Ono što, međutim možemo da učinimo ovdje, je da odgovorimo na sopstveno pitanje timešto ćemo razmotriti ove tipove ljudi koji u to ne vjeruju i vidjeti da su i oni koji se bavemagijom, samo što toga nisu svjesni.Prva vrsta nevjernika je ona koja ima čvrsta religiozna uvjerenja i sve ostalo smatra zaaberaciju. Pa ipak, katolik koji, na primjer, ide na misu, praktikuje čin čiste ceremonijalnemagije, koji bi neko sa strane mogao protumačiti da ima kanibalističke akcente, ali kojiuprkos toga ima dubok emocionalni uticaj na učesnika.
Došlo je do promjene u svijesti.On se zbog toga osjeća malo bolje i bliže bogu.
Druga vrsta nevjernika je onaj koji je racionalista i ateist, i koji je siguran da ritualnamagija ne igra nikakvu ulogu u
njegovom
životu. Ali, osim ako on nije takva osoba kojase nikad nije zaljubila ni u najmanjem stepenu, nimalo nije u pravu. Čin zaljubljivanja jesam po sebi ceremonijalna magija, koja je u stanju da izazove najdalekosežnije promjene usvijesti, više nego bilo šta drugo. Ljubljeno biće treba samo da se nasmiješi ili da namrštiobrve pa da zaljubljeni zatreperi iz dubine duše. Zaljubljeni parovi dijele između sebemale rituale, akcije i tajne riječi koje su čista glupost za ljude sa strane, ali koje su zazaljubljene pune skrivenog značenja. Sitni gestovi poprimaju zastrašujuće dejstvo. Kakavgod da je ishod ljubavne veze, samo njeno postojanje proširuje psihu zaluđenih.
To jemagija u svom najjačem dejstvu - promjene do kojih dolazi u svijesti.
Magiju kojućemo proučavati u ovoj knjizi moramo posmatrati baš u tom smislu. Moramo vidjeti njenetehnike kao sredstva za otkrivanje samog sebe i samousavršavanje. Krajnji cilj svakogčovjeka koji se bavi magijom mora neizbježno biti isti kao i cilj svakog sveštenika: potpunost, i ljudska i božanska.
Da li magijske discipline prouzrokuju ikakve sporedneefekte na psihičkom planu je sasvim nebitno ukoliko one ne pomažu čovjeku dapostane bolja i mudrija osoba.
Moramo priznati na samom početku da većina ljudi prilazi magiji sa nekim nejasnodefinisanim iako snažnim porivom da zadobije moć. Ni ovaj pisac nije izuzetak u tome.Većina nas živi prilično dosadnim životima, nezadovoljno i često patetično. Zato se čini damagija nudi sredstva za zaobilaženje uobičajenih puteva do zemaljske moći i uz pomoćnekoliko simbola i minimum napora, nagovještava beskrajne mogućnosti. Međutim, madau stvarnosti beskrajne mogućnosti doista postoje, ideja o minimumu napora ne može bitidalje od istine.
Pravi mag ne čini ništa manje od stremljenja ka apsolutnom (kako god da todefiniše). Metaforički govoreći, psihička magija je sredstvo koje nam omogućuje dase okrenemo sebi iznutra, da ščepamo sebe za potiljak i uzdignemo se do najvišihciljeva kojima težimo.
To smo, u stvari, svi i činili kad smo bili djeca. Dijete se razvija i sazrijeva u muževnosttime što kopira odrasle, uči od njih posmatrajući ih, i u igri imitira svijet odraslih. Dijete se prilagođava svijetu reprodukujući njegova pravila u svojim igrama i postepeno proširujesvoje pojmove, sve dok ne dođe vrijeme da može da odbaci oponašanje odraslih. Na sličannačin i mag evoluira ka božanskom, koristeći rituale čiji je cilj da reprodukuju unutrašnjesvjetove.
Evolutivni put je od djeteta do čovjeka i od čovjeka do boga
, iako smo sviskloni da se na tom putu pomalo zaglibimo.
Značenje simbola
Ali otkud simboli u svemu tome? Opet, pogledajte svijet oko sebe...3
Leave a Comment