Matematika - usmeni dio ispita

Pitanja i rjeenja
1. Pitagorin pouak
2 2 2
c b a + (vrijedi samo za pravokutni trokut)
Dokaz:
(potoji mnogo dokaza Pitagorinog pouka/teorema, 69 dokaza moete nai ovdje:
Hhttp://www.cut-the-knot.org/pythagoras/UTH )
Geometrijski dokaz:
Imamo pravokutan trokut ABC (slika)
Iz vrha C spustimo visinu na stranicu
AB (noite, tj. toku u kojoj visina
sjee stanicu oznaimo sa H). Trokuti
CBH, ACH i ABC su slini => istih
omjera (u ovom sluaju to vidimo iz
dva ista kuta: kod svakog imamo
pravi kut, te kutovi u vrhovima A
kod ACH i B kod CBH su isti kao i
kod ABC). Iz toga uzimamo omjere:
AH
AC
AC
AB
i
BH
BC
BC
AB
=> ACP
2
P= AB AH i
BCP
2
P= AB BH , zbrojimo ta 2 izraza i dobivamo:
ACP
2
P+ BCP
2
P= AB (AH + BH) => a vidimo da su AH i BH zbrojeni AB pa je stvar
dokazana: ACP
2
P+ BCP
2
P= ABP
2
P.
2. Heronova formula
) )( )( ( c s b s a s s P - povrina trokuta se moe izraunati preko njegovih
stranica (s oznaava pola opsega, tj.
2
c b a
s
+ +
). Ili je moemo direktno napisati:
4
) )( )( )( ( c b b a c b c b a
P
+ + + + +

.
Dokaz - trigonometrijski:
2
sin

ab
P - povrina trokuta
(u sluaju da je trokut pravokutan = 90 sin je 1, pa vrijedi formula za pravokutan
trokut:
2
ab
P )
Kosinusov pouak:
cos 2
2 2 2
+ ab b a c =>
ab
c b a
2
cos
2 2 2
+

U 1 cos sin
2 2
+ uvrstimo gornji cos dobivamo:
1
2 2
2 2 2 2 2
2
2 2 2
2
4
) ( 4
2
1 cos 1 sin
b a
c b a b a
ab
c b a +

,
`

.
| +

Pa je povrina trokuta jednaka (kad zamijenimo sin u gornjoj formuli za povrinu s
ovdje dobivenim izrazom):
4
2 2 2
4
) ( 4
2
2 2 2 2 2 2 4 4 4
2 2
2 2 2 2 2
c b b a c a c b a
b a
c b a b a ab
P
+ + +

+
, te se
ovaj zadnji izraz malo pretumba i dobije se
4
) )( )( )( ( c b b a c b c b a
P
+ + + + +

.
QED (quod erat demonstrandum).
3. Dokaz da je
2
iracionalan broj. Za dokaz treba razumjeti skupove brojeva N, Z, Q i R,
te smjetanje brojeva na pravac.
N skup prirodnih brojeva, 1, 2, 3, 4, ... (nulu ne ukljuujemo, iako je mnogi
ukljuuju)
Z skup cijelih brojeva, ..., -3, -2, -1, 0, 1, 2, 3, ... (N mu je podskup)
Q skup svih racionalnih brojeva: svaki broj koji moemo zapisati pomou razlomka:
b
a
, s time da je
N b Z a ,
. (napomena: svaki broj iz skupa Z se moe zapisati kao
razlomak pa je Z podskup skupa Q)
R skup realnih brojeva (skup racionalnih i iracionalnih brojeva brojevi koji se
nikako ne mogu zapisati kao razlomak)
Dokaz da je
2
iracionalan:
Kontradikcijom:
Ustvrdimo suprotno da
2
moemo zapisati kao razlomak (tj. kao racionalan broj):
) , ( , 2 N n m
n
m
- gdje je to potpuno skraen razlomak (jedini zajedniki djelitelj
m i n je 1). Kvadriranjem izraza dobivamo
2 2
2 m n i toga slijedi da je mP
2
P paran broj
(svaki paran broj kvadriran daje ponovno paran broj ako je x paran broj moemo ga
zapisati kao x = 2p, kvadriranjem xP
2
P = (2p)P
2
P = 4pP
2
P => xP
2
P je paran broj takoer), tj.
moemo ga zapisati kao
) ( , 2 N k k m
, uvrtavanjem toga gore
2 2
4 2 k n
dobivamo da je i nP
2
P paran broj iz toga proizlazi da se razlomak jo moe skratiti (sa
2) i tu dolazimo do kontradikcije => znai da je
2
iracionalan broj.
Na brojevnom pravcu to izgleda ovako:
Po gustoi posloeni: N, Z, Q, R\Q (iracionalni), R. R je najgui skup na
brojevnom pravcu i popunjava sve toke pravca.
Skupovi N, Z, Q su beskonano prebrojivi skupovi, dok je R neprebrojiv.
2
Prebrojivost => ako postoji bijekcija izmeu skupa N i promatranog skupa. Npr.
preslikavanje skupa Z na N: 0 -> 1, 1 -> 2, -1 -> 3, 2 -> 4, -2 -> 5, 3 -> 6 ...
4. Svojstva zbrajanja i mnoenja na skupu R (Q, Z, N)
1. Komutativnost:
a b b a + + a b b a
2. Asocijativnost:

) ( ) ( c b a c b a + + + +

) ( ) ( c b a c b a

3. Distributivnost (obostrana mnoenja prema zbrajanju):
c a b a c b a + + ) (

c b c a c b a + + ) (
4. Postojanje neutralnih elemenata, 0 (nule) za zbrajanje i 1 (jedinice) za mnoenje:
x x + 0 x x 1
5. Postojanje suprotnog broja i inverznog broja:
0 ) ( + a a
1
1

a
a
) 0 ( a
5. Talesov pouak o proporcionalnosti
Ukoliko su duine AB || CD (AB paralelno
CD) vrijedi Talesov teorem o
proporcionalnosti:
VA : VC = VB : VD
VA : AB = VC : CD
VA : VC = AB : CD
6. Teoremi o slinosti trokuta
- osnovni uvjet slinosti je da kutovi ostaju sauvani (homotetija)
1. pouak o slinosti trokuta: SSS
Ako su duljine svih triju stranica dvaju trokuta proporcionalne, onda su ti trokuti
slini: a : aB
1
B = b : bB
1
B = c : cB
1
B
2. pouak o slinosti kuta: SKS
Ako se dva trokuta podudaraju u jednom kutu, a stranice Uuz taj kutU su proporcionalne,
onda su ti trokuti slini: = B
1
B, b : bB
1
B = c : cB
1
B
3. pouak o slinosti kuta: KK (oito je onda i trei kut odreen)
Ako se dva trokuta podudaraju u dva kuta, onda su ti trokuti slini: = B
1
B, = B
1
4. pouak o slinosti trokuta: SSK
Ako su dvije stranice dvaju trokuta proporcionalne, a Ukutovi nasuprot veoj straniciU
sukladni, onda su ti trokuti slini: = B
1,
B a : aB
1
B = b : bB
1
B(a > b)
Ukoliko je bilo koji omjer stranica u gornjim poucima o slinosti trokuta jednak 1, tj.
da su stranice u omjeru iste duljine, ti trokuti su sukladni.
3
7. Pouak o simetrali unutarnjeg kuta trokuta. Dokaz.
Simetrala kuta sjee
nasuprotnu stranicu u
omjeru jednaku omjeru
tom kutu susjednih
stranica:
CD : DB = AC : AB
Dokaz:
Povuemo simetralu sa simetralom unutranjeg kuta u vrhu A kroz vrh B, pa
produimo stranicu AC preko vrha A da sjee novo povuenu simetralu kroz vrh B u
toki E. Pravac AB sjee dva paralelna pravca BE i AD => kutovi ABE i BAD su
sukladni, zatim pravac CE sjee opet ista dva paralelna pravca => kutovi CAD i AEB
su sukladni. Poto simetrala kroz kut u vrhu A (BAC) dijeli kut na dva jednaka dijela
iz toga i prethodnih zakljuaka slijedi da su kutovi AEB i EBA isti => trokut ABE je
jednakokraan. Iz Talesovog pouka o proporcionalnosti (5. dokaz) slijedi CD : DB =
CA : AE => (jednakokraan trokut AB = AE) CD : DB = AC : AB dokazano.
8. Talesov pouak o obodnom kutu nad promjerom krunice. Dokaz.
Obodni kut nad promjerom krunice je pravi
kut (/2 ili 90).
Dokaz:
Znamo da je zbroj kutova u trokutu jedan dva
prava, tj. . Pa prema tome 2 = i 2 =
, zbrojimo te dvije jednadbe i
podijelimo sa 2 dobivamo da je:
2 + 2 = +
+ = ( + )/2
+ je => + = /2 = pravi kut.
4
9. Pouak o obodnom i sredinjem kutu. Dokaz.
Sredinji kut (na slici kut ) je dva puta vei od
obodnog kuta (na slici kut ) nad istim lukom.
Dokaz:
Kut i podijelimo sa polupravcem iz toke
B kroz toku A: B
1
B, B
2
B i B
1
B, B
2
B. Trokuti ABC
i ADB su jednakokrani (AB, AC, AD su
radijusi) pa slijedi da je B
1
B= 2B
1
Bi B
2
B= 2B
2
B.
Zbrojimo ta dva izraza dobivamo B
1
B+ B
2
B=
2B
2
B + 2B
1
B. Time smo dokazali pouak, jer B
1
B+ B
2
B= , a 2(B
2
B + B
1
B) = 2 => = 2 .
10. Tetivni etverokut. Dokaz kriterija s kutovima.
Tetivni etverokut je onaj etverokut kojemu se sva etiri vrha mogu opisati jednom
krunicom (stranice su mu onda tetive te krunice). Primjeri: kvadrat, pravokutnik.
Svojstvo: kriterij s kutovima - zbroj
nasuprotnih kutova tetivnog
etverokuta je (180) to su tzv.
suplementarni kutovi.
Dokaz:
Pomou gore ve dokazanog
pouka o obodnom i sredinjem
kutu pokaemo da je kut ABC
jednak polovini (ljubiasti dio), te
da je CDA jednak polovini od
(zeleni dio). + ine puni kut, tj.
2. Iz toga slijedi:
2 ABC + 2 CDA = 2 /:2
Dva nasuprotna kuta ABC i CDA zbrojni daju .
11. Tangencijalni etverokut. Dokaz kriterija sa stranicama.
etverokut je tangencijalni ako mu se moe upisati krunica (stranice su mu onda
tangente te krunice).
Svojstvo: kriterij sa stranicama -
zbroj nasuprotnih stranica je jednak.
Dokaz:
Sredite upisane krunice se nalazi
u sjecitu dijagonala kutova.
Povuemo okomice iz S na stranice
5
i dobivamo 8 trokuta. Sukladni su dva i dva (KSK), i to SBG i SEB, SAE i SIA, SHD i
SDI, SCH i SGC.
Iz toga slijedi da su stranice BG i EB = x, GC i CH = y, HD i DI = z, IA i AE = u iste
duljine. Pa su zbrojene nasuprotne stranice AB + CD, tj. x + y + z + u
jednake AD + BC, tj. x + y + z + u.
12. Diskriminanta kvadratne jednadbe.
Kvadratna jednadba: 0
2
+ + c bx ax
Rjeenje kvadratne jednadbe:
a
ac b b
x
2
4
2
2 , 1
t

Izraz pod korijenom se zove jo i diskriminanta kvadratne

jednadbe: ac b D 4
2

O diskriminatni ovisi priroda rjeenja kvadratne jednadbe:
1) D > 0 > jednadba ima 2 realna rjeenja
2) D = 0 > jednadba ima jedno dvostruko realno rjeenje
3) D < 0 > jednadba ima kompleksno-konjugirana rjeenja
(rjeenja iz skupa C)
13. Vieteove formule. Izvod.
Zbroj rjeenja kvadratne jednadbeP
(12.)
P:
a
b
a
D b
a
D b
x x

+
+
+
2 2
2 1
.
Umnoak:
a
c
a
D b
a
D b
x x

+

2 2
2 1
Za polinome n-tog stupnja stupnjeva vrijedi isto:
0 ...
0 1
2
2
1
1
+ + + + +

a x a x a x a x a
n
n
n
n
n
n
n
a
a
x x x
1
2 1
...

+ + +
n
n
n n n n
a
a
x x x x x x x x x x
2 0
1 2 3 2 1 2 1
... ... ...

+ + + + + + +
...
n
n
n
a
a
x x x
0
2 1
) 1 ( ...

Tip: (-1)P
n
P ovdje predznak alternira: kad je n paran predznak je +, kad je neparan
predznak je - ).
Za polinom 3. stupnja: 0
2 3
+ + + d cx bx ax
a
c
x x x x x x + +
3 2 3 1 2 1
14. Grafovi linearne i kvadratne funkcije. Kako se crtaju grafovi navedenih funkcija?
Graf
f

funkcije f je skup svih toaka s koordinatama (x, f(x)), za sve x iz domene

Funkcije f.
Za realne funkcije:
6
Domena (podruje definicije) funkcije je skup svih realnih brojeva za
koje funkcija daje realna rjeenja, a kodomena (podruje vrijednosti) je
skup tih rjeenja.
Vertikalni test svaki pravac okomit na os x sijee graf funkcije najvie u jednoj toki,
inae to nije funkcija ako daje vie rjeenja za jedan x.
Horizontalni test (kriterij injektivnosti) funkcija f je injektivna ako pravac paralelan s
x-osi sjee njezin graf najvie u jednoj toki.
Graf linearne funkcije y = ax + b je pravac, a koeficijent smjera (a > 0 funkcija
raste, a < 0 funkcija pada, a = 0 konstanta), b odsjeak pravca na y-osi.
Za crtanje pravca dovoljno je odabrati 2 toke (uzmemo 2 razliita x, uvrtavanjem u
funkciju dobivamo y i to su te 2 toke A(xB
1
B,yB
1
B) i B(xB
2
B,yB
2
B))
Graf kvadratne funkcije y = axP
2
P + bx + c ( 0 a ) je parabola. Konveksna za a > 0,
konkavna za a < 0.
Konveksna, a > 0
Konkavna, a < 0
Nultoke su toke grafa funkcije koje dobijemo tako da uvrstimo x = 0, tj. da dira x-
os.
Crtanje: odredimo predznak od a, odredimo nultoke (2 za parabolu), izraunamo
koordinate tjemena. (Uvijek si za pomo moemo odrediti par nasuminih vrijednosti
x da bi dobili vie toaka kojima prolazi graf te funkcije tablica).
15. Grafovi eksponencijalne i logaritamske funkcije.
Svojstva potencija (ne trai se, ali dobro je znati ):
1)
y x y x
a a a
+

2)
xy y x
a a ) (
3)
x x x
b a ab ) (
4) 1
0
a 0 > a
5)
x
x
x
a
a a

,
`

.
|

1 1
6)
x x
a a
1

7
Eksponencijalna funkcija: f(x) = aP
x
P, za sve x u skupu R, ali poprima samo vrijednosti
vee od 0. Za a = 1 postaje pravac f(x) = a. Ukoliko je a > 1 funkcija je strogo rastua:
xP
1
P < xP
2
P => f(xP
1
P) < f(xP
2
P), za 0 < a < 1 funkcija je strogo padajua xP
1
P > xP
2
P => f(xP
1
P) >
f(xP
2
P) - ta funkcija je simetrina s obzirom na os y sa funkcijom koja ima bazu 1/a.
Prolaze obavezno tokom (0,1).
y x a y
a
x
log
x x f
a
log ) (
Logaritamska funkcija je inverzna funkcija eksponencijalnoj (njihovi grafovi su
simetrini s obzirom na pravac y = x). Prema tome domena logaritama je vea ili
jednaka 0 i poprima sve realne vrijednosti (obrnuto od eksp.). Nije definirana za a = 1!
Ostala svojstva su takoer obrnuta od eksponencijalne i mogu se vidjeti na slici.
16. Grafovi trigonometrijskih funkcija
Funkcija f(x) = sin x ima nultoke u
Z k k ,
i period joj je 2.
Maksimum funkcije je 1 (i to na Z k k x + , 2
2

), a minimum -1 (
Z k k x + , 2
2
3

).
Funkcija f(x) = cos x ima nultoke u Z k k x + ,
2

i period joj je 2.
Maksimum funkcije je 1 (i to na
Z k k , 2
), a minimum -1 (
Z k k x + , ) 1 2 (
).
Graf sinusoide
) sin( ) ( + x C x f
:
- poloaj nultoke

8
- pravce minimuma i maksimuma oznaimo tako da povuemo
y = C i y = -C
- odredimo duljinu perioda,

2
P (podijelimo sa 4 da dobijemo razmake
izmeu nultoaka i ekstrema).
Graf funkcije moemo crtati kao sinusoidu tako da dodamo pola perioda.
Funkcije tangens i kotangens imaju period .
Nultoke tangensa su
Z k k ,
, kotangensa Z k k + ,
2

.
Vertikalne asimptote (pravci koji omeuju jedan period) su kod tangensa
Z k k x + ,
2

, a kod kotangensa
Z k k x ,
.
17. Svojstva logaritama. Dokazi.
0 1 log
a
(aksiom? ili analogno: ..., aP
2
P/a = aP
1
P, aP
1
P/ a = 1)
y x y x
a a a
log log ) ( log +
(sve pod bazu a dobivamo:
y x
a a
a y x
log log +
=>
y x
a a
a y x
log log +
=>
y x y x
)
9
x y x
a
y
a
log log =>
( )
y
x y
a
a x
log

=>
y y
x x
1 log a
a
y x
y
x
a a a
log log log
Za ove preostale upotrijebite svojstva napisana u 15. zadatku.
b
x
x
a
a
b
log
log
log
=>
x b x
a a b
log log log
=> x b
a
x
a
b
log log
log
=>
x x
a a
log log
18. Cavalierijev princip za geometrijska tijela.
Ako se dva tijela mogu postaviti
tako da njihovi presjeci s ravninama
paralelnima jednoj zadanoj ravnini
imaju jednake povrine, onda ta dva
tijela imaju jednake obujme.
- pomou toga moemo izraunati
obujam naoko kompleksnih tijela
tako da ih presloimo u jednostavnije
kojima znamo izraunati volumen.
19. Izvod formule za obujam krnje piramide.
Obujam piramide moemo dobiti tako da rastavimo
prizmu (kojoj znamo izraunati obujam: Bv) na 3 iste
piramide.
Po Cavalierijevom principu, ako znamo izraunati obujam
plave piramide na slici, znamo izraunati volumen bilo koje
druge piramide s istom bazom i visinom. Od tuda slijedi
opa formula volumena piramide:
3
v B
V

.
Krnja piramida je piramida kojoj je s
vrha skinuta slina, manja piramida
ija je baza paralelna s bazom velike
piramide.
v visina krnje piramide (od donje baze, B do gornje baze b)
h visina manje piramide (visina velike je onda v + h)
Baze B i b su slini likovi s koeficijentom slinosti:
h
h v +
, pa
su omjeri baza
2 2
: ) ( : h h v b B + =>
b B
b v
h

. Obujam krnje piramide je

obujam velike manje obujam male, tj.
3 3
) ( bh h v B
V
+
. Zamijenimo h sa gore
izraunatim izrazom dobivamo: ) (
3
b Bb B
v
V + + - to je volumen krnje piramide.
10
20. Definicije trigonometrijskih funkcija.
Trigonometrijske funkcije najlake definiramo na jedininoj krunici, ali i dalje
imamo na umu kako to izgleda na pravokutnom trokutu:
1
sin
y

(nasuprotna kateta kutu

, a
kroz hipotenuza c / radijus / 1)
1
cos
x

(kateta uz kut

, b kroz
hipotenuza c / radijus / 1)
1
|
y
x
y
tg
(nasuprotna a kroz
kateta uz kut

, b, sa slike vidimo da se radi o slinim trokutima pa je omjer sauvan, tj.

vrijedi yP
|
P/ (r=1) => tg

= yP
|
P)
1
1
|
x
tg y
x
ctg

(kateta uz kut

, b kroz nasuprotna kateta a, takoer se sa slike vidi

slinost pa vrijedi: xP
|
P/(r=1)=> ctg

=xP
|
P)
(u sluaju da imate problema s razumijevanjem ovoga probajte ovo:
http://andrej.fizika.org/ostalo/gimnazija/math/trigonometrija/ i proitajte ovo:
Hhttp://en.wikipedia.org/wiki/Trigonometry)).
21. Izvod osnovnih identiteta kod trigonometrijskih funkcija. , 1 cos sin
2 2
+ x x
x
x
tgx
cos
sin
i
x
x
ctgx
sin
cos
.
Do 1 cos sin
2 2
+ x x dolazimo preko Pitagorinog pouka (1.):
2 2 2
c b a + , dijelimo
ga sa
2
c : 1
2
2
2
2
+
c
b
c
a
=> 1
2 2

,
`

.
|
+

,
`

.
|
c
b
c
a
. Sada
2

,
`

.
|
c
a
zamijenimo sa sinP
2
P

i
2

,
`

.
|
c
b

sa cosP
2
P

dobivamo gornji identitet.

x
x
c
b
c
a
b
a
tgx
cos
sin

I
x
x
c
a
c
b
a
b
ctgx
sin
cos

.
11
22. Izvod formule:
cos sin cos sin ) sin( + +
. Ostale adicijske formule.
sin cos cos sin ) sin( + +
sin sin cos cos ) cos( +



tg tg
tg tg
tg

+
+
1
) (



ctg ctg
ctg ctg
ctg
+

+
1
) (
sin cos cos sin ) sin(
sin sin cos cos ) cos( + +



tg tg
tg tg
tg
+

1
) (



ctg ctg
ctg ctg
ctg

+

1
) (
Izvod
cos sin cos sin ) sin( + +
:
Postavimo 2 pravokutna trokuta jedan na drugi kao na
slici. Povuemo okomicu iz vrha D na stranicu AB, pa
iz vrha C na okomicu AG. Jo samo treba oznaiti koji
su kutovi jednaki: BAC = ACE = CDE.
y x y x
AD
CD
CD
DE
AD
AC
AC
CB
AD
CB
AD
DE
AD
EG DE
AD
DG
y x
sin cos cos sin
) sin(
+ +
+
+
+
23. Transformacija zbroja trigonometrijskih funkcija u umnoak i obrnuto. Izvod
formule: .
2
cos
2
sin 2 sin sin
y x y x
y x
+
+
2
cos
2
sin 2 sin sin


+
+
2
cos
2
cos 2 cos cos


+
+



cos cos
) sin( +
+ tg tg



sin sin
) sin( +
+ ctg ctg
2
sin
2
cos 2 sin sin


+

2
sin
2
sin 2 cos cos


+




cos cos
) sin(
tg tg



sin sin
) sin(
ctg ctg
Izvod
2
cos
2
sin 2 sin sin
y x y x
y x
+ +
+ :
Zbrojimo dvije adicijske formule:
sin cos cos sin ) sin( + +
sin cos cos sin ) sin(
Dobijemo:
cos sin 2 ) sin( ) sin( + +
Sad zamijenimo
y x + ,
i
2
,
2
y x y x

+
dobivamo: .
2
cos
2
sin 2 sin sin
y x y x
y x
+
+
24. Pouak o sinusima. ( sinusov pouak kod kosokutnog trokuta) Izvod.
U svakom trokutu omjeri duljina stranica i sinusa tih suprotnih kutova jednaki su
promjeru trokutu opisane krunice:
12
R
c b a
2
sin sin sin


Duzina CD = v
oznaava visinu
sputenu iz toke C.
Time je trokut
podijeljen na dva
pravokutna trokuta. Iz
slike se vidi da je
b
v
sin
, to znai da
je sin b v , ali isto
tako je
sin a v
. Znai da vrijedi:
sin sin b a
, ili
sin sin
b a

.
Na potpuno isti nain se moe
dokazati da je
sin sin
c b

.
Trokut ABC je pravokutan jer je AB promjer
krunice.
Kut pri vrhu B jednak je kutu
pri vrhu D (vidi pouak o
obodnom kutu)
Zato vrijedi:
R
b
2
sin odnosno
R
b
2
sin

25. Pouak o kosinusima. (kosinusov pouak kod kosokutnog trokuta) Izvod.

Kvadrat stranice u trokutu jednak je zbroju
kvadrata drugih dviju stranica, umanjenom za
dvostruki umnoak tih stranica i kosinusa
kuta izmeu njih:
aP
2
P = bP
2
P + cP
2
P 2bc cosP

P
bP
2
P = aP
2
P + cP
2
P 2ac cos
cP
2
P = aP
2
P + bP
2
P 2ab cos
Duina CD je visina iz toke C. Iz slike itamo da je:
bP
2
P= ADP
2 +
PvP
2
P
= (c - BD)P
2
P + aP
2
P BDP
2
P
= cP
2
P 2cBD+ BDP
2
P + aP
2
P BDP
2
P
P

P= aP
2
P + cP
2
P 2cBD
Iz slike se vidi da je kut uz B jednak
a
BD
cos znai da je |BD| = a cos
To uvrstimo u gornju formulu i dobijemo: UbUPU
2
UPU = aUPU
2
UPU + cUPU
2
UPU 2ac cos
Na isti nain moemo izvesti i za ostale stranice.
13
26. Linearna kombinacija vektora.
Ako imamo neke vektore
x
1
, x
2
, x
3
,...
tada je njihova najopenitija linearna
kombinacija:

k=A
1
x
1
A
2
x
2
A
3
x
3
... gdje su
A
i
skalari.
27. Linearno zavisni i nezavisni vektori.
Definicija: vektor je usmjerena duina
AB
koja ima poetnu toku hvatite i zavrnu
toku kraj, a odreen je svojom duljinom, smjerom i orijentacijom.
Vektori su kolinearni ako postoji skalar k takav da je
2 1
a k a

.
Linearna kombinacija vektora
1
a

i
2
a

:
2 2 1 1
a a

+ -
2 1
, -
koeficijenti linearne kombinacije (u sluaju da su oba 0, l. k. Iezava na trivijalan
nain).
Dva su vektora linearno nezavisna
ako 0
2 2 1 1

+ a a i to nuno
slijedi iz 0
2 1
. U
suprotnom sluaju
1
a

i
2
a

su
linearno zavisni i tad postoji
linearna kombinacija jednaka
nulvektoru, a kojoj svi
koeficijenti nisu jednaki nuli.
Na slici: vektori u i v su linearno
zavisni, a sa vektorom w su linearno nezavisni
(u i v su i kolinearni).
28. Skalarni umnoak vektora.
Postoje dva naina raunanja skalarnog umnoka:
(1) Skalarni umnoak vektora a

i
b

je realni broj
b a

iznosa:
b a

|
a

||
b

| cos gdje je kut kut izmeu vektora

a

i
b

.
Odavde e biti:
b a
b a

cos

Rezultat skalarnog umnoka bit e skalar.
(2) Skalarni umnoak vektora u Kartezijevom koordinatnom sustavu jednak je zbroju
umnoaka odgovarajuih x, y koordinata vektora : y y x x b a b a b a +

Svojstva skalarnog umnoka:

Za sve vektore b a

, i c

i svaki skalar koji je iz skupa realnih brojeva vrijedi

1. Pozitivnost: 0 a a

2. Komutativnost:
a b b a

3. Homogenost: ) ( ) ( b a b a

4. Distributivnost: c b c a c b a

+ + ) (
14
29. Vektorski umnoak vektora.
Vektorski umnoak je operacija mnoenja vektora, kao i skalarni umnoak, samo to
rezultat nee biti skalar, ve vektor tj. osim brojane vrijednosti znat e mu se i smjer i
orijentacija. Vektorski umnoak dvaju vektora oznaava se kao:
b x a

(itaj: 'a eks b'

ili a vektorski s b'). Ako elimo izraunati samo brojanu vrijednost, dovoljno je znati
brojanu vrijednost vektora i kut izmeu ta dva vektora:
sin b a b x a

. Valja
zapamtiti da e smjer dobivenog vektora biti okomit i na vektor a

i na vektor
b

.
Ako pak elimo znati koordinate dobivenog vektora u
prostornom koordinatnom sustavu, to moemo dobiti
preko determinante:
gdje su aB
1
B, aB
2
B, i aB
3
B vrijednosti vektora u
prostornom koordinatnom sustavu sa osima
, , j i

i k Npr. poevi od osi i idemo ukoso odozgo
prema dolje udesno dok ne doemo do dna, pa
dobijemo i(aB
2
BbB
3
B), tada idemo na os j gdje e biti j(aB
3
BbB
1
B), sve dok ne doemo do osi k
gdje je k(aB
1
BbB
2
B).
Da bi bilo lake to moemo raspisati kao:

Dobivene rezultate zbrojimo i krenemo ponovo od osi i ali ovaj put ulijevo. Te
rezultate oduzmemo od prvih rezultata pa dobijemo vrijednosti vektora u prostornom
koordinatnom:
30. Oblici jednadbe pravca: eksplicitni, implicitni, segmentni, parametarski i Hesseov
(normalni zato?).
Implicitni oblik: Ax + By + C = 0
Ako implicitni oblik podijelimo sa koeficijentom B prevodimo u y =
B
C
x
B
A

Stavimo li
B
A
k i
B
C
l dobijemo:
Eksplicitni oblik: y = kx + l gdje l
predstavlja udaljenost toke u kojoj pravac
sijee os y i ishodita sa koordinatama T
(0,0). k je koeficijent smjera pravca i jednak
je tg gdje je kut koji zatvara pravac sa x
osi.
Jednadba pravca koji prolazi tokom T (xB
1
B,
yB
1
B) glasi
) ( 1 1 x x k y y
.
15
Segmentni oblik: 1 +
n
y
m
x
, gdje je m udaljenost (odsjeak) toke u kojoj pravac
sijee os x od ishodita, a n je udaljenost toke u kojoj pravac sijee os y od ishodita.
Na slici je to: AO = m i BO = n.
Parametarski oblik: Pravac odreen tokom TB
1
B(xB
1
B,yB
1
B) i vektorom smjera
j c i c c y x

+ ima jednadbu

'

+
+
t c y y
t c x x
y
x
1
1
, gdje je t

R po volji odabran realni broj.

Normalni oblik: y sin + x cos = d pravac je udaljen za d od ishodita, kut
koji zatvara okomica na pravac sa osi x (pozitivnom dijelom).
31. Definicija i izvod jednadbe krunice.
Krunica sa radijusom r i sreditem u toki S (a,b) je definirana jednadbom:
Znamo formulu za udaljenost izmeu dvaju toaka u koordinatnom sustavu
Udaljenost izmeu sredita krunice i toke na krunici je radijus te krunice.
) (
2
) (
2
1 2 1 2 y y x x r +
, a kvadriranjem se dobije jednadba krunice
r
y y x x
2
) (
2
) (
2
1 2 1 2 +
.
32. Definicija i izvod jednadbe elipse.
Elipsa je krivulja za koje je zbroj udaljenosti od dviju zadanih toaka (fokusa) stalan i
jedan 2a.
Jednadba elipse:
1
2
2
2
2
+
b
y
a
x
- a i b su poluosi.
- linearni ekscentritet:
2 2 2
b a e
Izvod: definicija: a d d 2 2 1 +
a y e x y e x y y
y y e x d
y y e x d
F F
F
F
2 ) ( ) ( 0 ,
) ( ) ( 2
) ( ) ( 1
2 2 2 2
1 2
2
1
2
2
2
2
+ + + +

'

+ +
+
1
2
2
2
2
+
b
y
a
x
16
33. Definicija i izvod jednadbe hiperbole.
Obrnuto od elipse: Skup toaka za koje je razlika udaljenosti od dviju zadanih toaka
(fokusa) stalna i jednaka 2a.
Hiperbola kojoj je sredite toka S (p, q), a osi paralelne s koordinatnim osima ima
jednadbu:
1
2
2
2
2
) ( ) (


b
q y
a
p x
Izvod isti kao i kod elipse (samo drugi predznak izmeu d1 i d2 ).
Ako pogledamo hiperbolu, vidimo da se sve vie pribliava nekim zamiljenim
pravcima. Ti su pravci asimptote hiperbole (na slici oznaene crvenim). Asimptote
hiperbole imaju jednadbe: x
a
b
y i x
a
b
y .
34. Definicija i izvod jednadbe parabole.
Graf funkcije c bx ax x f + +
2
) ( je parabola.
Tjeme e joj se nalaziti u toki T

,
`

.
| +

a
ac b
a
b
4
4
,
2
. Parabola je skup svih toaka
ravnine koje su jednako udaljene od jednog vrstog pravca i jedne vrste toke F koja
ne lei na tom pravcu. Pravac se zove UravnalicaU, i jednaba mu je
2
p
x , dok su
koordinate arita F( 0 ,
2
p
).
17
Duina AT je udaljena od ravnalice za
2
p
x + , a prema definiciji parabole, ta
vrijednost mora biti jednaka duini FT = a (na slici nije zbog tehnikih razloga
haha, Cetko, naui koristit Geogebru :P, op. 4ndY), ako povuemo visinu, ona je
vrijednost y koordinate, dobijemo pravokutan trokut pa je to,
2
2
2
y
p
x +

,
`

.
|
znai da
je
2
2
2 2
y
p
x
p
x +

,
`

.
|
+ .
Nakon kvadriranja dobijemo:
2
2
2
2
2
4 4
y
p
px x
p
px x + + + + , skratimo to i
dobijemo jednadbu parabole sa tjemenom u ishoditu: px y 2
2
. Kada je tjeme u
toki V(xB
0
B,yB
0
B) jednadba glasi:
) ( 2 ) ( 0 0 x x p y y
.
35. Jednadba tangente kroz zadanu toku krivulje (krunica, elipsa, hiperbola i
parabola). Izvodi.
Krunica: Jednadba normale tj.
pravca koji prolazi sreditem
krunice S(p,q) i tokom
T(x
1
,y
1
), ako znamo T je:
) (
1
1
p x
p x
q y
q y

(jednadba
za pravac kroz dvije toke).
Uoi da je
p x
q y
k

1
1
.
Tangenta e biti okomita na
normalu, pa e koeficijent
smjera normale biti negativan i obrnuto proporcionalan koeficijentu smjera tangente:
N
T
k
k
1

Pa e jednadba tangente koja prolazi tokom B (x
1
,y
1
) biti:
18
) (
1
1
1
1 x x
q y
p x
y y

ili 0 ) )( ( ) )( (
1 1 1 1
+ x x p x q y y y .
Toka B lei na krunici pa e jednadba za nju vrijediti: ( ) ( )
2 2 2
r q y p x +
Zbrojimo ove dvije jednadbe i dobijemo jednadbu tangente u toki na krunici:
2
1 1 ) )( ( ) )( ( r q y q y p x p x + .
Elipsa: 1
2
0
2
0
+
b
y y
a
x x
Hiperbola: 1 0
2
0
2
0

b
y y
a
x x
Parabola:
( )
0 0
x x p yy +
36. Jednadba tangente kroz zadanu toku izvan krivulje (krunica, elipsa, hiperbola i
parabola). Izvodi.
Do ovih jednadba dolazimo tako da naemo pravac koji zadovoljava uvjet dodira sa
krivuljom, te da prolazi zadanom tokom T(x
1
,y
1
).
Napiemo jednadbu tangente:
l kx y +
, do k i l dolazimo tako da rijeimo sustav:
primjer za uvjeta dodira za krunicu (inae se
dobiva tako da se rijei sustav od jednadbe
krivulje i pravca tako da postoji dvostruko
rjeenje, tj. diskriminanta kvadratne jednadbe
mora biti 0, pogledaj 12.)
Elipsa:
2 2 2 2
l b k a +
Hiperbola:
2 2 2 2
l b k a
Parabila:
kl p 2
(...)
37. Translacija koordinatnog sustava.
Koordinatni sustav translatiramo za vektor
i q i p OO + '
(i, j su jedinini vektori, a p i q
je pomak na x-, tj. y-osi). Iz toga slijedi da su
stare koordinate jednake: x = x' + p, y = y' +
q; a nove su x' = x p, y' = y q. Jednadba
neke krivulje je onda F(x - p, y - q).
38. Matematika indukcija.
Matematiku indukciju koristimo da bi dokazali neku tvrdnju (pretpostavku) i to po
principu da pokaemo da vrijedi za bazni, specifian sluaj (najee n=1). Te
dokaemo da pretpostavka vrijedi za n+1 time smo dokazali da tvrdnja vrijedi za sve
daljnje cijele brojeve. Tri koraka:
1) Baza indukcije: provjerimo da vrijedi za broj 1, tj. za najosnovniji sluaj T(1)
19

'

+
2 2 2
1
1
1 1
) ( ) 1 ( l kp q k r
x
l y
k l kx y
2) Postavimo pretpostavku indukcije, tj. pretpostavimo da vrijedi T(n)
3) Korak indukcije: dokaemo da tvrdnja vrijedi za n+1 sluaj, tj. T(n+1).
39. Trigonometrijski prikaz kompleksnog broja. Polarni sustav.
1
2
i - definicija imaginarne jedinice
yi x z +
- kompleksan broj (sastoji se od realnog dijela x, i imaginarnog y)
yi x z tada je
2 2
y x z z +
Modul ili apsolutna vrijednost kompleksnog broja:
2 2
y x z z z + oznaava
udaljenost toke T(x,y) od ishodita koordinatnog sustava. Na y-osi se nalazi
imaginarni dio, a x-osi realni dio kompleksnog broja => kompleksna ravnina ili
Gaussova ravnina.
Kompleksni broj najlake prikazujemo u polarnom sustavu, gdje je svaka toka
definirana sa polarnim koordinatama (r radijus, tj. udaljenost od ishodita i kut
koji radijus zatvara sa pozitivnim dijelom x-osi) kompleksnog broja z.

'

cos
cos
r y
r x
pogledaj definicije trig. funkcija na jedininoj krunici 20.
Iz toga slijedi
) sin (cos i r iy x + +
z y x r +
2 2
, a
) arg(z
(argument od z, tj.
x
y
arctg , s time da
moramo jo odrediti u koji kvadrant pripada jer ova jednadba ima 2 rjeenja (s
razlikom od ) u intervalu od 0 do 2 odabiremo rjeenje koje se nalazi u
kvadrantu koji je odreen predznacima x i y)
y\
x
+ -
+ I. II.
- III. IV.

40. Potenciranje i korjenovanje kompleksnog broja (Moivreova formula). Izvod.
) sin (cos n i n r z
n n
+ - de Moivreova formula
Izvod dokaemo indukcijom (38.):
) sin (cos
) 2 sin 2 (cos
) sin (cos ) sin (cos
2 2



n i n r z
i r z
i r i r z z
n n
+
+
+ +
) ) 1 sin( ) 1 (cos( ) sin sin ) sin cos sin (cos cos (cos
) ) 1 sin( ) 1 (cos( ) sin (cos ) sin (cos
1 1
1


+ + + + +
+ + + + +
+ +
+
n i n r n n n i n r
n i n r i r n i n r
n n
n n
adicijske : ) ) 1 sin( ) 1 (cos( )) sin( ) (cos(
1 1
+ + + + + +
+ +
n i n r n i n r
n n
. Dokazano.
Za korjenovanje
1 ,..., 1 , 0 ,
2
sin
2
cos

,
`

.
| +
+
+
n k
n
k
i
n
k
r z
n n

(izvod: induk.)
41. Teorem o uzastopnom prebrojavanju.
Ako element sB
1
B moemo izabrati iz skupa SB
1
B na nB
1
B razliitih naina, nakon toga (bez
obzira na to koji smo element ve izabrali) element sB
2
Biz skupa SB
2
B na nB
2
B naina, nakon
20
toga sB
3
B iz skupa SB
3
B na n3 naina itd., onda je ukupan broj naina izbora sB
1
B,sB
2
B,...,sk
jednak: N = nB
1
BnB
2
B ... nB
k
B
Primjer: Koliko je mnogo redoslijeda na koje moemo podijeliti bezalkoholno
pivo uja Strong svim uenicima ex 4.P
c
P(ako znamo da ih je bilo u razredu
28 op. Istina - rijetko, ali to je slubena brojka )?
Prvog moemo odabrati na 28 naina, drugog izabiremo od preostalih 27,
treeg od 26, ... zadnjeg samo na jedan nain, jer je jedini preostao svi ostali
su ve posloeni => 282726...321 = 28!
42. Varijacije bez i s ponavljanjem.
Varijacije s ponavljanjem su zapravo
Kartezijev umnoak skupova:
( ) [ ]
k k
k
n n s k S S S k V ) ... (
- vaan poredak, elementi se ponavljaju
Varijacije bez ponavljanja:
Nakon to izaberemo jedan element iz
skupa vie ga ne uzimamo:
)! (
!
k n
n
V
k
n

(primjer u 41. s time da

je k = n, tj. nazivnik je 0! = 1 pa vrijedi samo n!).
- vaan poredak, elementi se ne ponavljaju
*Broj razliitih permutacija skupa od n elemenata iznosi n!
43. Kombinacije bez ponavljanja.
- dobivamo broj naina na koji od skupa od n elemenata
moemo izvui k elemenata ne pazei na njihov poredak
- dobivamo broj razliitih podskupova s k elemenata uzetih iz skupa od n elemenata
- nije vaan poredak, elementi se ne ponavljaju
44. Binomni pouak. Opis dokaza ili indukcijom ili kombinatorno.
Definiramo prvo faktorijele: 1234...n = n!, 0!=1
Binomni koeficijent:
)! ( !
!
k n k
n
k
n

,
`

.
|
(*simetrinosti

,
`

.
|

,
`

.
|
k n
n
k
n
)
Binomni pouak:
n n n n n n
b a
n
n
b a
n
n
b a
n
b a
n
b a
n
b a
0 1 1 2 2 1 1 0
1
...
2 1 0
) (

,
`

.
|
+

,
`

.
|

+ +

,
`

.
|
+

,
`

.
|
+

,
`

.
|
+

Dokaz (indukcijom):
1) Baza:
b a b a b a b a +

,
`

.
|
+

,
`

.
|
+
1 1 1 0 1 1
1
1
0
1
) (
(iako smo mogli uvrstit i 0)
21
)! ( !
!
k n k
n
k
n
C
k
n

,
`

.
|

2) Pretpostavljamo da vrijedi binomni pouak

3) Korak (pomnoimo sa (a+b)):
1 0 1 1 1 2 1 1 0 1
0 1 1 2 2 1 1 0
1
..
0
...
2 1 0
) (
1
...
2 1 0
) ( ) (
+ +

,
`

.
|
+

,
`

.
|

+ +

,
`

.
|
+

,
`

.
|
+ +

,
`

.
|
+

,
`

.
|
+

,
`

.
|

+
]
]
]

,
`

.
|
+

,
`

.
|

+ +

,
`

.
|
+

,
`

.
|
+

,
`

.
|
+ +
n n n n n n n
n n n n n n
b a
n
n
b a
n
n
b a
n
b a
n
n
b a
n
b a
n
b a
n
b a b a
n
n
b a
n
n
b a
n
b a
n
b a
n
b a b a
znamo da je
1
0 0
1

,
`

.
|

,
`

.
| n
i
1
1
1

,
`

.
|
+
+

,
`

.
|
n
n
n
n
. Grupiramo lanove gorenje sume koji
imaju iste potencije dobivamo:

1 0 1 0 1 1
1
1
...
1
1
0
1
) (
+ + +

,
`

.
|
+
+
+ +

,
`

.
| +
+

,
`

.
| +
+
n n n n
b a
n
n
b a
n
b a
n
b a
HQ.E.D.UTH
45. Aritmetiki niz. Definicija i izvod formule za zbroj prvih n-lanova.
Niz je aritmetiki, ako je razlika svakog lana i lana ispred njega stalna i iznosi d:
aB
n
B aB
n-1
B= d n 2
(ili ako 3 uzastopna lana ine aritmetiki niz:
2
1 1 +
+

n n
n
a a
a ).
Broj d je razlika (diferencija aritmetikog niza). Aritmetiki niz sa prvim lanom aB
1
B i
razlikom d ima opi lan: aB
n
B = aB
1
B + (n-1)d
Zbroj prvih n lanova niza moe se zapisati na dva naina:
SB
n
B= aB
1
B + (aB
1
B + d) + (aB
1
B + 2d) + ... + (aB
n
B + (n-1)d)
i (ako brojim od kraja)
SB
n
B = aB
n
B + (aB
n
B - d) + (aB
n
B 2d) + ... + (aB
n
B (n-1)d)
Zbrajajui jednakosti dobije se: 2SB
n
B = n(aB
1
B + aB
n
B) => SB
n
B =
2
n
(aB
1
B + aB
n
B).
46. Geometrijski niz. Definicija i izvod formule za zbroj prvih n-lanova.
aB
1
B, aB
1
Bq, aB
1
BqP
2
P, aB
1
BqP
3
P,...
Niz je geometrijski ako je omjer svakog lana i lana ispred njega stalan: q
a
a
n
n

1
Broj q naziva se kvocijent geometrijskog niza. Niz je odreen ako mu znamo kvocijent
i prvi lan. Geometrijski niz s prvim lanom aB
1
B i kvocijetom q ima opi lan:
aB
n
B = aB
1
B qP
n-1
P
Zbog toga e zbroj prvih n lanova niza iznositi: SB
n
B = aB
1
B + aB
1
Bq + aB
1
BqP
2
P + ... + aB
1
BqP
n-1
Ako pomnoimo SB
n
B sa q dobijemo: qSB
n
B = aB
1
Bq + aB
1
BqP
2
P + aB
1
BqP
3
P + ... + aB
1
BqP
n
P
Oduzimanjem tih dviju jednakosti dobijemo: SB
n
B qSB
n
B = aB
1
B aB
1
B qP
n
Podakle slijedi izraz
za zbroj prvih n lanova:
1
1
1

q
q
a S
n
n
.
47. Limes niza.
Niz je konvergentan ako ima limes (u suprotnom je divergentan).
22
Broj L je limes niza (xB
n
B) ako za svaki (ma koliko malen) broj > 0 postoji prirodni
broj nB
0
B takav da za sve n > nB
0
Bvrijedi
< L x
n
, tj. jo moemo zapisat kao
0 L x
n
.
0 lim lim

L x x L
n
n
n
n
Primjer: 0 lim
1
,...,
4
1
,
3
1
,
2
1
, 1
n
x
n
(niz konvergira u 0)
Neogranieno rastui nizovi ne konvergiraju, ali piemo da tei u beskonanost:
+

n
n
x lim
. Primjer:
2
n x
n
.
Teoremi o limesima:
Ako su xB
n
B i yB
n
Bkonvergentni nizovi vrijedi:
1) teorem o limesu zbroj i razlike:
n
n
n
n
n n
n
y x y x

t t lim lim ) ( lim
2) teorem o limesu umnoka:
n
n
n
n
n n
n
y x y x

lim lim ) ( lim
3) teorem o limesu kvocijenta:
n
n
n
n
n
n
n
y
x
y
x

lim
lim
lim
(uvjet da su
n
y
za svaki n i n
n
y

lim
razliiti od 0)
4) teorem o limesu potencije:
( )
n
n
n
y
n
n
y
n
n
x x

lim
lim lim
5) monotonost limesa:
n
n
n
n
n n n n
y x n y ilix y x

< lim lim ,
0
1
lim lim

n
n
n
n
x
x
48. Derivacija.
Grubo govorei derivacija funkcije
pokazuje kako se mijenja prirast funkcije
u nekoj toki. Grafiki to izgleda: to to
funkcija strmije raste (u smjeru x) to je
derivacija vea (na slici zelena tangenta),
to strmije pada to je vea u negativnom
smjeru (crvena), a ako je u minimumu,
maksimumu ili toki infleksije derivacija
je 0 (plava tangenta je u lokalnom
maksimumu).
Prirast za neki
x=x
2
x
1
moemo oznaiti s
f x
2
f x
1

x
2
x
1
=
f xx f x
x
to
reprezentira sekantu na grafu funkcije f , a kako se razmak x smanjuje tako
23
sekanta prelazi u tangentu u toki x, to je ujedno i derivacija funkcije f u toj toki
x. lim
x 0
f xxf x
x
=
df x
dx
=f ' x .
Primjer iz fizike je trenutna brzina = put prevaljen u vremenu. Trenutana brzina je
promjena puta u vrlo, vrlo kratkom (infinitezimalnom) vremenu.
Do derivacija elementarnih funkcija moe se doi uvrtavanjem elementarne funkcije
u gornju formulu, a neke od takvih derivacija su:
x
n
'=n x
n1
, x' =1 , ln x' =
1
x
, sinx'=cos x , C'=0
cosx ' =sin x , e
x
' =e
x
...
Postoje jo pravila za deriviranje sloenih funkcija koja vie-manje direktno slijede iz
svojstava limesa:
f xg x '=f ' xg' x
f x gx' =f ' x gxf x g' x

f x
gx
' =
f ' x g xf x g' x
g x
2
49. Integral.
TODO
Dodatak (zadaci):
- Rijei nejednadbu:
625 5
64

x
=>

3 0 2
6
2 2 5 5
2
6
4 64
< x
x
x
x
- Rijei sustav:
27 3
28 3 3

+
+y x
y x
=>
28 3 3
3
3
+
+
x x
y x
=> 28
3
3
3
3
+
x
x
=>
x
x x
t 3
28 3 3 3
3 2

+
=>
0 3 28
3 2
+ t t =>
27
1
2
1

t
t
=>
3 , 0
0 , 3
1 2
1 1


y x
y x
- Odredi povrinu jednakokranog trapeza kojemu je zadana duljina dijagonale 20 cm i
ona s veom osnovicom zatvara kut 30P
0
P.
Spustimo visinu iz D u toku T na stranici AB,
tu visinu izraunamo preko sin() c = 10.
AT dobijemo raunajui cos() c = 17.32.
P = AT*DT = 173.2.
- Zadan je niz: -5, -4.8, -4.6, Kakav je to niz? Koliki je 105. lan tog niza?
Koliko lanova niza treba zbrojiti da se dobije 0?
Niz je aritmetiki jer je -5 - (-4.8) = -4.8 - (-4.6), d = -5 - (-4.8) = 0.2,
24
aB
105
B= aB
1
B+ d(105-1) = 15.8. Iz aviona moemo vidjeti da e broj lanova ispod nule i
iznad 0 biti jednak (tj. simetrinost s obzirom na 0), tj. zadnji lan niza e biti 5. Iz
toga dolazimo da ima 51 lanova.
- Odredi jednadbu elipse kojoj je linearni ekscentricitet 3 i prolazi tokom (0,4).
Linearni ekscentritet 3
2
2 2 2 1
b a
F F
e i jednadba elipse zadovoljava
1
4 0
1
2
2
2 2
2
2
2
+ +
b a b
y
a
x
pa b uvrstimo u
3 4
2 2
a
, pa je jednadba elipse
1
4 1
2 2
+
y x
.
- Izraunaj domenu funkcije ) 3 2 ( log ) (
5 . 0
x x f . Idemo redom Funkcija e imati
realnu domenu ako je izraz ispod korijena vei ili jednak 0:
0 ) 3 2 ( log
5 . 0
x
. Slika u
zadatku 15. pokazuje kako izgleda graf te logaritamske funkcije, pa vidimo da
2
2
3
1 3 2 0 < < x x .
- Odredi jednadbu tangente hiperbole 1
1 6 8
2 2

y x
, ako je tangenta paralelna s
pravcem 2x + y - 11=0. Ako je paralelna znai da ima isti koeficijent smjera, tj. glasi:
2x + y + l = 0. Taj pravac mora dirati hiperbolu u jednoj toki, tj. rjeavanje sustava
tangente i hiperbole daje samo 1 rjeenje (diskriminanta = 0). Meutim, imamo i
gotovu formulu: uvjeti dodira pravca i hiperbole:
2 2 2 2
l b k a => iz toga slijedi da je
jednadba tangente 2x + y = 0.
- Koliko je
... 2 2 2 2
? Korijene pretvorimo u potencije pa dobivamo:
...
16
1
8
1
4
1
2
1
16
1
8
1
4
1
2
1
2 ... 2 2 2 2
+ + + +

. U potenciji dobijemo geometrijski red, iju sumu
moemo izraunati po formuli
q
a
s

1
1
, jer je konvergentan. Dobivamo:
2 2
2
1
1
2
1

.
- Izraunaj:
! 0
! 1
! 1
! 2
...
! ! 48
! 49
! 49
! 50
+ + + + . Dok se skrati dobijemo 50+49+...+2+1 =
(1+50)*50/2 = 1275.
- U prostoriji je 10 arulja na koliko naina moemo osvijetliti sobu?
- arulja moe biti ili upaljena ili ugaena 2 stanja, znai 2*2*2*...*2 = 2^10
ukupno. 2^10 1 (jer prostorija nije osvijetljena ako su sve ugaene).
(...)
Goran Cetui i Andrej Dundovi
6. 2005.
25