Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
ALIŠIĆ I DRUGI - presuda - 06.11.2012.

ALIŠIĆ I DRUGI - presuda - 06.11.2012.

Ratings: (0)|Views: 7|Likes:

More info:

Published by: Vlada Republike Hrvatske on Nov 14, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/04/2012

pdf

text

original

 
 
ČETVRTI ODJEL
 
PREDMET
ALIŠIĆ
I DRUGI protiv BOSNE I HERCEGOVINE,HRVATSKE, SRBIJE, SLOVENIJE I
BIVŠE
JUGOSLAVENSKEREPUBLIKE MAKEDONIJE
(Zahtjev br. 60642/08)
PRESUDASTRASBOURG6. studenog 2012.
Ova će presuda postati konačnom
pod okolnostima
utvrđenim u
 
članka
 
44 § 
2Konvencije.
 Može biti podvrgnuta uredničkim izmjenama.
 
 
 
PRESUDA ALIŠIĆ I OSTALI PROTIV BOSNE I HERZEGOVINE I OSTALIH
2
U predmetu
Ališić
i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Hrvatske,
Srbije, Slovenije i Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije
 
Europski sud za ljudska prava (
Četvrti odjel)
),
zasjedajući u vijeću
usastavu:g. Nicolas Bratza,
Predsjednik,
g. Lech Garlicki,
 
gđa
 
 Nina Vajić,
 
g.
Boštjan M. Zupančič,
 
gđa
 
Ljiljana Mijović,
 
g.
Dragoljub Popović,
 
gđa
Mirjana Lazarova Trajkovska,
suci,
 i g. Lawrence Early,
tajnik Odjela
,
nakon vijećanja zatvorenog za javnost
11. listopada 2012. godine,
donosi sljedeću presudu
, koja je usvojena toga datuma:
POSTUPAK
1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br.60642/08) protiv Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Slovenije
i bivše
 Jugoslavenske Republike Makedonije koji je
 podnijelo troje državljanaBosne i Hercegovine, gđa Emina Ališić, g. Aziz Sadžak i g. SakibŠahdanović (“podnositelji zahtjeva”) dana
30. srpnja 2005. godine na
temelju članka 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
("Konvencija"). Prva podnositeljica zahtjeva je
i njemačka državljanka.
 2. Podnositelje zahtjeva zastupao je g. B. Muj
č
in, odvjetnik iz
 Njemačke.
Vlade Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Slovenije i
Makedonije (“Vlade”) zastupali su njihovi zastupnici, gđa M. Mijić, gđa Š.Stažnik, g. S. Carić, gđa N. Pintar Gosenca i g. K. Bogdanov.
3. Podnositelji za
htjeva navode da nisu u mogućnosti podići svoju staru
de
viznu štednju sa svojih računa iz
 
 podružnic
e Ljubljanske banke Ljubljanau Sarajevu i
 podružnice Investbanke
u Tuzli.4. Odlukom od dana 17. listopada 2011. godine Sud je odl
učio
spojiti
 pitanje iscrpljenja domaćih pravnih sredstava
 
s osnovanošću
predmeta, te
 proglasio zahtjev dopuštenim.
5.
Stranke su podnijele daljnja pisana očitovanja o osnovanosti predmeta
 (Pravilo
59 §
1 Poslovnika Suda).
Vijeće je odlučilo, nakon
konzultiranjasa strankama, da
saslušanje
 
o osnovanosti nije potrebno (Pravilo 59 § 3),stranke su pisanim putem odgovorile na očitovanja drugih stranaka.
 
 
PRESUDA ALIŠIĆ I OSTALI PROTIV BOSNE I HERZEGOVINE I OSTALIH
3
ČINJENICE
 
I. OKOLNOSTI PREDMETA6. Podnositelji zaht
 jeva su rođeni
1976., 1949. i 1952. godine
te žive u Njemačkoj.
 7.
Prije raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije
 
(“
SFRJ
”), gđa
 
Ališić
i g.
Sadžak položili su devizna sredstva u tadašnju
Ljubljansku banku Sarajevo, a g.
Šahdanović u tuzlansku podružnicuInvestbanke. Čini se da je saldo na njihovim računima 4.715,56 njemačkihmaraka (DEM), 129.874,30 DEM odnosno 63.880,44 DEM. G. Šahdanovićima i 73 američka dolara (USD) i 4 austrijska šilinga na svojim računima.
II.
MJERODAVNO DOMAĆE PRAVO I PRAKSA
 
A. SFRJ
8. Do gospodarskih reformi iz 1989/90., sustav komercijalnih banaka
sastojao se od osnovnih i udruženih banaka.
Osnovne banke su u pravilu
osnivala i kontrolirala poduzeća u društvenom vlasništvu sa sjedištem u
istoj regiji
1
(to jest, u jednoj od Republika
 – 
Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj,Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji i Sloveniji
 – 
ili Autonomnih Pokrajina
 – 
 Kosovu i Vojvodini).
Osnivači Ljubljanske Banke
Sarajevo je tako bilo 16poduze
ća u društvenom vlasništvu
iz Bosne i Hercegovine (
kao što su
 
Energoinvest Sarajevo, Gorenje Bira Bihać, Šipad Sarajevo, VeleprometVisoko, Đuro Salaj Mostar)
i
Pamučni kombinat Vranje
iz Srbije. Najmanje
dvije osnovne banke mogle su osnovati udruženu bank 
u, uz istodobno
očuvanje svoje zasebne pravne osobnosti
. Ljubljanska banka Sarajevo,Ljubljanska banka Zagreb, Ljubljanska banka Skopje i neke druge osnovnebanke osnovale su 1978. godine
udruženu banku
 
 – 
Ljubljansku BankaLjubljana.
Slično
, 1978. godine Investbanka i nekoliko drugih osnovnihbanaka osnovali su
Beogradsku udruženu banku
Beograd. U SFRJ je bilo
 približno
150 osnovnih i 9
udruženih banaka
(Jugobanka Beograd,
Beogradska Udružena Banka,
Privredna Banka Sarajevo,
Vojvođanska
Banka Novi Sad, Koso
vska Banka Priština, Udružena Banka Hrvatske
Zagreb, Ljubljanska Banka Ljubljana, Stopanska Banka Skopje iInvesticiona Banka Titograd).9.
Budući je u to vrijeme teško dolazila do čvrstih valuta
, SFRJ je
 privlačila svoje radnike u
 
inozemstvu i ostale građane da
svoje devize
 polažu u bankama sa sjedištem
u SFRJ. Takvi depoziti nosili su visoke
1.
Koncept društvenog vlasništva, iako ne postoji u drugim zemljama, bio je osobito dobro
razvijen u SFRJ (vidi Medjad,
The fate of the Yugoslav model: A case against legalconformity
, American Journal of Comparative Law 52/1 (2004), str. 287-319).
 

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->