Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more ➡
Download
Standard view
Full view
of .
Add note
Save to My Library
Sync to mobile
Look up keyword
Like this
2Activity
×
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Definiranje i Vrednovanje Postignuca Ucenika

Definiranje i Vrednovanje Postignuca Ucenika

Ratings: (0)|Views: 620|Likes:
Published by mladendujic

More info:

Published by: mladendujic on Dec 10, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, DOC, TXT or read online from Scribd
See More
See less

05/08/2013

pdf

text

original

 
DEFINIRANJE I VREDNOVANJE POSTIGNUĆA UČENIKA
Školovanje ima smisla ako dijete pripremi za život. Da bi se to ostvarilo dijete treba stećirazličita znanja, vještine i sposobnosti
u okviru akademskog, emocionalnog ipsihomotoričkog područja
. Ta znanja, vještine i sposobnosti su ciljevi odgojno-obrazovnograda. Važno je stalno provjeravati mogu li i da li djeca postižu očekivane kompetencije. Što češćesudionici odgojno-obrazovnog procesa
(učenici, učitelji, roditelji)
dobivaju povratne informacije okvaliteti svoga rada
 
(učenja, poučavanja)
,
kvalitetnije će raditi.Vrednovanje postignuća učenika
 
ima smisla ako ima jasno definiran cilj. Rezultatvrednovanja uvijek treba odgovoriti na neko pitanje. Kada je cilj selekcija, on odgovara napitanje: „Tko će biti uspješniji – koga izabrati?“. Kada je cilj motivacija, odgovara na pitanje: „Štoslijedeće trebam učiniti?“. Sve do 7. razreda OŠ najvažniji cilj vrednovanja postignuća učenika jepodizanje kvalitete njegovog rada i razvijanje motivacije za učenje. Da bi to bilo ostvarivo učeniktreba dobiti odgovore na slijedeća pitanja:
„Što se od mene očekuje?“ (što moram znati i umijeti, „Što sam kvalitetno naučio?“, „Što trebamnaučiti još kvalitetnije?“, „Što trebam činiti da bih to postigao?“
Da bi vrednovanje postignuća učenika imalo smisla ono treba sadržavati odgovore upravo naova pitanja i omogućiti definiranje daljnjih očekivanja od djeteta i planiranje (prilagođavanje)daljnjeg poučavanja.Postoje dvije vrste vrednovanja postignuća učenika: sumativno i formativno.
Sumativno vrednovanje
predstavlja procjenu ishoda učenja/poučavanja: govori o kvalitetiučenikovog znanja nakon poduke, ali i o kvaliteti poduke. Provodi se na kraju određenogobrazovnog razdoblja ili na kraju obrade nastavne cjeline.
Formativno vrednovanje
predstavlja procjenu predznanja
(inicijalne provjere)
i znanja koje je usvojeno tijekom dijela poduke. Njegov rezultat predstavlja povratnu informaciju i učeniku iučitelju o tome koji dio gradiva je dobro naučen, a na kojem treba još raditi - predstavlja polaznuosnovu za daljnje poučavanje.Što su češća i kvalitetnija formativna vrednovanja, kvalitetnija je nastava i veća je motivacijaza učenje i postignuća učenika, kako u osnovnoj, tako i u srednjoj školi. Naime, učenici najboljenapreduju kada točno znaju što rade dobro, a što loše. Tada mogu ispraviti ono što je loše. Istotako učitelji moraju znati koliko je djelotvoran konkretni način poučavanja da bi ga unaprijedili.Poučavanje se mora temeljiti na onome što učenici već znaju i što mogu naučiti, a ne naočekivanjima odraslih. Ako vrednovanje pokaže da dio gradiva nije kvalitetno usvojen, treba gadodatno obraditi s učenikom (učenicima) i nakon toga ponoviti vrednovanje, ali koristeći novematerijale za provjeru. Tako se može utvrditi napredak učenika . Ako i nakon toga značajan brojučenika (odn. pojedini učenik) i dalje ne uspijeva uspješno savladati neki pojam, znači da je tajpojam pretežak ili da metode poučavanja nisu primjerene.Da bi učenici napredovali treba utvrditi mogućnosti i potrebe pojedinca, a ne razreda ucjelini
(diferencijacija
). Upravo to se postiže kroz formativno mjerenje koje je osnova zaindividualizirano poučavanje (djeci se omogućava da vlastitom brzinom savladavaju nastavniprogram). I učenik koji dobije odličan može dobiti preporuku da na nečemu još poradi. Učenikkoji dobije nedovoljan može dobiti i informaciju o onome što je uspješno savladao. Tako imapriliku doživjeti barem djelomičan uspjeh što pozitivno djeluje na njegovo samopouzdanje isamopoštovanje i na motivaciju za učenje.Kvalitetno formativno vrednovanje povoljno djeluje na učenikov napredak u učenju, njegovestavove i uvjerenja i djelotvornost poučavanja samo ako se provodi na način da ga učenicismatraju korisnim za njih same, a ne oružjem protiv njih. Zbog toga je važno učenicima objasnitisvrhu kako formativnog, tako i sumativnog vrednovanja i naglasiti im da im ono pomaže u učenju
(na vrijeme dobiju informaciju o kvaliteti svoga rada).
 
Zbog toga se ocjena nikada ne smijekoristiti kao sredstvo discipliniranja, već isključivo kao povratna informacija o kvalitetiučenikovog znanja i kvaliteti poučavanja!!!
Da bi se formativno vrednovanje moglo provoditi, učitelj mora biti sposoban samostalnoizraditi različite instrumente za vrednovanje različitih razina znanja i jasne i objektivne kriterije
“Definiranje i vrednovanje postignuća učenika”, Elvira Nimac, prof. psiholog 
 
vrednovanja. Kvaliteta instrumenata i postupaka za vrenovanje postignuća ovisi o formuliranjuciljeva poučavanja. Ciljevi poučavanja su definirani u nastavnom planu i programu: uz svakunastavnu jedinicu definirana je očekivana kompetencija učenika. Te kompetencije predstavljajuobrazovne standarde koji se koriste u strukturiranju poučavanja (usmjeravaju nastavni proces).Da bi mogli biti provjerljivi (izmjerljivi) ciljevi poučavanja moraju biti operacionalizirani: definirani uterminima opažljivog ponašanja
(treba točno definirati što će učenik učiniti ili reći, a na temelju čegaćemo zaključiti da je postigao znanje određene razine)
.
Time se postiže veća objektivnost procjene ipostaje moguća evaluacija nastavnog procesa. Onda kada su kompetencije definiraneapstraktnim terminima, ne mogu se direktno opažati, pa je veća subjektivnost vrednovanja imogućnost samozavaravanja (i učenika i učitelja). Dokazano je da se uspjeh u učenju povećavakad su očekivana postignuća svima jasna.Prilikom vrednovanja postignuća učenika najlakše je procijeniti najnižu razinu znanja i to senajčeće čini. Daleko je teže procijeniti razinu vještina i sposobnosti, kojoj treba težiti. Temeljitoplaniranje provjeravanja znanja omogućit će obuhvaćanje različitih razina znanja. Onda kada seprecizno i jasno definiraju očekivani ishodi učenja, lakše je kasnije birati zadatke kojima će seprovjeravati kvaliteta znanja različitih razina.
SUBJEKTIVNOOBJEKTIVNO
naučiti 
osnovna pravila pristojnog ponašanja u zajednici: pozdravljanje,ispričavanje, iskazivanjemolbe
Opisati 
osnovna pravila pristojnog ponašanja … (razina dosjećanja)
Navesti 
rečenice koje se koriste u situacijama pozdravljanja (jutro, dan,veče), ispričavanja i iskazivanja molbe u različitim životnim situacijama(razina dosjećanja)
Objasniti 
 zašto je važno koristiti pravila pristojnog ponašanja…
 
(razina shvaćanja)
 Primjenjivati 
osnovna pravila pristojnog ponašanja … (razina primjene)
razumjeti 
 potrebuodgovornog izvršavanja svojih obaveza
 Navesti 
čime se bave članovi njegove uže obitelji (razina dosjećanja)
 Navesti 
 svoje dužnosti (razina dosjećanja)
Objasniti 
riječ “zanimanje” (razina shvaćanja)
Objasniti 
 zašto je korisno da svatko izvršava svoje dužnosti (razina shvaćanja)
Da bi se što kvalitetnije definirali specifični ciljevi i na temelju toga uspješnije planirao tijeknastavnog procesa i procjena ishoda učenja od koristi je Bloomova taksonomija znanja
(1956., Bloom i Krathwohl; 2001., promijenjena verzija, Anderson i Krathwohl)
u kojoj su kategoriziraniedukacijski ciljevi na kognitivnom području. To je jedna od najprihvaćenijih klasifikacija znanja.Razine znanja poredane su hijerarhijski, počevši od onih koje zahtijevaju jednostavnije misaoneoperacije
(memoriranje)
, preko razumijevanja i primjene do najsloženijih
(analiza, evaluacija i sinteza).
U promijenjenoj verziji je zamijenjena hijerarhija dvije najviše razine znanja i umjestoimenica koriste se glagoli, čime je naglašen procesni karakter učenja.Primjedbe upućene taksonomiji su da nije dokazan hijerarhijski odnos
(kod tri posljednjerazine)
i da se pojedine razine znanja djelomično preklapaju
(što ne umanjuje njenu praktičnuvrijednost).
Uz svaku kategoriju
(razinu)
znanja opisani su širi ciljevi poučavanja i glagoli koji opisujuučenikova konkretna ponašanja koja su vidljivi iskaz postignute kompetencije na određenojrazini.Postoje različite tehnike za prikupljanje podatakaka radi vrednovanja postignuća učenika:standardne provjere znanja, pisanje eseja, postavljanje pitanja otvorenog tipa, testovi
 standardizirani)
, praktični zadaci, promatranje i bilježenje učenikovog rada tijekom nastave,dijagnostički upitnici
(ček liste i skale procjene)
, razgovor učenika i učitelja, portfolije
(zbirkeučeničkih radova).
Da bi se moglo planirati daljnje poučavanja važnije je utvrditi što djeca znaju i mogu, negošto ne znaju i ne mogu. Da bi to bilo moguće treba promatrati ponašanje djeteta (kako izvršavazadatake) u situacijama koje su mu dobro poznate, u kojima je opušteno i ima mogućnostpokazati svoje znanje na različite načine i treba pratiti njegov napredak u određenom području.
“Definiranje i vrednovanje kompetencija učenika”, Elvira Nimac, prof. psiholog 
2
 
Stoga je nužno kontinuirano ocjenjivanje učenika tijekom različ itih aktivnosti, a to znači i tijekomprocesa učenja.Tehnika
promatranja i bilježenja
zapažanja o radu i ponašanju učenika korisna je zautvrđivanje načina na koji dijete uči pojedino gradivo. Učitelj tijekom nastave 5-15 min. diskretnopromatra rad jednog djeteta i bilje ž i važne podatke u obrazac koji je unaprijed pripremljen za to(podsjećaju na to što treba pratiti i pružaju preglednost i jasnoću podataka), te na temeljuzapaženih podataka odmah radi plan daljnjeg poučavanja. Pri tome je važno bilježiti podatke kojise odnose na akademsko , socijalno i emocionalno podru č je . Podaci se trebaju zabilježiti š toranije da ne bi došlo do zaboravljanja i iskrivljavanja. Važno je unaprijed odrediti cilj promatranja(ponašanje koje će se promatrati), način pravljenja bilješki, u kojem vremenskom periodu će sepromatranje vršiti i pripremiti obrazac za vođenje bilješki. Dobiveni podaci su povjerljivi i o njimase raspravlja isključivo s djetetom i njegovim roditeljima i to na individualnim razgovorima.Tijekom jednog nastavnog sata može se „pratiti“ 1-4 učenika.
Ček liste (popisi ponašanja)
su instrumenti koji omogućuju jednostavno bilježenjerezultata opažanja učenikove aktivnosti
.
One predstavljaju
 
popis ponašanja koja se opažaju. Uzsvako ponašanje nalazi se rubrika u koju se stavi oznaka (križić, kvačica) je li prisutno ili ne.Ponašanja se mogu popisati u redosljedu u kojem se pojavljuju prilikom stjecanja pojedinekompetencije. Takve ček liste omogućuju jednostavno praćenje napretka učenika u stjecanjuneke kompetencije.
VREDNOVANJE POSTIGNUĆA NA AFEKTIVNOM PODRUČJU
(razina PRIHVAĆANJA i REAGIRANJA, prema Krathwohl)
Ime i prezime učenika:___________________________ Datum:________________ 1.Pažljivo i bez prekidanja sla učitelja.2.Pažljivo i bez prekidanja sla druge enike.3.Izražava pozitivan stav prema učenju.4.Izražava neslaganje s drugima poštujući drugačije mišljenje.
(tolerantan je)
 5.Izvava postavljene zadatke
(ne treba ga poticati).
6.Donosi pribor.7.Piše domaće zadaće.8.Postavlja pitanja o onome što se radi (gradivu) – pokazuje interes za predmet.9.Tri objnjenja za ono što mu nije jasno.10.Pristojno odgovara na postavljena pitanja.11.Daje prijedloge prilikom rješavanja razrednih problema.12.Dobrovoljno se javlja za pojedine zadatke.13.Pome drugima.
“Definiranje i vrednovanje kompetencija učenika”, Elvira Nimac, prof. psiholog 
3

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->