih
krajeva, ile od naselja do naselja, od jednog do
drugog centra i uporita'?". Na taj su bili za-
dovoljeni mnogobrojni zahtjevi kojima su rimske ce-
"te morale odgovoriti. Ovako sprovedene ceste obez-
su ne samo administrativne i
interese rimske uprave su
laku i bru eksploataciju ekonomskih dobara u
Svako gubljenje iz vida
ovih oteava ispitivanje tragova i pravaca
rimskih cesta. Stoga je i razumljivo zato su neki
stariji napr. Tomaek, Miler i dr., vrlo
grijeili u svojim pretpostavkama o pravcima
izvjesnih rimskih cesta koje jo nisu bile ustanov-
ljene.
Poseban u rimskoj komunikaciskoj mre-
i na teritoriji Bosne i Hercegovine imaju vicinalni
putevi i odvojci glavnih cesta. Osnovni zadatak ovih
puteva i odvojaka sastojao se u to tjenjem povezi-
vanju pojedinih mjesta i uporita za glavne komu-
nikacije. Razumije se, njihova vanost je stajala u
srazmjeri sa glavne ceste i mjestu koja je
trebalo vezati za nju. Na teritoriji Bosne i Hercego-
vine je utvrditi ta je otsjek
glavne ceste, a ta vicinaini put ili ogranak. To je na-
teko u krajevima sa gustom mreom rimskih
komunikacija koje se slivaju na jedan osnovni pra-
vac (ceste u Livanjsko Polje, Duvanjsko
Polje,Gornji Vakuf). Za trase glavne ce-
ste najsigurniji oslonac pruaju miljokazi i otkri-
veni natpisi sa imenima mjesta kojih je u
rt
106
nekim bila identifikacija stanica
poznatih po itinerarima (Bistue vetus, Bistue nova,
Pelva, Diluntum). Razumije se, pri ovome treba po-
laziti sa stanovita da nisu samo glavne i vanije ce-
ste (viae publicae) dobivale miljokaze, to su poka-
zala istraivanja u pojedinim zemljama Rimskog
Carstva'?",
to se stanica na cestama, o njima je bilo
u naem prethodnom izlaganju koje smo po-
svetili naseljima uz logore (canabae). Na tom mjestu
je uglavnom definisan naselja na cestama koja
su bila privredni i ni centri za okolna sela
i koja su imala obiljeje trgovinske i zanatske dje-
latnosti. Ovdje nas interesuju naselja uz ceste s obzi-
rom na njihovu nu funkciju, tj. naselja u
funkciji putnih stanica (mansiones i mutationes). Na
teritoriji Bosne i Hercegovine do danas nisu vrena
posebna istraivanja putnih stanica. po-
loaj samih aglomeracija i izvjesni nalazi koji go-
vore o karakteru privredne djelatnosti u njima, omo-
nam da lokalizujerno pojedine putne stanice.
Na osnovi tih i takvih elemenata ustanovljeno je da
su se uz cestu Salona-Servitium vane putne sta-
nice (mansiones) nalazile u i Peckoj. Da-
lji tok ove ceste prema sjeveru do Banjaluke imao
je u slabo naseljenom i bezvodnom predjelu dvije
ne stanice (Leusaba = Bunari; Lamatis =
ljivno). Na sektoru od Banjaluke do Bos. Gradike
naselja Castra = Banjaluka, Ad Ladios = Trn i Ad
Fines = Mahovljani mogla su u potpunosti zado-
voljiti potrebe cursus publicus-a. Poloaj i arheolo-
ki nalazi pokazuju da je i naselje li dana-
njem Sarajevu imalo funkciju cen-
tra i ne stanice. Materijalnih dokaza o dru-
gim mjestima u Bosni i Hercegovini kao putnim
stanicama nemamo, ali je sigurno da je mje-
sta navedena u itinerarima imala prvenstveno funk-
ciju stanica. Neke od tih stanica kao
to smo naveli, su identif'ikovane na
terenu. Razumije se, naselja na cestama imala su i
druge funkcije pored funkcije putnih stanica. Splo-
num koji smo lokalizovali u dolinu Sane bio je cen-
tar rudarske proizvodnje imunicipij. Pelva i Sal-
viae na cesti Salona-i-Servitium kao rrrunicipiji pret-
stavljaju upravna sredita. Castra (Banjaluka) je 10-
gov sa naseljem, a stanice uz cestu Castra-Servi-
tium nesumnjivo su centri prometa
proizvodima ovog agrikulturnog rejona. Na cesti Sa-
Iona-vArgentaria municipiji Delminium, Bistue ve-
tus, Bistue nova i kod Kiseljaka (= Stanecli?) imali
su istovremeno funkciju upravnih i privrednih cen-
tara. Bigeste (Humac) je veliki logor sa civilnim na-
seljem (canabae). Terenska istraivanja su otkrila
na cestama broj naselja koja nisu u
itinerarima. Njihov karakter i funkciju definiemo
po nalazima i kraja. (Doma-
via .u rudarskom distriktu; Aquae S ... u Sarajev-
skom Polju kao upravno sredite i termalna banja;
municipiji uipovu, Duvnu (Delminium), Skelanima
kao privredni centri; itd.).
Na teritoriji Bosne i Hercegovine uz neke ce-
ste nalazile su se beneficijarske postaje. Mada u
potpunosti nije jasna funkcija ovih postaja, ipak je,
po svemu beneficijarima bio osnovni zadatak
obavljanje administrativnih i policiskih poslova u
vezi sa cursus publicus-om i dravnim magacinima
(horrea). Vjerovatno su i na Bosne i Her-
cegovine beneficijarske postaje imale (ea-
stella) radi zatite i Beneficijarske po-
staje redovno se nalaze na frekventiranim di-
jelovima komunikacija i na vanim nim
uporitima':". Dosad su na rimskim cestama Bosne
i Hercegovine beneficijarski natpisi otkriveni u slje-
mjestima: u Lipi kod Livna (CIL III, 9847);
u na Polju (CI L III, 9862 =
13231; GZM 1927, 262 i 267); u Banjaluci (CIL III,
14221); u i Privilici kod (CI L III,
15066 i 15067); u Stocu (CIL III, 14361; 8431 =
12789; 8435 = 12789); uDomaviji (CIL III, 12723);
uSkelanima (CIL III, 14218; 14219; 14219
4
; 14219
5
;
14219
6
; WM XI, 146; Spomen. 1940, (72), 146 i 147;
GZM 1951, 308). U kojim je mjestima bila benefi-
cijarska postaja, ne bismo mogli pouzdano ali
po broju beneficijarskih natpisa, za to prven-
stveno dolaze u obzir Skelani, Stolac, i Go-
Prema nalazitima beneficijarskih
natpisa vidi se da su to centri i mjesta na
komunikacijama. to to i druga mjesta u
kojima su ovi natpisi - Lipa, Banjaluka i
Domavia - pretstavljaju vane ne i pri-
vredne centre, prua osnovicu za pretpostavku da
su se i u njima nalazile beneficijarske postaje. .
4- - pitanje strategiskog i privrednog zna-
rimskih cesta u Bosni i Hercegovini. Rimske
ceste kroz Bosnu i Hercegovinu veu primorje sa
posavsko-podunavskim oblastima, dakle sa pogra-
oblastima uz granicu na Dunavu. U tome
je posebna uloga ovih cesta kao transverzalnih li-
nija koje su brzu pomorsko-kopnenu
vezu Italije i podunavskih zemalja. S druge
strane, rimske ceste na teritoriji Bosne i Hercego-
vine intenzivno su kao privredne saobra:-
za transport sirovina i proizvoda to su ih
davale nae oblasti. Mrea puteva koju su Rimljani
izgradili u primorju i unutranjosti Dalmacije pret-
stavlja sastavni dio jedinstvenog komunikaciskog si-
stema u dravi. U razmatranjima o rimskim cestama
redovno se u prvi plan karakter rim-
skih cesta. Via militaris imala je, kako se za-
datak da olaka vojne akcije i pokrete, da obezbijedi
pacifikaciju osvojenih krajeva i uredno odvijanje
cursus publicus-a. U oblastima, razu-
mije se, kod rimskih cesta je morao biti nagla-
en njihov strategiski karakter i funkcija prven-
stvenog sluenja vojnim jedinicama. u Bo-
sni i Hercegovini se ne bi mogla odvojiti strategiska
od privredne funkcije rimskih cesta, jer su uslovi
etabliranja rimske vlasti u unutranjosti provincije
Dalmacije i privredni izvori sa tih za koje
su Rimljani bili zainteresovani podjednako
uticali na izgradnju i odravanje komunikacija.
Istovremeno s vlasti Rim-
ljani su prili eksploataciji privrednih dobara Bosne
i Hercegovine. To se jasno pokazalo u pro-
irenju i intenziviranju rudarske proizvodnje boga-
tih bosanskih rudnika. prve decenije rimske
vlasti u Bosni i Hercegovini obiljeene su velikom
brigom Rimljana da se rudnici zlata privedu to
potpunijoj eksploataciji, o vijesti
pisaca (Plinije, Flor). Vjerovatno je u to
vrijeme bilo rudarskih radova i na ruditima dru-
gih metala - srebra i eljeza; kao dokaz za to mogu
posluiti tradicije rudarstva iz vremena ilirske sa-
mostalnosti i rimski nalazi na pojedinim ruditima.
Treba da su rano
magistrale prole kroz bosanske rudarske krajeve.
Cesta Grab-Bos. Petrovac-dolina Sane prava je
rudarska cesta koja je povezala Salonu sa Savom,
tj. sa metalurgiskim centrom u Sisciji. Druga vana
rudarska cesta je magistrala Salona-Argentaria ko-
ja je zahvatala poznata rudarska Gornji
Vakuf-Vranica, Fojnica-Kreeva-Vare i Argen-
taria na Drini. Dio ceste Salona-Servitium koji je
prolazio
grad je imao funkciju jedne rudarske komu-
nikacije. U ranijem izlaganju ukazali smo i na druga
prirodna bogatstva Bosne i Hercegovine koja su Rim-
ljani izvoz umske pro-
izvoda i ita za potrebe Rima, dravne uprave i
vojske. U kolikoj su mjeri krajevi blii moru -- Li-
vanjsko i Duvanjsko Polje, donja Neretva - kao bo-
gatija poljoprivredna mogli za vrijeme
Rimljana izvoziti ito u primorske gradove, ne zna-
mo, ali je pouzdano da su oni pretstavljali. rejone
koji su snabdijevali primorje stokom, itom i dru-
gim proizvodima. takvom svom zna-
ova su rano postala centri rimske
kulture u primorskom Rimske ceste su kao
privredne arterije zahvatale sve predjele, jer su od
glavnih komunikacija u raznim pravcima polazili
ogranci i vicinaIni putevi koji su vezu
sa pojedinim privrednim rejonima. Gustu mreu pu-
teva poznajemo u predjelu Mostarskog Polja, u po-
Ljubuki - Imotski- Posuje, na prostoru
Duvanjskog i Livanjskog Polja. je da su ova
zauzimala dobar poloaj i da su kroz njih
vodili prirodni komunikaciski prolazi, ali su
na izgradnju velikog broja sporednih ivicinalnih
puteva u njima uticali privredni faktori. Najnovija
istraivanja pokazuju da je velik broj takvih puteva
silazio u dolinu gornjeg Vrbasa, u kraj koji je po-
znat po prirodnim bogatstvima i u kojem je za vri-
jeme Rimljana vrena eksploatacija zlata i drugih
ruda. broj rudarskih puteva vodio je kroz ru-
darska Fojnica-Kreevo, Argentaria i
Sana-Japra. Mi smo ukazali na mreu puteva
koji su prodorima rijeka Lepenice, Kreevice i Foj-
nice spajali Kiseljak sa samim ruditima. Isto tako
smo ukazali na komunikaciske pravce kojima je
ovaj bazen bio vezan za dolinu Neretve, na to upu-
otkriveni tragovi rimskih puteva iznad Ne-
retvice i juno od Kreeva. Takvu i mreu
puteva imali su i Sana-Japra i oblast
Argentaria u kojima je komunikaciska mrea bila
proirena Drine i Sane za transport
splavovima i Posavski krajevi u Bo-
sni i Polje pretstavljali su u rimsko doba
itnicu za ishranu stanovnitva nastanjenog na i-
rim prostorima i za snabdijevanje vojnih jedinica.
Krajevi sjeverne Bosne spadaju u panonske oblasti
u kojima je za vrijeme Rimljana napredovala agri-
kulturna proizvodnja. Poznate su mjere koje su ovdje
preduzimane radi obradivih povrina i
poljoprivredne proizvodnje
uma, melioracija zemljita, kolonizacija,
novih kultura) 169.
U toku III i IV vij. n. e. naih krajeva
je porastao. S tim u vezi je i uloga rim-
skih cesta na teritoriji Bosne i Hercegovine. Dok su
drugi kraj evi Rimskog Carstva u to vrij eme osj
posljedice privrednih kriza i spoljnih najezdi, dotle
su oblasti u unutranjosti Dalmacije ivjele bez tih
potresa. Privredna bogatstva i komunikacije Bosne
i Hercegovine dobivaju jo Gubici na
jednoj strani, nastali usljed nesigurnosti i ruenja
u zemljama, morali su se koliko - toliko
naknaditi eksploatacijom dobara u drugim zemlja-
ma. po nalazima, rudnici u Argen-
taria i na Sani--Japri radili su najintenzivnije ba
u III i IV vij. n. e. miljokazima u Bosni i
Hercegovini velik broj datira iz III i IV vij. n. e.,
to pokazuje da su tada za ceste davana sred-
stva i da su na njima vrene opravke. Pove-
107
promet i strategiski razlozi nalagali su da se
ba u to doba cestama na teritoriji Bosne i Hercego-
vine posveti briga. Ovo je bilo tim nunije,
jer izgleda da u rimskoj Dalmaciji nisu vreni ra-
dovi na izgradnji i odravanju cesta tokom druge
polovine I vij. i cijelog IIvij.n. e., pa je za
potrebe i transporta komunikaciskoj
mrei trebalo posvetiti punu panju. aktiv-
nost za izgradnju, popravke i cesta u III
i IV vij. n. e. pretstavlja izvjesnu po-
loaja rimske Dalmacije i uslova pod kojima se ona
razvijala. Mada je, uglavnom,kroz cijelo vrijeme
Rimskog Carstva komunikaciska mrea,
ipak su u mnogim zemljama Imperije poslije I i II
vij. n.e. osjetno popustili interes i briga za ceste.
Do toga je dolo zbog optih uslova u kojima se na-
lazila drava (finansiska kriza, nesigurnost u poje-
dinim zemljama i smanjenje opteg prometa, nedo-
statak radne snage i s1.)170.
I, najzad, plovidba rijekama, tj.
nih tokova za Posebnih istraivanja li cilju
poznavanja rijeka kao nica Bosne i Her-
cegovine nije bilo. sigurno je da su u
ko doba neke rijeke ne samo
pretstavljale prirodni prolaz za puteve koji su vo-
dili njihovim tokovima su istovremeno sluile
za obavljanje prometa plovidbom. Za Neretvu .zna-
mo da je pretstavljala vanu komunikaciju
kojom je obavljana trgovina i transport preko luke
Narone kako u rimsko tako i u predrimsko doba.
Brojni nalazi na terenu govore o ivom prometu
vodenim tokom Neretve kojim je vren uvoz i izvoz
raznih proizvoda. Za praistorisko vrijeme, pored
arheolokih nalaza, potvrdu o Narone kao
prometne luke i o plovidbi Neretvom daje i Pseudo-
Skylax (Periplus, c. 24, str. 30). Neretva je bila plov-
na od preko Hutova Blata sve do klanca kod
Prema istoriskim dokumentima i podaci-
ma, zna se da su jo krajem XIV vij. il radile
brodogradiline radionice
l 71
. Od drugih rijeka' u Bo-
sni i Hercegovini kao prometni puteviplovidbQm
mogu u obzir Una, Sana, Vrbas, Bosnai Drina.
Po duini plovnih tokova i po privrednom
krajeva kroz koje prolaze najvanije su rijeke
Sana sa Unom i Drina. Plovidba ovim. rijekama
prvenstveno je mogla sluiti za transport rude iz
rudarskih Sana - Japra i Argentaria.. U
naem ranijem izlaganju ukazali smo na to dase
u rimsko doba plovidba Sanom i dalje Unom od Bos.
Novog za brz i jeftin transport rude
i drvne do Save. je i sa Drinom koja
je u svom srednjem dijelu (Skelani - Bratunac)
imala znatan broj naselja vanih sa privrednog, sao-
i strategiskog stanovita. Nema sumnje
da su ceste na ovom jake eksploatacije
srebra i rijeka Drina sluile za transport rude naro-
prema Savi. Nalazi u bazenu Argentaria potvr-
da je ovaj podrinjski kraj odravao prometne
veze sa metalurgiskim centrom Sirmijem na Savi.
Drina je, kao to su pokazala istraivanja, sluila
i za transport materijala na i
due relacijeU". to se Vrbasa i Bosne, o plo-
vidbi njihovim tokovima u doba ne znamo
nita pouzdano. Poseban imala je Sava koja
je za transport raznih proizvoda,
i opreme, a njome su plovile i vojne flotile
koje su na Savi vrile patrolnu slubu
17 3
. -'- Plo-
vidba rijekama na teritoriji Bosne i Hercegovine u
doba ne moe se u cjelini plo-
vidbom koja se danas na njima obavlja. Po svemu
plovidba Neretvom bila je mnogo
108
u rimsko doba no danas. Plovidbi Sanom-Unom
i Drinom posebnu vanost davao je transport ruda
u doba, koje se danas, pri postojanju mo-
dernih komunikacija i u izmijenjenim uslovima ru-
darske eksploatacije, transportuju na drugi -
U cjelini posmatrane, rijeke
ne pruaju za razvijeniju plovidbu. Pri-
rodni uslovi, iako neto povoljniji u doba
na Neretvi i, vjerovatno, na Drini, nisu bili takvi
da bi se mogao proiriti i promet
tokovima rijeka. S druge strane, nemamo jasnije
pretstave o obimu prometa, o organizaciji plovidbe,
o i broju pristanita na onim rije-
kama (Neretva, Sana-Una, Drina) koje su sluile
za plovidbu. Koliko bi u tom smislu donijela nova
istraivanja danas se ne moe ali bi nesumnjivo
bilo korisno ispitati tragove i ostatke koji su u vezi
sa em tokovima. Na tom polju po-
stignuti su rezultati u nekim drugim zem-
ljama Rimskog Carstva. u Galiji
poznajemo ne samo po obimu i organizaciji slube
prometa za vojne i civilne potrebe i po
kim radovima koji su preduzimani radi proirenja
i poboljanja plovidbenih puteva na pojedinim ri-
jekama'?".
Prema izloenom se vidi da su rimske komuni-
kacije u Bosni i Hercegovini imale istaknut strate-
gisko-ekonomski Time se obiljeava i zna-
same Bosne i Hercegovine u rimsko doba. Eksplo-
atacija prirodnih bogatstava, osobito ruda, i tranzit
raznih sirovina, i proizvoda, transport opreme
i hrane za vojsku bilo iz mjesnih sredstava bilo pre-
vozom iz drugih krajeva, cjelokupan cursus publi-
cus kako teretni (cursus clabularis) tako i laki put-
(cursus velox) - sve to daje po-
sebnu ulogu rimskim komunikacijama na teritoriji
dananje Bosne i Hercegovine. Na ovim komunika-
cijama, kako to pokazuju nalazi na terenu, odvijao
se za cijelo vrijeme Rimskog Carstva
je obim rastao naporedo sa proirenjem privredne
proizvodnje pojedinih krajeva i sa
potreba za granice na Dunavu. Stoga
su neopravdane tvrdnje, na koje se i danas moe
da krajevi dananje Bosne i Hercegovine nisu
bili za rimsku dravu, zato to je rudarstvo
na ovom imalo samo lokalnu vanost, a
velike prometne ceste Balkanskog Poluostrva nisu
dublje ulazile u unutranjost provincije Dalmacije.
Dosadanja i stalno novi nalazi pokazuju da
su ove oblasti u strategiskim i privred-
nim planovima rimske drave zauzimale istaknutije
mjesto no to se to mislilo u prvoj fazi
istraivanja. Poloaj naih zemalja Jadrana
i panonsko-meziskih oblasti isticao je u prvi red
komunikacija koje su kroz njih prolazile. Rud-
na i druga bogatstva ovog dijela provincije Dalma-
cije bila su vrlo cijenjena, u kasnorimsko
doba kada su ekonomske krize potresale rimsku
dravu, a stalne inkurzije na i sjevernim
granicama ugroavale njen mir i bezbjednost.
NAPOMENE
1 Patseh: WM IV, 266; IX, 172-173; Die Lika in
romicher Zeit, Wien, 1900, stup. 11, 77 i passim
'Rostoveev, GW 1,190-193
3 G l' e n i e r, Manuel II, 665-690
Patseh: WM IX, 172-173 i XI, 118. Upor. Ra-
d i m s k s, WM IV, 135-156
o O natpisima upor. objanjenje: S e l' g e j e v s k i,
GZM LlI, 1940, 22
(; Upor. PWRE, 1895, stup. 616: T o m a s e h e k s. v.
7 Upor. S e l' g e j e v s k i, GZM LlI, 1940, 20-22
, P a t s e h: Herzegow., 139-140 i WM IX, 172-173
9 E. N i s e h e r, Die Romer im Gabiete des ehemaligen
Osterreich-Ungarn, Wien, 1923, 105. Upor. A. S e h o b e r, Die
Romerzeit in Osterreich und in den angrenzenden Gebieten
von Slowenien, 2 Aufl., Wien, 1953, 55
10 Upor. P a t s e h, Herzegow., 139-140
11 Upor. D. R e n d i i o e v i GZM 1955, sv.
X,5-38
12 P a t s e h, Herzegow., 9-36
J3 Upor. P a t s e h: WM VII, 71 i IX, 278-280. R o-
s t o v e e v, La vie economique des Balkans dans I'antiquite
- u ediciji Der Balkan, seine Vergangenheit und seine
Gegenwart, Boegrad, 1936, 394-396
11 Herzegow., 5-6, bilj. 1
15 Ibidem
10 S e l' g e j e v s k i, GZM LlI, 1940, 22
17 Za Galiju upor.: G l' e n i e r, Manuel II, 735-739.
Za Noricum: A. S e h o b e r, o. e., 115-117
18 S e l' g e j e v s k i, GZM 1948, sv. III, 51
19 P a t s e h, Herzegow., 89-92 i passim
eo O uvozu i proizvodnji opeke upor.: P a t s e h:
Herzegow., 109-118 i GZM XXVI, 1914. 201-203
21 P a t s e h, Herzegow., 116
'2 R a d i m s k y, WM V, 263-264
23 Ibidem, 264
2' Ibidem, 265. S k a l' i Banjaluka: Otadbina,
1924, br. 32
25 Ibidem, 265
20 Upor. P. B a k u l a, Schernutismus eustodiae provin-
cialis in Hercegovina, Split, 1813'1. 158. H a d i m s k y,
WM V, 264
27 T l' U h e l k a, GZM III, 1391, 244. Upor. R a d i m-
sky, WM V, 265 i P a t s e h, WM XI, 143- 144
2" P a t s e h, WM VI, 239
29 P a t s e h, WM IX, 209
30 R a d i m s k y, WM III, 294-295. P a t s e h, WM
III, 527
31 S e l' g e j e v s k i, GZM 1947, sv. II, 18-23
ae S e l' g e j e v s k i, GZM LIV, 1942, 135
33 P a t s e h, WM XI, 111
"' Upor. A. M o m i g l i a n o, Sullo stato presente degli
studi di storia antica (1946-1954) - X Congresso interna-
zionale di scienze storiche, Relazioni vol. VI, Firenze,
1955, 24-25
'JO Upor. P a t s e h: Rimske (alae et cohor-
tes auxiliares) u provinciji Dalmaciji, separat iz X izvjetaja
Velike gimnazije u Sarajevu, Sarajevo, 1896, 3-4 i passim
i GZM XXVI, 1914 157-171
3C Za ale i kohorte upor.: K. K l' a f t, Zur Rekrutierung
der Alen und Kohorten an Rhein und Donau, Bern, 1951,
17-60 i passim
" Upor. P a t s e h: Herzegow., 63-92; Narona, 28-85
(passim)
'lb Upor. P a t s e h, Herzegow., 101-107
ac Upor. K. K l' a f t, o. c., 69-100
.io R o s t o v e e v, GW I, 190-193; II, 70-105 (passim)
II Upor. H. U. I n s t i n s k Y, Sicherheit als politisches
Problem des Kairsertums, Baden-Baden, 1952,
11-43. F. M i l t n er, Romerzoit in osterreichtschen Lunden,
Innsbruck, 1948, 42-44
42 Upor. S e l' g e j e v s k i, GZM 1947, sv. II, 49
'3 P a t s ch, Herzegov., !l2-103. S e l' g e j e v s k i: GZlVI
XLVI, 1934, 11-41. (passim); LIV, 1942, 158-171; LV, 1913,
1-20; 1950, sv. IV-V, 45-93 (passim)
44 Upor.: R o s t o v e e v, GW I, 192-196, 334-336 R.
E g g e r, Der Balkan unter Rom (Der Balkan, seine Vergan-
genheit und seine Gegenwart, Beograd, 1936, 321). G.
N o v a k, Pogled na prilike radnih slojeva u rimskoj provin-
ciji Dalmaciji, Historijski zbornik, Zagreb, 1948, 151.
Pogled na prilike radnih slojeva u
Dalmaciji, Historiski zbornik, Zagreb,
F. M il t n e r, o. e., 57-62. A. S e h 'o b e 1', o. e., 187-188 i
passim
'5 Za selo upor.: R o s t o v e e v, GW I, 158-205;
II, 1-69. F. H e i e h e l h e i m, WgA, 742-749, 825-848 i
passim
co Upor. B o l o e h, Die Bevolkerung der grieehisch-
rornichcn Welt, Leipzig, 1886 - poglavlje Der lateinische
Westen: Die Donaulander
47 Za period kasne antike S e l' g e j e v s k i:
GZM L, 1938, 49-63; LIV, 1942, 113-176 (passim) ; LV, 1943,
12-20; 1947, sv. II, 13-50 (passim) ; u Kulturnoj istoriji
BiH, 1955, 99-111; Bazilika u Dabravini (revizija), izet
Zem. muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1956, 5-6 i passim
18 upor.: P a t s e h: Bosna i Hercegovina u
rimsko doba, Sarajevo, 1912, 22-27; GZM XXVI, 1914, 206;
Herzegow., 62 i 128
,g Upor. T r u h e l k a, GZM XXVI, 1914, 81-116 A,
Benac, GZM 1951, sv. VI, 275-278
:>0 G. N o v a k, o. c., Hist. zbor., 1948, 144
Upor. B e t z, MgD, 29-35. G. N o v a k, o. e., l. e.,
146-147
2 R o s t o v e e v, GW II, 70-105 (passim), G. N o v a k,
o. e.. l. e., 147-152
53 Za opte karakteristike rimske privrede upor.: J.
T o u t a i n. EA, 325-392. R o' s t o v e e v, GW I i II, passim.
Za panonske i balkanske oblasti: J. J II n g, und
Romanen in den Donaulandern, Innsbruck, 1887, 150-174.
R o s t o v e e v, La vie economique des Balkans dans l'anti-
quite, u edie. Der Balkan, seine Vergangenh. u. seine
Gegenw., Beograd, 1936, 394 Jdd.
" Geographi Latini Minores, izd. A. Riese, Heilborn,
] 878, 119
.... Za privredu Hercegovine i planinskih oblasti Bosne
upor. P a t s e h, Herzegow., 136-143
5" Ibidem, 82-89
,>C Upor. p a t s e h, WM IX, 232
OR Upor. obavjetenja: GZM 1956, sv. XI, 308; 1957, sv.
XII, 344 i 1958, sv. XIII, 274
Gg L l' e m o n i k, GZM 1954, sv. IX, 180-182 i 1955,
sv. X, 107-122 i 1957, sv. XII, 143-162
oo I. r e m o n i k, GZM 1955, sv. X, 122-132
01 F i a l a, WM V, 163-166
o Upor. L r e m o n i k, GZM 1952, sv. VII, 241-247.
S e r g e j e v s k i u Kulturnoj istoriji BiH, 1955, 101-102
oa G. l' e m o n i k, GZM XLII, 1930, 211-215
F i a l a, WM I, 328
n5 S e l' g e j e v s k i, GZM XLVIII, 1936, 3 i 13
on L r e m o n i k, u edie. i za kult.
istor. Bosne, knj. I, Tuzla, 1957, 127-150
(17 Zur Geschichte von Sirmium, Strena
Zagreb-Split, 1924, 229-230
68 S e r g e j e v s k i, u Kulturnoj istoriji BiH, 1955, 84
no L l' e m o n i k, GZM 1958, sv. XIII, 121-123
70 Obavjetenje: GZM 1958, 5'V. XIII, 274
71 S e r g e j e v s k i, II Kulturnoj istoriji BiH, 1955, 84
Upor.: Heiehelheim, WgA, 742-749. Toutain,
EA, 350-363
'r : Za Galiju upor.: G l' e n ie 1', Manuel, 782-819. Za raj n-
ske oblasti upor.: G. K l' o p a t s e h e e k, Das rom. Landhaus
in Deutschland - VI Berieht d. Rom. - Germ. Kommiss.,
Frankfurt, 1913, 51 idd. F. O e l m a n n., Germania V. 1921,64
idd. J. H a g e n, der Rheinprovinz, Bonn,
1931. XXXVIII-XL. Za Panoniju i Norik: B. S a r i a, Histo-
ria I, 1950, 472-474 sa tamo navedenim radovima i izvje-
tajima i M. G r u b i n g e r. Blatter fUr Heimatskunde, Graz,
1959, 33 Jhrg., 1, 9-19 izvjetaj o velikoj rimskoj villa
rustica LI Thalerhofu kod Graca.
74 Upor. G l' e n i e r, Manuel II, 884-941. A. C a l' n o y,
Toponyrnie des chausses romaines en Belgique et dans les
regions avoisinantes - Essai d'hodonymie u
classique, Bruxelles, XXIII, 1954, l-er fase. 18-25
t n B l' U n o W a l t e 1', Beitr-ag zur Kenntniss der Ertzla;
gerstatten Bosniens, Sarajevo, 1887, passim. F. K o e h, Fahlerz
von Makara bei Gornji Vakuf, WM VI, 888-890. K a t z e 1',
Geologija I, Sarajevo, 1926, 222 - 297. M. K i p a t i i
F. T u a n, Slike iz rudstva, Matica Hrvatska, Zagreb, 1914,
55 i 115. F T u a n, Nae rudno blago, Matica Hrvatska,
Zagreb, 1919, passim. Upor. V. S i m i Istoriski razvoj
naeg rudarstva, Beograd, 1951, 108-132
76 V. u r i GZM, XX, 1908, 86-89
77 Idem, GZM, XII, 1900, 115-117
109
18 J i r e e k, Strass., u Bergw., 41-42, W a 1 t e r, o. e.,
92, 151-161. A. R u e k e 1', Einiges uber das Goldvorkommen
111 Bosnien, Wien, 1896, 19 - 28. K a e e r, Geologija I,
T u a n, o. e., 24-26. S i mj i o. e., 11 i 109
70 A. C o n l' a d, Bosnien in Bezug auf seine Mineral-
schatze. Wiener geogr. Mitthelungen, 1870, 220-222. Upor.,
B l a u, Reisen, 151-155
80 T u a n, o. e., 157-164. K a e e r, Geologija I, 140 i
238-239. Ing. D. T i b o l d, Rudarstvo u Bosni i Hercego-
vini, Rudarski I vesnik, Beograd, br. 38, 1938, 2
SI S i m i o. e., 109-114
" K a e e 1', Geologija, 279-287. T u a n, o. e., 79-80
>;1 Upor. E. P a a l i GZM 1953, sv. VIII, 345-348
SI W a l t e r, o. e., passim. K a e e r; Geologij a I, 217-
287. T u a n, o. e., passim. T i b -oTel, o. e., l. e., 2
85 R u k er, o. e., 28-61. A. H ci f fer, Zlato i druge
rude u kotaru, GZM IX, 1897, 411-423. J. P e-
t l' o v i Smjena kultura na Lavi, Napredak, Sarajevo,
1947, 136
'" T l' U h e l k a - P a t s e h, WM III, 227-245. J. P e-
t r o v i o. e., 138 i S arheologom kroz Travnik, Zagreb,
1931, 2
H7 K i p a t i - T u a n, o. e., 55. T u a n, o. e., 26.
T i b o l d, o. e., l. e., 11
88 "l,Va l t e 1', o. e., 25 i 28-44. K a e e 1', Geologija I,
308-318, 443-514. T u a n, o. e., 66-79. T i b o l d, o. e., l. e., 2
i ll. S i m i o. e., 133-139
so R a d i m s k y: WM I, 180-183 i III, 248-255
S i m i o. e., 133
OI Koliko mi je poznato, ovi nalazi dosad nisu
02 E. P a a l i GZM 1954, sv. IX, 312-314 i Nae
starine III, 1956, 75-78
O" F i a la, WM VI, 120-128
OI Radimsky, WM I, 203-217. M. GZM
XLIII, 1931, 3-5
o.. Upor. S e l' g e j e v s k i, GZM 1957, sv. XII, 110-
116: novi natpisi i revizija objavljenih u CIL III, 13239
i 13240
OG Upor. T l' e p t o w, Bergbau, Leipzig, 1900, sl. 13 i 14.
S k a r GZM XLVII, 1935, 25, sl. 2. S i m i o. e., 314 i 315,
sl. 110 i 111
97 Podaci o ovome uzeti su 1954 god. iz Direkcije da-
nanjeg rudnika u Ljubiji koji se intresuje za radove na
daljem pretapanju ove troske.
08 T l' U h e l k a, GZM II, 1890, 97
09 S i m i o. e., 136
100 S i m i o. e., 139
101 W a l t e 1', o. c., 93-147. K a e e 1', Geologija I, 358-
365, 410-423. T u a n, o. e., 130, 132 i 149. T i b o l d, o. e.,
l. e., ll. S i m o. e., 139-142, 146-148
j,'" P"I,VRE, 1903, stup. 1294: P a t s e h, s. v. Domavia
CI'" e li l' i GZM XX, 1908, 82-84
HH S i fi i o. c., 139-140, 144-146
O. D e v i s, Prehistoric copper - mine at Jarmovac
near Priboj na Limu, GZM XLIX, 1937, 1-3
loe O. D e v i s, Ancient mining in the central Balkans,
Revue internationale des Nudes balkaniques, Beograd,
1938, 405-418
107 e u r i Historija rudarstva i u
Bosni i Hercegovini, Rud. i top. vesn., Beograd, 1930, br.
9,411
108 G. N o v a k,
rimskoj provinciji
1948, 131
t oa R o s t o v e e v, GW I, 196
lJO U. T a e k h o l m, Studien uber den Bergbau der
Kaiserzeit, - Exkurs uber die Bleigruben bei
Ralja in Serbien, Uppsala 1937, 160 Upor. P l' e m e r s t e i n
- V u l i Ojh III, 1900, Beibl. 156
111 WM IX, 172-173
112 P a t s e h, WM V, 238-239
tta P a t s e h, Zur Geschichte von Sirmium, Strena
1924, 231
114 Idem, WM VII, 64, 67-68
110> P a t s ch, WM IV, 251 (CIL III, 8379)
11G V. P a k val i n, GZM 1958, sv. XIII, 154-156
117 Upor. G r e n i e 1', Manuel II, 990-992
118 Upor. E. S e h o n b a u er, Beitrage zur Geschichte
des Bergbauerechts - Munchener Beitrage zur Papyrus-
forschung und Rechtsgeschichte XII, 1929, 135 i passim
Staatspaeht der
Philologus, Suppl.
IlO
119 Upor. :Rostovcev, GW II, 56-59. T1iekhoim,
o. e., 90-101
120 Rostoveev, GW II, 56-57
121 .R o 5 t o v e e v, Geschichte der
romischen Kaiserzeit bis Diokletian -
IX, Leipzig, 1901-1904, i 501
J22 T ae k h o l m, o. e., 108-110
r aa O odnosima i upravljanju rudnicima
uopte upor.: T ae k h o l m, o. e., 97-128, 140-149 i passim
lC4 Upor. idem, 128-140
m p a t s e h, WM VI, 264-266
120 Upor. T ae kh o l m, o. e., 149-156. G. N o v a k,
o. e., Hist. zbor., 1948, 129-133
l27p a t s e h, GZM XIV, 1902,425-436. S e r g e j e v s k i,
GZM XLIV, 1932, 28. J. P e t r o vi GZM 1955, sv. X,
J81-196
tue Ba r to l Z m a j i Rimske carske kovnice od god.
:W3 do 476, Numizmatika V, Zagreb 1953, 13 i 15
12. Za hronologiju boravka legija i auksilijarnih jedi-
nica upor.: B e t z, MgD, 36--'---60. P a t s e h: Rimske
- X izvjetaj Velike gimnazije sarajevske, Sarajevo,
passim i WM VI, 257
130 Za dislokaciju legija i auksilija upor.: P a t s e h,
GZM XXVI, 1914, 161-169. J. Z u r a n i Starinar, IV,
1926-27, 93-98
131 Upor. S e r g e j e v s k i u Kulturnoj istoriji BiH,
Sarajevo, 1955, 67-68. S k a r i Banja Luka i njena okolina u
davnini., Otadbina, Banja Luka, 1924, br. 32 i 33
m Za poloaj i razvitak logora upor.:
E. S w o b o d a, Carnuntum, seine Gesch. u seine Denkmaler,
2 Auf1., Wien, 1953 9-73. G r e n i e r, Manuel I, 270-281,
403-463. H. S e ho e n b e r g e r, Fi.ihrer durch das Romer-
kastell Saalburg, Bad Homburg, 1953, 1-32. R u d o l f
F e II m a n n, Die Grabungen im Legionslager Vindonissa
im Jahre 1954/55, Brugg, 1955, 3-65
133 Za eanabae upor.: E. S w o b o d a, o. e., 73-174.
Manuel II, 719-726. F. O e l m a n n,
Strassensiedlungen und KLeinhausbauten - Bonn. Jahrb.
CXXVIII, 1923, 77-97. O. P a r e t, Die Siedlungen des
rom. Wi.irttemberg, (Die in Wi.irttemberg), III Teil,
Stuttgart, 1932, 188-191
,"4 L. B o n n a r d, La Gaule thermale - Sources et
stations thermales et minerales de la Gaule a I'epoque gallo
-romaine, Paris, 1908, 69. Upor.: Tacit., Hist., I, 67 (Aquae
Helvetieae). Plin. NH, XXXI, 20, (Aquae Mattiaeae). Liv.,
XLI, 16, 3 (Aquae Cumanae) i dr.
185 R a d i m s k y, WM III, 50. Upor. P a t s e h, WM VI,
172. Podaci o dananjem stanju rimskih spomenika kod vrela
Toplice u Gati uneseni su prema usmenom saoptenju
Dr. A. B e n e a, direktora Zemaljskog muzeja u Sarajevu,
koji je u jesen 1954 g. bio u Gati. Upor. L e r e m o n i k,
GZM 1958, sv. XIII, 130
13(; P a t s e h, GZM XXXI, 1919, 97
137 GZM I, 1889, sv. I, 89
138 WM IX, 234-235
139 L. Gr i j e.l o k o s i GZM III, 1891, 459-460.
P a t s e h, WM V, 173-176. Upor. K a e e r, K poznavanju
mineralnih vrela Bosne, GZM XXXI, 1919, 226-228
HO P a t s e h, GZM XXXI, 1919, 98
141 K a e e r, GZM XXXI, 1919, 198
Prilikom posjete Srebrenici, Gradini i Sasama radi
prikupljanja podataka o rimskom rudarstvu i upoznavanja
sa tragovima ivota u ovom kraju - pisac ovog
rada pokuao je da utvrdi i to da li su Crni Guber i druga
mineralna vrela u Srebrenici bili poznati jo u rimsko doba.
Na terenu je stalno dobivao obavjetenja o nalazima reljefa
i kamenih o zidovima od kamena i cigle,
o ozidanim kanalima oko Crvene Rijeke i Gubera i sl. Ozna-
nalazita danas su razorena ili su postala gradilita.
Pojedini nalazi (fragmenti ornamentisanih ili odlomci
skulptura) prema obavjetenjima uniteni su i razneseni na
razne strane. U svakom danas bi bilo gotovo nemo-
ponovo prikupiti ove ostatke u Srebrenici i upotrijebiti
ih kao materijal za
10 K a e e r, o. C., 257-259
14< L. B o n n a r d, o. e., 55-59. Upor. Grenier, Manuel
II, 717
14" G r e n i e r, Manuel II, 670-671
140 Ibidern, 689
147 S k a r i dZM XXXVIII, 1926, 101-104. Upor.
Patseh, WM IV, 249
118 S e r g e j e v s k i, Spom., XCIII, 1940, (72), 8
ll. B o n n a r d, o. e., 151-248: Apollo, Mercurius, Sil-
vanus, Juppiter, Aeseulapius, Borvo, Damona, Sirona, Lus-
soius, Nerius, Venus, Minerva, Neptunus, Juno, Diana,
Vulcanus i dr. V. H off i II e r, B. s' a r i a, Antike Insehriften
aus .Iugoslavien I, 1938, br. 458-462, 464-468: Hercules,
Diana, Nymphae, Silvanus; br. 583-585: Juppiter i Nemesis
,,11 B o n n a r d, o. e., 112-113 i passim. J. H a g e n, o. e.,
XXX-XXXIV. F. S t a h e l i n, Die Schweiz in Zeit,
Basel, 1931, 445-446, 456
m S. L j u b i Aquae Jasae, Vjesnik, Zagreb, I, 1879,
33-43. A. M a y e r, Vjesnik, Zagreb, NS. XVI, 1935, br. 3 i
'1,69-79. V. H off i II e riB. S a r i a, Ant. Insehrift. aus Ju-
gosl. I, Zagreb, 1938, 205-211, 269-272
][,2 B o n n a r d, o. e., 115-121 i passim, sa brojnim
primjerima iz raznih naselja uz ljekovite banje, Posebno:
J. R o u s s e l, Luxovium ou Luxeuil a l'epoque gallo-i-ro-
maine Paris, 1924, 51-52. F. Staheltn, o. e., I. e.
t na K a e e r: o. e., 190-266 i Geologija I, 287-288,
423-429 i 500-502
154 D r e s e h-G a r r i g o u, complet des eaux
d'Ax, 1897, passim. Grenier, Manuel II, 716-717
",., Strass., 5
150 Rimska cesta od Prologa preko Donjeg Unca Pet-
rovca u dolinu Sane, GZM III, 1891, 403-404
157 H. B u II e, Geleisestrassen des Altertums, izd.
Bayer. Akad. d. Wiss., Mi.inehen, 1947, 40-119 (passim). Za
pojedine zemlje upor.: D e e h e l e t t e, Manuel d'archeologte
II, Paris, 1915, 965 idd. G r e n i e r, Manuel II, 336 idd. P. H.
S e h e f f e l, Verkehrsgeseh. der Alpen, I, (Bis zum Ende
des Ostgotenreiches Teodoriehs des Grossen), Berlin, 1908,
39-40. J. H a g e n, o. c., XXVIII
J5R Upor. B a II i f, o. e., 7-8, sl. 2-8. A. C o l n a g o-J.
K e i l, Ojh VIII, 1905, BeibI. 48 id., karta 12. M. A b r a m i
-A. C o l n a g o, Ojh XII, 1909, BeibI. 13-39, karta 4.
P a t s e h: Narona, 27 idd., Tab. 3 i WM XI, 112-113
15. Za votivna kolica upor.: F. v. H o e h s t e t t e r,
Mitteil. d. anthrop. GeselI., X-XII, Wien, 1881, 289 idd. - o
nalazu na Gl asincu, W. S e h m i d, Der Kultwagen von
Strettweg, Leipzig, 1934 - Fi.ihrer zur Urgesch., izd. H. Rei-
nerth, Bd. XII, 26-27 i H. B u II e, o. e., 132-133 - o nala-
zima uNoriku
lGO Za predrimske ceste: P a t s e h, GZM XIV, 1902,
399-403 sa priloenom kartom
lOJ Upor. K. P i t n e r, GZM, XVI, 1904, 240-243
lG2 Za Galiju upor.: G r e n i e r, Manuel II, 42-51. ZD
Germaniju: F. H e r t e l e i n u. P. G o e s s l e r, Die Strassen
u. Wehranlagen des rom. Wi.irttemberg (Rorncr in Wi.irttem-
berg), II Teil, Stuttgart, 1930, XXVII i O. P a r e t, o. c.,
182-183. J. H a g e n, o. e., I
103 GZM 1955, sv. X, 150
]('4 P a t s e h: Anhang, 56, 64 i WM IX, 236-237
Strass., 4 i 6
lGG Upor. S e r g e j e v s k i, GZM 1948, sv. III, 45
]07 Upor. G r e n i e r, Manuel II, 72-76. H i rs e h f e l d,
Die romischen Meilensteine - Sitzungsb. d. preus-
sisch. Akad. d. Wissenseh., 1907, Berlin, 16 i passim
108 O beneficijarima uopte: Upor.: G r e n i e r, Manuel
I, 183-187, II, 201-202. D o m a s z e w s k i, Die Benefieia-
rier-Posten und die romischen Strassennetze, Westdeutsch.
Ztsehr. XXI, 1902, 158-211. J. H a g e n, o. e., XX-XXI
reu Upor. E. N i s e he r, o. c., 102-104. P a t s e h, Zur
Geschichte von Sirmium, Str. 229-230. Ro s t o v-
c e v, La vie economique des Balkans dans I'antiquite -
Der Balkan, seine Vergangenheit und seine Gegenwart
Beograd, 1936, 55-58
J70 Upor. M. L e m o s s e-M. B o u l e t, Histoire du
commerce II (Le commerce de l'ancien monde et jusqu'a Ja
fin du XVe s.,) Paris, 1950, 137-141. P a u l L o u i s, Le
travail dans le monde romain, Paris, 1912, 390-396
171 P a t s e h, Herzegow., 35-36. J i r e e k, Strass. u.
Bergw., 79
172 Upor. S e r g e j e v s k i, GZM LlI, 1940, 23; LV, 1943,
12. 1947, sv. II, 49
'''' P a t s e h: GZM XIV, 1902, 406-413 i bjh, VIII,
1905, 139-141
174 Upor. L. B o n n a r d, La navigation interieure de
la Gaule a I'epoque gallo-romaine, Paris, 1913, 7-19, 122-
160 i passim. G r e n i e r, Manuel II, 561-623
I
!
ZUSAMMENFASSUNG
1.EINLEITUNG
Das antike Kommunikations- und Siedlungsproblem
nirnmt in den htstorisch-archaolognschen Untersuchungen von
Bosnien und der Herzegowina (Ab'kurzung: BH) einen be-
'de.uten!den Platz ein. In der Zeit von 1952'-19'56 hat der
Autor die Richtungen einiger' Strafien und An-
siedlurigen, insbesondere in Zentral- und Westbosnien, an
Ort und SteUe in Augenschein genornmen. In dieser Studie
wird der Ubenblick ilber die antiken Ansiedlungcn nach
den Richtungen, in denen die wichtgsten romischen, bzw.
antfken Straflen ver'lauf'en, dargelegt. Bcigegeben sind auch
tcpographische Karten, auf welchen alle bisher bekannten
Romcrstrafien und daran Iiegenden Ansiedlungen eingezeich-
net sind. Die jungsten Forschungen haben die auf den ersten
Iunf Karten eingetragenen SteaBen srgeben. Als Beweisma-
terial dazu dienen die betgelegten Photogcaphien. Der Plan
dieser Abhanddung ist fo!lgender: die ersten zwei Ka1p'itel
bearibeiten den Stand der Forschungen ube.r die antike Pe-
["ialde in BH; die zweite Kapite!reihe behamde'lte alle bislang
bekanntcn Spuren von Ansied'lungen und Kcrnmunikationen:
der dritte Teil (Kap. IX) bemhaltet allgemeine Betrachtun-
gen, Erlauterungen und Schluflfolgeirungcn ilber die antiken
Ansiedlungen und Kornmunikationen in BH.
II. FORSCHUNGEN VON 1878 BIS ZUM JAHRE 1945
Vor 18<78 hat man die antiken Denkrnaler in BH nicht
systernatisch bearbeitet, Sie werden bis dahjn nul' von
einzelnen Reiseschreibern und Iokalen Chronisten erwahnt.
Einst mit dem Jahre 1878, als narnlich diese Gegenden von
Osterreioh-Ungarn okkupiert werden, beginnt man, die
antiken Denkmaler zusammenzutragen. Das Hofrnuseum in
Wien und das Natiorialmuseum in Budapest suchen histo-
rische Denkmaler und kunstvolle Alfertumer aus BH, wobei
es bei dell' Verteibung dieses Schatzes zwischen beiden zu
kornmt (daruber besteht ein ganzer, heute
i.n Satra1jevo aufbewahrter Briefwechsel). - Im Jahre 1-884
wird in Sarajevo der Musealverein dessen Auf-
gabe es ist, die aliten Denkrnaler zu sammeln und deren
zu verhuten. Seit 1888 besteht das
Landesmuseum in Sarajevo, das schon 1889 sein eigenIS
Organ ins Leben 'ruft: den Gla,sni.k Zemaljskog Muzeja
(Abkurzung: GZM). Unter den Atrbeiten, die der GZM
herausbrdngt, tun skh zu Beginn Berichte und Abhandlun-
gen aus der prahistorischen und amtdken Archaologie her-
vor. Zwischen 1893 und 1
'916
kornmen 13 Hefte "Wissen-
schaffliche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina,
Wien (Abkurzung: WMBH) heraus, in de neill die wichti-
geren Arbeiten aus dem GZM in deutscher Sprache pu-
bbiziert werden Die archaologtschen F'orschamgsergebntsse
velroffentlichen u,ch: CIL, Archaeol. - epigr. Mitt. (Wien),
Sitzungsber. der Wiener Jahreshefte des osten.
archaol. Instiit. (Wien), Bull. di arch. estoria dalmata (Splbt) ,
Vj-esnik hrvatskoga arheol, drutva (Zagreb) u. a. - Auf
dem Gebiet der antfken Archaologic haben am meisten
gearbeitet M. Hoernes, Truhelka, W. Radirnsky, F. Fiala,
J. Kellner, Ph. Ballrf, der hervonragendste Forscher aber
war K. Patsch. Im Laufe dell' ersten 2,5 Jaihire seines Beste-
hens verofferrnlicht der GZM eine graBeire Anzahl wertvoller
Abhand'lungen und Beriehte ilber die Urrtersuchungen im
Gelande, Im Jahre 1'918 wi'rd in Sarajevo das Bosndsch-
herzegowinisehe Institut fill" Batkanfonschung
hat [edoch keinen besoridcren Arbeitserfolg zu verzeichnen.
Nach 19'18 setzt das Museum die Forschungen mit beschei-
deneren Mitteln und wenigeir Fachkraf'ten fort. Deir GZM
brmgt Arbe'item von M. D. Sergej'evski', G. Cre-
montk, Vl. u. a. Vom 1941 bis 19'45 Iiegt jede For-
schurrgstatigkeit brach. - Diese ganze Periode von fast
sieben Jahrzehnten ist durch bedeutende Untersuchungen
im Gelande selbst und Sacnmelri von Gegenstanden fill' die
Museen gekermzeichnet .Iedoch marigelt es der antiken
Archaologle von BH aulier eiriigen, in diesem Zeitabschrritt
veroffentltchten, sehr bcmerkenswerten Abhandlungen und
Monographien an Studien, die die Fragen nach der Wirt-
schaf't, der Entwicklung einzelner Gegeriden, den sozialen
Verhaltnislsen u. a. behandeln.
III. FORSCHUNGSSTAND VON 1945-1958
Unter neuen, gilnstigeren Bedi,ngungen werden nalch
dem II. Weltlkrieg umfangrekhere 'und zahlreichere Unter-
suehungen fortgesetzt. Der GZM puibHziert die Ergebn:h,se
dieser Arbeiten. Gleitc'hlaufend mit den AUlslgrabungen wer-
den auch oI1ganisierte RekognoS'zierwngsaktionen des Terraiin!S
durchgefilhrt. Der Grundgedanke der jetzigen Untersuehun-
gen ist es, MatelI1ial zur Klarung der frilher nicht genugend
erforschten Fragen aus dem Leben der Ant'ike zu Isammeln,
und zwar sind das die Fragen nach der Wirtschaft, den
pG'1itischen Institutionen, und dami:t im Zusammenhang,
nalCh den geiS!ellschaftllchen Zustal1Jden. Mit Erfolg wird
heu'te an der Erfms'chung der anJtiJken Siedh.lIIlgen, Vi11en
u.nd romischen StraBen gearbeitet (D. Sergejev:ski, L
monik, E. Ba!sler). Von besonderem Interesse
ist d1e Fralge des antlken Bergbalues in BH (D. Sell'gejevski,
E. Es haben auch systematische, bi!sher noch nieM
112
dagewesene Ausgrabungen einzelner Ansiedlungen (z. B.
Ilida bei Sarajevo) begonnen. Zweifellos bleibt da noch
viel zu tun iibr'ig, besonders ineinzelnen Teilen von BH
(z. B. Ostbosnien, Posawina, nordliehc Herzegcwina, ein'ige
Gebiete in Westbosruen), die weitere Erforschung des romi-
sehen Bergbaues, der rormschcn Komrmnruikationen und
Villen wird aber noch viel Kraft kesten. Eine sehr verant-
wortungsvolle und schwierige Autgabe I:ust die
der Gradine (Wallburgen), speztell die Ergrundurrg ihrer
Funkt\ionenin vorrornischer und .romischer Zeit. Aufer
diesen Auf'gaben bestehcn auch andere, welche von den For-
schern aber schori in Ihr Fcrschungsprograrnm aufgenommen
werden sind.
IV. ANSIEDJ,UNGEN UND STRASSEN IM FLUSSGEBIET DER SANA UND UNA
Duirch das FluBgebiet der Sana f'iihrt eine aus Richtung
Burnum (heute Supljaja bei Knin) kornmende
wo sich ein romisches Lager befunden hat. Auf ihrer T'rasse
wurden bei Resanoivci, Drvar lund anderen Orten Meilen-
steine gefuruden. Die auf einigen Meilensteincn erhaltenen
zeigen, daf jene zur Zeit des Kaisers Claudius
im Jahre 417/48 n. u. Z. aufgestellt worden 'sind. An dieser
Strafle sind .im Raum von Resanovci-e-Dn-var-c-Bos. Petrovac,
und weiter die Sama entlang, Spuren zahlreicher arrtiker
Agglcmerationen vorhanden. Die bekanntesten Agglornera-
tionen befanden sich bei Bos. Grahova, Drvar, Bos, Pe-
trovac, im F'lutlgebtct der Sana alber haben sich bei Sanski
Most , um das heutige Start Majdan und um L.jrUbij al trber-
bleibsel romischen Bergbaues erhalten (romische Inschuif'-
ten; Werkzeug; Schmelzi.ifen u. a.). Bedeutende Spuren anti-
ker Berg- und Huttenarbeitcn wurden ebenfalls im .Jar r a-
Tal bei und Blagaj festgestellt, Auf Grlund der Funde
weiB man, daf die Illyrier die reichen Eisenerzvorkommen
schon vor den Romern (im V. und IV. Jahrhundert v. u. Z.)
ausgebeutet und sich mit Metallurgie befaBt haben. An der
ganzen Strafenstrecke von Resanovci und Drvar bis zur
Miindung der Saria befinden sich zahlreiche Grad:ine, die
Spuren von einstiger Besied'lung in romischer Zeit auf-
weisen, Sie dienten als Besfestigungen coerhalb der Ansied-
lungen und Be.rgwerke, scrrgten aber auch fur sicheren Ver-
kehr, Nahe der Mundung der Sana in die Una wurden in
Rakans'ke Barice und Mala Ruika trbenelste arngesehenerer
AllJSiedlungen en:tdeckt. De,,' ganze Raum war vo.n der i:lly-
rischen VolJker:scha'ft der Maezeii bewohnt. Den Besiedlungs-
spuren und Spuren von Grubenarheilten nach kann im FluB-
gebiet der Sana, am ehesten bei Start Majdan, der befestigte
Ort deir Maezei E1tACdho' (Dio Casls., LVI, 11) lokali!siert
werden, dlr auch in romischen Inschr!iften aUls vers,chiede-
nen Gegenden als mnnicipium Splonum und respubJica
Sploni,starum seine Bestatigung firJIdet. Auf jeden FaU war
dals zu romiseher Zeit cin adITl!inist:ratives Bergbauzentrum.
- Die hier durehlaufencJe StraBe i'st d:ie FOTtsetzung derje-
nigen StraBe, die in der Inschrif't CIL III, 3198b =1'O'1!5
16b
erwahnt wird. - Im FluBgebiet der Una haben die For-
schungcn eine starke Besicdlung im Gebiete von
ergebon. Hier Iiegen die wichtigsten Lokalrtaten
Jezerine, Pritoka, Privilica, Zaloje, Brekovica. Ilida-Gata
und Die Gegend war auch in Ze st gut
besicdelt. und Privilica waren eines der bedeuten-
deren Zentr en der il.lyrischen der .Iapoden,
wovon romische Inschrif'tcn Zeugnis ablegen, Hiel' befanden
sich zu Bcginn der Okkupation die Garnisonen
einzelner romischer Heerescinheiten. In und
an Stellen bei entdeckte man Uberbleibsel
von Pfahl'bauten. In der Umgebung von Bos, Krupa sind
ein'ige Ansicdlungen aus vorromischcr und romischer Zeit
und in Vel. Kladua ebenf'alls eine rornische Siedltmg be-
kannt. Das 'I'ad der Una ist .reich an ine, auf denen
sich Spuren autcchthonen (Illyrischen) Lebens und liber-
reste .romischen Baumaterials erhalten haben. - Der Ver-
fasser ist dim' Ans.icht, daB eine Nebenstrafe (via
vicinalis) mit Bos. Petrovac verounden und sich an
die Strafe Burnum - Rcsanovci - weiter das Sanatal
entla:ng angeschlossen hat. Eine arrdere Strafie fuhrte, aus
Richtung der Plitvicer Seen komrnerud, durch und
weiter die Una ubwart.s als Verbindung der bcrden Haupt-
strafen: Salona - Siscia durch das heutige Kroatien und
Salona - Burnum - durch das Sanata.!. Moglichs:fweise
veTli'ef ein Seitenweg von Otoka gegen Vel. Kladua. Die
ganze Gegend von waT die Una abwarts eng ver-
bunden mit dem bekannten Zentrum Silsda an der Save.
- Der Raum von Bos. Novi ist fluBabwarts noch nicht
erforf's,cht. Bekarnnit ist, daB in Bos. KosItajnica eine ange-
sehenlere Ans'iedlung bc;sta.nden halt und daB bei Bos. Dubica
eine Rom2,rstra[3e das Savetal enUang verlaufen ist. -
AuBer StraBen bedienten sich die Romer fluBabwarts auch
der Schiffahrt auf Sana und Una. Die Sana war als Schiff-
fahrtswe;g zur Befii'rdf.'J'ung VJn BS'rgbauerzeugnlilssen in
antiker Ze'it von betSonderer Bedeutung.
V. ANSIEDLUNGEN AN DER ROMERSTRASSE PROLOG-BAN.JAI.UKA-BOS. GRADIKA
UND AN VICINALWEGEN
Diese 8tTaBe i:st mit der StraBe Salona - Servi!tium
(Talb. Peut. = 126 m. j.:. und Itin. Ant. = 1'5'1 m. p.) iden-
tisch. Angaben dalruber macht auch die Inschrift CIL III,
3W'8a = 1011
156
und 312'00: Sa,lona - ad provinciae
Illyrici !TI dier Lange von 167 m. p. - Livanjska Polje und
Polje siteUen :n der Antik'e gut besiedelte Gebiete
dal'. Auf dem Livanjska Polje befandsich ein
desigleichen auch auf dem PoUe. In diresen Ge-
bieten sind Spuren romischer StraHen in Form von Spur-
rillen und ErdwaUen erhalten gebllieben; gle1unden wurdlen
auch Meilensteine aus dem III. und IV. Jahlr:hunder n. u. Z.
Beslo.nderes Interesise velrdient e'in:eg;rof:\'e Zarhl VOlTI Gra-
dilne, die bisher no-ch nicht genauer unter,s'Ucht worden sind.
A:uf dem Polje war im Orte eline wichti.gere
romis,che manlsio vo,rhanden. Den Ve:nkehr auf dem Livanj-
sko und Polje bezeugen rei.chha,lti:ge Funde romi-
seher MlinZien in Serien vom Republikanirsrc'hen Z,eitalter bis
zum Ende des IV. Jahrhunde-rts n. u. Z. Die romischen
StraBen in dieser Gegend bearbeitete Ph. BaUH (1893) und
neuiere Beitrage zur Kenntnis der romischJen StraBen und
Siedlungen, ins,besondere derer auf dem Polje,
lieferte D. Sergejevski. - Eine bedeutende Kommunikation
steHt deir' Solal"ski put (Sa,]zweg) vor, der das Kupreko
Polje mit Sipova am Flnsse Pliva vel"band. Der Auto,r hat
im ganzen Bereich nordlich von Mli'nJite und Sipovo Sied-
lun:gs- und durchgefuhrt. Da,s
Beweismaterial zeigt erha1ten gebliehene trbf;f'lSlte des
StraBenkorpers, van Spurri1len u. a. wie auch SrPuren von
ein:igen Ansiedlungen. Die Erg,ebni,slse diese'r FOlr'scbungen
bestatigen, daB es hiel' neben der HauctstraBe, die durch
das Feld von Livno und fiihreilld, in Richtung
Peoka-ipovo-Banja,luka-Bos. Gradika vedief, eini:ge
Vkinailweg:e gaib. Wichtigere Ansiedlungen befanlden si,eh in
Pecka, Sipovo, Jajce, Majdan. in der Gegend von
grad, in -SIj ivno, Gornj ieher, Banjaluka, Trn, Mahovij ani
und Bos. Gradika. Auch in diesem Sektor waren viele
Gradine,diie zur Romerzeit bcsicdelt wau-en. Bei Majdan
und wurde Erz (Eisen, vielleicht aber auch
Kupfer) und verhuttet. In Gornji eher und Lak-
tai (sudlich, bzw. nordlich von Banjaluka) bestanden Agglo-
merationen an heilkraf'tigen Thermalquellen. In dem ausge-
sprachen Iandwirtschattlichen Charakter t.ragcnden Raum
zwischen Banjaluka und der Save kam es zur Bildung land-
wirtschaftlicher Agglomcrationcn (villae rusticae) als .Zen-
tren der Landguter (Iundi). - Auf Grund der Resultate
frtiherer wie auch nach eigenen Forschungen stellt der
Verf'asser Iur die Strane Livanjska Polje-i-Banjaluka-e-Bos.
Gradika tolgende 'I'opcg.rtuphie auf: Pelva (Itin. Ant. = bei
Livno; Salviae = Podgr adina bei Kamen; Sarnade (Itin.
Ant.; Saniglon, Geogr. Rav. IV, 217, 5) = Pecka; Leusaba
(Tab. Peut., Itin, Ant. Lausaba, Geogr. Rav. IV, 2117, 18) =
Bunari; Lamatis (Tab. Peut.; Aemate, Itin.Ant.) = lj.ivno ;
Castrn TTab. Peut.) = Banjaluka; Ad Ladies (Itin. Ant.) =
Trn; Ad Fines (Tab. Peut.; Geogr, Rav. IV, 217, 16; CIL
Ill, 319'3a = W156 und 3200') = Mahovljani; Servitiurn (Tab.
Peut. und Not. digno oce. XXXII, 55; Seruttti, Itin. Ant.;
Serbitium, Geogr. Rav. IV, 217, 15) = Bos. Gradika. Die
Funde und die Str-aflenrichtung Iassen den Autor dieser
Studie zum SchluB kommen, Pelva sei ein Municipium auf
dem Livanjska Polje, Sal.viae hingegen ein Muntcipium auf
dem Polje gewesen, und zwan: im Gegensatz zur
Ansicht von K. Patsch, nach weLcher das municbpium Sal-
vium in GTkO'Vci <lm des Livanjska Polje zu su-
chen ist. Die Ansiedlung in ipova besaf das Recht der
stadtischen Autonornie (municipium). Die tibrigen ange-
Iuhrten, mit den 'Stationen aus den Itineraren identifizierten
Agglornerationen hatten in ih rem Gebiet den Charakter
von Struflenstationen und Handelsorrten. - In diesem Ka-
pitel erlautert der Autor einige wichtige Fragen im Zu-
sarnmenhang mit der StraBe und ihrer Topcgraphie wie
113
z. B. die ,Fra,ge nach ihrer Richtung, nach ihren Abzwei-
gungen und die Frage nach den in der Tab. Peut., dem
Itin. Ant. und der erwahnten Inschrift gemachten, doch
nicht miteinander tibereinstimmenden Angaben. Aus diesen
Ertautcrungcn tolgen einige Schlusse. Die Tab. Peut. macht
ungenaue und unvollstaridige Angaben tiber die StraBe; die
Gesamtlange ist nach der Tab. Peut. zu klein tur die w i.rk-
l iche Strecke dieser StraBe (126 m. IC. = ca. 19'0km nach
der Tab. Peut. gemaB der kurzestcn Trassc = 2'3,5 km).
Fur diese Liriie macht die genauesten Angaben das Itin.
Ant. (154 m. p. = ea. 2'3'0 km); die Lange stimmt fast
mit der im Gel ande Iestgestellten 'I'rasse tiberein.
Der Inschrift CIL III, 319'8a = 1015'6 und 3200 nach wurde
die StraBe bis zur Station Servitium 1'67 m. p. + 16 m. p. =
= 183 m. p., also ea. '274 km betragen; das ist die langste
Linie, die der schon konstatierten Strecke der gesamten
StraBe mit der Vcrlangerung durch den Umweg von Pecka
durch ipovo und Majdan entsprechen Die langste
Linie war sof'o.rt nach der definitiven Herstellung des Frie-
dens in diesen Gegenden im Jahre 116'(17 n. u. Z. ausgebaut
werden und Iuhrte durch strker besiede'lte und wirtschaft-
l ich berieutzndere Gcbiete. Die ku'rzere St.rafiensitrecke, d. h.
jene, dire nicht den Bogen durch Sipcvo und Majdan
machte, wurde erst spater durch Meilensteine gekennzeich-
net. Diese Lirrie cntspt-icht in der Lange den Angaben aus
dem Itin. Ant. Die Schluflfougcruruaen, zu denen de.r Autor
kommt, entkrattrgen gcwisse Ansichten frtiherer Fcrscher
Truhelka, K. Miller, W. Radims'ky) tiber die Strecken
der einzelnen Magtstralabschnitte und tiber die Lokalisie-
rung der aus den Itineraren bekannten Statdorien. Vorerst
ist es nicht moglich, die in der Tab. Peut.angegebenen
Stationen Balote, Indenea, Saritte, Ionnaria, Bariduo und
Inalperio lagernallig genau zu bestimmcn, weil die Angaben
gerade Iur diesen Abschnitt ungcwif sind und niJcht mit
Angaben aus dem Itin, Ant. ve.rgllchen werden
VI. ANSIEDLUNGEN AN DER ROMERSTRASSE RZANO-DUVANJSKO POLJE-RAMA-SKOPLJANSKO POLJE-
VITEZ - WEITER LANDEINWARTS UND AN DEM NETZ VON VICINALWEGEN
Diese Magtstrale 2ntsprj'cht der Strafe aus der Tab.
Peut.: LiJbros-In monte Bulsinio'--'Bi-
stue vetU's-Ad Matricem-BiJstue nova-Stanecli-Argen-
taria. Sie fiihrt durich die stark besiede1ten Gebi-ete des
DU!vanjsko Polje, des SkopIljansko Pollje, du:rch dais Lava-
unid Foljnicatal. Auf dem Duvanjlsko Polje bestand eine
Bere Stadt - ffiunicipium Delminium. Im Rama-Tal lag
beim Orte Va'!'va'!'a e,in cm-deres Mwn,icipl:!u!m - munidpilum
Bistue vetus. Im Rmlme des Skorplja'ITtslkn Polje gab es
mehrere antike Agglomerationen. Auf dem SkClpiljansko
Po[je lokaliJsiert der AutOtr beii Gornji Vakuf die Staltion Ad
Matricem, die sich in diesem BergibaudistriJkt als Zentrum
der Berg- und Htittenarbeiten hervorgetarn hat. Zwischen
dem Skopljansko Po,lje und den Ansiedlurr:gen ,aJuf dem
Kupreko Polje existierte eine Kommunikatiansverbindung.
Der Raum Vitez--'Travnik-Turbe im FluBgebiet der Lava
ist durch die Spuren zahlreicher Agiglomerationen bekannt.
Der Autor hat im Gebiete des Skopljanslko Polje, des
Lava- und Fojnicata!les durch .Au:topsie ho:dologische Un-
tersluchungen durchgefUhrt. Auf Grund frtiherer Unitersu-
chungen' und derneuesten FOtfSchun:gsergebni,s:se :stellt der
Verfasser die These <liuf, daB das munidpium Bist., beikar:mt
nach den Inschriften aUS Zenica und dem FluBgebiet der
La:va, be-i Vitez gelegen war. Diese ,sta.dtische Siedlung ist
Bistue nova (Tab. Peut,) und hat sich demnach ni'cM in
Zenica befunden, wie Patseh und andere frtihere Forscher
gegla'ubt hatten. - von Zenica wurden gegen die
Save zu biS'her Spurer einer kleinen Zahl von romischen
Agglomerat.ionen ko:itstatiert, und zwar in Novi eher (villa
rustiJca), bei Doboj (,castrum und canabae), bei Bos. Brod
Anti(\]{,] i ko!tlunikacije II BiH
und bei Oraje. - Der Raum Kiseljalk-Fnjnica-Kreevo
ist als Bergbaugebiet (Eisen, Blei, Gold) bedeutend. Bei
Kiseljak ha,t eine stadtische civitas (munilcipium) bestanden.
Durch diese Gegend ftihrte die erwahnte Magistrale Sa-
lona-Argentaria. Die Gelandefunde und diie StraBerrrich-
tung haben den Autor dieser Studie dalzl\.l bes,tilmm:t, die
Station Stanedi (Tab. Peut.) im Raum von Kiselijak zu
lo'ka,Hsieren, so daB diese dem erwahnten Munricipi>um gleich-
zusetzen ware. Hervorzuheben is,t, daB skh in den Gegen-
den, durch die die StraSe und ihre Nebenverbindungen von
Duvno bis Kiseljak verliefen, zahlre'iche Gradine mit erhal-
tenen ti'bmresten aus Zeit befi:nden. - Von Ki-
seljak fUhrt die 8traBe wei'ter gegen Breza und Vare in
das Gebiet der illyrischen der Daesitiaten.
Spuren kleinerer Agg,lomeratiornen s'ind bei Ka-
kan] zu finden. - In dies-em Kapiteli verwies der Verfasser
auBer neuen L6sungen beztiglich der St'raBenrichtung von
Duvno gegen Kiselj.ak und weiter a:uch a:utf einige andere
Fragen im Zusammenhong mit elJer Topoglraphie d:er Stra,Be
selbs:t. Die Tab. Peut. macht auch hiel' ftir StraBenlan:ge
und Distan:zen der e,inzelnen StaHonen voneinander urrge-
wisse Angaben. Von dort aus kann die Lage der Station
Ad Libros und In monte Bulsinio vorerst nicht genauel'
be.stimmt werden. Mit der in der T,ab. Peut. verzelichneten
und im CIL III, 32iO!l = 10:1'5!9: al Sallonrils ad He ..... calstel-
hJim Dales'ti,a1tium in dm Lange VOln li5t6 m. tP Ica. 23!3 km)
erwahnten StraBe kann in de,r HaulPt:richtung die im Jahre
20(2'1 n. u. Z. gebaute Kommunfko,tion identifiziert werden,
denn diese Entfern:ung ent,spricht der Lange der im Ge-
lande bereits festge:steliten Tra:sse. HinS'ichtli'ch der zweiten,
8
in dieser Inscheift genannten SitraBe: ad Ba.... flumen,
die ebenfalls im Jahre 20/21 n. u. Z. erbaut wurde und
deren Lange von Salona 158 m. p. (ea, 2'36 (km) betrug, kann
man die Ansicht, sie habe bis 'zum heutigen Bosnaflusse
gefuhrt, nicht gelten Iassen, Der Autor konstatiert auch,
daf Argentaria (Tab. Peut.) keine Station oder' elin Ort,
sondern ein Gebiet (sc. Argentaria metalla) war, das an
der Drina nahe dem heutlgen Srebrenica Iag und indell'il.
zur Si:J.bertbergwerke in Betrdeb waren. Dafur
spricht auch deir Umstand, daf dite Tab. Peut, eine solche
Distanz in Meilen nicht einmal fur die StraBe amgib't, die
von Nor-den kommend das Drinatal entlang gegen diesen
zu verlaurt: Sirmium - XXX - Gensis
- XV - Ad Drinum - Argenltaria,
VII. ANSIEDLUNGEN AN DER ROMERSTRASSE UND AN DEM NETZ VON VICItNALWEGEN
Die StraBe wurde nach im Gelande erhalten geb'liebenen
Spuren und nach Meilensteinen festgestellt, Sie ist von Ph.
Balldf (18
193')
beschrieben und in dessen Karte elngetragen
worden. Einige Bertrage zur Kenntnds der Kommunikartionen
lieferten W. Radimsky, K. Patsch, F. Fiada und D. Ser-
gelevski. Diese Strade ftihrt durch ein stark besiedeltes
Gebiet und ist in deir Tab. Peut. undiJm Itin, Ant. verzeich-
net. Dre Tab. Peut gibt an: S<LI'Ona-TilUJri'o'--SliJI-
lubio-i-Ad NO'vaS-Ad Fusctana-c-Bigeste-c-Nau-ona iin der
Lange von 72 m. p. (= ea. 108 km). Die Angaben des Hin.
Ant. lauten 'so: Salona-Ponte
fUls'tlianis-Nalronain der Lange vom 84 m. ;p. (= 'cal. 12'6 km).
Die Entfernung wird auch von Pltnius, NH, In, 142: Na-
rona .... a! Salona LXXXV m. p. (= ea. 1'27 km) angefuhrt,
Die Angaben des Itin, Ant. entsprechen der tatsachhchen
Lange dieser Strafe im Gelando. Auf Grund der Spnnren
arrtjker und Meilensteirre kann die 'Tolpographie
dieser Kornmunjkation erschlossen werden: Bilubio (Bfllu-
bio) und Trono Iiegen zwischen und Ad
hio) und Trono liegen zwischen und ad
Fusciana (Aufustianis) ist bei Bigeste ist Hurnac bei
Lj,ubuki. Bei Humac blieben zahlreiche Inschriften und
andere Reste eines noch aus der Zeit des Kaisers Augustus
stamlmendeln,.gr6Be:ren Hcerlagers -erbarten. DIe .galooe Ge-
gend war mit den Kolcnisten der Adria fr iih In Beruhrung
gekomrncn. Inihr fuhlt man den unmittelbaren EinfluB des
Mrttelrneercs sehr stark, Die wiehtigsten arrtiken Ansiedlun-
gen wurden auf dem Posuko Po[:j,e, dem Rakstno Poilljie, in
der Nahe von Ljubuki (Vitina, Bcrasi, K'lobuik, Proboj, Hu-
mac u. a.) und im Raume Ci;tlu:k-Cerin entdeckt, Auf dem
Posuko Poll'je war die Siedlung in Gradac ein Murrictpium
und wahrscheimlich hat ,so!kih eine Stadt auch beil C'rWouk
besltatnJden. Die ganze Gegett:lid ist reich am Miilnzenfuntden vom
nl. J'ahrhnirrdert v. u. Z. bis zu Jusl1!in1:an.
vrrr. ANSIEDLUNGEN AN DEN ROMERSTRASSEN: NERETVATAL-NEVESINJSKO POLJE-SARAJEVSKO
POLJE-ROMANIJA-DRINA; HUTOVO POLJE-POPOVO POLJE; CAVTAT-TREBINJE UND AN DEM NETZ
VON VICINALWEGEN
Diie fiihrte durch das Neretvatal
uber den die Ivan iPl1a.nlina, Sarajevo und die
Ramanija zum Drtnaflufi. Auf der Trasse stief man auf
viele Meilensteine, aus dem III. und IV. Jahr-
hundert stammend, doch haben wir in den Ittneraren keine
Angaben uber sie. Nach Bal.lif wurde die Kornanunikatlon
auch von einlgen Forscherri beschrieben (W. Ra-
dirnsky, D. S'erlgedev.sild). Die Magista-ale besaf eine Re!iihe
wichtilger A:bzweigungen, Eine davon fi.ihI'te aus der Gegend
von nach dem Neve:sin'jsko Polje, das Dbeneste
einiger kleinerer Agglomerati'Onenerhaitten hat. E,in beson-
deres Problem ist die Fortsetzung der StraBe Salona-
T]lltr'b-Sigesite (Tab. Peut.), von der iim vorher'gehende:n
Kapitel die Rede wat. Fur diese Fortsetzung haben wir
Angaben in deir Tab. Peut.: Nalrona-Ad Turres'-Diilunto-
usw. lUnd Adzizio-
Im Ttin. Ant.. ilst sie ISO verzeichnet: Na-
iJn der GelsamJrnl1:1ange V'On 615' m. p.
(=ca. 9'7 km). GroB isit die Zahl der Forscher, die skh mit
Richtung und TOlPolgraphie dieses Malg,istralabs,chnittes Sa-
lona<-Scodra befaBt haben (W. Tomaschek, M. Hoernes, H.
Conls, A. Evans, A. Domaszews!ki, F. Oberhummer, K. MiHer,
A. May;elI'). Da,s Ha'Utptp:r1oibl'em belsltand in deir FIrage, ob dlie
Traisse das Ufelr des Adriatischen Meeres entlang ode.r durch
das Innere des Landes verlaiufen wa:r. Heu:te kann mit Si-
cherheit angeno'mmen weIlden, daB Slie entJlang der Kiiste,
jedoch auch durch das .gefuhrt hat. Nach den
iiberzeugenJden Ausfiihrungen A. Malyers wurde die Totp'o-
graphie des .an der Kuste .gelegenen Teiles der Trasse ]01-
gendeI1maBen au.ssehen: Pardua = das heuti.ge Ston; Asa-
mUl:m = Lapad bei Dubrovnik; Ad TurTes = an der Ne-
retva'miindung. Die archaololgischen Funde, ,insbesondere der
Fund der Inschr'ift (... dec. m(unicipii) DtlCunti.) ...) aus Tre-
bitmljla, es uns, dJen !lall1ldeinwarts filhrenden
Ted'l in f'Qllgender Richtung festzulegen: i bei
Na;rlona - vorbei am Hutovo Po.1je-TrebiJmlj.a--votbei am
Popovo Polje. Auf diesen Abschnitt beziJehen sich die An-
gaben aus dem Iitin. Ant. und ein Teil derselben aus der
Tab. Peut. (Dihmtor-e-Adztzlo-c-Leusdno). Auch hier sind die
Distarrzen aus dem Itin. Ant. ziemlich genau und weitaus
verlaflicher als jene der Tab. Peut. Die Topogr,aphie sieht
so 8JUS: Diluntum =bei 'I'reblm'lja; = bei ArslLana-
Most nahe Trelbinje; Adzizium degendwo auf dem Popovo
Polje. FestgesteIlt wurde auch die Kolmmuniikation
rum (heute CavtaJt) uber Trebinj'e weiter landeiinwarts, doch
ist diese Verlanigeru.nlg in:s Innere des Lanides noch nicht
genau iiberpriift. - Das Gebiet von Cap!ljina, das von zwei
Mag
1iskale'n.,
namli/ch Salo:na-8cod!ra und Na;rloml'-Nerletv,a-
tal- we,tter in Richtun.g Dr'ilna, durchlschnitten wurde, hat
Spuren einiger wifcht1gerer A!gglomera1tionen der Antike
(CapIjina, Mui, Z,ur1ov,ac, Dretelj, Zi-
u. a.) bewahr't. Zur R6merzeit. stanKi diese Ge,gend
unt.er dem unlmJittellbaren von Narona und unterhieIt
wiJrllslchaftliche Be!ziehungen zu den am Meer gelegenen An-
siedJ1ungen. Die Umgebung von Caplj'ma w,ar ein wichtil5'er
landwiJrtsehaftu,icher Rayon, worvon die Dberreste landwirt-
s,chaftHcher Agg,lo;merationen Mogorj.e[o) eine be-
redlie Sp:rach:e spteic'hen. - Aus dielsem G:ebi'el1;ie zwe'i,gte eme
eigene StraBe in Richtung des heutigen ,Sto[arc und weiter
ab. Stola!c war eine gr6Ber'e R6mersliedlung, die Stadtrecht
haltte. AUlf Spuren ri:imischer Agglomer'ationen stieB man
auch in andtren Ovten der um Stol1ac. WahI1Slchein-
lich hatte ,zwis,chen Stolac und dem Seehafen im heut-i!gen
Neum 8Juch eine St,raHenverb'indung bestaln.den. Bekanl1't s'ilnd
viele Gradine im weiteren Bereich von Stola,c. In dieser
Gegen!d 1ebte i1lyrische V6l(keI1scha,ft der Daorser, die
schon im H. Jahrhundert v. u. Z. eiJgelne Miinzen miJtgiliie-
ehitsc'her AUJfschrifrt pragten. Die ganze Gegend ergab blisher
'etne gmBe Anlzahl von EXiemplaTen Tomischer GeI1dstiidke
und einig,er grieJChdschelr Draehmein. - Im Gebiet Gacik'O-
sind die Dberrester6miJSlcher Ag1glomeratianen ge-
r'ing. - Die Gegend um Mostar (Br6e Poljie, Bijeloi Polj-e)
lleferte Beweise fUr zahlreiche Aggilome!DaHonen aus r6mi-
scher Zeit, die miteinander und mit den Nachbargebieten
durch Vicinallwege verbunden waren. - Die Umgeburig von
Konjic steHt ein Gebiet vor, in dem zur Zeit der
einige bedeutendere Ansiedlungen Ostro-
ac, Konjic u. a.) bestanden haben. Aus der ganzen Gegend
sind ziemlich viele Inschriftcn erhalten geblieben, freigelegt
wurden aber eirrige romische VilUen (villae rusticae), Fest-
gestellt hat man auch einen besonderen vicinalen Vehrkehrs-
weg zwischen diesem Teil des F'1uBgebietes der Neretva und
dem Bergwcrksdtsurfkt Kreevo-Fojnica. - Die bestbe-
kannte Ansiedlung vom Sarajevsko! Polje und Sarajevo mit
Umgebung lag im heutigen Hida, Diese Ansiedlung, die das
Recht der stadtischen Autonomie (republ'ica Aquae S ..)
besaB, war an gunstiger Stelle und an einer schwefelhal'tigen
Herlquel'ls erstanden. Daher wurde sie zu einem arigesehe-
nen worauf auch der in einer Inschrift erhaltene
Teil seines Namens hindeutet. Die Ausgrabung der
in Ilida wirdscihon fiinf Jahre hindurch systema-
tisch betrteben. In Stup bei Ildda. und in anderen Orten
des Sarajevsko pIoliDe sind Spuren romlscher landwirtschaft-
licher Agglomerattonen (vilflae rusticae) zu finden. Dre An-
siedlung in Sarajevo war zu Romerzeiten das Wirtschafts-
zentrum ihrer Umgebung (bewahrt geblieben sl.i;nd Uber-
reste von Ztegelcien und wie auch eine wichtige
Straflenstatjon (mamsio) an der Hauptkomrrnmdkation. Die
Munzenfunde zeigen, daf die Ansiedlung dn Sarajevo vom
I.-VI. Jahrhundert n. u. Z. ununterbrochen bestanden hat.
Die Bewohner dieser Gegend waren die Daesitiaten, Der
wedtere Berekh Sa!ra.jevo'S unJd des Sarajevsko Potlje war,
angefanrgen vom Neo
'ithikum,
auch im venlchiedenem pra-
historis,chen Per'ioden gut bels'iede<lt. - Weitell" os!twarts famd
man hl Roigatiica die UbC'fTles1!e einer g'r'oBer'en Romersieldlung,
die dals Stadtrechi besa!t Di,e Stadi war durch eirne Neiben-
kommunika,tion mit der Magistrale verbuniden, die, von Sa-
radevo liber die Romanija kommend, Hochebene bei So-
koJac erreiichte und weiter zur Drina fiihrte. Die ganze
Gegend um Roga:tica und Soilmlalc ist durich eine groBe ZahI
illY'r'ischer Graidine und Turnuli belkannt. - In den an der
Drina gelegelnein Gegendn von Gora,de unid Viegrad
wurdien dlire bedelutendsten romis,chen Ansiedlulllgen bei
UstiIkoJina, Sopotniea\ im Veil. Goslt:nlja, Kla'nik, Stari Bll'od
115
und R.wdo, Iwn,gtatiert. :Bei oder i:m brite Rurdio selbst
ein Murricipium, welches das Stadtrecht zur Zeit der Flavier
er'langte, Von einer starkeren Besiedlung in der Umgebung
von Viegrad zeugen vlele Nekropolen aus romischer Zeit.
EiJl1Ie besondere rornische Kommunfkation ftibrte zwischen
Djur'djevac rund durch das in einem groBen Bogen
verlaufende Drinatal. In diesem Raum verband dde Strafe
etliche bekanntere wie Skelani,
'I1egare, Bratunac und Skela.ni war eine selbstan-
dige Gemeinde (mumioiptum) mit all den Objekten einer
Stadt. In Gradina Lag am Saskaflusse die Romerstadt Do-
mavina, die das Zentrum der Bergbauverwaltung Hir den
gr
'6Beren
Teil von Ildyrioum war, Hier waren Silberberg-
werke in Betrieb und das verarbettete Erz wurde lin be-
kanntere rnetallurgische Werkstatten (z. B. Sirmium) ver-
schickt. Gefunden wurden viele Inschrif'ten, in denen pro-
curatores metallorum und procuratores argentariorum als
hohe Funktionre der kaisenlichen Bergbauverwadtung fur
die Provinzen Pannonien und Dalmatien crwahnt werden,
Der Bergbezbrk war milt den Kommun'ika'tiorren an der
Drina durch Vicinalwege gut verburuden. - Weiter drina-
abwarts sind gegen Norden nachstehende Aggloaneratdcnen
wichtig: die Station Ad Drinum = als Verkehrs-
knotsnpunkt, die Befestigurig in bei' Zvorrijk und die
Sieidrliung in Janja. Das Drinatal errtlang fiihrte durch diese
Gegend eine Kommunjkation, die Podrinje mit der Save, 'sc.
Sirmium (TR'b, Peut.: Sirmium - XXX - Gensis - XV -
Ad Drirnsm) verband, Die Umgebung von Bijeljina und
Janja ist bekanrit durch Spuren einiger Iandwir'tschaftl.icher
Sieidlun,gien (viillae rusticae), aber auch durch Funde rom,i-
sicher Miinzen <lUS dem I.-IV. Jahrhundert n. u. Z. und
Dralchmen-EXleimpllaren (ApproilJ.brnia und DyTrha,chium). - Im
Gelbieiet gab es na'Ch den bisheri'gen
UlIlJtersuchungen eine bedeu'tendere .A:nls,iedlung nur bej Tuzla.
Nalch dem Toponym xo!o'tpov 'to l:IXA"lJV5G (Conrst. Porphyir., De
,a,dm. imp., 312, I5m kann man sch1ieBen, daB sein lateini-
'scher Naime hatte Salinae (Sar1in,is, ad Salinas) la:uten kOnnen.
Aus dem gaDZel1 Gehiete wurden be'trachtIich viJeil Exemp1are
und vOln romisehen MUl1'zern v:om Repub1iikan'ilschen
Zeitaltler bis Ende des IV. Jahrhunderts n. u. Z. zusam,men-
get'ragen.
IX. ALLGEMEINE BETRACHTUNGEN nBER DIE ANTIKEN ANSIEDLUNGEN UND KOMMUNIKATIONEN
Die antiken Schriftsteller sprechen sehr wenig von di,e-
sen Gegenden, und wenn, dann sind ihre Angaben unvoill-
standig und niic:ht zUlVer1ass'i:g. Deshalb sind die <lxchiiorlOlgi-
schen Quellen und das alr1chiiolog:ische Material von groBer
Bedeutung. Genannt werden die antiken SchriftsteUer, die
uber diese Gebiete IUyT,icums ber'ichten, aufgezaMt aber sind
die flir dias a,r;chaololgiSlche Material v,on BH wich1Ji!gs'ten
Publlika1Jionen. - Der Ve'Tfasser behandlelt die Hauptcha-
ra,lkte:riJstiJken des Bels:iedlungspro,zes:ses und der Ansd'ed1Jungen.
Bedeutendere Romersiedlungen entwiekelien sich an Siellen
und in Gebieten, die Spurein heimis1cher, ill)1risehJer Besieid-
Jung aJUfweis:en. Bei:spiele dafUr werden fUr BH gebieltsweise
angefiihrt. Die indiJgenen Mell'k,ma,le erhielten sich unter den
Ho!mern sehr ,stR'rk, und zwars'Owohl in der ethnischen
SirtU:ktlur der BevOlkerung als auch in der .A:nlage und Bau-
weise der SiedIungen. Der GroBteil der illy;rischen Be'Vol-
:kerung Lebt,e ebenso, wie er es zur Zeit seiner Selbstandirg-
keilt getan haltte. Die BiLdung, die A:r:ten und die EntwiJclkh.lIl1g
der Ansied1Jungen hingen von natiirHchen Bedingungen, wie
R'u1eh von aniCLeren Faktolren ab, diJe im S:0!Ziail-6konornis:chen
EntwidklungsprozeB zur Au:swirkurug ,kamen. BeimEinzuge
der Romelr in diese Gegenden wa,ren die HaJU:ptansiedlungs-
typen Gradine und P[ahlbauten. Die romische Obrig1keit
UeBin diesen wie auch in einigen am.deren Gegenden des
Imperiums vieIe epichorische Ansiedlungen vo,n Anh6hen
in die Ebene versetzen. Dies war besonders deir FaU mii
den wichtilger,en befestigten Orten, deren es der
Pmvinz Da1matien gab (vgI. Strabo VilI, 315; AiI'lpian, Ill.,
11; Dio CalSs., LVI, 11, 1,5). WiJchtig ist die F1r,a,ge de.rjenigen
Gradine, die in vorromischer und ['omischer Zeit be:siedeIt
wa'r:en. SOIviel main bisher weiB, dien:ten die Gradine inro-
miJscher Zeii besiimmten wirtschaJJtIichen Zwecken, doch
fand einglroBer Te'id derselben als Befestigungen (casrtella)
und zur Un!terbrinlgulllg der Belsaltzung Verwendung. Die
Gradine, aiUif denen Dberbleibsel romischer BefestiJgungen
vOirgejjunden wUil'den, waren an den Haupt-
kotmmunilka1ionen Uind o:berhalb von Stiidten und bede'Ulten-
deren Zeniren (z. B. Bergbmlizentr,en) gelegen. Auch dafiir
silnld BeiS1piele na,ch den einzelnen Ge!bieten angegeben. Dals
Plrlolblem der Graldin1e i,s't j:e1do1ch nlorch '!1!ilch:t ge110stwnd es
wilr'd notig sein, groBere und eingehenidere FOll's!chunrgen
dieses TytpJ1JJs von Agglomerartionen durchzufUhren. Der
Autor kOllTIll11t im Gegensaltz zu einigen anrderen FOll's,chern
(K. Paltslch, E. Nilsicher, A. Schober) zum SrcMuB, da
r
f3 die
pa'x Romana das Bestehen 1llyri:seher Befesti:gUingen auf
A:nhohen ni;cht unnotig machie, ,sonder'n das Versetzen 'so,l-
cher befestigter .A:gglomera.ltione:n nur eine V:orbedingung
fUr die Sk'herheit der TomiSIchen Regierung wie auch eine
MaBnahme wa,ll', die die Romer zum Zwecke der Pazifiell"ung
e:nergis.ch durchfiihrten. Es handelt sich ,also um die ZeT-
8*
.116
storung der gefahrlichsten Widerstandsnester und eventu-
eller Herde zur Or'ganiiserurrg' neuer Aufstande und Hinter-
halte, Hinsichtdich der Besiedlungsdichte war diese zur Zeit
eler Romer in gewissen Gegenden in'tensiver, da dort bessere
nattrrIiche Bedirigungen herrschten als das sopater der Fall
wair Older heute noch ist (z. B. das Gebiet arm Unter1auf der
Neretva). - Das Baumatertal der Gebaude und Ansiedlun-
gen wurde jn erster Lin'ie aus der unrnttelbaren Urngebung
herbeigcholt, Stein, Holz und Erde stellen dae grundlegende
Baumaten-ial dar. Die Quellen bericbten, daf niehtige illy-
r ische Ansiedlungen aus Holz waren (Applanus, IlL 111 und
Flows II, 25 ftir Dalminiurn; Appianus, Ill. 19' tur Metu-
lum). Daftir sprrcht auch, daf uns rdchtige il.lyrische Hauser
gerade deshalb nicht erhalten geblieben sind, weil sie aus
Holi gebaut waren. Patsch ist der Ansicht, die reichen
Fundo rornischer Ziegel bezeugten eine grundlegende An-
derung der Bauweise von Gebauiden und das ware em Ze'i-
chen fwr dren ahlgernein'en Wohlstarrd und das GedeliJhen des
Landes im Zeitalter der Romer. Dieser Forscher behauptet,
es konine in der Herzegowina van emer KKl[]'UnulHtit des
altdllyrischcn Hauses bis in die Zeit der Slawen nicht ge-
sprochen werden, weil die romische Epoche eine einschnei-
dends Wendung und einen sehr grofen Foirtschrttt gebracht
habe. Der Autor dieser Studie laBt eine derartrge Meinung
nicht ,geLtlen, indem er hervorhebt, daf sich die auf romische
Weise crbauten Gebaude und Ansiedlungen nicht im ent-
ferntesten messen mit den weiteren und groflcren
Gebireten von BH, in denen romische Agg,lomera,uonen
festgels,tellt werden konnten, wo aber demna,ch Agglome-
ratiomen und BehalU,sungen bestan:den haben, die in epicho-
l1i
ls!cher
We'is,e", d. h. vmwi,egend afus lHollz err-balUlt waren.
Pal!;sch v,eTal1gemeinert urud sein SchluBs'tiitzt skh auf
die fUr ein Bes,tehen vOln romisIchen Ans'iedlun,gen
alUlf einem engeren, dicht be:siedelten Terrirto>rium slPrechen.
Bei :deir des Besi,edlungsprOlblelmls iiberhaiUlpt ilst der
Umstand wrchtig, daB Holz sowohl ,iln vorr'omischrer als aluch
in rol11iis>C'lJler Zeli't das H<Jiu,ptbaJUJmalte["i-a11 fur Hauselr und
all]dere Objekte walr. Oft Iassen uns die naltiir1ilche Lage
und die Verlbindung'slmoglichkeirten, jia sogar auch Funde
von Munzen urud anrd!eren DenikmaLern in einlzelnen Gebieten
nalch romilschem SiedLungen suchen, derem es ,aber dmt keine
gib t. Hiel' hat das arrgumentlUm ex s.i1en:tio nrcht im ge-
ringsten Gul.tiglkeit, da auch Gegenden,in denen S!puren
romisIcher Ansiedlungen fehlen, doch abler Spuren indige-
ner, il1yrischer Kultur oder romiische Dberbleibsel (z. B.
Munizen) konstait:iert wurden, in romils'ClJJelr Zeirt sltarker oder
slchwiirc'heir besi!edelit gewesen se'iJn klolnnten. Die 'romischien
Grebaude und Ansi,edlungen erkennen wir arn den Dberresten
von Bau:stoffen (Ziegel, besonders Daichziegel; beha'Uene
Steine; VetrweniClJung vOln Mortel) und ihren a:rchiteiktoni-
schen Bestamdteilen. Der Autor bespricht wdterhrn die Ein-
fuhr von Ziegeln un'd deren heimi:sche Erzeugung und gibt
dabei die Or'tie ,aln, im denen bi,sher Ziegelelien festg;esteillt
we:rden konnit,en. AJngefuhr't 'sind au'ch di'e zeiigen"
daB die nach romilschem Muster errichteten Gebaude in
einze.1nen Gelgenden mit Ho.1z gedeckt waren. - Da,s Pro-
blem des VerhiH'tnisses zwischen Stadt und La[]d wir'd in
die'sen; Studie a1s Pr'oblem der Velrhal:trn'isse zWLs,chiern den
der UrbaniisierUl!l,g und Roman1siJerung
eiJnerseits und den E,rrungenschatften deir herimi'schen, ill\y-
risehen. Kultur and:rerseits behandelt. Zu einer vo1J;igen
Klarung aHer damit im Zusammenhang ,s;tehenden MOImente
veirifUgen wir iiber noch nicht geniigend kornikrete Angaben.
Zweifellos hangt von der Kenntniis desantiken Dorfe,s in
diesen Gegenden groLitenteils auch die Kenntnis der we-
sentlichen Fragen des wktschaftHchen und sO\zialen Lebens
uberhaupt aih. Der UrbanisierungslprozeB im Inneren der
romischen Provinz Dalmatien ging nicht uberaU mrt glei-
chelr Kraft vor sreh. Munieipi,en errtstanden g,ewohnllich dOTt,
wo irgendeine wkhtigere epkhorische Siedlung vorhanden
war. Es werden die in BH bislang bekannIten Municipi'en
auf'gezahlt, deren es mindestens 15 gegeben hat. Die Urba..
nisierung erreichto zur Zeit der Flavier unld Aelier ihren
groBten Deir Vertasser hebt hervor, daf im
diesen Gegenden Piondere der Romanisierung mehr die So.1-
daten, die Heereseinheiten und Veterane waren als die Itali-
sehen Kaufheu.te older verschiedene andere Wlilr't'Slchaif't'str,ei-
bemde. DeT Urbanisierungs- und Romandsierungsprozef aJber
wickeltc sdch mit Vorbedacht vab, wobei die Ver-
waltung die erfou-derlichen Stutzpunkte und Enklarven zur
dell' Gesellschaf'tsordnung in den eroberten Ge-
bieten schuf, glcichzeitig aber darauf achtete, daB der Staa't
durch den Verlust des Dorfes als wichtige wirtschaftljche
Que-Ue und Quelle ftir neue Soldaten keinen Schaden er'litt,
slpielten die romischen Stadte und andere An-
siedlungen in der Durchfuhrung der Hauptintentionen der
Romanisierung die grofite RoUe. Das archaologtsche Ma-
terial bezeugt hingegen, daB der GroBteil der indigenen Be-
vom Rornanisierungsprozef nicht sehr tief erfafit
worden ist. Weitere Focschungen im dieser Richtung werden
ein noch vollstandigeres Bild ilber die gesellschaftlichen
und wirtschaf'tlichen Zustande, in denen die epichordsche
Bevolkemmg, besonders jene auf dem: Lande, lebte, geben
mussen, In diesen Gegenden gibt es Besomderheiten, die auf
den steiner-rien Denkmalern des III. und IV. Jahrhunderts
n. u. Z. und im Basilikentypus zu Tage treten, - Der
Autor behamdelt besonders veingehend' dile wk'tsicha,fti1lcihen
Hacptchan'akterrstiken dieser Gegenden in deir Antike. Auf
die Bildung antiker Sjedlnrngen wbten auBer dem schon ge-
nanrnten Faikto'ren noch der wirtschalft.J:iche Chairalkter und
die allgemeine Bedewtung der dnzelnen Gebiete einen Ein-
fluB aus. DaralUs lalSsen sich folgenide Arten von anitilken
Ansieldlungen in BH ableiten: landwi:rtslchafUiche und Berg-
barusiedlungen; Agglomeratiomen bei Lagern (ca[],abae) und
Bademten; Hamdelsorte und Stationen an Ko!ffimuniika,tio-
neno Die,ser Teill der Provi,nz Dalmatien nahm in den wirt-
undstra1telgischen Planen Roms eine'n bedeu-
tenden PlaJtz ein. LalI1dwirtslchaft wall' die Hauptlbeschafti-
gung der einheiJm1sichen Bevolkerung UJnd die verschiedenen
Zweige (AckerfoaJu, Viehzucht, Obstba'U usw.) kaJmen unter
dem IjeweiHgem Bedingungen dm einzelnen GegelI1den zur
EntfaLtlu:ng. DaTwber haben will' bei <Jintiken Schriftstel1ern
UilJldin Insch1riften gewi,sse Angaben, doch sttitzt sich UlTIsere
Kelnntnis der Wirtls,chaJrt vOlrw'iielge,nd'aruf arschaologiJsches Ma-
terial. Konstcvtier:t wu:r'den DberbleibseI lalndwLTitlschaftlicher
Siedlunlgen (vil1aerusticae), inlsbesoilldere in Ebenen. In den
letztem Jahren werden die romiSichein Villen intensilveir er-
fo:rscht. Die lalndwirtschaftlichen Guter (funJdi) entsltarnden
auf gunrstigen Teriralinis und bei groBeren Anslied'liUlnlgen wnd
sind ein Beweis fUr eme beSIser entfal'tete Ag,rarwkt:schaft.
Die bilsher:ilgen Un1tensuichuln!gielll' ['egen den Sch]JUB naihe, daB
diese zur R.eiihe der klLe'ine['en l.alndw'ilrt-
schaftlichen Giiter gehortern. wielsen im Gebiet
vlon BH in antiker Zeit landwrrtschaiftiLichen Siledlung'S'cha-
'rakte'r nicht Intlr ve:rlstreut lieogende Dorfer,somdern aruch
diJe vill'Lale Tusltiic.a:e als Zentrum deT Domanen (pra:eI1;olr1um
funJdi) auf. - Eime:n wiochtigen Wir!ts'chaf't'szweig im RalUlffie
von BH stellte in der Antike der Ber:gbau dar. Es ist be-
kannt, daB in dieser Zeit EiJsen, Silber, Gold 'Und andere
Errze geisehlir:Et wurden. Die Illyrier betfaiBten skh schon in
vorromischelr Zeit mit Bergbau und MetarUurgie. Gewisse
Nalchrichten uber Bergwerke und Ber'gbruu in diesen Ge-
genJden fi'l1Jden wier bei an ti'ken Schrifts:tellern (Plinrus der
Altere, Florus, Ca:ssioidorus Senator li. a,.), die wiichtilgsten
Anrgaben liefern uns jedoch die BeJ:1gweI1ke uiIJJd HIl'.ch1:iJolo-
gischen Funde, die silch auf die Forderun,g von Erzen und
di,e meta,llurgi,s:che Tatigkeli't be,ziJehen, selbst. Im Gelbiete
von BH wur:de in der A.ntike im folgenden Distrilkten Gru-
benarbeitem betrieben: Eisen, Silber, Gold und andere Erze
ihe] Gornjli Vakuf, rm Lavatal und im Belcken von Kreevo-
F,oj\il,1ca; Ei,sen um Vare; Eisem und Kupfer bei MajdaJn;
Ei,sen im Sana-Ja;pra-Baslsin; Silber und BIei im Raum vom
Srebrenica-o Der Autor dieser Abhandlung nahm die Uber-
reste der ailten Bergwerke ina[len Distrfkten selbst in
Augenschein und fiih:rte einige Untersuchungen im Bezug
auf die antilken Berg- und Huttenarbeiten in BH durch, Die
Bergwerke in BH waren fur die wegen der Versor-
gung des Heeres an der Donau mit Watffen von besonderer
Bedeutnmg, Die Rorner stattetcn die dalmatinischen Berg-
werke besser aus und erhohten deren Produktion, um so
die Verluste, erlitten durch Leistungsruckgang in anderen
Landern, wieder wettzumachen, Die Bergwerksdistrikte hat-
ten darnit eine bessere technische und materielle Grundlage
zum Ausbau der Zentren, die von den Bergwerken selbst
etwas weiter entfernt waren, In den Distrjkten der Eisen-
bergwerke gab es keine gr6Berein Zentren. E.in zweite:s
Merkrnal der Bergweckssiedrungen sind dille Schutzmaftnah-
men in Form von Sttitzpunkten und Kaste'llen. Das d:rlitte
Kennzeichen Ist das dichte Kcmrnunfkationsnetz in den
Bergwerksdistriktcn. Als viertes muf hervorgehoben werden,
daf die Bergwerke vide anzogen, die hier als
Arbeiter, Aufseher, Verwalter, Prolouratoren, Karufleute und
verschiedene Pachmanner Beschaf'tigung fanden. Die In-
schriften sprechen von zugewanderten Gr.iechen oder helle-
nisierten Orientalen im Bergwerksdistrikt von Srebrenica,
beli Kiseljak und im Raum von Jap11ar-B!os. Novi Dell' Ver-
fasserigtot einige Erlauterungen im Zusarnmenhang mit der
Eigentumsfrage der Grubenfelder und der Verwaltung der
Bergwerke, woraus hervorgeht, daB die Belr:gwerke,in de-
nen man Edelrnetalle abbaute, an kle'inere Pachter vermietet
wurden und unter scharferer Isltaal@iJcher Korrtrolle standon.
Wahrend der frtihr6mischen Kailserzdt standen die Berg-
werke niJcht unter StaCiJtsmo!l1ropoJ, doch fungiJerte der Staalt
als groBte.r ,in deir is:]Ja1Jerreln KadJS1erzeiJt ,gab es
metana publica und metanal pri!va!ta:. Die Ei,senbergwe'r'ke
wurden an groBe Unte:rnehmer ver>palchtet. In
BerzJug auf die Bergle:ute wei!st der Velf'fas:ser da'rauf hiln, daB
sich im r6mischen Rei,ch diJe Stru'ktur der in den Bergwer-
ken beschaftigten Arbeiterschaft im Laufe der Zeit und
gemaB den aiLlgmeinen Gegebenheiten anderr,te. GewiB ilSt,
d8JB in daJJmatiJni'sehen GrU!ben iiberwiegend heiJmi:sche Ar-
bei,ter tatiJg waren, weil diJe Illyrier aIs geschidk:te Berg-
leute bekannt wa,ren, doch gab es dort aruich Slklaven und
StrafHnge (damnati ad metaUa). Zur spateren Kais'rzeit
ma,chte skh ein Man'gel an Berlgarbeitenn (metaillarii), und
niJcht an BergweI1ken (metaJUa) ftihlbar, weshalb von Staats
we,gen verrlsehlliedJelne MaBhallmren e:riglr!iffen wutrdeln, um
dile metaUadi fest an diese Art von Arbeit zu b1nden. -
Der AutoIf' gibt einen ijberbliok tiber diJe Heer,eseinheiten,
die in diesen Gegenden ihren Dienst vers.alhen Ulnd macht
ahrronoloigislchle Angaben uber iihren kufenthall!t. Damitiln
VerbindUJllg steht die F:ralge der Lager und der zivilen
AggrLomelr:alti,onlen beii siokhlein'. Besltalndein hlaben folgeiJ]\de La-
ger: Humac bei LjlUbuki, Mak]jenolva1c bei Dabod, ipovo,
Luitvin HaIn bei! Srebrenica! und Banjalulka (Castra). Bei Hu-
malc, Malklljenoivaic und ipovo haJt man Dberre:ste ziviler
Ansiied'lungen (canabae) gef1urrden, hiinsichtlich von Banj.a'lulka
und LIUtvin Han kann das BeiS'tEihen sOlkher Ansied!lungen
vOlrlaufiig nur' angenommen werden. Die LaJger befanden
skh in der Ebene und an o;ffenen SteBen, sind daher ni:cht
dasseLbe wie die Befesti:gungen aluf AJnh6hen (op,pida). Mit
der Andel'ung der Sicherheits:bed!ingungen im romischen
Rei'ch - vom III. J.ahrhuTIide'rt n. u. Z. an - drangte skh
diE! Bev6lker'Uing immer mehr ZlU den Lagern und ,suehte
den Schutz ihrer Walle. De'shalb na'hmen die Lager den
Charalkter van Ver:tei!digunigS'zentren an und erhielten eilne
starlkere Ulnd s:icherere Befestigung. Gr6Bere Amsiedlungen
hatten ftir den Fan der Gefahr besondere Zufluchtsstatten
(refugia),. Da,s gemeiJnsame Merlkmal der Lager im Gebiete
von BH be'site'ht dalr'in, daB diese an von Natur au!:> giin-
stigen Stellen oder dod erriJchtet wurden, wo Agglomer.a-
tionen der iJndigenen Bevolkerung vorhanden oder wenilg-
'stens ni.cht weit dalvon entfernt waren. Der Entwicklungs-
117
gan\g der canaoae fiihJr,t von kleinen Aggll,omera1tion'elll, die
das Lager bereits vorfand oder das Entstehen neuer verur-
sachte, bis zu grofseren Agglomeracicnen und Stadten, die
das Lager und seine Besatzung Immer starkcr an sich
banderu Die canabae spielten die RoUe von Stralenstationen
und Handelsonten an den Straflen und wurden zu wart-
schaftlichen Zerrtren bestimmter Rayons. Viel zu ihrer Be-
deutung trugen die Lager bei, die Schutz beten und an den
offerrtlichen Arbeiten und der Produktion teilnahmen. -
Etliche bosnische und Therrnen wurden schon
zum causgcbeu'tet; ln jener Zeit sdnd nachstehende
'I'hermalquellen am besten bekannt: Ilida bei Sa,ralj!elVo,
Laktat und G'oimjli! Seher beii Bamjalni'ka und Ga'ta bei
Der Autor intercssierte sich schon friiher Iur antike
dile den Charakter vian Badcaggtrnnerattonen
ha:titen. und sarnrnelte daruber Material. Aufer den genann-
ten gibt es noch andere Mineralwasser, von denen man in
der Antike wullte: dlie Quelle Podgradina a:!UJf dem Podrako
Polje bei die 'I'herrne in Bano a bei Viegrad
und die Quelle jn Gorn' la Wir haben keine direkten
Beweise Iur die Ausbeutung der Therme in Banja bei
Fojnica, des Mineralwassers in Kiseljak und von Crni Gu-
ber bei Srebrenica. Hingegen Iassen uns einige andere Fakte-
dieser Annahme kommen, namlich die Nahe der
alten Bergwerke, das Vcrhandensein von Bergwerksaaglo-
merationen, eine regere Besiedlung u. a. In der Antike crlang-
te im Gebiete von BH j'edelnfaiJJls das ,glroBte Ansehen der
Badeort in Ilida, welcher das Recht der stadtischen Auto-
nornie besaf (respublica). Selbstverstandlich verdankte das
antike Provinzstadtchen in Ilida seine Blutc nicht zuletzt
seiner giinsti.gen Lage im Feld von Sairajevo und s.einer
Lage an einer wi'chtigen Kommunilkation. Ahnliche Bedin-
gungen weisen auch die bei Heilque,uen gelegenen Agglo-
meraJtionen in Laktai und Gorjni eher aud', doch wurden
dalrauls nicht groHe Zen'tren. Der Verfalsser behandelt die
Frage, ob die Heilwasser von BH in vO'rr6mis,cher Zeit
eXIjJ!loitiert wurden und verweist auf die Moglichkeit, daB
die IHy,rier diese Quellen schon von frtiher her gekannt
und zu thera:peutischen Zwecken verwe:rrdet haben. Die
Anwerrdunrg von Thermal- und MiJnera:lwaiS,sern zur Heilung
verschieidener Krankhciten islt dals Res1ultat langjiihriger
praktischer Er'fahrungen, wie ,sie gerade die prim,itive Me-
di!zin Isammelte. huBeridem spricht da'fiir aJuch, daB siJch die
Illyrier vor Ankunft der R6mer miJt Berga1rbeiten befaBt
haben und dalB die Kenntnis des Bengbaues der epichori-
schen Bev6lkerung Gelegenheit bolt, die Hei1Jkraft der Mine-
ralthermen in der Nahe der Be.rgwerlke selbst kennenzu-
lernen. - Die albschlieBenden Betrachtun'gen dieser Studie
wiJdm.et der Autor den KommunikM'ionsproblemE'ln und
erinnert dalbet da!fan, daB es noch Gebiete gibt, in denen
hodolo.gische Forscnungen durch:zuftihrern sind. Das StraBen-
netz war in BH in der Antilke ziemlich enfaltet. Vom
Standpunlkt ausgehenid, daB die p!fimare Aufgaibe der r6-
mischen StraBen im Schutze der strategischen und wirrt-
sichaft1ichen Ziele des .r6misehen Reiches bestand, widerlegt
der Autor die Ansicht (z. B. von BalliJf und Patsch), die
R6me!f hatten ihre StraBen vor allen Dingen wegen der
der unterjochten Volker gebaut. Die StraBen
in BH halt1jen zu'!.' Auf,gabe, d1iese Gegenden m6,gl'idlJS:t diiJr:elkt
Italien und Rom zu verbirrrdln, dem Heere die ftir
Aktionln guten Verkehfiswege zu siche.rn und eine
mo,glichst leichte Ausbeutung der wirltslchaftlichen Reich-
tiimer wie aiuch eine m6glich'St ra!sche Beforderun.g der
Rohstoffe und Produkte zu gewahrleisten. In den Betrach-
tungeniibe:r die antiken St,ra,sseln ist es unerlaBliieh, auf
einige Momente hinlzuweisen. Erstens ist es ganz sicher, daB
die autoehthone Bev61kerung, wie in anderen Landern so
auch bei uns,ihr eigenes Kommun:iikat!ilon!snetz s:c!hOIn v,m
dem Einzug der Romer besessen hart. D1e R6mer haben die
ainrgetno:ffenen,ilUytrli:sche:n We.ge gier'icMe!t, vrer'Slt'arlkt und
reguliert. Natiirlich wUl'den vcm ihnen auch neue StraBen
118
gebaut, Im GeJblet von BH gibt es .'Beweise und Funde, die
es machen, die Richtung der einzelnen Kommuni-
kationen aus Zeit zu bezeichrien, Unter die
besonderen Beweise fiir das Vorhandensejn autochthonor
Illyrischer Wege muB die Verrichtung von BergibauarbeiJten
in einzelnen Gegeniden von BH lange vor Ankunft der
Romer gezahlt werden, Ierner auch die intensrve Besiedlung
gewisser Gebiete und die zahlreichen Oradine, die in diesen
Gegenden als Befestigurrgen oberhalb der Kommunikatiotnen
gedient haben mochtcn. Ein anderes wichtrges Merkrnal der
Kommunikationen ist deren enge Verbindung mit Agglome-
r ationen. Als -die Romer zu herrschen beganmen, regulierten
sie das Sfrallennetz zuerst in Gebietem, wo die Zahl der
epichorischen Ansicdlungen groBer war. Erst spater wurden
andere Straflen und Nebenwege angelegt, die eme Erweite-
rung des Kommun.ikationsnetzes darstellten und eine bessere
in dem einzelnen Gegenden sicherten, Fruhere
F'orscher (W. Tornaschek, K. Miller, aber auch Ph. Ballif)
glaubten, die hatten sich bei der Fuhrurig der Tir-a,sse
voen Prinzip Ioitcn lasscn, den Weg in der am gunstdgsten
und kurzesten erscheinenden Richtung anzulegen Eingehen-
dere archaologische Untersuchungen haben in Verbiridung
mit spezielien hcdologischen Fc.rschumgen in BH jedoIch
ergeben, daf die Rornerstr.afen nur in ihrer Hauptrichtung
in ktirzester T!ralssenfiihrung ih.rem zu verhef'en,
dalB sie aber in verschiedenen Gebieten von Ansiedlung zu
Ansiedlung, von veinem Zentrum oder Stiitzrpunkt zum an-
deren fi:ih:rten, wobei eben die Besiedlung und die wirt-
schaftliche Bedeutu:ng der emzelnen Gegeriden den Aus-
schlag g.aben. Will man die Erforschung der Spuren und
Richtungen der romischen Stra,f3en nicht e:rschweren, so darf
nicht ,eme dieser Tatsa,che!n aus den Augen verloIren wel'den.
Deir Verfalsser b Aa,Bt skh kmz mit den. StraBenstartionen
(mansiones, mutationes) underwahnt Orte, die so eine Funk-
tion. ausubten. Auf Grund derariah1iJdlogils,chen Funda wer-
den auch einige Benefiziarierstatiomen lokalisiert, Das drrtte
Moment, das im Zusarnmenhamg mit den romdschen Kom-
munikaticnen besprochen werden muf, ist die Frage nach
ihrer strategischen und wirbschaftlichen Bedeutung. ln die-
sen Gegenden karin man die Funlctaon deir Ro-
merstrafien nicht von ihrer Rolle trenmen.
Oben sind schon die wirtschaftlichen Reichturner der PIiQ-
vinz Dalmatien besprochen werden. Eine besomdero Bedeu-
'tung haben die Bergwerke, die von den Romern bereits
angetroffen wuiden und deren P.roduktionsie erhohten,
Daher legte man Iruh Magistralcn und Vicinalwege durch
die Bergwerksdistrjkte an. Nach den Inschrif'ten auf den
Meilensteincn scheinen im Lauf'e des III. und IV. Jahrhun-
derts in BH groflere Strafienreparaturen ausgefuhrt werden
zu sein, was eine Be:s.onderheit der Lage der ro'm'rschen Pro-
viriz Dalmatien und ihrer Rolle zu jener Zeit bedeuten mag.
Der Autor bespr'icht, auch die Heranziehung der Flusse fiir
Verkehr und Transport und fiihrt im Zusamrnenhamg damit
Tat:sachen uber die Schiffahrt entlang einiger Flusse an.
kus diesen Ertauteourigcn zum Komrnunikatiorrsnetz ergibt
skh folgender Schlufl: die rornischen Straflen und Wege
hatten in BH eine besondere strategisch-wirtschaf'thche Be-
deutung: die ganze Zeit der Herrschaft hindurch
dienten die Kornmunjkationen in diesen Gegenden ununter-
brochen zum Transport und zur Lie'ferung von Erzen, zur
Bef'orderung verschiedener alud-erer Ronstoffe, von Baurna-
terial und Produkten, ebenso aber aurch fUir den gesamten
curisHs publkus, d. h.sowohl zum Gi:iteTtranspo1rt (oursus
c.labularis), arIJs .auch zmr Persoll1en- und POlstbefOr!derung
(ourisus velo-x).
\
o
.
o
5
,
U.5tanovlitnp rim. ceste.
";uol/atne rim. ceste,
DQnaJn;e ceste
R/m, t1a.5e'''q i nalazisfa
oPavi",.
1
12011 ovo
Radmamc',
o
OVo/art
Rimske ceste
Karta I
naselja u
\
Barlov:,
AD LADIO
Trn
o
o
D. DQ/. nef
Ustanovi,e ne rim cesle:
V/ere v ~ f n e rim ceste
Ocma.,,/e ceste
R/m. nast/fQ ,. nalal. 'o ta
5
!
Karta II
Rimska cesta naselja od Banjaluke do Bos. Gradike
ll.
I
II
I
= Ustanovl/(Jne rim ceste
~ ~ ~ ~ V;erovatne rim. ceste.
-- DanaJnje ceste
O R.,W/ Msella I nobzijtQ
AD f1ATRICfM
o c-or. Vakuf-
'I
1/
1/
'1
/1
/J
lt
II
II ~
'
I ~
~
\\ '1
\\ /1
\\ II
\\ '1
II
" lj
II 1/
II '1
1\ ,fl
Karta III
Rimske ceste i naselja li p o d r u j u Ravanjsko Polje-i-Varvara-c-Gor. Vakuf
o-
~ U.stanovl
J'ene
rim ceste
~ : ! ! ~ ! vierovatne rim ceste
_ DarlCJ;n/e ceste
O Rim naseiia , naJalislct
Karta IV
Rimska cesta GQr. Vakuf-Vitez sa naseljima
o
= U:>u1novl/ene nm ceste
nm ceste
--Danan/e cest.e
O Rim nasel/a I n alo zisla
Karta V
Rimska cesta od Viteza do Zenice
Tahla t
Sl. 1 - 'l'roskovita rimske ljiake u Blagaju na .Japci
(Foto: E.
Sl. 2 - rimskog puta na Grabeu kod
(Foto: E.
nasetja komunikacije II BiH
9
Tabla II
Sl. 3 - rimske ceste kod Mrkonjd:6grada
(Foto: E.
Sl. 4 - Detalj
sa rimske ceste
kod zaseoka
na
Klapavici
(Foto: E.
9*
Tabla III
Sl. 5 - Kaldrma
rimske ceste
na Lisinama
ispod Radue
(Futo: E. P a a l i )
i
I
\
1 -'---
Sl. 6 - Rimska cesta u Vrancima kod Kreeva
(Foto: Zavod Za zatitu spomeniku kulture. Sarajevu)
ij2
Tabla IV
Sl. 7 - Detalj rimske ceste u Klepcima kod Capljine
(Foto' Z. Kljajo)
Sl. 8 - Planum rimske ceste na Kolfjevratu iznad Neretvice
(Foto: E. P a a l i )
\
-'., ,
-t':!"
Tabla V
;;'. 9 - Ostaci rimske vile u Ilidi
(Poto L Tome t i n o v i )
Sl. 10 - Dio rimskog hospitalium-a u Ilidi
(Foto: I. Toruet i n o v i )