Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Rene Descartes - Rasprava o Metodi

Rene Descartes - Rasprava o Metodi

Ratings: (0)|Views: 427 |Likes:
Published by Robert Samovojska

More info:

Published by: Robert Samovojska on Nov 18, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/18/2012

pdf

text

original

 
René Descartes: Rasprava o metodi
 pravilnog upravljanja umom i traženje istine u naukama
 
PRVI DIORené Descartes u prvom dijelu knjige izlaže različa razmatranjima o naukama. Djelo jenamijenio i znanstvenom čitateljstvu i široj manje ili više obrazovanoj publici iz srednje klasei ženama, a to indicira uvodna primjedba o jednakoj raspoređenosti razuma u svih ljudi.Kako čitavo djelo sadrži priličan broj protivriječnosti, tako i za ovu tezu imamo protuprimjer u petom djelu knjige kada kaže upravo obrnuto; da među ljudima postoji mnogonejednakosti i da je za razumijevanje njegovog djela potrebno geometrijsko predznanje iurođena inteligencija.Prvo i osnovno što razjašnjava je pitanje zdravog ljudskog razuma ili uma koji je premanjemu sposobnost pravilnog suđenja i razlikovanja istine od zablude, te jedino što nas činiljudima i razlikuje od životinja. Pretpostavlja da je ona jednaka kod svih ljudi, te da je svakičovjek ima u potpunosti i cjelovito, a jedina je razlika kako kaže, što mislimo na različitenačine i nemamo u vidu iste predmete. Ključno je taj zdrav duh pravilno primjenjivati. 
„Oznake „više“ ili „manje“ postoje samo među akcidencijama, ali nikako među formama ili prirodama „pojedinaca“ iste „vrste“.“
1
 
Descartes inzistira na tome da on ne moralizira o ispravnoj metodi, nego piše priču, i to prvenstveno za sebe, no smatra da bi svatko mogao od te priče naučiti što izbjeći uistraživanju istine. Tvrdi da želi naučiti nešto iz kritike na njegovo djelo i ne piše pod božanskom inspiracijom pa nije nepogrešiv. Stajalište mu je o tradicionalnoj filozofiji kaoispraznoj retorici i zavaravanju o svom neznanju – pravo znanje je, tvrdi, stekao iz životnogiskustva – to mu je donijelo sposobnost multiperspektivnog sagledavanja stvari bezrelativiziranja svojih religijskih uvjerenja. 
„ Zato i ne kanim naučavati ovdje metodu kojom svatko treba da se služi za pravilnoupravljanje umom, već samo pokazati, kako sam ja nastojao upravljati svojim.“
2
 Na taj se način degradira i od bilo kakvih pogrešaka.Nadalje opširno opisuje tijek svog školovanja, kakve je sve knjige i o čemu pročitao, tečemu su ga poučili strani jezici, znamenita povijesna djela, govorništvo, pjesništvo,matematika, ćudorednost, teologija, filozofija i medicina.Kako je u svim naukama našao nešto čemu se divio, ali i barem jedan nedostatak, kaže kakomu se najviše sviđala matematika zbog sigurnosti i jasnoće svojih razloga i njegova vizija je bila da će iz geometrijske analize i algebre ispraviti sve nedostatke jedne pomoću druge. No
1
Descartes, R 
.,
(1951),
Rasprava o metodi, ( 
Matica hrvatska, Zagreb), 11.str.
2
Descartes, R 
.,
(1951),
Rasprava o metodi, ( 
Matica hrvatska, Zagreb), 12.str.1
 
kod nje nije uočio njezinu pravu upotrebu jer se na njoj, unatoč čvrstim i solidnim temeljima,nije sagradilo ništa uzvišenije.O filozofiji kaže kako nema još nijedne rečenice koja ne bi bila sumnjiva i o kojoj se ne bivodila prepirka. U pogledu ostalih nauka koje polaze od načela filozofije, smatra da se nijemoglo sagraditi ništa čvrsto na tako slabim temeljima.Kako se htio udaljiti odijeliti od učenja svojih učitelja i svim kojima je zanat da „znaju višenegoli stvarno znaju“, krenuo je na putovanje ne bi li stekao više iskustva u istraživanjima izadovoljio svoju golemu želju razlikovanja istine od zablude, kako bi imao jasan uvid u svoje postupke i u ovom životu išao sigurnim putem. Iz mnogih rasprava i zabluda filozofa, kažekako je naučio da ni u što ne vjeruje čvrsto, te se tako malo po malo oslobađao mnogihzabluda. Tako je došao do svoje najveće odluke koja ga je dovela do metode: 
„Ali nakon što sam upotrijebio nekoliko godina da tako studiram iz knjige svijeta i danastojim steći neko iskustvo
,
 jednog sam se dana odlučio da učim iz samog sebe i da sekoristim svim snagama svog duha
,
te da izberem putove kojima trebam ići. To mi je uspjelomnogo bolje, čini mi se, nego da se nikada nisam udaljio od svoje zemlje i od svojih knjiga.“
3
DRUGI DIOU drugom dijelu autor iznosi glavna pravila metode koju je tražio. Nakon putovanja, zaključio da je čovjeku potrebna staložena introspekcija, bez uznemirujućihstrasti. Zaključio je da stvari sastavljene od više elemenata i koje je načinilo više tvoraca sulošije od onih na kojima je radio jedan tvorac jer su manje koherentne (za usporedbu koristi planski i cjelovito građene građevine i gradove koje je osmislio jedan tvorac).Otuda izvodi 3 političke implikacije: samozakonodavstvo je bolja politička vladavina negonametnuta vlast; vjerska država je bolja nego ne-vjerska jer koristi zakone koje je samo Bogstvorio i dio koji me se najviše dojmio i koji se može primijeniti i na demokraciju:
„…tako da nas daleko više uvjeravaju navika i primjer negoli bilo kakva pouzdana spoznaja. Pa ipak većina glasova nije dokaz, koji bi nešto vrijedio u pogledu onih istina, koje se malo teže otkrivaju, budući da je mnogo vjerojatnije, da ih je pronašao jedan pojediničovjek nego čitav jedan narod.“
4
 Razlog zašto nije nalazio uzora i bio tako reći prisiljen da upravlja sam sobom.
3
Descartes, R 
.,
(1951),
Rasprava o metodi, ( 
Matica hrvatska, Zagreb), 16.str.
4
Descartes, R 
.,
(1951),
Rasprava o metodi, ( 
Matica hrvatska, Zagreb), 20.str.2

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->