Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more ➡
Download
Standard view
Full view
of .
Add note
Save to My Library
Sync to mobile
Look up keyword
Like this
2Activity
×
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Arthur Golden-Sjecanja Jedne Gejse

Arthur Golden-Sjecanja Jedne Gejse

Ratings: (0)|Views: 153|Likes:

More info:

Published by: Недић Андријана on Nov 22, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, DOC, TXT or read online from Scribd
See More
See less

07/23/2013

pdf

text

original

 
HitČetrdeset osmo kolosvezak 284.Naslov izvornikaArthur Golden MEMOIRSOFAGEISHA© 1997 by Arthur Golden Arthur Golden Sjećanja jedne gejšeS engleskoga prevela Maja ZaninovićNakladnik Znanje d.d.Ul. kralja Zvonimira 17, ZagrebZa nakladnika Branko JazbecLektorica NadaJakirDesign omota Imago graphicsTehnički urednik Nikica OstarčevlćKorektorica Marija MolnarTisak Tiskara Znanje d.d., Zagrebačka 1, Zagreb -1998.znanjeJnBilješka prevoditelja iPosvećeno mojoj ženi Trudy i mojoj djeci, Haysu i TessJedne večeri u proljeće 1936., kad sam bio dječak od četrnaest godina, otac meodveo na neku plesnu predstavu u Kvotu. Sjećam se samo dviju stvari. Prva jeda smo otac i ja bili jedini zapadnjaci u publici; tek smo nekoliko tjedana prijetoga bili doselili iz Nizozemske, tako da se još nisam bio privikao na kulturnuizolaciju i još uvijek sam je jako osjećao. Druga je da mi je bilo drago što sam,nakon mjeseci intenzivnog učenja japanskog jezika, otkrio kako mogu razumjetiodlomke razgovora što su mi dopirali do ušiju. Što se pak tiče mladih Japankikoje su plesale na pozornici ispred mene, ne sjećam se ničeg osim neodređeneslike šarenili kimona. U svakom slučaju, nisam mogao ni slutiti da će u jednomtako dalekom vremenu i mjestu kao što je New York pedeset godina kasnije,
 
 jedna od njih postati mojom dobrom prijateljicom i diktirati mi svoja neobičnasjećanja.Kao povjesničar uvijek sam na memoare gledao kao na izvor podataka.Memoari ne pružaju toliko podataka o piscu, koliko o njegovom svijetu. Oni semoraju razlikovati od životopisa po tome što pisac memoara nikad ne možepostići perspektivu koju pisac životopisa posjeduje kao nešto samo po sebirazumljivo. Što se pak tiče autobiografije, ako tako nešto doista postoji, to je kaoda pitamo zeca kako je to skakati kroz travu na livadi. Kako bi on to mogaoznati? No, s druge strane, ako želimo čuti nešto o livadi, nitko nije u boljojpoziciji da nam to kaže - ukoliko pritom stalno držimo na umu kako namnedostaju sve one stvari koje zec nije bio u stanju uočiti.Govorim to sa sigurnošću sveučilišnog profesora koji na takvimrazlučivanjima temelji svoju karijeru. A opet, moram priznati da su me sjećanjamoje drage prijateljice Nitta Savuri na- gnala da iznova razmislim o svojim gledištima. Istina je, ona nam osvjetljava tajvrlo tajnoviti svijet u kojem je živjela, pruža nam zečji pogled na livadu, akohoćete. Lako je moguće da ne postoje bolji zapisi o neobičnom životu gejša odovih koje nam pruža Sayuri. Ali ona nam ostavlja i zapis o sebi, daleko potpuniji,točniji i fascinantniji od poduljeg poglavlja o njezinu životu u knjizi Blistavidragulji Japana i od različitih članaka u revijama, objavljivanih tijekom godina.Čini se kako, barem u ovom neobičnom slučaju, nitko nije poznavao autoricumemoara bolje od nje same.To što se Savuri uzdigla do istaknutog položaja bio je velikim dijelom pukislučaj. Bilo je drugih žena koje su imale slične živote. Ugledna Kato Yuki, gejšakoja je zarobila srce Georgeu Morganu, nećaku J. Pierponta, i postala njegovommladenkom u izbjeglištvu tijekom prvog desetljeća ovog stoljeća, možda je uneku ruku imala još neobičniji život od Savuri. Međutim, samo je Savuri iznijelatako potpuno svjedočenje o svom životu. Dugo sam vremena mislio kako jenjezina odluka da to učini jednostavno sretna slučajnost. Da je ostala u Japanu,njezin bi život bio odveć ispunjen i ne bi imala vremena razmišljati oprikupljanju svojih sjećanja. Međutim, životne okolnosti navele su Savuri da1956. godine iseli u Sjedinjene Države. Preostalih četrdeset godina svog životaSavuri je živjela u jednom od nebodera Waldorf Towers u središtu New Yorka,gdje je na trideset i drugom katu uredila za sebe elegantan apartman u japanskom stilu. Pa čak i tada njezin se život nastavio odvijati istim grozničavimtempom. Kroz njezin je stan prošao velik broj japanskih umjetnika,intelektualaca i uglednih poslovnih ljudi - dapače i ministara, a naišao je i po kojigangster. Ja sam je upoznao tek 1985. preko jednog zajedničkog znanca. Kakosam se bavio proučavanjem japanske povijesti i kulture, susreo sam se već ranijes njezinim imenom, iako nisam gotovo ništa znao o njoj. Naše se prijateljstvo
 
razvijalo i ona mi se sve više i više povjeravala. Jednog sam je dana upitao bi liikad dopustila da se njezina priča objavi. “Pa, Jakob-san, možda i bih, ako je tizapišeš”, odgovorila mi je.I tako smo započeli s radom. Savuri mi je jasno rekla kako bi više voljeladiktirati svoja sjećanja, umjesto da ih sama zapisuje, jer, kako mi je objasnila,toliko je bila navikla pričati licem u lice da bi jedva znala misliti kad bi bila samau sobi. Složio sam se i ona mi je diktirala ovaj rukopis tijekom narednihosamnaest mjeseci. Nikad nisam bio svjesniji Savurinog kvotovskog narječja, ukojem se gejše nazivaju geiko, a za kimono se katkadkaže obebe, nego u trenutku kad sam se počeo pitati kako bih te nijanse prenio uprijevodu. Međutim, od samog početka osjećao sam se uronjenim u njezin svijet.Osim u nekoliko prigoda, uvijek smo se nalazili uvečer: zbog dugogodišnjenavike, to je bilo vrijeme kad je Savurin um bio najživahniji. Obično je voljelaraditi u svom stanu, ali smo se povremeno nalazili i u zasebnoj prostoriji jednog japanskog restorana na Park aveniji, u kojem je Savuri bila poznata i uglednagošća. Naši su razgovori trajali obično dva do tri sata. Iako smo sve snimali namagnetofon, njezina je tajnica također bila nazočna kako bi kasnije mogla njeziniskaz prenijeti na papir, što je i činila s velikom točnošću. Ali Savuri nikad nijegovorila magnetofonu ili svojoj tajnici, uvijek se obraćala meni. Kad bi bilanesigurna gdje je zadnji put stala, ja sam bio taj koji bi je uputio. Smatrao samsebe temeljem na kojem je počivao čitav pothvat i osjećao sam da njezina pričanikad ne bi bila ispričana da ja nisam uspio steći njezino povjerenje. Sad,međutim, uviđam kako bi prava istina mogla ipak biti nešto drugo. Savuri jemene odabrala za svog pisara, to je istina, ali možda je čitavo vrijeme samočekala da se ukaže pravi kandidat.Što nas dovodi do ključnog pitanja: zašto je Savuri željela ispričati svoj život?Gejše, doduše, ne polažu nekakvu formalnu zakletvu šutnje, ali se postojanjenjihove profesije zasniva na tipično japanskom uvjerenju kako ono što se tijekomprijepodneva odvija u uredu i ono što se uvečer zbiva iza zatvorenih vrata nemanikakve veze jedno s drugim i mora zauvijek ostati odijeljeno i razdvojeno. Gejše jednostavno ne govore javno o svojim doživljajima. Poput prostitutki, svojihsestara niže klase, gejše su često u neobičnoj poziciji da znaju navlači li doistaova ili ona javna ličnost hlače prvo na jednu, pa na drugu nogu, kao i svi drugiljudi. Vjerojatno tim leptiricama noći služi na čast što smatraju kako je njihovauloga da u neku ruku predstavljaju osobe javnog povjerenja, ali u svakomslučaju, gejša koja iznevjeri to povjerenje, dovodi se u neodrživ položaj. Savuri jesvoju priču ispričala pod neuobičajenim okolnostima utoliko što nitko u Japanuviše nad njom nije imao bilo kakve vlasti. Njezine su veze s domovinom već bileprekinute. To nam, barem djelomično, može objasniti zašto se više nije smatralaobveznom šutjeti, ali nam ne objašnjava zašto je odlučila govoriti. Bojao sam sepostaviti joj to pitanje, jer što ako nakon preispitivanja vlastitih skrupula u vezi stime, promijeni mišljenje? Čak i kad je rukopis već bio potpun, još uvijek samoklijevao. Tek kad je primila pre-

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->