You are on page 1of 112

Peter Payne

BORILAKE VJETINE duhovna dimenzija

Peter Payne: Borilake vjetine - Duhovna dimenzija -

Naslov izvornika: Martial Arts - The Spiritual Dimension [ London, 1981 ]

Urednik: Nenad Vertovek

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

Borba zahtijeva pokret, ali prvo, unutranjost zahtijeva smirenost; pobjeda zahtijeva snagu, ali prvo, unutranjost zahtijeva mekou; borba zahtijeva brzinu, ali prvo, unutranjost zahtijeva sporost. Kuo Feng-ch' ih Ako znate Put, vidjet ete ga u svemu. Miyamoto Musashi Pria kae da se u hramu usred guste ume, gdje su se poduavale tajne vjetine, nikad nije govorilo. Uenike eljne znanja straari su utei primali i otvarali velika drvena vrata na kojima je pisala samo jedna rije: "Poni!"- tek toliko da novi kandidati uu u hram. Izvan visokih zidova nije dopirao nikakav zvuk i nitko nije znao to se u hramu zaista dogaa. Rijetki koji su nakon vie godina izali iz hrama i htjeli govoriti samo bi priznali da je na unutranjoj strani drvenih vrata, koju se vidjelo tek kod izlaska, pisalo: "Nastavi!" Ova legenda, ili istinita pria, jedna od mnogih istonjakih simbolikih prikaza Puta - ili Putova - kojim su kroili stari majstori borilakih vjetina, trebala bi biti samo ljubazno uvoenje u knjigu jednog od najboljih suvremenih poznavatelja

borilakih vjetina. Bez mnogo potrebe za objanjavanjem, valja se najprije poradovati trenutku u kojem se pojavljuje na hrvatskom "obzorju dogaanja". Taj trenutak je odreen i drevnom poslovicom "prokletstva zanimljivog vremena". Moda je stoga i pravo vrijeme za spis koji nudi i duhovnu dimenziju borilakih vjetina. I to vjetina iza kojih stoje stoljea - ili tisuljea - tradicije vjebanja, koje su i danas "bruene" suvremenim tempom ivota, portskom borbom, filmskim utjecajem, idealiziranjem i(li) omalovaavanjem brojnih zaljubljenika, odnosno sumnjiavih gledatelja. Upravo stoga, vrijednost ove knjige gotovo neizbjenog izbora za biblioteku koja se naziva "Do" - jest u spajanju tradicije i suvremenosti, tehnike i umjetnosti, umnog i tjelesnog, teorije i iskustva, tajnovitosti i masovnosti, divljeg ratnitva i civilizirane etike borbe, umijea u dvoranama za vjebanje i svakodnevnog ivota, borbe na ivot i smrt i rekreacije... U svakom sluaju, knjiga je rezultat ogromnog truda i znanja, onog bez ega je besmisleno govoriti o borilakim vjetinama - danas podosta "nagrienim" trkom za pojasevima, besplodnim teorijskim razglabanjima, "ego-tripovima" instruktora i samoproglaenih majstora. Godine iskustva, trud, dobra percepcija, iskrena namjera, humanistiki pristup jednoj "ratnikoj" temi, struna analiza i sinteza, naglasak na izgradnji karaktera... osobine su autora i njegovog teksta. Vjerujem, isto se to trai i od iskrenog itatelja ili vjebaa bilo koje vjetine.

Na poetku ispriana pria, kao i sve sline, ima svoju simboliku - gusta je uma obino na ivot, hram su na um i tijelo, straari su naa osjetila, vrata su vjetina kojom se bavimo... Ono to vrijedi, naa je odluka da (jednom) zaponemo s vjebanjem i da to nastavimo i inimo cijeli ivot ili to je mogue due. Za sve koji tek poinju vjebati neku od borilakih vjetina ili su ve due na nekom Putu, knjiga je dobrodola sve dok se pitamo:"Zato (uope) vjebati?" Naravno, glavni dio odgovora ipak se ne nalazi izmeu korica ove knjige - to joj nije ni namjera - ve prije svega negdje u Vaem dojo-u...

Nenad Vertovek

UVOD Postoji vana, esto nedovoljno uoavana razlika izmeu borilakih vjetina i obine tunjave. Razliku ne ine sposobnosti ili poznavanje posebnih zahvata. Izvor svih borilakih vjetina je u zamisli da one predstavljaju dio sveobuhvatnog obuavanja iji je krajnji cilj korjeniti preobraaj samog bia onoga koji se posvetio vjebanju. Vrlo esto ovaj je korijen zanemaren, omalovaavan ili potpuno odbaen. Usprkos tome, duhovnost je srce borilakih vjetina. Sve kulture posjeduju tradiciju ratnitva koja je esto povezana sa duhovnim ciljevima (Grci su ukljuili hrvanje u olimpijske igre, a heroj koji savladava udovite, zlog duha, ili vladara predstavlja vaan arhetip u mitovima). Meutim, na Istoku su borilake vjetine dosegle najvie razine i bile najire razraene. Smatra se da je izvor ovih vjetina u Indiji (mada se malo zna o ovim poecima) odakle su prenesene (kao i Budizam) u Kinu. Tamo su naile na plodno tlo. Praktino usmjerena, kineska kultura i mistina, tjelesno-i-prirodno obiljeena taoistika religija ohrabrivale su razvijanje mnotva tehnika kroz bliski dodir sa kolama duhovne obuke. Iz Kine tjelesno i duhovno obiljeje borilakih vjetina preneseno je u Mongoliju, Indoneziju, Javu, Filipine, Koreju, Okinavu i Japan gdje je, stopljeno sa tamonjim borilakim i religijskim uenjima, obrazovalo nove i posebne oblike ratnitva. Od oko 1900. godine, borilake vjetine poele su prosijavati kroz Evropu i Sjevernu Ameriku, u poetku u obliku Judo-a iz Japana,

a jo obilnije od drugog svjetskog rata, od kada su tajne tradicije postale dostupnije (ak i ako esto razblaene), a zanimanje velikog broja ljudi za istonu misao poraslo. Na osnovu ove nove seobe mogli su nastajati novi posebni oblici - Bruce Leejev Jeet Kune Do bio je pod jakim utjecajem zapadnjakog boksa, hrvanja i maevanja i izraavao je pravu sliku 20. stoljea njegovo odbijanje neplodne tradicije kroz zahtjev za djelotvornou, ekonominou i praktinou. Slino stapanje se dogodilo i sa suvremenim, zapadnim psihoterapeutskim i obrazovnim metodama ime se poveavao opseg uinaka tehnika samorazvitka i samoosvjeivanja. Da bi se ispravno shvatile borilake vjetine, neophodno je uzeti u obzir psiholoke, metafizike, kao i tehnike strane. Iznad svega, ivotno je vano razumjeti kako tjelesna djelatnost, koja se ini tako usko povezana s poljem istih sportova kakvi su nagradno-takmicarski i hrvanje, moe dospjeti do takvih zahtjeva kao to su duevnoduhovni preobraaj i upoznavanje s prirodom stvarnosti. Upravo je to bit ove knjige.

TEHNIKE STRANE

POLAZNA VANOST TIJELA

Jedna od najveih razlika izmeu zapadnih i tradicionalnih istonjakih kultura je u njihovom pristupu tijelu. Na Zapadu, izmeu tijela i uma postavljen je temeljni rascjep. Tradicionalno uenje promatra tijelo kao da je male vrijednosti, kao neto to je potrebno podvrgnuti obuzdavanju i poniavanju da bi se iz njegovih ograniavajuih stega oslobodio duh. Putenost je viena kao smetnja, kao neto ega bi se trebalo kloniti to je vie mogue. esto i suvremeno znanstveno stajalite takoer naglaava ovaj rascjep: um, miljenje i razumno shvaanje smatraju se vrhunskim vrijednostima; tijelo je samo nositelj svijesti; osjeaji samo iskrivljuju jasnou logike, a tijelo osjeamo samo onda kada s njim neto nije u redu. Nasuprot ovome, na Istoku najvei broj iroko rasprostranjenih tradicija naglaava osnovno jedinstvo. Tijelo i um, duh i materija, muko i ensko, sudjeluju u plesu koji je sam Univerzum. Putenost je isto toliko nositelj duhovnosti koliko i molitva i gladovanje hinduistiki tantrizam upravo koristi spolni odnos kao meditativni ritual koji vodi ka sjedinjavanju s boanskim. Sjajno zdravlje i proiavanje tijela isto su toliko znaajni za duhovni napredak kao to su i iste misli. Na Istoku se mali znaaj pridaje znanju koje nije istovremeno miljeno i pod utjecajem osjetila. U stvari, loginoj misli se dodjeljuje

malo prostora u nacrtu poretka stvari pa se ak smatra i za smetnju unutar iskustva. Naravno, ova dva u velikoj mjeri suprotstavljena pristupa postoje, u manjem obujmu, unutar nae vlastite kulture i esto unutar samih pojedinaca. Od ivotnog znaaja je za kulturno i osobno zdravlje da se ovaj rascjep razrijei. Jasno je da se borilakim vjetinama ne moe ispravno pristupiti bez u najmanju ruku zaetaka iscjeljenja ove rane u naim duama. U svim mitovima, svim religijskim uenjima, mnogim razliitih vrsta iskustava. Mnoge osnovne meditacije predstavljaju tek vezivanje panje za jednostavna tjelesno-ulna

filozofijama pa ak i u korijenu mnogih znanstvenih ideja, nailazimo na shvaanje dvostrane prirode ljudske svijesti i promatranog Univerzuma. Ovaj dualizam je obino prikazan i u znanstvenom svjetlu u obliku otkria da desna i lijeva strana mozga ( koje upravljaju desnom i lijevom polovicom tijela takoer ) imaju, kod najveeg broja ljudi, i razliite funkcije: lijeva polovica mozga povezana je s govornim, misaonim i razumnim stranama iskustva, a desna strana s ne-govornim, umjetnikim i intuitivnim sposobnostima. Ovu dvostranost, koju smatram jednom od najvanijih osnovnih istina koje je ovjeanstvo ikada otkrilo, moda je najbolje prikazati tabelom:

Glava
Tijelo Osjeaj ensko Majka Dijete Zemlja Pakao Priroda Dolje Korijen Prolost Tradicija Masa Smrt Zemlja Preputenost Sakupljanje energije Tama Toplo Unutranje Bezoblino Obuhvatno Podravajue Usisavajue Desna polovica mozga Lijeva strana tijela Umjetniko Sinteza Mekano Oputenost Podatno Rasipanje lica

Trbuh
Um Miljenje Muko Otac Roditelj Nebo Raj Tehnologija Gore Kronja Budunost Promjena Jedinka ivot Zrak Napor irenje energije Svjetlo Hladno Vanjsko Oblikovano Izdvojeno Podravano Kipue Lijeva polovica mozga Desna strana tijela Znanstveno Analiza Tvrdo Napetost Odupirue Saimanje No

U naoj kulturi, kao to mnogi poinju uviati, jedna strana ovog dualizma je potovana, a druga podcijenjena. Proglaavanjem strane "Trbuha" za slabu, nesposobnu, glupu, beznaajnu, histerinu, stvorili smo opasnu neravnoteu. Lieno svog prirodnog para, naelo "Glave" postalo je okrutno, bezosjeajno, nasilno, koristoljubivo, duhovno suhoparno, okorjelo, suho, nesigurno i klimavo. Ovo se u drutvu oituje kroz kriminal, rat, sputavanje, samoubojstva, potroako drutvo i oajniku potrebu za "zabavom", a u jedinki kroz napetost,

neurozu, nepopustljiva stanovita i razne bolesti (posebno bolesti srca). Sputavano i obezvrjeivano, naelo "Trbuha" uvijek se pokuava iskazati i uspostaviti ravnoteu, ali nailazei na otpor, ono takoer postaje iskrivljeno gubei svoja prirodna obiljeja. Moe postati nepropusno i teko, ili razulareno i histerino. Iskazat e se u drutvu kroz revoluciju, neslaganje, geta, kultove i (kada dostigne veu mjeru ravnotee) preporode duhovnosti, pokrete s ciljem razvijanja uma, kao i tjelesno-doivljajne i duhovno-usmjerene terapije, u jedinki pak kroz neugodne osjeaje i osjeanja, psihoze, potrebu za samo-zaboravom, odbijanje razumnog promiljanja, izvjesne bolesti (posebno rak), kao i kroz poriv za nalaenjem puta k dosezanju vee cjelovitosti. Naravno, sve ove pojave se ne javljaju u gomili, ve su nezavisne jedna od druge, osim ukoliko ne nastaju iz navedene osnovne dinamike. Dok traje, ovaj sukob moe se javljati u obliku "mi" protiv "njih". "Poglavari" mogu pomisliti da su izazivani i zastraivani komeanjima odozdo, a zastupnici naela "Trbuha" mogu poricati sve vrijednosti razuma i miljenja. Sigurno, istina nije iskljuivo ni na jednoj strani (mada je lako suosjeati i s jednom i s dragom tokom gledita), ve je u sreditu koje predstavlja spoj dvije polovice. Suvremena neurofiziologija otkrila je da, iako lijeva i desna strana mozga vre svoje posebne funkcije, u svim svakodnevnim aktivnostima sudjeluju obje polovice. Takoer je zapaeno da s razvijanjem linosti k potpunijem djelovanju (bilo kroz meditaciju ili

putem psihoterapije) EEG, odnosno zapis modanih valova, postaje simetriniji pokazujui iste "obrise" na obje strane. Cjelovito stanje ne predstavlja jednostavnu ravnoteu ili smjenjivanje dvije odvojene funkcije; tu se ne radi o sluaju "pola jedna -pola druga" ili "prvo jedna - pa druga". Prije se radi o pojavi nove dimenzije, nove vrste energije, novog naela koje je predstavljeno "Sreditem" - stvaralakom snagom po sebi samoj. Osobine ovog novog naela, naela "Srca", mogu se predstaviti na isti nain kao to je to uinjeno na listi kojom sam odredio osobine povezane s naelima za koje sam se opredijelio nazvati ih "Trbuh" i "Glava".

Trbuh
Tijelo Osjeaj ensko Majka Dijete Tlo Pakao Priroda Dolje Korijen Prolost Tradicija Masa Smrt Zemlja Preputenost Sakuplj. energije Tama Toplo Unutranje Bezoblino Ukljuujue Podravajue Uvirue Desna str. mozga Lijeva str. tijela Umjetniko Sinteza Mekano Oputenost Poputanje Rasipanje lica

Srce
Osjeanja Ljubav ovjek Dijete vjenosti Odrastao ovjeanstvo Zemlja Ekologija Sredite Stablo Sadanjost Razvoj Zajednica Uskrsnue Vatra i voda Djelovanje Ritam Dan - No Odnos Oblikujue Propustljivo Organsko jedinstvo Pulsirajue Cjelina mozga Cijelo tijelo Duhovno Stvaralatvo Prilagodljivo Uravnoteena napet. Stapanje Kontekstualno opa. Vilica

Glava
Um Miljenje Muko Otac Roditelj Nebo Raj Tehnologija Gore Kronja Budunost Promjena Jedinka ivot Zrak Napor Sirenje energije Svjetlo Hladno Vanjsko Oblikovano Iskljuujue Podrano Kipue Lijeva str. mozga Desna str. tijela Znanstveno Analiza Tvrdo Napeto Otpor Fokusiranje No

Puno parova suprotnosti koji su navedeni na listi ispod "Trbuha" i "Glave" nemaju odgovarajuu usporedbu ispod naela "Srca". ivo, organsko bie naela "Srca" ukljuuje dva druga naela kao svoje vlastite, opunjujue strane, npr. pravi ivot ("Srce") tee ritmiki izmeu ivota ("Glava") i smrti ("Trbuh"), upravo kao to cjelina dana protie izmeu dana i noi. To to cjelinu nazivamo istim imenom kao i jedan njen dio, moemo smatrati znakom naih kulturnih predrasuda. Mi ak nazivamo mukarca ovjekom, iako je ovjeanstvo sainjeno

i od ena i od mukaraca. Tako "Glava" moe sama sebe zavesti i vlastitu toku gledita smatrati cjelovitim stavom. Nama je nuno ponovno doi u dodir sa sredinjim naelom "Srca" koje moe uspostaviti ravnoteu ne padajui u zamku prekomjernog ili suprotstavljajueg postupanja. Cijela priroda ovog Puta je izvan sadraja ove knjige, ali rad kroz tjelesno i s tijelom, kao to je to sluaj u borilakim vjetinama, moe biti vaan korak u tom smjeru. Zanimljivo, iskustvo borilakih vjetina moe potai oputanje, mekou, ulnu osjetljivost i intuiciju, tako beznadno potrebne osobama kod kojih je naglaena "Glava", ono takoer moe pomoi u razvijanju fokusiranja, tonosti usredotoenosti i kontrole, potrebnim rastresenim osobama kojima vlada naelo "Trbuha". Trebalo bi odabrati borilaku vjetinu s ovim na umu. Mogue je da vjetina koja najvie privlai na poetku ne bude od velike koristi za razvoj odreene linosti. Na primjer, nasilnu osobu, linost kontrole, moe privui tvrdi, vanjski oblik vjetine koji bi samo produbio njenu neuravnoteenost, a ne meki, unutranji oblik, koji bi takvoj linosti pomogao razviti upravo ono to joj nedostaje, ali to bi osoba na poetku vjebanja mogla doivjeti kao neto teko ostvarivo ili s njom nespojivo. Objasnivi vanost tijela kao protutee naem prenaglaenom razvoju "Glave", moramo se sada vie posvetiti onome to rije 'tijelo' oznaava. Mi mislimo da uglavnom znamo to znai ova rije, ali kao i s veinom stvari, i u vezi s ovim postoje razliiti naini gledanja. Kao prvo, tijelo moemo vidjeti izvana. Ovo je stav "Glave". Tijelo, ak i vlastito, promatramo kao vanjski predmet - dat u mnotvu drugih vanjskih predmeta - koji posjeduju posebna svojstva veliine,

teine oblika, boje i kretanja. Do onoga to je unutar tijela moe se izvana doprijeti donekle dodirom, ali se bolje moe sagledati rasjecanjem i otvaranjem, kada se uoava da je ono sastavljeno od miia, kostiju, organa i drugih tkiva, ukljuujui i mozak, masu sivog tkiva tekog oko 1,4 kilograma. S ove toke gledita, tijelo moemo proglasiti za vanjski izraz duha i uma. Izrazi lica i tjelesni poloaj odraavaju stanje uma, pa ak i oblik i veliina razliitih dijelova tijela nude kljueve za misli, osjeanja, prole i budue odnose linosti "unutar" tijela (kao to je ukazano u bioenergetici i postupcima tzv. Alexander tehnika). U okviru borilakih vjetina, ova toka gledita istie poloaj i brzinu kretanja udova, tonost zahvata i snagu pokreta. Ali, iz druge toke gledita, tijelo se neposredno osjea, a ne promatra se izvana. Tijelo je ova neposredno osjeana "unutranja" stvarnost, splet promjenjivih osjeaja i osjeanja koja se mijeaju i djeluju zajedno s naim mislima i s vanjskim svijetom. Ovo je jo uvijek previe ogranien opis, jer ne samo da je mogue na ovaj nain osjetiti vlastito tijelo, ve je to mogue i s tijelima drugih, kao i s "tijelima" svih stvari, organskih i neorganskih. Ljudi vjeti u masai mogu osjetiti u tijelima drugih napete dijelove kojima je potrebno oputanje i to ne gledanjem ili dodirom, ve "unutranjim", intuitivnim osjeanjem koje ima istu kvalitetu kao i osjeanje vlastitog tijela. Mogue je takoer osjetiti drvo, auto, voe kao da "dolaze" iznutra; uspostavljanjem primljivosti, a ne nastojanjem da se na to usmjeri panja, ili da se "izazove" osjeaj,

moe se osjetiti odgovor na pitanje: "Kako bi bilo biti taj predmet?", a u tom sluaju, naravno, vie se tu ne radi o predmetu, objektu, ve o subjektu. Ljudi upravljani ili "Glavom" mogu ali ovo je odbacivati u kao samoobmanjivanje uobraavanje, suvremenoj

neuropsihologiji dokazano da je uobiajeno, vanjsko opaanje, ustvari slika izgraena u mozgu kao odgovor na izabrane znakove iz "vanjskog svijeta" (iji je broj vrlo mali u usporedbi s naviranjem osjeaja koja pogaaju naa osjetila svake sekunde). Drugim rijeima, nae "normalno opaanje" jako lii na "uobraavanje" ili na "sanjanje" i sigurno ne daje tonu, fotografiji nalik sliku utvrene, vanjske stvarnosti koja je i sama izvjestan nain postojanja. to se tie jedinke, ono to osjea je stvarnost kao tok ivota to tee unutra, okolo i iznad nje i koji omoguuje djelovanje u meuodnosu s drugim biima i stvarima koje osjea. Ova stvarnost nije doslovno unutranja, dakle suprotstavljena vanjskoj, jer nije utvrena nikakvim nepropusnim stegama. Ona se, prije bi se moglo rei, razlikuje kao pogled na svijet od onog omiljenog u naoj kulturi, kao pogled kojem oni, ija je osjetilnost do te mjere iskorijenjena da vie ne mogu opaati na taj nain, ak mogu poricati svaku vrijednost, upravo kao to daltonisti mogu poricati postojanje boja, jer ih - ne vide. U okviru borilakih vjetina, ovakva toka gledita naglaava osjeanje i oslobaanje unutranjeg energetskog toka, intuitivnu osjetljivost na okruje i sposobnost usklaivanja s "napadaem" do

takvog stupnja kada se sukob preobraava u "ples" toka osjeaja i opaanja. Ove dvije toke gledanja na tijelo, vanjska i unutranja, omoguavaju javljanje jedne od osnovnih razlika izmeu vrsta borilakih vjetina.

VANJSKO - UNUTRANJE

Ovo je najvanija razlika, za zapadnjake donekle teka za shvaanje, a ipak ivotno vana za ispravno prihvaanje, uenje i stjecanje umijea u bilo kojoj borilakoj vjetini Istoka. Vanjska strana je najuoljivija i poznata. Sastoji se od poloaja i kretanja udova tijela, ispravnog zahvata, miine snage, brzine itd. To je vrsta vjetine koju smo navikli povezivati sa slikom brzog i snanog mladia. Unutranju stranu tee je razumjeti. Ona je skrivena, barem za oko koje nije vino, i nije tako oaravajua (mada moe proizvesti zauujue uinke). Ona je povezana s disanjem, ispravnom napetou i ravnoteom osnova tjelesnog sklopa (s karlicom, trupom, kraljenicom i glavom), s razvijanjem Ki-ja (unutranje, ivotne energije) i stanja uma, odnosno budnosti. Ovo su unutranji, fini imbenici koji stvaraju razliku izmeu tehnikog znanja i genijalnosti, izmeu poznavanja kako i nadahnua, izmeu dosjetke i mudrosti. Kinezi imaju izreku: "Kau da su za borilake vjetine snaga i brzina nune. Ali ako jedan ovjek svlada mnoge, kako se tu moe raditi o

brzini? A kada starac svlada mladia, kako se moe govoriti o snazi?" Zaista, borilake vjetine prepune su primjera kako je starac svladao grupu vjetih i snanih mladia, kao i primjera ljudi razliite dobi koji su izvodili najudnovatije podvige. Unutranje imbenike teko je dokuiti bez osobnog iskustva. Oni se tiu proizvoenja osnovne, unutranje energije koja moe biti sakupljena iznutra, a zatim voljno usmjerena prema van kroz neki zahvat rukama. Ovo je slino bateriji koja sadri elektricitet i koja moe biti upotrijebljena da pokree gramofon, upali arulju ili na primjer grija. Promjene predstavljaju vanjske imbenike, elektricitet unutranje. Unutranjem je nuno vanjsko da bi postalo vidljivo, a vanjskom je nuno unutranje da bi ga ispunilo ivotnom snagom. Postoji jedna vana razlika izmeu stjecanja ograniene, vanjske snage i razvijanja unutranje moi. Kroz dugotrajni napor i vjebu bilo koji dio tijela moe znaajno ojaati. Nema sumnje da se dizanjem tereta, na primjer, mogu razviti miii ruku koje samim tim postaju sposobne zadati snaan i zadivljujui udarac. Ali, ova snaga je na koncu ipak ograniena, razdvojena od ostalih dijelova tijela i ne moe lako prelaziti iz stanja oputenosti u napetost. S druge strane, unutranja energija pohranjena je u Sreditu i odatle moe biti usmjerena gdje god je to potrebno. Ona je savitljiva i promjenjiva, ona povezuje dijelove tijela u jednu skladnu cjelinu. Ona moe poveati kvalitetu svih tjelesnih sposobnosti. Ako se usmjeri prema oima i uima, izotrava vid i sluh; prema koi poveava savitljivost, otpornost i primljivost; prema trbuhu razvija hrabrost.

Ona moe osposobiti bilo koji dio tijela da podnese teke udarce. Sveenik Chueh Yuan, majstor Shaolin boksa, rekao je: "Bez Chi-ja (kineski; Ki-ja japanski) nema snage. Razgoropaen boksa mae divljaki rukama, ali u njegovim rukama nema prave snage. Pravi borac nije tako vatren, ali je njegov dodir tei od planine". (Robert Smith - Tajne boksa Shaolin hrama ,"Secrets of Shaolin Temple Boxing"). Unutranja energija je takoer osnovni imbenik u odravanju dobrog zdravlja. Ona odrava unutranje organe u dobrom stanju i poveava otpornost tijela prema bolestima. Ona je takoer osnova dobrog duevnog zdravlja. Velika unutranja energija proizvodi bitno, zraee osjeanje blagostanja i duhovnost. Pogledajte u statuu Hotei-ja ("ovjek koji se smije" - majstor Zena; prim, prev.), dobroudnog veseljaka s velikim trbuhom i torbom na leima, njegov trbuh je pun unutranje energije, srce puno smisla za alu, a njegova torba puna poslastica za djecu cijelog svijeta. Unutranja energija se razvija na mnogo naina, ali se ne moe stei mehaniki (kao to se miina snaga moe poveati dizanjem tereta). Ona je prije neto duboko i priroeno emu se mora dopustiti da se pojavi iz bunara nae unutranje prirode. Kuo Feng - Ch'ih, majstor Pa Kua, kae: "Borba zahtijeva pokret, ali, prvo, unutranjost zahtijeva smirenost; pobjeda neprijatelja zahtijeva snagu, ali prvo, unutranjost zahtijeva mekou; borba zahtijeva brzinu, ali unutranjost prvo zahtijeva sporost. (Robert Smith "Pa Kua")

Unutranjost se uzgaja kroz mekou, sporost i smirenost, ona se hrani prirodnim, njenim, dubokim disanjem, lakoom i slobodom osnove tijela i neprijanjanjem uz lutajue misli. Ona se javlja kao osjeanje i osjeaj koji se kree kroz i oko tijela (mogue je imati doivljaj izvana, kao i unutar koe). Ovaj osjeaj moe poprimati mnoga svojstva, to ovisi od stanja unutranje energije i od stupnja prijemivosti neijeg tijela za nju. Uobiajeni osjeaji su hladnoa i toplina, treperenje i tok, punoa i praznina, mekoa i grubost, teina i lakoa. Mada je tek nekolicina borilakih vjetina iskljuivo vanjska ili unutranja, postoje neke vjetine koje posebno i jako naglaavaju unutranjost. Japanska vjetina Aikido je jedna, a tri glavne kineske unutranje vjetine su: T'ai Chi Ch'uan, Pa Kua i Hsing-I. Sve one jasno naglaavaju potrebu za sakupljanjem i uporabom unutranje energije, mada se vanjske tehnike u svakoj znatno razlikuju. Tee je razvrstati vjetine koje su vie vanjske, jer to uglavnom ovisi od stupnja poduavanja i kvalitete uitelja. Zapadni boks i hrvanje sigurno su vanjski, a danas se Judo i Karate-do esto poduavaju bez puno naglaavanja unutranjeg. Ukupno gledano, vanjske kineske vjetine svrstavaju se pod "Shaolin" i to podijeljene na "Sjeverni Shaolin" - u njima se naglaavaju udarci nogama i skokovi - i "Juni Shaolin" - u njima se naglaava uporaba oruja. Meutim, u rukama velikog uitelja ak i zapadnjaki boks moe postati pokazivanje unutranjeg, a slab uitelj moe ak i od T'ai Chija napraviti vjetinu pukog vanjskog oblika.

Ovaj

tekst vam moe

uglavnom

pruiti jasnu

ideju

unutranjem, ali upravo zato to je takva ideja jo uvijek u glavi, tu se ne radi o samom unutranjem. Evo jedne jednostavne vjebe koja vam moe pribliiti "ukus" onoga to podrazumijevamo pod izrazom 'unutranje energije': Stanite uspravno i oputeno. Ponite tresti zglob ake kao da otresate vodu s vrhova prstiju, doputajui da vam zglob i prsti budu potpuno oputeni. Zatim opustite lakat i tresite cijelu podlakticu. Poslije ovoga opustite rame i tresite cijelu ruku kao komad konopca koji hoete otresti sa tijela. Poslije jedne ili dvije minute trenje, zastanite, opustite se, zatvorite oi i primjetite razliku u osjetu obje ruke. Opiite krug rukom i osjetite razliku u kvaliteti kretanja i u njenom odnosu sa zrakom. Dodirnite neto, ili nekoga, jednom i drugom rukom i primijetite razliku u osjetljivosti. Zatim na isti nain protresite drugu ruku da bi uspostavili ravnoteu. Razlike koje ste osjetili nastale su zbog pojaanog toka unutranje energije u treenoj ruci. Ovaj porast energije samo je privremen. Da bi se omoguilo stalno jae proticanje energije, potrebne su razraenije tehnike i puno vjebanja. Ali ova vjeba uvest e vas u mogunosti stanja prirodnog unutranjeg toka energije koji dojenad i ivotinje neposredno osjeaju, a nama je, naravno, taj osjeaj tek nadohvat. Na visokoj razini jedne unutranje vjetine, razvijene tehnike isto su unutranje, uz upotrebu malo, ili nimalo, vanjske snage. Ovdje

se ona granii s natprirodnim; sposobnost Moriheia Ueshibe, osnivaa Aikido-a, da baci protivnike bez dodirivanja, sposobnost da se protivnik srui na daljinu, lomljenje cigli malim, lakim pokretom ruke, takvi su primjeri. Druge sposobnosti razvijene kroz Ki-vjebe su: "eljezna koa", kad bilo koji dio tijela moe postati tako vrst da izdri napad otricom maa, "dodir smrti", kad lagani dodir moe poslati smrtonosni naboj Ki-ja koji oteuje unutranje organe na poseban nain, i "odbacujua energija", kad je napada odbaen s majstorovog tijela bez njegovog svjesnog reagiranja. (Ovo se pria i o Yang Lu-ch'an, velikom majstoru T'ai Chi Ch'uan-a iz 17. stoljea koga su napala, dok je lovio ribu, dva majstora iz konkurentske kole i bila odbaena u rijeku, a da se majstor Lu-ch'an nije pomaknuo sa svog mjesta na obali.). Ove sposobnosti, iako rijetke, jo uvijek posjeduju neki suvremeni majstori, a postoje znakovi da su i neki zapadnjaci voljni posvetiti zahtijevano vrijeme i energiju za razvijanje kontrole Ki-ja na ovoj razini. Ali i dublja razina majstorstva moe ipak biti dosegnuta. Strogo govorei, ovo vie nije unutranja snaga (nei-kung), ve snaga uma (hsing-kung). Tehnike za ovu razinu tiu se neposrednog utjecaja misli na protivnikov um (prije nego djelovanja energijom na protivnikov Ki). Sposobnost koja se razvija u izvjesnom obliku u veini borilakih vjetina je intuitivno predvianje protivnikovog slijedeeg pokreta. Ovo se moe razviti do, ini se, telepatske razine. Druga vana sposobnost u okviru svakodnevne samoobrane je umijee

nepobuivanja nasilnog ponaanja - drugim rijeima, sposobnost razvijanja kroz vlastiti duhovni stav, atmosfere u kojoj 'napada' nee uope imati unutranji poticaj za napad. Pria iz tradicije Zen budizma je dobar primjer za ovo. Majstor maevanja je odluio iskuati svoja tri uenika. Odveo ih je pred uski klanac u kojemu je ivio bijesni, divlji konj i rekao im da prou kroz prolaz jedan po jedan, a on sam se smjestio s druge strane. Prvi uenik je krenuo kroz klanac i kad je konj nasrnuo na njega, on ga vjeto odbije, brzim kretanjem izbjegne razmahana kopita i probije se do mjesta gdje je majstor ekao. Ponosan, okrene se natrag ne bi li vidio hoe li njegov prijatelj isto tako dobro proi. Ali slijedei uenik, opazivi konja iz daljine, uspne se uz stranu klanca i preko stijena proe iznad konja. Iako se konj propinjao i nasrtao, nije ga mogao dohvatiti i ovaj sav ponosan doe do svog postienog prijatelja. Sada su oba sa zanimanjem oekivali kako e postupiti trei uenik, hoe li se upustiti u borbu s konjem ili e ga izbjei? Trei uenik ue u klanac, miran i nezabrinut, divlji konj zarza u znak doeka i vie se ni ne osvrnu na njega... Na jo ezoterinijoj razini su oblici telepatske hipnoze sposobnost da se netko uspava, da mu se izazovu halucinacije ili da vas uope ne primjeti. Ovaj su nain koristile ninje, posebno obuavani ratnici koji su izvravali tajne zadatke u feudalnom Japanu, kao i uveni majstori korejanskog Hwarang-doa i drugih kola. Da ove sposobnosti nisu samo mata, pokazano je i istraivanjima u Rusiji

(Ostrander i Schroeder: "Psychic Discoveries the Iron Curtain" Psihika istraivanja iza eljezne zavjese).

VANJSKE STRANE: TEHNIKE

Izmeu mnogih sustava borbe koje su razliite kulture razvijale postoji ogromna razliitost u pogledu koritenih zahvata, teoretske osnove, stila i krajnje svrhe zbog koje je sustav izgraen. Detaljan opis bio bi enciklopedijski zadatak, ak bi i izlaganje popisa iziskivalo previe stranica. Ali postoji i velik broj slinih svojstava vjetina razvijanih u razliitim kulturama, kao i brojne zajednike kategorije, to ipak omoguuju opi pregled. Kategorije su uglavnom date u parovima. One koje u ovdje upotrijebiti su: hvatanje nasuprot udaranju, tvrdo nasuprot mekanom, prazne ruke nasuprot oruju, zatim "Pet ivotinja" i nekoliko mjeovitih vjetina koje je teko razvrstati. Treba imati na umu da je ovo proizvoljna podjela. Rijetko e sustav biti samo u jednoj kategoriji a da ne ukljuuje neto i od suprotne. Na primjer, ak i zapadnjaki boks sadri zaostatak hvatanja ("klin") koje moe imati odluujuu ulogu u borbi (kao u Ali-jevom poznatom meu "Triler u Manili"). Novi sustavi dovoljno su iroki da mogu ukljuiti, na vioj razini, mnoge druge, npr. nositelj prvog stupnja crnog pojasa u modernom Juko-ryu Jiu-jitsu mora, da bi preao u slijedei stupanj, svladati jednu potpuno novu borilaku vjetinu.

HVATANJE NASUPROT UDARANJU

Sustavi hvatanja sadre hvatove, bacanja, hrvanje na tlu i dranje, kao i poluge, guenja i davljenja. Judo je dobar primjer vjetina koje koriste samo hvatanje (u najmanju ruku sve do razine crnog pojasa); Jiu-jitsu, razni oblici hrvanja, Sambo, vjetina Chin-na, sve naglaavaju ovu stranu. Sustavi udaranja sadre raznolike udarce prodiranja, sjeenja i udarce nogama; blokove, odbijanja, skretanja udarca, izbjegavajua dizanja, savijanja, zatim sklanjanja glave. Meu primjerima su boks, Thai boks nogama, Karate, "Bijeli dral", Hsing-I,te Atemi-udarci. Gotovo svi zahvati koji se upotrebljavaju u borilakim

vjetinama zahvaeni su ovim popisom, osim nekoliko o kojima e biti rijei kasnije. Najvei broj sustava, posebno onih koji naglaavaju praktini borbeni uinak, koriste kombinacije obje grupe, npr. omamljivanje udarcem da bi se izvelo odluujue bacanje, ili poluga. A neki sistemi koriste zahvate, kao to je tui-shou, tj. "guranje rukama" (sl. 1) u T'ai Chi Ch'uanu, ili Wing Chun-u ("ljepljive ruke"), (sl. 2), koji predstavljaju takve savrene mjeavine da je teko rei udara li borac ili baca, blokira li ili hvata.

Poet u objanjavanjem hvatanja i razliitih zahvata koji se javljaju u ovoj kategoriji. Hvatovi su nuno zahvati na malom razmaku, za razliku od udarca, koji se moe zapoeti s razmaka od oko 1,8 m, hvatovi zahtijevaju zaista prisan tjelesni dodir. Zato se u sustavima koji na prvom mjestu koriste hvatove javljaju formulirani poloaji za hvat koji dovode dva borca u dodir, kao to je to u sluaju u Judo-u (svaki borac hvata jednom rukom protivnikov rukav, a drugom zavratak), grko-rimskim hrvanjem (jedna ruka akom obuhvaa protivnikov vrat iza potiljka, a druga dri lakat dok borci stoje pognuti jedan prema drugom) ili Aikido-om (gdje napada hvata protivnikov zglob, lakat ili drugi dio ruke na odreeni nain, neposredno prije nego to e biti baen). Ovi poloaji dijelom su jednaki stavovima ili poloajima pripravnosti (jap. kamae) iz vjetine udaranja. Ovi hvatovi slue i za upravljanje protivnikovim kretanjem. Prirodno, ako netko koristi hvatove da bi se obranio od napada udarcem, vano je ne dopustiti protivniku da se slobodno kree okolo i tako mu omogui ponovno slobodan napad. U Aikido-u jednostavan pokret hvata za protivnikov zglob (u ranom stadiju koriten samo kao formulirani napad iz kojeg se raao zahvat bacanja napadaa), pretvoren je u moan zahvat kojim se potpuno upravlja napadaevim kretanjem i mogunostima. Umjesto vrstog, snanog hvata, poznavatelj Aikido-a koristi mekanu, ivu ruku za hvat kao to ine djeca, skoro "stapajui" svoju kou s protivnikovim zglobom, a upotrebljavajui kao najvanije mali i domali prst dok je kaiprst

slobodan, takoer oputeno rame i ruku, a uz sve to usredotoujui svu svoju snagu u centru teita tijela, u donjem trbuhu. Druga odlika hvatova je uporaba palca ili prstiju da bi se utipnule ili pritisnule izvjesne ranjive, odnosno ivotno vane toke (tzv. 'ivani centri' ili akupunkturne, energetske toke). Sad smo ve na granici s vjetinama koje koriste udarce. Moe se ispostaviti da je teko razlikovati brzi udarac prstom ili palcem u vitalnu toku od brzog i snanog tipanja. Glavna razlika je u tome da tipanje ne iziskuje prethodno pripremanje zamahom tijela da bi se ruci osigurala snaga. Zato se tipanje moe iskoristiti u situaciji kada je udarac neizvodiv (npr. na malom razmaku, na tlu ili u nekom nespretnom poloaju). Najee nedozvoljeno u sportskim oblicima borilakih vjetina, tipanje je izuzetno mono oruje u stvarnoj borbi izbliza.

Bacanje Moda najvanija, a sigurno najzadivljujua strana hvatanja - bacanje, moe se promatrati kao uporaba samog tla za udaranje protivnika. Ovo je zahvat koji na mnogo naina dovodi u prednost manje, lake osobe budui je njihovo teite ispod teita viih protivnika (sl. 3), pa je ravnoteu ovih drugih lako mogue naruiti. Osim ovoga, za tee osobe pad je opasniji. Najvei imbenik u bacanju je ravnotea. Sva bacanja moraju poeti remeenjem protivnikove ravnotee, to se moe uiniti na razliite naine (ometanje psiholoke ravnotee vrlo je znaajno i

moe biti izvedeno na puno naina, ali budui da je ovo presudno za sve zahvate borilakih vjetina o tome e se vie govoriti kasnije). Remeenje tjelesne ravnotee (sl. 4) svojevrsno je pripremanje bacanja (zvano tsukuri u Judo-u), a bilo koji od osam smjerova moe biti primijenjen: naprijed, natrag, lijevo, desno, lijevi prednji kut, desni prednji kut, lijevi zadnji kut, desni zadnji kut. Drugi vaan imbenik je prouavanje protivnikove linije oslonca. Smjer pruanja njegove snage odgovara liniji koja spaja njegova stopala, a smjer du kojeg je slab odgovara liniji pod pravim kutom u odnosu na prvu. Za naruavanje ravnotee mogue je silu, u guranju ili vuenju, primijeniti direktno. U Sumo borbi dva diva mogu se sudariti zaprepaujuom silinom u pokuaju da izbace jedan drugog iz ringa, ali to nije najbolji Sumo. U gotovo svim ratnikim vjetinama, umijee i suptilnost koriste se mnogo vie od pukog sudara sila. Osnovni zahvat naruavanja ravnotee povezan je s

iskoritavanjem protivnikovog zamaha. Umjesto otpora koji on oekuje, potrebno je kretati se u istom smjeru i ak mu pomoi da postigne jo vei zamah. Ovo naelo dobro je upotrijebljeno u komedijama - Charlie Chaplin je bio poseban majstor u ovome. Njegov protivnik obino napada bez uspjeha na zakljuana vrata da bi ih otvorio - kada se povue jo dalje i pripremi za konaan proboj, Charlie otkljuava vrata... U Judo-u ovo je naelo izraeno u stavu: "Vuci kada gura, guraj kada vue". U Aikido-u naglasak je na okretanju kada gura [kao kada se vrata okreu oko arki (sl. 5)] i ulaenju kada vue [kretnjom unutra

i prema najvioj toki protivnika ne suprotstavljajui se direktno njegovoj sili (sl. 6)]. Ako protivnik nema zamah, ve stoji, npr. mirno i dri vas, nuna je blaga promjena postupka, odnosno morate stvoriti protivnikov zamah koji koristite za konaan zahvat - tako to ga gurnete ili povuete. Kada se suprotstavi ovom kretanju, mijenjate smjer svoje sile i izvodite ga iz ravnotee. Udarac, posebno u glavu ili ak i varka, stvara neravnoteu koju moe pratiti bacanje. Realistiniji sustavi koji naglaavaju hvatanje neizbjeno sadre ovakav manevar. Jednom postignutu neravnoteu protivnika mogu pratiti razliiti naini dovravanja bacanja. Najistiji i najtei nain je pojaavanje neravnotee njenim voenjem protivnikovog kretanja sve dok on ne padne. Vrhunac ovoga postignut je u Aikido-u gdje, na vioj razini, napada moe biti baen bez tjelesnog dodira. Uobiajeniji nain je kada onaj koji se brani lako dri napadaa za zglob ili ruku i vodi ga u centrifugalnoj ili centripetalnoj spirali sve dok mu potpuno ne narui ravnoteu i srui ga s nogu (sl. 7). Onaj koji se brani esto e koristiti savijanje zglobova napadaa, slino zahvatima poluga, ali vana razlika lei u injenici da se za ovo prvo koristi malo snage koja prouzrokuje malu bol - ne radi se tu o primjeni direktne sile ili o povreivanju, ve je u pitanju vjeto voenje koje se dovrava u bacanju. Jednostavniji nain bacanja povezan je s predvianjem pokreta protivnika koji spontano pokuava uspostaviti naruenu ravnoteu.

Npr. u Judo-u, moe se javiti slijedea situacija: partner vas gurne, umjesto da se opirete vi se neoekivano povlaite unatrag to naruava ravnoteu vaeg partnera i on spontano zakorauje naprijed da bi je uspostavio. Trenutak prije nego to e njegovo stopalo dotaknuti tlo, vi ga sklanjate u stranu ispod njega svojom nogom. U ovoj vrsti zahvata noga se moe skloniti savijanjem, udarcem, odvlaenjem ili jednostavno spreavanjem kretanja. U svim sluajevima napada, sprijeen da ponovno uspostavi ravnoteu, pada (sl. 8). Zahvat se moe primijeniti na bilo kojem dijelu jedne ili obje noge, od stopala do bedra, a uz koritenje bilo kojeg dijela vaeg tijela. U mnogim Judo bacanjima, upravo vae stopalo ili noga spreavaju protivnikovo. U hrvakom "zaronjavanju u noge" ili dizanju (nepravilnom u sportskom Judo-u zbog ogromne uinkovitosti) hvatate i podiete protivnikova koljena ili skone zglobove (ili samo jedno) u trenutku kada savijanjem prema njemu ramenima naruavate njegovu ravnoteu (sl. 9), a u "portvovnim" bacanjima, bacate se cijelim tijelom na tlo ispred protivnikovih nogu da bi preprijeili njegovo kretanje naprijed (sl. 10). U treem nainu bacanja, bliskom prethodnim, koristi se podupiranje tako to se uspostavlja vrst, stabilan poloaj kukova, lea ili ramena ispod protivnikovog centra tee i njihovim koritenjem kao potpornja napada se okree i prevlai u bacanju. Ovo je slino prethodnim bacanjima po tome to se potpornjem takoer mogu predvidjeti protivnikovi pokreti ponovnog uspostavljanja ravnotee (sl. 11).

Tri preostala naina su: poluga na ruci (ili nozi) -

moe se

iskoristiti za bacanje, zatim neposredan, bolan pritisak vitalne toke moe nagnati protivnika da se spusti na tlo, i najzad, kao u T'ai Chi Ch'uanu, mekano guranje moe baciti nekoga na tlo, to je mogue smatrati zahvatom izmeu guranja i bacanja. U bilo kojem od ovih zahvata moe se upotrijebiti i oruje, obino tap, da bi se osigurala dodatna poluga u bacanju.

Dranja na tlu Ovi zahvati prirodno proistiu iz bacanja, jer se javlja potreba da se protivnikovo dalje kretanje onemogui ili, ako oba borca padnu na tlo, borba se nastavlja u tim okolnostima (u bilo kojem stvarnom sukobu postoji veliki stupanj vjerojatnosti da se ova posljednja mogunost i dogodi; mnoge stvarne borbe u ivotu se pretvaraju u zajedniko valjanje i kotrljanje po tlu, za razliku od odrjeitih zapadnjakih stilova razmjene udaraca). Dranje pri tlu je zamiljeno da onemogui protivnika u kretanju poslije bacanja, ali oblici ovakvog zahvata razlikuju se u skladu s pravilima posebnog sistema koji se primjenjuje. Mnogi zahvati dranja iz Judo-a ili hrvanja ne bi bili primjenjivi u uvjetima stvarne borbe gdje ugrizi, tipanje, grebanje i kopanje oiju nisu zabranjeni. Izvjesna dranja temeljena su na snanom, umrtvljujuem stisku rukama (sl. 12), druga na nekom od oblika poluga na zglobovima, a

trea na prilagodljivom, vjetom postavljanju tjelesne teine kojim se upravlja protivnikovim kretanjem. Nekoliko bacanja u Aikido-u vode neposredno ka dranju u kojem je protivnikovo lice najee okrenuto prema tlu, a jedna ruka istegnuta i umrtvljena u zahvatu poluge (sl. 13). Hrvanje na tlu je uope vrlo razvijeno u Judo-u i u samom sportskom hrvanju. U Judo-u se koriste mnogi zahvati poluga kao i zahvati upravljanja kretanjem pomou tjelesne teine u kojima je najvanija vjetina glatkog prelaenja iz jednog dranja u drugo ako se prvo nije pokazalo dovoljnim. U hrvanju, mnogi zahvati koji se primjenjuju u drugim sistemima zabranjeni su, ali je razvijen veliki broj vrlo vjetih, krunih pokreta tijelom (sl. 14). U svim formuliranim hrvanjima na tlu, ugrizi, grebanje, kopanje oiju, udaranje koljenima i glavom nisu pravilni. Prirodno, u borbeno opredijeljenim sustavima oni moraju biti ukljueni i naueni, mada je realistino vjebanje vrlo teko.

Poluge Nadilazei obiljem i raznolikou ak i zahvate bacanja, zahvati poluga koriste se u svakom sustavu hvatanja. Kineske Chin-na i japanske Jiu-jitsu kole posebno naglaavaju poluge. Meutim, njih je teko primijeniti na jaim nasilnicima. Zavidna vjetina nuna je prije nego to one postanu upotrebljive u stvarnoj samoobrani, budui da svaka greka u tonom postavljanju i pravodobnom izvoenju dovodi

do neuinkovitosti zahvata. Iskuenje da uporno nastojite izvesti propali pokuaj je veliko. Ako odmah ne promijenite pristup, po svoj prilici nai ete se u nadmetanju snaga - i - teina. U borbeno opredijeljenim sustavima, poetni, omamljujui udarac esto se koristi kao priprema za polugu. U zahvatima poluge, jedan ili vie zglobova tijela stavlja se u poloaj koji prijeti povredom. Ovo prua mogunost znatnog upravljanja protivnikovim kretanjem. Sama poluga znatno ograniava njegovu ili njenu slobodu kretanja, dok prijetnja jakim bolom ili povredom djeluje kao dodatni ograniavajui imbenik. Tako se zahvat poluge moe koristiti kao ograniavajui imbenik, kao hvat upravljanja kretanjem, kao zahvat bacanja ili kao onesposobljavajui napad kojim se lomi ili iauje zglob. Zahvati poluga postoje za sve zglobove tijela (osim, moda za vilicu i trtinu kost?). Iscrpna lista bila bi pretjerano duga za ovu knjigu, ali izvjesna naela mogu se naznaiti. Vjerojatno najuestalija poluga je ona primijenjena u istezanju protivnikove ruke kada je pogoen zglob lakta (sl. 15). Zglob ake moe se napasti na pet razliitih naina, ali je najuobiajeniji savijanje prema vani. Rame je takoer esto meta, bilo da se kao poluga upotrebljava ispruena ruka, ili se ruka uvija pod pravim kutovima i koristi kao ruica. Lakat se moe podvrgnuti i zahvatu u kojem slii na lomilicu za orahe, a tako to postavljate vau podlakticu u upljinu izmeu protivnikove podlaktice i nadlaktice i

savijate ih oko ovog "nesalomljivog oraha" (sl. 16). Prsti i palac takoer se mogu savijati i uvrtati. Sline poluge, mada ne tako raznovrsne, mogu se primjenjivati i na odgovarajuim zglobovima nogu (sl. 17). Vrat se takoer moe napasti savijanjem na etiri razliita naina, pa ak se i lea mogu dovesti u polugu (kao u sluaju profesionalnog hrvanja).

Davljenje i guenje Ovo su vani dodatni zahvati, jedinstveni po tome to mogu dovesti do kontrolirane nesvjestice uz vrlo mali ili ak nikakav rizik (ukoliko ih primjenjuje sa znanjem Kiatsu-a, japanskog sistema oivljavanja). Oni su nerazdvojni dio Judo-a u zahvatima na tlu i tu su dosegli visoku razinu profinjenosti, dok su u hrvanju zabranjeni. Drevna sekta indijskih ubojica, Thugsi, posebno obuena za davljenje i guenje (thuggee) esto je koristila al u sprezi s bacanjem, dranjem i davljenjem, to je rtvi davalo malo izgleda da preivi. Zapravo postoje tri razliita zahvata koja se svrstavaju u ovu kategoriju. Guenje se primjenjuje pritiskom na dunik i tako presijeca protok zraka. Nije ugodno i moe biti jako opasno (jer se dunik moe slomiti), a dovodi do nesvjestice, koja traje oko 60 sekundi, iz koje se moe povratiti spontano ako se hvat ne produava poslije trenutka gubitka svijesti.

Arterijsko davljenje izvodi se pritiskanjem arterija koje vode krv u mozak na obje strane vrata. Kada se istovremeno pritisnu obje arterije, nesvjest se izaziva u roku od pet sekundi, ponovno, ako se stisak ne produava, povratak svijesti je obino (ali ne uvijek) spontan. Ako je pravilno primjenjeno, nije neugodno (zaista, neki ga ak smatraju ugodnim i oputajuim doivljajem - sl. 18). U ivanom davljenju, pritisak se primjenjuje na jednoj, ili na objema stranama vrata, tono na odreenim ivanim ganglijama. Ovo izaziva, putem vagus ivca, refleksno zaustavljanje srca i nagli pad krvnog tlaka; pad u nesvijest je trenutan. Mogue je da povratak iz ovoga ne bude spontan. Budui je srani ivac primio snaan blokirajui nadraaj mogue je da mu bude potreban umjetni poticaj kako bi opet proradio. U Kiatsu-u ovo se moe postii elastinim, pod 45 prema gore usmjerenim udarcima, tako da aka pada na predjel estog grudnog prljena (pri dnu lopatice).

UDARANJE

Ovo je druga vana grupa zahvata u borilakim vjetinama. U usporedbi s hvatanjem, udarci su zahvati s udaljenosti u kojima prednost imaju vie osobe, s duim rukama. Ogromna je raznolikost naina udaranja i sustava koji spadaju u ovu kategoriju. Svi koriste udarce kao glavno oruje napada, a oni se mogu izvoditi rukama (prodiranje i rezanje) i nogama.

Bit svih udaraca je u proizvoenju tjelesnog zamaha koji se zatim prenosi kroz ruku ili nogu, odnosno kroz povrinu sudara, u protivnikovo tijelo. Zamah se dobij a kako koritenjem tjelesne teine, tako i na osnovu brzine. Silina udarca ovisi, mada se ne svodi na to, i od teine onoga tko napada i od brzine kojom se kree, pri emu je brzina vanija od teine. Udvostruenjem teine udvostruuje se sila udarca, ali udvostruenjem brzine sila udarca poveava se etiri puta! Mnoga, ezoterinija obiljeja borilakih vjetina povezana su s ovom osnovom, sa stvaranjem zamaha. Ukljueni su razni imbenici, tjelesni i psihiki, a proizvedene sile se pribliavaju natprirodnom. Suvremeni majstori mogu lako izvesti knock-out udarac zapoinjui ga, to je dovoljno zauujue, ispruenom rukom i akom, koja gotovo dodiruje protivnika. Mogu ubiti odraslog bika jednim udarcem, slomiti dvanaest naslaganih cigli i odrubiti grli pivske boce koja stoji neuvrena, slobodno na podlozi. Najee koriten nain stvaranja zamaha je brzo uvijanje kukova koje povlai trup i ramena i tako ispaljuje aku poput katapulta. Ovaj zahvat esto sadrava brzo pruanje zadnje noge, naglo premjetanje cijelog tijela naprijed dok se karlica okree. U boksu i Karate-u ovo je omiljen pristup (mada se primjenjuje na razliite naine). Drugi, glavni nain stvaranja zamaha je mnogo manje poznat i teko ga je opisati. Kukovi se ne okreu niti se noga snano prua, ve se neka vrsta mekane sprege uspostavlja kroz cijelo tijelo. Ova mekana protonost odapinje ruku naprijed slino strelici iz samostrela,

u trenutku dodira tijelo se trza natrag u odnosu na ruku dok ruka udara naprijed, to ima eksplozivan uinak, slino onom koji proizvodi metak iz puke. Ovaj nain se koristi u Wing chun-u i Hsing-I vjetini. Koritenje miia ruke i ramena tek je u drugom planu u mnogim nainima udaranja. Najvea prepreka u postizanju snanog udarca je tenja da se stegnu miii ruke i tako izvede jak udarac. Ovo znatno usporava udarac. Postoje tri brzine udarca. Prva je brzina neuvjebanog "zavitlaj i baci" zamaha kada je napada usredotoen na pripremanje udarca krunom putanjom. Dolaenje ovakvog udarca mogue je primijetiti ak i prije nego to je upuen, a uvjeban ovjek moe zadati protuudarac ili blokirati napadaev prije nego to je ovaj uspio izvesti svoj i postii bilo kakav zamah. Druga brzina je, iroko govorei, brzina zamaha uvjebanog boksera ili onoga tko vjeba Karate-do. Oni izvode udarac bez vidne najave i postiu najvee usredotoenje snage u samom pokretu. Ovdje je um usredotoen na napad, a ne na pripremu. Tek e vjet ovjek moi opaziti ili osjetiti dolaenje udarca i moi e ga presjei ili odbiti ili ak i prvi zadati udarac, samo ako je i sam veoma brz. Trea brzina je brzina ibanja biem. Ovdje napada nije usredotoen ni na pripremu ni na silovito izvoenje udarca, ve na povlaenje. Udarac se mora povui od toke sudara najbre to je mogue bez ikakve pomisli ili i trena posveene panje pogaanju cilja. Smatra se da za pokret iz poloaja spremnosti do cilja uope nije potrebno vrijeme. Kada se pravilno izvodi, ovakav udarac oslobaa

prodirui, razornu silu u mjestu sudara, a onaj tko se brani ne moe ga osjetiti, ve ga samo vidi (ako i to uope uspije) kako se vraa. Samo telepatska osjetljivost moe koristiti u obrani od ovakvog udarca. Kineske borilake vjetine naglaavaju: "... pravilan udarac je nevidljiv. Neprijatelj treba pasti ne opazivi vae ruke." Ovakav udarac mora biti uvjebavan uz veliku opreznost, uz postupno i sporo poveanje brzine, a ruka nikada ne smije biti potpuno ispruena u laktu, jer se zglob moe lako slomiti ili povrijediti na neki drugi nain. Ovakav udarac moe ugasiti svijeu usisavanjem plamena dok se ruka povlai, ili moe izazvati savijanje slobodno objeenog lista papira prema vama. U udarcima se koristi veliki broj razliitih prirodnih oruja kojima se prenosi sila pri sudaru. Neka od njih, kao to su prsti ake (sl. 19), zahtjevaju puno vjebe prije nego to se mogu pravilno upotrijebiti. Druga, kao to je brid dlana, ili lakat (sl. 20), dovoljno su vrsti da ne zahtjevaju gotovo nikakvu pripremu. Uvjebavanje koritenja prirodnog oruja je prije svega pitanje postizanja koordinacije i dovoenja u ispravan poloaj (npr. da se zglob ake dri u ravnoj liniji, a tako da se ne savije pri sudaru), dok je snaga miia i ligamenata, iako vana, u drugom planu. Razvijanje debele, grube i vrste koe je uglavnom nebitno, a moe ak i izazvati oteenje funkcije ruku. Prirodna oruja su vrhovi prstiju, krajevi drugog lanka na kaiprstu i srednjem prstu, lanci koji spajaju prste sa dlanom, brid dlana ili ake, palac, prva dva zgloba stisnute ake, podlaktica, lakat i

rame. Koriste se uglavnom na dva naina: za udarce prodiranja u kojima se podlaktica prua i pravcu smjera zadavanja udarca i za sjeenja u kojima je podlaktica pod pravim kutovima u odnosu na smjer kretanja udarca (kao u shuto karate udarcu; sl. 21). Dalje se obje kategorije mogu podijeliti na slijedei nain: udarci prodiranja sadre pravocrtne udarce u kojima ruka putuje najkraim putem, pravocrtno prema meti i krune, u kojima prelazi krune putanje (kao kod kuke ili kose). Sjeenja se mogu podijeliti na udarce podlakticom i udarce nadlakticom. Openito gledano, prodori omoguavaju tei udar, ali nisu tako brzi kao sjeenja. U nekim sustavima udarci nogom mogu se upotrebljavati vie nego sjeenja i udarci prodiranja. Noge su obino sporije i manje okretne, a samo udaranje nogom dovodi tijelo u poloaj privremeno nestabilne ravnotee, meutim, noge imaju vei domet i jae su od ruku. Najjai udarac nogom, a istodobno i onaj koji ima najvei domet je udarac sa strane (sl. 22), a u donekle izmijenjenom obliku moe biti i veoma brz. U "krunim" borilakim vjetinama, udarci nogom i udarci prodiranja dopunjuju jedni druge tako to prvi obino odgovaraju niskom stavu protivnika, a drugi visokom. Mada udarci nogom nisu razvijeni u tolikom broju kao udarci rukom, ipak postoje mnoge razliite vrste koje se u osnovi mogu podijeliti na prave udarce, kada se povrina kojom se udara istee u pravoj liniji prema protivniku (sl. 23), na udarce u kojima se najprije koristi dizanje koljena da bi se zatim izveo udarac zakrivljenom

putanjom i na udarce u kojima se zamahuje cijelom nogom, poevi od pete, u irokom krunom kretanju. Udarci nogom mogu se izvesti naprijed, u stranu i nazad u bilo koji dio tijela, od glenja do glave (mada se visoki udarci esto izostavljaju u borbi zbog opasnosti od gubljenja ravnotee). Postoje i neke vrste oaravajuih, leteih udaraca nogom (sl. 24) u kojima se udara jednom ili objema nogama dok tijelo leti kroz zrak. Moda je jedan od najteih za izvoenje letei obrnut, kruni udarac (koriten u Shorinji Kenpo koli Karate-a) u kojem se kombinira istodobno izvoenje skoka, uvijanja oko uspravne osi unazad i sjeenja zraka petom ispruene noge. U filmovima Bruce Lee-ja vide se neki velianstveno visoki letei udarci nogom, ali on sam rijetko bi upotrijebio ovakve udarce u stvarnim prilikama. Prirodna oruja noge su peta, brid stopala, prednji dio stopala, prsti, unutarnja strana stopala, gleanj i koljeno. ak i bedro moe biti iskoriteno za izuzetno snaan udarac na kratkom razmaku. Glava ne bi smjela ostati zanemarena na ovoj listi. Dobar dio lubanje moe se koristiti sa velikim uspjehom u borbama izbliza. Glavom se moe udarati naprijed, natrag i u stranu na vrlo neoekivan nain (sl. 25). U okviru sistema Pa Kua postoji izreka: "Sve je aka", koja moda otkriva smisao prethodnih opisa. Kada je jednom osnovna upotreba torzoa razvijena, snaga udarca moe se ispoljiti kroz svaki dio tijela.

Presjecanje Prirodnu dopunu napada udarcem, predstavlja obrambeno presjecanje u kojem se napadaeva ruka ili noga odvraa od cilja rukom ili nogom onoga ko se brani. Blokovi su raznovrsni, koliko i udarci. Neki su prilino jaki. U japanskom Shotokan Karate-u, blok se moe izvesti takvom snagom da lomi napadaevu ruku (sl. 26). Ekonominija (iako ve manje otra) obrana je uklanjanje, u kojem laki udarac mijenja smjer napada, tako da napadaeva ruka ili noga promauje metu. A najprofinjenija vrsta bloka je otklanjanje, u kojem se mekanim, finim prijanjanjem, mijenja smjer sile napada i odvodi "u prazno". Blok se moe koristiti kao isto obrambeni pokret, ali ee prethodi protunapadu koji moe biti bacanje ili poluga. Otklanjanje, posebno, moe se iskoristiti za stapanje s kretanjem napadaa tako da ga njegov zamah izvede iz ravotee i dovede ga u poloaj kada slijedi bacanje. Ali u okviru sustava koji koriste udarce, protunapad je sjeenje, udarac prodiranja ili udarac nogom. Kombinacije su gotovo bezbrojne, meutim, uoavaju se tri glavne kategorije. Prvo, protivnikov napad moe biti presjeen, a zatim, u slijedeem trenutku, prije nego to on udari ponovo ili se povue u obrambeni poloaj, onaj tko se brani izvodi svoj udarac (obino rukom ili nogom koja nije posluila za presijecanje).

Primjerice, mogue je blokirati desnom rukom, a zatim izvesti protunapad desnom nogom pravo naprijed. U drugoj kombinaciji, onaj tko se brani blokira, istovremeno napadajui i koristei ruku ili nogu koja nije upotrjebljena u presjecanju, npr. blokira se lijevom rukom, a istovremeno udara desnom (sl. 27). Ovo je oigledno bre od prethodne kombinacije, ali znatno tee za izvoenje. Posljednja kombinacija je ipak najtea. Napad i blok se stapaju u jedno; protivnikov napad je otklonjen rukom koja napada. Ovo zahtjeva vrlo tono postavljanje tijela i izuzetno precizno prilagoavanje u vremenu, ali kada se usavri, ovaj nain predstavlja gotovo nezaustavljiv zahvat (sl. 28). Mnogi sustavi koriste posljednje dvije kombinacije na viem nivou, ali Wing chun i Hsing-I ih posebno naglaavaju tokom cijele obuke. Noge se takoer mogu koristiti za blokiranje, uglavnom protiv udaraca nogom. Teko je presjecati rukama udarce nogom, jer su oni i previe jaki, a i obino su upueni ispod visine do koje ruke lako seu. Kad je to mogue, noga se blokira nogom.

Izbjegavanje Jo profinjenije od otklanjanja je izbjegavanje. Na njega se vrlo malo skree panja u veini sustava udaraca. Zapadnjaki boks ga puno koristi, Aikido posebno, u svojim zahvatima sabljom (jap.

katana) i tapom (jap. jo), sadri razraene naine izbjegavanja u svojem najviem obliku. Izbjegavanje se sastoji od sputanja (sl. 29), uvijanja i savijanja kao pokreta sklanjanja od sjeenja i udaraca prodiranja; izmicanja ili povlaenja da bi se istupilo iz kruga dometa udaraca nogom i prodiruih udaraca rukom, kao i okretanja cijelog tijela kojim se pomie s linije napada. Izbjegavanje je nerazdvojni dio sustava hrvanja takoer.

Ranjive -vitalne- toke U svim sustavima udaranja, u najmanju ruku se naglaavaju mjesta gdje bi trebalo udariti. U boksu nema velike razrade ovoga, dijelom zbog neizbjene upotrebe podstavljenih rukavica. Glava, vilica, srce, i pleksus su glavne mete. U veini kineskih i japanskih borilakih sustava postoje vrlo paljivo obraene i strogo uvane mape ivotno vanih toaka koje su obino povezane s apukunturnim tokama. Izvjesni sustavi, kao to je sustav "Pijanog ovjeka" razvili su zauujuu "znanost" u ovom polju. Mjesta toaka su odreena vrlo precizno, a tono mjesto napada zavisi i od godinjeg doba, razdoblja dana i od brzog procjenjivanja zdravstvenog stanja protivnika, zasnovanog na razliitim finim kljuevima. Tako napad moe biti izveden lakim dodirom, ali razornog djelovanja, izazivajui sve vrste nevolja, ukljuujui bolesti, pa ak i smrt ako je izveden

"dodir smrti". Ove vjetine danas lagano odumiru, ali i preivljavaju u malim "azilima" tu i tamo. elio bih opet naglasiti da su rijetke vjetine koje koriste samo udarce ili samo hvatove. U najveem broju borilakih vjetina ove dvije grupe zahvata se nadopunjavaju. Zanimljivo je, meutim, razmotriti zapadnjako hrvanje i boks - 1950. godine Sveuilite u Illinoisu organiziralo je nadmetanje izmeu ekipa hrvaa i boksaa u osam teinskih kategorija. Odreeno je da se pobjedniku u meu smatra hrva ako barem postigne pad boksaa ili boksa ako zada barem dobar udarac hrvau u vitalni dio tijela. Od osam meeva, sedam su dobili hrvai. Jedini boksa koji je pobijedio bio je i sam hrva. im bi hrva dospio u prostor izmeu boksaevih ruku, nadmetanje bi s efektno zavrilo. Naravno, situacija je moda mogla biti i drugaija da su boksai bili poznavatelji i drugih sustava udaranja.

DRUGA UMIJEA

Ima nekoliko neuobiajenih postupaka koji ne spadaju ni u jednu od prethodnih kategorija. Rekao bih nekoliko rijei o njima. Jedna, vrlo vana vjetina koja je dio mnogih drugih sistema, ali se vrlo rijetko usavrava sama po sebi, je Kiai Jitsu, ili "umijee usklika". U Japanu je rije 'kiai' naziv za vrisak koji se esto koristi u borbi. 'Ki' oznaava unutranju energiju, ve spominjanu, a 'ai' znai

ujedinjenje ili sjedinjenje (rije 'aikido' takoer je sastavljena od ovih rijei uz dodatak rijei 'do' koja znai put). Zato je kiai potpuno ujedinjenje energije, puno, trenutno sabiranje svih sposobnosti neijeg bia u jednom inu. Samuraji su govorili: "Jedan udarac, jedan ivot" (sl. 30). Svaki in, da bi bio pravi, mora sadravati neije cijelo bie, sabrano u samom inu. To je duh Kiai-a, koji je zvuni izraz ovog sjedinjenja. Usklik se stvara u donjem trbuhu - u hari, gdje je sredite ivotne snage - odakle iskrsava spontano, bez suzdravanja i bilo kakve prepreke, dakle iz dubine bia i usmjerava se istim htijenjem ka cilju, stapajui se s njim. Zaista, kroz kiai, ovjek, usklik i cilj postaju jedno. Ne radi se tu o pokuaju da se vrlo glasno krikne da bi se utjecalo na nekoga na daljinu, ve se prije, u tom transcedentalnom (onostranom) trenu potpune napregnutosti, sam prostor ponitava uruavajui se u jedno jedino postojanje, u postojanje Kiai-a. U svojoj dojmljivoj knjizi "Tajne borilake vjetine svijeta" (Secret Fighting Arts of the World) John Gilbey opisuje svoj susret sa majstorom Kiai Jitsu-a, ovjekom koji moe zaustaviti krvarenje iz nosa posebnim zvukom. Majstor je prikazao svoju vjetinu na Gilbeyu , koji ak nije ni uo usklik to ga je pogodio i oamutio. Gilbey se naao zbunjen, ne shvaajui u poetku da je "prikaz" zavren. Kiai se moe upotrijebiti u razliite svrhe, namjera sama moe usmjeriti sabranu energiju ka iscjeljenju ili k povredi. U nekim Judo dojo-ima poduava se upotreba kiai-a za osvjeivanje osoba u nesvjesti, zajedno s uobiajenim postupcima masae (Kiatsu).

Podsjea me ovo na Kristovo zapovijedanje Lazaru da se digne iz mrtvih, na magijsku mo rijei, na uenje o mantrama (hind. mantra; mistini zvuk), na misao "Na poetku bijae rije", na treperenje kao bit stvaranja. Mogla bi se napisati knjiga samo o Kiai-u. Neki autori su nastojali prouiti djelovanje kiai-a sa stanovita neuropsihologije. Mogue je uoiti neuronske veze preko kojih se moe utjecati na srce i na druge funkcionalne organe pomou zvuka. Nalazim da je ovo vrlo zanimljivo i ne sumnjam da je to dio, ali samo dio prie. Svako novo znanstveno otkrie nudi objanjenja za drevna znanja i vjetine - i ako nita drugo nije sigurno, jasno je da e znanost za dvadeset godina, poev od sada, imati razliita i vjerojatno (nadam se) dublja objanjenja. Po Musashi-ju, vjerojatno najveem samuraju u povijesti, kiai se koristi prije zahvata da bi se sabrala snaga i zaplaio protivnik. U Goju-ryu Karate-u koristi se dubok, treperav, grgutav izdah koji ima sline posljedice. Bruce Lee-jev slobodan i nadahnut kiai, koji esto podsjea na kliktanje ptice ili na krik leoparda, otklanja svaku sumnju kada se neposredno uje. U Uechi-ryu, okinavljanskom Karate-u, koristi se tihi kiai u kojem se eksplozija zraka zaustavlja uz jedva ujno 'hat' da bi se osiguralo usredotoenje snage u samom zahvatu. Druga oaravajua vjetina poznata je pod nazivom "Pijani ovjek". U ovom sustavu, onaj tko se brani posre, savija se i tetura stvarajui utisak pijanca koji se jedva dri na nogama. Ovo ima nekoliko uinaka: razoruavajue djeluje na protivnika stvarajui kod njega utisak da se nema ega bojati i zadovoljava njegovu e za

pobjedom. Majstor "Pijanog ovjeka" moe ak i pasti pod, ini se, jainom udaraca napadaa. U stvari, naravno, on se upravo na takav nain povlai prolazei neozlijeen i ne primivi ni jedan udarac. Povrh svega on predstavlja neuhvatljivu metu koja se kree na nepredvidljiv i iznenaujui nain, bez prepoznatljivog ritma i obrasca na osnovu kojih napada moe graditi taktiku i ostvarivati prednost. Ovaj nain se najee koristi u sprezi s tzv. "dodirom smrti". Postoji pria o jednom mladom, nasilnom ovjeku, umiljenom da je nekakav majstor, koji se osjetio uvrijeenim kada se jedan starac nije brzo sklonio s puta njegovog nadobudnog hoda. Poto se starac nije uplaio kada ga je mladi poeo vrijeati, ovaj ga napadne. Zgroenim promatraima se inilo da ovaj gotovo ubija starca. Udarci rukama i nogama su prtali, a starac je uspio samo jednom lako dodirnuti mladievu nogu. Konano mladi krvolok ostavi starca leati nemono pored puta i epurei se nastavi put. Na iznenaenje svjedoka dogaaja, im je nasilnik nestao s vidika, starac se brzo podigao na noge i produio svojim putem, ivahno kao i prije tue. Nekoliko dana kasnije, mladi ovjek padne u krevet teko bolestan i u panici pozove lijenika. U razgovoru s njim shvati uzrok svoje bolesti i, ba kao to je svojstveno poukama u ovakvim priama, potrai svoju rtvu, duboko i ponizno zamoli za oprotaj, te bi izlijeen i primljen za uenika. Na kraju elim spomenuti kasnog Bruce Lee-ja i njegov nesustav, Jeet Kune Do ("Put zaustavljujue ake"). Lee je zaista bio izuzetan ovjek i njegova rana smrt je bila tragedija. Nagaanja da je

pravi uzrok njegove smrti modani udar su gruba, ali se ini moguim da je jedan imbenik bila pogrena upotreba izvjesnih vjebi Ki-ja uz zadravanje daha. Ovo bi moda moglo biti i upozorenje protiv eksperimentiranja bez strunog nadzora. Imao je dosta zajednikog sa Musashi-jem - estinu, mladenaku ratobornost, neposredno i otvoreno ponaanje, a naglaavao je stvarnu borbu kao pravi okvir probe nekog zahvata. Poevi od ulinih tua u Hong Kongu, prouavao je Wing Chun (vrlo efikasan oblik borbe) i druge ratnike vjetine, kao i zapadnjaki boks i maevanje. S odlunom posveenou on je proiavao Podvlaio je neophodnost neprekidne i pojednostavljivao i otkrivanja, odbacujui sve to je bilo suvino i nevano ("kitnjaste ruke"). promjene naglaavajui da bi svi trebali tragati za vlastitim efikasnim sistemom ne prihvaajui ni jedan drugi kao vrhunski autoritet. Njegov Jeet Kune Do, kao to je sam rekao, bio je samo korak na putu i da je ivio jo deset godina, njegova vjetina bi se korjenito mijenjala, vjerojatno prema sve veoj profinjenosti i jednostavnosti. Poslije njegove smrti, bez sumnje e neki njegovi oboavatelji kristalizirati "Bruce Lee-jev Jeet Kune Do" u jo jedan od kruto ogranienih sustava, u neto emu se on sam suprotstavljao. Zato je on uzor za sve nas, ne po svojoj linosti ili po svojoj vjetini, ve po svom upornom naglaavanju osobnog izuavanja i otkrivanja i po svojoj rijeenosti da ui od drugih, a ne uhvati se u zamku klasinih autoriteta majstora.

Njegova brzina, ravnotea i koordinacija bili su izuzetni. Prikazivao ih je u borbama sa majstorima Karate-a, nositeljima crnih pojaseva. Stajao bi na razmaku od dva i pol metra od njih i kazao bi im kojom e rukom napasti i gdje e udariti. I pored toga, mogao se pokrenuti i zadati udarac takvom brzinom da ga oni nisu mogli blokirati. Za uzvrat, nije imao status starog Ueshibe (osnivaa Aikidoa), ili Chen Man-Ch'inga, velikog majstora T'ai Chi Ch'uana, ali je za ovjeka tih godina (imao je samo 32 kad je umro) bio jedinstven. Nikada nije izgubio borbu - nekoliko onih koji bi ga mogli nadvladati (kao to su ve dva spomenuta majstora) nisu bili zainteresirani da se dokazuju, a na prvom mjestu ga ne bi ni izazivali.

10

11

12

13

14/15

16

17

18

20 19

21

22

23

24

25 26

27

28

29

30

TVRDO NASUPROT MEKANOM

Podjela ratnikih vjetina na tvrde i mekane stilove unekoliko se preklapa s podjelom na vanjske i unutranje, a po tome to su vanjski stilovi preteno tvrdi, a unutranji mekani. Ali ovo ni u kojem sluaju nije opa i nuna istina. Ono to se podrazumijeva pod rijeima 'tvrdo' i 'mekano' su dva razliita naina upotrebe energije: jedna bi bila vanjska ('snaga'), a druga unutranja (Ki). Uope govorei, ova dva naina upotrebe energije su zapravo pravocrtni i kruni, mada se u nekim zahvatima kombiniraju elementi oba. Pravocrtna energija je usmjerena, prodorna, uglata, odluna, kao meta ili ratniki ovan za razbijanje vrata, kruna energija je tangencijalna, briua, tekua, kao val plime i oseke ili tornado. Tipino tvrde vjetine, kao to je Karate-do, naglaavat e sposobnost razvijanja velike miine napetosti i snano usredotoenje ('fokus'), kao i mentalno/emotivno stanje potpunog zaokupljanja pokretima ime se moe pribliiti nekoj vrsti "kontroliranog divljatva". Pokreti e biti vrlo brzi i otri. Upotrebljavat e se puno jaki, usmjereni blokovi, koji mogu slomiti ruku, a udarci rukama i nogama biti e pravi i odluni, izvedeni uz silan sudar. Nasuprot, tipino "mekani" sustavi, kao to je T'ai Chi Ch'uan, naglaavaju potpunu oputenost i gipkost, iroku, otvorenu svijest koja vie obuhvaa nego to fokusira, i mentalno/emotivno stanje smirenosti, ravnodunosti i sklada. Pokreti e biti tekui i neprekidni; pruanje neposrednog otpora se iskljuuje - napada, ne nalazei

oslonac i metu udarca, biva uvuen u kruno kretanje i otpuhnut kao list u oluji. Bacanja i zahvati poluga jednostavno e se stapati sa zamahom napadaa i spiralno sprovoditi njegovo kretanje do tla. Udarci rukama i nogama bit e vie kao guranja koja odbacuju protivnika, bez i jednog trenutka otrog sudara. Dodao bih da u mekanim sustavima, kao to su T'ai Chi Ch'uan ili Aikido, guranja se mogu vrlo lako pretvoriti u izuzetno teke udarce ili mekano bacanje i zahvat poluge u grubost, dok je u tvrdim vjetinama puno tee omekati zahvate kada je to nuno. Meutim, mnogi sustavi, kao to su Goju-ryu Karate (to doslovno znai tvrdo-mekani Karate) i korejski Hwarang-do, sadre obje vrste zahvata. Usporeujui uinkovitost razliitih kola, Kinezi kau:

"Mekano svladava tvrdo, tvrdo-mekano svladava mekano, a tvrdo svladava tvrdo-mekano". Kao i svako uopenje koje se tie borilakih vjetina, i ovo vjerojatno nije tono. U svakom sluaju, samo se pojedinci nadmeu, sustavi nikada. Ali navedeno shvaanje proistie iz kineskog zapaanja da, kao to i u igri "kare-papir-kamen" nema najboljeg, ve postoji samo usporedno procjenjivanje, za svaki zahvat postoji protuzahvat, a i ovom se opet moe nai protuzahvat. Tako je najbolje ne prionuti vrsto ni uz jedan od sustava, jer ete prije ili kasnije biti poraeni. Druga strana razlike izmeu tvrdih, pravolinijskih i mekanih, krunih vjetina vie je formalna i tie se razlika u naglaavanju unutranje i vanjske linije. Ako stojite licem okrenuti prema protivniku, s rukama u poloaju spremnosti, tada je mogue dijelove

vaeg tijela, dostupne protivniku, podijeliti na unutranje i vanjske. Unutranji obuhvaaju sredinju liniju i cijelu prednju stranu tijela, vanjski obuhvaaju dijelove bokova i zadnje strane tijela. Ako protivnik prua ruku pravo prema vama prolazei izmeu vaih ruku, ciljajui jednu stranu glave, tada je "izvan" vas. Ako blokirate njegov napad tako da, na primjer, njegovu lijevu ruku odgurujete na njegovu lijevu stranu, otvarajui ga, onda je to "unutranji blok". Ako blokirate njegovu lijevu ruku tako to je sklanjate ka njegovoj desnoj strani i tako ga vjerojatno postavljate bokom prema vama, tada se radi o "vanjskom" bloku. Tvrdi stilovi tee upotrebi vrstih napada unutar laktova i unutranje linije napada i obrane, ulasku pravo unutra po sredinjoj liniji da bi se napale ivotno vane toke. U mekanim vjetinama postoji sklonost ka koritenju irokih, krunih putanja udaraca i blokova, odnosno vanjske linije odakle se zapoinju bacanja ili zahvati poluga. Primjeri ovakvih zahvata, u vrlo istom obliku, mogu se nai u vjebama "guranja ruku" iz T'ai Chi Ch'uana i u "ljepljivim rukama" u Wing-chunu. U "guranju rukama" svaki lan para dodiruje, na primjer, desni zglob ake vanjskom stranom svog desnog zgloba, drei ruku blago savijenu ispred tijela. Tako se "krui" naprijednatrag prijanjajui stopalima uz tlo i njiui kukove. Svaki "protivnik" ostaje na vanjskoj strani u odnosu na drugog naruiti ravnoteu guranjem i povlaenjem. U vjebama "ljepljivih ruku" stojite licem u lice s partnerom i, drei oba lakta blizu sredinje linije, prepliete svoje zglobove aka s u paru pokuavajui

njegovima - desni, s njegovim lijevim, lijevi s njegovim desnim. Vjeba se pretvara u sloenu igru pokuaja da doete u unutarnji prostor vaeg protivnika i napadnete sredinju liniju, istovremeno branei svoju. Svaki od ovih zahvata ima prednost i mane, a najvei broj sustava razvija oba u podjednakom obimu.

PRAZNE RUKE NASUPROT ORUJU

Vana podjela u borilakim vjetinama je podjela izmeu onih koji koriste oruje i onih koji ne koriste. Mnogi sistemi zaiste koriste samo prazne ruke, na primjer Judo, boks, Shotokan Karate-do. Drugi oblici koriste oruje kao povremeni nain vjebanja preputen izboru, kao to je to sluaj s upotrebom tapa u Wado-ryu Karate-do-u. Ove vrste vjetina esto naglaavaju kaljenje "prirodnih oruja" tijela i njihovo pretvaranje u oruja jednaka pravim, kao to su palice i noevi. Na Okinawi, Karate-do se razvijao kroz dugo razdoblje vladavine stranaca. Budui je starosjediocima bilo zabranjeno noenje oruja, oni su stvorili izreku: "Obzirom da nam zabranjuju noenje koplja, neka svaki prst postane koplje. Kako nam zabranjuju palice, neka svaka aka postane palica. Budui nam zabranjuju upotrebu maeva, neka svaka ruka postane ma!" Neki sustavi, posebno tvrdi i vanjski oblici, naglaavaju prilagoavanje tjelesnih udova ovim zahtjevima, tako to zahtijevaju da se na lancima razviju kone naslage, pa ak ponekad idu tako

daleko da zahtijevaju lomljenje srednjeg prsta, da bi se njegovim skraivanjem omoguilo vee ravnanje vrhova prstiju. Ove zahtjeve, a sigurno je da osakauju ruke, nije nuno ispunjavati. Tonim postavljanjem prstiju, upravljanjem miinom napetou, disanjem i vizualizacijom i "nezatiena" ruka moe lako slomiti ciglu ili kamen. Druge vjetine potpuno su zaokupljene upotrebom jednog ili vie oruja, bez upotrebe praznih ruku za zahvate, na primjer, Kyudo i Kendo, japansko streliarstvo i maevanje. Meutim, ee jedan sustav obuhvaa oba pristupa, npr., T'ai Chi Ch'uan, najvie poznat po svojim vjebama bez oruja, sadri i vjebe s maem, kopljem i tapom, Aikido s drvenim maem (bokken) i tapom. U vjetinama gdje se koristi oruje, javlja se zanimljiva sprega izmeu oblika samog oruja i naela njihove upotrebe. U izvjesnoj mjeri samo oruje odreuje nain svoje upotrebe. Jasno je da tako raznolika oruja, kao to su bi, luk ili metalna zvijezda za bacanje, zahtijevaju posebno umijee da bi se upotrijebila. Pa i razliiti oblici maeva zahtjevaju razliit nain koritenja. Ravan ma se koristi u T'ai Chi Ch'uanu u ubadajuim, tonim pravocrtnim pokretima, dok se zakrivljeni maevi sabljastog, ili "noolikog" oblika koriste u krunim pokretima rezanja, neprikladnim za prave maeve. Ipak se istovjetna naela mogu javiti kao osnova koritenja razliitog oruja. Takav je sluaj s T'ai Chi Ch'uanom gdje se istovjetni principi primjenjuju bez obzira na razlike vanjskih oblika. Ovo je dovedeno i do krajnjih granica u Aikido-u i u filipinskoj Kali umjetnosti, u kojima se istovjetni pokreti primjenjuju s

podjednakim uinkom u zahvatima praznim rukama, kod rukovanja tapom ili bokken-om i kod upotrebe katane. U nekim sluajevima, kretanja svojstvena vjetini bez oruja mogu odrediti oblik ovoga. U Pa Kua, kineskom unutarnjem sistemu koji je potpuno kruan i sastoji se od neprekidnih krunih, uvijajuih i spiralnih pokreta cijelog tijela, ni jedno od poznatih oruja nije prikladno za koritenje. Tako je stvorena posebna vrsta maa (u obliku dva spojena polumjeseca) koja odgovara krunim kretanjima u ovoj vjetini. Vjerojatno je najpoznatije oruje japanski, samurajski, ma. Njegov oblik se razvijao zajedno s tajnim vjetinama u kolama borbe. Njegov najraniji oblik bio je ravan, a zatim je prolazio kroz mnoge promjene stupnja zakrivljenosti. Njegov klasini oblik, s blagom zakrivljenou, prikladan je i za sjeenje i za probadanja. Vjetina izrade metalne otrice nikada nije bila samo zanatski poduhvat, stvaranje dobrog maa bio je vrhunac duhovnog poduhvata. Razliiti maevi imaju razliite osobine - neki dobroudne, a neki zloudne. Dranjem dobro napravljenog maa u rukama moe se osjetiti njegova snaga i njegov duh, takvo oruje je probni kamen ovjekovog razvoja. Samo kroz razvijanje pouzdanog sredita u sebi i stapanjem s maem iz tog centra, ovjek moe njime rukovati s potpunim povjerenjem. Ovo nas vodi ka kljuu svih sustava u kojima se koristi oruje stapanje s njim. Oruje mora postati produetak ovjejeg tijela, isto toliko blisko kao to je i ruka ili noga. ovjeji Ki ili unutranja energija, mora tei kroz samo oruje.

U Aikido-u postoji jednostavna vjeba koja prikazuje uinak ovog pristupa. Prihvatite tap jednom rukom za kraj, postavite ga vodoravno, a va partner, drei ga za drugi kraj, neka ga gura ravno prema vama, dok vi pruate otpor. Zapamtite osjeaj. Zatim, zamislite tap kao produetak vae ruke - kao npr., dugaak prst - i dopustite da vam se svijest proiri proiri sve do drugog kraja tapa. Pokuajte zaista zamisliti da ste tamo, da je to dio vaeg tijela. Dok imate ovaj osjeaj neka va partner gurne tap ponovo prema vama, s istom snagom kao prvi put. Primjetite lakou s kojom se sada odupirete pritisku. Ako elite, isprobavajte naizmjenino prvi i drugi nain da bi dobili jasniji osjeaj. Ovakva bliskost s orujem omoguuje veu osjetljivost i sposobnost rukovanja od razmiljanja o oruju kao o mrtvom predmetu. Na ovaj nain, gotovo sve to se nae u rukama moe postati oruje. Na ovu injenicu vrlo esto se ukazuje u borilakim vjetinama. U Kini su ak oblikovani borbeni zahvati u kojima se koristi kiobran, lepeza, svirala ili drvena klupa. Zaista, neka dananja oruja su izvedena iz nekadanjeg obinog, svakodnevno koritenog alata. Nunchaku, npr. koje je Bruce Lee uinio omiljenim orujem danas, izvedeno je od starog mlata za odvajanje zrna itarice iz klasa. U pravoj samoobrani, kljuevi, pepeljara, rub knjige, olovka, ak i vrsto savijen papir moe postati uinkovito oruje.

PET IVOTINJA

Kineske borilake vjetine uvijek su bile blisko povezane s iscjeljivanjem, kao i s borbenim svrhama, a najvei broj sustava kombinira ove dvije strane. Razvoj nekih vjetina neposredno je bio nadahnut promatranjem ivotinja, npr. u vjetini "Majmuna", podraava se ustro skakanje i prevrtanje ove ivotinje i njen divljaki nain napada kada upa grlo i prepone. U koli "Bogomoljke" imitira se njeno ritmino, hipnotiko njihanje, ruke se dre u obliku kuka, tako da podsjeaju na njene kande, a u napad se kree munjevitom brzinom, kao insekt koji grabi svoj plijen. Pretpostavlja se da su ak i fini pokreti povlaenja i ugibanja u T'ai Chi Ch'uanu izvedeni iz paljivog promatranja ponaanja zmije koju napada ptica. Svaki put kada ptiji kljun ubode, zmija se munjevito i mekano povlai da bi se ponovo vratila natrag, istovremeno s kljunom. I tako, sve dok se ptica ne zamori i ne postane lak plijen. Negdje u petom stoljeu nae ere, kada je Bodhidharma doao iz Indije u Kinu poduavati budizam (buddhism), zadrao se u hramu Shaolin i nauio nekoliko monaha izvjesnim borilakim vjebama, u svrhu poboljanja zdravlja, poveanja ivotne snage i duhovnog napretka. Pravi oblik ovih vjebi predstavlja tajnu. Mnogi tvrde da znaju izvorne vjebe i da ih poduavaju, ali je teko rei jesu li izvorne vjebe ostale nepromijenjene tijekom 1500 godina. Bilo kako bilo, ove vjebe su se tijekom godina mijenjale i spajale s izvorno

kineskim sustavima i u 13. stoljeu uobliile u hramu Shaolin u vjetinu "Pet ivotinja". U osnovi ovog sustava je shvaanje da se ovjek sastoji od pet osnovnih sklopova koji moraju biti razvijeni i spojeni da bi se postiglo pravo zdravlje. Kao borilaka vjetina, ona kombinira mekano i tvrdo, unutranje i vanjsko, a pet ivotinja su: zmaj, zmija, tigar, leopard i dral. "Zmaj" je smiljen za razvijanje Shen-a, to se esto prevodi kao svijest, srce ili duh moda bi 'svjesnost' bila odgovarajua rije. U ovom sustavu se koriste spori, mekani pokreti, kao kada arobni zmaj lebdi kroz zrak. Ovakvo kretanje podsjea na ono u T'ai Chi Ch'uanu i najduhovnije je od svih pet oblika - na izvjestan nain, ono je njihov poglavar. Druga ivotinja je zmija. Ovaj oblik razvija Ki. Pokreti su vijugavi, kruni, neprekidni, slini onima kretanju zmije. Mada mekani i glatki, pokreti sadre unutarnju mo koja se pokazuje kroz njihovu neodoljivo gipku snagu im im se neto suprotstavi. Pa Kua najvie podsjea na ovaj oblik. Trei oblik je "Tigar". Ovdje do izraaja dolaze kosti, najvri i najsnaniji dio tijela. Pokreti su i brzi i spori, vrlo esto izvoeni uz veliku miinu napetost i pokretljivost. Stav je pun i vrst, napad estok, a prevladavajui osjeaj neukrotive snage. Na ovo bi mogao podsjeati okinavljanski Uechi-ryu Karate. Sljedei je "Leopard". Njegova osobina je snaga, okretna miina pokretljivost to podsjea na leoparda koji, nemajui teinu i vrstinu tigra, ima sposobnost iznenadnog skoka, brzog napada i

povlaenja, upotrebe miine snage za munjevit i snaan pokret. Od suvremenih vjetina, na ovo najvie podsjea japanski Karate-do. Peta i posljednja ivotinja je dral. Ovaj oblik posveen je razvijanju ila, tetiva. Ovo, vjerujem, obuhvaa i membrane i vezivna tkiva tijela koje, pored miinih tetiva i vezivnih ligamenata, takoer spajaju tijelo i njegove organe u cjelinu, u jednu jedinstvenu mreu. Ovaj sustav je odgovoran za ispravan poloaj i dranje i omoguuje javljanje osjeaja ope sjedmjenosti, ili staloenosti. Pokreti u "dralu" su vezani za uspravan, stabilan trup, dosta odravanja ravnotee na jednoj nozi i sadre brze, tone, kljucajue ubode rukom, kao i blokove i ienja nalik na pokrete krilom. Suvremeni sistem "Bijeli dral" podsjea na ovo.

STRATEGIJA I TAKTIKA

Ovo podruje borilakih vjetina je od ivotnog znaaja, a ipak mu se malo posveuje panja. Osnovno pitanje ovdje je: " Ako imate na raspolaganju zadivljujui arsenal oruja za napad i obranu, kako i kada bi ga trebali upotrijebiti?" Udaljenost i pravo vrijeme su presudni. Sva razmiljanja su usmjerena na pronalaenje osnovnih naela koja vrijede kako u upravljanju vojskom, tako i u ponaanju pojedinca, a mogu se primijeniti u razliitim nivoima u mnogim sferama ivota, nevezanim za borilake vjetine.

Udaljenost se mjeri poevi od neijeg osobnog prostora, neijeg teritorija. Ovo se moe sagledavati kao zauzimanje razliitih podruja, ali je prvi, najvaniji prostor onaj unutar koe. Naravno, ovaj prostor mora ostati nenaruen ako ovjek hoe ostati neozlijeen (ili, u najmanju ruku ovjek mora imati zadovoljavajue znanje o onome tko, ili onome to, ulazi u taj prostor i na koji nain). Problemi lijeenja ili povrijeivanja tijela, ishrane ili trovanja, ljubavnog ina ili silovanja, upravo su povezani s ovim. Zapravo, da bi ovjek osigurao zatitu ovog unutaranjeg prostora, nuno je da dijelom upravlja prostorom koji ga okruuje, koji se prostire oko tijela. Zaista, u svim kulturama se podrazumijeva odreena mjera prostora oko tijela koji predstavlja privatni, osobni prostor. U okviru borilakih vjetina, ovaj osobni prostor je odreen udaljenou koja je potrebna da bi vas napada udario, a da ne mora zakoraiti pripremni korak naprijed. Ova presudna udaljenost se mjeri duinom protivnikove ruke ili noge, plus 7,5 cm. U okviru borbe, ako protivnik zae u ovaj prostor, morate se ili povui ili ga onemoguiti ili napasti. Osobni prostor veih dimenzija je prostor svjesnosti koji obuhvaa sve ega ste trenutno svjesni. ovjek bi trebao uvijek dopustiti da polje svjesnosti bude to je mogue ire, na ovaj nain se izbjegava iznenaenje. U ovom prostoru ni jedan pothvat, tjelesni ili umni ne smije se poduzimati protiv potencijalnog napadaa. Vano je da duh skladnosti bude prisutan - osim ako ovjek namjerno ne priziva napad. Usredotoenost i vrstina se uspostavljaju u jezgri unutranjeg osobnog prostora. Savitljivost, prilagodljivost je kvaliteta koja

proima vanjski osobni prostor, a prostor svjesnosti trebao bi biti proet skladnom otvorenou. Presudni dijelovi linije napada su oni u kojima sudar ili dodir moe izazvati povredu; npr. udarac prodiranja, na poetku, u prvih 30ak cm, ne postie dovoljnu snagu za izazivanje bilo kakve povrede. Slino ovome, poto je udarac doao do odreene toke sudara i preao je dalje za oko 15 cm, daljnjim produavanjem napada gubi ravnoteu i snaga udarca se smanjuje na bezopasnu. Ove granice su poznate kao vanjska i unutranja granica snage. Tako je najhitniji problem u napadu kako dovesti povrinu kojom se napada do dodira s protivnikovim tijelom du linije napada, a unutar vanjske i unutranje granice snage - problem obrane je izmicanje tijela s tog dijela linije napada. Ovi se problemi mogu rijeiti na mnogo naina. Jednostavno povlaenje unazad ili napredovanje moe posluiti, ali mu nedostaje istananost i ima razne druge nedostatke. Veliku vanost ima pravodobnost napredovanja. Pogreno izabran trenutak izlae vas istodobnom protunapadu. U obrani, samo povlaenje vas moe odmaknuti iz dosega napada i stvoriti mogunost za bijeg, ali ako elite onemoguiti protivnika ili ga napasti, morate ponovno krenuti naprijed. Bolja strategija za obranu je povlaenje pod kutom, gdje zakoraujete natrag i u stranu izlazei izvan neposrednog dometa napada i ostajete u povoljnom poloaju za protuzahvat. Jo bolje od ovoga je kruno kretanje u kojem se i povlaenje i protunapad stapaju u jedan pokret - upravo kao kod krunih vrata kada gurnete jedno krilo

i ono se povue ispred vas, a drago krilo vas istodobno udari odostraga. Pojam pravodobnosti koja se u biti tie odnosa i usklaivanja vaih pokreta s protivnikovim, dovodi nas do osnovne istonjake zamisli yin-a i yang-a. Ovi pojmovi oznaavaju dvije dopunjujue strane prirode, viene kao dolje i gore, naprijed i natrag, jako i slabo, dan i no, unutra i van itd. Ovo su neprekidno djelatne polarnosti, kao to se moe vidjeti u obrtu krugova prirode. U borbi, napad je yang, povlaenje yin. Oito, u skladu sa zakonom dopunjavanja, kada je va protivnik yang, vi budite yin. Napad tako ne nailazi na otpor (ovaj bi samo pojaao sudar), ve na mekano, yin povlaenje. Ali, ponovo u skladu s prirodnim zakonom, yang prati yin, yin prati yang. U samom poetku "dizanja" i pripremanja udarca, napada je yin, on povlai svoju snagu pripremajui se da je iskae kroz udarac. U tom trenutku, "rtva" bi trebala postati yang i pratei povlaenje energije preduhitriti protivnikov napad. Prirodno, ova vrlo uinkovita taktika zahtjeva izuzetno osjeanje za pravodobnost i vrlo jasno opaanje. Slino ovome, poslije napada (yang) koji je naiao na povlaenje (yin), napada postaje yin. On ili gubi ravnoteu zbog siline udarca ili se povlai da bi pripremio novi napad. Bilo to da ini, njegov protivnik moe iskoristiti ovo yin stanje da prijee u yang i da izvede novi napad. Kada se ovo jednostavno naelo jednom shvati, mnoge ovakve polarne izmjene postaju oigledne: jedna ruka moe biti yin (ona koja

se povlai), a druga istovremeno yang (ona kojom se napada) ili jedna ruka moe biti yin, a noga yang ili ak jedna te ista ruka ili noga moe istovremeno biti yin i yang. Zatim postoje mnogostruke mogunosti prijevare i lanih pokreta koji su previe sloeni da bi se ovdje opisivali. Vano je shvatiti da je bit svih ovih strategija, na dubljim razinama borilakih vjetina, u razvijanju intuitivnog, neposrednog (ne-misaonog) osjeaja opeg zakona i opih naela. Najdublji razlog i cilj nije sama pobjeda nad protivnikom, ve stupanje na "Put" (kin. Tao, jap. Do), ukljuivanje u "nain na koji se ponaa i djeluje svemir". Za razliku od tradicionalno-znanstvenog gledita, "nain na koji djeluje" nije mehaniki, racionalan nain - njegov znaaj vodia u ivotu je mali. Ovaj "Put" se prije svega osjea neposredno, to se ne moe tono opisati rijeima. On je organski i onostran (transcedentan) put, istovremeno opi i duboko unutarnji, osoban, put od najvie praktine vrijednosti za ivot i za umiranje. Dopustite mi da to jo malo razjasnim. Kroz jednostavno, tjelesno-osjeajno vjebanje zahvata u borilakim vjetinama u kojima su utjelovljena spomenuta naela ("Guranje rukama" u T'ai Chi Ch'uanu je dobar primjer za ovo) dolazi se do doivljaja, do intuitivnog zapaanja i praenja skladnog toka dopunjavanja to proima tijelo i osjeaje, do posebne vrste znanja. Ovo znanje se tie tijela, njihovih odnosa i osjeaja, a primjenjivo je u svim podrujima ljudskog ponaanja. Kao to je Miyamoto Musashi rekao: "Ako znate Put, vidjet ete ga u svemu":

BORILAKE VJETINE KAO DUHOVNE I PSIHOLOKE DISCIPLINE

RATNIK DUHA

Sukob, odnosno borba, postavljaju velike zahtjeve u odnosu na sposobnosti ratnika. Ovi zahtjevi mogu djelovati kao snani poticaji za uenje i samootkrivanje, suoavanje sa samim sobom te se mogu iskoristiti za daljnji duhovni napredak. Moda je od svih najvanije suoavanje sa smru. Svi se mi suoavamo sa smru pri svakom gubitku ili promjeni u ivotu, ali to moemo lako udaljiti od sebe, moda upravo zahvaljujui tome to su ove posebne promjene takve da nas ne dovode do suoavanja s glavnom promjenom - osobnom smru. Svi emo se mi jednog dana suoiti sa smru na najneposredniji i najsnaniji nain - ali to e biti, u najveem broju sluajeva, iznenadan, neodloan i neugodan dogaaj, od male koristi (promatrano iz ovog ivota) za program vjebanja. Sva duhovna uenja ukazuju na suoavanje sa smru kao na vaan imbenik. Osnovna, pripremna praksa budizma sadri podsjeanje da je ovjeji ivot kratak i neizvjesne duine trajanja, da moete umrijeti sutra, danas, sad. U Chod obredu tibetanskog budizma sljedbenici nou posjeuju groblja (u stvari, to je obino stjenovita zaravan nad kakvom klisurom gdje su tijela umrlih izloena prirodnim

silama i leinarima) i prizivaju demone da ih odnesu. U indijskom ranom budizmu postoji meditacija u kojoj se promatra raspadanje leeva. Na Zapadu, smrt je jedan od velikih tabua. Stalno nasilje u filmovima i na televiziji porie stvarnost smrti ponavljanjem stereotipskih prizora umiranja. Tako mediji umrtvljuju nau uobrazilju navoenjem ogromnog broja sluajeva umiranja i to pod uasnim okolnostima. Paradoksalno, ali ovo umrtvljivanje prihvaanja smrti, otupljuje i nau sposobnost punog ivljenja. Oni koji se bave opasnim sportovima (kao to su utrke autima, planinarenje, skokovi padobranom) esto govore o ponovnom uspostavljanju otre, svjee svijesti o ivotu i njegovim ljepotama kao posljedice dodira sa smru u izvjesnim pogibeljnim okolnostima. U borilakim vjetinama, prirodno, smrt je stalno prisutna. Sve se odigrava oko nje. Napad, obrana, protunapad izvode se kao da se odigravaju u stvarnim okolnostima pitanja ivota i smrti. S poveanjem vjetine, brzina i snaga pokreta rastu, a u sluajevima kada se koristi oruje, mogue je zamijeniti drveni ma, ili ma od bambusa, elinim, "ivim" (ogoljene otrice) maem. Sve ovo ini da vjebanje poprima vid izvorne opasnosti. Suoavanje sa smru moda je najvaniji imbenik duhovnosti. Prvo, smrt otkriva Ego. Ovaj dio nas koji grabi, dri i uva, koji nastoji kristalizirati tok ivota i razdijeliti ga u odvojena postojanja, potpuno je uspanien pred smru. Strah je osnova ovog grabljenja i sakupljanja, a smrt, ili misao o smrti, potie ovaj strah. U stvari, strah

koji se osjea uslijed misli o smrti nije prouzroen samom situacijom, ve je samo njome izazvan da se pojavi iz skrivenog; on je prisutan tokom cijelog naeg ivota, on potkrepljuje svu krutost, sitniavost i male neuroze (pa i samu veliku neurozu koja nas nagoni da o sebi mislimo kao o temeljno razdvojenima od naeg okruenja i od drugih ljudi). Ovaj strah, ta spajalica to odrava cijelu, krutu strukturu Ega, otkriva se u trenutku suoenja sa smru i tada ga je mogue promotriti i neto promijeniti. Strah od smrti najvea je od svih prepreka u vjetinama borbe. Ovaj strah poprima vid krutosti, nemoi i oduzetosti ili gubitka prisebnosti. ovjek se moe slediti pred prijetnjom ili se moe uspaniiti i izbezumiti. Bilo koje od ovih stanja, ako se javi u presudnom trenutku borbe, donosi smrt, ak i vrlo vjetom borcu. Sloboda od ovog razoruavajueg straha donosi veliku mo. Postoji pria o velikom majstoru ajne ceremonije iz okruga Tasa, o ovjeku koji nije poznavao nikakvu borilaku vjetinu, ali koji je posjedovao veliku meditativnu i duhovnu snagu. Jednom je sluajno uvrijedio samuraja visokog ranga i bio izazvan na dvoboj. Dan prije dvoboja, otiao je kod Zen-budistikog majstora po savjet. Ovaj mu je otvoreno rekao kako postoje mali izgledi da preivi bitku, ali da ipak moe osigurati asnu smrt prilazei borbi na isti nain kao i formalnom obredu pri ajnoj ceremoniji. Trebao bi sabrati svoj um i ne obraati panju na triave misli o ivotu i smrti. Trebao bi prihvatiti ma i postaviti ga ispred sebe kao to bi to uinio i s mjealicom u ajnoj ceremoniji i da zatim, s istom razinom sabranosti svijesti i uz

istu tonost kao kada lijeva kipuu vodu preko aja, zakorai naprijed - bez ikakve pomisli o posljedicama - i sasijee protivnika jednim zamahom. Majstor ajne ceremonije uinio je kako je posavjetovan i pripremio se prihvaajui smrt kao neminovnu. Kada je osvanulo jutro dvoboja, samuraj, suoivi se s takvim mirom i odsustvom straha svog protivnika, bio je tako potresen da je odmah zamolio za oprotaj i ponitavanje izazova na dvoboj. Ishod borbe, u sluaju da se dogodila, bez sumnje je jasan. Vjetina moe biti baena u sjenu, sabranou i slobodom onoga tko se vie ne boji smrti. U budistikoj tradiciji, pripremno suoavanje sa smru putem stalnog podsjeanja na nju, promatra se kao uvjet stvaranja motivacije za prelaenje cijelog puta osloboenja, zato je ono od bitnog znaaja. Svijest o stvarnosti i neizbjenosti vlastite smrti moe biti mono ohrabrenje i dovesti do oslobaanja nesluenih nivoa motivacije za korjenitom promjenom. Don Juan Matus, indijanac i vra iz plemena Yaki, jasno i snano naglaava isto. Don Juanov uenik, Carlos Castaneda, ne slae se s njegovim stavom da je svijest o smrti od najvee vanosti za ispravno postupanje u ivotu, smatrajui da je besmisleno brinuti se oko smrti. Don Juan mu odgovara: "Nisam rekao da bi morao brinuti zbog toga." "Pa to bi onda trebao raditi?" "Upotrijebi je. Usredotoi svoju panju na vezu izmeu tebe i svoje smrti, bez kajanja, tuge ili zabrinutosti. Usredotoi svoju panju na injenicu da nema vremena i dopusti da tvoji poduhvati teku

primjereno tome. Neka svaki tvoj in bude posljednja bitka na Zemlji. Samo pod tim uvjetima tvoji e poduhvati imati punu snagu. U suprotnom, oni e cijelog tvog ivota biti poduhvati bojaljivog ovjeka." "Zar je toliko uasno biti bojaljiv?" "Ne. Nije, ako si besmrtan, ali ako e umrijeti, onda nema vremena za bojaljivost, jednostavno zato to te plaljivost tjera prionuti uz neto to postoji samo u tvojim mislima. Tu je udobno dok je sve "uljuljkano", ali onda e straan, tajnovit svijet otvoriti usta da te proguta, kao to e otvoriti usta za svakog od nas i tada e shvatiti da tvoji sigurni putovi nisu uope bili sigurni. Bojaljivost nas spreava da istraimo i upotrijebimo najvei dio onoga to jesmo kao ljudi." Svijest o smrti i ogranienom vremenu moe izazvati

odbacivanje velike koliine sitniavosti i samopovlaivanja. Sve one misli koje se javljaju u trenutku smrti, aljenje za izgubljenim vremenom i proputenim prilikama, za neispunjenim poduhvatima, zbog umalosti, sve one misli u vidu "kada bih samo mogao ponovo imati priliku da to uinim", mogu se iskoristiti u sadanjosti, dok su vrata jo otvorena, i mogu pokrenuti ovjeka da pone preuzimati odgovornost za ispunjavanje ivota. Smrt je snaan imbenik promjene koji osigurava da stvari ne ostanu nepokretne, utvrene. Za pojavu i razvoj ivota na Zemlji, smrt ima isto toliki znaaj kao i spolno razmnoavanje. Neprekidno, nepromjenjivo samo-umnoavanje (kao kod ameba koje se dijele da bi

stvorile sebi jednake duplikate) je "zomboliko" (zombi je mrtvac ije je tijelo u obredu Vudu na Haitiju "oivljeno" u dovoljnoj mjeri da moe robovski sluiti gospodaru, vudu-vrau) ivo mrtvilo istovjetnosti i zastoja. Svjeina i novina svake individue koja umire da bi pruila mogunost raanja drugog jedinstvenog bia, predstavlja vjeno mijenjanje ivota kroz smrt. Krist je rekao: "Onaj tko pokua sauvati ivot, izgubit e ga." Osoba koja prijanja za proli oblik, misao ili osjeanje, gubi uvijek-novu, proljetno-preporaajuu kvalitetu neometanog toka ivota.

STVARALAKO RAZARANJE

Prie o moima velikih majstora borilakih vjetina pribliavaju se mitu. Bilo je uobiajeno da karavane, koje su na svom putu morale proi kroz predjele gdje su vrebali lopovi, iznajme jednog majstora kao uvara. Takav ovjek bio je sposoban odbiti napad pedeset ili stotinu naoruanih ljudi. ak se i za povijesno blie majstore govori da su posjedovali gotovo natprirodnu snagu. Tako se govori da je Tung Hai-ch'uan, prvi poznati majstor Pa Kua, jednog dana sjedio u stolici naslonjen na zid. Iznenada zid se sruio. Uenici su istog trenutka uletjeli unutra u strahu za njegov ivot i zatekli ga kako mirno sjedi u istoj stolici naslonjen na susjedni zid. Jo blii ovom vremenu, majstor i osniva Aikido-a, Morihei Ueshiba, sigurno je predstavljao osobu mitskih dimenzija. Postoje

mnoge prie o njegovim podvizima koje izazivaju sumnju, meutim, postoji film u kojem je prikazan majstor, u to vrijeme star oko 75 godina, visok 152 cm, kojeg istodobno, s dvije strane i u punoj brzini, napadaju dva krupna majstora Judo-a. Prikazan usporeno, film otkriva, sliicu po sliicu, kako majstor mirno stoji dok napadai napreduju prema njemu. U trenutku prije nego to e ga dohvatiti, izmeu samo dvije sliice, on se pomie nekoliko stopa dalje okreui se licem u drugom smjeru. Dva crna pojasa nezaustavljivo napadaju i snano se sudaraju jedan s drugim dok ih majstor promatra. Ovakav pokret, koji je prema filmskom zapisu trajao manje od dvadesetinke sekunde, otkriva sposobnost nadilaenja uobiajenih vremenskih i prostornih zakona, dimenziju vjenosti, svijet mita i arhetipskog. Laika predodba borilakih vjetina najee se vee za zamisao svladavanja protivnika. Ali, kao to je Bruce Lee govorio, udarci rukama i nogama su oruje ubijanja Ega. Stvarni protivnik kojeg treba svladati je ovjek sam - njegov sitni Ego, strahovi i blokade, samoograniavajue zamisli, sve to uvjetuje grenje svijesti. U Karateu, ovjek moe vjebati odreene redosljede zahvata (jap. Kate) ponavljajui ih sve do krajnje iscrpljenosti i nastavljajui dalje poslije ove toke. Tako stie do trenutka, ako je uporan, kada vie jednostavno nema snage odrati naviku napinjanja tijela i svijesti i njegovi pokreti postaju tako prirodni i harmonini. Njegovo opaanje se raiava nesputano kategorijama i utvrenim obrascima uobiajenog stanja svijesti i svijet postaje nov i svje. Poslije ovakvog iskustva on ne moe vie biti isti kao prije. Granice mogueg su

pomaknute i on vie nikada nee biti uvjeren kako su njegova ogranienja vrsto postavljeni zidovi. Njegov svijet i on sam postali su "propusniji". Ovakav zadatak se takoer javlja u mitovima o junacima. Mitovi opisuju duboki, unutranji preobraaj linosti, preinaku due koja otvara vrata svijesti da bi kroz njih proao svijet arhetipova, ideala i nadahnua, svijet koji je u odreenom smislu vaniji od nae svakodnevne osjetilne stvarnosti. Mitovi su pripovijetke o duhovnom rastu, liste pokusa i iskuenja, monstruma koje je potrebito nadvladati i skrivenih riznica do kojih je potrebito doi na putu, tko god da ga poduzme. Dogaaje koji se u njima prikazuju ne treba shvatiti kao opise (ak ne ni kao pogrene opise) osjetilne stvarnosti, ve prije kao prizore koji se odnose na unutranje promjene koje moraju prethoditi bilo kakvoj korjenitoj promjeni svijeta. Monstrumi i divovi koje junak svladava su monstrumi njegovih vlastitih strahova i negativnosti, divovi njegove vlastite nepokretnosti ili potisnutih snaga. Kroz ovo neposredno suoavanje i svladavanje on moe ponovno stei svoje izgubljene dijelove i, postajui cjelina, omoguiti prilaz riznicama njemu bitne svojstvene prirode. Ovo ponovo ukazuje na vanost smrti kao izvora ivota. Mi smo svi razdijelili dijelove sebe rasipajui nae moi na vanjski svijet ili potiskujui nau mudrost duboko u nae nesvjesno. Razdijeljeni dijelovi mogu se initi kao stvarno razdvojena bia, unutranja ili vanjska, i mogu se uiniti kao da nam se suprotstavljaju ili nas plae. Zahtjev za cjelovitou onako kako je dat u mitovima i kako je opisan

u Jungovoj (Carl Gustav Jung) psihologiji, prvo povlai shvaanje da ovi dijelovi nisu stvarno vanjski, ve su naa vlastita, izvanjska vienja, a drugo, ponovno zadobijanje, sabiranje dijelova. Mi sami, s obzirom da se smatramo prethodnicom ovom ponovnom sjedinjenju, samo smo dio; a da bi postali cjelina, svaki dio mora umrijeti kao zasebno bie da bi se probudio u novom ivotu kao dio daleko vee cjeline. Otuda proistie potreba da "umremo prije smrti", kao i nunost da ubijemo zmaja/diva/protivnika da bi mogli ivjeti punijim ivotom. Ratnik mora shvatiti da se pri suoavanju s protivnikom sukobljava sa samim sobom. Strahovi, nesigurnosti i slabosti su njegovi vlastiti te ih ne bi trebalo predstavljati kao protivnikove. Nasilnost i nadobudnost takoer se moraju sagledati onakvim kakvi jesu. Ratnikova je zadaa da se nikada ne hvali, ne prijeti ili zastrauje i da zaista rabi svoju vjetinu samo u sluaju krajnje nude. ovjek "macho" tipa koji svuda oko sebe vidi izazov za svoju vjetinu, druge kao uobraene i nasilne i udi za prilikom dokazivanja svoje nadmoi, nije se ni poeo suoavati s vlastitim strahovima, on produava stanje unutarnjeg sukoba i rastrojenosti koje potpuno onemoguuje stjecanje pravog majstorstva. U svim borilakim vjetinama velika panja poklanja se skromnosti. Ova se prirodno povezuje s velikim borbenim sposobnostima. Ovakva mo u slubi napuhanog Ega bila bi pogubna. Isto se naglaava i u pogledu duhovnog razvitka. esto se stjecanje posebnih duhovnih moi smatra preprekom, s obzirom da takve moi

mogu poveati Ego, njegov osjeaj kontrole.

samozadovoljstva, snage

Na dubljim razinama, skromnost i duhovna jednostavnost ("siromatvo") bez sumnje su nuni za razvijanje izvjesnih sposobnosti. Kao to je biti nuan odgovarajui sadratelj da je primi, tako i tijek "pranjenja" mora prethoditi novom punjenju. Veliki majstor T'ai Chi-ja, Cheng Man-Ch'ing savjetovao je uenike da "ulau u gubitak". U vjebama "guranja rukama", npr. svaki lan para pokuava drugog izvesti iz ravnotee "povlaenjem" i nepruanjem otpora guranju. Poznavatelj ovog naela jednostavno ne nudi vrstu povrinu pomou koje bi ga netko mogao gurnuti; on se ponaa kao dim ili zrak, tako da ga nikakva sila ne moe povrijediti. Ali postizanje ove vjetine zahtijeva ulaganje u gubitak - voljnost da kada vas netko gurne ne pruite otpor ak i pod cijenu da budete snano baeni na tlo. Ako ustrajete u ovom "neinjenju", posljedica e biti razvijanje zauujue prilagodljivog tijela, tako da vas vie nitko nee moi gurnuti. Ali ako bi se javio i najmanji otpor guranju, tada bi opet postali ranjivi. Obje strane herojskog, mitskog puta prisutne su u borilakim vjetinama: hrabro (osloboeno straha) suoavanje i savladavanje monstruma kao i prihvaanje poraza, raspadanja, umiranja prije smrti, da bi se ivjelo punije.

RAZVIJANJE VOLJE

Volja je sredstvo kojim se usmjerava i sprovodi energija u svijet, uobliavajui se u neki poseban in, djelovanje, poduhvat. U kulturama Zapada, volja je vrlo loe shvaena i pogreno predstavljena sposobnost - iz viktorijanskog doba naslijedili smo uvjerenje da se tu radi o "snazi volje", o nekoj vrsti napetosti, "akcije stisnutih zuba", to u stvari ni ne podsjea na pravu volju i njene raznovrsne oblike. Prava ideja volje najue je povezana s idejom namjere (namjernosti). Namjeravati neto, izabrati neto, htjeti neto, usmjeriti se ka neemu, sve ovo ukazuje na uporabu volje. Moglo bi se rei da je volja na neki nain oblik svijesti, ali ona nije pojmovna, misaona. Zapravo, nije tu u pitanju miljenje o neemu, ili prianje sebi o neemu, ve posveivanje, podvrgavanje sebe niemu. Volja nije osjeanje, mada moe ukljuivati osjeanja, a nije ni ulna, iako moe imati ulne uinke. Za borilake vjetine kao i za duhovni razvoj, volja ima izuzetan znaaj. Jasno reeno u mitovima, heroj mora imati dobro razvijenu volju da bi savladao iskuenja i neprijatelje s kojima se suoava, kao i da bi se mogao rtvovati. Borilake vjetine zasnovane su na volji. Sve, poevi od sposobnosti da se prekorae osobna ogranienja do ispravnog izvoenja zahvata, sve zavisi od volje. Roberto Assagioli, osniva Psihosinteze, ukazuje na tri osnovne strane volje: vjetu volju, dobru volju i jaku volju. Pozabavit emo se svakom posebno.

Vjeta volja Borilake vjetine uglavnom ne ovise o sirovoj snazi, ve o vjetini. Ekonomino (ekonomino: najvei mogui uinak uz najmanji utroak sredstava i snage) koritenje energije takoer predstavlja dio meditativnog prouavanja u borilakim vjetinama, a ovakva sposobnost uglavnom zavisi od vjete volje. Postoji bajka o princezi zatvorenoj u visokoj kuli bez vrata i princu koji se zaljubljuje u nju. Kako doi do nje? U kulu nije mogue ui, zidovi su neprobojni i glatki kao staklo, ljestve prekratke. Princ vee tanki svileni konac za pua koji, lagano napredujui, stie do princeze. Tada princ vee jai konac za dragi kraj svilenog konca, a zatim, kada ga je princeza izvukla na vrh kule, za ovaj konac vee ue i tako, najzad, princeza uspijeva pobjei iz kule. Bit prie je da princ i princeza vjeto poinju cijeli poduhvat najfinijim, najprikladnijim korakom koji omoguuje lake izvoenje sljedeeg, izbjegavajui razoarenje i vjerojatan neuspjeh napornijeg i nasilnijeg pokuaja probijanja zidova, ili bacanja tekog konopca na vrh kule. Ova fina, njena djelatnost namjere u borilakim vjetinama mora biti prilagodljiva i savitljiva pronalazei pravi kut za bacanje ili udarac, osjeajui slabe toke protivnikove obrane, ispitujui i traei nezatvorenu liniju za napad. Ovdje je volja kao mekana duevna "antena" ili "pipak" koji izlazi van i ispituje teren slino onome kada ovjek prije izvoenja bilo kojeg zahvata prvo stvara predstavu da izvodi.

Na kineskom jeziku, ideogram koji se ita " I " najee se prevodi sa "um, svijest", bolji prijevod bio bi "volja" ili "namjera". U drevnim spisima o T'ai Chi Ch'uanu, reeno je: "Namjera usmjerava ch'i, a ch'i usmjerava tijelo." Vjetina se sastoji u izbjegavanju nastojanja da se odmah upotrijebi tijelo, da se koristi sirova, miina snaga. Prvo upotrijebite volju za usmjeravanje energije, oblikujui jasan osjeaj kretanja, pa zatim dopustite da slijedi tjelesni pokret.

Jaka volja Ovu stranu volje najlake je izopaiti. U borilakim vjetinama prirodno se javlja potreba za snagom, a s rastom pritiska elje za uspjenou izvoenja zahvata poveava se i potreba za snagom. Meutim, najee ova potreba izaziva snano napinjanje miia, stezanje zuba, a to, uopeno govorei, vodi k rastrzanosti i nespretnosti. Napetost najee pogaa ruke, ramena, lice i, uope, gornji dio tijela. Ali pravi izvor snage i obitavalite jake volje je donji dio tijela. Trbuh, donji dio lea, butine i listovi graeni su od najjaih miia, a dobro razvijeno osjeanje ovih dijelova tijela osnova je unutarnjeg osjeanja snage i moi. Ono to je jo vanije je da donji dio tijela povezuju sa Zemljom, a tlo je, na kraju krajeva, mjesto odakle proistie sva snaga djelovanja.

Meutim, rei da je donji dio tijela "sjedite snage" previe je iroko, mada je tono. Najvanija stvar za jaku volju je da cijelo bie stoji iza namjere i odluke, a svi dijelovi zajedno sudjeluju u poduhvatu. Zato je potrebno pronai mjesto koje okuplja i zdruuje sve snage tijela. U Japanu je ova toka poznata pod nazivom 'seikano-iten' ("jedna toka u donjem trbuhu"). Nalazi se priblino na istom mjestu gdje i sredite ravnotee tijela, oko etiri centimetra ispod pupka i blie zadnjoj nego prednjoj strani tijela tako da dijeli vodoravnu liniju u razmjeru 3:7. Grubo reeno, nalazi se u sreditu meu-prljenskog diska, izmeu treeg i etvrtog krinog prljena. Zbog svog poloaja koji se pribliava sreditu ravnotee i zbog svog posebnog anatomskog mjesta, ova toka je toka sakupljanja cjelokupne snage tijela, upravo mjesto gdje se um i tijelo mogu najprisnije spojiti. Ova toka je dobro poznata na Dalekom i Bliskom Istoku i smatra se, kao i podruje oko nje (donji trbuh), sreditem sjedinjavanja, moi, tjelesnih pokreta i vrstine. Ona je "zemaljsko sredite" tijela koje ga povezuje s tlom omoguavajui moi Zemlje sabiranje u karlici i, odatle, usmjeravanje uz pomo uma ka rukama i akama. Prirodno i lako disanje, dok je panja vezana za ovu toku, moe poveati u njoj "uskladitenu" snagu. U mnogim borilakim vjetinama uenik mora stei naviku odravanja stalne vezanosti panje za ovu toku. Na ovaj nain, dakle iz ovog stanja, svaki se poduhvat provodi sjedinjenom moi tjelesnih i duhovnih izvora bia

kada in volje dosegne punou i mo, a oituje se putem postignute vjetine.

Dobra volja Ova strana volje je pitanje procjene ili pitanja emu slui sva snaga i vjetina. Etika strana borilakih vjetina vrlo je naglaena. Westbruk i Ratti opisuju razliitu uporabu snage u borilakim vjetinama, a sve podrazumijevaju odreene stupnjeve moralne ispravnosti i odgovornosti. Najnii oblik predstavlja divljaki napad bez ikakvog povoda. Neto "plemenitije" bilo bi poticanje nekoga na napad da bi se s njim surovo obraunalo u "samoobrani". U svim borilakim vjetinama ovakvo se ponaanje osuuje. Kodeks zajedniki mnogim vanjskim, tvrdim kolama borilakih vjetina, naglaava: "Ne izazivaj napad. Uini sve da ga izbjegne. Ako ne moe, uzvrati punom snagom - ubij jednim udarcem." Mnoge unutarnje, "mekane" borilake vjetine oslanjaju se na umjereniji moralni nalog, slian moralnoj poduci iz "Starog zavjeta": "Oko za oko, zub za zub". Izbjegavajui odgovoriti na napad najveom moguim snagom, izbjegavajui estinu i jarost, ovjek bi se trebao prilagoditi snazi napada i odgovoriti istom mjerom, upravo kao kada bi napadau vratio njegovu vlastitu silu napada. Tako se meko guranje vraa mekim guranjem, teak udarac tekim udarcem, smrtonosni smrtonosnim.

Ali najvii stupanj dat je u Aikido-u, u kojem se zaista pokazuje da dobra volja moe biti moralni vodi u borilakim vjetinama. U Aikido-u cilj je uvijek samoobrana ili obrana drugoga, bez povreivanja napadaa. Duh Aikido-a je sveobuhvatna ljubav. Rijei velikog majstora, Sensei-ja Ueshibe, izraavaju najdublju razinu moralnog kodeksa povezanog s dobrom voljom i predstavljaju najviu etiku borilakih vjetina: "Aiki nije zahvat borbe ili poraz neprijatelja. To je put pomirenja svijeta i stvaranja jedne porodice od ovjeanstva... Nema neprijatelja u Aikido-u. Grijeite ako mislite da Budo (duhovno usmjerena borilaka vjetina) znai imati protivnike i neprijatelje, biti jak i poraziti ih. U pravom Budo-u nema ni protivnika ni neprijatelja. Pravi Budo znai biti sjedinjen s univerzumom, tj. biti sjedinjen sa sreditem Univerzuma." Ovo nije samo najvia etika, ve i klju za najsavreniji i najuinkovitiji zahvat u borilakim vjetinama. Citiram jo jednom Ueshibu: "Tajna Aikido-a lei u usklaivanju nas samih s kretanjem Univerzuma i u stvaranju suglasja sa samim Univerzumom. Onaj tko je otkrio tajnu Aikido-a, otkrio je tajnu u sebi i moe rei: 'Ja sam Univerzum.' Nikada ne mogu biti pobijeen, bez obzira na to koliko brzo neprijatelj napada, ne zato to je moj zahvat bri od neprijateljskog, to nije pitanje brzine. Borba je zavrena prije nego je poela. Kada netko pokuava boriti se samnom, sa samim Univerzumom, on mora

poremetiti sklad tog Univerzuma. Stoga, u samom trenutku kada je naumio boriti se, on je pobijeen. Vremenska mjera - brzo ili sporo za to ne postoji. Aikido je ne-suprotstavljanje. S obzirom da je nesuprotstavljanje, Aikido je uvijek pobjeda." Ima li savrenijeg izraza Kristovog uenja: "uli ste da je reeno, oko za oko, zub za zub. A ja vam kaem da se ne branite od zla, nego ako te tko udari po desnom tvom obrazu, okreni mu i drugi." (Evanelje po Mateju gl. 5:38, 39) Ako je srce otvoreno i isto, tada nema niega to bi bilo povrijeeno, a na najdubljem nivou, ljubav i volja su jedno.

TIJELO, ENERGIJA, UM I DUH

TIJELO-DAH-UM

Ova osnovna trilogija javlja se kako u duhovnim uenjima tako i u borilakim vjetinama, a ukazuje na izvjesne ope zakone. Usko je povezana s tri naela (Glava-Srce-Trbuh) objanjavana u prvom dijelu knjige, ali se sada njom ukazuje na ivu igru izmeu ove tri sfere i opisuje priroda stvaralatva koje proima cijeli ivot, poev od jednostavnog pokreta do Michelangelovih slika u Sikstinskoj kapeli. Tijelo, dah i um su tri razliita oblika energije koje sainjavaju individuu kao i cijeli njen univerzum.

Tijelo je povezano s naelom trbuha i njegovo sredite je hara (jap.: trbuh), pojas oko "jedne toke" ( drugi jap. izraz za ovu toku je tan-den, a po uzoru na kineski tan-t'ien to doslovno znai "polje" na kojem se sadi "tan", izluevina slina luevinama lijezda, ali koja donosi besmrtnost i natprirodne moi). Trbuh je materijalnost, tvarnost, stvarna struktura naeg tijela ili bilo kog drugog predmeta. Ova sfera sadri i "fino tijelo" koje je neka vrsta zgusnutog "pamenja" naih prolih poduhvata i gledita, a koje okruuje i proima nae tijelo kao ogranieno, kristalno energetsko polje. Dah je povezan s naelom srca. Meutim, ovdje se moraju uvesti dvije odrednice: prva ima oblik napomene da svako naelo, kada je vidljivo u svakom biu, sadri u sebi ostala dva - tako podruje trbuha stvarnog tijela nije iskljuivo podruje vidljivog naela trbuha, niti su grudi iskljuivo mjesto djelovanja naela srca; druga odredba je da se naelo srca opisuje na dva razliita naina. U grubljoj shematizaciji ovo naelo smjeta se izmeu ostala dva, npr. misli-osjeanja-ulnost ili um-dah-tijelo. Ali na dubljem nivou, naelo srca nadilazi i obuhvaa ostala dva, onako kako ritam obuhvaa udarac i pauzu, kako intuicija obuhvaa misao, osjeanje i ulnost. Naelo srca, govorei ograniavajue, oituje se u predjelu grla i pleksus solarisa, a u dubljem smislu, u predjelu samog srca. Tako se dah posebno povezuje s grlom. On se odnosi na stvarno disanje, ali takoer i na osjeanja koja su tako blisko povezana s disanjem. Ova sfera energije je tekua, ivlja od energetski uvrenije sfere tijela. Obojena je, pokretljiva, djelatna i jako prisutna u

"odnoenju" - to je energija privlaenja ili odbijanja, tok osjeanja i prostorno je ira od tjelesne sfere. Energetska sfera uma je najfinija. To je podruje iste panje, shvaanja, izbora i namjere. Naravno, povezana je s naelom glave, a sredite joj je u predjelu tzv.treeg oka (prostor iznad i izmeu obrva) koji zahvaa i prostor iznad tjemena (mnoge skulpture Buddhe su zato "okrunjene" snopom "kose"). Misao, tok miljenja (obrtaj misli), onako kako ih svakodnevno doivljavamo, zaista su pokazatelj skupljanja, grenja ovog energetskog polja. Nezgreno, ono poprima vid otvorene, bezgranine i bezvremenske budnosti i jasne namjere koja se ne svodi i ne dijeli na "promatraa" i "promatranu stvar". Ove tri energetske sfere (tijelo, dah i um) uvijek su u ivom meudjelovanju, a da bi ovjek zaista bio zdrav nuno je da svaka bude uravnoteena u odnosu na druge. Sredite ove uravnoteenosti i sjedinjavanja je u predjelu srca i odgovara (kao to je gore spomenuto) naelu srca u irem i dubljem smislu. Djelovanje ove tri sfere moe se razumjeti na osnovu slikovitog primjera. Tijelo je materija, vrsta kao to su stijene. Dah je kao snani vodeni tok. Um je kao zrak koji prodire i proima. Zapadno filozofsko gledite, promatrajui um i materiju (tijelo) kao dvije glavne strane postojanja, suoava se s pitanjem odnosa tijela i uma. Kako um, tako "eterian" i apstraktan, moe izazvati kretanje neega tako vrstog i opipljivog kao to je tvarno tijelo? Tamo gdje bi trebalo vidjeti vezu iskrsava ogroman bezdan, rascjep kao izmeu dva odvojena univerzuma. Kako njeno strujanje zraka moe pomaknuti

stijenu? Logian odgovor na ovo pitanje je da se mora uloiti napor. Na ovakvom odgovoru zasniva se cjelokupno uenje po kojem je potreban napor uma da bi se kontroliralo tijelo. Ako ne uspijete iz prvog puta, nastojte, pokuajte jo jednom, a to podrazumijeva ulaganje jo veeg napora nego prije. Na ovaj nain pristup problemu se ni ne dovodi u pitanje. Jedan trener atletike odluio je izvriti probu zasnovanu na ovom shvaanju. Naredio je svojim atletiarima da uloe najveu moguu snagu u pretravanje staze od jednog kilometra i zabiljeio njihove rezultate. Nedugo zatim, naredio im je da istu stazu pretre ulaui tri etvrtine snage. Zanimljivo je da su svi postigli bolji rezultat u ovom istravanju. Istonjaki princip ne poinje stavom da su tijelo i um podijeljeni, ve shvaanjem da je Univerzum cjelina. Unutar te cjeline mogu se vidjeti razliite strane, podruja, kao to svaki oblik izgleda drugaije iz drugog kuta gledanja. Glavne razliite strane koje se tiu ovjekovog postojanja su tijelo, dah i um. Naelno se nikada nije javio problem u promatranju kako um utie na tijelo - energetski pokret tee iz jednog stanja, razine, sfere u druge. Vjetar pue podiui valove i stvarajui vrtloge i struje vode, a voda s lakoom nosi odronjeno kamenje. Um usmjerava dah, dah pokree tijelo. Um odabire pokret, odreuje smjer strujanja energije, energija-osjeanje istjee i naposljetku nosi, pokree fiziko tijelo tim istim postavljenim putem. Savreno izvoenje ovoga moe se zapaziti kod skoka make. U njemu nema napora ili borbe, strepnje od ishoda. Jednostavno, maka

prvo ugleda mjesto doskoka na kakvu rubu dok joj se tijelo sputa, malo se skuplja - ima se dojam kao da su njen duh i energija ve na cilju i da je samo tijelo ostalo otraga. Zatim, s lakoom koja otkriva da je u pitanju samo dovravanje, makino tijelo se izvija i pridruuje duhu na mjestu doskoka. Jednostavna vjeba, poznata u Aikido-u kao "nesavitljiva ruka", moe razjasniti ovo shvaanje u okviru praktinog iskustva. Za ovo je potrebno imati partnera priblino jednake snage. Stanite nasuprot jedan drugome, podignite svoju desnu ruku i postavite je vodoravno, a aku stegnite. Neka va partner uhvati desnom rukom va zglob i drei va lakat lijevom neka pokua saviti ispruenu ruku gurajui vau aku prema vaem licu. Neka partner postepeno poveava svoj pritisak (bez trzaja) ulaui svu snagu, a vi nastojte pruiti otpor svom snagom. Ako ste priblino iste jaine, va partner e uspjeti saviti vam ruku bez veeg napora s obzirom da upotrebljava dvije ruke. Sada se razdvojite i opustite svoju ruku tresui je onako kako je to opisano ranije, a sve dok ne osjetite marce. Podignite je i spustite nekoliko puta, s ispruenim prstima, osjeajui pokret. Zatim se opustite i zamislite sputanje i dizanje ruke to je mogue ivlje. Cilj je da zamislite sam osjeaj dizanja i sputanja. Sada ponovo dignite ruku, istovremeno zamiljajui kako je diete (sve ovo pokree energetsko polje ruke) i usmjerite je ka neemu ispred vas na velikoj udaljenosti. Zamislite da vam je ruka crijevo koje se koristi u gaenju poara kroz koje protjee i izbija snaan mlaz vode seui u daljinu.

Neka se sve vae misli i osjeaji stope s ovom slikom, ali bez napetosti. Kada ste se ovako pripremili, neka va partner zauzme isti poloaj kao i ranije i spremi se saviti vam ruku zapoinjui s poveavanjem pritiska od trenutka kada je osjetio da ste potpuno predani opisanoj slici. Neka pritisak poveava postupno (bez trzaja) ulaui isti napor kao prije. Za to vrijeme ne obraajte panju na njega, ve se potpuno usredotoite na sliku izbijanja mlaza. Desit e se ne samo da e va partner tee saviti vau ruku, ako to uope bude mogao uiniti, ve i da vi sami neete osjeati veliki napor drei ruku ispravljenu (za razliku od borbe u prethodnom pokuaju). Odabirom (um) da "energizirate" sliku protoka (dah) sa lakoom ste postigli namjeravano stanje ruke (tijelo). Ovo naelo se moe primijeniti u skoro svim podrujima ljudske djelatnosti, na tjelesnom, osjeajnom i svjesnom planu. Preputam italakoj domiljatosti da otkrije njegove mogue primjene u ivotu.

UJEDINJENJE

STRUKTURE DAHA I TIJELA

Trebalo bi biti jasno na osnovu prethodne rasprave da su dah i tijelo ivotno vani imbenici kako duhovnog razvitka tako i usavravanja borilakih vjetina. Zato je od ivotnog znaaja tono i detaljno razumijevanje njihovog osnovnog sklopa. Ovo razumijevanje moe se postii intuitivnim putem jednostavnim bivanjem uz pravog majstora tokom dueg vremenskog razdoblja. Ovo predstavlja drevni nain poduavanja. Ovaj put zahtijeva izvjesnu prirodnu nadarenost

uenika. Cheng Man-Ch'ing jednom je rekao da majstorstvo T'ai Chi Ch'uana ovisi o izvjesnoj uravnoteenosti glave. Ali je takoer rekao da ne postoji nain kako postii da je drugi naue - ili je imate, a tada imate i mogunost usavriti T'ai Chi Ch'uan, ili je nemate. U naem sadanjem, tehnolokom drutvu, mi smo u puno gorem tjelesnom stanju od naih predaka iz ranijih kultura. Ne mislim pri tome na pitanje zatienosti od infekcija ili loe ishrane, niti na miinu snagu i izdrljivost, ve na ispravno tjelesno dranje, uravnoteenu miinu napetost i prirodno, puno disanje. U ovom smislu, u usporedbi s naim precima ili s drugim tehnoloki manje razvijenim drutvima, mi smo u zaista zabrinjavajuem stanju. "Loe dranje", kako ga je profesor Raymond Dart nazvao, najraireniji je poremeaj na Zapadu, a istraivanje koje je provela "Konferencija Bijele kue za brigu o zdravlju djece" pokazalo je da vie od osamdeset posto amerike djece ima lou tjelesnu pokretljivost. Pod ovim ne podrazumijevam nekakve viktorijanske mjere kao osnovu za procjenjivanje tjelesnog dobrog dranja, ve prirodnu lakou i slobodu pokreta. S ovakvim (ljudskim) materijalom ak bi i drevni majstor imao problema. Uitelj K. Chiba, majstor Aikido-a visokog ranga, koji je poduavao u Londonu mnogo godina, vikao bi na svoje napete, zapadnjake uenike: "Lake! Meke!", ne znajui kako ih nauiti ovom osnovnom ujedinjenju daha i tijela koje veina Japanaca prirodno posjeduje. U okviru kineskih unutranjih vjetina nailazimo na najjasnije izraene opise tjelesnog dranja - data su mnoga uputstva kao:

"ispraviti vrat" i "pustiti kukove da potonu", "opustiti grudi" i "isprazniti prepone". Meutim, mogue je uti ova uputstva, protumaiti ih, slijediti i da se na kraju krajeva pokae zauujue tekim zadatkom izvesti ono to ih se ui, a da to ne postane samo novi niz izoblienih tjelesnih poloaja. Ovo sam vidio puno puta. Ne tvrdim da je to neminovno, ali se zaista esto dogaa. Na svu sreu, svaka kultura razvija uenja koja tono odgovaraju njenim potrebama, a na Zapadu je takvo uenje F. Matthiasa Alexandera. Teko je ukratko opisati njegovu zamisao i iz nje izvedene postupke, zato one koje zanima ovo uenje upuujem na njegova pisana djela ili jo bolje, na uzimanje satova od obuenog uitelja. Veliki dio onoga to je napisano dalje, zasnovano je na otkriima u Alexanderovom radu. Sve to e biti reeno ne bi trebalo shvatiti kao neposredni opis njegove tehnike, ali sigurno puno duguje uenju ovog izuzetnog ovjeka. U Alexanderovim istraivanjima problema suvremenog ovjeka nailazi se na odjeke uenja iz mnogih izvora. Sigurno je da on govori s velikom jasnoom ono to je mnogim uiteljima borilakih vjetina teko izraziti (barem suvremenim, zapadnjakim pojmovima). Njegovo uenje se takoer moe povezati sa Zen budizmom i s Taoizmom. Zaista, gotovo sve duhovne kole podvlae vanost "uspravne kraljenice" - posebno u sjedeoj meditaciji a Alexanderovo uenje predstavlja suvremeno istraivanje onoga to "uspravna kraljenica" stvara te opisuje njegov znaaj.

Prvo, kao to je i ranije podvueno, tjelesni poloaj nije vaan sam po sebi. Mnogo je vanije dranje ili iva ravnotea tijela temeljna napetost tjelesnog tkiva. "Prava" kima, uvrena pomou zgrenih miia, moe podsjeati na lako i prirodno uspravljena lea, ali je jasno da tu postoji osnovna razlika. U prirodno uspravnom dranju tijela nijedan mii nije vrsto stegnut ili mlitavo oputen, odnosno bez snage. Cijelo tijelo je proeto ivom ravnoteom napetosti i prirodne oputenosti to se esto naziva 'eutonija', za razliku od 'hipertonije' (prevelike zategnutosti) i 'hipotonije' (premale zategnutosti). Ali ono to je jo vanije je da ovo tjelesno stanje nije iskljuivo stanje tkiva, ve je prije stanje cijele linosti, cijele osobnosti - zato je Alexander jednu od svojih knjiga nazvao "Uporaba osobnosti". Upravo se zbog toga u Zen budizmu moe rei: "Kada sjedi ispravno u Zazen-u (jap. sjedee zadubljenje), ovjek ne vjeba postati Buddha (budno stanje osobnosti), ve jest Buddha." Prirodno dobro dranje, mada je temeljno jedno i jedinstveno stanje, ima razliite strane koje se mogu opisivati upotrebom pojmova 'unutarnje' i 'vanjsko'. Vrat je slobodan i glava se lako pokree postavljena na najviem, prirodnom mjestu. Zato je um ist, svjesnost slobodna i iroka kao kada ovjek promatra prostran, otvoreni predio. Drugim rijeima, svjesnost nije okrenuta ka unutra niti je zgrena ili vrsto vezana za bilo ta (ovo odmah povlai uvrivanje vrata i povlaenje glave natrag i na dolje). Kinezi ovo lako dranje opisuju kao "dizanje duha k

vrhu glave". Kima i cijela lea su izdueni, savitljivi i slobodni. Donji dio lea nije stegnut; dok se vrat prua na gore, repna kost se produava na dolje stvarajui mekou to se protee kroz cijelu kraljenicu. Kinezi govore o "podizanju lea" i "ronjenju kukova". Drugim rjeima, tijelo je spleteno u savitljivu cjelinu iz koje nie osjeaj povezanosti, cjelovitosti i jedinstvenosti. "Rep", koji se sputa ka tlu, uspostavlja ukorjenjivanje stopalima, vezu pojedinog bia sa Zemljom, vrstom podlogom tijela, a vrat koji se izduuje na gore omoguuje rast linosti k duhovnom Suncu pune svijesti. Ne samo da se lea izduuju, ve se i proiruju omoguavajui lako i duboko disanje. Ramena se proiruju i nisu niti sputena niti kruto stegnuta unatrag. Rebra se lako pruaju iz kraljenice stvarajui unutarnji prostor za plua; donji pojas lea se proiruje oblikujui snanu osnovu koja se povezuje s nogama. Ovo je povezano s izduivanjem lea. Previe izduivanja bez proirivanja stvara uskogrudnost nadobudnog "duhovnog" ustremljenja. Proirivanje donosi irokogrudnost koja se spaja sa svijetom, drugim ljudima i obiljem ivota na zemlji. Srce je sredite ovoga irenja, a ljubav njegova sutina. Udovi su spojeni s tijelom tako da su noge i ruke u tijesnoj vezi s jezgrom tijela. Poboljanje dranja osnove tijela uvjetuje oslobaanje zglobova tako da udovi postaju laki, pokretljiviji i podatniji, lake i bre se podreuju poticajima iz jezgre. Tako se putovi punog dodira sa svijetom i djelovanja u njemu otvaraju, a sposobnost da se dopre do

ljudi i zemlje, da se oblikuje i bude oblikovan onim to je izvana, poveava. Kao prirodna posljedica poboljanja dranja javlja se slobodnije disanje. Grudi, trbuh, lea i cijelo tijelo postaju sposobni sudjelovati: razmeksava se krutost koja spreava da disanje prome razliite dijelove tijela. Disanje vie ne predstavlja napeto irenje grudi i podizanje ramena ili ogranieno irenje trbuha niti, posljedino, samosvijest o razliitim djelovima, ve istanani i snani tok koji stalno oivotvoruje, osnauje i proiava svaku tjelesnu stanicu. Ovo povlai stalnu spremnost i dragovoljnost da se prima i prui okruenju. Niti prouzrouje podizanje neporopusne ograde koja sprijeava svaki dodir, niti gubljenje svakog osjeaja osobnosti kroz mlitavu rastvorenost svake granice. Ponovno uoavamo srednji put, ravnoteu jina i janga, tok Tao-a. Gornji uvjeti oblikuju osnovu, potku dranja. Prirodno je da svaka borilaka vjetina moe zahtijevati odreeno dranje koje odstupa od osnove (npr. kada boksa povlai svoju bradu i podie ramena da je zatiti ili kada karateka izvodi izvanredno snana grenja miia da bi usmjerio svoj udarac u jednu toku). Meutim, sve dok se ne postigne opisano prirodno stanje kao podloga za sve zahvate i samu svijest, svaka posebna vjetina postaje zamka i umjesto da se njome ovlada, ona postaje vladar. Ono to sam sada napomenuo vrijedi i za meditativne kole i tehnike. Tibetanski budizam sadri mnotvo razraenih vizualizacija, ali prije i poslije ovakvih vjebi priziva se osnovno, otvoreno stanje

uma, osloboeno, iroko i postojano kao to je i sam Univerzum. U Hatha Yogi su razvijeni sloeni i moni postupci upravljanja dahom, ali ako prirodno disanje ne bi postojalo kao osnova ovakvih postupaka, oni bi mogli izazvati ozbiljna oteenja i proizvesti jo vie prepreka slobodnom toku svijesti i energije. Ovu abecedu previe zanemaruju oni koji ele trati prije nego to naue puzati.

RITAM, MO I SLOBODA

ivani sistem povezuje tijelo, dah i svijest u jedinstvenu cjelinu. Osnovna osobina ove cjeline je titranje ili pulsiranje koje se moe zamijetiti na svim razinama organizacije. Titranje se javlja u mozgu u obliku modanih valova zabiljeenih elektroencefalogramom, u ivcima, u ritmovima rada crijeva, miinim grenjima, obrascima kretanja tijela itd... U stvari, titranje je temeljni vezni imbenik univerzuma koji stvara osnovne estice i njihova meudjelovanja omoguavajui pojavu atomske i molekularne razine, te dovodi do oblikovanja sloenih staninih struktura. Svako titranje posjeduje izvjesne osnovne osobine, kao to je ritam (ili frekvencija), snaga (ili amplituda) i karakter (ili oblik valova). Frekvencija titranja je njena uestalost pulsiranja, ili koliko puta u sekundi titra, amplituda jednostavno znai kolika je irina titranja, a oblik vala se odnosi na poseban oblik titranja. Ova posljednja osobina nastaje na osnovu nekoliko istovremenih titranja -

jedno jedino titranje (isti ton npr.) ima jedan poseban oblik koji se naziva "sinusni oblik", ali kada imamo nekoliko frekvencija zajedno, tada one mogu proizvesti titranje sasvim drugaijeg oblika ili karaktera. Ritmovi djeluju na razliite naine, mogu biti konsonantni i disonantni. Dva konsonantna ili skladna zvuka se meusobno pojaavaju, a njihove posebne frekvencije bit e ak umnoitelji, ili jednostavno razlomci jedna drugoj. Disonantni ili neskladni zvukovi meusobno se ponitavaju, a njihove frekvencije se ne umnoavaju. (Ovo se lako moe prikazati pomou klavira sviranjem tonova c, C, G i G', a zatim tonova c, f# ili C, C#. Paljivim sluanjem otkriti e se disonantno mijeanje frekvencija kod posljednja dva para.) Kada su dva sistema titranja skladna, tada tee biti u suzvuju, kao u primjeru s gitarom kada jedna, trgnuta ica svojim titranjem pokree susjednu, podeenu na isti ton. Ova mogunost suzvuja omoguuje komunikacija i prijenos energije izmeu dva (ili vie) imbenika sustava. Televizijski i radio sustavi jo su jedan primjer primjene suzvuja. omoguuju joj Posebna duina i oblik televizijske antene usuzvuenje (hvatanje) s televizijskom frekvencijom

elektromagnetnih valova, a da vrlo slabo, ili da gotovo uope ne titra s frekvencijama radio valova. Slino ovome, podeavanje radija da "hvata" posebnu stanicu podrazumijeva promjenu duine komada metala u prijemniku tako da suzvuuje sa eljenom frekvencijom. Jo jedna vana pojava titranja je "ukljuivanje". Ako dva povezana sistema titranja imaju slinu, ali ne i istu frekvenciju (tj. nisu

u suzvuju), onda e postupno teiti pribliavanju po frekvenciji, sve dok ne postanu identini (suzvuni), to jest jedna frekvencija, obino bra, ukljuuje drugu sve dok se ova ne izjednai s njom, a tada, po nastajanju suzvuja, poinje prijenos energije iz jednog sistema u drugi i obrnuto. Na primjer, ako imamo dva viska koja su objeena o icu i jedan se vrti brzinom od sedam krugova u sekundi, a drugi brzinom od est i pol, drugi e postupno poveati brzinu obrtaja sve dok ne postigne sedam obrta u sekundi. Tada se dogaa neto zanimljivo: jedan od viskova poinje se okretati u irim krugovima, jae, a istom uestalou, dok se drugi smiruje sve dok se potpuno ne zaustavi predavi svu snagu prvom. Zatim se energija vraa prvom i tako naizmjenino. Sve ove injenice fizike snano utjeu na svaki ivi organizam, na njegovu sposobnost funkcioniranja kao cjeline i prilagoavanja razliitim razinama duhovnog iskustva. Svi ritmovi bia djeluju meusobno oblikujui nevjerojatno sloenu mreu titranja, pomalo nalik na are koju pregrt baenog ljunka stvara na povrini mirne vode u koju je baen. Organizam iji su razliiti ritmovi skladni ne gubi energiju putem disonanci, a razliiti dijelovi dobro komuniciraju kroz simpatetiku rezonancu. Razliita stanja sukoba, ili sklada, imaju razliite obrasce titranja, a ovi obrasci povlae rezonantnu komunikaciju s drugim biima i energijama slinih obrazaca titranja. Tako, ako je netko u stanju bijesa i unutranjeg sukoba (nesklada), on e i odailjati u odreenoj mjeri neskladno titranje, a ovo e ga dovesti do

komunikacije s ljudima i drugim biima koja titraju slinim (disonantnim) obrascima. Ovo stanje tei da privue sebi slina stanja, kao to i ova njega privlae i tako ovjek ulazi u niz vanjskih dogaaja koji potvruju i povezuju se s unutarnjim osjeanjem. Zapazite, meutim, da ova teorija upravo porie bilo kakvu temeljnu odvojenost unutarnjeg od vanjskog svijeta. Ovaj proces se dijelom odvija na vrlo finim energetskim razinama, a dijelom na oiglednijem planu tjelesnih mikro i makro pokreta. Nedavna istraivanja mikropokreta (vrlo mala ritmika kretanja tijela) pokazala su da se oni dosljedno i znatno mijenjaju u ovisnosti od razliitih osjeanja i meditativnih stanja. Manfred Clynes je u svom radu pokazao da mikropokreti prstiju odgovaraju glavnim osjeanjima, na primjer, bijes uzrokuje otre pokrete usmjerene od centra tijela ka van, tuga se pokazuje kroz spore, teke, na dolje usmjerene pokrete, a radost se ispoljava u glatkim, lakim pokretima na gore. Clynes je takoer pokazao da voljno izvoenje ovih obrazaca pokreta moe izazvati odgovarajue osjeanje; Ostrander i Schroeder izvjetavaju da su ruski znanstvenici doli do slinih zapaanja i uspjevaju potaknuti ova mikrotitranja elektromagnetnim valovima, a to znai da osjeanja kakva su strah i bijes mogu biti neoekivano proizvedena kod nekog djelovanjem iz daljine. Lee Sanella, u svojoj zadivljujuoj maloj knjizi "Kundalini: Psychosis or Transcendence?", kae da je na osnovu mjerenja nenamjernih pokreta tijela osoba koje meditiraju, a u odnosu na

uspravnu os, mogue odrediti koliko je svatko ponaosob napredovao. Tijela zrelih meditanata u Zen budizmu gotovo se ne pokreu, dok se tijela poetnika znatno pomiu, a ipak neusporedivo manje od tijela neurotinih osoba. U istoj knjizi Sanella daje zadivljujue podatke u vezi kundalini meditacije koja dovodi do tjelesnog i mentalnog proienja pokretanjem unutarnje iscjeliteljske energije. ini se da je kljuni imbenik u ovome pokretanje niza titraja i prikljuivanja tjelesnih ritmova osnovnoj frekvenciji od oko 7 cps. Poevi od aorte (glavna arterija u sreditu tijela), uspostavljaju se sljedea titranja: Cijelo tijelo, mozak, modana upljina, modano-kimena masa, krune elektrine struje u kori velikog mozga i elektromagnetsko polje koje okruuje glavu. Ovo poslijednje titra s poljima drugih koji su u slinom meditativnom stanju i najzad s elektromagnetskim poljem atmosfere ija je frekvencija, vrlo zanimljivo, takoer 7 cps. Terapeuti koji koriste ples dobro poznaju nain na koji pokret odraava unutarnje bie i nain na koji promjene u kretanju mogu prouzroiti promjenu u unutarnjim osjeanjima. Penny Bernstein je ak napravila studiju o obrascima kretanja povezujui je s Freudovom podjelom karaktera na tipove. Oralni, analni i genitalni tip imaju svoje tipine pokrete. David Boadella i David Smith zapoeli su spajanje rada Penny Bernstein, Rudolfa Labana, Wilhelma Reicha i dr. u obuhvatnu teoriju psiholokih tipova koja je vrsto zasnovana na mogunostima tijela da izvede odreene ritmike pokrete titranja.

Trebalo bi zapamtiti, kao to je ranije ve bilo naglaeno, da u stvarnosti nema "vanjskog" i "unutarnjeg" bivstva to djeluju jedno na drugo. Postoji samo jedno bivstvo, mada se ono moe sagledati iz razliitih kutova i promatrati u razliitim stupnjevima profinjenosti. Izmeu misli, osjeanja i pokreta nema apsolutne razdvojenosti. Misao promatrana izvana je pokret, pokret promatran iznutra je osjeaj. Pokret, s obzirom da je vie vidljiv, opipljiv i oitije povezan s voljom i namjerom, esto se vie moe oblikovati. Oblikovanjem pokreta tijela tako da budu cjeloviti, skladni i snani, postepeno se oblikuje, putem ritmikog prikljuivanja, i preostali dio bia. U stvari, poetna promjena kretanja nije povezana s izvoenjem pravih, tonih pokreta, ve prije s podraavanjem eljenih. Sve dok cijelo bie ne bude titralo istim akordom, pokret nee biti pravi. Ali podraavanje, a posebno uporno, uestalo i ritmiko podraavanje u prisustvu majstora odreene vjetine, dovest e postupno (putem titranja i ritmikog prikljuivanja) do preobraaja. Ovo je upravo postupak u tradicionalnom poduavanju T'ai Chi Ch'uana. Majstor stoji ispred svojih uenika i kretanjem tijela iz jednog pokreta u drugi izraava svoje unutarnje bie. Kruni, ritmiki pokreti su kao rijeka, kao njihanje drveta, mirni i tihi kao izlaenje sunca, snani kao prikradanje leoparda, osloboeni svijesti o sebi kao vlat trave. A uenici napipavaju svoj put kroz prazno podraavanje. Zahtjev koji se javlja kroz pokrete, kroz opipljivu nazonost majstora, ini ih istovremeno bolno svjesnima njihove tjelesne krutosti, ogranienog osjeanja, predrasuda uz koje su prionuli. Iz ove svijesti javlja se bolje poznavanje samog sebe i skromnost - nesklad se

postupno razmekava, zgrenost poputa, a titranje izmeu majstora i uenika poinje uspostavljati komunikaciju na razini iznad rijei i podraaja. Sloboda i utihnutost majstora povezuje se s tiinom svake due vodei je iz otvaranja u otvaranje. U svim borilakim vjetinama (kao i u svim kolama pokreta), velika panja posveuje se poduavanju detalja poloaja i pokreta, ali ne zato da bi se postigla odreena tonost zahvata, ve majstorova ispravka prije govori ueniku slijedee: "Da je tvoj duh u pravom stanju, on bi bio vidljiv u tvom kretanju i bio bi ovo." Ono to je vano je duh koji se moe izraziti u beskonanom broju pokreta; ali podjednako postoji nebrojena koliina pokreta koji ga ne izraavaju. Pa ak i naizgled ispravan pokret, ali pokret bez duha, nee biti pravi izraz na bezbroj finih naina. Ispravak majstora moe ukazivati na taj nedostatak ak i kada je vanjski oblik naizgled toan. Gornje objanjenje posebno se odnosi na T'ai Chi Ch'uan, ali otkriva naela koja stoje, uope uzevi, iza sistema u kojima se tjelesni pokreti koriste kao sredstvo duhovnog preobraaja. U drugim borilakim vjetinama mogu biti naglaene druge sposobnosti, npr. usredotoenje na jednu toku, brzina i odlunost, ali gore navedena naela vrijede bez obzira na posebnu prirodu cilja u odreenoj koli. U Hatha Yogi, npr. asane (poloaji), kao posebni, detaljno osmiljeni poloaji tijela, slue kao "antene" titranja s odreenim oblicima energije kojima se moe komunicirati kako kroz prostor, tako i kroz vrijeme. Smatra se da jogin u svakoj asani postie prosvjetljenje - kroz prodiranje u bit asane on postie sjedinjenje s posebnom prosvjetljujuom energijom.

KRETANJE TIJELA I SVJESNOST KLJU TJELESNO - DUEVNE ENERGIJE (Kl)

Ovdje nema dovoljno mjesta za opirno predstavljanje tjelesnoduevne energije koju u Japanu nazivaju Ki. Mogue je, meutim, rei nekoliko misli, bitnih za bilo koje razmatranje borilakih vjetina, a posebno u knjizi koja je namijenjena zapadnjacima. Neobina je injenica da je naa kultura jedna od rijetkih u povijesti svijeta koja nema u svom svakodnevnom govoru rije, ili koncept, koji bi odgovarao pojmu 'ki-ja'. Taj bi se nedostatak mogao objasniti injenicom da se znanost bavi "tonim", (preciznim) konceptima za razliku od "maglovitih, ivotnih ideja". Ali ako je tako, onda bi se moglo oekivati da znanost bude upuena i sposobna suoiti se s onim podrujima za koje se obino 'ki' vee. Ova podruja tiu se osnovne ivotnosti, mentalnog i emotivnog zdravlja, intuicije, odnosa tijela i uma, "paranormalnih" moi, kao i izuzetnih, ve spominjanih sposobnosti koje majstori Ki-ja posjeduju. Jasno je da Zapadnoj nauci gotovo potpuno nedostaje znanje o ovim podrujima, kao i s njima povezanim drugim podrujima. U posljednje vrijeme iznesene su izvjesne tvrdnje kojima se izjednaavaju i dovode u vezu odreena novija znanstvena otkria i Ki, npr. Kirlianova fotografija aure dobivena "snimanjem" predmeta u visokofrekventnom elektromagnetskom polju. Meutim, mada se ova aura, kao i mnoge druge pojave kakve su krvotok, boja koe, temperatura tijela, elektromagnetsko i elektrostatiko polje,

mikrotitranja, mijenja s energetskim stanjem subjekta, ne postoji osnov za donoenje zakljuka da je ova aura Ki. Rije za Ki u razliitim kulturama obino se povezuje i s rijeju 'dah' ili s rjeju 'duh' povezujui materijalno i nematerijalno. Zaista, latinska rije 'spiritus' takoer znai i 'dah', a ova veza je jo uvijek prisutna i u naim rijeima 'izdahnuti' i 'udahnuti' koje imaju dvostruko znaenje. U grkom, rije 'pneuma', u sanskritu 'prana', u kineskom 'i', u Polineziji 'mana', u hebrejskom 'ruach', kod Bumana 'n/um' (ovo / predstavlja pucketanje jezikom). Na Zapadu su u posljednje vrijeme razvijani razliiti izrazi i zamisli, mada ni jedna nije usvojena kao opa: 'magnetski fluid' Antona Mesmera, Reichenbach-ov 'od' i W. Reich-ov 'orgon'. Ki je energija neraskidivo povezana sa ivotom i svijeu koja moe ostvariti neposredne uinke i promjene na nivou energije i materije. Zaista, djelovanje Ki-ja esto se povezuje s elektrinim i magnetskim promjenama, a ove su izgleda samo sporedni uinak glavnog djelujueg principa. Ki se moe usmjeriti svjesnom namjerom. Ki se kree kao dim, kao voda, tee, ima obrazac i "gustou", a ipak je bezoblian. Moe se proizvoditi i sakupljati u tijelu i time poveati sposobnost za sve vrste akcija i iskustva. Moe se osjeati njegovo kretanje kroz tijelo kao kretanje topline ili hladnoe, kao lakoa ili teina, glatko ili hrapavo, irenje ili skupljanje. Na planu osjeanja on odgovara Freudovom libidu. Kada se razvija svjesno, najee se osjea prvo u rukama kao toplina, u vidu maraca i otealosti. Mogue je osjeati ruke kao da prolaze kroz

magnetsko polje, kada se priblie jedna drugoj tako da ake izgledaju kao da dre loptu i lagano se pomiu, mogue je osjetiti "magnetsko polje" izmeu. Ali ovo polje nije doslovno magnetsko polje, ono na koje misle fiziari kad koriste ovu rije, ve se tu radi o 'ivotnom magnetizmu', o polju Ki-ja. S daljim vjebanjem Ki se poinje osjeati u cijelim rukama, nogama i u tijelu. Takoer se moe primijetiti oko tijela, kako se protee izmeu tijela i drugih ljudi i stvari na razmaku. Ovo osjeanje postaje nov nain opaanja i djelovanja, bolje reeno, radi se o svjesnom otkrivanju osnovnog, izvornog naina doivljavanja svijeta. Tok Ki-ja moe se osjetiti i svjesno usmjeriti unutar i oko tijela. Ovo, prirodno, moe utjecati na tok Ki-ja unutar i oko drugih ljudi. S izuzetno razvijenim Ki-jem to moe poprimiti vid snanog djelovanja na mentalna stanja i tjelesne pokrete, a s distance, dakle, vid psihokineze i telepatske hipnoze. Ki se razvija kroz svjesno povezivanje tjelesnog kretanja, disanja i usredotoene panje. U mnogim vjebama za razvijanje Ki-ja, tijelo (pretpostavlja se ispravnog dranja) lagano se kree, prelazei harmonino iz pokreta u pokret koji su, kao obrasci, usklaeni sa prirodnim pokretima kosturno-miine strukture i s tokom Ki-ja (ovi se naime podudaraju, budui da su obrasci toka Ki-ja, u stvari, podloga i uzor zgunjavanja tjelesno stvarne strukture). Ritam disanja povezuje se s kretanjem, a um je uvuen u igru zamiljanjem da je dah sam tok Ki-ja, to moe biti vizualizirano kao zlatni fluid koji proima i obuhvaa dijelove tijela u pokretu. Svijest je usredotoena bez napetosti i potpuno otvorena u cjelokupnom polju djelovanja.

Prirodno je da se izvoenje ovakvih vjebi moe nauiti samo kroz neposrednu, osobnu obuku. Tako razvijen Ki moe biti pohranjen, obino u hari (u donjem trbuhu i zdjelici), i voljno usmjeren kroz bilo koji poduhvat. U mnogim iscjeliteljskim postupcima koristi se usmjeravanje Ki-ja ka oslabljenim, oboljelim mjestima, da bi se pokrenuo tok Ki-ja samog oboljelog kroz tijelo, ime se ponovo uspostavljaju ispravne funkcije. Umjetnici usmjeravaju svoj Ki i unose ga u kretanje kista, a ratnici u ma. Upravo kao to se i elektricitet javlja u dva vida, kao visoki napon i mala struja (npr. u dalekovodima struje visokog napona pomou kojih se elektricitet prenosi kilometrima bez velikog utroka) i kao niski napon i velika struja (koja moe usijati neko grijae tijelo u kui), tako se i Ki pokazuje u vidu razliitih "struja" i "napona" - Ki "niskog napona i velike struje" ima daleko jae tjelesne uinke, a Ki "visokog napona i male struje" puno je "eteriniji", povezan sa istom svijesti i onostranim (transcendentalnim) iskustvima. Tako, kao to postoji zadatak da se sabere Ki, postoji i zadatak da se "preradi", da se "podigne njegov napon" i uspostavi veza sa irim, prodornijim razinama svijesti.

EGO I TIJELO

Jo jedna, posljednja toka razmatranja znaaja tijela u pogledu duhovnosti. Freud je rekao:"Ego je ego tijela". Priroda Ega, uobiajeno osjeanje tog "ja" usko je povezano s tjelesnou. Smrt se izjednaava s gubitkom tijela. Pa i oni koji se ne boje smrti, jer vjeruju u reinkarnaciju ili u ivot poslije smrti tijela, oslanjaju se na zamisao budueg dobivanja novog tijela ili nastavljanja postojanja u nekom finijem "tijelu". Nae ukupno osjeanje tko smo ili jo dublje da jesmo, utemeljeno je u naoj tjelesnoj uvstvenosti i predstavi tijela. Prethodno smo raspravljali o odnosu dijelova tijela i "dijelova" due, ali cijelo osjeanje postojanja Ega, odvojenog od svijeta okolo, utemeljeno je na naem obinom tjelesnom iskustvu. Svoja tijela doivljavamo kao odvojena, kao da se zavravaju povrinom koe i stoga svijet osjeamo kao "tamo vani", kao "nije mi", a vezu s njim samo kao posrednu. Ovo je osnovna karakteristika veine nas, ovakvo odvajanje, a moe biti i uzrok nae cjelokupne patnje. Znanost i misticizam slau se u jednom: doivljavanje odvojenosti nije apsolutno i istinito, ve proizvoljno, relativno i varljivo. Suvremeni fiziari tvrde da smo mi stvarno napravljeni od zakrivljenog, praznog prostora i da nije mogue pokazati neku jasnu, apsolutnu granicu izmeu "nas" i "svijeta". Na prostor je produetak prostora svijeta, kao to je to "voda koja utjee u vodu". Neurofiziologija se pridruuje ovom stajalitu. Poznato je da, npr., nae oi ne rade kao kamere, da ne "snimaju" manje-vie tone slike nekog nezavisnog "vanjskog svijeta". Nae vienje je prije posljedica sloenog skupa stvaralakih operacija koje, iz trenutka u

trenutak, izgrauju za nau svijest skladnu sliku koju smatramo "svetom". Naime, ova slika nastaje kao posljedica obrazaca djelovanja i veza neurona u mozgu, a odnos ovih obrazaca i kakvoe naeg stvarnog, svjesnog iskustva jo uvijek je velika tajna. Jasno je, ipak, da mi sigurno ne vidimo svijet na onaj nain na koji to obino zamiljamo. Slino ovome, predstava tijela i ulni osjeaji grade se u mozgu predstava tijela vjerojatno se gradi u desnoj polovici velike kore mozga. Tako imamo potpuno jednak odnos prema "unutarnjem" svijetu, kao i prema "vanjskom". Meutim, u naem mozgu takoer je razvijena kategorija "prostornog iskustva", pa se odreene stvari doivljavaju kao "unutarnje" ili kao "vanjske". Prostor, unutarnje i vanjsko ne postoje kao "vanjske" injenice. To su stvoreni doivljaji svijesti. Ovo oigledno okree na normalan pogled na stvari naopako. Ako je sam prostor nastao iz "uma", onda gdje je um? Ako su unutranjost i vanjtina nastale u mozgu, onda, jeli mozak unutar lubanje? Je li svijet unutar ili izvan mozga? Sva ova pitanja ine se besmislenim kad se u svijesti "otvori"daleko obuhvatniji pogled na poredak stvari, kad se uobiajene podjele na tijelo i um, ja i svijet, sagledaju kao povezane i na neki nain proizvoljne. Zamisao i doivljaj nas samih kao da "jesmo" jedno, a da "nismo" drugo neto je to sami sebi odreujemo, obino kulturolokim uvjetovanjem, a to nema apsolutnu i nepromjenjivu vrijednost. Kao to Carlos Castaneda navodi rijei svog uitelja Don Juana: "Mi inimo svijet, ali mi ga moemo prestati stvarati i dopustiti da se rastvori u nepoznatu stvarnost koja prethodi svakom "ja" i njegovom svijetu."

S razvijanjem i rastom Ki-ja, osjeaj "van-unutra" poinje se mijenjati i ovjekov odnos s vanjskim postaje prisniji, granice propustljivije, a razdvojenost izmeu nas i protivnika manje kruta. Na viim razinama Aikido-a, borba postaje skladni ples izuzetne ljepote. Posluajte rijei Ueshibe kojima opisuje prosvijetljenost iz koje je stvoren Aikido: "Tada, u proljee 1925. ako se dobro sjeam, dok sam etao kroz vrt, osjetio sam kako se zlatni duh podigao iz zemlje, obavio oko mog tijela i promijenio ga u zlatno. Istog trena, moj um i tijelo pretvorili su se u svjetlo. Mogao sam razumjeti aptanje ptica. Bio sam potpuno svjestan Boga, stvoritelja Univerzuma. U trenutku prosvjetljenja shvatio sam, izvor ratnikog puta je beskonana boja ljubav - duh zatite svih bia. Potok suza radosti slio se niz moje obraze. Od tog vremena sazrelo je u meni osjeanje da je cijela Zemlja moj dom, a da su Sunce, Mjesec i zvijezde moje vlastito bie. Ratniki put je primanje boje ljubavi koja stvara, titi i odgaja sva bia prirode. Uvjebavanje ovog puta je prihvaanje i proputanje ljubavi kroz cijelo nae tijelo i um". S potpunim dostignuem sueno osjeanje sebe se rastvara. Raa se spoznaja da svijest ne pripada nikome, jer ne postoji netko kome bi pripadala. Svijest vie nije "ona", ve vlastitost, a "ja" sam ta vlastitost, sveope "ja" koje stvara prostor i vrijeme i priroda je svih stvari: svijesti, postojanja i ljubavi.

"Zato se na pitanje kako se moe proiriti zgreni um, proistiti srce i uskladiti sa svim biima prirode, moe odgovoriti: prvo je potrebno proeti svoje srce bojom ljubavlju, sveprisutnom u vremenu i prostoru Univerzuma. Nema nesklada u ljubavi, nema neprijatelja ljubavi. Tako svijest o neskladu, misao o postojanju neprijatelja nee vie biti dio boje volje."

Morihei Ueshiba

You might also like