Professional Documents
Culture Documents
Strana
0.1.Alfabet - Alphabet 3
1. Brojevi - Numbers 3
1.1. Glavni (cardinals) 3
1.2. Redni (ordinals) 4
1.3. Deobni (fractional numerals) 5
1.4. Brojevi za ponavljanje (repeating numerals) 5
1.5. Brojevi za umnoţavanje (multiplicatives) 5
1.6. Broj nula (zero) 5
2. Član - The Article 5
2.1. OdreĎeni član 6
2.2. NeodreĎeni član 7
3. Glagoli - Verbs 9
3.1. Pomoćni glagoli - Auxiliary Verbs (Helping Verbs) 10
3.1.1. Pomoćni glagol "to be" - Auxiliary Verb "to be" 10
3.1.2. Pomoćni glagol "to have" - Auxiliary Verb "to have" 11
3.1.3. Pomoćni glagol "to do" - Auxiliary Verb "to do" 14
3.2. Bezlični glagoli - Impersonal Verbs 15
3.3. Nepotpuni glagoli - Defective Verbs 15
3.4. Pravilni i nepravilni glagoli - Regular and Irregular Verbs 16
3.5. Prelazni i neprelazni glagoli - Transitive and Intransitive Verbs 19
3.6. Povratni glagoli 19
3.7. Višerečni glagoli - Multi-word verbs 20
3.7.1. Frazalni glagoli 20
3.7.2. Predloţni glagoli 20
3.7.3. Frazalni predloţni glagoli 21
3.8. "-ing" oblici - The "-ing" forms 21
3.9. Gerund - The Gerund 22
3.10. Particip prezenta - The Present Participle 23
3.11. Direktan i indirektan govor - Direct and Indirect Speech 24
3.12. Klauze - Clauses 25
3.12.1. Nezavisne i zavisne klauze 26
3.12.2. Relativne klauze 27
3.12.3. Eliptične klauze 28
3.13. Kondicionali - The conditionals 28
3.13.1. Prvi kondicional - realna mogućnost
(First conditional: real possibility) 29
3.13.2. Drugi kondicional - nevjerovatna mogućnost
(Second conditional - unreal possibility or dream) 29
3.13.3. Treći kondicional - bez mogućnosti
(Third conditional - no possibility) 30
3.13.4. Nulti kondicional - sigurno ispunjenje uslova
(Zero conditional - certainty) 30
3.13.5. Kondicionali - ukratko 31
3.14. Trpno stanje (pasiv) - Passive Voice 31
3.15. Slaganje vremena - Sequence of Tenses 33
3.15.1. Slaganje glagolskih vremena 33
3.15.2. Slaganje vremena sa infinitivima i participima 34
3.16. Sadašnja vremena 35
3.16.1. Sadašnje prosto vreme - Simple Present Tense 35
3.16.2. Sadašnje trajno vreme - Present Continuous Tense 36
3.16.3. Sloţeno sadašnje vreme - Present Perfect Simple Tense 38
3.16.4. Nesvršeni perfekt - Present Perfect Continuous Tense 39
-1-
Sadržaj
Strana
A, a (ei:) N, n (en)
B, b (bi:) O, o (o:)
C, c (si:) P, p (pi:)
D, d (di:) Q, q (kju:)
E, e (i:) R, r (a:)
F, f (ef) S, s (es:)
G, g (dţi:) T, t (ti:)
H, h (eie) U, u (ju:)
I, i (ai) V, v (vi:)
J, j (dţei) W, w (dabl ju)
K, k (kei) X, x (eks)
L, l (el) Y, y (uai)
M, m (em) Z, z (zi, zed)
1. glavni (cardinals)
2. redni (ordinals)
3. diobni (fractional numerals)
4. brojevi za ponavljanje (repeating numerals)
5. brojevi za umnoţavanje (multiplicatives)
6. broj nula (zero)
1 one 19 nineteen
2 two 20 twenty
3 three 21 twenty one
4 four 22 twenty two etc.
5 five 30 thirty
6 six 40 fourty
7 seven 50 fifty
8 eight 60 sixty
9 nine 70 seventy
10 ten 80 eighty
11 eleven 90 ninety
12 twelve 100 a hundred
13 thirteen 101 a hundred and one
14 fourteen 200 two hundred
15 fifteen 1000 a thousand
16 sixteen 2000 two thousand
17 seventeen 1.000.000 a million
18 eighteen 2.000.000 two million
-3-
Kao što se vidi, brojevi izmeĎu 13 i 20 obrazuju se kada se broju prve desetine doda sufiks "teen",
izuzev nekih manjih izuzetaka (thirteen umjesto threeteen i fifteen umjesto fiveteen). Brojevi
desetica obrazuju se na sličan način, dodavanjem sufiksa "ty".
Mogu se i jedinice, ali samo za brojeve ispod 40, staviti na prvo mjesto i vezati pomoću "and" sa
deseticama:
24 - four and twenty.
Reči hundred i thousand posle kojih dolazi manji broj od stotinu, vezuju se veznikom "and":
328 - three hundred and twenty eight
3.020 - three thousand and twenty.
"One" ima mnoţinu koja glasi "ones" i upotrebljava se kao imenica, najčešće da bi se izbeglo
ponavljanje imenice u rečenici:
Black gloves are stronger than white ones. (crne rukavice su jače od belih)
Prva tri redna broja se tvore nepravilno:first (prvi), second (drugi) i third (treći). Svi ostali redni
brojevi prave se dodavanjem nastavka "th" na glavne brojeve:
seventh (sedmi), tenth (deseti), sixteenth (šesnaesti), ninetieth (devedeseti), thousandth (hiljaditi)
etc.
Slova "ve" kod five postaju slovo "f" kod fifth (peti), fifteenth (petnaesti) i fiftieth (pedeseti). Isto tako
kod twelve se menja u twelfth.
Kod desetica krajnje "y" mijenja se u "ie" pred nastavkom "th": thirtieth (trideseti).
Kod sastavljenih reči nastavak dobijaju samo jedinice: twenty-fourth (dvadeset četvrti).
-4-
(1.3.) Deobni brojevi - fractional numerals
Izuzev broja half (pola) svi deobni brojevi jednaki su sa rednim brojevima.
U mnoţini dobijaju nastavak "s": four sevenths (četiri sedmice).
Iza half dolazi "a" ispred imenice: half a loaf (polovina hleba).
Posle broja, izraza i po (i polovina) prevodi se sa "and a half":
two leagues and a half (dve i po milje).
Brojevi za ponavljanje prave se pomoću reči "times": four times (četiri puta),
twenty times (dvadeset puta). Izuzetak: once (jedan put), twice (dva puta),
thrice (tri puta) zadrţali su se još u poeziji, inače su zastareli.
OdreĎeni član je the. On je nepromenljiv: the man, the woman, the house.
da ne
koristite the pređite na sledeće pitanje
jednini mnoţini
pređite na sledeće pitanje izostavite član
Da Ne
pređite na sledeće pitanje izostavite član
-5-
4. Da li govorite o pojedinačnoj stvari ili uopštenoj ideji?
pojedinačno uopšteno
pređite na sledeće pitanje izostavite član
Da Ne
koristite an koristite a
- kada je reč o imenici koja je bliţe odreĎena ili poznata licu koje sluša ili čita:
I saw the teacher (video sam učitelja),
she gave the letter to her mother (dala je pismo svojoj majci);
- ako imenica u jednini odreĎuje celu vrstu, a ne samo pojedinu stvar koja pripada toj vrsti:
the Earth-satellite is faster then the aeroplane (Zemljin satelit je brţi od aviona);
- pred superlativima:
this is the best thing you can do (to je najbolja stvar koju moţeš učiniti);
- ispred imena zgrada, ustanova, brodova i sl: The Houses of Parliament (parlament),
The Ministry of Defence (ministarstvo odbrane), The Majestic (hotel) itd;
- ispred imena posle kojih dolazi "of": we signed the treaty of Locarno
(potpisali smo sporazum u Lokarnu);
- imena dana, meseci i godišnjih doba: I shall come by Monday (doći ću do ponedeljka);
- man i woman se upotrebljavaju bez člana kada označavaju celu vrstu, tj. ljudski rod:
man is mortal (čovek je smrtan);
- gradivne imenice su bez člana: the table is made of wood (sto je napravljen od drveta);
- misaone imenice su bez člana: I prefer music to poetry (više volim muziku nego
poeziju);
- imenice kao što su: school, college, market, court, prison itd, idu bez člana ako označavaju rad
koji se tamo obavlja:
after school children go home (posle škole deca se vraćaju kući),
he was put in prison (stavljen je u zatvor);
NeodreĎeni član "a" upotrebljava se ispred reči koje počinju suglasnikom, a oblik "an" se
upotrebljava ispred reči koje počinju samoglasnikom ili tihim "h":
a man (čovjek), an open window (otvoren prozor), an hour (čas).
-7-
NeodreĎeni član nema mnoţinu i ne moţe se upotrebiti ispred imenice u mnoţini:
a house (kuća), houses (kuće).
NeodreĎeni član moţe odrediti čitavu vrstu: a cat is an animal (mačka je ţivotinja);
NeodreĎeni član se stavlja ispred reči koje označavaju vreme, broj, teţinu i meru:
I see him two times a week (viĎam ga dvaput sedmično).
NeodreĎeni član se stavlja ispred reči: dozen (tuce), gross (dvanaest tuceta),
score (dvadeset), hundred, thousand, million: a hundred balls (stotinu lopti).
NeodreĎeni član se moţe upotrebiti uz apoziciju koja se dodaje nazivima knjiţevnih dela:
"Rivals", a comedy by Sheridan ("Suparnici", Šeridanova komedija).
NeodreĎeni član upotrebljen iza "not" pojačava negaciju: I have not a single penny
(nemam niti jedan jedini peni).
- u slučaju kada neku titulu moţe imati samo jedno lice u isto vreme:
he is President of the Republic (on je predsednik republike);
- posle izraza kao što su: the title of, the post of, the office of, the rank of:
he holds the post of secretary (on zauzima poloţaj sekretara);
- kada je predikat deo objekta u aktivnoj konstrukciji, i deo subjekta u pasivnoj konstrukciji:
the called him fool, madman (nazvali su ga ludim, ludakom),
he was made prisoner (zarobili su ga);
-8-
- kada je reč "part" upotrebljena u smislu "partly":
part of the ceiling came down on people (deo tavanice je pao na ljude);
- kada posle reči "what" koja je upotrebljena kao uzvik, dolazi imenica koja se obično ne
upotrebljava u mnoţini:
what wisdom in so young boy (kakva mudrost u tako mladog dečaka)
Sadašnja vremena
Sadašnje prosto vreme / Simple present tense
Sadašnje trajno vreme / Present continuous tense
Sadašnje sloţeno vreme / Present perfect simple tense
Sadašnje trajno sloţeno vreme / Present perfect continuous tense
Prošla vremena
Prosto prošlo vreme / Simple past tense
Prošlo trajno vreme / Past continuous tense
Sloţeno prošlo vreme / Past perfect simple tense
Sloţeno trajno prošlo vreme / Past perfect continuous tense
Buduća vremena
Prosto buduće vreme / Simple future tense
Trajno buduće vreme / Future continuous tense
Sloţeno buduće vreme / Future perfect simple tense
Sloţeno trajno buduće vreme / Future perfect continuous tense
-9-
(3.1.) Pomoćni glagoli - Auxiliary Verbs (Helping Verbs)
Glagoli be, have i do mogu biti pomoćni glagoli i glagoli punog značenja.
Kada govorimo o osobi kaţemo samo broj (She is twenty.) ali kada govorimo o stvari
years i old se ne mogu izostaviti.
- 10 -
Present Perfect - Perfekt
I have been (ja sam bio) I haven't been have I been?
you have been you haven't been have you been?
he has been he hasn't been has he been?
Imperativ be
Infinitiv prezenta to be
Infinitiv perfekta to have been
Particip prezenta being
Particip perfekta been - having been
Gerund prezenta being
Gerund perfekta having been
Pomoćni glagoli sluţe za graĎenje sloţenih glagolskih vremena (perfekta, futura itd.)
- U toj se konstrukciji moţe upitni oblik graditi s pomoću do ili inverzijom, a odrični pomoću
do ili dodavanjem not, npr:
- Osnovno značenje glagola have kao glagola punog značenja jeste posedovati, imati. Npr:
Her brother has a motor-boat. (njen brat ima motorni čamac)
The baby has a blue eyes. (detešce ima plave oči)
Causative have
Have iza kojeg slijedi objekt i particip perfekta označava da neko drugi vrši radnju rečenice
po ţelji ili zapovijedi subjekta. Takvo have se u gramatikama obično zove causative have.
Last week I had a new suit made. (prošle sedmice dao sam napraviti novo
odijelo)
You must have your invitation cards printed. (morate dati štampati pozivnice).
Iz tih prijevoda vidimo da se takvo have prevodi na naš jezik glagolom 'dati'.
- 12 -
Simple Present Tense - Prezent
I have - I've (ja imam) I haven't have I?
you have - you've you haven't have you?
he has - he's he hasn't has he?
Imperativ have
Infinitiv prezenta to have
Infinitiv perfekta to have had
Particip prezenta having
Particip perfekta had - having had
Gerund prezenta having
Gerund perfekta having had
- 13 -
(3.1.3) Pomoćni glagol "to do" - Auxiliary Verb "to do"
Pomoćni glagoli sluţe za graĎenje sloţenih glagolskih vremena (perfekta, futura itd.)
- S pomoćnim glagolom do gradi se upitni i odrični oblik prezenta i preterita glagola punog
značenja.
-u kratkim odgovorima:
Do you read? -Yes, I do. (čitate li, čitam)
-uz so, iza kojeg slijedi pomoćni glagol, a onda subjekt.
He swims well, and so does his sister. (on dobro pliva, a isto tako i njegova sestra)
-u dodatnom pitanju:
You know what I mean, don't you? (znate na šta mislim, zar ne)
They did their job very well. (oni su vrlo dobro obavili svoj posao)
He did not do what he had promised. (nije učinio što je obećao)
When does she do the room? (kada ona sprema sobu)
Imperativ do
- 14 -
(3.2.) Bezlični glagoli - Impersonal Verbs
Nepotpuni glagoli su: can (moći), may (moći, smeti), ought (trebati) i must (morati).
Nepotpuni glagol "can" (moći, umjeti, znati) označava fizičku ili umnu sposobnost. Ima oblik "could"
za prošlo vreme (Past Tense) i za pogodbeni način sadašnji (Present Conditional):
Glagol "can" se ne moţe upotrebiti s četvrtim padeţom bez nekog drugog glagola, tako ne
moţemo reći:
Odrični oblik glasi "can not" ili skraćeno (saţeto, contracted) "can't" i "could not" ili "couldn't".
Umesto glagola "can" u vremenima koje on nema upotrebljava se izraz "to be able" (moći,
biti u stanju):
Nepotpuni glagol must (morati) ima samo taj jedan oblik. Izraţava primoravanje, duţnost,
nuţnost.
U vremenima koje glagol must nema upotrebljava se glagol to have sa infinitivom bilo kog glagola
sa obaveznim "to":
U odreĎenom obliku "must not" ne prevodimo sa "ne morati" već "ne smeti":
Kako ovaj glagol nema prošlog vremena, misao o onome što je trebalo da se dogodi izraţavamo
sa "ought" i infinitivom prošlim (infinitiv prošli glasi: "to have said", "to have left" itd.):
Pravilni glagoli tvore preterit i particip perfekta tako da se infinitivu doda nastavak "-ed". Npr:
- 16 -
Preterit i particip perfekta imaju isti oblik:
- 17 -
Base Form Past Simple Past Participle
- 18 -
(3.5.) Prelazni i neprelazni glagoli - Transitive and Intransitive Verbs
Prelazni glagoli su oni uz koje moţe stajati objekt u akuzativu tj. direktni objekt (subject + verb +
object):
Neprelazni glagoli su oni uz koje ne moţe stajati direktni objekt (subject + verb [+indirect object]).
Povratni glagoli su oni kod kojih se radnja vraća na subjekt. Uz takve glagole stoje povratne
zamjenice. Povratnih glagola u engleskom jeziku nema mnogo. Najčešći su:
- 19 -
(3.7) Višeriječni glagoli - Multi-word verbs
Frazalni glagoli spadaju u grupu višeriječnih glagola, tj. glagola koji se prave od glagola i još neke
reči ili više njih. Frazalni glagoli se grade od:
glagol + prilog
Kada su frazalni glagoli prelazni (tj. kada imaju direktni objekat), obično ih moţemo rastaviti na dva
dijela. Npr:
They turned down my offer.
They turned my offer down. (obe rečenice su tačne)
MeĎutim, ako je direktni objekat zamenica, nemamo izbora, moramo razdvojiti frazalni glagol i
ubaciti zamenicu. Dat je primer sa frazalnim glagolom "switch on":
glagol + priedlog
Iz razloga što predlozi uvek imaju direktni objekat, svi predloţni glagoli imaju direktne objekte.
- 20 -
Primeri:
Predloţni glagoli se ne mogu razdvajati, što znači da ne moţemo umetnuti direktni objekat izmeĎu.
Na primer, moramo reći: "look after the baby" a ne smemo reći: "look the baby after".
get on with imati prijateljski odnos sa He doesn't get on with his wife.
put up with tolerisati I won't put up with your
attitude.
look forward to očekivati sa zadovoljstvom I look forward to seeing
you.
run out of iscrpiti We have run out of eggs.
Pošto se frazalni predloţni glagoli tvore sa predlozima, uvijek imamo direktni objekat, i poput
predloţnih glagola ne smeju se razdvajati.
We run out of fuel.
We run out of it.
- 21 -
(3.9.) Gerund - The Gerund
Iako izgleda kao glagol, gerund ima istu funkciju kao imenica, i koristi se:
posle prijedloga. Ako posle predloga treba doći glagol moramo koristiti gerund:
She is good at painting. (ona dobro slika);
Can you sneeze without opening your mouth? (moţeš li kinuti a da ne otvoriš
usta);
posle izraza: can't help, can't stand, it's no use/good, do you mind, would you mind i
pridjeva "worth" i "busy".
It's no use trying to escape. (nema koristi pokušavati pobeći)
I can't stand being stuck in traffic jams. (ne mogu podneti kad se zaglavim u saobraćaju)
This site is worth visiting. (ovu stranicu vredi posetiti)
- 22 -
(3.10.) Particip prezenta - The Present Participle
Prezent particip većine glagola ima oblik osnova+ing, i koristi se u sledećim slučajevima:
Ova tvorba je naročito korisna sa glagolom "to go", kao u sledećim primerima:
to go shopping to go walking
to go ski-ing to go swimming
to go fishing to go running
to go surfing to go dancing
kao pridev:
It was an amazing film. (bio je to neverovatan film)
He was trapped inside the burning house. (bio je zatočen unutar kuće u plamenu);
Don't let him catch you reading his letters. (ne dozvoli da te uhvati kako čitaš njegova
pisma)
If I catch you stealing my apples again, there'll be trouble! (uhvatim li te još jednom
kako kradeš moje jabuke, biće problema)
We found some money lying on the ground. (našli smo novca na zemlji)
They found their mother sitting in the garden. (našli su majku kako sedi u bašti);
da zameni rečenicu ili dio rečenice. Kada se dve radnje dešavaju u isto vreme, od strane
iste osobe ili stvari, koristimo particip prezenta da ih opišemo:
They went out into the snow. They laughed as they went.
They went laughing into the snow.
Kada jedna radnja sledi odmah iza druge, od strane iste osobe, moţemo prvu radnju izraziti
participom prezenta:
Particip prezenta se moţe koristiti umesto početnih as, since, because, i izraţava razlog
radnje:
Feeling hungry, he went into the kitchen and opened the fridge.
(= because he felt hungry...)
Being poor, he didn't spend much on clothes.
Knowing that his mother was coming, he cleaned the flat.
Ako ponavljamo nečije reči tačno onako kako ih je neko rekao to je direktni govor (upravni govor,
Direct speech), npr:
on mi je rekao: "pošalji mi knjigu".
Ako izveštavamo ono što je neko rekao onda koristimo indirektni govor (neupravni govor, Indirect
Speech or Reported Speech), npr:
on mi je rekao da mu donesem knjigu.
Pri pretvaranju direktnog u indirektan govor treba poštivati pravila o slaganju vremena:
sva vremena u indirektnom obliku se moraju zameniti odgovarajućim prošlim oblicima -
prema pravilima o slaganju vremena:
Imperativ Infinitiv
sve reči koje označavaju blizinu moraju se zamijeniti rečima koje označavaju udaljenost;
- 24 -
Prema ovim pravilima:
am postaje was
do " did
shall " should
will " would
have, has " had
can " could
may " might
must " had to
this " that
these " those
here " there
now " then
today " that day
tomorrow " the next day
yesterday " the day before
last night " the night before
D: He said: "I do not understand this letter." (On reče: "Ja ne razumem ovo pismo")
I: He said that he didn't understand this letter. (on reče da ne razume to pismo)
D: She said: "I am going to come soon again." (Ona reče: "Doći ću uskoro ponovo".)
I: She said that she was going to come soon again. (ona reće da će uskoro ponovo doći)
ako se u indirektnom govoru saopćava tuĎe pitanje, onda je potrebno pored pomenutih
pravila obratiti paţnju još i na sledeće:
-ako pitanje ne sadrţi nikakvu upitnu reč (kao što su what, how, when itd.),
onda pitanje u indirektnom govoru mora početi sa "if" ili "whether".
Primjeri:
D: She said to her brother: "What are you doing?" (ona reče svom bratu: "Šta radiš?")
I: She asked her brother what he was doing. (ona upita svog brata šta radi)
D: They asked me: "Do you speak Spanish." (upitali su me: "Da li govorite španski?")
I: They asked me whether I speak Spanish. (upitali su me da li govorim španski)
D: Father said to his son: "Be careful of yourself." (otac reče sinu: "Pazi se").
I: Father told his son to be careful of himself. (otac reče svom sinu da se pazi).
Klauza je grupa reči koja sadrţi vezu subjekat-glagol (za razliku od fraza koje ne sadrţe vezu
subjekat-glagol). Klauze se dele na:
nezavisne (independent clauses)
zavisne (dependent or subordinate clauses).
Nebitne klauze nisu neophodne za značenje rečenice i mogu se izbaciti iz nje. Obično se odvajaju
zarezima (ako se nalaze u sredini):
Professor Villa, who used to be a secretary for the President, can type 132 words a minute.
Giuseppe said that the plantar wart, which had been bothering him for years, had to be
removed. (neophodna i nebitna klauza)
Nezavisne klauze mogu stajati samostalno, kao rečenica, dok zavisne moraju biti udruţene sa
nezavisnom klauzom.
dvotačkom (ponekad):
She received the assignment: it is to be turned in next Friday.
-Pridevske klauze opisuju imenice ili zamenice, i skoro uvijek dolaze poslije imenica ili zamenica.
Većina pridevskih klauza počinje sa: who, whom, which ili that. Ponekad se ove reči ne moraju
nalaziti u rečenici ali se podrazumevaju.
The book that is on the floor should be returned to the library. (knjiga koja je na podu bi se
trebala vratiti u biblioteku)
The bridge that collapsed in the winter storm will cost millions to replace. (most koji se
srušio u zimskoj oluji će koštati milione za popravku)
My brother, who is an engineer, figured it out for me. (moj brat, koji je inţenjer, je shvatio to
za mene)
- 26 -
-Priloške klauze obično dopunjuju glagole i mogu se pojaviti bilo gde u rečenici. Oni kaţu zašto,
gde ili pod kojim uslovima se radnja odvijala. Za razliku od pridevskih klauza, priloške klauze se
često mogu pomerati u rečenici. Npr:
Priloške klauze uvek počinju sa zavisnim veznikom, koji uvodi klauzu i izraţava njenu vezu sa
ostatkom rečenice.
-Imeničke klauze nisu reči koje dopunjuju druge reči za razliku od prideva i priloga. U rečenici
funkcioniraju kao subjekat, direktni objekat ili predloški objekat.
Imenička klauza obično počinje sa: that, which, who, whoever, whomever, whose, what i
whatsoever. TakoĎe, mogu počinjati i sa zavisnim veznicima: how, when, where, whether, why.
Relativne klauze (relative clauses) se zavisne klauze koje dopunjuju (menjaju) imenice ili
zamenice.
Uvode se relativnim zamjenicama: who, whom, which, that, whose. Mogu biti neophodne
(restrictive or essential) ili nebitne (nonrestrictive or nonessential) klauze.
U relativnoj klauzi, relativna zamenica je subjekat glagola i odnosi se na nešto s čim je klauza u
vezi.
Giuseppe said that the plantar wart, which had been bothering him for years, had to be removed.
(U ovoj rečenici podvučene reči čine neophodnu klauzu, s toga neće biti odvojene zarezima.
Nakošena (italic) slova čine relativnu nebitnu klauzu, zbog čega su odvojene zarezima od ostatka
rečenice, a u ovom slučaju dopunjuje reč "wart")
Ponekad relativne klauze mogu da se donose na više od jedne reči u tekstu, tj. mogu da
dopunjuju, opisuju celu klauzu ili čak više njih.
Charlie didn't get the job in administration, which really surprised his friends.
Charlie didn't get the job in administration, and he didn't even apply for the Dean's position, which
really surprised his friends.
Relativna klauza koja dopunjuje celu klauzu ili više njih se naziva rečenična klauza (sentential
clause).
- 27 -
(3.12.3.) Eliptične klauze
Kondicional se gradi od pomoćnog glagola "should" i "would", i infinitiva bez "to" glagola kojeg
menjamo.
Sadašnji kondicional se gradi sa should i would i infinitivom prezenta, a prošli kondicional se gradi
sa should i would i infinitivom perfekta glagola kojeg menjamo.
Odrični oblik se gradi tako što se iza should i would stavi "not":
if uslov posledica
If y=10 2y=20
ili
posledica if uslov
2y=20 if y=10
To znači ako (if) je odreĎeni uslov zadovoljen, onda (then) će doći do neke posledice.
Pogodbene rečenice se takoĎe zovu i kondicionalima, a ponekad ih nazivamo "if rečenicama", jer
često (ali ne i uvek) u njima se upotrebljava reč "if".
Ovdje će biti obraĎene tri osnovna tipa kondicionala i tzv. nulti-kondicional.
Prvi kondicional (First Conditional)
Drugi kondicional (Second Conditional)
Treći kondicional (Third Conditional)
Nulti-kondicional (Zero Conditional)
- 28 -
(3.13.1.) Prvi kondicional - realna mogućnost (First conditional: real possibility)
Govorimo o budućnosti. Razmišljamo o nekom uslovu ili situaciji u budućnosti, i njenoj posledici.
Postoji stvarna mogućnost da će se uslov ispuniti. Na primer, jutro je, kod kuće ste i planirate igrati
tenis popodne. MeĎutim na nebu se javljaju oblaci, zamislite da počne padati kiša. Šta ćete uraditi?
If it rains, I will stay at home. (ako bude padala kiša, ostaću kod kuće)
If uslov posledica
If it rains I will stay at home.
- prosto sadašnje vreme buduće vreme
Treba primetiti da kiša još nije pala, meĎutim nebo je oblačno i postoji realna mogućnost (real
possibility) da će kiša pasti. Kao što vidite da bi izrazili mogući uslov koristili smo sadašnje prosto
vreme (Present Simple Tense). Za izraţavanje moguće posledice koristili smo futur.
Najvaţnije je zapamtiti da kod prvog kondicionala postoji realna mogućnost da će se uslov ispuniti.
posledica if uslov
buduće vreme if prosto sadašnje vreme
Ponekad moţemo koristiti: shall, can ili may umesto will, na primer:
If you are good today, you can watch TV tonight. (ako budeš danas dobar, moţeš gledati TV
večeras)
Kod drugog kondicionala, kao i kod prvog, razmišljamo o nekom uslovu u budućnosti, i rezultatu
tog uslova, meĎutim, za raziliku od prvog kondicionala, ovde ne postoji realna mogućnost da će se
uslov ispuniti.
Na primer: večeras je izvlačenje brojeva lota, niste kupili loto listić, i ne postoji nikakva
šansa da ćete dobiti novac. Ali moţda ćete kupiti listić do večeras, i onda postoji šansa, ali je to
neverovatna mogućnost, jer su izgledi opet jako mali da izvuku vaš listić.
If uslov posledica
If prosto prošlo vreme kondicional sadašnji
Primjetite, da kod drugog kondicionala koristimo prosto prošlo vrijeme za izraţavanje uslova, a
sadašnji kondicional za izraţavanje eventualne posledice.
Bitna stvar kod drugog kondicionala je da ne postoji realna mogućnost da će se uslov ispuniti, tj.
šanse su jako male da će se uslov ispuniti.
Kod prvog i drugog kondicionala govorimo o budućnosti, meĎutim kod trećeg govorimo o prošlosti,
govorimo o uslovu u prošlosti koji se nije dogodio. Zbog toga ne postoji mogućnost da se uslov
ispuni. Prošle sedmice ste kupili loto listić ali niste dobili .
If uslov posledica
If složeno prošlo vreme (past perfect) kondicional prošli
If they had not passed their exam, their teacher would have been sad. (da nisu poloţili ispit,
njihov učitelj bi bio tuţan)
Da bi smo izrazili uslov u prošlosti koji se nije ostvario koristili smo sloţeno prošlo vreme (past
perfect), dok za izraţavanje posledice koja se neće dogoditi smo koristili kondicional prošli.
Bitna stvar kod trećeg kondicionala je da ne postoji sada nikakva šansa da se uslov i posledica
dogode.
Ponekad umesto would have koristimo should have, could have, might have:
If you had bought a lottery ticket, you might have won. (da si kupio listić lota, mogao si dobiti)
Tzv. nulti kondicional koristimo kada je uslov uvek tačan, poput neke opšte poznate činjenice. Na
primer, ako zagrevamo led iznad 0 stepeni on će se početi topiti.
If uslov posledica
If prosto sadašnje vreme prosto sadašnje vreme
Da bi izrazili uslov i posljedicu koristimo prosto sadašnje veme. Najvaţnije kod nultog kondicionala
je zapamtiti da uslov ima uvek istu posledicu.
If uslov posledica
if prosto sadašenje vreme prosto sadašnje vreme
When I get up late I miss by bus. (kada ustanem kasno, zakasnim na autobus)
- 30 -
(3.13.5.) Kondicionali - ukratko
Sledeća tabela daje prikaz kondicionala po verovatnosti ispunjenja uslova. Naravno, procenti za
prvi i drugi kondicional su dati samo orijentaciono za poreĎenje.
Trpno stanje (pasiv) mogu imati samo prelazni glagoli, tj. takvi koji uz sebe mogu imati objekat.
Pasivni oblici se grade tako što se uzme ono vrijeme glagola "to be" koje nam je potrebno i doda
se particip prošli glagola kojeg menjamo. To znači, da se pasivni prezent gradi od prezenta glagola
"to be" i participa prošlog glagola koji menjamo.
Aktivnu rečenicu moţemo pretvoriti u pasivnu ako se glagol stavi u trpno stanje, subjekat aktivne
rečenice postaje objekat pasivne, i ispred njega se stavlja predlog "by":
Trpno stanje se upotrebljava mnogo češće u engleskom jeziku nego u našem, koristi se:
kada subjekat koji vrši radnju nije poznat:
- 31 -
ako se ne ţeli pomenuti vršilac radnje:
I have been told that you are engaged. (rečeno mi je da ste se verili)
She was said to have left her husband. (priča se da je ostavila svog muţa)
ako nije potrebno pomenuti vršioca radnje jer to proizilazi iz konteksta (smisla) rečenice ili
nije bitno za smisao da mora biti pomenut:
Bezlični oblici u našem jeziku kao što su "kaţe se", "razume se", "podrazumeva se" u engleskom
jeziku se iskazuju u trećem licu jednine srednjeg roda:
infinitiv to be called
- 32 -
(3.15.) Slaganje vremena - Sequence of Tenses
Tabele ispod pokazuju ispravno slaganje vremena u rečenicama kod kojih je vreme od vitalnog
značaja.
Sadašnje prosto
Da se izrazi radnja koja je počela u They believe that they have
(Simple Present) trenu u prošlosti i traje do danas, elected the right candidate.
koristite present perfect.
Prosto prošlo vreme Da izrazite radnju koja se desila She knew she had made the
prije druge radnje koristite past right choice.
(Simple Past) perfect.
Prezent perfekt ili past She has grown a foot since she
perfekt U svakom slučaju koristite prošlo turned nine.
vreme.
(Present Perfect or The crowd had turned nasty
Past Perfect) before the sheriff returned.
(Futur) Da izrazite radnju koja se desila You will surely pass this exam if
ranije, koristite prošlo vreme. you studied hard.
Infinitiv
Participi
- 34 -
Having experimented with
several game plans, the
coaching staff devised a
master strategy.
[Particip prezent perfekta
"having experimented",
Particip prošli ili ukazuje na vreme pre
particip prezent glagola u prošlom vremenu
perfekta Da se izrazi radnja koja se dešava "devised".]
pre glagola.
(Past Participle or
Present Perfect Prepared by last year's
Participle experience, the coach
knows not to expect too
much.
[Radnja izraţena pomoću
glagola u prezentu
"knows", je posledica
glagola u prošlom vremenu
"prepared".]
to be - biti, to have - imati, can, may - moći, must - morati, ought - trebati.
Nastavak "-s" za sadašnje vreme izgovara se kao "s" ako dolazi iza bezvučnog
suglasnika, ili "z" ako dolazi iza zvučnog suglasnika ili samoglasnika:
he dresses, he teaches.
Glagoli koji se u infinitivu završavaju na "-y", kad pred tim "y" stoji suglasnik, menjaju "y" u "i", u
trećem licu jednine:
Odrični oblik sadašnjeg vremena pravi se tako što se uzme sadašnje vreme pomoćnog glagola "to
do", pa se zatim doda negacija "not" i infinitiv glagola koji se menja, bez predloga "to":
Upitni oblik sadašnjeg vremena pravi se tako pravi se tako što se uzme sadašnje vreme pomoćnog
glagola "to do" u inverziji i infinitiv glagola koji se mijenja, bez prijedloga "to".
You write (ti pišeš) - Do you write? (pišeš li?)
- 35 -
Sadašnje prosto vreme se upotrebljava:
da označi radnju čije trajanje nije odreĎeno: I write (ja pišem), I work (ja radim);
da potvrdi jednu poznatu istinu: fish live in water (ribe ţive u vodi);
da označi radnju koja se vrši po navici: I always rise early (uvek ustajem rano);
da označi radnju koja se ponavlja: I have an English lesson three times a week
(imam čas engleskog tri puta sedmično).
to call - zvati
Present participle se pravi dodavanjem glagolu nastavka "-ing". MeĎutim, ponekad moramo malo
promeniti reč, verovatno udvostručiti ili izostaviti jedno slovo.
- 36 -
Ako se glagol završava na: suglasnik - naglašeni vokal-
suglasnik zadnje slovo se udvostručava:
s t o p
suglasnik naglašeni vokal suglasnik
Izuzetak 1
run > running
stop > stopping
begin > beginning
...the pages are turning. ...the candle is burning. ...the girl is dancing.
MeĎutim, radnja se ne mora odvijati tačno sada, ali se dešavala nešto ranije i moţda će se
dešavati poslije trenutka kada o njoj govorimo:
da označi radnju čije je trajanje neprekidno, i tada se obično upotrebljavaju prilozi always,
constantly, forever itd:
The Sun is rising constantly. (Sunce izlazi svaki dan)
You are always complaining about your mother-in-law. (uvek se ţalite na svoju taštu)
- 37 -
da se izrazi radnja koja je već isplanirana i desiće se u budućnosti:
I'm meeting my girlfriend tonight. (večeras ću se naći sa devojkom)
Glagoli koji označavaju neko stanje, a ne radnju, obično se ne koriste u trajnom obliku.
Lista glagola koji se većinom koriste u "simple" formi:
čula (percepcija)
feel*, hear, see*, smell, taste
mišljenje
assume, feel, consider, doubt, feel (misliti), find (misliti), suppose, think*
mentalna stanja
forget, imagine, know, mean, notice, recognise, remember, understand
emocije/ţelje
envy, fear, dislike, hate, hope, like, love, mind, prefer, regret, want, wish
merenja
contain, cost, hold, measure, weigh
ostali
look (biti sličan), seem, be (u većini slučajeva), have (kada znači posedovati)
- glagoli čula (feel, see, hear, taste,smell) se često koriste sa glagolom 'can':
I can see... (mogu videti) itd.
- * Ovi glagoli mogu se koristiti u trajnoj formi ali sa drugim značenjem, npr:
This coat feels nice and warm. (ovaj brod je lep i udoban, to je naša
percepcija, osećaj kvaliteta broda)
John's feeling much better now. (Dţon se oseća mnogo bolje sada, njegovo
zdravlje se poboljšava);
She has three dogs and a cat. (ona ima tri psa i mačku, posedovanje)
She's having supper. (ona večera, ona jede);
to call - zvati
Kada bi smo rekli kada se radnja odvija morali bismo upotrebiti prošlo vreme (past simple tense).
- 38 -
Sloţeno sadašnje vreme se koristi:
da se opiše radnja ili stanje koje je počelo u prošlosti i nastavlja se u sadašnjosti:
This website has been in existence for 5 years, 10 months, and 20 days. (ova stranica
postoji već...);
I have lived in Sarajevo since 1970. (ţivim u Sarajevu od 1970-te, i još uvek ţivim);
I have been to Novi Sad this week. (ove nedelje sam putovao u Novi Sad, sedmica
još nije završena);
da se označi radnja koja je završena nekad u prošlosti, ali je rezultat radnje vaţan:
I have buoght a car. (kupio sam auto, vaţno je da je auto kupljen, nije bitno kada);
uz priloge koji označavaju neprekidan razmak vremena: ever, never, yet, already, since,
for:
Have you ever been to Serbia? (jeste li ikada bili u Srbijii?);
da se izrazi radnja koja se upravo dogodila (uz priloge "just'' ili ''just now''):
The guests have just entered the hall. (gosti su upravo ušli u dvoranu).
Amerikanci ne koriste sloţeno sadašnje vreme toliko kao Britanci. Amerikanci češće
upotrebljavaju prošlo vreme umesto sloţenog sadašnjeg vremena. Amerikanac bi rekao:
"Did you have lunch?", dok bi Britanac rekao: "Have you had lunch?".
to call - zvati
I have called (ja sam zvao) I haven't called have I called?
you have called you haven't called have you called?
he, she, it has called he, she, it hasn't called have he, she, it called?
we have called we haven't called have we called?
you have called you haven't called have you called?
they have called they haven't called have they called?
prezent perfekt glagola "to be" (have/has been) + prezent particip glavnog glagola
- 39 -
I'm tired because I've running. (umoran sam (sada) jer sam trčao)
Why is the grass wet? Has it been raining? (zašto je trava vlaţna (sada)? je li padala
kiša?)
You don't understand because you haven't been listening. (ne razumete (sada), jer niste
slušali).
I've been reading for two hours. (čitam već dva sata, i još uvijek čitam)
How long have you been learning English? (koliko dugo učiš engleski? a još ga učiš)
We have not been smoking. (nismo pušili, a ni sada ne pušimo).
Kako je ranije napomenuto uz present perfect continuous često koristimo "for" i "since".
Tara hasn't been feeling well for two weeks. (Tara se ne oseća dobro već dve sedmice)
ali
Tara didn't feel well for two weeks, and now she feels well. (Tara se nije dobro osećala već
dve sedmice, a sada se oseća dobro).
Since koristimo kada znamo od koje vremenske tačke se odvija radnja: u 9 sati, 7. januara, u
petak.
for since
20 minutes 6.15 am
three days Monday
six months January
a long time I left school
ever the beginning of time
itd. itd.
- 40 -
I've been studying for three hours. (učim već tri sata)
I've been watching TV since 7pm. (gledam TV od 7 sati posle podne)
Tara hasn't been visiting us since March. (Tara nas nije posetila od Marta)
For se moţe koristiti u svim vremenima, since se obično koristi samo sa perfect vremenima.
to call - zvati
I have been calling I have not been calling have I been calling?
you have been calling you have not been calling have you been calling?
he, she, it has been calling he, she, it has not been calling has he, she, it been calling?
we have been calling we have not been calling have we been calling?
you have been calling you have not been calling have you been calling?
they have been calling they have not been calling have they been calling?
Da bi napravili prošlo svršeno vreme koristimo infinitiv i prošli oblik (preterit) glagola.
Past particip
nam nije
potreban pri
graĎenju
Tvorba prošlog svršenog vremena: prošlog
vremena.
a) potvrdna rečenica:
I lived in that house when I was young. (ţiveo sam u toj kući kada sam bio mlad)
She played basketball last week. (ona je igrala košarku prošle sedmice)
b) odrična rečenica:
Did you play tennis last week. (je si li igrao tenis prošle sedmice)
Did he watch TV last night. (je li gledao TV prošle sedmice)
Glagol be nema u svim licima isti oblik, upitnu rečenicu pravimo zamenom subjekta
i glagola.
Ako glagol završava na suglasnik ispred kojeg stoji kratak naglašen vokal, krajnji samoglasnik se
udvostručava:
plan - planned
skip - skipped
level - levelled
call - called
Ako glagol završava na "-y" ispred kojeg se nalazi suglasnik, taj se "y" mijenja u "i":
worry - worried
cry - cried
a) da se izrazi radnja koja se desila u prošlosti i potpuno završila pa nema nikakve veze sa
sadašnjošću:
I was in Liverpool last year. (bio sam u Liverpulu prošle godine);
b) da se izrazi radnja koja je trajala neko vreme u prošlosti bez ikakve veze sa sadašnjošću:
We went to school when we were children. (išli smo u školu kada smo bili deca);
Kada kaţemo kada ili gde se radnja dogodila, moramo koristiti prosto prošlo vreme,
a ne sloţeno sadašnje vreme (present perfect tense).
to call - zvati
I called (ja sam zvao) I didn't call did I call?
you called you didn't call did you call?
he, she, it called he, she, it didn't call did he, she, it call?
we called we didn't call did we call?
you called you didn't call did you call?
they called they didn't call did they call?
- 42 -
(3.17.2.) Prošlo trajno vreme - The Past Continuous Tense
"James Bond was driving through town. It was raining. The wind was blowing hard. Nobody
was walking in the streets. Suddenly, Bond saw the killer in a
telephone box...";
I was having a beautiful dream when the alarm clock rang. (divno sam sanjao
kada se alarm oglasio);
I was watching TV when you telephoned. (gledao sam TV kada si nazvao)
I was going to spend the day at the beach but I've decided to go on an excursion instead.
(mislio sam provesti dan na plaţi ali sam odlučio otići na ekskurziju)
The children were playing while their mothers were chatting. (deca su se igrala
dok njihove majke čavrljale)
I knew that he was talking to her about her daughter. (znao sam da se sa
njom razgovara o njenoj kćeri).
to call - zvati
- 43 -
(3.17.3.) Pluskvamperfekat (davno prošlo vreme) - The Past Perfect Tense
U odričnim rečenicama ubacujemo rečicu not izmeĎu pomoćnog i glavnog glagola, a upitnu
rečenicu pravimo zamenom subjekta i pomoćnog glagola.
1) da bi se izrazila radnja u prošlosti koja se desila prije neke druge radnje u prošlosti, takoĎer
izraţava radnju za koje se pretpostavljalo da je trebalo da se dogodi u prošlosti - pre neke
druge radnje:
We had left home before he came. (bili smo otišli pre nego što je on došao)
The train left at 9am. We arrived at 9.15am. The train had left when we arrived.
(voz je krenuo u 9 sati. Mi smo stigli u 9 i 15. Voz je bio otišao kada smo mi stigli.)
Mi stiţemo u 9 i 15.
I was not hungry. I had just eaten. (nisam bio gladan, upravo sam bio jeo)
I didn't know who he was. I had never seen him before. (nisam znao ko je on,
nisam ga nikad bio video)
He said that he had seen him at the theatre. (rekao je da ga je bio vidio kod
pozorišta).
U ovom primeru past perfect je upotrebljen u indirektnom govoru umesto past simple u
direktnom.
He got a headache after he had washed his hair. (dobio je glavobolju nakon što je oprao
kosu);
3) iza izraza: as if (kao da), if only (kad bi barem), I wish (kamo sreće da), past perfectom se
izraţava nešto što nije ostvareno u prošlosti:
I wish I had met you before. (kamo sreće da sam te ranije sreo)
If only you had sent me the SMS. (da si mi barem poslala SMS)
He played the basketball as if he had played in NBA. (igrao je košarku kao da je igrao
u NBA)
to call - zvati
- 44 -
(3.17.4.) Nesvršeni pluskvamperfekt - The Past Perfect Continuous Tense
subjekat + simple past od "to have" + past particip od "to be" + present particip gl. glagola
Odrični oblik se pravi ubacivanjem rečice not, a upitni oblik inverzijom subjekta i glagola "to have".
Past Perfect Continuous upotrebljava se da bi se označila radnja koja je trajala u prošlosti prije
neke druge prošle radnje:
John was very tired. he had been running. (John je bio veoma umoran, trčao je cele
večeri)
I could smell cigarettes. somebody had been smoking. (osetio sam cigarete, neko je
pušio).
Past Perfect Continous se takoĎe upotrebljava u indirektnom govoru umesto trajnog oblika prošlog
vremena (past continous tense) u direktnom govoru.
to call - zvati
I had been calling I had not been calling had I been calling?
you had been calling you had not been calling had you been calling?
he, she, it had been calling he, she, it had not been calling had he, she, it had been
calling?
we had been calling we had not been calling had we been calling?
you had been calling you had not been calling had you been calling?
they had been calling they had not been calling had they been calling?
Odrične rečenice se prave umetanjem rečice not izmeĎu pomoćnog i glavnog glagola,
a upitne rečenice inverzijom subjekta i pomoćnog glagola.
U prvom licu jednine i mnoţine umesto glagola will, moţe se koristiti glagol shall,
meĎutim u modernom engleskom will se više koristi od shall:
I hope we will have better luck next day. (nadam se da ćemo imati više sreće drugi put)
I expect that he will come tomorrow. (očekujem da će on doći sutra)
I will help her because she is beautiful. (pomoći ću joj jer je lepa)
to call - zvati
I will call (ja ću zvati) I will not call will I call?
you will call you will not call will you call?
he, she, it will call he, she, it will not call will he, she, it call?
we will call we will not call will we call?
you will call you will not call will you call?
they will call they will not call will they call?
Odrični oblik se pravi ubacivanjem rečice not izmeĎu glagola will i be, a upitni oblik inverzijom
subjekta i glagola will.
Trajno buduće vreme označava radnju koja će trajati izvesno vreme u budućnosti.
Kada koristimo buduće trajno vreme, naš slušalac obično zna ili razume u koje vreme se radnja
odvija.
I will be playing tennis at 10am tomorrow. (igraću tenis sutra u 10 sati)
We'll be having dinner when film starts. (večeraćemo kada film počne)
Take your umbrella, it will be raining when you return. (uzmi kišobran, padaće kiša
kada se budeš vraćao)
to call - zvati
I will be calling (ja ću zvati) I won't be calling will I be calling?
you will be calling you won't be calling will you be calling?
he, she, it will be calling he, she, it won't be calling will he, she, it be calling?
we will be calling we won't be calling will we be calling?
you will be calling you won't be calling will you be calling?
they will be calling they won't be calling will they be calling?
Predbuduće vreme izraţava radnju koja će se desiti pre neke druge radnje u budućnosti:
The train will leave the station at 9am. You will arrive at the station at 9.15am.
When you arrive the rain will have left.
(Voz dolazi u stanicu u 9 sati. Vi stiţete u stanicu u 9 i 15. Voz će otići
kada vi stignete.)
- 46 -
The train will have left when you arrive.
Vi stiţete u 9 i 15.
Ovo vreme takoĎer izraţava i radnju koja će se desiti i završiti do odreĎenog vremena u
budućnosti:
They will have left the Parlament by 12 o'clock. (Oni će napustiti parlament do 12 sati.)
to call - zvati
I will have called (budem bio zvao) I will not have called will I have called?
you will have called you will not have called will you have called?
he, she, it will have called he, she, it will not have called will he, she, it have called?
we will have called we will not have called will we have called?
you will have called you will not have called will you have called?
they will have called they will not have called will they have called?
subjekat + pomoćni g. will + pomoćni g. "have" + past particip od "be" + present particip
glavnog glagola
Odrične rečenice se prave umetanjem rečice not izmeĎu will i have, a upitne rečenice
inverzijom subjekta i pomoćnog glagola will.
Kada koristimo predbuduće trajno vreme obično saţimamo (contract) subjekat i pomoćni glagol
will:
I will - I'll
you will - you'll itd.
Predbuduće trajno vreme izraţava radnju koja traje odreĎeni period vremena do jedne
druge buduće radnje ili oznake budućeg vremena kada ova prva radnja još traje.
Drugim rečima izraţava radnju koja će trajati do odreĎenog budućeg vremena ili trenutka u
budućnosti, a ne u nekom odreĎenom trenutku u budućnosti:
At 20 o'clock in the evening, I will have been working ten hours. (do 20 sati uveče ja ću
imati za sobom već 10 sati rada).
Znači radnja počinje u 10 sati pre podne, traje deset sati, sve do 20 sati uveče kada još
traje.
He will be tired when he arrives. He will have been travelling for 24 hours.
(Biće umoran kada stigne. Putovaće već 24 sata.)
- 47 -
to call - zvati
I will have been calling I will not have been calling will I have been calling?
you will have been calling you will not have been calling will you have been
calling?
he, she, it will have been calling he, she, it will not have been calling will he, she, it have been
calling?
we will have been calling we will not have been calling will we have been
calling?
you will have been calling you will not have been calling will you have been
calling?
they will have been calling they will not have been calling will they have been
calling?
vlastite imenice (proper nouns), sluţe za imenovanje pojedinačnih bića, mesta itd.
Mary, London, Edinburgh, Bosnia, Dreamweaver itd;
zbirne imenice (collective nouns), sluţe za označavanje skupa ili mnoštva u jednini.
team (momčad), sugar (šećer), flock (jato), army (vojska) itd;
apstraktne imenice (abstract nouns), označuju nešto nestvarno, neko svojstvo ili stanje.
fear (strah), health (zdravlje), thirst (ţeĎ) itd.
TakoĎer, imenice delimo i na: brojive i nebrojive (Countable and Uncountable nouns).
Mnoţinu grade samo opšte imenice. One obično označavaju nešto što se moţe brojati, pa ih
zovemo brojnim imenicama:
two girls (dve devojke), three months (tri meseca) itd.
Gradivne i apstraktne imenice, uzete u općem smislu, se ne mogu brojati. One su nebrojive i ne
mogu se upotrebljavati u mnoţini:
silver (srebro), thirst (ţeĎ), air (zrak) itd.
Opšto pravilo:
U engleskom jeziku rod imenica nije gramatički već se odreĎuje prema polu, tj. prirodan je. Imena
muških bića muškog su roda (masculine), imena ţenskih lica ţenskog su roda
(feminine) i imena ţivih bića gde rod nije izričito podvučen srednjeg su roda (neuter).
- 48 -
Kod ţivih bića rod razlikujemo na više načina:
- dodajemo nastavke:
- obrazuju se sloţenice:
lady-teacher (učiteljica).
- 49 -
Od općeg pravila postoje sledeći izuzeci:
Opšta pravila:
mnoţina imenica obrazuje se dodavanjem nastavka "-s". Ovo se "s" izgovarakao naše "z" izuzev
kada dolazi posle tvrdih suglasnika.
Primjeri:
Imenice koje se zavšavaju na: -s, -ss, -x, -sh, -tch dobijaju nastavak "-es",
koji se izgovara iz:
Imenice na "-o" dobijaju nastavak "-es" ako se "o" nalazi posle suglasnika:
- 50 -
Imenice na "y" poslije suglasnika menjaju "y" u "i" i dobijaju nastavak "-es":
ali:
Imenice na "f" i "fe" menjaju "f" u "v" i dobijaju u mnoţini nastavak "-es":
Imenice koje zavšavaju na "-oof", "-ief", "-ff" ne menjaju u "f" i dobijaju nastavak "-s":
ox - oxen vo - volovi
child - children dete - deca
ali:
- 51 -
Neke imenice imaju dva oblika u mnoţini sa različitim značenjem:
Latinske imenice na "-us" i "-um" te grčke na "-on" i "-is" imaju u mnoţini obično svoj
latinski odnosno grčki nastavak:
Sloţenice obrazuju mnoţinu tako da se nastavak za mnoţinu doda glavnoj reči od koje
je sloţenica sastavljena, tj. od reči koja nosi smisao. Ako je sloţenica sastavljena bez
imenica, onda nastavak za mnoţiniu dobija poslednja reč:
advice (savet)
furniture (nameštaj)
information (obaveštenje)
progress (napredak)
people (ljudi)
mankind (čovečanstvo)
cattle (stoka)
Imenica "news" (vest) i "means" (sredstvo) imaju oblik mnoţini ali su u jednini:
cards (karte)
contents (sadrţina)
poltics (politika)
mathematics (matematika)
U engleskom jeziku mogu se izraziti svih sedam padeţa kao i u našem jeziku:
Primjer:
Jednina:
1. pad. A teacher had a book. (neki učitelj je imao knjigu)
2. pad. The book of the teacher was big. (knjiga tog učitelja bila je velika)
3. pad. We went to the teacher. (otišli smo učitelju)
4. pad. And we asked the teacher. (i zapitali smo učitelja)
5. pad. Teacher, is your book big? (učitelju, je li vaša knjiga velika?)
6. pad. After our conversation with the teacher. (poslije našeg razgovora sa učiteljem)
7. pad. We know more about the teacher. (znamo više o učitelju)
mnoţina:
1. pad. Some teachers had books. (neki učitelji imali su knjige)
2. pad. The books of the techers were big. (knjige tih učitelja su bile velike)
The teacher's books are always big. (knjige učitelja su uvijek velike)
3. pad. We went to the teachers. (otišli smo učiteljima)
4. pad. And we asked the teachers. (i zapitali smo učitelje)
5. pad. Teachers, are your books big. (učitelji, jesu li vaše knjige velike)
6. pad. After the conversation with the teachers. (poslije razgovora sa učiteljima)
7. pad. We know more about the teachers. (znamo više o učiteljima)
Prema tome, padeţi se odreĎuju prema mestu u rečenici (prvi i četvrti), pomoću predloga (drugi
padeţ pomoću predloga "of" ili nastavkom kad imamo prisvojni genitiv, treći padeţ pomoću
predloga "to", šesti pomoću predloga "with", sedmi padeţ pomoći predloga "about"). Peti padeţ
izraţava se imenicom bez člana.
Saksonski genitiv se obrazuje nastavkom -'s na imenicu koji se izgovara "z" iza zvučnih suglasnika
i samoglasnika, a "s" iza bezvučnih suglasnika.
U jednini se dodaje -'s
Ako se osobna imenica završava na -s, onda dodajemo samo apostrof, a nastavak
se izgovara kao "z":
- 53 -
Ako se imenica završava na -s ili -ce kao i ispred reči "sake", dodaje se samo
apostrof:
Pridev je u engleskom jeziku nepromenljiva reč, pa se prema tome pridevom ne moţe izraziti ni
rod, ni broj ni padeţ. Pridev obično stoji ispred imenice.
Pridevi se dijele na:
lične (proper), koji se pišu velikim slovom: Bosnian, Croatian, Serbian, English, German,
Italian;
opisne (descriptive): young, beautiful, green;
količinske (quantitative): some, few, much, all, enough;
pokazne (demonstrative): the this, that, these, those, such, younder, the same, the order;
neodreĎene (indefinite): a, an, any, one, certain, another;
deobne (distributive): each, every, either, neither;
prisvojne (possessive): my, your, his, her, its, our, their;
upitne (interrogative): what, which.
He is as rich as his friend. (on je isto toliko bogat kao njegov prijatelj).
He is as strong as a horse. (jak je kao konj)
He is less rich than his brother. (on je manje bogat od svog brata)
- 54 -
Komparativom se izraţava uvećanost, i obrazuje se:
"sve više i više" se prevodi svezom "and" koja prethodi i dolazi poslije komparativa za
uvećanje: stronger and stronger (sve jači i jači).
Ako je pridjev višesloţan, ponavlja se samo prilog "more":
more and more contemptible (sve više omrznutiji).
On se pravi kod:
-jednosloţnih i nekih dvosloţnih prideva kojima prethodi član the i dodaje im se nastavak
"-est": he is the richest (on je najbogatiji);
-višesloţnih prideva kojima prethode reči "the most":
he is the most intelligent (on je najpametniji);
apsolutni superlativ se pravi kada se ispred pridjeva stavi prilog most ili very:
It is most true. (to je veoma tačno, to je ponajviše tačno).
Ako umesto prideva stoji prilog vremena sadašnjeg koji ima ulogu prideva, umesto very
upotrebljava se much ili very much:
I am much obliged to you. (veoma sam vam zahvalan).
Ako se pridev završava kratkim samoglasnikom iza kojeg dolazi suglasnik, taj se suglasnik
udvostručuje:
fat - fatter - the fattest (debeo),
big - bigger - the biggest (velik).
Ako se pridev završava muklim "e", na komparativ i superlativ dodaju se nastavci "-r", odnosno "-
st":
fine - finer - the finest (lijep).
Ako se pridev završava sa slovom "y" ispred kojeg se nalazi suglasnik ono se menja u "i":
PoreĎenje prideva pomoću nastavka "-er" za komparativ i "-est" za superlativ naziva se germansko
poreĎenje. Na ovaj način porede se svi jednosloţni predevi - sa izuzetkom sledećih:
Germanskim načinom poreĎenja porede se još i dvosloţni pridevi koji se završavaju na "-y", "-ow",
"-er" ili na slogovno "l", kao i pridev koji imaju naglasak na drugom slogu:
kada sloţeni pridevi počinju jednosloţni pridevom onda nastavke za komparativ i superlativ dobija
jednosloţni pridev:
I never saw a faster sailing ship. (nikad nisam video brţeg jedrenjaka)
I never saw a worse looking man. (nikad nisam video čoveka koji lošije izgleda)
Predlozi u engleskom jeziku imaju posebnu vaţnost jer padeţi nemaju svoje nastavke.
a) predloge za mesto: at (u, na, kod, pri), to (u, ka, prema), in (u), into (u), on (na),
between (izmeĎu), in front of (ispred), before (ispred), above (iznad), behind (iza),
under (ispod) i dr;
b) predlozi za vreme: before (pre), after (posle), since (od), on (u) i dr;
c) predlozi za očuvanje porekla, uzroka, cilja: from (od), by (od), through (pomoću),
towards (prema);
- 56 -
d) predlozi za sredstva: by (od, pomoću), in (u), with (s, sa), without (bez).
Predlozi mogu biti sloţeni, tj. sastavljeni su od više reči: into (u), upon (na), within (u), outside
(napolju), throughout (skroz).
Posle predloga uvek sledi "imenica", a nikad glagol. Pod "imenica" mislimo na:
Pošto posle predloga ne moţe ići glagol, a ako to ţelimo onda moramo koristiti "-ing" oblik koji je
ustvari gerund ili glagolska imenica.
since - I haven't seen you since last Friday (nisam vas video od prošlog petka)
- 57 -
for - I haven't seen you for ages (nisam vas video od odavno)
I waited for an hour (čekao sam jedan sat)
I did it for you (to sam za vas učinio)
except - there was no one at the conference except the president (niko sem predsednika
nije bio na konferenciji)
between - what is between you and her (šta je izmeĎu tebe i nje)
there is great difference between words and deeds (velika je razlika izmeĎu reči i dela)
among - you will find some interesting girls among this students (naći ćete
interesantne devojke meĎu ovim studentkinjama)
before - she stood before the door waiting (stajala je pred vratima i čekala)
came before eight o'clock (doĎi prie osam)
until - I shall wait until day come (čekat ću dok oni doĎu)
till - I have been waiting for you till now (sve do sada sam vas čekao)
regarding - what have you done regarding this report? (šta ste učinili u vezi sa ovim
izveštajem)
Pored ovih predloga u engleskom jeziku imamo i tzv. predloţne fraze (prepositional frases):
in spite of (uprkos)
in front of (ispred)
according to (prema)
because of (zbog)
on account of (radi)
by means of (pomoću)
There was a pool in front of his house. (pred njegovom kućom se nalazio bazen)
This is not truth in spite of what he has said. (to nije istina uprkos tome što je on rekao)
Prilozi su reči koje pobliţe označavaju glagole, prideve ili druge priloge:
uz glagol:
John speaks loudly. (John priča glasno)
She never smokes. (ona nikad ne puši)
uz pridev:
He is really handsome. (on je stvarno zgodan)
She is less beautifull than her sister. (ona je manje lepa nego njena sestra)
- 58 -
uz prilog:
She drives incredibly slowly. (ona vozi nevjerovatno sporo)
There is truly quietly. (tamo je zaista )
MeĎutim, pred ovih funkcija prilozi imaju i druge funkcije, oni mogu:
izmeniti smisao rečenice: Obviously, I can't know everything. (očito, ne mogu sve
znati)
izmeniti predloţnu frazu: It's immediately inside the door. (to je odmah iza vrata)
Po svom sastavu prilozi se u engleskom jeziku dele na: proste, izvedene i sloţene.
Prosti prilozi su: now (sada), then (tada), fast (brzo), loud (glasno), right (pravo) i dr.
Sloţeni prilozi su: a great deal (mnogo), at least (bar), at present (sada), at last (najzad) itd.
priloge za mesto: here (ovde), there (tamo), in (u), out (iz), near (blizu), far (daleko), down
(dole), up (gore) i dr.
priloge za količinu: more (više), no more (ne više), most (najviše), little (malo), many
(mnogi), less (manje) i dr.
priloge za način: how (kako), as (kao), so (tako), quickly (brzo), why (zašto), truly (zaista),
quietly (mirno), hardly (jedva), usefully (korisno), happily (srećno) i dr. Prilozi za način se
obično tvore dodavanjem nastavka "-ly" na pridjev.
prilozi stupnja: very (vrlo), too (previše), enough (dovoljno), quite (sasvim) i dr.
dvosloţni i višesloţni prilozi, kao i prilozi sa nastavkom "ly" porede se na taj način
što se za komparativ ispred priloga dodaje reč "more", a za superlativ reč "most".
beautifully - more beautifully - most beautifully (lepo - lepše...);
jednosloţni prilozi (kao i prilozi often i early) obrazuju komparativ nastavkom "er",
a superlativ nastavkom "est":
long - longer - longest (dugo - duţe...);
- 59 -
Nepravilno se porede sledeći prilozi:
Inače, u poreĎenju priloga vaţe sva ostala pravila koja se primenjuju i na prideve.
Napomena: kada ovi prilozi dobiju priloški nastavak "ly", oni često menjaju smisao:
bol: ah! oh! o! alas! alack! ah me! woe to me! (jao meni) mercy to me! (nek mi se nebo
smiluje)
- 60 -
obraćanje paţnje: behold! lo! see! holla! help! hark! (čuj) hold! I say! attention!
wait! come on! hear, hear! what's the matter!
pretnju: go away! get away! (gubite se) beware! (pazite) off! off! (gubite se)
dopunske (coordinative): and (i), but (ali), or (ili), yet (ipak) i dr.
zavisne (subordinative): that (da), if (ako), when (kada), though (iako) i dr.
before - We saw him before he left his office. (videli smo ga pre nego što je napustio ured)
since - It was a long time since we met. (odavno se nismo videli)
until, till - We all waited until the rain stopped. (svi smo čekali dok kiša nije prestala)
as soon as - As soon as he came we called his father. (čim je došao pozvali smo
njegovog oca)
as well as - He did it as well as he could. (on je to učinio onako kako je on mogao)
as long as - You may keep this book as long as you want. (moţete zadrţati ovu knjigu
koliko god ţelite)
either...or - Either you or your brother must go. (ili vi ili vaš brat morate ići)
neither...nor - Neither he or his sister knew this lesson. (ni on ni njegova sestra nisu
znali ovu lekciju)
both...and - Both you and I think so. (oboje mislimo tako)
unless - I am not going to do this unless it is necessary. (neću to da uradim ako nije
potrebno)
in order to - He came in order to hear news. (došao je da bi čuo vest)
as much as - I have read as much I had time. (čitao sam onoliko koliko sam imao
vremena)
though (although) - He knows that I was right, although he wouldn't admit it.
(on zna da sam bio u pravu iako on to ne bi priznao)
whether - I don't know whether to go or not. (ne znam da li da idem ili ne)
because - I don't like it because it's too tiresome. (ne volim to jer je isuviše zamorno)
- 61 -
(10.1.) Lične zamenice - Personal Pronouns
Drugi padeţ kod ličnih imenica pravi se pomoću predloga "of", treći pomoću "to" i šesti pomoću
with s oblikom četvrtog padeţa: of me, to me, with me, of you, to you, with you.
Posle glagola: to tell (reći), to give (dati), to bring (doneti), to throw (baciti), to send (poslati), to sell
(prodati), to write (pisati), to read (čitati) i još nekih, predlog "to" se izostavlja ako dolazi pre
objekta, ali ako dolazi posle objekta predlog "to" se ne izostavlja:
Kod glagola "to say" (reći) predlog "to" se mora pisati, bilo da stoji ispred ili iza objekta:
Četvrti padeţ lične zamenice za prvo lice upotrebljava se umjesto prvog padeţa u običnom
svakodnevnom engleskom:
Četvrti padeţ lične zamenice se takoĎer upotrebljava umesto prvog padeţa u poreĎenju iza reči
"than":
He is taller than me. (viši je od mene)
Zamenica "it" moţe se upotrebiti i kao bezlična zamenica, koja se ne odnosi ni na lice ni na stvar:
It is a cold day, isn't it? (hladan je dan, zar ne)
It seems to me that we shall have rain. (izgleda mi da ćemo imati kišu)
It was not difficult to understand him. (nije bilo teško razumjeti ga)
It is only my brother who is here in time. (samo je moj brat došao na vrijeme)
We are not going to ask you to go. (nećemo traţiti od vas da idete)
They say that the accident was inevitable. (kaţu da je nesretan slučaj bio neizbeţan)
You are not supposed to know everything. (ne moţe se pretpostaviti da sve znate)
- 62 -
(10.2.) Prisvojne zamenice - Possessive Pronouns
mine (moj,a,e), yours (tvoj,a,e), his (njegov), hers (njen), its (njegov) u jednini;
ours (naš,a,e), yours (vaš,a,e), theirs (njihov,a,e) u mnoţini.
Prisvojne zamenice upotrebljavaju se takoĎer u naročitim izrazima koji prave dvostruki padeţ:
Kad se zamenica ţeli naglasiti, moţe se umesto prisvojne zamjenice "mine", upotrijebiti "my own":
"One's self" ili "oneself" je neodreĎeni oblik i upotrebljava se kad je objekat u rečenici "one"
ili kad je glagol u rečenici bezličan:
to wash one's face (oprati nečije lice), to dress one's self (obući se)
Zamenice za isticanje (emphasizing pronouns) imaju isti oblik kao i povratne zamjenice i
upotrebljavaju se da se u rečenici istakne predmet ili objekt:
- 63 -
(10.4.) Pokazne zamjenice - Demonstrative pronouns
Pokazne zamjenice this i that mogu biti samostalne samo u apstraktnom značenju:
Such is my opinion, such are his words. (takvo je moje mišljenje, takve su njegove reči)
the same to you (takoĎer i vama).
Zamjenica "the same" moţe se pojačati sa "the very same" (baš taj isti).
what do you want (šta hoćete), what is this made of (od čega je ovo napravljeno).
- 64 -
"Who" se upotrebljava samo za lica:
which of these two books is yours (koja od ove dve knjige je vaša),
which of these girls is your sister (koja od ovih devojaka je vaša sestra).
Ako se iza "which" i "what" nalazi imenica, onda su to pridevi (which - koji; what - kakav):
Ako su "who" i "what" predmeti u rečenici, onda glagol nije u upitnom obliku:
she lives with her daughter who is a teacher (ona ţivi sa svojom ćerkom koja je
učiteljica),
I saw the man to whom you were talking (video sam čoveka sa kojim ste
razgovarali);
the journalist I met at the conference left for Italy (novinar koga sam sreo na konferenciji
otputovao je za Italiju).
this is the woman in whose house we live (to je ţena u čijoj kući mi ţivimo),
I saw the dog whose leg was broken (video sam psa čija noga je bila
slomljena).
a writer the fame of whom is great has died (jedan pisac, čija je slava velika, umro
je).
the house in which I live is in small street (kuća u kojoj ţivim nalazi se u maloj ulici).
we came home by car which was great fun (vratili smo se kolima što je bilo vrlo zabavno).
- 65 -
"Which" se moţe izostaviti kad je objekt u četvrtom padeţu:
Peter lost the watch his wife had given him (Peter je izgubio sat koji mu je poklonila
supruga).
the boy that showed you the way is my brother (dečak koji vam je pokazao put je moj
brat),
the book that you are reading is interesting (knjiga koju čitate je zanimljiva).
the man you met is my father (čovek koga ste sreli je moj otac).
posle superlativa prideva: this is most beautiful picture that I have ever seen (to je
najlepša slika koju sam ikad video);
posle rednih brojeva: this is the first book that I have read with real interest (to je prva
knjiga koju sam pročitao sa stvarnim zanimanjem);
poslije reči: all, everything, anything, nothing, something, some, any, none, much,
little, only, very:
there is much that must be done (ima mnogo toga što se mora uraditi).
Relativna zamenica "as" upotrebljava se za lica, ţivotinje i stvari, i dolazi posle "same" i "such":
bread was given to such as were most hungry (hleb je dat onima koji su bili najgladniji).
"But" kao relativna zamenica odnosi se na imena lica, ţivotinja i stvari, a upotrebljava se
samo iza negacije:
there is no man here but loves his country (nema ovde čoveka koji ne voli svoju zemlju).
whatever they do, they are not right (šta bilo da čine, nisu u pravu).
Each se odnosi na lica, ţivotinje i stvari. Znači svaki od dvojice ili više njih uzeti posebno.
Glagol je uvek u jednini:
Each other ima uzajamno značenje (jedan drugoga, jedan drugome itd.):
good friends always help each other (dobri prijatelji uvek pomaţu jedan drugoga).
either of these two pupils will read the story properly (i jedan i drugi učenik pročitaće priču
kako treba).
"Either" i "neither" su takoĎer i veznici, i u tom slučaju upotrebljavaju se sa "or" ili "nor":
either you or your father should pay this money (ili vi ili vaš otac moraće platiti taj
novac).
others drugi
something, anything nešto
somebody neko
someone neko
anybody neko, bilo ko
anyone neko, bilo ko
everybody svako
everyone svako
everything sve
nobody niko
no one niko
none niko
nothing ništa
a) samostalno: all will come (sve će doći), all is lost (sve je izgubljeno);
b) pridevski: all hope was lost (sva je nada bila izgubljena).
- 67 -
"All" znači celinu. Glagol stoji u jednini ili mnoţini:
I am short of money but I think I can spare some (nemam novaca ali mislim da mogu
nešto odvojiti);
there are many interesting books here, I am going to take some (ovde ima mnogo
zanimljivih knjiga, uzet ću neke);
many people are said to have arrived but I still cannot see any (kaţu da je mnogo
svijeta stiglo, ali ja još uvek nikog ne vidim).
two artists have exhibited their paintings; works of both are of great value (dva slikara su
izlagali svoje slike, radovi obojice su od velike vrednosti).
much has been said, but in vain (mnogo je bilo rečeno, ali uzalud).
"Many" se upotrebljava za neodreĎeni broj lica, ţivotinja i stvari. Glagol je samo u mnoţini:
many will come, and still more will leave (mnogi će doći, ali još više njih će otići).
Sve što je rečeno za "much" i "many" vaţi za njihove komparative i superlative (more i most).
"Nobody" i "no one" znače isto i upotrebljavaju se samo u jednini u smislu: niko, nijedna osoba,
nijedno lice:
nobody has come at all (niko nije dolazio uopće),
in this work I had nobody's assistance (u ovom poslu niko mi nije pomogao).
nothing has been said about this (ništa nije rečeno o tome).
one never knows what will happen to one (nikad se ne zna, šta će se čoveku dogoditi).
"Others" je zamenica koja se upotrebljava za lica, ţivotinje i stvari i javlja se samo u mnoţini:
I suggested to go, others said I should stay (predloţio sam da odem, drugi su rekli da
ostanem).
one came at once, another after some minutes (jedan je stigao odmah, drugi poslije
nekoliko minuta).
- 68 -
(11.) Red rieči - Word order
Imenice u engleskom jeziku nemaju nastavaka za padeţe (osim za genitiv), zato se njihovo
značenje često odreĎuje mestom na kojem stoje u rečenici. Engleski jezik je veoma precizan u
redu, odnosno rasporedu reči u rečenici, jer od toga zavisi jasnoća i tačnost izraţavanja misli.
Na prvom mestu je subjekt (S), pa predikat (P), zatim objekt (O) i na kraju dolaze priloške odredbe
za način (PN), mesto (PM) i vreme (PV).
My daughter (S) reads (P) newspaper (O) very carefuly (PN) in her room (PM) every day (PV).
(moja ćerka čita novine veoma paţljivo u svojoj sobi svaki dan)
U srpskom jeziku bi mogli promeniti red reči u gornjoj rečenici a da smisao ostane jasan, meĎutim
u engleskom to nije moguće jer nema razlike izmeĎu subjekta i objekta.
Internet korisnici stvaraju potpuno nov način pisanja engleskog jezika. U e-mailovima, na forumima
i chatovima zbog brţeg pisanja nastaje sve više čudnih ali interesantnih skraćenica.
- 69 -
(13.) Britansko i američko pisanje - British and American writing
britanski američki
U engleskom jeziku koristimo velika slova da bi istaknuli vaţne reči. Velika slova su deo gramatike
koji uvek sledi svoja pravila, ne postoji lista izuzetaka koju treba zapamtiti, što olakšava učenje
ovog jezika. Sve što trebate je:
naučiti pravila
slediti pravila
MeĎutim, kod internet korisnika, na raznim reklama, grafitima itd. videćete odstupanja od ovih
pravila, što svakako ne znači menjanje istih. Veoma je bitno ispravno pisati ako ţelite da čitalac
ima visoko mišljenje o vama.
2) Lična zamenica I (ja) se uvek piše velikom slovom, na bilo kojem mestu u rečenici.
I like horror films.
Mary and I went to the beach together.
- 70 -
Pored ovih slučajeva, velikim slovom pišemo:
4) titule:
Mr Finnegan
Mrs Edgeware
Ms Johnson
Dr Jacobs
Major Fingleton
the Director General
- Tačku koristimo u skraćenicama, ako zadnje slovo skraćenice nije isto kao i kod skraćene reči:
- Tačku ne koristimo kod skraćenica kod kojih je zadnje slovo isto kao kod skraćene reči:
Ltd (Limited)
Manchester Utd (United)
St (Saint)
Ova pravila o skraćenicama ne poštuju svi, i ponekad predstavlja pitanje stila. MeĎutim,
preporučuje se da budete dosledni, ako odlučite pisati tačku poslije Ltd. i sličnih primera, pišite je u
celom tekstu.
1) Koristimo ga da razdvojimo tri ili više reči pri nabrajanju. Zarez prije zadnje reči se ne mora
pisati.
John played handball, hockey, and football in high school. (John je igrao u
rukomet, hokej, i fudbal u školi)
2) Zarez razdvaja dva ili više prideva, koji dolaze jedan za drugim, ako oni mogu zameniti
mesta a da se ne promeni značenje rečenice:
The sunny, cool day was perfect for lying in the dark green grass. (sunčano, toplo
vreme je bilo odlično za izleţavanje na tamno-zelenoj travi)
Primjetite, da izmeĎu "dark" i "green" nema zareza, jer ovi pridevi ne mogu zameniti mesta.
Trava nije "zelena" i "tamna", ona je "tamno zelena".
Dear Jane,
message
message
message
Best wishes,
Jack Brown
You locked the car, didn't you? (zaključao si auto, zar ne?)
- 72 -
5) Zarez iza kojeg dolazi dopunski veznik (coordinative conjunction: and, but, or, for, nor, yet,
so) razdvaja dve nezavisne klauze:
Ron wore cowboy boots, and Jeff wore tennis shoes. (Ron je nosio kaubojske
čizme, a Jeff je nosio tenisice)
When the meeting was over, the refreshment committee served coffee and cake
before everyone went home. (kada je sastanak bio završen, osoblje je
posluţilo kafu i kolač prije nego su svi otišli kući)
Primetite da nema zareza izmeĎu "coffee" i "cake", zato što zavisna klauza dolazi posle
nezavisne klauze.
7) Zarezom se odvaja uvodna fraza, te izraz ubačen u rečenicu koji ne donosi neku presudnu
informaciju:
Texans, as you know, are often the subject of jokes. (teksašani, kao što
znate, su često predmet šale)
Eddie will, in spite of my wishes, travel to Russia. (Eddie će, uprkos mojim
ţeljama, putovati u Rusiju)
Dvotačka se koristi:
They must have: books, papers and pens. (Oni moraju imati: knjige, papire i
olovke)
The question is: what are we doing? (pitanje je: šta radimo?)
He opened the meeting with the words: "War is upon us!" (počeo je
sastanak rečima: "rat je pred nama!")
His motives are clear: he intends to become a dictator. (njegovi motivi su jasni,
on nastoji postati diktator)
King Midas cared for only one thing: gold. (kralj Midas je brinuo samo za jednu
stvar: zlato)
Tačku-zarez koristimo:
1) izmeĎu dve nezavisne klauze (rečenice) koje nisu povezane dopunskim veznikom (and,
but, or, nor, for, so, yet):
People are usually willing to give advice; they are much less inclined to take it.
(ljudi obično rado daju savete; mnogo su manje zainteresirani da ih prime)
2) izmeĎu dve nezavisne klauze (rečenice) koje su povezane sa veznim prilogom (however,
nevertheless, furthermore, then, therefore, moreover, thus, etc.):
Today people can buy what they want from supermarkets, department stores, and
discount stores; but in Colonial days, when such conveniences did not exist, people
depended on general stores and peddlers.
The newly elected officers of the group are Thomas Mann, president; Emily
Dickinson, vice-president; James Joyce, secretary; and Leo Tolstoy, treasurer.
The instructor asked the students what they were doing. (učitelj je pitao učenike šta će
raditi)
I asked my sister if she had a date. (upitao sam sestru ima li sastanak)
- 74 -
(16.) Lista najčešćih imenica koji imaju nepravilne oblike u množini
Singular Plural
abyss abysses
alumnus alumni
analysis analyses
aquarium aquaria
arch arches
atlas atlases
axe axes
baby babies
bacterium bacteria
batch batches
beach beaches
brush brushes
bus buses
calf calves
chateau chateaux
cherry cherries
child children
church churches
circus circuses
city cities
cod cod
copy copies
crisis crises
curriculum curricula
deer deer
dictionary dictionaries
domino dominoes
dwarf dwarves
echo echoes
elf elves
emphasis emphases
family families
fax faxes
fish fish
flush flushes
fly flies
foot feet
fungus fungi
half halves
hero heroes
hippopotamus hippopotami
hoax hoaxes
hoof hooves
index indexes
iris irises
kiss kisses
knife knives
lady ladies
leaf leaves
life lives
loaf loaves
man men
mango mangoes
memorandum memoranda
mess messes
moose moose
- 75 -
motto mottoes
mouse mice
nanny nannies
neurosis neuroses
nucleus nuclei
oasis oases
octopus octopi
party parties
pass passes
penny pennies
person people
plateau plateaux
poppy poppies
potato potatoes
quiz quizzes
reflex reflexes
runner-up runners-up
scarf scarves
scratch scratches
series series
sheaf sheaves
sheep sheep
shelf shelves
son-in-law sons-in-law
species species
splash splashes
spy spies
stitch stitches
story stories
syllabus syllabi
tax taxes
thesis theses
thief thieves
tomato tomatoes
tooth teeth
tornado tornadoes
try tries
volcano volcanoes
waltz waltzes
wash washes
watch watches
wharf wharves
wife wives
woman women
- 76 -
(17.) Izgovor – ’Pronunciation’ (kopirano iz pdf e-knjige)
Učeći strani jezik, učenik je sklon da svaki pojedini glas izgovara veoma jasno. U engleskom
jeziku, meĎutim, to ne treba da radite. Naglašeni, ’bold’-irani, slog engleskih reči izgovara se s
posebnom snagom, na štetu nenaglašenih slogova koji gube svoju punu vrednost, pa se njihov
samoglasnik najčešće pretvara u poluglas „ə―. Uzmimo reči ’tailor’ (krojač) i ’sister’ (sestra). Zvršni
glas im je isti, uprkos različitom pisanju.
U duţim rečima ova razlika dolazi još više do izraţaja. Tako se ’ate’ (prošlo vreme od glagola
„jesti―) izgovara „eit―, ali u višesloţnim rečima isti takav završetak svodi se na „t―: ’doctorate’
(doktorat).
(17.1.) Naglasak.
Većina engleskih reči, sa dva ili više slogova, ima jedan naglašen slog, a ostali slogovi su
nenaglašeni. MeĎutim, ima višesloţnih reči koje imaju dva naglaska, jedan jači i jedan nešto slabiji.
Ne postoje sigurna pravila po kojima bismo mogli odrediti koji je slog u nekoj reči naglašen. Od
pravila o naglasku ima izuzetaka.
Sve jednosloţne reči izgovorene pojedinačno naglašene su, te se u fonetskoj transkripciji
(MeĎunarodno društvo za fonetiku) znak za naglasak ne stavlja. U rečenici, mnoge od
jednosloţnih reči mogu biti nenaglašene, naročito ako su predlozi ili veznici.
U dvosloţnim i trosloţnim rečima naglasak je obično na prvom slogu, ali i tu ima mnogo
izuzetaka: u glagolima je naglasak češće na krajnjem slogu; u rečima koje se završavaju
na ’-tion’ naglasak je na slogu ispred ’-tion’, itd.
Izgovor engleskog jezika različit je u raznim krajevima u kojima ljudi govore engleski kao maternji
jezik (Velika Britanija, SAD, Australija, Novi Zeland, zemlje u kojima ţive engleski kolonisti).
Engleski različito izgovaraju i razni društveni slojevi. MeĎutim, svi oni stavljaju naglasak na isti
slog, bili oni iz Londona ili Glazgova, Njujorka ili Melburna, bili oni berači pamuka u Kaliforniji ili
profesori univerziteta na Oksfordu ili Kembridţu. Stoga je za savlaĎivanje engleskog jezika
važnije da upamtite koji je slog naglašen (vidi ’Words – Pronunciation’) nego da savršeno
izgovarate pojedine glasove.
Zato, obratite paţnju pri čitanju tekstova i slušanju izgovora spikera u ovoj elektronskoj knjizi, u
kojoj su naglašeni slogovi naznačeni masnim (’bold’-iranim) slovima.
U engleskom jeziku samoglasnika ima znatno više i njihov izgovor je drukčiji nego u srpskom.
Ubrzo ćete videti da svako od slova: ’a, e, i, o, u’ moţe da bude znak za više glasova,
samoglasnika ili dvoglasnika. To ne treba da vas plaši. Postepeno ćete se u tome snaći, ne
koristeći fonetske znake, slušajući paţljivo izgovor vaših spikera.
- 77 -
(17.3.) Dvoglasnici – ’Diphthongs’
Suglasnici se u engleskom jeziku obično jasno i snaţno izgovaraju. U poreĎenju s našim jezikom
slabije se izgovara ’h’. Ne bismo mogli da kaţemo da se izgovor ostalih suglasnika podudara sa
izgovorom istih suglasnika u našem jeziku, razlike postoje izmeĎu engleskog i srpskog ’t, p ,r ,l’ i
drugih, ali one nisu tako velike da vas Englez ne bi razumeo ako ih ne izgovorite potpuno pravilno.
Slušajte paţljivo izgovor spikera, obratite posebnu paţnju na izgovor naglašenih slogova, i nastojte
da što pribliţnije podrţavate govor izvornog spikera.
Neki od suglasnika ne postoje u srpskom jeziku. Ne brinite zbog toga, multidimenzionalna metoda
je tu da vam pomogne, fonetska transkripcija i njeni simboli vam uopšte nisu potrebni, jer će
tekstovi lekcija biti pročitani i ponovljeni od strane spikera u svakom trenutku kada to poţelite.
- 78 -
(17.5.) Više suglasnika – ’More Consonants’
Po ovoj metodologiji, fonetska transkripcija vam uopšte nije potrebna. Ali, potrebno je da
napomenemo da pravopis engleskog jezika znatno odstupa od izgovora. Pravila za izgovor gotovo
i nema, a ukoliko i postoje, izuzeci su toliko česti i mnogobrojni da se ne bi ni isplatilo učiti pravila.
Pomoćno sredstvo za savlaĎivanje izgovora ovde vam je čitanje, tj. govor izvornih spikera. Još
jednom da napomenemo: ako dobro obraćate paţnju na naglašene – boldirane slogove (vidi
’Words – Pronunciation’) i istovremeno paţljivo slušate čitanje spikera, čiji su glasovi odvojeni
različitim bojama (uglavnom: muški – crna, ženski – plava), vi ćeteubrzo izgovarati engleski na
zadovoljavajući način i biće vam lako da razumete glasove bilo u ţivom govoru, bilo sa kompjutera,
radija ili televizije.
Ova elektronska knjiga počinje pred lekcijama ’Everyday English’ - Svakodnevni engleski sa
„nultom lekcijom―, što svakako nije uobičajeno. Nulta lekcija je, u stvari, bila prva lekcija ranijeg
izdanja „Engleskog bez muke―, koja počinje čuvenom rečenicom ’My tailor is rich’ – „Moj krojač je
bogat―. Za nas je to prijatno podsećanje na nekadašnji čuveni ’bestseler’, a za vas najbolji mogući
uvod u učenje engleskog jezika.
Engleski jezik se govori u gotovo svim zemljama sveta, bilo kao maternji, bilo kao drugi ili strani
jezik, i zbog toga ima mnogo varijanata (britanska, američka, australijska itd.) koje se meĎusobno
razlikuju na mnogo načina, a naročito u izgovoru. Na ovom kursu ćemo upotrebljavati standardni
izgovor (Received ili Standard Pronunciation) engleskog jezika koji se govori u Velikoj Britaniji i koji
koristi najveći broj ljudi širom sveta.
Postoji mnogo glasova u engleskom jeziku koji se razlikuju od glasova u srpskom jeziku, a to
proističe iz činjenice da engleski pravopis (spelling) nije „fonetski―, kao što je to srpski. To znaci da
Vukovo pravilo: „Piši kao što govoriš, čitaj kako je napisano!― ne vaţi za engleski jezik, jer svakom
glasu ne odgovara samo jedno slovo, nego su isti glasovi predstavljeni različitim slovima ili
kombinacijama slova. Ne moţe se reći da u engleskom jeziku ne postoje pravila za čitanje,
odnosno pisanje, ali zbog postojanja velikog broja izuzetaka, vrlo je teško govoriti o pravopisnim
pravilima. Zbog toga je jako bitno da se od početka vodi računa o tome kako se svaka nova reč
piše ili izgovara. Na ovom kursu koristićemo simbole fonetske azbuke MeĎunarodnog fonetskog
udruţenja da bi prikazali izgovor reči.
Fonetski izgovor ili transkripcija reči uvek se piše malim štampanim slovima i u sledećim
zagradama: / / ili [ ].
U glasovnom sistemu engleskog jezika razlikujemo samoglasnike ili vokale (vowels), dvoglasnike
ili diftonge (diphtongs) i suglasnike ili konsonante (consonants).
- 79 -
(18.1.) SAMOGLASNICI (VOWELS)
Samoglasnici su glasovi prilikom čije artikulacije vazduh koji dolazi iz pluća prolazi kroz usta
slobodno, ne nailazeći na prepreke. Pošto se rezonacija usne duplje menja tako što usne i jezik
zauzimaju razlicite poloţaje, to nam omogućava da proizvedemo razne samoglasnike.
/i:/ /i/ /e/ /Q/ /α:/ /Ќ/ /Ќ:/ /u/ /u:/ /Г/ /«:/ /«/
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
Znak /:/ iza samoglasnika produţava trajanje glasa. Kvalitet samoglasnika najviše odreĎuje poloţaj
jezika u usnoj duplji. Ukoliko se najviši deo jezika nalazi u prednjem delu usne duplje, onda je
samoglasnik ‚prednji’, ako je u središnjem delu samoglasnik je ‚centralni’, a ako je u zadnjem delu
samoglasnik je ‚zadnji’. U zavisnosti od toga koliko je jezik podignut, odnosno koliko zbog svog
poloţaja zatvara usnu duplju, samoglasnici se dele na ‚zatvorene’ i ‚otvorene.
Poloţaj usana je drugi bitan faktor koji utiče na kvalitet samoglasnika. Usne prilikom izgovora
samoglasnika mogu biti:
- 80 -
5. /α:/ car /kα:/ - auto 11. /«:/ girl /g«:l/ - devojka
Dvoglasnik je glas koji se sastoji od dva samoglasnika meĎusobno povezana u jedan slog. U svim
engleskim dvoglasnicima prvi element je duţi i naglašen, dok je drugi kraći i ne naglašen.
Kvalitet prvih elemenata dvoglasnika /ei/, /E«/, /ai/ i /au/ je vrlo sličan kvalitetu srpskih
samoglasnika e i a.
Prvi elementi dvoglasnika /i«/ i /u«/ imaju vrednost engleskih samoglasnika /i/ i /u/.
Drugi element dvoglasnika /ei/, /ai/, /Ќi/ ima vrednost engleskog samoglasnika /i/.
Drugi element dvoglasnika /au/ i /«u/ ima vrednost engleskog samoglasnika /u/. Kod ovih
dvoglasnika drugi element je vrlo slabo izraţen.
Kod dvoglasnika /i«/, /E«/ i /u«/ drugi element je jednak engleskom samoglasniku /«/.
Svi engleski dvoglasnici su nešto duţi na kraju reči i ispred zvučnih suglasnika, a kraći ispred
bezvučnih suglasnika.
Suglasnici su glasovi koji nastaju kad vazduh prilikom prolaza kroz usnu duplju na svom putu
nailazi na neku prepreku. U engleskom jeziku ima 24 suglasnika. Prema načinu obrazovanja
mozemo ih podeliti na sledeće grupe:
/l/ /w/
/j/
Većina engleskih suglasnika je slična ili ista kao srpski, a ovde ćemo ukazati na one koji se
razlikuju od suglasnika u srpskom jeziku.
/d/ Englesko /d/ je tvrĎi glas od srpskog d. Obrazuje se tako što se vrhom jezika pritisne mesto
neposredno iza prednjih gornjih zuba, pa se onda jezik odvoji i vazduh sakupljen u ustima ispusti.
/t/ Englesko /t/ je za razliku od srpskog t aspirovano. Obrazuje se na isti nacin kao englesko
/d/, s tim što je za razliku od njega /t/ bezvučan suglasnik.
/h/ Englesko /h/ je mekše i manje čujno od srpskog h. U nekim slučajevima se gotovo i ne čuje.
Podseća na snaţnije disanje.
- 82 -
/r/ Prilikom izgovora ovog glasa vrh jezika je podignut ka tvrdom nepcu, a njegov ostali deo se
drţi dosta nisko u ustima. Kod izgovora srpskog r vrh jezika moze da vibrira (treperi), što nije slučaj
sa engleskim /r/.
/v/ Obrazuje se kad se gornjim zubima pritisne spoljni deo donje usne. Trenje je veće nego za
srpski glas v.
/D//T/ Ovi glasovi se obrazuju kad se vrh jezika stavi ovlaš na samu ivicu gornjih zuba sa
unutrašnje strane, s tim što se ispod njih ostavi mali prolaz za vazduh. Vrh jezika moze biti i blago
isturen. Ako pri propuštanju vazdušne struje glasne ţice trepere, izgovoricemo zvučni suglasnik
/D/, a ako su glasne ţice relativno mirne, izgovoricemo bezvučno /T/.
/l/ U engleskom jeziku postoje dve varijante glasa /l/: svetlo /l/ i tamno /l/. Svetlo /l/ stoji ispred
samoglasnika i ispred /j/. Tamno /l/ stoji ispred suglasnika i na kraju reči. Prilikom izgovora obe ove
varijante vrh jezika se nalazi odmah iza zuba, samo se menja poloţaj njegovog ostalog dela. Kod
svetlog /l/, koje je slično srpskom, srednji dio jezika se uzdiţe prema tvrdom nepcu i nalazi se u
poloţaju jedne vrste samoglasnika /u/.
/N/ Najčesće se javlja ispred glasa /g/ i onda njegov izgovor ne predstavlja teškoću jer se i u
srpskom ovaj glas čuje kada se n nalazi ispred g i k (npr. tango, banka). MeĎutim, kada iza /N/ ne
slede ni /g/ ni /k/, ovaj glas je teţe izgovoriti čisto, bez pojave glasa /g/ na kraju.
/w/ Prilikom izgovora ovog glasa usne su isturene i zokruţene kao za srpski samoglasnik u, a
zatim se naglo prelazi na sledeći samoglasnik u reči.
- 83 -
4. /d/ ladder /’lQd«:/ - merdevine 16. /Z/ pleasure /’pleZ«/ - zadovoljstvo
6. /g/ get /get/ - dobiti 18. /m/ hammer /’hQm «:/ - čekic
10. /v/ move /mu:v/ - preseliti 22. /r/ red /red/ - crven
11. /T/ thing /TiN/ - stvar 23. /j/ yet /jet/ - ipak
12. /D/ this /Dis/ - ovo 24. /w/ one /w«n/ - jedan