RAST I RAZVITAK BILJAKA U biljni razvitak ukljueni su proces rasta i proces diferencijacije.

Pod pojmom rasta razumijevaju se kvantitativne promjene koje se zbivaju u tijeku razvitka. Rast se moe definirati kao poveanje obujma ili tvari odnosno kao ireverzibilna promjena veliine stanica, organa ili itavog organizma. Rast ovisi o smjeru poveanja stanice i smjeru stanine diobe. Pod diferencijacijom smatramo kvalitativne promjrne oblika odnosno funkcije koje se pojavljuju u tijeku razvitka unutar pojedinihstanica, tkiva i organa. Ta dva procesa obino se u biljkama zbivaju istodobno. RAST - U biljaka rast je ogranien na specijalizirane zone trajno embrionskih tkiva koja se nazivaju meristemima, a koje mogu zadrati sposobnost rasta i stotinama godina. Zbog toga, za razliku od ivotinja, veina biljaka moe neogranieno rasti i imati mnogo neodreeniji oblik. Primarni rast se zbiva u vrkovima izdanaka i korijena te u listovima i pupovima, a u veine biljaka je ekvivalent za produni rast. Promjer stabljike i korijena poveava se u dijelovima koji su prestali produno rasti, a ta se pojava naziva sekundarnim rastom. Oba oblika rasta vezana su za meristeme. Razlikujemo 2 tipa meristema: vrne ili apikalne meristeme pomou kojih se zbiva produni rast, a nalaze se na vrnim dijelovima izdanaka i korijena, te bone ili lateralne meristeme pomou kojih biljke rastu u irinu, a ine ih meristemske stanice valjkasto rasporeene u drvenastim stabljikama i korjenju. U vrnom dijelu korijena mogu se dobro uoiti razliite zone: korijenova kapa, vrni meristem, zona produnog rasta i zon adiferencijacije. U vrnom dijelu izdanka njeni meristemski vrak zatien je zaecima listova, a podjela na zone nije tako dobro uoljiva kao u vrnom dijelu korijena. DIFERENCIJACIJA - Procesom diferencijacije stanice-keri poprimaju svojstva koja se razlikuju od svojstava roditeljske stanice. U biljaka je, za razliku od ivotinja, stanina diferencijacija esto povratna (reverzibilna), osobito kada se biljno tkivo uzgajka u kulturi. Diferencirane stanice mogu se opet dijeliti i u odgovarajuim uvjetima mogu regenerirati itavu biljku. Ot svojstvo biljnih stanica naziva se totipotentnou a rezultat je regulacije aktivnosti gena. Jedan od uzroka stanine diferencijacije je inekvalna ili asimetrina dioba roditeljske stanice kojom nastaju dvije stanice keri koje slijede razliite uzroke diferencijacije. Do ovakve diobe dolazi zbog polarnosti unutar citoplazme to se moe vidjeti u epidermskim stanicama kotijena iz kojih se razvijaju korijenove dlaice. Na jednom kraju takve stanice citoplazma je gua, a na drugom kraju rjea i vakuolizirana.. Nakon diobe nastaju dvije nejednake stanice: manja stanica s gustom ciotoplazmom i vea stanica s rjeom citolazmom. Manja se stanica razvija u korijenovu dlaicu, a vea stanica u normalnu epidermsku stanicu. Poolarnost nije samo svojstvo citoplzme, nego isto tako i stanica i organa. Na razini stanica polarnost se noe vidjeti u stanicama korijenove kape koje izluuju sluz samo na onoj strani kojom su okrenute prema tlu. EMBRIOGENEZA - Nakon oplodnje a prije 1.diobe zigote, opaa se da je citoplazma na jednom kraju zigote gua, a na drugom kraju rjea opdnosno vakuolizirana. Takoer se uoava polarni raspored organela. Prvom diobom, koja je inekvalna, nastaje jedna velika vakuolizirana stanica na bazalnom kraju (bazalna stanica) i jedna manja vrna stanica s guom citoplazmom i s mnogo organela. Tom diobom zapoeo je proces koji se naziva embriogenezom. Iz vrne stanice razvit e se vei dio klice, a iz bazalne stanice nositelj klisce (suspenzor) preko kojeg embrio prima hranjive tvari. Vrna tanica dijeli se nekoliko puta uzastopno i nastaje proembrio (globularni stadij). Zatim se razvija srcoliki oblik embrija na kojem se ve uoavaju supke. Embrio se pone izduivati, a iz suspenzorskih stanica koju su najblie embriju razvija se korijenak klice. Listovi se razvijaju iz skupine stanica koje se nakaze uz sam vrak. Prvo nastaju male lisne izboine, zatim lisna os i napokon plojka lista. Poloaj lisnih zaetaka (primordija) u vrku odreuje raspored listova na odraskom izdanku. Ispod vrnog meristema poinju se diferencirati stanice stabljike. NESPOLNO RAZMNMOAVANJE - Mnoge biljne vrste mogu se razmnoavati nespolno. Tako npr. maslaak i neke druge vrste mogu stvarati sjemenke bez oplodnje (apomiksija), jagode

se razmnoavaju vrijeama, urice podancima, luk i tulipan lukovicama, a na rubovima lisnih plojki nekih vrsta razvijaju se male biljice. Razmnoavanje pomou vegetativnih organa naziva se vegetativnim razmnoavanjem. Iz pojedinih odvojenih biljnih dijelova moigu se regenerirati itave biljke. Ta mogunost iskoritava se pri razmnoavanju brojnih vrsta reznicama. Vegetativnim razmnoavanujem jedne roditeljske biljke dobopvaju se genetski identine biljke koje se nazivaju klonom. Mnoge ukrasne biljke razmnoavaju se reznicama. U nekim sluajevima na reznoj plohi se razvija masa nediferenciranih stanica (kalusno tkivo) iz kojih se razvija adventivno korijenje. KULTURA BILJNIH STANICA I TKIVA U UVJETIMA IN VITRO - U novije se vrijeme za vegetativno razmnoavanje biljaka (kloniranje) primjenuje metoda kulture biljnih stanica i tkiva u uvjetima in vitro (kulture se uzgajaju u staklenim ili plastinim posudama). Ta se metoda temelji na injenici da je u strpgo kontroliranim uvjetima iz malih komadia tkiva izrezanih iz roditeljske biljke (eksplantati) ili ak i iz pojedinanih stanica pa i protoplasta, mogue regenerirati itavu biljku. Eksplantati se uzgajaju na krutim lili tekuim hranjivim podlogama koje sadravaju mineralne soli, organske dodatke (ugljikohidrati, vitamini, aminokiseline i sl.) i biljne hormone. Danas je ta metoda postala sastavnim dijelom oplemenjivanja poljoprivrednih, hortikulturnih i drvenastih biljaka. Osim toga, ona omoguuje dobivanje biljaka osloboenih patogenih klica, posebice virusa, a slui i za dobivanje nekih sekundarnih biljnih produkata. No, najveu ptimjenu metoda kulture tkiva ima u razmnoavanju brojnih biljnih vrsta, posebice onih koje se teko razmnoavaju sjemenom. Ta metoda kojom se dobivaju genetski identine biljke, naziva se i mikrorazmnoavanjem jer se poetno dobivaju vrklo sitni izdanci odnosno biljice koje se presauju u zemlju. Izdanci se mogu razvijati iz ve postojeih pupova, ili iz novozametnutih pupova (adventivnbi izdanci). Iz kultiviranih stanica ili tkiva moe se razviti masa nediferenciranih stanica (kalusno tkivo) u kojem se odreenom kombinacijom biljnih hormona moe potaknuti razvoj adventivnih izdanaka i/ili korijenja. U kalusnom tkivu nekih vrsta mogu se razviti strukture koje su nalik na embrije (somatski embriji).