H. J.

E Y S E N C K

UPOTREBA I ZLOUPOTREBA PSIHOLOGIJE

Naslov izvornika Uses and Abuses of Psychology H. J. Eysenck, 1953. Penguin Books Ltd, Harmondsworth, Middlesex, Engleska

Aksiomi utvreni dokazivanjem ne mogu dostajati za stjecanje novih spoznaja budui da pro finjenost prirode kudikamo nadilazi profinje nost dokaza.
Francis Bacon

SADRAJ

Uvod Prvi dio: Testiranje inteligencije 1 to zapravo mjere testovi inteligencije? 2 Primarne mentalne sposobnosti 3 Bistro je dijete odraslo 4 Opada li naa nacionalna inteligencija? Drugi dio: Psihologija u slubi zvanja i zanimanja 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 Od svakog prema sposobnostima Koritenje testova u selekciji studenata Procjenjivanje ovjeka Rad, produktivnost i motivacija Trei dio: Abnormalno ponaanje Normalnost, spolnost i klasna pripadnost Djelovanje psihoterapije Psihoanaliza, navika i uvjetni refleks to ne valja u psihoanalizi? etvrti dio: Drutveni stavovi Nacionalni stereotipovi i nacionalni karakter Psihologija antisemitizma Gallupove ankete i javno mnijenje Psihologija i politika . . Muradif Kulenovi: Eysenck ili umijee psihologa

3
15 36 62 80

96 116 131 151

167 183 198 209

230 247 267 284

297

UVOD

Jednom je u asu nadahnua Clemenceau izjavio da je rat preozbiljna stvar da bi se njome bavili iskljuivo ge nerali. Zadnjih godina jaa uvjerenje da je znanost preozbiljno podruje da bi se njime bavili iskljuivo znan stvenici. ivot suvremenog ovjeka, od roenja do smrti, uvjetovan je i odreen silama i otkriima koja su njemu samome toliko nerazumljiva da ih on, naprosto, sma tra udima. Kad se radi o fizikalnim otkriima ili silama, takve su izjave ve uobiajene fraze. Kad je, me utim, rije o drutvenim znanostima i njihovoj primje ni, a osobito o najnovijem napretku psihologije, malen broj ljudi shvaa do koje mjere ta otkria oblikuju nji hov ivot. Ipak, svakog je od nas, u nekom razdoblju naeg ivo ta, na jedan ili drugi nain, posjekao ma primijenjene psihologije. Odluke o kolovanju djece donose se na temelju testova inteligencije pomou kojih se dijete te stira u njenoj dobi od jedanaest ili dvanaest godina; itav se suvremeni sistem obrazovanja zapravo temelji na relativno novim psiholokim otkriima i teorijama. Mladi ljudi u vojsci, rasporeuju se po rodovima djelo mino i na temelju psiholokih testova, rezultati kojih mogu ponekad biti odluni i u njihovu napredovanju do oficirskog ina. Nai novi upravljai vii slojevi dravnih inovnika biraju se prema novom tipu me toda za selekciju. Profesionalno usmjeravanje i naini iz-

b o r a odreenog ovjeka za odreeno radno mjesto utje u na ivot i rad tisua ljudi. Brojni slomovi ivaca, obiljeje suvremenog drutva, dijagnosticiraju se i lijee metodama koje su, toboe, psiholoke. Stavovi se ocje njuju Gallupovim i drugim anketama, a rezultati tih is pitivanja, od kojih su neka vrile i same vladine agen cije da bi dole do injeninog stanja, pomau pri polaganju zakonodavnih i politikih temelja. Kad je u pitanju reagiranje javnosti, tada i stvaraoci radio pro grama i razliitih komercijalnih proizvoda uzimaju u obzir brojke dobivene takvim ispitivanjima. Psiholozi prouavaju optimalne radne uvjete, optimalan raspored odmora, metode poticanja na rad, irenje glasina, uzro ke nemira u industrijskoj proizvodnji i druge mnogobroj ne kritine toke u politikim i drutvenim organizmima. Njihovog pomnog ispitivanja nije poteeno ni starije stanovnitvo te se intelektualni i emocionalni ivot sta rijih osoba sve intenzivnije prouava, e da bi se na te melju rezultata tih istraivanja poduzele akcije. Ovaj kratki i nepotpuni pregled pokazuje koliko psi hologija ve mijenja na ivot. Revolucija koja je zapo ela gotovo neprimjetno, ali ijih se poetaka dananji etrdesetogodinjaci i pedesetogodinjaci sjeaju, vjero jatno e na na nain ivota utjecati jednako snano ili ak i snanije no u svoje vrijeme industrijska revolucija. Poeci ove nove revolucije prilino se jasno naziru. Nova znanstvena otkria na polju testiranja inteligencije to su ih uinili Binet, Spearman i Stern podvrgnuta su presudnom testu praktine primjene u amerikoj vojsci za vrijeme prvog svjetskog rata. Trijumfalni je uspjeh tih otkria jednom za sva vremena postavio psihologiju za neophodnog pomonika u svim postupcima odabira nja. Moda e itaoca zanimati to su sve vojne vlasti bez okolianja zatraile od psihologa koji su sastavljali testove inteligencije. Testovi bi trebali omoguiti da se odaberu i odrede natprosjeno inteligentni pojedinci eljni da napreduju ili dobiju specijalan zadatak, da se odaberu i preporue oni pojedinci koji su po inte-

ligenciji toliko inferiorni da nisu sposobni za redovnu vojnu obuku, ve ih treba rasporediti u 'razvojne bataljone', izgradnju organizacija jednolike duevne sna ge ili odreenih intelektualnih sposobnosti, odabira nje pojedinaca za razliite tipove vojnih slubi ili za spe cifine zadatke, eliminaciju onih pojedinaca koji su intelektualno toliko inferiorni da se ne mogu upotrije biti ni u kakve svrhe. Upravo je uspjeh testova inteligencije u rjeavanju tih tekih zadataka postao razlogom kasnijeg razoaranja. Tisue entuzijasta bez ikakva poznavanja znanstvenih naela provjeravanja inteligencije, no eljnih da iz no vog modnog hira izvuku maksimalnu materijalnu ko rist, pokuavaju vojne metode testiranja primijeniti u industriji i trgovini. Postavljeni su zahtjevi bili nemo gui, pa je uslijedila neizbjena reakcija. Velik broj in teligentnih ljudi nije mogao odvojiti ito od pljeve, ili istinskog znanstvenika od arlatana eljnog brze i lake zarade pa je na psihologiju poeo gledati sa skep ticizmom koji je kasnije prerastao u neprijateljstvo. S takvim su stavom doekali i nove tvrdnje i nove poslje dice razvoja psihologije. Da bi se to neprijateljstvo nadilo bio je potreban jo jedan rat koji je sa sobom donio goleme probleme selekcije i omoguio psiholozima da jedanput zauvijek dokau da su njihove metode superiorne svim drugim metodama. Dokaz je bio toliko jasan i razoruavajui da su na kraju gotovo sve zaraene drave poele koris titi psiholoke metode selekcije. Svatko tko iole poznaje konzervativne krugove vojnog rukovodstva bilo koje ze mlje shvatit e da je ovo prihvaanje, premda uinjeno nerado i s oklijevanjem, znaajnije od bilo kakvog do kaza. Koritenje psiholokih selektivnih metoda nasta vilo se i u doba mira pa je ak i proireno na druga, jed nako konzervativna podruja kao to je, na primjer, dr avna sluba. Na alost, ne postoji jamstvo da se ono to se jedanput dogodilo nee ponoviti. Entuzijasti potaknuti uvjerenjem

pravinosti koje temelje na nekakvom svojem sustavu nekritiki pokuavaju protegnuti te metode na podruja za koja one nisu podesne. Uvijek iznova obeavaju ne to to se u ovom trenutku ne moe ispuniti. Posve se lako moe dogoditi da inteligentan laik, prevaren u svojim nadama, zajedno s loim odbaci i dobro i da grijehe nadriznanstvenika pripie onima koji su muko trpno izgraivali istinsku znanost. Ta je opasnost gorua i stoga to na ovom podruju vrag nikada ne spava. Graanima demokratskog dru tva treba jasnim i nedvosmislenim jezikom izloiti sa danje stanje na ovom znanstvenom podruju: to se u ovom asu moe uiniti, a to ne, kakav razvoj treba oe kivati i to e se vjerojatno dogoditi u bliskoj budu nosti. Bez takvog se znanja izmeu graanina i znan stvenika stvara opasan jaz koji spreava jednog da na najbolji mogui nain upotrijebi doprinos drugoga. Ti me se nerazumijevanje koje je tako dugo mutilo njihove meusobne odnose samo produbljuje. Psiholozi su, na alost, iz raznoraznih razloga odbijali da piu za bilo koga drugoga osim za same psihologe. Popularna su izlaganja svojih dostignua radije preputali ljudima bez znanstve nog obrazovanja potrebnog da bi se stajalo na vrstom tlu i nesposobnim da umjesto Postoji izvjesnost kau Mi to ne znamo. Tako je popularizirana psihologija obino pothranjivala ili pretjerani optimizam ili teki skepticizam. Ovu sam knjigu napisao elei, da barem donekle, is pravim tu neravnoteu. Misaona nit koja se provlai kroz sva poglavlja vidljiva je ve u naslovu. U svakom poglavlju razmatram primjenu psiholokih otkria na drutvene probleme. U nekim su sluajevima dokazi o postojanju odreenog stepena korisnosti toliko uvjerljivi da ne bi bilo uputno savjetovati drutvu da tu korisnost zanemari. U nekim sluajevima postoji dovoljan broj do kaza na temelju kojih se moe kazati da je odreena me toda ili tehnika u svojem sadanjem obliku beskorisna te da je treba ili odbaciti ili poboljati do neprepoznat-

ljivosti. U nekim sluajevima jedino je mogue kazati da je nae znanje nedovoljno i da ne moemo zakljuiti je li odreeni postupak koristan ili nije. U tom sluaju treba hitno poduzeti daljnja istraivanja. U ovoj sam knjizi obraivao podruja na kojima gotovo da vie i nema sumnji. Malen je broj psihologa koji se, nakon te meljitog prouavanja dokaza, nee sa mnom sloiti. Neki se eventualno nee sa mnom sloiti u nebitnostima ili e moj prikaz smatrati nepotrebno kritikim i konzer vativnim. Ova e izjava podnijeti da je malo proirim. Veina psihologa radi na nekom od primijenjenih podruja, t j . u kolstvu, industriji, vojsci, na klinikama i slinim in stitucijama. Odluke mogu donositi jedino na temelju dokaza koji su im dostupni. Oni e prihvatiti svako mo gue rjeenje za koje postoji ma i malo vea vjerojat nost. Takav je stav i nuan i pravilan odluku treba donijeti, ona ne moe ekati dok se ne otkriju nove injenice. To, meutim, nije put kojim ide znanost. is tog znanstvenika zanima iskljuivo dobivanje tonog odgovora; on ima i pravo i dunost da kae da se na temelju onog to danas znamo ne mogu donijeti konani zakljuci. Primijenjenog znanstvenika, uvjerenog da je odreena tehnika savreno prikladna za neko podruje rada, moe takav stav ponekad i naljutiti, on je meu tim, najbolja zatita od prerane kristalizacije lane pra vovjernosti. Eksperiment e moda bolje ilustrirati ovu dihotomiju. Jedan je ameriki istraiva testirao skupinu istih i skupinu primijenjenih psihologa. Test je u stvari bio stari trik zrna graka pod naprstkom ispitanik mo ra otkriti pod kojim je od tri naprstka skriveno zrno graka. Eksperimentator najprije objanjava o emu se radi, zatim kradom odstranjuje graak tako da ispita nik ne moe nikako dati toan odgovor i eka da vidi koliko e ponavljanja biti potrebno da bi ispitanik otkrio da zrna nema. U sluaju koji navodim dogodilo se upra vo ono to je eksperimentator i oekivao. Skupina pri-

mijenjenih ve je nakon estog ponavljanja izjavila da graak vjerojatno ni ne postoji. ista je skupina do istog zakljuka dola mnogo mukotrpnije trebalo je trik ponoviti vie od dvanaest puta. Oito je da ni jedna skupina nije u svoj zakljuak mogla biti posve sigurna. U oba se sluaja radilo o vje rojatnosti. Skupina se primijenjenih zadovoljila do noenjem odluke na temelju vjerojatnosti koja bi se ve ini ljudi inila posve adekvatnom (vjerojatnost da je odluka pogrena bila je samo 1 : 10). Grupa istih do nijela je svoj zakljuak tek kad je ponavljanjem elimi nirala svaku razumnu sumnju vjerojatnost da su i sti pogrijeili bila je samo 1 : 200. Oba su naina reak cije primjerena problemima s kojima se pojedina grupa suoava. Primijenjenog znanstvenika moe prilino ozlovoljiti odbijanje i nespremnost kolege da njegove omi ljele stavove i metode prihvati bez potanke dokumenta cije i dokaza. isti e znanstvenik kriti ruke nad olakim prihvaanjem postupaka i pretpostavki za koje ne ma dovoljno dokaza, a postojei su proturjeni. U stva ranju ove dihotomije vjerojatno igraju ulogu i inioci koji odreuju linost, ali i razliite potrebe onih za koje ove dvije skupine znanstvenika rade jedni za poslo davce i klijente, drugi, uglavnom, za svpje kolege. Razlika izmeu istih i primijenjenih psihologa moe nas, naravno, odvesti i dalje no to smo namjera vali. Otkria znanstvenika u kuli od bjelokosti mogu ponekad po korisnosti daleko nadmaiti doprinose nje govih kolega koji rade u darmaru proizvodnje. Kao pri mjer za to mogu se navesti Seashorova istraivanja slunih iluzija u prvom desetljeu ovog stoljea. Seashore je i sam smatrao da je njegov posao ist, daleko od svake prljave pomisli praktine primjene. Slune su iluzije, inae, u mnogom pogledu sline mnogo poznati jim vizualnim iluzijama (npr. produivanje ili skraiva nje duine strelicama ili neuobiajena upotreba perspek tive tako da izgled narisanog vara oko).

I doe rat, a s njim i prijetnja u obliku podmornica.. Budui da nije bilo mehanikih detektora, ratni su se brodovu morali oslanjati na specijalne osmatrae koji su sjedili u trupu broda, oslukujui umove strojeva podmornica i nastojali odrediti odakle buka dolazi. Uskoro se otkrilo da pritom, a upravo zbog slunih iluzija, dolazi do sistematskih greaka, pa su pozvali Seashorea i zamolili ga da razvije metode kojima bi se te greke mogle otkloniti. Tijekom nekoliko presudnih mjeseci njegova su neprimjenjiva otkria odolijevala prijetnji podmornica. Za to su vrijeme usavrene mehanike naprave, pa nepouzdani ljudski faktor nije vie bio potreban. Iz ovoga se vidi da ne treba zamiljati da su ista i primijenjena psihologija jedna drugoj oprene, ve da ih treba smatrati sredstvima koja ruku pod ruku vode boljem znanstvenom razumijevanju i veoj drutvenoj korisnosti. U zadnje se vrijeme na alost dogaa da jedna s drugom gube korak. Razloge ne treba daleko traiti. Gorui drutveni problemi (selekcija ljudi za razliite po trebe drutva, neprilagoenost, voenje omladine, obra zovanje, pa ak i pitanja rata i mira) nestrpljivo ekaju rjeenje. Rjeavanje tih problema toliko je hitno da je primjena, na neki nain, pretekla znanost. U silnoj elji da pomognu mnogi psiholozi zaboravljaju da je efikasna samo ona pomo koja se temelji na znanstvenoj podlozi. Budui da nisu voljni da svoju intuitivnu izvjesnost i hvale vrijedne namjere podvrgnu nepristranoj znanstve noj provjeri, oni su, iako jo svojataju presti vezan uz polje znanstvenog rada, to polje odavno napustili. Prije nego to prijeem na glavnu temu ove knjige, elio bih raistiti jo neke pojmove. Moda e biti dobro ukratko nabaciti po emu se bitno razlikuju psiholog, psi ijatar i psihoanalitiar, jer mnogima razlika meu tim profesijama nije posve jasna. Psiholog je ovjek koji se bavi znanstvenim prouavanjem ljudske naravi. On po jeduje sveuilinu diplomu koja potvruje da je svladao temelje svoje znanosti. Samim tim on jo ne zado-

voljava uvjete za rad u praksi, a ni uvjete za istraivaki rad. Za prvo su potrebni postdiplomski teajevi, a za drugo dvogodinji studij (na sveuilitu) koji zavrava stjecanjem doktorata. Psihijatar je lijenik koji se na odreenim postdiplomskim teajevima specijalizirao za lijeenje duevnih poremeaja. Vei dio njegove dodatne obuke sastoji se od predavanja s podruja psihologije. Glavni je zadatak psihijatra lijeenje duevnih i ivanih bolesti nastalih iz najrazliitijih uzroka. Psihoanalitiar je obino psihijatar koji se specijalizirao za jedan odre eni oblik lijeenja, tj. za psihoterapiju. On u osnovi pri hvaa Freudovo uenje. Malen je broj psihoanalitiara koji nisu lijenici, no izgleda da to postaje anomalija upravo nae zemlje.* Odnos izmeu psihologije i psihi jatrije moemo si predoiti kao odnos izmeu fiziologa i lijenika s tim da je u ovoj usporedbi psihoanalitiar lijenik koji se specijalizirao za lijeenje jednog odre enog tipa bolesti. Ponekad se te tri vrste znanstvenika meusobno ne slau, a dogodi se da se ak i sukobe. Na primjer, u Sjedinjenim Amerikim Dravama kliniki psiholozi esto i sami lijee pacijente. To ponekad rade pod nadzorom psihijatra, a ponekad i ne. Mnogi psihijatri s punim pravom na tu pojavu gledaju s negodovanjem i istiu da ovjek nije duh u truplu i da se bolest duha ne moe lijeiti izolirano od trupla. ovjek je integrirana cjelina u kojoj se duevne i tjelesne sposobnosti meu sobno isprepleu, pa lijeenje u rukama nestrunjaka (tj. nekoga tko nije lijenik) moe biti opasno. Sa svoje strane opet, psihoanalitiari esto daju proroke izjave o sud bini svijeta, uzrocima rata i mira, o uzrocima nemira u industrijski razvijenim zemljama ili prirodi nacional nih razlika. Takve izjave obino poivaju na rasklimanim temeljima mate njihovih neurotinih pacijenata. Neupu enima u strogost znanstvene metodologije, psiholozi s pravom zamjeraju tu bezbrinu invaziju svojeg terito* Misli na Veliku Britaniju (prim. prev.).

rija. Ipak, u cjelini gledano, meu grupama postoji sklad na suradnja utemeljena na podjeli odgovornosti. Posve je, meutim, sigurno da bi se psiholozi, psihija tri i psihoanalitiari sloili u jednom pitanju i to ba u onom koje bi ovjek s ulice vjerojatno osporavao, nai me u predvidivosti ljudskog ponaanja. Kad se radi o fizikalnoj znanosti, predvidivost je za veinu nas posve obina stvar tu udesnu tonost gotovo da smatramo samu po sebi razumljivom. Kad se, meutim, radi o tome da se pomou znanstvenih metoda predvidi ljudsko ponaanje, veina e nas ustuknuti. Drae nam je da smo, na neki nain, gospodari svoje sudbine, a s ne lagodom odbijamo i samu pomisao da je nae ponaanje podvrgnuto opim pravilima i zakonima (koji u stvari i omoguuju predvianje). Ipak, s pravom se istie da mnoge svakodnevne odluke donosimo ba na temelju pretpostavke o predvidivosti ljudskog ponaanja i da su naa predvianja ljudskih akcija esto tonija od naih predvianja na fizikalnom planu. Mnogo se ee dogaa da ljudi zakasne zbog mehanikog kvara na vlaku ili autobusu nego zbog toga to se voza zaustavio i poao brati tratinice. U ljudskom ponaanju ima toliko pra vilnosti da se ono, bez daljnjega, moe znanstveno prou avati. Da li je ljudsko ponaanje p o s v e determinirano pitanje je izvan opsega rasprave koja se temelji na i njenicama. Kad psiholoke eksperimente i zakljuke elimo opi sati popularnim terminima, nailazimo na potekoe koje su jednake onima to ih mora svladati fiziar ako eli jasno prikazati to radi. Fiziar rezultate svojeg rada opi suje matematikim terminima koji se ponekad ni uz najveu ingenioznost ne mogu pretoiti u obian jezik. U slinoj se situaciji nalazi i psiholog. Rezultati do kojih je on doao toliko su usko vezani uz matematiku i sta tistiku da je njihovo adekvatno razumijevanje nemo gue bez barem povrnog poznavanja ovih grana zna nosti. Za mnoge laike statistiar je jednostavno ovjek koji povlai pravac (matematiki definiran pravac) od

nesigurne pretpostavke do neminovnog zakljuka. Za psi hologa, statistiar je ovjek koji mu daje neophodan alat bez tog alata psiholog ne bi mogao razmrsiti slo eno meudjelovanje injenica s kojima se susree na sva kom koraku. Moe se, naravno, dogoditi da koristei statistiku doemo i do pogrenih zakljuaka, no to mo emo sprijeiti jedino daljnjim uenjem i jo boljim ra zumijevanjem statistike. Pogreno je miljenje da je ocr njivanjem moemo izbjei; protivljenje statistici vrlo esto samo ukazuje na slabu i neefikasnu statistiku. Kako da psiholozi i fiziari svladaju taj zajedniki hen dikep u saobraanju? Fiziar je ovdje u povoljnijem po loaju. Malen je broj ljudi koji sebe smatraju strunja cima na njegovu podruju ili ak misle da znaju vie od njega. Osim toga, njegova znanost uiva toliki pre sti da se njegove tvrdnje prihvaaju i bez bjelodanih dokaza. Poloaj psihologa posve je drugaiji. Malen je broj onih koji mu u dnu srca ne zamjeraju to to sebe smatra boljim poznavaocem ljudske prirode od njih i koji ne misle da o ljudima znaju daleko vie od ono ga to pie u bilo kojoj znanstvenoj knjizi. Gotovo nitko nije spreman da njegove tvrdnje prihvati bez eksplicitnog dokaza, a teko njemu ako mu se dokaz sastoji (to je neizbjeno) od sloenih eksperimenata i matematikih formula. Ove ve nakon letiminog pregleda, obino bi vaju odbaene zbog nerazumljivosti, a od psihologa se trai da tvrdnju dokae ne spominjui ak ni same me tode od kojih se dokaz sastoji. Gdje god se to moglo, nastojao sam iz knjige izbaciti teak i sloen matematiki tekst. I matematiku i statis tiku uspio sam gotovo potpuno izbjei. To, naravno, zna i da mnoge tvrdnje nisu dokazane s dovoljnom tonosti, pa molim itaoca da prije no to pone s kritikom, uzme u obzir uvjete pod kojima je autor ove knjige radio. Jedino to mogu savjetovati itaocu koji nije zadovoljan ovim objanjenjem, jest da konzultira strunu literaturu i da se sam upozna s tamo navedenim injenicama. Pri tom e mu moda postati jasno da se suvremenom psi-

hologijom ne moe ovladati bez viegodinjeg pohaanja teajeva iz matematike i statistike, fizike, kemije, gene tike, sociologije, ekonomije, fiziologije, neurologije, ana tomije, biologije i mnogih drugih znanosti koje su u iz ravnoj vezi s psihologijom. Pravo na kritiku znanstvenih rezultata i teorija treba kupiti znanjem, a ne olako prisvajati. Da bih ilustrirao kakva je vrsta kritike esto uperena protiv psihologije, ispriat u dogaaj koji je na mene ostavio prilino snaan dojam. Jednog su lana Vlade njezina velianstva upitali to misli o odreenom testu za selekciju. On je svojim odgovorom uspio pokazati plitko miljenje, krajnje neznanje i pristrane metode do kazivanja karakteristine za politiare koji se poinju baviti znanou. Maui papirom na kojem je bio test, proitao je iz njega jedno pitanje koje oito nije imalo nimalo veze sa svrhom kojoj je test trebao posluiti. Temeljei svoje tvrdnje na oevidnoj neprikladnosti pi tanja, ministar je izjavio da svatko moe vidjeti da su takvi testovi beskorisni, pa je on zato protiv njihova uvo enja u dosadanji sistem selekcije. U ovom sluaju treba raistiti slijedee pojmove. Test o kojem je rije sastojao se od odreenog broja relevantnih pitanja, tj. pitanja iji odgovori ine temelj za poduzimanje akcije, i odreenog broja pitanja koja slue za kamuflau, tj. imaju ulogu da prikriju svrhu testa. Ministar je citirao upravo jedno takvo pitanje, pa njegova oita relevantnost ili irelevatnost prema svrsi testa nikako ne moe biti razlogom za odbacivanje testa u cjelini. ak i kad bi navedeno pitanje bilo jedno od relevantnih, o njegovoj se vrijednosti ne moe zakljui vati samo na temelju itanja. Zadatak testa koji mjeri svojstvo po kojem se ljudi bitno razlikuju ve je eo ipso dobar zadatak, zadatak koji to ne ini lo je. Bilo bi, naravno, vrlo zgodno kad bi se vrijednost nekog zadat ka u testu mogla odrediti povrnim pregledavanjem, no to je, na alost, nemogue. Da bi se utvrdila vrijednost danog testa, ili zadatka u testu, potrebne su godine pre-

danog rada. Rezultati takvog temeljitog istraivanja obi no pokazuju da su naoko privlani zadaci i testovi esto bezvrijedni, dok su naizgled manje privlani zadaci us pjeni. ak i relevantno pitanje koje nije diskriminativno (tj. ne mjeri svojstvo po kojem se ljudi bitno razlikuju) moe u upitniku imati svoje mjesto. Ono moda mjeri ne ko od svojstava koje bitno utjee na odgovore drugih pitanja. Dogaa se, na primjer, da ljudi, umjesto da na pitanja u testu odgovaraju istinito i kako najbolje znaju, nastoje ostaviti dobar dojam; stoga se esto umee spe cijalni skup pitanja koja mjere ovu sklonost i omogu uju eliminaciju njezina utjecaja iz stvarnog testa. Ovu sam zgodu ispripovijedao zato to je ona u sva kom pogledu tipina za nehajan odnos prema psiholo kim metodama koje se esto odbacuju bez obzira na injenice. Kao primjer za to mogu posluiti i napisi o testovima inteligencije koji se pojavljuju u dnevnom tis ku. injenice su ili iskrivljene do neprepoznatljivosti ili potpuno zanemarene, a miljenje novinara cijeni se vie od miljenja ljudi koji su na polju testiranja inteligen cije stjecali iskustva gotovo itav svoj radni vijek. Na golemu sloenost problema nitko se i ne obazire, a umje sto detaljnih diskusija dolaze slogani i polovine istine. Stoga nije udo to veina ljudi ne zna kakav stav valja zauzeti prema psihologiji i to je smatra mjeavinom magije i arlatanstva. Cilj je ove knjige da pokae da psihologija nije ni jedno ni drugo. Ona je jednostavno mlada znanost u razdoblju formiranja, nedovoljno raz vijena da bi odgovorila na pitanja koja joj esto po stavljaju, no dovoljno razvijena da, za neke probleme, ponudi rjeenje. Vee razumijevanje javnosti za ono i me se bavi, pretpostavka je njezina daljnjeg napretka.

PRVI DIO - Testiranje inteligencije

1 to zapravo mjere testovi inteligencije?

Zbog sve veeg koritenja testova inteligencije, a osobito zbog njihove upotrebe u kolama, sve vei broj ljudi shvaa vanost pitanja: to zapravo mjere testovi inteligencije? Raspon odgovora protee se od odgovora u stilu: Inteligenciju, naravno. (vjerni poklonik) do Ni ta osim majmunarija! (nepopravljivi skeptik). ak i psi holozi malice problijede kad uju to pitanje bilo da im je ono upueno iz redova ljudi zabrinutih za sudbinu ljudskog mozga, ili lanova udruenja za odgoj i obra zovanje, bilo da im ga postavljaju obini sugovornici. Takva reakcija nije toliko posljedica nepoznavanja pra vog odgovora, koliko posljedica spoznaje sloenosti pro blema. Kako je svaki znanstveni pojam neodvojiv od itavog procesa mjerenja i teorijske strukture u koju pristaje, nuno je da nas odgovor na jedno jedino izo lirano pitanje ne moe zadovoljiti, tovie, moe nam se initi posve proizvoljnim. To je logina posljedica zane marivanja veeg broja varijabli koje na odgovor utjeu. Ako ne elimo napisati itav udbenik pun eksperimental nih podataka i nerazumljive matematike stenografije, Gramovih matrica i Kroneckerovih delta, ne moemo dati toan odgovor. Ono to moemo uiniti jest, da u opsegu jednog kratkog poglavlja, damo razumno potpun odgovor, no i to, meutim, samo ako je italac spreman prihvatiti matematiku kao datost.

Prije svega, moramo se dakle odrei jedne veoma ra irene predrasude, a to je miljenje da se znanstveni poj movi odnose na predmete i pojave koji zaista postoje. Prema tome miljenju, vjetina znanstvenika sastojala bi se samo u tome da ve postojee datosti izdvoji i iz mjeri. Tako se, na primjer, obino misli da predmeti ima ju duljinu; tu injenicu znanstvenik najprije otkriva, a zatim se daje na posao mjerenja. Slino tome, obino se misli da ljudi posjeduju inteligenciju, a znanstvenik koji je to otkrio samo tu inteligenciju mjeri. To bi zapravo znailo da znanstveni pojmovi i zakoni postoje u prirodi nezavisno o ovjeku i sve to je potrebno da bismo ih otkrili jest marljivo traganje. Ovaj nadasve popularan pogled na znanost posve je pogrean. Thurstone ovako opisuje pravo stanje stvari: Svaka znanost ivi u uvjerenju (ili barem u nadi), da se pomou ogranienog broja pojmova ili idealnih kon strukcija, moe obuhvatiti neogranien broj pojava. Ta vjera i jest motivacija znanosti. Zanijekati je, znailo bi potvrditi primarni kaos prirode, pa prema tome i uza ludnost znanstvenih napora. Konstrukcije kojima obuhva amo prirodne pojave ovjekovo su djelo. Otkriti znan stveni zakon jednostavno znai nainiti shemu zajedniku odreenom skupu prirodnih pojava, shemu koja se te melji na zajednikim svojstvima tih pojava i tako ih po jednostavnjuje i ini lake razumljivim. Ideja o 'neza visnosti znanstvenih zakona' pogrena je ba kao i mi ljenje da je znanstvenik jednostavno sretnik koji se spotakao na neke od tih zakona. Znanstveni zakon nije dio prirode, on je samo sredstvo za njezino razumijevanje. Nunost ovog upozorenja bit e nam jasnija ako se vratimo svojem primjeru duljine ili visine. Mjerimo li visinu nekog ovjeka ili duljinu metalne ipke ljeti, bro jevi koje emo dobiti bit e vei od onih koje bismo do bili zimi. Mjerimo li odreenu udaljenost polaganjem me talne ipke, vidjet emo da e ta udaljenost varirati u skladu s temperaturom u trenutku mjerenja. Na temelju velikog broja mjerenja, racionalno donosimo zakljuak

koji tada zovemo prirodnim zakonom i koji (u ovom specijalnom sluaju) glasi: Tijela se na toplini ire, a na hladnoi skupljaju. Zakon nam je pomogao da pojedno stavnimo svoj opis prirode i da tako pojednostavnjenu prirodu bolje razumijemo. Prema tome, visina neke oso be nije neto apsolutno; to je konstrukcija do koje smo doli sluei se znanstvenom teorijom i jo mnogim poj movima koji, naizgled, s njome nemaju nikakve veze. Slino tome, inteligencija nije neto to se u prirodi moe izdvojiti i izmjeriti. To je jednostavno pojam kojim se sluimo pri opisivanju ljudskog ponaanja. Ako se psihologija eli zvati znanou, tada glavni predmet nje zina istraivanja mora biti ljudsko ponaanje. Oito je da se pojedinci meusobno razlikuju po rezultatima koje postiu u golemom broju najrazliitijih djelatnosti. Upra vo kao to fizika da bi opisala kretanje materijalnih tijela, postulira postojanje fizikalnih sila, tako i psiho logija mora postulirati postojanje (ili nepostojanje) od leenih sposobnosti kao primarnih uzroka uspjeno iz vrenih zadataka. Ova izjava moe posluiti kao upozorenje onima koji tvrde da je inteligencija sposobnost stjecanja znanja, ili sposobnost apstraktnog rezoniranja, brzina i dubina raz miljanja, ekvivalent mudrosti ili kombinacija navedenog (ili neeg posve drugog). Zastupnici ovih i mnogih sli nih tvrdnji, obino nastavljaju kritikom testova inteli gencije i kau da je oito da ovi ne mjere navedena svojstva te da posve sigurno ne mjere ni inteligenciju. Ponekad je dobro imati na umu izreku Thomasa Hobbesa: Rijei su za mudra ovjeka etoni, a za budalu novci. Iako se, naime, mudrost, dubina razmiljanja ili sposobnost uenja ne mogu definirati, a ni mjeriti na bilo koji prihvatljiv nain, opasno je izjednaavati ih s inteligencijom ili davati izjave o tome u kojoj se mjeri ona moe mjeriti postojeim testovima inteligencije. Ta kav nain razmiljanja dovodi do semantike zbrke. On, posve nepotrebno, ini problem jo sloenijim nego to U stvari jest, a objektivni tono odreeni standard po-

mou kojeg elimo ispitati adekvatnost svojih testova, zamjenjuje neodreenim izrazima. Ne treba posebno dokazivati da se laici, u svojoj defi niciji inteligencije, ne slau. No jednako je tako oito, da se ni psiholozi meusobno ne slau kad treba dati formalnu, verbalnu definiciju. To ne mora znaiti, a i ne znai da oni pritom ne misle na isto. Zatraimo li od politiara, vlasnika garae i domaice da definiraju od reeni pojam X, dobit emo, vjerojatno, tri posve razli ita odgovora: uzrok neslaganja sa mnogim bliskoisto nim zemljama, pogonsko sredstvo za automobile i sredstvo za uklanjanje mrlja. To su, eto, tri posve razliite definicije onoga to bi veina ljudi nazvala ben zinom. Ova razliitost definicija ukazuje samo na to da ni jednu od njih ne moemo uzeti kao standardnu mje ru svojih testova. Takav bi izbor bio posve proizvoljan i u suprotnosti sa znanstvenim metodama. Stoga moramo krenuti drugim putem i pozvati u pomo ono to obino zovemo praktinom definicijom. Za razliku od verbalne, praktina je definicija takva definicija koja uspostavlja praktian kriterij i koja pre ma opem miljenju, sadri ono to elimo definirati, iako ne u njegovu istom obliku. Svatko e se sloiti da nam je inteligencija potrebna da bismo uspjeli u koli ili na sveuilitu, da bismo bili uspjean oficir ili poslovan ovjek, ili da bismo se uspjeno bavili bilo kakvim inte lektualnim radom. Jednako je tako ope miljenje da su mentalna defektnost kakvu vidimo kod ispodprosjene djece ili neshvaanje jednostavnih radnji unato gorlji vom nastojanju i velikom naporu, pojmovi suprotni veli koj inteligenciji. Oito je da su za uspjeh na podrujima ljudskih djelatnosti, osim inteligencije, potrebni jo neki inioci kao na primjer: dobri uitelji, prave veze, srea, upornost i stabilnost, no isto je tako oito da je najva nija inteligencija. Prema tome, trebalo bi oekivati da e na testovima inteligencije dobre rezultate postii ljudi koji su uspjeli u koli, proizvodnji, trgovini, na sveui litu ili u raznim mnogobrojnim profesijama i zanima-

njima. Naprotiv, treba oekivati, da oni koji nisu u tome uspjeli nee postii takve rezultate. Ako se ipak dogodi da netko tko je na testu postigao velik broj bodova, ne uspije u poslu kojim se bavi, pokuavamo njegov ne uspjeh objasniti emocionalnom nestabilnou ili nekom drugom slinom smetnjom. S druge strane, uspije li netko tko je na testu postigao izrazito slabe rezultate, pretpo stavljamo da je bio izuzetno marljiv, ili da je imao do bre veze ili bilo kakve prednosti na neintelektualnom planu. injenice potvruju ove pretpostavke. U kasnijim u poglavljima detaljno pokazati koliko je uspjeh u koli, koledu i ivotu uope, usko povezan s rezultatima testo va inteligencije. Osim toga, obino postoji korelacija iz meu tih rezultata i ocjene inteligencije koju su o nekom dali njegovi uitelji, profesori, supervizori, efovi i ope nito ljudi u poziciji da ocijene njegove sposobnosti. Sto tine studija o tome iznose vrlo sline podatke. S prakti nog stanovita ovi su pokazatelji posve dovoljno oprav danje za koritenje testova inteligencije pri selekciji i planiranju budunosti. Sa znanstvenog stanovita, meu tim, mnogo toga ostaje nepotpuno. Pokuat u objasniti to je, vjerojatno, glavni razlog te nepotpunosti. Pretpostavimo da elimo pomou metra usporediti visinu dvojice ljudi. Rezultat mjerenja morao bi biti isti bez obzira na to koji smo, od postojeih me tara upotrijebili (recimo da je X vii nego Y). Ako je X vii od Y-a, a Y vii nego Z, mjerenje bi moralo potvrditi da je i X vii nego Z. Kad ne bi bilo tako, s pravom bismo mogli sumnjati u tonost svojih mjerenja i morali bismo pomnije razmotriti uvjete pod kojima su ona izvrena. Ako se raskorak ne moe pripisati uobiajenim pogreka ma do kojih nuno dolazi pri svakom fizikalnom i men talnom mjerenju, tada naem nainu mjerenja nedostaje ono to psiholozi zovu unidimenzionalnou. Uvjet uni imenzionalnosti je pri svakom naunom mjerenju to liko vaan, da ga treba detaljnije razmotriti. Pretpostavimo da se poslovina deva pokuava provui kroz poslovine iglene ui. elimo li predvidjeti ishod

tog vrlo hazardnog pothvata, moramo znati visinu i i rinu deve, kao i visinu i irinu uice na igli. Kad bi nam te unidimenzionalne veliine bile date, mogli bismo s pri lino velikom tonosti predvidjeti to e se dogoditi. No pretpostavimo sada, da znamo samo veliinu deve, tj. njezinu visinu pomnoenu s njezinom irinom i velii nu uice dobivenu na isti nain. Tako dobivena velii na viedimenzionalna je mjera koja nam daje veoma ma lo podataka. Deva, na primjer, moe zaglaviti i ako je ui ca igle vea od nje (tj. uica moe biti veoma duga i uska). Iz ovog se primjera vidi da su predvianja koja se ne oslanjaju na unidimenzionalno mjerenje mnogo netonija od predvianja koja se na takvim mjerenjima temelje. U navedenom smo primjeru pretpostavili da je veli ina pojam do kojeg smo doli dogovorom, tj. dogovo rili smo se da emo visinu pomnoenu sa irinom sma trati veliinom. Drugim rijeima, pretpostavili smo da znamo odreene dvije dimenzije, kao i to to treba s njima uraditi. No uzmimo primjer u kojem skupina lju di procjenjuje veliinu skupine deva. Netko e, u svo joj ocjeni uzeti u obzir samo visinu, a irinu e potpuno zanemariti. Netko e uiniti obrnuto. Netko e opet po traiti kompromis izmeu ta dva ekstrema, a netko e se ravnati prema raspoloenju, pa se jedanput priklanjati jednoj, a drugi put drugoj metodi. elimo li, na temelju takvih ocjena, neto predvidjeti, nae e predvianje biti tonije no to to doputaju zakoni vjerojatnosti, no sa stanovita tonog mjerenja i uspjenog predvianja, ci jena koju smo platili zato to pojam veliine nismo razloili na njegove osnovne dimenzije, bit e vrlo visoka. Prvobitni pojam inteligencije, ili bolje reeno, ono to su pod inteligencijom smatrali pioniri na tom pod ruju istraivanja, moe se usporediti s pojmom velii ne. Metode mjerenja i testovi inteligencije bili su, u stvari, mjere veliine. Znanstvenici nisu tono znali od kojih se unidimenzionalnih komponenata ta veliina sastoji, a nisu se slagali ni u njihovu izboru. Zadovolja vali su se injenicom da njihovi testovi daju prihvatljive

praktine rezultate i nisu se obazirali na kritiku koja je smatrala da njihov nain mjerenja nema racionalnog temelja i da su rezultati do kojih dolaze esto proturjeni. Osoba A moe, na primjer, na Stanford-Binetovom testu biti bolja od osobe B, B bolji od osobe C na Porteusovom testu labirinta, a C bolji od osobe A na Vojnom alfa testu. Moe se pokazati da takvi rezultati nisu posljedica sluajnih greaka koje su pri mjerenju neizbjene. Je dino razumno objanjenje jest da svaki od nabrojenih testova mjeri drugu kombinaciju istih ili razliitih fun damentalnih dimenzija. Stoga te staromodne testove in teligencije, unato njihovoj uspjenosti, treba podrobnije analizirati. Takva analiza neminovno vodi, kako tonijem mjerenju, tako i eliminaciji navedenih nepodudarnosti. Stoga je pomalo neobino to nije odmah i provedena u djelo. Jedan od razloga neprihvaanja takve analize bila je i konzervativnost potroaa testova inteligencije. Ui telji, psihijatri, socijalni radnici i drugi korisnici testova navikli su se na pojam kvocijenta inteligencije* (uobia jena je kratica I. Q.) i poeli su ga smatrati mjerom * I. Q. ili kvocijent inteligencije jest omjer mentalne i kro noloke dobi neke osobe pomnoen sa 100, tj. mentalna dob I. Q. = -------------------- x 100. Mentalna se dob djeteta definira kronoloka dob djetetovom sposobnou da rjeava zadatke koje moe lijeiti pro sjeno dijete dane dobi. Dijete koje bez potekoa rjeava pro bleme koje moe rijeiti 50 posto devetogodinjaka ima mentalnu dob 9, bez obzira na svoju kronoloku starost. Ako ono, u tom trenutku ima, recimo, 9 godina, tada su njegove sposobnosti prosjene, a kvocijent inteligencije mu je I. Q. = 9/9 x 100 = 100 (kvocijent inteligencije prosjenog djeteta jest i po definiciji 100). Ako djetetova kronoloka dob iznosi 6 godina, tada je dijete, oito, veoma bistro, a njegov kvocijent inteligencije vrlo velik, I. Q. = 9/6 X 100 = 150. Ako dijete ima 12 godina, ono je zaosta lo, a kvocijent inteligencije mu je I. Q. = 9/12 x 100 = 75. Samo jedno od 200 djece ima kvocijent inteligencije vei od 150, a manji od 60. Otprilike polovina sve djece ima kvocijent inteligen cije izmeu 90 i 110. Kvocijent inteligencije duevno nerazvijene djece esto je manji od 70. No taj nas broj moe zavarati, pa se dijagnoza mentalne dafektnosti samo djelomino temelji na testovima inteligencije.

ovjekove ope inteligencije. Kvocijent inteligencije ti pina je mjera za veliinu, no budui da je u praksi veoma korisna, mnogi ljudi ne vide taj nesumnjivi ne dostatak. Drugi, jednako snaan razlog jest nespremnost veine ljudi, a na alost i mnogih psihologa, da svladaju matrinu algebru i druge matematike metode pomou kojih se inteligencija moe razloiti na svoje sastavne dijelove. No najglasnije prigovore stavljaju oni koji sma traju da im pojam kvocijenta inteligencije omoguava da ovjekovu intelektualnu snagu u cjelini ocijene bolje no to bi to mogli sluei se analitikim mjerama. Nema nikakve sumnje o tome da nam veliina kazuje vie o devi, nego samo njezina visina i to usprkos tome to veliina nije tono odreen pojam, pa se kao takva ne moe ni tono izmjeriti (nasuprot tome visina to jest). No, kombinirajui visinu i irinu saznajemo o devi najvie, a time smo dobili i na strogosti definicije i na tonosti mjerenja. Slino tome, ako neije intelek tualne sposobnosti moramo izraziti jednom jedinom broj kom, tada emo se posluiti neim to nalikuje kvocijentu inteligencije. Ipak, mislim da bi protiv takvog jednobrojanog izraavanja trebalo uvijek estoko protestirati i uporno tvrditi da nam treba vie od jednog broja, tj. ono liko brojeva koliko polje inteligencije ima dimenzija. Na sreu, ne postoji razlog zbog kojeg bismo se morali ogra niiti na samo jedan broj, pa e naa slika neije inteli gencije biti vie profil s jasno izraenim jakim i slabim tokama, nego jednostavan prosjek. ak ni takav opis nee biti potpun. To je injenica ko jom se mjerenje inteligencije esto pokuava diskrediti rati, pa je stoga moramo poblie razmotriti. Pritom nam moe pomoi ova Thurstoneova misao: . . . ako sposobnosti, per definitionem, uzmemo za pri marne uzroke individualnih razlika u uspjehu, tada ljud ska djela na najrazliitijim podrujima ljudske djelatno sti, moraju biti funkcije ogranienog broja sposobnosti. Posljedica toga jest i opis pojedinca na temelju tog ogra nienog broja sposobnosti. To je suprotno zabludi prema

kojoj se ljudi ne smiju klasificirati ili etiketirati samo zato to na svijetu ne postoje dva jednaka ovjeka. Sva ko poopenje u znanstvenom opisivanju povlai za sobom odreeni gubitak: individualne konstrukcije znanosti ni kad ne mogu biti posve u skladu s individualnim isku stvima . . . Sa stanovita neposrednog iskustva, znanstveni opis nuno je nepotpun. Znanstvena konstrukcija uvijek je okruena i mnotvom iskustvenih nebitnosti. Mislim da to ba i jest karakteristika znanosti i da je kao takvu treba i priznati (imajui, naravno, uvijek na umu ope prihvaeno miljenje da je nauni opis neke osobe bez vrijedan, ukoliko se pritom ne uzme u obzir tako zvana totalna situacija). Prouavanje ljudi ne postaje znanstvenije time to nastoji biti potpuno, niti je bezvrijed no zato to je ogranieno. Sa stanovita zdravog razuma, znanstveni opis ovjeka-pojedinca jednako je nepotpun kao i znanstveni opis bilo kojeg drugog predmeta ili po jave. Nije teko pronai primjere prigovora o kojima govori Thurstone. Tako se na primjer, esto izjavljuje da je tjeskoban ovjek hendikepiran, jer osjeaj tjeskobe one moguava njegovoj inteligenciji da doe do izraaja, pa testovi ne daju tonu sliku njegovih stvarnih sposob nosti. No mi ionako inteligenciju ne moemo mjeriti izdvojeno, moramo uzeti u obzir itavu ispitanikovu li nost. Izdvojiti inteligenciju iz cjelovitosti emocionalnih potreba, iskustava i motivacija jest atomiziranje koje nuno daje lanu sliku. No zar u fizici, i to s poprilino uspjeha, ne inimo upravo to? S istim bismo pravom mogli kazati da je metalna ipka hendikepirana ako njezinu duljinu mjerimo zimi pa ona je ljeti mnogo dulja. Ono to je tono jest da duljina i temperatura nisu nezavisne varijable, pa elimo li da na opis bude razborit i logian, moramo poznavati i obje ove veliine i funkcionalni zakon koji ih povezuje. Jednako tako sa svim je mogue da izmeu inteligencije i tjeskobnosti postoji odreeni odnos, te da one djeluju jedna na drugu. Rjeenje nije u nalaenju neke globalne veliine koja

e se temeljiti na njihovoj kombinaciji, ve u pronalae nju tonog zakona koji ih povezuje (i koji se moe ma tematiki izraziti). Da bismo to uinili, moramo svaku od ovih veliina izmjeriti posebno. Tjeskobnost moemo mjeriti jednako tono kao i inteligenciju (vidi poglavlje 10). Postoje, naime, razliite eksperimentalne metode ko jima se tjeskoba moe poveati, pa utjecaj njezina po rasta moemo vidjeti na rezultatima testova inteligencije. Takoer moemo prouavati ljude koji pate od tjeskobe i pratiti eventualne promjene rezultata postignutih na testovima u sluajevima kad se tjeskobnost smanjuje. Ono to se zasad iz takvih eksperimenata moe zakljuiti jest da je tjeskoba, pri rjeavanju problema u testovima inteligencije, mali hendikep, i da testovi zahtijevaju ko rekciju jedino u ekstremnim sluajevima, tj. onda kad je utjecaj tjeskobe izuzetno snaan. O meusobnom djelovanju inteligencije i emocional nih, kao i ostalih intelektualnih aspekata linosti, vjero jatno, postoji mnotvo slinih pretpostavki. No postoja nje tog meusobog djelovanja ne bi smjela biti pre preka mjerenju sposobnosti. To bi nas, ba naprotiv, trebalo potaknuti da pretpostavku pomno provjerimo i pronaemo najtonije mogue zakone kojima ovaj me usobni utjecaj podlijee. Skup pojmova s kojima radi mo samo je prva aproksimacija; lako se moe dogoditi da emo tijekom rada mnoge od njih odbaciti i nado mjestiti novima. U principu mislim da emo pojmove kojima emo se najvie koristiti, kao i nain na koji su oni meusobno povezani, uspjeti otkriti samo strogom i detaljnom analizom. Kakva e vrsta analize razbiti pojam veliine inteli gencije na unidimenzionalne varijable. Jedna od metoda jesu takozvani rajbti-eksperimenti koji se izvode sjedei za radnim stolom i duboko razmiljajui. Rezulta ti takvih eksperimenata obino su brojni tomovi knjiga. Grubo reeno, to i jest ono to su filozofi inili tijekom itave povijesti, a iz toga je, kao najvanije saznanje proistekla doktrina o sposobnostima. Ona kae da o-

vjek ima velik broj sposobnosti koje mu omoguuju da izvrava najrazliitije zadatke (sposobnosti su, na pri mjer, pamenje, zamiljanje, razmiljanje, itd.). esto se smatralo da su sredita tih sposobnosti u odreenim dijelovima mozga, a frenolozi* su ili ak tako daleko da su tvrdili da opipavanjem izboina na lubanji mogu od rediti koje su sposobnosti upadljivo, a koje slabo razvi jene. Geografske karte mozga, sa jasno oznaenim pod rujima sposobnosti, bile su jedno vrijeme veoma popu larne, a itanjem karaktera na takav nain, mnogi su se obogatili. U pekulacije ovakve vrste bili su ponekad uvueni ak i ozbiljni znanstveni radnici. Danas, povijest ovog pokreta moe posluiti jedino kao opomena protiv slinih smicalica u suvremenom ruhu. Danas su i psihologija sposobnosti i frenologija prili no diskreditirane, djelomino zbog oite apsurdnosti objanjavanja pamenja pomou sposobnosti pamenja (dokaz da takva sposobnost postoji opet je injenica da smo neto upamtili), a djelomino zato to je usavrava njem elektrine stimulacije mozga, meu ostalim, poka zano da pacijent prilikom stimuliranja ljubavnog pod ruja ne kree, pohotljivo kliui, u pohod na medicin ske sestre, ve samo mie nonim palcem. Psihologija sposobnosti, ipak je ostavila traga u svakodnevnom go voru, pa ak i u sistemu obrazovanja. Kad silimo djecu da ue latinski, da bi stekla smisao za logiku ili da pamte povijesne datume da bi popravila memoriju, po naamo se u skladu s psihologijom ije su filozofske pret postavke nadiene, a tvrdnje odluno pobijene ekspe rimentima izvrenim u ovom stoljeu. Moda bi bilo najbolje da paljivo pogledamo razliite tipove testova koji danas postoje na tritu i da se upi tamo po emu se oni meusobno razlikuju. Panju e nam, najprije, privui materijal od kojeg je test sa injen. Neki se testovi slue rijeima, neki brojevima, drugi vizualnim apstrakcijama ili crteima, a neki i
* Frenologija je nauka koja po obliku lubanje zakljuuje o ovjekovim duevnim osobinama (prim. prev.).

stvarnim predmetima kao to su, na primjer, arene koc ke, slagalice i tome slino. Mogue je da neki ljudi lake barataju jednim, a drugi drugim materijalom. Imamo, dakle, ve jednu smjernicu u traeju naih, pretpostav ljenih, sposobnosti. Zatim bismo mogli razmotriti mentalne operacije, potrebne da bi se izvrio dani zadatak. U jednom se testu moe, recimo, od ispitanika traiti da naui sadraj odreenog danog teksta, u drugom da neto upamti, u treem da donese induktivan sud, dok ponekad glavni ispitanikov zadatak moe biti i posve perceptualne pri rode. Ova je vrsta klasifikacije, a priori, tea od one prve (klasifikacije prema materijalu), jer o mentalnim proce sima koji se odvijaju prilikom bilo kojeg mentalnog ina, ne znamo gotovo nita. Trei bi se mogui pristup mogao temeljiti na razlici izmeu brzine i dubine. Neki od testova zahtijevaju brz i eventualno povran odgovor, dok drugi mjere dubinu naeg rasuivanja, a ne njegovu brzinu. Mnogi kritiari testova inteligencije napadali su upravo tu slabu toku i isticali da testovi zanemaruju dubinu na raun brzine. Tri su, dakle, puta kojima moemo krenuti pri analizi ranju testova inteligencije; moemo traiti razlike u ma terijalu, u mentalnim procesima i u onom to bismo, u nedostatku boljeg izraza, mogli nazvati kvalitetom. Mogu li se ove hipoteze provjeriti, potvrditi ili pobiti i ako se mogu, onda na koji nain? Najuobiajeniji i u praksi najefikasniji jest statistiko-eksperimentalni po stupak nazvan faktorska analiza. Ona se temelji na vrlo jedostavnom principu. Podvrgnemo li veu skupinu ljudi razliitih zanimanja, stavova, nejednakog drutvenog porijekla i poloaja itd., odreenom broju testova koji mjere tako zvanu inteli genciju, tada emo prema rezultatu svakog od tih testo va moi ljude svrstati u niz. Na poetku niza bit e naj bolji, na kraju najgori ostali e biti negdje izmeu. Ako dva testa mjere isti mentalni proces pomou isto vrsnog materijala, a kvaliteta obaju testova je kon-

stantna, tada bi nakon testiranja, poredak ljudi u oba niza morao biti isti. Sluajne greke pri mjerenju mogu taj poredak malo poremetiti (na nepredvien nain), ali u cjelini gledano, nae je oekivanje razumno i praksa ga potvruje. Dva testa, koji zadovoljavaju navedene uvjete, daju ponekad ak i gotovo identian niz. Uzmemo li sada dva testa koji se u nekim aspektima razlikuju bilo da su sastavljeni od materijala razli itog tipa, ili da se pri njihovu rjeavanju koriste razliiti mentalni procesi, ili da zahtijevaju brzinu ili dubinu raz miljanja. Tada e se, naravo, i poredak ljudi nakon testi ranja razlikovati. im su razlike u testovima vee, tim e se i poredak ljudi u nizu vie razlikovati. Konano emo, u konstrukciji testova, doi do toke u kojoj e se dva niza toliko razlikovati, da znajui rezultat to ga je netko postigao na prvom od njih, neemo moi predvidjeti njegov uspjeh na drugom testu. Ili, drugim rijeima, im je slinost u izboru materijala, mentalnih procesa i kva litete izmeu dva testa vea, tim je vea i vjerojatnost da e ispitanik na oba testa postii slian rezultat. Obrat no, ako se razlika (u ova tri aspekta) meu testovima po veava, ta se vjerojatnost smanjuje. Ovi, prilino magloviti pojmovi slinosti ili razlike mogu se prevesti na precizan matematiki jezik pomou takozvanog koeficijenta korelacije. Raspon toga koefi cijenta kree se od 1, ime se oznaava potpuno slaga nje, do 0 koja oznaava nepostojanje bilo kakvog odnosa. Kadikad se zna desiti i da koeficijent ispadne negativan, npr. u sluaju kad netko vrlo dobro rijei zadatke testa A, a slabo ili nikako zadatke testa B (ili obratno). No kad je rije o testovima inteligencije, takvi koeficijenti rijetko se pojavljuju (gotovo nikada). Znaenje koeficijenta bit e nam jasnije, ako pogledamo nekoliko primjera. Znamo da su visoki ljudi obino i tei od niskih korelacija izmeu visine i teine iznosi 0,6. To je negdje u sredini izmeu savrene korelacije i nepostojanja bilo kakve ko relacije. Korelacija izmeu visine i inteligencije iznosi samo 0,2. To je tako malen broj da se iz njega na teme-

lju visine ne moe nita zakljuiti o inteligenciji (iako se vidi neznatna tendencija porasta inteligencije s visinom). Izmeu duljine lijeve i desne ljudske ruke korelacija je 0,98, dakle vrlo bliza savrenoj korelaciji. No duljina ljudskog nosa ne stoji, na primjer, ni u kakvom odnosu prema duljini ljudskog stopala. Sada, postavljenu hipotezu, moemo i drugaije formu lirati. Moemo kazati da meu testovima, koji su slini u materijalu, procesima i kvaliteti, postoji visok nivo korelacije, dok je meu testovima koji se u ova tri aspekta razlikuju, korelacija slaba. im je slinost vea korelacija je bolja im su razlike vee korelacija je slabija. Vrijedi i obrat ove tvrdnje, tj. im je bolja kore lacija tim je i slinost meu testovima vea, im je ta korelacija slabija, slinost je manja. Ovako formulirana tvrdnja korisnija je u praksi, jer ono to u praksi mjeri mo jest korelacija izmeu testova. Na temelju veliine korelacije zakljuujemo koliko su testovi meusobno sli ni ili koliko se jedan od drugoga razlikuju. Taj proces dedukcije prilino je sloen, no bez obzira na to, veina je znanstvenika, kad se radi o prirodi glavnih mentalnih sposobnosti ili mentalnih procesa potrebnih za rjeavanje problema u testovima, usvojila vrlo sline stavove. Do sad se, dodue, panja najvie posveivala razlikama u sposobnostima baratanja razliitim tipovima materijala i razlikama u efikasnosti pojedinih mentalnih procesa. Sve do nedavno gotovo da nitko i nije prouavao odnos brzina, dubina. Glavni faktori* koje su psiholozi uspjeli izdvojiti do* Povrno gledano, ovi su faktori vrlo slini sposobnostima koje sam tako strogo kritizirao na poetku ovog poglavlja. Glav na razlika izmeu ova dva pojma lei u nainu na koji su nastali. Pojam sposobnosti nastao je nesistematskim promatranjem i verbalizacijom odreenih stereotipova (i predrasuda koje su u to odreeno vrijeme vladale). Faktori su paljivo definirani na temelju eksperimentalnih i statistikih procesa, a u skladu sa znanstvenim metodama. Mjestimina slinost ne bi smjela za magliti ove temeljne razlike. Da bi se to izbjeglo, faktori se esto, umjesto rijeima, oznaavaju slovima (u zagradi kraj svakog faktora).

bili su slijedee nazive: verbalna spretnost (V), verbalna tenost (W), spretnost u baratanju brojevima (N), pro storni zor (S), percepcija (P), memorija (M) i sposobnost induktivnog zakljuivanja (I). Malo je teko te sposobno sti opisati bez primjera testova na kojima se temelje definicije ovih faktora. Stoga sam, u poglavlju 2, naveo primjere, za odreene faktore karakteristinih zadataka. Veina zadataka vrlo je laka, a italac e ubrzo i sam uvidjeti da bi oni mogli biti i sloeniji i kako bi se mogli uiniti sloenijim. U dobrom testu moraju, naime, biti zastupljeni svi stupnjevi teine. Prilikom testiranja, da ju se, naravno, i detaljne upute, a i nekoliko slobodnih minuta u kojima ispitanik moe provjeriti da li je shvatio to se od njega trai. Navedenih je sedam faktora, relativno, ali ne i potpuno nezavisno. Onaj tko uspjeno rijei testove koji se odnose na jedan faktor, obino uspjeno rijei i testove koji se odnose na druge faktore (ta je tendencija, ipak, neto sla bija nego kad se radi o testovima iste vrste). Moda bismo tu univerzalnu tendenciju uspjenog rjeavanja razliitih zadataka mogli identificirati s naim, hipotetikim pojmom inteligencije. Razmotrimo detaljnije razliite faktore kako bismo otkrili koji se od njih mjere testovima za ije je rjeavanje potrebno ono to obino zovemo intelektualnom kvalitetom. Mislim da e se veina ljudi sloiti u tome da testovi koji mjere faktor induktivnog zakljuivanja zahtijevaju najvie inteligen cije, testovi koji mjere verbalne i numerike faktore, ne to manje, dok ostali zahtijevaju znatno manje inteligen cije. I korelacija meu testovima potvruje ovakav su bjektivan i a priori stav. Zajedniko je svojstvo (tj. visok stupanj korelacije) najizraenije kod testova koji mjere induktivno zakljuivanje, manje izrazito kod verbalnih i numerikih testova, a najneizrazitije kod prostornih testo va i testova pamenja. Time smo doli do openitog za kljuka da je inteligencija svojstvo na kojem se temelje (iako ne u jednakoj mjeri) sve intelektualne operacije. Osim toga opeg svojstva koje moemo zvati inteligen-

cijom, ili opreznije, jednostavno oznaiti slovolm g, postoje i razliite vrlo specifine sposobnosti koje nam omoguavaju efikasno baratanje specifinim materijalom ili efikasno koritenje odreenog mentalnog procesa. Vjerojatnost da su nabrojeni faktori (njih sedam) i jedini faktori koji se mogu izolirati posve je neznatna. Najno viji radovi ukazuju na mnotvo drugih. Ovih je sedam, meutim, dosad najbolje definirano i proueno, pa emo ih stoga uzeti kao predstavnike ostalih. Dosad nismo jo nita kazali o brzini rjeavanja pro blema kao ni o dubini razmiljanja. Za psihologa je to nesigurno tlo, djelomino i zato to interes za taj odnos godinama jedva da je postojao, pa se na njegovu is traivanju nije ni radilo. Taj je problem tek nedavno pobudio panju, a budui da su neka od njegovih eks perimentalnih rjeenja vrlo zanimljiva i vana, pokuat u ih ukratko objasniti. Pritom u se sluiti otkriima D. Furneauxa, kao i pojmovima koje je on definirao. On je, uostalom, bio i prvi koji je predloio neka rjeenja tog tekog i sloenog problema. Da bih objasnio ono to elim, morat u se posluiti primjerom. Neka to bude odreeni tip zadatka u testu inteligencije, recimo nizovi slova na str. 56. ove knjige. Pretpostavimo da smo konstruirali vei broj razliitih zadataka istoga tipa i razdijelili ga reprezentativnom uzorku stanovnitva. Pretpostavimo da smo za rjeava nje tih zadataka dali proizvoljno mnogo vremena. Na temelju broja ljudi koji su uspjeno rijeili odreeni za datak moemo odrediti teinu tog zadatka. Ako neki za datak uspjeno rijei 90 posto ljudi iz naeg odabranog uzorka, moemo taj zadatak smatrati relativno lakim; ako ga uspjeno rijei samo 10 posto ljudi iz uzorka, zada tak je, relativno, teak. Ako sada test sainjen od zada taka svih nivoa teine primijenimo na drugi uzorak populacije, tada svaki ispitanik u tom uzorku moe odreeni zadatak ili tono rijeiti, ili pogreno rijeiti, ili odustati od rjeavanja, tj. taj odreeni zadatak pre skoiti. Veina testova inteligencije daje konanu ocjenu

na temelju broja tonih odgovora danih u zadanom vre menskom intervalu. Stoga ta ocjena ovisi o sva tri na ina rjeavanja problema, tj. o tonom i pogrenom rje avanju i o preskakanju. elimo li analizirati doprinos brzine, moramo odrediti udio svakog pojedinog naina ili, drugim rijeima, moramo pokuati razmrsiti neraz mrsivo. To zahtijeva mjerenje vremena potrebnog za rjeavanje svakog pojedinog problema. Mislim da je sva kom odmah jasno da se dijeljenjem broja tonih odgo vora s ukupnim potrebnim vremenom ne moe dobiti nikakav razuman prosjek (neki e ljudi, na primjer, trebati mogo vremena za dobivanje pogrenog odgovora, ili e podosta vremena provesti mozgajui o problemu od kojeg e konano odustati, dok drugi nee time gubiti vrijeme). Kad izmjerimo vrijeme potrebno za rjeavanje svakog pojedinog problema, moemo grafiki prikazati vrijeme potrebno odreenom ispitaniku za rjeavanje zadataka odreenog nivoa teine. Takav grafiki prikaz vidimo na slici 1A. Takoer odmah vidimo i to a vrijeme po trebno za rjeavanje ne raste proporcionalno s porastom nivoa teine. Tu potekou moemo izbjei ako upotrije bimo logaritam nae mjere vremena (log vrijeme). Tada se odnos izmeu nae dvije varijable (nivoa teine i logaritma vremena) moe prikazati pravcem (slika 1B). Grafikon prikazuje rezultate trojice ispitanika, Alfe, Bete i Game. Vidimo da su sva tri pravca jednako nagnuta prema horizontalnoj osi, ili drugim rijeima, da su para lelna. Taj, neobino vaan, eksperimentalni zakljuak ni smo mogli predvidjeti. Iz njega se vidi da smo mjere njem doli do jedne univerzalne konstante (tj. univerzal ne za nau kulturu). Ako pomislimo da su nad njezinim nepostojanjem oajavale generacije psihologa, tada nje zina vanost postaje jo oitija. S dijagrama B moemo odmah proitati da je ispita nik Alfa, na svim nivoima teine, bri od ispitanika Beta, koji je opet na svim nivoima teine bri od ispitanika Gama. Gama moe rijeiti samo zadatke koji nisu tei

od odreenog, vrlo niskog, nivoa teine. Beta ve uspi jeva rijeiti zadatke srednje teine, a Alfa rjeava ak i vrlo teke zadatke. Bilo bi zgodno kada bismo toku u kojoj se pravci alfa, beta i gama sijeku s horizontalnom koordinatom (ta toka odreuje veliinu brzine kojom Alfa, Beta i Gama rjeavaju najjednostavnije zadatke zadatke koje moe rijeiti gotovo svatko) mogli identi-

Slika 1

ficirati s brzinom rjeavanja problema svih nivoa teine, a najvii nivo teine do kojeg Alfa, Beta i Gama mogu doprijeti s dubinom njihova shvaanja. To se, na alost, ne moe uiniti i to iz dva razloga. Razumno je, naime, oekivati da uspjeh na testu ne ovisi samo o brzini, ve i o spremnosti ispitanika da trai odgovor drugim rijeima o onom to zovemo upornou. Kad bi naa tri ispitanika bila krajnje uporna i voljna da se do voljno dugo pozabave svakim od zadanih problema, tada bismo njihove rezultate mogli prikazati crtkanim produecima duina koje prikazuju stvaran postignuti re zultat. Tako bi ak i relativno tupi ljudi, voljni da us-

traju dovoljno dugo vremena, uspjeli rijeiti relativno teke probleme, dok relativno bistri ljudi, nesposobni da problemu posvete vie vremena ne bi rijeili ni rela tivno lake probleme. Za ovu teorijsku tvrdnju ne samo da ne manjka do kaza, ve je ona, tovie, i posve u skladu sa svakodnev nim iskustvom i zdravim razumom: vrhunski intelektual ni domet jest produkt brzog mentalnog rada i uporne marljivosti. Budui da smo se posluili logaritamskomskalom, treba drati na umu da je duina vremena po trebna tupom ovjeku za rjeavanje tekog problema, neproporcionalna teini toga problema (misli se, narav no, na linearnu proporcionalnost). Dok e njemu za tei problem trebati mjeseci upornog rada, bistar e ovjek, isti problem, rijeiti za svega nekoliko minuta. Ipak, ta dva faktora (brzina i upornost) relativno su nezavisna, pa stoga o dubini ne moemo govoriti kao o korisnom unidimenzionalnom psiholokom pojmu. Dubina se obino identificira s najviim nivoom teina kojeg ispitanik mo e dosei. Jasno je da je ona sloen pojam koji ovisi o jednostavnijim pojmovima brzine i upornosti. Zanimlji vo je da jedan od tih elementarnih faktora (upornost) uope i nije intelektualna kvaliteta prije bi se moglo kazati da je on funkcija organizacije linosti i njezina emocionalnog integriteta. Gledano samo sa spoznajne strane, brzina mentalnog funkcioniranja primarna je de terminanta intelektualne snage. Postoje dobri razlozi za identificiranje te brzine sa o, tj. opom mentalnom spo sobnosti ili inteligencijom. ak ni ovakva kombinacija brzine i upornosti ne uzima u obzir svu sloenost procesa rjeavanja problema. e sto se dogaa, a tu eksperimetalni dokazi podupiru sva kodnevno iskustvo, da napiemo pogrean odgovor pod dojmom da je on ispravan (barem jednako tako esto kao to odustajemo od daljnjeg rjeavanja problema). Ovo opaanje uvodi u nau analizu neto kao nehaj. Moda ta rije ba i ne opisuje posve adekvatno ono to se dogaa, iskustvo je meutim pokazalo da ba zbog

ovakvog postupka kojim se netona rjeenja prihvaaju kao tona, a tona odbacuju kao netona, netko tko je i brz i uporan postie relativno slabe rezultate. Furneaux je pokazao da injenice koje smo ovdje ukrat ko saeli i odnosi koji meu njima vladaju (neke od tih odnosa nismo navodili jer se mogu izraziti jedino u obliku matematikih formula) vode do prilino plauzibilne hipoteze o prirodi procesa koji se u mozgu odvijaju

Zakljuivanje

Pamenje

Opaanje

TESTOVNI MATERIJAL Slika 2

prilikom rjeavanja problema. Prema toj hipotezi, uoeni problem uzrokuje u mozgu niz zbivanja koji imaju za posljedicu itav lanac pokusnih rjeenja. Ta pokusna rjeenja ne dopiru nuno do nae svjesne razine, svako je od njih jednostavno osobit nain organizacije jednog dijela modane strukture. Brzina kojom se ti pojedini oblici organizacije stvaraju, razaraju i iznova oblikuju jest temelj na kojem se zasniva pojam mentalne brzine. Mozak testira adekvatnost svakog pokusnog rjeenja ne kom vrstom mehanizma povratne sprege (feed-back) ka kvim se slue i elektronski raunari (to je najvjerojatnija pretpostavka). U toj fazi procesa igra odreenu ulogu ne haj ili nemarnost ili tehnikim rjenikom reeno, gre ka. Moe se, naime, dogoditi da pokusno rjeenje koje zadovoljava samo neke od traenih uvjeta otkoi meha nizam testiranja i dovede do pogrenog odgovora. Uko-

liko do toga ne doe, proces stvaranja pokusnih rjeenja nastavlja se sve dok ispitanik ne pronae toan odgo vor, ili dok zbog toga to nije dovoljno uporan, ne odustane od rjeavanja jednog i ne pree na drugi pro blem. I tako smo, zanemarivi pritom neke sloenije aspek te, okonali potragu za odgovorom na pitanje: to za pravo mjere testovi inteligencije? Dobro i na analiti kim principima konstruiran test mjeri brzinu mentalnog funkcioniranja koja je, izgleda, temelj intelektualne efi kasnosti. On takoer mjeri nau sklonost prema brojevi ma, rijeima, crteima ili nekim drugim tipovima testovnog materijala, kao i to koji nam mentalni proces naj vie lei (pamenje, opaanje, zakljuivanje, itd.). U testu nuno dolaze do izraaja i neintelektualne kompo nente linosti, kao na primjer upornost koja igra vanu ulogu u odreivanju neije efektivne inteligencije, tj. spremnosti i sposobnosti da se rjeavaju sve tei i sve sloeniji problemi. Ovi razliiti odnosi shematski su pri kazani na slici 2. Loe sainjen test mjerit e sve ove razliite dimenzije kao jednu zbrkanu cjelinu iz koje se ne moe izluiti doprinos to ga svaka od tih dimenzija daje konanom kvocijentu inteligencije. Dobro konstrui ran test, ili bolje reeno, niz testova mjerit e svako od ovih svojstava posebno, ime e se dobiti bolji uvid u ispitanikove jake i slabe toke, a time i mogunost boljeg predvianja onoga to on moe postii u budunosti. Oiti praktini uspjesi ak i slabih testova mogu poslu iti kao pokazatelji onoga to e se moi postii kad praksa dostigne teoriju. Ve postoje neki dokazi o tome da analitiki testovi udvostruuju ili ak utrostruuju tonost predvianja starijih testova.

2 Primarne mentalne sposobnosti

Ovo se poglavlje gotovo iskljuivo sastoji od primjera testova koji ilustriraju raspravu o prirodi inteligencije u prvom poglavlju ove knjige. U ovaj sam ih tekst uvr stio prije svega zato to teorijska diskusija o pojmovima kao to su, na primjer, sposobnost percepcije ili ver balna tenost malo govore onima koji ne poznaju na in na koji se ti pojmovi mjere i definiraju. Profesor Thurstone iji je pionirski rad na ovom polju omoguio da se prouavanje inteligencije postavi na zdravije te melje, ljubezno mi je odobrio da ovdje reproduciram zadatke iz njegovih testova. Treba imati na umu da to nisu potpuni testovi, nego samo zadaci od kojih obino prvi, ili prvih nekoliko ilu striraju instrukciju koju treba primijeniti na daljnje za datke u testu. Gdjegdje je ovim uputama dodan i primjer na kojem ispitanik moe provjeriti da li je uputu shva tio. Ovi primjeri zadataka bit e za veinu italaca posve laki. Mislim da e itaoci shvatiti da se mogu konstrui rati i mnogo tei zadaci, kao i to da se test moe sloiti tako da odgovara svakom intelektualnom nivou od ni voa petogodinjaka do nivoa briljantnog sveuilitarca. Za one koji e moda osporavati nain na koji su tes tovi grupirani, moram iznova naglasiti da to grupiranje nije proizvoljno, ve posljedica rezultata to su ih na testovima postizale velike skupine ljudi.

(1) VERBALNA SPRETNOST (v) TEST POSLOVICA Ovaj test provjerava vau sposobnost razumijevanja onoga to itate. Proitajte poslovicu A. A. Jedri kad vjetar duva.

Dvije i samo dvije od dolje navedenih reenica imaju goto vo isti smisao kao poslovica A. Naite te dvije izjave. ____V_____ eljezo se kuje dok je vrue. ___________Kad si u Rimu, ponaaj se kao Rimljanin. ____V_____ Sui sijeno dok sunce sja. ___________ Nemoj da ti jedro bude vee od broda. Oznaku (v) smo stavili kraj prve i tree izjave jer one imaju gotovo isto znaenje kao poslovica A. U slijedeoj skupini reenica, oznaite izjave koje imaju slino znaenje kao poslovica B. B. Bez muke nema nauke

Bez alata nema zanata. __________ Tko se dima ne nadimi, taj se vatre ne nagrije. ___________ U mutnoj se vodi riba lovi. ___________ Od jednog u d a r a dub ne pada.

VERBALNA KLASIFIKACIJA

U stupcu broj 1 navedena su imena nekih ivotinja. U stupcu broj 2 nabrojeno je nekoliko komada pokustva. Stupac broj 3 sadri i rijei koje oznaavaju ivotinje i rijei koje oznaavaju pokustvo. Polica je komad pokustva i nakon nje dolazi broj 2 to znai da pripada drugom stupcu. Ovca je ivotinja i nakon nje dolazi broj 1 to znai da pripada prvom stupcu. Ostalim su rijeima brojevi 1 i 2 pridrueni na jednak nain: 1 krava konj ptica pas 2 stol stolica ormar svjetiljka 3 polica ovca fotelja krevet maka magarac Rijeima u stupcu 3 pridruite brojeve 1 ili 2. 1 rastrgati muiti gristi tipati 2 patiti boljeti plakati tucati 3 onesvjetiti se raspeti zgnjeiti stenjati rezati kukati ----------------------------------------------------------2 1 2 2 1 1

VERBALNE RELACIJE

Proitajte slijedei red rijei: 1-noga: 7-prst 2-cipela 3-ruka: 4-palac 8-stisak 5-glava 6-rukavica 6

Prve dvije rijei, noga i cipela, stoje u odreenom odnosu -cipela se nosi na nozi. Idua je rije ruka. Koja od nave denih rijei stoji prema ruci u istom odnosu kao noga prema cipeli. Odgovor je rukavica jer se rukavica nosi na ruci. Zatosmo na oznaenom mjestu napisali brojku 6. U idua dva zadatka treba nai rije koja se prema treoj rijei odnosi kao druga prema prvoj i u zato odreen prostorupisati odgovarajui b r o j .

1-riba: 7-nebo

2-voda 8-visoko

3-ptica

4-plavo

5-crvenda

6-ocean ----

1-gradonaelnik: 2-grad 6-ope 7-trgovina

3-kapetan

4-brod

5-privatno ----

8-porunik

(2) VERBALNA TENOST (w)

PREMETANJE SLOVA

Slova u svakom redu treba poslagati tako da daju ime neke ivotinje. U prvom sluaju skup slova dmedjve moe se po slagati tako da daje rije medvjed koju smo i napisali u za to predvien prazni prostor. U iduem redu slova asp mogu se poredati tako da daju ivotinju pas. Na isti nain skup slova kmaa daje rije maka.

IVOTINJE dmdjve asp kmaa medvjed pas maka

Slova u svakom redu treba poslagati tako da se dobije ime jedne ptice: PTICE tkaap narav strebaj ---------------

PRONALAENJE RIJEI

U prazan prostor dolje upiite to vie rijei koje poinju slovom s, a zavravaju slovom 1. Duljina rijei nije va na. To mogu biti lina imena ili imena rijeka i gradova, kao i rijei stranog porijekla. U prva su tri reda, primjera radi, takove rijei ve upisane. Nastavite upisivati rijei koje poinju sa s a zavravaju sa 1. 1. sol 2. sokol 3. sandal 4. 5.

STVARANJE RIJEI

Upotrebljavajui iskljuivo slova koja se nalaze u rijei G-E-N-E-R-A-C-I-J-A, nainite to vie novih rijei. Nove rijei mogu biti duge ili kratke, to mogu biti lina ili geografska imena, kao i rijei stranog porijekla. Pojedino se slovo smije upotrebljavati samo onoliko puta koliko se puta pojavljuje u rijei G-E-N-E-R-A-C-I-J-A. U prva tri reda dani su primjeri takovih rijei. Nastavite! G-E-N-E-R-A-C-I-J-A 1. igra 2. energija 3. cijena
4. ___________ 5.

(3) NUMERIKE SPOSOBNOSTI (n)

NUMERIKI KOD

U ovom se testu od vas trai da se koristite sistemom koji se temelji na dvadeset simbola umjesto deset uobiajenih cije lih brojeva. Svaki od brojeva izmeu 0 i 19 ima svoj od reeni simbol koji je dolje naznaen. Vidimo da je simbol kojim se oznaava broj jedan, toka, a simbol za broj pet, crtica. Broj devet predstavljen je simbolom koji se sastoji od crtice i od etiri toke. Nula je predstavljena simbolom u obliku slova U.

Ako je broj vei od devetnaest, simboli se kombiniraju tako da se stavljaju jedan iznad drugoga. Kako se to radi pokaza no je u primjeru 2. Gornji simbol treba pomnoiti sa dvade set, a donji sa jedan, a dobivene rezultate treba zbrojiti. Pro uite dobro primjer 2! Ako je broj vei od 399, tada su za njegovo zapisivanje potrebna tri simbola. Gornji treba pomnoiti sa 400, srednji sa dvadeset, a donji sa jedan i dobivene rezultate zbrojiti. Kako se to radi pokazano je u primjeru 3.

Istom metodom rijeite est iduih zadataka! Prostor za raunanje Odgovor Prostor za raunanje Odgovor

RAUNANJE Na tabeli su tri prazna mjesta na koja treba upisati odgova rajue brojeve. Podatke koji su za to potrebni, treba uzeti iz tabele.

ARITMETIKI PROBLEMI U ovom je testu dano nekoliko aritmetikih problema i nji hova mogua rjeenja. Za svaki problem imamo etiri odgo vora od kojih je jedan, i samo jedan, toan. Od vas se trai da pronaete toan odgovor. Kraj njega, na za to predvie nom prostoru, stavite oznaku kvaice kao to je to uinjeno u prvom primjeru. Raunati moete na praznom prostoru, no ne gubite vrijeme nastojei izraunati toan odgovor. U prvom primjeru treba izraunati produkt dvaju brojeva. Odmah se vidi da je prvi broj, po veliini, vrlo blizu broju 4, a drugi broju 7. Budui da je 4 x 7 = 28, rjeenje mora biti negdje oko broja 28. To smo rjeenje i oznaili. 7,563327 4,12395 x 6,82187 = 14,012468 28,133051 56,103378 U dolje navedenom primjeru vidimo da je brojnik blizu broju 30, a nazivnik blizu broju 6. Budui da je 3 0 : 6 = 5, oznaili smo rjeenje najblie broju 5. 4,4278 5,1819 6,9271 8,4293 Budui da znadete, da jedan od odgovora mora biti toan, moete se u njegovu nalaenju posluiti trikom. Kako, na primjer, pogoditi koliko je 29 X 29? Znamo da je 30 X 30 = 900. Takoer znamo da je 9 X 9 = 81, pa prema tome rjee nje mora zavravati brojem 1. Iz toga slijedi da je toan odgovor 841. (29) =
2

755 841 865 901

Naite i oznaite tono rjeenje u dolje navedenim zadaci ma. Nastojte se sluiti najkraim moguim p u t e m . Ne gubite vrijeme na provjeravanje jedan je odgovor sigurno toan. 2,621 3,01224 X 4,86537 6,782 14,656

21,387 ---------------------------------------------------------------------------6,5654 53,29736 = 5,01258 10,6327 91,7136

134,6973 ---------------------------------------------------------------------------7.698 1351 + 8271 + 72 + 3 + 51 + 2 + 1 + 13 + 9 + 4 + 2 3 + 9.875 13.561

20.679 8 + 19 + 22 + 4 + 6 + 1 6 ----------------------------------------------------------------------------

(197) =

11.569 23.417 38.809 62.187

(4) PROSTORNI ZOR (s)

RUKE

U ovom ete testu vidjeti itav niz crtea koji prikazuju ruke, Neki od njih prikazuju desnu, a neki lijevu ruku. Ispod svakog crtea su dva prazna kvadrata. Ako je na crteu desna ruka, stavite oznaku u desni kva drat, a ako je na slici lijeva ruka, onda u lijevi kvadrat, kao to je to uinjeno na crteu dolje.

Stavite oznaku u odgovarajui kvadrati!

LIKOVI Na crteu su dva jednaka lika u obliku slova L. Svaki lik ima na svojem vrhu rupu. Ne odvajajui ih od povrine na kojoj lee, moemo ih pomicanjem dovesti u poloaj da padnu jedan na drugog.

Slijede dva razliita lika. Ne moemo ih pomicanjem (ne odvajajui ih pri tom od povrine na kojoj lee) dovesti u poloaj da padnu jedan na drugog. elimo li to, moramo ih odvojiti od povrine na kojoj lee.

Na slici je sedam likova. Podvueni su oni likovi koji su jednaki prvom liku (misli se jednaki u gore objanjenom smislu).

Na slici je sedam likova. Podvucite likove koji su jednaki pr vom liku u redu.

Trebalo je podvui trei i etvrti lik. Oni su jednaki prvom liku. Evo jo jednog zadatka. U svakom redu podvucite likove koji su jednaki prvom liku u tom redu.

Test sadri dvadeset redova od po sedam likova.

ZASTAVE

Na prvom crteu su dvije jednake zastave. Ne odvajajui ih od povrine na kojoj lee, moemo ih pomicanjem dovesti u poloaj da padnu jedna na drugu.

Budui da su zastave u traenom smislu jednake, stavili smo crticu kraj slova J. Na slici dolje su dvije razliite zastave. Ne moemo ih, ne odvajajui ih od povrine na kojoj lee, pomaknuti tako da padnu jedna na drugu.

Budui da su zastave razliite, stavili smo crticu kraj slova R. Uinite to isto na crteima dolje. Pokuajte zastave pomica njem, ne odvajajui ih od povrine papira, dovesti jednu n a . drugu. Ako je to mogue, stavite crticu kraj slova J, a ako nije crticu kraj slova R.

Na prvoj je slici trebalo staviti crticu kraj slova J, a na drugoj kraj slova R. Test sadri etrdeset i osam zadataka.

(5) SPOSOBNOST PERCEPCIJE (p)

IDENTINI BROJEVI

Na vrhu prvog stupca brojeva nalazi se broj 634. Svaki put kad se broj 634 ponovo pojavi u prvom stupcu, mi ga podvuemo. U drugom je stupcu podvuen broj 876 jer se on nalazi na vrhu toga stupca. U treem je stupcu podvuen broj 795, koji se nalazi na vrhu treeg stupca. Broj na vrhu svakog stupca pojavljuje se u tom istom stupcu jo jedan ili dva puta. Pronaite taj broj to bre moete i svaki ga put podvucite. 634 693 850 634 513 398 696 634 574 628 634 876 643 328 932 879 375 470 697 876 294 982 795 583 795 189 342 795 896 247 319 468 543 423 837 115 423 528 969 274 423 627 423 962 279 363 643 279 375 470 887 699 291 983 585 374 282 663 539 314 475 576 374 S50 677 846

ITANJE U ZRCALU Pogledajte ove dvije rijei

Prva je rije maka. Druga je rije takoer maka, ali tis kana u zrcalnom odrazu (s desna na lijevo). Dolje su dva reda rijei. U prvom su redu rijei tiskane s lijeva na desno, a u drugom te iste rijei tiskane s desna na lijevo.

Dolje su dva stupca rijei. Prva rije, na vrhu svakog stupca, tiskana' je s lijeva na desno. Ispod nje su etiri ri jei tiskane u obrnutom smjeru, tj. u zrcalnom odrazu. Jedna od te etiri rijei jednaka je rijei na vrhu stupca. Nju smo u svakom stupcu podvukli.

U svakom od ovih stupaca podvucite rije koja je jed naka rijei na vrhu stupca.

Test sadri pedeset stupaca od po etiri rijei.

LICA

U ovom nizu lica jedno se lice razlikuje od ostalih. To je razliito lice precrtano.

Pogledajte dobro i uoite zato je precrtano lice u sredini. Usta na tom licu, razlikuju se od ustiju na druga dva lica. Evo jo jednog niza lica. Precrtajte lice koje se razlikuje od ostala dva.

Trebalo je prekriiti zadnje lice u redu. U svakom redu precrtajte lice koje se po neem razlikuje od ostala dva.

Test sadri ezdeset r e d a od po tri lica.

(6) INDUKTIVNO ZAKLJUIVANJE (r)

TAJNO PISMO

U prvom stupcu, pod naslovom Rijei, nalaze se tri rijei: dar, dan, i rad. U drugom stupcu te su iste rijei napisane tajnom ifrom svako je slovo zamijenjeno brojem. Treba pronai slovo koje odgovara odreenom broju. Redoslijed rijei u prvom i drugom stupcu nije isti. U trei stupac treba napisati rijei onim redom kojim one dolaze u taj nom pismu. Rijei dar dan rad Tajno 3 5 3 8 8 8 pismo 6 3 5 Prijevod

Problem moemo rijeiti na nekoliko naina. Evo jedne mo gunosti: Pogledajmo paljivo rijei u prvom stupcu. Vidimo da dvije rijei poinju istim slovom. Rijei dar i dan poinju slovom d. U tajnom pismu dva puta se na poetku po javljuje broj 3. Stoga 3 odgovara slovu d. Upiite d na odgovarajue mjesto u prijevodu. Trea rije poinje slovom r, pa prema tome broj 5 odgovara slovu r. Upiite r na odgovarajue mjesto u prijevodu. Slovo u sredini svake rijei jest a. Broj u sredini svake rijei napisane tajnim pismom jest broj 8. Stoga 8 odgo vara slovu a. Upiite a u sredinu svake rijei u treem stupcu. Ostala je nepotpuna samo jo rije dan, pa stoga broj 6 mora odgovarati slovu n. Upiite n u preostali prostor u prvom redu treeg stupca. Poredak rijei u treem stupcu jest: dan, rad, dar.

Evo jo jednog primjera. Tajno pismo ovog primjera razli kuje se od tajnog pisma u prvom primjeru. Pronaite koje slovo odgovara kojem broju. Rijei napiite na odgovaraju a mjesta u treem stupcu. Rijei vrt rat lav Tajno pismo 8 5 4 0 2 2 9 8 9 Prijevod

Da li ste primijetili da prve rijei zavravaju slovom t? Broj koji se na zadnjem mjestu pojavljuje dva puta jest broj 9. Stoga broju 9 odgovara slovo t. Upiite t u od govarajue polje. Rijei rat i lav imaju u sredini slovo a. Broj koji se u sredini pojavljuje dva puta jest broj 2. Upiite a u od govarajue polje. Sada moete prepoznati rije rat. Druga rije koja zavr ava slovom t je vrt. Napiite je. Prema tome, prijevod dru ge rijei mora biti lav, a tako i jest jer prema rijei vrt, broju 8 odgovara slovo v. Redoslijed rijei u treem stup cu glasi: vrt, lav, rat. Evo jo jednog primjera. Naite slova koja odgovaraju brojevima i upiite ih u polja treega stupca. Pomozite si tako, da najprije odredite koji broj pripada slovu o koje se pojavljuje u svakoj rijei (dakle tri puta). Vidi se da slovu o pripada broj 5, dakle broju 5 odgovara slovo o. Upiite o u odgovarajua polja treeg stupca. Dalje ra dite sami. Rijei osa nos bol Tajno pismo 8 2 5 5 5 3 1 3 9 Prijevod

Redoslijed rijei u treem stupcu mora biti: bol, nos, osa.

Pokuajte sami rijeiti idui problem. (Slovo b se u prvom stupcu rijei pojavljuje samo jedanput. Pronaite broj koji se u drugom, stupcu pojavljuje samo jedanput i rjeenje slijedi). Rijei sob sok kos Tajno pismo 4 4 7 2 2 2 7 9 4 Prijevod

Redoslijed rijei u treem stupcu jest: sok, sob, kos. Dolje su jo dva problema za vjebu. Prevedite rijei na pisane tajnim pismom i redom ih upiite u trei stupac. Rijei san lan sol Rijei luk alt lak Tajno pismo 2 8 8 4 3 4 6 2 6 Prijevod Prijevod

Tajno pismo 2 2 3 3 4 2 9 9 8

NIZOVI SLOVA

Proitajte ovaj niz slova a b a b a b a b Idue slovo u nizu bilo bi a. Upiite a u prazno polje. Sada proitajte ovaj drugi niz slova i odredite koje je slovo na redu. Upiite ga u prazno polje. eafagaha Trebalo je upisati slovo i. Proitajte dolje napisane nizove i u prazno polje upiite slovo koje dolazi. ghghghgh a a b b c c a b z c z d z d z Trebalo je upisati slova g, d i e. Vjebajte na dolje navedenim primjerima. U svako polje upiite odgovarajue slovo. a a a b b b c c c d a u b v a u b v a u d b

a b m c m d m d m a b c a b c a b c d

RAZLIKE U SKUPINAMA SLOVA Proitajte ove skupine slova AABC ACAD ACFH AACG

U tri se skupine slovo A pojavljuje po dva puta. Cr o smo podvukli treu skupinu u kojoj se slovo A ne po javljuje dva puta. Evo slinog problema. Tri skupine, od ove etiri, po ne emu su sline. Koje su to skupine? CVRM TUVZ OPRS EFGH

U drugoj, treoj i etvrtoj skupini slova su poredana abe cednim redom u prvoj skupini nisu. Podvucite prvu skupinu da biste je oznaili kao razliitu. Izmeu tri, od dolje navedene etiri skupine slova, postoji odreena slinost. Podvucite skupinu koja se razlikuje od ostale tri. KABC KEFG LOPR KUVZ

Tri skupine poinju slovom K. Trebalo je podvui treu skupinu. Evo jo jednog primjera. Podvucite skupinu slova koja se po neem razlikuje od ostale tri. EGHI MPRS HJKL TVZ

Trebalo je podvui drugu po redu skupinu. Izmeu slova M i P je razmak od tri slova. Problemi koje treba rjeiti slini su ovima. U svakom redu treba pronai i podvui skupinu koja se po neemu razli kuje od ostale tri. AAAB HGFE STT EFGI AAAM OPRS IJKI GHIK AAAR MRVZ FGHF JKLM AATV VUT OPRO RSV

(7) MEMORIJA (m)

PREPOZNAVANJE LIKOVA

Paljivo pogledajte ove likove tako da ih moete prepoznati kad ih opet vidite.

Kraj lika kojeg ste prepoznali stavite oznaku polje.

u prazno

Na isti nain pogledajte ove likove, tako da ih moete pre poznati meu likovima na iduoj stranici.

U stvarnom testu na slici ima dvadeset likova koje treba prepoznati u skupini od ezdeset likova narisanih na poseb nom listu.

PRVO I ZADNJE SLOVO

Svakom predmetu dolje pridruen je broj. Broj pridruen rijei kutija jest 66, broj pridruen rijei stolica je 21 i tako redom. Od vas se trai da se sjetite broja svakog pred meta. Na iduoj stranici imena predmeta napisana su dru gim redom. Kraj svakog predmeta napiite njegov broj. Ako vam pisanje moe pomoi da bolje zapamtite, moete parove prepisati u prazna polja na desnoj strani. Paljivo itajte i nastojte upamtiti dok vam se ne kae da prestanete. Ponite odmah. Ne ekajte ni na kakav znak. Predmet kutija stolica lepeza svjetiljka Broj 66 21 92 77 Predmet Broj Predmet Broj

Ne okreite ovu stranicu.

U prvom redu napisan je odgovarajui toan broj. Nado punite stupac. Ponite odmah. Predmet Stolica svjetiljka kutija lepeza Broj 21

Stvarni test sadri petnaest parova predmet-broj.

IMENA

U svakom redu dolje napisano je po jedno ime i po jedno prezime. Imena treba upamtiti tako da se, kad vidite pre zime, moete sjetiti imena. Na iduoj su strani napisana samo prezimena i to redoslijedom razliitim od ovoga ovdje. Od vas se trai da dopiete imena. Ako vam, pri pamenju, pomae pisanje, moete imena i prezimena prepisati u prazna polja na desnoj strani. Po nite odmah. Rei e vam se kada da prestanete. Ime Zdenka Ivan Vera Ante Prezime Ceri Plea Ivezi Kova Ime Prezime

U prvom redu, uz prezime je napisano odgovarajue ime. Dopunite stupac. Ime Vera Prezime Ivezi Ceri Kova Plea U stvarnom testu treba upamtiti dvadeset imena i napisati ih uz odgovarajua prezimena.

3 Bistro je dijete odraslo

Danas rezultati testova inteligencije, kojima je podvrg nut velik broj djece u dobi od jedanaest godina, esto odluuju o njihovu buduem zanimanju, ili utjeu na njihov ivot na neki drugi nain. S pravom se moemo pitati koliko vrijede rezultati takvih testova, tj. moe mo li se na njih osloniti kad je u pitanju djetetova budunost. Ovaj vrlo vaan problem bitno se razlikuje od problema kojim se obino zamjenjuje, a taj je pro nalaenje korelacije izmeu inteligencije i profesionalnog uspjeha za danu grupu. Navest u nekoliko primjera koji e ovu razliku bolje objasniti (esto se dogaa da je i psiholozi zanemare). Pretpostavimo da smo, u vojsci, podvrgli testu inteligencije tisuu kandidata za oficirski in. Nakon toga sve smo ih poslali u OCTU* na vje bu. Neki e tamo otpasti, a neki e nastaviti sa kolo vanjem. Vezu, odnosno korelaciju, izmeu testovima iz mjerene inteligencije i uspjeha u OCTU moemo lako izraunati, pa stoga i odrediti mogu li ti testovi poslu iti za predvianje uspjeha u OCTU. Uzmimo sada drugi primjer. Pretpostavimo da smo te stirali inteligenciju sinova vojnih oficira. Bili su to dje aci od oko est godina, a njihovi su ponosni roditelji eljeli da im sinovi uspiju u vojnoj karijeri. Pretposta* OCTU kratica za Officer Cadets Training Unit, u prijevo du Jedinica za obuavanje oficira-kadeta (prim. prev.).

vimo takoer, a to je i vrlo vjerojatno, da su se sva dje ca, kasnije, odluila za vojnu karijeru i da su, nakon ponovnog testiranja, upuena u OCTU (drugi put su djeaci testirani neposredno prije odlaska u jedinicu). Test kojem su bili podvrgnuti u dobi od est godina mo e posluiti za predvianje rezultata tog drugog testa, a isto tako i za predvianje uspjeha u OCTU. Ako se kvocijent inteligencije ove djece nije u meuvremenu iz mijenio (izmeu dva testa prolo je prosjeno etrnaest godina), tada je oito, da su za predvianje uspjeha u OCTU, oba testa jednako vrijedna (jer u biti daju jednake rezultate). No ako se kvocijent inteligencije iz godine u godinu mijenja, tada na temelju rezultata koje smo dobili testi ranjem estogodinjaka, neemo moi predvidjeti ni re zultate koje e na testovima postii dvadesetogodinjaci, kao ni njihov uspjeh u OCTU. Ako je kvocijent inte ligencije konstanta, tada je mjerenje neije inteligencije (pomou testa inteligencije), u danom trenutku, i odre ivanje odnosa njegove inteligencije prema inteligenciji ostalih iste dobi, u stvari isto to i predvianje tog od nosa u budunosti. No ako kvocijent inteligencije i nije konstantan, testovi inteligencije mogu se koristiti za od reivanje odnosa neije inteligencije prema inteligenciji ostalih koji pripadaju istoj dobnoj skupini. Dobivena mjera tada, naravno, vrijedi samo za dani trenutak, tj. rezultat testa inteligencije ne moe biti indikator budu ih uspjeha ili neuspjeha. Stoga je vano utvrditi koliko je kvocijent inteligencije konstantan. Mnogim ljudima takvo istraivanje izgleda nepotrebno, tovie suvino. Navikli su sluati da se kvocijent inte ligencije, tijekom ivota, ne mijenja, pa da stoga i ne treba praviti razliku izmeu testova, koje emo radi lak eg snalaenja, zvati testovima za mjerenje inteligencije i testova za predvianje inteligencije. Na alost, dokazi nas upuuju u suprotnom smjeru. Dokazi su dobiveni na temelju veeg broja eksperimenata meu kojima su Dearbornov i Rothneyev ve klasini. Velike skupine djece

testirane su svake godine iznova deset godina uzastopce, pa su se tijekom tog razdoblja mogle promatrati even tualne promjene kvocijenta inteligencije. Na temelju tri desetak takvih studija doneseni su slijedei zakljuci: Korelacija izmeu rezultata dvaju uzastopnih testira nja izravna je funkcija meu testiranjem proteklog vre mena. Kod vrlo pouzdanog i dobro konstruiranog testa, kao to je to na primjer Stanford-Binetov test (vjerojat no najee upotrebljavan test inteligencije) moemo oe kivati da e korelacija izmeu rezultata dvaju uzastopnih testiranja biti 0,95, ako je meu testiranjem prolo neko liko, a najvie tjedan dana. Ako izmeu testiranja pro e cijela godina, korelacija e pasti na 0,91, a ako pro u dvije godine, na 0,87. Sa svakom daljnjom godinom korelacija opada za 0,4, tako da e nakon tri godine iznositi 0,83, nakon etiri 0,79, a nakon deset godina svega 0,55. Kad se radi o predvianju, korelacija od 0,55 izrazito je slaba. Predvianje koje bi se temeljilo na sluajnosti, tj. na bacanju dinara, bilo bi slabije za sve ga 10 posto. To ba nije sjajan rezultat. Uzgred treba napomenuti da je raspon dobnih sku pina, za koje vrijede ove brojke, prilino ogranien. Za dobnu skupinu estogodinjaka predvianje je znatno netonije od onog na kojeg ukazuju brojke, a na te melju testiranja djece koja jo nisu navrila dvije godine ne moe se ba nita zakljuiti o inteligenciji koju e ona posjedovati kao odrasli ljudi. Situacija je neto bo lja za dobnu skupinu tro- i etverogodinjaka, ali su koe ficijenti tako maleni da su u praksi neupotrebljivi. Sve u svemu, testiranje inteligencije prije navrene este go dine (ili najmanje pete), trebalo bi izbjegavati jer moe kod roditelja pobuditi uzaludnu nadu ili nepotreban strah. S druge strane, razumno je oekivati da e na kon navrene petnaeste ili esnaeste godine ivota, tes tiranje dati prilino tonu procjenu razvoja inteligencije ak i za iduih trideset ili vie godina. Ocjenjuje se, da se nakon razdoblja adolescencije, a uz uvjet da ne doe

do tjelesnih ozljeda sredinjeg ivanog sustava, moe oekivati korelacija od 0,8. Moe li se, racionalizacijom ovih podataka, dobiti ne ka vrsta opisne hipoteze? Anderson je pokazao da je to mogue, a vidjet emo da njegove ideje daju opaenim injenicama razuman okvir. Zamislimo djetetove sposob nosti kao neki fond koji raspolae odreenim iznosom funti ili dolara. Tijekom djetinjstva, kako se inteligen cija razvija, u fond se ulae novac, tako da je u asu kad dijete postaje odraslo, on pun. Pretpostavimo da dje tetove sposobnosti, ili rjenikom nae analogije, koliinu novca u fondu, moemo tono izmjeriti. Tada pretpos tavka o konstantnosti kvocijenta inteligencije zahtijeva da koliina novca koju svake godine uplaujemo u fond (a koja odgovara poveanju djetetovih sposobnosti) tako er bude konstantna veliina proporcionalna iznosu koji se u fondu ve nalazi. Tako e, na primjer, djeca koja su u asu testiranja u svojem fondu imala 20, 60 ili 120 novanih jedinica, fondu svake godine dodavati respektivno 2, 6 i 12 jedinica. Druga je mogunost da poveavanje fonda za svaku godinu nije ni u kakvom odnosu prema ve postojeem fondu. To znai da se moe dogoditi da dijete s malim fondom svoj fond povea za vei iznos od djeteta s ve likim fondom. Izgleda da se upravo to dogaa, ime bi se mogli objasniti i opaeni rezultati. Dok je dijete veoma maleno i sposobnosti su mu ogra niene, pa vrijednost prirasta fonda moe, po apsolut noj veliini, biti jednaka veliini samoga fonda. No ako su te dvije veliine (fond i prirast fonda) meusobno ne zavisne, tada je oito da na temelju veliine fonda dvogo dinjeg djeteta ne moemo predvidjeti veliinu fonda trogodinjaka (prirast fonda moe biti velik i nepoznat iznos). S rastom djeteta raste i njegov fond sposobnosti pa veliina prirasta, u odnosu na veliinu fonda, biva sve manje i manje znaajna. Kad dijete doraste do ado lescencije, tj. kad postane mladi momak ili djevojka, fond je pun i vie mu se nita ne dodaje. Budui da

prirast sposobnosti u odnosu na fond sposobnosti, po staje zanemarivo malen, inteligenciju koju e dijete imati kad odraste predvidjet emo tim tonije im je dijete u asu mjerenja inteligencije starije. Iz ovog se razmatranja vidi da postojei testovi inte ligencije zasnovani na pretpostavci konstantnosti kvoci jenta inteligencije mogu vrlo tono izmjeriti intelektual ne sposobnosti u danom trenutku. Pokuamo li, meutim, pomou njih predvidjeti budue uspjehe male djece, re zultat je vie nego slab. Stoga se sam od sebe namee zakljuak da su za mjerenje sadanjih djetetovih spo sobnosti i za predvianje njegovih buduih sposobnosti potrebna dva testa jedan za odreivanje veliine fon da, a drugi za mjerenja najvjerojatnije veliina njegova prirasta. Problem je teak i sloen. elimo li ocijeniti sadanju djetetovu inteligenciju, dovoljno je da dobivene rezultate usporedimo s rezultatima druge djece iste dobi. No e limo li odrediti kolika e njegova inteligencija biti za deset godina, moramo, na poetku i na kraju tog desetgodinjeg razdoblja, izmjeriti inteligenciju itave jed ne dobne skupine. Jasno je da je to tee i administra tivno i financijski. Ipak, to je uinjeno i dobiveni su od reeni nedvojbeni rezultati. Zadaci prvog testa inteligen cije koji prilino dobro mjere djetetovu inteligenciju u danom trenutku nisu prikladni za mjerenje pokazatelja njegove budue inteligencije. I obratno: zadaci koji ne daju gotovo nikakve informacije o djetetovoj sadanjoj inteligenciji mogu dati vrlo tone informacije o njego voj buduoj inteligenciji. Iz toga se vidi da je mo gue sainiti testove koji e predvidjeti kolika e biti djetetova inteligencija za, recimo, deset godina, no oni e se podosta razlikovati od testova kojima se slu imo danas veina dananjih testova mjeri inteligen ciju u sadanjem trenutku. Vidimo da nas mit o kon stantnosti kvocijenta inteligencije lako moe zavesti na pogrean put. Predvidjeti neiju inteligenciju u budu nosti zamaniji je pothvat no to su to zamiljali pioniri

na polju psihologije. Da bi se moglo s izvjesnim pouzda njem rei koliki e kvocijent inteligencije imati mali Ivica kad odraste i da li e Marica i kao odrasla ena biti mentalno defektna, trebat e u istraivanja uloiti jo mnogo truda i napora. S ovakvim prigovorima lako se moe i pretjerati. Oi to je da su dananji testovi inteligencije na podruju odreivanja inteligencije odraslih i starije djece sasvim zadovoljavajui, kao i to da nisu prikladni za odreiva nje inteligencije djece izmeu est i deset godina. Za djecu mlau od est godina oni su posve neupotrebljivi. Unato tim nedostacima, bit e zanimljivo pogledati ba rem jednu studiju provedenu s ciljem predvianja bu dunosti velike skupine veoma inteligentne djece. Terman i njegovi suradnici mjerili su njihovu inteligenciju na poetku eksperimenta da bi zatim pratili njihov raz voj tijekom dvadeset i pet godina. Pri ocjenjivanju te studije treba imati na umu, da su testovi kojima su se sluili bili jedni od prvih, i uglavnom inferiorni testo vima kojima se sluimo danas. U njima dolaze do izra aja sve sloenosti i potekoe o kojima sam upravo go vorio. italac e se moda iznenaditi kad vidi da je svim tekoama usprkos i pomou neistesanog orua kojim su se znanstvenici sluili prije etvrt stoljea, do bivena tona prognoza budunosti te velike skupine izra zito darovite djece. Terman si je stavio u zadatak da otkrije mentalne i fizike crte karakteristine za intelektualno natprosjenu djecu kao i osobine njihove linosti. Takoer je elio vidjeti u kakav se tip odraslog ovjeka razvija tipino darovito dijete. Razliitim postupcima, izmeu 250 000 kolske djece odabrano je 1500 djece, koja su po svojem kvocijentu inteligencije, spadala u vrhunskih jedan po sto. Kvocijent inteligencije svakog odabranog djeteta iz nosio je najmanje 140, a najvei je imala jedna djevoj ica (vie od 200). O djeci je sakupljen i velik broj najrazliitijih podataka. Njihovi su roditelji ispunili upit nik od dvanaest stranica te odgovorili na pitanja o raz-

voju svoje djece, okolnostima njihova roenja, nainu hranjenja, dobi u kojoj su progovorili i prohodali, bo lestima koje su preboljeli, o njihovim nervnim simpto mima, eventualnoj kod kue dobivenoj poduci itd. Slian upitnik s pitanjima o napredovanju i ponaanju djece u koli, ispunili su i uitelji djece. Svako je dijete teme ljito lijeniki pregledano te su prikupljeni podaci o nje govu vidu, sluhu, ishranjenosti, dranju tijela, stanju zu bala, neurolokom stanju, radu srca i plua itd. Izvreno je trideset i sedam antropolokih mjerenja, a svako je dijete podvrgnuto i trosatnom testiranju u koli ste enog znanja. Slika je upotpunjena ispitivanjem karak tera i specifinih interesa, podacima o knjigama proita nim u razdoblju od dva mjeseca kao i ocjenom sredine u kojoj je dijete raslo (dobivenom od znanstvenih surad nika na terenu). Iako su pri odabiranju oba spola imala jednake anse, djeaci su brojano nadmaivali djevojice u omjeru 115:100. Terman energino nijee postojanje pristra nosti prilikom testiranja. Inae, s prilinom sigurnosti moemo ustvrditi da djeaci nisu, u prosjeku, intelektu alno superiorni djevojicama. To je pokazano i velikim brojem komparativnih studija iz kojih se takoer moe zakljuiti da je u djeaka raspon inteligencije vei nego u djevojica, tj. meu njima ima vie vrlo bistrih ali i vrlo tupih pojedinaca. Ovu tvrdnju potkrepljuju i istra ivanja koja je Thomson vrio u kotskoj na sluajnim uzorcima populacije iste starosne dobi. Gotovo se uvijek pokazalo da su kolebanja u inteligenciji vea u djeaka nego u djevojica. S tim je u skladu i ope poznata i njenica da meu mukarcima ima vie genijalnih i vie mentalno defektnih pojedinaca nego meu enama, prem da bi se to moglo jednako dobro objasniti i povijesnim i drutvenim razlozima. Rezultati mjerenja tijela i lijenikog pregleda opovr gavaju rasprostranjeno miljenje da su izrazito inteli gentna djeca obino hendikepirana na nekom drugom podruju. Taj je stav poznat kao teza o kompenzaciji

prema kojoj je inteligentno dijete zaostalo u rastu, boleljivo, nespretno, napeto, nervozno i preozbiljno, a uz to jo ima i upala prsa, sputena ramena i nosi naoale. S druge strane, prema istoj pretpostavci manje inteli gentno dijete kompenzira tupost svojim karakternim svojstvima, svojim zdravljem i tjelesnom graom. Termanovi podaci odluno pobijaju takvo miljenje. Nada rena djeca u njegovoj grupi esto su po visini i teini, kapacitetu plua, irini ramena i miinoj snazi, nadmaivala i najvie amerike standarde, pa prema tome i prosjenu djecu. Nadarena su djeca bila zdravija a nervozne navike, tikovi i mucanje bili su meu njima jednako esta pojava kao i meu prosjenom djecom odgovarajue dobi. Ti se podaci uklapaju u iri model i pokazuju da umjesto zakona kompenzacije vrijedi zakon korelacije; inteligentna djeca nadmauju manje inteli gentnu u gotovo svim poeljnim svojstvima koja je Terman mjerio. Skupina darovitih je i u koli postizala daleko bolje rezultate od svojih vrnjaka. Obrazovanje nadarenog dje teta u cjelini bilo je za 44 posto iznad norme, ili dru gim rijeima, kolsko znanje darovitog djeteta i od nje ga za 44 posto starijeg prosjenog djeteta bilo je jed nako. Na intelektualnom polju interesi darovite djece bili su daleko iri od interesa prosjenog djeteta, a na dru tvenom planu neto malo iri. Na polju aktivnosti in teresi darovite i prosjene djece bili su gotovo identini. Djeca su podvrgnuta i razliitim objektivnim testovima karaktera i linosti, a njihovi su uitelji dali svoje mi ljenje o njihovim mentalnim, moralnim i socijalnim ka rakteristikama. Sve su ocjene pokazivale da su darovita djeca i na tim podrujima iznad prosjeka. To se osobito odnosilo na svojstva koja proizlaze iz htijenja, kao to je na primjer snaga volje, upornost, elja za isticanjem, samopouzdanje, smotrenost i opreznost, a u manjoj mjeri i na emocionalna svojstva kao to su smisao za humor, veselost, optimizam i postojanost raspoloenja. To se

odnosilo i na moralna svojstva kao to su savjesnost, istinoljubivost, velikodunost, obzirnost, nesebinost i suosjeanje s drugima. Pokazalo se da su darovita djeca esto superiorna i na drutvenom polju. Ona su esto voe velikih grupa u kojima su i omiljena jer i sama vole velike grupe i nisu tata. Tonost ovih ocjena potvruju i neki objektivni tes tovi. Tako je, na primjer, prema procjenama uitelja, 67 posto nadarene djece nadmaivalo prosjeno dijete u po zitivnim emocionalnim karakteristikama, a taj isti po stotak dobiven je i na temelju testa emocionalne stabil nosti. I drugi su objektivni testovi pokazali da darovita djeca nadmauju prosjenu. U usporedbi sa sluajnim uzorkom djece inteligentni djeaci i djevojice bili su ma nje skloni hvalisanju ili precjenjivanju vlastitog znanja; takoer su se pokazali dostojnijim povjerenja kad su bili u prilici da prevare; njihova lektira, izbor omiljelih li nosti i drutveni stavovi bili su, u cjelini, zdravi. Na svim testovima karaktera daroviti devetogodinjaci postizali su rezultate jednake rezultatima prosjenih dvanaestogodinjaka. Poslije est godina itav je postupak ponovljen, te se pokazalo da se slika skupine u cjelini nije bitno izmije nila. Grupa je jo uvijek bila intelektualno vrlo supe riorna s tim da se kvocijent inteligencije djeaka neto malo smanjio, a kvocijent inteligencije djevojica neto vie smanjio. Na temelju statistike takva se regresija pre ma prosjeku mogla i oekivati. Uspjesi koje su djeca po stizala u koli bili su jo uvijek znaajni, a darovita je grupa nadmaivala prosjeno dijete odgovarajue dobi i u svim ispitanim mentalnim, fizikim i karakternim svojstvima. Ispitivanje grupe nastavljalo se u odreenim vremen skim razmacima, a zadnje je izvreno etvrt stoljea na kon prvog. Prosjena dob grupe bila je tada oko tride set i pet godina, pa je trebalo ocijeniti to su pripadnici grupe postigli kao odrasli ljudi. Pokazalo se da se gru pa u odnosu na svoje vrnjake ni za etvrt stoljea nije

bitno izmijenila. Ponemo li s najobjektivnijim tipomi podataka, naime, s tjelesnim mjerama, nalazimo da su daroviti mukarci visoki prosjeno 180,3 centimetra to je vie od prosjeka regruta u vojsci Sjedinjenih Ameri kih Drava koji iznosi 170,7 centimetara, kao i od pro sjene visine studenata (173,2 cm). I darovite ene bile su vie od nedarovitih, brojani odnos bio je 165,0 cen timetara naprema 162,5 centimetara. Iako je ope zdravstveno stanje teko izravno izmje riti, izgleda da je darovita skupina bila prilino zdrava, jer Terman svoj izvjetaj o zdravlju zakljuuje izjavom da je darovita skupina barem jednako zdrava kao i pro sjena, ako ne od nje i zdravija. Takoer je superiorna u visini i teini, a ima i manji broj tjelesnih nedosta taka. Za itaoca je mentalno zdravlje moda ipak neto za nimljivije od fizikog. Kao dio hipoteze o kompenza ciji esto se kae da su izrazito inteligentni ljudi neu rotini ili drugaije duevno poremeeni. Poznata izreka da su genijalnost i ludilo usko povezani uporno egzistira unato potpunom nedostatku dokaza. Opa mentalna prilagodba navedene darovite skupine ocijenjena je na kon njezina dvadesetpetogodinjeg praenja. Prema men talnoj prilagoenosti ljudi se mogu klasificirati u tri ka tegorije, na (1) dobro prilagoene, (2) neprilagoene i (3) izrazito neprilagoene. Ispitanici koji su dospjeli u treu kategoriju podijeljeni su u dvije potkategorije, na one koji (3a) nisu patili od psihoze i na (3b) psihotine. Kriterij za klasifikaciju u potkategoriju (3b) bio je iv ani slom koji je zahtijevao bolniko lijeenje. Budui da u rezultatima prema spolu nije bilo nikak vih razlika, Terman nije odvojio mukarce od ena. Po kazalo se da je 81 posto svih pripadnika skupine bilo dobro prilagoeno, 15 posto neprilagoeno, 3 posto izra zito neprilagoeno bez psihoze, a 1 posto (tonije 0,81%) izrazito neprilagoen i psihotian. Takova je klasifikacija izvrena 1940. godine; do 1945. broj sluajeva u katego riji (3) porastao je na 4, odnosno 1,29 posto.

Usporedni brojevi* teko su dostupni, a i tada samo u sluaju da se radi o mentalnoj bolesti. Usporedba nada renih ispitanika s tablicama oekivanja nainjenih na te melju ispitivanja stanovnitva iste starosne dobi poka zuje da je tendencija prema mentalnoj bolesti kod na darenih ispitanika obaju spolova bila neto malo ispod tog oekivanja (za 1940. i 1945. godinu). Terman tvrdi da se u sluajevima svih stupnjeva mentalne neprilago enosti, ukljuivo kategoriju (3b) iznenaujue veliki dio ispitanika znatno oporavio ili posve ozdravio. Smatra se da je u tom poboljanju superiorna inteligencija igrala znaajnu ulogu. Budui da se ova tvrdnja ne temelji na usporednim istraivanjima, upuujem itaoca na poglav lje Djelovanje psihoterapije u kojem su izneseni doka zi da je taj brzi oporavak prije pravilo, nego li iznimka i to za sve bolesnike bez obzira na njihovu inteligenciju. Izmeu mentalne prilagodbe i kvocijenta inteligencije u djetinjstvu Terman nije pronaao nikakvu korelaciju, ali je otkrio da je broj neprilagodbi obrnuto razmjeran ko liini obrazovanja (i tu je korelacija dosta slaba). Bilo bi zgodno kad bismo se mogli osloniti na rezul tate testova inteligencije kojima su ispitanici testirani u prosjenoj dobi od trideset godina. No usporeivanje kvocijenta inteligencije oteano je oitim statistikim po tekoama. Kvocijent inteligencije definiran je kao omjer mentalne i kronoloke dobi, pa ima smisla samo za djecu jer njihova mentalna dob raste pari passu s nji hovom kronolokom dobi. Jasno je da se takva defini cija ne moe primijeniti ondje gdje se mentalna dob ne mijenja, tj. poslije esnaeste, ili ondje gdje ona opada kao, recimo, nakon etrdesete. Osim toga iako za mje renje djeje inteligencije postoje standardizirani testovi (bez obzira na veliinu djeje inteligencije) za odrasle takvih testova gotovo da i nema, a oni koji postoje nisu standardizirani na sluajnom uzorku populacije. No sve se te potekoe mogu svladati statistikim metodama o
* Misli na brojeve dobivene komparativnim studijama (prim. prev.).

kojima ovdje ne bih govorio. Neka bude dovoljno da ka em da je Termanova ocjena kvocijenta inteligencije od raslih ispitanika iznosila oko 134. Vidi se da se prosjeni kvocijent inteligencije njegove skupine smanjio za 17. Terman smatra da su uzroci tome greke u mjerenju, injenica da testovi inteligencije za djecu i odrasle ne mjere istu funkciju, promjene do kojih dolazi sazrijeva njem linosti kao i utjecaj sredine i obrazovanja. Prema njegovoj procjeni prva dva navedena faktora uzrokuju polovinu toga pada, dok se pad za preostalih devet ili deset bodova ima pripisati procesu sazrijevanja ili utje caju okoline. Apstrahiramo li greke u mjerenju i ne mogunost da se testovima izmjeri ista funkcija, kvoci jent inteligencije opada za svega pet do deset bodova. To su, naravno, samo prosjeni podaci, a pojedina djeca pokazivala su i mnogo vee promjene u jednom ili dru gom smjeru. U cjelini uzevi vidimo da su originalni tes tovi s prilino uspjeha predvidjeli budui intelektualni status testirane djece. Takoer se ne bi moglo rei da nisu uspjeli predvidjeti to e djeca postii na polju obrazovanja. Oko 90 posto darovitih mukaraca i 86 posto darovitih ena upisalo se u koled, a diplomiralo je 70, odnosno 67 posto. To je oko osam puta vie od kalifornijskog prosjeka. Prosjene ocje ne u koledu takoer su im bile iznad prosjeka, no nisu uvijek dostizale visinu kakvu bismo oekivali od tako iz razito inteligentnih studenata. Oni koji su diplomirali na koledu postizali su kao djeca na testovima inteligencije neto bolje rezultate od onih koji nisu uspjeli diplomirati. Neto vee razlike u kvocijentu inteligencije naene su izmeu onih koji su se u koledu osobito istakli i onih koji su bili prosjeni ili tovie slabi. Bit e zanimljivo pogledati i to su nadarena djeca po stigla kasnije na profesionalnom podruju, kao i to ko liko su zaraivala u usporedbi sa svojim vrnjacima. e trdeset i pet posto pripadnika Termanove skupine steklo je struno zvanje postotak za sedam i pol puta vei od kalifornijskog prosjeka. Dvadeset i est posto pripadalo

je profesionalnim i veim poslovnim grupama to je opet vie od kalifornijskog prosjeka koji iznosi samo 8 posto. S druge strane, samo 6 posto darovitih radilo je poslo ve kvalificiranih radnika, pisara ili sitnih trgovaca (kalifornijski prosjek bio je 32 posto). Zanimanjima koja nisu zahtijevala ni naobrazbu ni neku specifinu sposob nost bavilo se manje od 10 posto pripadnika nadarene skupine, dok se takvim zanimanjima bavilo 18 posto sve ukupnog stanovnitva Kalifornie. Vidimo, dakle, da je struno zvanje steklo gotovo osam puta vie ljudi, no to bi se moglo oekivati da je izbor tih ljudi bio sluajan. U usporedbi sa ostalim fakultetski obrazovanim ljudi ma daroviti su i profesionalno bili neto uspjeniji 71 posto darovitih i otprilike 51 posto svih fakultetski obrazovanih graana Kalifornije uspjeli su se popeti na sam vrh profesionalne ljestvice. Zakljuujemo da su da roviti ljudi, bili oni fakultetski obrazovani ili ne, zauzi mali poloaje i preuzimali odgovornost i vodstvo mnogo ee od obinih fakultetski obrazovanih graana. Go dine 1940. kad je u Sjedinjenim Dravama vladala neza poslenost broj nezaposlenih meu darovitima nije iz nosio ni 1 posto. Istodobno je u itavoj Kaliforniji bilo nezaposleno 11 posto svih za rad sposobnih mukaraca. Terman je usporeivao kvocijente inteligencije koje su mukarci na raznim radnim mjestima imali kao djeca i kao odrasli ljudi. Razlika u kvocijentu inteligencije bila je u djetinjstvu neznatna; struna zanimanja odabrali su oni iji je kvocijent inteligencije iznosio 153,2, polustruna zanimanja i svijet velikog biznisa oni iji je kvocijent inteligencije iznosio 152,6, a djeca s kvocijentom inteli gencije 150,3 uglavnom su se odluila za administraciju, trgovinu na malo ili kvalificirani rad. Ostale nie kate gorije zajedno kao djeca su imale prosjek od 146,8. In teligencija skupine odraslih bila je u znatno uoj vezi s njihovom klasifikacijom prema radnim mjestima pro sjeni rezultati vrhunskih strunjaka bili su znatno vii od prosjenih rezultata ostalih grupa. To je sasvim u skladu s pretpostavkom da su testovi inteligencije dobro

sredstvo za mjerenje sadanje intelektualne sposobnosti, ali ne i za tono predvianje te sposobnosti u budunosti. Ono to vrijedi za mukarce vrijedi i za ene. Izmeu njihova sadanjeg radnog mjesta i kvocijenta inteligen cije to su ga imali u djetinjstvu nije bilo gotovo nikakve veze, no izmeu radnog mjesta i rezultata na testovima inteligencije za odrasle, ona je postojala. ene u vrhun skim profesijama kao i one koje su predavale na koledi ma bile su upadljivo superiornije. Na drugom mjestu bila su zvanja kao to je socijalni rad, knjievni rad, knjini arstvo, njega bolesnika itd., a na treem uiteljska zva nja. Rad u uredima i domainstvu bio je na zadnjem mjestu. Daroviti mukarci i ene zaraivali su vie od ostalih fakultetski obrazovanih graana odgovarajue dobi koji su opet zaraivali vie od sluajnog uzorka kalifornijskih mukaraca i ena. Srednji godinji prihod mukaraca iz nosio je 1940. godine tono hiljadu funti, brojka koja za otprilike stotinu funti premauje prihod prosjenog fa kultetski obrazovanog graanina. U godini 1945. prihod vei od 2 500 funti bio je meu darovitim mukarcima osam puta ei nego to bismo mogli oekivati da su oni odabrani sluajno. Gotovo polovica svih darovitih muka raca zaraivala je vie od 2 000 funti, prihod to ga je imalo samo sedam posto svih obitelji u Sjedinjenim Ame rikim Dravama. Iz ovoga se jasno vidi da su daroviti mukarci i ene radili na boljim poslovima i zaraivali znatno vie od ostalih fakultetski obrazovanih osoba, a pogotovo vie od prosjenog kalifornijskog graanina. Djelomian uz rok tome mogla bi biti i injenica da su i oevi natpro sjene skupine radili na vanijim i odgovornijim radnim mjestima. Treba, meutim, naglasiti i to da je broj stru nih zvanja meu darovitim mukarcima bio vei od toga broja meu njihovim roditeljima, to bi se lako moglo objasniti utjecajem sredine. U pitanjima braka i dobi stupanja u brak darovita se grupa nije znatno razlikovala od ostalog stanovnitva.

Njezini su pripadnici sklopili, dodue, neto vei broj bra kova u koje su stupili neto mlai od ostalih fakultetski obrazovanih graana. Do 1945. godine 14 posto muka raca i 16 posto ena rastavilo se od svog branog druga. Iako se ini da su ti brojevi znatno manji od oekivanog prosjeka, ne moe se nita sa sigurnou tvrditi jer Terman nije uspio prikupiti tone podatke. Da su daroviti ljudi pri odabiranju branog druga veoma selektivni vidi se iz injenice da su njihovi brani drugovi u prosjeku barem jednako inteligentni kao i osobe koje su dobile fakultetsko obrazovanje. No daroviti nisu imali samo natprosjene brane drugove, ve i natprosjeno inteli gentnu djecu (kvocijent inteligencije njihove djece izno sio je, u prosjeku, 128). Meu tom djecom bilo je 28 puta vie djeaka i djevojica s kvocijentom inteligencije ve im od 150, nego u skupini sluajno odabrane djece. Iz gleda da su daroviti i u braku bili neto malo sretniji kao i da su se bolje spolno slagali od nedarovitih, no o tome ne postoje posve toni podaci. Istraene kontrolne skupine nisu, naime, bile reprezentativni uzorci itavog stanovnitva. Dosad smo o uspjehu govorili kao o iskljuivoj funkciji inteligencije. To, meutim, sigurno nije istina. Osim sre e, povoljnih prilika i porodine tradicije za uspjeh in teligentnog djeteta neobino je vana i emocionalna sta bilnost. Taj je faktor za inteligentno dijete jednako vaan kao i za prosjeno ili tupo dijete. Terman je to dokazao itavim skupom usporedbi. Ograniavajui se na mukar ce u svojoj odabranoj skupini (uspjeh ena esto je po sljedica vanjskih okolnosti, a i tee ga je procijeniti) tri su Termanova suradnika ispitala ivotnu situaciju 730 nadarenih mukaraca starijih od dvadeset i pet godina i na temelju toga, neovisno jedan o drugome, ocijenili njihov uspjeh u ivotu. Za kriterij uspjeha uzet je stupanj do kojeg je ispitanik iskoristio svoje natprosjene inte lektualne sposobnosti. Prema postignutom uspjehu mu karci su podijeljeni u tri skupine. U prvu skupinu stav ljena je petina mukaraca koji su postigli najvei uspjeh,

u drugu 60 posto onih koji su postigli osrednji uspjeh, a u treu petina onih koji su u ivotu najmanje uspjeli. Svaku od ekstremnih skupina, oznaenih slovima A i C, sainjavalo je 150 ljudi. Srednja dob, kao i raspon go dina starosti bili su u obje grupe vrlo slini. Rezultati dobiveni istraivanjem obadviju grupa usporeeni su sa oko dvije stotine podataka sakupljenih izmeu 1922. i 1940. godine. Pripadnici grupa A i C bili su u osnovnoj koli gotovo jednako uspjeni, prosjene su im ocjene bile otprilike iste, a grupa A postizala je neto bolje re zultate na testovima steenog znanja. Razlike meu gru pama pojavile su se u srednjoj koli, da bi u koledu dostigle neoekivane razmjere. Zastraujui neuspjeh pri padnika C skupine ne bi se mogao pripisati slabljenju nji hovih intelektualnih sposobnosti tim vie to su intelek tualne razlike izmeu pripadnika grupe A i pripadnika grupe C bile jo uvijek relativno malene. Opaene razlike mogle bi se pripisati mentalnom zdrav lju. Treba, naime, naglasiti da je ve u djetinjstvu gotovo trostruko vei broj pripadnika grupe C patio od malih ili izrazitih simptoma nervoze. Pripadnici grupe A su ve i u toj ranoj dobi nadmaivali pripadnike grupe C u smotrenosti, opreznosti, samopouzdanju, upornosti, snazi volje i elji za isticanjem. Slino vrijedi i za ocjenu prilagodbe mladih ljudi obiju skupina. U skupini C je dva puta vie neprilagoenih i devet puta vie izrazito neprila goenih. Ovi podaci zanimljivi su i vani. Osamnaest go dina prije ove klasifikacije na temelju uspjeha, uitelji i roditelji zamijetili su razlike i slinosti koje e kasnije karakterizirati skupine A i C. Oito je da pri predvianju uspjeha u ivotu moramo uzeti u obzir i neke druge, a ne samo intelektualne kvalitete. U pogledu drutvene prilagodbe skupina C bila je znat no slabija od skupine A. U skupini A bilo je mnogo vie pojedinaca koji su u srednjoj koli i koledu ispoljavali svojstva voe; broj sklopljenih brakova bio je vei u skupini A, a broj rastava u skupini C (vie nego dvo-

struko vei). Brakovi pripadnika skupine A bili su sret niji, a isto vrijedi i za njihove ene. Slaba prilagoenost pripadnika grupe C odrazila se i u njihovoj estoj nezaposlenosti kao i u estim promjena ma posla (posao su mijenjali iz nezadovoljstva i slinih razloga, a ne zato da bi napredovali). Trostruko vei broj pripadnika C skupine izjavio je da bezvoljno i iz navike radi svoj posao i da bi vie volio raditi neto drugo, to pokazuje da nisu odabrali odgovarajue zvanje. Terman smatra da je tome uzrok djelomino i njihovo nesnala enje u drutvenoj sredini. Ocjene koje su o pripadnicima obiju grupa dali njihovi roditelji, njihove ene, znanstveni suradnici na terenu, kao i oni sami pokazuju da je skupina A mnogo upornija, da ima vie samopouzdanja i da se lake koncentrira na cilj. Njezini pripadnici rjee pate od osjeaja manje vri jednosti, a nadmauju pripadnike skupine C i u izgledu, dranju tijela, privlanosti, ivahnosti, panji, radozna losti, originalnosti i ljubaznosti. Ono po emu su se, meutim, pripadnici skupina A i C najvie razlikovali bio je snaan poriv drutvenog prilagoavanja u skupini A. Sve su to pokazatelji iz kojih se vidi da je za uspjeh u ivotu veoma vana i emocionalna stabilnost. Osvrnemo li se na hipotezu o ludom geniju, moramo naglasiti da se ispitanici iji je kvocijent inteligencije iz nosio vie od 170 (dakle potencijalni geniji) po neurotskim simptomima ili mentalnoj prilagodbi nisu nimalo razlikovali od ostalih pripadnika grupe, a isto vrijedi i kad se radi o drutvenom prilagoavanju obaju spolova. Sve u svemu izgleda da se ispitanici s najviim kvocijen tom inteligencije mogu sredini prilagoditi jednako lako kao i ispitanici s manjom inteligencijom. Ovi se podaci ne mogu uopiti u hipotezu o istinskom geniju kakvim e ga priznati kasnije generacije, no isto tako ne potvruju ni popularno miljenje o vezi izmeu genijalnosti i ludila. Ovaj prikaz Termanovog monumentalnog djela poka zuje da se ak i relativno grubim testovima iz vremena

prvog svjetskog rata mogu prilino tono predvidjeti pro fesionalni uspjesi. Iz diskusije na poetku ovog poglavlja moemo zakljuiti da se pomou testova specijalno kon struiranih za predvianje mogu postii jo bolji rezultati. To je vrlo vaan podatak. Ljudi esto napadaju testove inteligencije kao igrake bez veze s onim to u ivotu smatramo vanim. Takav prigovor teko da bi mogao izdrati objektivnu teorijsku kritiku, no najbolji nain njegova otklanjanja svejedno ostaje postizanje rezultata slinih ovima koje smo ovdje ukratko izloili. Nijedno sredstvo pomou kojeg se uspjeh u budunosti moe pred vidjeti barem jednako dobro kao pomou starog Binetovog testa ne moemo bez razmiljanja odbaciti kao beskorisno. Moemo priznati njegove manjkavosti kao i to da ga jo treba znatno usavriti. Ipak na dananjem stupnju razvoja za predvianje ne postoji bolja metoda od dobro konstruiranog testa inteligencije i njegove stru ne interpretacije u svjetlu dostupnih psiholokih i sta tistikih spoznaja (koja se odnose na predvianje). Oito je da bistro dijete ija je bistrina provjerena testom in teligencije odrasta u inteligentnog ovjeka i da, ne spri jei li ga u tome emocionalna nestabilnost ili neprilago enost sredini, postaje uspjean strunjak ili poslovni rukovodilac.

4 Opada li naa nacionalna inteligencija?

Posljednjih dvadeset godina odgovorni psiholozi zvone na uzbunu i oajni izjavljuju da inteligencija ove nacije, kao i veine Zapadnih nacija, opada. Ta se njihova tvrd nja temelji na neobino jednostavnom nizu zakljuaka. Poinje se s pretpostavkom da je inteligencija svojstvo koje se veim dijelom nasljeuje. Zatim se prelazi na poznatu injenicu da inteligentni ljudi obino imaju manji broj djece od manje inteligentnih osoba. Potraje li to due vremena dolazi do izumiranja inteligentnih ljudi u populaciji (sve manje ljudi s genima koji prenose veli ku inteligenciju), pa postepeno opadanje inteligencije po staje neizbjeno. Ponekad se iznose dokazi kojima se eli pokazati da je do tog pada ve dolo, tvrdi se, na pri mjer, da se posljednjih godina poveao broj mentalno defektnih. Neki se od tih pokazatelja temelje na velikom broju eksperimentalnih rezultata i stoga se ne mogu olako odbaciti. Ako se pokae da su u pravu, imamo pred sobom problem u usporedbi s kojim su pad dolara i prijetnja inflacije samo beznaajne nezgode. Prije no to klonemo duhom pogledajmo jo jednom injenice ili jo bolje, njihove mogue posljedice. Prva tvrdnja dokaza odnosi se na nasljeivanje inteligencije. O njoj su fiziolozi mnogo raspravljali, ali je zasad nisu uspjeli uvjerljivo dokazati. Prvi su istraivai obiavali navoditi sluaj amerikog vojnika koji je jedno dijete imao s mentalno defektnom, a jedno sa zakonitom e-

nom. Oba su djeteta imala potomstvo i dok su potomci s majine strane bili normalni, bogobojaljivi a donekle i poslovno i profesionalno uspjeni Amerikanci, vanbrani su potomci bili tupa djeca, sklona kriminalu i prostitu ciji. Vei broj bio je i mentalno defektan. Takva poro dina stabla nuena su kao dokaz nasljeivanja inteli gencije usprkos injenici to je gotovo nemogue vratiti se stoljeima unazad ili dokazati mentalnu defektnost vojnikove nezakonite ene, koja nije bila temeljito lije niki pregledana, da o tome kako se pri iznalaenju po rodinog stabla takvog tipa mogu potkrasti i vee greke i ne govorimo. Oevidno je da pobornici miljenja da je inteligencija determinirana sredinom u ovoj pripovijesti nalaze za svoj stav jednako mnogo dokaza kao i oni koji vjeruju da je inteligencija nasljedna osobina. S vreme nom je postalo jasno da slinost u inteligenciji izmeu roditelja i djece nema nikakve veze s pitanjem da li se inteligencija nasljeuje ili ne. Ta se slinost moe jed nako dobro objasniti i nasljeivanjem i utjecajem sre dine, pa moramo potraiti uvjerljivije dokaze. Razliite u tu svrhu smiljene metode neu potanko izlagati jer je veina jednako nesavrena kao i metoda porodinog stabla. Izloit u samo one koje izgledaju uvjerljive i najveim skepticima. Prva od njih je tako zvana metoda blizanaca, u kojoj nam priroda pomae svojom dovitljivou. Znamo da postoje dva tipa bliza naca. Jednojajani blizanci raaju se iz jednog jedinog: oploenog enskog jajaca koje se rascijepi na dva dijela i razvije u dva odvojena i neovisna ljudska bia. Osobine jednojajanih blizanaca su identine. Drugi tip blizanaca nastaje ako se u maternici sluajno nau dva jajaca i budu oploena sa dva razliita muka spermatozoida. Tada se raaju dva odvojena i neovisna ljudska bia me usobno nimalo slinija od djece istih roditelja koja nisu roena istovremeno. Drugim rijeima, oni imaju samo 50 posto jednakih nasljednih osobina. Ovi dvojajani blizanci mogu biti istog ili razliitog spola jednojaj ani blizanci uvijek su, naravno, istoga spola.

Iako to esto nije lako, uvijek je mogue sa sigurnou odrediti da li su blizanci jedno - ili dvojajani. To se radi ispitivanjem krvnih grupa i uzimanjem otisaka prstiju kao i raznim drugim fizikalnim mjerenjima. Postoji, do due, i sasvim mala vjerojatnost da dvojajani blizanci budu meusobno toliko slini da na temelju ispitanih osobina budu proglaeni jednojajanima. Dokaz koji se zasniva na postojanju blizanaca poiva, uglavnom, na tome to se s blizancima, bez obzira na to da li su jedno - ili dvojajani, u obitelji obino jednako postupa. U veini sluajeva oni dobivaju iste intelektual ne poticaje, pohaaju iste kole, itaju iste knjige, imaju iste prijatelje, razgovaraju s istim ljudima itd. Stoga do razlika meu jednojajanim blizancima moe doi jedino pod utjecajem sredine. Razlike izmeu dvojajanih bli zanaca nastaju i pod utjecajem sredine kao i pod utje cajem nasljednih osobina. Kad u determiniranju inteli gencije nasljeivanje ne bi igralo nikakvu ulogu, tada bi i razlike meu dvojajanim blizancima nastajale iskljuivo zbog utjecaja sredine. Drugim rijeima razlike izmeu jednojajanih i dvojajanih blizanaca bile bi jednake. (Zahvaljujui relativnoj jednostavnosti situacije izrekli smo dokaz u obliku jednostavne jednadbe). S porastom vanosti nasljednih osobina u odreivanju djeje inteligencije morale bi rasti i razlike izmeu dvo jajanih blizanaca (u usporedbi s jednojajanima). Sli nost meu blizancima moe se izraziti i pomou koefi cijenta korelacije koji se kree od nule, za nepostojanje korelacije, do jedinice, za potpunu identinost. Mjerimo li inteligenciju jedno- i dvojajanih blizanaca, pazei pri tom da uzimamo samo istospolne dvojajane blizance, kako bismo ih lake usporedili s jednojajanima, nalazi mo da korelacija izmeu jednojajanih blizanaca iznosi 0,95, a izmeu dvojajanih samo 0,65. Korelacija izmeu jednojajanih blizanaca otprilike je jednaka veliini ko relacije izmeu rezultata dvaju uzastopnih testiranja jed nog te istog djeteta, ako izmeu prvog i drugog testiranja nije prolo vie od osam dana. Drugim rijeima jedno-

jajani blizanci slini su u najveoj moguoj mjeri. Dvojajani blizanci nisu ni izdaleka toliko slini. Iz toga neizbjeno slijedi da je utjecaj naslijea na inteligenciju veoma snaan. Doprinosi naslijea i sredine mogu se u ovom sluaju ocijeniti, i strunjaci se slau da se 80 posto inteligencije nasljeuje, dok je preostalih 20 posto deter minirano sredinom. Kasnije emo razmotriti koliko je ova tvrdnja razumna, a sada emo prei na drugu metodu dokazivanja. Radi se o takozvanoj metodi siroeta. Sluaj blizanaca posluio nam je kao primjer nasljeivanja identinih osobina; u sluaju siroeta imamo posla s djecom ija okolina gotovo da se i ne mijenja. Svatko tko je ikad posjetio sirotite s uasom e se sjetiti potpune identi nosti ivotnih uvjeta, hrane, kolovanja i opeg postupka. Uzmemo li djecu koja su u sirotitu provela skoro itav ivot, tada bi prema pretpostavci o utjecaju sredine na inteligenciju, sva ta djeca morala biti jednako inteligent na sva su rasla u istim uvjetima. Budui da su toj djeci dostupne iste knjige i isti asopisi, da se drue s istim drugovima i da ih poduavaju isti uitelji, ta se identi nost sredine odnosi osobito na intelektualnu stranu njihova razvoja. Kad bi za intelektualne razlike meu djecom bila odgovorna sredina, tada se u ovoj za svu djecu gotovo identinoj sredini, djeca meusobno ne bi smjela razlikovati. No ako se inteligencija uglavnom na sljeuje, i intelektualni uspjesi djece bit e veoma razli iti. Neka od njih bit e bistra, inteligentna i uspjena, dok e druga biti itupa, glupa i nee dobro uiti. Veina e ih biti negdje izmeu te dvije krajnosti. Usporedimo li prosjek inteligencije unutar takve jedne ustanove s prosjekom inteligencije izvan njezinih zidova, vidimo da su razlike ili veoma malene ili da uope ne postoje. Dru gim rijeima djeca u sirotitu meusobno se razlikuju ba kao i sva ostala djeca. Tu injenicu teko je pomi riti s hipotezom o utjecaju sredine, ona dapae podupire dokaz metode blizanaca.

Trea metoda dokazivanja ovisi o pojavi koja esto (gotovo uvijek) prati naslijee, a rijetko ili nikad utjecaj sredine. To je pojava regresije. Ve je Galton primijetio da su sinovi i keri visokih roditelja iako obino visoki, neto malo nii od svojih roditelja, dok su sinovi i keri niskih roditelja, iako po visini ispod prosjeka, ipak neto malo vii od svojih roditelja. Drugim rijeima djeca izra zito visokih ili izrazito niskih roditelja vraala su se prema prosjeku ukupnog stanovnitva. Visina djece viso kih roditelja oscilirala je negdje na polovici izmeu visine roditelja i prosjene visine svih Engleza i Engleskinja. Kasnije je pojava regresije opaena i u drugim sluajevi ma u kojima naslijee igra vanu ulogu, a izgleda da je najizrazitija u sluaju nasljeivanja inteligencije. To se moe pokazati usporeivanjem inteligencije ro ditelja i djece u odreenim drutvenim slojevima ili pro fesionalnim kategorijama. Kvocijent inteligencije pripad nika najviih profesionalnih kategorija i dravne uprave iznosio je oko 150, kvocijent inteligencije njihove djece bio je neto vei od 120. Kvocijent inteligencije niih profesionalnih kategorija i tehnikih rukovodilaca iznosio je oko 130, a kvocijent inteligencije njihove djece oko 115. Visoko kvalificirani radnici i administrativni slubenici imali su prosjean kvocijent inteligencije 118; njihova dje ca oko 109. Prosjeni kvocijent inteligencije kvalificiranih radnika iznosio je 108; njihove djece 104. Na drugom kraju ljestvice kvocijent inteligencije odraslih pacijenata duevnih bolnica kree se oko 55, dok kvocijent inteli gencije njihove djece iznosi, u prosjeku, 70. Povremeni primaoci socijalne pomoi, t j . ljudi koji i raditi mogu samo povremeno, imaju kvocijent inteligencije oko 80, a njihova djeca oko 90. Prosjeni kvocijent inteligencije nekvalificiranih radnika iznosi otprilike 86, a njihove dje ce oko 92. Polukvalificirani radnici imaju kvocijent inte ligencije 97, a njihova djeca 98. Namjerno sam prikazao pojavu regresije na primjeru razliitih drutvenih sloje va, jer je tako moemo lake uoiti, iako ona, naravno postoji i u jednom te istom drutvenom sloju (razlike u

inteligenciji meu pripadnicima istog drutvenog sloja mogu biti vrlo, vrlo velike). Pojava regresije teko da bi se mogla objasniti utje cajem sredine. Ono to pobornici te hipoteze u biti tvrde jest da su djetetove intelektualne sposobnosti odreene intelektualnim poticajima njegove okoline, kao i hiljada ma drugih utjecaja kojima je izloeno u ranom razdoblju svojega razvoja. Kad bi to bilo tako, djeca viih rukovo deih i profesionalnih kategorija morala bi po intelektual nim sposobnostima nadmaivati roditelje ili im barem biti ravna. Ta su djeca, naime, dobila najbolje mogue obrazovanje, a njihova ih je kulturna sredina, takoer najbolja u naem drutvu, neprestano poticala na inte lektualni rad (prednosti koje njihovi roditelji moda i nisu imali). No ono to u stvarnosti vidimo, porazan je pad inteligencije upravo takve djece, a esto i razoarane i nesretne roditelje i njihova neispunjena oekivanja (oe kivali su da e sredina koju su mogli priutiti svojoj djeci pozitivno djelovati na njihove sposobnosti i inteligenciju). S druge strane trebalo bi oekivati da e primaoci soci jalne pomoi i pacijenti duevnih bolnica imati djecu ija e inteligencija biti jo manja od njihove. No dogaa se upravo suprotno. Premda ta djeca ive u sredini siro manoj poticajima, a esto i u nezamislivo loim opim uvjetima, ona su zaudo upadljivo bistrija od svojih roditelja. Pojava je, donekle, paradoksalna. Obino o naslijeu mislimo kao o faktoru odgovornom za slinost izmeu roditelja i djece. Tako je gledanje, meutim, ako ne pogreno, a ono jednostrano. Roditelji i djeca samo dje lomino dijele isto naslijee. Djetetove nasljedne osobine u velikoj su mjeri odreene faktorima koji kod roditelja ne dolaze do izraaja. Drugim rijeima dijete esto na sljeuje od roditelja ono po emu se od njih razlikuje. Na toj se injenici temelji i jedan drugi dokaz vaan zato to se odnosi na kritiku testova inteligencije u cje lini. esto se, naime, uje da testovi inteligencije toliko ovise o sredini, kolovanju, intelektualnim poticajima itd.

da favoriziraju neke drutvene slojeve, a neke opet za postavljaju. Prema hipotezi o utjecaju sredine na inteli genciju morala bi izmeu rezultata postignutih na testo vima i pripadnosti drutvenom sloju postojati vrlo dobra korelacija. To, meutim, nije sluaj. Ta korelacija u Ve likoj Britaniji i Americi iznosi svega 0,3, to grubo reeno znai da pripadnost drutvenom sloju djeluje samo na jednu desetinu rezultata postignutog na testu inteligen cije. Tako slaba korelacija izmeu po utjecaju nedvojbe no najsnanije sredine koja danas postoji u ljudskom drutvu i rezultata testova inteligencije odluno pobija hipotezu o utjecaju sredine jer se njome ne moe objas niti ime je determinirano preostalih 90 posto ljudske inteligencije. Ovaj se dokaz esto iznosi u manje strogoj ali zato dojmljivijoj anegdotskoj formi, naime u izreci da mentalno defektni roditelji obino raaju izrazito in teligentnu, a genijalni roditelji mentalno defektnu djecu. Nerazmjer je i suvie est a da bi se mogao zanemariti, teko ga je objasniti utjecajem sredine, a upadljivo lako utjecajem naslijea. Isti je dokaz sadran i u injenici da su razlike u inteligenciji meu pripadnicima istog drutvenog sloja mnogo vee od tih razlika meu pripad nicima razliitih drutvenih slojeva. Ni ta se injenica ne da objasniti utjecajem sredine. Relativni doprinosi utjecaja sredine i naslijea ovje kovoj inteligenciji mogu se dobro vidjeti kod usvojene djece. Kod njih nasljedni faktori djeluju na inteligenciju na jedan (majke usvojene djece su gotovo uvijek tupe, a esto i mentalno defektne), a okolina na posve drugi nain (roditelji koji usvajaju obino su izabrani zahva ljujui natprosjenoj inteligenciji i mogunostima da pru e djetetu dobre uvjete za razvoj). Inteligenciju djeteta koje je u svom novom domu provelo nekoliko godina moemo usporediti s inteligencijom njegove majke, kao i pomajke i vidjeti kojoj je od njih dijete po inteligenciji slinije. Naalost, takav je tip eksperimenta veoma teko izvediv. Osim toga, djetetov je otac obino nepoznat, pa ne moemo ocijeniti njegovu inteligenciju. On je esto

pripadnik vieg profesionalnog stalea, pa postoji vjero jatnost da je dijete od njega naslijedilo i vii stepen in teligencije. Taj faktor moe uravnoteiti, a i nadjaati majinu tupavost to e se pokazati u dobroj, ali lanoj korelaciji izmeu djetetove inteligencije i inteligencije njegovih novih roditelja. ak i ako je otac poznat, on esto nee da surauje i ne doputa da mu se izmjeri in teligencija. Tako smo opet suoeni s istim problemom, dodue u njegovu blaem obliku jer se, ponekad, inteli gencija moe procijeniti i bez formalnog testa. Nastojanjem da djecu smjeste u odgovarajuu sredi nu, agencije za udomljivanje djece stvaraju mnogo vee potekoe. Ako znadu da djeca imaju relativno dobre nasljedne osobine ili ako vide da su bistra i inteligentna, daju ih na usvojenje ljudima koji su i sami vrlo inteli gentni. S druge strane djecu koja izgledaju tupa i za koju se zna da bi mogla naslijediti loe osobine daju na usvo jenje u manje poeljnu sredinu. Rezultat takvog postupka je lana korelacija izmeu inteligencije usvojenog djete ta i roditelja koji su ga usvojili. Interpretiramo li rezul tate istraivanja imajui na umu ove injenice, vidimo da ipak postoji prilino dobra korelacija izmeu inteli gencije djeteta i inteligencije njegove prirodne majke. Iako se ne bi moglo rei da su rezultati istraivanja ko nani, izgleda da oni ipak ukazuju na utjecaj nasljednih faktora. Veina je studija, meutim, pokazala da postoji i dosta dobra korelacija izmeu inteligencije usvojenog djeteta i inteligencije roditelja koji su ga usvojili. Toj dobroj ko relaciji teko je nai uzroke, koji kao to sam ve nagla sio, mogu leati u utjecaju sredine no i u nekim drugim utjecajima koji izmiu naoj kontroli i tako stvaraju la nu sliku o odnosu inteligencije usvojenika i roditelja koji su ga usvojili. Na kraju bih elio neto rei o jednom dokazu koji se temelji na pokusima sa ivotinjama, pa ga pobornici miljenja da ljudska inteligencija nikako ne moe biti

nastavak ivotinjske nee smatrati nimalo uvjerljivim. Premda samo malen broj biologa zastupa takvo antropocentrino gledite, treba priznati da se podaci dobiveni eksperimentiranjem na ivotinjama ne mogu uvijek iz ravno prenijeti na ljude treba ih, najprije, osobito pomno ispitati. Imajui to na umu, navest u Tryonov pokuaj laboratorijskog uzgoja bistre i tupe pasmine ta kora. Pritom je sasvim jednostavno postupio. Sluio se testom tranja kroz labirint takor mora nauiti ka ko da se kroz sloeni labirint probije do hrane (nagrade). takori se znatno razlikuju po brzini uenja i sposobnosti eliminacije pogrenih okuka. Test je prili no slian takozvanom Porteusovom testu labirinta kojim se na klinikama esto testiraju djeca i gdje se od djeteta trai da olovkom zacrta put kroz labirint. Pomou testa labirinta Tryon je odabrao najinteligentnije i najneinteligentnije takore. Meusobno ih je odvojio, a zatim do pustio krianja samo meu pripadnicima iste skupine. Tako je dobio poetne bistre i tupe pasmine. Kasnije je vrio krianje najboljih u pasmini bistrih i najgorih u pasmini tupih. U sedmoj generaciji skupine su se po uspjehu tranja kroz labirint toliko razlikovale da su sve bistre ivotinje postizale mnogo bolje rezultate od svih tupih ivotinja. Kad bismo mogli kvalitetu koja osi gurava uspjeno tranje kroz labirint identificirati s in teligencijom, imali bismo ovdje neposredan dokaz nje zina nasljeivanja. to dokazuje ovaj eksperiment? Ponekad se bez oko lianja kae da je kod ljudi 80 posto inteligencije odre eno nasljednim faktorom. Naalost, ovakva je tvrdnja besmislena, i da bi barem neto znaila treba je dopuniti. Prije svega ono to nas zanima i nije inteligencija ve razlike u inteligenciji. Oito je, naime, da se inteligencija kao takva, tj. sposobnost inteligentne akcije u potpunosti nasljeuje. ovjek se od pua ili kamena i razlikuje ba zahvaljujui utjecaju naslijea, no ovdje nas ne zanima taj za sve ljude karakteristian apsolutni standard. Mi

bismo samo htjeli objasniti razlike izmeu dvaju ljudskih bia. elimo li stoga da naa definicija neto znai, treba rije inteligencija zamijeniti izrazom razlike u inteli genciji. Drugo, nije razumno govoriti o ljudima kao cjelini jer relativna vanost naslijea i sredine u mnogome ovisi o specifinim uvjetima koji vrijede za neku odreenu sku pinu. Tvrdnja da je dano svojstvo nasljedno, ne znai da ono ne podlijee utjecaju sredine. Geni (nosioci nasljed nih osobina) veoma razliito reagiraju na uvjete u svojoj okolini. Tako, na primjer, gigantski gen u vonoj muici uzrokuje njezin porast za 75 posto, no samo u sluaju ako ima dovoljno hrane. Ako se larvama ne daje dovoljno hrane, gigantske se muice po svojoj veliini nee nimalo razlikovati od normalnih. Neke druge muice posjeduju gen abnormalnog abdomena, ali ta abnormalnost dolazi do izraaja samo u vlanoj okolini. Iz toga se vidi da u jednoj vrsti sredine (obilje hrane, vlanost) nasljedne osobine dolaze do izraaja potpuno, tj. utjecaj naslijea iznosi 100 posto. U drukijoj sredini (smanjena koliina hrane, suha okolina) doli bismo, meutim, do posve drugog zakljuka. Primijenimo li ovo razmatranje na inteligenciju, zaklju ujemo da e u zemlji u kojoj svi imaju jednake mogu nosti obrazovanja utjecaj nasljednih faktora na indivi dualne razlike u inteligenciji biti mnogo izraeniji nego u zemlji u kojoj to nije sluaj. Stoga brojka od 80 posto moe biti razumna procjena za Englesku ili Ameriku, ali nas moe zavarati ako su u pitanju Kina ili Japan. Ova e nam tvrdnja biti jo jasnija ako je primijenimo na neku fizioloku varijablu kao to je, na primjer, visina, jer tu nema neslaganja u metodama mjerenja. O tome da su razlike u visini odreene nasljednim fak torima nema nikakve sumnje. Taj utjecaj naslijea bit e gotovo stopostotan u sredini gdje za svako dijete ima dovoljno hrane. U nekoj drugoj sredini gdje dovoljno hrane ima samo za neke, dok neki skapavaju od gladi, bit e samo 80 ili ak samo 60 posto visine odreeno

nasljednim faktorima. U toj igri nasljeivanja i sredine utjecaj jednog mijenja se ovisno o utjecaju drugog. Sto ga ne moemo dati konanu definiciju kojom bi bio izra en njihov relativan doprinos inteligenciji. Moemo dati jedino grubu procjenu za odreeni skup ljudi koji ive u odreenim tono definiranim uvjetima. Ovisno o uvje tima procjena e varirati. U skladu s tim izjavu da je 80 posto ljudske inteligencije determinirano nasljed nim faktorima treba dopuniti informacijom da ona vrije di za uvjete obrazovanja i drutvene prilike koje danas vladaju u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Amerikim Dr avama. Taj postotak je za veinu drugih zemalja neto an. Sad moemo oprezno zakljuiti da su danas u Velikoj Britaniji razlike u rezultatima testova inteligencije vie uvjetovane nasljednim faktorima, a manje sredinom i da e postepeno izjednaavanje uvjeta obrazovanja kao i smanjenje drutvenih razlika taj doprinos naslijea vjerojatno jo i poveati (drugim rijeima smanjit e se vanost sredine). S druge strane izgleda da je u mnogim zemljama utjecaj sredine veoma znaajan. Klasne raz like i nejednaki uvjeti obrazovanja odraavaju se, naime, i na rezultatima testova inteligencije. Mislim da se s ovim miljenjem ne bi sloio samo malen broj psihologa. Moramo se pozabaviti jo jednim skupom injenica koji je relevantan za na opi problem, a to je navodna razlika u plodnosti izmeu bistrih i tupih. Iznijet u rezultate istraivanja koja je vrio R. B. Cattell na sku pini u kojoj je bilo 3.734 djece od kojih su neki i vjeli u gradovima, a neki na selu. Cattell je testirao inteligenciju ovih desetogodinjaka, a zatim ih je grupi rao prema njihovom kvocijentu inteligencije. Takoer je ispitao koliko svako dijete ima brae i sestara. Evo njegovih rezultata. Djeca s kvocijentom inteligencije iz nad 130 potjecala su iz obitelji sa, prosjeno, 2,35 djece (u gradu) i 1,80 djece (na selu). Za djecu s kvocijentom inteligencije izmeu 120 i 130 ti su brojevi iznosili 2,92 odnosno 2,31. Silazei ljestvicom vidimo da su

djeca s kvocijentom inteligencije izmeu 110 i 120 u gradu i na selu potjecala iz obitelji sa prosjeno 2,76 odnosno 2,62 djece. Za djecu s kvocijentom inteligencije izmeu 100 i 110 ti su brojevi iznosili 3,00 odnosno 3,27, a za djecu s kvocijentom inteligencije izmeu 90 i 100 3,60 odnosno 3,72. Za djecu iji se kvocijent inteligencije kretao izmeu 80 i 90 ti su brojevi 4,13 odnosno 4,21. Djeca sa dna ljestvice (kvocijent inteligencije izmeu 70 i 80) potjecala su iz gradskih obitelji sa 3,93 djece ili seljakih obitelji sa 4,72 djece. Pogledamo li bolje ove brojeve, vidimo da je natalitet u vrlo tupim obiteljima gotovo dvostruko vei od nataliteta u vrlo bistrim obite ljima. Treba dodati da u ovoj studiji nisu uzeti u obzir mukarci i ene bez djece koji mogu biti, a esto i jesu natprosjeno inteligentni (na primjer uitelji i ene koje su se posvetile profesiji). Ne moe se rei da je korelacija izmeu broja djece i nedostatka inteligencije uvjetovana iskljuivo pripad nou drutvenom sloju, jer premda je istina da se u ta kozvanoj radnikoj klasi obino raa vei broj djece nego u srednjoj klasi, pokazano je da inteligentni ljudi i unutar iste drutvene grupacije obino imaju manji broj djece od manje inteligentnih (jedna takva studija provedena je meu rudarima koji rade u rudarskom oknu). Prema tome, ta se tendencija moe smatrati ne pobitnom injenicom. Korelacija izmeu inteligencije i slabije plodnosti je, dodue, prilino slaba (koeficijent korelacije iznosi svega 0,2), no njezino postojanje doka zano je tolikim brojem kontroliranih eksperimenata i pomno izvedenih studija da se u nj vie ne moe sum njati. Moe li se na temelju ovih injenica (da je inteligencija nasljedna i da inteligentni ljudi raaju manje djece) zakljuiti da se prosjena inteligencija Britanaca smanju je? U poznatom eksperimentu, izvrenom na otoku Wight, Thomson je to pokuao dokazati. Testirao je 1084 djece u dobi od deset godina (gotovo sve desetogodinjake na otoku) i ispitao koliko svako dijete ima brae i sestara.

Zatim je nainio slijedeu tablicu. U prvom stupcu na veden je broj obitelji, u drugom broj djece u obitelji, a u treem prosjean kvocijent inteligencije te djece. A
Broj obitelji 115 212 185 152 127 103 88 102

Broj djece u obitelji 1 2 3 4 5 6 7 8+

Kvocijent inteligencije 106,2 105,4 102,3 101,5 99,6 96,5 93,8 95,8

Vidimo da s poveanjem broja djece kvocijent inteligen cije i ovdje opada. Prijeimo sada na Thomsonov otroumni dokaz. Pret postavimo li da testirano dijete predstavlja prosjek svo je brae i sestara, moemo na temelju ovih podataka do nijeti dvije ocjene. Jedna je jednostavan prosjeni kvo cijent inteligencije skupine testirane djece. Budui da ona sva imaju deset godina, prilino je sigurno da svako od njih potjee iz razliite obitelji, pa nam dobiveni broj moe pokazati kolika bi bila inteligencija djece na otoku Wight kad bi svaka obitelj imala samo jedno dijete (tj. kad ne bi postojala tendencija da manje inteligentne obi telji imaju vie djece). Taj broj iznosi 101,04. Iz poda taka u ovoj tablici moe se dobiti i broj koji nam kazuje kolika je stvarna prosjena inteligencija djece na otoku Wight. Pri toj drugoj procjeni uzima se u obzir inje nica da u podruju nieg kvocijenta inteligencije nala zimo brojno vee obitelji. Taj drugi kvocijent inteligen cije iznosi 98,98. Razlika od 2,06 moe se smatrati ocje nom pada inteligencije u ovoj generaciji, a uzrok toga pada su razlike u plodnosti izmeu inteligentnih i manje inteligentnih odnosno tupih roditelja. Na temelju mnogih slinih tablica donesene su i druge procjene, koje se u cjelini nisu mnogo razlikovale od

Thomsonove. Moglo bi se rei da je Thomsonova pro cjena rezultat rada kakav psiholozi na terenu smatraju prihvatljivim. Pretpostavimo li da je ta procjena dobra i da e se pad inteligencije nastaviti, moglo bi se dogoditi da e do kraja stoljea broj djece podobne za kolu pasti na polovicu sadanjeg, dok e se broj malo umnih udvostruiti. Opi kvocijent inteligencije umanjit e se, u prosjeku, za pet bodova. Ta nadasve ozbiljna posljedica mogla bi znaiti i kraj zapadne civilizacije. Treba li vjerovati iznesenim brojevima? Navedeni dokaz ima jedan veliki nedostatak. Konstrui rali smo ga ne poznavajui nain nasljeivanja inteli gencije. Psiholozi nasljedni mehanizam esto toliko po jednostavne da njihove predodbe o njemu prestaju biti u skladu sa spoznajama suvremene znanosti. Ne moe se dovoljno naglasiti da je svako razumno predvianje nemogue bez detaljnog poznavanja mehanizma preno enja intelektualne sposobnosti. Penrose je, na primjer, pokazao (pritom se, dodue, sluio modelom vrlo male vjerojatnosti) da navedeni podaci ne opovrgavaju mo gunost stabilne ravnotee intelektualnog standarda sta novnitva. Zakljucima izvedeni dokazi, osobito ako se ne temelje na tonom poznavanju mehanizama o kojima se radi, u znanosti su uvijek opasni, a esto i pogreni. To, naravno, ne dokazuje da inteligencija ne slabi, ali nas upozorava da takvu tvrdnju ne smijemo prihvatiti kao injenicu. esto se previa da se kod nasljeivanja radi o indi vidualnim razlikama, tj. o kolebanjima u itavoj grupi. Uspon i pad inteligencije naroda odnosi se na odreeni apsolutni standard. Iako pojmovi o kojima se radi u upravo izreenim reenicama nisu identini, u dokazu se njima sluimo kao da jesu. Isto je tako, na primjer, usta novljeno da u kolske djece, izmeu visine i broja la nova u obitelji, postoji negativna korelacija to jest tla rastom nii ljudi imaju vei broj djece. Budui da je visina u velikoj mjeri odreena nasljednim faktorima, trebali bi stanovnici Toronta, gdje su ova mjerenja izvr-

ena, bivati sve nii i nii rastom. Mjerenja su, meu tim, pokazala suprotno srednja visina mlaih gene racija u Torontu je u porastu. Moda se neto slino dogaa i na podruju inteligen cije. I Thomson i Cattell ponovili su svoje eksperimente od prije petnaest godina i sline testove podijelili skupi nama djece iz istih krajeva zemlje. Ta sveobuhvatna is traivanja kao i neka istraivanja izvrena u Sjedinjenim Amerikim Dravama ne pokazuju nikakav pad inteligen cije. ini se ak da pokazuju njezin mali porast. Mo emo li na temelju toga odbaciti hipotezu o opadanju na cionalne inteligencije? Naalost, ti se podaci ne mogu smatrati konanima, pa ni osobito relevantnim. Zna se, naime, da dijete ako poznaje test od prije, postigne na njemu za nekoliko bodova bolji rezultat. Nema ni kakve sumnje o tome da se stanovnitvo meu kojim su istraivanja vrena u zadnjih 15 godina bolje upo znalo s testovima (ta se pojava zove navikavanje na test), pa treba oekivati da e porast nastao tim pozna vanjem vie nego uravnoteiti mali pad koji predskazuje hipoteza o opadanju nacionalne inteligencije. Da ta pretpostavka nije nerazumna moe se i izravno dokazati. Thomson je naao da je porast (na testu in teligencije postignutog broja bodova) u krajevima u ko jima su testovi inteligencije ee koriteni vei od tog porasta u krajevima u kojima su oni malo koriteni. Osim toga, izvjesnu ulogu odigrala je, moda, i izvjebanost. Vernon je pokazao da mnogi testovi koji se da nas upotrebljavaju u kolama osjetljivo reagiraju na izvjebanost, a nema sumnje o tome da su posljednjih go dina, autoriteti na podruju obrazovanja pribjegli uvje bavanju testova inteligencije. I to je moda povisilo pro sjene rezultate testiranja djece. Navikavanje na test i izvjebanost nisu jedini aspekti problema. Treba uzeti u obzir i to da su Thomson i Cattell testirali samo djecu izostavivi neoenjene, neudate i one bez djece. Te, re lativno velike skupine, mogle bi odluno izmijeniti pred vieno djelovanje i tako objasniti stvarne nalaze. Ono

to moemo rei jest da izravna eksperimentalna istra ivanja sadre prevelik broj nepoznatih faktora, pa iz njih ne moemo izvui nikakav pouzdaniji zakljuak. Ona ne podupiru nau originalnu hipotezu, no ne bi se moglo rei ni da joj proturijee. to onda moemo zakljuiti iz naih podataka? Mislim da je jasno da smo suoeni s vrlo ozbiljnim problemom. Postoje dokazi na temelju indicija, pa iako nisu ba uvjerljivi ne moemo ih ni odbaciti. Stoga izgleda razum no zatraiti od vlade da financira sveobuhvatna dugo rona istraivanja koja e to pitanje rijeiti jednom zauvi jek. U takvim bi istraivanjima trebalo, naravno, izbjei gore istaknute manjkavosti. Potekoe kao to su izvjebanost i navika na test mogu se nadii namjernim uvje bavanjem djece u rjeavanju testova inteligencije sve dotle dok se njihovi rezultati ne prestanu poboljavati. Mislim da odluan napor pri stvaranju takvog istraiva kog projekta ne bi naiao na vee protivljenje, a ni na nepremostive tekoe. U usporedbi s ozbiljnosti pro blema i golemom vanosti oekivanih rezultata, trokovi istraivanja izgledaju neznatni. Drutvenim se znanosti ma esto predbacuje da ne daju odgovore na pitanja sli na pitanju koje smo postavili u ovom poglavlju. To je zasad i istina, ali ne zato to znanstvenici koji se bave drutvenim znanostima ne bi bili dovoljno otroumni oni bi s lakoom mogli izvriti i smisliti potrebne ekspe rimente nego zato to drutvo odbija da ih materi jalno podri ak i u najneznatnijem eksperimentu. U vremenu u kojem se na fizikalna istraivanja troe mili juni, drutvene znanosti ne bi smjele biti u toliko pod reenom poloaju da moraju moljakati za iznose, koji su u usporedbi s drutvenom vanosti problema nitavni.

DRUGI DIO - Psihologija u slubi izbora zanimanja

5 Od svakog prema sposobnostima

Iako ova prastara socijalistika parola, kao uostalom ni veina parola, nema neko dublje znaenje, za mnoge je ljude ona ipak izraz jedne duboko ukorijenjene elje. Ona se, naime, temelji na pretpostavci da se ljudi po spo sobnostima razlikuju, da je svatko sposoban za neto i da bi mu, u idealnom drutvu, trebalo omoguiti da tu svoju sposobnost razvije. Zanimljivo je da suvremena psiholoka istraivanja potvruju ovu pretpostavku. Na njoj se zasnivaju metode profesionalnog usmjeravanja, kao i postupci selekcije za odreeni posao toliko vani u suvremenoj industrijskoj psihologiji. Nadam se da e iduih nekoliko primjera predoiti itaocu velike razlike u sposobnostima ljudi koji imaju isto zanimanje, tj. rade na istom radnom mjestu. Meu peraima podova, na primjer, bolji radnici za isto vri jeme operu dvostruko vei broj podova od slabijih rad nika. Dok dobar radnik dnevno opere oko 500 podova, slab u prosjeku, opere jedva 250. Slian odnos izmeu dobrih i slabih radnika vlada i u tkalakoj industriji. Jedna studija pokazuje da neki radnici rade brzinom od 130 uboda u minuti, dok drugi naine jedva 62 uboda u minuti (prosjena brzina proizvodnje izraena brojem uboda u minuti dobivena je mjerenjem koliine tkanine proizvedene iz potke i nekih drugih konstanti). Najslabiji tkalci zaraivali su na sat manje od polovine zarade najboljih, pa su sa stanovita poslodavca najbolji ostva-

rivali dvostruko vei profit od najslabijih, a ukupne tro kove proizvodnje smanjivali na polovicu. U oba ova primjera odnos najboljih prema najslabijima iznosio je otprilike dva naprama jedan. Takav razmjer naen je u mnogim sluajevima (vozai taksija koji rade u slinim uvjetima, radnici na strojevima za pletenje en skih arapa itd.). Neki drugi brojevi ukazuju na to da individualne razlike mogu biti i vee. Tako je, na pri mjer, najbolji svjetla lica pet puta efikasniji od svog najslabijeg druga. U cjelini uzevi industrijski se psiho lozi slau da su meu normalnim ljudima najbolji radni ci, u prosjeku, tri do etiri puta efikasniji od svojih naj slabijih drugova. Ovaj zakljuak vrijedi, naravno, samo za jednu vrstu aktivnosti. ovjek koji je na jednom podruju briljantan, moe na drugom biti prosjean, a na treem posve zaka zati. Korelacija izmeu uspjeha na razliitim podrujima aktivnosti relativno je slaba, to ukazuje na injenicu da su za raznovrsne poslove u industriji potrebne i razliite sposobnosti i da je za ovjeka nadasve vano da otkrije koja mu vrsta posla najbolje odgovara. To je stanovite profesionalnog usmjeravanja. Poznavanje radnikovih spo sobnosti vano je i za poslodavca, jer e se njegova pro izvodnja znatno poveati ako na svakom radnom mjestu zaposli odgovarajueg ovjeka. Odgovoriti na pitanje koji e od mnogih kandidata najbolje obavljati dani posao zadatak je psihologa koji se bave selekcijom ljudi za od reeni posao. Pritom nije nuna pretpostavka da su potrebne spo sobnosti uroene. Vjerojatno bi hipotezu da se vei broj individualnih razlika, barem kad se radi o sposobnostima potrebnim za rad u industriji, u naem drutvu ne stjee utjecajem sredine nego nasljeuje bilo lako dokazati. No da bi se uvidjela potreba za profesionalnim usmjerava njem i postupcima selekcije za odreeni posao, to i nije potrebno dokazivati. Da su takvi postupci selekcije po trebni pokazuje ve sama injenica da meu ljudima po-

stoje izrazite razlike. Kako su one nastale nije sada toli ko bitno. Treba istai da smo se dosad bavili samo sposobnosti ma niega reda. Postoje, meutim, pokazatelji na temelju kojih moemo pretpostaviti da je kod sloenih djelatno sti razlika izmeu najboljih i najslabijih jo vea (tovie, im je djelatnost sloenija tim su i razlike vee). Tenis i ah, na primjer, mnogo su sloenije djelatnosti od usjajivanja lica. Nema sumnje da su razlike izmeu dobrog i loeg tenisaa ili ahiste mnogo vee od razlika izmeu dobrog i loeg usjajivaa lica ili peraa podova. U skla du s tim razlike izmeu dobrog i loeg fiziara morale bi biti jo vee. No budui da su, u naem drutvu, po stupci selekcije ogranieni uglavnom na jednostavnije i elementarnije tipove rada i na sveuilinu selekciju (o to me e biti rijei u iduem poglavlju), ovdje u raspravlja ti iskljuivo o industrijskim poslovima navedene vrste. Poemo li od pretpostavke da je potrebno da ljudi rade posao koji je u skladu s njihovim sposobnostima, tovi e i u skladu s njihovim temperamentom, interesima i linosti uope, moramo se zapitati kako se ta selekcija vri u praksi. Odgovor glasi: gotovo uvijek intervjuira njem kandidata. O metodi intervjua i njenim razliitim aspektima napisani su mnogi radovi, a da bi italac vidio zato psiholozi obinom intervjuu uvijek pretpostavljaju svaki objektivan test, ja u ih ovdje ukratko saeti. Metodu intervjua meu prvima je istraio Binet, inae stvaralac modernog testa inteligencije. On je zamolio tri uitelja da intervjuiraju istu djecu i ocijene njihovu in teligenciju (ocjena se, dakle, trebala temeljiti na in tervjuu). Binet izvjetava da su eksperimentom dobivena dva rezultata od kojih je svaki, kasnije, jo nekoliko puta provjeren. Svaki je uitelj bio uvjeren da je donio toan sud. No sudovi jednog uitelja gotovo su se posve razli kovali od sudova drugih dvaju. Obje su ove posljedice vane. Iz prve se vidi zato je intervju, unato svim manj kavostima i danas najomiljenija metoda za odabiranje osoblja (i u industriji i drugdje). Ispitiva uvijek misli da

je tono procijenio linost i sposobnosti kandidata, i ako nitko ne ospori njegovo miljenje, niti ga podsjeti na nje gove promaaje, biva uvjeren u svoje boansko sve znanje. ovjek uvijek iznova sreta osobu koja priznaje da je metoda intervjua manjkava, no neizbjeno dodaje da je ba on iznimka u tom opem pravilu i da je njegov sud nepogreiv. (Nepotrebno je isticati da je eksperimen talnim putem provjereno da se ti ljudi po sposobnosti procjenjivanja linosti, nimalo ne razlikuju od ostalih). Drugi rezultat je vaan jer nam ukazuje na mogunosti istraivanja metode intervjua i bez dugotrajnog praenja ispitanika koje je obino potrebno za provjeravanje me todom intervjua donesenog suda. Da bi se provjerilo jesu li ispitivai izvrili dobar izbor, treba rad skupine kandi data koje su oni savjetovali pratiti godinama i vidjeti koliko je tko uspio u odabranom zanimanju. To je muko trpan i dugotrajan posao. Mnogo je jednostavnije zaklju ivati ovako: Ako ispitivai mogu tono predvidjeti bu dunost kandidata, njihovi sudovi moraju biti identini. Ako se ispitivai meusobno ne slau, jasno je da ne mo gu svi biti u pravu, a ako je kao to se esto dogaa, neslaganje potpuno, tada je najvjerojatnije da su svi pogrijeili (uz dva, tri mogua, ali malo vjerojatna izu zetka). Procjenjivanje valjanosti intervjua ispitivanjem njegove pouzdanosti uobiajena je i esto vrlo uspjena metoda. Pouzdanost i valjanost su tehniki izrazi koji se odnose na sve vrste mjerenja u psihologiji. Ako je mjerenje po uzdano, tada ponavljanjem mjernog postupka neemo dobivati proturjene rezultate. Prema tome ispitivai ni su pouzdani (njihovi su sudovi esto proturjeni). Mje renje je valjano ako tono mjeri ono to treba da mjeri. Jasno je da mjerenje ne moe biti valjano ako nije pouzdano, no obrat ne vrijedi. Mjerenje, naime, moe biti pouzdano, a ne biti valjano. Rezultat ponovlje nih mjerenja moe biti i jednak i toan, ali mi mjerimo neto, to je u odnosu na veliinu koju treba predvidjeti, irelevantno. Visinu, na primjer, moemo mje-

riti s velikom pouzdanou, no ona kao pokazatelj uspje ha u veini industrijskih zanimanja nije valjana. Binet je svoje eksperimente vrio u laboratoriju, a ne u industrijskoj sredini. Prvo takvo istraivanje u indu strijskoj sredini izvrio je Scott kad je od estorice iskus nih kadrovika zatraio da intervjuiraju 36 kandidata za posao prodavaa. Kandidate je trebalo poredati prema prikladnosti za taj posao. Ni jedan kandidat nije ni u jednom od est tako dobivenih stupaca bio na istom mje stu (drugim rijeima svaki ga je kadrovik drukije oci jenio). Ovih est kadrovika nije se moglo sloiti u ocjeni 28 kandidata ni u najgrubljim crtama, kae Scott (tj. ak ni u tome da li tu dvadeset i osmoricu treba svrstati pri vrhu ili pri dnu skupine). Iz tog se vidi da predvi anje na temelju intervjua nije pouzdano, pa prema to me ni valjano. U jednom drugom eksperimentu Scott je zamolio 13 rukovodilaca da rangiraju prodajne sposobno sti dvanaestorice mukaraca i dobivenu listu usporedio s ocjenama koje su ta dvanaestorica dobila na temelju in tervjua. Prosjena korelacija izmeu tih dviju ocjena jed va da je bila bolja od sluajne. U treem eksperimentu 20 poslovoa i trojica kadrovika-istraivaa intervjuiralo je ista 24 kandidata. Neslaganja su i opet bila vie nego upadljiva. Studiju koja se uvijek iznova citira i spada meu naj poznatije na tom podruju nainio je Hollingworth. U njegovu eksperimentu dvanaest je iskusnih poslovoa (u trgovini) intervjuiralo 57 kandidata. Rangiranje kandi data poslovoe su izvrile neovisno jedan o drugom, a ocjene koje je svaki kandidat dobio znatno su ovisile o ispitivau. Jednog je kandidata, na primjer, jedan poslo voa stavio na esto, a drugi na pedeset i esto mjesto. Jedan kandidat bio je kod jednog poslovoe na prvom, a kod drugog na posljednjem mjestu. Bespredmetno je pregledavati nekoliko stotina studija, jer su one, zapravo, samo ponavljanja ovakvih i slinih eksperimenata. Psiholozi se gotovo jednoglasno slau u lome da metoda intervjua nije ni pouzdana ni valjana.

Neki izvjetaji u kojima su joj oni naizgled skloni ne mo gu izdrati metodoloku kritiku u samom postupku dolo je do ozbiljnih propusta. Takav je primjer Clarkova studija u kojoj je na temelju intervjua predvian uspjeh studenata tijekom studija. Izgledalo je da su oba istraivaa koja su sudjelovala u eksperimentu priblino tono predvidjela to e se dogoditi. Kasnije je ustanov ljeno da je intervjuiranje vreno pri kraju semestra i da je studentima postavljeno pitanje kako stoje s ispitima, to su studenti, naravno, vrlo dobro znali. Prema tome oni koji su ih ispitivali jednostavno su ponovili ono to je svaki student mislio sam o sebi. Uvjerljivi dokazi manjkavosti metode intervjua u pro cjenjivanju neije sposobnosti za odreeni posao doveo je do revizije na intervju postavljenih zahtjeva. Danas sve ee ujemo da intervju nije alternativa testu sposobno sti nego njegova nadopuna. Pomou njega trebalo bi po datke oprezno skupiti u jednu jedinu ocjenu na temelju koje bi se mogle predvidjeti sveukupne sposobnosti, zna nje i potencijalni uspjeh kandidata na poslu. To znai da bi intervju trebalo smatrati alternativom metodi koja se sama od sebe namee svakom statistiki obrazovanom psihologu formulaciji matematike jednadbe zasno vane na opaenoj tonosti svakog testa posebno. Pretpostavka na kojoj se temelji takav nain upotrebe intervjua nije nerazumna, no ni ovako koriten, intervju nije ispunio oekivanja. U jednom od iduih poglavlja navest u neke od dokaza koji to pokazuju, a ovdje u se zadovoljiti navoenjem jedne jedine studije u kojoj se metoda intervjua direktno usporeuje sa statistikom metodom. Dvije velike skupine kandidata testirane su istim nizom testova. Zatim je polovina kandidata oda brana na temelju statistikog prosjeka na testovima po stignutih rezultata, a polovina na temelju intervjua. Pri donoenju ocjene ispitivai su se mogli posluiti i rezul tatima testova, a ocjenu su mogli donijeti i neovisno o tim rezultatima. Suprotno oekivanju, ocjene pri kojima su uzete u obzir i sve informacije dobivene intervjuom i

rezultati testova bile su manje tone od ocjena dobivenih uzimanjem statistikih prosjeka rezultata testova. Razli ka u tonosti iznosila je vie od 30 posto. Na temelju velikog broja slinih istraivanja u kojima je sudjelovalo skoro etrdeset hiljada ispitanika zakljueno je da ispitivaevo miljenje o kandidatu, njegovim interesima i li nosti moe relativno malo pridonijeti boljem predvianju uspjeha predvienog na temelju rezultata testova, pa ak moe tu ocjenu uiniti i manje realnom. Moramo dakle i opet zakljuiti da je, kad se radi o predvianju, vrijeme utroeno na intervjuiranje izgubljeno. Intervju ne samo da ne poveava tonost predvianja, nego ga tovie mo e i umanjiti. Ograniimo li podruje upotrebe metode intervjua, i ni se da dobivamo neto bolje rezultate. Sjeam se jednog svog predavanja odrao sam ga pred grupom industri jalaca. Jedan od njih mi je poslije priao i kazao mi da iako uvijek rado slua o beskorisnosti intervjua, posje duje vrste dokaze njihove uspjenosti. Kad sam ga za molio da mi te dokaze iznese, s ponosom je izjavio da je sebi za tajnicu odabrao djevojku koja je na svim testo vima selekcije postigla izrazito slabe rezultate i danas dodao je slavodobitno ona je moja ena. Nitko ne sumnja da je za poslove u kojima je vaan osobni kon takt, poeljno da se osobe koje e zajedno raditi prije toga sretnu (susret moe biti u obliku formalnog ili ne formalnog intervjua) samo na temelju rezultata testo va ne moe se predvidjeti kako e se dva ovjeka slagati. Takvo gledite osobito je odluno zastupala skupina psihologa odgovornih za selekciju oficira koje je trebalo zadrati u poslijeratnoj amerikoj vojsci. Oni su smatrali da ve ako treba u postupak selekcije ukljuiti i intervju, onda taj intervju mora dati svoj specifian doprinos. Time su mislili da intervjuom treba dobiti informacije ili veliine koje se ne mogu dobiti ili izmjeriti drugim me todama ili tehnikama. Stoga su se sloili da se pitanja intervjua nee odnositi na inteligenciju, obrazovanje, ka rakterne crte i iskustvo. Intervju nee posluiti ni za

dobivanje cjelovite slike na temelju tih faktora, jer je i tu statistika mnogo preciznija. Kad se utvrdilo to se sve moe bolje uiniti drugim metodama, u intervjuu su ostala samo pitanja koja su se odnosila na meuljudske odnose, tj. na sposobnost postupanja s ljudima. Time to je intervju dobio specifian i jedinstven zadatak, do bivena je tonija ocjena te sposobnosti. Osim toga, nije se gubilo vrijeme ni energija na irelevantna pitanja. U ovom su sluaju rezultati pokazali vrlo veliku pouzdanost i iznenaujue veliku valjanost. Iako je ovaj uspjeh zanimljiv i vaan, on nije presudan za primjenu intervjua kao selektivne metode u industriji gdje meuljudski odnosi, uglavnom, nisu naroito bitni. Intervju u industriji mogao bi posluiti jedino za odabi ranje predradnika i nadglednika poslova u kojima je vaan nain postupanja s ljudima. Za veinu zanimanja u industriji sposobnost za posao daleko je, meutim, va nija od sposobnosti postupanja s ljudima, a o tome da je metoda intervjua posve neprikladna za ocjenjivanje spo sobnosti potrebnih za odreeni posao, nema nikakve sumnje. Odbacimo li, dakle, intervju, za ocjenu sposobnosti potrebnih za neko odreeno zanimanje ili zvanje ostaju nam samo psiholoki testovi. Konstruiran je velik broj takvih testova, danas se oni naveliko koriste, a velik broj studija i istraivanja pokazuje koliko oni vrijede. Krite riji prema kojima ocjenjujemo potencijalni uspjeh na poslu znatno se razlikuju, to je i razumljivo. Neki testo vi mjere koliinu ili kvalitetu proizvedene robe, a neki opet broj proizvoda s grekom, broj polomljenih proiz voda, broj nesrea na radu, duljinu vremena provedenog na istom poslu, osobnu stabilnost, brzinu napredovanja u zvanju, zaradu i razne druge inioce. Nain konstrukcije i vrednovanja serije testova za se lekciju radnika za odreeni posao, najbolje emo shvatiti na nekoliko primjera. (Apstraktna diskusija svakog po jedinog koraka zamorna je i dosadna). Primjere sam, uglavnom, uzeo iz starije literature zato to se na njima

najbolje moe vidjeti da ti rani eksperimenti nisu bili samo neuspjeli pokuaji, ve radovi iji su se rezultati kasnije s uspjehom primjenjivali. Namjerno nisam oda brao samo najuspjenije studije, nego one koje su za postupak selekcije, kad ga vri vrstan istraiva, najkarakteristinije. italac e s lakoom ove primjere pri mijeniti na zvanja i zanimanja koja sam dobro poznaje. U prvom se primjeru radi o selekciji operatera-elektriara za rad na relejnim stanicama. Na velike daljine pre nosi se uvijek visokonaponska elektrina energija, jer je takav nain prenoenja najekonominiji. U relejnim sta nicama napon se transformira i do potroaa stie elek trina struja neusporedivo nieg napona. Relejna je sta nica opremljena transformatorima koji reguliraju napon, velikim brojem mjernih instrumenata i drugih zatitnih i rotacionih aparata. Dunost operatera-elektriara koji radi na relejnoj stanici je da se brine za njezin pravilan rad, da uklanja kvarove na postrojenjima i oitava mjer ne instrumente. Pritom se slui mnogobrojnim sklopka ma. Vrlo je vano da potrebnu sklopku pritisne u pravo vrijeme, to jest da se pri spajanju pojedinih strujnih krugova ne zabuni. Posljedice njegove greke mogle bi biti kobne. Neoekivani nestanak elektrine energije u bolnici za vrijeme operacije moe uzrokovati ak i paci jentovu smrt. No i mnoge operacije u industriji ovise o neprekidnosti procesa, te se moe dogoditi da zbog i najmanjeg prekida struje moramo otpisati itav proiz vod pa ak i itavo postrojenje. Osim to e uzrokovati nesree i nezgode, gubitke i tetu koja moe nastati i na vrlo skupim postrojenjima same relejne stanice, operater nepanjom moe i sam sebe ozlijediti ili ak i usmrtiti. Svi operateri-elektriari koji rade na relejnim stanicama dobiju, dodue, potrebnu obuku, ali veliki broj njihovih greaka na poslu ukazivao je na njezinu nedostatnost. Da bi se taj propust nadoknadio, pozvan je 1927. godine Vileles, jedan od najpoznatijih industrijskih psihologa u SAD, koji je temeljito analizirao zanimanje operatera-

-elektriara na relejnim stanicama, a zatim predloio testove za selekciju za taj posao kompetentnih ljudi. Viteles je najprije detaljno analizirao sve poslove u relejnoj stanici. Za to mu je trebalo nekoliko mjeseci ra da iji je rezultat bila lista najvanijih sposobnosti po trebnih za zadovoljavajui rad na relejnoj stanici. Na prvo mjesto Viteles je stavio sposobnost uenja i pam enja tonog redoslijeda sloenih operacija ukapanja i iskapanja koje operater mora poznavati, a na drugo tono izvravanje uputa i sposobnosti koritenja pozna vanja tehnike ukapanja i iskapanja. Trea po redu bi la je sposobnost brzog shvaanja verbalnih ili pismenih uputa. Na etvrtom mjestu bila je istrajnost u rjea vanju problema i odustajanje od traenja rjeenja tek kad operater shvati da problem ne moe rijeiti sredstvi ma koja mu stoje na raspolaganju. Peti zahtjev nije bio nita manje vaan: sposobnost procjene i analize novo nastalog problema, na primjer, lociranja i otklanjanja kvara. Poslije nje dolazila je sposobnost koordinacije veeg broja razliitih radnji, sposobnost uoavanja deta lja u shemi, potrebne sklopke, ampermetra itd., dok je na zadnjem mjestu bila sposobnost pamenja lokacije pojedinih strojeva i instrumenata u relejnoj stanici, po znavanje njezine elektrine mree itd.. Viteles je zakljuio da nastavljanje preciznog rada u kritinim trenucima ovisi o svojstvima temperamenta. Meu njima najvanija je neustraivost, tj. sposobnost odolijevanja strahu, jer prestraen ovjek ne moe usredsrediti panju, treba vie vremena da ukloni uzrok opas nosti, gubi sigurnost i samopouzdanje (to moe potrajati i kad je uzrok straha ve uklonjen). Na temelju svoje analize Viteles je konstruirao dva skupa testova jedan za provjeravanje mentalnih spo sobnosti, a drugi za ispitivanje kandidatovog tempera menta. Za rjeavanje prvog skupa testova bili su dovoljni olovka i papir zadaci testova su provjeravali inteligen ciju, sklonost prema mehanici i slino. U drugom skupu od etiri testa pojedini zadaci bili su slini problemima

koji se pojavljuju pri radu u relejnoj stanici (operacije ukapanja i iskapanja, baratanje sklopkama), a tim testovima provjeravala se i sposobnost kandidata da shvati uputu i da je slijedi, kao i njegova sposobnost odupiranja monotoniji i tjelesnom umoru. Kad je odluio koje e testove upotrijebiti, Viteles se dao na posao da pokae kako su oni i pouzdani, tj. da e pojedini kandidati pri svakom testiranju postii otprilike jednak broj bodova. Zatim je trebalo pokazati da su testo vi valjani. Skupinu od 84 operatera-elektriara od kojih je svaki radio na relejnoj stanici vie od godine dana podijelio je u tri skupine: najbolju, prosjenu i najslabi ju. Kriterij za tu klasifikaciju bilo je miljenje poslodav ca. Po godinama starosti i duljini bavljenja istim zani manjem skupine su bile gotovo identine. Pokazalo se da se ocjena poslodavca dobro slagala sa brojem greaka koje su operateri-elektriari poinili u danom vremen skom razdoblju. Najbolji operateri bili su odgovorni sa mo za 23 posto greaka, prosjeni za 52 posto, a najslabiji ak za 77 posto greaka. Na dan 30. rujna 1928. naj slabiji operateri grijeili su osam puta vie od najboljih i tri puta vie od prosjenih. Stoga ovakvu podjelu mo emo smatrati opravdanom. Sve tri skupine operatera testirane su Vitelesovim tes tovima selekcije i evo to je naeno: Operateri iz najsla bije skupine postigli su, u prosjeku, 54 boda, a iz prosje ne 69 bodova. Prosjek najbolje skupine iznosio je 81 bod. Kandidat koji je elio ispuniti uvjete za rad na relejnoj stanici morao je na ovom testu postii najmanje 75 bo dova. Da se pri unajmljivanju operatera (iz skupine koju je Viteles prouavao) potivao ovaj kriterij, posao bi do bilo 71 posto najboljih i samo 8 posto najslabijih ope ratera. Otada se selekcija operatera-elektriara za rad na re lejnim stanicama vrila pomou psiholokih testova. Prvi takav test primijenjen je u praksi 1. travnja 1928. godine. Uspjeh je bio oevidan broj greaka znatno je opao. Tijekom godine 1926, 1927. i 1928. poinjeno je pri radu

u relejnim stanicama 36 odnosno 35 i 35 greaka. Nakon uvoenja postupka selekcije, broj se greaka upad ljivo smanjio. U 1929. godini taj je broj iznosio 20, u 1930. 18, u 1931. 12, a u 1932. samo 4. Vidimo da je za manje od pet godina broj greaka smanjen za gotovo 90 posto. Uzmemo li u obzir goleme trokove koje zajednica snosi zbog svake greke u radu na relejnoj stanici, mala suma novca utroena na istraivanje moguih postupaka selek cije viestruko se isplatila. Viteles se, uglavnom, sluio standardnim testovima koji se mogu kupiti gotovi. Za neka zanimanja, meutim, mo raju industrijski psiholozi sami konstruirati testove za selekciju. Takvi su testovi na primjer potrebni za pro vjeravanje sloenih sposobnosti potrebnih za vonju. Po stupak testiranja je slijedei: Kandidat sjedi pred apara turom za mjerenje brzine reakcija. Ta aparatura ima dvi je ruice koje se mogu pomicati neovisno jedna o drugoj i dvije none papuice. Na svaki vidni ili sluni podraaj kandidat mora reagirati na tono propisan nain, tj. po vlaenjem jedne ili obiju ruica ili pritiskanjem jedne ili obiju papuica. Podraaji se, naravno, ne emitiraju ni kakvim utvrenim redom, a s vremena na vrijeme uba cuju se i signali na koje ne treba reagirati. Provjerava se da li te smetnje usporavaju reakcije kandidata. Kad su tim testom testirani vozai za koje se znalo da su sigurni, pokazalo se da oni uvelike nadmauju vozae kojima se esto dogaaju nezgode. Test je zatim uveden kao rutin ski postupak pri unajmljivanju vozaa u gradu Milwaukeeju i uslijedilo je smanjenje broja nezgoda sa 14,1 na 0,6 posto (podaci za godinu 1924. odnosno 1925). Osim to je smanjen broj nezgoda, smanjio se i broj otka za i uzimanja novih vozaa na posao, to znai da je ma nji broj vozaa napustio svoje radno mjesto. Postotak vozaa koji se na poslu zadrao due vremena popeo se sa 62 na 75 posto. Ne treba misliti da su se uvoenjem psiholokih testo va bavili samo Amerikanci. Da bih pokazao da to nije tako, navesti u dva primjera istraivanja izvrenih u

Evropi. Berlinski vozai tramvaja, na primjer, odabrani su pomou niza testova od kojih su neki bili slini opi sanima. Usporeivanjem skupine poetnika koji nisu bili testirani, sa skupinom koja je primljena na temelju re zultata testova, otkrilo se da su psiholoki neispitani po etnici imali 50 posto vie nezgoda od poetnika koji su proli psiholoki test. Usporeujui broj nezgoda prije i poslije uvoenja testova kao rutinskog postupka selek cije, naeno je da je broj teih nezgoda pao sa 1,6 na 1,1, a broj lakih sa 42 na 29 (brojevi vrijede za milijun preenih kilometara). Poetnici primljeni na temelju testova uili su dvostruko bre od onih u skupini netestiranih, tedjeli su elektrinu energiju i paljivije baratali vozi lom. Posljedica toga bilo je smanjenje potronje elektri ne energije i trokova popravaka. Procijenjeno je da se uvoenjem psiholokih postupaka selekcije godinje ute di 12 milijuna maraka. Primjenom psiholokih testova znatan se iznos utedio i u Parizu (150 000 franaka i to u vrijeme kad je franak jo dobro kotirao na svjetskom tritu). Broj kandidata za zanimanje vozaa tramvaja ili autobusa, koji su tije kom ili nakon zavretka obuke otpali zbog nesposobnosti smanjen je sa 20 na 3. Vozai primljeni na temelju re zultata testova uzrokovali su 16,5 posto manje nezgoda od vozaa koji nisu proli kroz postupak selekcije. Time se godinje utedjelo jo 130 000 franaka. Ponekad se ne moe tono predvidjeti kakve e kva litete biti potrebne za dani posao. Moglo bi se, na primjer, pogoditi da e vozau taksija koristiti brze reakcije. I zaista, psiholoki je test pokazao da su vozai s najveim brojem nezgoda reagirali najsporije. Pokazalo se meu tim, da su i oni s najbrim reakcijama uzrokovali velik broj nezgoda. To bi se moglo objasniti njihovim pretje ranim samopouzdanjem i nepotrebnim izvrgavanjem opas nostima. No, ma kakvo bilo objanjenje, svaku psiho loku hipotezu na kojoj se temelji postupak selekcije tre ba uvijek i empirijski provjeriti. Uz takvu mogunost pro vjere nije teko konstruirati testove selekcije ni za jedan

posao. Ali vratimo se primjeru vozaa taksija. Snow je pokazao da je u skupini vozaa koji nisu zadovoljili na testu svaki voza imao, u prosjeku, po jednu nezgodu, dok je u skupini onih koji su na testu zadovoljili taj broj iznosio svega 0,20. U skupini vozaa koji nisu za dovoljili, dvostruko ih je vei broj imao po jednu, a ak trostruko vei broj po dvije nezgode. Dosad smo primjere uzimali sa podruja rada u in dustriji i transportu, a sad emo razmotriti zanimanje slubenika. Uzet emo primjer daktilografa i stenografa. O'Rourke je konstruirao test za predvianje njihove efi kasnosti. Devedeset i devet posto onih koji su na testu postigli najbolje rezultate bili su natprosjeno dobri rad nici. Takvu ocjenu dobilo je samo 4 posto onih koji su na testu postigli najmanji broj bodova. Isti psiholog sa suradnicima sainio je i niz testova za selekciju kandi data za zanimanje potara. Pokazalo se da je u preselekcijskim danima samo 50 posto zaposlenih na tom poslu nadmaivalo potreban dani kriterij, a nakon uvoenja testova taj se broj popeo na 93 posto. Prije uvoenja testova 25 posto potara smatrano je slabim radnicima, a nakon to je uveden postupak selekcije, niti jedan. Sve to relativno su stari izvjetaji iz amerike i evrop ske prakse. itaoca e moda zanimati slian rad na tlu Velike Britanije za vrijeme drugog svjetskog rata. Postup ci za selekciju tada su se ve naveliko upotrebljavali. Moda je za nas najzanimljiviji broj uspjeha i neuspjeha u skupinama koje su istovremeno obuavane, no u koji ma su pripadnici jedne odabrani psiholokim metodama, a pripadnici druge raznim drugim metodama. Kao to u svojoj knjizi O selekciji u britanskoj vojsci (podaci su uzeti iz te knjige) istiu Vernon i Parry: Broj neuspje ha . . . u jednim i drugim grupama ukazivao je na ne sumnjiv pozitivan doprinos postupaka za selekciju. Tako je meu vozaima odabranim starim metodama bilo 30 posto slabih radnika, dok je meu onima koji su oda brani novim metodama slabih radnika bilo samo 14 po sto. Za pisare odnos je bio 11 naprama etiri posto, a za

radiooperatere 7 naprama 0,5 posto. U dvije najvee prou ene skupine u kojima su obuavani operateri za speci jalne zadatke od operatera koji su odabrani novim meto dama nije uspjelo samo 7 posto. U skupini operatera koji su odabrani starim metodama bilo je 60 posto ne uspjeha. S posebnim zanimanjem odabrani su kandidati za zva nja zanatlija i mehaniara. Pomou etiri razliite me tode odabrano je 10 000 kandidata za zvanje zanatlije u vojsci koji su zatim upueni na etveromjesenu obuku (1942. godine). Od kandidata koje je preporuila artilje rijsko tehnika ili tehnika sluba 19,2 posto nije uspjelo stei zvanje, od onih koji su se sami javili 19,6 posto, a od onih koji su ve bili polukvalificirani radnici pa ih je pozvalo Ministarstvo rada, 19,4 posto. Broj neuspjeha u skupim koja je odabrana psiholokim metodama iznosio je 11,1 posto. Slini brojevi mogli bi se navesti i za druge slube. Broj neuspjeha meu brodskim mehaniarima i monteri ma opao je sa 14,7 na 4,7 posto. Uvoenje psiholokih metoda nije samo smanjilo broj neuspjeha, ve je to je moda jo vanije, omoguilo da se izmeu svih morna rikih regruta odabere najvei mogui broj kandidata i to ne na utrb ostalih mehanikih slubi koje su u to vrije me takoer trebale ljude. Bilo bi besmisleno nabrajati primjere iz kojih se vide poboljanja za pedeset, pa i za nekoliko stotina posto taka. Takoer je nemogue proitati tisue, o postupcima selekcije, objavljenih izvjetaja, a ne stei miljenje ili dapae vrsto uvjerenje da kompetentni psiholozi psiho lokim metodama selekcije postiu spektakularne rezul tate. Ta posljedica primjene psihologije u industriji ne treba nas iznenaditi. Individualne razlike u sposobnostima za odreenu vrstu rada tako su velike, a broj sposobnosti potrebnih za odreeni specifian posao tako malen da bi se dobri rezultati postigli ak i relativno jednostavnim i neanalitikim metodama.

Situacija se mijenja kad sa problema selekcije za od reeni posao, preemo na problem profesionalnog usmje ravanja. Tu se od nas ne trai da izmeu velikog broja kandidata odaberemo one koji su za odreeni posao naj sposobniji, nego da otkrijemo kakav bi posao odreenoj osobi, s obzirom na njezine sposobnosti i afinitete, naj bolje odgovarao. Oevidno je da je to mnogo tee. Umje sto da provjeravamo posjeduje li kandidat sposobnosti potrebne za dano zanimanje, moramo procijeniti njegove sposobnosti za velik broj poslova. Time se broj potrebnih testova poveava za nekoliko tisua puta. Umjesto da se bavimo jednim specifinim zanimanjem o kojem se lako mogu sakupiti informacije, moramo se baviti karak teristikama hrpe razliitih zanimanja koja su, da stvar bude gora, esto zakrabuljena istim imenom. Opi naziv lijenik moe se odnositi na kirurga, lijenika ope prakse, psihijatra, povjesniara medicine, urednika Lanceta* i predsjednika lijenike slube londonskog opin skog savjeta. Ova zanimanja, pa prema tome i za njih potrebne sposobnosti, meusobno se razlikuju u najve oj moguoj mjeri. Rije tajnica moe oznaavati ne koga tko radi vrlo povjerljiv i struan posao za koji je potrebna izrazita inteligencija i inicijativa, ali i djevojku koja vei dio vremena provodi u ogovaranju i kuhanju aja. ak i kad bi se postojea zanimanja mogla uredno poredati i kraj svakoga od njih zapisati njegovi speci fini zahtjevi, nae znanje o sposobnostima i tempera mentu potrebnom za uspjeh u bilo kojem od tih zani manja toliko je manjkavo, da bez jednog doista sveobu hvatnog istraivanja ne moemo nita predvidjeti. Po datke imamo samo o dvadesetak ili tridesetak zanimanja od postojeih nekoliko tisua meu kojima treba oda brati posao koji e kandidatu najbolje odgovarati. Na alost, nema razumne nade da e se u blioj budunosti taj broj znatnije poveati. Jedan od glavnih razloga razmjerne nerazvijenosti pro fesionalnog usmjeravanja moda je i injenica da ono * Ugledni britanski lijeniki asopis (prim. prev.).

nikom ne donosi neposrednu materijalnu dobit. Kao to smo vidjeli selekcija za odreeni posao u industriji vie se nego isplati. U svim navedenim primjerima kompanije za koje su istraivanja vrena zaradile su u godini dana mnogostruko vie nego to je istraivanje stajalo. Pro fesionalno usmjeravanje isplati se u obliku osobne sree i produktivnosti pa je ve samim tim i te kako drutveno korisno. No, ovakva dugorona planiranja ri jetka su u naim drutvenim i politikim razmiljanjima. Istraivanja na tom podruju dosad su poduzimale isklju ivo privatne organizacije koje ne dobivaju potporu od vlade (na primjer Nacionalni institut za industrijsku psi hologiju). Usprkos tekoama, profesionalno usmjeravanje ak i u tom ranom razdoblju razvoja i bez potrebnih vanih saznanja, pokazuje uspjehe koje u takvim uvjetima ne bismo oekivali. Navest u samo jedan primjer birminghamski pokuaj profesionalnog usmjeravanja. U tom eksperimentu sudjelovalo je 1639 djece iji je razvoj praen tijekom dviju ili etiriju godina (napredak 603 djeteta praen je 4 godine). Djeca su podijeljena u dvije skupine, eksperimentalnu i kontrolnu. Eksperimentalnu skupinu su u izboru zvanja savjetovali psiholozi, a kon trolnu slubenici agencije za zapoljavanje kao to je to uobiajeno. Efikasnost savjeta prosuivana je na temelju nekoliko razliitih kriterija (ocjena poslodavca, duljina vremena provedenog u istom poslu itd.). U objema sku pinama bilo je djece koja su posluala savjet psihologa ili agencije za zapoljavanje, kao i takve djece koja to nisu uinila. Pogledajmo najprije eksperimentalnu skupi nu. Poslije dvije godine velika veina djece (tonije 90 posto) koja su odabrala zanimanje koje su im savjeto vali psiholozi bila je sa svojim poslom zadovoljna. Meu onima koji nisu posluali savjet psihologa bilo je samo 26 posto zadovoljnih. Poslije etiri godine taj je postotak iznosio 93, odnosno 33 posto. Prema tome meu djecom koja su zanimanje odabrala u skladu s rezultatima psiho-

lokih testova bilo je trostruko vie zadovoljne djece nego u skupini koja nije posluala psihologov savjet. U kontrolnoj skupini situacija je posve drukija. Meu djecom koja su odabrala ono to im je savjetovala agen cija za zapoljavanje nakon dvije i nakon etiri godine bilo je 64 posto zadovoljnih, a meu djecom koja se u izboru zanimanja nisu oslanjala na savjete agencije, 76 odnosno 78 posto. Ako iz ovih podataka moemo ita za kljuiti, onda samo to da su neposluna djeca bila svo jim poslom zadovoljnija od djece koja su posluala savjet slubenika agencije za zapoljavanje. Slino je bilo i s duljinom vremena provedenom na istom poslu. U eksperimentalnoj skupini djeca iji je po sao, prema ocjeni psihologa, bio u skladu s njihovim spo sobnostima nisu esto mijenjala posao. Na istom je poslu due od dvije godine provelo 60 posto, a due od etiri godine 46 posto djece. Za djecu koja se pri odabiranju zanimanja nisu rukovodila miljenjem psihologa ti bro jevi iznose respektivno 11 i 11 posto. Od djece koja su posluala slubenika agencije za zapoljavanje na istom se poslu 37 posto zadralo due od dvije godine, a 27 po sto due od etiri godine. Od djece koja su odbacila su gestiju agencije 33 posto je isti posao zadralo dvije, a 26 posto etiri godine. Dakle, u kontrolnoj skupini dulji na vremena provedenog na istom poslu nije uope ovisila o preporuci agencije. U eksperimentalnoj skupini ovis nost o miljenju psihologa vie je nego upadljiva. Ovaj je eksperiment izvren prije nekih dvadeset i pet godina* pod pokroviteljstvom Nacionalnog instituta za industrij sku psihologiju. Na dobivene rezultate sve do drugog svjetskog rata jedva da je itko obraao panju. Tada su se u vojsci poeli koristiti i postupci selekcije za odreeno zanimanje kao i metode profesionalnog usmjeravanja. Moda bi trebalo kazati nekoliko rijei o jedinstvenom poloaju postupaka selekcije u vojsci. Kod selekcije za odreeno zanimanje strunjak koji taj posao obavlja in* Ova je knjiga prvi put objavljena 1953. godine (prim. prev.).

diferentan je prema sudbini odbijenih kandidata, a kod profesionalnog usmjeravanja nastoji pomoi mladim lju dima da odaberu zvanje ili zanimanje u najveem mogu em skladu s njihovim sposobnostima i interesima. Kad psiholog taj isti posao obavlja u vojsci, nalazi se u sasvim drugaijem poloaju. Tu je on u situaciji koju bi fiziari nazvali zatvorenim sistemom mora nai posao za sve mukarce i ene koji su pozvani u vojsku, a ne moe one najnesposobnije ostaviti nezaposlene. Osim toga ne moe odabirati ljude samo za jedan odreeni posao ne vodei rauna o potrebama drugih, jer bi time mnoge va ne slube liio sposobnih i kvalificiranih ljudi. Upravo to se deavalo na poetku rata kad su neki rodovi i jedi nice postupcima selekcije regrutirali najsposobnije lju de, a ostali su se morali zadovoljiti onima koji su pre ostali. Stoga se pokazalo da je bitno imati takav sistem selek cije koji e odravati ravnoteu izmeu sposobnosti svih regruta i potreba razliitih vojnih jedinica. Zahvaljujui vrlo sloenim statistikim metodama takva je ravnotea konano postignuta i to je vjerojatno najvei uspjeh bri tanske industrijske psihologije u vrijeme rata. Nije ne vjerojatno da e psiholozi budunosti itavo drutvo sma trati zatvorenim sistemom, te nastojati potrebe industrije i inidividualne sposobnosti meusobno uskladiti, tj. po stii za obje strane prihvatljiv kompromis. Time bi se ublaile posljedice djelovanja zavoda za zapoljavanje od kojih veina danas radi nasumce, a graani bi bili pro duktivniji i zadovoljniji odabranim zanimanjem. Ja ne plediram za takav razvoj, niti ga pretskazujem. Svjestan sam, da kao znanstvenik, ne poznajem dovoljno drutvene i politike prilike, te o potekoama na tim podrujima ne mogu raspravljati. Mislim da injenice nedvojbeno pokazuju da bi se prikladnim metodama se lekcije proizvodnja mogla znatno poveati. Postupci se lekcije drutveno su i politiki neutralni. Moe ih ko ristiti tiranin da bi poveao efikasnost robova; njihova

upotreba u slobodnoj demokraciji vodi veoj produktiv nosti i srei. elimo li da se psiholoke metode selekcije u ovoj zemlji ee koriste, trebat e prije svega izmijeniti stav prema industrijskoj psihologiji. Teko je vjerovati da e drutvo odbiti mo koju mu nudi moderna znanost samo zato to se boji da se ta mo ne bi zloupotrijebila.

6 Koritenje testova u selekciji studenata

U Velikoj Britaniji sve donedavno selekcija studenata nije bila neki ozbiljan problem. Ona je, naravno, posto jala, no vie kao namjerno ograniavanje broja studena ta, a ne kao nuno iskljuivanje potencijalnih brucoa. Posljedica toga bila je da meu onima kojih se to ticalo gotovo i nije bilo nezadovoljnih. Glavni kriterij selekcije bio je, oito, dohodak, a budui da se on moe objektivno izmjeriti, sistem je, unutar drutvenih i etikih ograni enja ovog specifinog pogleda na svijet, sasvim dobro funkcionirao. Za razliku od Velike Britanije, Sjedinjene Amerike Dr ave gdje se uvijek nastojalo mladim ljudima omoguiti da steknu vie obrazovanje, mnogo su se ranije i s njima svojstvenim realizmom suoile s problemom selekcije stu denata. Djelomian razlog je i taj to su Sjedinjene Dra ve dugo vremena imale po stanovniku deset puta vie stu denata od Velike Britanije. Posljednjih godina i kod nas se za svako mjesto na sveuilitu javlja dva do stotitu kandidata, pa smo i mi u slinom poloaju (nemogue je dati tone podatke o broju uenika koji se ele upisati na sveuilite, jer se mladi dovitljivci prijavljuju na nekoliko fakulteta istodobno). Osobito je velik pritisak na medicinskim fakultetima na koje se eli upisati znat no vie uenika nego to ih fakultet moe primiti. Kako nema izgleda da e se takvo stanje popraviti, morat emo

jo godinama vriti svjesnu selekciju kandidata koji se ele upisati na nae ustanove vieg obrazovanja. U ovom poglavlju neemo raspravljati o tome koliko je takva selekcija poeljna. S pravom se moe tvrditi da svakome tko se eli dalje obrazovati i time obogatiti svoju linost treba to i omoguiti (bez obzira na njegove spo sobnosti, temperament itd.). No moda se jo s veim pravom moe rei da veina ljudi zbog ograniene inteli gencije ne moe svladati sveuilini studij, te da zajed niko uenje inteligentnih studenata i studenata ija je inteligencija ispod prosjene ini od nauke farsu. O tom pitanju zasad ne treba raspravljati dok smo mi ivi samo e malen broj kandidata uivati plodove vieg obra zovanja. Ekonomija je neumoljiv poslodavac s jasno iz raenim zahtjevima. Prema tome, granice unutar kojih treba rjeavati problem tono su zacrtane. Najprije se moramo zapitati kakve metode selekcije danas upravlja ju sudbinom tisua naih najinteligentnijih i najsposob nijih mladih ljudi i ena. Iako to nikad nije podrobnije ispitano, moe se sa sigurnou kazati da se uglavnom radi o intervjuima koji se djelomino temelje na dosa danjim uspjesima, preporukama upravitelja kole itd. Tijekom vlastite, letimine istrage naiao sam i na druk ije kriterije autoriteti kod upisa na jedno sveuilite smatrali su, na primjer, da je kandidatov rukopis dovo ljan pokazatelj njegove sposobnosti za studij. Ipak mi slim da je to bio izniman sluaj i da se tako nezadovolja vajue metode rijetko primjenjuju. Ono to je takoer sigurno jest da se danas ni na jednom britanskom sve uilitu pri selekciji studenata ne koriste psiholoki testo vi. To nas moe i iznenaditi, pogotovo kad vidimo po zitivno ameriko iskustvo. Svrha i glavni zadatak ovog poglavlja jest da usporedi vrijednost psiholokih testova s vrijednou metoda selekcije kojima se danas koristimo. Prije nego li to uinimo, pogledajmo na trenutak po sljedice danas uobiajenih postupaka selekcije studena ta u Britaniji. Na temelju podataka to su ih objavili

razliiti univerziteti izraunao sam da je prosjeni kvo cijent inteligencije studenata negdje izmeu 125 i 130. Meu pojedinim sveuilitima postoje, naravno, velike razlike. Takve razlike postoje ak i meu pojedinim fa kultetima. Studenti medicine obino su u prosjeku manje inteligentni od studenata umjetnosti i znanosti, studenti matematike i filozofije nadmauju po inteligenciji stu dente povijesti i jezika itd. Uzmemo li u obzir poznatu distribuciju inteligencije stanovnitva i broj studenata na sveuilitima, moemo pokazati da na sveuilite sti e samo polovica svih uenika koji bi po svojoj inteli genciji to i zasluili. Drugim rijeima inteligencija velikog broja studenata manja je od inteligencije mnogih graa na koji se nisu upisali na sveuilite. Kad bi se na sve uilite mogli upisati samo najinteligentniji, najmanji bi kvocijent inteligencije primljenih kandidata morao izno siti 135. Usporedba te veliine sa sadanjim prosjenim. kvocijentom inteligencije, koji iznosi 127, ukazuje na ne sposobnost sveuilita da privue velik broj veoma inte ligentnih uenika. Amerike brojke su, naravno, drugaije. Tamo se pro sjeni kvocijent inteligencije kree negdje oko 110 to meu ostalim znai da je inteligencija etvrtine svih stu denata manja od prosjene. U SAD postoje koledi na kojima je prosjena inteligencija studenata manja od pro sjeka inteligencije za itavu zemlju. Mislim da je nepo trebno isticati da se to ne odnosi na poznata amerika sveuilita kao to su Harvard, Yale, Princeton itd. in telektualni standard studenata tih sveuilita ravan je engleskom prosjeku. Manja inteligencija amerikih stu denata donekle odraava i njihovu brojnost; ne moe se broj studenata udeseterostruiti, a da se pritom znatno ne snizi prosjeni kvocijent inteligencije. Djelomino je to i odraz amerikog stava prema sveuilitu kao pro duenju srednje kole i odvajanju njegovih drutvenih funkcija od edukativnih zadataka. Brojeve navodim samo zato da bi se vidjelo da postupci koji su savreno priklad ni za Sjedinjene Drave ne moraju to biti i za Veliku

Britaniju i da zbog tako razliitih uvjeta nije lako stva rati analogije. Imajui to na umu pogledajmo rezultate amerikih eksperimenata. Ve poetkom ovog stoljea bilo je po kuaja da se za mjerenje inteligencije studenata upotri jebe psiholoki testovi. Na alost, ta prva mjerenja zasni vala su se na pogrenoj pretpostavci da je inteligencija povezana s ovjekovim fiziolokim reakcijama. Nije u do to je korelacija izmeu na testovima postignutih re zultata i uspjeha na sveuilitu bila veoma slaba. Tim prvim testovima mjerili su se refleksi i druge neuralne manifestacije. Danas znamo da je veza izmeu njih i inteligencije, ako uope postoji, posve neznatna. Tek kon strukcijom testova za vojne potrebe dobila su i sveui lita adekvatnije mjere inteligencije (tj. mjere koje nisu bile fizioloke prirode). Tim su testovima testirane sto tine hiljada studenata, da bi zatim o rezultatima toga testiranja uslijedila prava bujica izvjetaja i strunih na pisa. Zakljuci psihologa uglavnom su slini. Studenti kao cjelina postiu na testovima inteligencije mnogo bolje rezultate od ljudi koji ne studiraju. Dobri studenti po stiu bolje rezultate od slabih studenata kao i od onih koji jedva prolaze. Studentov uspjeh na zavrnom ispitu moe se prilino tono predvidjeti na temelju rezultata testova kojima je bio podvrgnut prilikom upisivanja u koled. Tonost toga predvianja varira od jednog sve uilita do drugog. U nekim je sluajevima jedva vea od sluajnosti, u drugima gotovo savrena. Za to postoji nekoliko razloga koje emo ovdje navesti jer su, meu ostalim, i pouni. Koledi se prije svega razlikuju po homogenosti svojih studenata. Negdje meu studentima postoje upravo go leme razlike u inteligenciji, dok su drugdje svi studenti manje vie podjednako inteligentni. Oito je da je pred vianje tim lake i tonije im su razlike u inteligenciji meu studentima vee. Ono je mnogo tee kad su studenti po tom svojstvu meusobno slini. Drugi razlog, donekle

u vezi s prvim, jest taj da sva sveuilita ne poklanjaju jednaku panju sudu donesenom na temelju testova in teligencije. Neka sveuilita ga ne koriste za selekciju studenata, ve u savjetovanju studenata pri upisivanju kolegija. Druga se opet pri odabiranju studenata strogo pridravaju rezultata testova inteligencije. Veina sveu ilita nastoji izbjei obje ove krajnosti. Predvianje je obino najtonije ako se rezultati testova inteligencije uope ne uzmu u obzir, jer se u tom sluaju na sveuilite mogu upisati i tupi i inteligentni uenici, pa je sastav studenata vrlo heterogen. Heterogenost studenata odabra nih iskljuivo na temelju rezultata testova inteligencije mnogo je manja, pa se njihov konani uspjeh ne moe predvidjeti s tolikom tonosti. Pri statistikoj obradi i usporeivanju inteligencije studenata dvaju sveuilita treba te razliite stavove uzeti u obzir. Trei razlog variranja tonosti predvianja u vezi je s tipom zavrnog ispita. Objektivan tip ispitivanja koji se sve ee primjenjuje u Sjedinjenim Dravama, obino je u vrlo dobroj korelaciji s predvianjima na temelju re zultata testova inteligencije. Kod nas, u Velikoj Britaniji, na zavrnom se ispitu gotovo uvijek pie esej o nekoj odreenoj temi. Studentov uspjeh na takvoj vrsti ispita ne moe se ba tono predvidjeti na temelju rezultata testova inteligencije, tj. korelacija izmeu uspjeha na tak vom tipu zavrnog ispita i rezultata testova inteligencije prilino je slaba. To je moda i zato to su objektivni tipovi ispita i test inteligencije zapravo meusobno veo ma slini. I pri provjeravanju studentova znanja objek tivnim nainom ispitivanja i pri provjeravanju njegove inteligencije testom inteligencije dolazi do izraaja ono to bismo mogli nazvati usitnjenou (naziv ba nije laskav). U oba sluaja student, u kratkom vremenskom razdoblju, mora dati odgovore na velik broj posve speci finih pitanja od njega se ne trai da svoje znanje iz razi u obliku neke strukturalne cjeline. Ta dva naina ispitivanja (objektivni tip ispita i pisa nje eseja) etvrti su razlog opaenih razlika u tonosti

predvianja. Jasno je da tonost prognoze u cjelini ne moe nadmaivati pouzdanost onoga to se predvia. Dru gim rijeima ako je samo ispitivanje nepouzdano, tada ni najsavreniji mjerni instrument ne moe dati tonu prognozu. Poznato je da je pisanje eseja nepouzdan na in provjeravanja znanja. Kod takvog ispita konana ocjena toliko ovisi o ispitivaevoj linosti i njegovim pred rasudama da se zna dogoditi da dva ispitivaa posve raz liito ocijene isti rad. Pouzdanost ispitivanja pisanjem eseja provjerena je nekoliko puta i pokazalo se da je meusobno slaganje ispitivaa ipak bolje od sluajnog. No ne i toliko bolje da bismo na temelju njihovih ocjena mogli biti sigurni u ispitanikove sposobnosti. U jednoj takvoj studiji neki su ispitivai jedan te isti esej smatrali nezadovoljavajuim, neki prosjenim, a neki izvanrednim i dostojnim pohvale. U jednoj drugoj studiji glavni je ispitiva, oajan zbog slabe kvalitete eseja koje je tre bao ocijeniti, ocjeni jednog eseja dodao opasku primjer kako ne treba raditi. Esej je zabunom dospio do drugog ispitivaa koji ga je pozitivno ocijenio. Treba priznati da je veina navedenih istraivanja izvr ena u kolama, a ne na sveuilitima. Svejedno je, me utim, malen broj iskusnih ispitivaa koji tvrde da je njihova ocjena jednako pouzdana kao i ocjena donesena na temelju objektivnog testa. Totalna pouzdanost ispiti vanja uvelike varira od koleda do koleda, jer ovisi o objektivnosti i sposobnosti ispitivaa, broju radova koje oni moraju ocijeniti i o mnotvu drugih inilaca. U cje lini uzevi izgleda da pri dobrom voenju ispita pisanjem eseja na pouzdanost konane ocjene ukazuje koeficijent korelacije od oko 0,8; pri slabom voenju ispita on moe pasti na svega 0,6, pa ak i na manju veliinu. Razumljivo je da ove vrijednosti ograniavaju tonost prognoze; ak ni najsavreniji mjerni instrument ne bi uspjeh na ispi tu mogao predvidjeti bolje nego to bi ocjene ispitivaa A mogle predvidjeti kako e, isti rad, ocijeniti ispitiva B. Kad usporeujemo ove stvarne nedostatke naina ispi tivanja pisanjem eseja s navodnim nedostacima ispita

objektivnog tipa, dobro je sve to imati na umu. Sreom, sa stanovita selekcije, tip prihvaenog naina ispitiva nja moe se smatrati danim, pa je nae miljenje o nje mu irelevantno. Peta varijabla koja utjee na nejednaku tonost pred vianja je duljina vremena u kojem psiholog mora izvr iti svoja istraivanja. Ako testiranje treba obaviti za sat vremena, nerazumno je oekivati da e prognoza biti jednako tona kao i kad ono moe trajati etiri pa i pet sati. Vrijeme je esto presudno, osobito elimo li saznati i neto vie od grube procjene inteligencije (na primjer diferencijalnu prognozu, tj. da li kandidat A ima sklo nosti prema umjetnosti ili prema znanosti i da li e kan didat B uspjeti na medicinskom ili nekom drugom fa kultetu. Takva prognoza zahtijeva vie vremena). Zadnja i moda najvanija varijabla koja utjee na to nost predvianja je istraivaeva strunost. Dogaa se da ljudi koji su u praksi koristili psiholoke testove i bili njima nezadovoljni kasnije otkriju da testiraje nije vri la struna osoba, tj. da ga je vrio netko tko nije detaljno poznavao sam proces testiranja i tko se nije znao sluiti sloenim statistikim metodama potrebnim da bi se po sao dobro obavio. Pogreno je pretpostavljati da svatko tko je diplomirao psihologiju moe pokrenuti i do kraja provesti postupak selekcije. Za to su osim iskustva, po trebne i neke druge kvalifikacije, pa na tom podruju amater nema to traiti. Prije nego li osudimo bilo kakav postupak selekcije treba vidjeti to strunjak moe nji me postii. Odbacivanje postupka selekcije zbog njegove nestrune, amaterske primjene posve je neopravdano. Uzmemo li u obzir samo studije u kojima su istraiva nja vrili strunjaci i u kojima su podaci pravilno sta tistiki obraeni, vidimo da su zakljuci meusobno vrlo slini i da nema nikakve sumnje o tome da se pomou testova moe pouzdano i valjano predvidjeti uspjeh stu denata na sveuilitu. To je istina za SAD, no vrijedi li i za Veliku Britaniju? Kod nas, na alost, nije izvren neki vei broj ispitivanja, no uinjeno pokazuje da se nave-

dena razmatranja mogu primijeniti i na selekciju stude nata u naoj zemlji. Nae studije takoer su pokazale da se na temelju rezultata testova inteligencije moe pri lino dobro predvidjeti uspjeh studenata na ispitima. Kod nas je tonost prognoze neto manja, to je, budui da je homogenost studenata vea, i trebalo oekivati. No raz lika u tonosti tako je malena da je u praksi moemo zanemariti. Pogledajmo sada kakav je kod nas odnos izmeu pro gnoze na temelju testova i prognoze na temelju uobia jenih intervjua. U jednoj izvrsnoj dugoronoj studiji obavljenoj u Londonu, usporeena je tonost prognoze na temelju uobiajenih postupaka: intervjua, eseja ili krat kih pismenih sastavaka s tonosti prognoze na temelju niza testova za selekciju. Ispitivai koji su intervjuirali kandidate mogli su se posluiti ocjenom pismenog dijela zavrnog ispita u srednjoj koli, kao i rezultatom koji je kandidat postigao na prijemnom ispitu na sveuilitu. Glavni cilj intervjua bila je ocjena kandidatove sposob nosti za odreeni studij. Osobita je panja posveena opoj inteligenciji, ve steenom obrazovanju, iskustvu, interesima i motivima kao i linosti i karakteru kandi data. Ispitivai su bili iskusni i struni ljudi kakvi se obino uzimaju za taj posao, najvjerojatnije ni malo sla biji od ispitivaa na bilo kojoj drugoj ustanovi. Usporedbom intervjua s testovima inteligencije dolo se do spoznaja slinih onima u amerikoj praksi. Poka zalo se da intervju nije prikladna metoda prognoziranja, dok test inteligencije to jest. Korelacija izmeu intervjua i testa inteligencije bila je negativna, to drugim rijei ma znai da su ispitivai esto odabirali manje inteligent ne kandidate. Osim toga ve bi se i na temelju kandidato vog pismenog rada na zavrnom ispitu u srednjoj koli kao i rezultata koji je postigao na prijemnom ispitu, a ispitivai su se mogli posluiti i jednim i drugim, relativ no dobro mogao predvidjeti njegov uspjeh na zavrnom ispitu na sveuilitu. Ako ita, intervju je smanjio to nost te prognoze. Podaci iz ove engleske studije potpuno

se slau s rezultatima eksperimenata izvrenim u Ame rici: intervju je kao metoda za predvianje uspjeha ili neuspjeha sveuilinih studenata neupotrebljiv, dok je prognoza na temelju testa inteligencije prilino pouzdana i unutar odreenih razumnih granica vrlo tona. Protivnici testiranja ponekad istiu da za uspjeh na studiju nije dovoljna samo inteligencija, ve da su po trebna i odreena svojstva karaktera odnosno linosti. To je vjerojatno istina. No iz toga se ipak ne moe za kljuiti da je intervju kao metoda selekcije bolji od testi ranja. Taj pogreni zakljuak temelji se na tri pretpo stavke od kojih ni jedna nije u skladu s injenicama. Prva je da ispitiva moe s odreenim stupnjem tonosti ocijeniti neiji karakter i linost. Dokaze koji to opovr gavaju iznio sam u jednom od prolih poglavlja pa ih neu ovdje ponavljati. Nitko tko je prouio literaturu ne moe sumnjati da je intervju kao metoda za otkrivanje svojstava linosti krajnje nepouzdana, a da o njegovoj valjanosti ne moe biti ni govora. Intervjuirajui istog kandidata, dva ispitivaa esto dolaze do posve suprotnih zakljuaka od kojih ni jedan nije u skladu s injenica ma. Veina ljudi koji se ponose svojim poznavanjem ljud ske prirode i svojim ispitivakim sposobnostima nerado prihvaa ovu jednostavnu istinu. No elimo li zakljuke na injeninim, a ne na emotivnim temeljima, ne moemo odbaciti dokaze velikog broja savjesno obavljenih istra ivanja. Ma koliko karakter i linost bili vani, sigurno je da intervju nije podesna metoda za njihovo ocjenjivanje. Druga pogrena pretpostavka jest da ljudi odbacuju odreeno sredstvo zato to ono moe posluiti samo za neke, a ne i za neke druge svrhe. Mislim da nitko razu man ne bi to uinio. Sluimo se ekiem usprkos inje nici to njime ne moemo prepiliti drvo ili izmjeriti ja kost elektrine struje. Ne vidim zato bismo odbacili test inteligencije zato to on mjeri inteligenciju, a ne i neka druga vana svojstva. Jedva da e itko poricati da je inteligencija vaan atribut dobrog studenta. To, naravno, ne znai da je ona i jedini takav vaan atribut, iz ega

opet ne slijedi da su testovi inteligencije beskorisni. Po uzdano se zna da uenik koji na testu inteligencije ne postigne odreeni minimalni broj bodova nee uspjeti na sveuilitu. Okrutno je dopustiti mu da to pokua i ne uspije, ba kao to je okrutno sposobnom ueniku one moguiti daljnje kolovanje zato to na sveuilitu nema dovoljno mjesta. Time se, naravno, ne tvrdi da velika inteligencija nuno osigurava uspjeh. Od uspjeha lake je predvidjeti neuspjeh dovoljno je da uenik na testu inteligencije postigne slab rezultat. Takav rezultat nedvo smisleno ukazuje na nedostatak odreene sposobnosti apsolutno potrebne za polaganje ispita. Izvrstan rezultat pokazuje samo da uenik posjeduje sposobnosti potreb ne za polaganje ispita, no ne i da e on ispite doista i poloiti (to e se dogoditi samo ako prione uz knjigu). Predvidjeti razloge zbog kojih uenik nee ispuniti oe kivanja neobino je teko. Moda e morati zaraivati za ivot pa se stoga nee moi posvetiti studiju; moda e pretrpjeti ivani slom i patiti od tjeskobe i emocio nalnih poremeaja to e mu smetati pri radu; a moda e pobjei s profesorovom enom i biti izbaen sa sve uilita. Sve se to dogaalo i onemoguavalo inteligent nim studentima polaganje ispita. U skladu s tim nitko nee tvrditi da su testovi inteligencije nepogreivi. Oni jednostavno, s prihvatljivom tonosti, mjere jedan vaan element uspjeha. Pogrena je i trea pretpostavka da se karakter i li nost mogu procijeniti iskljuivo metodom intervjua. Tre ba naglasiti da danas postoje metode za mjerenje onih crta karaktera i linosti koje su presudne za uspjeh. Po znavanje tih svojstava ini prognozu znatno tonijom. Kvalitete kao to su upornost, interes, elje i emocionalna stabilnost mjere se testovima koji se primjenjuju uglav nom individualno, ali se mogu primijeniti i grupno. U ve em broju istraivanja takvim se grupnim testiranjem s prihvatljivom tonosti predvidio uspjeh ili neuspjeh. Po kazalo se, na primjer, da je uspjean student uporan, emocionalno stabilan i da su mu elje u skladu sa stvar-

nosti. Njegov jednako inteligentan kolega koji ispite po lae slabo ili nikako, emocionalno je nestabilan, nije uporan, a njegove elje bilo da su prevelike bilo preskromne, nisu u skladu s njegovim mogunostima. Takva vrsta testova jo je u povoju pa treba oekivati da e se u blioj budunosti usavriti. No, ak i u sadanjoj fazi razvoja oni su u predvianju efikasniji od intervjua te ih stoga moemo smatrati vrijednom dopunom isto intelektualnog tipa testa koji slui iskljuivo za mjerenje inteligencije. Zakljuujemo li nepristrano i u skladu s injenicama, moramo uvidjeti da je tonost prognoze na temelju inter vjua nedovoljna (barem kad se radi o kolovanju), da je predvianje na temelju testova inteligencije daleko efikas nije i da najnoviji razvoj testova linosti i karaktera poka zuje da pomou psiholokih testova uspjeh na studiju ve sada moemo relativno uspjeno predvidjeti. Zato se onda ti testovi ne koriste na britanskim sveu ilitima? Koliko sam uspio shvatiti razlozi su slijedei: Prije svega se istie kako testovi inteligencije, kao uosta lom ni bilo kakvi drugi testovi nisu nepogreivi. Budui da na temelju njih stvorena prognoza nije 100 posto to na, mogu se na temelju takve prognoze donijeti i pogrene odluke. To se ne moe osporiti. Ipak, mislim da se iz toga ne moe nita zakljuiti ni o upotrebi testova inteligen cije. Metodu testiranja treba usporeivati s drugim me todama selekcije, a ne s nekim imaginarnim savrenim standardom. Iako postupak testiranja nije savren, on je mnogo pouzdaniji od ostalih postupaka selekcije. Nema nikakve sumnje o tome da e se prilikom selekcije u uvje tima koji su izvan nae kontrole initi greke; primit e se uenici koji e kasnije biti slabi studenti, a odbiti oni koji bi drutvu u intelektualnom pogledu, mogli samo pridonijeti. Pokazano je meutim da je na sadanji si stem selekcije manjkav jer se temelji na metodama koje nisu mnogo pouzdanije od bacanja dinara (pismo-glava). Testovi inteligencije, iako nesavreni, omoguuju pro gnozu koja je daleko bolja od sluajne. Izraunao sam

da danas na sveuilitu ne uspije diplomirati 15 posto svih studenata primjena testova inteligencije smanjila bi taj broj na 2 do 3 posto (naravno uz postojei kriterij ispita i omjer kandidata i na sveuilitu slobodnih mje sta). Moe se izraunati i da bi se uz nepromijenjen kri terij ispita broj odlinih studenata mogao udvostruiti. To naravno, ne znai da se prilikom selekcije pomou novih metoda nee initi greke, no sigurno je i znanstve no provjereno da e njihov broj biti znatno manji. Ovdje treba naglasiti da e konstantna upotreba novih postupaka selekcije dovesti do smanjenja broja poetnih greaka, jer e se s vremenom greke uoavati i isprav ljati, a uvodit e se i nove, tonije metode predvianja. Britanski psiholozi nee na tom podruju stei nikakvo iskustvo, ako ih sveuilita ne podre. To, na alost, dosad nije bio sluaj. Jedno ili dva istraivanja koje je omogu ila Nuffieldova fundacija iznimka su u tom opem pra vilu. Protivnici uvoenja testova selekcije na naa sveui lita koji istiu da se prilikom prognoze na temelju tih testova ine greke, ne shvaaju izgleda da upravo oni oteavaju uklanjanje tih greaka. Drugi dokaz protivnika testova ve smo donekle raz motrili. On se odnosi na navodna svojstva karaktera i linosti idealnog studenta, tj. na svojstva koja bi on mo rao posjedovati uz inteligenciju i neovisno o njoj. Taj je argument teko oboriti jer se temelji na pretpostavkama o ljudskoj prirodi i ispitivaevoj sposobnosti koje se ne mogu kritiki i eksperimentalno provjeriti. Ve sam ista kao da ma kakva bila ta navodna karakterna i tempera mentna svojstva, intervju nije podesna metoda za nji hovo procjenjivanje. Za to uostalom postoje i nepobitni dokazi. Trei se prigovor odnosi na atomistiku i statistiku prirodu selekcije pomou testova. Tvrdi se da mnogi stu denti ne vole da o njihovoj budunosti odluuju statisti ke funkcije izvedene iz na testovima postignutih rezultata. Smeta ih to je ovjek ispitiva zamijenjen bezlinim raunskim strojem. No iz iskustva znamo, a iz eksperi-

menata se vidi da su primljeni studenti uvijek zadovoljni postupkom selekcije kojim su odabrani. Ako su odabrani metodom intervjua, smatraju ispitivaa sposobnim i otroumnim jer je uspio proniknuti u njihovu duu i spoznati njihovu neizmjernu nadarenost. Ako su odabrani pomou objektivnih testova, dive se domiljatosti istra ivaa koji je njihove nesumnjive intelektualne kvalitete uspio tako precizno izmjeriti. Odbijeni kandidati obino kau da je ispitiva bio zlurada stara budala koja im je svojom tupavou, svojim predrasudama i nepoznava njem ljudske prirode onemoguila da pokau to znaju. Uenici odbijeni na temelju postignutog rezultata na testu tvrde da je test salonska igra koju nitko razuman ne mo e smatrati ozbiljnom i koja nikako ne moe mjeriti istinske intelektualne sposobnosti. Mislim da se na ove i sline izjave uenika ne treba mnogo obazirati, tim vie jer su oni prije selekcije o svemu potanko obavijeteni (ili bi barem to trebali biti). Bilo kako bilo malen broj ljudi smatra da bi se se lekcija trebala vriti na temelju rezultata jednog jedinog ili ak i niza testova. Testovi bi trebali biti samo dio po stupka selekcije u kojem bi trebalo uzeti u obzir sve dostupne i vjerodostojne podatke o kandidatu (izvjetaj njegovog razrednika, lijeniki nalaz i informacije dobi vene intervjuiranjem kandidata posluit e dobivanju cje lovitije slike). Vano je, meutim, da se nakon selekcije prati uspjeh prihvaenih kandidata da bi se vidjelo ko liko su razliite metode pridonijele tonosti prognoze. Tada bi se ubudue moglo inzistirati na korisnijim po dacima, dok bi se oni manje korisni mogli zanemariti ili posve odbaciti. Jasno je da se taj posao ne moe raditi uzgred, te da ga ne mogu obavljati nestrunjaci. Konstrukcija testova, osobito kad su potrebe za njima tako velike da svake godine treba konstruirati nove, teak je i dugotrajan posao. U SAD su osnovane organizacije koje taj posao obav ljaju za skupine od nekoliko sveuilita. Mislim da bismo i mi trebali tako postupiti, jer je malen broj sveuilita

koja bi sama mogla finansirati potrebna istraivanja. Ni malo ne sumnjam da bismo pritom naili na znatne admi nistrativne tekoe. No budui da je u interesu studenata da dobiju najbolji mogui sistem selekcije, ne bi trebalo tedjeti napore u njihovu svladavanju. Dosad smo o testovima inteligencije govorili samo kao o jednoj od metoda selekcije. Pogreno je, meutim, pret postavljati da se podaci dobiveni testiranjem mogu samo tako iskoristiti. U nedavno izvrenom sveobuhvatnom istraivanju pokazalo se da su sveuilita u Americi re zultate testova koristila na pedesetak razliitih naina. Ovdje u navesti samo neke od njih. Na temelju rezultata testova lako se, na primjer, otkrivaju studenti koji nisu ispunili oekivanja (tj. oni iji uspjesi misu u skladu s njihovim intelektualnim sposobnostima), pa im se moe savjetovati kako da poboljaju svoj nain rada. Osim to ga studenti se esto ele specijalizirati i trae savjet od svojih profesora. Oito je da e savjeti na temelju objek tivnih spoznaja o studentovoj inteligenciji, interesima i linosti biti mnogo korisniji od subjektivnih savjeta koji esto nemaju veze sa stvarnosti. Rezultati testova inteli gencije mogu se koristiti i prilikom upisivanja postdi plomskog studija kao i prilikom odabiranja zanimanja po zavretku studija. Posao koji e student dobiti ovisit e, naravno i o uspjehu postignutom na ispitima, korisno je meutim preporukama i sugestijama dodati i izvjetaj o stvarnim sposobnostima kandidata. Uporan i manje inteligentan student moe, naime, postii jednak uspjeh kao i njegov vrlo bistar, ali nemaran kolega. Poznavajui i njihov uspjeh i njihove sposobnosti nastavnik o njima stjee potpuniju sliku. Na nekim amerikim sveuilitima rezultat postignut na testu inteligencije nije kriterij za upis na sveuilite. S uenicima koji na testu postignu izrazito slab rezultat iscrpno se razgovara te im se ukazuje na vjerojatnost neuspjeha. Uenicima koji se ne bi uklapali u odreenu intelektualnu sredinu i koji bi nakon jedne ili dviju go dina postali beznadni sluajevi omoguuje se da donesu

razumnu odluku i povuku svoju prijavu. Ujedno im se pomae da izbjegnu beskorisne napore. Izvanredno je vano to to uenik, nakon razgovora, svojevoljno odu staje od studija mehanika prisila sveuiline uprave u takvim je sluajevima mnogo manje podesna. injenicama koje sam iznio u ovom poglavlju elio sam pokazati samo to da su testovi inteligencije veoma dobra metoda za predvianje uspjeha na sveuilitu; ka ko ih upotrijebiti u odreenim uvjetima ovisi o mnotvu specifinih inilaca, o kojima budui da ih nije lako poopiti, neemo ovdje ni raspravljati. Na amerikim se sveuilitima testovi inteligencije koriste na razliite na ine to je dobro za razvoj same tehnike testiranja. to vei broj razliitih eksperimenata omoguit e, naime, da se stare, nadiene tehnike zamijene novim i boljim. Mislim da se iz dosad reenog moe zakljuiti da je uvoenje psiholokih metoda selekcije nadasve poeljno te da taj posao uvijek treba povjeriti kvalificiranim psi holozima. Greke se naravno ne daju izbjei, no bit e ih manje nego danas, a nee biti ni tako velike. Osim za selekciju studenata rezultati testova inteligencije mo gu se iskorisiti pri rjeavanju najrazliitijih studentskih problema. injenice nisu dosad ni jednom osporile vri jednost testovima inteligencije one tovie nepresta no ukazuju na nove mogunosti njihove primjene. Kae se da od asa roenja znanstvenog izuma do asa nje gove praktine primjene najee proe pedesetak go dina. To to je od uvoenja testova inteligencije, koji su se pokazali valjanom i korisnom mjernom metodom, pro lo otprilike pedeset godina, moemo moda smatrati dobrim predznakom.

7 Procjenjivanje ovjeka

esto se uje pogreno miljenje da su metode odabira nja zasnovane na psiholokim testovima relativno nove. To je, meutim, posve neistinito. U povijesti mnogih ze malja nalazimo zapise o mudrim i besmislenim metoda ma selekcije. Moda jedna od najstarijih takvih metoda opisana je u Bibliji; u ratu protiv Mianaca Gideon se posluio dvostepenim postupkom selekcije. Prvo Gideonova metoda bila je neka vrsta psihijatrijskog reeta kojim je uglavnom trebalo odbaciti anksiozne i depresiv ne ratnike. Izgleda da je proitan proglas otprilike ovak vog sadraja: Tko se boji i strahuje, neka se vrati. Djelovanje proglasa nije izostalo jer Dvadeset i dvije tisue ljudi iz naroda vrati se, a ostade ih deset tisua. Veina suvremenih komandanata ne bi dopustila tako drastino smanjenje broja ratnika. Ali Gideon se tu nije zaustavio, on je ak preao na drugu fazu selekcije u kojoj se posluio testom psiholoke spremnosti. Naj lake ga je opisati navodei izravno Bibliju: Jahve ree Gideonu: Jo je previe naroda. Po vedi ih na vodu, i ondje u ih iskuati. Za koga ti ka em: ,Neka ide s tobom', taj e s tobom ii. A za koga ti kaem ,Neka ne ide s tobom' taj nee ii. Gideon povede narod na vodu, i Jahve mu ree: Ko-

ji bude laptao vodu jezikom kao to lape pas, stavi ga, na stranu. Koji klekne da pije, odvoji ga na drugu stranu. Onih koji su laptali vodu jezikom prinosei vodu rukom ustima bijae tri stotine, a sav je ostali na rod kleknuo da pije. Tad Jahve ree Gideonu: Sa one tri stotine ljudi koji su laptali vodu ja u vas izbaviti, i predat u Miance u vae ruke. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj kui. Ovaj se Gideonov test po svojoj koncepciji i izvedbi razlikuje od testova za selekciju studenata i radnika o kojima smo raspravljali u prethodna dva poglavlja. No on je veoma slian postupcima i testovima to ih pred lau neke od suvremenih psiholokih kola jer smatraju da ortodoksne metode odabiranja atomiziraju ljudsku prirodu. Miljenje da treba ii za cjelovitijom ocjenom zasluuje da ga podrobnije ispitamo. Na podruju selekcije obino se poinje s pretpostav kom da su za dani posao potrebne sposobnosti A, B i C,. karakterna svojstva X, Y i Z i temperament tipa a. Dosljedno pretpostavci konstruiramo testove koji e pro vjeravati te sposobnosti, karakterna svojstva i tip tempe ramenta, i primamo na posao ljude koji na tim testovima postignu najbolje rezultate. Njemaki vojni psiholozi u no su osporavali vrijednost takvog naina rada. Mislei da razlaganje ovjekove prirode na sposobnosti, svoj stva itd. iskrivljuje cjelovitost kandidatove linosti, na stojali su promatranjem kandidata u sloenoj situaciji dobiti cjelovitu sliku o njemu i njegovim reakcijama. Svoja predvianja i selekciju zasnivali su na tim opim dojmovima, a ne na numerikim i kvantitativnim rezul tatima testova. Njemaki vojni psiholozi dovodili su svoje kandidate ponekad u neobine, a esto i u duhovite situacije. Od kandidata bi, na primjer, zatraili da to vie razvue vrstu metalnu oprugu. im je on snanije potezao, tim jaa bivala je elektrina struja koja mu je prolazila ti-

jelom. Dok se on tako muio, skrivenom je kamerom sni man izraz njegova lica. Na duljinu razvuene opruge nije se uope obraala panja gledalo se na njegovo ponaanje u cjelini, meu ostalim i na njegov izraz lica. Pretpostavka na kojoj se temelji takva vrsta testa sama po sebi nije ni nerazumna ni neprihvatljiva. No njema ki su vojni psiholozi previdjeli da razumnost i prihvat ljivost ne ine hipotezu i dokazanom, i time poinili pre sudnu greku. Trebalo je provjeriti da li su kandidati odabrani postupkom selekcije koji se na toj pretpostavci zasniva zaista bolji od odbijenih kandidata, a Nijemci, kao uostalom ni Japanci koji su se sluili slinim meto dama, nisu to nikada uinili. Stoga o korisnosti tih me toda ne moemo nita rei. Znamo samo to da su mnoge od njih vrlo nepouzdane, tj. da e dvoje ljudi istu si tuaciju razliito ocijeniti. Da nepouzdani podaci ne mogu biti valjani poznati je statistiki aksiom. Bez obzira na to britanski su ratni odbori za odabi ranje osoblja (W O S B)* preuzeli njemake metode i prilagodili ih uvjetima u naoj zemlji. O tome to se time postiglo govorit emo u drugom dijelu ovog po glavlja. Ovdje to spominjemo prvenstveno zato to je iste metode i principe kasnije preuzeo jedan ogranak Strate ke slube Sjedinjenih Amerikih Drava (OSS).** Ta amerika vojna ustanova koja je neka vrsta mjeavine britanske vojne kontraobavjetajne slube (M. I. 5), Herculea Poirota i Hromog Dabe, mnogim je itaocima si gurno poznata. Velik je, naime, broj ratnih filmova u kojima se slave njezini podvizi. Suoeni s potrebom re grutiranja velikog broja ljudi naj razliitijih sposobnosti i to ljudi visokog morala i mentalne spremnosti, inteli gencije, potenja i hrabrosti, osoblje strateke slube SAD odluilo je da odabiranje povjeri skupini psihologa. Ovdje emo potanko opisati njihov nain rada u jednom od brojnih logora za selekciju. Psiholozi su preuzeli
* Kratica za War Office Selection Board (prim. prev.). ** Kratica za Office of Strategic Services (prim. prev.).

Simoneitove ideje koje su pod nazivom Wehrpsychologie* potaknule razvoj njemakih metoda za selekciju, a time utjecale i na postupke kojima su se sluili britanski ratni odbori za odabiranje osoblja. Nain njihova rada naj bolje emo shvatiti ako pogledamo to se s kandidatom zbivalo od asa njegova prvog kontakta sa agencijom za selekciju pa do konane odluke o njegovoj sudbini. Svakog su kandidata najprije intervjuirali u Washingtonu, a zatim obavijestili da e kroz postupak selekcije proi incognito, tj. ne pod svojim pravim imenom. Kan didat je morao odabrati novo ime i izmisliti biografiju. Upozoren je da svoj pravi identitet ne smije otkriti ni u kojem sluaju. Zatim je morao obui vojniku uni formu koja je trebala izbrisati sve drutvene i obrazovne razlike izmeu njega i ostalih kandidata. Predvee su ga, zajedno s drugim kandidatima, prebacili u logor za se lekciju. Tamo su veerali i tijekom veere imali priliku da se meusobno upoznaju i da upoznaju lanove ocje njivakog tima (na svakog kandidata dolazio je otprilike jedan lan tima). Poslije veere kandidati su pristupili veem broju pis menih testova inteligencije i linosti, a morali su is puniti i upitnik s pitanjima iz linog ivota. Na kraju su svi podvrgnuti testu opaanja i zakljuivanja slinom jednoj poznatoj drutvenoj igri. Kandidata su uveli u sobu u kojoj je neki ovjek toboe ostavio svoje stvari. Na temelju njih trebalo je rekonstruirati ovjekovu tje lesnu pojavu, karakter i linost. Nakon toga kandidati su ili spavati da bi se sutra odmorni suoili s novim izazovima. Ujutro su podijeljeni u skupine od po sedam ravno pravnih lanova (tj. skupine bez voe) i odvedeni do plitkog i oko dva i pol metra irokog potoka. Na jed noj obali leao je teak kamen, a na drugoj deblo. Obje su obale bile obrasle drveem, a po obali na koju je grupa dovedena leale su razbacane daske (nijedna do voljno duga da premosti rjeicu), uad, jedna kolotura
* Psihologija odbrane (prim. prev.).

i bure bez dna. Reeno im je da je pred njima bijesna bujica koja rui sve pred sobom tako da se nita ne moe uvrstiti na dno potoka. Oni su se toboe vratili sa zadatka i moraju kao deblo maskiran osjetljivi daljinomjer prenijeti na drugu obalu. Natrag moraju do nijeti sanduk kapica sa oroza vatrenog oruja, tj. kamen. Pri tom mogu upotrijebiti sav zateeni materijal. Nitko nije imenovan voom, to je i razumljivo, jer se eljelo provjeriti hoe li se netko sam od sebe nametnuti grupi. Kandidati su se razliito ponaali. Neki su davali ne prihvatljive savjete, drugi opet mnogo priali, iako ih nitko nije sluao, a neki su pristupili izvoenju vlasti tih zamisli. Psiholozi su promatrali grupu i ocjenjivali energinost, poduzetnost, inteligenciju i tjelesnu spret nost i snagu svakog kandidata, kao i njegove kvalitete voe i odnos prema drugim kandidatima. Kad se ko nano pokazalo tko je voa, on je odmah uklonjen (re eno mu je, na primjer da je pogoen metkom iz snajperske puke) i grupa je, opet bez voe, morala nasta viti zadatak i nai sebi drugog vou. Da bi se provjerila tonost zakljuaka donesenih na temelju izvravanja jednog zadatka, grupi su postav ljeni sve novi i novi zadaci. U nekim od njih dolazile su do izraaja fizike, a u nekima intelektualne kvalitete, kao na primjer u razgovoru o odreenoj temi. Neto kasnije svaki je kandidat sam suoen s posve razliitim tipom testa. Prividno se testirala sposobnost kandidata da sa dva pomagaa od drveta sagradi od reen jednostavan model. Pokazan mu je materijal, obja njeno to treba raditi i pozvani pomagai. To su zapravo bili mlai lanovi ocjenjivakog tima kojima je reeno da ne sluaju i ne izvravaju kandidatove naredbe, ve da mu unutar odreenih vjerojatnih granica, postavljaju prepreke i da ga kao toboe sluajno ometaju u radu. Ta su dva lana po tradiciji dobila imena Kippy i Buster. Kippy je bio pasivan i trom i nije radio nita to mu se ne bi izriito naredilo. Zastajkivao bi s ru kama u depovima, smetao ili bio zabavljen nekim vla-

stitim beznaajnim poslom. Buster je opet bio agresi van, uurbano je trkarao naokolo, nastojao nametnuti svoje miljenje, davao nepraktine savjete, spremno izra avao nezadovoljstvo i uporno kritizirao kandidatove sla be toke. Bezbrojni su naini zagoravanja ivota oficiru na dunosti i Kippy i Buster su ih do kraja iskoristili. Uz njih kao pomagai nijedan kandidat nije uspio sa graditi model u predvienom vremenu. Ponaanje kandidata paljivo se promatralo. Deavalo bi se, na primjer, da se kandidat razbjesni i udari jed nog ili oba pomonika, da se ozlovolji i odustane, da se pokua otarasiti sumnjivih pomagaa i sam obaviti posao ili da pomagae pokua udobrovoljiti i pridobiti. Zatim su bili na redu intervjui, pa testovi pamenja, mehanikog shvaanja itd. Uvee je uprilien intervju stresa kojim se eljela provjeriti kandidatova sposob nost podnoenja velikih intelektualnih napora i emocio nalnih napetosti. Napetost se stvarala brzim i nemilo srdnim unakrsnim ispitivanjem u neugodnim uvjetima s ciljem da se otkriju pogreke u pripovijesti koju je kandidat morao smisliti za svega nekoliko minuta. Kan didata bi, na primjer, uveli u sobicu u kojoj je naao pismenu poruku da ga je noni uvar vidio kako u vla dinim uredima u Washingtonu prelistava tajni dosije. uvar je znao da on nije slubenik agencije koja je u zgradi imala svoje prostorije. Za nekoliko minuta u var bi ga i uhvatio i on mu je morao rei tko je (uza se nije imao nikakvih dokumenata), i nai uvjerljivu iz liku za svoje akcije. Pritom je morao paziti da ne oda svoj pravi identitet (itavo razdoblje testiranja proivio je pod izmiljenim imenom). Za izmiljanje svoje prie imao je na raspolaganju samo dvanaest minuta. Zatim bi ga odveli u podrum i tu na trenutak zaslijepili svjetlou reflektora. Podrum je bio mraan iza reflektora jedva se nazirala skupina inkvizitora. Kandidat je morao sjesti tako da mu svjet lost pada izravno na lice i podnijeti otro, pronicavo i krajnje neugodno unakrsno ispitivanje. Bez obzira na

njegovo dranje na kraju bi mu neizostavno kazali da je na testu propao. Budui da je kandidat znao da je to jedan od odluujuih testova, pretpostavljalo se da e ga takva obavijest poraziti. Neposredno nakon intervjua stresa kandidat se mo rao javiti jednom lanu ocjenjivakog odbora na drugom kraju zgrade. Ovaj bi ga srdano doekao, uinio sve da se kandidat osjea ugodno, a zatim se pretvorio u su osjeajnog sluaoca. Ova lana srdanost trebala je od kandidata izmamiti priznanje. Drugog dana bio je na redu test vodstva u kojem se od kandidata trailo da igra ulogu voe, kao i itav niz testova kojima se provjeravala mo zapaanja, spret nost u postavljanju pitanja, sposobnost terenskog snala enja itd. Tog dana odrana je i preponska utrka. Dru gog jutra, poslije doruka, kandidatima se obratio vo ditelj itavog projekta. Istog su dana svi poslani na trag u Washington. Vrijeme izmeu testova kandidati su provodili u dugim i povjerljivim razgovorima tijekom kojih im je bilo doputeno da otkriju vlastiti identitet. Svrha tih razgovora bila je stjecanje to potpunije slike o kandidatu. U itavom je projektu sudjelovao velik broj promatra a koji su svoje zakljuke pokuali saeti u neku vrstu opisa linosti. Nastojao se izbjei atomistiki pristup, pa se nije zahtijevalo donoenje ocjene o svakom od pro matranih svojstava posebno (tj. rangiranje kandidata prema uspjehu na pojedinim testovima). Pokualo se do i do neke vrste opisa linosti s kojim bi se slagali svi ocjenjivai. Preporuka se donosila na temelju toga opisa. Teko je pokazati koliko je takav postupak koristan. Podaci o efikasnosti odabranih regruta na stvarnim za dacima zatraeni su od njihovih komandanata, od ko lega s kojima su suraivali i od ispitivaa koji su s njima razgovarali prilikom prekomande. Zbog nepouzdanosti i ne-valjanosti kriterija ocjenjivanja kao i zbog sree koja je za uspjeh tajnog agenta veoma vana, nijedna od ovih metoda nije se pokazala zadovoljavajuom. ak i izvr-

stan kandidat moe, na primjer, pokleknuti pod muka ma i time poveati broj neuspjelih, dok vrlo slab kan didat moe sluajno izbjei opasnosti i postati junak da na. Usprkos tim i drugim potekoama ovakva su kasnija ispitivanja pokazala da je prognoza u svim sluajevima bila bolja od sluajne (ponekad i znatno bolja), pa iako nam hitno trebaju savrenije tehnike procjenjivanja, iz. objavljenih se podataka vidi da je Strateka sluba SAD relativno dobro obavila svoj posao. Jedna je stvar, meutim, uvidjeti da je neki postupak relativno uspjean, a posve druga sloiti se s teorijskim osnovama na kojima se on zasniva. Moda su metode i teorije kojima se sluila Strateka sluba SAD i prido nijele uspjehu procesa odabiranja, no treba naglasiti da se ona osim novim sluila i starim provjereno valjanim tehnikama koje su se pokazale korisnima i u situacijama atomistiki orijentiranog programa (na primjer tes tovima inteligencije, razumijevanja rijei i bogatstva rje nika, kao i nekim drugim pismenim testovima). Stoga je lako mogue da je uspjeh postignut zahvaljujui starim, a ne novim tehnikama, atomistikom, a ne cjelovitom pri stupu. Izvjetaj o projektu ne daje odgovor na to pitanje. Da je prognoza donesena na temelju svakog testa po sebno i da su rezultati svakog pojedinog testa brojano izraeni i statistiki obraeni, dobili bismo prognozu bez primjesa subjektivnog miljenja koju bismo mogli us porediti s prognozom koja se prvenstveno zasniva na in tuiciji. Mislim da bi meusobna usporedba efikasnosti razliitih testova, kao i usporedba efikasnosti razliitih naina kombinacije rezultata testova statistikog (atomistikog) naina i cjelovitog (intuitivnog) naina bila veoma pouna. injenica da se sve navedeno propustilo uraditi ukazuje na nesklonost prema znanstvenim doka zima i kraljevski prezir prema strpljivom provjeravanju karakteristian za intuitivne psiholoke kole. U itavom se izvjetaju vidi kako uvjerenja, pozivanje na zdrav razum i navodni vii principi zamjenjuju dokaz i pro vjeru.

Sreom ne moramo nita zakljuivati na temelju tih manjkavih podataka. Relativnu korisnost atomistikog i cjelovitog pristupa moemo ocijeniti na temelju nedav nih radova Kelleya i Fiskea, psihologa koji su odabirali kandidate za postdiplomski studij klinike psihologije. Projekt je inicirala Sluba ratnih veterana pri vladi SAD. Oekujui meu bivim vojnicima vei broj neurotskih i drugih mentalnih poremeaja, Udruenje je zapoelo s izgradnjom bolnica i klinika za njihovo lijeenje. Bu dui da se pojavio problem kadra, odlueno je da se obuhvatnim programom stipendija, kao i obeanjem sigur nog posla, privue to vei broj psihologa koji ele spe cijalizirati kliniku psihologiju. Sveuilita su bila zatr pana prijavama. Za malen broj mjesta natjecao se velik broj kvalificiranih psihologa. Odabiranje je pred svako od sveuilita stavljalo gotovo nesavladive potekoe, pa se stoga nekoliko njih udruilo i nainilo program selek cije koji je na svojem podruju ispunio oekivanja. Psiholozi odgovorni za projekt nisu poli od apriorne pretpostavke da je atomistiki pristup superioran cjelo vitom ili obratno. Umjesto toga odluili su da sakupe dovoljan broj podataka za ocjenu relativne vrijednosti obaju naina rada. Ta je odluka utjecala na postavljanje itavog eksperimenta, koji je bio donekle slian eksperi mentu koji je izvrila Strateka sluba SAD, s tim da je mentalni aspekt bio vaniji od fizikog (to je i razum ljivo). Iz iskustva O S S-a i W O S B-a preuzet je detalj ladanjske kue, tj. zajednikog ivota kandidata i ocjenjivaa u odvojenoj sredini tijekom razdoblja od nekoliko dana. Takoer su zadrane njihove tehnike pro matranja i intervjuiranja kao i uobiajeni tipovi objek tivnih pismenih testova. Mislim da je nepotrebno po navljati potankosti iz kandidatova ivota u ladanjskoj kui. Stoga u opisati samo one testove koji se razlikuju od ve nabrojenih. Jedan od njih je test izraavanja kretnjama u kojem je kandidat morao bezglasno izraziti misli i osjeaje u netom proitanoj pjesmi. Drugi je test igranja uloga. Studenti bi najprije proitali upute prema

kojima je jedan morao, na primjer, igrati upravitelja kole, a drugi nastavnika o ijem su neprimjernom sek sualnom vladanju uporno kolale glasine. Studenti su tre bali, pred estoricom promatraa, odigrati scenu u kojoj upravitelj poziva nastavnika na odgovornost. U program je ukljuen i test s kockama vrlo slian igri. etiri ovjeka moraju esnaest specijalno nainje nih cementnih kocaka odreenog oblika i boje i vrlo tekih, poslagati u grupe tako da se u jednoj grupi nau po boji i obliku sline kocke. Mjerio se ukupan broj kretnji potrebnih za izvravanje toga zadatka. Pojedini pokret smio je trajati najvie trideset sekundi i njime se smjela prenijeti samo jedna kocka. Ovaj je test sli an testu skupine bez voe s neto izraenijom inte lektualnom kvalitetom. Iako se opa postava eksperi menta nije mnogo razlikovala od projekta Strateke slu be SAD, podaci dobiveni ovim eksperimentom posve su razliito obraeni. U programu Strateke slube zakljuci doneseni na temelju rezultata jednog testa utjecali bi na donoenje zakljuaka na temelju drugih testova, a ocjena svakog ocjenjivaa na miljenja njegovih kolega. To je onemoguilo ocjenjivanje vrijednosti svakog testa poseb no tako da se dobivena cjelovita interpretacija morala ili u cijelosti prihvatiti ili odbaciti. Kelley i Fiske postu pili su posve drukije. Njihova se prognoza temeljila na svakom testu posebno, a tek su onda rezultati pojedinih testova kombinirani na odreeni nain. Tako se tijekom itavog eksperimenta moglo pratiti koliko je pojedini test pridonio tonosti prognoze i meusobno usporediti cje lovit i atomistiki pristup rjeavanju problema. Zanimljivo je pogledati to je od eksperimenta oe kivao ocjenjivaki tim. Veina je lanova tima bila uvje rena da e se u postupku selekcije najkorisnijim po kazati intervju, jer je kao metoda najcjelovitiji i najelastiniji. Nakon njega po korisnosti dolazili su testovi linosti i drugi nekvantitativni testovi, a tek na kraju objektvni testovi i uspjeh kandidata u koli. Drugim rije ima psiholozi koji su posve sigurno bili meu najspo-

sobnijima u dravi, smatrali su da je cjelovit pristup bo lji i bili su mu skloniji. Usporedba kasnijih dostignua odabranih kandidata s prognozama njihova uspjeha (na temelju jednog i drugog pristupa) nije, meutim potvr dila njihovo miljenje. U predvianju najuspjenijim i za prognozu najvanijim pokazali su se objektivni testovi i kandidatov uspjeh na studiju; najslabijim su se poka zali testovi linosti i intervjui. im je kandidatov portret bio vjerniji, tj. im ga je sainjavao vei broj dojmova i izvjetaja, tim je i prognoza na temelju tog portreta bila slabija. Prognoza na temelju jednog jedinog pisme nog testa, koji se za nekoliko penija mogao poslati po tom, pokazala se tonijom od prognoze na temelju slo enih i skupih postupaka omiljelih meu osobljem OSS-a. Koliko je takav rezultat bio neoekivan? Dio izvjeta ja o selekcijskim metodama OSS-a mogao je svakako potai na razmiljanje i najoduevljenije zagovornike cje lovitog pristupa. Postupak selekcije OSS-a trajao je tri dana, ali je u jednom od logora iz tehnikih razloga pro veden za samo jedan dan. Budui da je u tom jednom danu o svakom kandidatu dobiven i mnogo manji broj vrijednih informacija, trebalo je oekivati i slabiju pro gnozu. U stvarnosti se dogodilo upravo suprotno. Pove anje tonosti prognoze na temelju jednodnevnog po stupka bilo je znatno i statistiki znaajno. Kandidati po slani u ovaj logor i procjenitelji koji su ovdje radili ni po emu se nisu bitno razlikovali od kandidata i pro cjenitelja u ostalim logorima. Osoblje OSS-a moralo je zakljuiti da prevelik broj podataka smanjuje tonost prognoze. Da su bili dosljedni uvidjeli bi da ta injenica obara itavu teoriju cjelovitog pristupa i na njemu zasnovanih metoda odabiranja. Umjesto toga, jednostav no su izjavili da se nadaju da e daljnja istraivanja ri jeiti tu nezgodnu proturjenost. Uzmemo li u obzir sve dostupne injenice, proturje nost nestaje sama od sebe. Za uklapanje pojedinih in formacija u jedinstvenu cjelinu ljudski mozak nije naj-

idealniji mehanizam. U tom pogledu on se ne moe mje riti ni s raunarima, ni sa statistikim formulama. Lako skree sa zadane teme i njegova razmiljanja, iako sama po sebi zanimljiva, gube vezu s problemom predvianja. Ne moe obuhvatiti velik broj linearnih i nelinearnih veza koje treba postaviti u meusoban odnos tako da daju najtoniju moguu prognozu. Procjenitelj moe stvoriti sliku kandidata koja e zadovoljiti njega sa moga, no ta je slika na alost daleko od istine i ne omo guava nikakvo tonije predvianje. Ovdje bismo u jed nom irem smislu mogli ponoviti sve to je ve reeno o metodi intervjua: odnos izmeu subjektivne uvjereno sti i tonosti prognoze obrnuto je proporcionalan ili dru gim rijeima im je netko uvjereniji da je u pravu nje gova je prognoza tim slabija. Iako mnogi ljudi ne osje aju potrebu da tu subjektivnu sigurnost provjere, mi slim da se iz dosad reenog vidi da se greke, netonosti i neuspjesi u procjenjivanju ovjeka mogu izbjei jedino uvoenjem valjane i objektivne mjere. U usporedbi sa slikovitim pa ak i pomalo besmisle nim metodama amerike strateke slube, britanska se praksa odabiranja oficirskog kadra doima trezveno i konzervativno. No budui da su i u SAD i u Britaniju poticaji stigli iz istog izvora, britanski pristup odabiranju nije bio nita manje cjelovit i protivan atomizmu i analizi. I ovdje se praksa, umjesto na dokazima, temelji na vrstom uvjerenju, provjera zanemaruje, a prednost daje verbalnom dokazivanju i opem utisku. Ukratko u opisati nastanak i razvoj Ratnih odbora za selekciju ofici ra, jer mislim da e djelomino zbog golemog utjecaja tih odbora, a djelomino zbog nekritikog prihvaanja postupaka i metoda kojima su se oni sluili, takav opis biti pouan (kod primjene postupaka i metoda koji su se u krutoj vojnoj strukturi pokazali korisnima treba biti nadasve oprezan, jer one ne moraju biti podesne za primjenu u industriji i ostalim privrednim granama). Kao to to esto biva vojska se poela oslanjati na psihologiju tek kad je postalo upadljivo jasno da tra-

dicionalni postupci dovode do katastrofalnih posljedica. Na poetku rata oficiri su se regrutirali meu mladiima koji su zavrili neku srednju kolu (ili poloili odgova rajue ispite) i koji su istodobno obuavani i u korpusu za obuku oficira. Selekciju je vrila komisija ispitivaa pri vojnoj komandi i to jednostavnim intervjuom od ko jih dvadesetak minuta. No ubrzo je postalo jasno da takva tradicionalna metoda odabiranja oficira doivljava slom. Broj odabranih kandidata koji nije uspio svladati obuku u jedinici za obuku oficira ( O C T U ) postao je zastraujui. Nedovoljan broj sposobnih oficira bio je uzrokom opadanja morala meu vojnicima koji su se sve rjee dobrovoljno javljali na zadatke. Da stvar bude gora, psihijatrijski je pregled oficira koji su na dunosti pretrpjeli ivani slom, otkrio da mnogima meu njima nije ni trebalo povjeravati zapovjednitvo. Javnost se zabrinula, a u parlamentu su se poela postavljati pi tanja. Razlozi sloma tradicionalnih metoda mnogobrojni su. Glavni je vjerojatno razliito drutveno porijeklo ispi tivaa i ispitanika. Sve do drugog svjetskog rata oficiri su se uglavnom regrutirali iz istog drutvenog sloja, a metode odabiranja preutno su se zasnivale na zajed nikom drutvenom porijeklu ispitivaa i ispitanika. Sve dok je taj osnovni uvjet bio ispunjen intuitivni sudovi ispitivaa o ispitanicima bili su prihvatljivi. Produivanjem rata postepeno je iscrpljen rezervoar kandidata takvog tipa i oficiri zadueni za selekciju imali su pred sobom mlade ljude ija im je linost kao i uvjeti pod kojima su rasli i odgajani bila strana i nepoznata. Su dovi komisije poeli su se temeljiti na posve nevanim iniocima, ispitivai su optueni da ne posveuju kandi datima dovoljno vremena, da principi kojih se u radu pridravaju nisu jasni i da na njihove odluke utjee dru tvena pripadnost kandidata. Odgovor na optube bilo je osnivanje W O S B-a u ljetu 1942. godine koji su trebali ispraviti sve navedene nedostatke. Naglasak je stavljen na raznovrsnost naina

provjeravanja sposobnosti primjenom veeg broja stan dardnih situacija iz stvarnog ivota, intervjua i pisme nih testova. Odbor za reetanje sainjavala su vojna lica (predsjednik je bio etni oficir s rangom pukovnika), jedan psihijatar i odreeni broj psihologa. W O S B je nastao u trenutku kad su tradicionalne metode zakazale i bio je pozvan da ublai krizu. Trebalo je da vojsci osigura dovoljan broj sposobnih oficira i da poticanjem vojnika da se dobrovoljno javljaju na zadatke, podigne njezin moral. Koliko je taj posao bio opsean vidimo iz podatka da su odbori u tri godine pregledali sto hiljada molbi za specijalne zadatke. Ka kvima su se pokazale nove metode? Iz pouzdanih se pokazatelja moe zakljuiti da su bile daleko bolje od starih. Ratni odbori za selekciju oficira ( W O S B ) radili su neko vrijeme rame uz rame sa starim vojnim komisijama pa su se vojnici koje su jedni i drugi slali na zadatke mogli meusobno usporeivati. Meu kandidatima koje su odabrali Ratni odbori bilo je 35 posto natprosjenih, dok je meu kandidatima koje je preporuila vojna komisija takvih bilo znatno manje (22 posto). Postotak prosjenih odabranih kandidata bio je manje vie jednak, ali su zato Ratni odbori prepo ruili samo 25 posto ispodprosjenih kandidata, a vojne komisije, koje su se sluile starim metodama, ak 37 posto. Razumljivo je da se te razlike mogu i drukije objasniti. Moglo bi se, na primjer, tvrditi da su Ratni odbori mogli birati izmeu veeg broja boljih kandi data ili da su odabirali manji broj kandidata igrajui uvijek samo na sigurnu kartu. injenice, meutim, ne podupiru ova nagaanja. Ratni odbori za selekciju ofi cira svoj su posao obavljali bez sumnje bolje od starih vojnih komisija. Oba svoja zadatka (odabiranje dovoljnog broja sposob nih oficira i poticanje dobrovoljaca) Ratni su odbori us pjeno izvrili. Veina odabranih kandidata smatrala je postupak selekcije primjerenim i nepristranim te je za hvaljujui njihovim pozitivnim izvjetajima porastao

broj dobrovoljaca. Stoga moemo rei da su se psiho loki postupci selekcije u kritinom drutvenom trenutku pokazali nezamjenjivima. Pitanje da li su koriteni i najbolji mogui postupci i nije li se teorijsko uvjerenje u cjelovitost ljudske linosti isprijeilo na putu prema jo boljim rezultatima, ostaje meutim otvoreno. Iz sa kupljenih se podataka vidi da su sudovi Odbora bili vrlo nepouzdani tj. da su Odbori u svojim procjenama polazili od razliitih kriterija, tako da je jedan mogao istog kandidata primiti, a drugi odbiti. U jednom od eksperimenata dva odbora ocjenjivala su svaki po dvije skupine kandidata. Miljenje ispitivaa jednog i drugog odbora poklapalo se samo u 60 posto sluajeva to se smatra znatnim razilaenjem. U drugom pokusu skupina je kandidata proizvoljno podijeljena na dva dijela i sva ki je odbor dobio jednu polovicu uzorka. Jedan je W O S B u svojoj polovici naao 48 posto odgovarajuih kandidata, a drugi samo 33 posto takvih. Razliitost kriterija ovih dvaju odbora oevidna je. Takva nepouz danost teko da se moe tolerirati u postupcima selekcije koji odluuju o sudbini velikog broja ljudi, no ona je popratna pojava cjelovitih i intuitivnih metoda za procjenjivanje ovjeka. Malo je vjerojatno da se bilo kakva metoda koja se zasniva na ljudskim sudovima u pouzdanosti i tonosti moe pribliiti objektivnim testo vima i statistikom nainu obrade rezultata tih testova. Protuargument koji se sam od sebe namee jest da iako objektivni testovi pouzdanije mjere ono to ve mjere, oni ipak nisu podesni za ostvarivanje krajnjih ciljeva postupka selekcije. Ilustrirat u to primjerom koji je toliko ekstreman da izgleda besmislen. Visinu na primjer moemo tono i pouzdano izmjeriti, ali je ne moemo uzeti za kriterij odabiranja vojnih oficira. Ovaj prigovor neopravdan je iz dva razloga. Prije svega moe se pokazati da su objektivni testovi u skladu s ci ljevima postupaka selekcije, i da su tovie, prognoze na temelju rezultata objektivnih testova tonije od prog noza dobivenih metodama cjelovitog pristupa. To poka-

zuje i navedeni primjer selekcije klinikih psihologa. Drugi primjer za to moemo uzeti iz rada samih Ratnih odbora; oni itavim nizom najrazliitijih postupaka nisu uspjeh kandidata predvidjeli ni s tonosti s kojom ga je predvidio jedan jedini test inteligencije. Iz rada odbora naalost nema vie primjera, jer su zbog teorijskih pred rasuda, svi sudovi i rezultati testova ujedinjeni u za mrenu cjelinu (isto je uinilo i osoblje OSS-a). Stoga je nemogue izraziti doprinos svakog testa posebno i usporediti atomistiki i cjelovit pristup. Usprkos tome dosad sakupljeni podaci i provedena razmatranja jasno pokazuju neophodnost objektivnih testova u selekciji vojnih oficira. itaocu se ovo inzistiranje na strogoj eksperimentalnoj valjnosti i statistikoj provjeri rezultata kao postupcima suprotnim intuitivnom i subjektivnom, procjenjivanju i dokazivanju verbalnim rezoniranjem, moe initi pretje ranim, tim vie uzmemo li u obzir da se i cjelovit pri stup na djelu pokazao efikasnim. Da bi se ta sumnja ot klonila treba razmotriti jo jedan veoma vaan vid po stupka selekcije. Opet e biti najzgodnije da to uinimo na primjeru. Kad su Ratni odbori za selekciju oficira osnovani sjedio je u njima priblino jednak broj vojnih strunjaka i psihologa. Vojni su se krugovi od samog po etka protivili zapoljavanju psihologa koji nisu bili vojna lica, tako da od 1946. naovamo, usprkos suprotnom mi ljenju psihologa i psihijatara koji savjetuju ministar stvo rata, odbore sainjavaju iskljuivo pripadnici vojske. Taj korak unazad uinjen je uglavnom zato to ljudi odgovorni za rad prvobitnih W O S B-a nisu prikupili dovoljan broj dokaza kojima bi se mogli suprotstaviti svojim kritiarima. Bez vrstih dokaza dobivenih strogim znanstvenim metodama jedino to moemo suprotsta viti miljenju nestrunjaka jest miljenje psihologa, pa ako nestrunjaci tvore dio utjecajnog sistema kao to je vojska, njihovi e stavovi bez sumnje prevagnuti. To je jo jedan razlog zbog kojeg se ne smijemo zadovoljiti subjektivnim dojmovima i uvjerenjima na temelju ne-

provjerenih pretpostavki o ovjekovoj cjelovitosti. Ui nimo li to neemo, u asu kada to bude potrebno, moi neoborivo dokazati nadmo svojih postupaka i smjerova. Iako su Ratni odbori za selekciju oficira samo polovi no prihvatili znanstvene metode i kriterije, ipak je nji hov rad iroko odjeknuo i van vojnih krugova. Poslje dice tog odjeka bile su mnogobrojne. Tako su, na pri mjer, dravni inovnici ija je dunost da ispitaju kva lifikacije kandidata za mjesta u administraciji centralne vlade, kao i u diplomatskoj slubi, odluili da sistem psi holokog ispitivanja u ladanjskoj kui prilagode vla stitim potrebama. U skladu sa svojom odlukom osnovali su organizaciju i piskavim nazivom C I S S B*. Bio je to dio programa odabiranja mukaraca i ena za rad u dravnoj administraciji u zemlji i u ogranku A di plomatske slube (to je ogranak iz kojeg se regrutiraju najvaniji diplomatski i konzularni slubenici). Novi se nain odabiranja odvijao u tri etape. Najprije se pro vjeravala opa intelektualna sposobnost. Na tim testovi ma aritmetike, opeg obrazovanja i inteligencije otpadalo bi skoro 40 posto kandidata. Oni koji su tu prvu etapu uspjeno apsolvirali prolazili bi kroz drugu, da bi na kraju s preporukom stigli pred selekcijsku komisiju koja ih je intervjuirala. Tijekom veeg dijela svojeg postojanja C I S S B je radio u kui do koje se vlakom iz Londona moglo stii za tridesetak minuta. Obino su istodobno testirane po tri skupine od po sedam kandidata. Svaku skupinu ocje njivala su dva slubenika dravne administracije i jedan psiholog. Vrlo temeljit program testiranja i procjenji vanja sastojao se od osam elemenata. To su bili: osob na povijest, izvjetaji uitelja, vojnih oficira i bivih poslodavaca, intervjui, upitnici, rezultati prijemnih ispi ta, testovi inteligencije, testovi linosti i uobiajeno pro vjeravanje snalaenja u situacijama stvarnog ivota.
* Kratica za Civil Service Selection Board, u prijevodu Odbor za selekciju dravnih slubenika (.prim. prev.).

Te su situacije uglavnom sline onima koje sam ve opisao samo to su prilagoene potrebama dravne i diplomatske slube. Kandidati se dovode u niz konkret nih situacija u kakvima se mogu nai tijekom svojeg rada u tekoj i odgovornoj dravnoj slubi. Od njih se trai da se suoe s veinom drutvenih, politikih i eko nomskih problema neke odreene zajednice. Da bi kan didatov poloaj bio to stvarniji, svi kandidati, kao to je to obiaj u dravnoj slubi, moraju prouiti podebele memorandume. Rad odabranih kandidata praen je nekoliko godina tako da se zna koliko su oni na svojem poslu uspjeli. Iako a priori izmeu prognoze i njihovih konanih do stignua ne bismo oekivali dobru korelaciju (ako ni zbog ega drugog a ono zbog toga to je veina kandidata izra zito inteligentna pa se na temelju testova inteligencije koji danas spadaju meu najpouzdanije testove kandidati teko mogu rangirati), injenice ne potvruju tu pesimistiku pretpostavku. Prognoza je svojom tonou iz nenadila i same psihologe ija je zasluga jo vea ako se ima u vidu nesiguran kriterij uspjeha u dravnoj slu bi. Tako su na tom podruju ljudske djelatnosti suvre meni postupci procjenjivanja dokazali svoju vrijednost i oitu nadmo nad starijim metodama. Mislim da bi ovdje bilo zgodno razmotriti neka od uzgrednih otkria u radu C I S S B-a, jer ona imaju ope znaenje. Naeno je, na primjer, da su meu kan didatima omiljeli postupci koji su naizgled pronicavi, tj. koji im se intuitivno ine razumnima i u vezi s njiho vim buduim zanimanjem. Prema postupcima koje ne mogu racionalno objasniti i koji im u odnosu na budui posao izgledaju irelevantni pokazuju ak i neprijatelj stvo. Reeno vrijedi i za slubenike na visokim polo ajima, lanove parlamenta i druge vane linosti koje povremeno posjeuju jedinice za selekciju i blagonaklono izraavaju svoje miljenje. Na alost, naizgled pronicavi testovi obino su najmanje valjani to se odraava i na temelju njih donesenoj prognozi. Osim to su nepouz-

dani i skupi za njihovo je izvoenje potrebno i mnogo vremena (Ratni odbori i C I S S B najvie su vremena posvetili takvim testovima). To veoma oteava psihologov poloaj. S jedne strane on se moe koristiti naizgled pronicavim metodama koje e se bez sumnje dopasti i ispitanicima i parlamentu od govornim organizatorima testiranja. Tako stvoren povo ljan dojam ubrzo biva naruen rezultatima kakve i treba oekivati od bezvrijednih metoda. S druge strane psiho log se moe sluiti testovima i postupcima za koje zna da su prikladni i valjani i pomou kojih se postiu naj tonije mogue prognoze. Time e, meutim, izazvati neprijateljstvo ispitanika i nezadovoljstvo svojih poslo davaca. Izgleda da je statistiko i eksperimentalno vred novanje testova i zadataka testova iroj publici jo ne poznata metoda, pa kad za nju uju teko je prihvaaju. Iz ovog orsokaka psiholog obino nastoji izai kom promisom, tj. koritenjem i jednih i drugih metoda (tj. slui se i metodama koje su doista valjane iako tako ne izgledaju kao i naizgled pronicavim postupcima sum njive vrijednosti). To vjerojatno i nije tako loe ako se ini svjesno i ako se pritom zna koje rezultate treba uzeti u obzir pri stvaranju prognoze. Ako meutim, kao to se to neizbjeno dogaa, psihologa zamjenjuju ne strunjaci koji smatraju da im on vie nije potreban, poinje se davati prednost naizgled pronicavim testovima ija je valjanost jednaka nuli ili ak i negativna, a va ljani se testovi sve ee izostavljaju. Selekcija je izra zito struan posao koji osim sposobnosti zapaanja i preciznog tehnikog znanja zahtijeva i znanstveno po tenje i matematiko obrazovanje. Neznatne izmjene koje nestrunjak smatra nevanima mogu se katastrofalno odraziti na tonost prognoze. Opasnost je osobito velika ako metode selekcije koje su se pokazale valjanima u vojsci i dravnoj slubi pre uzmu industrijska i trgovaka poduzea i ponu se nji ma sluiti u odabiranju osoblja za odgovorna radna mje sta. Psiholoki postupci selekcije mogu se prilagoditi po-

trebama industrije i trgovine, ali bez strune pomoi is kusnog psihologa takva prilagodba nee ispuniti oeki vanja. Iz reenog se vidi da elimo li ocijeniti svojstva po trebna dobrom oficiru ili dravnom slubeniku, tj. pri jeemo li s jednostavnih sposobnosti na sloenija svoj stva i skupove svojstava moramo rjeavati znatno tee probleme. Budui da njihova rjeenja nisu oevidna u njihovu se traenju sluimo razliitim metodama. Jedna od njih uobiajeni je znanstveni postupak atomistike analize i eksperimentalne provjere, a druga put cjelovite spoznaje. Eksperimenti su pokazali da su oba ova na ina znatno bolja od starih metoda i da je atomistika prognoza na temelju objektivnih testova tonija od prognoze donesene na temelju naizgled pronicavih testova kojima se slue intuitivni psiholozi. O tome hoe li se ove metode primijeniti i na podruja izvan vojske i dravne slube odluit e budunost. Ono to danas znamo jest da emo se jedino najstroim potivanjem znanstvenih pravila izdii iznad intuitivnih predrasuda i subjektivnih naklonosti.

8 Rad, produktivnost i motivacija

Industrijski psiholozi koji se bave poboljanjem uvjeta rada, poveanjem produktivnosti kao i pitanjima poti caja i motivacije nastoje danas sa svoje struke sprati ljagu koja je posljedica njezinih mladenakih ludorija. Pod dinim imenom znanstveno upravljanje industrij ska je psihologija uspjela meu radnicima stei tolik broj neprijatelja da je danas strunjak za efikasnost na radu najomraeniji lik industrijske pozornice. Iako je ta mrnja povijesno opravdana i razumljiva, danas ipak ne bi smjela postojati. Tamo gdje postoji upozo rava na nemaran odnos prema istinskim i golemim do prinosima znanosti na navedenim podrujima. Znanstveno se upravljanje rodilo u glavi F. W. Taylora, amerikog ekscentrika u najboljoj engleskoj tradiciji. On se klanjao efikasnosti u svim njezinim oblicima, ali je u svojem oboavanju ipak otiao korak dalje od ve ine svojih suvremenika. U bejzbolu je uveo overhend, nain dodavanja lopte koji se danas smatra standardnim udarcem i nainio teniski reket u obliku lice jer je smatrao da je taj oblik efikasniji od uobiajenog. Za raz liku od veine ekscentrika Taylor je odluio da svoje teo rije i eksperimentalno provjeri pa je svojim reketom osvojio ameriko nacionalno prvenstvo. Kad je ovaj apostol efikasnosti bacio pogled na in dustriju, uasnulo ga je rasipanje i neefikasnost koju je tamo ugledao. Odmah je odluio da to ispravi i s tim

ciljem stvorio plan od tri toke koji u bitnim crtama i danas moemo smatrati manifestom industrijskog psi hologa. Prva je toka toga plana glasila: Zaposli samo dobre ljude! Pod dobrim Taylor nije mislio moralna svojstva. Premda je bio Kveker, nikada nije mijeao mo ral i efikasnost. Mislio je na ljude koji su naslijedili i uenjem i vjebom usavrili za odreeni posao potrebne sposobnosti. O tom smo vidu selekcije opirno rasprav ljali u petom poglavlju ove knjige, pa ovdje to neu ponavljati. Druga toka plana odnosila se na obuku. Kad ste oda brali ljude, kae Taylor, temeljito ih obuite. to je time mislio objasnit emo kasnije. U treoj toki plana radi se o motivaciji: Kad ste ljude odabrali i obuili, stimulirajte ih veom zaradom. I ovu emo toku kas nije potanko razmotriti. Zasad emo samo istai da je Taylor dobro uoio tri glavna problema industrijske psi hologije (selekciju, obuku i motivaciju), pa iako su nje gova rjeenja daleko od savrenih, njegova je formu lacija jo uvijek prihvatljiva. Kao pravi eksperimentalni duh Taylor je usporeiva njem rezultata koje je postigao svojim metodama i re zultata postignutih uobiajenim metodama nastojao do kazati svoje tvrdnje. Od Bethlehem eliane dobio je dozvolu da ispita proces utovara i istovara lijevanog eljeza. U tvornici koju je odabrao za svoj pokus taj je posao obavljalo 75 radnika od kojih je svaki dnevno prebacio 12,5 tona lijevanog eljeza. Ta se koliina sma trala prihvatljivom, a inovnici i predradnici nisu vje rovali da se ona moe poveati. Radnici su u prosjeku zaraivali jedan dolar i pedeset centi na sat. Taylor se dao na posao slijedei svoju prvu maksimu: Zaposli samo dobre ljude. Kao pokusni kuni posluio mu je Holananin iz Pennsylvanije po imenu Schmidt izabran zbog velike tjelesne snage kao i zbog svoje lako mosti (stimulacija veom zaradom) i voljnosti da tono uradi ono to mu se kae (temeljita obuka). Taylor je iskuao sve mogue varijacije metoda za utovar i isto-

var lijevanog eljeza. Schmidt je upotrebljavao lopate raz liite veliine, nosio razliite koliine eljeza sa stovarita izravno u vagon ili ih prebacivao u nekoliko navra ta. Konano je Taylor naao to je traio najefikas niji nain prenoenja lijevanog eljeza. Iz dana u dan Schmidt je umjesto uobiajenih 12,5 prenosio 47,5 tona lijevanog eljeza. Taylor je gotovo uetverostruio pro duktivnost svog pokusnog kunia. Kad je rezultat saop io direktorima kompanije, oni mu nisu vjerovali. Nije im, meutim, dugo trebalo da shvate uzbudljive mogu nosti koje predlae ovaj mladi fanatik. Kad su njegove metode selekcije, obuke i stimula cije primijenili na svoje radnike koji su tovarili lije vano eljezo, otkrilo se da za taj posao umjesto pet stotina treba samo sto i etrdeset ljudi. Zarada na poslu zadranih radnika poveala se za 60 posto (sa jednog dolara i petnaest centi na jedan dolar i osamdeset i pet centi na sat). Kompanija je godinje utedjela 75.000 dolara i odmah postala najgorljiviji zagovornik znan stvenog rukovoenja. Postojala je samo jedna kvaica. Traenom brzinom mogao je raditi samo jedan od sva kih osam radnika. Ostali su morali ili nai drugi posao ili se upisati u vojsku nezaposlenih. Stoga nije udo to su se radnici estoko protivili taylorizmu i putem svojih sindikata nastojali svim raspoloivim sredstvima sprijeiti prodiranje novih metoda u svoje tvornice. Tay lor nikada nije shvatio zato je odjednom postao tako nepopularan, a njegovo ime sinonim za neljudskost nad glednika robova. Pionir na svojem podruju, smatrao je da se s ljudskim biem moe postupati jednako kao s bilo kojim drugim dijelom tehnike opreme. Iako su vremena psihologija ne ponavlja ovu greku, djeca mo raju okajati grijeh otaca; mnogi voe sindikata sma traju da industrijski psiholog i danas iri nepsiholoke zamisli prvih pobornika efikasnosti rada. Taylorov istinski doprinos industrijskoj psihologiji nje govo je otkrie takozvanih metoda za minimizaciju vre mena. Uzmemo li bilo koji posao i promatramo kako ga

razliiti ljudi obavljaju, vidimo da se njihovi pokreti meusobno razlikuju. Neki ljudi rade brzo i metodino, a alat uredno slau tako da im je pri ruci kad zatre ba. Drugi rade sporo i nasumce, nikada ne mogu pro nai potreban alat i uope ostavljaju utisak nespretnosti. Veina je ljudi negdje izmeu ova dva ekstrema. Taylor je predloio da se svaki posao potanko proui kako bi se pronaao najzgodniji nain na koji treba poslagati alat i potreban materijal, i da se tono izmjeri vrijeme potrebno za svaku operaciju. Od tako naenih elemenata trebalo je sastaviti najbolju metodu. Dani posao najprije treba ralaniti na jednostavne ele mentarne pokrete, meu njima uoiti one koji su bes korisni i odbaciti ih. Zatim treba prouiti kako svaki radnik iz eksperimentalne skupine izvodi potrebne kret nje i pomou toperice odabrati one kretnje koje su najbre i najefikasnije; opisati svaki pokret i pridruiti mu vrijeme potrebno za njegovo izvoenje; odrediti koliko vremena otpada na neizbjene zastoje, nezgode i prekide (kod dobrog radnika); i odrediti vrijeme potreb no za odmor kao i razmake u kojima se treba odmarati da bi se izbjegao tjelesni zamor. Navedene korake Taylor naziva analizom rada. Iza nje dolazi konstruktivan rad koji se sastoji od slaganja elementarnih pokreta u sku pine i njihovog uklapanja u radnu okolinu. Kasnije je Taylorov prvobitni plan usavren. Za to je naroito zasluan poneto ekscentrini psiholog Gilbreth iji je ivot prikazan u filmu Na tucet jeftinije. On je identificirao i imenovao sedamnaest najeih pokreta u industrijskim zanimanjima i poslovima (na zvao ih je therbligzima, rijeju nastalom obratnim ita njem njegova prezimena). Prema Gilbrethu radnik u in dustriji mora 1) traiti, 2) nalaziti, 3) odabirati, 4) pri hvaati, 5) natovareno prenijeti, 6) postaviti na odre eno mjesto, 7) skupljati, 8) upotrijebiti, 9) rairiti, 10) pregledavati, 11) locirati, 12) sputati, 13) prazno preni jeti, 14) odmarati se i 15) planirati. Tome treba jo do dati 16) neizbjene zastoje i 17) zastoje koji se mogu

izbjei. Svaki od ovih elemenata rada u industriji ozna en je kratkim simbolom, a zatim je pomou tih sim bola nainjen dijagram toka odreenog procesa (tj. utvr en je toan slijed pojedinih elemenata kao i njihovo vremensko trajanje). Gilbreth i njegova ena koja mu je pomagala, u svojim su se nastojanjima da tono zabi ljee sve pokrete pri odreenom poslu, sluili najnovi jim izumima kao to je fotografija i film, to je u od nosu na grube Taylorove metode bitan napredak. to se time postiglo? Prije svega rasprena je svaka sumnja u korisnost i potrebu analize rada. Jedna je studija, na primjer, pokazala da djevojke koje slau ma rame pri slaganju svake marame naine izmeu dvade set i trideset kretnji. Analizom rada i minimiziranjem vremena taj je broj smanjen na deset, a prosjeni se dnevni uinak poveao za 3.000 marama (sa 1.800 na 4.800 komada). Za 88 posto poveao se uinak u glazi ranju okolade, za 100 posto u stavljanju papira u ku tije paste za cipele, za 200 posto u glaanju metala i za 200 posto u glaanju lica kad se za taj posao poeo upotrebljavati sitnozrni korund. Da bismo bolje shvatili kako mora postupiti psiholog kad treba obraditi neki odreeni posao, pogledajmo jo jedan detaljniji primjer. Bit e to Gilbrethova klasina studija zidarskog posla. Zidarstvo je jedno od najstari jih zanimanja, a u Gilbrethovo je doba spadalo i meu najkonzervativnija. Metode polaganja cigle, zidarski alat i materijal nisu se mijenjali stotinama godina. Gilbreth koji je u mladosti i sam neko vrijeme radio kao zidar, potanko je analizirao sve pokrete pri polaganju cigle, kao i alat kojim su se zidari pritom sluili. Zatim je odredio toan poloaj zidarevih stopala u odnosu na zid, kutiju sa bukom i hrpu cigala. Time su iz procesa rada izbaeni koraci koje je zidar inio do gomile s ci glama i natrag. Gilbreth je naao i optimalnu visinu kutije sa bukom i gomile cigala i u skladu s tim pro jektirao specijalne skele i na njima stol na koji se mo gao sloiti sav potreban materijal. Odreen je i radnik

koji je visinu skela prilagoavao rastu zida za sve zidare koji su zid gradili. Time su cigla, buka, ljudi i zid ne prekidno ostajali u propisanom poloaju. Zidari se nisu vie morali sagibati zbog svake cigle i svake lopatice buke. Tek kad uzmemo u obzir da se svaki zidar tije kom pisane povijesti dnevno sagibao u prosjeku hiljadu puta i da je pritom svoju teinu (prosjeno 78 kilogra ma) i teinu cigle (vie od 2 kilograma) dizao i sputao za vie od pola metra, moemo pravilno ocijeniti golemu utedu energije koju je omoguio ovaj jednostavan izum. Od ostalih Gilbrethovih poboljanja treba spomenuti slaganje cigala po duini u specijalne drvene okvire tako da ciglu u ruci ne treba okretati, uoavanje najzgodni jeg mjesta za postavljanje toga okvira i izum specijal nih metoda za mijeanje buke koju treba nainiti tak vom da se cigla na nju moe zalijepiti rukom bez do datnog tuckanja. Svojom detaljnom i mukotrpnom stu dijom Gilbreth je broj kretnji potrebnih za polaganje svake cigle uspio smanjiti sa 18 na 5. Zatim je uprili io zidanje 30 centimetara irokog zida s tim da je s obje strane trebalo obraditi mjesta gdje su cigle spojene bu kom. Taj standardni zadatak izvrile su dvije skupine zidara skupina zidara koje je Gilbreth obuio i zidari koji su radili na stari, uobiajeni nain. Pokazalo se da se Gilbrethovom metodom moe poloiti 350 cigala na sat, dok se uobiajenom metodom za isto vrijeme moe poloiti samo 120 cigala. Ne treba ba imati bujnu matu da bi se uvidjelo koliki je to dobitak za drutvo u kojem gotovo neprestano vlada nestaica stanova i radne snage u graevinarstvu. Kako bismo zornije prikazali jo neke posljedice psiho lokih istraivanja u industriji, navest emo jo jedan primjer. Ovaj put se radi o poboljanju kvalitete i pove anju koliine u proizvodnji kuglinih leajeva. Primje na novih metoda omoguila je da 35 djevojaka obavlja posao za koji ih je prije trebalo 120, i da se usprkos ve oj brzini rada radi preciznije. To su prednosti sa sta novita poslodavca. Kako su na izmjene reagirale dje-

vojke koje su posao obavljale? Zarada im se, u prosje ku, poveala za 80 do 100 posto, a radno vrijeme skra tilo sa 10,5 na 8,5 sati dnevno s tim da su subotom radile samo polovinu toga vremena. Uvedena su i etiri odmo ra tako da se zdrava djevojka nije mogla premoriti. Dje vojke su smatrale da su te prednosti vie nego nado knadile sve nedostatke. Vidimo, dakle, da je promjena koristila i radnicima, i poslodavcu i drutvu. U dosad navedenim primjerima bila je rije samo o vrlo jednostavnim motorikim kretnjama u industrijskim poslovima. U eksperimentu koji emo sada opisati radi se o posve razliitom tipu ljudske djelatnosti, naime o brzini itanja sveuilinih studenata. Oekivali bismo da su studenti u tome prilino vjeti, no u stvarnosti se po kazalo da veina njih ita toliko sporo da ih to spreava u postizanju uspjeha u studiju. Nepotrebno micanje us nama popraeno tendencijom da se proitano i uje, regresivni pokreti oiju koje se vraaju na proitano jer je ostalo neshvaeno, esto netremino gledanje u poje dine dijelove retka i sline greke, koje se uzgred reeno, mogu lako ispraviti, odgovorne su za injenicu da je br zina itanja veine studenata nekoliko, pa ak i neko liko desetaka puta manja od njihovog individualnog ma ksimuma. Popratna pojava pravilnog itanja koje se lako ui odgovarajuom analizom i vjebom, bila su i vea do stignua studenata na akademskom planu. Analiza se ne mora ograniavati na jednostavne ili sloene kretnje pojedinca. esto je izvanredno korisno prouiti ponaanje ljudi koji zajedniki rade na istom zadatku. Ako kretnje pojedinca nisu skladne i svrsishod ne, skupina takvih pojedinaca bit e jo neefikasnija (to je gotovo aksiom). Tekoe organizacije moda su naj uoljivije na nogometnom igralitu gdje se mnogi poku aj izjalovi zbog prekinute suradnje. Na koju vrstu ana lize mislim bit e najjasnije iz primjera. Uzeo sam ga iz radova psihologa koji su prouavali jednu vojnu sku pinu u vojsci zemlje ije e nam ime ostati nepoznato.

Da je vojna obuka povijesna prethodnica Taylorovih i Gilbrethovih metoda minimizacije vremena i pokreta, do bro je poznato. Ciljevi vojne obuke i spomenutih meto da veoma su slini. Na temelju analize odreenog posla, recimo punjenja topa i pucanja iz njega, odluuje se koliko e ga ljudi obavljati i to e svaki od njih raditi. Ta se odluka unosi u prirunik za vojnu obuku i od tog asa svaka topnika momad na isti nain puni top i puca iz njega (barem teorijski). Za vrijeme rata efi kasnost obuke detaljno je analizirana, pa je tom prili kom paljivo promotren i rad jedne topnike momadi. Za pucanje iz topa prema pravilima bilo je potrebno de set vojnika. Njihove kretnje od asa prve zapovijedi do kraja vjebe tono su biljeene. Otkria su bila zanimljiva. Neki su vojnici radili svega nekoliko sekundi, a ostatak su vremena provodili stojei naokolo. Nijedan vojnik nije radio dulje od polovine ukupnog vremena. Jedan vojnik nije radio ba nita. Njegova je dunost bila da dri oficirovog konja, no de talj da je konja progutao tehniki napredak nije se od razio na obuku. Reorganizacija obuke pokazala je da je za pucanje iz topa dovoljno pet ljudi, i da se najbolji re zultati postiu ako se na tom poslu izmjenjuju dvije mom adi sa po pet vojnika. One su mogle pucati iz topa skoro dvostruko bre od jednog tima od deset ljudi obuenih na zastarjeli nain. Ovaj istinit dogaaj sadri pouku koja u suvremenoj povijesti nikako nije jedinstvena. Zastarjele, rasipnike metode koriste se sve dok to netko ne uoi i nedostatak ne ispravi. Premda nam se moe uiniti da je za to po trebno samo malo zdravog razuma, oduevljeni pogreni amaterski napori samozvanih strunjaka i zanemari vanje vanih psiholokih varijabli mnogo je pridonijelo nepovjerenju koje danas industrija gaji prema psiholo giji. Da bi se nadiene metode brzo i uspjeno zami jenile novima potrebno je znanje i iskustvo, pa je sva kako najbolje da se taj zadatak povjeri industrijskom psihologu.

Usprkos nesumnjivom uspjehu u poveanju produktiv nosti taylorizam su esto napadali. Neki od prigovora koji su mu upueni odnose se na njegovu tehniku, a ne ki opet na drutvenu stranu. Pogledajmo najprije prve. Kritiari taylorizma tvrde da ovjekovi pokreti ine povezanu cjelinu model i da se novi model ne moe nainiti izdvajanjem najboljih pokreta iz razliitih modela. Ba kao to umjetniko djelo razloeno na ele mente gubi svoju bit (jer je neto vie od pukog skupa dijelova koji ga sainjavaju), tako i cjelina pokreta raz bijena na sastavne dijelove gubi svoju efikasnost. Myers to ovako izraava: Najbolji nain izvravanja neke ope racije u industriji ne nastaje kombinacijom odabranih elementarnih pokreta razliitih osoba. Stil je nadasve va an. Organizam ini njegova organiziranost. Osobnost je nedjeljiva, jer se upravo po tom meusobnom odnosu koji ini nedjeljivu cjelinu ovjek i razlikuje od pukog skupa dijelova (da ne kaemo od stroja). Slinu kritiku doivio je i pojam najbolje mogue metode. Metoda koja je pri izvravanju nekog zadatka najbolja za jednog, ne mora biti najbolja i za drugog ovjeka; pojam najbolje metode nespojiv je s individual nim razlikama. Cochetova se igra razlikovala od Tildenove, a Perryjeva od Budgeove. Da li bismo kombinaci jom Tildenova servisa, Budgeova bekhenda, Perryjeva forhenda i hladnokrvne analitike Cochetove taktike do bili idealan najbolji nain igranja tenisa? Iz ovih teorijskih prigovora gotovo da bi se moglo zakljuiti da se produktivnost ne moe poveati na na in na koji su to uinili Gilbreth i Taylor. injenice, me utim, dokazuju suprotno. Da se minimizacijom vreme na i pokreta produktivnost moe znatno poveati, nepo bitno je dokazano stotinama studija. Analiza nas, na ravno, moe i predaleko odvesti, pa stoga treba uzeti u obzir i druge faktore. No teinu sakupljenih dokaza nit ko ne moe zanijekati, ba kao to nitko ne moe takvu analizu smatrati besmislenom. Malen broj psihologa da nas prihvaa pretjeranosti kakvima su u analizi bili skloni

njezini pioniri, ali ipak ni jedan ne odbacuje analizu u cijelosti. Pogledajmo sada drugu vrstu kritike, tj. prigovore s drutvenog i politikog stanovita. Radnici, na primjer, esto ne ele da se s njima postupa kao s objektima istraivanja i pokusnim kuniima. Boje se da e takva istraivanja omoguiti ubrzanje industrijskih procesa ko je e se tetno odraziti na njihovo zdravlje. Misle da e ih ta brzina toliko iscrpiti da nee moi uivati u pred nostima vee zarade. Ponekad istiu da se poveanjem proizvodnje zarada poveava samo za kratko vrijeme, jer se uskoro novi standard poinje smatrati prosjenim. Zaradu esto smanjuje i prva gospodarska kriza. Sve te razumljive zamjerke posljedica su gorkih iskustava. Ipak, one se zapravo ne odnose na samo znanstveno istraiva nje proizvodnje, ve na zloupotrebu rezultata toga istra ivanja. To je, bez sumnje, openitiji problem s kojim su suo ene sve grane znanosti. Bakterioloke spoznaje mogu, na primjer, pridonijeti razvoju lijenitva ili bakteriolokog rata. Poznavanje strukture atoma moe posluiti za do bivanje energije u mirnodopske svrhe i za konstrukciju atomske bombe. Znanstvena su otkria sama po sebi neu tralna, a kako ih drutvo primjenjuje ovisit e o nje govu drutvenopolitikom sistemu. Diktator e ih ko ristiti da bi poveao produktivnost rada svojih robova. U slobodnoj demokraciji one mogu olakati ljudima po sao i poveati njihovu zaradu. To, naravno, ne znai da e tada u slobodnoj demokraciji svi ljudi biti sretni, ali uklanjanje prijetnje inflacije, steaja i dravnog dugo vanja svakako e pridonijeti sigurnosti i zadovoljstvu svakog pojedinca. Neprijateljstvo radnika prema meto dama za poveanje produktivnosti shvatljivo je, pa i do nekle opravdano, unutar izrabljivakih drutvenih odno sa, no tamo gdje radniki sindikati dre uzde u svojim rukama ono je ne samo kratkovidno ve i tetno (esto su najsnanije pogoeni ba sami radnici).

Koliko industrijska psihologija moe koristiti radnici ma moda se najbolje vidi iz niza istraivanja o duljini radnog vremena provedenih poetkom ovog stoljea. Ona su presudno utjecala na skraivanje radnog dana sa 10 na 8 sati i radnog tjedna sa 60 na 44 sata i nepobitno dokazala da prosjena proizvodnja na sat ovisi o duljini radnog dana. im je on bio dulji, koliina u jednom satu proizvedene robe bila je manja i obratno im je radni dan bio krai koliina za sat proizvedene robe bila je vea (taj obrat vrijedi samo do odreene granice). To se pravilo moe poopiti i na itav radni tjedan, a po sljedice njegove primjene najoitije su u istraivanjima koja su u Engleskoj poetkom prvog svjetskog rata pro vedena u tvornicama municije. Na poetku rata zbog iznenadne i oajnike potrebe za municijom radno je vrijeme poveano znatno iznad uo biajenog. Budui da nije uslijedilo oekivano povea nje proizvodnje, poeli su se istraivati uzroci ove naiz gled paradoksalne situacije. Otkrilo se da se smanje njem broja radnih sati sa 58,2 sata na 50,6 sati tjedno proizvodnja u jednom satu poveala za 39 posto, dok se ukupna proizvodnja poveala za 21 posto. Vidimo da je smanjenje radnog vremena dovelo do poveanja pro izvodnje. Isto se dogodilo i u jednoj drugoj tvornici u kojoj su ene pravile upaljae za bombe (posao koji se smatra umjereno tekim). Kad je broj radnih sati sma njen sa 66 na 48,6 sati tjedno, proizvodnja u jednom satu poveala se za 68 posto, a ukupna proizvodnja za 15 posto. Do poveanja proizvodnje nije dolo nepo sredno iza promjene duljine radnog vremena, jer se ka ko to Myers dobro kae, ljudski organizam naviknut na odreeni radni raspored ne moe trenutno prilagoditi novim uvjetima. Tek kad im se prilagodi, a to moe potrajati, moi e na njih pozitivno reagirati. Predugaak radni dan, uobiajena karakteristika indus trije viktorijanskog doba, ne samo da iscrpljuje radnika, ve je i neekonomian. Ipak, odnos izmeu duljine radnog vremena i koliine proizvedene robe nije linearan.

Nekoliko se puta pokazalo da postoji toka koju ne smi jemo prekoraiti; smanjimo li duljinu radnog tjedna is pod minimuma od 40 ili 35 sati, dnevna proizvodnja ne samo da prestaje rasti, ve poinje opadati. Uzroci tome razliiti su i brojni (naruavanje uobiajenog radnog rit ma, nedovoljno vremena za zagrijavanje za posao, stav prema kratkom radnom vremenu itd.). Granina toka nije ista za sve industrijske grane i sva zanimanja, a ovisi i o spolu radnika. Da bi se odredilo i za radnika i za po slodavca optimalno radno vrijeme, treba u svakom po sebnom sluaju izvriti odgovarajua istraivanja. Taylor je, zaslijepljen ljudskim strojarstvom previ dio neke od najvanijih varijabli, pa iako je otvorio novo podruje istraivanja, nikada ga nije uspio potpuno ra zumjeti. Dubreil u svojoj knjizi Roboti i ljudi o tome kae: Taylorov je genij zastao na pragu novog svijeta iju vanost oito nije shvaao. Nije bio svjestan unu tarnje snage radnikove due, kao ni njezinih nutarnjih poriva kojima moemo upravljati samo ako ih oslobodi mo. Nakon jednog neuspjelog eksperimenta ta se spo znaja, inae u uskoj vezi s treom tokom Taylorova pla na (motivacija veom zaradom) dramatski nametnula i industrijalcima i psiholozima. To je dovelo do itavog niza danas ve klasinih istraivanja poznatih pod ime nom eksperiment Hawthorne. Taj su naziv dobila jer su izvrena u Hawthorne tvornici kompanije Western Electric. Psiholozi su ve prilino dugo razmiljali o moguno stima poboljanja uvjeta rada. Navedene studije o dulji ni radnog vremena samo su mali dio nastojanja na tom podruju. Psiholozi su ispitivali utjecaj osvjetljenja, tem perature, vlanosti zraka i drugih fizikalnih inilaca i si stematskim promjenama tih varijabli pokuavali odre diti optimalne uvjete rada. Dobar pokazatelj tih uvjeta obino je bila koliina proizvedene robe. Bolji uvjeti poveavali su produktivnost radnika, dok su je loi uvje ti smanjivali. Iako su takva poveanja rijetko bila znatna, ipak su ukazivala na vanost radne sredine.

Kad je otkriveno da jae osvjetljenje pozitivno utjee na poveanje proizvodnje, oekivalo se da e se i dalje sve odvijati u skladu s gore navedenim principom. Poka zalo se, meutim, da je smanjenje intenziteta osvjetljenja meu radnicima uzrokovalo promjenu stava oni su ve im naporom vie nego kompenzirali pogoranje uvjeta rada. Istraivai koji su oekivali suprotno, zapanjili su se. To ih je potaklo da preispitaju i druge mogue uzroke poveanja proizvodnje, a ne samo one koje su dotada pri hvaali bez dubljeg razmatranja. Izveli su eksperiment u kojem je sudjelovalo est dje vojaka koje su radile na poslu sastavljanja relejnih in strumenata. Djevojke su vie od dvije godine radile u posebnoj, specijalno opremljenoj prostoriji za testiranje, odvojene od ostalih radnica. Uvjeti njihova rada nepre stano su se mijenjali, no to nije nimalo utjecalo na nji hovu produktivnost ona je od poetka do kraja ekspe rimenta neprestano rasla ak i onda kad bi se uvjeti rada pogorali. Dok je eksperiment trajao, djevojke su bile vrlo zadovoljne i porastao im je interes za posao. Tako er su manje izostajale s posla broj izostanaka sma njio se za skoro 80 posto. Iz razgovora s djevojkama, kao i na temelju paljivog promatranja vidjelo se da je po veanje produktivnosti posljedica promjene stava. Prije svake izmjene uvjeta rada eksperimentatori su se savje tovali s djevojkama i biljeili njihovo miljenje. Osim toga djevojke nisu radile pod strogim i teko podnolji vim nadzorom. Sve je to, izgleda, pridonijelo promjeni njihove drutvene orijentacije koja se u odnosu na iz mjene materijalnih uvjeta okoline pokazala stabilnom i koja je presudno utjecala na ponaanje djevojaka na poslu. Izvjetaji o Hawthorne eksperimentu obiluju izjavama radnika iz kojih se jasno vidi da je produktivnost u uskoj vezi sa zadovoljstvom na poslu i da je stav radnika pre ma poslodavcu neobino vaan inilac motivacije. Radnik koji osjea da je samo zavrtanj golemog mehanizma i ko ji vjeruje da ga poslodavac smatra zamjenjivim dijelom

ljudskog postrojenja, kao i radnik iji se interes za po sao svodi na iekivanje plae, vjerojatno e svoju pro duktivnost ograniiti na neophodni minimum. Ako rad nika uvjere da ga njegov poslodavac cijeni i da se po duzeem upravlja u skladu s njegovim interesima, on e vjerojatno dati sve od sebe i nastojati dosei maksimum produktivnosti. Pritom je, naravno, vano da ga posao koji obavlja i zanima. Iz ovoga svi koji upravljaju nacio naliziranim poduzeima, kao i oni koji su odgovorni za slobodno poduzetnitvo mogu izvui pouku. Za pove anje produktivnosti nije dovoljno poveati samo meha niku efikasnost u radu treba uzeti u obzir i stavove radnika. Najbolji se rezultati, naravno, postiu ako rad nik ciljeve poduzea osjea kao svoje. Taylor je, zane marivanjem aspekta meuljudskih odnosa, kritiarima pruio obilje mogunosti da napadnu njegovo djelo. e limo li njegov doprinos iskoristiti danas, u demokratskom drutvu, moramo misliti i na iri interes radnika kao i na njihove individualne karakteristike i razlike. Taylorovo isticanje ekonomskih inilaca u motivaciji radnika gotovo da je potpun promaaj. Ekonomski mo tivi, iako vani, ni izdaleka nisu najvaniji. To je poka zao i velik broj razliitih studija na podruju industrij ske psihologije. Iako se ortodoksni kapitalisti i ortodoks ni marksisti zaudo slau u tome da su ekonomski mo tivi najsnaniji, ako ne i jedini faktori u motivaciji rad nika, sami radnici (u jednoj tipinoj amerikoj studiji) stavljaju na prvo mjesto mogunost napredovanja na poslu. Zatim slijedi stalnost zaposlenja, mogunosti primjene vlastitih ideja, mogunosti uenja i dobar ef zahtjev u kojem su saeti psiholoki stavovi o kojima smo govorili u ovom poglavlju. Na ljestvici koju su nainili sami radnici dobra zarada dolazi tek iza mogunosti da se koristi drutvu, a za njom slijede dobri uvjeti rada, prikladno radno vrijeme i ist i lak posao. Ovi podaci sami o sebi dovoljno govore. Ne treba misliti da su oni karakteristini za Sjedinjene Amerike Drave. I u Britaniji je veina radnika u razli-

itim industrijskim granama izjavila da im je najvanije da ih posao zanima. Zatim su po vanosti slijedile mogunosti unapreenja i sigurnost, pa tek onda za rada i radno vrijeme. Dosta esti poticaji za prihva anje nekog posla bili su i drutvena strana toga posla kao i odmor. Iz ovog se jasno vidi da ni britanskim radnicima ekonomski inioci nisu najvaniji. Ne bih elio da italac stekne dojam da psiholozi svo jim znanjem mogu rijeiti sve probleme industrije, pa ak ni da ono to znaju mogu odmah neposredno i us pjeno primijeniti gdjegod i kadgod se za to ukae po treba. O tajnovitim silama koje oblikuju nae ponaanje i na koje mislimo kad govorimo o poticajima i moti vima (znamo takoer da politiari i drugi ljudi od djela neznalaki i bezuspjeno nastoje njima manipuli rati). Ipak, nismo vie na poetku, a rezultati primjene ak i ovako manjkavog znanja ohrabruju. Industrija bu dunosti bit e vjerojatno demokratskije organizirana, meu radnicima e biti vie jednakosti, a odnosi izmeu radnika i upravitelja bit e humaniji. Ukratko, pristup radu bit e vie psiholoki, a manje ekonomski. Nestajanje ekonomskog ovjeka u zadnje je vrijeme zabiljeio vei broj pisaca. Neto je manji broj onih koji su shvatili da se izmijenio pristup ljudi prema drutve nim i politikim problemima i da se njihov stav temelji na stvarnom (injeninom) poznavanju ljudske prirode, a ne na predrasudama i uvjerenjima sumnjive vrijedno sti. Izgleda da su politike partije iscrpile snage koje su ih nekada motivirale i da trae nove ideje i pokretake zamisli. Nee li ih moda nai u realnoj ocjeni mogu nosti, sposobnosti, stavova i motiva ljudi koji sainja vaju drutvo? Danas kad su miljenja partija o tome kakvi moraju biti drutveni ciljevi manje vie identina, ne bi li odluku o podesnosti sredstava za postizanje tih ciljeva trebalo prepustiti znanosti? Drutveni se proble mi, barem u naelu, mogu rijeiti na isti nain kao i fi zikalni i kemijski, ali i njihovo rjeavanje zahtijeva rad i umni napor. Uostalom nismo ni atomsku teinu zlata,

veliinu mjeseca ili spektar vodika otkrili jednostavnim prebrojavanjem, pa ne moemo pretpostaviti da e se ta metoda pokazati efikasnom u pronalaenju inilaca pro duktivnosti rada i motivacije ili u rjeavanju nekih dru gih psiholokih problema. Komunizam privlai mnoge ljude ba zbog svoje prividne znanstvenosti i ne bismo smjeli dopustiti da lane racionalizacije i doktrinarsko miljenje Marxovog dijalektikog materijalizma zami jene istinsku znanost i iscrpu oduevljenje toliko po trebno za stvaranje moderne demokracije. Jedan od glav nih doprinosa psihologije modernoj misli upravo je uka zivanje na neiscrpne mogunosti objektivne znanosti. Izrada programa za rjeavanje drutvenih problema na temelju rezultata takve znanosti obiman je zadatak ije e izvravanje uposliti mnoge mozgove u novim teorij skim i eksperimentalnim istraivanjima.

TREI DIO - abnormalno ponaanje

9

Normalnost, spolnost i klasna pripadnost

Rije normalnost sve se ee uje i vidi u govoru i dje lima psihijatara, psihologa, psihoanalitiara, sociologa i drugih znanstvenika koji se bave prouavanjem ljudskog ponaanja. Zapravo toliko esto da nas to pomalo i brine. Razlog nae zabrinutosti vrlo je jednostavan normal nost je jedna od onih rijei koja svakom ovjeku moe znaiti neto drugo. Kad se radi o ljudskom ponaanju, nitko jo nije dao njezinu tonu definiciju. Ipak, moemo kazati da izraz ima dva glavna i mnotvo sporednih zna enja, i esto se dogaa da ga isti autor upotrebljava as u jednom as u drugom smislu. Ma kako manjkavo opisani, ti su pojmovi toliko vani da emo ih jo jednom ukratko razmotriti. Dva najea smisla termina normalan bit e odmah jasna svakom tko malo razmisli. Normalno je ono to je svojstveno ponaanju veine ljudi. Moglo bi se rei da je to sta tistika definicija normalnosti. ovjek je normalno visok, ako njegova visina ne odstupa isuvie od prosjeka, a normalno teak ako nije ni mnogo tei ni mnogo laki od veine ljudi iste visine. Ovaj smisao rijei normalan potpuno je jasan, jednostavan i razumljiv. No usprkos tome nije lako rei to je normalno za svojstva kao to su, na primjer, inteligencija, ljepota ili zdravlje. Pogledajmo, najprije, inteligenciju. Kvocijent inteli gencije statistiki normalnog ovjeka morao bi se kretati negdje oko prosjeka; ni mentalno defektan ovjek s kvo-

cijentom inteligencije 60, ni genije s kvocijentom inteli gencije 180, prema statistikoj definiciji normalnosti, ni su normalni. Statistiki normalna osoba nije ni lijepa ni runa. Ljepotica je statistiki jednako abnormalna kao i izrazito runa ena. Ta dvosmislenost dolazi najbolje do izraaja kad se radi o zdravlju. Normalan je onaj tko je prebolio prosjean broj bolesti, pretrpio prosjean broj lomova i umro od neke uobiajene bolesti. Svatko tko itav ivot ni od ega ne boluje i doivi duboku starost, po ovom je kriteriju, izrazito abnormalan. Ipak, tako ne gledamo ni na zdravlje, ni na ljepotu, pa ni na inteligenciju. U takvim sluajevima obino stati stiku normu zamjenjujemo idealnom. Kaemo da je netko normalan ako je on blizu idealu velike inteligen cije, izrazite ljepote ili stalnog zdravlja. Idealna norma moe biti statistiki vrlo rijetka, i moe se ak dogoditi da je u odabranom skupu stanovnitva nitko ne ispu njava. Ova dva smisla esto se brkaju, osobito kad se radi o duevnom zdravlju. Kad psihoanalitiar kae da nitko nije normalan, on ima na umu idealni pojam normal nosti. italac esto shvaa da se radi o statistikoj nor malnosti, pa odgovara da je takva izjava proturjena i apsurdna. Smisao rijei normalnost ovisi o kontekstu. No sjetimo li se uvijek njezina semantikog korijena, nee nam biti teko izbjei zablude. Rije normalan ima jo jedan smisao koji je odigrao vanu ulogu u razvoju psihologije. Normalnim zovemo ono to smatramo prirodnim. Tako na primjer smatramo normalnim da mujak vlada, a ena se pokorava; hetero seksualnu privlanost smatramo normalnom, a homosek sualnu abnormalnom. To svoje miljenje neemo mno go izmijeniti ak ni kad saznamo da je u nekim zajedni cama u staroj Grkoj homoseksualnost bila statistiki ea od heteroseksualnosti, ili da su kod nekih naroda (na primjer u drevnom Egiptu) ene bile agresivnije od mukaraca. S druge strane ne moe se rei ni da je do minacija mukaraca idealna ili poeljna u bilo kojem

apsolutnom smislu. Mi vie nekako osjeamo da je pri roda ta koja odreuje ponaanje mukaraca i ena, i da je bez obzira na sve statistike ili idealne norme, pona anje u skladu s tim njenim tobonjim ciljevima nor malno, a odstupanje od tih ciljeva abnormalno. To to neke oblike ponaanja smatramo prirodnim i bioloki uroenim nije nelogino. Ta tendencija, meu tim, esto se zasniva na pogrenoj identifikaciji prirod nog s onim to je u drutvu uobiajeno. Tendencija da ono to nam je poznato i prisno smatramo prirodnim (instinktivno uroenim) moe se vidjeti i u naem pro suivanju ivotinja. Tako, na primjer, smatramo da je za make normalno da love i jedu mieve i takore. Po nekad moda ne odobravamo kad dobro uhranjena ma ka bez stvarne potrebe za hranom ubija ptice i druge ivotinje, no tjeimo se time da joj je to priroeno, pa stoga i prirodno i normalno. Postoje, meutim, prilino uvjerljivi dokazi koji pokazuju da nije tako. elei to pokazati, ameriki je psiholog Kuo izvrio eksperiment s maiima odgajao ih je u razliitim uvjetima. Odvojivi ih od majke, hranio je jedne mlije kom i razrijeenom hranom, a druge mesom. Te su dvi je skupine ivjele u potpuno izoliranoj sredini. Jednu skupinu maia odgajao je zajedno s mladim takorima, a jednu su na uobiajeni nain odgajale majke-make. Dvije skupine, jedna hranjena mlijekom i razrijeenom hranom, a druga mesom, mogle su iz svojih kaveza pro matrati kako se po sobi eu mievi i takori. Kad su maii odrasli, Kuo je promatrao kako e se svaki od njih ponaati zatvoren u sobi sa nekoliko takora. Po naanje maaka upadljivo se razlikovalo. Sve make od gojene na uobiajeni nain ubijale su i jele takore. Make odrasle u izolaciji i hranjene razrijeenom hra nom i mlijekom nisu za lov, ubijanje ili jelo mieva i takora pokazivale ni najmanje interesa. Reakcije maa ka odgojenih u ostalim skupinama bile su negdje u sre dini izmeu ove dvije krajnosti, no kod svih je postojala neprirodna, i abnormalna tendencija da takore ne srna-

traju hranom. Principijelnu tonost Kuove pretpostavke da hvatanje takora nije maki uroena pa stoga ni za njih prirodna aktivnost, ve steena navika koja se lako moe eliminirati prikladnim odgojem, potvrdio je ovakav eksperiment jo nekoliko puta. Dokazi koje su skupili antropolozi prouavanjem razli itih plemena, jednako su impresivni. Uzmimo, na pri mjer, univerzalan stav (tj. univerzalan za nau speci finu kulturu) da su mukarci agresivni i roeni da vla daju, a ene krotke i pokorne. Takvo ponaanje, meu tim, daleko je od univerzalnog. Kod Arapesha, plemena koje ivi u planinama Nove Gvineje, i mukarci i ene pokazuju svojstva koja bismo mi nazvali enskim. la novi plemena ne ispoljavaju ni agresivnost, ni elju za vlau, a u zajednici ne vlada natjecateljski duh, ve uza jamno povjerenje i ljubav. Ne istiu se ni starosne ni spolne razlike. ak se ni djeca u igri ne takmie, a kad se potuku, odrasli odmah interveniraju. Ako se ijedna dru tvena zajednica danas pribliila idealu besklasnog dru tva, onda je to pleme Arapesha. Stoga ih promatrai esto nazivaju velikom sretnom porodicom. Nasuprot Arapeshima ljudodersko pleme Mundugumor, takoer s Nove Gvineje, ispoljava iskljuivo muke osobine. I mukarci i ene su agresivni, nasilni, okrutni, nagli i estoki i uvijek spremni za tuu. Dijete se raa u neprijateljski svijet u kojem ga majka rano odbija od prsiju, tue, a desi se da ga i ubije. Majka iz plemena Mundugumor ne pokazuje ni najmanje znakove navod nog materinskog instinkta koji mi smatramo prirodnom i normalnom crtom enstvenosti. Kod plemena Tchambuli nalazimo potpunu zamjenu spolnih uloga (naravno s naeg stanovita). ena je do minantni partner koji upravlja, a mukarac nema veih odgovornosti i o njoj je emocionalno ovisan. ena je ta koja sebi bira spolnog partnera. Jedna prema drugoj e ne se odnose drugarski, dok su mukarci makasti, sum njiavi i ne vjeruju jedan drugome. Budui da ekonom ski ovise o enama, mukarci su povueni i pokorni. Ta-

koer su veoma osjeajni i bave se umjetnou i drugim enskim poslovima (oni, na primjer, tkaju). Mogli bismo navesti jo dosta primjera drutvenih zajednica u koji ma postoje stabilni, iako nama neprirodni i abnormalni modeli ponaanja, no ne bismo mogli kazati da su pri padnici tih zajednica u bilo kojem pogledu nesretniji ili nezadovoljniji od nas. Ovi primjeri pokazuju da je pojam normalnosti i u sta tistikom i u prirodnom smislu relativan. Izgleda, ipak, da je normalno u prirodnom smislu gotovo isto to i statistiki normalno. Prirodnima smatramo pojave koje su toliko este da nam se ine univerzalnima. Ponekad, naravno, moemo o toj uestalosti donijeti i pogrean sud; prema Kinseyevim ispitivanjima, na primjer, vie od 30 posto ispitanih mukaraca barem se jednom u ivotu upustilo u aktivan homoseksualni odnos. Mislim da ta brojka nadmauje procjene veine ljudi. Antropoloke studije i pokusi sa ivotinjama pruaju sa znanstvenog stanovita uvjerljive dokaze o relativnosti mjere normalnosti. Mnogi ih ljudi, ipak, u cjelini odba cuju tvrdei da ono to vrijedi za ivotinje i primitivce nikako ne mora biti istinito i u naem civiliziranom drutvu. Zato u navesti jo jedan primjer iz kojeg se vidi relativnost naeg pojma normalnosti, i to primjer iz nae vlastite drutvene sredine. Budui da su moderne kulture neobino sloene i dokazi e biti detaljniji od antropolokih i komparativnih dokaza. Razlozi tome bit e, uskoro, oiti. Odabrao sam primjer iz Kinseyevog izvjetaja O spol nom ponaanju mukarca gdje je obraeno spolno po naanje srednjih slojeva i radnike klase u Americi. Sli na studija vjerojatno bi i na tlu Velike Britanije otkrila postojanje slinih razlika. No budui da o tom nemamo eksperimentalnih dokaza, mudro je drati na umu da je ispitivanje izvreno u SAD i da navedeni brojevi i odnosi ne moraju u cjelini vrijediti i u uvjetima kakvi vladaju u Engleskoj.

Kinseya je prije svega zanimalo ljudsko spolno pona anje. On ga definira na vrlo prozaian nain i time daje povoda za kritiku psihoanalitiarima i svima koji i u naim najbezazlenijim akcijama vide hirove spolnosti. Takvi prigovori ukazuju na mogunost daljnjeg istrai vanja; oni nimalo ne umanjuju vrijednost monumental nog Kinseyevog djela stvorenog unutar ogranienja koja je Kinsey sam priznao. On, uglavnom, ispituje one spolne aktivnosti pojedinca koje svoj vrhunac dostiu u spolnom orgazmu. Prema Kinseyu postoji pet glavnih naina po stizanja vrhunca spolnog uitka ili orgazma. To su: samonadraivanje (masturbacija), snovi koji dovode do orgazma, heteroseksualno milovanje do orgazma (bez snoaja), heteroseksualni snoaj, homoseksualni snoaj i openje sa ivotinjama i drugim vrstama. Postoje i dru gi naini postizanja orgazma, no oni su prilino rijetki i kao ventili veih skupina stanovnitva nikad nisu inili znaajniji postotak. Svi podaci skupljeni su izravnim intervjuiranjem ispi tanika i potjeu iz prve ruke tj. skupio ih je ili sam Kinsey ili njegovi suradnici. Ispitano je oko 12.000 mu karaca, a odgovori 5.300 mukaraca statistiki su obra eni. Neobino je zanimljiv (i pouan) i sam nain na koji je Kinsey skupljao podatke, tj. njegove metode intervjuiranja i uspostavljanja kontakta s ljudima. Intervjuirani su ljudi najrazliitijih zanimanja: izmari, psihijatri, pro stitutke, sveenici, kockari, advokati, novinski urednici i svodnici. Sam intervju mora da je bio iscrpljujui do ivljaj. Rafali pitanja slijedili su jedan za drugim, ispi tivai su unakrsnim ispitivanjem provjeravali tonost od govora i jedva da su ispitaniku doputali da koju inje nicu zanijee. Kinsey smatra da ispitaniku treba onemo guiti da kratkom negacijom Ne zanijee svoje sudjelo vanje u bilo kom obliku spolne aktivnosti. Na pitanje tipa 'Jeste li ikada tako postupili' lako je odgovoriti 'Ne', kae Kinsey. Stoga uvijek treba postavljati pitanje Kad ste prvi put tako postupili. Takva formulacija donekle

oteava davanje negativnog odgovora i ostavlja dojam da se, ma kakav odgovor bio, ispitiva nee iznenaditi. Stoga je vjerojatnost negiranja manja. Kinsey je pripreme za intervju vrlo ozbiljno shvaao. Pri tom je iao tako daleko da je ak izmislio specijalni kod za zapisivanje odgovora, ime je bila zajamena nji hova tajnost (kod je poznavao samo Kinsey i njegovi suradnici). Vjerujui da je neophodno obuhvatiti sve mo gue tehnike u svakom od moguih tipova spolnog po naanja, nauio se sluiti i spolnim rjenikom skupina koje je intervjuirao. Ne treba posebno napominjati da za veinu tipova spolnog ponaanja, kao i za stotine mo guih koitalnih poloaja i desetke razliitih tehnika u homoseksualnom odnosu postoje specijalni izrazi i eli li ispitiva razumjeti ispitanika i uspostaviti s njim iole prisniji kontakt, on ih mora poznavati. Podaci dobiveni intervjuiranjem razvrstani su prema spolu, rasi, branom stanju, kulturnom porijeklu, nivou obrazovanja, zanimanju, zanimanju roditelja, seljakom ili gradskom porijeklu i vjerskoj i geografskoj pripadno sti. Zatim su podaci statistiki obraeni. Budui da nas, u prvom redu, zanimaju razlike izmeu srednje i radni ke klase, klasifikaciju prema ostalim kriterijima spomi njat emo samo ako ona s nekog odreenog aspekta ras vjetljava pitanje kojim se bavimo. Kinsey smatra da je drutveni nivo djelomino odreen obrazovanjem, a dje lomino zanimanjem, ali kako ova dva naina razvrstava nja daju u biti jednake rezultate, u daljnjem emo ih tekstu identificirati. Kinsey svoje zakljuke saima ovim rijeima: Dobive ni podaci pokazuju da se modeli spolnog ponaanja me u pripadnicima razliitih drutvenih slojeva u istom gradu, a ponekad i meu pripadnicima drutvenih sloje va iste zajednice, mogu upadljivo razlikovati. Podaci po kazuju da se spolni modeli takvih drutvenih grupacija mogu jedan od drugog jednako razlikovati kao i spolni modeli razliitih rasa u udaljenim dijelovima svijeta.

Zakljuak smo vidjeli, a sad pogledajmo dokaze. Uku pan broj u tjednu doivljenih orgazama otprilike je jed nak meu pripadnicima svih drutvenih slojeva. Kod svih se takoer vidi razumljivo prirodno opadanje toga broja s poveanjem broja godina, od maksimuma od oko 5 orgazama tjedno u dobi izmeu esnaeste i dvadesete do otprilike 2 tjedno izmeu etrdesete i etrdeset i pete. Kad je meutim rije o oblicima spolnog iivljavanja, razlike meu pojedinim drutvenim slojevima vrlo su iz razite. Kinsey je meusobno usporedio fakultetski obra zovane mukarce, mukarce koji su zavrili srednju i one koji su zavrili samo osnovnu kolu. Uzmimo, na primjer, skupinu neoenjenih mukaraca izmeu esna este i dvadesete godine ona je u mnogoemu tipina i za ostale skupine o kojima su sakupljeni podaci. U toj dobnoj skupini masturbacija je spolni ventil 29 posto ispitanika s osnovnom kolom, 37 posto ispitanika sa srednjom kolom i 66 posto fakultetski obrazovanih ispitanika; izbacivanje sjemena u snu ini 5 posto svih spolnih ventila u skupini s osnovnom kolom, 6 posto u skupini sa srednjom kolom, a 16 posto u fakultetski obrazovanoj skupini. Respektivne veliine za milovanje do orgazma iznose 2, 3 i 5 posto. Vidimo da su o ova tri oblika spolnog iivljavanja fakultetski obrazovani ispita nici bili aktivniji i od ispitanika sa srednjom i od ispita nika s osnovnom kolom (koji su se najmanje sluili tim vrstama spolnih ventila). To se odraava i u ukupnim postocima. Masturbacija, izbacivanje sjemena u snu i milovanje do orgazma ine ukupno 87 posto svih seksual nih ventila fakultetski obrazovane skupine, 46 posto svih spolnih ventila skupine sa srednjom kolom i samo 36 posto svih spolnih ventila skupine s osnovnim obrazova njem. Preemo li na druga tri oblika spolnog iivljavanja, slika se mijenja. Dva od njih relativno su nevana. Sodomiju (openje sa ivotinjama) kao spolni ventil koristi samo 1 posto ispitanika i u srednje i u osnovno obrazo vanoj skupini i ni jedan fakultetski obrazovan ispitanik.

Homoseksualnost je spolni ventil za 7 posto ispitanika s osnovnom kolom, 11 posto ispitanika sa srednjom ko lom i za samo dva posto ispitanika s fakultetom. Mnogo su vaniji predbrani spolni odnosi, koje Kinsey dijeli na odnose s drugaricama tj. djevojkama iji je drutveni poloaj jednak ispitanikovom, i na odnose s prostitut kama. Postotak odnosa s drugaricama i prostitutkama iznosio je 51 odnosno 6 posto u skupini s osnovnim obra zovanjem, 39 odnosno 3 posto u srednje obrazovanoj i 9 odnosno 1 posto u fakultetski obrazovanoj skupini. Pred brani i homoseksualni odnosi i kontakti sa ivotinjama inili su zajedno 65 posto spolne aktivnosti ispitanika s osnovnim obrazovanjem, 54 posto spolne aktivnosti ispitanika sa srednjim, a samo 12 posto spolne aktiv nosti ispitanika s fakultetskim obrazovanjem. Vidimo da se po nainu spolnog iivljavanja fakultet ski obrazovana skupina bitno razlikovala od ostalih dvi ju. Studenti su svoje spolne aktivnosti ograniavali uglav nom na masturbaciju, izbacivanjem sjemena u snu i milo vanje ili peting* (90 posto), dok je koitus inio samo 10 posto njihove spolne aktivnosti. Glavni oblik spolnog iivljavanja skupina koje su ostale na nivou srednjeg ili osnovnog obrazovanja, bio je direktni koitus koji je inio oko dvije treine njihove spolne aktivnosti. Brojke po kazuju da su se modeli spolnog ponaanja ovih dviju skupina znatno razlikovali. No ovi podaci, iako zanimlji vi, ine samo dio dokaza. Treba vidjeti kako su studenti i pripadnici radnike klase vrednovali pojedine spolne ventile i koje su od njih smatrali normalnim. Kinsey je naao da se u niim drutvenim slojevima masturbacija prezire i smatra abnormalnim i perverznim nadomjestkom za drutveni spolni odnos. Veina djeaka u tim slojevima, dodue masturbira, no prestaje gotovo odmah poslije prvog iskustva snoaja. Osjeaj da je mas turbacija perverzna radnja racionalizira se tvrdnjom da
* Od engleskog glagola to pet milovati, maziti. Izraz peting udomaio se i u seksolokoj i popularnoj literaturi neengleskog jezinog podruja (prim. prev.).

ona teti tjelesnom zdravlju. Takav stav niih drutvenih klasa slian je stavu nekih primitivnih naroda i u njemu nisu naglaene toliko moralne vrijednosti koliko poruga i prezir prema drutvu neprilagoenim lanovima koji, da bi se spolno zadovoljili, moraju pribjegavati mastur baciji. Studenti, dodue, nisu smatrali da je masturbacija poeljna i preporuljiva, no mislili su da ona ipak nije toliko nemoralna kao vanbrani heteroseksualni odnos. Premda se stavovi studenata i manje obrazovanih ispi tanika prema masturbaciji prilino razlikuju, razlike su i vee kad je rije o petingu ili spolnim odnosima izvan braka. Moral fakultetski obrazovanih ispitanika zahtijeva da djevojka, pa i momak sauvaju djevianstvo do uda je, odnosno enidbe. Predbrano milovanje (peting) u ovoj dobnoj skupini populariziraju i brani prirunici svojim isticanjem vanosti predsnoajnih tehnika u spol nim odnosima u braku. Mlaa generacija misli da e to predbrano iskustvo pridonijeti boljem spolnom slaganju u braku. Peting je, prema tome, kompromis izmeu pri hvaanja moralnog kodeksa (izbjegavanja predbranih odnosa, uvanje djevianstva) i spolne slobode nespojive s boljim obiajima viih drutvenih slojeva. U niim slojevima drutva, osobito meu najneobrazovanijima, predbrani spolni odnosi nisu nikakav tabu. Dapae, smatraju se prirodnim, neizbjenim i poeljnim. S druge strane tabu su svi nadomjesci jednostavnog izrav nog koitusa. U petingu se koristi mnotvo tehnika koje su pripadniku niih drutvenih slojeva neprihvatljive i koje on smatra neprirodnim, nepoeljnim i abnormalnim. O moralu se ba mnogo ne raspravlja predbrani spol ni odnosi smatraju se neim to je samo po sebi ra zumljivo. Evo to o tome kae sam Kinsey: Predbrani spolni odnosi toliko su uobiajeni da u nekim zajedni cama niih drutvenih slojeva meu ispitanicima s osnov nom kolom nije bilo ni jednog mukarca koji ve u dobi od esnaest ili sedamnaest godina nije imao spolne odnose s djevojkama.

Model ponaanja odreen stavom prema predbranim odnosima esto se, nakon sklapanja braka, prenosi na vanbrane veze. Nii drutveni slojevi, uglavnom, sma traju vanbrane spolne odnose prirodnima i prihvatlji vima ak i na samom poetku branog ivota. Tek godina ma, vanbrane veze postepeno bivaju sve rjee. Kod fakultetski obrazovanih mukaraca proces je upravo obra tan. Budui da su se nekoliko godina uzdravali od homo seksualnih odnosa, nastavljaju s uzdravanjem i u braku i rijetko se uputaju u vanbrane veze (moda ba zbog tog uzdravanja ne uspijevaju uspostaviti zadovoljavajui seksualni odnos s vlastitom enom, pa esto nastavljaju masturbirati i u braku). Tek se stariji fakultetski obra zovani ljudi ee uputaju u vanbrane spolne odnose broj takvih odnosa najvei je kod pedesetogodinjaka. Vidimo da su stavovi i ponaanje gornjih i radnikih slojeva u mnogo emu suprotni. Pripadnici gornjih slo jeva poinju s uzdravanjem i idealima djevianstva i monogamije da bi kasnije od njih odstupili i stvarali vanbrane spolne veze. Dok su mladi, mukarci iz rad nike klase preziru ideale monogamije i djevianstva i uputaju se u velik broj vanbranih odnosa, da bi se s godinama tim idealima sve vie pribliili. Premda su ove brojke zanimljive, one ipak nedovoljno rasvjetljavaju razliite pojmove normalnosti spolnog ponaanja. U tom pogledu najpouenije su izjave ispita nika, tj. njihovo miljenje o ovoj ili onoj spolnoj tehnici. Kao primjer, uzet emo najprije stav prema golotinji. Poznato je da se razni narodi razliito odnose prema golom enskom tijelu. Kinsey istie da jednake razlike postoje i izmeu razliitih slojeva istog drutva. Tako je, za gotovo sve fakultetski obrazovane mukarce, golo tinja sastavni dio spolnog odnosa. Njima je nerazumljivo zato bi netko redovito radije opio obuen. Meu mu karcima s najniim stupnjem obrazovanja samo manjina preferira golotinju pri spolnom inu. Za njih je golotinja neto mnogo nepristojnije od samog odnosa. Kinsey na vodi sluaj mukarca koji je imao odnose s nekoliko sto-

tina ena i koji je naglasio da nikad nije propustio da ima odnos sa enom osim jedanput kad se djevojka prije snoaja poela svlaiti. Nikad ne bih opio s takvom bestidnicom. Ve sam spomenuo i razliite stavove prema vanbranom petingu. Takvi se stavovi obino prenose i u brak gdje fakultetski obrazovan mukarac, uvjeren da enu treba osjetilno stimulirati, smatra peting nunom pri premom za snoaj i preduvjetom simultanog orgazma. Treba dodati da to njegovo miljenje podravaju i brojni spolni prirunici. Pripadnici niih drutvenih slojeva ri jetko se uputaju u spolnu igru njima je uvlaenje uda bitna i jedina opravdana radnja u spolnom odnosu. Zanimljivo je opaziti da preliminarni rezultati Kinseyeva ispitivanja o spolnom ponaanju ena pokazuju, da us prkos preporukama branih prirunika, ene u niim drutvenim slojevima ee doivljavaju zadovoljavajui orgazam. Poljubac kao erotska tehnika uobiajen je u srednjem drutvenom sloju, dok se pripadnici niih drutvenih slojeva nerado ljube i ak smatraju poljubac gadljivim. Meu fakultetski obrazovanim ispitanicima prevladava ljubljenje unutranjih dijelova usta pritom nitko ne misli da bi to moglo biti nehigijenski. Ta skupina u svo jim erotskim igrama prihvaa uzajamni dodir ustima, premda rijetko i nerado pije iz zajednike ae. Nasuprot tome pripadnik nieg drutvenog sloja, koji bez razmi ljanja pije iz zajednikog lonia prikaena o kantu za vodu i upotrebljava zajedniki pribor za jelo i pie, sma tra oralne kontakte prljavim i besramnim izvorom za raze. Dva se drutvena sloja razlikuju i u stavu prema vari jacijama poloaja u spolnom inu. Najuobiajenija va rijacija u kojoj je mukarac dolje, a ena gore u niim se drutvenim slojevima smatra pravom perverzijom. Kinsey istie jo jednu zanimljivost. Mukarci koji su se na drutvenoj ljestvici popeli ili spustili obino ne za-

dravaju model spolnog ponaanja sloja koji naputaju, ve prihvaaju spolne obiaje sloja u koji ulaze. To po kazuje sloenost inilaca o kojima ovisi na pojam nor malnog. On se oito ne moe svesti na jednostavne poj move brojenja ljudi niti na prihvaanje nekog apstrakt nog ideala. Upustio sam se u opsenu diskusiju pojma normalnosti jer sam elio pokazati da i za njega vrijedi princip relativnosti i da ak ni unutar iste povezane drutvene zajednice ne moraju postojati vrsti, apsolutni ideali po naanja. To ne znai da neke vjerske ili druge zajednice ili grupacije nemaju tono propisane norme ponaanja ili da ne znaju kakve bi one trebale biti. Ostaje, meutim, injenica da univerzalne norme ponaanja ne postoje. Prihvaanje takve stvarnosti, ima vane posljedice na po lju lijeenja, socijalnog rada i prava. Na tim podrujima ljudske djelatnosti pravila stvara ju mukarci i ene gornjih drutvenih slojeva koji i savje tuju pripadnike niih drutvenih slojeva i nastoje im pomoi. Kad ljudi koji po svom zvanju i zanimanju pri padaju viem drutvenom sloju, pokuavaju predvidjeti ponaanje pripadnika nieg sloja, esto zbog razliitih spolnih stavova dolaze do sukoba. Tako se, na primjer, savjeti lijenika, psihologa, psihijatara, medicinskih se stara, psihoanalitiara, branih savjetnika i drugih koji rade na klinikama, o tome kako postupiti u seksualnoj sferi, uglavnom temelje na shvaanju braka i spolnog po naanja uobiajenom u drutvenom sloju iz kojeg savjetodavac potjee. To nikako nisu norma ponaanja dru tvenog sloja kojem pripada ovjek kome treba pomoi. Lako je zamisliti kako moe djelovati sugestija branog savjetovalita da se produi predsnoajna igra, da se pri je spolnog sjedinjenja koriste razliite tehnike za stimu laciju, te da se prije orgazma koji treba da je istovremen malo prieka. Ovakav model spolnog ponaanja moda odgovara savjetodavcu, no velik dio stanovnitva smatrat e ga abnormalnim i perverznim.

Nastavnici i drugi drutveni radnici u slinom su polo aju. Kinsey navodi sluaj neudate nastavnice koja je predloila da se mladi izbaci iz kole, a i mladi i dje vojka javno osramote zato to su imali spolni odnos. Da je nastavnica znala za sline doivljaje etvrtine mla dia u razredu, moda bi se drugaije postupilo. Nedostatak osjeaja za stvarnost najvie upada u oi u pravnom zakonodavstvu koje se odnosi na spolno po naanje. Kinsey je procijenio da bi stroga primjena po stojeih zakona vie od 95 posto svih mukaraca poslala ravno u zatvor. Meu mukarcima koji zbog spolnih prekraja sjede po kaznenim ustanovama relativno je ma len broj onih ije se ponaanje (zbog kojeg su dospjeli u zatvor) bitno razlikovalo od ponaanja veine muka raca u naem drutvu. Kad bi se zakon do kraja primi jenio, moralo bi 5 posto stanovnika izdravati preosta lih 95 posto koji bi dane provodili u prisilnom neradu. Sreom izmeu zakona i ljudi postoje posrednici, na primjer, milicajci odgojeni u skladu s obiajima koji vla daju u radnikom sloju drutva. Stoga se, na primjer, zakon to ga je fakultetski obrazovan zakonodavac donio protiv predbranih spolnih odnosa rijetko primjenjuje u praksi jer je milicajcu teko kazniti mladia za in koji je bio sastavni dio njegova vlastitog odrastanja. Osim toga milicajac zna da bi u tom sluaju morao kazniti i veinu poluodraslih mladia iz sredine u kojoj ivi. Jo jednoj skupini treba preporuiti da dublje razmisli o posljedicama razliitog shvaanja normalnog i prirod nog. To je skupina ljudi koji piu knjige o budunosti braka i daju savjete o tome kako da se ova sveta usta nova popravi. Proitavi paljivo najmanje dvadeset tak vih knjiga, od kojih su mnoge napisali ugledni filozofi i dravnici, zakljuio sam da se gotovo sve temelje na pretpostavci da je ovjekov kvocijent inteligencije barem 180, da su svi ljudi veoma obrazovani, da se pridravaju izvanredno visokih moralnih naela i da su svi slini autoru kao beskonana zbirka jednojajanih blizanaca.

Da nije tragino, bilo bi zabavno naglasiti da su sve to bili ozbiljni pokuaji rjeavanja ozbiljnog problema. Ka ko moemo i pomisliti da bismo mogli znati to treba biti, prije nego to spoznamo ono to jest i kako je to to jest nastalo. elimo li na tom doista tekom podruju ita razumno kazati, moramo savjesno usporediti nain ivota razliitih naroda, razliite klase unutar iste etni ke skupine, pa ak i ovjeka i ivotinje. Hoe li ovo iznoenje nagomilanog znanja pridodati na oj spoznaji vie od uvenog etverostiha to ga je William James zapisao u snu pod utjecajem droge, neizvjesno je. Eksperimentirajui s razliitim metodama djelovanja na svijest, slavni je filozof nekoliko puta sanjao da mu se otkrila tajna ivota, ali kad se probudio nije se vie ni ega sjeao. Stoga je odluio da sve odmah u snu zapie to mu je i uspjelo. Kad se probudio, urno je dograbio papir i proitao da tajna ivota, odnosno ono to je on zapisao, glasi ovako: Higama, hogama ena je monogamna. Hogaman, higaman mukarac je poligaman. Filozof je bio razoaran, premda je teko vidjeti zato. U ovoj kitici ima vjerojatno vie istine nego u veini filozofskih rasprava. Stvarna opasnost od reformatora braka nije u tome to e njihovi prijedlozi biti prihvaeni; ak i fakultetski obrazovani ljudi znaju o ivotu dovoljno da bi shvatili uzaludnost savjeta koji se ne moe prihvatiti. Vie se treba bojati preutnog slaganja u tome da su stvarni po daci nepotrebni i da oni koji nude svoje skice o budu nosti braka ne trebaju na tom podruju imati znatno iskustvo. Takav stav zauzimaju i kritiari i ira javnost. U skladu s njim postupila je ak i Kraljevska komisija kad je umjesto da imenuje istraivaki tim sastavljen od sociologa, psihologa i psihijatara koji bi na temelju skup-

ljenih podataka i dosadanjeg znanja postavili hipoteze i znanstvenim metodama te hipoteze provjerili, zatraila miljenje velikog broja pojedinaca i raznih zainteresira nih skupina. Kad je ulog ljudska srea, mislim da malen novani iznos potreban za osnivanje stalne ustanove koja bi prouavala ljudsko spolno ponaanje normalno i abnormalno ne bi smio nedostajati.

10 Djelovanje psihoterapije

Broj mentalnih poremeaja danas je ve zastraujui. S druge strane, malen je broj ljudi koji shvaa kakve bi to moglo imati posljedice. U Velikoj Britaniji i SAD go tovo polovicu svih bolnikih kreveta zauzimaju duevni bolesnici. Svaki trideset i peti stanovnik tih zemalja ba rem e jednom u ivotu u svojem lijenikom nalazu i tati da je duevno bolestan. Od obrazovanih bijelih re gruta amerike vojske etrnaest posto biva ih odbaeno zbog psihikih smetnji, a tome treba jo dodati i velik broj ivanih slomova u ratu. etvrtina svih ljudi (neki kau ak i 50 posto) koji se obraaju lijeniku zbog tje lesnih bolova, u stvari pati od psihikih poremeaja. Nije udo to je lijeenje ili ublaivanje tih poremeaja jedan od glavnih ciljeva dananje medicine. Neke djelotvorne metode lijeenja ne mogu se danas primjenjivati u modernim demokratskim dravama. To su, naime, metode koje su se primjenjivale u koncentra cionim logorima. Opaeno je da u koncentracionom logo ru nestaje veina neurotskih simptoma neposrednost smrti nadvladava sve tjeskobe i histerine obrambene me hanizme. Vjerojatno izmeu visine materijalnog ivotnog standarda i broja neuroza postoji izrazito dobra korela cija. U Americi je to ve poprimilo oblike pomodarstva. Moderno je, osobito meu pripadnicima gornjeg sred njeg stalea, imati svoga psihijatra i njegovo miljenje s vremena na vrijeme citirati.

Broj neurotinih bolesnika u nekoj zemlji teko je pro cijeniti, jer on moe ovisiti i o visini nivoa lijenike slu be. U nekim nerazvijenim zemljama neuroze se uope ne lijee, ili se dijagnosticiraju kao tjelesne bolesti. Time se stvara pogrean dojam da ljudi u tim zemljama od njih manje obolijevaju od stanovnika zemlje gdje se taj tip bolesti dijagnosticira i lijei. Stoga su usporedbe go tovo nemogue. Isto vrijedi i za procjenu broja oboljelih unutar iste zemlje. No bez obzira na to, nitko ne sumnja da smo suoeni s vrlo ozbiljnom pojavom. Mnogi ljudi neurozu jo uvijek smatraju stanjem kvalitetno razliitim od nesumnjivog zdravlja, i smatraju da se neurotik od njih kvalitativno razlikuje ba kao i ovjek koji je slomio ruku ili boluje od raka. Takvo je miljenje pogreno i neznanstveno, to nije reeno predznanstveno. Pomalo nas podsjea na zastarjelo shvaanje da su ljudi ili genijalni ili normalni ili mentalno defektni, tj. da se mogu klasificirati u ove t r i meusobno potpuno nezavisne kategorije. Danas zna mo da se to ne moe jer je inteligencija kontinuirana va rijabla koja se protee od najizrazitije mentalne defektnosti do najvee genijalnosti. Jednako tako ni neurotiar nije ovjek izvan ovjeanstva. Njegovo je mjesto na jed nom kraju kontinuirane distribucije koja se od izrazito stabilne, emocionalno zrele osobe, preko prosjenog ov jeka, protee sve do nezrelog, nestabilnog potencijalnog neurotiara. Izloena dovoljnoj koliini stresa, veina e ljudi podlei i razviti izrazito neurotske simptome; nezreo i nestabilan ovjek, naravno, prije od stabilne, emo cionalno zrele osobe. Iz reenog slijedi da veina ljudi koji pate od lakih ili teih neuroza, nije po duevnim bolnicama i utoiti ma, nego ovdje, meu nama. Istraivanja su pokazala da je u prosjenom uzorku normalnog stanovnitva 10 posto ljudi ozbiljnije, a 20 posto lake emocionalno po remeeno. No i posljedice blaih emocionalnih smetnji osjeaju se na drutvenom, branom ili profesionalnom

planu ivota, pa se i ljudi koji od njih pate esto obra aju lijeniku. To su injenice koje se odnose na veliinu problema. Moe li psihoterapija imalo ublaiti patnje neurotiara? Psihoterapija bi se mogla definirati kao sistematsko i istrajno istraivanje neurotskih procesa verbalnim me todama, naravno, sa ciljem da se bolesniku pomogne da ojaa svoju linost i da se uklopi u drutvto. Psihotera peuti se pritom, uglavnom, slue Freudovim ili psihoana litikim metodama kao i itavim nizom manje-vie eklektinih* metoda (tim drugim metodama slue se psihi jatri nefrojdovci). Oba ova oblika psihoterapije naveliko se upotrebljavaju. Budui da se svake godine tim meto dama lijee stotine tisua pacijenata, dostupan je i velik broj informacija o njihovoj efikasnosti. U literaturi s toga podruja nalazimo podosta zanimljivih injenica. Izvjetaji o mentalnom zdravlju pacijenata koji su kao izlijeeni ili djelomino izlijeeni napustili bolnicu ili privatnu ordinaciju psihijatra, prilino su brojni. Re zultat lijeenja obino se vrednuje izrazima izlijeen, gotovo izlijeen, djelomino izlijeen i neizlijeen (ponekad se koriste i drugi termini). U veini sluajeva autori ni ne pokuavaju definirati ili poblie objasniti to im ti izrazi znae, a i sud o tome koji termin primije niti na kojeg pacijenta vrlo je subjektivan. Prema tome takve sudove treba krajnje oprezno prihvaati. Ako ih uzmemo zdravo za gotovo, vidimo da se auto ri uglavnom slau u procjeni prosjenog broja izlijee nih bolesnika. Psihijatri koji se slue eklektikim meto dama terapije navode da im ozdravljuju dva od trojice pacijenata, dok oni koji se koriste psihoanalizom uspije vaju izlijeiti ili djelomino izlijeiti samo polovinu svo jih pacijenata. Ta razlika nastaje i zbog toga to se i pacijenti koji prekidaju psihoanalitiku terapiju, a tak vih je dosta, ubrajaju u neizlijeene. Ako njih izostavi mo, odnos izmeu izlijeenih i neizlijeenih pacijenata
* Metode koje se ne temelje na jedinstvenoj i cjelovitoj teoriji (prim. prev.).

psihoanalitiara takoer je dva naprama tri. To znai da je vrlo vjerojatno da e neurotiar koji se lijei psihote rapijom ozdraviti. Brojke daju nade. Ipak, ne moemo ih smatrati dokazom efikasnosti psi hoterapije. Nain zakljuivanja post hoc, ergo propter hoc esto dovodi do neistinitih zakljuaka. Iako pobolj anje slijedi terapiju, ono ne mora biti njezina poslje dica. Takva bi tvrdnja bila lana ili barem djelomino neistinita. Opaeno je, naime, da se velik broj bolesnika koji boluju od neuroze, sam od sebe oporavlja. Takva spontana ozdravljenja prilino su esta. Svaka duevna bolnica s dugom listom ekanja doivjela je da joj neu rotian, nakon recimo est mjeseci ekanja, napiu da su se i bez lijeenja dovoljno oporavili. Od tih bismo ljudi lako sastavili kontrolnu skupinu, a oito je da je ona potrebna. lanovi kontrolne skupine moraju biti odabrani tako da budu to sliniji lanovima eksperimentalne skupine. Kontrolna skupina u kojoj nitko ne bi bio lijeen psihoterapijom postala bi osnova na kojoj bi se mogao mjeriti uspjeh u lijeenju eklekti kim ili psihoanalitikim metodama u eksperimentalnoj skupini. Na alost dosad nijedan psihijatar niti psihoana litiar nije broj izlijeenih pacijenata usporedio s brojem oporavljenih bolesnika u eventualnoj kontrolnoj skupini. Stoga se moramo osloniti na dvije studije iz drugog izvo ra. U prvoj od njih praeno je oporavljanje neurotinih pacijenata u amerikim dravnim bolnicama. U njima su bolesnike koji su bolovali od neuroze zapravo samo u vali, a ne i lijeili. Neki od bolesnika lijeeni su neto malo psihoterapijom u bolnici u koju su prvi put prim ljeni, ali ta je terapija bila toliko nedostatna da se ni kako ne bi mogla smatrati sistematskim i upornim istra ivanjem. Broj bolesnika koji su se u dravnim bolni cama sami od sebe oporavili kao osnova za usporeiva nje s takvim brojem u drugim skupinama svakako nije idealan. Prije svega psihoneurotiki bolesnici koji dolaze u dravne bolnice doista su teko bolesni. Malen broj kreveta i nedostatak materijalnih sredstava ograniavaju

primanje u bolnicu samo na najtee sluajeve. Osim toga ljudi koji se lijee u dravnim bolnicama obino potjeu iz nieg drutvenog, ekonomskog i obrazovnog sloja nego pacijenti u bolnicama u kojima se lijee bolesnici iz nae eksperimentalne skupine. Trei inilac kojeg pri uspore ivanju dviju skupina treba uzeti u obzir, razliitost je kriterija prema kojima se sudi da li je bolesnik ozdravio. Nekog tko je kao izlijeen otputen iz dravne bolnice privatni lijenik moda ne bi smatrao izlijeenim kri teriji u privatnim bolnicama vjerojatno su otriji. Ima jui na umu ta tri ogranienja, vidimo da se opet od tri bolesnika posve ili djelomino oporave dva, i da je pre ma tome postotak oporavljenih pacijenata barem jednak postotku oporavljenih meu neurotiarima koji se lijee psihoterapijom. Na drugu procjenu koja nam moe posluiti kao osno va za usporeivanje moemo se moda osloniti s vie povjerenja. Ona je dobivena promatranjem pet stotina bolesnika koje su od psihoneuroza lijeili iskljuivo li jenici ope prakse. Sluajevi su uzeti iz kartoteke ame rikog osiguravajueg drutva Equitable Life, a uzeti su u obzir samo oni bolesnici koji su prije no to su podnijeli zahtjev za potporu bolovali od neuroze naj manje tri mjeseca. Budui da u razdoblju od ta tri mje seca nisu mogli obavljati nikakav posao kojim bi stjecali kakav takav dohodak, s pravom ih moemo smatrati tekim bolesnicima. Redovito su ili svojim lijenicima ope prakse koji su ih umirivali i lijeili savjetima, seda tivima i sredstvima za jaanje ni jedan lijenik nije svog pacijenta pokuao lijeiti psihoterapijom. Tijekom lijeenja lijenici su nekoliko puta izjavili da se pacijenti ne mogu baviti nikakvim djelatnostima koje bi im omo guile da zarade za ivot, a to je potvrdila i kontrola osiguravajueg drutva. Bolesnicima je stoga dodijelje na bolesnika potpora i lako je mogue da je ta injenica, uklanjanjem jednog od poticaja ozdravljenja, produljila trajanje bolesti. Evo to o tome kae autor izvjetaja iz kojeg sam uzeo podatke: Stoga ne treba oekivati da

e posljedice lijeenja u ovoj skupini biti tako povoljne kao u skupinama u kojima je ekonomski faktor bio je dan od poticaja rjeavanja neurotskog sukoba. Razvoj bolesti praen je tijekom pet ili vie godina (ponekad i deset godina). Kriteriji oporavljenosti bili su barem jednako strogi kao kriteriji veine psihijatara i psihoanalitiara i od ovih znatno eksplicitniji. To su bili 1) povratak na posao i ekonomska prilagodba u trajanju od najmanje pet godina, 2) nikakve ili neznatne mentalne potekoe i 3) uspjena drutvena prilagodba. Na temelju tih kriterija naeno je da se u prve dvije godine oporavilo 72 posto bolesnika. U treoj godini oporavilo se jo 10, u etvrtoj 5, a u petoj godini jo 4 posto bolesnika. Iz ovoga slijedi da je u razdoblju od 5 godina ozdravilo vie od 90 posto pacijenata. Uzmemo li da je za usporeivanje najprihvatljivije dvogodinje razdoblje, nalazimo da su se i u ovom uzorku bez psihoterapije oporavila dva od tri neurotiara. Ova kontrolna skupina daleko je od savrene, jer ne moemo biti sigurni da su promatrani sluajevi bili iden tini sluajevima u eksperimentalnoj skupini. S druge strane ova kontrolna moe posluiti kao komplement kontrolnoj skupini pacijenata amerikih dravnih bolni ca. Sainjavali su je dobrovoljni nehospitalizirani paci jenti visokog drutvenog ekonomskog poloaja (uglavnom rukovodioci, profesori, slubenici i drugi ljudi sa zva njima). Stoga moemo smatrati da se manjkavosti obiju kontrolnih skupina meusobno potiru i ostaje injenica da se u obje skupine spontano oporavio jednak broj bolesnika. Ve smo kazali da se meu pacijentima koji boluju od neuroza i koji se lijee psihoanalizom ili eklektikom psi hoterapijom oporavlja oko dvije treine pacijenata. Jed nak ih se broj oporavlja i meu neurotiarima koji se ne lijee psihoterapijom nego se o njima brinu njihovi lije nici ope prakse ili bolnice u kojima je lijeenje ograni eno na uvanje. Mislim da se na temelju ovih podataka o korisnosti psihoterapije nita ne moe zakljuiti. Na

alost vrlo se lako moemo prenagliti u jednom ili dru gom smjeru, tj. zakljuiti da je psihoterapija kao metoda lijeenja neurotiara potpuno bez vrijednosti ili da su izneseni podaci toliko manjkavi da uope ne zasluuju da ih razmotrimo. Podaci, dodue, jesu manjkavi, ali su jedini koje posjedujemo. elimo li opravdati suvremenu psihoterapijsku praksu, moramo ih uzeti u obzir, a ako to uinimo zakljuak je neizbjean. Sakupljeni podaci ne dokazuju da je psihoterapija bezvrijedna, ali ne ukazuju ni na njezine pozitivne posljedice. Moda bi ih adekvatnije i temeljitije izvreno istraivanje i otkrilo, no dok ga netko ne izvri moramo se zadovoljiti starom kotskom presudom: not proven* Mislim da bi bilo zanimljivo pogledati kako bi se takvo temeljitije istraivanje moglo izvriti. Prije svega, na ravno, treba inzistirati na kontrolnoj skupini, a bolesnici u kontrolnoj i eksperimentalnoj skupini moraju biti oda brani na temelju jednakih kriterija. esto ujemo da to nije u skladu s moralnim principima. Moemo li ovjeku koji pati uskraivati lijek pa ma kako nepouzdan i neis pitan on bio? Na sreu s tom se dilemom ne moramo izravno suoiti. U veini bolnica postoje duge liste eka nja tako da velik broj bolesnika mora ekati na lijeenje eljeli to oni ili ne. Sve to strogost eksperimentalne me tode zahtijeva jest da se meu tim ljudima odabere odre eni broj bolesnika i to u skladu s principima sastavlja nja uzoraka. Uope se ne radi o tome da se bolesnici koji bi se inae lijeili osude na dugo razdoblje ekanja za kontrolnu skupinu posluili bi oni bolesnici koje neko vrijeme ionako nitko ne bi lijeio. Mislim da se sa sta novita humanosti tome ne moe prigovoriti. Pitanje je, osim toga, koliko je humano pobuivati lanu nadu i putati ljude da troe vrijeme i novac na terapiju ije je djelovanje nepoznato. Pretpostavimo, dakle, da imamo eksperimentalnu sku pinu koja se lijei psihoterapijom i kontrolnu skupinu
* "Nije dokazano" (prim. prev.).

koja se lijei nekom drugom metodom ili se uope ne li jei. Pripadnici skupina ne smiju se znatnije razlikovati po starosnoj dobi, obrazovanju i drutvenoekonomskom poloaju, a ako je mogue ni po tipu i teini svoje bo lesti. U obje skupine treba da je podjednak broj muka raca i ena. I jednu i drugu skupinu treba testirati psiho lokim i fiziolokim testovima, zabiljeiti to bolesnici misle sami o sebi i sakupiti podatke koje bi o njihovom ponaanju dali njihovi roaci, odjelne sestre i ljudi koji su s njima u neprestanom dodiru. Poslije lijeenja boles nika eksperimentalne skupine trebalo bi sve te postupke ponoviti i naene razlike eventualno pripisati djelovanju psihoterapije. U ovoj kratkoj skici olako sam preao preko presudne toke, a ta je tona procjena linosti ili promjena u li nosti. Bez nje je itavo istraivanje bezvrijedno. Vidovi pacijentove linosti mogu se promijeniti, a prije nego ita zakljuimo treba sve te promjene uoiti. Tako se, na primjer, pacijent moe subjektivno osjeati bolje, ali postati prava napast za svoju okolinu. Izgleda da se to esto dogaa nakon kirurkih zahvata u eonim renjevima mozga, pa zato ne moemo globalno procijeniti ko liko se pacijent oporavio. Osim toga samo se po sebi ra zumije, da je globalna slika pacijentova stanja mnogo nepreciznija od detaljne slike svake pojedine promjene njegove linosti, a upravo je takve promjene teko uoiti i procijeniti. (Miljenje pacijenata o njima samima kao i ocjenu njihova ponaanja u principu je lako dobiti, premda je i za to ponekad potrebno podosta vjetine). Uobiajilo se da sva ta svojstva ocjenjuje bolesnikov psihijatar. Takvom se postupku moe tota zamjeriti. Prije svega, takve su subjektivne ocjene veoma nepouz dane, tj. ocjene jednako kompetentnih i znanstveno pot kovanih ljudi esto se meusobno znatno razlikuju. No ocjena koja nije pouzdana ne moe biti valjana, a na te melju nepouzdanih i nevaljanih podataka ne moe se ni ta zakljuiti. Psihijatri su uz uspjeh ili neuspjeh u lije enju svojih pacijenata esto i emocionalno vezani, a ako

i nije tako, tu mogunost ipak ne moemo posve isklju iti. Posljedica emocionalne vezanosti nesvjesno je iskriv ljavanje podataka koje pri ocjenjivanju treba izbjegavati (to naravno nije uvijek i dokraja izvedivo). Zato se pri procjeni linosti moramo koristiti nekom drugom me todom. Dosad se najobjektivnijom a vjerojatno i najvaljanijom pokazala metoda objektivnih testova. Budui da su ti testovi veini ljudi koji se ne bave psihologijom relativno nepoznati, razmotrit emo, ukratko, naela na kojima se zasnivaju. to mislimo kad za nekoga kaemo da je tjeskoban? Mislimo da lako crveni, esto bez i najmanjeg povoda, da mu srce ubrzano kuca, ruke drhte, usta se sue, da mu je probava poremeena itd. To su objektivne injenice. Otkriveno je da one, gotovo uvijek, prate verbalne izjave o strepnji, tjeskobi, bezrazlonom strahu, potitenosti itd. Izmeu dijagnoze anksioznosti i njezinih tjelesnih zna kova postoji uska veza, jednako kao to postoji odnos izmeu tjelesnog osjeaja vruine i njezina fizikalnog mjerenja toplomjerom. Usporedimo li skupinu veoma tjeskobnih ljudi sa sku pinom ljudi koji su smireni i sabrani, moemo lako po kazati da se te dvije skupine razlikuju po mnogim objek tivnim mjerama gore navedenih fiziolokih znakova. Iz mjerimo li na primjer broj otkucaja srca ljudi u obje skupine dok se odmaraju, a zatim iznenada ispalimo me tak iz zrane puke, srce tjeskobnih ljudi poet e lupati znatno bre i tee e se umiriti od srca ljudi koji su smi reni i sabrani. Izmjerimo li svim ljudima miinu nape tost za vrijeme teeg mentalnog rada, vidjet emo da je ona kod tjeskobnih ljudi vea. lanove obiju skupina moemo podvrgnuti i testu gal vanskog otpora koe. Elektrini otpor koe svakog o vjeka mijenja se s njegovim uzbuenjem. Mjerimo ga ta ko da kroz ispitanikov dlan putamo slabu elektrinu struju. Postavimo li tada ispitaniku neko neugodno pita nje ili mu, na primjer, kaemo da stavi ruke u zdjelu s ledenom vodom, ili ga upozorimo da pripazi jer e osjetiti

elektrini ok, vidimo da se otpor koe tjeskobnog ispita nika naglo smanjuje i da mu je potrebno due vremena da bi se vratio u normalno stanje. Kod smirenog, netjeskobnog ovjeka otpor koe sporije opada i brzo se vraa u poetno stanje. To su samo neki od objektivnih naina kojima moe mo mjeriti svojstva kao to je, recimo, tjeskoba. U no vije vrijeme to se radi i metodom uvjetnog refleksa koju danas veina ljudi poznaje, barem u principu. Dademo li psu komad mesa, procurit e mu sline. Ako tada, tijekom odreenog duljeg razdoblja, uvijek prije nego to mu dademo meso, pozvonimo, vidjet emo da e psu poeti curiti sline im pozvonimo, ak i ako mu pritom ne da demo meso. Bezuvjetni podraaj meso koji se ne prestano javljao uz uvjetni podraaj zvono oito je svoju mo izazivanja reakcije curenje sline pre nio na uvjetni podraaj. Kod ovjeka je tee stvoriti takve navike. Najee se za to koriste dvije metode metoda refleksnog trepta nja i takozvani psihogalvanski refleks. Ako nam je na oko usmjeren zamah vjetra, prirodno je da trepnemo. To treptanje moe se tono izmjeriti bilo tako da po krete oka neprekidno snimamo, bilo da na oni kapak privrstimo konac koji aktivira pero na povrini rotirajueg bubnja. Ako prije zamaha vjetra uvijek pozvonimo, moemo konano postii da ispitanik trepe im uje zvono (opet je uvjetni podraaj zvono zamijenio bezuvjetni podraaj zamah vjetra). Ve smo kazali da je psihogalvanski refleks zapravo smanjenje otpora koe kad kroz nju prolazi elektrina struja. Do tog smanjenja dolazi zbog iznenadnih i emo cionalno uzbudljivih podraaja. Ako, na primjer, ispita nik slua niz rijei za redom i ako se u tom nizu s vre mena na vrijeme, u nepravilnim razmacima pojavljuje rije krava uz koju ispitanika podvrgavamo elektri nom oku koji uzrokuje psihogalvanski refleks, nakon nekog vremena psihogalvanski e refleks uzrokovati i sama pojava rijei krava.

Nepobitno je dokazano da lakoa kojom nastaje uvjet ni refleks ovisi o stupnju tjeskobnosti. Uvjetni refleksi stvaraju se lake kod tjeskobnih ljudi nego kod smirenih i sabranih. Osim toga tjeskoban je ovjek sklon poopavanju podraaja. Taj tehniki izraz oznaava pojavu uvjetnog refleksa ak i ako se uvjetni podraaj malo raz likuje od prvobitnog (tj. od podraaja na temelju kojeg je nastao uvjetni refleks). Naviknemo li psa da slini na zvuk od 216 titraja u sekundi on e sliniti i ako iznenada zauje zvuk od 340 ili 580 titraja u sekundi. to se novi zvuk jae razlikuje od prvobitnog, to je i uvjetni refleks slabiji sve dok, konano, kad razlika postane prevelika posve ne iezne. Gradijent od podraaja slinih prvo bitnom koji uzrokuju snanu reakciju do podraaja koji se od prvobitnog razlikuju i koji uzrokuju slabu ili ni kakvu reakciju, kod smirenih, netjeskobnih ljudi mnogo je strmiji nego kod tjeskobnih osoba. Drugim rijeima tjeskoban ovjek i na podraaje koji se razlikuju od prvo bitnog reagira nesmanjenom estinom. Nesposobnost razluivanja karakteristina za tjeskobne ljude jasno se vidi i u jednoj drugoj vrsti eksperime nata. U njima se ispitanik navikava da na zvuk A oe kuje elektrini ok, a da na zvuk B taj ok izostane. Netjeskoban ovjek lako naui razlikovati ta dva zvuka i nakon nekog vremena samo na zvuk A reagira smanje njem otpora koe. Diskriminacija tjeskobnog ovjeka mnogo je slabija i on na oba zvuka reagira znatnim sma njenjem otpora koe. Pod diskriminacijom ovdje, naravno, ne mislim na svjesno razluivanje. Upitate li tjeskobnog ovjeka da li je uo zvuk A ili B, on e na to pitanje posve tono odgo voriti. Uzrok njegovih potekoa ne lei u njegovoj ne sposobnosti opaanja to se naroito dobro vidi iz novi jih psiholokih djela o takozvanoj subcepciji. Da bismo lake shvatili o emu se radi ilustrirat u taj pojam jed nim eksperimentom. Ispitiva, koristei pritom takozvani tahistoskop (instrument koji pokazuje slike ili slajdove

u vrlo kratkim vremenskim razmacima) pokazuje ispita nicima napisane rijei, obino njih desetak. Pokazuje ih proizvoljnim redom i toliko brzo da ispitanici ne stignu uvijek prepoznati pokazanu rije. Kad za odreenog ispi tanika pronae brzinu na koju ovaj moe djelomino tono reagirati, ispitiva ga navikava da psihogalvanski reagira na samo pet od deset danih rijei. Zatim opet proizvoljnim redom pokazuje ispitaniku svih deset rijei i trai od njega da svaku proita. Zanimljivo je da ispita nik gotovo uvijek refleksno reagira na rije vezanu uz psihogalvanski refleks premda pritom esto tvrdi da je vidio neutralnu rije. Drugim rijeima, iako na razini svjesne percepcije, mislei da vidi neutralnu rije, ispi tanik grijei, njegov ivani sustav ispravno reagira na rije kao na uvjetni podraaj. Kod neurotinih i tjeskobnih ispitanika uvijek iznova nailazimo na takav raskol izmeu svjesnog opaanja i nesvjesne emocionalne reak cije. Vratimo se sada, nakon ove digresije, na pitanje od kojeg smo krenuli. Vidjeli smo da miljenje psihijatra o promjenama tjeskobnosti njegova pacijenta iz vie raz loga ne moemo prihvatiti. Moramo ga zamijeniti objek tivnim mjerenjima slinim onima o kojima smo maloas govorili. Moramo pronai reakcije na stres i osujeivanje koje se oituju u pacijentovoj napetosti i u radu njegova autonomnog ivanog sustava (dio ovjekova ivanog sustava koji upravlja disanjem, radom srca, snabdijeva njem krvlju, probavom i drugim procesima koji ne pod lijeu naoj volji; usko je vezan uz ljudske emocionalne reakcije i njihovo izraavanje). Moramo izmjeriti brzinu kojom nastaju uvjetni refleksi, otkriti dolazi li do znat nijeg poopavanja podraaja i do oteenja sposobnosti razluivanja. To su samo neke od velikog broja objektiv nih mjera kojima se moemo posluiti u istraivanju hi poteze da psihoterapija smanjuje tjeskobnost. Namjerno sam razmotrio samo jedan odreeni simp tom to vrijedi za tjeskobu vrijedi i za sve druge

simptome na koje psihoterapija navodno utjee. Bilo kako bilo, uvijek poinjemo s prilino nejasnom pre dodbom o onome to elimo otkriti. Tu nejasnu ideju neprestano usavravamo i nastojimo dobiti neku opera tivnu definiciju, tj. definiciju koja se sastoji od odreene radnje koju drugi s istim rezultatom mogu ponoviti; i tako postepeno naa veoma subjektivna poetna zamisao poinje stjecati svojstva egzaktne definicije i za znanost karakteristinog mjerenja. Kolika je vjerojatnost da e se utjecaj psihoterapije uspjeti izmjeriti objektivnim metodama mjerenja? Po stoje prilino pouzdani pokazatelji iz kojih se vidi da su neurotske reakcije uglavnom nasljedne te da ljudi, pod utjecajem stresa, klonu zbog svojstava svog ivanog su stava na koji psihoterapijom ne moemo znatnije djelo vati. Freudovi se sljedbenici protive takvom stavu i kao to je ope poznato tvrde da je glavni inilac u nasta janju neuroze sredina, a naroito porodica u prvih pet godina ovjekova ivota. Ovakav se stav temelji na zablu di i to zabludi koja u psihologiji ima slavnu prolost. Na temelju te iste zablude pobornici nasljeivanja inteli gencije, vidjevi da su djeca po inteligenciji obino sli na roditeljima, zakljuili su da se ona nasljeuje, dok su pobornici utjecaja sredine tu istu injenicu tumaili utje cajem sredine (inteligentni roditelji svojoj su djeci stvo rili sredinu podesnu za razvoj, a tupi su roditelji pro pustili da to uine). Prolo je nekoliko godina dok obje strane nisu konano shvatile da je slinost inteligencije izmeu djece i roditelja u odnosu na nasljeivanje ili sredinu, sama po sebi neutralna. Izgleda da psihoanalitiari nisu iz toga nita nauili. Oni i dalje uporno tvrde da u razvoju linosti korelacija znai i neizbjenu uzronu povezanost. Tako, na primjer, frojdovci vjeruju da je pesimistiki stav donekle poslje dica ranog odbijanja od prsiju, dok je optimizam uzro kovan dugotrajnim dojenjem. Iz nekih se pokazatelja zaista moe zakljuiti da postoji korelacija izmeu doje-

nja i pogleda na ivot te da su od prsiju rano odbijena djeca neto pesimistinija i konzervativnija od djece koja su dugo dojena. Takvo ponaanje, meutim, ne mora biti uvjetovano utjecajem sredine. Jednako tako moemo pretpostaviti da pesimistine potitene majke raaju pe simistinu potitenu djecu, tj. da se ta svojstva naslje uju. Takoer se moe pretpostaviti da pesimizmu sklo ne i potitene majke djecu ranije odbijaju od prsiju jer ih ne ele ili ne mogu dojiti. Prema tome vidimo da opaenu korelaciju moemo jednako lako objasniti i nasljei vanjem i utjecajem sredine, a slinom bismo metodom bez tekoa oborili mnoge dokaze kojima frojdovci podu piru svoje hipoteze. Umjesto jednostranog tumaenja u biti dvosmislenih podataka eljeli bismo izravne dokaze (onakve kakve, na primjer, dobivamo prouavanjem jed no i dvojajanih blizanaca. Izgleda da ti dokazi snano podupiru miljenje da se neurotine predispozicije na sljeuju). Ako su neuroze nasljedne, kako je onda mogue da toliki broj neurotiara ozdravlja? Kako neurotiari, oni koji se lijee psihoterapijom, kao i oni koji se uope ne lijee mogu ozdraviti ako neuroze uzrokuju nasljedni faktori? Radi se o tome da moramo paljivo razlikovati neurotinost ili nasljeenu emocionalnu nestabilnost zbog koje pod utjecajem stresa dolazi do neurotskih simptoma, a na kraju i do ivanog sloma, od neuroze koja je, posljedica djelovanja emocionalnog stresa na neurotski predisponiran ivani sustav. U krajnje napetoj i tekoj situaciji od neuroze moe oboljeti i emocionalno sta bilan ovjek, dok za neurozu snano predisponiran ovjek koji ivi u uravnoteenoj i ugodnoj sredini ne mora od nje oboljeti. Odnos neurotinosti i neuroze moe se uspo rediti s odnosom inteligencije i obrazovanja. Veoma inte ligentan ovjek moe zbog pomanjkanja obrazovnih usta nova ili nekih drugih vanjskih uzroka ostati neznalica, dok netko tko je ogranien moe specijalnom podukom i vjebom stei minimalnu koliinu znanja. Uroeni se

faktori vjerojatno ne mogu izmijeniti psihoterapijom, kao ni bilo kojom drugom tehnikom koja kirurki ne za hvaa sredinji ivani sustav. Ipak, moemo se nadati da e bolji uvjeti ivota ublaiti utjecaj nasljednih fak tora, ba kao to moemo oekivati da e bolji sistem obrazovanja mnogim ljudima omoguiti da steknu zna nje primjereno njihovim sposobnostima.

11

Psihoanaliza, navika i uvjetni refleks

Ve due vremena nitko ne osporava tvrdnju psihoanali tiara da jedino njihova teorija moe objasniti prisut nost i oblike neurotskih simptoma, kao ni tvrdnju da je ona jedini prihvatljiv oblik terapije. Usprkos tome to psihijatri takve izjave prihvaaju nadasve oprezno i to je lijeenje fizikalnim metodama znatno uznapredovalo, ostaje injenica da se veina neurotskih poremeaja da nas lijei psihoterapijom. U posljednje vrijeme raste nezadovoljstvo takvim sta njem. To to psihoterapeuti ne mogu dokazati djelotvor nost svojih postupaka (o emu je ve bilo govora) samo je jedan od razloga tog nezadovoljstva. Drugi je stvara nje teorije uenja kojom se takoer mogu objasniti mno ge neurotske pojave. Teorija poiva na vrstim temelji ma, a broj dokaza koji je podupiru svakim je danom sve vei. Sve donedavno ova alternativna hipoteza nije se praktino primjenjivala, pa se stoga i nije mogla izravno usporediti s Freudovom teorijom. No budui da se danas primjenjuje sve ee, razmotrit emo taj novi pristup jednom zaista starom problemu. Radi se o poremeaju enureze ili nehotinog mokrenja koji ljudi pokuavaju rijeiti ve tisuama godina. Ve Plinije izvjetava o narodnim lijekovima kojima su zabrinuti roditelji lijeili djecu koja nisu mogla zadra vati mokrau. Bolesnika su hranili kuhanim mievima, obinim mokricama, a davali su mu i mokrau ustrojenih

svinja. Preporuivalo se i noenje istog rublja na krte nju. Te poneto neobine metode upotpunjene su tijekom novije povijesti lijenitva specijalnim dijetama, injek cijama, lijekovima i hormonima, operacijama, elektri nim i drugim stimulacijama i kontradiktornim savjeti ma (na primjer preporuke da se spava na leima i da se spava na trbuhu). Veina tih metoda donekle je i djelo tvorna u rukama onih koji u njih vjeruju, no uspjeh u cjelini relativno je slab. Freud je, kao to se moglo i oekivati, u prouavanje enureze uspio uvesti seksualni element, te je tvrdio da kad god enuresis nocturna nije posljedica epilepsije, tada je nadomjestak za polucije. Neki psihijatri sma trali su enurezu histerinom pojavom putem koje se du boko ukorijenjene tjeskobe pretvaraju u tjelesne simp tome. Ovakav i slini psihijatrijski stavovi doveli su do opeg miljenja da je enureza psihiki poremeaj te da ga treba lijeiti psihoterapijom. U cjelini, uspjeh u lije enju bio je vrlo slab. Na sreu kod veeg broja djece simptomi esto sami od sebe nestaju. Kao primjer na vodim sluaj psihijatra koji je enurezu smatrao poreme ajem dinamike linosti i koji je od te bolesti uspijevao izlijeiti svega polovinu svojih pacijenata. Pobornici shvaanja da je kontrola mokranog mjehu ra problem teorije uenja smatraju enurezu posljedicom greke u uenju. Polazei od naela uvjetnog refleksa Mowrer ovako zakljuuje: Kod neurotinog djeteta ire nje mokranog mjehura ne dovodi do buenja, ve do refleksnog oputanja sfinktera, a time i do mokrenja. Trebalo bi izumiti mehanizam koji bi dijete probudio u trenutku kad rastegnut mokrani mjehur uzrokuje refleksno oputanje sfinktera. Mowrer savjetuje da se primijeni prilino jednostavan instrument iji se rad za sniva na elektrolitskim svojstvima urina. On je izumio specijalni tip dueka koji se sastoji od dviju bronanih reetaka odvojenih i omotanih debelim materijalom ve like sposobnosti upijanja. Kombinacija je laka, trajna i udobna. Dok je duek suh izmeu reetaka nema elek-

trinog kontakta. im na njega padne urin, koji trenutno biva upijen, kontakt je uspostavljen, strujni se krug za tvara, zvonce zvoni i budi dijete prilikom ina mokrenja. Tada dijete odlazi u kupaonicu gdje radnju moe dovriti. Prema naelima nastajanja uvjetnog refleksa esto bu enje zvonom u asu irenja mjehura trebalo bi konano dovesti do buenja samo zbog irenja mjehura, tj. do buenja bez zvonjave. Budui da je bezuvjetni po draaj (zvono) zamijenjen uvjetnim (irenje mjehura), treba oekivati da e se dijete, nakon odreenog broja pokuaja, probuditi prije nego to se pomokri. Kau da se ovom metodom koja se primjenjuje ve od poetka na eg stoljea (i prije Mowrera) postiu izvanredno dobri rezultati. Mowrer izvjetava o stopostotnom uspjehu, a i ostali koji su se njome sluili tvrde da je neobino dje lotvorna. Neki istiu da su opazili i druge pozitivne pro mjene pacijentove linosti i da ni u jednom sluaju nije dolo do supstitucije simptoma. Ovo treba naglasiti zato to se ponekad uje da svaki pokuaj izravnog lije enja enureze uzrokuje neku drugu vrstu simptoma. Mowrer s pravom istie da je razlika u stavovima iz kojih proizlaze ove dvije metode (psihoterapija i metoda koja se zasniva na naelu uvjetnog refleksa) trajni uzrok neslaganja izmeu kliniara i odgajatelja. Specijalist koji se uglavnom bavi terapijom neprestano gleda loe poslje dice odgoja pa stoga o njemu nema pozitivno miljenje. Odgajatelj, ovlaten da prenosi prihvaene vrijednosti i tradicionalne oblike kulture, veoma cijeni svoje zvanje i smatra ga nadasve vanim. Razlike u stavovima dovode do meusobnih optubi. Specijalist optuuje odgajatelja za brutalnost i sadizam, dok odgajatelj odvraa da je specijalist idealista koji ne poznaje stvarnost. Tako opse an problem ne moemo ovdje razmatrati. Moemo samo konstatirati, da danas u naoj kulturi, specijalist sve ee zamjenjuje odgajatelja. To se ne ini ni svjesno ni namjerno, a ni zato to su injenice pokazale da je jedan pristup bolji od drugog. Razlozi tome emocionalne su i iracionalne prirode.

Podruje je jo prilino neistraeno, a sam problem, budui da njegovo rjeavanje zahtijeva u biti spoznaju o prirodi neuroze, jedan je od najvanijih s kojima su se psiholozi dosada susreli. Mowrer, na primjer, upozorava da se velik dio dananje psihoterapije temelji na pretpo stavci da je neuroza jednostavno posljedica pogrenog ili pretjeranog i prisilnog uenja. U skladu s tim dosta se vremena provodi u nastojanju da pacijent shvati stvar nost, tj. u nagovaranju da obavi radnju X koju je dugo smatrao opasnom, a koja to zapravo nije. Drugim rijei ma nastoji mu se razliku izmeu tada i sada uiniti to oevidnijom. Pacijent mora sam uvidjeti da su se uvjeti izmijenili i da su stavovi, radnje i uvjerenja koja su moda u jednom razdoblju njegova ivota bila oprav dana i potrebna, sada nepotrebna i beskorisna. Ovom opem miljenju Mowrer suprotstavlja neurotiarovu nesposobnost uenja. On istie da dijete mora usvojiti golemu koliinu posrednog znanja koje nazivamo kulturom. Neke dijelove te kulture ono lako svladava jer slue rjeavanju neposrednih problema, kultura se me utim sastoji i od elemenata koje dijete teko prihvaa. To su uglavnom moralne zabrane nune za skladno funk cioniranje grupe, ali djetetu strane i besmislene. Za nj su one jednostavno prepreke na putu do zadovoljstva. S ovog stajalita kultura se izjednauje s odricanjem, ograniavanjem i rtvom. Ona prisiljava ovjeka da umje sto u sadanjosti ivi u budunosti. Mowrer smatra da to znanje nije lako stei, da su prepreke i tekoe velike te da je neurotiar ovjek koji ih nije uspio svladati. Drugim rijeima to je ovjek koji u svoju linost nije uspio ugraditi dio kulturnog naslijea. Razlike izmeu ova dva stajalita vrlo su izraene i jasno je da, elimo li lijeiti neurotiara, moramo oda brati jedno ili drugo. Ta su stajalita, naime, temelji razli itih pristupa lijeenju. Freud zastupa kliniki, a Mowrer odgojni pristup. Budui da nemamo dovoljno eksperi mentalnih dokaza, teko je odluiti koji je od ova dva pristupa bolji, pa su stoga eksperimenti u lijeenju enu-

reze veoma vani i za podruje praktinog rada. Iako uspjeh odgojnog, a relativan neuspjeh terapijskog pri stupa u lijeenju enureze ne moemo neposredno poop iti i na lijeenje drugih poremeaja, oni barem poka zuju da i za hipoteze koje se bitno razlikuju od Freudovih i psihoanalitikih postoje stvarni i uvjerljivi dokazi te da bi mogunosti lijeenja koje se ne zasnivaju na nekoj odreenoj Freudovoj pretpostavci objavljenoj svi jetu na kraju prolog stoljea, trebalo temeljitije ispitati. Premda sam neto vie govorio o enurezi, ne treba misliti da se lijeenje stvaranjem navike moe primije niti samo na takvu vrstu poremeaja. Drugi primjer lije enja stvaranjem uvjetnog refleksa nalazimo u lijeenju alkoholiara. Zamisao da se potreba za alkoholom po niti umjetno podstaknutim gaenjem pojavljuje se u jednom ili drugom obliku rano u ljudskoj povijesti. Plinije, na primjer, navodi velik broj metoda koje su se koristile u njegovo vrijeme. Moderne metode lijeenja al koholiara koriste za izazivanje gaenja lijekove kao to je, recimo, emetin hidroklorid (injekcija uzrokuje muni nu i povraanje). Proces navikavanja zapoinje uvoenjem pacijenta u prostoriju u kojoj nema niega to bi moglo zaokupiti njegovu panju. Terapija se provodi ujutro jer pacijenti natate i odmoreni bolje reagiraju. Najprije se pacijentu dade nekakav preliminarni lijek, a zatim injekcija emetin hidroklorida. Neposredno prije oeki vanog napada povraanja pacijent vidi i kua omiljena alkoholna pia i osjea njihov miris. Sve zajedno traje oko pola sata i ponavlja se svakodnevno pet ili est dana. Zatim u razmaku od etiri do dvanaest tjedana slijedi oko est jednodnevnih postupaka koji slue uvrivanju po stignutog stanja i stava. Takvo lijeenje traje obino oko godinu dana, a ponekad se jednodnevni postupci ponav ljaju i tijekom idue godine. Takva primjena uvjetnog refleksa teorijski je posve opravdana. Uvjetni podraaj alkohol pacijent po vezuje s bezuvjetnim podraajem injekcijom emetina, tako da se nakon veeg broja ponavljanja bezuvjetni re-

fleks (povraanje) javlja kao reakcija na uvjetni podra aj (miris i okus alkohola, kao i na sam pogled na nj). Dosadanji su rezultati prilino ohrabrujui i u cjelini bolji od rezultata psihoterapije. To je, dakle, jo jedno podruje gdje ponovno uenje i vjebanje moe razoriti vrsto ukorijenjene navike. Navikavanje je ipak samo jedna od mnogih metoda za razaranje navika, koje su dio psihologove ratne spreme. Jedna od tih metoda, koja tamo gdje se moe primijeniti daje vrlo zadovoljavajue rezultate jest metoda zamjene. elimo li se, na primjer, osloboditi navike A, moemo je zamijeniti navikom B koja koristi iste motorike puteve kao i navika A i time je osujeuje. Samo se po sebi ra zumije da navika B mora biti nekodljiva. Ne moe se, na primjer, istodobno puiti i vakati guma, pa e navika vakanja gume automatski smanjiti broj popuenih ciga reta. im se guma za vakanje pojavila na tritu, proiz voai cigareta su se zabrinuli i njihove uzbuene reak cije ukazuju na mogunost uspjeha u razaranju navika zamjenom. Ta metoda ima, meutim, i neka nezgodna svojstva. U prvom redu nova navika moe biti gora od prvobitne; mnogi ljudi smatraju vakanje gume manje poeljnim od puenja. Osim toga neki ljudi uspijevaju, barem teo rijski, spojiti i proturjene aktivnosti. Nitko tko je ikad vidio teksakog kauboja kako vae gumu, pui, pripovi jeda, jede i pije viski istovremeno, nee biti ba uvjeren u proturjeno djelovanje ovih oralnih djelatnosti. Da stvar bude gora obino je teko nai naviku-zamjenu ko jom ovjek eli zamijeniti staru naviku. Zbog svih tih razloga korisnost metode zamjene prilino je ograniena. To se nikako ne bi moglo kazati i za treu vrstu meha nizma za razaranje navika, naime, za sugestiju. Iako ne moemo rei da razumijemo princip na kojem se ona osniva, velik broj injenica razbija sve nae sumnje o njezinoj potencijalnoj moi. U jednom od tipinih ekspe rimenata usporeena je djelotvornost sugestije s djelotvornou ortodoksnih naina odstranjivanja bradavica.

Kontrolna skupina djece lijeena je uobiajenim nainom, a eksperimentalna je skupina podvrgnuta sugestiji. Na velikom bi se komadu papira narisala djetetova ruka sa bradavicom na njoj, a zatim bi se uz odreeni hokus pokus oko te bradavice crtali sve manji i manji krugovi sve dotle dok bradavica ne bi nestala sa slike. Takav postupak koji se temelji na sugestiji jednako kao i u vena metoda kojom se Tom Sawyer koristio u Huckle berry Finnu, pokazala se daleko djelotvornijom od orto doksne terapije vie je bradavica uklonjeno sugesti jom nego priznatim, pravovjernim nainima lijeenja koji su se primjenjivali u kontrolnoj skupini djece. Da bi sugestija bila djelotvorna, ona ne mora biti svjesna. To je pokazano jednim vrlo zanimljivim ekspe rimentom i uvelike zabrinulo ozbiljne ljude. Radilo se o navici grickanja noktiju od koje se veoma teko odvika vamo. U eksperimentu je odreen broj djece razdijeljen proizvoljno u dvije skupine eksperimentalnu i kon trolnu. Nita se nije poduzelo da bi se djeca u kontrolnoj skupini odvikla od ove rune navike. Skupine su spavale u velikim meusobno odvojenim prostorijama i proma trane mjesec dana da bi se vidjelo djelovanje terapije na djecu u eksperimentalnoj skupini. Terapija je zapravo bila veliki elektrini gramofon na koji je, kad bi djeca zaspala, stavljena ploa s rijeima: Neu gristi nokte; runo je gristi nokte; neu vie nikada gristi nokte i tako dalje u beskraj. Ploa je stavljena tek kad su sva djeca pozaspala i skidana s gramofona ujutro prije no to se itko od njih probudio. Na kraju eksperimenta ni jedno dijete nije kazalo da je tijekom noi ita ulo. Ipak djelovanje sugestije bilo je upadljivo. Broj djece koja su prestala gristi nokte bio je u eksperimentalnoj skupini daleko vei od broja takve djece u kontrolnoj skupini. Vidimo da stvarnost dostie pustolovne i neobine mata rije Huxleyevog Hrabrog novog svijeta. Sugestija se najee primjenjuje zajedno s hipnozom, a pritom se osobito koristi pojava poznata pod imenom posthipnotike sugestibilnosti. Ta neobina pojava po-

znata je ve vie od stotinu godina. Kaemo li ovjeku u hipnotikom transu da e, kad se probudi izvriti neku odreenu radnju, on e to gotovo uvijek i uraditi. Mo emo mu, na primjer rei da izie iz prostorije, uzme kiobran, donese ga i u odreenom trenutku (kad otkuca pet sati ili kad eksperimentator buno obrie nos) otvori pred gledaocima. Kad ga kasnije, upitamo zato je to uinio, on svoje ponaanje nastoji opravdati racionalnim, poluprihvatljivim objanjenjima. Tako e, recimo, kazati da je skupini ljudi koja je raspravljala o praznovjerju elio pokazati kako on nije praznovjeran, pa je iziao i donio kiobran. Svakom tko poznaje stvarne motive, tj. posthipnotiku sugestiju, ti su izgovori zanimljivi i to prije svega zato to su slini lanim motivima koje ljudi esto navode da bi opravdali postupke ijih poticaja za pravo nisu svjesni, ili radnje koje nisu ba vrlo asne. Posthipnotika sugestija moe biti veoma snana. Jed nom je prilikom ovjek, koji je dosta znao o hipnozi, pri stao da bude hipnotiziran. Kad su ga hipnotizirali, ree no mu je da e ga probuditi i da e deset minuta kasnije hipnotizer buno obrisati nos. Naj taj znak on mora ustati sa stolice na kojoj sjedi, prei na drugi kraj sobe i tamo sjesti na drugu stolicu. U zakazano vrijeme hipno tizer je zaista obrisao nos, a ispitanik je, uznemireno, izjavio: Osjeam kao da me netko prisiljava da preem na drugu stolicu. Mogao bih se kladiti da je to posljedica posthipnotike sugestije i zato ba neu to uiniti. Zatim je nekoliko minuta razgovarao s prisutnima, te konano iznenada ustao, otiao na drugi kraj sobe i sjeo na drugu stolicu. Vidimo da, ak i kad smo potpuno svjesni post hipnotike sugestije i kad se protiv nje borimo, moramo ponekad, na kraju popustiti. Ovaj tip sugestije psiholozi su pokuali upotrijebiti za odvikavanje od loih navika. Ako nekog hipnotiziramo i kaemo mu da e u budue pri pogledu na alkohol osje ati muninu, stravu i gaenje, on e kad se probudi, to zaista i doivjeti. Na alost, snaga sugestije s vreme nom opada da bi, konano, potpuno izblijedjela. Poslije

nekoliko dana trebalo bi pacijenta iznova hipnotizirati, to meutim, iz razliitih razloga nije ni praktino ni preporuljivo. Premda se djelovanje posthipnotike sugestije s vre menom gubi, iz nekih se pokazatelja vidi da ono moe biti i zapanjujue dugotrajno. Tako je, na primjer, za biljeen istinit sluaj u kojem je hipnotiziranom ovjeku reeno neka za godinu dana, tono u podne, napie hipnotizeru dopisnicu odreenog sadraja. Iako ovjek nije bio svjestan sugestije, on ju je tono izvrio. Prema to me izgleda da metoda posthipnotike sugestije mnogo obeava. To to u mogunosti njezine primjene nismo skloni vjerovati, povezano je s pogrenim asocijacijama koje rije hipnoza budi u mnogima od nas. Javno prika zivanje i arlatanstvo iznijeli su hipnozu na zao glas, pa je malen broj ljudi spreman staviti na kocku svoj ugled i izvriti potrebne eksperimente koji bi pojavu posthipno tike sugestibilnosti izdigli iz kategorije neobinih za nimljivosti i uvrstili je u red korisnih spoznaja. Osim koritenja uvjetnog refleksa, zamjene i sugestije za odvikavanje od navike postoji jo jedna metoda. Iako nam se na prvi pogled moe initi paradoksalnom, ona se vrsto zasniva na psiholokim principima. Jedan takav oiti princip jest da je bit navike automatsko nesvjesno ponavljanje. Pjesnik koji je opisao stonogine muke kad nastoji pokrenuti jednu od svojih bezbrojnih nogu pot puno je to shvatio. Dok se stonoga ravnala po navici, ne pazei kako hoda, sve je bilo u redu. im je pokuala model vlastitog kretanja svjesno ponoviti, beznadno se zaplela i nije se mogla maknuti s mjesta. To, u mnogo blaem obliku, vrijedi i za ljudsko kretanje. Ako italac pokua strati niza stepenice svjesno pazei na svaki ko rak i odluujui gdje e tono staviti nogu, ubrzo e se slomljene noge nai na dnu stepenita i sam se na sebi uvjeriti u vanost nesvjesnih navika. Isti princip primje njuje i dosjetljivi igra golfa kad panju protivnika na stoji skrenuti na detalje udarca. Dok lopticu udaramo automatski, sve ide glatko, ali im postanemo svjesni za-

maha, on prestaje biti navika i postaje nova i teka rad nja. Drugim rijeima naviku moemo razoriti ako je time to pomno pazimo na sve njezine potankosti, izdignemo iz podruja nesvjesnog ponavljanog ponaanja. Kako se taj princip primjenjuje u praksi? Dunlap ga je koristio za odvikavanje od navika koje su odolijevale svim drugim nainima lijeenja. Tako je, recimo, dijete koje je uporno grizlo nokte moralo svaki dan to svjesno initi pred psihologom. Teki pua koji se nije mogao odviknuti od puenja, takoer je dan za danom sjedio pred psihologom sat vremena, i pazei na svako uvla enje dima i na svaki osjet u grlu i ustima, puio ciga retu za cigaretom. Oba pacijenta su se ubrzo odviknula od svojih navika i izgleda da ih nisu iznova stekli. Dunlap je svoje metode primijenio i na druga podruja i pokazao da iako savjet da uporno i svjesno inite upravo ono od ega se nastojite odviknuti zvui paradoksalno, oni koji ga posluaju postiu izrazito dobre rezultate. Na alost, taj se princip nije dublje istraivao (ba kao ni sugestija) i to uglavnom zbog sveproimajue vjere u psihoterapiju tako karakteristine za suvremenu psihologiju i psihi jatriju. Usprkos bezbrojnim neuspjesima u lijeenju al koholiara, neurotiara, narkomana i onih koji grizu nokte, psihoterapeuti i dalje uporno tvrde da se jedino njihovim metodama moemo odviknuti od ove vrste na vika. Sreom javljaju se znaci kritinijeg pristupa psiho terapiji, te se moemo nadati da e takav pristup potai eksperimente iz kojih e se vidjeti to se moe uiniti pomou ostalih metoda. Ovdje opisani postupci zamje na, sugestija, ponavljanje i stvaranje umjetnog refleksa imaju vrstu teorijsku osnovu pa e se svaka nova spo znaja o procesima na kojima se navedene metode temelje sigurno odraziti i na djelotvornost lijeenja. Lijeenje e vjerojatno biti jo uspjenije, a podruje na koje se navedene metode mogu primijeniti ire, pri mijenimo li dvije, pa ak i tri metode istodobno. Psiho terapija e tada biti korisnija kao dopuna ovih funda mentalnih metoda nego kao njihova zamjena. Neki tera-

peuti koji su opisali metode kojima su se sluili za odvi kavanje svojih pacijenata od nekih navika napomenuli su da bi psihoterapija trebala pratiti lijeenje. To staja lite izgleda prihvatljivo. Odvikavanje od svake duboko ukorijenjene navike stvara napetosti koje pacijent ne mo e podnijeti bez pomoi iz vana. Svakako treba eksperi mentalno ispitati da li tako stvorene napetosti djeluju na pacijentovu ivanu stabilnost. Zasad je sigurno da se navike koje su posljedica emocionalne neprilagoenosti i koje obino prate neurotske poremeaje, a prema mi ljenju nekih ine ak i njihovu jezgru, mogu uspjeno lijeiti novim metodama. Njihova je korisnost ve po kazana, a njihovo e teorijsko opravdanje vjerojatno objasniti njihov uspjeh.

12

to ne valja u psihoanalizi?

Ne moe se porei da su Freudove teorije neobino sna no utjecale na psihoterapiju, literaturu, pa i na sveukup nost zakona, narodnih i drugih obiaja koje obino nazi vamo zajednikim imenom seksualni moral. Iako mo ralisti sumnjaju u korisnost toga utjecaja, veina je lju di, nakon poetnih i vjerojatno neizbjenih povika, psiho analizu spremno pa ak i oduevljeno prihvatila. Takvo prihvaanje nije posve u skladu s psihoanalitikim ue njem po kojem bismo prema psihoanalizi trebali pruati otpor i osjeati neprijateljstvo. Takav otpor i neprijatelj stvo nalazimo danas gotovo iskljuivo u redovima psiho loga i antropologa, tj. meu ljudima koji su teorije i tvrdnje psihoanalitiara profesionalno i pomno prouili. Rijei psihologija i psihoanaliza postale su meu ne strunjacima gotovo sinonimi, a u knjievnom su svijetu Freudovi izrazi i pojmovi toliko potpuno prihvaeni da se neki suvremeni romani ni po emu ne razlikuju od povijesti psihijatrijskih sluajeva. Izgleda da je to, u znanosti, jedinstven sluaj. Ni u jednoj drugoj njezinoj grani neemo naii na hipoteze i teorije koje strunjaci odbacuju, a iroke mase prihva aju. U povijesti se to dogodilo svega nekoliko puta. Tako je, na primjer, sluaj Lisenko pokazao da i u ge netici vox populi moe biti vox dei. Posljedica toga bila je ekskomunikacija istinskih znanstvenika koji nisu pri hvaali tvrdnje za koje nisu postojali dokazi, iako su se

one svidjele nestrunim sucima. Slino se desilo i sa heliocentrinom teorijom javnost je podupirala milje nje da je zemlja sredite svijeta, iako su se svi pozvani da o tom sude jednoglasno slagali u suprotnom. Izjednaujui psihoanalizu s popularnim miljenjem, ne okreemo li svijet naopake? Zar nije Freud bio ve liki inovator ba kao i Galileo i Darwin? Nije li i njega ba kao i njih razuzdana svjetina najprije kamenovala i priznala mu znanstvene zasluge tek nakon mnogih go dina proganjanja? Moda ovaj paradoks i nije tako para doksalan kao to nam se na prvi pogled ini. Upravo kao to bilo kojem drugom skupu pojava mo emo pristupiti na dva naina, tako postoje i dva pristu pa psihologiji. Eddington ih je saeo u svojem uvenom primjeru stolova osjetilnom stolu koji vidimo i koji moemo dodirnuti, koji ima teinu i debljinu i dio je nae svakodnevne okoline, i znanstvenom stolu koji se sastoji od elektrona i protona, dakle u biti od niega ispresijecanog elektrinim nabojima koji se kreu veli kim brzinama. Znanstveni stol prihvaamo na temelju fiziarevog autoriteta. Uvjerili smo se, naime, da se fiziareve prognoze obino obistine. Veina nas, ipak nije dosljedna i radije ima posla s osjetilnim entitetima za koje misli da ih razumije. Tako, na primjer, vidimo da je zemlja ravna i da se sunce okree oko nje kao i to da od svinjskog uha ne moemo nainiti svilenu torbicu. Kad injenini dokazi postanu nepobitni, takav svoj stav ne rado i protiv volje mijenjamo te prihvativi novi, potajno eznemo za starim dobrim vremenima. Isto, samo izraenije dogaa se i u psihologiji. Njema ki su je filozofi jasno razgraniili. Oni razlikuju pojam verstehende* psichologie od pojma erklaerende** psichologie, tj. psihologiju u svakodnevnom smislu rijei koja nastoji ljude razumjeti od naune psihologije koja nasto* Na njemakom jeziku onaj koji razumije. Rije je nastala od glagola verstehen razumjeti (prim. prev.). ** Na njemakom jeziku onaj koji objanjava. Rije je nastala od glagola erklaeren objasniti (prim. prev.).

ji objasniti njihovo ponaanje. esto se kae da psiho logija ima dugu prolost, ali kratku povijest. Dugu pro lost ima popularna psihologija svakodnevice koja je pisci ma, filozofima i svima onima koji rade s ljudima odu vijek sluila kao pomagalo. Vrsta psihologije koja obja njava pojavila se tek pri kraju prolog stoljea, pa pre ma tome ima kratku povijest. Budui da se ove dvije vrste psihologije esto zamjenjuju, posvetit emo jo ne koliko rijei svojstvima po kojima se one meusobno razlikuju. Teko da bi se moglo rei da u svojim odnosima pre ma ljudima postupamo nasumce. Iskustvo nas ui da od odreenog tipa ljudi oekujemo odreene reakcije, a reakcije svojih poznanika, bliskih prijatelja ili lanova porodice moemo gotovo uvijek tono predvidjeti. Znamo, na primjer, da Mary ima navike usidjelice pa pred njom ne treba pripovijedati masne viceve, a da je Joan nona ptica uvijek spremna za zabavu. Na Dicka se moemo osloniti i toliko je poten da s njim ne treba ni pokua vati razmotriti naine i sredstva za osloboenje od pore za na prihod, ako ti naini i ta sredstva nisu potpuno u skladu sa zakonom. Nasuprot njemu Fred uvijek ide prijekim putem te e vjerojatno jednog dana pretjerati i nai se u zatvoru. Dolores je luda za mukarcima i laka; Mac je tedljiv i fanatik anglikanske crkve; Jim nema osjeaja za novac i sve promatra sa znanstvenog stajalita, a Dolly je vjerna ena ponosna na svoje odlike domaice. Kad je rije o ljudima koje dobro poznajemo skloni smo takvim i slinim poopenjima u skladu s ko jima se i ponaamo. Moemo se ak i ponositi svojim razumijevanjem ljudske prirode i tonou svojih su dova. esto vjerujemo da takve sudove moemo stvoriti na prvi pogled, a mnogi od nas idu tovie tako daleko da vanjske tjelesne znakove, kao to su na primjer, neizraena brada, crvena kosa ili jevrejski nos, smatraju ne pogreivim pokazateljima ovjekova karaktera. Iako su takvi sudovi nastali uglavnom nesvjesno, spremni smo braniti ih do posljednjeg daha.

Svakodnevno slino sudimo i o materijalnim fizikalnim pojavama. Kaemo da su predmeti teki ili laki, zrak vlaan ili suh i oekujemo da u zrak baeni predmeti padnu opet na zemlju. Iznenadili bismo se kad nas voda ne bi smoila ili sunce ogrijalo. Sustav takvih i slinih oekivanja, koja se na nau sreu najee ispunjavaju, izgradili smo na temelju iskustva. Neki fizikalni pojmovi mogu nam izgledati slini poj movima svakodnevnog ivota. Takvi su, na primjer, po jam vremena i pojam prostora. Vano je, meutim, uo iti da fizikalni i svakodnevni pojmovi, iako naizgled slini, nikako nisu identini. U Scholiumu koji prethodi djelu Principia Newton istie da svoje uobiajene poj move vremena i prostora, tj. vrijeme i prostor kako ih osjeamo, ne smijemo zamijeniti sa stvarnim ili mate matikim vremenom i prostorom; svatko tko to uini neobrazovana je neznalica. Fizika ne pokuava razum jeti svakodnevne pojave i opisati ih uobiajenim rijei ma, premda se na svojim poecima tim metodama slu ila; ona nastoji prirodne pojave objasniti pomou ope nitih zakona (ne treba posebno isticati da takvi zakoni objanjavaju i svaku specifinu individualnu pojavu). Isto vrijedi i za psihologiju. Pobornik psihologije ra zumijevanja nastoji intuitivno shvatiti mehanizam o vjekova duha i pritom se slui svojim zdravorazumskim poznavanjem ljudske prirode. Znanje je mogao stei pro matranjem samoga sebe, kao i introspekcijom, promatra njem drugih ljudi u razliitim situacijama pa ak i ita njem Shakespeareovih djela ili modernih romana. Da je njegova intuicija esto zapanjujue pronicava i tona, ne moe se porei. Takva vrsta znanja, utemeljena na iskustvu, a vjerojatno i na uroenom daru i interesu za ljude, korisna je u mnogim zanimanjima, a psihijatru, kadroviku, drutvenom voi i politiaru gotovo neophod na. Takve psiholoke spoznaje, bez obzira na svoju vri jednost i korisnost, nemaju s psihologijom kao znanou nikakve veze, ba kao to lakoa baratanja materijalnim

stvarima nema nikakve veze s fizikom i nije fiziaru neophodna sposobnost. Na temelju promatranja usudio bih se izjaviti da mnogi veliki psiholozi nisu znali itati ljudske motive i ciljeve, kao to ni mnogi veliki fiziari nisu mogli popraviti karburator svojih kola ili obian osigura. esto ujemo kako bi psiholozi morali dobro poznavati ljudsku prirodu. Upotreba tog izraza u ovom smislu potpuno je neopravdana psiholog o ljudskoj prirodi ne zna nita vie od ostalih ljudi, a ako je mudar nee dopustiti da ga zanesu tvrdnje o njegovu sveznanju. Ako psiholog kao znanstvenik ne pokuava razumjeti ljude, to on onda zapravo radi? On bi elio stvoriti su stav opih znanstvenih zakona kojima bi se moglo objas niti ljudsko ponaanje. Pritom iz svakodnevnog govora uzima rijei kao to su, na primjer, inteligencija, emoci ja, svojstvo, tip, sposobnost itd., upravo kao to fiziar iz tog istog govora uzima rijei prostor, vrijeme, teina, masa i mnoge druge. Pogreno je, meutim, neprecizne, nejasne i loe definirane izraze kojima se obino sluimo izjednaavati s preciznim, tono definiranim i jasnim znanstvenim pojmovima. Premda slinosti, pa i izvjesne podudarnosti postoje, one ni u kom sluaju nisu pot pune. To esto dovodi do nesporazuma. Psiholog, na primjer, izjavi da je inteligencija nasljedna i kad kae inteligen cija misli na tono odreen skup mjerljivih pojava. Ne strunjak smatra da se izjava odnosi na njegov vlastiti pojam inteligencije koji se obino znatno razlikuje od psihologovog, pa njegove primjedbe s psihologovom izja vom u stvari uope nemaju veze. Psiholog se teko moe suprotstaviti takvoj vrsti kritike, jer svi izrazi kojima se slui imaju specifine konotacije koje bi trebalo najpri je objasniti (esto i sloenim matematikim metodama) i koje se mogu shvatiti jedino u okviru sustava milje nja iji su dio. To ponekad, osobito zbog neoekivanosti, moe biti i pogubno te prepirka izmeu strunjaka i ne strunjaka zna trajati satima, a da se stavovi protivnika

nimalo ne priblie. Znanstvene su izjave veoma sloene i njihov smisao bitno ovisi o itavom nizu injenica, pret postavki i teorija. Bez potankog poznavanja svih tih inje nica, pretpostavki i teorija svaka je rasprava bespred metna. Kakve sve to veze ima s psihoanalizom? Moda e biti najbolje da kratko i dogmatski izjavim kako smatram da psihoanaliza pokuava razumjeti, a ne nastoji objasniti, da je ona prema tome u biti neznanstvena i da o njoj moe govoriti samo izrazima uvjerenja i vjere, a ne rjenikom provjere i dokaza. Svoju je veliku popularnost meu nestrunjacima i stekla zahvaljujui svojoj neznanstvenosti koja je ini lako razumljivim i podesnim sredstvom za razumijevanje ljudi. Moram naglasiti da je to samo konstatacija, a nikako i vrijednosni sud. Reli gija i umjetnost takoer su neznanstvene discipline koje su izgleda upravo zanemarivanjem znanstvenih istina mnogo pridonijele ljudskoj srei. Kazati da su one ma nje vrijedne od znanosti znailo bi primijeniti ljestvicu vrijednosti koja je sama po sebi subjektivna i neznanstve na. Prosuditi da li je dana disciplina znanost moemo i bez pozivanja na njezinu vrijednost. Za to nam treba samo definicija znanstvene metode, tj. kriterij koji odlu uje koliko je neka metoda znanstvena i s kojim se svi slaemo. Takva definicija i takav kriterij postoje i svatko ih moe proitati u djelima logiara i filozofa znanstvene metodologije. Oni koji ta djela poznaju, znaju da se ona, unato nebitnim neslaganjima, u glavnim tokama meu sobno slau. Slino misle i mnogi psihoanalitiari te priznaju da se njihova praksa u mnogim vanim vidovima razlikuje od ortodoksnih znanstvenih postupaka. Jung je samo je dan od velikog broja analitiara koji su svjesno odba cili znanstvenu metodologiju, a prihvatili subjektivnost, intuiciju i nesvjesno shvaanje. O tom ovdje ne mo emo raspravljati. Oni koji trae religiju, vjeru, ljepotu

ili neke druge neznanstvene vrijednosti ne treba da se boje znanstvene kritike. U tom svojem traganju ne smi ju, naravno, tvrditi da su otkrili znanstvene istine nitko ne moe odbacivati metode, a svojatati rezultate. Zelja da se iz oba svijeta uzme ono to je najbolje, iako meu analitiarima esta, ne moe se logiki obraniti. Analiti ari koji priznaju neznanstvenost svojih metoda mogu, naravno, u svojim pretpostavkama, slutnjama i intuitiv nim spoznajama biti u pravu, a esto to i jesu. To me utim ne mora biti zasluga psihoanalize. Mnogi ljudi koji za psihologiju i za psihoanalizu nikada nisu uli zapa njujue pronicavo otkrivaju ljudske motive i ciljeve. Pra vilno prosuditi poseban sluaj nije nuno znak znanstve ne vrijednosti ili ispravnosti neijih pogleda, teorija ili pretpostavki (skoro bismo mogli rei da vrijedi obratno, tj. da neslaganje u posebnom sluaju toliko diskreditira teoriju da je moramo zamijeniti novom ili barem bitno preinaiti). Premda mnogi analitiari poriu svaku namjeru znanstvenosti, to se za veinu njih nikako ne moe rei. Oni u svojim djelima tvrde da ono to zastupaju ne samo da je korisno, zanimljivo, uzbudljivo i otroumno nego je i istinito u znanstvenom smislu rijei. Tako je mislio i sam Freud, a veina se njegovih sljedbenika slae s tim njegovim stavom. Stoga moemo primijeniti kriterij znanstvenosti i vidjeti da li psihoanaliza, kao znanost, ispu njava svoja obeanja. Mnogi e analitiari na ovom mjestu odmah protesti rati. Gorljivo e tvrditi da su tradicionalni pojmovi o to me to je znanstvena metoda i znanstvena istina nepo trebno uski te da njihovi dokazi, premda se proteu van granica ortodoksne znanosti nisu zato nita manje znan stveni. Drugim rijeima poevi s tvrdnjom da su psiho analitiki zakljuci znanstvene istine koja nas zanima prije svega zato to takve istine, zbog njihove tonosti, cijenimo, psihoanalitiar odmah zanemaruje injenicu da su znanstvene istine tone zato to smo do njih doli odreenim specifinim metodama i mijenja znaenje

pojma znanstveno tako da on ukljuuje i otkria o ko jima je rije. Navika suptilnog mijenjanja definicije po znata je i esta u politici. Predefiniranjem koje mijenja njezino znaenje rije demokracija postaje oznaka za diktaturu. Veliki sveenik svih koji se bave ovom vrstom razbibrige bez sumnje je Humpty Dumpty ija je rasprava o znaenju rijei slava klasian primjer stvaranja se mantike zbrke. Ne znam to misli kad kae 'slava', ree Alisa. Humpty Dumpty se prezrivo nasmije. Naravno da ne zna, ako ti ja ne kaem. elio sam rei da je to za tebe porazna vijest. Ali, 'slava' ne znai 'poraznu vijest', usprotivi se Alisa. Kad ja upotrebljavam tu rije, ree prezrivo Humpty Dumpty, onda ona znai ono to ja elim ni vie ni manje od toga. Pitanje je, ree Alisa, moe li jedna jedina rije oznaavati toliko razliitih stvari. Pitanje je, ree Humpty Dumpty, tko je gospo dar, i to je sve. Poznati predstavnik ovakvog naina zakljuivanja, gospoa Baker Eddy redefinirala je znanost rijeima religije i tako dobila kransku znanost. Komunisti redefiniraju znanost terminima Marxova dijalekti kog materijalizma i dobivaju narodnu demokraciju s diktaturom proletarijata. Hiromant koji ita sudbinu iz dlana redefinira znanost rijeima vjetine kojom za rauje za ivot i tako dolazi do pojma znanstvenog pro ricanja sudbine. to zapravo znai tvrdnja da je psiho analiza znanost ne moemo odrediti ako rijei znanost ne pridamo znaenje koje joj je pripisivala veina ljudi koji su se bavili povijeu znanosti i njezinom praksom. To je vano pitanje. Da li je psihoanaliza znanost u nekom drugom smislu stvorenom samo zato da bismo na nj mogli pozitivno odgovoriti u ovom nas se sluaju ne tie. Na kakvim se dokazima temelji psihoanaliza? Uglav nom na klinikim, a ne na eksperimentalnim. Razliite stavove kliniara i zagovornika eksperimentalnih metoda dokazivanja razmotrio sam u uvodu pa ondje reeno ne u ovdje ponavljati. Dovoljno je prisjetiti se da je kli-

niki rad esto bogat teorijama i hipotezama, ali oskudan provjerom i dokazima. Samom klinikom metodom za pravo i ne moemo dobiti nikakve dokaze i to zato to se istrauje sa ciljem da se pomogne pacijentu, a ne sa ciljem da se ispita priroda. ak i kad se eksperiment za provjeravanje dane hipoteze paljivo planira, esto je go tovo nemogue iskljuiti utjecaj sporednih inilaca i izo lirati eljeni uinak. U klinikoj praksi takva je izolacija nezamisliva. Ponekad izricana tvrdnja da se psihoana litike pretpostavke provjeravaju na kauu (misli se na kau na kojem pacijent lei za vrijeme analize) ukazuje na pogreno shvaanje pojma znanstvene provjere. Freudove hipoteze ne moemo provjeriti na kauu jednako kao to vrijednost Newtonovih ili Einsteinovih teorija ne moemo odrediti spavajui pod jabukom. Na kakve se jo dokaze (osim na klinike) pozivaju Freud i njegovi sljedbenici? Dvije su glavne vrste takvih dokaza. Prva se odnosi na cjelovitost skupa hipoteza, teorija, naina lijeenja i klinike prakse koji ine su vremenu psihoanalizu. Takav cjelovit sustav iskonstrui ranih umnih tvorevina ima u znanosti jedinstvene pred nosti, ali sadri i velike opasnosti. Prednosti zato to se razliiti dijelovi sustava meusobno podupiru; opasnosti zato to je njihovo tumaenje, zbog psihoanalitiarevih predrasuda, obino pristrano. Kako tumaenje opaenog ini vei dio psihoanalize, ta je opasnost naroito izraena. Nju pojaava jedna druga osobitost psihoanalize, koja je u znanosti jedinstvena i podsjea na postupke drevnog reda Ignacija Loyole. Prije nego to pone s praksom svaki psihoanalitiar mora i sam proi psihoanalizu u kojoj se sve njegove radnje, snovi i matanja objanja vaju Freudovim terminima. Tijekom te psihoanalize, ko ja je sastavni dio njegove studije, izmeu njega i njego va uitelja nastaje snana emocionalna veza. Ona ga ini unaprijed sklonim da sva uiteljeva tumaenja nekriti ki prihvati i time ga spreava u objektivnom i ne pristranom prosuivanju analitikih pojmova. Da ta

opasnost nije imaginarna potvruje i priznanje po znatog psihoanalitiara Glovera koji pobija stav jed nog drugog Freudovca i smatra ga opasnim i tet nim. Glover kae da psihoanalitiar o kojem je rije zagovara taj odreeni stav jer je tijekom vlastite analize pod vodstvom heretika stekao emocionalnu sigurnost u pravilnost heretikova miljenja. Ali to vrijedi za jed nog vrijedi i za drugog, pa ako su stavovi sljedbenika Melanie Klein emocionalno obojeni (zbog psihoanalize kojoj se svaki psihoanalitiar podvrgava na zavretku studija), ne moemo li isto kazati i za stavove Glovera i njegovih sljedbenika? Ad hominem argumenti ovakve vrste ustaljena su znaajka freudovskog naina dokazi vanja. Oni ni psihoanalizi ni psihoanalitiarima nisu ko dili samo zato to nemaju nikakve znanstvene vrijednosti. Rijetko smo svjesni koliko ta emocionalna pristra nost nastala tijekom analize psihoanalitiara na kraju njegova studija, odvaja psihoanalitiara od kritiara. Freud i sam kae da se uenje psihoanalize temelji na bezbroj opaanja i iskustava i da nitko tko ta iskustva i opaanja nije ponovio na sebi ili na drugima nije pozvan da o njima sudi. Drugim rijeima da bismo Freudov su stav mogli kritizirati moramo u nj najprije vjerovati. Mislim da takav zahtjev nikako nije u skladu s princi pima znanosti. Neto slino izjavili su i Jungovi sljedbenici. Jolanda Jacobi, na primjer, tvrdi da su teorijski pojmovi i obja njenja samo donekle sredstvo za shvaanje Jungova su stava miljenja. Onaj tko taj sustav eli do kraja razum jeti mora njegovo djelovanje iskusiti na vlastitom jastvu. Podsjetimo li se da postoji najmanje petnaest razliitih i meusobno proturjenih analitikih sistema koji za htijevaju neto slino, jasno je da o tim sistemima nitko ne moe kompetentno suditi. Nitko, naime, nema ni do voljno vremena ni dovoljno novaca da se podvrgne toli kom broju meusobno nespojivih naina psihoanalize. Tvrdnje da Freudove hipoteze ine dio sustava ne dokazuju prema tome, ba nita. Razliiti sustavi Freu-

dovih sljedbenika ne slau se meusobno u osnovnim pitanjima, iako se svi oslanjaju na kliniko iskustvo. Budui da se svi temelje na dokazima dobivenim na kauu kako prosuditi njihove proturjene tvrdnje? Ako se jedini dokazi sastoje od klinikog iskustva i ako su ta klinika iskustva oevidno proturjena, tada moramo pozvati u pomo vjeru, objaviti da problem nema rjee nja ili potraiti prihvatljivije dokaze. Kad freudovci tvrde da su simboli u snovima njihovih pacijenata upadljivo slini simbolima koje je opisao Freud, a Jungovci s istim arom da njihovi pacijenti sanjaju u simbolima slinim onima koje navodi Jung, tada konanu odluku moemo donijeti tek na temelju veeg broja eksperimentalnih do kaza. Osim ako se ne odluimo za posve drugaije rje enje i otkria obiju kola ne pripiemo osjetljivosti pa cijenata koji su svoje izjave i tumaenja prilagoavali oekivanju svojih psihijatara. Takav eksperimentalni injenini tip dokaza druga je vrst psihoanalitikih dokaza koje moramo osobito pomno promotriti. Da bih ilustrirao potrebu takvog razmatranja, navest u jedan dokaz iz Freudovih djela. Odabrao sam ga zato to sam uvidio da se uvijek snano doima sluaoca ili itaoca. Freud eli dokazati pretpostavku da su svi snovi u stvari samo ispunjenje elja i kao dokaz na vodi doivljaje istraivaa nepoznatih dijelova Zemlje i drugih ljudi koji su gladujui u svojim logorima sanjali hranu. Potreba za hranom stvara elju za hranom, a san uvijek spreman da nam elje ispuni donosi kilogram narezaka i tortu od jagoda. Tu, dakle, psihoanalitika hipoteza ima podrku ljudi izvana (tj. ljudi koji nisu psihoanalitiari), pa zahtjevi znanosti izgledaju zadovo ljeni. Dopustite da ovaj dokaz iskaem neto formalnije. Na temelju paljivog promatranja snova velikog broja paci jenata stvaramo pretpostavku da su snovi ispunjenje elja. Na temelju te pretpostavke dalje zakljuujemo da ljudi koji gladuju sanjaju o hrani. Uspijemo li pokazati da je to zaista tako, svoju smo hipotezu potkrijepili i-

njenicama. Uspijemo li pokazati da nije tako, hipoteza je pogrena. Freud, meutim, ne navodi nikakve eksperi mentalne dokaze. On se oslanja na pripovijesti iz druge ruke, znai nuno selektivne i nepotpune, pa prema tome i bezvrijedne. Sreom postoje noviji izvjetaji o kontro liranim eksperimentima gladovanja i to eksperimentima u kojima su uesnici izgubili gotovo etvrtinu svoje tje lesne teine. Njihovi su snovi pomno zabiljeeni i uspo reeni sa snovima ljudi koji su dobro hranjeni. Otkrilo se da gladni ispitanici hranu ne sanjaju ee od sitih. Iz ovog i slinih eksperimenata se vidi da su Freudovi anegdotski dokazi vrlo neuvjerljivi i da ne podupiru njegovu pretpostavku o prirodi i svrsi sna, kao i to da noviji eksperimenti tu pretpostavku opovrgavaju. Gotovo sva paljiva eksperimentalna istraivanja Freu dovih poopenja dovela su do slinih otkria. J. Orlansky, R. R. Sears i mnogi drugi prouili su literaturu koja se bavi eksperimentalnom provjerom Freudovih dokaza i zakljuili da na svaku Freudovu dokazanu hipotezu do laze dvije koje se ne mogu potkrijepiti injenicama ili su ak njima protivne. Kad se radi o znanstvenim hipote zama, to i nije tako lo prosjek, ali svakako preslab da bi posluio kao temelj golemoj Freudovoj graevini. Pogrenost tolikog broja hipoteza obara itav Freudov su stav. Mnogo se toga, dodue, dade spasiti i prenijeti u novije sustave opisivanja linosti. Istina je da psiholo gija mnogo duguje i da e jo godinama dugovati smio nom geniju koji je u filozofsku i prilino akademsku dis ciplinu udahnuo novi ivot. No ma koliko cijenili Freudove hipoteze i spoznaje, moramo se pomiriti s inje nicom da je psihoanaliza kao samodostatan sistem poi manja ljudske prirode mrtva, iako vjernici jo uvijek oboavaju njezin balzamirani le. to psihoanaliza uzvraa u debati u kojoj su injenice na strani protivnika? Ona, prije svega, tvrdi da su njezini terapijski postupci djelotvorni, pa teorije i pretpostavke na kojima se temelje ne mogu biti potpuno pogrene. Dokaze o djelotvornosti psihoterapije razmotrio sam u

jednom drugom poglavlju ove knjige, pa se moemo pod sjetiti kako oni nimalo ne potkrepljuju tvrdnju da psi hoterapija ublauje duevne patnje neurotiara. Budui da su ti dokazi najee miljenja psihoterapeuta o uspjenosti lijeenja pacijenata, obino su i tehniki manjkavi, a vrijednost im je sumnjiva. To to od tri psihoterapeutova pacijenta dva obino ozdrave ne moe mo smatrati zaslugom psihoterapije, jer jednak postotak neurotinih bolesnika ozdravlja i bez ikakve terapije. Drugi dio psihoanalitiareve obrane odnosi se na svima koji su prouavali polureligiozne sisteme (od biblijskog proricanja do dijalektikog materijalizma) dobro pozna to svojstvo. Radi se o tome da se izvorne tvrdnje zaodjenu dvosmislenim, openitim i sloenim rjenikom tako da se iz njih nita ne moe sa sigurnou zakljuiti. Tu maenje postaje nuno, pa se javlja niz samozvanih strunjaka od kojih svaki izjavljuje da je on jedini koji poznaje istinu izvornika i koji tu istinu moe povezati sa suvremenim problemima i miljenjem. Kao to istie Albert Ellis (i sam analitiar) formulacije analitike teo rije toliko su neodreene da se ne mogu provjeriti to upravo ohrabruje analitiare u njihovu pribliavanju opasnim ponorima misticizma. On upozorava na inje nicu da je analiza privukla velik broj mistino usmjere nih ljudi i za to navodi etiri glavna uzroka: a) analiza se nije strogo pridravala znanstvenih principa, ve je svojim tovateljima doputala da krenu stranputicom, b) privukla je u redove svojih pobornika velik broj neu rotiara ija je potreba za mistinim i neloginim uvjet njihova opstanka u sivoj svakidanjici, c) doputala je ne precizne uopene formulacije samo korak udaljene od mi sticizma, pa ak i takve koje se mogu protumaiti misti nim izrazima i d) esto je gajila kultove i prolazila razdo blja mranjatva, to je karakteristino za mistiku, a ne za znanost. Bilo kako bilo, ne moe se porei da Freudove teorije nisu jednostavne. ak ni njegove hipoteze nisu iz ravne izreke na temelju kojih moemo doi do provjerljivih zakljuaka. One su vrlo zamrene, neodreene obiter

dicta koje zahtijevaju tumaenje i koje se teko mogu znanstveno dokazati ili oboriti. Ta mogunost protuslov nih tumaenja ini ih praktino neranjivima. Pokae li se da su zakljuci izvedeni na temelju psihoanalitikih hipoteza pogreni, moemo uvijek tvrditi da smo u za kljuivanju pogrijeili jer hipotezu nismo pravilno shva tili, te da bi neko drugo tumaenje hipoteze bilo u skladu sa eksperimentalno potvrenim injenicama. Trei dio psihoanalitiareve obrane majstorski je tak tiki potez. Psihoanalitiar se tu slui pojmom reaktivne formacije koji tumai prema potrebi situacije. Taj po jam doputa da netko tko bi se teorijski morao ponaati u skladu s modelom A toliko odstupi od toga modela ponaanja da se zapravo ponaa u skladu sa suprotnim modelom Z. Tako, na primjer, netko tko bi zbog navod nih doivljaja u djetinjstvu trebao biti bojaljiv, zahva ljujui reaktivnoj formaciji postupa nepokolebljivo i napadaki. Vidimo da je hipoteza dokazana bez obzira na to da li je taj netko bojaljiv ili agresivan. Tvrdei da su naizgled introvertirani ljudi zapravo ekstravertirani, a naizgled ekstravertirani ljudi nesvjesno introvertirani, Jung se koristi slinim mehanizmom. To mu omoguava da objasni svaki tip ponaanja pozivajui se jedno stavno na svjesni ili nesvjesni dio pacijentove linosti. Upravo ta osobina analitike misli glavni je argument analitiareve obrane njome se moe objasniti svaka reakcija iako se nijedna ne moe predvidjeti. Znanost se, meutim, ne sastoji od objanjenja ex post facto ve od prognoze koja se moe provjeriti. Budui da nam psiho analitiki pojam reaktivne formacije nimalo ne pomae u prosuivanju veeg broja alternativa kao ni u njihovu razluivanju, posve je beskoristan. Takvi su pojmovi u biti ad hoc hipoteze koje neizbjeno objanjavaju indi vidualne sluajeve jer su s tim ciljem i stvorene. No oni se ne mogu uklopiti ni u kakav sistematian okvir i upra vo zato to ih je lako izrei, a teko dokazati znanstvenici ih najradije izbjegavaju. Ako za objanjenje svakog novog sluaja moramo stvoriti ad hoc hipotezu, kao to

u biti rade psihoanalitiari, nikad neemo nadii sada nju fazu razvoja u kojoj sve moemo objasniti, ali nita predvidjeti. Dosad smo analitiki pristup kritizirali openito. Mo da bi bilo zgodno prei na posebne sluajeve i iznijeti konkretne prigovore psihologa suvremenoj psihoanalizi. Prvi takav prigovor jest da se psihoanalitiki zakljuci temelje na nepouzdanim podacima, tj. prije svega na analitiarevoj introspekciji i pacijentovim verbalnim izja vama. Takvi su podaci krajnje subjektivni i uzrokuju potekoe koje znanstvenik, meutim, ipak moe svla dati. itav se analitiki proces (tj. svaki sastanak paci jenta i psihoanalitiara) moe, na primjer, doslovno zabi ljeiti. Roger i drugi neanalitiki orijentirani znanstve nici pokazali su da, za praenje toka lijeenja, kao i u vrednovanju terapeutovih hipoteza, takve biljeke mogu biti neprocjenjivo korisne. One osim toga mogu posluiti i kao kontrola izrazito slabog terapeutovog pamenja. Oslanjajui se iskljuivo na vlastito pamenje, terapeut lako postaje selektivan i biljei samo ono to je u skladu s njegovim unaprijed stvorenim miljenjem. Prema tome njegov izvjetaj ne sadri itavu istinu, ve samo njezin odabrani dio (do kojeg se obino dolazi promatranjem ne kolicine odabranih pacijenata). Iz takvih se podataka ne moe nita openito zakljuiti, meu ostalim i zato to psihoanalitiar nikad ne provjerava ne pobijaju li moda njegovi vlastiti podaci njegove pretpostavke i ne potkrep ljuju li moda teorije razliite od Freudove. To ne bi bilo tako opasno kad bi podaci koje analitiar iznosi bili barem izravne biljeke onoga to se zbilo na sastanku analitiara i pacijenata. No budui da psiho analitiari ni tako odabrane podatke ne odvajaju od svo je interpretacije oni tim podacima obino prejudiciraju ishod. italac koji poznaje Freudova djela, ili djela nje govih sljedbenika, moi e u svakom pojedinom tamo na vedenom sluaju i sam provjeriti kakav je odnos inje nica i njihova tumaenja. Wittels u svojoj biografiji Freuda priznaje da Freudova osebujna istraivaka me-

toda n i j e . . . podnosila ogranienja i stroge definicije. Spoznajom sebe samoga Freud je uspio shvatiti psiho loke pojave, pa njegova djela od samog poetka nose peat snanog unutarnjeg osvjedoenja. U komentaru ovog odlomka Ellis istie da iako je unutarnje osvjedo enje bez sumnje hvale vrijedna osobina proroka, ono znanstvenika samo optereuje. Psihoanalitiari koji pi u knjige u kojima nerazloivo sjedinjuju verbalne izvje taje i njihovo tumaenje vjerojatno nas ba zbog tog svojeg unutarnjeg osvjedoenja u istinitost svojih tvrdnji nastoje uvjeriti nestrpljivim dokazivanjem. Bilo bi sva kako mnogo bolje kad bi te svoje tvrdnje mogli potkri jepiti injenicama. Psihoanalitiari pretjeruju u uopavanju svojih zaklju aka. Freudova se impozantna graevina temelji na ver balnim izjavama stotinjak dobrostojeih bekih neurotiara. Umjesto da svoje zakljuke ogranii na ljude iji je uzorak promatrao, kako se to radi u znanosti, Freud ih proiruje na sve ljude, svuda i uvijek. Drugim rijei ma on misli da je, prouavanjem jednog krajnje nerepre zentativnog uzorka ljudi, otkrio univerzalne istine. Ono to vrijedi za njegove neurotine pacijente (pretpostavivi na as da su njegova opaanja tona, a pretpostavke ispravne) ne mora vrijediti i za zdrave stanovnike Trobriand otoja. Malinowsky je pokazao (i svoju tvrdnju bogato ilustrirao primjerima) da su Freudove teorije snano uvjetovane kulturom te da se prilikom primjene na ostale skupine ljudi moraju znatno izmijeniti. To to se Freudove teorije mogu primijeniti na dobro stojee graane (a najvjerojatnije samo na neke od njih), ne znai da se mogu primijeniti i na radniku klasu. O tome sam nadugako govorio u jednom drugom poglav lju, pa ne bih to ovdje ponavljao. Osim toga nije pogri jeio samo Freud. Veina njegovih sljedbenika revnosno je oponaala njegov primjer, pa se ono to navodno vri jedi samo u jednom osobitom sluaju esto poopavalo na itavo ovjeanstvo. Prije nego li se to uini, tj. prije no to se bilo kakvo otkrie proiri i van okvira proma-

trane skupine, treba pokazati da je takvo proirenje opravdano. Psihoanalitiari svoje navodne principe primjenjuju na ope drutvene pojave bez za to potrebnih dokaza. ak i kad bi se Freudove teorije i hipoteze mogle primi jeniti na ljude kao pojedince, pitanje je bi li se njima mogle objasniti drutvene pojave kao to su rat, indu strijski nemiri ili umjetniko stvaralatvo. Mnogi su ana litiari ipak to pokuali, te su svoje teorije proirili tako da one obuhvaaju gotovo sve drutvene probleme, na ravno uvijek samo teorijski, tj. bez ikakvog pozivanja na injenice, a obino i bez skromnosti znanstvenika koji izrie pretpostavku. Ta se sumnjiva nagaanja prikazuju kao injenice i drutvu se preporuuje da se ponaa u skladu s njima. Primjer takvog pretpostavljanja dat u u iduem poglavlju pod naslovom Nacionalni stereoti povi i nacionalni karakter. Takve primjere nije nimalo teko nai. Sam sam u jednom ozbiljnom slubenom do kumentu proitao miljenje da su nemiri u rudnicima i nezadovoljstvo rudara djelomino uzrokovani nesvjesnim sukobom koji nastaje u rudarevoj linosti kad zabada pijuk (faliki muki simbol) u majku zemlju (simbol majke). Budui da nestrunjaci obino ne razlikuju psi hologiju od psihijatrije i psihoanalize, takve nategnute za misli iznose sve tri na zao glas. Premda se ni jedan ozbi ljan psiholog ne bi sloio s takvim i slinim stavovima, ovakve izjave psihoanalitiara rue i ugled psihologije. I sam Freud je upozoravao na opasnosti nekritikog psihoanaliziranja svih i svakog. Na alost njegovi sljed benici nisu uvijek sluali njegove trezvene savjete. Rijetko se deava da istraivanja kojima se ele provje riti Freudove hipoteze dovedu do odluke. Takva istrai vanja obino samo ilustriraju predrasude. Tako, na pri mjer, pretpostavka da rastureni domovi uzrokuju neuro ze moe dovesti do eksperimentalno provjerene injenice da neurotiari esto potjeu iz rasturenih domova. Ta injenica, naravno, nije presudna ako se ne pokae da ljudi koji ne pate od neuroza uglavnom potjeu iz urav-

noteenih i toplih domova. Ovaj drugi dio eksperimenta frojdovci gotovo nikad ne izvre. Brojke koje je objavila amerika vojska zaista pokazuju da velik broj neurotiara potjee iz rasturenih domova. One, meutim, poka zuju i to da iz rasturenih domova potjee i jednako velik broj normalnih i osobito dobro prilagoenih vojnika. Iz njih se zapravo vidi da rastureni dom u nastajanju neuroze ne igra nikakvu ulogu. Zanemarivanje kontrolne skupine koja ini negativni pol induktivnog zakljuivanja karakteristino je za frojdovski nain izvoenja pokusa. Frojdovci uvijek iznova izjavljuju da je odreeni, najee proizvoljan, niz do ivljaja karakteristian za prve godine u ivotu neurotiara skoro nikad ne nastoje pokazati da ljudi koji ne pate od neuroza u prvim godinama ivota ne doivljavaju nita slino. Analitiar e na to odvratiti da je, uostalom, svaki ovjek neurotian, osim naravno, onoga koji je psihoanaliziran u skladu s pravilima Freudove teorije (ili Jungove, ili Stekelove ili Adlerove to e ovisiti o to me tko je od njih za analitiara lik oca), pa su stoga ti doivljaji univerzalni. Oito je da ovakav argument do kazuje i vie no to je potrebno. Moda mi svi i jesmo neurotini, ali su neki od nas to vie, a neki manje i ono to nas zanima upravo su uzroci tih individualnih razli ka. Ako su razlozi koje navode frojdovci univerzalni, tada pomou njih ne moemo objasniti zato jedan ivano oboli dok drugi svoje potekoe svladava ne pokazujui neurotske simptome. Pri dokazivanju tvrdnji injenicama psihoanalitiari ne opravdavaju svaki korak, tj. neke od moguih pret postavki smatraju ve dokazanima. Vratimo se na trenu tak tvrdnji da rastureni domovi uzrokuju neuroze i pret postavimo da je nepobitno dokazano da neurotian ee potjeu iz rasturenih domova od zdravih ljudi. Tvrditi na temelju toga da je rastureni dom uzrok neuroze tipian je primjer drevne logike zablude post hoc, ergo propter hoc. Statistiari je nazivaju prelaenjem sa korelacije na uzrone veze. Iz gore navedenih podataka mogli bismo

zakljuiti jedino to da izmeu neuroza i rasturenog do ma postoji stanovita korelacija. Ta korelacija nam, na ravno, nita ne kazuje o uzrocima promatrane pojave. Frojdovci je objanjavaju utjecajem sredine, no ona bi se jednako dobro dala objasniti i utjecajem naslijea. Ako se, naime, predispozicija prema neurozi nasljeuje, tada neurotini roditelji imaju neurotinu djecu. Meu neuro tinim roditeljima brakovi se rastavljaju prilino esto tako da njihova djeca odrastaju u rasturenim domovima. U skladu s tim nalazimo da neurotian se uznemiruju om uestalou potjeu iz rasturenih domova i to ne zato to rastureni dom uzrokuje neurozu nego zato to neu roza roditelja uzrokuje i rastureni dom i (putem naslije a) neurozu kod djeteta. Ne tvrdim da je ova druga hipoteza vjerojatnija od frojdovske (iako se iz veeg bro ja pokazatelja vidi da se predispozicija prema neurozi i emocionalna nestabilnost nasljeuju). Ono to me zabri njava je spokojno prelaenje preko nefrojdovskih hipo teza kojima bi se pojave o kojima se radi mogle barem jednako dobro objasniti. U znanosti se napreduje pobi janjem suprotnih hipoteza pomno kontroliranim dokazi ma, a ne izbjegavanjem istinitih injenica i nehajnim, da ne kaem namjernim, prihvaanjem nedokazanih pret postavki. Kad uvidimo da injenice koje psihoanalitiari navode esto nisu ba najvjerodostojnije, tj. da su one zapravo projekcije analitiarevih vlastitih elja, bit e nam jasno zato znanstvenici analitiki opis ljudske pri rode smatraju samo briljantnim nagaanjem. Protiv takvih metoda istraivanja i naina dokazivanja ne prosvjeduju samo psiholozi. Mnogi ortodoksni psihi jatri u svojim su osudama jednako strogi. Elliot Slater spretno saima itav problem rijeima: Sve je vei broj psihoanalitiara sklonih da zanemare ili umanje djelo vanje genetikih inilaca, tako da se oni u psihijatriji sve rjee spominju. Iako je ta tendencija izraena i u Velikoj Britaniji, ona nigdje nije tako snana kao u Sje dinjenim Amerikim Dravama. Umjesto da prouavaju psihoze i neuroze, konstituciju i sredinu, psiho- i fizio-

genezu, to bi podstaklo skladan razvoj psihijatrije, prak tini su se radnici gotovo iskljuivo posvetili psihotera piji, psihoanalizi, drutvenoj psihijatriji, kadrovskoj se lekciji, grupnoj terapiji kao i antropologiji, sociologiji i politikoj teoriji. Takav je jednostrani razvoj nezdrav. Moda neemo pretjerati ako kaemo da smo svjedoci vremena u kojem antiznanstvene tendencije stjeu sve vei broj pobornika. Te nove kole jednostavno ignorira ju uobiajena pravila znanstvenog zakljuivanja, gomila ju hipoteze ne potujui princip ekonominosti, a nezgod ne injenice uope ne razmatraju. Objanjenja koja vri jede za ponaanje nekih lanova skupa prenose na itav skup; tumaenja u skladu sa svojim teorijama, a koja bi mogla biti istinita smatraju dokazanima, a na mogue se alternative uope ne obaziru, tj. ne trae jasne dokaze na temelju kojih bismo ih mogli prihvatiti ili odbaciti. Na kritiku izvana nitko ne obraa panju i samo po sveeni imaju rije. Izjave su dogmatine, neskromne i neoprezne (skromnost i oprez uvijek su bile osobine znanosti). Takvi mentalni mehanizmi obino prate rast neke vjerske sekte, a ne napredak nauke. U ovom smo poglavlju uli dosta kritike koju sam iznio samo zato to me budunost psihologije zabrinjava. Ma koliko psiholozi nastojali izbjei odgovornost za sta vove psihoanalitiara, drutvo esto previa razliku iz meu znanstvene izjave zasnovane na injenicama i stro go logikom i statistikom nainu zakljuivanja i obiter dicta vrsti izjava nastalih na temelju pretpostavljanja, o kojima smo maloas govorili. Kad se jednog dana uvidi njihova besmislenost, na zao e glas izii itava psiho logija i psihijatrija, a ne samo skupina odgovornih. Ne bih elio da italac pomisli kako osuujem psiho analizu u cjelini. Kao i veina psihologa smatram da je Freud provjetrio umalu i pranjavu akademsku atmosfe ru psihologije devetnaestog stoljea, i to, naravno, cije nim. Njegov briljantni duh otvorio je vrata koja nitko vie ne eli zatvoriti, a iz njegovih otroumnih spoznaja potekla je prava bujica teorija i hipoteza kojima e se

baviti jo generacije istraivaa. Sve se to moe cijeniti, a da se pritom ne prihvati njegov stav u cjelini i ne iz gubi vlastito kritiko miljenje. Bez obzira na Freudov golem doprinos psihologiji, njegovi se stavovi ne mogu prihvatiti kao otkrivenja vieg autoriteta, jer u njima ima i dosta onoga to ne valja. Ispraviti Freudove greke zadravi pritom njegove genijalne spoznaje zadatak je znanstveno usmjerene psihologije. Odgovor na pitanje u naslovu ovog poglavlja to ne valja u psihoanalizi? jednostavan je i glasi: Psihoanaliza nije znanost. Samo ako i u psihoanalizi primijenimo tradicionalne metode znanstvenog zakljuivanja i eksperimentalnog provjera vanja, moemo se nadati da emo ponjeti plodove geni jalnosti njezina osnivaa.

ETVRTI DIO - Drutveni stavovi 13 Nacionalni stereotipovi i nacionalni karakter

Nedavno se u nekolicini engleskih novina pojavio la nak uzet iz sovjetskog asopisa Odeskije novosti u ko jem se opisuje dananji tipini britanski oficir. Prihodi toga sretnika broje se tisuama, a esto i desecima tisua godinje. On o tome ne vodi nikakva rauna, jer je za voenje rauna ionako nesposoban. Plaa koju dobiva od vlade jedva da mu dostaje za mirise i odijela. En gleski oficiri, naroito oni mlai, bogati su i ne rade ama ba nita. Dane i noi provode u raskonim i sjajnim klubovima, a nije nikakvo udo da prosjeni oficir obi no ima i po dvije prijateljice istodobno gospoicu iz visokog drutva i djevojku iz baletnog ili opernog ko ra. Britanski oficiri nose raskone, uz tijelo tijesno pripijene uniforme, a sa profesionalnog su stajalita najnesposobniji oficiri u Evropi. Ovim oitim glupostima mogli bismo se smijati kad one ne bi osvjetljavale jednu univerzalnu sklonost ljudi svih rasa i nacija sklonost prema razmiljanju u ste reotipovima. Ona je osobito izraena u stavovima prema drutvenim i nacionalnim pitanjima. Rije stereotip uze ta je iz tiskarskog rjenika i prvobitno se odnosila na kalupe od mekog kartona veliine novinske stranice za tiskarska slova. U takav kalup se lijeva otopljeno olovo i dobiva se olovna ploa koja slui za tiskanje novinskih stranica. Walter Lippmann, poznati ameriki kolumnist prvi je primijenio izraz stereotip i na podruje ideja

uvidio je, naime da postoje mentalni procesi koji nae iskustvo oblikuju u krute modele. Lippmann istie da u veini sluajeva mi najprije definiramo, pa tek onda vidimo, a ne obratno (tj. najprije gledamo, pa tek onda definiramo). U sveopoj vrevi svijeta opaamo najee ono to je naa kultura za nas ve definirala, a opaeno usvajamo u obliku stereotipova vlastite kulture. Stereotipan nain promatranja svijeta oevidno je opa san. Budui da stereotipovi nisu u skladu sa stvarnou, njihovo ozbiljno shvaanje moe dovesti do velike ne volje. Shvate li Rusi ozbiljno sliku britanskog oficira koju su donijele Odeskije novosti, mogli bi se pri usporeivanju stereotipa sa stvarnosti neugodno izne naditi. No stereotipovi imaju i svoje prednosti. Oni nam omoguuju da o svijetu stvorimo vie ili manje dosljed nu predodbu, pa iako ona moda i nije potpuna, ipak je slika jednog mogueg svijeta kojem smo se svojim obi ajima, ukusima, sposobnostima, udobnostima i nadama prilagodili. U tom svijetu ljudi i stvari imaju svoje od reeno mjesto i ponaaju se na oekivani nain. U njemu se dobro osjeamo i snalazimo njegovi smo lanovi. U njemu nalazimo ari poznatog i nama normalnog, po znajemo njegove udubine i izboine, drugim rijeima zna mo kako die. Na stereotipove, vjerojatno, najee nailazimo kad se radi o nacionalnim razlikama (i naravno ne samo tada). Svi mi imamo mentalne predodbe o odreenim skupi nama ljudi i pripisujemo im odreene uniformne karak teristike. Ponekad takve slike nalazimo i u crtanom hu moru. Kapitalista s vreom zlata, sa cilindrom na glavi i u jutarnjem haljetku koji, na stranicama Daily Workera nogom gazi lica siromaha, jednako je stereoti pan kao i neobrijani boljevik, koji s bombom u ruci prijeti da digne u zrak Parlament, na stranicama Daily Expressa. Skupinama usidjelica, svekrva, punica, poli tiara, gangstera, idova, nacista, radnika, seljaka, ro enih Londonaca, vozaa taksija i autobusnih kondukte ra, kao i svim ostalim veim drutvenim skupinama uvi-

jek se pripisuju neke stereotipne, tj. nepostojee ili ne primjerene osobine. Izgleda, ipak, da su stereotipovi najotporniji na po druju nacionalnih razlika, te da ih je tu gotovo nemo gue iskorijeniti. To je moda i zbog toga to nas kod veine drugih grupa stvarnost donekle zauzdava, dok u sluaju nacija moemo svoje naklonosti i netrpeljivosti racionalizirati ne obazirui se na injenice. Ne bi se moglo rei da u stereotipovima misle samo neobrazovani i neuki ljudi. Mnogi su ueni profesori napisali tomove knjiga o nacionalnim osobinama razliitih nacija osla njajui se pritom gotovo iskljuivo na stereotipne pred rasude i prolazne hirove mode. Tako se, na primjer, militarizam koji se danas pripisuje Nijemcima prije sto tinu godina pripisivao Francuzima, a prije njih panjol cima. Danas panjolce uglavnom smatraju lakim, vod viljskim karakterima, a nitko i ne pomilja da bi Fran cuz mogao biti vojnik par excellence kako se to mislilo na poetku devetnaestog stoljea. Popularne matovite tvorevine od prije dvije stotine godina prikazuju veane kao ratoboran narod, a danas ih smatramo primje rom strpljive miroljubivosti. Dobro je reeno da se zbog jednog pojedinca ne moe osuditi itava nacija, no na temelju promatranja pojedinca ne moe se ona ni opi sati. to vrijedi za itavu naciju vrijedi i za njezine sastavne dijelove imamo stereotipne poglede na ka rakter Iraca, Velana i kota, ili Prusa, Bavaraca i Beana. Oni vjerojatno nisu nimalo realniji od stereotipa koji se odnose na itave nacije. Sadraj stereotipa lako se moe eksperimentalno is traiti. Najjednostavnije je zapitati skupinu ljudi o to me to misle o osobinama Nijemaca, Talijana, Ameri kanaca itd. Rezultati takvih studija obino su u skladu s naim oekivanjima. Ljudi iste nacije prilino se slau u ocjeni osobina druge nacije, a ponekad i razliite na cije jednako misle o nekoj treoj naciji. Tako se, na pri mjer, Amerikanci i Englezi slau u stavovima prema os talim nacijama, pa ak, iako neto manje i u miljenju

o sebi samima. Nijemce, na primjer, smatraju znanstveno orijentiranima i marljivima. Osim toga Amerikanci ih sma traju temeljitim, inteligentnim, efikasnim, muzikalnim, nadarenim za matematiku i velikim nacionalistima. En glezi ih smatraju oholim, agresivnim i pretjeranim nacio nalistima. I Englezi i Amerikanci dre Talijane pobo nima, naglim, nadarenim za slikarstvo, lako razdralji vim, strastvenim, muzikalnima, brbljivima, osvetoljubi vima, lijenima, nepouzdanima i prljavima. Jo gore su proli Crnci. Njih smatraju praznovjernima, lijenima, lakomislenima, neukima, razmetljivima, muzikalnima, aljkavima, nepouzdanima, prljavima i pobonima. Irci su proli neto bolje. Iako su i oni poboni i la komisleni, dre ih i naglima, svadljivima, duhovitima, marljivima, agresivnima, ratobornima i nacionalistiki raspoloenima. I Amerikanci i Englezi vjeruju da su i dovi lukavi, potkupljivi, marljivi, inteligentni, gramzljivi, astohlepni, otroumni, uporni i odani porodici. Engle zi, kao to se to moglo i oekivati, osjeaju prema Kine zima neto vie naklonosti od Amerikanaca. Englezi mi sle da su Kinezi marljivi, utivi, inteligentni, skloni me ditaciji i odani porodici, dok ih Amerikanci dre luka vima, praznovjernima, konzervativnima, neukima i la ljivima. Na stereotip Japanaca znatno je djelovao drugi svjetski rat. Dok su ih prije rata smatrali inteligentni ma, naprednima, marljivima, otroumnima i sklonima meditaciji, danas o njima misle kao o okrutnim i pod muklim fanaticima koji su ipak jo uvijek skloni me ditaciji i marljivi. Morat e, vjerojatno, proi jo dosta vremena prije no to Japanci u oima Engleza i Ame rikanaca vrate svoj stari ugled. Turcima se loe pie! Oni su, navodno, okrutni, podmukli, senzualni, prljavi, laljivi, lukavi, svadljivi, osvetoljubivi i praznovjerni, a sve nedostatke nadoknauju svojom velikom pobonou. Nepotrebno je isticati da su Francuzi profinjeni, brbljivi, nadareni za slikarstvo, strastveni i duhoviti, dok su Rusi marljivi, snani, hrabri, nepovjerljivi i napredni.

Englezi o sebi misle da su asni, suzdrljivi, inteligent ni, konvencionalni i da vole tradiciju. Amerikanci se za udo s njima u tome slau i dodaju da su Englezi pro finjeni, utivi, poteni, marljivi, pretjerano nacionalis tiki raspoloeni, i jedva se usuujem to napisati, da nemaju smisla za humor. Amerikanci sebe smatraju mar ljivima, inteligentnima, asnima, ambicioznima, napred nima, veselima i sklonim uicima. Osim toga misle da su materijalisti i da su praktino usmjereni. Englezi se slau da su Amerikanci uicima skloni materijalisti, ali ih osim toga smatraju i velikodunima, brbljivima i naj ee hvalisavima. Englezi i Amerikanci slino misle vjerojatno zato to njihovi stereotipovi potjeu iz istih knjiga, filmova i dru gih kulturnih medija. Nije vjerojatno da bi se miljenja panjolaca, Turaka ili Rusa slagala s ovdje navedenima. Ako je suditi po onome to Nijemci piu, prosjean je Englez spretan i bezobziran licemjer koji nadljudskom dosjetljivou i sposobnou predvianja na neki udno vat nain uvijek uspijeva pobijediti; ovjek koji svoju nesposobnost u trgovini nadoknauje opasnim i nedo linim lukavtinama, nemilosrdan, proraunat i uobraen oportunist koji uvijek unaprijed zna to e se dogoditi. Ova slika Engleza koju smo uzeli iz jednog lanka Harolda Nicolsona nimalo ne nalikuje predodbi koju on sam ima o Englezima. Francuski portret Engleza pri kazuje neelegantnog, nedotjeranog, glupog, osornog i suzdrljivog ovjeka izrazito crvena lica. Izgleda da Fran cuzima na nacionalni obraz smeta vie nego ita dru go. Oni to crvenilo pripisuju uzimanju prevelikih koliina loe kuhanog mesa (biftek!) (O tempora, o mores!) Zbog toga su Francuzi skloni da nas smatraju barbarima i pro stacima. Francuzi se s Nijemcima slau samo u jednom i jedni i drugi su uvjereni da su Englezi licemjerni... Treba rei da oni koji tako misle, vjerojatno, nikad u ivotu nisu vidjeli pripadnika nacionalne skupine o i jim karakteristikama tako uvjereno govore. Potpuno ne poznavanje injenica nimalo ih ne spreava da svoje sta-

vove gorljivo brane, pa im tovie, ak i pomae da u njih ne posumnjaju. Stereotipovi zapravo i nisu opasni zato to su pogreni. Moda je istina da su idovi u prosjeku, odaniji porodici, Amerikanci skloniji hvalisanju, Crnci muzikalniji, Irci nagliji, a Nijemci marljiviji od ostalih nacionalnih skupina. Ono to stereotipove ini opasnima jest potpuno pomanjkanje bilo kakvih dokaza i oslanjanje na neodreeno i neprovjereno miljenje utje lovljeno u prolaznim novinskim lancima i jednako pro laznim filmovima. Stereotip neke nacije u danom trenutku povoljan je ili nepovoljan, ve prema tome u kakvom svjetlu tu naciju promatramo. Prema popularnosti koju uivaju u nekoj zemlji nacije moemo poredati u niz. I ovdje se engleska i amerika javnost meusobno slau stav ljajui sebe kao i Irce, Francuze, veane i Nijemce na prvo mjesto; Junoamerikance, Talijane, panjolce, Grke, Armence, Ruse i Poljake u sredinu, a Meksikance, Kineze, Japance, Turke i Crnce na dno. Ne zna se kako bi nacije poredali drugi, no sigurno je da bi se taj po redak znatno razlikovao od navedenog. Stereotipovi slini opisanima odreuju i nae drutve no i politiko miljenje. esto umjesto na stvarne pri jedloge politikih partija reagiramo na njihove parole. To je jasno pokazano u studiji u kojoj su farmeri i rad nici u Sjedinjenim Amerikim Dravama upitani za koga namjeravaju glasati, koju partiju preferiraju i da li odo bravaju ili ne odobravaju programe pojedinih politikih stranaka. Otkrilo se da su farmeri i radnici protiv ko munistike i socijalistike partije i njihovih kandidata iako se slau ba sa njihovim programima, a ne s pro gramima njihovih konzervativnih protivnika. Znai da su zbog svojeg stereotipnog miljenja o socijalizmu ti ljudi zapravo glasali protiv mjera koje odobravaju. Pouzdanim i tonim mjerenjem radikalizma i konzer vativizma slian je rezultat dobiven i u Velikoj Britaniji. Naeno je da se ljudi koji su glasali za konzervativce, liberale i laburiste po tim osobinama gotovo nimalo ne

razlikuju. Neki koji su glasali za konzervativnu partiju bili su po svojim stavovima znatno manje konzervativni od nekih koji su glasali za laburiste. Iz toga se vidi da se njihovo povjerenje u partiju nije temeljilo na slaganju s njezinim stavovima prema vanim drutvenim ili politikim pitanjima ve na stereotipovima tih par tija. Takoer se esto moe vidjeti da ljudi koji otvoreno igou faizam misle jednako kao i sami faisti. Ono s im se oni ne slau zapravo je konvencionalni stereotip faiste. Bit faizma oni prihvaaju bez negodovanja. Ima li ta tendencija miljenja u stereotipovima veze s ostalim dijelovima linosti ili s nekim odreenim dru tvenim ili politikim stavovima? Postoje prilino uvjer ljivi dokazi da barem u ovoj zemlji* tu tendenciju ee pokazuju konzervativci, dok liberali i socijalisti rjee mi sle u stereotipovima. Sklonost prema stereotipnim stavo vima takoer je esta kod takozvane autoritativne li nosti o emu emo nadugako govoriti u iduem po glavlju. Dosad smo razlike u nacionalnom karakteru proma trali iskljuivo sa stajalita karikiranih stereotipova. Uka zuje li ita na stvarne nacionalne razlike i mogu li se one objasniti razumnim i prihvatljivim uzrocima? Neki koji su se time bavili pokuali su dati barem neku eks perimentalnu definiciju nacionalnih razlika, pa iako je tako na ovom podruju nastao vei broj teorija, ne moe se kazati da se znatnije napredovalo. Budui da su antropoloki dokazi o razlikama izmeu pojedinih ple mena prilino prihvatljivi, u novije se vrijeme antro poloke metode nastoje primijeniti i na vee i sloenije skupine koje zovemo civiliziranim nacijama. Jedan emo takav pokuaj odmah razmotriti, no prije nego li to ui nimo elio bih navesti dva kratka opisa dviju primitivnih skupina i time pokazati kakvi su dokazi koje moemo oe kivati od antropologije. Oba se opisa mogu primijeniti na jednu od velikih stereotipnih rasprava koje na poli* Misli se na Veliku Britaniju (prim. prev.).

tiki ivot ine zanimljivim na raspravu o prednosti ma natjecanja i suradnje. Nai e primjeri pokazati to se deava kad se bilo koji od tih principa dovede do krajnjih granica. Na jednoj od tih granica su Zuni, skupina Pueblo In dijanaca u Novom Meksiku, koji su natjecanje kao dru tvenu snagu stavili izvan zakona i meu kojima se osob na poduzetnost kanjava jer, prema njihovu miljenju, stvara anarhiju. Zuni obeshrabruju svaki pokuaj isti canja i svako nastojanje stjecanja moi i doimlju se sta loeno, skromno i dobroudno. Takoer vole obrede pri kojima pleu i uvijek se ravnaju prema za svaku priliku tono odreenim pravilima. Individualizam ne postoji jer se itav ivot temelji na obredima i potovanju polureligioznih pravila kojima je odreeno to treba poduzeti u svakoj prilici. Osjeaji se smatraju elementom koji unosi razdor, pa se stoga izbjegavaju ak i prilikom krajnje jednostavnih obreda enidbe ili razvoda. ena koja se eli razvesti od mua jednostavno prieka trenu tak kad on nije u kolibi, skupi njegove stvari u zamotak koji stavi pred vrata, a vrata zatvori. Kad se mu vrati kui i vidi da je razveden pokunjeno se odulja ne pokazujui nikakve osjeaje. Taj nedostatak osjeaja spre ava pripadnika plemena Zuni i u tome da se sam ubije u nepostojeoj natjecateljskoj borbi nema onih koji gube pa stoga ni potrebe za oduzimanjem vlastitog i vota. Velik broj samoubojstava meu bijelim ljudima Zufii smatraju dokazom svoje kulturne nadmoi. Pleme Dobuana s Nove Gvineje primjer je druge kraj nosti. U tom plemenu natjecanje je vrhovni zakon. Dobuane njihovi susjedi smatraju svojevoljnima, podmu klima, borbenima i nepovjerljivima. Pleme je podijelje no u skupine prema mjestu stanovanja, a svaka od tih skupina opet se sastoji od podskupina ili ratnih jedi nica. No i u samoj jedinici nema plemenskog jedinstva. Nitko ni sa kim nije prisan jer jedan neprestano cilja na posjed drugoga, ili barem taj drugi misli da se svatko eli domoi njegova posjeda. ak i brak postaje pozor-

nicom natjecateljske borbe. Mu i ena godinu dana provode u muevu selu gdje sa enom postupaju kao s robinjom, tuku je, primoravaju da radi najgore poslove i nastoje joj to vie zagoriti ivot. Iduu godinu oboje provode u eninu selu gdje mu postaje rob kojeg zlo stavljaju i tuku. Kad je ena na taj nain dobila zado voljtinu, oboje opet sele u muevljevo selo gdje se ko medija nastavlja. Svaka djelatnost kojom se Dobuani bave je natjeca teljska, a itav im se ivot temelji na magiji. Dok je obred nepromjenljiva sila koja u drutvenu zajednicu unosi ravnoteu, magija unosi razdor, neoekivana je i nepredvidiva. Magija dokida sve prirodne zakone; ako krava ugine, onda to nije zato to je bila bolesna ili stara nego zato to se netko, u neprekidnoj borbi za presti, okoristio magijom. Zadatak oteenog Dobuana je prema tome, da krivca pronae i da mu maginim protuudarcem nanese jo veu tetu. U skladu s tim ma gija i ini potrebni za njezino izvravanje veoma se cijene, a arobne moi spadaju meu najvredniju imovinu. Ovo su opisi antropologa koji pripadaju kulturolo koj koli, a iz njih se vidi da ni oni nisu uspjeli iz bjei stereotipan nain miljenja. Vrlo je vjerojatno da meu samim pripadnicima plemena Dobuana, kao i meu pripadnicima plemena Zuni postoje razlike u ponaanju koje bi se mogle zabiljeiti i statistiki obraditi. Upad ljivo jedinstvo slike u oba se opisa, vjerojatno, postie poznatom metodom zanemarivanja onoga to stri. Me u Dobuanima sigurno ima pojedinaca, a moda i ita vih skupina koji odbijaju sudjelovanje u natjecanju i koje njihovi suplemenici smatraju malo udnim. Slino tome i meu Zunima, vjerojatno, postoje natjecanju sklo ne osobe koje neprestano treba opominjati, a ponekad i izbaciti iz zajednice ili ak i ubiti. Ipak, uza sve te nune ograde, ne moemo sumnjati da izmeu plemena Dobuana i plemena Zuni postoje istinske i korjenite razlike, pa kad bismo te skupine mogli smatrati naci jama, postojanje nacionalnih razlika bilo bi dokazano.

Bilo bi lako propovijedati kako bismo mi danas iz ovih primjera mogli izvui pouku, a mnogi antropolozi-pisci, naravno to i ine i ukazuju na posljedice pretje rivanja bilo u suradnji, bilo u natjecanju. Mi se time neemo baviti nego emo razmotriti to se dogaa kad se takav nain miljenja i promatranja prenese na slo enije podruje nacionalnih razlika, tj. na razlike meu skupinama ljudi koje smatramo civiliziranima. Osvrnut emo se na knjigu Geoffreya Gorera o Amerikancima i to prije svega zato to je njegovo djelo znatno utjecalo na mnoge ljude koji su nekritiki prihvatili njegove za kljuke. Ton knjige osjea se ve u predgovoru. Gorer izjav ljuje da je njegovo djelo posljedica najmanje sedmogo dinjeg iskustva, kao i posljedica susreta, ljubavi i pri jateljstava, svaa i nesporazuma, utivih pregovora i uz grednih dogodovtina od kojih se sastoji ivot u Sjedi njenim Dravama. Prema tome ve na poetku vidimo da se djelo temelji na zabiljekama osobnog iskustva, a ne na openitim istinama, pa zato, kako su to neki kritiari naglasili, spada u novinarstvo, a ne u znanost. Velik broj poopenja na temelju osobnih doivljaja, nimalo ne mijenja ovakav sud o djelu. Znanost zahtijeva vie od poopenja ona trai provjeru, a iz Gorerovog se izvjetaja ne vidi ak ni to da je svjestan potrebe pro vjeravanja svojih poopenja. U skladu s psihoanalitikom praksom Gorer poinje od pretpostavke o odnosima unutar porodice. Njegova pret postavka temelji se na navodnoj injenici odbaenog oca. Koristei se podatkom da su mnogi Amerikanci djeca doseljenika, Gorer pokuava dokazati da ta djeca preziru i odbacuju svoje oeve zbog njihova neameri kog ponaanja i njihovih tekoa u stapanju s pravim Amerikancima. Djeca, naravno, idu u amerike kole, ue amerike obiaje i poistovjeuju se s amerikom kultu rom. im je otac uspjenije odgojio svoju djecu kao Amerikance . . . tim je njegova otuenost za njih vei

izvor srama i bruke, a njegov utjecaj kao uzora i voe manji. Budui da je i majka u Americi stranac, oekivali bis mo da i ona biva odbaena, ali to se, izgleda, ne slae s Gorerovom hipotezom. Ma kakvi bili njen jezik i obi aji, majka zadrava vanost kao izvor hrane, ljubavi i pomoi. Gorer to tvrdi ne navodei nikakvih dokaza, iako bi ih lako mogao dobiti intervjuiranjem dobro oda branog uzorka od nekoliko stotina Amerikanaca prve generacije. Njegova se tvrdnja temelji iskljuivo na po trebama njegove pretpostavke. Poevi s odbaenou oca, Gorer brzopleto zakljuuje da se Amerikanci su protstavljaju autoritetu ba zbog tog svojeg odbacivanja prvobitne i u djetinjstvu najvanije autoritativne linosti. Roenje amerike republike Gorer poistovjeuje s u venim Freudovim prvobitnim prizorom (primal scene) u kojem podjarmljeni sinovi zajedniki ubijaju tiranskog oca. Poraeni svojim zloinom i bojei se da jedan od njih ne zauzme mjesto umorenog oca, oni objavljuju spo razum o pravnoj jednakosti koji se temelji na zajedni kom odricanju od vlasti i povlastica koje je uivao otac. Tako je nastala ideja ravnopravnosti i mrnja autoriteta za koje Gorer misli da su svojstvene Amerikancima. Gorer takoer smatra da je, zbog odbacivanja oca i neodbacivanja majke, majka postala vaniji roditelj u amerikoj obitelji i to, kako on kae, zato to nije bilo nikog drugog tko bi popunio ispranjeno mjesto glave porodice. To to je amerika majka preuzela vei dio odgovornosti u odgoju djece uzrokovalo je osobitost amerike svijesti koja preteno sadri enska svojstva. Budui da majka ui dijete disciplini, nagrauje ga i kanjava, dijete dunost i lijepo ponaanje povezuje s utjecajem ene. Uloga keri je, prema tome, laka i jednostavna, dok sin hoda unaokolo nosei u sebi maj ine etike opomene i zabrane. Pravila ponaanja koja je stvorila ena on osjea kao nametanje, kao ustupke en skim zahtjevima, a ne kao neto to je samo po sebi dobro. Oita posljedica toga poistovjeivanja morala

sa enstvenou je injenica da se na podrujima ljudske djelatnosti koje se vie bave stvarima, a manje ljudima, moralna pravila ne primjenjuju. To prije svega vrijedi za poslovni svijet u kojem ena gotovo da i nema. Mislim da je italac iz reenog shvatio teinu Gorerova dokaznog materijala, pa ostatak knjige neu navo diti. Umjesto toga razmotriti u malo podrobnije znan stvenu vrijednost njegovih metoda dokazivanja i to na nekoliko specifinih primjera. Gorer, na primjer kae, da se amerike ene uglavnom pridravaju krutog ras poreda hranjenja djece i da ne obraaju panju na po trebe dojeneta (on i sam smatra da takav raspored hranjenja nije primjeren potrebama malog djeteta). Zbog takvog naina hranjenja veina amerike djece odmah spoznaje doivljaj gladi i strah od gladi. No na tome se ne zavrava. Strah od gladi ostaje, iako u preruenom iracionalnom obliku. Njegovi se sipmtomi vide u strahu Amerikanaca da e u Americi zavladati oskudica, pa moda i glad ako se hrana, materijalna dobra ili novac budu izvozili i u pretjeranoj strepnji kad se radi o na cionalnom budetu. To su ozbiljne posljedice, nikako i jedine. Krut raspo red hranjenja odreuje i izgled i ponaanje odraslih Amerikanaca. Nakon to je zadovoljno nabrojio neke od posljedica takvog naina hranjenja, Gorer istie da se zbog toga u suvremenoj Americi u erotici vie cijene enske grudi nego enske noge. Dobro razvijene grudi u tijesno pripijenoj odjei smatraju se ak erotinijima od golotinje. Gorer to dokazuje injenicom da su mnoge filmske zvijezde stekle slavu zahvaljujui tijesno pripi jenim puloverima i da je film Izopenik nacionalnu slavu postigao na grudima glavne junakinje. Razmak izmeu dojki najvaniji je cilj erotske radoznalosti, pa je u skladu s tim na vei broj engleskih filmova u kojima su junakinje nosile kostime iz vremena restauracije*
* Epoha restauracije razdoblje od prvog parikog mira 1814. do srpanjske revolucije 1830, poznato po svojoj reakcionarnoj politici i dubokim dekolteima enskih haljina (prim. prev.).

stavljen cenzorov pravokutnik. Gorer dodaje da i to to veina amerikih mukaraca pije mlijeko ima sim bolino znaenje. Ovaj Gorerov dokaz ne smijemo shvatiti ni kao paro diju, ni kao burlesku ma koliko to eljeli. Ma koliko nam se inilo da takav dokaz uope ne zasluuje ko mentar, posvetimo mu ipak jo nekoliko redaka. Pogle dajmo kakve su njegove posljedice i kakav je dokazni ma terijal. Poimo od injenice da lijepe enske grudi pri vlae prosjenog Amerikanca i da su tajanstveni putevi amerike cenzure. Ja nimalo ne sumnjam u njihovu vjerodostojnost. Pitanje je, meutim, jesu li one poslje dica navodno krutog rasporeda hranjenja. To bi znailo da izmeu rasporeda hranjenja, cenzura i djelovanja en skih grudi na prosjenog Amerikanca postoji uzrona veza. No tada bi stanovnici zemalja u kojima se ene ne pridravaju krutog rasporeda hranjenja morali, prema tim dijelovima enskog tijela biti ravnoduni, a cenzori tih zemalja doputati prikazivanje obnaenih enskih grudi. Nitko tko poznaje borbu sa cenzurom u Velikoj Britaniji ili u ostalim evropskim dravama nee se s tim sloiti. Nastojanja flimskih zvijezda da otkriju, nai laze na pokuaje moralista da sakriju, pa iako u toj borbi pobjeuju as jedni, as drugi, teko da bi se te po bjede i ti porazi mogli pripisati rasporedu hranjenja u djetinjstvu. O tome koliko mukarce pojedinih zemalja zanimaju enske grudi teko je mjerodavno govoriti. Premda je tema zanimljiva i premda e je mnogi kandidati za doktore nauka vjerojatno obraditi, danas o naklonosti mukaraca prema enskim nogama ili grudima ni u Evropi ni u Americi ne postoje pouzdani podaci. Pri hvatljivost Gorerovih tvrdnji svatko mora ocijeniti na temelju vlastitog iskustva. U itavoj pripovijesti najzanimljivije je zapravo to to Gorer pronalazi korelaciju izmeu dogaaja koje veina ljudi obino ne povezuje (raspored hranjenja u djetinj stvu i spolne naklonosti odraslog ovjeka prema stanovi-

tim dijelovima enskog tijela). Pretpostavka da takva korelacija postoji nije ba vjerojatna. Ipak, uzmemo li je ozbiljno, mogli bismo njezino postojanje lako provje riti. Mogli bismo, na primjer, intervjuirati stotinu mu karaca othranjenih krutim rasporedom hranjenja i sto tinu mukaraca kojima su davali hranu kad su bili gladni (mukarci u toj kontrolnoj skupini ne bi se po godinama, drutvenom porijeklu i inteligenciji smjeli znatnije razlikovati od mukaraca u eksperimentalnoj skupini) i saznati to ih na enskom tijelu najvie pri vlai. Goreru, naravno, ne pada na pamet da uini tako neto. On svoju hipotezu iznosi kao injenicu, nita ne provjerava i na temelju odabranih, uzgred skupljenih podataka izvodi dalekosene zakljuke. Kad tu i tamo iznese poneku injenicu, ona je obino sumnjive vri jednosti. Tako, na primjer, izjavljuje da svi Amerikanci vjeruju u osnovnu jednakost amerikih graana, a kao dokaz navodi nekoliko anketa u kojima su reprezenta tivne skupine Amerikanaca odgovarale na pitanja o svo joj drutvenoj pripadnosti. U svakoj od tih anketa oko etiri petine graana izjavilo je da pripada srednjem drutvenom sloju, tj. graanskoj klasi. Evo to Gorer o tome kae: Iako je s objektivnog stajalita takva ocjena drutvene pripadnosti bezvrijedna, subjektivno ona otkriva mnogo t o g a . . . Sedam osmina svih stanov nika Sjedinjenih Drava vrsto vjeruje u osnovnu jed nakost svih amerikih graana, u jednakost koju razlike u prihodima nastale zbog razliite marljivosti i vjetine tek neto malo mijenjaju. Na temelju kriterija meu sobnog druenja i sklapanja brakova ameriko se sta novnitvo, meutim, moe podijeliti u tri drutvena sloja. Ispitajmo paljivo ovaj dokazni materijal. Anketu na koju se Gorer poziva izvrio je u veljai 1940. godine asopis Fortune. Reprezentativnom dijelu stanovnitva jedne vee zajednice postavljeno je pitanje o pripadnosti gornjem, srednjem ili niem drutvenom sloju. Osam je posto ispitanika izjavilo da pripada gornjem, 79 posto

srednjem, a osam posto niem drutvenom sloju. Ostali su kazali da ne znaju kojem drutvenom sloju pripadaju. Meu bogatijim graanima 75 posto ih je mislilo da pripada srednjem drutvenom sloju, dok je meu siro manijima to smatralo 70 posto graana. ini se da ove brojke podupiru Gorerovu tvrdnju. Na alost pri ispitivanju se potkrala velika greka, i vjerujem da ju je svatko tko poznaje govorne oblike Amerikanaca i Engleza odmah uoio. Izraz nii dru tveni sloj nije izraz koji e veina ljudi upotrijebiti u odnosu na sebe. U troslojnoj drutvenoj strukturi o ko joj govori Gorer izrazi gornji i srednji sloj iroko su prihvaeni, dok takozvani nii sloj naziva sebe radni kom klasom. Prema tome zakljuci na temelju ankete asopisa Fortune nisu pouzdani i ne moemo ih pri hvatiti. To je jasno pokazao R. Centers otkrivi da ljudi kad mogu birati izmeu pripadnitva gornjem, srednjem i niem drutvenom sloju i radnikoj klasi samo u jedan posto sluajeva izjavljuju da pripadaju niem drutve nom sloju, a u 51 posto sluajeva kau da pripadaju radnikoj klasi. Centers istie da e takvi odgovori ubrzo raspriti sve tvrdnje o tome kako Amerikancima nije vana klasna pripadnost i oboriti brzoplete tvrdnje u stilu Amerikanci su srednji drutveni sloj. Iz ovih se podataka vidi da je Gorerova prvobitna tvrd nja o vjeri Amerikanaca u jednakost pogrena, pa se na tako pogrenoj tvrdnji zasniva velik dio njegove knjige. U dokazivanju svojih postavki Gorer se slui i podacima za koje se zna da su netoni dobiveni su naime anke tama asopisa Fortune koje vrve tehnikim grekama. Obino vrijedi suprotno od onog to objavi asopis For tune. to je, dakle, postalo od brae koja su potpisala ugovor o jednakosti i o otporu prema autoritetu? Go tovo nita. Umjesto toga vidimo klasnu strukturu u kojoj su ljudi posve svjesni svojeg poloaja i svojeg od nosa prema ostalim ljudima. Ovo je samo jedan primjer od mnogih u kojima se i njenice protive Gorerovim pretpostavkama. No Gorer ni

ne pokuava razmotriti injenice. Njima se slui samo da bi ilustrirao svoju hipotezu kad su one s njom u skladu ili kad se mogu takvima prikazati. Goreru je naj vanija teorija. injenice su vane samo utoliko ukoliko podupiru dijelove te teorije. Ako je ne podupiru, Gorer ih zanemaruje, a ako ne postoje, tim bolje lake je stvarati hipoteze i teorije. italac sada vidi zato mnogi znanstvenici smatraju da Gorerovo djelo ima novinar ski, a ne znanstveni karakter. Umjesto da pokuaju otkriti stvarne nacionalne raz like, tj. injenice na temelju kojih bismo mogli pretpo staviti uzroke tih razlika, a tada svoje zakljuke pro vjeriti uobiajenim znanstvenim metodama, Gorer i dru gi pripadnici iste kole zamjenjuju stare stereotipove no vima. Oni na osnovi unaprijed stvorenog psihoanalitikog miljenja dokazuju postojanje uzroka koje pritom iznose bez ikakvog pokuaja empirijske provjere, tj. kao inje nice. Ako je tako, zato toliko raspravljamo o njihovim doprinosima socijalnoj znanosti? Iako se sa znanstvenog stanovita takav nain rada moe zanemariti, on ipak u razvoju psihologije igra vanu ulogu. Prije svega italac koji nije strunjak na tom podru ju lako e pomisliti da su argumenti i tvrdnje izneseni u djelima takve vrste istinski doprinosi znanosti. Zbog toga e tobonje injenice shvatiti ozbiljno, pa moda i svoje ponaanje izmijeniti u skladu s njima. Iz nekih se pokazatelja vidi da su pisci ove kole u tonost svojih psiholokih analiza Rusa ili Japanaca uspjeli uvjeriti ne ke politiare i odgovorne voe drutva, pa kako se te analize temelje na podacima slinim onima na kojima se zasniva Gorerovo djelo o Amerikancima, vjerojatno je da e djelovanje tih politiara i voa biti pogreno us mjereno. Stereotipovi su slabi putokazi na putu akcije. Razloge za iroko prihvaanje pseudopsiholokih djela ovog tipa ne treba daleko traiti. Pievi su opisi skladni jer ne uzimaju u obzir tvrdoglave injenice, a pisac se, crpei iz stereotipova i slaui se s predrasudama ita laca, oslobaa mnogih ogranienja koja optereuju ru-

kopis opreznog znanstvenika. Takvi se autori obraaju javnosti novinarskim tehnikama uvjeravanja, a ne znan stvenim tehnikama nepristranog iznoenja injenica i opreznog zakljuivanja. Nije ni udo da mnogi ljudi osjeaju kako su, najzad, pronali rjeenje zagonetke koja ih je godinama muila. Druga posljedica takvih djela jo je ozbiljnija. Kri tini itaoci, osobito oni znanstveno obrazovani, takvu e vrstu knjiga itati s nevjericom i potvrditi svoje uvje renje da psihologija nije i ne moe biti znanost. Takvi itaoci obino ne znaju da takva i slina djela ni u kojem sluaju nisu karakteristina za drutvene znanosti, nego da, naprotiv, zanemaruju njihova pravila i izruguju im se. Drutvene se znanosti esto poistovjeuju s takvim nainom rada i zato se u cijelosti odbacuju. Na kraju treba rei jo i to da lani novac istiskuje pravi Greshamov zakon ne vrijedi samo u ekonomiji nego i u drutvenim znanostima, pa je tako, u oima javnosti, olako teoretiziranje istisnulo teak, a esto i mu kotrpan i dugotrajan znanstveni rad. O tome da se na cionalne razlike mogu empirijski prouiti nema nikakve sumnje. tovie, takva e istraivanja za budui razvoj ujedinjenih nacija kao i za efikasno izvravanje odluka internacionalnih organizacija, biti nadasve vana. Takva istraivanja nitko, meutim, nee ni poduzeti ni finan cirati sve dotle dok ljudi na vlasti budu vjerovali da se toan odgovor moe dobiti teoretiziranjem u fotelji ili da drutvene znanosti na takva pitanja ionako ne mogu odgovoriti. Budui da Gorerovo djelo kao i djela njemu slinih ohrabruju ovakve tetne stavove, ona zapravo zloupotrebljavaju psihologiju. Umjesto da stereotipne naine razmiljanja o nacionalnim razlikama zamijene no vima koji e se zasnivati na injenicama, ona zapravo sa mo starim stereotipovima dodaju nove. Sve dok takvi stereotipovi ne budu zamijenjeni injenicama, treba uvi jek iznova naglaavati da o nacionalnim razlikama ne postoje nikakvi prihvatljivi dokazi.

14 Psihologija antisemitizma

Malen je broj tema drutvene psihologije o kojima se pisalo vie nego o antisemitizmu. Veina autora na taj problem gleda s povijesnog ili sociolokog stajalita, dok drugi opet piu kritike i etike lanke i knjige koje opo minju. U ovom poglavlju ograniit emo se na strogo psiholoki pristup. Time ne elim porei vanost drugih pristupa, ali parafrazirajui dobro poznatu frazu UNESCO-a da predrasude nastaju u glavama ljudi sma tram da e eksperimenti na podruju psihologije predra suda iz novog ugla osvijetliti povijesne i socioloke spo znaje. Ponimo, dakle, s tvrdnjom da je u Britaniji, a i u drugim zemljama prilino rairen stav prema idovima koji bismo mogli nazvati antisemitizmom. U Sjedinjenim Amerikim Dravama, jednako kao i u Velikoj Britaniji broj ljudi koji prema idovima nisu neprijateljski ras poloeni, koji ih ne osuuju i koji im barem nisu nesklo ni, jedva da ini etvrtinu ukupnog stanovnitva. Taj antisemitski stav nije svuda jednako izraen. Meu ti pinim pripadnicima engleskog srednjeg sloja oko 12 posto ljudi smatra da idovi iskvare sve ega se pri hvate, a oko 31 posto vjeruje da idovi ugroavaju ostalo stanovnitvo. S druge strane stanovit broj ljudi misli da su idovi nadmoan tip ljudi. Tako, na primjer, 6 posto Engleza srednjeg drutvenog sloja vjeruje da su idovi preivjeli progone zbog svojih divljenja vrijednih

kvaliteta. Usprkos tako razliitim miljenjima veina se ljudi prilino slae kad se radi o osobinama karakte ristinim za idove. U Velikoj Britaniji idove smatraju (postotak stanovnitva koji tako misli naznaen je u zagradi): lukavima (59 posto), potkupljivima (38 posto), marljivima (35 posto), inteligentnima (32 posto), odanim porodici (30 posto), gramzljivima (28 posto), upornima (27 posto), religioznima (22 posto), astohlepnima (21 po sto), brbljavima (14 posto), drutvenima (12 posto), pre tjeranim nacionalistima (12 posto) i nadarenima za mu ziku (11 posto). Vidimo da su neki od ovih pridjeva po hvalni, a neki nisu. Da se stereotip idova ne sastoji is kljuivo od negativnih crta, vidi se iz podatka da se i dovima gotovo nikada ne pripisuje sklonost raspravlja nju, agresivnost, oholost, hvalisavost, kukaviluk, okrut nost, fanatizam, lakoumnost, neukost, naglost, glasnost, lijenost, naivnost, strastvenost, svadljivost, osvetoljubi vost, glupost, praznovjernost, aljkavost, podlonost su gestiji, nepouzdanost, sklonost oponaanju i nedostatak smisla za humor. Kao to smo vidjeli u poglavlju Nacio nalni stereotipovi i nacionalni karakter sve su to navod no osobine nekih nacionalnih i rasnih skupina. Da li je stereotip idova opravdan? Jesu li navedene osobine zaista ee i izraenije u idova nego u pripadni ka neidovske rase koji su jednako inteligentni, obrazo vani i potjeu iz istog drutvenog sloja? Na alost, o psi holokim osobitostima idova ima veoma malo podataka. Prilikom testiranja testovima inteligencije pokazalo se da su idovi neto malo inteligentniji od slinih skupina arijaca, no uzrok tome ne mora biti njihova uroena inteligencija ve moe biti njihov tradicionalni poriv pre ma viem obrazovanju koje neizbjeno utjee na verbal nu sposobnost. Jedino drugo svojstvo po kojem se idovi znatnije razlikuju od pripadnika neidovske rase je agre sivnost. Ljudi koji ih dobro poznaju smatraju idove agresivnijim od Arijaca. No i tu bismo pogrijeili kad bismo tvrdili da je ta osobina uroena itavoj idovskoj rasi. Nekoliko je studija pokazalo da su idovi koji su

bili progonjeni i koji su zbog svoje rase esto nailazili na neprijateljstvo i prezir, agresivniji od idova koji nisu imali takvih iskustava. Drugim rijeima agresivni je idov, vjerojatno, posljedica antisemitizma, a ne nje gov uzrok. Ovih nekoliko injenica zajedno s jo nekoliko irele vantnih podataka koji se odnose na vei broj ljevorukih i specifinu raspodjelu krvnih grupa, jedino su na to se moemo osloniti odgovarajui na pitanje po emu se idovi razlikuju od neidova. Rezultati istraivanja na ovom podruju bili bi nadasve zanimljivi i vrlo vani. No budui da istraivanja, koja bi odluila da li uzrok antisemitizma lei u samom idovu kao pojedincu ili u idovima kao skupini, nisu jo izvrena, razmotrimo li nost antisemita. Nae se prvo pitanje svakako mora odnositi na speci finost reakcije antisemitizma. Moramo se zapitati da li je antisemitizam specifina reakcija nepovezana s osta lim osobnim stavovima ili je ta osobina samo dio kom pleksa miljenja o velikom broju raznih problema, tj. dio cjelovitog pogleda na svijet? Odgovor je, na sreu, potpuno odreen i jednostavan. Sveobuhvatna istraivanja u Sjedinjenim Amerikim Dravama i Velikoj Britaniji nedvojbeno su pokazala da je antisemitizam usko vezan s nekim drugim drutvenim stavovima. Da bismo dokazali ovu tvrdnju, pogledajmo najprije kako se antisemitizam mjeri, jer emo tek tada moi shvatiti njegov odnos prema ostalim drutvenim pitanjima. Prvi korak pri konstrukciji mjernog instrumenta sasto ji se u sakupljanju velikog broja izjava o stavovima pre ma skupini o kojoj se radi. Takve se izjave dobivaju intervjuiranjem, nalaze se u knjigama i asopisima, kao i u novinama i u raznim drugim izvorima. Pritom treba paziti da se one zapiu tono onako kako su izvorno dane. Kad odbacimo izjave koje su istovjetne ostaje nam njih nekoliko stotina. Tih se nekoliko stotina daje na itanje velikoj skupini sudaca koji moraju biti slini

ljudima iji e se stavovi zapravo mjeriti. Svaki sudac dobiva sve izjave napisane na odvojenim listovima papi ra i od njega se trai da izjave poreda u skupine prema stupnju antisemitizma (recimo u jedanaest skupina koje obuhvaaju sve stavove od krajnjeg antisemitizma, pre ko neutralnog stava do jasno izraenog prosemitizma). Kad svaki sudac zavri svoj zadatak, izjave kod kojih se svi suci, ili barem velika veina, ne slae u stepenu nji hova antisemitizma, tj. ne mogu odluiti koliko su one pro ili antisemitske, odbacuju se. Jasno je, naime, da izjave koje italac moe protumaiti i u jednom i u dru gom smislu ne mogu uvijek izazvati potrebnu reakciju. Ostaje, dakle, velik broj izjava u ocjeni kojih se suci uglavnom slau. Meu njima se odaberu, recimo, 24 izjave koje obuhvaaju podruje o kojem se radi, a kre u se od vrlo antiseimtskih do krajnje prosemitskih. Za tim se na arak papira tiskaju proizvoljnim redom, a sva koj se pridoda pet moguih odgovora (odluno se sla em, slaem se, nisam siguran, ne slaem se i odluno se ne slaem). Takva se lista podijeli lanovima uzorka sta novnitva koje treba testirati. Rezultat testa je odreeni pro ili antisemitski stav. Da bismo razjasnili o emu se ra di, pogledajmo jednu takvu tipinu ljestvicu (navedena ljestvica esto je koritena u Velikoj Britaniji).

MILJENJA O IDOVIMA U ovom upitniku nai ete 24 razliita miljenja o idovi ma. eljeli bismo znati da li se sa svakim od njih slaete ili ne. Ispod svake izjave nai ete pet moguih stavova: odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem. Podvucite stav koji je najsliniji va emu. Molimo vas da ne preskoite ni jednu izjavu, ma ko liko vam bilo teko da se odluite. Vai e stavovi ostati anonimni. Molimo Vas da se ne potpiete. Hvala na suradnji! 1) Neprijateljstvo prema idovima plod je nesporazuma. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem

2) idovi monopoliziraju sve na utrb Engleza. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 3) idovi su zbog svoje vjere izolirana drutvena skupina. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 4) Da bi postigli ono to ele, idovi ne prezaju ni pred prevarama. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 5) idovi su poteni, drutveno korisni i rodoljubivi kao i bilo koja druga nacionalna skupina. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 6) Postoje dobri i ravi idovi jednako kao to postoje dobri i ravi Englezi. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 7) idovi u cjelini ne mogu se smatrati odgovornima za nedjela manjine koja ne potuje zakone i obiaje ove zemlje. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 8) idovi iskvare sve ega se prihvate. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 9) Nema razloga za miljenje da su idovi po prirodi gori i nepoteniji od ostalih ljudi. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 10) Iako je nesklonost prema idovima posljedica predra suda, ipak se moe donekle opravdati. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 11) idovi su mentalno i moralno nadmoni veini drugih nacija i rasa. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 12) U ovoj zemlji idovi imaju prevelik utjecaj i mo. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 13) idovi ovu zemlju dre u samrtnom stisku. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem

14) idovi su preivjeli progone zbog svojih mnogih div ljenja vrijednih osobina. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 15) idovi su gramzljivi, bezobzirni i ugroavaju sredinu u kojoj ive. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 16) idovi su odani zemlji u kojoj ive jednako kao i drugi graani. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 17) idovima nedostaje tjelesna hrabrost. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 18) idovi ugroavaju svaku naciju i zemlju u kojoj ive. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 19) idovi u cjelini pristojni su i poteni. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 20) idovi bi trebali zanemariti svoje obiaje i postati pro sjeni graani ove zemlje. odluio se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 21) U najbolje plaenim zanimanjima ima previe idova. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 22) Ne moe se oekivati da e se Zidovi ponaati bolje prema drugima sve dok se ti drugi ne ponu bolje po naati prema njima. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 23) Od svih ljudi na Zemlji idovi su najnedostojniji. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem 24) Opasnost od idova se preuveliava. odluno se slaem, slaem se, nisam siguran, ne slaem se, odluno se ne slaem P o d a c i dobiveni na temelju slaganja ili n e s l a g a n j a s velikim b r o j e m ovakvih izjava o m o g u a v a j u n a m da od g o v o r i m o na p o s t a v l j e n o pitanje o t o m e da li je anti s e m i t i z a m opi s t a v ili skup specifinih miljenja. T a k o ,

na primjer, jedan ovjek misli kako su idovi potkup ljivi, ali ne i pretjerano moni, dok drugi smatra da i dovi ovu zemlju dre u smrtnom stisku, ali i da su odani zemlji u kojoj ive i njezinim graanima. Logiki je mo gue vjerovati da u najbolje plaenim zanimanjima ima previe idova kao i to da su idovi u cjelini pristojni i poteni; da idovi u ovoj zemlji imaju prevelik utjecaj i mo, ali i da su preivjeli progone zbog svojih mnogih divljenja vrijednih osobina. Drugim rijeima, ako nije logiki proturjeno, neije miljenje o idovima moe istodobno biti i pohvalno i nepovoljno, pa ne moemo govoriti o antisemitizmu kao o opem stavu kad se jedno stavno radi o odreenom broju specifinih pogleda. Ima, meutim, ljudi koji o idovima misle tako nepo voljno da se slau s izjavama koje su logiki nespojive. Tako, na primjer, isti ovjek moe vjerovati da su idovi kao skupina previe zatvoreni, tj. da se drue iskljuivo meusobno, a ne i s pripadnicima arijske rase, ali da su istodobno i nametljivi i da se svim silama nastoje sto piti sa stanovnicima zemlje u kojoj ive. U jednoj studiji izvrenoj sa ciljem da se proue takvi proturjeni stavo vi konstruirane su dvije ljestvice za mjerenje dviju su protnih osobina jedna je mjerila povuenost idova, a druga njihovu nametijivost. U prvoj su se ljestvici na lazile izjave o tome kako se idovi nisu asimilirali sa sta novnicima zemlje u kojoj ive, kako su tamo jo uvijek tuinci, kao i optube da su zatvoreni u klanove i da se nedovoljno obaziru na skupine stanovnika neidova s kojima se susreu. Izjave druge ljestvice optuivale su idove da se pretjerano nastoje stopiti sa stanovnicima zemlje u kojoj ive i da s previe ara sudjeluju u rjea vanju njezinih problema. U tim se izjavama kae da i dovi kad se prilagoavaju uvjetima drutva u kojem ive, zapravo samo oponaaju arijce i time skrivaju vlastito idovstvo; nastojanja idova da se pridrue razliitim organizacijama uzrokovana su eljom za ugledom i utje cajem, kao i radoznalou i potrebom da se istrauje pa i uhodi. Ulazak u vladu ili u arijsko susjedstvo samo

uvruje idove u nastojanju da vladaju i upravljaju; njihovo se ovjekoljublje temelji na sebinim motivima, a kultura na preuzimanju i upijanju kulture zemlje u kojoj ive (to se, naravno, dogaa zbog nedostatka vlasti te kulture). Logiki gledano stavovi izraeni u navedenim ljestvicama meusobno su suprotni. Ipak, velik broj onih koji su zastupali miljenja izraena u prvoj ljestvici od luno se slagao i sa stavovima iznesenim u drugoj. To je vrlo uvjerljiv dokaz postojanja antisemitizma openito. Osim toga odmah se vidi i to da se takav stav temelji na osjeajima, a ne na logici i da tovie dovodi do logike proturjenosti. Dosad smo razmatrali samo predrasude protiv idova. No one su, vjerojatno, samo dio ope sklonosti etnocen trizmu, tj. vjerovanju da je vlastita nacija ili drutvena skupina nadmona svim ostalim nacijama ili drutvenim skupinama. Pretpostavka da je to tako posve je oprav dana mnogo je puta opaeno da antisemiti ravo go vore i o Crncima i o obojenim rasama openito, kao i o svim nacijama i rasama kojima ne pripada sam antisemit. To se protee ak i na drutvene slojeve, tj. antisemita ocrnjuje svaki onaj drutveni sloj kojemu sam ne pri pada. Takoer esto smatra da su ene manje vrijedne od mukaraca. To je otkrie vano jer pokazuje da se ne moemo ba viti antisemitizmom kao izoliranom pojavom. Predrasude prema idovima na neki su nain samo uzgredne tamo gdje idova nema njihovo mjesto zauzimaju neke druge skupine. idovi su zapravo samo izlika, a predrasude pre ma njima nastaju neovisno o njihovu ponaanju. Tu se radi o jednom posve openitom procesu u psihologiji antisemitizma. Prema tome, ako elimo razmotriti anti semitizam, moramo proiriti predmet svoga izuavanja i pozabaviti se etnocentrizmom u cjelini. No ni to jo nije dovoljno, jer ni etnocentrizam nije izolirana pojava nego posljedica jo openitijih uvjerenja i stavova. Najvaniji kompleks stavova koji je povezan s etnocentrizmom i antisemitizmom, vjerojatno je pogled

na svijet koji obino nazivamo konzervativizmom. U jed noj anketi skupini konzervativaca, liberala i socijalista u Velikoj Britaniji koji se nisu razlikovali ni po dobi ni po spolu ni po obrazovanju, postavljeno je pitanje: Mi slite li da su idovi drutveno korisni, poteni i rodolju bivi kao i svi ostali graani? i pitanje: Mislite li da su idovi u ovoj zemlji isuvie utjecajni i moni? etrdeset posto konzervativaca smatralo je da su Zidovi drutveno korisni, poteni i rodoljubivi graani, a to isto je mislilo 58 posto liberala i 67 posto socijalista. Drugim rijeima konzervativci su bili znatno vei antisemiti od liberala, a ovi opet vei antisemiti od socijalista. Na drugo pitanje pozitivno je odgovorilo 68 posto konzervativaca, 52 posto liberala i 39 posto socijalista. Ovi brojevi koji se nimalo ne razlikuju od rezultata slinih istraivanja u Velikoj Britaniji i Americi jasno pokazuju bliskost antisemitizma i konzervativnih politikih stavova. U istoj anketi postavljen je i velik broj drugih pitanja od kojih su mnoga u odnosu na antisemitizam bila veo ma diskriminativna. Otkriveno je da antisemiti smatraju da su ljudi ija boja koe nije bijela po prirodi manje vrijedni od bijelaca, da je rat neizbjena posljedica ljud ske prirode, da ljude s tekim nasljednim manama ili bolestima treba prisilno sterilizirati, da se prema zloin cima ne postupa dovoljno strogo i da bismo ih trebali kanjavati, a ne lijeiti, da su ljudi kojima savjest ne doputa da se bore u ratu izdajice svoje zemlje i da s tim u skladu treba s njima postupati, da u kole ne treba uvoditi spolni odgoj, da sklapanje brakova izmeu bije laca i obojenih treba sprijeiti kad god je to mogue, da se svi ljudi ne raaju s jednakim sposobnostima, da rodoljublje u suvremenom svijetu nije sila koja djeluje protiv mira, da zloin i nasilje treba kanjavati bievanjem i da bi vjersko obrazovanje u kolama trebalo biti obvezatno, da u odgoju djece treba potovati princip da je batina u raju izrasla, da ene po inteligenciji, organi zacionim sposobnostima itd. nisu jednake mukarcima,

da smrtna kazna nije surova i da je stoga ne treba ukidati, da je Japancima okrutnost priroena i da e za dvadeset i pet godina buknuti novi rat. Iz ovih se odgo vora vidi da su antisemiti, osim to su etnocentrini tako er i konzervativni, rodoljubivi, religiozni, antifeministi ki raspoloeni i sadistiki agresivni (to se moe zaklju iti iz njihova odnosa prema bievanju, smrtnoj kazni itd.). Nezavisna istraivanja u Sjedinjenim Dravama snano su potkrijepila ovakav sud, a otkrila su i jo neke poka zatelje antisemitizma. Naeno je da izmeu antisemitiz ma etnocentrizma i devet odreenih skupina svojstava postoji prilino dobra korelacija. Prvu skupinu tih svoj stava mogli bismo nazvati konvencionalizmom ili sli jepim prihvaanjem konvencionalnih graanskih vrijed nosti. Taj se stav moe saeti reenicom ne treba javno initi ono to ostali ne odobravaju ak ni onda kad smo svjesni da smo u pravu. Drugu skupinu mogli bismo oznaiti skupnim nazivom pokoravanje autoritetu jer se radi o poslunosti idealiziranom moralnom autoritetu skupine kojoj antisemita pripada. Stav prema tom auto ritetu posve je nekritiki to se vidi iz izjave da ova zemlja treba manje zakona i narodnih zastupnika, a vie hrabrih, neumornih i predanih voa kojima ljudi mogu vjerovati. Za treu skupinu svojstava karakteristina je autoritativna agresivnost ili tendencija da se trae, osuuju, odbacuju i kanjavaju ljudi koji ne prihvaaju konvencionalne vrijednosti. Kao primjer takvog stava moemo navesti miljenje da je homoseksualnost osobi to gnusan prijestup koji treba strogo kanjavati. U etvrtoj skupini svojstava koja bi se mogla skupiti pod zajednikim nazivom antiintracepcije radi se o suprotstavljanju svemu to je subjektivno, suosjeajno i matovito. Intracepcija je tehniki izraz kojim se ozna ava prevlast osjeaja, mate, teorije i elja, tj. bitno subjektivan ljudski stav suprotan ekstracepciji ili ten denciji ograniavanja stvarnim fizikalnim uvjetima koji se mogu jasno opaziti, kao i opipljivim objektivnim i njenicama. Sr antiintracepcije sadrana je u izjavi da

se u koledima previe naglaavaju intelektualni i teorij ski problemi, a da se nedovoljno ukazuje na ivotnu praksu i na vrlinu jednostavnosti. Idua se skupina svojstava odnosi na praznovjerje i stereotipove, tj. na vjeru u mistino odreenje sudbine pojedinca i na miljenje u krutim kategorijama. Kao pri mjer takvog stava moe posluiti reenica: Premda mno gi ljudi astrologiju ismijavaju, njome se moe mnogo toga objasniti. Zatim dolazi vjerovanje u snagu i izdrljivost, zapra vo zaokupljenost odnosima dominacije i poslunosti, sna ge i slabosti i voe i sljedbenika i, naravno, poistovjei vanje s likovima monika. Pobornici toga miljenja obi no izjavljuju da ljudi danas ive neprirodno i pretjera no udobno. Oni dre da bismo se trebali vratiti fundamentalnijem, ,krvavijem' i djelatnijem nainu ivota. Sedma skupina osobina mogla bi se saeti izrazima destruktivnosti i cinizma ili openito neprijateljstvom prema ljudskoj vrsti (najee izraeno rijeima). to se time misli vidi se iz izjava da bez obzira na vanjsko ponaanje mukarci od ena ele samo jedno i da uzmemo li pravo, ovjek radi samo zbog vlastite koristi. Zadnje dvije skupine svojstava koje bismo, zajedni kim imenom, mogli nazvati sklonostima prema projek ciji manifestiraju se u miljenju da su ljudi bezumni, a ivot opasan i u projekciji vlastitih nesvjesnih emocio nalnih poticaja i spolnih sukoba, tj. u pretjeranom bav ljenju svime to je u vezi sa spolnou. Ljudi s takvim sklonostima najee izjavljuju da uglavnom nismo svjesni koliko na na ivot utjeu tajne urote politiara i da su spolne orgije starih Grka i Rimljana u usporedbi s onim to se danas dogaa u ovoj zemlji, i to ak i u krugovima gdje to ne bismo oekivali, djeja igra. Ako antisemitski raspoloeni ljudi navedene stavove ee zauzimaju od ljudi koji nisu skloni etnocentrizmu, tada bi se na temelju odgovora na pitanja sadraja sli nog sadraju koji smo maloas naveli (navedeni su sadr aji meusobno nezavisni) morao moi predvidjeti stepen

neijeg antisemitizma i etnocentrizma. Pokazalo se da je to doista mogue i da je prognoza prilino tona. Iz istra ivanja koja su izvrena u Sjedinjenim Amerikim Dra vama, Velikoj Britaniji, Njemakoj, vedskoj i drugim evropskim zemljama vidi se da su antisemitizam i etno centrizam zapravo iste gore list, tj. posljedica faizma ili autoritatizma. Budui da ljudi za koje se zna da su faisti esto misle u navedenim kategorijama, nedvojbe no je da izmeu njih postoji stanoviti odnos. Izraz autoritatizam skovan je s ciljem da se upozori na neke teo rijski vane osobitosti tog skupa drutvenih stavova. Ma koji izraz odabrali (tj. duh faizma ili autoritatizam) jasno je da se radi o neem bitno vanom u socijal noj psihologiji. U objanjavanju porijekla tog istodobnog zastupanja svih nabrojenih drutvenih stavova mogla bi nam pomoi pretpostavka o vezi izmeu drutvenog stava i linosti. Da takva pretpostavka nije posve neprihvatljiva pokazao je prije nekoliko godina S. Crown otkrivi da su antise mitizmu skloni ljudi emocionalno nestabilniji i neurotiniji od ljudi koji nemaju nita protiv idova. Jedna je sveobuhvatna anketa pokazala da emocionalno nestabil ni ljudi lake prihvaaju predrasude od ljudi koji su emo cionalno stabilni. To je kasnije potvrdila i studija, u ko joj je tijekom odreenog vremenskog razdoblja, meto dom psihoanalitikog intervjua prouavana manja sku pina ljudi. Ipak autoritativnu linost i sloeni skup etnocentrinih, faistikih stavova ne moe se opravdati iskljuivo emo cionalnom nestabilnou. Trebalo bi poi od specifinijih pretpostavki i pokuati ih provjeriti izravnim prouava njem ljudi koji na testovima autoritatizma postiu ve lik i malen broj bodova. Skupina amerikih istraivaa to je i uinila, i njihova otkria s nekoliko su strana osvi jetlila takozvanu autoritativnu linost. Ovdje emo ukratko iznijeti rezultate njihova istraivanja. Psiholozi navedenog istraivakog tima posluili su se vrlo jednostavnim postupkom. Skupine ljudi koji su od-

govarajui na pitanja upitnika (pitanja su se odnosila na devet nabrojenih i opisanih osobina) postigli velik broj bodova usporedili su s ljudima koji su na takvim upit nicima postigli izrazito malen broj bodova. Rezultati uspo redbi na temelju intervjua, upitnika i psiholokih testova bili su upadljivo neproturjeni. elimo li razmotriti ko nani zakljuak, bit e, vjerojatno najbolje da svoja otkri a samemo u nekoliko toaka. Prije svega nalazimo da se ljudi s velikim brojem bo dova od ljudi s malim brojem bodova razlikuju po svoj stvima koja bismo mogli nazvati potiskivanjem i svjesnou. Otkriveno je, a to je i najznaajnije otkrie itavog istraivanja, da nepristrani ljudi bre postaju svjesni vlas titih neprihvatljivih sklonosti i poticaja i da ih sprem nije prihvaaju. Nasuprot tome ovjek optereen predra sudama izbjegava da se s njima suoi, pa ih stoga i ne moe ugraditi u svoju linost. Nepoeljne misli i osobine potiskuje iz svijesti, dok ih ovjek neoptereen predra sudama ostaje svjestan i prihvaa ih kao dio svoje li nosti. Sklonosti koje se potiskuju jesu uglavnom strah, slabost, pasivnost, spolni poticaji i napadako raspolo enje prema likovima autoriteta, najee roditeljima. Ta tendencija potiskivanja ovakvih osjeaja uzrokuje drugu skupinu osobina po kojima se ovjek koji postie velik broj bodova razlikuje od onoga koji postie malen broj bodova (radi se naravno o testu autoritatizma) mogli bismo obuhvatiti zajednikim nazivima sklonosti prema eksternalizaciji (materijalnom) i sklonosti prema internalizaciji (duhovnom). ovjek optereen predrasudama nesvjesno se slui projekcijom, mehanizmom koji je Freud prvi opisao i ije je postojanje, kasnije, i eksperi mentalno dokazano. Radi se o sklonosti da se vlastite osobine pripisuju drugim ljudima i to, naravno one osobine koje nisu hvale vrijedne pa ovjek nerado pri znaje da ih sam posjeduje. Tako, na primjer, krtac nee rei ni misliti da je on sam krt, ve da su takvi drugi ljudi. Pristran ovjek projicira na druge vlastita svojstva koja potiskuje (nije on neprijateljski i prijetei raspolo-

en nego drugi) i kod drugih estoko osuuje nedostatke koje sam posjeduje (npr. slab ovjek osuuje sve slabie). Drugi je vid eksternalizacije izbjegavanje introspekcije ili samoispitivanja, kao i svake neugodne spoznaje ope nito to dovodi do suavanja sadraja svijesti. Osim toga velik se dio energije troi na potiskivanje nepoeljnih sklonosti u podsvijest kao i u borbi za uspjeh i njegove vanjske znakove to ide na utrb meuljudskih odnosa i zadovoljstva u samom radu. Relativna nesposobnost za drutveni ivot moe se ispoljavati u konvencionalnom uskogrudnom odnosu prema ljudima, ili u ovisnosti o njima, kao to je to sluaj u konzervativnoj podgrupi skupine s velikim brojem bodova, ili u bezobzirnosti i elji da se manipulira ljudima, kao to se to deava u prijestupnitvu sklonoj podgrupi iste skupine. Tipini pripadnik skupine ljudi koji na testu autoritativnosti po stiu velik broj bodova takoer se rijetko preputa osjetilnosti ili pasivnim uicima kao to su, na primjer, na klonost i ljubav, drugarstvo, umjetnost itd. Duhovna za dovoljstva on nadomjeta pokretljivou, kao i nepresta nom aktivnou i stjecanjem materijalnih dobara. S druge strane nepristran ovjek, svjestan vlastitih drutveno neprihvatljivih sklonosti, ne projicira te sklo nosti na druge, ve ih nastoji uklopiti u svoju linost. Obino mu je stalo do istinskih vrijednosti, do ostvarenja intelektualnih ili estetskih ciljeva i do toga da bude dru tveno koristan. Njegova samodostatnost, kao i njegova sposobnost sudjelovanja u drutvenom ivotu veoma je izraena. Za razliku od pripadnika skupine s velikim bro jem bodova iji su napori usredsreeni na prilagoavanje vanjskom svijetu i na postizanje moi i uspjeha, takav ovjek nastoji ostvariti unutarnji sklad i postii samoostvarenje. Posljedica te vee okrenutosti prema sebi, odnosno prema duhovnom vea je kreativnost i mato vitost na spoznajnom kao i na emocionalnom polju. Polazei od nepostojanja unutarnjeg, duhovnog arita dolazimo do idue bitne razlike izmeu pristranog i ne pristranog ovjeka. Par suprotnih osobina po kojima se

oni meusobno razlikuju je i konvencionalnost i iskre nost. Meu pripadnicima autoritativne skupine i oni koji su skloni konzervatizimu i oni koji su skloni prijestupnitvu najee prihvaaju konvencionalne vrijednosti i pravila. Da bi odredili to je dobro, a to zlo oslanjaju se ili na autoritete ili na javno mnijenje, dakle, uvijek trae podrku izvana. To prilagoavanje vanjskim vri jednostima najbolje se vidi u odnosu pristranih ljudi prema roditeljima, kojima se ovjek optereen predra sudama stereotipno divi, koje ne moe ni kritizirati i kojima se ne moe izravno suprotstaviti. Iz razgovora s njim esto, meutim, saznajemo da je on prema rodite ljima zapravo neprijateljski raspoloen, ali da to nepri jateljstvo potiskuje i time spreava razvoj iskrenih i sr danih odnosa. Nasuprot tome vea iskrenost nepristra nog ovjeka odraava se i u njegovu otvorenom i kriti kom stavu prema roditeljima. Budui da se smatra rodi teljima dorastao, on se ne ustruava kazati to misli, to ne mora utjecati, a obino i ne utjee, na srdanost njihovih odnosa. U shvaanju spolnih uloga vidi se slina razlika. Muka rac optereen predrasudama takoer je i konvencionalan. Sebe smatra djelatnim, odlunim, grubim, energinim, neovisnim i uspjenim (drugim rijeima pobjednikom u ivotnoj borbi), a enu pasivnom i poslunom. Njegove vanbrane spolne odnose obino ne prate osjeaji, a od zakonite ene zahtijeva, prije svega, konvencionalnu vrli nu dobre domaice. U cjelini gledano spolnost je kod njega u slubi drutvenog statusa. Pristran mukarac na stoji se istai osvajanjem velikog broja ena (status mukosti) ili time to e oeniti enu iz dobre kue (dru tveni status). ovjek koji nije optereen predrasudama u vezi sa suprotnim spolom trai, prije svega, drugarstvo, prijateljstvo i osjetilnost. Slino tome nepristrana ena se u izboru partnera prvenstveno rukovodi zajednikim interesima i ljubavlju, dok se ena optereena predrasu dama hvata za sliku konvencionalne enstvenosti. Ona

mukarca toboe slua i ulaguje mu se, a zapravo je pre ma njemu neprijateljski raspoloena i nastoji ga izrabiti. Razlike u emocionalnim reakcijama povezane su s idu im parom suprotnih svojstava koja emo radi lakeg razumijevanja oznaiti kao usmjerenost prema moi i usmjerenost prema ljubavi. Konvencionalni ljudi skloni su da se dive moi i da za njom tee. Relativna nespo sobnost za naklonost i ljubav, zajedno s osjeajem ugro enosti sile pristranog ovjeka da tei ka moi u njezinu izravnom ili neizravnom obliku (tj. vezujui se za one u ijim je ona rukama) . . , Stoga u takvih ljudi esto nala zimo osobinu koju bismo najbolje mogli opisati kao ,prevelik realizam', tj. kao sklonost da se sve i svatko iskoristi kao sredstvo za odreeni cilj. Mukarac optereen pred rasudama esto takav bezobzirni oportunizam smatra atributom mukosti. Nasuprot tome ovjek koji je na testu autoritatizma postigao malen broj bodova u druenju s drugim ljudima trai ljubav i naklonost. Osim toga emocionalno se vezuje i za svoj rad. Iako, naravno, prema priznanju nije rav noduan, njegove su djelatnosti samo rijetko iskljuivo sredstva za postizanje cilja. One esto postaju same po sebi izvorom uitka i zadovoljstva, ako ve ne izravno, onda neizravno time to su drutveno korisne. . . . Najzad tu je i interes za umjetnost i filozofiju koji pridonosi ve em unutarnjem bogatstvu, a time i manjoj tenji ka moi i drutvenom poloaju. Zadnja skupina svojstava po kojima se pristrani ljudi razlikuju od nepristranih mogla bi se saeti izrazima krutost i elastinost. Prvi se objanjava potrebom krutih obrambenih mehanizama koji e neprihvatljive sklonosti i poticaje potisnuti u podsvijest. Budui da tako potisnu te sklonosti i poticaji nisu izgubili svoju dinamiku sna gu, neprestano postoji opasnost da e, popusti li obram beni zid, izroniti na povrinu svijesti. Izgleda da potiski vanje vie teti nego pomae u njihovu svladavanju. Ta ko oslabljen ego stalno je u opasnosti da ga potisnute sile posve ne unite. Da bi se mogao oduprijeti tolikoj

prijetnji mora pojaati obrambene mehanizme, koji ma kako jaki bili nikad ne mogu potpuno sprijeiti nenadane i nekontrolirane provale potisnutih impulsa. Time je za arani krug zatvoren. Na potiskivanje tih instinktivnih impulsa troi se velik dio energije, no oni iako potisnuti, ostaju bitno neizmijenjeni. Taj se proces, popraen pro jekcijom i eksternalizacijom kao i pomanjkanjem unu tarnje snage i individualizma, nikad ne moe odvijati uravnoteeno i jednoliko i jedino ga vrsta, kruta, jedno stavna i stereotipna spoznajna struktura moe sprijeiti da ne dovede do potpunog sloma linosti. Ljudi kod kojih je etnocentrizam snano izraen u tako su velikom broju skloni da iskustva ukalupljuju stereotipnim kategorija ma da se to moe smatrati njihovom opom karakteri stikom . . . ovjek koji je na testu etnocentrizma postigao izrazito malen broj bodova u svojim je emocionalnim i spoznajnim prilagodbama mnogo elastiniji. To se odra ava i u njegovoj nesklonosti prema pretjeranoj glorifi kaciji ljudi ili dogaaja, kao i u njegovu boljem poimanju biti sloenih drutvenih i meuljudskih odnosa i svesrdnijem prihvaanju psihologije i drutvenih znanosti koje te odnose prouavaju. U svom pokuaju da opiem etnocentrinu, predrasu dama optereenu i autoritativnu linost sluio sam se psihoanalitikom terminologijom koja esto ne samo da je teko razumljiva ve i nerazmrsivo zaplee injenicu i teoriju. Mislim, meutim, da se u ovom sluaju vrijedi pomuiti jer se takav opis u bitnim crtama slae s rezul tatima velikog broja objektivnih istraivanja. Prije nego li te rezultate vrednujemo, ponovit emo to pritom tre ba imati na umu. Prije svega navedeni podaci ukazuju samo na sklonosti. Navedeni modeli linosti predrasudama optereenih i ne pristranih ljudi ni izdaleka nisu univerzalni, pa stoga linost, iako odgovorna za dio predrasuda ne moe biti odgovorna za sve. Osim toga dosad smo govorili samo o krajnje pristranim i krajnje nepristranim ljudima; ono to vrijedi za njih ne mora nuno vrijediti i za nekog tko

ima poneku predrasudu kao ni za nekog tko je samo relativno nepristran. Mnogi ljudi izgovaraju antisemitske i etnocentrine parole, a da nisu o njima nikada raz miljali. Kao papige ponavljaju tue miljenje bilo zato to su sami isuvie glupi da bi shvatili to govore, bilo zato to je takav stav uobiajen u sredini u kojoj ive. Budui da uz miljenja koja ponekad iznose nisu emo cionalno vezani, ne moe se ni takav njihov tobonji stav objasniti strukturom njihove linosti. U ovu kategoriju vjerojatno spada velika veina verbalnih antisemita. Treba oekivati da e gore opisana struktura linosti biti osobito izraena kod malog broja fanatika koji zapravo i jesu voe i stoga opasniji od poslunog stada koje ih slijedi. Na treem mjestu treba spomenuti to da je dosad vei na istraivaa prouavala autoritativnu linost u termi nima antisemitizma i faizma. Iz nekih se pokazatelja, meutim, vidi da je krutost stavova, osebujna crta li nosti etnocentrika, svojstvena i komunistima. Nadmo radnike klase za njih je aksiom jednako kao to je nad mo buroazije aksiom za faistu, koji je u nadmo svoje domovine nad ostalim dravama jednako uvjeren kao i komunist u inferiornost vlastite zemlje u odnosu na SSSR. Za komuniste onaj na kome se lome kola nije idov nego kapitalist. Budui da smo dosad razmatrali psihologiju antisemitizma ee smo se susretali s kon zervativnom autoritativnom linosti nego s drugim nje zinim predstavnicima. No bilo bi pogreno misliti da ni ta slino ne postoji i na politikoj ljevici. Najzad treba navesti i miljenja nekih kritiara koji istiu da se ispitivanjem verbalnih izjava ne moe nita saznati ni zakljuiti, jer ono to netko kae ne mora biti isto to taj netko i radi. Uvjerenje da su djela vanija od rijei pa stoga treba promatrati ponaanje, a ne ver balne izjave, toliko je raireno da mu moramo posvetiti nekoliko rijei. Svatko, naravno, moe prikriti svoje pravo miljenje i tvrditi da misli neto to zapravo ne misli. Opasnosti za-

kljuivanja na temelju neijeg ponaanja nisu, meutim, nita manje. Ne moemo, na primjer, tvrditi da je netko religiozan samo zato to ide u crkvu; na to ga moe poti cati elja da se prilagodi sredini ili da je impresionira kao i elja da u crkvi upozna ljude koji bi mu eventualno mogli koristiti. Onaj tko na svoj prozor zalijepi plakat Glasajte za konzervativce moda to ne radi zato to se slae s njihovom politikom, nego zato to se boji da bi otkrivanjem svojih simpatija prema socijalistima mogao doivjeti neugodnosti. ovjek koji nije nimalo antisemit ski raspoloen moe sudjelovati u opem pokolju bespo monih ljudi iz straha da ga netko ne bi prijavio. Ver balne izjave nisu, naravno, pouzdan pokazatelj neijih stavova, ali i neije nas akcije mogu u zakljuivanju za vesti na pogrean put. Da bi se vidjelo da li djela i ver balne izjave odraavaju neije prave stavove, treba uvijek potraiti objektivan dokazni materijal. To se moe uiniti na nekoliko naina od kojih je mo da najuvjerljivija metoda ponavljanja. Ako ponovljeno ispitivanje razliitih drutvenih i nacionalnih skupina da de sline neproturjene rezultate, nije vjerojatno da je ta jednoglasnost miljenja posljedica namjernog laganja. Budui da su razliiti istraivai u istraivanju doli do rezultata u biti slinih onima o kojima smo govorili u ovom poglavlju, vjerojatnost njihove openite istinitosti vrlo je velika. Jednako je vana i injenica to se zakljuci na temelju tih hipoteza mogu i provjeriti. Uzmimo jedan takav pri mjer. Vidjeli smo da su stavovi predrasudama opteree nog ovjeka openito krui od stavova nepristranog o vjeka. Konstrukcijom mjere krutosti i njezinom primje nom na ljude koji su na etnocentrino-autoritativnoj ljestvici vrlo nisko ili vrlo visoko, moglo bi se to i strogo eksperimentalno provjeriti. Jedna je takva mjera i do bro poznati test inteligencije u kojem se od ispitanika trai da iz velikog suda izvadi odreeni broj litara vode. Pritom se moe posluiti sa tri manja suda od kojih ni

jedan nije odgovarajue veliine tako da, da bi dobio e ljenu koliinu, mora vodu lijevati iz jednog suda u drugi. Test krutosti sastavljen je od niza takvih problema. Prvih osam mogu se rijeiti na principijelno isti nain, tj. istim redoslijedom u biti slinih koraka. Zatim dolaze dva problema koji se osim na takav uhodani nain mogu rijeiti i mnogo jednostavnijim putem. Budui da se elas tian ovjek, vjerojatno, nee pridravati krutog modela nastalog rjeavanjem prvih osam problema, treba oeki vati da e on taj jednostavniji put pronai. Jedanaesti se problem uope ne moe rijeiti slino kao prvih osam, a dvanaesti i trinaesti opet se mogu rijeiti na dva naina na poznati sloen i na jednostavan. Krutost se mjeri brojem odstupanja od poznatog sloenog naina rjea vanja pri rjeavanju zadnjih pet problema. Prema pret postavci morali bi ljudi skloni etnocentrizmu i autoritatizmu biti vrlo kruti, a jedan je dobro kontrolirani eksperiment pokazao da je upravo tako. Prema tome ima mo neovisan dokaz istinitosti nae pretpostavke. Sve u svemu moe se kazati da sve ove razne niti do kazivanja ine vrsto povezano tkivo. Premda e se ono, vjerojatno, izmijeniti u mnogim vanim pojedinostima, ve se danas moe primijeniti u praktinoj borbi protiv antisemitizma. Mjere te borbe nisu predmet psihologije, pa o njima neemo ovdje raspravljati.

15 Gallupove ankete i javno mnijenje

Stara izreka vox populi, vox Dei vrijedi, izgleda, i za dik taturu i za demokraciju. Diktatori koji, kao na primjer Mussolini, ne potuju volju veine stanovnika, osueni su na neuspjeh jednako kao i dravnici demokratske zem lje ako ne rade u skladu sa stvarnim ili imaginarnim inte resima ljudi od kojih oekuju podrku na iduim izbori ma. Stoga su politiari, vojskovoe i dravnici od davnina uvijek nastojali saznati to o njima misle ljudi o kojima ovisi njihova sudbina. Ne smijemo, naravno, misliti da su to inili zato da bi svoju politiku prilagodili miljenju veine. Najee ih je zapravo zanimalo da li treba pojaati propagandu sa ci ljem da se miljenje javnosti usuglasi s njihovim. Kad voa osjeti da javno mnijenje nee podrati odreenu akciju, moe narediti da se poduzmu koraci koji e ga izmijeniti u skladu s njegovim eljama. Tako je, na pri mjer, Hitler, elei zabraniti Komunistiku partiju Nje make, naredio da se zapali Reichstag. Ma kakva bila svrha, elja da se sazna miljenje i stav javnosti univerzalna je i snana. itav se mehanizam de mokracije (izbori, referendumi itd.) u stvari i temelji na pretpostavci da je mogue saznati to javnost misli. Sve donedavno tome je sluila iskljuivo intuicija ili subjek tivne ocjene takozvanih strunjaka. Jasno je da glasa nje na izborima, tj. naa odluka o tome kojoj emo se stranci prikloniti, ne ovisi samo o jednom miljenju te

stranke, ve o velikom broju stavova prema mnotvu najrazliiti]ih drutvenih problema. Uvjerenja i poglede jedne partije glasa teko moe razluiti jedne od drugih. On se, na primjer, moe slagati s konzervativcima kad se radi o izmjeni carinskih propisa, a s laburistima kad je rije o nacionalizaciji ili jednakoj plai za jednak rad. Ove finije podjele nee se odraziti u njegovu glasa nju i sigurno je da e, ma kako glasao, glasati i protiv vlastitog miljenja. Potreba da se saznaju pogledi i stavovi ovjeka s ulice dovela je do razvoja tehnika ispitivanja javnog mnije nja. Prije njihova postojanja takve su se ocjene dobivale promatranjem veliine i raspoloenja masa koje su dola zile sluati politike govore, ispitivanjem sadraja izjava partijskih radnika ili pristaa odreenog kandidata, iz pisama koja su politikim asopisima pisali itaoci itd. Prva tehnika za ispitivanje javnog mnijenja izgleda da je bila pokusno glasanje koje su na poetku ovog stoljea provodile amerike novine tako da su jednostavno pitale ljude o njihovim glasakim namjerama. Daljnjem razvoju tehnike pridonijela je i takozvana agitacija potom ko ju su prije otprilike stotinu godina uveli neki poljopri vredni asopisi i koju je konano preuzelo i Ministarstvo za poljoprivredu SAD. Ispoetka se radilo o sakupljanju podataka o usjevima da bi se kasnije prelo na sakuplja nje miljenja o raznim drugim problemima. Najpoznatiji je primjer takvog rada niz anketa koje je izvrio asopis Literary Digest. Tijekom dvadesetih i tridesetih godina ovog stoljea taj je asopis svojim glasakim ceduljama u obliku dopisnica uspostavio vezu sa milijunima ame rikih graana. Pitanja se nisu odnosila samo na politike izbore ve i na probleme kao to su prohibicija i New Deal. Ti rani pokuaji predvianja na temelju ispitivanja jav nog miljenja bili su ponekad u svojim prognozama vrlo toni. Tako je, na primjer, Literary Digest 1932. godine predvidio broj glasova za Roosevelta sa grekom manjom od 1 posto. Uspjesi slini ovom bili su, ipak, relativno

rijetki, tj. prognoze su u velikom broju sluajeva bile iz razito loe. Zapravo je nezadovoljstvo tom netonou i dovelo do razvoja modernoga naina ispitivanja javnog mnijenja koje se danas esto poistovjeuje s imenom Gallupa. Problem s kojim se suoava svatko tko eli saznati to javnost misli o odreenim pitanjima relativno je jedno stavan. Kratko reeno sve to on mora uiniti je da ljude izravno upita to misle. Tako bi instinktivno postupio i nestrunjak i tako danas, naravno u neto savrenijem obliku, postupaju i ispitivai javnog mnijenja. Ipak, oni pritom moraju razmotriti i rijeiti tri problema: problem uzimanja uzoraka, tj. koga pitati, problem intervjuiranja ili to pitati i problem tumaenja, tj. to zakljuiti na temelju dobivenih podataka. Pogledajmo najprije mogue naine uzimanja uzoraka. Obino elimo saznati miljenje velike skupine ljudi, na primjer miljenje svih odraslih stanovnika britanskog otoja, i obino ne moemo ispitati svakog pripadnika te skupine. Sreom stav itave skupine moemo saznati ispitivanjem njezina relativno malenog uzorka. Budui da se radi o malom uzorku on prije svega mora biti reprezen tativan, tj. mora reprezentirati itavo stanovnitvo. Dru gim rijeima u uzorku se mukarci i ene, stari i mladi, radnici i graani moraju pojavljivati s jednakom uesta lou kao u ukupnom stanovnitvu. Oito je zato mora biti tako. Ako, na primjer, mukarci i ene o neem ne misle jednako, tada emo na temelju uzorka sainjenog od samih mukaraca dobiti potpuno pogrenu predodbu o miljenju itave skupine. Uzorak moe biti sluajan (vjerojatnost da e biti odabrani u uzorak jednaka je za sve pripadnike skupine ije miljenje treba saznati) ili slojevit (ljudi se odabiru u unaprijed odreenim razmje rima). U oba je sluaja nadasve vano da uzorak bude reprezentativan, jer jedino na temelju takvog uzorka mo emo neto zakljuiti. Dobar primjer onoga to se moe dogoditi kad uzorak nije reprezentativan je anketa koju je 1936. godine pro-

veo ve spomenuti asopis Literary Digest. Razaslavi, kao i obino, svoje glasake cedulje-dopisnice, Literary Digest je na postavljeno pitanje primio dva milijuna odgovora. Ipak, u prognozi broja stanovnika koji e gla sati za Roosevelta pogrijeilo se za itavih 19 posto. Na kon tog neuspjeha Literary Digest je prestao anketirati svoje itaoce. Sjetimo se da je samo etiri godine ranije (1932) anketa Digesta prognozirala Rooseveltovu po bjedu s grekom manjom od 1 posto, s pravom se moe mo zapitati to se za etiri godine izmijenilo. Literary Digest je svoje glasake cedulje-dopisnice poslao, uglav nom, ljudima srednjeg sloja, odnosno onima koji i itaju asopise takvog tipa, koji posjeduju telefone i kola i iji bi se politiki pogledi u cjelini mogli opisati kao konzervativni. Oni, prema tome, nisu sainjavali repre zentativan uzorak stanovnitva, ve tovie, jedan vrlo pristran uzorak. Godine 1932. to nije bilo vano, jer u to vrijeme razlike izmeu dviju glavnih politikih stranaka Sjedinjenih Amerikih Drava demokrata i republika naca nisu bile toliko izraene. Tada se demokrati jo nisu smatrali liberalima, niti republikanci konzervativcima. Obje su stranke u svojim stavovima bile jednako konzervativne, pa je zbog toga postotak glasaa pri padnika graanske klase koje je anketirao Digest i koji su glasali za Roosevelta bio otprilike jednak postotku Rooseveltovih glasaa meu ukupnim stanovnitvom. Stoga je prognoza Literary Digesta bila prilino dobra. No Roosevelt je svojim New Dealom izmijenio politiku pozornicu, liberalizirao demokratsku stranku i time pri vukao radniku klasu. Istodobno su se i republikanci, kao protivnika politika stranka, poeli poistovjeivati s konzervativnim nainom miljenja ime su odmah stekli podrku srednjih, graanskih slojeva. Do godine 1936. ta podjela meu partijama postala je djelomino i podjela meu drutvenim slojevima, pa je Literary Digest ispi tujui samo jedan drutveni sloj, tj. graansku klasu, pro gnozirao pobjedu republikanskog kandidata Landona,

iako je on s obzirom na broj pristalica imao mnogo ma nje izgleda da postane predsjednik Sjedinjenih Drava. Iste godine kad je Literary Digest tako strahovito promaio, i to usprkos tome to je anketirao dva mili juna ljudi, Gallup je ispitivanjem mnogo manjeg uzorka (3 tisue ljudi) prognozirao Rooseveltov povratak. To je pokazalo da je sastav uzorka vaniji od njegove veliine. Gallup je, naime, svoj uzorak sainio prema pravilima reprezentativnog uzimanja uzoraka. Praktina potvrda nadmoi takvog naina rada nad ranijim nekontrolira nim metodama uzimanja uzoraka razuvjerila je one koji ne vjeruju statistikim argumentima. Treba, meutim, svakako naglasiti da je potreba reprezentativnog uzima nja uzoraka dokazana iskljuivo teorijskim i statistikim metodama davno prije promaaja ankete asopisa Lite rary Digest. Teoriju uzoraka matematiari su detaljno razradili, pa se greka u prognozi, kad je uzorak poznat, moe ocijeniti jednostavnim formulama. Kako se zapravo uzimaju uzorci? Dva su glavna naina uzimanja uzoraka prema kvoti i uzimanje uzoraka pre ma podruju. Veina dravnih agencija za ispitivanje javnog mnijenja slui se prvim nainom. Svaki ispitiva mora ispitati stanovit broj ljudi unaprijed odreenih, specifinih osobina. Mora, na primjer razgovarati sa tri mukarca starija od pedeset godina, pet ena koje su mlae od trideset godina itd. Iako se ta metoda zbog svoje jednostavnosti i jeftinoe nairoko primjenjuje, ona ima i nedostataka. Ispitiva mora sam prosuditi starost svo jih ispitanika, kao i njihovu drutvenu pripadnost itd., a to nije uvijek lako. Moe, naravno, ovjeka koga intervjui ra izravno zapitati koliko mu je godina i kojem drutve nom sloju pripada, no ljudi upravo na ta dva pitanja ne odgovaraju uvijek tono (ene su obino sklone sakri vanju godina, a mukarci zamiljenom uspinjanju na drutvenoj ljestvici). Agenciju moe prevariti i sam ispi tiva, koji si moe skratiti posao i odgovore sam izmisliti, ili ispitanike pogreno prosuditi. Takvi se propusti, vje rojatno mogu eliminirati odgovarajuom obukom i pri-

mjerenom plaom kao i uzimanjem u obzir izvjesnih ispitivaevih osobina prilikom njegova izbora. Bilo kako bi lo greke u prognozi na temelju uzorka prema kvoti mnogo su vee od greaka koje bi se mogle opravdati sta tistikom teorijom uzoraka. To ne bi bilo tako vano kad bi te greke bile sluajne. One, meutim, ukazuju na izrazitu pristranost koja se u svim zemljama gdje se vri anketiranje ispoljava u precjenjivanju broja glasova za kandidate konzervativne graanske klase i potcjenjivanjem tog broja za kandidate socijalista i radnike klase. To se vrlo jasno vidi na primjeru Sjedinjenih Amerikih Drava gdje je na izborima 1948. godine Truman postao predsjednik usprkos suprotnom uvjeravanju agencija za anketiranje. Prosjena greka u izbornoj prognozi na temelju anke ta danas se kree negdje oko 3 posto, pa iako ta brojka djelomino ovisi o izbornom sistemu zemlje, ali je u svim zemljama u kojima su dosad vrena takva ispitivanja, u cjelini, iznenaujue konstantna. Greka od 3 posto moe nam se uiniti neznatnom, no efikasnost metoda an ketiranja lako je precijeniti. Uspjeh svih metoda za predvi anje moe se provjeriti usporeivanjem tih metoda s nekim jednostavnim nainom prognoziranja. Jedan od njih je, na primjer, praktino pravilo koje nam kazuje da e glasovi na ovim izborima biti podijeljeni jednako kao i na prethodnim. Prognoza na temelju ankete trebala bi biti bolja od ovakve. U Americi je prognoza na temelju navedenog pravila, u razdoblju za koje se mogu praviti usporedbe (1936 1948), gotovo jednako dobra kao prognoza na temelju ankete. Moda je to i zbog toga to u tom razdoblju nije bilo hitnijih politikih promjena u Engleskoj takva usporedba pokazuje da su prognoze na temelju ankete neto tonije. Ma s koje strane gledali, nema nikakve sumnje o tome da bi se naini uzimanja uzoraka mogli i morali usavriti, premda e njihovo usa vravanje biti prilino skupo. Mnogo bolje rezultate od uzorka prema kvoti daje ta kozvana metoda uzimanja uzoraka prema podruju. Pod-

ruje na kojem treba ispitati miljenje stanovnika razdi jeli se u okruge, a ovi opet u nastanjene jedinice. Sluaj nim odabiranjem izabere se nekoliko nastanjenih jedi nica i u njima nekoliko osoba koje treba intervjuirati (izbor ovaj puta nije preputen ispitivau). Kako je to zapravo metoda sluajnog uzimanja uzoraka, ona je teh niki superiorna uzimanju uzoraka prema kvoti. Nedosta tak joj je u tome to je vrlo skupa. Ispitiva koji obavlja posao mora ii iz jednog dijela grada u drugi, i ako ispi tanik nije kod kue mora dolaziti ponovo sve dok ga ne nae. Ne moe umjesto njega ispitati nekog drugog iz jednostavnog razloga to se ljudi koji esto nisu kod kue u mnogome razlikuju od onih koji to jesu. Tako je, na primjer, u jednoj anketi kojom je trebalo procijeniti broj ljudi koji e obraivanjem vrtova pobjede smanji ti nestaicu hrane u ratu, otkriveno da je postotak ko paa vei meu ljudima koji su bili kod kue kad je ispitiva doao prvi put nego meu onima koje je uspio nai kod kue tek nakon nekoliko pokuaja. tovie, im je na nekom podruju ispitiva, da bi pronaao svoje ispitanike kod kue morao ee dolaziti, tim je i posto tak ljudi spremnih da obrauju vrt, bivao manji. Vladine agencije u Sjedinjenim Amerikim Dravama i Velikoj Britaniji slue se ovom metodom uzimanja uzo raka prema podruju jer na temelju tako dobivenih po dataka donose vane odluke, pa je tonost podataka bitna. Gallup i druge agencije za anketiranje su dosad izbjega vale uzimanje uzoraka prema podruju budui da tonost nije toliko vea da bi opravdala poveanje trokova. Kad smo odabrali uzorak, treba odluiti kakva pitanja postaviti i kako ih postaviti. Prije svega treba nastojati da pristranost ne utjee na rezultate. Prvi problem s ko jim se moramo suoiti takvo je oblikovanje pitanja da ga ispitanik, ma kako neinteligentan i neuk bio, razumije. Iako to moe izgledati jednostavno, u stvarnosti je slo eno i teko. Ilustrirat u to primjerom iz kojeg se vidi da na tom podruju mogu promaiti ak i iskusni stru njaci. Jedna amerika vladina agencija za ispitivanje jav-

nog mnijenja anketirala je Crnce u Junim dravama o tome da li treba oporezovati profite, i na vlastito iznena enje otkrila da se Crnci tome snano protive. Budui da su siromaniji ljudi uglavnom skloni oporezivanju profita, iz Washingtona su na Jug poslali strunjaka da ispita stvar. Ubrzo je stigao i njegov izvjetaj u kojem je javljao da Crnci u Bibliji ne nalaze opravdanja za opo rezivanje proroka*! Ovaj istinit dogaaj moe ilustrirati potekoe s kojima su suoeni strunjaci pri oblikovanju pitanja. Da bi se ustanovilo da li ljudi pitanja razumiju, vjerojatno je najbolje primijeniti takozvanu tehniku predtesta, tj. postaviti skup pitanja malom uzorku sta novnitva s iskljuivim ciljem da se provjeri jesu li ona razumljiva. Takav predtest se ponavlja sve dok ne dade zadovoljavajue rezultate. Razumljivost pitanja nije sve. Da bi odgovor na pitanje neto znaio, ono se mora odnositi na ispitanikova posto jea miljenja i stavove. U protivnom, odgovori e biti besmisleni. Nedugo iza rata jedna agencija za ispitivanje javnog mnijenja postavila je pitanje: Mislite li da bi grkom kralju uri trebalo dopustiti da se vrati u zem lju? To to je 60 posto ispitanika na pitanje odgovorilo sa da, protumailo se kao podrka konzervativcima u borbi za vlast koja je tada bjenjela u Grkoj. Istodobno je u jednoj nezavisnoj anketi postavljeno sasvim druga ije pitanje, naime: Jeste li ikad uli za Grkog kralja uru?. Ispostavilo se da samo malen broj ljudi znade neto o ovom monarhu. Prema tome je velik broj pozi tivnih odgovora na prvo pitanje bio samo odraz sklonosti da se kae ako je momak grki kralj, zato se, doavola, ne bi vratio u Grku, a ne pokazatelj naklonosti prema jednoj ili drugoj strani grke politike pozornice. U na stojanjima da saznaju postojee stavove anketari moraju paziti kako ne bi stvorili pseudostavove, a time i lanu sliku javnog mnijenja.
* Engleska rije prophet prorok ita se slino kao i rije profit profit (prim. prev.).

ak i kad su pitanja jasno oblikovana i kad se odnose na stvarne svima poznate probleme, treba imati na umu jo neke detalje. Treba, na primjer, paziti u kakvom je kontekstu pitanje postavljeno. Kako kontekst u kojem je pitanje postavljeno moe utjecati na odgovor vidi se iz idueg primjera. Prije nego to je Amerika ula u rat dva uzorka amerikih graana upitana su da li se ameri ka vojska u ratu treba pridruiti Nijemcima ili Englezi ma. I jednom i drugom uzorku postavljena su dva pi tanja, ali drugaijim redoslijedom. Prvom uzorku ljudi postavljena su pitanja: Treba li amerikim graanima dopustiti da se pridrue engleskoj armiji? i Treba li amerikim graanima dopustiti da se pridrue njemakoj armiji?, a drugom uzorku ista ta pitanja samo obrnutim redom. U prvom uzorku na prvo je pitanje sa da odgo vorilo 45 posto ispitanika, a u drugom uzorku 22 posto ispitanika. U prvom uzorku na drugo je pitanje pozitivno odgovorilo 31 posto ispitanika, a u drugom 40 posto ispi tanika. Vidimo, dakle, da su ovisno o redoslijedu pitanja dobiveni sasvim drugaiji brojevi. Lako se vidi to se ovdje dogodilo. Amerikanci su, u cjelini, bili naklonjeniji Englezima, pa su na prvo pitanje Treba li amerikim graanima dopustiti da se pridrue engleskoj armiji? uglavnom odgovorili sa da. Suoeni sa slinim pitanjem u odnosu na njemaku armiju odgo vorili su slino, no ne zbog simpatije prema amerikoj ratnoj maineriji, nego zbog amerike neutralnosti (to se odrazilo i na broju pozitivnih odgovora). Kad je na prvom mjestu bilo pitanje: Treba li amerikim graa nima dopustiti da se pridrue njemakoj armiji?, najpri rodniji odgovor Amerikanaca bio je ne, pa su zbog neu tralnosti SAD jednako odgovorili i kad se pitanje odno silo na englesku armiju. Na odgovore ispitanika znatno djeluje i ono to se u pitanju eksplicitno ili implicitno podrazumijeva. Na pi tanje Treba li poeti razmiljati o miru? koje je jedna agencija za ispitivanje javnog mnijenja postavila sredi nom rata, potvrdno je odgovorilo 81 posto ispitanika. Ali

kad je smisao pitanja bio izriit, tj. kad je pitanje glasilo Treba li najprije pobijediti pa tek onda misliti na mir?, samo je 41 posto ispitanika smatralo da na mir treba misliti odmah. Jasno je, dakle, da u pitanju sadrane implicitne tvrdnje znatno djeluju na odgovor. Trei se problem javlja kad se radi o pitanjima na koja odgovor moe biti u skladu s nacionalnom politikom i tekuim stereotipovima ili se njima protiviti. Na pitanje takvog tipa ispitanici mogu, umjesto da kau ono to misle, odgovoriti onako kako to smatraju drutveno pri hvatljivim. To se jasno vidi iz ovog eksperimenta. Dvjema skupinama ljudi postavljeno je pitanje: Mislite li da idovi u ovoj zemlji imaju prevelik utjecaj i mo? U jednoj su skupini ispitivai sami zapisivali odgovore, dok su pripadnici druge skupine mogli svoj odgovor napisati na papiri i ubaciti ga u kutiju koju je ispitiva nosio sa sobom i na kojoj je velikim crvenim slovima pisalo taj no. U skupini intervjuiranoj uobiajenim nainom sklo nost antisemitizmu priznalo je 56 posto ispitanika, a u skupini u kojoj se tajno glasalo 66 posto ispitanika. Razlika od 10 posto isuvie je velika da bi bila sluajna i ukazuje na tendenciju davanja drutveno prihvatljivih odgovora na izravno postavljena pitanja. Tom sklonou ispitanika da odgovaraju onako kako im se ini da ispitiva misli moe se, djelomino, objasniti navodna ispitivaeva pristranost. U jednom eksperimentu koji je izvren u Sjedinjenim Amerikim Dravama prije nego to je Amerika ula u rat postavljeno je pitanje o pomoi Engleskoj. Najprije su sami ispitivai kazali to misle o tome, a zatim su s tim njihovim stavom uspore eni rezultati njihova ispitivanja. Ispitivai koji su bili skloni pomoi Englezima sakupili su 60 posto potvrdnih odgovora, a ispitivai koji su eljeli da Amerika ostane neutralna samo 44 posto takvih odgovora. Iako se ispiti vai vjebaju u nepokazivanju vlastitih stavova, jasno je da se oni ipak odraavaju u odgovorima njihovih ispita nika.

Ispitivau je teko, a ponekad i nemogue, ne odati to sam misli. Njegov naglasak, obrazovanje i pripadnost drutvenoj klasi na neki nain ve predodreuju odgo vore njegovih ispitanika. Tako je, jednom prilikom, sku pina Amerikanaca upitana to misli o radnikim sindi katima. Meu pripadnicima radnike klase, koje je inter vjuirao ispitiva pripadnik graanske klase, za radnike sindikate izjasnilo se 41 posto radnika. Kad je ispitiva i sam pripadao radnikoj klasi, pozitivan stav prema rad nikim sindikatima pokazalo je 56 posto radnika. Oito je da su ispitanici oekivali da e ispitivai pripadnici radnike klase biti za radnike sindikate, a ispitivai pri padnici graanske klase protiv njih, pa su u skladu s tim svojim oekivanjem i odgovorili. Pristranost je teko izbjei. U nastojanjima da je iz bjegnu agencije za ispitivanje javnog mnijenja slue se razliitim metodama. Mogu, na primjer, ispitati dva uzor ka ljudi i to tako da u svakom postave isto no drugaijim rijeima izreeno pitanje. Ako su odgovori slini ili jed naki, zakljuak je da formulacija pitanja nije utjecala na odgovor. Ako se to ne dogodi, treba postupak ponoviti s drugaije formuliranim pitanjem. to se tie pristranosti samih ispitivaa lako je saznati to oni misle i s tim u skladu korigirati odgovore ispitanika onih ispitivaa ija se miljenja meusobno razlikuju. Premda je sve to mo gue, rijetko se primjenjuje, jer agencije za ispitivanje javnog mnijenja obino smatraju da su takva dodatna istraivanja skupa i ne bezuvjetno potrebna. elimo li izbjei najgrublje greke, moemo se, u nedostatku re zultata upravo opisanih istraivanja, osloniti na vodstvo strunjaka, no propusti u ispitivanju svih moguih uz roka greaka u svakoj prilici sa znanstvenog stajalita znatno smanjuju pouzdanost podataka. Dosad smo govorili o tome koga i kako treba pitati. Sad emo se pozabaviti s osnovnim problemom tumae nja podataka. Nekim podacima, naravno, i ne treba tu maenja. Prognoza ishoda politikih izbora koja nam ka zuje da e za kandidata A glasati 60 posto, a za kandidata

B 40 posto biraa nema nikakve znanstvene vrijednosti. Ona je zanimljiva samo kao novinska vijest, koja nam danas, i to ne posve tono, kae ono to emo sutra iona ko tono znati. ak ni tvrdnja da takve prognoze poka zuju openitu tonost anketa nije znanstveno opravdana. Anketom se mogu moda saznati neije glasake namje re, ali se moda ne moe saznati to netko misli o ozako njenju bordela ili postojanju Boga. Tumaenje je odluujue kad se radi o opim drutve nim problemima kao to je, recimo, antisemitizam. Uzmi mo, na primjer, odgovore na ve itaocu poznato pitanje Mislite li da idovi imaju u ovoj zemlji prevelik utjecaj i mo?. Izgleda da tako misli 66 posto stanovnitva Bri tanskog otoja. Moe li se iz toga zakljuiti da je 66 posto stanovnika antisemitski raspoloeno? Oevidno je da je odgovor ne. Da smo, na primjer, pitali Slaete li se s miljenjem da idovi sve monopoliziraju na utrb Engle za? dobili bismo drukiji postotak. Vidimo da se, ovisno o formulaciji pitanja, antisemitizam stanovnika Velike Britanije kree od 3 do 80 posto, kao i to da je ovakav nain prosuivanja opeg drutvenog stava pogrean. Izgleda da potekoe u tumaenju nastaju zbog navike agencija za ispitivanje javnog mnijenja da o rezultatima ispitivanja izvjetavaju u postocima da, ne i ne znam odgovora na pojedino pitanje. Moda e nam to biti jasnije na jednoj usporedbi. Pretpostavimo da elimo saznati prosjenu visinu stanovnika neke zemlje. Mjere nje moemo poeti time to emo veem broju ispitivaa dati tapove jednake duljine, zatraiti od njih da njima izmjere reprezentativan uzorak stanovnitva i izvijeste o tome koliko je stanovnika visoko kao tap, koliko vie, a koliko nie od njega. Tako bismo dobili skup odgovora slinih onima kakve dobivaju agencije za ispitivanje jav nog mnijenja, tj. nali bismo, na primjer, da je 70 posto stanovnika vie od tapa, 5 posto po visini jednako tapu i 25 posto nie od tapa. Kad, meutim, ne bismo znali tonu visinu tapa, ta nam injenica ne bi nita govorila o prosjenoj visini stanovnika. Sam izraz visina tapa

podrazumijeva itav niz mjerenja, tj. sistem mjerenja duine, pa ako takav sistem mjerenja ve postoji, bilo bi jednostavnije, a i tonije izmjeriti stvarnu visinu svakog lana uzorka i dobiti rezultat u obliku broja centimetara. S antisemitizmom je slino kao s visinom. Ne znamo li stepen antisemitizma danog pitanja, poznavanje postot ka stanovnitva koje na to pitanje odgovara potvrdno, ne kazuje nam gotovo nita o rairenosti antisemitizma. Ono to nam treba nije jedno jedino pitanje i postotak da, ne i ne znam odgovora na to pitanje, ve ljestvica kao ona prikazana u poglavlju Psihologija antisemitizma. U takvoj bi ljestvici prosjena antisemitska izjava odgo varala upotrebi metra u naem primjeru. Nema sumnje da bi izjave poredane u odreenu ljestvicu vrijednosti (tj. izjave vrijednost kojih se mjeri tom ljestvicom vri jednosti) itaoci novina tee mogli shvatiti, no time bi sadanji izvjetaji agencija za ispitivanje javnog mnije nja dobili i nekakvu znanstvenu vrijednost. Ova razmatranja u cjelini ne odnose se, naravno, na praktinu korist ankete. Ona, meutim, znatno smanjuju njezinu vanost sa stajalita drutvene znanosti. (Dopri nosi ankete znanosti neznatni su). Iako izvjesna poopenja na temelju anketom dobivenih podataka mogu biti i vana kao, na primjer, otkrie da u unutarnjoj politici demokratske drave prevladava miljenje radnike klase, dok u njezinoj vanjskoj politici graanska klasa ima sna niji utjecaj, ona su prije iznimka nego pravilo. Veina otkria do kojih se dolo metodama anketiranja odnose se na izjave o pojedinim specifinim injenicama: tj. da je u odreenoj prilici odreeni dio odreenog uzorka sta novnitva na odreeno pitanje odgovorio potvrdno. Istina je da su injenice sirovina znanosti, ali znanost zahtijeva mnogo vie od samih injenica. Izvan okvira teorije ili hipoteze koju one potkrepljuju ili pobijaju, injenice nisu osobito vane. Stoga je pogreno vjero vati da je ispitivanje javnog mnijenja znanstveno vrijed no samo zato to donosi injenice u iju se istinitost mo emo pouzdati. Kad bi se te injenice mogle uklopiti u neki openit sustav ili teoriju, bile bi nadasve vane, no

budui da njima samo ponekad moemo potkrijepiti ne ku od teorija, malen je broj strunjaka za socijalnu psi hologiju ili sociologiju koji te rezultate mogu iskoristiti. Ispitivanje javnog mnijenja, kao i organizacije koje se time bave (na primjer Agencija za drutvena anketiranja britanske vlade, emisija Miljenje slualaca radio BBC-a, kao i mnoge amerike vladine agencije koje mi ljenja i stavove o velikom broju pitanja nastoje saznati tehnikom ankete i uzimanja uzoraka) moramo stoga pro suivati sa praktinog stajalita. to zapravo rade agen cije za ispitivanje javnog mnijenja bit e nam jasno iz nekoliko primjera sluajno odabranih meu velikim bro jem takvih primjera u literaturi. Neki se odnose na ne bitne sadraje, dok su drugi veoma vani. Prvi je primjer uzet iz rada Agencije za drutvena anketiranja britanske vlade ta je agencija osnovana za vrijeme rata. Od svog osnivanja do danas neprekidno je radila i to, uglavnom, za potrebe raznih ministarstava koja su svoju politiku eljela uskladiti s drutvenom situacijom. Tako je, na primjer, 1948. godine iskrslo pitanje broja ratnih me dalja koje je trebalo iskovati. Pravo na 20 milijuna me dalja imalo je sedam milijuna ljudi. Trebalo je ocijeniti koliki e broj onih koji na medalje imaju pravo te me dalje i zatraiti. Agencija za drutvena anketiranja pro cijenila je da e medalje zahtijevati samo 35 posto ljudi od onih koji na njih imaju pravo i pogrijeila pritom sa mo za 1 posto medalje je zatrailo 34 posto ljudi. Vlada je, oslanjajui se na procjenu agencije, naruila mnogo manji broj medalja no to bi inae bilo potrebno, i time utedjela izmeu sto i stopedeset hiljada funti. Tim su se iznosom mogli platiti trokovi rada agencije za drutvena istraivanja za itavu godinu. Drugi se primjer odnosi na upotrebu telefonskih ime nika, a uzet je iz rada iste agencije. Pretplatnici na irem podruju Londona uvijek su dobivali dva telefonska ime nika imenik Londona i imenik njegove okolice. Vlada se, elei utedjeti papir, tisak i posao, jednog dana zapi tala jesu li ti imenici zaista neophodni. Od agencije za

drutvena anketiranja zatraila je da ispita mogu li se telefonski imenici okolice Londona ne uruiti pretplat nicima i hoe li to znatno poveati broj poziva slubi te lefonskih informacija. Budui da je rezultat ispitivanja bio pozitivan, imenici za okolicu Londona su povueni. Pokazalo se da je to mudra odluka i uteda od nekoliko tisua tona papira i od gotovo dvjesto tisua funti. Bezbroj je primjera ovakve vrste i svaki od njih poka zuje da se ponaanje velikih skupina ljudi moe pred vidjeti i u skladu s tim predvianjem drutveno i poli tiki djelovati. Drutvena politika koja se osniva na na gaanju skuplja je od drutvene akcije koja se temelji na znanju, i ne samo skuplja nego i neefikasnija. Agencije za ispitivanje javnog mnijenja kakva je, na primjer, spo menuta agencija za drutvena anketiranja daju takvo zna nje uz minimalnu cijenu. elimo li svoju drutvenu i po litiku djelatnost planski uskladiti s drutvenom situa cijom, moramo agencije koje sakupljaju takve podatke znatno proiriti. Kad ve trgovaka poduzea troe toliko novaca na ispitivanje trita, tj. na pokuaje da otkriju to je ono to prodaje njihov proizvod, tada bi i vlada o ijem radu ovisi sudbina itave zemlje morala svoje akcije temeljiti na najveem moguem broju podataka. Primjer koji emo sada navesti vaan je na jedan drugi nain. Uzet je iz rada jedne specijalne vojne agencije u Sjedinjenim Amerikim Dravama, a pokazuje kako mje renje miljenja moe biti vrlo korisno. Na kraju rata svi ameriki vojnici eljeli su biti im prije demobilizirani i vratiti se kuama. Kriterij po kojem se u demobilizaciji ravnala vrhovna komanda bio je tako oevidno lo i ne pravedan da je meu amerikim trupama u Evropi i Aziji gotovo izbila otvorena pobuna. Tada su pozvani u pomo psiholozi i ostali drutveni znanstvenici koji su na te melju miljenja svih zainteresiranih izradili sistem bodo va kojim se trebao odrediti redoslijed demobilizacije. Za kratko vrijeme intervjuiran je velik broj vojnika i nai njen sistem bodova prema opem miljenju svih kojih se to neposredno ticalo. Demobilizacija je poela tei

glatko, pravednim redom, ime je izbjegnut nered koji bi bio poguban ne samo za amerike unutarnje odnose ve i za svjetsku politiku situaciju onoga vremena. Sada bismo mogli ukratko saeti glavne zakljuke ovo ga poglavlja. Upotrebom odgovarajuih metoda uzimanja uzoraka i intervjuiranja mogu se prilino tono saznati stavovi i miljenja ljudi o velikom broju pitanja. Rezul tati postignuti tim metodama pokazali su se vanima u praksi demokratskog planiranja. Mislim da neemo pre tjerati ako kaemo da su one, zbog svojstvenosti gleda nja u budunost, politikom tijelu ono to su oi ovjeku. Nema sumnje o tome da e se u bliskoj budunosti ovakve i sline tehnike naglo razviti i zamijeniti slutnje znanjem, a nagaanja statistikom. Zaokupljeni praktinim pitanjima pobornici takvih tehnika zanemarili su njihovu znanstvenu provjeru kao i njihovu ulogu u konstrukciji znanstvenih hipoteza. To, na alost, nije najsretnije odabran put razvoja razvoj znanosti najbri je tamo gdje ista i primijenjena znanost koraaju ruku pod ruku, i jedna potie napredak druga Na podruju odreivanja drutvenih stavova razmjena je tekla jednosmjerno. Teorijski znanstvenici su smislili metode, statistike formule i tehnike koje su praktini radnici zatim primijenili. To je, uglavnom, bilo sve to su oni uinili teorijskim znanstvenicima za uzvrat nisu dali gotovo nita. Nepostojanje dvosmjernog toka razmje na uzrok je tome to je danas drutvena znanost vie teorijska i slabo povezana sa stvarnou. Uska suradnja teoretiara i praktiara dovela bi do plodnijeg razvoja i na praktinom podruju. Za manjkavu suradnju krivi su, donekle, i oni koji se bave anketiranjem u praksi, a naj vie, vjerojatno, oni ija je dunost unapreivanje dru tvenih znanosti u ovoj zemlji. U Velikoj Britaniji ne po stoji, na primjer, katedra za socijalnu psihologiju, ni sve uilini odsjek koji bi se bavio novim otkriima na ovom vitalno vanom polju. Moramo se gotovo iskljuivo osla njati na eksperimente izvrene u Sjedinjenim Amerikim Dravama gdje je suradnja izmeu prakse i sveuilita

mnogo bolja, a javna podrka drutvenim znanostima snanija. Mnogo se govori o tome kako je razvoj fizike izmakao ljudskom nadzoru i da bi neto slino trebalo postii i u drutvenim znanostima, tj. kad se radi o samom ovjeku i njegovoj okolini. Vladina i sveuilina politika u Velikoj Britaniji za sada ne pokazuje da se o tome ozbiljno misli, jer bi se inae na sveuilitima osnivali barem odsjeci za drutvene znanosti. To bi potaklo in teres javnosti za istraivanja koja bi se vrila na takvim odsjecima ime bi i sama istraivanja postala kvalitetnija. Bez podrke javnosti drutvene znanosti mogu samo na zadovati, a oni koji psiholozima i sociolozima predbacuju to nemaju lijeka za sva drutvena zla, mogli bi misliti na to da znanstvenik koji se bavi drutvenom znanou ne moe raditi u vakuumu i da bez nune podrke javnosti ne moe napredovati na svojem podruju rada.

16 Psihologija i politika

Iz dosad reenog je jasno da psiholoka otkria esto snano utjeu na politika pitanja i sukobe. Veza izmeu politike i psihologije moe biti izravna, kao kad se, na primjer, radi o Gallupovim anketama kao pokazateljima ishoda politikih izbora pri emu kandidat koji nema anse da pobijedi obino optuuje anketare za pristra nost, a njegov protivnik ih hvali zbog stroge znanstvene objektivnosti. Utjecaj psihologije na temelje politikog miljenja i djelovanja, meutim, daleko nadilazi sitne stranake prepirke. Politike se stranke, ukoliko nisu samo grabeljive sku pine koristoljubaca, obino pridravaju nekih osnovnih naela i ispovijedaju neka temeljna uvjerenja. Ta naela i uvjerenja u uskoj su vezi s odreenom predodbom o ljudskoj prirodi, njezinoj stalnosti i promjenjivosti, o principima ovjekove motivacije i o metodama kojima se ljudi mogu voditi i nadzirati. esto stavovi politikih stra naka nisu izriiti ve samo implicitni. Ponekad ih onaj tko ih zastupa smatra tako oevidnim da o njima uope ne eli raspravljati, a svakog tko se u tome s njim ne slae smatra neuraunljivim. Na pokuaje da se njihovi aksiomi ispitaju u svjetlu znanstvenih injenica politiari esto reagiraju estoko i traumatino. Najupadljivije primjere takvih sukoba iz meu znanosti i politikog creda nalazimo, vjerojatno, u zemljama gdje vlada diktatura. Tako su, na primjer, u na-

cistikoj Njemakoj svi dokazi o tome da arijci nisu nadmoni ostalim rasama, pa da ak kao takvi i ne po stoje, bezobzirno uniteni. Udbenici su iznova napisani u skladu s politikim diktatima, a nezavisni znanstvenici koji su odbili da se prostituiraju lieni su sredstava za ivot. Neki od tih dogaaja tragini su, dok su drugi opet komini. Poznati psiholog koji je u predhitlerovskim da nima degenerike opisao kao plavokose urno je otkrio da su degenerativni tipovi, zapravo, tamnokosi. Ako zna nost ima svoje junake, ima i svoje klaunove. I jedni i dru gi se otkrivaju u sukobu izmeu znanosti i politike. Vladajua dogma sukobila se sa znanou i u SSSR-u. Uvjerenje da su svi ljudi roeni jednaki, te da se utjeca jem sredine mogu po volji mijenjati, lako dovodi do poricanja vanosti nasljednih inilaca. Kad se provjerene injenice usprotive dogmi, politiari rijetko mijenjaju dogmu oni gotovo uvijek nastoje porei injenice. U diktaturi se takvo politiko negiranje protee i na samo pravo znanstvenika na ivot, a ne samo na njegovo pravo obavljanja nezavisnih istraivanja. Rad testologa ili pedologa, tj. ruskih znanstvenika koji su se u mjerenju individualnih razlika sluili mentalnim testovima prekinut je 1936. godine odlukom Centralnog komiteta KP SSSR-a. U odluci je, meu ostalim, pisalo da CK KP SSSR-a sma tra kako su teorija i praksa takozvane pedologije pseudo znanstvene i antimarksistike. Stavovi pedologa temelje se, prvenstveno, na najvanijem ,zakonu' suvremene pe dologije koji govori o ovisnosti djetetova razvoja o bio lokim i drutvenim iniocima i o utjecaju naslijea i nekakve nepromjenljive sredine. Taj duboko reakciona ran ,zakon' protivi se naelima marksizma i njegove prak se socijalistikog stvaralatva. . . . Takva je teorija mogla nastati samo kao posljedica nekritikog prenoenja sta vova neznanstvene buroaske pedologije u sovjetsku pe dagogiju. Poznato je da buroaska pedologija ima za cilj ouvanje vladajue graanske klase, pa stoga nastoji do kazati kako postojanje izrabljivakih klasa opravdavaju njihovi naroiti talenti i naroita prava. Time se implicira

da je radnika klasa ili ,ljudi nieg porijekla' emocio nalno i fiziki nesposobna. Na kraju podueg dokazivanja u slinom stilu iznose se inter alia i ove odluke: 1. da se prekine svaka veza pedologa sa kolom i uklone svi pedoloki udbenici, 2. da se na institutu za pedologiju i na tehnikim visokim ko lama zabrani uenje pedologije kao posebne grane zna nosti, 3. da se knjige o teoriji suvremene pedologije koje su do sada objavljene kritiki napadnu u tampi i 4. da se pedolozi koji to ele preusmjere na podruje pedago gije kao uitelji. Taj sukob koji je u biti bio povezan s poznatom aferom Lisenko, zapravo je unitio sovjetsku psihologiju; ostalo je samo nejako pastore psihologijebez vlastitih naela ili metoda.* Zanimljivo je to to se u odluci priznaje da stvarni uz roci protivljenja pedologiji nisu znanstveni dokazi ne objektivnosti u pedologiji koritenih metoda, a ni ne dostatak injenica kojima bi se mogli potkrijepiti njezini, rezultati. Zloin pedologa bio je samo taj to su njihovi zakljuci proturjeili marksistikim naelima i njihovoj primjeni u socijalistikom stvaralatvu. Ta je politika dogma jedino sredstvo kojim se obaraju tvrdnje ovih ra nih ruskih psihologa. To, naravno, u povijesti nije jedin stven sluaj prije tri stotine godina religioznom se dogmom pobijala Kopernikova i Galilejeva heliocentrina teorija. Bilo bi, meutim, pogreno zakljuiti da psihologija,,. budui da se sukobljava s krajnjom ljevicom, nailazi na. podrku politike desnice. Nita nije dalje od istine. U SAD gdje je socijalna psihologija, vjerojatno, razvijenija nego u bilo kojoj drugoj zemlji psihologe openito sma traju opasnim crvenim i boljevicima. Sam izraz drutvena znanost trn je u oku konzervativnim poslov nim ljudima koji trae da kongres poduzme akciju protiv komunistikog utjecaja na sveuilitima. Izgleda da je
* Ova je knjiga prvi put objavljena 1953. godine, dakle u vrijeme kad je SSSR prolazio teku krizu staljinizma. Od tada se u sov jetskoj psihologiji mnogo toga izmijenilo (prim. prev.).

psihologija pepeljuga znanosti. Ekstremna ljevica i des nica je igou, a u demokratskim zemljama, gdje bismo oekivali da e naii na dobrodolicu, jedva da je podnose. Koji su razlozi ove ope netrpeljivosti prema drutvenim naukama? Politiari svih uvjerenja gledaju na psihologiju s nepo vjerenjem ne zbog njezina eventualnog saveznitva s od reenom politikom strankom ve zbog njezinih pokuaja da stereotipno miljenje i nepokolebljivo pristajanje uz dogmu zamijeni injeninim dokazima i znanstvenim za kljucima. Politiar je navikao uti da se dogmi suprot stavlja contra dogma. Kad neto dokazujemo provjere nim injenicama, liavamo ga njegova omiljenog oruja. Nije udo da politiar ismijava pristup (i suprotstavlja mu se) zbog kojeg jednog dana moe ostati bez posla. Razlika izmeu politikog i psiholokog pristupa bit e nam jasnija na primjeru. Pogledajmo raspravu koja se u Velikoj Britaniji prije nekoliko godina vodila o duljini trajanja obaveznog kolovanja. Pritom su se naravno ko ristili i argumenti koji s psihologijom nemaju nikakve veze. Jasno je da studij psihologije ne osposobljava psiho loga da se struno pozabavi ekonomskom stranom toga problema. Psihologa su upitali to misli zato to je izgle dalo da bi dodatna godina kolovanja veoma koristila velikom broju djece. Ono to treba istai jest da su ljudi koji su eljeli da se kolovanje produi, kao i oni koji to nisu eljeli, problem pokuavali rijeiti jednostavnim fiat, t j . pukim izjavama da e to djeci koristiti i da to djeci nee koristiti. Na to bi se pitanje, meutim, lako moglo odgovoriti na osnovi postojeih znanja ili barem na osno vi podataka koji bi se dobili pravilno izvrenim eksperi mentalnim ispitivanjem. Zato u raspravi baratati milje njima kad se moe baratati injenicama? No na injenice se politiar, uglavnom, ne obazire, osim ako se na injenini pristup ne eli izriito osvrnuti. Obino prigovara ovim rijeima: Vi tvrdite da se meto dama drutvene znanosti mogu otkriti injenice kojima e se donekle rasvijetliti problemi s kojima smo suoeni.

Ta vaa tvrdnja ne izgleda opravdana. Zamolili smo znan stvenike koji se bave drutvenim znanostima da nam savjetuju to da poduzmemo u odreenim situacijama. Zapitali smo ih, na primjer, kako smanjiti broj izosta naka u rudnicima ugljena. Oni nam ili uope nisu od govorili ili su se bijedno izgovarali kako to podruje nisu istraivali, ili su njihovi odgovori bili besmisleni ili ne podesni za bilo kakvu akciju. Nita nam ne bi bilo drae od odgovora na naa pitanja. Na alost, ta mnogo hva ljena drutvena nauka izgleda ne moe na njih odgovoriti. Svakako nastavite sa svojim istraivanjima. U meuvre menu mi moramo raditi i ne moemo ekati rezultate vaih eksperimenata. Iako su ovo naizgled razumne rijei, one su takve zaista samo naizgled. Da bismo bolje shvatili to se njima za pravo kae, razmotrimo to se u slinim situacijama do gaa u drugima znanostima. Uzmimo kao primjer proiz vodnju atomske bombe. Fiziari izjavljuju, iako u to ne mogu biti sigurni, da bi daljnja viegodinja istraivanja i gradnja vrlo skupih postrojenja moda omoguila proiz vodnju atomske bombe. Politiari to smatraju poeljnim i fiziari poinju rjeavati brojne probleme u vezi sa svo jim zadatkom. Trokovi vrtoglavo rastu i nakon nekog vremena bomba je proizvedena. Istraivanje se, meutim, nastavlja i u iduih deset godina taj prvi vrlo nesa vren model treba, naime, tehniki usavriti. Izmeu ovog primjera i naeg primjera izostajanja s posla treba uoiti ove razlike: 1. od psihologa se trai da odmah odgovori na postavljeno pitanje, a fiziaru se doputa da prije toga nekoliko godina eksperimentira, 2. za preliminarna kao i za kasnija istraivanja fiziaru stoje na raspolaganju go tovo neograniena materijalna sredstva, dok psiholog mo ra raditi bez gotovo ikakve materijalne podrke i 3. fiziar ono to prouava moe neometano promatrati kad god zaeli, dok psihologa obino paljivo spreavaju u njego vim nastojanjima da uspostavi kontakt s rudarima, od nosno sa skupinom koju promatra. Sad je jasno zato psiholog u ovoj situaciji ne moe

uspjeti. Kad bismo fiziaru kazali: elimo da nam ka ete ima li na Antarktiku izvjesnih metala. Zabranjujemo vam da tamo odete ili da razgovarate s ljudima koji su tamo bili. Za svoja istraivanja neete dobiti nikakvu materijalnu potporu, a odgovoriti morate odmah, on bi se teko pod tim uvjetima prihvatio posla o kojem je rije. Priznamo li, dakle, da su zbog uvjeta pod kojima psi holozi moraju raditi, zahtjevi koje politiari postavljaju psiholozima besmisleni, pogledajmo kakvi bi se zahtjevi smatrali prihvatljivima. Uzmimo opet problem izostaja nja s posla i pretpostavimo da ga drutvo zaista eli ri jeiti. Trebalo bi, najprije, osnovati istraivaki institut, ako je mogue pod pokroviteljstvom Savjeta za drutve na istraivanja o osnivanju kojeg se ve godinama uza ludno raspravlja, u kojem bi mogli raditi najbolji stru njaci za drutvene znanosti u zemlji. Institut bi trebao usko suraivati sa sveuilitima. Materijalna sredstva kojima bi raspolagao morala bi biti dovoljna (ovaj put iznimno) da omogue sveobuhvatna istraivanja u skladu s teorijom uzoraka i statistikom procjenom podataka. Istraivaima bi se moralo dopustiti tovie, trebalo bi ih ohrabriti da razgovaraju s rudarima, voama sindikata, upraviteljima rudnika i svima onima koji rade u rudar stvu. Nitko ih ne bi prisiljavao da spaavaju neiji dobar glas; naglasak bi bio na znanstvenoj nepristranosti i na postojeim injenicama, kao i na prihvatljivim preporu kama koje bi na temelju njih nastale. Moglo bi se ekspe rimentirati do mile volje. Ako bi se, na primjer tijekom rada nametnula hipoteza o decentralizaciji i boljoj kon troli samih rudara nad upravom, tj. o stvaranju radni kih odbora kao sredstvu borbe protiv izostajanja s posla, ona bi se eksperimentalno provjerila barem u jednoj ili dvije jame. Nitko, naravno, ne moe jamiti da e se pro blem rijeiti, ali u svjetlu iskustava sakupljenih rjeava njem slinih problema, vjerojatnost uspjeha nije malena. Moda e trebati osnovati i nekoliko istraivakih orga nizacija, a ne samo jednu. Budui da danas u Velikoj

Britaniji drutvene znanosti studira veoma malen broj studenata, trebat e se pobrinuti za znanstveni kadar. Moda bi bilo dobro da se studenti stipendijama potaknu na upisivanje studija psihologije i sociologije, a moda ak i to da se osnuje katedra za socijalnu psihologiju ili eksperimentalnu sociologiju (i jedno i drugo e, vjero jatno, biti potrebno). Da bi italac shvatio kako su ovi planovi gotovo neizvedivi, mogao bih navesti bezbroj po tekoa s kojima e se sresti oni koji ih ponu provoditi. Ostaje, meutim, tvrdoglava injenica da su se drutvene znanosti u mnogim prilikama pokazale dostojnim svojeg imena. Moda je malodunost najsigurniji put do neuspje ha u ivotu nacije kao i u ivotu pojedinca. Iako je nepostojanje materijalne potpore i drugih sred stava za rad ozbiljna prepreka razvoju drutvene znano sti, jo je pogubnija injenica da mnogi inteligentni ljudi drutvene znanosti neozbiljno shvaaju i gledaju na njih s porugom i podsmijehom. Tako se ponaaju prvenstveno zato to vide da dravni slubenici, voe sindikata, politi ari, poslovni i drugi ljudi od djela znaju to rade i ne trebaju pomo akademskih, tj. ipso facto sanjalakih i nepraktinih tipova. Drugi uzrok takvog stava lei u naizgled beznadnoj nepravilnosti ljudskog ponaanja ko je se odupire ukalupljivanju u znanstvene zakone. Znan stveno ispitivanje ljudskog ponaanja proturjei zdravorazumskim pojmovima slobodne volje i slinim krilati cama, pa se stoga smatra apsurdnim i smijenim. Kad injenice iziu na vidjelo, tj. kad se pokae da su intervjui praktinog poslovnog ovjeka vie nego bes korisni, ili da su prognoze ishoda izbora iskusnih poli tiara i novinara beznadno pogrene (kao to se to, na primjer, dogodilo 1945. godine kad je Gallupova anketa prognozirala pobjedu laburista, a strunjaci tvrdili da e veina glasaa glasati za konzervativce), miljenje lako kree u suprotnom pravcu, i psihologu se pripisuju a robne moi spoznaje i shvaanja za koje on nikada ne tvrdi da ih posjeduje. U psihoterapiji esto nailazimo na takvu mjeavinu poruge straha i oboavanja. Svaka je

nova znanost prijetnja uhodanim nainima miljenja, i povijest uvijek iznova pokazuje takve dvosmislene reak cije na gotovo sve novine. Primjeri poruge ee mi padaju na um nego primjeri oboavanja, no dovoljno je sjetiti se iroko prihvae nog miljenja, za koje ne postoje ama ba nikakvi dokazi, da e se psiholokim postupcima rijeiti svi problemi kriminalistike i da e psihoterapijom izlijeen kriminalac nastaviti ivot kao koristan i poten graanin. Miljenje da ne bi bilo ratova kad bi se svatko u mladosti psihoanalizirao jednako je raireno i neopravdano. Ta vjera u arobnu mo psihologije vjerojatno smeta njezinu na pretku ba kao i izravno odbacivanje. Ni u jednom se slu aju ne priznaje da je psiholog znanstvenik koji provje rene znanstvene metode primjenjuje na nova podruja i u skladu s tim nitko ga ne ohrabruje da svoja istraivanja vri tamo gdje je to jedino mogue u rudniku, radio nici, logoru, zatvoru, tvornici ili u razliitim udruenjima. Vrlo, vrlo polako takva se klima mijenja. Privatna in dustrija, osobito ona u SAD, poinje uviati neograniene mogunosti kontrole i prognoze koje nudi drutvena zna nost, i u toj se zemlji oruane snage, dravna sluba, pa i sama vlada (putem anketiranja) slue psiholokim me todama selekcije, prognoze i ispitivanja javnog mnijenja. Nema sumnje o tome da e utjecaj psiholokih metoda u navedenim podrujima ubrzo porasti. U SAD se broj psi hologa zaposlenih u industriji, u vladinim agencijama kao i u raznim drugim praktinim i primijenjenim poslo vima poveava iznenaujuom brzinom, a poeci takvog razvoja mogu se zamijetiti i u Velikoj Britaniji. Neznanje, strah i druge emocionalne prepreke prihvaanju znanstve nog pristupa esto spreavaju najveu moguu primjenu psiholokih otkria. Treba se nadati da e ire poznava nje metoda drutvenih znanosti s vremenom ukloniti ove zapreke. Danas je u SAD malen broj studenata koji di plomiraju, a da nisu sluali kolegij psihologije. Kad po mislimo da su meu tim golemim brojem ljudi i budui voe i strunjaci u proizvodnji, upravljanju dravom, me-

dicini, pravu i bogosloviji, moemo s povjerenjem rei da generacije koje dolaze nee psihologiju smatrati uljezom ve poznatim prijateljem i pomonikom. Bila bi teta da Velika Britanija koja je prednjaila u razvoju psihologije (doprinosom poznatih psihologa kao to su Galton, Spear man i McDougall) proigra priliku da sudjeluje u etvi plodova. Bilo bi pogreno misliti da psihologija moe utjecati na politiku samo u neposrednim, praktinim aspektima. Drugi naini njezina utjecaja moda su jo vaniji i fundamentalniji. Kao to smo istakli na poetku ovog po glavlja politike se filozofije, barem djelomino, temelje na ope prihvaenom miljenju o ljudskoj prirodi, pa ukoliko psihologija doprinosi njezinu boljem shvaanju, ona djeluje i na politiku filozofiju. Govorili smo o su kobu koji je u SSSR-u izbio izmeu politikog uvjerenja stvorenog na osnovi pretpostavke o jednakim sposobno stima svih ljudi i znanstvenih injenica o nejednakosti ljudskih sposobnosti i utjecaju naslijea. Pogledajmo sada koliko su pretpostavke na kojima se temelji poli tika demokracija u skladu sa znanstvenim injenicama. Godinama sam studentima koji su na odsjeku za izvan redni studij Londonskog sveuilita koji su upisali kole gij socijalne psihologije, meu ostalima, postavljao i ovo pitanje: Koji bi oblik vladavine bio najpodesniji a) kad bi po sposobnostima svi ljudi bili jednaki i b) kad bi se ljudi po sposobnostima razlikovali i kad bi te razlike bile uroene? Vie od 90 posto odgovora glasilo je da bi idea lan oblik vladavine u prvom sluaju bila demokracija, a u drugom autokracija ili diktatura. Pretpostavimo li da su drugu alternativu potkrijepile i injenice, tj. da znanstvena istraivanja pokazuju da se ljudi raaju s ne jednakim sposobnostima, moramo zakljuiti da je naa vjera u demokraciju samo iluzija? Moemo li, s druge strane, prihvatiti injenicu da je diktatura u Rusiji u skla du s vjerom u ljudsku jednakost i odbaciti sve dokaze o protivnom, meu njima i miljenje 95 posto izvanrednih studenata Londonskog sveuilita?

injenica da i SSSR i SAD propagiraju vjeru u ljudsku jednakost ne bi nas smjela zbuniti. Ako nas Rusi uvje ravaju u neograniene mogunosti ovjekova usavrava nja kao i u bitnu jednakost svih ljudi, ne smijemo za boraviti da i Amerikanci kau da je jedan ovjek dobar kao i drugi, ako ne i bolji od njega. Moda su se u za kljuku o poeljnosti diktature u sluaju da ljudi po sposobnostima nisu jednaki potkrale neke greke i moda bismo, da ih nismo poinili, donijeli posve drukiju odluku. Prije svega oni koji tvrde da nejednakost prirodno vodi diktaturi obino pretpostavljaju da e voe ili diktatori biti najinteligentniji lanovi drutva. U povijesti vidimo, meutim, da se to rijetko dogaa, a na temelju psiholo kih eksperimenata moemo zakljuiti da je to vrlo ne vjerojatno. U prolosti gotovo da i nije bilo izrazito in teligentnih i nadahnutih diktatora. Kvocijent inteligen cije najboljih meu njima iznosio je oko 130, t j . bio je znatno ispod kvocijenta inteligencije stvarnih intelektual nih divova. Eksperimenti su pokazali da drutvo obino vode oni koji su neto malo inteligentniji od svojih su graana, ali ne i previe bistri; interese, nain miljenja i dokazivanja djeteta ili odraslog ovjeka iji kvocijent inteligencije iznosi 160 i vie velika veina ljudi uope ne razumije. Osim kad se radi o iskljuivo intelektualnim pitanjima, vrlo inteligentan ovjek nee biti izabran za vou ba kao ni netko vrlo glup. Prema tome vodstvo u drutvu nikako nije sinonim za sposobnost ba na protiv gotovo je sigurno da e u njoj bezobzirni ljudi koji su na vlasti, a vlasti su se i dokopali zahvaljujui svojoj bezobzirnosti istisnuti inteligentnije od sebe. U povijesti je mnogo takvih primjera, a neki su od njih sasvim svjei. Iako u diktaturi najsposobniji nikada nisu voe, to se ne bi moglo kazati ni za suvremenu demokraciju. Primjer za upravo reeno niz je tragikominosti koje su se dogo dile kad je u politiku arenu uao John Stuart Mill. Mi slim da nitko tko je ikada pratio govore lanova britan skog parlamenta ili amerikog senata nee poricati kako

ti ljudi ne poznaju ak ni elementarne injenice, kako su im govori esto proturjeni i siromani idejama, a inte lektualno shvaanje skueno. U utrci za mjesta u vladi ili parlamentu demokratske zemlje velika je inteligencija optereenje (odnosno smetnja) ba kao i u diktaturi. Za uspjeh u toj utrci potrebne su osobine kojima se mogu pridobiti mase, a ne inteligencija. Usprkos suparnitvu stranakih mainerija, u demokraciji inteligencija na kra ju ipak ee dolazi do izraaja nego u krutom sistemu diktature. Vjerojatno bi sistem starih Grka koji su svo je visoke inovnike birali kockom za inteligentnog ovje ka bio jo povoljniji, jer kocka nema predrasuda prema inteligenciji. Postoje li, barem teorijski, naini izbora politikog vo e koji bi bili bolji od ovdje skiciranih? Malen je broj psihologa koji su se usudili o tome nagaati, no mnogi bi se od njih vjerojatno sloili s miljenjem Paula Horsta da je najvii cilj psihologa koji se bave mjerenjem i procjenjivanjem moe biti samo razvoj tehnika i instru menata koji e omoguiti drutvu da do kraja iskoristi injenicu da ljudi po sposobnostima nisu jednaki. Iako e nam se Horstova preporuka moda na prvi pogled ui niti neobinom, ona ipak zasluuje da o njoj razmislimo. Jedna od oitih mogunosti koje on predlae je prihva anje sistema kojim se slue pri odabiranju vladinih slu benika (izbor na temelju psiholokim metodama provje renih sposobnosti, napredovanje na temelju uspjeha u radu). Horst predlae da se taj sistem proiri testovima strunog znanja. Zato ne bi senatori i kongresmeni Sjedinjenih Amerikih Drava pokazali svoje poznavanje prirodnih znanosti, ekonomije, sociologije, politikih nauka, kao i drugih znanstvenih podruja na kojima se zasniva dobro zakonodavstvo. Moda bi bilo dobro za traiti i od predsjednikog kandidata da pokae barem minimum poznavanja sila koje utjeu na zdravlje nae nacionalne strukture. Tada bismo problem poboljanja strukture predstavnika vlasti mogli izravno rijeiti inzistiranjem na mjerenju relevantnih individualnih razlika

i na tome da se za inovnike u vladi odaberu samo naj bolji. To bi, naravno, znailo da bi se mjesta u dravnoj i javnoj slubi popunjavala ispitima i testovima, a izbori postali samo povijesna injenica. Horst, svjestan da je to zbog ljudske sentimentalnosti i emocionalnosti u praksi gotovo neizvedivo, predlae jo jedno rjeenje. Druga bi se alternativa sastojala u tome da donekle proizvoljno odredimo koje e se funkcije popunjavati ispitima, a koje izborima, i da pritom uzmemo u obzir i individual ne razlike meu biraima i samo najsposobnijima omo guimo da glasaju. U prvom sluaju ispite bi polagali kandidati, a u drugom glasai ime bi se postiglo da iz bori ostanu slini sadanjima. Ma to mislili o ovom prijedlogu, injenica je da nitko ne smatra da zahtjev svjedodbe o pismenosti nije u skladu s demokratskim nainom upravljanja dravom, pa prijelaz sa pismenosti na znanje i sposobnosti moda i nije tako revolucionaran kao to izgleda. Nekoliko go dina osobno sam istraivao drutvene stavove pomou upitnika u kojem je, meu ostalim, stajalo i ovo pitanje: Mislite li da samo ljudima odreenog minimuma inte ligencije i obrazovanja treba dopustiti da glasaju? U gradskoj graanskoj sredini konzervativci tako misle u 55 posto sluajeva, liberali u 47 posto sluajeva, dok se socijalisti s time ne slau iako se prijedlogu i ne protive onako snano kako bismo to oekivali (39 posto ih smatra da bi to bilo dobro). Odgovor radnike klase u cjelini nije bio tako pozitivan, iako se s prijedlogom sloila znat na manjina. Na to pitanje slino su odgovorili i Amerikanci, Nijem ci i veani iz ega se vidi da ni ljudi u tim zemljama nisu posve zadovoljni tipom politiara kakvog namee sadanji politiki sistem. Horst se konano odluuje za kombinaciju svojih pri jedloga. Shvatimo li individualne razlike zaista ozbiljno i iskoristimo li ih pri pronalaenju ljudi najsposobnijih za upravljanje dravom, zakljuujemo da bi moda bilo

dobro kombinirati oba pristupa. Kandidat bi, dakle, pri je nego to mu dopuste da se kandidira, morao poloiti kvalifikacioni ispit, a birai bi morali poloiti takav od govarajui ispit prije nego to im se dopusti da glasaju. Ove zamisli ne treba, naravno, preozbiljno shvatiti. One su zapravo tako oevidno manjkave da se ni od koga ne moe traiti da se njima pozabavi. Ipak ne treba ih ni olako odbaciti kao bolesnu uobrazilju znanstvene fan tastike. Je li na politiki sistem ba toliko savren da ga ne bismo mogli usavriti? Jesmo li sigurni da najspo sobniji i najkvalificiraniji uvijek uspijevaju doi na utje cajne poloaje i stei politiku mo? Ukoliko na oba ova pitanja ne moemo odgovoriti bezuvjetno potvrdno, pri jedloge za mogua poboljanja treba razmotriti i suditi o njima kao to i zasluuju. Iznio sam samo jedan primjer iz kojeg se vidi kako istraivanja na podruju suvremene psihologije mogu utjecati na politiku. Paljiv e italac i sam na stranama ove knjige nai primjere koji se mogu primijeniti na nae politiko razmiljanje. Nadam se da e uvidjeti da ne precizna, nepotpuna i nejasna predodba kakvu psiho logija danas ima o ljudskoj prirodi nije u skladu s po stavkama samo jedne politike stranke. Vjerojatnije je da su i ljeviari i desniari spoznali neke psiholoke isti ne koje, meutim, istiu na tetu ostalih jednako vanih istina. Oito je da bi sinteza stavova bila poeljna, no ona nikako ne bi smjela biti neka srednja vrijednost suprot nih miljenja ve organski rast zasnovan na nezavisnom i nepristranom znanstvenom istraivanju zakona ljudskog ponaanja. Svima koji sumnjaju u korisnost psihologije na tom podruju zbog navodne neizvodivosti njezinih pri jedloga ili zbog njezine stvarne znanstvene nezrelosti, moda bih mogao odgovoriti kao i Faraday u uvenoj prilici kad je prvi put izloio mali model dinama koji je upravo izumio. Tom zgodom jedna ga je dama upitala: Zgodna stvarica, gospodine Faraday, ali emu slui? Gospoo, odgovorio je veliki ovjek, emu slui di jete?

Muradif

Kulenovi

EYSENCK ILI U M I J E E PSIHOLOGA

Nimalo ne pretjerujemo ako ve na poetku napisa o psi hologu H. J. Eysencku upozorimo da se radi o jednom od najvjetijih a dijelom i veoma spornih znanstvenika koji djeluju u sferi velike tradicije bihevioristikih teorija psiho patologije i kognitivnih teorija linosti. H. J. Eysenck napi sao je mnogo knjiga i bezbroj rasprava, obiao je mnoge zemlje, predavao na veini znamenitih sveuilita u svijetu, osporavao mnoge teorije, i sam je bio osporavan, ali uza sve to ne pokazuje znakove umora niti umanjuje svoju zna tielju za psiholoke preokupacije ovjeka i drutva u ko jem ivi. Sluao sam njegova predavanja u Londonu 1974. godine i tada sam se uvjerio u njegovu dosjetljivost, svje inu i veoma visprena reagiranja na neposredne upadice, kritike ili pohvale prisutnih slualaca. Eysenck (Stalno boravi u Londonu, gdje radi i predaje mla dim naratajima. Po svojim knjigama, koje su prevedene na sve velike svjetske jezike, poznat je u znanstvenim krugo vima, a svojim smjelim tvrdnjama i obradama bitnih psi holokih ljudskih tema pribliio se i irim laikim krugo vima. Meu najznamenitije njegove dosad objelodanjene knji ge ubrajaju se: Dimenzije linosti, Znanstvena studija linosti, Ustrojstvo ljudske linosti, Psihologija politike, Dinamika tjeskobe i histerija, Smisao i besmisao u psi hologiji, injenica i izmiljotina u psihologiji. Prema miljenju nekih njegovih dobronamjernih kritiara, on zastupa visok stupanj znanstvene strogosti u izvoenju psiholokih eksperimenata. On je veoma kritian prema promaenim razmiljanjima o aktualnostima i sadanjosti koja su prezentirana pod koprenom psihologije.

Sluao sam a i itao veoma otre reakcije na neke njegove tvrdnje i interpretacije podataka dobivenih u pokusima, a isto tako i zamjerke o navodnom njegovom utimavanju i friziranju dobivenih podataka kojima je nastojao potvr diti svoje pretpostavke. No uza sve to n e m a sumnje da je Eysenck, jo uvijek, jedan od najplodnijih i najutjecajnijih psihologa u svijetu javnog saobraanja. Nisam saznao da je bilo koji od njegovih brojnih radova preveden na na jezik. O njemu u naim sredinama nitko nije posebno pi sao, ali ga zato esto spominju i navode p r i obradi raznih psiholokih problema (kao i u nekim psiholokim pa i filo zofskim studijama. Na aktualnost i u nekim vidovima veliku znanstvenu vri jednost Eysenckove prisutnosti u psiholokim istraivanji ma, u nas je prvi upozorio Borislav Stevanovi u predgo voru knjizi Psiholoki tipovi od C. G. Junga.* Vrijedno je spomenuti da je Eysenck oivio Jungovo uenje o psiho lokim tipovima i na taj nain aktualizirao njegovu misao. Eysenck je veoma otar kritiar njemake idealistike psi hologije i ve uobiajenih literarnih metoda u psihijatriji, psihologiji linosti i klinikoj psihologiji usto je protiv svih metoda koje nisu zasnovane na znanstvenom provje ravanju. Eysenaka ubrajaju imeu najagresivnije svjetski poznate psihologe u osporavanju psihoanalize, iako priznaje neke nje ne posebne teorije zauzvrat, i on je veoma esto na ni anu psihoanalitike kritike. No bez obzira na ove arke, psihoanalitiar David Malan, danas vjerojatno jedan od naj znaajnijih znanstvenika u podruju evalvacije ishoda psi hoterapijskih lijeenja, istie, dodue na svojim predava njima, da je Eysenck najzasluniji za inauguriranje znanstve nog, egzaktnog procjenjivanja rezultata psihoterapije, dok se mnogi slau da je najproduktivniji psiholog linosti-, ako ne u svijetu a ono sigurno u Velikoj Britaniji, gdje je proua vanjem individualnih razlika i njihovim tumaenjem stekao estoke neprijatelje u sredinama i grupama od kojih se to najmanje moglo oekivati. Znanstveno izuavanje individualnih razlika predstavlja je dinstvenu temu koja objedinjuje Eysenckovu psiholoku zna tielju. Problem individualnih razlika see duboko u povi jest; poznata su prouavanja grkih filozofa jo iz estog * K. G. Jung: Psiholoki tipovi, Matica Srpska, Novi Sad, 1977.

stoljea prije n. e. koji su pokuali racionalno odrediti pri rodne inioce koji sudjeluju u oblikovanju naravi i indi vidualnih razlika. Eysenck je teorijski, eksperimentalno i istraivanjem raz nih izvora ispitao sve znaajnije probleme iz oblasti indivi dualnih razlika, on je ponudio mnoga rjeenja na temelju strogo prikupljenih podataka. Njegovi doprinosi odnose se i na prirodu i ustrojstvo linosti, porijeklo linosti, odnos inteligencije i linosti, duevne bolesti, kriminal, javljanje i oitovanje spolne naklonosti, politika uvjerenja. Neprilike za ovog autora nastale su najvie u vezi s ana lizom individualnih razlika na osnovi sloenih statistikih tehnika, a najvie u vezi s izuavanjem i interpretacijom prirode i porijekla rasnih razlika, zbog ega je u nekim sredinama postao ozloglaen i izloen poruzi. Neki, kako pie Richard Kirby, samozvani antirasisti i fiziki su na pali Eysencka. Kada bismo ukratko saeli znaajke Eysenckova rada, mo gli bismo istaknuti tri podruja njegova intelektualnog, istra ivakog i znanstvenog pothvata: prvo, panju zasluuje po svojem beskompromisnom zalaganju za znanstvenu empirij sku psihologiju koja se sastoji od eksperimentalno provje renih i opih zakona ljudskog ponaanja i koja n a m mogu pruiti korisna predvianja. Drugo, njegov vlastiti napor u t o m istom smislu, napor koji je urodio otkriem osnovnih dimenzija linosti od kojih je veoma poznata introverzija ekstroverzija. Tree se odnosi na primjenu njegove teo rije linosti u lijeenju poremeaja ponaanja. Njegov su stav lijeenja zasniva se na bihevioralnom pristupu poj mu to ga je u kliniku psihologiju uveo sam Eysenck. Zanimljivo je spomenuti da je Eysenckov rad postao po znat ne samo po radovima objavljenim u znanstvenim publi kacijama i lancima kojih broj dosee 500 bibliografskih je dinica, ve i njegovim veoma jasnim predstavljanjem i ob razlaganjem istraivane grae i zornim i savreno jasnim objanjenjima kojima se obraa itaocima, naroito onima koji predstavljaju iroku italaku publiku. Iako knjiga Upotreba i zloupotreba psihologije ne pre doava i ono najbolje to je napisao Eysenck, ona ipak do b r o ukazuje na osobnu znatielju i iroko podruje tema kojima autor poklanja panju. U njima se zrcali njegov na in rada i miljenja ikoji zasluuje da se bolje upozna, a u pojedinim vidovima i primijeni p r i ralambi pojedinih psiholokih zbivanja u ljudskoj jedinki i drutvu na ra zini ponaanja i kognitivnih funkcija. Djelo H. J. Eysencka

veoma dobro i vjerno potvruje irinu prisutnosti i primijenjenosti psihologije koja zauzima veoma udno mjesto u dananjem svijetu: njeni pronalasci i otkria izdano se primjenjuju u klinikama, industriji, u odgoju i u oruanim snagama gotovo svih modernih zemalja, dok su istovremeno obrazovani ljudi oprezni i veoma kritiki prema zakonima ljudskoga ponaanja to su ih otkrile psihologija, psihija trija i psihoanaliza. Nerijetko i u prilinom broju ljudi su sumnjiavi p r e m a primjeni znanstvenih metoda u proua vanju ljudskih bia. Prevedena knjiga Upotreba i zloupotreba psihologije jed na je od onih knjiga koje pokuavaju razradom sloenih problema u psihologiji umanjiti skepticizam uenih i obra zovanih ljudi prema otkriima i spoznajama koje donose discipline psiholoke znanosti.