Gábor Szeberényi: Plemići, Predijalci I Iobagiones Castri Rovišća U 13. I 14. Stoljeću

Cabor Szebereny Pemc, predac iobagiones castri Rovca u l3. l4.
stoecu
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 30 (2012), str. 31-55
Gbor Szebernyi
IIIMICI, IRIDI}AICI I |OBAG|ON|S CAS1R| ROVICA
U 13. I 14. STOI}ICU
Gbor Szobornyi UDK 929.7(497.5Rovico)12/13
Trlnoli Gyjlomnyok OszlIya Izvorni znanslvoni rad
Igyolomi Knyvlr IrimIjono: 23.4.2012.
Icsi Tudomnyogyolom Irilvacono: 17.10.2012.
Iocul, Madarska
U radu se raspravlja o povijesti jedne od najreprezentativnijih skupina
predstavnka kondconanog pemstva, tocne predaaca iobagiones
castri (vrjobbgyok) u Rovcu, kako b se pokazao da su odnos zmedu
te dvije drutvene grupe iobagiones castri predaaca ko su ve na
kraljevskim i drugim svjetovnim posjedima) u Slavoniji tijekom 13. i 14.
stoeca soen mane ednoznacn nego to se dosad pretpostavao u
madarsko u hrvatsko hstorogra.
(HFQJA NEFAE Rovce, predac, iobagiones castri, ne pemstvo,
l3.-l4. stoece
TorilorijaIna uprava u SIavoniji u doba Arpadovica i Anuvinaca sIicno kao
i u sredinjim dijelovima Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva temeljila se na sustavu
upanija (Ial. comitatus, mad. t4rmcgc|) i upanala (Ial. comitatus castri, mad.
isp4n.ics ili t4risp4ns4gc|), iIi prociznijo, na cijoIom suslavu ulvrda, koji jo davao
osnovu ovim dvjoma, znacajno razIicilim, aIi ujodno i paraIoInim poIilickim i
drulvonim inslilucijama kojo su ciniIo koslur cjoIokupno uslanovo kraIjovsko vIasli.
U lisloriograji koja so baviIa probIomima funkcionaInil i drulvonil aspokala
uslanovo upanala na podrucju izmodu Dravo i Gvozda,
1
od kojih su se jedino Zagreb
Noka vrsla nosigurnosli vidIjiva jo u madarskoj lisloriograji kada jo u pilanju locan broj sIavonskil
upanala. Aulori obicno racunaju s 14-17 upanala, lo ovisi o doniranju lorilorijaInog okvira SIavonijo
kojog aulori korislo (locnijo, uracunavaju Ii Varadinsku upaniju iIi lakozvano DonjosIavonsko rogijo
upanijo Sana, Vrbas i Dubica kao dio banatus Sclavoniae iIi no). Vidi: GyuIa Krisl, A t4rmcgc|
|i.|.|u|4s. M.g.rcrsz4gcn [Iormiranjo upanija u Ugarskojj, Budaposl 1988., slr. 309-329, Kcr.i
m.g.r icricncii |cxi|cn, 9-14. sz4z.! [Ioksikon rano madarsko povijosli, 9.-14. sloIjocoj (daIjo: KMTI),
ur. GyuIa Krisl, Budaposl 1994., slr. 650-652 (naluknica Sz|.tcni. [SIavonijaj, aulori: Ilor Rokay i
MikIs Takcs), GyuIa Krisl, 14jszcm|c|ci cs icrszcrtczcs . |czcp|cri M.g.rcrsz4gcn [KrajoIik i proslorna
organizacija srodnjovjokovno Ugarskoj, Szogod 2003., slr. 78, BogIrka Woisz, AlliIa ZsoIdos, A bni
joglalsg SzIavniban s a Drvn luI [NadIonosl bana u SIavoniji i proko Dravoj, Icns, s|cpsis,
Cabor Szebereny Pemc, predac iobagiones castri Rovca u l3. l4. stoecu
i Kriovci lransformiraIo u pravo upanijo sloIjolnim procosima lijokom srodnjog
vijeka, kada su druge comitatus castri ukIopiIo u vIaslili lorilorijaIni okvir, islraivaci
su vocinom uzimaIi u obzir gonoraIni fonomon koji jo vidIjiv svugdjo u Ugarskom
KraIjovslvu i drugo IokaIno posobnosli kojo su vio iIi manjo iskIjucivo povozano
s podrucjom srodnjovjokovno SIavonijo. SagIodamo Ii madarsku lisloriograju o
srodnjovjokovnoj SIavoniji (koja u posIjodnjil slolinu godina no obiIujo mnolvom
radova), moomo Iagano sloci dojam da su so spomonulo IokaIno posobnosli
ukIapaIo pod provIadavajuci zakon, lj. kao da jo unular okvira opcog i visoko
inslilucionaIiziranog suslava ulvrda Ugarskog KraIjovslva poslojao donirani
sIavonski podsuslav koji jo uislinu imao nokoIiko posobnosli (u usporodbi sa
upanijama drugil dijoIova kraIjovslva), aIi koji so uz lo lo so pokoravao vIaslilim,
vodio i opcim praviIima, koja lakodor kako so prolposlavIjaIo pokrivaju cijoIi
sIavonski poIilicki i lorilorijaIni okvir.
2
Naravno, ova koncopcija nijo boz lomoIja,
lo so Iagano moo polkrijopili s nokoIiko opco poznalil cinjonica i vjorojalno jo
vio drugil aspokala koji su do sada zasIuiIi manjo pozornosli. Ipak, poslojanjo
lakvil zajodnickil cinjonica i aspokala no mogu nam dali izgovor za zanomarivanjo
fonomona koji su povozani iskIjucivo s pojodinim sIavonskim upanalima (isp4n.i)
iIi s unularnjim spocicnoslima samog sIavonskog podsuslava kao cjoIino.
Ogranicimo Ii nao gIodilo samo na konloksl drulvono povijosli, i lo prvon-
slvono na procoso formiranja niog pIomslva u SIavoniji lijokom 13. i 14. sloIjoca,
moomo roci da jo jodan od najvanijil opcil zakIjucaka do kojog jo lisloriograja
doIa bio povozan s prolposlavIjonom islovjolnocu koja jo navodno poslojaIa izmo-
du sIoja lzv. iogabiones castri i onil pripadnika sIavonskog niog pIomslva koji so u
izvorima naIazo pod lorminom pr.c!i.|cs.
3
Ovo miIjonjo, izvucono iz radova Irigyo-
|cx. Unncpi i.nu|m4nc| . 0 cszicn!s M.|| Icrcnc iiszic|cicrc [Ions, skopsis, Iox. Sludijo u casl
sodamdosolog rodondana Ioronca Makkaj, ur. Tibor Almsi, va Rvsz i Gyrgy Szabados, Szeged
2010., str. 469-482, ci p.ssim.
Iroma AlliIi ZsoIdosu, suslav ulvrda u SIavoniji bio jo sIican onomo koji jo poslojao u doIini
rijoko Vl u Gornjoj Ugarskoj (dananjoj SIovackoj), lvrdi lakodor da su oba suslava formirana u
razdobIju 11.-12. sloIjoca kao dio ugarsko vojno granico, koji so lomoIjio na jodinicama zvanim ccnni.
(|.i4rt4risp4ns4gc|). Usp. AlliIa ZsoIdos, Igsz SzIavnia az rpdok kirIysgban. Horvl-magyar
kapcsoIalok a korai kzpkorban [Cilava SIavonija u kraIjovslvu Arpadovica. Hrvalsko-madarski
odnosi u ranom srodnjom vijokuj, Hisicri., sv. 5-6, Budaposl 2011., slr. 9-12, posobico slr. 10-11. O suslavu
ccnni. vidi: AlliIa ZsoIdos, Connium s marclia [Ccnnium i m.rc|i.j, Sz4z.!c|, sv. 134, Budaposl
2000., slr. 99-112. Aulor racuna s jodanaosl sIavonskil ccnni. u doba Arpadovica (osim onil koji su
poslupno poslaIi punopravno upanijo, kao Zagrob, Kriovci i ono Donjo SIavonijo, a podrava i idoju
da so Varadinska upanija nijo smalraIa dijoIom SIavonijo u 13. i 14. sloIjocu). Usp. AlliIa ZsoIdos,
M.g.rcrsz4g ti|4gi .rc|cnic|cgi4j. 1000-1301 [Ugarska svjolovna arlonloIogija 1000.-1301.j, Budaposl
2011., p.ssim.
U ovomo radu nisam u mogucnosli cak nili ukralko pokrili pilanja koja so namocu iz nosrolno
lisloriografsko cinjonico, locnijo, poslojanja povoznica izmodu srodnjovjokovnog ugarskog crkvonog
pIomslva (kojo so islo naziva prodijaIcima) i sIoja iobagiones castri (i njilovil polomaka) kao drulvono
skupino. (Iolrobno jo napomonuli da so drulvoni sIoj navodon kao prodijaIci moo pronaci i u
srodinjim dijoIovima Ugarsko-Hrvalskog KraIjovslva, aIi za razIiku od SIavonijo, na skoro pa iskIjucivo
crkvonim posjodima.) Kako bi so osIikaIo uobicajono anaIogijo sIijopo prouvoIicanil gonoraIizacija
slarijo lisloriograjo, ovdjo jo dovoIjno spomonuli miIjonjo Irigyosa Ioslyja koji jo smalrao da su
sa Pestyja,
4
Dozsa Csnkija,
5
Ptera Vczyja
6
i Gyrgya Bnisa,
7
moo so kralko sa-
oli u sIjodoco: na podrucju srodnjovjokovno SIavonijo, kraIjovski upanali odnosno
comitatus castri u doba Arpadovica, sIicno onima u srodinjom dijoIu KraIjovslva, biIi
su prodavani u ruko raznil crkvonil i svjolovnil gospodara lijokom 13. i 14. sloIjoca
(ako so zanomari nokoIiko vanil iznimaka popul Kriovaca i KaInika, koji su oslaIi
iobagiones ecclesiae dijoIiIi pravni slalus iobagiones sancti regis koji su ivjoIi na kraIjovskim posjodima
unular okvira kraIjovskil upanija. Usp. Irigyos Iosly, A m.g.rcrsz4gi t4risp4ns4gc| icricncic
||cncscn . X|||. sz4z.!o.n [Iovijosl ugarskil upanala, posobico u 13. sloIjocuj, Budaposl 1882., slr. 80.
Ovdjo moomo cilirali i miIjonjo Irika Iugodija koji jo u jodnom svom ranom radu podrao idoju
da jo drulvoni poIoaj pIomonilil crkvonil iobagiones (kasnijil prodijaIaca) na crkvonim posjodima
bio u osnovi isti kao onaj iobagiones castri, koji su ivjoIi na posjodima koji su biIi u pripadnoslima
kraIjovskil lvrdil gradova. Usp. Irik Iugodi, Niir. mcgc ocic|cp|csc [Naseljavanje Njitranske
upanijoj, Budaposl 1938., slr. 23. Buduci da so pilanjo drulvonog sIoja ugarskil iobagiones castri rijeilo
u novijoj lisloriograji (vidi: AlliIa ZsoIdos, A szcni |ir4| sz.o.!j.i. Icjczcic| . t4rjcoo4gs4g icricncico|
[SIobodnjaci Svolog kraIja. IogIavIja iz povijosli iobagiones castrij, Budaposl 1999.), sada bi lrobaIo
rjeiti probIom ugarskil (crkvonil) prodijaIaca kako bi biIo moguco islo iscrpno islraili i komparirali
pilanja iznikIa iz drulvono povijosli srodnjovjokovno SIavonijo, posobico jor so, kako jo opco poznalo,
drulvona inslilucija crkvonog pIomslva (prodijaIci) na crkvonim posjodima moo naci na cijoIom
loriloriju Zagrobacko biskupijo. Vidi: KM1I, str. 181-182 (natuknica cg|4zi ncmcs [crkvoni pIomicj,
aulor: IszI SoIymosi). Zbog manjka pravo kIasikacijo ovil pilanja, moramo posIjodicno zadrali
nodoumicu koji fonomoni so mogu usporodili s kojima i na kojoj osnovi. Tvrdnja so moo jodnoslavno
dokazali ciliramo Ii jodan od najvanijil radova o lim pilanjima, kojog jo napisao Gyrgy Bnis
1947. godino: Na ovom loriloriju [srodnjovjokovno SIavonijo G. Sz.j odijoIjonosl izmodu crkvonil i
svjolovnil posjoda nijo biIa primjonjona [drulvono G. Sz.j: crkvoni pIomici }unil dijoIova polpuno
su dijoIiIi pravni slalus prodijaIaca koji su ivjoIi na svjolovnim posjodima. Objo grupo su izrasIo iz
stratuma iobagiones castri i draIi su svojo lradicijo (...). To jo posIjodicno uzrokovaIo noslupnjovili
prijoIaz izmodu raznil vrsla prodijaIaca koji su ivjoIi na kraIjovskim, crkvonim iIi svjolovnim
posjodima, dok su ugarski crkvoni pIomici (...) biIi posvo drugaciji lip. Usp. Gyrgy Bnis, Hocriscg
cs rcn!iscg . |czcp|cri m.g.r jcgo.n [IoudaIni suslav i slaIoka drava u srodnjovjokovnom ugarskom
zakonu j, drugo izdanjo, ur. IIomr BaIogl, Budaposl 2003., slr. 260. Vidi islo: Ilor Vczy, A |ir4|i
scrticnsc| cs . p.irimcni4|is |ir4|s4g [KraIjovi sIubonici (servientes regis) i palrimonijaIno kraIjovslvoj,
Budaposl 1928., slr. 79, biIj. 1. BiIo bi sIicno jodnako vano razjasnili povijosl onil pIomickil grupa
i zajodnica kojo su ivjoIo na granicnim podrucjima Ugarsko-Hrvalskog KraIjovslva (obicno zvanil
posobno pIomslvo u madarskoj lisloriograji), lo il objasnili pulom opsonil komparalivnil
sludija kako bi so objasniIo kako su lo, inaco nopovozano zajodnico, mogIo proizvosli sIicno inslilucijo
i vio-manjo anaIogno drulvono fonomono lijokom srodnjog vijoka, aIi i lo il jo islovromono
razIikovaIo. Vidi: AnlaI Nagy Iokolo, Az orszgos s parlicuIaris nomossg lagozdsa a kzpkorban
[IodijoIa na dravno i parlikuIarno pIomslvo u srodnjom vijokuj, |m|c||cnt Dcm.nctsz| S4n!cr
sz|cicsc |.it.n.!i| |cr!u|cj4n.| nncpcrc, 193. m4jus 2 [Zbornik u casl ozdosolo obIjolnico rodonja
Sndora Domanovszkog, 27. svibnja 1937.j, Budaposl 1937., slr. 159-184, Bnis, Hocriscg, str. 243-307;
KM1I, str. 556-557 (natuknica pr.c!i.|is ncmcs [prodijaIacj, aulor: II IngoI), Marlin Rady, Ncoi|ii,
I.n! .n! Scrticc in Mc!ict.| Hung.r, Basingstoke New York 2000., str. 79-95; Gbor Szebernyi,
Ncmcsi |czcsscgc| . Szcpcsscgocn cs 1urmczn . 13-14. sz4z.!o.n (Szcmpcnic| . szcpcsi iiz|4n!zs4sc| cs .
iurcpc|jci ncmcsc| p4r|uz.m4n.| |cr!csc|cz [IIomicko zajodnico u Spiu i TuropoIju u 13. i 14. sloIjocu
(Razmalranja o paraIoIama izmodu spikil pIomica dosolorico kopIjanika i luropoIjskil pIomica)j,
Pcs 2012. (u tisku).
4
Frigyes Pesty, Az c|ini rcgi t4rmcgc| [NoslaIo slaro upanijoj, sv. 2, Budaposl 1880., Iosly, A m.g.-
rcrsz4gi t4risp4ns4gc|, p.ssim.
5
Dozs Csnki, Kcrcsmcgc . XV-i| sz4z.!o.n [Kriovacka upanija u 15. sloIjocuj, Budaposl 1893.,
str. 120-122.
6
Vczy, A |ir4|i scrticnsc|, str. 77-87.
7
Bnis, Hocriscg, str. 243-260.
pod kraIjovskom vIasli), aIi oIila unular mikro-drulva raznil noslajucil upana-
ta, tj. sloj iobagiones castri, nijo proslao poslojali (za razIiku od njilovil pandana u
Ugarskoj), voc jo vocina njil uspjoIa sacuvali svoja posobna prava i okrugo, lo su biIi
lransformirani u pIomslvo ulvrda (t4rncmcsscg) iIi prodijaIno pIomslvo kojo jo za-
draIo svoj drulvoni i organizacijski okvir do kraja srodnjoga vijoka, a moda cak i
kasnije.
8
Ilor Vczy prvi jo objanjavao sIoj prodijaIaca juno od rijoko Dravo u kon-
lokslu probIoma ugarskog foudaIizma, zakIjucujuci kako su u Hrvalskoj i SIavoniji,
posjodi kojo su draIi iobagiones castri dobiIi obIik prodijaInog dranja posjoda,
9
dok
jo Gyrgy Bnis, koji jo do dananjil dana napisao najrazradonijo djoIo o foudaInim
londoncijama i fonomonima koji su naslaIi u srodnjovjokovnom Ugarskom KraIjov-
slvu, lvrdi da su kraIjovi prodijaIci [u SIavoniji, G. Sz.j (...) biIi kondicionaIno pIom-
slvo kojo so rijoiIo svojo podrodonosli kraIjovskim ulvrdama
10
te je smatrao da su
genera iobagionum castri,
11
koji su s prijonosom kraIjovskog vIasnilva nad ulvrdama
u privalnu domonu islo biIi podrodoni vIasli svjolovnil gospodara, biIa u osnovi
gonoaIoki podudarna s onim grupama kojo u naim izvorima lijokom kasnog
srodnjog vijoka pokrivaju lormini (u Bnisovoj koncopciji vio iIi manjo sinonimi)
pIomonili iobagiones castri (nobiles iobagiones castri), pIomici ulvrdo (nobiles castri)
iIi prodijaIci (pr.c!i.|cs).
12
Ukralko, proma madarskoj lisloriograji, sIoj iobagiones
castri so u SIavoniji lranformirao u prodijaIno pIomslvo.
13
Moomo pronaci ponolo drugaciju, aIi u osnovi usporodnu koncopciju u ra-
dovima Nado KIaic. Ona jo smalraIa da jo kraIj BoIa IV. slvorio, kao dio svojo vojno
roformo nakon mongoIsko invazijo, novi lip sIobodnjaka (misIoci na ono koji su
posjodovaIi noku vrslu kondicionaIno sIobodo u srodnjovjokovnom drulvu 13. slo-
Ijoca, vocinom na iobagiones castri i sIicno drulvono grupo), koji so na sIavonskom
nazivao pr.zni|, dok je pr.c!i.|cs termin koji je koriten u latinskim izvorima.
14
No,
8
Csnki jo podijoIio prodijaIco Kriovacko upanijo u 15. sloIjocu u lri gIavno grupo: prodijaIco koji su
pripadaIi kraIjovskim lvrdim gradovima, popul Kriovaca i KaInika, prodijaIco na crkvonim posjodi-
ma (zagrobackog biskupa, propola Cazmo i GIogovnico, opala BoIo i priora Vrano) i prodijaIco koji su
ivjoIi na nokoc kraIjovskim upanalima lo su so lransformiraIi u svjolovna vIasloIinslva najvanijo
od njil biIo jo Rovico. Usp. Csnki, Kcrcsmcgc, str. 120-121.
Vczy, A |ir4|i scrticnsc|, str. 84.

Bnis, Hocriscg, str. 250.

Bnis jo, sIijodoci miIjonjo Iajosa TlaIIczyja, smalrao da su Ugarski kraIjovi lijokom procosa poIi-
lickog formiranja SIavonijo, zadraIi snano domaco sIavonsko rodovo u njilovom [originaInomj
slanju, lransformirajuci il u iobagiones castri (TlaIIczyjov loksl ciliran iz: Bnis, Hocriscg, str. 246),
lovio, prolposlavio jo da jo kolozija unular lrvalsko-sIavonskil roda biIa lako snana, lo im jo po-
mogIo da so ocuvaju cak i unular okvira suslava kraIjovskil lvrdil gradova koji so baziraju na posvo
drugacijim nacoIima (Bnis, Hocriscg, str. 252).

Bnis, Hocriscg, str. 254.

KM1I, slr. 556 (naluknica: pr.c!i.|is ncmcs, aulor: II IngoI).

Nada KIaic, Pctijcsi Hrt.i. u r.ztijcncm src!njcm tijc|u, Zagrob 1976., slr. 330. Ona so ovdjo roforira
na darovnicu kraIja BoIo IV., podijoIjonu Tiburciju u upanalu Garonico (Gorzonco) 4. oujka 1257.:
c.!cm ccn!icicnc, uious .|ii prc!i.|cs ncsiri, ui tu|gc p.r.znu| !icuniur. Vidi: Dip|cm.iic|i zocrni| Kr.|jc-
tinc Hrt.is|c, D.|m.cijc i S|.tcnijc. Cc!cx Dip|cm.iicus Rcgni Crc.ii.c, D.|m.ii.c ci S|.tcni.c (daIjo: CD),
prir. Tadija SmicikIas i dr., 18 sv., Zagreb 1904.-1990., sv. 5, dok. 578, slr. 53. Vidi i: Vczy, A |ir4|i
serviensek, slr. 77-78, Bnis, Hocriscg, str. 248.
uzimajuci il kao cjoIinu, lo grupo prodijaIaca su smalrano vio iIi manjo drulvono
analognima sloju iobagiones castri, te ona smatra da je novi termin pr.c!i.|is koji se
pojavio u drugoj poIovici 13. sl. vio nova donominacija islog lipa sIobodnjaka
negoli znak novonastalih drutvenih razlika u djelovanju.
15
Ovaj bi rad proao svojo prodvidono okviro kada bi so bavio dolaIjnom anaIizom
svil loma povozanil sa sIavonskim prodijaInim pIomslvom u cjoIini, sloga cu so ov-
djo ogranicili samo na povijosl njogovil najroprozonlalivnijil cIanova, prodijaIaca i
iobagiones castri Rovica, kako bil pokazao da su odnosi izmodu sIoja iobagiones castri
i prodijaIaca (koji su ivjoIi na kraIjovskim iIi svjolovnim posjodima) u SIavoniji lijo-
kom 13. i 14. sloIjoca kompIiciraniji i manjo pravocrlni nogo lo so do sada navodiIo
u lisloriograji (iako vocinom na osnovi njilovo povijosli u 15. sloIjocu).
Irijo nogoIi kronom anaIizirali povijosno podalako o rovicanskim prodijaIcima
(kojo uzimam kao kIasican primjor sIavonskog prodijaInog pIomslva opconilo),
polrobno jo dali noko proIiminarno napomono, kojo mogu ucinili prolposlavku o
proisljocanju prodijaInil pIomica iz iobagiones castri probIomalicnom samom po sobi,
lo so moramo upilali jo Ii provIadavajuci zakon mogao objasnili vano drulvono
posobnosli u povijosli sIavonskog niog pIomslva na lako jodnoslavan nacin, iIi, lo
jo vanijo, moo Ii laj zakIjucak bili proiron na cjoIokupan lorilorij srodnjovjokovno
SIavonijo. IogIodamo Ii povijosno izvoro (vocinom ispravo) povozano sa upanalima
u SIavoniji u 13. i 14. sloIjocu, jasno jo da iobagiones castri moomo pronaci praklicki
svugdjo (iako nisu jodnako dobro dokumonlirani u svakom upanalu, posobico na
loriloriju juno od rijoko Savo), dok su so pr.c!i.|cs pojaviIi samo u pol sIavonskil
upanala, lj. poimonco u comitatus Cazmo (Csozmico), Garica, Garonico (Gorzonco),
Rovica (Rojcsa) i Zagroba.
16
NadaIjo, osim Rovica, kojo jo oslaIo pod kraIjovskom
vIasli svo do kraja 14. sloIjoca (lo ciji su pr.c!i.|cs za sada najbolje dokumentirani,
jer su izvori o pr.c!i.|cs drugil upanija u najboIjom sIucaju rijolki), vocina drugil
coliriju upanala i njilovil slanovnika podvrgnula jo vIasli Zagrobacko biskupijo do
kraja 13. sloIjoca (kao Garic i Garonica, aIi ovdjo moomo racunali i na zagrobacko
iogabiones castri koji su naposIjolku poslaIi biskupski pr.c!i.|cs,
17
lo cini lokim iIi
cak nomogucim islraivali samo po sobi sIavonsko prodijaIno pIomslvo u 13. i 14.
sloIjocu u nocrkvonim (svjolovnim) okoInoslima.
18

N. KIaic, Povijest Hrvata, str. 330.

Nada KIaic jo islaknuIa da su so prodijaIci javiIi u samo nokoIiko sIavonskil upanija (Povijest Hrvata,
slr. 330). Vrijodno jo ovdjo napomonuli dodalnu polvrdu navodonog u sIucaju dobro dokumonliranog
comitatus Moravca (Marcsa), koji jo kasnijo poslao dijoIom Zagrobacko upanijo (vidi: Krisl, A
t4rmcgc| |i.|.|u|4s., slr. 323-324), gdjo moomo naci mnogo podalaka o moravcanskim iobagiones
castri lijokom 13. i 14. sloIjoca, aIi nimaIo o prodijaIcima.

No, oni zagrobacki iobagiones castri koji su so lransformiraIi u lakozvanu pIomicku zajodnicu Turopo-
Ija u kasnom srodnjom vijoku, cini so da su anaIogni na noki nacin s (nocrkvonim) prodijaInim pIom-
slvom juno od rijoko Dravo, iako jo ovu prolposlavku polrobno jo polkrijopili daIjnjim islraivanjom.
Vidi: Szobornyi, Ncmcsi |czcsscgc| (u tisku).

Ovdjo noma proslora za anaIizu podalaka o drugim upanalima, aIi u sIucaju Cazmo (Csczmicc) i
osobilo Garica i Garonico, kojo jo kraIj IadisIav IV. dao biskupu Timoloju 1277. godino (vidi: AlliIa
Iocolak prico o rovicanskim prodijaIcima u 13. sloIjocu, kao i voIika dobala o njima
u dosolIjocima na prijoIazu 14. na 15. sloIjoco, kada jo ova grupa niog pIomslva doIa u
podrodonosl proma svjolovnim voIikaima, voc jo raspravIjan u lisloriograji.
19
Tako
jo voc duo vrijomo dobro poznalo da jo prva prokrolnica u povijosli rovicanskil
iobagiones castri i prodijaIaca biIa 1279. kada il jo kraIj IadisIav IV. progIasio za
svojo pravo i prirodno kraIjovsko sIuboniko proko rijoko Dravo (tanquam veros et
naturales servientes nostros regales ultra Dravam constitutos),
20
lo da su njilovo povIaslico
polvrdiIi i anuvinski vIadari. No, 1393. comitatus Rovico, koji jo do log lronulka bio
u kraIjovskoj vIasli, proIazi u ruko svjolovnil voIikaa, kada jo kraIj igmund dao
lu kraIjovsku domonu Marlinu Dorsu od SzordaloIya i njogovom bralu, iz coga jo
buknuo dugi ral izmodu novil vIasnika i rovicanskil prodijaIaca, koji su so boriIi
proliv opasnosli svoga srozavanja na slalus soIjaka.
21
U svakom sIucaju, dogadajima
izmodu ovo dvijo locko prokrolnico (kojo su so pokazaIo kao odIucujuco u povijosli
rovicanskil slanovnika) posvocono jo manjo panjo u roIovanlnoj lisloriograji,
22
iako
podaci iz 14. sl. osvijolIjavaju mnogo aspoklo s kojima Iako pocinjomo razumijovali
drulvono-povijosno aspoklo koji su biIi prisulni lijokom noslajanja slaril sIavonskil
upanala lijokom kasnog srodnjog vijoka.
ZsoIdos, rks ispnsgok az rpd-korban [NasIjodno upanijo u doba Arpadovicaj, Aktualitsok a
m.g.r |czcp|cr|ui.i4so.n. |n mcmcri.m Krisic Gu|. (1939-2004 [Novosli u islraivanjima madarskog
srednjovjekovlja. |n mcmcri.m GyuIo Krisla (1939.-2004.)j, ur. Mrta Font, Tams Fedeles i Gergely
Kiss, Ics 2010., slr. 73-92, ovdjo slr. 83-86), nodvosmisIono so polvrdujo da inslilucija nocrkvonil
(locnijo kraIjovskil) prodijaIaca nijo poslojaIa u lomo dijoIu SIavonijo prijo zadnjo colvrlino 13. sloIjo-
ca. Noko naznako sugoriraju da povijosl lil, rokIi bi, slaril prodijaIaca, lijokom vromona vIadavino
Arpadovica moo bili suprolslavIjona procosu rano ugarsko organizacijo u SIavoniji. (To sam pilanjo
obradio u dolaIjo u zasada jo noobjavIjonom cIanku, vidi: Gbor Szobornyi, Sz|.tcni. mcgszcrtczcsc cs
. sz.o.! m.g.r prc!i4|isc| [Organiziranjo SIavonijo i sIobodni ugarski prodijaIcij).

Pesty, Az c|ini rcgi t4rmcgc|, sv. 2, str. 292-297; Pesty, A m.g.rcrsz4gi t4risp4ns4gc|, str. 389-397;
Csnki, Kcrcsmcgc, slr. 121, }osip Bulurac, Pctijcsi Rctic., Rovico 2003. (drugo izdanjo, prvo jo objav-
Ijono 1975.), slr. 19-44, }osip Adamcok, Rovicanski prodijaIci, Hisicrijs|i zocrni|, god. 29-30, Zagreb
1976.-1977., str. 151-159; Elemr Mlyusz, Zsigmcn! |ir4| ur.|m. M.g.rcrsz4gcn 138-143 [Vlada-
vina kraIja igmunda u Ugarskoj 1387.-1437.j, Budaposl 1984., slr. 133-135, rpd Ngrdy, A Szor-
daloIyiok s a rojcsai prodiIisok [SzordaloIyski i rovicanski prodijaIcij, 1cricnc|mi Szcm|c, sv. 1-2,
Budaposl 2001., slr. 73-82, rpd Ngrdy, ObiloIj SzordaloIyi i Rovico, u: Hrt.is|c-m.d.rs|i c!ncsi
1102.-1918. Zocrni| r.!ct., ur. Milan Kruhek, Zagreb 2004., str. 65-73.

H.z.i c|m4ni4r. Cc!cx !ip|cm.iicus p.irius, prir. Imro Nagy ol aI., 8 sv., Gyr Budaposl 1865.-1891.,
sv. 7, dok. 131, slr. 172-173. Iolrobno jo nagIasili da jo }osip Adamcok ispravu kraIja IadisIava IV. dana
Rovicancima (i sacuvanu u mnogim verbatim kopijama i nokoIiko propisanil obIika, vidi: IriIog) kIasi-
cirao kao krivolvorinu, boz ikakvog objanjonja (Adamcok, Rctic.ns|i prc!ij.|ci, slr. 153). No, madar-
ska dipIomalika smalra jo aulonlicnim izvorom. (Obradil cu navodoni probIom u dolaIjo uskoro.) Vidi:
Rcgcsi. rcgum siirpis Arp.!i.n.c criiicc-!ip|cm.iic.. Az Arp4!|4zi |ir4|c| c||ctc|cinc| |riii|.i jcgzc|c (daIjo:
Rog. Arp.), prir. Imro Szonlplory i Ivn Borsa, sv. I-II/1-4, Budaposl 1923.-1987., br. 2970-2972, Krisl,
A t4rmcgc| |i.|.|u|4s., slr. 314, i svu madarsku Iiloraluru iz prollodno biIjoko.

Adamcok, Rctic.ns|i prc!ij.|ci, str. 155-158; Mlyusz, Zsigmcn! |ir4|, slr. 133-135, Ngrdy, A Szcr!.-
|c|ic|, str. 78-81; Buturac, Pctijcsi Rctic., str. 41-44.

Pesty (Az c|ini rcgi t4rmcgc|, sv. 2, slr. 293) i Adamcok (Rctic.ns|i prc!ij.|ci, str. 154) citiraju samo
nokoIiko izabranil isprava u razdobIju izmodu 1279.-1393., dok jo Bulurac (Pctijcsi Rctic., str. 25-34)
samo donio popis isprava boz ikakvo inlorprolacijo.
4QXKCPUMKiogabiones castri i praediales prije 1279. godine
upanal (comitatus castri) Rovica, kao i oni sIicni njomu u SIavoniji, u naim so
izvorima javIja od srodino 13. sloIjoca,
23
u pribIino islom lronulku kada so rovican-
ski iobagiones castri javIjaju usporodno s prodijaIcima.
Godino 1255., kada jo sIavonski ban Sljopan od roda GulkoIod oIio povralili
nopravodno oludono zomIjo Rovica u njilovo prvolno slanjo, ujodno jo narodio
vracanjo kaslronza (castrenses, t4rncpc|), koji su so nozasIuono naIi unular grupa
iobagiones castri iIi prodijaIaca, na njilovo prvolno sIobodo. Takodor jo polvrdio
cIanovima lo dvijo grupo (ukIjucujuci i colvoricu |cspiics, koji su prijo loga dodani
redu iobagiones castri) njilov slalus, lo im ga jo dao kraIj KoIoman.
24
Iste je godine
ban Sljopan polvrdio pravo dranja zomIjo onim sIobodnjacima (|iocrcs |cmincs)
kojo jo naao modu pIomonilim jobagionima Rovica, a koji su svojo posjodo draIi
kao iobagiones castri, isto tako jo od vremena Kolomana.
25
}ura, rovicanski upan
(comes, isp4n) dao je 1262. neku zemlju (terra K|c|cc|cuc|), koja je bila unutar granica
ulvrdo, upanu Irvi,
26
koji jo, kako saznajomo iz kraIjovsko polvrdo darovanja, dr-
ao posjod sa sIubama na nacin prodijaIaca.
27
Dvijo ispravo jodna kraIja BoIo IV. od 27. sijocnja 1265. i druga bana RoIanda od
24. Iipnja 1265.
28
jasnijo rasvjolIjavaju odnoso izmodu iobagiones castri i prodijaIaca
Rovica u razdobIju prijo 1279. godino. KraIjovska isprava prosudiIa jo u sporu iz-
modu upan (!) Rovica (voc spomonulog }uro i njogovil suradnika koji so lakodor
nazivaju ccmiics !c Ruc|c
29
s jodno slrano i s drugo sIobodnil ugarskil prodijaIa-
ca i iobagiones castri Rovica (prc!i.|cs |iocrcs Hung.rcs ti!c|icci ci ico.gicncs c.siri !c
Ruc|c) zbog prava na zaIazninu (descensus) koju su polonji dugovaIi upanima, a
kraIj BoIa jo odrodio kako co so u buducnosli rjoavali ovakvi sporovi. Iroma kra-
Ijovskoj odrodbi, 25 prodijaIaca moraIo jo pIalili onoIiku svolu zaIaznino (7 maraka),
koIiko su pIacaIi prijo dok su brojiIi 60 cIanova,
30
a upanima nijo dozvoIjono lraili

Krisl, A t4rmcgc| |i.|.|u|4s., slr. 313. Nai prvi podaci o vIasli nad lvrdim gradovima (kao i o ioba-
giones castri) Rovica jo iz 1232. godino (CD 3, dok. 323, str. 369). Prvi pr.c!i.|is iz Rovica javIja so u
izvorima iz 1255. godine (CD 4, dok. 514, str. 597).

CD 4, dok. 514, slr. 596-597: ucs inucnimus cx c.sircnsious in!coiic |.cics cssc icoo.gicncs c.siri tc| pr.c!i.|cs
ccs rc!!i!imus in prisiin.m |iocri.icm, ucs tcrc inucnimus |coo.gicncs c.siri ci pr.c!i.|cs, i||cs in si.iu suc,
sccun!um uc! Cc|cm.nnus rcx ocn.c mcmcri.c cr!in.ucr.i. KraIja KoIomana, spomonulog u ispravi,
idonlicirao jo Iosly kao sina kraIja Andrijo II. (Iosly, A m.g.rcrsz4gi t4risp4ns4gc|, str. 390), dok je
Bnis, pogrono, smalrao da so radi o kraIju KoIomanu [KoIomanu Uconomj (Bnis, Hocriscg, str. 247).

CD 4, dok. 530, str. 613-615.

CD 5, dok. 734, str. 230-231.

CD 5, dok. 762, slr. 263: mcrc prc!i.|ium cx|ioci scruicium !c prc!ici. icrr.. Granico upana Preue (Pre-
Iso) iskrsnuIo su ponovo u roambuIaciji iz 1265. godino (CD 5, dok. 829, slr. 337-338).

CD 5, dok. 820, slr. 329-330, dok. 829, slr. 337-338. Vidi i: Iosly, A m.g.rcrsz4gi t4risp4ns4gc|, str. 391-392.

Vidi: ZsoIdos, M.g.rcrsz4g ti|4gi .rc|cnic|cgi4j., bilj. 344, str. 187; bilj. 345, str. 188.

CD 5, dok. 820, slr. 329: tiginii uinuc prc!i.|cs supr.!icii i.n!um!c sc|ucrc !coc.ni r.cicnc !csccnsus
ipsis ccmiiious !c Ruc|c prc icmpcrc ccnsiiiuiis, u.nium iunc sc|uco.ni, cum |ucruni numcrc scx.gini.
prc!i.|cs, ti!c|icci scpicm m.rc.s.
vio, iako su nokoc imaIi kraIjovsku ispravu koja im jo lo dopulaIa.
31
Druga vana
isprava, ona bana RoIanda, odnosi so na drugi inaco nopoznal kraIjov naIog
32
oci-
gIodno daliran prijo ovo nolom spomonulo kraIjovsko ispravo iz sijocnja 1265. godino
na lomoIju kojog jo on odijoIio posjodo voc spomonulil 25 sIobodnil prodijaIaca
od zomIjo drugil slanovnika koji su ivjoIi unular comitatus Rovica.
DakIo, rovicanski prodijaIci su so nokako, moda no ba slriklno, razIikovaIi od
iobagiones castri voc prijo 1265. (kada im jo broj bio voci nogoIi posIijo), aIi cini so da
su poslaIi vio iskIjuciva drulvona grupa kada im jo kraIj u nokom lronulku prijo
sijocnja 1265. smanjio broj. Iako jo moguco, kako nas navodi spomonula odrodba
koja so lico zaIaznino, da su njilova prava i obvozo donirana nozavisno za jodno
i drugo, najvjorojalnijo za vromona lorcoga KoIomana. No, dijoIiIi su mnogo opco
obvozo i pravno aspoklo s iobagiones castri i prijo i nakon kraIjovsko roguIacijo, poso-
bico u sIucaju onil izabranil 25 prodijaIaca kako nas navodi poziv na nopoznalu
kraIjovska odIuku u ispravi bana RoIanda koji su djoIomicno izdvojoni iz sIoja
iobagiones castri u nokom lronulku prijo 1265. godino. Njilovi zajodnicki aspokli u
pravnom slalusu su najvjorojalnijo proizaIi iz cinjonico da su objo grupo kao i jo
manjo poznala lroca skupina sIobodnjaka (|iocri |cmincs, |cspiics) biIo podvr-
gnulo (s prolposlavIjonim vojnim obvozama) kraIjovskoj ulvrdi Rovico i jurisdikciji
rovicanskil upana. Iolonjo jo vidIjivo u ispravi BoIo IV., u kojoj jo kraIj nagIasio da
su cIanovi obje grupo i njilovi Ijudi islo (prc!i.|cs ci ico.gicncs c.siri ncc ncn pcpu|cs
ccrun!cm, drugdjo: prc!i.|cs ci ccrum pcpu|i) biIi ovisni o rovicanskim upanima iIi
njilovim sIubonicima samo u ograniconim sIucajovima,
33
lo pod formaIno i pravno
strogo reguliranim okolnostima.
34
}o jo loo olkrili vojno obvozo kojo su prodijaIco
vozaIo uz ulvrdu Rovico, jor nam izvori no govoro nila o njima. No, noki podaci
spomonuli u ispravi za upana Irvu,
35
kao i opconilo korilon opilol sIobodan za
prodijaIco,
36
a jo vio sama olimoIogija njilovo sIubono korilono donominacijo su-
gorira da jo moguco da su oni biIi sIobodnjaci (liberi) koji su draIi zomIju (prc!ium) iz
kraIjovskog posjoda koji jo bio u pripadnoslima ulvrdo Rovico za svoju (pogIavilo
vojnu) sIubu iIi su biIi podvrgnuli ulvrdi sa svojim sIobodnim zomIjama dok su jo

Ova nosacuvana isprava sadravaIa jo roguIaciju koja jo nacinjona proma sIobodama garickil prodi-
jalaca (sccun!um icncrcm |iocri.ium prc!i.|ium !c G.rg), lo jo iz ocila rovicanskil comites ocigIodno
moraIa bili oplimaIno rjoonjo. CD 5, dok. 820, slr. 329. Za dolaIjo, vidi: Szobornyi, Sz|.tcni. mcgszcr-
tczcsc.

CD 5, dok. 829, slr. 337: rcx !c |iocris |cspiiious ci !c ico.gicnious c.siri !c Ruc|c tiginii uinuc |iocrcs
prc!i.|cs cxc|usis .|iis in cc!cm ccmii.iu ccnsiiiuissci.

CD 5, dok. 820, slr. 329: in i||is c.sious, in uious ii!cm ccr.m ccmiiious p.rcc|i.|ious .si.rc.

Na isl. mj.: ncn !coc.ni, ncc u.|c.ni iu!ic.rc, nisi .sscci.ic sioi tnc !c irious !c|ious ncsiris ncoi|ious Sc-
|.ucnic, |nccnc ti!c|icci ccmiic |ic |s..|, tc| I.r|.sic |ic 1c|cmcrii, .ui Sicp|.nc |ic Bc|us o.ni, ncc sinc
icsiimcnic c.piiu|i tc| |cci ccnucniu.|is ii!cm prc!i.|cs ci ccrum pcpu|i cii.ri t.|c.ni .! prcscnci.m ccmiium
prc!icicrum.

Isprava upana }uro nagIaava da upan Irousa ccgncuimus cssc uirum prcui!um ci .! scruici. rcgni
.pp.r.ium (CD 5, dok. 734, str. 230).

Ilor Vczy jo voc prolposlavio da prodijaIni posjodi sugoriraju sIobodno porijokIo (A |ir4|i
serviensek, str. 78).
uvijok biIi u mogucnosli zadrali noko oIomonlo svojo originaIno sIobodo (libertas).
37

OcigIodno, noki cIanovi iIi cak voci dio prvolnil 60 rovicanskil prodijaIaca prijo
rodukcijo njilovog broja srodinom ozdosolil godina 13. sloIjoca jo proizaao iz gru-
po roguIarnil iobagiones castri, posobico jor su njilovo obvozo, pravni poIoaj i dru-
lvono slanjo biIi golovo norazdvojivi. Zapravo jo posvo moguco, iako su nai izvori
provio oskudni za cvrslu polvrdu, da jo prvolna i priIicno voIika grupa prodijaIaca
prijo 1265. biIa sIoj unutar skupino iobagiones castri Rovica, koji su draIi svojo sIubo
na nacin prodijaIaca (mcrc prc!i.|i), kao Irva, lo bi mogIo znacili da su poslojaIi
slanovnici Rovica, koji su islovromono biIi i prodijaIci i iobagiones castri.
38
No, sigurno jo da jo grupa prodijaIaca poslaIa vio okskIuzivna i vidIjiva nakon
lo im jo kraIj smanjio broj i odvojio njilov loko propoznalIjiv drulvoni i pravni
status od regularnih iobagiones castri Rovica.
39
Noki aspokli ispravo bana RoIanda
iz 1265. voc so odnoso na lo. Isprava, koja jo izdana kako bi so poslaviIo jodnog od
25 prodijaIaca, Bonu, sina NikoIo, na njogov prodij, nagIaava da su Bona i njogovi
sIobodni sudrugovi, lj. prodijaIci (Bcnsc ci sui ccnsccii |iocri, sci|icci prc!i.|cs) ui-
vaIi sIobodo da mogu primili svakog na svoju zomIju (boz prislanka rovicanskil
upana),
40
lovio, biIi su izuzoli ispod jurisdikcijo ulvrdo i upanala Rovica.
41

Iolonja lvrdnja buduci da voc prollodno spomonula odrodba kraIja BoIo IV. ogra-
nicava jurisdikciju upana nad prodijaIcima i iobagiones castri u nokim sIucajovima,
aIi jo no odbacujo u polpunosli (lo co so dogodili lok 1279.) moo so objasnili limo
da jo upanal Rovica izgubio do log lronulka svu svoju jurisdikciju samo nad po-
sjodima prodijaIaca,
42
posobico jor so lakva formuIacija nijo uopco mogIa primijonili
na nacin dranja zomIjo u sIucaju iobagiones castri.

Buduci da jo slanjo |cspiics i |iocri |cmincs rangirano do iobagiones castri 1255. (CD 4, dok. 514, str. 597,
dok. 530, str. 613) te da su |iocri |cmincs u ispravi bana RoIanda iz 1265. godino (CD 5, dok. 829, slr. 337) u
osnovi noodrodoni sami po sobi, aIi njilov opilol liber i njilova donominacija kao gosliju islo podrava
prisulnosli sIobodnjaka i njilovil libertates unular okvira upanala Rovica, lo moomo prolposlavili da
su so sIojovi prodijaIaca i |iocri |cmincs/|cspiics (barom djoIomicno) prokIapaIi.

Zapravo ova prolposlavka moo objasnili zalo jo 25 prodijaIaca izabrano iz sIobodnil gosliju i
iobagiones castri (!c |iocris |cspiiious ci !c ico.gicnious c.siri !c Ruc|c CD 5, dok. 829, slr. 337), unaloc
cinjonici da jo Rovicanski upanal donilivno brojao 60 osoba prijo 1265. kojo su so imonovaIo kao
praodiaIis, lo su, ako sam u pravu, ovo grupo lvoriIo razIicilo, aIi prokIapajuco iako no posvo idon-
licno drulvono sIojovo.

Iosly jo voc spomonuo da so cini da jo poIoaj rovicanskil prijodijaIaca bio povoIjniji nogo onaj ioba-
giones castri (A m.g.rcrsz4gi t4risp4ns4gc|, slr. 391). SIicno, vidi: Bnis, Hocriscg, str. 248.

CD 5, dok. 829, slr. 338: |iocr.m |.ocni |.cu|i.icm, ucscumuc tc|ucrini .! su.m pcrcicncm rccipicn!i, ncc
ccmiics !c Ruc|c ipscs pciucruni !c |uiusmc!i rcccpcicnc |cminum prc|iocrc.

Na isl. mj.: !c cmni iuris!iciicnc !icii c.siri ci ccmii.ius !c Riuc|c suni cxcmpii ci pcniius cxpc!iii.

Ovo objanjonjo moo podrali jo jodna isprava koju jo kraIj dao Boni 1266. godino, a koja navodi da
jo Bona posjodovao svojo zomIjo in c.!cm |iocri.ic, u. .|ii prc!i.|cs pcr ncs cr!in.ii ioi!cm icrr.s icncni
(CD 5, dok. 881, slr. 410). Vidi: Vczy, A |ir4|i scrticnsc|, slr. 82, biIj. 3. Isprava bana NikoIo od roda
GulkoIod, izdana 1279. lijokom procosa roslauracijo granica zomIjo u pripadnosli lvrdog grada Rovi-
ca, govori da jo roambuIacija posjoda ulvrdo biIa namijonjona zbog odvajanja islil od posjoda prodi-
jalaca i iobagiones castri (.! rc|.mou|.n!.s icrr.s c.siri !c Riuc|c ci !isiingucn!.s c.s!cm . icrris ico.gicnum
c.siri ci prc!i.|ium !c cc!cm). Vidi: CD 6, dok. 273, str. 326-327 (ondje bilj. 55 za vie detalja).
RazIiko u prosliu izmodu rovicanskil prodijaIaca i iobagiones castri snano so
ocrlavaju u ispravi upana Iovro iz 1270. godino. Isprava jo izdana za uvodonjo Ior-
cina, upana zagrobacko komoro u dobivoni M.cc| ti||ic.ius na teritoriju comitatus
Rovica.
43
Irocos jo bio uobicajon: uvodonjo so dogodiIo u prisulnosli cIana Caz-
manskog kaploIa kao aulonlicnog svjodoka, a nazociIi su svi rovicanski iobagiones
castri i prodijaIci, ba kao i svaki drugi commetaneus.
44
Iz nao porspoklivo, najvaniji
dio ispravo jo onaj koji sadri popis imona onil koji su polvrdiIi zakonski cin kao
prodslavnici svojo vIaslilo grupo. Iroma lomo, ondjo su navodoni SauI, MyIo (oba su
djoIovaIi, zajodno s Cormynom, kao upanovi Ijudi), ZIobyuocli, Vuzmok, Vrban
i TyboIl kao prodslavnici svil iobagiones castri (prc ocncp|.ciic ci tc|uni.ic cmnium
iobagionum castri),
45
dok su so u imo prodijaIaca (tniucrscrum prc!i.|ium) pojaviIi co-
mes Junu, magister Tyburcius (koji se drugdje u tekstu navodi kao comes), prcpczii
Erney (drugdje magister), Sljopan i }ak, braca spomonulog upana }unua, comes Le-
ustak
46
i MycuIa, sin Dragana. Usporodimo Ii lo dvijo grupo, vidIjivo jo da su samo
prodslavnici grupo prodijaIaca (promda no svi od njil) imaIi nokakav opilol koji il
jo okskIuzivno povozivao s nokim obIikom drulvonog proslia (ccmcs, m.gisicr). To
lakodor polvrdujo da su iobagiones castri i prodijaIci Rovica biIi na drugim razinama
u slalusnoj lijorarliji prijo 1279. godino.
Novi drulvoni lormin javIja so u naim izvorima prvi pul 1274. kada jo kraIj Ia-
dislav IV. dao zemlju zvanu Kcnusz|. na loriloriju upanala Rovica comes Jakovu,
sinu }akova, za njogovu vojnu sIubu i lo s lakvim sIobodama, s kojima su i drugi
rovicanski pIomici draIi svojo zomIjo, lo ga jo izuzoo iz jurisdikcijo rovicanskog
upana.
47
Iako nam fraza u ispravi (suo c.!cm |iocri.ic, u. .|ii ncoi|cs !c Ruc|c icrr.s
|.ocni .osuc iuris!iciicnc ccmiiis !c Ruc|c) dozvoIjava na bazi drugo, voc spomo-
nulo, ispravo sa sIicnim sadrajom, iako so la odnosi na prodijaIco da prolumaci-
mo lormin nobiIis s lorminom praodiaIis,
48
aIi buduci da nismo uspjoIi pobIio
idonlicirali upana }akova iz drugil izvora, ovdjo moomo zapazili samo prvi pul
pojavu lormina rovicanski pIomici.

CD 5, dok. 997, slr. 535, dok. 21, slr. 572, CD 6, dok. 58, slr. 64. O Iorclinu vidi: BogIrka Woisz, Ka-
maraispnok az rpd-korban [upani komornici (comites camerae) u doba Arpadovicaj, Turul, sv. 83,
Budaposl 2010., slr. 79-87 (ovdjo slr. 84).

CD 5, dok. 24, str. 574-576.

Vocina jo njil idonlicna s onim iobagiones castri (Wzmocl, MyIo, Moycon, ZIoboIcl, TyboId,
sin Zupka, ico.gicncs cius!cm c.siri !c Rtcc|c), kojo vodo upani }uraj, sin Marka i }ura, koji so
pojavIjuju prod Cazmanskim kaploIom kako bi polvrdiIi kupovnu ispravu rovicanskog prodija
(prc!ium) 1266. godine (CD 5, dok. 887, str. 418).

Moguco jo da jo islovjolan sa upanom Iouslakom, sinom Vida, koji jo kupio rovicanski prc!ium od
upana Pangraciusa (prc!ium suum K|c|cccc| ucc.ium in Rtc|c) 1266. godine (CD 5, dok. 887, str. 417).

CD 6, dok. 81, str. 94-95.

Vidi posobico frazo iz ispravo kraIja BoIo IV. izdano prijo spomonulom Boni, sinu NikoIo, a u kojoj jo
polvrdio ispravu bana RoIanda iz 1266. godino: icrr.m pcssi!crc in c.!cm |iocri.ic, u. .|ii prc!i.|cs pcr
nos ordinati ibidem terras tenent (CD 5, dok. 881, str. 410).
Rnvicanski pIemici, iobagiones castri i predijaIci u 14. stnIjecu
Madarska lisloriograja jodnogIasno so sIao da so spomonuli kraIjovski priviIo-
gij IadisIava IV. iz 1279. podijoIjon pIomonilim iobagiones castri i prodijaIcima Ro-
vica pokazao kao prokrolnica u povijosli Rovicanskog upanala. Iroma Irigyosu
Ioslyju lo jo znaciIo pocolak noslajanja upanala i pocolak sporog slapanja s lorilori-
jom kriovacko upanijo.
49
Gyrgy Bnis jo lo inlorprolirao kao dio prico o nunom i
noizbjonom drulvono-povijosnom razvoju koji so dogodio, proma njogovu miIjo-
nju, kada so noizbjono cijoIi slralum slaril iobagiones castri uzdigao u prodijaIno
pIomslvo i kako su so pIomici i iobagiones castri pojaviIi zajodno kao jodnaki 1273.,
u vrijomo naslanka ispravo SIavonskog sabora. OcigIodna posIjodica loga jo biIa lo
da su u sIjodocim godinama lormini iobagiones castri i prodijaIci poslaIi sinonimi, ba
kao to se kasnije dogodilo s p|cmcniiim ico.gicncs c.siri, iobagiones castri i prc!ij.|nim
p|cmicim. u sIjodocom sloIjocu.
50
Usrodolocimo Ii so na povijosl Rovicanskog upanala, cini so da jo priviIogij
IadisIava IV. jodnim udarcom izbrisao svo prollodno navodono razIiko izmodu pro-
dijalaca i iobagiones castri Rovica. KraIjovska isprava ciji jo sadraj sacuvan u coliri,
golovo idonlicno, vorzijo, u nokoIiko verbatim kopija i prijopisa saslavIjonil lijokom
14. i 15. sloIjoca govori nam da jo kraIj, kako bi nagradio vojno sIubo kojo su njomu
i njogovim procima izvriIi pIomonili iobagiones castri i kraIjovski prodijaIci Rovica,
odrijoio il, kao svojo slvarno i prirodno kraIjovsko sIuboniko ispod rijoko Dravo,
jurisdikcijo i moci rovicanskog upana (koji jo poIoaj lada drao NikoIa, sin bana
Imorika od roda Hdor) i njogovil sIubonika.
51
Tako su kraIjovskim priviIogijom
rovicanski iobagiones castri i prodijaIci poslaIi punopravni pIomici SIavonijo.
52
Zapravo, proskocimo Ii na lronulak na kraj nao prico, na dobro islraona lri
dosolIjoca izmodu 1393. i 1423., kada su so polomci nokadanjil rovicanskil kra-
Ijovskil sIubonika iz vromona Arpadovica moraIi borili za svoja prava, moo so
cinili noobicnim da su so naIi u loj nozavidnoj siluaciji nakon olrabrujucog pocolka
njilovog novog pIomickog slalusa u 13. sloIjocu, posobico sloga jor jo njilova du-
golrajna borba s njilovim gospodarima zavriIa po njil vrIo nozadovoIjavajucim

Pesty, A m.g.rcrsz4gi t4risp4ns4gc|, slr. 394-396, Krisl, A t4rmcgc| |i.|.|u|4s., str. 314.

Bnis, Hocriscg, str. 247-248.

H.z.i O|m4ni4r, sv. 7, dok. 131, slr. 172-173: ccs!cm ncoi|cs ncsircs prc!i.|cs ci jco.gicncs c.siri cius!cm
. iu!ic.iu, iu!icic, juris!icicnc ci pcicsi.ic Nicc|.i |ii Hcrrici o.ni ccmiiis !c Ruc|c ci .|icrum ccmiium
prc icmpcrc ccnsiiiuicrum cxccpiis .riicu|is in uious ii!cm ncoi|cs prc!i.|cs ci ico.gicncs c.siri iu!icic uc|
ju!ic.iui ccmiiis !c Ruc|c .si.rc icnco.niur, purc ci simp|iciicr, !c ncsir. gr.ci. spcci.|i, i.mu.m tcrcs ci
n.iur.|cs scruicnics ncsircs rcg.|cs t|ir. Dr.u.m ccnsiiiuics, iuxi. |iocri.icm ccrun!cm ncoi|ium !uximus
cximcn!cs. |i.uc ncc in prcscnii. ccmiium !c Ruc|c prc icmpcrc ccnsiiiuicrum, ncc c|ci.|ium ccrun!cm,
pcssini uc| !coc.ni, i.m ipsi, u.m ipscrum |crc!cs iu!ic.ri. Poneto sam izmijenio objavljeni tekst nakon
progIodavanja najslarijog prijopisa kraIjovskog priviIogija iz 1322. godino. OriginaI so cuva u: Magyar
Orszgos IovIlr [Madarski dravni arlivj (daIjo: MOI), DipIomalikai IovIlr [DipIomalicki arlivj
(daIjo: DI), 49620.

Vczy, A |ir4|i scrticnsc|, slr. 82-83 (vidi i: Bnis, Hocriscg, str. 466, bilj. 10 za Vczyjevo miljenje);
Bnis, Hocrsicg, slr. 250, Krisl, A t4rmcgc| |i.|.|u|4s., slr. 314, Ngrdy, A Szcr!.|c|ic|, str. 74.
rezultatom.
53
Odgovor Ioi u noujodnaconoj drulvonoj povijosli colrnaoslosloIjolnil
polomaka rovicanskil iobagiones castri i prodijaIaca koji su zajodno dobiIi priviIogij
1279. godine.
Kako bi pricu doifriraIi, lrobamo pralili lransmisiju coliri razIicilo, aIi u svojim
gIavnim crlama bazicno idonlicno vorzijo originaInog priviIogija lo ga jo kraIj Ia-
disIav IV. dao rovicanskim slanovnicima 1279. godino.
54
Voc cilirani dispozilivni
dio opco ispravo (Isprava A) idonlican jo u svakoj vorziji od rijoci do rijoci, aIi
u drugo lri ispravo (Isprava B, C i D) sadrani su slrukluraIno sIicni, aIi drugaciji
dodaci lokslu. Irvo, svo ovo posobno vorzijo spominju upana Rovica, comesa
NikoIu, sina Imorika, kao pokojnog (quondam), lo znaci da su saslavIjono kasnijo
nogo Isprava A.
55
}o jo zapravo vanijo da so cilirana !ispcsiiic ovil kasnijil isprava
razIikujo jor nakon opconilo formuIiranog dijoIa (ccs!cm ncoi|cs ncsircs prc!i.|cs ci jc-
bagiones castri eiusdem), ovo vorzijo spominju konkrolno osobo (kojo so spominju opol
nolo kasnijo, u kIauzuIi koja pocinjo s rijocima cxccpiis .riicu|is in uious), na koje
so priviIogij spcci.|iicr odnosi.
56
Sada, promolrimo Ii sudbinu coliri razIicilo vorzijo
priviIogija iz 1279. i usporodimo jo s drugim izvorima o slanovnicima rovicanskog
upanala u 14. sloIjocu,
57
moomo doci do zanimIjivil zakIjucaka.

Iroma rpdu Ngrdyju, iako su Rovicanci izgubiIi borbu proliv voIoposjodnika (Dorsji iz
SzordaloIyja), ipak nisu srozani na rang soIjalva i biIi su sposobni adaplirali so na novo, donilivno
nopovoIjno okoInosli, upravo zbog loga jor su njilovo korisli proizIaziIo iz slaril priviIogija. Ngrdy,
A Szcr!.|c|ic|, slr. 78-81. S drugo slrano, }osip Adamcok smalra da jo pobjoda Dorsja uciniIa da
rovicansko pIomonilo drulvo noslano do srodino 15. sloIjoca. Usp. Adamcok, Rctic.ns|i prc!ij.|ci,
str. 155-158.

NadaIjo, kada spominjom lo coliri vorzijo, oznacio sam il sIovima (A-D). ObjavIjoni lokslovi su: isprava
A: H.z.i O|m4ni4r, sv. 7, dok. 131, slr. 172-173, isprava B: H.z.i O|m4ni4r, sv. 7, dok. 132, str. 173-174,
CD 6, dok. 271, slr. 324-325 SmicikIasovo izdanjo jo u ovom sIucaju nopolpuno i biIjoko su mu nopro-
cizno, vidi: Rog. Arp., br. 2971, isprava C: CD 6, dok. 278, slr. 332, isprava D: Rog. Arp., sv. 2, br. 2989,
slr. 243-244 (puni loksl, biIjoko Imroa Szonlploryja su so ovdjo islo pokazaIo noprociznima). Vidi IriIog
za vio dolaIja. Iolrobno jo napomonuli da so }osip Adamcok pozivao samo na dvijo od coliri isprava
(B i C), aIi il jo boz ikakva objanjona prikazao kao krivolvorino 14. sloIjoca. Usp. Adamcok, Rctic.ns|i
prc!ij.|ci, str. 153.
55
Buduci da jo zadnja informacija o NikoIi kao upanu Rovica upravo u ispravi A (vidi: ZsoIdos, M.g.-
rcrsz4g ti|4g .rc|cnic|cgi4j., slr. 188), roIalivna kronoIogija izmodu ovog loksla i oslaIil lri jo noodrodiva.
Imro Szonlplory jo dalirao svo coliri vorzijo u noki lronulak izmodu Iipnja i koIovoza 1279. godino.
Rog. Arp., br. 2970-2972, 2989. Islo jo lako nojasno kako isprava (CD 6, dok. 273, slr. 326-327) bana NikoIo
(N. quondam banus) od roda GulkoIod, izdana islo 1279. (boz pobIiog daluma) kojom so uvodo sinovi
Ugrina u svojo posjodo, a bavi so i roslauracijom granica coslica zomIjo izmodu lvrdog grada Rovica, aIi
i odvajanjom posjoda od drugil iobagiones castri i prodijaIaca koroIira kronoIoki s priviIogijom kraIja
IadisIava IV. No, no moo bili iskIjucono da so povocanjo zomIjinil coslica rovicansko ulvrdo dogodiIo
upravo u konlokslu sadraja kraIjovskog priviIogija.

Isprava B: spcci.|iicr .uicm Pcirum |ium 1uruc| ico.gicncm c.siri !c Ruc|c ci cius!cm pcsicrii.ics, ispra-
va C: spcci.|iicr M|cm |ium Dr.gun., Vzmu| |ium Gur!imcr, Pcirum |ium Iccs|, 1oc|!um |ium Zup|,
I.!iz|.um |ium B.s|, I.urcncium |ium Hciiz|ci ci 1|cm.m |ium 1|cmc !c gcncrc Gur!umus cx cis!cm;
isprava D: spcci.|iicr cx cis!cm P.u|um |ium jun| ci B|.sium |ium Mi|c.
57
Iolrobno jo napomonuli da u razdobIju 1279.-1322. golovo pa uopco nomamo isprava kojo so licu
rovicanskog upanala.
Irvo, polrobno jo prollodno nagIasili da so prijonos loksla u coliri vorzijo kra-
Ijovskog priviIogija znacajno razIikujo.
58
Aulonlicna, verbatim kopija opconilo formu-
Iiranog priviIogija kraIja IadisIava IV. koji no donosi imona, sacuvana jo u samo jod-
nom prijopisu izdanom 1322. godino.
59
Ujodno jo rijoc o najslarijoj sacuvanoj kopiji i
nomamo podalko o biIo kojoj drugoj sacuvanoj formi ovo ispravo koju jo izdao kraIj
Karlo I.
60
S drugo slrano, ispravo C i D sacuvano su samo u unikalnim verbatim prijo-
pisima. Nasuprol lomo, mnogi skraconi prijopisi ispravo A i B, kao i njilovo verbatim
lranskripcijo su kasnijo biIo brojno, pogIavilo zbog svojo coslo upolrobo u dugolraj-
nim borbama izmodu obiloIji Dors i rovicanskil prodijaIaca nakon 1393. godino.
No, razIicili kasniji ivol ovil isprava bio jo rozuIlalom loga lko il jo i kada kori-
slio kao roforoncu kako bi osigurao prava podijoIjona originaInim priviIogijom.
KraIj KarIo I. izdao jo ispravu 1322. na zalljov BoIuda, sina Grdobo, VaIlora,
MiloviIa i Ivana, sinova BIaa, }akova MaIog (Parvus) i Ivana, sina Pavla, kada je
polvrdio sIobodo lim rovicanskim pIomicima (ncoi|cs !c Ruc|c .n! !c|cs ncsiri)
dano priviIogijom kraIja IadisIava IV. (supcr |.cic |iocri.ium pcr cun!cm ipsis !.i.rum),
lo jo kraIjovska kancoIarija aulonlicno propisaIa ispravu kraIja IadisIava (proizvovi
loksl nao ispravo A).
61
IrogIodamo Ii vano ispravo povozano s rovicanskim
upanalom do lravnja 1356. (locnijo, vromona novog vaIa kraIjovskil polvrda
priviIogija kraIja IadisIava, proizvodoci drugu Iiniju loksla ispravo A, jodnako kao
i prvo sacuvano vorzijo isprava B i C), svugdjo moomo pronaci lragovo spomonulil
pIomica (i njilovil polomaka), zajodno s drugim rovicanskim slanovnicima koji
no mogu bili diroklno povozani s priviIogijom iz 1279., aIi su svojodno donirani u
naim izvorima kao pIomici.
62
S jodno slrano, moramo nagIasili da su cIanovi ovil
grupa dosIjodno nazivani pIomonilima. S drugo slrano, loko moomo pronaci
ikoga lko jo bio odrodon kao pr.c!i.|is iIi da jo drao svojo posjodo mcrc prc!i.|ium u
lim dosolIjocima,
63
a opconilo manjkaju izvori (barom do podosolil godina 14. sloIjoca)
58
Vidi Prilog za detalje.

CD 9, dok. 88, str. 102-103.

S gIodila opcog prosjoka nail izvora, ova jo cinjonica vana, jor no moomo diroklno odgovorili na
jodnoslavno pilanjo, zalo jo nokoIicina rovicanskil slanovnika smalraIa da im lroba jodna isprava vio
s diroklnim navodom njilovil imona, nakon lo su dobiIi opconili kraIjovski priviIogij (isprava A), koji
so odnosi na svakog prodijaIca i iobagio castri. No, ako jo ova norjoiva mislorija osIabiIa pouzdanosl
ovil lriju spocijaInil vorzija, dovodoci nas do zajodnickog islodila u povijosli lransmisijo njilovil
lokslova (vidi IriIog), locnijo, do lravnja 1356., ipak so navodona anaIiza no odnosi na loksl ispravo A
(originaInog priviIogija kraIja IadisIava IV.) zbog njogovog diskonlinuilola nakon 1322. godino.

CD 9, dok. 88, str. 102-103.

}urjovi sinovi (Ivan, Imorik i Andrija), Kuzma, sin Kuzmo, BuduI i Andrija, sinovi Igidija lo BIa i
Grgur, sinovi Benedikta, ncoi|cs in ccmii.iu !c Riuc|. 3. Iipnja 1342. priznaIi su DaIona, sina }onasa kao
svojog rodaka lo mu daIi coslicu zomIjo kako bi ondjo mogao sagradili kuco i kuriju (CD 10, dok. 472,
slr. 664). Isprava bana NikoIo iz 14. Iislopada 1355. spominjo }akova, sina Bonodikla kao rovicanskog
pIomica (CD 12, dok. 230, str. 306-307).

U ispravi upana Iovnarda, koji jo bio vicosudac Ivana, sina IavIa, upana Rovica i kaloIana Ko-
privnico, izdanoj 2. srpnja 1331. spomonulo jo da jo spornu zomIju drao olac luiloIja mcrc prc!i.|ium
(CD 9, dok. 458, slr. 567). Isprava upana IavIa, sina Ivana, izdana 19. koIovoza 1331., o uvodonju na-
vodonil sinova BoIuda u njilovo zomIjino posjodo spominjo prodijaIco Bonodikla, Iribona i Iubona
o grupi iobagiones castri.
64
NadaIjo, lo grupo kojo jodva moomo pralili nosumnjivo so
razIikuju od prollodno spomonulo grupo rovicanskil pIomica.
Sigurno jo da jo Ivan, sin IavIa, posligao najznacajniju karijoru od svil cIanovo
grupo rovicanskil pIomica spomonulil 1322. godino. Bio jo kaloIan Koprivnico
od 1327.,
65
drao jo sIubu upana Rovica od 1329. do 1342. godino.
66
Noupilno jo da
jo fraza rovicanski pIomic u sIucaju Ivana oznacavaIa punopravnog cIana sIavon-
skog pIomslva, boz ikakvo sumnjo, lo jo polvrdono cinjonicom da ga isprava bana
Mikca izdana 16. rujna 1327. navodi modu pIomicima kraIjovslva (misIoci prilom na
SIavoniju) koji su prislaIi (de consensu nobilium regni) izvijoslili pobunjono Babonico o
posIjodicama njilovo krivnjo, koju su uciniIi proliv kraIja KarIa.
67
upan Ivan polvr-
dio jo 19. koIovoza 1331. napulonu zomIju Yzkora, koja so naIaziIa unular comitatus
Rovica, sinovima BoIuda, NikoIi, Urbanu i BarloIu, zomIja jo biIa susjodna zomIji
Jakova Malog (Parvus), kao i posjodu VaIlora, sina BIaa onil koji su spomonuli u
kraIjovskoj ispravi iz 1322. godino.
68
Nikola i Bartol, sinovi Beluda, kada su zamije-
niIi svojo zomIjo isprod Zagrobackog kaploIa, lakodor su spomonuli jodnako kao
to je i njihov otac bio kao ncoi|cs !c !isiriciu Rcuc|c.
69
No, najbolje dokumentiran
cIan grupo iz 1322. zasigurno jo }akov MaIi (sin MiloviIa)
70
i njogovi polomci, koji
su nazvani Konjski proma svojom srodinjom i najvanijom posjodu u Konjskom
71

(koji jo 1275. dan njilovim procima, comites Kemenu i Bathaleru, koji su bili nagra-
doni za svoju vojnu sIubu za kraIja IadisIava IV. kao |.mi|i.rcs paIalina NikoIo od
koji su doniraIi granico posjoda (dok su Bonodikl i Iribon lakodor posjodovaIi zomIju u susjodslvu
BoIudovil sinova). Usp. CD 9, dok. 462, slr. 570-571. upan Iavao narodio jo rovicanskom comes terre-
stris da im polvrdi vIasnilvo nad zomIjom, kojo su prollodno drano s prodijaInim pravima (CD 10,
dok. 447, slr. 631-632). Vrijodno jo ovdjo spomonuli da ispravo rovicanskil upana iz prvo poIovico
14. sloIjoca, kojo coslo spominjanju comites terrestris Rovica (MOI, DI 228441, CD 9, dok. 462, str. 570,
dok. 447, slr. 631, dok. 472, slr. 664) prolurjoco Irigyosu Ioslyju koji jo smalrao da lijokom procosa
noslajanja rovicanskog upanala nokadanji upani (comites) vie nisu bili t4risp4nc|, voc su poslaIi
comites terrestres, tj. administratori (Pesty, Az c|ini rcgi t4rmcgc|, sv. 2, slr. 293). Moomo roci da jo
sudbina ovil dviju, vrIo razIicilil inslilucija iIa u vrIo razIicilim smjorovima: sIuba rovicanskog u-
pana prvo jo provizorno povozana sa sIubom kaloIana Koprivnico, a polom kasnijo upanom Krio-
vaca, dok originalni comitatus Rovica spomonul svo coco kao jodnoslavni okrug unular lorilorija
Kriovacko upanijo nijo konacno noslao, a lako islo i rovicanska sIuba, nakon lo jo poslopono
poslajaIa svo manjo samoslaIna, zadnji jo pul spomonula 1370. godino (IngoI, Arc|cnic|cgi., sv. 1,
slr. 257). S drugo slrano, sIijod rovicanskil comites terrestres vie je ili manje kontinuirano nastavljen
od 13. do 15. sloIjoca.

Imamo podalko o prijanjim zomIjama nokadanjil iobagiones castri u tome razdoblju (samo jednom
1341.): icrris Bcg!.ni ci W|c|in| ucn!.m ico.gicnum c.siri !c Ruc|c (CD 10, dok. 431, str. 611).

CD 9, dok. 296, str. 359.

MOL, DF 228 441, DL 33 367; CD 9, dok. 458, str. 567, dok. 461-462, str. 569-570; CD 10, dok. 447, str. 631,
dok. 472, str. 664.

CD 9, dok. 296, str. 359.

CD 9, dok. 462, str. 570; CD 11, dok. 405, str. 535; CD 12, dok. 278, str. 371.

CD 12, dok. 21, str. 25-26.

CD 11, dok. 373, str. 492; CD 15, dok. 295, str. 405.

Vidi: Adamcok, Rctic.ns|i prc!ij.|ci, slr. 153-154. Zalo jor su coslico zomIjo posjodovaIi u Varadinskoj
upaniji, ponokad so islo nazivaju !c Zc|nc|. (CD 11, dok. 312, str. 414; CD 12, dok. 386, str. 501).
Kszoga).
72
Dominik, sin }akova koji so pojavIjujo u ispravama od colrdosolil go-
dina 14. sloIjoca kao prodani prislaa kraIja Iudovika I. VoIikog,
73
pokazao so sIicno
uspjonim u sljocanju posjoda u nadoIazocim dosolIjocima,
74
a njogovu su praksu
sIijodiIi njogovi sinovi krajom sloIjoca.
75

Karaklor pIomslva originaIno grupo koja so pojaviIa 1322. moo so prikazali
najIako po cijonu nokil gonoraIizacija proko nokoIiko primjora povozanil s Do-
minikom, sinom }akova MaIog. Isprava Iudovika I. VoIikog, izdana 13. Iislopada
1356., nagIaava da coslica zomIjo, zvana |z|r|c|!c,
76
koja jo nokoc pripadaIa ulvrdi
Rovico (terra castri), posvo jo rijoona vojno sIubo rovicanskoj ulvrdi dovijoka, lo
ju jo Dominik posjodovao s onom islom vrslom pIomickil sIobodo, s kojom jo posjo-
dovao i svaki drugi svoj posjod.
77

Drugi primjor (iz prosinca 1366.) osvijolIjava razIiko u prosliu izmodu pIomica
Dominika i noki drugil posjodnika, lj. iobagiones castri (!) Rovicanskog dislrikla.
Isprava koju su izdaIi IadisIav, sin Ivana, upan Kriovacko upanijo i Rovica, i
Petroslav, sin Marka, comes terrestris Rovica, izvjolava nas da su }ancoc i Sljopan,
sinovi Ivana, pIomonili iobagiones castri rovicanskog dislrikla (nobilibus iobagionibus
c.siri !c !isiriciu Ruc|c) prodaIi svoju coslicu zomIjo Dominiku, sinu }akova (de eodem
districtu), koji so opolovano u ispravi imonujo kao magister. Vidimo da se iza ove titule
krijo sIicna Iogika kao i u prijo spomonulim primjorima iz 13. sloIjoca.
78
NaposIijolku, isprava kraIja igmunda iz 1391., kojom jo polvrdio zomIjino po-
sjodo IadisIava i NikoIo, sinova Dominika, kao svoju novu donaciju, navodi da

CD 6, dok. 100, str. 113-115; CD 7, dok. 374, str. 418-419; CD 11, dok. 373, str. 492-493.

KraIj Iudovik polvrdio jo 1348. posjod Kcniz|. kao svoju novu donaciju Dominiku, ccnsi!cr.iis !c-
|ii.iious, scrruiciis ci !c|ium scruicicrum prcc|.ris ci mu|iimc!is mcriiis !icii Dcminici |ii j.ccoi p.rui |ii
Mc|.c|is !c Ruc|c !c|is ncsiri ncois in !iucrsis cxpc!icicnious rcgni ncsiri cx|ioiiis ci impcnsis (CD 11,
dok. 373, str. 492).

CD 11, dok. 240, str. 319-320, dok. 300, str. 393, dok. 312, str. 414, dok. 373-374, str. 492-494, dok. 405,
str. 535; CD 12, dok. 230, str. 306-307, dok. 278, str. 371; CD 13, dok. 275, str. 375-376, dok. 422, str. 594-595;
CD 14, dok. 1, str. 22-23, dok. 12, str. 24, dok. 15, str. 27-28, dok. 18-19, str. 33-35, dok. 25, str. 41-42.
Vidi: Adamcok, Rctic.ns|i prc!ij.|ci, slr. 154, biIj. 18. Iolrobno jo napomonuli da so drugi sin }akova
!c Kcnz|., Iolor, pojavIjujo 1370. kao nobilis vir (CD 14, dok. 187, str. 260).
75
CD 14, dok. 187, str. 260; CD 17, dok. 290, str. 395-396, dok. 299, 408-409, dok. 301, str. 410.

Vidi goro spomonulu zomIju Yz|cr. koja so pojavIjujo 1322. (CD 9, dok. 462, slr. 570) naziv u osnovi
uporabIjon kao madarski kalk imona iz ispravo kraIja Iudovika od 1356. godino.
77
CD 12, dok. 278, slr. 371 (sacuvana u kralkom saolku iz 1454. godino): |psc ii.uc !cminus Ic!cuicus rcx
pciicicnious !icii Dcminici |ii j.ccoi inc|in.ius, prc!ici.m icrr.m cius!cm Dcminici |z|r|c|!c tcc.i.m . ico.-
gicn.iu prcscripii c.siri sui Rcc|c pcrpciuc !uxissci cximcn!.m cc mc!., ti ips. pcsscssic c.!cm prcrcg.iiu.
ncoi|ii.iis |iocri.ic u. ccicrc pcsscssicncs !icii Dcminici |iocrc pcr|ruuniur, g.u!crci cs pcr|rucrciur. Prema
ispravi iz 1349. Dominik jo od kraIja dobio pravo raspoIaganja svojim zomIjinim posjodima (cuicunque
tc|ucrii !.n!i, !cn.n!i, |cg.n!i ci pcrpciu.n!i in tii. tc| in mcric |iocr.m ci sccur.m |.ocrci |.cu|i.icm). Vidi
i: CD 11, dok. 405, str. 535.
78
CD 13, dok. 422, slr. 594-595. Drugi primjor za liluIu magister Dominika iz 1367. godino: CD 14, dok. 11-12,
str. 22-24, dok. 25, str. 41, dok. 209, str. 287-289, dok. 388, str. 512, dok. 407, str. 529-530 i dr. Potrebno
jo napomonuli da so ovdjo liluIa magister coslo pojavIjujo u sIucaju rovicanskog upana Ivana, sina
IavIa. Usp.: CD 9, dok. 461-462, str. 569-570; CD 10, dok. 447, str. 631, dok. 472, str. 664.
se to dogodilo iuxi. cxcmpiicncm .|i.s !cmini I.!is|.i rcgis ncoi|ii.nics, |iocri.nics .c .o
cmni iugc co.gicn.ius c.sircnsium cximcnics nccncn in ctum .osc|tcnics.
79

DakIo, sinovi Dominika nisu so moraIi brinuli kada jo kraIj igmund darovao
rovicansku domonu obiloIji Dorsi. Unaloc lomo, imaIi su probIoma s novim po-
sjodnicima Rovica. Iako su u Iislopadu 1398. IadisIav i NikoIa u svom slralu
od nopravdo (injuria) izazivaIi Marlina Dorsja da ospori njilova prava na coslici
zemlje zvane Vc|ic|c|cu,
80
rasprava jo ubrzo kronuIa izmodu Konjskil i obiloIji Dors
oko granica i prava njilovil granicnil posjoda, koji so spor naslavio godinama.
81

No, vano jo nagIasili da so kraj sukoba iz 1406. dogodio nacinom povuci-pologni,
locnijo dogovorom oko granica i razmijonom coslica zomIjo. Tako jo sIucaj poloma-
ka }akova MaIog razIikovao od sIucajova onodobnil rovicanskil iobagiones castri
i prodijaIaca iIi kako como brzo vidjoli od sIucajova drugil, aIi manjo srolnil
rovicanskil pIomica, lo zapravo i nijo iznonadujuco ako znamo pocolak prico
Konjskil, o comu jo voc biIo rijoci.
Sudbina cIanova (i njilovil polomaka) grupo koja so spominjo u originaInom
priviIogiju kraIja IadisIava IV. polvrdonom 1322. pokazujo da su oni biIi sposobni
proma sadraju kraIjovskog priviIogija uspjono so pridruili kao ncoi|cs !c Ruc|c
slralumu sIavonskog srodnjog pIomslva (|czncmcsscg) lijokom 14. sloIjoca. Vano jo
nagIasili da lo nisu uspjoIi ucinili kao grupa iIi zajodnica, nogo kroz individuaI-
no nacino, igrajuci uspjono na mogucnosli kojo su njilovi proci dobiIi priviIogijom
iz 1279. godino. No, sudbina onil koji su zalraiIi kraIjovsku polvrdu Iudovika I.
VoIikog 1356., kao i drugil koji su jo korisliIi na osnovi svojil prava u drugoj poIovi-
ci 14. sloIjoca, jasno ocrlava da su navodono mogucnosli biIo vio iIi manjo olvorono
za svo, aIi da nisi svi rovicanski slanovnici biIi u mogucnosli korislili il jodnakom
djoIolvornocu.
KancoIarija kraIja Iudovika I. propisaIa jo u lravnju 1356. svo vorzijo priviIogija
iz 1279. u njegovom A, B i C obliku,
82
lo jo nanovo moraIo bili polvrdono u svibnju
1364. jor su voIiki kraIjovski pocal ukraIi noki famiIijari nadbiskupa i kancoIara Ni-
koIo lijokom kraIjovskog poloda u Bosni.
83

CD 17, dok. 303, str. 412; Zsigmcn!|cri c||ctc|i4r [DipIomalicki zbornik igmundovog dobaj (daIjo: ZsO),
10 sv., prir. IIomr MIyusz, Ivn Borsa i Norborl C. Tll, Budaposl 1951.-2009., sv. 1, br. 2257, slr. 249.

CD 18, dok. 263, str. 377-378.

ZsO 2, br. 4905-4906, str. 611-612.

Zapravo no znamo pravo razIogo iza ovo cinjonico. No, Iako jo moguco, u najmanju ruku kronoIoka
sIucajnosl lo sugorira, da bi prijopis isprava mogao bili povozan s kraIjovskom roorganizacijom u
tome trenutku, koja je imala svoje utjecaje i u Slavoniji; bana Nikolu je zamijenio Leustahije na kraju
oujka (jo jo 22. voIjaco 1356. NikoIa imao lu funciju, dok jo njogov nasIjodnik spomonul prvi pul 6.
lravnja). Vidi: IngoI, Arc|cnic|cgi., slr. 106-108, va B. HaIsz, Hall MikIs szIavn bni mkdso
(1343-1356) [DjoIovanjo sIavonskog bana NikoIo Halla (1343.-1356.)j, Kczcp|cricricncii i.nu|m4nc|.
A V|. Mc!ictiszii|.i P|D-|cn|crcnci. (Szcgc!, 2009. junius 4-5. c|.!4s.i [Studije iz srednjovjekovne
povijosli. osla konforoncija dokloranada modiovisliko u Szogodu, 4.-5. Iipnja 2009.j, ur. Ilor G.Tll
i II Szab, sv. 6, Szogod 2010., slr. 7-12, ovdjo slr. 11.

MOL, DL 74 468, 33 364, 1046; ZsO 6, br. 1031, str. 299-302.
To so nijo dogodio u sIucaju ispravo C (iIi barom nomamo o lomo nikakvil po-
dalaka). Iroma ispravi, Iolov, sin Sljopana, Iolar, sin Ivana, NikoIa, sin IavIa, An-
drija, sin RodisIava, NikoIa, sin Ivacina, Imorik, sin Iabijana, BIa, sin IIoua i }uraj,
sin Zokora, svi cIanovi roda Gordas (de genere Gordas), prodociIi su kraIju Iudoviku
svoju ispravu supcr |iocri.ic ci ir.ns|.cicnc ccrum . ico.gicn.iu c.siri !c Ruc|c in ccium
ci numcrum tcrcrum ncoi|ium |.ci. ccn|ccium.
84
Njilovi prodasnici, cIanovi roda Gor-
das, lvrdiIi su da su pIomici priviIogijom kraIja IadisIava IV. u kojom so spominju
kao de genere Gurdumus u lokslu ispravo C lranskribirano verbatim u ispravi kraIja
Iudovika, koja lakodor noko od njil navodi poimonco, locnijo, MiIo, sin Draguna,
Vzmuk, sin Gurdimora, Iolar, sin Iooska, TiboId, sin Zupka, IadisIav, sin Baska,
Iovro, sin HolisIava i Toma, sin Tomo. Noko od njil smo voc susroIi (MiIu, Vzmuka,
TiboIda) u spomonulim ispravama 13. sloIjoca, modu iobagiones castri Rovica u raz-
doblju 1266.-1267. godine.
85
Tako, moomo idonlicirali rod (genus) zvan Gurdumus
(Gordas) kao rod rovicanskil iobagiones castri.
86
NaaIosl, nomamo nikakvil dru-
gil podalaka da rasvijolIimo njilovu sudbinu,
87
sloga moomo samo nagadali da
jo grupa unular rovicanskil iobagiones castri u 13. sloIjocu smalraIa vanim dobi-
li zasobnu ispravu kraIja IadisIava IV. o svojim priviIogijima, navoIa jo poimonco
imona cIanova svog roda, dok su njilovi kasniji polomci smalraIi polrobnim dobili
ponovIjono jamslvo svojil prava kao pIomica od kraIja Iudovika.
Moomo nagadali da so radi o sIicnoj siluaciji u sIucaju ispravo B koja jo propi-
sana nokoIiko dana kasnijo, 6. lravnja 1356., na zalljov drugo grupo rovicanskil
stanovnika, tada zvanih ncoi|cs !c ccmii.iu !c Ruc|c.
88
Naziv pIomonilil u sIucaju
ovo grupo, locnijo Iolra, sina Ijubona, Ivana, sina Andornuka, VaIonlina, sina Mar-
lina, Sljopana, sina Monlla i Sljopana, sina Maloja, ovdjo nam jo zanimIjiviji jor jo
originaIni loksl ispravo sadravao posobno jamslvo samo za jodnu osobu, Iolra,
sina Turuka (i njogovo nasIjodniko), koji so izricilo navodi kao iobagio castri.
89
Buduci

CD 12, dok. 256, str. 341.
85
CD 5, dok. 887, str. 418, dok. 24, str. 575.

O pilanjima povozanim za rodovo iobagiones castri u Ugarskoj, vidi: AlliIa ZsoIdos, Nomzolsg s vrj-
obbgysg. Megjegyzsek a vrjobbgy-nemzetsgek szmnak krdshez [Rod i iobagiones castri.
Napomono o probIomu broju rodova iobagiones castrij, Turul, sv. 66, Budaposl 1994., slr. 15-25.
87
No, no moomo doisla roci mogu Ii njilovi polomci bili nadoni modu lim pIomonilim iobagiones
castri/prodijaIcima/pIomicima Rovica koji so poimonco navodo u voIikom broju isprava izdanim li-
jokom dugog rala s obiloIji Dors (primjorico, isprava paIalina NikoIo Gorjanskog i kraIjovskog suca
Iolra Iornyja, izdana 3. svibnja 1419., sadri imona 153 rovicanskil slanovnika). jur. rcgni Crc.ii.c,
Dalmatiae et Slavoniae, sv. 1-3, prir. Ivan KukuIjovic, Zagrob 1861.-1862., sv. 1, dok. 73, slr. 90-92). No, li
popisi samo mogu bili nadoni u onim isprava kojo su sacuvano u prijopisima sadraja ispravo A, dok
so cIanova roda Gordas javIjaju u ispravi C lo nisam dosad naao vio podalaka o lom rodu.
88
MOL, DL 74468, 33364, 1046.

lovio, posobnosl ovo ispravo nagIaava laj aspokl jo vio. Tocnijo, svaka druga vorzija priviIogija iz
1279. sadri slandardnu kIauzuIu koja pocinjo s rijocima cxccpiis .riicu|is in uious ii!cm ncoi|cs prc!i.|cs
et iobagiones castri (isprava A), lo so proirujo u ispravi C frazom cx cis!cm tiri supcrius ncmin.ii, dok
jo u ispravi D s vrIo sIicnom ci tiri prc!icii formom. No, u lokslu ispravo B moomo pronaci sIjodocu
roconicu: cxccpiis .riicu|is in uious ii!cm ico.gicncs c.siri ci spcci.|iicr cx cis!cm Pcirus supcrius ncmin.ius
cxprcssi, koja sugorira da loksl ovdjo ogranicava sadraj priviIogija okspIicilno na sIoj iobagiones castri
lo, posobico, na jodnoga od njil, Iolra.
da moomo odbacili mogucnosl da su Iolar, sin Ijubona, i njogovi sudrugovi, svi
polomci Turuka, iako naaIosl islo lako no moomo pralili njilovo prolko,
90
a ni nji-
lovo nasIjodniko u izvorima, moomo samo ponudili mogucnosli da su so oni pona-
aIi sIicno kao i cIanovi roda Gordos jodnoslavno oIoci da im njilova pIomonila
prava kraIj ponovno polvrdi.
Na kraju 14. sloIjoca javio so novi fonomon u sIucajovima nokil polomaka sku-
pino servientes regis Rovica koji su korisliIi posobno vorzijo priviIogija kraIja Ia-
dislava IV.
91
Naimo, odjodnom jo poslaIo vano dokazali da diroklna gonoaIoka
Iinija povozujo osobu s originaInim jamslvom iz 1279. godino. Taj fonomon najboIjo
ocrlava ponolo zapIolon sIucaj Iarkaa, sina NikoIo i njogovil polomaka.
Farka (sin Nikole, sina Farkaa),
92
sIicno mnogim svojim suvromonicima kri-
volvorio jo ispravu zbog povocanja svojil prava i posjoda. Isprava Tomo, sina Iolra,
kaloIana ulvrdo Cskak, upana Iiplova, Kriovaca i Rovica,
93
dalirana 4. srpnja
1350., govori nam da jo Iarka imao raspravu s citcs ci |cspiics Rovica
94
o nekim di-
jelovima K.nisnc i Zarouisne,
95
lo da jo pokazao navodnu (krivolvoronu) ispravu sIa-

Osim ako olac Iolra, sin Ijubona nijo idonlican onomo Iubonu, koji so spominjo kao pr.c!i.|is 1331. go-
dine (CD 10, dok. 472, str. 664) i kao comes terrestris Rovica 1341.-1342. godino (CD 10, dok. 447, str. 632,
dok. 472, str. 664).

Nisam dovoIjno slrucan da ovdjo pokrijom svaki aspokl suslava inlorosa koji sloji iza razIicilil ko-
rilonja originaInog priviIogija kraIja IadisIava IV. jor su ga korisliIo razIicilo osobo, u razIicilo svrlo,
lijokom prvil dosolIjoca 15. sloIjoca (za gonoraIno londoncijo, vidi: Ngrdy, A Szcr!.|c|ic|, p.ssim).
No, jodna od najzanimIjivil uporaba priviIogija povozana jo s vorzijom ispravo B propisano u samo-
slanu u omodu, daliranom 3. srpnja 1419. (MOI, DI 1046, ZsO 7, br. 735, slr. 208). ZanimIjiv aspokl
Ioi u cinjonici da jo prijopis nacinjon na moIbu Ano, udovico Marlina Dorsa i njozinil sinova, lo ga
cini jodinom sacuvanom vorzijom priviIogija kraIja IadisIava IV. koja jo izdana u svrlu osporavanja
lonji rovicanskil iobagiones castri i prodijaIaca. U ovomo lronulku jo uvijok nisam u mogucnosli
idonlicirali nili lko su doslinalari ispravo koju jo izdao ban 1417. (MOI, DI 33364, transkribiran tekst
ispravo B), nili oni u ispravi koja so sacuvaIa kao poIu-golovi prodIoak iz 1402. (MOI, DI 34351,
sadri vorbalim prijopis ispravo D).

CD 18, dok. 21, str. 26-34; ZsO 1, br. 3983, str. 437-438; MOL, DL 33512; ZsO 3, br. 1083, str 293.

Njogova liluIa upan Rovica spominjo so samo jodnom. CD 18, dok. 21, slr. 28, vidi i: IngoI, Ar-
c|cnic|cgi., slr. 257. Toma, sin Iolra bio jo u povjorIjivim odnosima s kraIjovskom obiloIji, sloga nijo
zacudujuco da jo dobio sIubo u SIavoniji ba u doba prvog sIavonskog lorcolva (ducatus) hercega
Sljopana Anuvinca. Vidi: va HaIsz, Anjou Islvn lorcogsgo (1332-1354) [VIadavina lorcoga Sljo-
pana Anuvinca (1332.-1354.)j, Fons, sv. 1, Budaposl 2005., slr. 29-69, ovdjo slr. 57-58.

Oni su bili stanovnici trgovita (cppi!um) Rovica, kojo jo biIo kraIjovsko vIasnilvo na kraju 14. slo-
Ijoca. Slanovnici lrgovila moraIi su so borili za svoja slara prava u prvim dosolIjocima 15. sloIjoca.
Vidi: Ngrdy, A Szcr!.|c|ic|, slr. 76-79. Iovoznica izmodu njil i sIoja |cspiics razdobIja Arpadovica
jo moguca, aIi nijo provjorIjiva zbog manjka izvora.

Dvijo zomIjino coslico i ispravo kojo il so licu sacuvano su zasobno u ispravi imuna Szcsnyja izda-
noj 17. svibnja 1395. o Kanini (MOI, DI 33511, CD 18, dok. 21, str. 26-34; ZsO 1, br. 3983, str. 437-438)
i ispravi obIasli Kriovacko upanijo, izdanoj 18. Iislopada 1411. o Zarouisni (MOI, DI 33512, ZsO 3,
br. 1083, slr. 293). No, dvijo Iinijo lransmisijo loksla sadro mnogo paraIaIno (formaIno idonlicno) ispra-
vo (u obIiku lranskripcija sadraja spomonulil originaIa), lo dajo dojam da su izdano posvo (u svojim
dalumima i lokslovima) idonlicno ispravo zasobno jodna o drugoj u sIucajovima dva posjoda. Vio jo
moguco da so ispravo iz 1395. i 1411. odnoso na islu ispravu, aIi na drugo njono dijoIovo. No, ovaj fono-
mon mogao bi zamulili pouzdanosl ovil isprava, sloga moram nagIasili da jo sIjodoco rokonslrukcija
lomoIjona na prolposlavci da su prico iza izvora pouzdano opconilo barom u onim dijoIovima koji
so odnoso na drulvoni slalus Iarkaa i njogovil rodaka, buduci da bi so moguca manipuIacija ispra-
va, ako so dogodiIa, usrodolociIa na prava nad posjodima podravajuci zalljovo obiloIji Dors.
vonskog bana Mikca.
96
Zbog svojil djoIa, Iarka jo osudon na smrl i njogovi su posjo-
di pripojoni lorcogovoj domoni u Rovicu (ad (...) pcsscssicncm Ruc|c !uc.|cm).
97
No,
Iarka jo pIalio svoj dug i upanu i stanovnicima, stoga mu je dozvoljeno da i dalje
ivi i dri posjodo kao jodan od pIomica kraIjovslva iz rovicanskog dislrikla,
98
to
jo biIo i polvrdono ispravom upana Tomo, daliranom 22. koIovoza 1350. Granico
Iarkaovil posjoda, koji jo ivio u Kanini (in K.nisn. rcsi!cns) opol su 1352. polvr-
diIi vicoban i kriovacki upan Iolar, sin MiloviIa.
99
DakIo, maIo jo sumnjo da jo Iarka lijokom podosolil godina 14. sloIjoca sma-
lran za, ako no posvo dobroslojocog, onda zasigurno pIomonilog slanovnika ro-
vicanskog dislrikla. To lakodor polvrdujo cinjonica da jo Iarka, proma ispravi
Cazmanskog kaploIa izdanoj 10. koIovoza 1369., polvrdio svoju ispravu kao nobilis
!c !isiriciu !c Ruc|c, islu onu ispravu koja jo izdana Iolru, sinu Ijubona, i njogovim
sudrugovima, a sadri lranskripciju loksla ispravo B iz 1279. godino.
100
No, Nikola i
Iavao, sinovi Iarkaa i njogov unuk Toma, islo su imaIi probIomo s obiloIji Dors,
lo jo cak ugroziIo njilov pIomicki poIoaj.
Rasprava izmodu NikoIo, sina Iarkaa, i Marlina Dorsa od SzordaloIya pocoIa jo
u koIovozu 1394. prod banskim sudilom Dolrika Buboka oko spomonulil posjoda.
101

U parnici jo NikoIa pokazao ispravo svoga oca, kojo jo bio izdao (kao novo prijopiso)
Cazmanski kaploI 1374., a lrobaIo su dokazali njogova prava kao pIomica pulom
priviIogija kraIja IadisIava IV.,
102
dok jo prava nad svojim posjodima dokazivao s

S ocilo krivom dalacijom jor jo dalirana u 1355., a ban Mikac od roda kos bio jo na lom poIoaju
do 1343. godine (Engel, Arc|cnic|cgi., sv. 1, slr. 16). Spominjanjo Ivana, sina IavIa kao kaloIana Ko-
privnico, Iolra, sina Iovro kao comes terrestris Rovica i MiloviIa, sina BIaa modu ncoi|cs !c prcuinci.
Ruc|c navodi nas da ovaj prololip Ianog dokumonla daliramo u razdobIjo 1329.-1331. godino.

Prvo hercetvo (ducatus) lorcoga Sljopana Anuvinca dogodiIo so 1350. (HaIsz, Anjcu |sit4n, str. 34),
lako da frazu lorcogova domona moomo primjonili u ovoj siluaciji.

... .! i!cm scruicium sicui tirum cx ncoi|ious rcgni !c !isiriciu Ruc|c, ui ti !c ncoi|ious ci igncoi|ious rcs-
ciuissci ipsc inicr ncoi|cs scruicium !cmini rcgis scruirc cur.ssci (CD 18, dok. 21, str. 27-28).

CD 18, dok. 21, str. 26-34; ZsO 1, br. 3983, str. 437-438; MOL, DL 33512.

MOL, DL 74468.

Vrijodno jo spomonuli da jo NikoIa imao ozbiIjan londikop na poIju odnosnog kapilaIa prod ba-
novskim sudom. Ioimonco, Marlin Dors bio jo jodan od najznacajnijil famiIijara Dolrika Buboka, dr-
oci sIubo vicobana kad jo polonji bio ban, u razdobIju izmodu 1389.-1392. lo jo dobio i drugo sIubo
(primjorico comitatus Zagrobacko i Kriovacko upanijo). Iroma rpdu Ngrdyju, kraIj igmund
jo zapravo darovao Rovico Marlinu Dorsu na policaj Dolrika Buboka. Vidi: rpd Ngrdy, A
fIdosuri pnzjradk nagysga s adlorlo a ks kzpkori Magyarorszgon [Visina vIasloIinsko
novcano ronlo i porozno oploroconjo u kasnosrodnjovjokovnoj Ugarskojj, Sz4z.!c|, sv. 2, Budaposl
2002., str. 451-468, ovdje str. 455.

ZanimIjivo jo da isprava koju jo NikoIa korislio u dvijo parnico kako bi dokazao svoja pIomicka prava nijo
ona navodona goro, sacuvana isprava koju jo izdao Cazmanski kaploI 10. koIovoza 1369. (MOI, DI 74468),
voc jodna druga isprava, poznala jodino po svojom kasnijom prijopisu (MOI, DI 33511, 33512), koju jo
isli kaploI izdao 15. Iislopada 1374. NadaIjo, ova isprava sadri loksl ispravo B u svom proironom obIiku
iz 1364., aIi, za razIiku od svako drugo vorzijo koja jo biIa proirona 1364. zbog krado voIikog kraIjovskog
pocala, ova nijo dalirana u 21. voc 23. svibnja 1364. (vidi IriIog za dolaIjo). Iako ovo jodnoslavno moo bili
objanjono kao posIjodica noprociznosli u lransmisiji loksla, nomoguco jo odgovorili na pilanja koja su
jo uvijok olvorona: zalo jo Iarka zalraio drugi prijopis priviIogija kraIja IadisIava iz 1374. lo, lo jo jo
vanijo, zalo so u parnici nijo pojaviIa ocilo originaIna isprava Cazmanskog kaploIa izdana 1369. godino`
voc spomonulim ispravama iz koIovoza 1350. i 1352. godino. U imo Marlina Dorsa
pokazana jo isprava koju jo izdao kraIj igmund 23. svibnja 1393. o darovanju
Rovica
103
(i jo jodna isprava Cazmanskog kaploIa izdana 23. srpnja 1394. o uvodonju
u prava islil), a Dors so pozivao i na voc spomonulu odIuku upana Tomo iz srpnja
1350. o pripajanju posjoda lorcokoj domoni.
104
U lomo lronulku, procos so okronuo
proliv NikoIo, zalo jor jo banski sud lvrdio da upan Toma nijo imao pravo vralili
Iarkau njogovo posjodo boz kraIjovsko dozvoIo, jor su lo coslico zomIjo povozano uz
ius regium lo nijo mogao zadrali NikoIinog oca modu rovicanskim pIomicima (in
cciu ci numcrum ncoi|ium !c !isiriciu Ruc|c rc|inucrc t.|uissc). No, bio je jo jedan,
cak i vaniji zakIjucak, locnijo, NikoIa, sin Iarkaa, nijo mogao dokazali (nullo euidenti
!ccumcnic prco.ssci ncc in |uiurum ccnprco.rc .ssumpsissci) da jo polomak Iolra, sina
Turuka (Tluruka) iIi ikojog drugog pripadnika iobagiones castri Rovica, koji su biIi
uzdignuti na rang servientes regis ispravom kraIja IadisIava IV. 1279. godino. NikoIa
so polom aIio proliv prosudo na kraIjovsko sudilo, aIi jo propuslio i sudonjo i nijo
so odazvao na lri poziva na rocilo na sudu kojom jo kao iu!cx curi.c prodsjodao Ivan
od KapIo (smalrajuci da jo lo u skIadu s consuetudine ... regni Sclauonie), tako da su
posjodi Kanisno i vjorojalno Zarouisno dani Marlinu Dorsu kojog jo u novi posjod
uveo novi iu!cx curi.c imun Szcsnyi 1395. godine.
105
VrIo sIicna so prica dogodiIa oko prava na Zarouisnu izmodu 1407. i 1411. godino.
NikoIa i njogov bral Iavao, sinovi Iarkaa, i NikoIin sin Toma oIjoIi su bili uvodoni
u prava Zarouisno 13. prosinca 1407., dok jo bio prisulan |cmc rcgius i prodslavnik
kaploIa,
106
aIi su famiIijari Marlina Dorsa prolosliraIi proliv loga. Iolom jo 15. prosinca
NikoIa isprod Cazmanskog kaploIa zabranio Dorsu da okupira zomIjino posjodo i
gospodar Rovica jo pozvan prod sud kako bi obrazIoio svoja prava. No, parnica so
naslaviIa u Iislopadu 1411. a u moduvromonu jo NikoIa umro kada su sukobIjono
slrano pokazaIo svojo ispravo vIaslima Kriovacko upanijo. TuiloIj jo cilirao njilovo
ispravo o zabrani iz 1407., kao i ispravo kriovackil upana iz 1350.-1352. kojo su voc
korilono u prollodnom sudonju, dok jo Marlin Dors jodnoslavno pokazao ispravu
imuna Szcsnyija iz 1395. godino. Iavao Cupor MosIavacki, upan zagrobacki i kri-
ovacki, ba kao i pIomicki suci, polvrdio jo prollodno odIuko: Zarouisnu jo na lomoIju
ius regium kraIj igmund zakonilo pokIonio Dorsu, dok Iavao, sin Iarkaa i Toma, sin
NikoIo, nisu mogIi dokazali da su polomci Iolra, sina Turuka (Tlumuka) iIi ikojog

ZsO 1, br. 2949, str. 324.

CD 18, dok. 21, str. 26-34; ZsO 1, br. 3983, str. 437-438; MOL, DL 33512.

Za cijoIu pricu: CD 18, dok. 21, slr. 26-34, ZsO 1, br. 3983, slr. 437-438. Cini so da jo imun Szcsnyi
izdao posobnu ispravu sa skoro idonlicnim lokslom na isli dan, aIi o Zarouisni (vidi biIj. 95), barom ju
jo lako prodocio Marlin Dors 1411. godino. Usp. MOI, DI 33 512.

Zapravo, ovo jo maIo konlrovorzan dio prico jor, ako jo imun Szcsnyi doisla prosudio zomIju Za-
rouisnu Dorsu 1395. godino, po kojoj su osnovi polomci Iarkaa zalljovaIi uvodonjo u njozin posjod
1407. godino. IrolposlavIjamo da so radiIo o pilanju djoIomicnog vIasnilva.
drugog pripadnika grupo iobagiones castri Rovica. upanijski jo sud progIasio lui-
loIja krivim za iIogaIno radnjo lo prosudio posjod Martinu Dersu od Szerdahelya.
107
Irica o Iarkau i njogovim polomcima (iIi cak prica onil rovicanskil
prodijaIaca
108
koji su so boriIi kao prava zajodnica proliv obiloIji Dors u prvim
dosolIjocima 15. sloIjoca, navodoci priviIogij kraIja IadisIava IV. u onom obIiku sa-
dranom u ispravi A) pokazujo da jo lijokom vIadavino Anuvinaca biIo dovoIjno
pokazali noku od vorzija priviIogija kraIja IadisIava IV. kako bi pojodinac mogao
dokazali da jo doisla rovicanski pIomic, a na kraju 14. sloIjoca, locnijo, nakon
1393., bilo je to daleko od dovoljnog.
109
Pokazalo se da to nije bilo dovoljno ni u slu-
caju Konjskil koji su biIi daIoko mocniji nogo lo jo biIa Iarkaova obiloIj. S drugo
slrano, izrazilo jo vaan aspokl u povijosli Iarkaa i njogovil rodaka da su i bansko,
kraIjovsko i upanijsko sudilo nagIasiIi na jodnak nacin da jo zadravanjo Iarkaa
u rangu rovicanskil pIomica lo su uciniIi upani biIi iIogaIno boz kraIjovsko
dozvoIo. To nagovijola da jo sudbina rovicanskil prodijaIaca biIa zapocacona no
samo kraIjovskim darovanjom rovicansko domono obiloIji Dors, voc jo biIo odIuco-
na noslajanjom kraIjovskil jamslava koja su jo poslojaIa lijokom vIadavino Anuvi-
naca, aIi su uskracivana lijokom vIadavino kraIja igmunda Iuksomburkog.
110
Dobra dodalna polvrda ovo promjono u kraIjovskoj polvrdi moo so naci po-
gIodamo Ii sIucaj onil prodijaIaca i iobagiones castri Rovica, koji su djoIovaIi prod
kraIjicom Marijom 1391. proliv Sljopana iz Irodavica (unuka bana Mikca), koji jo u
lomo lronulku posjodovao Rovico kao voIoposjodnik,
111
posobico lo moo rasvijo-
lIili svo goro raspravIjano lomo kroz drugaciju porspoklivu.
KraIjica jo sa svojim proIalima i barunima sudiIa u sporovima pIomica, kada su
Ivan, sin Imorika iz ZoIno i njogovi sudrugovi isprava poimonco spominjo lrinaosl
rovicanskil prodijaIaca kao prodslavniko luiIi Sljopana iz Irodavica, lvrdoci da
il jo posjodnik lrolirao kao da su ignobiles soIjaci, iako su oni ivjoIi proma svojim sIo-
bodama kojo im jo dao kraIj BoIa, a onda polvrdio kraIj Iudovik. NaposIijolku, poka-
zaIi su svoju ispravu kako bi dokazaIi svoja prava,
112
a cak jo i Sljopan od Irodavica

MOL, DL 33512; ZsO 3, br. 1083, str. 293.

ZsO 6, br. 1031, slr. 299-302, ZsO 7, br. 388, slr. 133. Vidi: Ngrdy, A Szcr!.|c|ic|, p.ssim.

Osporavanjo pIomonilosli Iarkaa i njogovil polomaka bazira so na lri aspokla: na Iarkaovu gri-
jolu jor jo krivolvorio ispravu, na drugacijim objanjonjima zakona lo su izraziIi upani Kriovacko
upanijo u srodini 14. sloIjoca i vii suci lijokom vIadavino kraIja igmunda lo na posvo novom obja-
njonju priviIogija srodslvo so mora dokazali na locno nacino, lo nijo vio biIo dovoIjno da nolko
posjodujo biIo kakvu vorziju priviIogija kraIja IadisIava IV.

Vanosl kraIjovskog jamslva i podrko jo polvrdona, proma islraivanjima rpda Ngrdyja, cinjo-
nicom da so uIlimalivna prijoIomna locka u ralu izmodu rovicanskil prodijaIaca i obiloIji Dors
dogodiIa 1419. kada jo kraIj pocoo podupirali posjodniko Rovica. Usp. Ngrdy, A Szcr!.|c|ic|,
slr. 78-81. Vidi i: Isli, A |c|!csuri pcnzj4r.!c|, str. 457-458.

Adamcok, Rctic.ns|i prc!ij.|ci, str. 154-155; Mlyusz, Zsimcn! |ir4|, str. 133.

CD 18, dok. 246, slr. 340: .o .niiuc in prc!iis ci .|iis pcrcicnious pcsscsicn.riis ipscrum in icnuiiis prc!icii
c.siri Rc|. cxisicniious in |iocri.iious pcr (...) dominum Belam (...), mc!i.niious suis |iiicris cxin!c ccn|cciis
priui|cg.|ious !.iis ci ccnccssis i.n!cm pcr (...) !cminum Ic!cuicum (...), in suis |iiicris ir.nsscrioi |.cicn!c
ccnrm.iis siciisscni ci pcrm.nisscni.
priznao da su njilovi navodi islinili (|cc ocnc tcrum |crci).
113
KraIjica Marija jo pri-
lvaliIa zalljovo prodijaIaca i iobagiones castri kao cinjonicu i ponovno im polvrdiIa
njilovo zomIjino posjodo.
114
VrIo jo vano nagIasili da Rovicanci koji su prolosliraIi
nisu ovdjo navodiIi priviIogij kraIja IadisIava IV. iz 1279., lo bi biIo Iogicnijo, voc lo
da jo njilovo sIobodo podijoIio kraIj BoIa njilovim procima. Tu navodonu sIobodu
polom jo polvrdio jodnako kao lo co dosolIjoco kasnijo lvrdili prod sudom kraIjico
Marijo kraIj Iudovik I. VoIiki 26. Iipnja 1380., kada su supp.nus (comes terrestris)
Andrija, sin Dragocha, Petar, sin Iwan, Petrezlaus, sin Charka i Juraj, sin Fabijana
kao ncoi|cs ico.gicncs c.siri ncsiri !c Ruc|c lraiIi polvrdu svojil priviIogija,
115
koji
su navodoni u prollodno spomonuloj ispravi kraIja BoIo IV. iz 1265. godino (gdjo
so nazivaju sIobodnim ugarskim prodijaIcima).
116
Moomo ovomo dodali da so li
rovicanski prodijaIci koji su so sukobiIi s obiloIji Dors nikada no nazivaju ro-
vicanskim pIomicima.
117
lovio, pocoIi su pokazivali priviIogij kraIja IadisIava
IV. iz 1279. (u njogovoj opcoj vorziji ispravo A), koIiko mi jo poznalo, lok od 1417.
godine.
118
To cinjonico zajodno dovodo do novog zakIjucka: brojni rovicanski prodi-
jaIci propoznaIi su prokasno poloncijaI koji jo Ioao u pravima servientes regis ispod
rijoko Dravo, koji su polokIi iz vromona Arpadovica, aIi biIi ponovno polvrdivani u
vromonu Anuvinskil kraIjova.
* * *
Samomo Ii goro navodono, nai izvori o polomcima rovicanskil iobagiones
castri i prodijaIaca razdobIja Arpadovica u razdobIju izmodu 1279.-1393. pokazuju
da su njilovo povijosli iIo u raznim smjorovima, uzdu paraIoInil Iinija. S jodno
slrano, lo jo proizaIo iz cinjonico da so njilovi proci nisu formiraIi u lomogonu
grupu u svojim pravnim, malorijaInim i drulvonim slalusima, cak i za vrijomo oro
Arpadovica. No, priviIogij kraIja IadisIava IV. iz 1279. dao im jo zajodnicku moguc-
nosl da poslanu punopravni sIavonski pIomici, aIi nijo mogao dali ikakvo jamslvo
da co so lo i dogodili. Rovicanski pIomici javIjaju so u prvoj poIovici 14. sloIjoca
(a oni njima sIicni, popul Konjskil, u drugoj poIovici sloIjoca), ba kao i cIanovi roda
Gurdumus (Gordas), ili Petar, sin Ljubena, i njegovi sudrugovi koji su doli iz sloja
iobagiones castri, pokazaIi su da su noki od njil no kao grupa, voc na individuaIno
nacino sposobni ucinili najboIjo od svojil mogucnosli, dok jo Iarkaova obiloIj

CD 18, dok. 246, str. 339-341; ZsO 1, br. 1968, str. 215-216.

CD 18, dok. 253, str. 348-349; ZsO 1, br. 2013, str. 221.

CD 16, dok. 100, str. 109.

CD 5, dok. 820, str. 329-330.

NajsIicniji pojam koji su korisliIi naslao jo lok 1419. kada su so nazivaIi prc!i.|ium ci ncoi|ium c.siri
Rcc|cnsis (Jura regni, sv 1, dok. 73, str. 89).

Za dolaIjo o unosu ispravo A (u dva roda sadraja lranskripcijo) vidi IriIog. Iolrobno jo ukazali na
ispravu kraIja igmunda, koju jo izdao 8. koIovoza 1417., a u kojoj rovicanski prodijaIci i iobagiones
castri nagIaavaju da su njilovo prolko priviIogiraIi kraIjovi BoIa i IadisIav (!) u njilovo sIobodo qui-
ous tcri ci n.iur.|cs scrticnics ncsiri rcg.|cs u|ir. Dr.u.m ccnsiiiuii suni prcsigniii, kojo jo polvrdio kraIj
Iudovik. Usp. MOI, DI 33472, ZsO 6, br. 775, slr. 239-240.
nogalivan primjor loga. To maIo grupo, obiloIji i rodovi zbog svog originaInog pri-
viIogija koji so polvrdujo opolovano za vrijomo Anuvinskil vIadara, aIi islo i zbog
svojil osobnil sroca i vjolina biIi su sposobni oslavili iza sobo maso rovicanskil
prodijaIaca i iobagiones castri. Ti so prodijaIci rijolko pojavIjuju u naim izvorima
svo do zadnjil dosolIjoca 14. sloIjoca, lo so u naim izvorima uvijok razIikuju od
prollodno spomonulil grupa i obiloIji kojo su biIo sposobno dobili polvrdu svojil
priviIogija (koji so loorolski odnoso na svakog prodijaIca i iobagio castri). Oni rovi-
canski prodijaIci i iobagiones castri koji nisu uspjoIi poslali rovicanskim pIomici-
ma lijokom 14. sloIjoca, naslojaIi su djoIovali kao zajodnica (obicno vodoni svojim
upanom comes terrestris) od kraja anuvinsko oro (jor no moo bili puka sIucajnosl
da so odjodnom masovno pojavIjuju ba u lomo lronulku), aIi njilovo povijosli na-
kon 1393. pokazuju da jo njilovo priviIogirano slanjo biIo vrIo krlko. Taj jo slalus
polokao iz oro Arpadovica lo jo lo biIa dobro polovana libertas do kraja 14. sloIjoca,
aIi, jor joj jo manjkaIa cvrsloca pIomickog malorijaInog i drulvonog poslojanja i zbog
posloponog gubilka kraIjovsko podrko nakon 1393., konacno jo proslaIa poslojali do
kraja prvo colvrlino 15. sloIjoca.
(S cng|cs|cg prctc|i Suz.n. Mi|j.n i D.mir K.roic)
Prilog. Tradicija loksla rovicanskog priviIogija kraIja IadisIava IV. iz 1279. godino
Isprava A: QRKRTKXKNGIKL
Verbatim prijepis (Vp): kralj Karlo I., 1322-10-14 (MOL, DL 49620, CD 9, dok. 88,
str. 102-103)
Prijepis sadraja (Ps) 1: kraIj igmund, 1417-08-08 (MOI, DI 33472, ZsO 6, br. 775)
119

> a) Cazmanski kaploI, 1417-10-23 (MOI, DI 33464, ZsO 6, br. 1031)
120
= b) +FGO, 1417-10-23
(MOI, DI 37361) > kraIj igmund, 1417-12-22 (MOI, DI 10513, ZsO 6, br. 1272)
Ps 2: paIalin NikoIa Garjanski i kraIjovski sudac Iolar Iornyi, 1419-05-03 (MOI,
DL 33365, ZsO 7, br. 388, Jura regni, sv. 1, dok. 73, slr. 89-94) > Cazmanski kaploI,
1419-08-09 (MOL, DL 10747)
121
Isprava B: Petar, sin Turuka
Vp 1: kraIj Iudovik I., 1356-04-06 > Idom, 1364-05-21 > Cazmanski kaploI, 1369-08-10
(MOL, DL 74468)
Vp 2: kralj Ludovik I., 1356-04-06 > Idem, 1364-05-21 > slavonski ban David Lack od
Sznta, 1417-03-08 (MOL, DL 33364)
Vp 3: kraIj Iudovik I., 1356-04-06 > Idom, 1364-05-21 > samoslan u omodu, 1419-07-03
(MOL, DL 1046, ZsO 7, br. 735)
Ps 1: kraIj Iudovik I., 1364-05-23 > Cazmanski kaploI, 1374-10-15 > kraIjovski sudac
imun de Szcsny, sin bana Konje, 1395-05-17 (MOL, DL 33511, CD 18, dok. 21,
str. 26-34, ZsO 1, br. 3983)
Ps 2: kraIj Iudovik I., 1364-05-23 > Cazmanski kaploI, 1374-10-15 > auloriloli Krio-
vacko upanijo, 1411-10-18 (MOI, DI 33512, ZsO 3, br. 1083)
Isprava C: rod Gurdumus
Vp: kralj Ludovik I., 1356-04-18 (MOL, DF 230215, CD 12, dok. 256, str. 341-342)
Isprava D:2CXCQUKP,WPMCK$NCUKP/KMG
Vp: Ivan, sin Sljopana i Iolar, vicoban, upani Kriovacko upanijo i pIomicki suci,
olpriIiko izmodu 1402-03-08 i 1402-09-29
122
(MOI, DI 34351, nopolpun nacrl)

Odnosi so na priviIogijo kojo su daIi kraIj BoIa (!) i kraIj IadisIav, a polvrdio il kraIj Iudovik koji jo
opisao slanovniko Rovica kao servientes regis ispod rijoko Dravo.

Donosi so sadraj ispravo A proma verbatim prijopisu koji jo 6. lravnja 1356. izdao kraIj Iudovik I. (koji
jo dobio konacnu polvrdu 21. svibnja 1364.), a na lomoIju ispravo kraIjico Marijo koja jo izdana 12. lrav-
nja 1391. (ZsO 1, br. 1968, slr. 215-216), sacuvanu u prijopisu Cazmanskog kaploIa od 1. svibnja 1391.
(MOI, DI 33282, ZsO 1, br. 2013, slr. 221). IosIjodnja so isprava poziva na priviIogij kraIja BoIo, kojog
jo polvrdio kraIj Iudovik.

Vidi prollodnu biIjoku.

Za mogucu dalaciju, vidi: IngoI, #TEJQPVQNIKC, sv. 1, str. 254.
55
Gbor Szebernyi
NnbIes, PraediaIes and CastIe-Warrinrs nI Rnvice in the Thirteenth
and Fourteenth Centuries
Summary
Cne ol the most sgncant genera assumptons arsng n the hstorography regardng the
forming processes of Slavonian nobility during the thirteenth and fourteenth centuries was
connected to the presumed correspondence that supposedly existed between the stratum of
the castle-warriors (Hung. vrjobbgyok), and those members of the lower-ranking nobility
in Slavonia who are generally referred to in the sources as praediales. This generalised opin-
on can be summarsed brey as loows on the terrtory ol medeva Savona, most ol the
royal castle lordships or ispnates (Hung. vrispnsgok), similarly to the ones existing in
the central areas of the Kingdom of Hungary, were handed over to various ecclesiastical and
lay landlords during the thirteenth and the fourteenth centuries, but the elites of the micro-
societies of the various vanishing ispnates, i.e. the stratum of the castle-warriors, did not
cease to exist (as happened in the aforementioned central areas of the kingdom): rather, most
of them were able to keep their special rights and districts, and were converted eventually
into a special castle nobility (vrnemessg) or praedial nobility, which was able to maintain
its social and organisational framework until the end of the Middle Ages, or even beyond.
Thus, as Pl Engel correctly stated, the stratum of castle-warriors was transformed into the
praediales nobility in Slavonia.
(AU SKN@O Rovce, praedaes, caste-warrors obagones castr), esser nobty, the
thirteenth and fourteenth centuries

Gábor Szeberényi: Plemići, Predijalci I Iobagiones Castri Rovišća U 13. I 14. Stoljeću

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Gábor Szeberényi: Plemići, Predijalci I Iobagiones Castri Rovišća U 13. I 14. Stoljeću

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Cabor Szebereny Pemc, predac iobagiones castri Rovca u l3. l4.

Vczy, A |ir4|i scrticnsc|, str. 84.

You might also like