Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more ➡
Download
Standard view
Full view
of .
Add note
Save to My Library
Sync to mobile
Look up keyword
Like this
6Activity
×
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
POVIJEST SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI - do renesanse;bez renesanse

POVIJEST SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI - do renesanse;bez renesanse

Ratings:

4.0

(1)
|Views: 624|Likes:
Published by Huron Westwind
svjetska knjizevnost do renesanse
svjetska knjizevnost do renesanse

More info:

Published by: Huron Westwind on Nov 02, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, DOCX, TXT or read online from Scribd
See More
See less

01/06/2014

pdf

text

original

 
 
POVIJEST SVJETSKE KNJIŢEVNOSTI
 
Prof. Branislav Obluĉar, zn. novakPonedjeljak: 19:15
-
20.00Uĉionica A
-214 Ispitni
rokovi(uĉionica A
-214, 19:15): 24.1.2011.
 
1. Usmena kultura. Mitologija
 
-
najstariji tekstovi (npr. „Ep o
 
Gilgamešu“, „Ilijada“)su do te mjere
 
sloţeni, pomno
 
oblikovani i usavršeni da se mora pretpostaviti da je
 
nešto uslijedilo
prije njih - prethodilaonoj
zapisanoj,a za koju seuglavnom rabi naziv ''usmena knjiţevnost''
- iako nije sigurnoda
se usmena predaja moţe drţati isto onome štonazivamopisanom knjiţevnošću, nitko
ne sumnja da je prethodilazapisanim tekstovima (primjerice Ilijadi)- pitanje postaje
moţemo li uopće
 
rekonstruirati knjiţevnost koja jepripadala kulturi koja se
nije koristilapismom, s obzirom da je
suvremena kultura njimeproţeta
- ''usmena kultura'' postaje prvi
problem povijesti svjetske knjiţevnosti
-
zahvaljujući istraţivanjima koje je
 
zapoĉeo Eric
Alfred Havelock(1903.-
1988.) moţe
 
se ustvrditi da je knjiţevnos
t u
arhaiĉnim kulturamaimaladrugaĉije znaĉenje
-
ona je odrţavala i
prenosila cjelokupno znanje potrebno
zapreţivljavanje usmenompredajom
-
priĉanje s ponavljanjem i varijacijama je bila
osnova za razvitakmitologije-
dok je sluţenje
 
 jezikom napredovalo došl
o je do odvajanja
razliĉitihfunkcija jezika
-
razlikovao se obiĉni govor i
 
govor koji se moţe pamtiti
-razvijanju jezika pridonijela je magija koja je ''imenovanjem''stjecala vlast naddrugima-
takoĊer, u ranim razdobljima povijesti knjiţevnosti knjiţevnik
j
e nadahnutivraĉ, mag kojiuspijeva oĉarati ĉitatelje
- usmenoj kulturi pridonijela su i igre s jezikom- usmena kultura
morala je razviti više
 
razliĉitih sustava kojima seprenosilo iskustvo
- ti se sustavi svode na
ponavljanje s varijacijama, uporaburitmiĉkih
 
i zvuĉnihveza meĊu rijeĉima, nadogradnju ustrukturi obiĉnog
jezika i na gotove dijelove-
mitologija je nešto poput temelja
cjelokupne
knjiţevnosti
-
podrijetlo je knjiţevnosti u mitologiji barem onoliko koliko i
religije,filozofije,cjelokupne umjetnosti i znanosti- starije teorije mite bile su sklone
alegoriznu i/ili euhemerizmu, pokušalesu u mitovima naćineki dublji smisao
- takve suteorije, s
 jedne strane, vodile prema tumaĉenju svihmitova u skladu skršćanstvom,
a sdruge u prosvjetiteljsku kritiku mitol
ogije kaonejasne spoznaje koja se sluţi maštom
i
osjećajima više negorazumom
-
današnje teorije se više bave
 
objašnjavanjem naĉina nakoji funkcioniramitskopripovijedanje, a manje tumaĉenjem njihova znaĉenja
- svojevrsnialegorizam su prihvatile psihoanaliti
ĉke teorije (SigmundFreud (1856.
- 1939.)koje govore
da mitovi govore o podsvjesnim teţnjama iizraţavaju ĉovjekove teţnje i ţelje kojih nije
sam svjestan-
funkcionalistiĉke teorije mita (prestavnik Bronislaw Malinovski(1884.
-1942.))povezuju mit sa ritualom
i drţe da su u njima odgovori napitanja o temeljnim
ljudskim institucijama-
strukturalistiĉke teorije (Claude Lévi
-Strauss (1908.- 2009.))
drţeda mit trebashvatiti kao strukturu nadograĊenu na jezik, ali kojafunkcionira kao
 jezik- sredstva kojima mislimo i govorimo o
stvarima o kojima inaĉene bi mogli nimisliti
ni govoriti-
sve teorije se slaţu da je izvor mitologije u usmenoj predaji imitologijaprethodi iomogućuje knjiţevnost u uţem smislu rijeĉi
- u raznolikosti cijelog
svijeta mogu se naći zajedniĉke znaĉajke (u izvedbi itematici)
- tematika mita: stalnost
ţivota i neizbjeţnost smrti
-
pitanja poput raĊanja i smrti, ljubavi i mrţnje, ĉeţnjezabesmrtnošću i odnosaboţanskog i ljudskog
- najpoznatije su nam mitologije egipatskai
naroda s podruĉjaMezopotamije, zatim zaeuropski krug grĉka i ţidovska (preko Biblijeušla u
temelje europskekulture) i manje poznate, indijska, perzijska i kineska- egipatskamitologija-
zapisi o njoj mogu se pratiti tijekom više od ĉetiri tisuće godina
- punaprotuslovlja, sklona gomila
nju, previše razliĉitih priĉa ipredodţbi, likova iradnji, opisa iosjećaja
-
ne moţe se naći neka pregledna i sustavna cjelina
- dugi razvitak ispunjenbrojnim promjenama- mitologija puno slobodnija od religije-
zbog ĉestog povezivanjabogova sa ţivotinjama,
mnogi
teoretiĉarivjeruju da se radio saĉuvanoj tradiciji
totemizma- utjecaj egipatske mitologije danas je
prisutan u alternativnimuĉenjima i
teorijama,
 
ali samo zato što je raznolika i svatko moţe u njoj naći što godhoće
- mit oIzidi- mitologija je odvojena od religije-
mit se pribliţava funkciji koju danas obavljaknjiţevnost
- Mezopotamija-
razraĊen sustav u kojemu se religija
i mitologija
meĊusobnoproţi
maju- utjecaji na egipatsku i
ţidovsku mitologiju
- sumerska i akadskamitologija-
odraz prvotno organizirane drţave
- vrhovni bog Anu (vrhovni bog neba)- sve
 
nadgleda
iproţima
- sin Enlil (bog oluje)-
izvršna vlast
- odluke se donose nasavjetovanjima- suvremeniparlament-
mit o općem potopu, ĉovjek gradi brod (kao i
Noa)- kodificiranje mitologije- u jednom od najstarijih
epova, „Enuma eliš“, razraĊena
teogonija ikozmogonija-
grĉka mitologija
-
neiscrpan izvor kasnije knjiţevnosti
- tematskobogatstvo, raznolikos
t, antropomorfno shvaćanje bogovai obrada kojaima znaĉajke
pripovijesti o sudbinama pojedinaca i/ili porodica-
grĉki bogovi su uvećani ljudi
- besmrtnisu, manipuliraju ljudima, ali
nisu svemoćni
-
nisu savršeni
- slavohlepni su,zajedljivi, osvetoljubivi i t
ašti,nepravedni, aliznaju biti i plemeniti, velikodušni i mudri,skloniopraštanju i priznavanju vlastitih pogrešaka, kao iduhoviti
- na Olimpu Zeus, Hera,Posejdon, Apolon, Afrodita, Hefest,Demetra, Atenaitd.-
 još se istiĉu Had i Dioniz
-povijest- prvo Uran i Gea, zatim Kronos i Rea, zatim Zeus- njihovi odnosi ne izazivajuvelike tragedije- heroji, odnosno polubogovi, su bili glavni
 junaci grĉke mitologije
-
''smrtni junaci'', okosnica onoga što danas zovemoknjiţevnošću
- Agamemnon, Ahil, Edip,Eneja, Hektor, Heraklo i drugi muze-
zaštitnice umjetnika
- Kaliopa, Euterpa, Erata,Talija, Malpomena, Terpsihora, Klia,Uranija,Polihimnija- cijene umjetnost- mit o Orfeju iEuridici-
isprepliću se sudbine bogova i ljudi
- mit o Prometeju- suprotstavio se Zeusu,poklonio ljudima vatruBiblija-
posve drugaĉije shvaćanje boga svijeta i
 
ĉovjeka nego ugrĉkojmitologiji
- Jahve-
transcendentan i svemoguć
-
ĉovjek stvoren na njegovu sliku ipriliku, ali je samo biće koje nijeprirodno
-
ima mogućnost izbora i slobodne odluke
-
ţidovs
ka mitologija- preuzela neke teme iz mitologije naroda Mezopotamije- izravni
utjecaj na knjiţevnost vezan
samo uz Bibliju-
mitovi o stvaranju ĉovjeka i mitovi oanĊelima i demonima
-
nepriznati i protjerani bogovima, ĉija
 
se moć još osjeća,
postajudemonima-
Jahve je okruţen anĊelima
-
Mihael, Gabrijel, Rafael i Uriel najvaţniji
-Samael (Lucifer ili Sonona)- borba protiv Boga- gubi i biva prognanu pakao kojeg odtadpredvodi- obuzeta pitanjem zla u svijetu- povezano s perzijskom mitologijom- AhuraMazda- dobro, Ahriman
zlo- Indoeuropljani-
zajedniĉka velika jeziĉna
porodica- gajili
sliĉne ţitarice, pripitomljavali sliĉne ţivotinje
- indijska je ''najmudrija od svih mitologija''(Arthur Schopenhauer(1788.-1860.))- splet monoteizma i politeizma- bogovi su posveljudski, ljudi
lako, osobito junaštvom, prelazeu bogove
- avatari ili silasci- borbe bogova idemona-
najĉešće obraĊivana imena
-
Višna, Šiva, Rama,
 
Sita, Kršna iKali
- zamisao o
temeljnom jedinstvu ĉovjeka i svijeta
-
uĉenje o istovjetnosti Atmana (istinosna rijeĉ,
najdublja
 
spoznajazbilje) i Brahmana (vlastito ''ja'')- kineska mitologija-
osobito cijeni pjesništvo
-
teško ju je
 
rekonstruirati jer je usko vezana sa prošlošću Kine i
zbogspaljivanjaknjiga213. godine prije Krista- kineska mudrost ujedinjuje mito
loške predodţbe sapstraktnimnaĉelima ikonkretnim uputama o svakidašnjem ţivotu, pa je ona imitologija, ifilozofija, i religija, i knjiţevnost u jednom
-
ipak, sliĉni motivi, priĉe i likovi kao i
u ostalimmitologijama- Yin i Yang-
temeljno naĉelo kozmiĉko
g dvojstva- neprestano kretanjetemeljnih suprotnosti-
muškog i ţenskog,vode i vatre,Sunca i Mjeseca, svjetla i tame
-
temelj jedne od najstarijih i najneobiĉnijih knjiga u svjetskojpovijesti, „Knjigapromjena“
-to je knjiga
proricanja, mitološko
-filozofski komentari- u Kini jedan od izvora i temeljanajstarije mudrosti-
najstarija poznata nam velika knjiţevna djela u pravilu se izravno
iliposredno pozivaju na
 još stariju mudrost
i na iskustvo koje im je prethodilo
 
2. Drevni istok. Temelji velikih religija
 
-
knjiţevnost nije lako razlikovati od mitologije, no nimalo je lakše nijerazlikovati ni od
religije, od filozofije i od znanosti-
razliku izmeĊu svete knjiţevnosti i
svjetovne
knjiţevnosti uspostavio jetek srednji vijek, a razliku
 
izmeĊu knjiţevnosti i
filozofije,odnosnoznanosti, nisu ni do danas svuda jasno odredive- vrlo je vjerojatno da mnoge
saĉuvane tekstove mi shvaćamo kaoknjiţevnost koja nije obavezujuća, a da
su oni
zapravo pripadalionome što se smatralo svetim i time
 
u najvećoj mjeri obvezatnim
- mi
ne znamo koliko su ozbiljni bili ti tekstovi pa o poĉecima knjiţevnostimoţemo govoriti jedino na taj naĉin
 
da projiciramo naše iskustvo uprošlost
 
 
 
-
pismo nije izmišljeno da
bi se njime prenosilo takvo iskustvo kakvo danaspripisujemo
knjiţevnosti, već iz potrebe zapisa koji
 
su sluţiligospodarstvenim ili ritualnim potrebama
-
pošto su stari tekstovi teško prevodivi, okrnjeni ili
 
fragmentarni oknjiţevnosti udolinamaNila, Eufrata i Tigrisa teško
 
da moţemo znati neštošto bi bilo potpuno sigurno
- iako se
prijevodi uvelike razlikuju, moţe se naći neka zajedniĉka tematika
- staroegipatska
knjiţevnost
-
njome zapoĉinje povijest svjetske knjiţevnosti
-
postajala djela sliĉna lirskim
pjesmama, himnama,
tuţaljkama,priĉama, bajkama,ĉak i dramama
- neka djela:-
 „Pouka
 
mudrosti“
- Phanotep, 2400. godina. pr. Kr.-
 „Razgovor razoĉarana ĉovjeka i njegoveduše“
- 2250. godinepr. Kr.-
 „Pjesme s rijeke“
- 15. godina pr. Kr.-
imali su knjiţevnu
tehniku-
 jeziĉna organizacija se razlikuje odobiĉnog govora
-
 „Sinheova priĉa“
- popularnodjelo tijekom
barem tisuću godina
- pisano u prvom licu,
ima znaĉajke autobiografije
-
preteĉa tehnike pripovijedanja
- nema epa-
babilonska ili mezopotamijska knjiţevnost
-
većinom pisana klinastim pismom na sumerskom ili
akadskom jeziku-
 „Ep o Gilgamešu“
-akadski jezik-
najstariji ep svjetske knjiţevnosti
- oko 1700. godine pr. Kr.- imao i kultno
znaĉenje
-
djelo izuzetne knjiţevne vrijednosti
- stilska sredstva- ponavljanja, formularni
opisi, umetnute priĉeitd.
-
razvija pripovijedanje na naĉin koji susrećemo
tek uromanima-
karakter Gilgameša mijenja se tijekom
 
epa (prvobezosjećajan tiranain,nakon sretanja sEnkiduom kreće u pothvate koji pomaţuljudima)
-
istinski se i duboko uţasnuo
nad fenomenom smrti
 
-
 „Enuma Eliš“
- sakralnog karaktera postanak svijeta i boga- Biblija-
sveta knjiga Ţidova
(Stari zavjet)
i kršćana
-
usmjeravala europsku kulturu dva tisućljeća
-
 „ Stari zavjet“
-
tekstovi nastajali gotovo tisuću
godina-
povijesne, pouĉne i proroĉke knjige
- raznolikoststilova- nema jednog ''biblijskog'' stila- tekstovi imaju ton objave-
Petoknjiţje
- prvi dioBiblije- pripisuje se Mojsiju- svojevrsna povijest izraelskog naroda- temeljni mitovi o
postanku svijeta i ĉovjeka
- Mojsije, Salomon, David, Noa, Samson, Dalila- nazire sei tehnika pripovjedna proze- posebne
knjiţevne vrste predstavljaju „Pjesmanadpjesmama“ i „Knjiga o
 
Jobu“
-
 „Knjiga psalama“
-
utemeljili tradiciju pjesniĉkih oblikasasnaţnim slikama,
 
 jakim osjećajima i uzvišenim stilom, izraţavajući ĉeţnju,strah, bol,razoĉaranje i nadu u spas napaćenog naro
da-
 „Novi zavjet“
-
opis Isusova ţivota i uĉenja
-27 knjiga-
povijesne knjige („EvanĊelja“ i
 
 „Djela apostolska“), pouĉneknjige(„Poslaniceapostola“) i proroĉka knjiga („Otkrivenje“)
-
Isus Krist je sin Boţji i poslan jeda bi spasio ĉovjeĉanstvo
-
 „EvanĊelja“
- temeljni dio novog zavjeta-
opisuju Isusov ţivot
-Matija, Marko, Luka i Ivan-
istiĉu se Isusove parabole
-
 „Djela apostolska“ i
 
 „Poslanice“utemeljuju kasniju kršćanskuteologiju, a„Otkrivenje“ postaje uzorom apokaliptiĉneknjiţevnosti
-
indijska knjiţevnos
t-
u Indiji ulogu Biblije imaju „Vede“
- svete knjigehinduizma i brahmanizma- vrlo stare, po nekim izvorima najstariji poznati tekstovi-nastajale od otprilike 1500.
godine pr. Kr. do poĉetka noveere
-
ĉetiri zbirke: „Rgveda“(najstarija, najopseţnija i najvaţnija),„Samaveda“,
 
 „Yajurveda“ i Arthaveda“
-nemaju jedinstven sustav-
Mahābhārata
-
zbirka svekolike knjiţevnosti, najpoznatiji
indijski ep- 200.000 stihova-
nastajala otprilike od 4. stoljeća prije do 4. stoljeća
nakonKrista-
 „Pjesma o kralju Nali“, „Priĉa o Savitri“, „Pjesma uzvišenog“…
-
Rāmāya
a-drugi najpoznatiji indijski ep- 48.000 stihova- kompozicijski cjelovitiji- legenda gapripisuje Valmikiju- avanture Rama i Site, kraljevski para-
podsjeća na bajku, velikuulogu imaju ţivotinje
-
iznimna maštovit
ost, bujna i slikovita fantastikai
suptilnaosjećajnost
- budizam-
osnivaĉ Gautama Buddha (oko 563.
-483. godine or. Kr.)-
temelj je uĉenje ĉetiri plemenite istine1. ţivot je patnja2. uzrok patnji je ţelja
koja
odreĊuje sudbinu (karmu) idovodi doponovnih utj
elovljenja (samsara), koja su
takoĊerpuna patnje3. ĉovjek se patnje moţe
 
osloboditi jedino oslobaĊanjemod strastiiţelje4. spas se sastoji u nirvani
- osmerodijelna staza do uspjeha- prava vjera, odluka,
rijeĉ,ĉin, ţivot, teţnja,mišljenje i sabranost
- to se
uĉenje
s vremenom razvilo u
razgranate mitološko
-
teološke sustave
- izvor bogate, razvijene i
raznolike knjiţevnosti
-pripovijetke u Indiji- pojavljuju se vrlo rano i razvijene su- hipoteze po kojima sve
pripovijetke potjeĉu iz Indije
-
 „Panĉantantra“
- pet pripovjedaka-
zbirka pouĉnih priĉa
i
basni puna pouĉnih poruka
- sastavio ju Vishnusarman na zahtjev kralja-
širokorasprostranjene i ušle u usmenu predaju
- drama je u Indiji
takoĊer vrlo stara, premda se

Activity (6)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
ph4rynx13 liked this
svet1000 liked this
duspis liked this
Huron Westwind liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->