Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Monoteizam i nasilje, Mario Kopić

Monoteizam i nasilje, Mario Kopić

Ratings: (0)|Views: 23|Likes:
Published by Zeničke sveske
Zeničke sveske 16/12
Zeničke sveske 16/12

More info:

Published by: Zeničke sveske on Dec 23, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/16/2014

pdf

text

original

 
 Mario Kopić
55
Monoteizam i nasilje
*
U
kojoj je mjeri odnos teologije i politike osjetljiv i u zapadnim prosvijećenimdru{tvima možda ponajbolje pokazuju burni odazivi na djela njemačkogegiptologa i teoretičara kulture Jana Assmanna o monoteizmu i politeizmu.Njegove studije o mentalnim, kulturnim i političkim konsekvencama monoteizma,zasićene akribijskim istraživanjima, nailaze na upadljivo razdražen otpor, koji sebjelodano odnosi na vi{e od egiptolo{ko-starozavjetnih detalja.Vraća nas tako Assmann u 14. vijek prije Krista, u kratkotrajnu i iznimnuepizodu vladanja monoteizma u dugoj egipatskoj historiji, {to je često znaju nazivati’’solarnom herezom’’, ’’revolucijom iz Amarne’’ ili ’’neuspje{nom reformom’’, a javljase za vladara Amenofisa IV., koji je svu različitost egipatskog sakralnog
 pantheona
,
na čelu s državnim bogom i kraljem bogova Amonom, sveo na vjeru u samo jednobožanstvo: Sunce. Dao mu je ime Aton. Iako je takav jedinstveni monoteističkipojam bio tuđ i odbojan vjernicima, oni su ga morali prihvatiti jer je doslovce bionametnut. Tome su raspoloženju pripomogli kraljevi neuspjesi u ratovanju i sukobsa svećenstvom. Već za vrijeme njegova prethodnika Amenofisa III. javljaju seznakovi religijske revolucije koja nastoji predočiti Sunce kao božanstvo i stvarateljasvijeta, li{ena starih mitolo{kih vjerovanja. Zato se u Karnaku počinje podizatisunčani hram posvećen Atonu. Svejedno, tek će mladi faraon Amenofis IV.uspostaviti jedinstven sakralni poredak jednobo{tva, učvrstiv{i u zemlji slavljenjesamo jednoga boga, Atona. Stoga mijenja i vlastito ime u Ehnaton (Akh-en-Aton),{to znači ’’onaj koji je Atonov’’.
*
popratna riječ urednika uz knjigu Jan Assman,
 Mojsije Egipćanin
, Izdanja Antibarbarus, Zagreb2010, preveo Kiril Miladinov.
 
^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku
56
Protiv toga ’’neprirodnog’’ uvođenja monoteizma, te ’’kontra-religije’’, prvisu ustali svećenici, optužujući mladog i lijepog faraona za herezu. On je pak sasvojom skupinom prista{a i dvorskih prijatelja odgovorio brutalno i neočekivano.Počeo je nemilosrdno ru{iti sve hramove i spomenike, sveta mjesta i ukrasneploče s imenima božanstava, osim onog jednog i jedinog boga Atona. Štavi{e,napu{ta Tebu, sredi{te Amonova kulta, i u srednjem Egiptu (Tel el Amarna), na’’nedodirnutom tlu’’, podiže novi grad Ahetaton. Za simbol uzima sunčev disk ilikolut, a dosada{nji – u liku čovjeka s glavom sokola – odbacuje i ukida. Znanaje himna Atonu, u kojoj se Ehnaton obraća svojem bogu i zapodijeva razgovor.
U njoj se uspostavlja monoteizam, prema kojem je Sunce-Aton temelj svemira,
darovatelj života, ustrojitelj svega {to postoji, premda ostaje nesaznatljiv u svojoj
intimnoj i istinskoj su{tini. Na zemlji Atonu odgovara deifikacija kralja, koji vlada
svijetom i prenosilac je snage boga Atona. Budući da je otpor protiv atonskereligije i u narodnim slojevima sve vi{e rastao, Ehnaton je pred konac životanapokon poku{ao sklopiti mir s Amonovim svećenstvom. Njegov nasljednikTutankamon obnovio je veze s velikim Amonovim svećenikom i vratio se u Tebu.Atonova revolucija doživjela je konačnu propast.Assmannova teza, uz sve sadržajno bogatstvo i suptilnost izvođenja, izrazitoje jasna i razgovijetna: prvi Ehnatonov poku{aj u 13. vijeku prije Krista da u Egiptuučini monoteizam obaveznim propao je na traumatičan način, ali je, analognotraumatičnim iskustvima kod pojedinaca, djelovao u kolektivnoj memoriji.Međutim, drugom poku{aju revolucionarnog uvođenja monoteizma bio je suđenveliki uspjeh. Mojsije je zasnovao novi monoteizam, novu ’’kontra-religiju’’. Ovase pak u svim aspektima, od temeljnog učenja o jednom jedinom Bogu, do bitnihelemenata bogoslužja (žrtve su bili prvenstveno bikovi, svete životinje Egipćana,{to je djelovalo kao krajnja provokacija), postavila kao antipod prija{njoj. Međunjima nikako nije moglo doći do saživota. Kako nagla{ava Assmann u knjizi
 Mojsijeva diferencijacija
, Mojsije sprovodi dalekosežno razlikovanje kojimodređuje fundamentalnu strukturu jevrejske, kr{ćanske i islamske religije:razlikovanje između jednog istinskog Boga i mnogo lažnih idola, između uzvi{enog,
neprikazivog
 jednoga
i slika koje vode u zabludu, između svjetovnih kipova itranscendentnog Pisma, između imanentnosti svijetu i transcendentnosti, izmeđuvladavine i spasenja. ’’Mojsijevskim diferenciranjem’’ u mnogim se dijelovimasvijeta ’’politeističke religije
 zavičajnosti 
svijeta’’ smjenjuju patrijarhalnim,monoteističkim religijama
 iskupljenja
svijeta. A one su po sebi, u svojoj su{tini,
 
 Zeničke sveske
57
a ne samo u rubnim posljedicama, ekskluzivne i militantne, ekskomunicirajućei totalizirajuće. Najzad, njihova prva i najvi{a zapovijest glasi: ne treba{ imatidrugih bogova osim mene!Antičkim politeizmima je pojam neprave religije bio posve stran. Bogove tuđihreligija nisu smatrali lažnim i fiktivnim, nego u velikom broju slučajeva vlastitim
bogovima s drugim imenom. Oznaku
 poganstva
uvodi biblijski monoteizam,
koji radikalno prekida s međureligijskim, a time i međukulturnim dijalogom.Dok politeizam, ili bolje: kozmoteizam uspostavlja među različitim kulturamatransparentnost i kompatibilnost, nova kontrareligija blokira međukulturnuprevodivost. Lažne bogove nije moguće prevoditi, jo{ manje slaviti. Naprotiv,valja ih ponižavati i naposljetku – uni{tavati. Sjetimo se, na primjer, konfliktaizmeđu Pavla i Atinjana: kad je Pavle stigao u Atinu, tamo su mu pokazali svesvoje bogove i na kraju prazno mjesto, prostor za jo{ nepoznatog boga. Možedoći bilo koji bog, oni će ga postaviti na postojeće prazno mjesto i napraviti zatimnovo mjesto za bilo kojega drugoga, dolazećeg ili budućeg boga. Grci su biliotvoreni za sve bogove. No, kaže Pavle, to neće ići, taj nepoznati bog je moj Bogi jedini istinski Bog. Svi su drugi bogovi lažni!
Jevrejska religija, koja ne poznaje zapovijest misionarstva, bila je religija
samoisključivanja. Kr{ćanstvo i islam opredjeljuju se, naprotiv, za isključivanjedrugih i sistematsko misionarstvo: kada je riječ o posljednjoj istini, jednostavno
smo u opasnosti da u nju, ako ne vjerujemo, moramo vjerovati. Naravno,
mržnje i rata ima i u politeističkim kontekstima. I naravno da se pretvrdi irigidni monoteizam može omek{ati, recimo time da se po{tuje, odnosno moli zazagovor, i Majka Božja, Trojstvo ili nekoliko stotina svetaca iz kalendara. Uprkostome ostaje dalekosežan uvid da tek monoteistička vjera u otkrovenje dovodi dokrajnjih eskalacija u logikama sukoba: {to učiniti s onima koji ne vjeruju u ono {toje objavljeno? [to učiniti s onima koje takva monoteistička učenja ne ispunjavajurado{ću i zato ne zaslužuju da budu ljudi? [to učiniti s onima koji uopće nesmatraju da je život na zemlji tako rđav i izražavaju pomisao da tek potreba zaiskupljenjem dovodi do situacija iz kojih bi se rado iskupilo?Vruće jezgro Assmannove teze, naime da monoteizam sa sobom donosiotuđenost od svijeta, {tavi{e, ’’demoniziranje zavičajnosti u svijetu’’, njegovikritičari uopće ne spominju ili je u najboljem slučaju nervozno odbacuju. Onaj ko

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->