You are on page 1of 13

Nadeda Petrovi 1873-1915

Katarina Ambrozi Katalog izlobe MSU,Beograd 1973 Nadeda Petrovi, na pramcu srpske Moderne s poetka veka, ostala je karakterom svoga dela i izuzetnou svoje linosti, do danas, njena najznaajnija figura. Njeno slikarstvo se moe podeliti na etiri perioda: 1. Minhenski 1898-1903 2. Srbijanski 1903-1910 3. Pariski 1910-1912 4. Ratni 1912-1915 Pola je iz male, likovno neobrazovane sredine, u kojoj je dominantan pravac bio akademizam sa odblescima nekih perifernih tendencija modernog strujanja, na kolovanje u Nemaku gde izrasta u evropski obrazovanog slikara. Umela je da oseti vitalne tokove velike umetnosti i da se prema njima opredeljuje. U hromatski diskretno srpsko slikarstvo ona je prva, ve 1900. unela boju i ubrzo naslikala i prve moderne srpske pejzae. Borac, graditelj, vizionar, inie sve da smanji raskorak domae patrijahalne sredine i strane kosmopolitske. Pie, organizuje izlobe i kolonije, javni ivot Beograda u prvih petnaest godina XX veka teko je zamisliti bez Nadede Petrovi. Poeci Diploma iz 1892. godine koju su potpisali Valtrovi, Krsti i Dimitrije Andrejevi, kojom je Nadeda dobila mogunost da predaje crtanje u srednjim kolama, predstavlja ne kraj nego poetak njenog kolovanja. Rodjena je u aku 1873, a u Beograd sa porodicom prelazi 1884. Njen otac je poeo karijeru kao nastavnik crtanja u aku (njegov uitelj bio je Steva Todorovi, kasnije e Dimitrije Petrovi postati predsednik poreske uprave, narodni poslanik, istoriar i kolekcionar starina). Njena majka Mileva Zori, obrazovana uiteljica, bila je ki slikara, vaspitanica i sinovica Svetozara Miletia. Nadedin ujak, Svetozar Zori, bio je dobar poznavalac slikarstva, a i sam je slikao. On je dao Nadedi prve pouke. U takvoj porodici Nadedin talenat bio je praen i podravan. Prijateljstvo njenog oca sa Djordjem Krstiem omoguilo joj je prstup njegovom ateljeu. Bio je to prvi njen kontakt sa pravim slikarstvom. Poklonik Kurbea i Lajbla, Krsti je umeo da shvati da su Barbizonci pripremili novo poglavlje istorije slikarstva. Dve male Nadedine slike Mrtva priroda sa crvenim sudom i Betoven posmrtna maska sa crvenim karanfilom, jedine sauvane iz ovog vremena, otkrivaju zvuke Krstievih tamnih akorda. Prva pokazuje fini senzibilitet. Po koncepciji i hromatici ostale su usamljene u njenom opusu. Zaokupljena menama na ivom liku prirode i oveka i podsticajem koji joj pruaju, Nadeda u svom daljem radu nije pokazivala interesovanje za mrtvu prirodu. Krajem veka, ma koliko zaostao u odnosu na evropske gradove, Beograd poinje da se otima od zaostalosti ostalog dela Srbije1. 1895 uenik beke i prake akademije, eh Kirilo Kutlik otvorio je slikarsku i crtaku kolu, a jedan od predavaa bio je Nadedin ujak. Prva uenica u enskom odeljenju 1896/7 bila je Nadeda. kola je davala osnovna predznanja za dalje likovno obrazovanje. U izboru Minhena kao daljeg mesta kolovanja za Nadedu, bio je svakako presudan uticaj Djordja Krstia. Po Krstievom povratku 1897, sa internacionalne izlobe u Minhenu Nadedina odluka je bila doneta. Krstieva reenica: Da bi se vie istine na platnu pokazalo, mora se svaki slikar prirodom koristiti, bila je od velike vanosti za njegovu uenicu jer je postalo ubedjenje koje je ponela na svom putu u novo. Minhenski period 1898-1903 Nadedin boravak u Minhenu pada u vreme nastajanja nemake moderne umetnosti, kada je i ona sama izrasla u umetnika evropskog obrazovanja, sa izgradjenim otvorenim stavom prema nastupajuim modernim pravcima. Njeno novo shvatanje, njena napredna koncepcija slikarstva dobila je u likovnoj klimi Minhena svoje trajne temelje. Iako su oi Minhena uprte ka Parizu centru radijacije modernih shvatanja i pokreta karakateristike likovne epohe oko 1900 u njemu se veoma razlikuju od onog to u isto vreme pokazuje Pariz. Francuski impresionizam koji je podstakao revolucionarna shvatanja u evropskoj umetnosti, u raznim kulturnim centrima urodio je razliitim pojavama. Umetnici su se borei za novu umetnost, sukobljavali sa tradicijom i neposrednom likovnom prolou, koja je ipak delimino ostajala u osnovi nastupajue nove umetnosti stvarajui u njoj uslove za specifine odlike.
1

Od polovine veka nastaju Velika kola sa Pravnim, Filozofskim i Tehnikim fakultetom, Srpska kraljevska akademija, Srpsko ueno drutvo, Muzej, Biblioteka, Pozorite...

Tu specifinost drugih centara najbolje ilustruje Nemaka u kojoj su se u jednom trenutku ideje impresionizma uklopile u okvire Secesije (Minhen 1892, Berlin 1899). Estetiki i likovni pokreti sa poetka veka u Nemakoj pokazuju dve bitne karakteristike: delovanje na dalji razvoj umetnosti onih fenomena koji su predhodili poecima nemake Moderne i poznavanje i stalno prisustvo francuske umetnosti kao katalizatora novih htenja. Tendicija uslovljena preplitanjem realizma i idealizma Lajbl i Beklin kao stalno prisutan dvozvuk u likovnoj klimi Nemake ostaje kao tradicija i u osnovi nastupajue moderne umetnosti. Suprotno francuskom impresionizmu, u slikarstvu Nemake se ne postavlja kao primaran problem vizuelno registrovanje fenomena realnosti, nego njene psiholoke sadrine. Pred kraj veka, taj filozofski pristup problemu potisnuo je likovni. Ovaj fenomen, znaajan za razumevanje umetnosti u Nemakoj, imae kasnije specifinog odjeka i na uslove i razvoj njenog prvog avangardnog pravca, ekspresionizma. Minhen je metropola nove umetnosti (u Berlinu taj razvoj koi sam car). Tu se zbivaju previranja, sukobi starog i novog2. Bilo je to vreme koje je i Nadeda upoznala. Izlobe, muzeji, kola Abeova pa Eksterova bile su mesta gde je Nadeda sticala likovno obrazovanje, a centri Secesije: Be Minhen Berlin bili su esta relacija njenih putovanja. Postoji znaajna razlika izmedju francuskog i nemakog impresionizma u Francuskoj je on ve istorijska pojava, u Nemakoj napredni slikarski pravac u osnovi svakog novog pokreta. U Francuskoj reakcija na impresionizam stvara modernu umetnost, u Nemakoj se pokreti XX veka ba iz njega razvijaju. Senzacija prolaznosti koju fiksira francuski impresionizam strana je nemakom senzibilitetu koji je usmeren ka osvajanju jedne permanentne sadrine, to e biti znaajan inilac u kasnijoj provali ekspresionizma. Pod uticajem impresionizma veina lanova secesije je napustila rad po ateljeima i izala u prirodu da slika. Ovo slikanje u prirodi postalo je neposredno obeleje nemakog slikarstva oko 1900. Nemai impresionizam je otvorio nemako slikarstvo svetu, to e pod katalizatorom modernih zbivanja uroditi ekspresionizmom u pojavi grupa Die Brucke i Der Blaue Reiter, avangardnih pokreta od izuzetnog znaaja za genezu evropske umetnosti. Nadeda je bila svedok Minhenske secesije3 (1892). Nadedi, kao i njenim jugoslovenskim kolegama koji su prvih godina veka boravili u Minhenu, pruao se uvid u impresionizam sa tri izvora: od nemakih impresionista, lanova secesije, zatim neposredno od francuskih majstora sa izlobi u organizaciji Secesije, a delimino i od slovenakih impresionista koji su u Abeovom ateljeu obradjivali svoju verziju impresionizma. Jugenstil4 nije imao nikavog uticaja na Nadedino slikarstvo. U njenom slikarstvu ni jedan element jugendstila, a naroito dvodimenzionalnost i dekorativna linija, nisu nikada ni bili inioci. Najjae obeleje ovaj stil daje grupi Meduli, ija veina lanova od prvog svetskog rata zastupa ovu estetiku. Ekspresionizam je potpuno odgovarao afinitetu i aspiracijama nemake umetnosti. Na izlobama Secesije ekspresionizam je stalno prisutan. Poelo je sa izlaganjima stranih umetnika Munka, preko slika van Goga, Lotreka, Ensoara, Holdera, Javlenskog i Kandinskog, i pojedinih nemakih slikara Paule BekerModerzon i Kirhner koji e 1905 postati jedan od osnivaa prve ekspresionistike grupe Die Brucke. Fovizam u Francuskoj i ekspresionizam u nemakoj prvenstveno su vremenski dve pararelne pojave koje se izraavaju snagom boje i slobodnim gestom, veoma su bliske po formalnim odlikama, ali se bitno razlikuju po svom unutarnjem motivu fovizam deluje protiv jednog slikarskog reda koji mu predhodi u ime istog slikarstva, a ekspresionizam govori kroz slikarstvo jedne epohe, u ime ljudske sudbine. Isticanje subjektivizma nametalo je udaljavanje od impresionistikog odnosa prema prirodi, a slika je postajala refleks onoga koji je stvorio, jer u ekspresionizmu je ovek a ne umetnost u biti stvaralake aktivnosti. Egzaltacija, uznemirenost, senzualnos, sklonost prema psiholokom sadraju, potpuno su odgovarali aspiracijama nemakog slikarstva i sadrajno i formalno.
2

Jo od 1869 oseaju se presudni uticaji francuskog slikarastva Kurbeova izloba, njegovo prijateljstvo sa Lajblom. U Minhenu su 1879 i 1833 odrane Medjunarodne izlobe, nemaki slikari putuju u Pariz gde mnogi rade na akademiji ulijan ili u ateljeu Kormon i imaju prilike da vide izlobe. 3 U Minhenu oko 1900 Secesija nije imala jedinstven program kada su se u njenom krilu stekle dijametralno suprotne likovne tendencije kao to su impresionizam i simbolizam. Kroz Secesiju su se manifestovale i ideje neoimpresionizma, postimpresionizma, grupe Nabia, japanske estampe, jugendstil, fovizam i ekspresionizam. Od svih tih stilskih tendencija za minhensku secesiju najkarakteristinije su tri vitalne orjentacije, koje su na nemakom tlu imale uslova za razvoj, Impresionizam, Jugendstil i Ekspresionizam. 4 Oko 1900 fantastika, melanholija, senzualnost, rafiniranost, elegancija neoromantiarska koncepcija. ulne vijugave linije, naglasak na povrini i dvodimenzionalnosti. Koriste se iskustvom japanskog drvoreza i zlatnim fonom vizantijskih ikona. Slike su esto bile inspirisane poezijom, istorijom ili simbolinim refleksivnim podacima koji podstiu razmiljanje. Prestavnik je Gustav Klimt. Umetnici trae pravo na ivot due. Ovaj stil je imao uticaja na pojedina dela Van Goga, Gogena, Monea, Degaa, Seraa, Munka, Holdera, Lotreka, Toropa, Kokoke, Kandinskog, Matisa i ranog Pikasa.

Nemci kod kojih je hromatski simbolizam jo od Geteove Farbenlehre i Rungeovih Teorija bio prisutan kao tradicija, preuzimaju sa mnogo spremnosti simbolizam boje i linije od Gogena i Van Goga. U vie centara nemake nastaju manje grupe umetnika koje razradjuju ekspresionistike koncepte komentariui intenzivnom bojom i slobodnim gestom snagu svog doivljaja (svi se oni isprva pojavljuju na izlobama Secesije, a zatim i izvan nje). Privlae panju poarom boja i novom tematikom. Bila je to umetnost velikog grada (Berlin, Minhen, Drezden, Keln). Umetnici otkrivaju malog oveka i njegove patnje. Odnos slikara prema prirodi se bitno izmenio: on vie ne registruje vizuelni fenomen realnosti ve svoju unutarnju viziju kojoj je vidjeno samo podsticaj5. Najintenzivnije su problematiku ovog pokreta ispoljili mladi slikari u Drezdenu, gde 1905 osnivaju grupu Die Brucke iji je istorijski znaaj prevaziao granice nemake. Njihova nedeskriptivna umetnost trai duhovni sadraj i psiholoke prodore. U traenju izvornosti okrenuli su se primitivnoj obojenoj plastici Afrike i Okeanije6 i grafici kasnog srednjeg veka, uzore su nali u delima Munka, Gogena i Van Goga. ista boja, intenzivna i uznemirujua, stavljana u smelim odnosima bojenih povrina uz esto otar lapidaran crte, bili su osnovna izraajna sredstva ovog avangardnog shvatanja. U Minhenu je jo od poetka veka ruski krug pripremao ekspresionizam boje u ranim delima Kandinskog, Javlenskog i Verefkine a uz njih i Gabrijele Munter. Ni njih nije mimoiao plamen Van Gogove palete, ali u ovim delima nema zebnje ni psiholokih razdiranja. Ovde je koncepcija sveta panteistika a sama boja nosilac umetnikovih strasnih izliva. Ubrzo, poetkom druge decenije, koncentrisae se ovo novo slikarstvo u drugi najznaajniji pokret ekspresionizma, u grupi Der Blaue Reiter. Tako u pojavi ekspresionizma u nemakoj, uz veliki francuski uticaj, ni ruski nije bio mali. Nadeda je slike ekspresionista i stranih i nemaki vidjala na izlobama, pojedine i poznavala (kao ruski krug iz Abeove kole), ali one na nju nisu delovale kao neposredan uzor ve kao primer mogue slobode, to nije bilo bez znaaja za njenu orjentaciju. Njoj su ostale strane manifestacije simbolizma, izrazi duhovne neuroze i teme stradanja nemakog ekspresionizma. Ovaj pravac je u njoj osmelio koloristu, podrao subjektivno doivljavanje, oslobodio egzaltaciju pred prirodom koju e celog ivota slikati vedro i nadahnuto. U Minhenu i na putovanjima kroz Nemaku, Nadeda je tokom godina ivela u atmosferi ovih strujanja, gledala, sluala i sama se umetnii opredeljivala. Intenzivno je ivela u svom vremenu. Njene slike nastale u Minhenu pokazuju ta je na nju kao slikara uticalo neposredno za vreme kolovanja, ta je na nju ostavilo najdubljeg traga, i ta je ponela i u daljem slikanju razradila. Nadedin Minhenski period moe se podeliti u dve faze. Prva je obeleena ambijentom Abeove kole, a druga radom kod Julijusa Ekstera. Kod Abea 1898-1901 Abeova kola smatrala se najboljom. Uenika je bilo na stotine i bili su iz celog sveta, a studije u Abeovoj koli je Minhenska akademija ne samo preporuivala nego i overavala njegove diplome. Za jugoslovenske umetnika ona je bila prvi kontakt sa Evropom. Antoan Abe 1862-1905, djak Beke, pa Minhenske akademije, bio je realist obrazovan u duhu Lajblove umetnike koncepcije. Medjutim, njegova shvatanja bila su znatno naprednija. On se interesuje za moderna strujanja i primenjuje moderne pedagoke metode. Abe je slikarstvo obajnjavao kao umetnost vrste forme i iste boje kojima se, po njegovom miljenju, jedino moe interpretirati svet stvarnosti. Shodno tome izgradio je i svoj pedagoki metod na osnovu dva elementa: princip kugle i tzv. kristalizacije boje 7. Pri tom, zahtevao je punu koncentraciju, snaan temperamentan postupak slobodnog irokog poteza. Ovaj metod svakako je sadao i odblesak Secesije, iji je Abe bio ubedjeni pristalica. Pokuavao je da spoji nekoliko paralelnih uenja, daleko naprednijih od onih sa Akademije, o ulozi forme i vrednosti iste boje, o potezu kao odrazu umetnikovog temperameta, ostavljajui opredeljenje samim uenicima. Ta irina metoda doprinela je prestiu i znaajnoj ulozi same kole. Zato su u njoj mogli da rade i slovenai impresionisti i koloristiki ekspresionisti (Javlenski, a pominje ga i Kandinski). Ovakvo njegovo uenje otvorilo je osnove za razvoj u vie pravaca. Sistemom kugle, insistiranjem na vrstoj zatvorenoj formi, pribliio se Sezanovoj teoriji iz 1873 o svodjenju prirode na valjak, kupu i loptu. Bio je zato protivnik impresionistikog rasipanja forme, ali je primenom kristalizacije boje dopustio da pristalice impresionizma izvode sistem komplementera i tee optikom meanju boje. Tolerisao je neoimpresionistiki divizionizam kao ivesna shvatanja o dekorativnim odnosima bojenih povrina, srodnja uenju Pont-Avenske
5

U blizini Bremena od 1889 jedna grupa slikara izrazitih kolorista radi pejzae koji e imati uticaja na ceo nemaki ekspresionizam. 6 1903 izloba u Drezdenu plastike sa ostrva Palaos. 7 Svi oblici mogu se svesti na kuglu ili izvesti z nje, i insistirajui na crteu kao osnovi slikarskog zanata, isticao je ton kao jedino sredstvo modelacije forme u prostoru u zavisnosti od svetla koje je definie. Abe je insistirao na upotrebi spektralnih boja stavljenih na platno bez meanja, kako bi se sauvao njihov isti, optiki utisak. Kristalizacija iste boje stvaraju spektar i u njemu sopstveni sjaj pojaavaju do dijamanta

kole, to je sve doputalo i niz pokuaja u duhu koloristikog ekspresionizma 8. Svi su isticali Abeov talenat kao pedagoga i njegovo podravanje uenikovih individualnih tenji. Naroito se isticala sloboda duha koja je vladala u koli i bila odblesak prvih borbenih godina Secesije. Nadeda je posle svake kolske godine provodila jedan letnji mesec kod kue u Beogradu, putovala preko Bea i Venecije. U Veneciji je prvi put bila 1899 godine gde je zatekla Medjunarodnu izlobu III Bijenala. Medjutim, njena sauvanan belenica donosi samo primedbe o italijanskoj renesansi9. Na osnovu sauvanih radova iz ovog trogodinjeg abeovskog dela minhenskog kolovanja, i pored sve nedoradjenosti i neujednaenosti, ve se naziru neki od elemenata koji e afirmisati kasnije karakteristike Nadedinog slikarstva: temperamentan irok potez, oduevljenje pejzaima, insistiranje na boji. Portret, akt i pejza, - tri teme koje je kod Abea obradjivala Nadeda nije tretirala na isti nain. Paleta prvih Nadedinih portreta jo je tamna, u tonalitetu preovaldjuju okerno smedji odnosi. Nije pridavala vanost kugla principu, ali je zato odmah usvojila i zadrala slikanje irokim, slobodnim potezom etke, idui za formom nain kojim e najee i kasnije raditi portret. U ovo vreme faktura je jo uvek glatka, a boja stavljana u tankim slojevima. Ovi portreti jo ne otkrivaju budueg koloristu, realizovani su u tonskoj koncepciji, u odnosu svetlo-tamno. Na njima jo nema svetle palete, ni istih boja, ali ima insistiranja na individualizaciji lika i to bez realistikog detaljisanja sa prenaglaenim fizionomskim karakteristikama (ogromne oi, jako naglaena usta) to govori da je ona ve tada pokazivala uz posebno interesovanje za ljudski lik i jedan osoben nain saoptavanja svog utiska koji se moe shvatiti kao nagovetaj ekspresionistikih predispozicija. (Bavarac, Portret Bavarca, Mladi sa crnim eirom, Portret mladia). Nadeda je najslobodnija na svojim prvim studijama akta. Bacala je po okernom inkarnatu zelene, tamno crvene i ljubiaste boje, jo neorganizovanim, ali irokim potezom. Faktura ovih aktova je slobodna, namaz je gui, hitar dugi potez ide za formom, mada se uvek ne odlikuju istotom boje ove slike imaju smelost i neposrednost krokija (enski akt sa rukom na ledjima). Akt je posmatran kao i svaki drugi objekat koji na platnu postaje likovni ekvivalent neposredne percepcije. Koloristiko shvatanje u ovakvom pristupu karakteristian je putokaz daljeg razvoja (enski akt sa ledja). Paleta sa kojom reava bavarske predele je znatno svetlija od one sa portreta, a drugaijeg hromatskog raspona od one kojom su slikani aktovi. Ovoj promeni je doprineo njen profesor i izlazak u plener. Naime, u drugoj godini ona je prela u klasu Grabara koji se upravo vratio iz Pariza i doneo u kolu tehniku impresionista i njihovu svetlu paletu. Vidan je uticaj Grabara na njenim prvim pejzaima (predeli sa belim brezama, zelenom umom, arenim cveem zasutim belim pegama sunca). Uticaj se vidi i u negovanijem crteu i traenju efekta dubine i primeni perspektive. Ali, ve i na ovim prvim radovima, nastalim u neposrednom kontaktu sa prirodom, Nadeda je postajala smelija u odnosu na boju, osetljivija na svetlost. Napustila je tamne ateljejske senke i sumorne okerne tonalitete i unela je u paletu zelenu, crvenu i utu boju, a efekte svetla slikala belom bojom sa neto vie paste koja se isticala na jo glatkoj fakturi. Slikarska realizacija prvih pejzaa zaustavljena je na jednoj poetinoj interpretaciji koja ne prelazi okvire pleneristike rekonstrukcije vidjenog a koja je jo daleko od Nadedinih strasnih dijaloga sa prirodom (Proplanak sa brezama, Put kroz jelovu umu). Upravo ove slike: portrete, aktove, pejzae, nastale za vreme kolovanja kod Abea, pokazae Nadeda na svojoj prvoj izlobi u Beogradu 1900 godine. Pred polazak u Beograd Nadeda je videla izlobu Minhenske Secesije koja je 1900 bila izuzetno znaajna. Pored dela nemakih slikara koje je cenila, a neke i lino poznavala (Dila, Habermana, Janka, Libermana, Udea), prvi put je videla i vie slika francuskih umetnika: Koroa Isolla Bella, Monea Zalazak sunca, Meza, Renoara Dete koje sedi, Sisleja Ulaz u umu... Za Nadedinu likovnu kulturu morao je ovaj susret sa francuskim impresionistima biti od posebnog znaaja. Vie od uticaja oba uitelja znaajan je za Nadedu susret sa tri slovenca: Groharom, Jakopiem i Jamom 10. Impresionisti, oni su joj kao slikari pokazali mogunost razvoja u jednom odredjenom, novom pravcu. Njihovi principi da je iskrenost etiki kvalitet umetnikog dela a autentinost najvea vrednost, bili su i Nadedini, bliski njenom karakteru i naravi. Neosporno je da je kontakt sa njima bio dragocen, ali za njeno slikarstvo on nije prelazio okvire podstreka, primera, podrke prijatelja. Slovenci su Nadedi bili u svim njenim nastojanjima najblii, to se pokazalo naroito u kasnijim godinama, u jugoslovenskoj saradnji i zajednikoj borbi za jugoslovensku Modernu, na
8

U njegovoj koli najmanje je bilo jugendstila, barem ga uenici ne pominju, a samu nastavu komentarisali su mnogi Kandinski, Javlenski, Grabar, Jakopi, Nadeda. 9 U Minhenu je ona kopirala dela Van Dajka, Rubensa, Zurbarana, Ticijana, Veronezea. Dobila je pohvale od Franca Lenbaha, konzervativca i predstavnika zvanine umetnosti. 10 Oni su bili njeni prijatelji i esto ih pominje.

radu u Koloniji i organizaciji jugoslovenskih izlobi. U njenom umetnikom delu nema nikavog traga uticaja slovenakog impresionizma, osim samo jednom, 1908, kada se javlja srodnost za vreme koncepcije za vreme Nadedine kratkotrajne impresionistike epizode. Ona svoje kolege nije podraavala, ona ih je potovala. Prva izloba 1900 u Beogradu 25. avgusta za vreme kolskog raspusta Nadeda je otvorila svoju prvu izlobu u Beogradu u Velikoj koli. Ova izloba nije rezultat zavrenih studija, posle nje se Nadeda opet vratila Abeu to i tadanja tampa napomenjuje. Bila je to studentska izloba, prikaz kolskih radova, podatak koji nije bez znaaja kada se ocenjuje ovaj prvi javni Nadedin nastup. Dve slike Polje sa itom i Glava jedne devojke mora da su se bitno razlikovale od ostalih eksponata. One su oigledno zbunjivale kritiare koji su ih izdvajali u svojim komentarima. One su ocenjene kao secesijske. Mogue da je podstaknuta izlobom koju je videla pre nego to je dola u Beograd (francuski ekspresionisti na izlobi Secesije u Minhenu) naslikala ova dva eksponata u slobodnijoj fakturi, gueg namaza i svetlije palete i daleko smelijeg koloristikog raspona kako e ubrzo slikati i kod Ekstera pa zato kritika izdvaja ove slike od ostalih i smatra da one predstavljaju najmoderniji pravac Secesiju. Ova izloba podstakla je i onu uvenu kritiku Pere Odavia u Iskri, toliko karakteristinu za vreme i sredinu. Odavi je osetio njeno delo kao vesnik novih shvatanja ali dosledan svojim konzervativnim estetikim pogledima on je takvo slikarstvo ogoreno napao11. Njegova kritika, pretencioznog provincijskog intelektualca je odblesak neuke sredine koja oajniki pokazuje otpor prema svemu to bi moglo da poremeti mir malogradjanskog samozadovoljstva. Ove prve slike nastale tokom studija kod Abea su uvod u Nadedinu umetnost. Po svom kvalitetu i stepenu izgradjenosti koncepcije o ulozi boje i svetla, one su u odnosu na savremenu Francusku umetnost vie nego skromne. Iako jo nedoreeni, bili su podatak jednog novog vremena, a to je bilo dovoljno da odgovor bude krajnje neshvatanje i osuda. Po povratku iz Srbije posle svoje prve izlobe Nadeda je mnogo manje djak. Ona sada zna vie o tome ta hoe da postigne, a mnogo vie od svojih kolega kod kue zna ta je to moderno slikarstvo. Sve novo to je videla na izlobama Secesije i po ateljeima u Nemakoj doprinosilo je njenom upoznavanju sa savremenom likovnom klimom. Abeova kola odigrala je izuzetnu ulogu oslobadjajui od akademizma i podstiui individualnost svojih uenika. Za tri godine rada u Abeovom koli (1898-1901) Nadeda je serijom svojih bavarskih predela dala svoj obol u Minhenu jo uvek podravanoj tendenciji plenerizma. Ali se, preavi odluno sa tonskog na koloristiko slikarstvo, okrenula vremenu koje je tek dolazilo, a koje je bilo daleko ispred metoda u Abeovoj koli. Posle putovanja u Berlin 1901 gde je na izlobi Secesije videla vie dela Francuza 12, Nadedino interesovanje za boju sve je izrazitije. Privlae je umetnici ruskog kruga koje je zatekla u Abeovoj koli jo 1898. Grabar, Kardovski, Javlenski i Kandinski morali su buditi njeno interesovanje, tim pre to joj je prvi bio uitelj, dok je kolorizam Javlenskog i Kandinskog, kao sasvim nova pojava, morao privlaiti. Niz slika ukazuje na duhovnu srodnost sa delima Kandinskog iz 1902-03 (Gabrijela Munter slika, GMS 14 Minhen) ili Gabrijele Munter iz 1903 (Kandinski slika, GMS 649, Minhen) ili Marijane Verefkine (Autoportret). Nadedinoj tenji da nadje svoj slikarski izraz adekvatan individualnom doivljaju stvarnosti ali i vremenu u kojem ivi, da bude lian i savremen slikar okviri Abeove kole postali su preuski. Ni Slovenci nisu vie kod njega pa i Nadeda odlazi. U ateljeu Julijusa Ekstera potraila je nove pouke. Kod Ekstera 1901-1903, druga Minhenska faza Druga faza minhenske epohe posebno je znaajna. Osnove njenog stilskog opredeljenja i njen specifini tehniki postupak tada su postavljeni. Bilo je to vreme kada je uglavnom slikala uz pouku poznatog pleneriste, profesora Minhenske akademije i lana osnivaa Secesije, Julijusa Ekstera13 (1863-1934).
11

Gospodjica ne nadje boljih i lepih uzora sebi no impresionistike radove, to bolesno i trulo shvatanje bolesnih i trulih mozgova ....!!!! 12 Monea, Pisaroa, Renoara, Tuluz Lotreka, sedam Beklinovih slika, ija je romantiarska nota uvek nalazila odziva kod Nadede, slike Korinta, Udea, Cigela, Ekstera. 13 U svojim prvim radovima iz oko 1890 stekao je ime Impresioniste, zatim u kompromisu realistike forme i imresionistike tehnike, svetlom paletom obradjuje religiozne i alegorijske scene simbolinog znaenja, da vremenom na svojim monumentalnim kompozicijama oko 1907 ode u podruje dekorativnog slikarstva. Bitnije su njegove slike koje je radio za sebe, pejai sa ponekom figurom, plae i aktove, seljaci iz Iberzea radjene irokim potezom, istim bojama, to prenose iskljuivo vizuelni doivljaj etva, ene na plai, Predeo, ove slike stoje u izvesnom duhovnom

Nadeda je isticala da Eksteru duguje neka tehnika i zanatska znanja od izuzetnog znaaja za njeno slikarstvo. Kod njega je poela da slika verniranom temperom koja ima efekte uljem radjene slike. Bila je to tehnika veoma pogodna Nadedinom hitrom potezu i broz interpretaciji, njome je tada, a i kasnije radila svoje mnogobrojne slike na kartonu anizmenino sa uljima. Naviku da sama preparira platna i spravlja boje stekla je kod Ekstera. I sam ambijent nove kole u prirodi postavljeni tafelaji uenika kojima je bio zabranjen rad u enterijeru, i kojima su akt i portret pozirali u pejzau upuivao je Nadedu ka njenoj velikoj, ivotnoj temi, ka prirodi. Poetkom 1902 nastanila se i ona u selu kod Iberzea. Uzbudjena lepotom prirode slikala je oduevljeno po bavarskim umama, sama ili sa kolegama, a esto i sa uiteljem. U procesu Nadedinog izrastanja u odredjenu umetniku linost, koja je karakteristina za ovu drugu Minhensku fazu, primetna je u poetku stilska neujednaenost i poneka digresija daleka njenom pravom liku, to ukazuje na elemente koji dolazei spolja nalaze trenutnog odziva u radoznalom duhu slikara. Prvi pejzai iz Iberzea pokazuju tendenciju ka koloristikoj organizaciji slike koju Nadeda ovde jo nije znala dosledno da sprovede, ali koju, za vreme kolovanja kod Abea, nije imala. Slike bavarskih uma i livada donose i duh izvesne idilinosti i blage romantike (Breze, Na ivici ume), javlja se ak i traenje lepog motiva, koji prati izvesna doteranost u fakturi i odmerenost u koloristikim rasponima. Moda je uzrok ovome manje uticaj njenog profesora a vie u njenom kontaktu sa lanovima slikarske kolonije Neue Dachau. Iskljuivi pleneristi, gledajui u Barbizoncima neposredne predhodnike, teili su da proniknu raspoloenje prirode i da slobodnijim slikarskim postupkom, svetlom paletom, harmonijom forme i pojednostavljenjem oblika realizuju Stimmungshafte Landshaftsmalerei zbog ega su ih savremenici posebno cenili. Platna prestavnika ove grupe pokazuju slinost sa Nadedinim (sentimentalno raspoloenje, izbor motiva, kompozicija slike, donekle i u hromatskim odnosima). Ona se u ovim njenim slikama zaustavlja na detalju, otuda nema one irine gledanja, tako karakteristine za sve njene kasnije slike. Portreti iz ovog perioda, daleko slobodniji u dikciji i boji, karakterstini su po oiglednim elementima novog shvatanja. Na njima je Nadeda pokuala da sve rei bojom, irim potezom, dinaminom fakturom. Ona ovde zapostavlja Abeov princip kugle, ranije tonske modelacije i postupka u svetlo-tamnom, a nanos bele ili ute boje obeleava osvetljene partije. Na ovim slikama figura je esto uklopljena u prostor otvaranjem pozadine nain koji je kasnije primenjivala u srbijanskom periodu. Ovde je ve prisutan jedan nov, daleko smeliji kolorizam (Bavarac sa eirom). Jo su slobodnije tada radjene studije akta, kod kojih je boja stavljana u irokim povrinama, a smelost palete: ljubiasta, okerna, zelena, najavljuju njen rastui kolorizam. Uz njih se pojavljuju i kompozicije sa aktom u pejzau. Geneza ovih kompozicija koje e biti povremena tema kasnijih razdoblja, neto je sloenija. U ovim minhenskim jo se osea prizvuk romantizma, ali je i ovakva kompozicija daleko slobodnija od pejzaa kada je tretiran kao samostalna tema (Na jezeru, Kupaice). I kasnije, 1908 i u Pariskoj fazi, Nadeda e slikati ninfe na obali ili u talasima ovom ciklusu pripada i jedno od njenih najveih platna Ostrvo ljubavi iz 1908 dok se na poledjini njenih kasnijih pejzaa ili portreta iz Srbije i Pariza javljaju i skice vila jezerkinja ili planinkinja14. U ovom periodu jedna Nadedina slika upozorava na neobinu srodnost, to je veliki pejza Put kroz jelovu umu, na kome se sa crvenog tla Iberzea diu tamno-zelena stabla golih grana, delujui kao sumorna vizija. Ekspresionizam ove slike koji nije bez izvesnog simbolizma severnjakog karaktera, neosporno asocira na Edvarda Munka. Da li se radi o sluajnosti ili treba traiti poreklo? Ne moe se utvrditi da li je Nadeda tokom putovanja po Nemakoj videla 1902 V izlobu Secesije u Berlinu (28 Munkovih dela), ali je sigurno da je u Minhenu videla slike ovog umetnika kao i njegove drvoreze na XV bekoj secesiji. Ipak, ovo delo ostaje usamljeno u Nadedinom opusu, te moe biti plod i specifinih psiholokih predispozicija podstaknutih osobenou pejzaa. Za nju je karakteristino, ve od ovih ranih dana, da nikada nije doslovno podraavala i usvajala svoj uzor. Nadeda uvek transponuje, u poetku jo neveto i bez dosledo sprovedenog stilskog jedinstva, ali odmah neobino i smelo.

srodstvu sa Nadedinim ne samo tadanjim, nego i onim kasnijim slikama iz Srbijanskog perioda. 14 To su momenti preuzeti iz prolosti, iz duha narodnog epa. Kada su u pitanju ove slike iz Minhenskog perida taj monetat se dovodi u vezu sa slikama Beklina koje su izlagane na Secesiji i sa slikama Ekstera ( Jezero sa ninfama ) koji izlae na berlinskoj secesiji 1901. Bitan je i Angelo Jank, njen povremeni profesor, kod koga je radila zimi, kada bi Ekster zatvarao svoj atelje u prirodi. Jank, virtozan crta, je saradnik asopisa Jugend, vodio je ensku slikarsku kolu i lan grupe heterogenih umetnikih orjentacija Die Scholle. Dobar pedagog, osrednji talenat, obradjivao je pejza i anr.

Sa savladanim zanatom, Nadeda je stekla veu slobodu interpretacije i mogunost ispoljavanja individualnih osobina. Ubrzo, za boravka u Iberzeu, osetie se znatna promena: Nadeda sve vie izrasta u koloristu a njene bojene povrine postaju znatno organizovanije i osetljivije u odnosu na svetlo i formu opserviranog predmeta. Pritom, njena tehnika nije impresionistika, ona svetlost nije razlagala, niti je teila optikom meanju boja. Slikajui direktno u pleneru Nadeda nije kao impresionisti teila da to objektivnije prikae svetlom otkriven svet, nego da saopti onaj samo svoj, do prenaglaenosti individualan doivljaj koji je u njoj burno podstakla priroda. Ona je u Iberzeu usvojila i jedan specifian i za njen nain izraavanja vrlo karakteristian rukopis. To je slobodan potez, koji je uz Ekstera organizovan u rukopis lian i pun izraza. To je iroki potez etke koji sledi formu opserviranog predmeta. Za ovakav Nadedin potez koji doprinosi dinaminosti fakture i intenzitetu kolorita, dalo bi se nai vie analogija kod savremenika u Nemakoj, ije je slika Nadeda poznavala, kod onih koji su, iako potujui impresionizam svojom koncepcijom odmakli od njega ka koloristikom ekspresionizmu. Kod Korinta i Slefogta ili dvojice kolega iz Abeove kole Javlenskog i naroito Kandinskog. Ruski krug delovao je na Nadedu ne samo kao primer oslobadjanja poteza, nego i jednog novog, kroz boju sagledanog sveta. Svi oni, iako na poetku karijere, bili su izraziti koloristi. Oslobodjeni potez je neto to je mogla osetiti i nauiti i kod Ekstera - njegovi mali pejzai - koji su sa formalnog aspekta ostvarenja bliska nadedinom postupku. Bio je to logian sled okolnosti, jer oslobodjena paleta, morala je doneti i slobodniji postupak, a on je bio zajednika odlika postimpresionista. Otuda je iroki slobodan potez bio est i kod mladih lanova Secesije. Nadeda ga je sretala na veini dela. Ali takav potez je odgovarao njenom temperamentu i ona ga je zato i usvojila. Vremenom dobijao je ovaj rukopis izvesne odlike koje su ga inele samo njenim. Nadeda je kod Ekstera vrlo brzo napredovala u smislu osamostaljenja i formiranja linog izraza. Zanat je savladala, nestala je kolska neopredeljenost. Njena umetnika individualnost postaje sve izrazitija. Uz pomo Ekstera, ona se oslobodila vezanosti i obzira prema akademskim autoritetima, traddiciji. Vezana za njega dubokim potovanjem i prijateljstvom. U nizu pejzaa nastaje tada i njeno prvo remek-delo Stablo u umi. U znalakoj kompoziciji izlila se sva estina njenog kolorizma: duboki akordi ljubiastog i mrkog uz zvune ute i sone zelene, nabacivane irokim odlunim potezom. U trentku kada je ovo delo nastalo 1902, u predfovistikoj i predekspresionistikoj fazi, moe se slobodno nazvati revolucionarnim. Temperamenu koji stvara pod neposrednom snagom doivljaja bio je dalek metod impresionistike analize. Ono to je ona fiksirala na svojim slikama u Iberzeu, bila je likovna problematika u podruju bliskom postimpresionizmu. Dakle, ne Mone i Sisle, nego putevi koji vode Sezanu, Van Gogu i Gogenu. Tako je njen zahvat u modernu umetnost bio dalji i savremeniji od rada svih njenih kolega u zemlji, pa i mnogih u Minhenu. Zanimljivo je kako se brzo razvijala. Mnogo toga je dodirnula, da bi poto je kroz prirodu sagledala boju, pola u domovinu kao slikar odredjene orjentacije. Bio je to prelidijum srpske Moderne. Ako ju je Krsti priveo pravoj umetnosti, Abe joj je ulio sigurnost i samopuzdanje, a Slovenci ukazali na mogunost jugoslovenske moderne, Ekster joj je pomogao da otkrije svoju vokaciju slikara prirode i koloriste. Srbijanski period 1903- 1910 Dolazak u Srbiju je poetak njenog angaovanja i delovanja na vie frontova. U Srbijanskom periodu Nadedinog slikarstva od 1903-1910 mogu se izdvojiti tri faze: 1903-1907 vreme evolucije talenta i formiranje umetnike linosti (faza Sieva i Resnika) 1907-8 sasvim izuzetan period u odnosu na njen opus, predstavlja impresionistiku epizodu 1909-10 faza razvijenog kolorizma Faza Resnika i Sieva Njeno slikarstvo iritiralo je malogradjansku sredinu. Glasno negodovanje pratilo je svaki njen nastup. Imala je snage da potisne gorko iskustvo posle svoje prve izlobe u Beogradu. Shvatila je to kao informaciju o nivou obrazovanja javnosti koja nije bila dozrela za novo slikarstvo. Zato se posle 1903 godine ona poela baviti i publicistikom delatnou. Za nju je drutvena uloga umetnika bila isto to i vrsta misionarstva na kulturnom, nacionalnom i socijalnom polju.15 Za prouavanje njene umetnike fizionomije posebno su znaajni tekstovi iz oblasti likovne problematike, kritike. Ona je piui bila borac, propagator, ponekad agituje borei se za napredak. 1903 osniva Kolo srpskih sestara.
15

Pie o slikarstvu, reformi kolstva, muzici, pozoritu, emancipaciji ena....politikim, nacionalnim i socijalnim problemima.

U Beogradu dva znaajna dogadjaja obeleavaju poetak srpske moderne umetnosti: Prva samostalna izloba Nadede Petrovi i Prva jugodlovenska izloba 1904. Za Nadedu je 1904 ispunjena dinamikom rada oko pripreme izlobe i slikanjem u okolini Beograda u selu Resniku. Po katalogu grandiozna izloba sa preko stotinu izlagaa, imala je karakter kompleksne smotre likovnog stvaralatva Srba, Hrvata, Slovenaca i Bugara. Sagledana u razvoju stilskih orjentacija, izloba je za Srbiju znaila kraj jednog i poetak drugog razdoblja. Pored jedine izloene Nadedine slike na izlobi etva kritiari su proli ne zapaajui je16. Pejza postaje njena velika tema, neiscrpno slikarsko oduevljenje. Ve na poetku Srbijanskog perioda izdvajaju se pojedini inioci koji e ostati konstantni, karakteristini elementi njenog slikarstva, njih e razvijati, ali nikad napustiti. Pre svega to je njeno intenzivno doivljavanje vidjenog koje je u osnovi njenog postupka. Ona slika manje doslovnu percepciju stvarnosti, a vie svoj intimni doivljaj prirode i oveka, zadrava samo bitno, sutinsko, podatak o stvarnosti, saetost komentara, izbegava detalje i deskripciju. Ovo isto slikarsko gledanje ostae trajna odlika Nadedinih slika. Koncentrisae punu panju na dva inioca slike: boju i fakturu. Koloristika melodija nasluena je krajem Minhenskog perioda. Boja e dostii koloristike orkestracije iji je intenzitet blizak fovistikim ostvarenjima. Faktura, odraz njenog ekspresionistikog temperamenta, od glatke minhenske dostie pastuoznost ustrog, irokog poteza koji hitro sledi formu. Po svemu ovome ona je ve daleko od svega to je u Srbiji nastajalo. Ve tada, od 1904 i 1905, od Resnika i Sieva, bila je na stazama koloristikog ekspresionizma, koji je u isto vreme jedan od vodeih struja evropskog slikarstva. Spremajui se za izlobu 1904 radi pejzae iz okoline Beograda (Topider, Resnik). Kolorit ovih slika je intenzivan zelena, uta, plava, uareno crvena, dominantna na paleti ove faze (Pejza sa crvenim nebom, Crveni Resnik, Resnik). Uz ove boje, u srbijanskom periodu esto slika i belom, tretiraju i je ravnopravno sa ostalim bojama (ne samo sredstvo za postizanje efekta svetlosti). Takvu iroku skalu belih tonova pokazala je i na Groblju jo jednoj znaajnoj slici ovog perioda. Treba imati na umu da njeni crveni Resnici padaju u godinu priprema fovistikog salona u Parizu (1905), trijumfa prve slikarske revolucije XX veka koja je boji donela punu autonomiju. Znatno pre nego to je impresionizam kao koncepcija poeo da ivi na Milovanovievim i Milievievim platnima (posle 1907), Nadeda e ga u Srbijanskom periodu prevazii, hitajui putevima koje otvara koloristiki ekspresionizam. U Srbiji, ona je bila jedina koja je slikala u proj deceniji XX veka. 1905-1907 U toku trajanja Prve jugoslovenske izlobe dolo je do osnivanja Prve jugoslovenske kolonije i Saveza umetnikih udrenja Lada. Borba za novu likovnu koncepciju spajala je umetnike iz Srbije, Slovenije, Hrvatske. (posete, zajedniki rad...). Nadeda je slikala najvie sa Slovencima Groharom, Jakopiem i Veselim, u kofjoj Loki. U Sievu je sa njom radio Ferdo Vesel. U njegovom drutvu nastali su 1905 Nadedini predeli iz Sieva, sa Niave, iz okoline Pirota. Vreme od 1905-8 je njeno najplodnije razdoblje. Posle posete bekoj Secesiji 1905 (kada izlau pomenuti Slovenci), Nadeda se ponovo susrela sa Eksterom u Minhenu. Izgleda da je taj susret imao udela u promenama koje su primetne u Nadedinom radu od 1905, a koje, razvijajui rezultate postignute posle serije Resnika, ujedno doprinose njenom definitivnom formiranju. Silinost sa Eksterom je naroito izraena u fakturi na radovima izmedju 1905-7. Na njima je razradjivala njegov nain gledanja, po kome je tematika sporedan a boja primaran element slike i usvojila njegovu tehniku. Ali, dok Ekster uvodi istu boju, Nadedin smeliji temperament izraava se smelije bojom u punom intenzitetu. On je svakako uticao na promenu njene tehnike17. Od 1905 javljaju se Nadedine prve pastuozne slike. Faktura nije vie samo sredstvo, nego i izraz za formu, plastinost, ritam, sugestiju blizine ili udaljenosti objekta. Tokom godina, fakturiranje e postajati sve jae i bogatije, da u Pariskom periodu dostigne gotovo utisak reljefa. Medju brojnim slikama iz ovog perioda najvie je onih malog formata (tempera na kartonu), majstorski realizovanih sa svega nekoliko boja i dominantnim trozvukom: crvena, plava, uta. To su pejzai sa ponekom figurom (Pirotsk ifluk, Cigansko selo, Sievaki pejza, Sievaka klisura, Ulica u Skadarliji, Arnauti, Ciganka i dete). Veoma su znaajni i njeni portreti, koji se stilskom koncepcijom, a dobrim delom i tehnikim postupkom, razlikuju od pejzaa. Pri obradi portreta javlja se i psiholoki momenat. On postaje primaran i ispoljava se na impresionistiki nain. Koloristiki problem ustupa pred psiholokim i ona slika sa oiglednim tragom
16

Jedino Slovenac Josip Regali imao sluha za novo i moderno, to je njeno slikarstvo ve tada nosilo, naziva je najveim talentom. To je prva ozbiljna re priznanja koju je dobila. 17 Nadeda kae da je tehnika sporedna stvar za slikara, ali ipak ona mora biti izraz njegovog karaktera i temperamenta.

ekspresionizma u koncepciji. Ali, ni ovde ne belei detalje, ve belei samo ono po emu se lik pamti. Hitri potez, debela etka, gusta pasta. Oi uvek prenaglaene, egzaltirane, dramatine (ena sa maramom, Ciganica, Dve seljanke, Ciganka, Domain, Poreani). Paleta: crveno, plava uta, sa mrkom skoro crnom, kojoj se kontrasira mnogo bele. Iz istog perioda je nekoliko neobinih kompozicija ivot i smrt, Pogreb u Sievu, Opelo u kojima insistiranje na dramatinom svetlih i tamnih partija, na udnom, vizionarskom plamsanju likova, govori o primarno psiholokom znaenju boje. Ako bi postojale neke dalje analogije sa Nadedinim slikarstvom, bila bi to grupa Die Brucke, ili Munkova simbolistika umetnost. Radi se samo o duhovnim srodnostima. Slike ovog perioda, sagledane u celokupnom modernom srpskom slikarstvu prvog perioda ( 1900-18 ) znae novi izraz, novo shvatanje, avangardnu pojavu i most ka stremljenjima u svetu, sa kojima Nadeda nikada nije prekidala kontakte. Na nekoliko izlobi ove slike su pokazane javnosti. Kritika je posmatra kao loeg slikara. Ona je suvie smela. Kao lan Lade pojavljuje se jedini put na prvoj izlobi 1906. njene slike kritika ocenjuje negativno. Njene kolege su joj osporile izlaganje na Drugoj jugoslovenskoj izlobi u Sofiji. Radove iz 1905-7 izloila je poetkom 1907 na izlobi Prve jugoslovenske umetnike kolonije. Ova izloba pokazala je dvojak uspeh: afirmisanje naprednih umetnikih ideja i mogunost formiranja grupe srodnih autora koji u prvoj decenioji XX veka svojim delima predstavljaju jugoslovensku modernu umetnost. Izloila je uz 11 kolega (Jama, Jakopi, Grohar, Metrovi, Vidovi, Krizman, Raki, Katunari, Vueti, Mihajlov, Boinov). Kritika se podelila u dva tabora: za i protiv kolonije, rukovodjena vie politikim razlozima. Sada se javljaju i pozitivne kritike njenog dela (Mato). 1907 godina U vreme pre i posle izlobe Kolonije, nastalo je nekoliko Nadedinih zrelih platna kojima nastavlja svoje ranije pejzae i portrete, ali je na ovim slikama oigledno jedno sasvim drugaije raspoloenje. Tehnika je ostala ista, faktura pastozna, potez irok ali bez agresivnosti, talasast i meki. Ovde je sada plava, odnosno zelena dominantna ( a ne crvena ), crvena je utiana, a uz njih se javlja mnogo smedje. Mir u ritmu. Pejza sa kolibom, Pejza iz Srbije, Kua na Dunavu sve nose pomenute osobine. Porteti su likovi koji izranjaju iz tamne pozadine ( Portret Grohara, Portret oca, Portret sestre, Autoportret ). Ove slike predstavljaju zavretak jednog plodnog perioda sazrevanja i izgradjivanja, u kojem Nadeda nije menjala svoj odnos prema motivu i boji, nego ga je razvijala ka veoj autentinosti i slobodi. Od ove godine prestaju u Nadedinom razvoju osvrtanja na minhensku likovnu kulturu. Od 1909 e karakterom svog slikarstva biti bliska velikoj porodici francuskih fovista. Impresionistika Faza 1907-1908 Izuzetna i neoekivana faza. Eksurs u njenoj umetnosti, koji je nastupio naglo i trajao kratko. Promene koje pokazuju ove slike u koloritu, tehnici i odnosu prema predmetu uklapaju se u okvire impresionistikih odlika. Promena se moe objasniti nekim okolnostima biografskog karaktera: Grohar boravi etiri meseca kao Nadedin gost i slika sa njom po okolini Beograda; Nadeda putuje Be, Minhen, Italija. U Beu je videla Metroviev atelje i izlobu Secesije, u Minhenu Eksterov i njegovu samostalnu izlobu, a u Veneciji VII Bijenale (Sinjak, Deni, Ensor, ruski pleneristi). Priroda i lik oveka motivi su i ove Nadedine faze, ali sada svetlost postaje centralni problem slike. Svetlost treperava i iva, sugeriui estice atmosfere obavija predmete ublaavajui vrstinu oblika. Nikada nije potupuno razorila formu. Promena u tehnici je radikalna: otri i kratki potezi kojima nanosi pastu sasvim svetle boje. Faktura je zrnasta, ponekad slojevita. Kolorit se izmenio: crvena i uta, narandasta zelena i plava, ljubiasta (kontrast narandasto i plavo), a sve su ublaene utkivanjem bele boje. Stara Karaula, Dereglije na Savi slike su ovog perioda, u kojima se pojavljuje voda i motiv odbleska na vodi, ali ne ide do Moneovskih konsekvenca. Druga je po tretmanu svetlosti i doslednoj primeni komplementarnih odnosa najvie impresionistika slika u njenom opusu, ali i jedna od najboljih slika srpskog impresionizma uopte. I u impresionizmu je imala svoj pristup i svoju interpretaciju. Tipian primer je svetli Portret sestre Andje u sazvujima belo-plavo, belo-ruiasto i pplavo-narandasto (toplo-hladno). Ovakva gama sasvim je nova. Ipak, svetlost nije postala samostalna realnost slike, nije zapostavila oblik opserviranog predmeta ali ceo postupak odaje jedan novi kvalitet: kontrolisani temperament.

Vervatno je u sebi nosila neke predispozicije za ovu vrstu blage slovenake romantike. Iz ovih slika (1908 od Groblja, Andje, Ostrvo ljubavi) govori direktan uticaj Grohara. Od jugoslovenskih umetnika njega je najvie cenila, a ovo miljenje nije promenila ni posle pariskog boravka. Godine 1907-08 bile su za srpsko slikarstvo obeleene prodorom impresionizma. Slovenci su na izlobi kolonije opet afirmisali ivaj pravac. Za Milovanovia je to vreme serije impresionistikih slika. Na grupnim izlobama oigledna je tenja ka svetlom paletom i slikanjem atmosfere. Ova Nadedina faza obogatila je srpsko slikarstvo, ali i stvorila most izmedju nje, Milovanovia i kasnije Milievia. U njenom opusu ova faza je bila epizodna i neka vrsta eksperimenta da bi se opet vratila svojim koloristikim strujama u susretu sa savremenom Evropom. Koloristika faza 1909-1910 Ve poetkom 1909 vraa se loginom toku svog slikarstva, razvijajui dalje jednu strastvenu koloristiku fugu ija je osnovna tema bila sama boja. Ovakva koncepcija pribliila je jo vie fovistikom slikarstvu. Ovakvu promenu doprineo je, osim njenog temperamenta, i jedan krupan umetniki doivljaj. Sa Brankom Popoviem 1909 odlazi u Nemaku Minhen, pa Berlin. Tamo je morala videti prvu Matisovu izlobu u Nemakoj. Moda je ova izloba bila i cilj njenog putovanja. Nakon puta priprema izlobu u Ljubljani (trai stipendiju za Pariz). Jakopi je podrava da izlae sa Slovencima (grupa Sava) i nudi joj salu u svom paviljonu za vreme Proljetne izlobe, poetkom 1910. U ovoj koloristikoj predpariskoj fazi paleta je arka, crvena i zelena glasne i dominirajue, dok tamna, esto crna arabeska i parcijalno konturiranje forme predstavlja nov element. Dvojakost poteza: dug i talasast (kada naglaava pravac) i kratak i otar (sa mnogo paste kada fiksira masu), znatno doprinosi dinaminosti fakture. Koloristika koncepcija i ritmika dikcija sprovedena pastoznim nanosom zbijenog poteza, odgovara slikama francuskih fovista iz vremena oko 1905-0718, periodu pre razvijanja dekorativnosti Matisovih mirnih bojenih povrina i insistiranja na dvodimenzionalnosti. Razlika u interpretaciji portreta i pejzaa sada se izgubila. Na portretima iz ove faze ena u crvenoj haljini, Portret majke, Sestra Ljubica, i naroito na velikom portretu Dama sa crvenim eirom najvie fovistikoj slici u Nadedinom opusu hromatizam inkarnata pokazuje izuzetnu smelost (uz crvenu, zelenu, plavu, mnogo bele), prvi put se javlja i ista zelena na licu modela. Boja je na ovim slikama potisnula sve druge elemente. Portret Jae Tomia jedan je od Nadedinih remek dela. Pejzai su burniji, smeliji, jo vie fovistiki, sagledani kroz prizmu bojenih odnosa (Pejza iz Srbije, Primorski pejza). Druga Izloba Jakopi je marta 1910 u svom paviljonu izloio Nadedinih 37 slika. Bila je to, posle deset godina, druga Nadedina samostalna izloba. Novinom svog shvatanja opet revoltira veinu (osim Lestvika). Ona je bila svesna svoje savremenosti i injenice da se njena umetnost razlikuje od svega u Srbiji. U Srpsko diskretno slikarstvo ona je prva unela boju. U fovizam je ula sopstvenim loginim razvojem, a ne kopiranjem. Pariski period 1910-1912 Ostvaruje tenju da njena slika rezultat samo boje i materije bude eksteriorizacija vlastite emocionalnosti. Bilo je to vreme njene pune umetnike zrelosti, izgleda nikada sa vie strasti i fizike siline nije slikala, a nikad ranije tako nepogreivo logine organizovanosti u slici nije ostvarila. Posmatran sa aspekta razvoja i rasta njenog slikarstva ovaj period pokazuje dve faze19: 1910 kao produetak koloristike Srbijanske faze sa karakteristinim temperama. 1910-11 razdoblje slika vrhunskog kvaliteta. Smestila se u Metrovievom ateljeu. Drui se sa slikarima20. Organizatorsku aktivnost nastavllja u Parizu ( pregovori za jugoslovensku izlobu u Parizu ). Radi u ateljeu i pejzau. Odlazi na asove akta u privatne akademije. Ima esto model u svom ateljeu, priprema slike za izlobe: Jesenjeg salona i drugih u Parizu, Medulia u Zagrebu, Medjunarodnu u Rimu i IV jugoslovensku u Beogradu.

18 19

Matsova ena sa zelenom crtom, ena sa eirom, Portret Derena... 1911 boravi etiri meseca u Beogradu 20 Brankom Popoviem, Vladimir Beci, Nikola Jeremi, Branko Radulovi, Miroslav Kraljevi, Ljubo Babi dolaze u atelje. Preko Metrovia upoznaje Rodena.

1910 primljena je u Jesenji salon21 i to sa dve slike koje je ponela iz Beograda, iz faze intenzivnog kolorizma: Bdenje pored mrtvaca i Predgradje Pirota. U iriju Salona su fovisti: Vlamenk i Frijez, nala se u drtvu veoma znaajnih slikara22. U isto vreme, 1910 Rusko umetniko i knjievno drtvo organizovalo je Prvu internacionalnu izlobu. Nadeda izlae dve slike: Jutarnja etnja i Senjski rudnik23. Pariz, internacionalni centar umetnike aktivnosti, ivi i razvija se u znaku reakcije na impresionistiko slikarstvo i bere prve plodove sa puteva koje su za sobom ostavili postimpresionisti Gogen, Van Gog i Sezan. 1910 Sezanova posmrtna slava je u jeku. 1910 izloeni su Gogenovi radovi, priredjena je Matisova retrospektiva. 1911 priredjena je komemorativna izloba Rusoa. Iste godine kubisti izlau u salama salona. U Salonu nezavisnih, zajedno sa kubistima izlae i agal. Kada je Nadeda odlazila 1912, dogadjaju se pripreme za izlobe futurista. Kada je Nadeda stigla u Pariz, kubizam ulazei u svoju drugu analitiku fazu tek se pomaljao na javnim smotrama, dok je fovizam na izlobama bio vodei pravac i ujedno dominantna orjentacija likovnog ivota Pariza. O fovizmu Poeci fovizma prve likovne revolucije XX veka vezuju se za Matisove slike jo iz 1896, 1898. U osnovi pokreta lee uticaji Sezana, Van Goga i Gogena, odnosno geometrijskog, strukturalnog gledanja na svet, ekspresionistikog zamaha i dekorativne koncepcije. Od 1901 izlau pojedini fovisti u Salonu nezavisnih, ali njihova glavna pozornica postaje Jesenji salon. 1905 bila je velika godina Salona. Tada je nazvan Salon des fauves. Izlagalo je 12 kolorista okupljenih oko Matisa: Marke, Mangen, Pui, Vlamenk, Frijez, Ruo, Deren, Van Dongen, Kamoan, Brak, Valta. Od ovog datuma nastupaju kao grupa. Zahtevali su slikarstvo povrine na kojoj e forma biti potinjena boji, negovala se arabeska, ekspresivna kontura i pre svega intenzitet iste, estoak sirove boje, upotrebljene direktno iz tube, sa mnogo bele. Koloristike orkestracije nazvao je Oton Frijez prvi ovakvo slikarstvo, zasnovano na uskladjivanju odnosa bojenih povrina. Bila je to nova estetika oslobodjena klasinih koncepcija suprostavljena impresionizmu, koja je bila plod instinkta, a negovala individiualistiku umetnost. Vreme maksimalne tenzije fovista 1905-6-7 je revolucija koja je ostvarila tradiciju autonomije boje. U tom trenutku neki su se vratili Sezanu. Tako je fovzam tek to se nametnuo u svojoj violentnoj formi, u tom obliku i nestao, poto je prerastao u jednu novu estetiku, uslovio i oplodio niz grupnih individualnih razvoja, udarivi svoj peat na onaj deo slikarstva sledeih decenija koji e svoj izraz graditi bojom. Posle 1907 fovizam ulazi u svoju drugu odmereniju i intelektualniju fazu sa naglaenim individualnim orjentaciojama protagonista, a tzv mali fovisti povode se za markeom koji nikada nije naputao sive tonove. Uz matisa, koji sve vie insistira na dvodimenzionalnom prostoru, sa dekorativnom arabeskom po iroko bojenim povrinama, zatim ekspresionistiki Van Dongen i Vlamenk, pa difi i Frijez koji se ubrzo vraaju sa kratke konstruktivistike faze 1908, i jo nekoliko slikara, daju ton Slonima Jesenjim i Nezavisnih. I kubizam je sa svoje dve varijante: umerenijom sezanovkom i ekstremnom pikasovskom zapoinjao svoj hod kao avangardni pandan fovistikim tendencijama. Ovo je bila situacija koju je zatekla Nadeda po dolasku u Pariz. Progresivno orjentisan umetnik, ona je u Parizu nastavila svoj razvoj uklopivi se u klimu epohe koja je bila i njena. Ona je poznavala paralelnu pojavu fovizmu, grupu Die Brucke iz koje je izrastao ekspresionizam u Nemakoj. Ako se polazi od kvaliteta i vrednosti senzacije, ekspresionisti nisu daleko od fovista, ali fovistika deformacija je objektivna, a ekspresionistika subjektivna. Iako, fovisti daju prioritet likovnim problemima, a ekspresionisti psiholokim, oni se emocionalno povremeno jako pribliuju. Zajednika im je subjektivna koncepcija slikarstva, zajednika potreba za intenziviranjem doivljaja, za spontanim saoptavanjem senzacije, isto sredstvo: egzaltacija bojom i tenja za sintezom. Ovaj fenomen dobio je evropske razmere a kredo zajedniki fovistima i ekspresionistima: potreba realizovanja samog sebe, osvajanje i razvijanje svoje individualnosti uklapa se u pokret savremene likovne misli postajui jedna od aktuelnih koncepcija odnosa stvaralac delo. Zato nije retko da se obe tendecije prepliu u jednoj umetnikoj linosti ( Vlamenk, Ruo ). Tom krugu bi pripadala i Nadeda. Faza 1910

21

Od Jugoslovena izlagao je samo Vladimir Beci jedan akvarel. Metrovi, iako stalni lan salona nije izlagao zauzet pripremama za izlobu grupe Meduli u Zagrebu. 22 Matis izlae La Dance i La Musique, izlau: Bonar, Burdel, Moris Deni, Van Dongen, Pikabija, Lee, Frijez, Kandinski, Vijar... 23 izlau Van Dongen, Lot, Burdel, Frijez, Matis, Pikaso.

Tempere koje je radila u Parizu i okolini Bulonjska uma, Jezero u Bulonjskoj umi, Bulonjska uma koncipirane u irokim formama, ine zasebnu celinu. Pokazuju slobodniju fakturu na kojoj se sustie razliven namaz sa pastoznim nanosom. Radjene su skicozno, brzo, irokim potezom etke sa mnogo bele i deluju vie kao beleka kojom slikar reaguje na udar vizuelnog oka, nego kao odredjeni komentar doivljaja. Ulja iz 1910 pokazuju znatno iri koloristiki registar i neposredno se vezuju za predhodnu fazu intenzivnog kolorizma. Takvi su markeovski mostovi: Kej na Seni, Most na Seni, Plaa u Bretanji. U ovo vreme ona je zagazila u jo jednu sferu: dekorativnu istorijku kompoziciju. Trebalo je da to bude serija od sedam velikih dekorativnih slika iz ciklusa Kraljevia Marka. Ovde postoji idejna sprega sa Metrovie. U to vreme u okviru Secesije postoji monumentalno-dekorativno slikarstvo. Sauvale su se samo skice: Kraljevi Marko, Milo Obili, Konjanici u umi, Kosovka devojka. Ako bi smo trali inspiraciju za ove slike, mogli bi smo je nai u Matisu. Njegove slike Igra i Muzika, videla je na jesenjem salonu. Ove skice su daleko manje dokument prvog pokuaja modernog monumentalnog slikarstva u nas, a mnogo vie afirmacija doslednosti Nadedine likovne orjentacije. Ostala je slikar savremenih shvatanja. Tema je bila samo privid. Bez deskripcije i literature, i ove kompozicije je zamislila kao koloristike orkestracije. Tokom 1910 Metrovi priprema u Zagrebu izlobu grupe Meduli, kojoj pristupaju neki srpski i slovenaki umetnici ( deviza integralnog jugoslovenstva ). Izloba je posveena ciklusu Marka Kraljevia. Nadeda nije uspela da zavri svoje slike, te na izlobu alje tri pejzaa: Ulica u snegu, notr Dam u Parizu, Tiljerije na Seni ( prva iz impresionistike faze, druge dve iz Pariske ). Kritika nerazume ili ignorie njene slike. Izloba Medulia bila je vrsta pripreme za Rimsku izlobu 1911. paviljon Kraljevine Srbije projektovao je Petar Bajlovi, a reljefom dekorisali Metrovi i Rosandi. Dominantna linost izmedju 24 izlagaa bio je Ivan Metrovi. Nadeda je iz Pariza poslala dva velika panoa: Igra vila na planini, kraljevi Marko i Relja Kriljati, ali nije uspela da ih izloi24. Slike iz prve pariske faze najblie su fovistikom izrazu. Medjutim, izmedju prve i druge pariske faze osetna su pomeranja u koncepciji slike koje je udaljavaju od matisovske koncepcije slike. Dok je Matisovo slikarstvo posle 1907 blago, mirno, intelektualno, Nadedino je uznemireno, strasno, emocionalno. Emocionalnost se vie ne izraava samo bojom, nego jo snanije faktura, koju ona u ovoj fazi aktivira ritmovanim potezom i visokom pastom do reljefnosti zadravajui trodimenzionalnost u odnosu na prostor. Faza 1911 Dela druge Pariske faze sinteza su Nadedinih koloristikih nastojanja, tehnikih pokuaja i onog ekspresionistiko-fovistikog preplitanja u koncepciji. Pored instinkta i zanosa, na slikama je prisutno znanje i odredjena likovna misao. Sada se ona sve vie odvaja od Matisa. Saeta hromatika sa manje violentnosti u kontrastu boja, vea uloga poteza, reljefnija faktura i specifino oseanje ritma, osobine su slika ovog perioda. Na paleti kojom su ove slike komponovane sve se vie istie dominacija jedne boje plave il zelene a, sve redje crvene, sa mnogo bele25. Da bi pojaala sjaj i sveinu boje, ona poput Van Dongena, esto podmazuje platno nekim toplim vernijom, otuda kroz naslage raznih tonova zelenog prodire iznutra, kroz samu materiju, trag cinoberne podloge to slikanoj povrini daje punou i sjaj. Takve su joj slike iz 1911 Notr Dam, Jezero u Bulonjskoj umi. Slike tipine za ovaj period ( obe Notr Dam, Jezero u Lonanu, Jezero u Bulonjskoj umi, obanin, Ksenija Anastasijevi ) pokazuju i u tehnikom pogledu bitnu razliku u poredjenju sa svim predhodnim fazama. Potez je na njima dobio specifinu ulogu. irok i hitar, on sada sledi formu, ali je ne opisuje, svojim ritmom nosilac je emocije i odraz ekspresionistikog temperamenta, otkriva stvaralaki proces umetnika. Snano su fakturirane, pozadina je uvek manje pastozna, a masa bliskog predmeta deluje gotovo reljefno. Na ovim slikama ona ostvaruje ritmiku senzaciju. Ovakve slike donele su joj pozitivne kritike. Pokazala ih je na Jesenjem salonu ( Jezero u Lonanu, Ugao Rotildove kue u Bulonjskoj umi ), u Slonu internacionalne unije ( Notr Dam...izlae i Branko Popovi ) i 1912 na IV jugoslovenskoj izlobi u Beogradu. U Beogradu od 9 eksponata koje je poslala, 6 je bilo iz pariskog perioda ( Bulonjska uma, na jezeru oar, Notr Dam, Fasada Notr Dam, Tiljerije na Seni, Na Lonanu ). Kritika ovoga puta nije zaobila Nadedu, ali nije imala dovoljno razumevanja ni znanja da oceni

24

Metrovi je isprva javio da slike nisu stigle na vreme, ali iri je slike odbio to je ona otro zamerila Metroviu. Murat, Bajlovi, Todorovi rekli su za njene slike proizvod pornografije. 25 Ovakva kombinacija boja primetna je posle 1907 kod veine fovista. Tako slikaju Frijez i Vlamenk, a Marke jo ranije.

znaaj njenih slika, ni onda kada je izraavala izvesnu naklonost. Moe se izdvojiti samo Moa Pijade, koji je znao da nadje adekvatnu re za vrednost i avangardni znaaj Nadedinog dela. Za nepune dve godine ona je razvila i definitivno odredila specifinu koncepciju svoje umetnosti. Razvoj se u Parizu nastavio i jo vie personalizovao. Zahvaljujui pariskim radovima, njen opus deluje celovito i puno. Moe se postaviti pitanje kuda bi dalje krenula u svojim traenjima. Ove slike su najvii dometi srpske umetnosti i ujedno savremeni evropski ekvivalent srpske moderne umetnosti. Ratni period 1912 1915 Nakon IV jugoslovenske izlobe, na ijim se pripremama toliko angaovala, ona e postati i njen kritiar. Ona je ne posmatra kao manifestaciju pojedinih naroda, nego kao izlobu Lade i Medulia, to ona svodi pod dve opozitne koncepcije: konzervativce i moderne. Hvali Metrovia, Slovence, istie ono to je napredno ( Branko Popovi ). Bila je to njena poslednja kritika. Uspela je da otvori slikarsku kolu. 1912 poinju Balkanski ratovi, umiru joj majka i dve sestre. Odlazi u rat kao bolniarka. Dva Vezirova mosta, tri pezaa Prizrena, u vie mahova Graanica i Kosovo Polje, nekoliko portreta ratnika, Fasada svetog Marka ( nastala u toku kratkog puta u Italiju ), sliice Ruevina i atori poljske bolnice je sve to je od ratnih slika stiglo do nas. Raspoloenje je orfejsko, svetlost nova, ali su rukopis i izraz isti: treperenje unutarnjeg ivota, zaljubljenost u prirodu, u svetlost. Paleta je od malo boja aliuarena, bukti: crvena, naroito crvena, pa zelena, uta, ljubiasta i mnogo bele. Udar doivljaja pretoen u boju. Ovaj poslednji period svakako je rezultat postignutog u vremenu 1909-1912. poslednja dela saeta, svedena na bitno jo su neposrednije prenosila ubedjenja kojima odie ceo njen opus: samo da se bojom moe izraziti snaga unutarnjeg doivljaja, ljubav, i ono duboko oduevljenje prirodom, toliko karakteristino za Nadedino shvatanje ivota i sveta. Ekspresionistike koncepcije, prenaglaenog hromatizma, esto brutalne ekspresivnosti, jednostavnog i saetog izraza slike ovog perioda samo su poenta onog uspinjanja kojem Nadedin kolorizam tei od 1904, preko 1909 i obanina iz 1912 remek dela neobinog znaaja, koji je postupkom pariskodelo a hromatizmom najavljuje Ratni period. Mala slika Ruevina dragocena je kao nesputana eksteriorizacija njenog poimanja boje. U ovoj najkoloristinijoj epohi boja se izgradila i autonomni slikarski element. Uz oslobodjenje palete razvijala se i vea nezavisnost u odnosu na predmet. Zaudjujua je savremenost i sloboda koncepcije. Dinamiki ekspresionizam nazvao je Branko Popovi ovaj ritam koloristikih slapova Nadedinog poslednjeg perioda. Nameravala je ove slike da izloi u Veneciji, na bijenalima 1914. nije stigla da ostvari nameru. Umrla je od tifusa u bolnici u Valjevu 1915. Nadeda je od zaetnika srpske moderne umetnosti izrasla u njenu najmarkantniju linost. Znaaj njenog dela lei u objektivnoj umetnikoj vrednosti i u njegovom avangardnom karakteru. Iz tog aspekta treba ga i vrednovati. Pripadajui porodici velikih kolorista ekspresionistikog smera koji stvaraju egzaltirano, estinom temperamenta i izrazitom individualnou, neuklopljivo u opte principe pravaca ili pojedinih kola, njeno je slikarstvo jedna vlastita umetnost. Njeno slikarstvo predstavlja najrevolucionarniju prekretnicu u srpskoj umetnosti. Potovala je tekovine impresionizma. Bila je napredniji slikar od kritiara jer je svojim slikarstvom pripadala sledeoj etapi u razvoju moderne umetnosti. Njeno slikarstvo ne samo da je donosilo novo, ono je ukazivalo i na pravac daljeg razvoja, ali zaudjujue moderno, uspostavie kontinuitet tek sa generacijom etvrte decenije Konjovi, Zora Petrovi, Bijeli, Job, Dobrovi koja e svojim koloristikim ekspresionizmom nastaviti Nadedinu koncepciju. Hronoloka podudarnost njene umetnosti sa prvim pojavama ekspresionizma, fenomen je u naim razmerama jedinstven, a u svetskim neosporno avangardan.

You might also like