POVIJEST SVJETSKE KNJIEVNOSTI Prof. Branislav Obluar, zn. novakPonedjeljak: 19:15-20.00Uionica A-214 Ispitni rokovi(uionica A-214, 19:15): 24.1.2011.

1. Usmena kultura. Mitologija - najstariji tekstovi (npr. Ep o Gilgameu, Ilijada)su do te mjere sloeni, pomno oblikovani i usavreni da se mora pretpostaviti da je neto uslijedilo prije njih - prethodila onoj zapisanoj,a za koju seuglavnom rabi naziv ''usmena knjievnost''- iako nije sigurno da se usmena predaja moe drati isto onome tonazivamopisanom knjievnou, nitko ne sumnja da je prethodilazapisanim tekstovima (primjerice Ilijadi)- pitanje postaje moemo li uope rekonstruirati knjievnost koja jepripadala kulturi koja senije koristila pismom, s obzirom da je suvremena kultura njimeproeta- ''usmena kultura'' postaje prvi problem povijesti svjetske knjievnosti- zahvaljujui istraivanjima koje je zapoeo Eric Alfred Havelock(1903.-1988.) moe se ustvrditi da je knjievnost u arhainim kulturama imaladrugaije znaenje- ona je odravala i prenosila cjelokupno znanje potrebno zapreivljavanje usmenompredajom- prianje s ponavljanjem i varijacijama je bila osnova za razvitakmitologije- dok je sluenje jezikom napredovalo dolo je do odvajanja razliitihfunkcija jezika- razlikovao se obini govor i govor koji se moe pamtitirazvijanju jezika pridonijela je magija koja je ''imenovanjem''stjecala vlast naddrugimatakoer, u ranim razdobljima povijesti knjievnosti knjievnik je nadahnutivra, mag koji uspijeva oarati itatelje- usmenoj kulturi pridonijela su i igre s jezikom- usmena kultura morala je razviti vie razliitih sustava kojima seprenosilo iskustvo- ti se sustavi svode na ponavljanje s varijacijama, uporaburitmikih i zvunihveza meu rijeima, nadogradnju u strukturi obinog jezika i na gotove dijelove- mitologija je neto poput temelja cjelokupne knjievnosti- podrijetlo je knjievnosti u mitologiji barem onoliko koliko i religije,filozofije,cjelokupne umjetnosti i znanosti- starije teorije mite bile su sklone alegoriznu i/ili euhemerizmu, pokualesu u mitovima naineki dublji smisao- takve su teorije, s jedne strane, vodile prema tumaenju svihmitova u skladu skranstvom, a s druge u prosvjetiteljsku kritiku mitologije kaonejasne spoznaje koja se slui matom i osjeajima vie negorazumom- dananje teorije se vie bave objanjavanjem naina na koji funkcioniramitskopripovijedanje, a manje tumaenjem njihova znaenja- svojevrsni alegorizam su prihvatile psihoanalitike teorije (SigmundFreud (1856.- 1939.)koje govore da mitovi govore o podsvjesnim tenjama iizraavaju ovjekove tenje i elje kojih nije sam svjestan- funkcionalistike teorije mita (prestavnik Bronislaw Malinovski(1884.1942.))povezuju mit sa ritualom i dre da su u njima odgovori napitanja o temeljnim ljudskim institucijama- strukturalistike teorije (Claude Lvi-Strauss (1908.- 2009.)) dreda mit trebashvatiti kao strukturu nadograenu na jezik, ali kojafunkcionira kao jezik- sredstva kojima mislimo i govorimo o stvarima o kojima inaene bi mogli nimisliti ni govoriti- sve teorije se slau da je izvor mitologije u usmenoj predaji i mitologijaprethodi iomoguuje knjievnost u uem smislu rijei- u raznolikosti cijelog svijeta mogu se nai zajednike znaajke (u izvedbi itematici)- tematika mita: stalnost ivota i neizbjenost smrti- pitanja poput raanja i smrti, ljubavi i mrnje, enje zabesmrtnou i odnosaboanskog i ljudskog- najpoznatije su nam mitologije egipatska i naroda s podrujaMezopotamije, zatim zaeuropski krug grka i idovska (preko Biblije ula u temelje europskekulture) i manje poznate, indijska, perzijska i kineska- egipatska mitologija- zapisi o njoj mogu se pratiti tijekom vie od etiri tisue godina- puna protuslovlja, sklona gomilanju, previe razliitih pria ipredodbi, likova iradnji, opisa i osjeaja- ne moe se nai neka pregledna i sustavna cjelina- dugi razvitak ispunjen brojnim promjenama- mitologija puno slobodnija od religije- zbog estog povezivanja bogova sa ivotinjama, mnogi teoretiarivjeruju da se radio sauvanoj tradiciji totemizma- utjecaj egipatske mitologije danas je prisutan u alternativnimuenjima i teorijama, ali samo zato to je raznolika i svatko moe u njoj nai to godhoe- mit o Izidi- mitologija je odvojena od religije- mit se pribliava funkciji koju danas obavlja knjievnost- Mezopotamija- razraen sustav u kojemu se religija i mitologija meusobnoproimaju- utjecaji na egipatsku i idovsku mitologiju- sumerska i akadska mitologija- odraz prvotno organizirane drave- vrhovni bog Anu (vrhovni bog neba)- sve

nadgleda iproima- sin Enlil (bog oluje)- izvrna vlast- odluke se donose na savjetovanjima- suvremeniparlament- mit o opem potopu, ovjek gradi brod (kao i Noa)- kodificiranje mitologije- u jednom od najstarijih epova, Enuma eli, razraena teogonija ikozmogonija- grka mitologija- neiscrpan izvor kasnije knjievnosti- tematsko bogatstvo, raznolikost, antropomorfno shvaanje bogovai obrada kojaima znaajke pripovijesti o sudbinama pojedinaca i/ili porodica- grki bogovi su uveani ljudi- besmrtni su, manipuliraju ljudima, ali nisu svemoni- nisu savreni- slavohlepni su, zajedljivi, osvetoljubivi i tati,nepravedni, aliznaju biti i plemeniti, velikoduni i mudri, skloniopratanju i priznavanju vlastitih pogreaka, kao iduhoviti- na Olimpu Zeus, Hera, Posejdon, Apolon, Afrodita, Hefest,Demetra, Atenaitd.- jo se istiu Had i Dionizpovijest- prvo Uran i Gea, zatim Kronos i Rea, zatim Zeus- njihovi odnosi ne izazivaju velike tragedije- heroji, odnosno polubogovi, su bili glavni junaci grke mitologije''smrtni junaci'', okosnica onoga to danas zovemoknjievnou- Agamemnon, Ahil, Edip, Eneja, Hektor, Heraklo i drugi muze- zatitnice umjetnika- Kaliopa, Euterpa, Erata, Talija, Malpomena, Terpsihora, Klia,Uranija,Polihimnija- cijene umjetnost- mit o Orfeju i Euridici- isprepliu se sudbine bogova i ljudi- mit o Prometeju- suprotstavio se Zeusu, poklonio ljudima vatruBiblija- posve drugaije shvaanje boga svijeta i ovjeka nego u grkojmitologiji- Jahve- transcendentan i svemogu- ovjek stvoren na njegovu sliku i priliku, ali je samo bie koje nijeprirodno- ima mogunost izbora i slobodne odlukeidovska mitologija- preuzela neke teme iz mitologije naroda Mezopotamije- izravni utjecaj na knjievnost vezan samo uz Bibliju- mitovi o stvaranju ovjeka i mitovi o anelima i demonima- nepriznati i protjerani bogovima, ija se mo jo osjea, postajudemonima- Jahve je okruen anelima- Mihael, Gabrijel, Rafael i Uriel najvanijiSamael (Lucifer ili Sonona)- borba protiv Boga- gubi i biva prognanu pakao kojeg odtad predvodi- obuzeta pitanjem zla u svijetu- povezano s perzijskom mitologijom- Ahura Mazda- dobro, Ahriman zlo- Indoeuropljani- zajednika velika jezina porodica- gajili sline itarice, pripitomljavali sline ivotinje- indijska je ''najmudrija od svih mitologija'' (Arthur Schopenhauer(1788.-1860.))- splet monoteizma i politeizma- bogovi su posve ljudski, ljudi lako, osobito junatvom, prelazeu bogove- avatari ili silasci- borbe bogova i demona- najee obraivana imena- Vina, iva, Rama, Sita, Krna iKali- zamisao o temeljnom jedinstvu ovjeka i svijeta- uenje o istovjetnosti Atmana (istinosna rije, najdublja spoznajazbilje) i Brahmana (vlastito ''ja'')- kineska mitologija- osobito cijeni pjesnitvoteko ju je rekonstruirati jer je usko vezana sa prolou Kine i zbogspaljivanjaknjiga 213. godine prije Krista- kineska mudrost ujedinjuje mitoloke predodbe s apstraktnimnaelima ikonkretnim uputama o svakidanjem ivotu, pa je ona imitologija, i filozofija, i religija, i knjievnost u jednom- ipak, slini motivi, prie i likovi kao i u ostalim mitologijama- Yin i Yang- temeljno naelo kozmikog dvojstva- neprestano kretanje temeljnih suprotnosti- mukog i enskog,vode i vatre,Sunca i Mjeseca, svjetla i tametemelj jedne od najstarijih i najneobinijih knjiga u svjetskojpovijesti, Knjigapromjenato je knjiga proricanja, mitoloko-filozofski komentari- u Kini jedan od izvora i temelja najstarije mudrosti- najstarija poznata nam velika knjievna djela u pravilu se izravno iliposredno pozivaju na jo stariju mudrost i na iskustvo koje im je prethodilo

2. Drevni istok. Temelji velikih religija - knjievnost nije lako razlikovati od mitologije, no nimalo je lake nijerazlikovati ni od religije, od filozofije i od znanosti- razliku izmeu svete knjievnosti i svjetovne knjievnosti uspostavio jetek srednji vijek, a razliku izmeu knjievnosti i filozofije, odnosnoznanosti, nisu ni do danas svuda jasno odredive- vrlo je vjerojatno da mnoge sauvane tekstove mi shvaamo kaoknjievnost koja nije obavezujua, a da su oni zapravo pripadalionome to se smatralo svetim i time u najveoj mjeri obvezatnim- mi ne znamo koliko su ozbiljni bili ti tekstovi pa o poecima knjievnostimoemo govoriti jedino na taj nain da projiciramo nae iskustvo uprolost

- pismo nije izmiljeno da bi se njime prenosilo takvo iskustvo kakvo danaspripisujemo knjievnosti, ve iz potrebe zapisa koji su sluiligospodarstvenim ili ritualnim potrebamapoto su stari tekstovi teko prevodivi, okrnjeni ili fragmentarni oknjievnosti udolinama Nila, Eufrata i Tigrisa teko da moemo znati netoto bi bilo potpuno sigurno- iako se prijevodi uvelike razlikuju, moe se nai neka zajednika tematika- staroegipatska knjievnost- njome zapoinje povijest svjetske knjievnosti- postajala djela slina lirskim pjesmama, himnama, tualjkama,priama, bajkama,ak i dramama- neka djela:-Pouka mudrosti- Phanotep, 2400. godina. pr. Kr.- Razgovor razoarana ovjeka i njegove due- 2250. godinepr. Kr.- Pjesme s rijeke- 15. godina pr. Kr.- imali su knjievnu tehniku- jezina organizacija se razlikuje odobinog govora- Sinheova pria- popularno djelo tijekom barem tisuu godina- pisano u prvom licu, ima znaajke autobiografijepretea tehnike pripovijedanja- nema epa- babilonska ili mezopotamijska knjievnostveinom pisana klinastim pismom na sumerskom ili akadskom jeziku- Ep o Gilgameuakadski jezik- najstariji ep svjetske knjievnosti- oko 1700. godine pr. Kr.- imao i kultno znaenje- djelo izuzetne knjievne vrijednosti- stilska sredstva- ponavljanja, formularni opisi, umetnute prieitd.- razvija pripovijedanje na nain koji susreemo tek uromanimakarakter Gilgamea mijenja se tijekom epa (prvobezosjeajan tiranain,nakon sretanja s Enkiduom kree u pothvate koji pomauljudima)- istinski se i duboko uasnuo nad fenomenom smrti - Enuma Eli- sakralnog karaktera postanak svijeta i boga- Biblija- sveta knjiga idova (Stari zavjet) i krana- usmjeravala europsku kulturu dva tisuljea- Stari zavjettekstovi nastajali gotovo tisuu godina- povijesne, poune i proroke knjige- raznolikost stilova- nema jednog ''biblijskog'' stila- tekstovi imaju ton objave- Petoknjije- prvi dio Biblije- pripisuje se Mojsiju- svojevrsna povijest izraelskog naroda- temeljni mitovi o postanku svijeta i ovjeka- Mojsije, Salomon, David, Noa, Samson, Dalila- nazire se i tehnika pripovjedna proze- posebne knjievne vrste predstavljaju Pjesma nadpjesmama i Knjiga o Jobu- Knjiga psalama- utemeljili tradiciju pjesnikih oblika sasnanim slikama, jakim osjeajima i uzvienim stilom, izraavajui enju,strah, bol, razoaranje i nadu u spas napaenog naroda- Novi zavjet- opis Isusova ivota i uenja27 knjiga- povijesne knjige (Evanelja i Djela apostolska), pouneknjige (Poslaniceapostola) i proroka knjiga (Otkrivenje)- Isus Krist je sin Boji i poslan je da bi spasio ovjeanstvo- Evanelja- temeljni dio novog zavjeta- opisuju Isusov ivotMatija, Marko, Luka i Ivan- istiu se Isusove parabole- Djela apostolska i Poslanice utemeljuju kasniju kranskuteologiju, aOtkrivenje postaje uzorom apokaliptine knjievnosti- indijska knjievnost- u Indiji ulogu Biblije imaju Vede- svete knjige hinduizma i brahmanizma- vrlo stare, po nekim izvorima najstariji poznati tekstovinastajale od otprilike 1500. godine pr. Kr. do poetka noveere- etiri zbirke: Rgveda(najstarija, najopsenija i najvanija),Samaveda, Yajurveda i Arthavedanemaju jedinstven sustav- Mahbhrata- zbirka svekolike knjievnosti, najpoznatiji indijski ep- 200.000 stihova- nastajala otprilike od 4. stoljea prije do 4. stoljea nakonKrista- Pjesma o kralju Nali, Pria o Savitri, Pjesma uzvienog-Rmyaadrugi najpoznatiji indijski ep- 48.000 stihova- kompozicijski cjelovitiji- legenda ga pripisuje Valmikiju- avanture Rama i Site, kraljevski para- podsjea na bajku, veliku ulogu imaju ivotinje- iznimna matovitost, bujna i slikovita fantastika i suptilnaosjeajnost- budizam- osniva Gautama Buddha (oko 563.-483. godine or. Kr.)temelj je uenje etiri plemenite istine1. ivot je patnja2. uzrok patnji je elja koja odreuje sudbinu (karmu) idovodi doponovnih utjelovljenja (samsara), koja su takoerpuna patnje3. ovjek se patnje moe osloboditi jedino oslobaanjemod strasti ielje4. spas se sastoji u nirvani- osmerodijelna staza do uspjeha- prava vjera, odluka, rije,in, ivot, tenja,miljenje i sabranost- to se uenje s vremenom razvilo u razgranate mitoloko-teoloke sustave- izvor bogate, razvijene i raznolike knjievnostipripovijetke u Indiji- pojavljuju se vrlo rano i razvijene su- hipoteze po kojima sve pripovijetke potjeu iz Indije- Panantantra- pet pripovjedaka- zbirka pounih pria i basni puna pounih poruka- sastavio ju Vishnusarman na zahtjev kralja- iroko rasprostranjene i ule u usmenu predaju- drama je u Indiji takoer vrlo stara, premda se

sauvani tekstovivisoke vrijednosti javljaju tek u petom stoljeu- indijsko je kazalite prema predaji boanskog podrijetla(Brahma) - dri se da je nastala iz pukih obrednih vrijednosti- indijsko kazalite daje prednost plesu, pokretima i pjevanju,nalik operi- dramatiar Kalidasa (4. ili 5. stoljee)akuntal - nema prave dramske napetosti- visoki stilizirani lirski opis enske ljubavipobjeda iskrenosti i dubokih uvstava nad spletomnesrea kojevrebaju u ljudskoj sudbini- Kalidasa najvaniji i najpoznatiji predstavnik ''kavye''- djela Oblak glasonoa, Godinja doba, PlemeRaguhevo iPovratak Kamare se smatraju vrhovimaindijske knjievnosti- arapska knjievnost- Kur'an- tekstovi koje je aneo objavljivao proroku Muhamedu ugradovima Meki iMedini u vremenu od 612. do 639. godine- sastoji se od sura poredanih po duljini (dulja ispred kraih)- Muhamed je tekstove znao napamet i stalno ih je ponavljao svojimuenicima koji suih kasnije zapisali- izlae religijska naela, pouke i opomene, moralni i zakonski propisi- strogi monoteizam i moralni kodeks- stil nadahnute propovjedi, dotjeranost ritmike proze, slikovit je iizraajan, brojnealteracije i srokovi, ali razumljiv, saet i jednostavan- nenadmaan uzor arapskog jezika i stila, uzor koji su slijedili svikasniji religijskitekstovi- kineska knjievnost- tri religijekonfucionizam, daoizam i budizam1. konfucionizam- osniva Kung-fu-ste (551.-479. prije Krista)- temelj njegova propovijedanja jest svojevrsna ''etika''- treba voljeti ljude, suosjeati s njima i pomagati im- veliku ulogu igra hijerarhijska tradicija (podanici morajupotivatikralja, mlai starije, ena mua)- imao je imao oko 3000 uenika, od toga 72 iznimno darovitakoji su svebiljeili - oko njegovog splele su se mnoge legende, pa je u mnogimvarijantamaon ispao boanstvo, a u nekima tek putujui uenjak- skupljao je stare rukopise- objavio zbornik stare kineske poezije- Knjige pjesama- izabrao 305 od 3000 pjesama- tematika raznolika- sloena jezina organizacija2. daoizam- utemeljitelj Lao-tse, Konfucijev suvremenik- uenje zabiljeeno u knjizi Dao de jing- sadri zbirku izreka i stihovanajvie prevoena kineska knjiga uope- naglaava apstraktnu spekulaciju, s elementima mistike- mistika se esto nastoji povezati s knjievnou- daoizam je tek kasnije postao s jedne strane religija, a sdruge filozofija 3.Antika - Od Homera do danas- izreka kojom povjesniari knjievnosti ele reida se od prvihdijelova antike pa do danas moe pratiti neprekinut slijed knjievnetradicijenaravno , i antika je knjievnost imala prethodnike, prije svega uegipatskoj iknjievnosti naroda Mezopotamije- postignua grke, pa kasnije i rimske kulture toliko su velika i utjecajnana sav daljnjirazvitak da se moe rei kako je kultura kakvu danas poznajmozapoela u Grkoj- po miljenju nekih teoretiara, grka, pa i kasnije rimskaknjievnost, nije samotemelj, ve i nepremaen uzor u knjievnosti- antiki, osim star, znai jo i dragocjen i visoko vrijedan, a pridjevklasian, osim kolski,znai i uzoran i dostojan oponaanja- knjievnost u onom smislu u kojem ju mi danas shvaamo, itamo irazumijemo, pojavljujese u staroj Grkoj- knjievnost je dobila ulogu koju ima i danas - u umjetnosti se uspostavlja ideal ljepote, istie se estetska funkcija- grko pismo je omoguilo da se cijela kultura okrene pismu (to nijebilo mogue zavrijeme klinastog pisma ili hijeroglifa)- u grkoj knjievnosti napravljen okret od mitologije prema filozofiji iznanosti- mythosu je suprotstavljen logos- antici kao knjievnoj epohi pripada kontinuirani razvoj dviju velikihknjievnosti, grke irimske, a traje od 800. godine prije Krista pa do propasti RimskogCarstva (polovina 5.stoljea nakon Krista) A) Grka knjievnost - poinje Homerovim epovima, 800. godine prije Krista- konani rezultat duge usmene tradicije- Homer je bio legendarna osoba- prije su mu se pripisivala mnoga djela, ali danas samo Ilijada iOdiseja- homersko pitanje- pitanje autorstva Homerovih epovazasnivaju se na formulama, kompoziciji koja epizode ukljuuje kaosamostalnedijelove uvijek istim ili slinim postupcima, na izgraenomsustavu opisa i nain na koji se uvode i vode dijalozi- horizontalni stil- niu se opisi i epizode tako da radnja sporonapreduje, ali seopisima razotkriva sloen i raznovrstan svijet dogaaja, radnji ilikova- Ilijada- 15.693

heksametra, stih od 6 stopa- naziv po Iliju (Troja), posveena opisu ratnog pohoda na Troju, koja je nakondugotrajne opsade razorena i spaljena- povod rata je otmica Helene, najljepe ene na svijetu- i bogovi se mijeaju u rat (Grci- Hera i Atena, Trojanci-Afrodita)- opsada je trajala deset godina, ali ep poinje na samom krajusukobain medias res- u sredite zbivanja- poinje zazivanjem muze i svae izmeu Agamemnona i Ahila- veliki dio igra smisao za detalje - karakteri junaka sjajno su ocrtani, oni se boje smrti i teebesmrtnosti koju epostii slavom- pjesma o ratu u kojem je sve to je ljudsko dolo do izraaja- Odiseja- ima 12.110 heksametara- tematikom i stilom se dosta razlikuje od Ilijade- opisuje pustolovine Odiseja nakon Trojanskog rata, kad sevraao kuiPenelopi i Telemahubrojne Odisejeve pustolovine pripovijeda sam Odisej ime jepostignutaprisnost tona, pa ak i uvjerljivost koja podsjea nakasnije romane- kompozicija je sloenija od kompozicije Ilijade- radnja se esto prekida, epizode su brojne i raznovrsne- enja za domom je toliko jaka da ga niti obeanjebesmrtnosti ne moepokolebati- lutanje u prostoru i vremenu, gonjeno tenjom zasvojevrsnimpovratkom tematika je brojnih velikih djela, to iniOdiseju jednim od temeljnih djela svjetskeknjievnosti- znaenje epova je u njihovom obuhvatu cjelokupnog svijeta raneantike, ispunjenogbogovima i ljudima, obiajima, vjerovanjima koja kao dapripadaju jednom preglednom i ureenom kozmosu- Homer je ''uitelj svih Grka'' i svojevrsni simbol knjievnosti kaotakve- Hesiod (prijelaz iz 8. u 7. stoljee pr. Kr.)- drugi najvei grki epiar- epovi Teogonija i Poslovi i dani- slavi rad, umjetnost i moralne vrline, ali Homer je bolji u pjesnikomumijeuTeogonija- prva umjetnika sinteza pripovijesti iz grke mitologije- Poslovi i daniopomena bratu Perzu- izravne opomene odjevene u pjesniko ruho- prisutan pesimizamu 7. i 6. stoljeu pr. Kr. dolazi do procvata grke lirike- melika- rane lirske vrste koje su se izvodile uz glazbenu pratnju- elegija i jamb- recitativne vrste - Alkej (7./6. stoljee pr. Kr.) i Sapfa (prva polovica 6. stoljea pr. Kr.) supriznati klasici himne,patriotske i ljubavne lirike- oboje potjeu s otoka Lezbos koji je bio kulturno sredite- Sapfina ljubavna lirika sadri izljeve strasti i opise njenih tienica,ali i ivotne pouke- odatle potjee naziv lezbijska ljubav- Platon je sapfu uvrstio meu muzeAnakreont (druga polovina 6. stoljea pr. Kr.)- utemeljitelj tipa lirike nazvanog anakreontika ili anakreontska lirika- kratkim i zvunim stihovima slavi vedre strane ivota, radostito ih ovjekmoe nai u ljubavi, vinu i veselom drutvu prijatelja- Pidar (oko 518.-442. godina pr. Kr.)-- predstavnik korske lirike- dua i recitirali su ju koroviutemeljitelj ode- sveani stil, podijeljene na strofe i antistrofe- slave pobjednike na Olimpijskim igrama i isprepletenepriama iz mitova- bujna metaforika, dubina misli i uspjeno uplitanje mitskihdijelova- stekao glas najboljeg grkog liriara- Ezop (6. stoljee pr. Kr.)- prema predaji izmislio basnu- navodno je bio ruan, pa izobliuje ljude u ivotinje- saete priice sa dramskom strukturom, kratka ekspozicija, zaplet iiznenadni rasplet- zbornik basni koji mu se pripisuje, meutim, nastao je vjerojatnodosta kasnije- u najboljim basnama osim jednostavne moralne poruke javlja se idublja, ivotnamudrost- u klasinom dobu grke knjievnosti liriku i basnu zamjenjuje grkatragedija- djela tri najvea grka tragiara znae vrhunska ostvarenja upovijesti svjetskeknjievnosti i jo se danas izvode na pozornicama diljemsvijeta- podrijetlo grke tragedije podrazumijeva dugotrajan proces u kojemsu sudjelovaleobredne igre, tualjke na grobovima pa lih heroja i tradicija usmene knjievnosti- imala je kultno znaenje, njezino se izvoenje smatralo sveanou- grka su kazalita mogla okupiti i do 40.000 ljudi- Eshil (525.-456. godine pr. Kr.)- ''otac tragedije''- napisao dvadesetak djela , od kojih je sauvano sedamnajvie se cijeni trilogija Orestija (Agamemnon, rtva nagrobu, Eumenide),Sedmorica protiv Tebe i Okovani Prometej- Orestija- strasti, sloeni osjeaji, ubojstva i krize savjesti(kao i usuvremenim dramama)- pozadina mitoloka- obuzetost mitom i povjerenje u tradicionalne, ve mitom zacrtanevrijednosti- pripovijedanje zamjenjuju dijalozi i monolozi, te dijelovi kojeizgovara kor- uvodi drugog glumca- dijelovi njegovih

tragedija su vrlo esto i vrijedna lirska poezija- Sofoklo (496.-406. godina or. Kr.)napisao 123 dramska djela, od kojih je sauvano 7 u cjelini- Ajant, Elektra, Kralj Edip, Antigona, Edip na Kolonu,Trahinanjke iFiloktet- usavrio grku tragedijuuveo je treeg glumca, umanjio ulogu kora i naglasio jedramsku radnju idijaloge- ima preglednu i jasnu kompoziciju, napetost koja postupnoraste dotraginog razrjeenja, dijaloko suprotstavljanje likoca, tedojam da se sve zbiva prema nekoj unutarnjoj logici kojulake moemo osjetiti nego obrazloiti- Kralj Edip- najbolji primjer cijele knjievne vrste tragedije- Antigona- takoer vrlo vjeto napisana- ta su dva djela imala velik utjecaj na knjievnost i europskukulturu unajirem smislu rijei- Edipov komplekspodsvjesna mrnja sinova prema oevima- razvio je dramu kao knjievnu vrstu do stupnja u kojem je onapostigla savrenoblik (Aristotel) - nenadmani uzor dramatiara jer je uveo vezu izmeu kazalita iknjievnosti u kojojse one uzajamno uvjetuju- Euripid (485.-406. godine pr. Kr.)- za ivota manje omiljen nego prva Eshil i Sofoklo- od 90 napisanih drama sauvano je 19- najpoznatije su Medeja, Hipolit, Elektra, Ion, MahnitiHeraklo,Ifigenija u Tauridi i Bakhe- iako rabi mitoloku grau, najvie pozornosti posveuje psihologijilikova- zaetnik i est uzor psiholoke drame- nenadmaan je u obradi osjeaja koje prerastaju u strasti, pa likovinjima vie nemogu vladati- osobito ga zanimaju enski likovi- uao je duboko u enskupsihologiju- razradio je neke karakteristine postupke- deus ex machina (bog iz stroja)- posebnim mehanizmom sesputa napozornicu neko boanstvo koje razrjeuje preostalenapetosti i konano zakljuuje radnju- koristi se i prepoznavanjem i metateatarskim efektima- komedija (naziv: gr. komos- veseli ophod, gr. ode- pjesma) je takoervrlo vana za grkuknjievnost- Hegel ju je oznaio kao jedan od vrhunaca dostignua ljudskog uma- komedija je izraz neega to su stari Grci pripisivali svojimbogovima- smijeh jekonano razrjeenje onoga to se nikako drukije ne moerazrijeiti- grka je komedija nastala iz veselih i razuzdanih obreda u kojima seslavila plodnost iizokretale uobiajene vrijednosti- i u njoj ima vanu ulogu kor, koji je inila neka fantastina, odjeomoznaenaskupina (abe, ptice, oblaci)- Aristofan (oko 445.-385. godine pr. Kr.)- jedini grki velikan komedije- vladao je Atenskom scenom 40 godina- napisao je 44 komedije, od kojih su 4 prijeporne, a u cjelini ih je sauvano 11- najvie se cijene Oblaci, Ose, Mir, Ptice, Lizistrata, abei ene unarodnoj skuptini- njegove komedije se bave suvremenim dogaajima, poznatimosobama i kulturnim ipolitikim aferama- mnogi ga kritiari smatraju zaetnikom knjievne kritike kaozasebne knjievnedjelatnosti- utemeljitelj svojevrsne satirike utopije- jedino je Meandar (343.-291. godine pr. Kr.) uspio dosegnuti barem nekevrijednostiAristofanove komedije- napisao je vie od stotinu komedije, no u cijelosti se sauvala samo jedna,ovjekomrzac, a 16 ih je poznato u manjim ili veimodlomcima- izvrsne karakterizacije likova, znalaki izveden zaplet i vrlo uspjelidijalozi- uz epiku, liriku, tragediju i komediju, veliki doprinos svjetskoj knjievnostine i filozofija,historiografija i retorika- grka filozofija- proizvod grke kulture i grkog duha- zapoela je kao kritika knjievnosti, zakljuuje da knjievnost lae ida bi Homerevaljalo ibom istjerati iz zemlje (Heraklit)- samosvojna je i neponovljiva kao fenomen ugraen u temeljeeuropske i svjetskekulture- poeci su povezani s mitskim miljenjem i usmenom kulturom- prvi filozof u europskoj povijesti je Tales iz Mileta (6. stoljee pr. kr.)- za knjievnost su posebno vani sofisti- prvi profesionalni svjetovni intelektualci- poduavali su za novac- humanistike discipline- filozofija, govornitvo, povijest,umijeepolitike i gramatika- sofisti su doli na lo glas zbog Platona i Sokrata - Sokrat- oslanja se na razum- koristi metodu dijaloga, razgovora- nakon to je optuen za smrt za kvarenje mladei odbio se spasitibijegom- Platon (427.-347. godine pr. Kr.)vrijedno djelo Obrana Sokratova, ali i Fedon, Gozba,Protagora, Gorgija, Teetet, Parmenid, Sofist, Kratil i Drava- u djelu Zakon je virtuozno razraen knjievni oblik dijaloga- pretea knjievnoj vrsti koja je kasnije nazvana sokratskimdijalogom, na temeljukoje se razvio novovjekovni roman- filozofija- dva oprena naina filozofiranja-

zamisao o idejama (koje jedino inepravu stvarnost) i mitoloki i mistiki elementiAristotel (384.-322. godina pr. Kr.)- utjecao na knjievnost, filozofiju, pa i cjelokupnu kulturu Europe- njegova brojna djela zahvaaju sva podruja grke znanosti- u filozofskom smislu najvanije mu je djelo Metafizika- obrauje u njemu temeljna naela svoga filozofiranja- spisi o logici (Organon), etici (Nikomahova etika), teknjievnosti (Retorika i Opjesnikoj umjetnosti, odnosno Poetika)- u dugom razdoblju neprijeporan autoritet svake filozofije i znanosti-Filozof- njegovo se uenje suprotstavlja Platonu- Prijatelj je Platon, ali jo je vie prijateljistina- znanstveno opovrgavanje Aristotela pripada tek Galileju- Poetika- od iznimnog znaenja za knjievnost- Aristotel je branio autonomnu vrijednost knjievnosti - onanije tekoponaanje oponaanja kako je tvrdio Platon- uveo je razlikovanje knjievnih vrstaprvi pravi teoretiar knjienosti u povijesti- Herodot (484.-424. godina prije Krista)- otac povijesti- utemeljitelj povijesne znanosti i pisac koji je razvio umijeepripovijedanja do togstupnja da se dri temeljem daljnjeg razvitka - Povijesti- imaju slinu ulogu u razvitku pripovjedne proze kaoHomerovi epovi uepskoj poeziji- Herodot opisuje ono to je sam vidio, uo od drugih i ono todri premavlastitom miljenju istinitim- uvodi mnotvo pria, crtica, zapaanja i opisa ljudi i obiaja- stil je jednostavan i jasan, pripovijedanje slijedi tradicijuusmenogpripovijedanja, ali je kompozicija podosta sloena i govorio visokom stupnju ve razraenog umijea- Tukikid (454.-poetak 4. stoljea pr. Kr.)- Herodotov nasljednik- Povijest Penelopskog ratapostavlja prve temelje prave znanosti povijesti- njegov opis kuge u Ateni gotovo je nenadmaen knjievniprikaz djelovanja tebolesti na pojedinca i cjelokupnu zajednicuretorika- uz filozofiju i historiografiju, trei svjetsko-povijesni doprinosgrke kulturevana je kao govornika praksa i teorija govornitva- razvila se kao umijee uvjeravanjakako uvjerljivo govoriti, dokazivanje, vjetina iskazivanja i opeobrazovanjenajglasovitiji Isokrat (436.-338- godine pr. Kr.) i Demosten (384.-322. godine pr. Kr.)uspostavili govor kao knjievnu vrstu- zapisivali su ih i dijelili na sudske, politike i pohvalne- sofisti su njegovali retoriku, dok su joj Sokrat i Platon osporavalisvaku vrijednost- Gorgija (485.-380. godina pr. Kr.)- govornik- napisao raspravu u kojoj izuzetnom vjetinom dokazuje da nita nepostoji, a i dapostoji, ne bi se moglo spoznati, a kada bi se moglo i spoznati,ta se spoznaja ne bi nikako mogla priopiti drugomeskepticizam, relativizam i agnosticizam se nastavljaju u razdobljuhelenizma koji poinjenakon poraza u bitci kod Heroneje 338. godine pr. Kr. kad je Grkapotpala pod vlastMakedonije - Helenizam- doba kad se uvelike mijenja poloaj, znaenje, vanost isvrha knjievnostiprije je grka knjievnost pripadala jednom narodu i imala jetemelju u njegovojmitologijijedinstvena publika- u helenizmu dolazi do irenja kruga recepcije i decentralizacijekulturnih sredita- knjievnost i filozofija postaju vie privatne djelatnosti, njihovosjavno djelovanjesvodi na mali broj ljubitelja ili publiku kojoj nita nije zajedniko- nema vie velikih filozofskih sustava, ali razvijaju se pojedinaneznanostiEuklid (oko 300. pr. Kr.) - utemeljitelj geometrije- Aristrah (oko 280. pr. Kr.)- zastupao heliocentrini sustav- Eratosten (275.-195. godine pr. Kr.)- prva karta poznatogsvijeta, dri Zemljukuglom- za ivot knjievnosti od bitne su vanosti i bibliotekari velikihbiblioteka uAleksandriji i Pergamu- Teokrit (oko 300.-250. pr. Kr.)- legendarni osniva lirske vrstezvane idila- tip knjievnosti B) Rimska knjievnost - naziv rimska knjievnost izveden je iz naziva rimske drave koja je dobilaime po glavnom gradu Rimu- knjievnost pisana na latinskom jeziku od 3. stoljea prije Krista dosredine ili kraja 6. stoljea nakon Krista, odnosno do propasti RimskogCarstva- naziv ''latinska knjievnost'' se rabi samo u irem smislu i ona traje dodanas- rimska knjievnost je najutjecajnija knjievnost u europskoj, pa i svjetskojpovijesti- ona je od grke knjievnosti preuzela shvaanje knjievnosti kaoautohtone jezinedjelatnosti, temeljene knjievne oblike i vrste, odnos prema retorici ifilozofiji i duhkoji proima grku knjievnost, ali je postupno izgradila vlastitisustav knjievnih vrsta,

ostvarivi pri tome djela koja su uzor zadnjih 2000 godina- zadrala je jedinstven jezik, koji se dosta razlikovao od govornog, pukog jezika- knjievnost je bila institucija obrazovanih- podjela na razdoblja: dva uvoda, a zatim zlatni, srebrni i bronani vijek- knjievnici zlatnog vijeka ine kanon uzora koje se najviepokuavalo oponaati- Titi Makcije Plaut (izmeu 245. i 251.-184. godine pr. Kr.)- najvei rimski i jedan od najveih svjetskih komediografa- ljubimac svih slojeva publike- od rane dobi radi u kazalinom pogonu, najprije kao scenski radnik,a kasnije kaokazalini pisacnapisao oko 130 dramskih djela, od kojih je sauvano dvadesetakcjelovitih komedijanajpoznatije i najbolje komedije su up (krtac), Hvalisavivojnik,Bakhide, Menaechmi, Amfitrion, Pseodolus,Konopac, Trogroka i Mladi Kartaaninkoristio je motive i postupke grkih komediografa, ali je originalnostu jeziku, stihu,vjetini zapleta i mnogim novinama nesumnjiva- stvorio je uzorak koji e slijediti najvei komediografi svjetskeknjievnosti- plautovska komedija- komika situacije, jezine ale, dosjetke iporugljivekarakterizacije, te tematska usmjerenost prema tipskimlikovima- quid pro quo- vrsta produljenog nesporazuma koji serazrjeava tek na kraju- likovi su strogo odreeni radnjom, mane i slabosti sunaglaene estimponavljanjima, pa je karakterizacija uvijek na rubukarikature- Plautove komedije nanovo otkriva renesansa i postaju tolikoutjecajne da se Plautanaziva najutjecajnijim svjetskim komediografom- Tit Lukrecije Kar (oko 98.-55. godine pr. Kr.)- napisao do danas nenadmaen filozofski ep O prirodi- opseno djelo od 7.830 heksametara - brani Epikurovu filozofiju- kasnije krivo shvaena kao zagovaranje neobaveznoguivanja uivota, ona je naprosto humanistika etikaodgovornosti, koja ne priznaje utemeljenje utranscendenciji i ovjeka prema njoj obvezuje jedino odnos prema samom sebi i drugim ljudima- treba izbjegavati zlo i postii duevni mir- Dok postojimo mi, nema smrti, a kad doe smrt, nasvie nema(Epikur)- pomisao na smrt nas ne smije ometati- Lukrecije je ep uspio savreno oblikovati utjecao je na sveknjievnike koji ehtjeti obraditi filozofsku problematiku tako da nalikujeumjetnikoj knjievnosti- Gaj Valerije Katul (84.-54. pr Kr.)- stekao slavu kao liriar ve u ranijem razdoblju rimske knjievnosti- pripada skupini ''neoterika'','' novih pjesnika'' koji su sesuprotstavljali tradiciji- dijele zajednika uvjerenja o svrsi pjesnitva, oslanjaju se naAlkeja, Sapfu iliriare helenistikog razdoblja, odbacuju tematikurodoljublja i moralizam- prvi primjer knjievnog pravca- sauvana njegova zbirka od 116 pjesama- Catulli Veronesis Liberelegije, rugalice, epigrami itd.- najbolje ljubavne pjesme posveene Klodiji- u stilizirani pjesniki izraz uvodi strastvenu erotiku- pjesniki opis ljubavnih zgoda i nezgodasredinja je osoba zlatnog vijeka rimske knjievnosti Marko Tulije Ciceron(106.-43. pr. Kr.)- govornik, teoretiar govornitva i filozofski pisac- 80.-30. pr. Kr.- Ciceronovo dobagovornitvo tad vrlo cijenjeno, pa se i govor uzima kao svojevrstanmodel premakojem se razrauje uenje o kompoziciji, stilu i figurama uostalim knjievnim vrstama- priznao je filozofiju, ali ju je ukljuio u retoriku (Aristotel je napraviosuprotno)- izuzetno obrazovan i izuzetno uspjean odvjetnik, uzdigao se domjesta konzula- politika mu nije ila, ubijen kad je pokuao pobjei u Grku - sauvano oko 900 pisama, a najpoznatiji govori su Za SekstaRocija, ProtivKatiline i Filipike I-XIV- svojim je uspio svojim govorima postii takvo jedinstvo jezinogizraza i namjere da je postao mjerilom vrhunske tehnike cjelokupnog knjievnogstvaranjateorija govornitva: O govorniku i Govornik- filozofija: O dravi, O najveem dobru i najveem zlu, Lelije ilio prijateljstvu,O dunostima i O akademskoj filozofijiizgradio je latinsku filozofsku terminologiju- iako izlae misli grkih filozofa on je prvi veliki filozofski pisac koji''misli nalatinskom''- Publije Vergilije Maron (70.-19. godine pr. Kr.)- najvei rimski pjesnik- Bukolike- niski stil, pastirski rod, jo se nazivaju eklogeopis pastiroskog ivota- ima ih deset, u 4 eklogi se najavljuje povratak Zlatnog doba iroenje mukogdjeteta koje e svijetu donijeti mir- Georgike- srednji stil, didaktiki spjev- prvi spjev o ratarstvu, drugi o voarstvu, trei o stoarstvu, aetvrti opelarstvuEneida- visoki stil, epski spjev- nasljeuje Homera- u prvih est pjesama slijedi Odiseju- lutanje mitskog TrojancaEneje- odreeno mu je da osnuje Rimsku dravu- ljubav izmeu Eneje i kraljice Kartage Didone, kojunaputa ''gonjensudbinom''- u drugih est pjevanja se oslanja na Ilijadu- Eneja se iskrcaona uu Tibera- eni se za

kraljevu (Latin) ki Laviniju i osniva grad podtim imenom- kasnije se seli u Alba Longu, gdje e se roditi Romul iRem- nacionalni ep- vrhunski dotjerana u smislu knjievnog izraza i oblikovanja- jedno od najutjecajnijih knjievnih djela u povijesti - Vergilije, prema legendi, nije bio zadovoljan vlastitim epom ihtio ga je spaliti- Kvint Horacije Flak (65.-8. godine pr. Kr.)- drugi najvei pjesnik zlatnogvijeka- pisao je krae stihovne vrste, skupljene u zbirkama Epode,Satire, Pjesme iPoslanice, raznolike po tematici i pjesnikim oblicima- ivotna srea u privatnim zadovoljstvima i unutarnjoj stabilnosti- aurea mediocritas- zlatna sredina- Pjesme- najvei domet rimske lirikerefleksivne, ljubavne, rodoljubne, anakreontske i prigodnepjesme- vrlo dotjerano pjesniko umijee- Poslanica Pizonima- posveena teoriji pjesnikog umijea- kasnije nazvana Pjesniko umijee- izloena naela pjesnikog oblikovanja- prisutne mnoge kratke izreke- in medias res, delectare etprodesse(zabavljati i koristiti)- Pubije Ovidije Nazon (43. godine pr. Kr. 18. godine nakon Kr.)- Ljubavne pjesme, Heroide, Ljubavno umijee,Metamorfoze, Kalendar- najitaniji i najpopularniji rimski pisacpisao je o obinoj ljubavi, o enama i mukarcima, o svakidanjici imitologiji kojusmatra pjesnikom graom- suptilna ironija- Ljubavno umijee- parodija- poduava se mukarce i ene kako nai predmet svoje ljubavii vrlo ozbiljnose opisuje kako treba voditi ljubav- Metamorfoze- niz mitskih pria koje opisuju neku pretvorbu- 8. godine je prognan u Tome na crnom more gdje je napisao zbirkeelegijaTualjke i Poslanice s Ponta u kojima se ali na sudbinuprognanika i moli uglednike da mu pomognu- Lucije Anej Seneka (oko 4. godine pr. Kr. 65. godine nakon Kr.)- satiriar, filozof i dramatiar- najpoznatiji filozofski spisi- zbirka Pisma Luciju- tragedije: Bjesni Herakul, Trojanke, Medeja, Fedra i Edip-obrade siea iz grke mitologije i tragedije- obilno zastupljeni prizori umorstava, samoubojstava,maginih obreda ireakcije likova- objavio otru satiru Pretvorba boanskog Klaudija u tikvu kojoj jetemeljnaokosnica otra, ismijavajua kritika- Gaj Petronije Arbiter (umro 66. godine)- nenadmaan satiriar- autor velikog proznog djela Satire od kojeg su sauvani samoodlomci iz 14. i 15.knjige- neki teoretiari tvrde da je on doao najblie novovjekovnomromanu- knjievni postupak travestije i porugljivog oponaanjarazliitih stilova imnogih dijelova ve ranije objavljenih knjievnih djelaMarko Valerije Marcijal (oko 40.-140.)- takoer uspjeli satiriar- temeljno djelo je velika zbirka epigrama koja u 15 knjiga sadri1555 epigrama- utemeljitelj epigrama kao priznate knjievne vrste- iako je epigram poznat u grkoj knjievnosti, tek da je Marcijalrazvio i razradio dostupnja prepoznatljive lirske knjievne vrste- u njegovoj zbirci preteu podrugljivi epigrami s duhovitim kratkimzapisom onekomu ili neemu i sa zavrnom poantom na kraju- Apulej (oko 125.-180.)- napisao djelo Metamorfoze ili Zlatni Magarac- ima karakter romana, ali je nalik i uokvirenoj zbirci novela- vano djelo svjetske knjievnosti- ima elemente pustolovnog romana, ljubavi i erotike, selementima bajke,arobnjatva i simbolike

gdje se s vremenom sve vie gaji i njeguje kultura, najprije kulturaprepisivanja i uvanja rukopisa, a onda i originalnog knjievnog iznanstvenog stvaranja- postaju i obrazovna sredita iz kojih e proizai kole i sveuilita- sauvan sustav obrazovanja ''septem artes liberales''- ''sedamslobodnih umijea''- trivium- gramatika, retorika i dijalektikakvadrivium- aritmetika, geometrija, glazba i astronomija- ima i tradicija usmene knjievnosti, pa i umijee jezinog oblikovanja- srednji je vijek zapoeo gospodarskim i kulturnim nazadovanjem oobzirom na dostignuaantike, ali se u postupno obnavljaAurelije Augustin (354.-430.)- visoko obrazovan, filozof i pisac, takoer uitelj retorikepostao jedan od najutjecajnijih katolikih teologa, filozofa iknjievnika- Ispovijesti, Kransko uenje, O Bojoj dravi- razradio je Kristovu tezu ''da Carstvo nebesko nije od ovogasvijeta''- povijest jest propadanje zbog prvog grijeha, ali Krist donosipreokret, azavretak povijesti i vremena je posljednji sud, nakonkojeg nastupa vjenost- bitne se ovjekove odluke trebaju ravnati s Bogom- bitan je samoodnos

premaprekogrobnom- zasnivanje ''introspekcije''- okree se prema unutranjosti, vanjskisvijet je nebitan- tako pie i Ispovijesti- takvu knjievnost mogu razumjeti samo visoko obrazovani- stvara se nova knjievna vrsta- legenda- poznata legenda o svetom Aleksiju- pripovjedna tehnika koji e proimati srednjovjekovnuknjievnost- odluka da se napusti svjetovni ivot, ''poziv s Neba'', ivot kojiprezireudobnost, samokanjavanje, odvanost, odlunost, te nakraju oduevljenje naroda jer e dobiti zatitnika na Nebupripovijest o etikim idealima - srednjovjekovnu knjievnost proima ideal sveca i ideal viteza, ratnika''bez straha i mane''- vitez- vjeran vladaru, odlikuju ga istoa, pobonost, odvanost isamilost- ipak, u epu Beowulf (10. stoljee) junaci jo uvijek pripadaju vie mitskomsvijetu negokranstvu- okosnica je povijst germanskih plemena- kasnije epske pjesme u desetercu s asonancama (''Chansons de geste'')uspostavljajuknjievnu konvenciju lika kranskog viteza- Pjesma o Rolandu- opisuje povratak Karla Velikog s pohoda napanjolsku- ne mitska, ve legendarna povijest- Pjesma o Cidu (oko 1140.)panjolska epska pjesma- opjevana povijesna osoba, Rodrigo Diaz de Vivar- nazvan CidCampeador(''Gospodin borac'')- lik Cida idealiziran u smislu kranskog viteza i nositelja nacionalnihkarakteristika- nain izlaganja jasan i pregledan, opisi kratki, usredotoenost naradnju,kompozicijski podsjea na pustolovne romane- Pjesma o Nibelunzima (Saga o Nibelunzima)- nastala oko 1200.- odsjek stare germanske mitologije- opsjednutost sudbinskomneumitnou smrti ikatastrofe, naglaena strastvenost i prikriveni duboki osjeajilikova- Nibelunzi- patuljci koji uvaju podzemno blago- ideali kranskog viteza prisutni u nekim vrlinama glavnim junaka,ali fabulu nosestrasti etvero glavnih likova, koje su isprepletene rodbinskimvezama- sline karakteristike imaju i ruski ep Slovo o Igorevom pohodu (12. st) ifinski epKalevalaChrtien de Troyes (oko 1135. oko 1195.)- zasnovao anr vitekog romana na temeljupria o kralju Arthuru i vitezovima Okruglog stola- Eric i Enida, Yvain, vitez s lavom, Lancelot, vitez s kolima iPeceval- legende o kralju Arthuru ispreplele se su s legendama o traganju zaSvetim gralom- ostatci stare, keltske mitologije mijeaju se sa kranskommistikom- sredite zbivanja jest Arthurov dvorac Camelot u kojem se nalaziOkrugli stol- najglasovitiji vitezi- Lancelot, Perceval, Gawain, Yvain i Tristan- vanu ulogu igra arobnjak Merlin- ma Excalibur i Sveti Gral ujedinjuju svojstva magijskih predmetasa kranskomsimbolikom- vitezove krase vjernost, hrabrost, junatvo i plemenita samislost,kao i nevinost- Roman o Tristanu i Izoldidrama grene ljubavi izmeu Tristana i Izolde, ene kralja Marka- ''problem ljubavi''lirika kasnog srednjeg vijeka- bave se temama problema ljubavi, ali itemama smrti,religioznog nadahnua i samog pjesnitva- novi oblici jezine i stihovne organizacije- razvija se knjievna tehnika- pozornost se posveuje jedinstvu slike,zvuka i znaenja- iako se ljubavna lirika razvijala i prije, tek su se krajem 11. stoljeapojaviliprofesionalni pjevai i autori pjesama nazvani trubaduri- takav tip lirike njeguju i neki feudalci, kao na primjer Guaillaume dePoitiers (1071.-1127.) koji se smatra utemeljiteljem trubadurske lirike pazatim Bernart deVentadorn (umro oko 1215.), Marburn, Jaufr Rudel i Bertranse Born (svi iz 12. st.)- Walter von Vogelweide (1170.-oko 1230.)- najglasovitiji njemakisrednjovjekovniliriar- razvija se novi odnos prema eni- ''kult dame''- mukarac se zaljubljuje, gospoja mu (ne)uzvraa, njegov se ivot mijenja zbog - Dante Alighieri (1265.-1321.)- velikan svjetske knjievnosti- njegova Komedija prava je knjievna enciklopedijasrednjovjekovlja- ima znaajke i humanizma i renesanse- kraj jedne duge tradicije, ali i poetak nove- rodio se u Firenzi, nakon politikih borbi istjeran iz grada- zaljubio se kao devetogodinji djeak u Beatrice Portinari koju jeponovno sreonakon devet godina i obuzeo ga je ljubavni zanos do te mjereda se gotovo razboliokad je ona umrla, odluio ju je proslaviti ''kao to nijednaena nikada nijeproslavljena''odmah nakon Beatricine smrti napisao Novi ivot- svojevrsnalirska autobiografija- uzor kole ''slatkog novog stila'' (dolce stil nuovo)- ljubav dostupna samo odabranima prema plemenitojosjeajnosti- knjiga filozofskih rasprava Gozba, rasprava O umijeu govora

nanarodnom jeziku'' i politika rasprava Monarhija- Komedija- ivotno djelo- komedija je u njegovo vrijeme svako djelo koje nije pisanouzvienim stilom iima sretan zavretakpridjev boanstvena dodao je Boccaccio- sastoji se od 3 dijela- Pakao, istilite i Raj- svaki dio ima 33 pjevanja, a ana poetku je dodano iuvodno pjevanje,tako da je cjelokupni boj pjevanja 100 (simboliziracjelovitost i savrenstvo), a brojevi 3, 9 i 33impliciraju Sveto Trojstvo- strofe su tercine sastavljene od tri jedanaesterca (aba, bcb) ina krajupjevanja s jednim stihom, koji se rimuje sa srednjim izprethodne strofe- uvodni dio- opis duevne krize, simboliziran umom u kojoj jeDante zalutaona pola ivotna puta (u Solaru pie da je to s 33 godine,iako je 35)- Beatrice mu alje Vergilija da ga vodi kroz pakao i istilite,Beatrice ga vodi kroz Raj, a sv. Bernard pred lice Boga- Pakao- najglasovitiji dio epa- devet krugova pakla- najdublje su izdajnici- na najdubljoj toki Lucifer mui Judu, te Bruta iKasijaNapustite svu nadu, vi koji ulazite- muke su opisane s jezgrovitim smislom za detaljeistilite patnje onih koji se ipak mogu nadati- planina kojom se penjemo sve vieRaj- sastoji se od devet neba (due pravednika, duedjelatnih, dueljubavnika, due uenih, due boraca, due pravednika,due mislilaca, due pobjednika i aneoski zborovi)- na vrhuncu je Empirej, na kojem se nalazi Bog- odlikuje ga apstraktna simbolika- svijet Komedije je u vjenosti, ljudski ivoti su zavreni,svatko je postao onoto zaista jest- Dante je opisao konanu sudbinu svijeta i ovjeka u projekcijivjenetvorevine pakla, istilita i raja, vidio je svijet kaoartefakt, kao neto planski i smisleno napravljeno,odnosno stvoreno pa se zato i moe shvatiti. obrazloiti iopisati u cjelini- duboki pesimizam srednjovjekovne knjievnosti isprepleten je i soptimizmom mogunostiljudskog uma da shvati Boje namjere- srednjovjekovna drama se seli u sakralni prostor crkve- nastaje nova knjievna vrsta- crkvena drama (prikazanja)- izvodi se u crkvama prilikom sveanosti, a najea tema je Isusovadrama, smrt iuskrsnue- nova kvaliteta u kazalinoj i dramskoj umjetnosti- dominirala srednjim vijekom- bizantska knjievnost- nastavlja se grka knjievnost helenizma- dugo ponavljanje manje-vie istih uzoraka- utjecaj na rusku, bugarsku i srpsku knjievnostnakon raspada Carigrada, njezini pisci i filozofi bjee u Rim, gdjepomau nastankurenesanse - arapska knjievnost- najglasovitiji pjesnik Mutanabi (915.-965.)- razvio beduinsku poeziju do savrenstva- pisao ''kaside''- 25-100 dugih stihova, s cezurom i rimom-" Tisuu i jedna no (izmeu 9. i 11. stoljea)- izniman doprinos svjetskoj knjievnostiehezerada prianjem pria odgaa smaknue- perzijska knjievnost- Firdusi (932.1020.)- napisao golemi nacionalni ep Knjiga kraljeva- Omar Hajjam (oko 1100.)liriar, proslavio ga je pjesniki oblik''rubajia''(etverostih, abba, i naglaena poanta na kraju)- Kina- razvijena poezija, obavezni predmet- Li Bai (701.-762.) i Du Fu (712.770.)- svjetski poznati pjesnici- osobni prijatelji- Li Bai- ivot posvetio poeziji, puno je pio- pisao iznimno mnogo, njegova djela (pjesme, poeme)obuhvaaju 30 tomovanajvee savrenstvo kratke pjesme od po etiri stiha posedam rijei- jednostavne, saete, slikovite, dubina osjeaja ivrhunska stilizacija- Du Fu- nije uivao naklonost dvora- tematika okrenuta drutvenim problemima- motivi sjete, prolaznosti ivota i neumitnosti smrti- vrhunska stilizacija, majstorstvo u oblikovanju i jednostavnostjapanska poezija- zbirka od 4500 pjesama- Man'yo-shu (8. stoljee)- Zbirka deset tisua listova ili Zbirka deset tisuageneracija- pjesniki oblici ''tanka'' ili ''waka'' (5 stihova, 5,7,5,7,7) i''haiku'' (5,7,5)- najbolji pjesnik razdoblja, a moda i svih vremena Kakinomoto noHitomari (660.-710.)- Ono no Komachi (834.-885.)- jedna od ''est pjesnikih genija'' inajljepa ena Japana svih vremena pisala je tanka poeziju