You are on page 1of 447

1

EVROPA od A do
Prirunik za evropsku integraciju

2
Naslov originala: Werner Weidenfeld, Wolfgang Wessels (Hrsg.) EUROPA VON A BIS Z Taschenbuch der europischen Integration Licencno izdanje za BPB: Savezna centrala za politiko obrazovanje 2002 Institut za evropsku politiku, 8. izdanje Izdava: Europa Union Verlag GmbH, Bon Urednik: Isabelle Tannous Izdato u Bonu, 2002. 2003 Fondacija Konrad Adenauer je ovlaeni izdava izdanja na srpskom jeziku

Redakcija: Aleksandra Vermezovi Slobodan Popovi Marko ade Prevodioci: Sanja Gilnik Sneana Gvozdenac Mirijana Jovanovi Predrag Obradovi Zoran Veliki

tampano u 1000 primeraka

Verner Vajdenfeld Volfgang Vesels


(izdavai)

EVROPA od A do
Prirunik za evropsku integraciju

BPB: Savezna centrala za politiko obrazovanje Fondacija Konrad Adenauer Beograd, 2003.

Sadraj

Uvod

7
I

Istorijski pregled evropskog ujedinjenja Prirunik o Evropi


I

44

Agenda 2000 I 44 Budet i finansije I 49 Dravljanstvo Unije I 57 Ekoloka politika I 61 Ekonomska i monetarna unija I 66 Ekonomska politika I 71 Ekonomski i socijalni komitet I 78 Europol I 81 Evro I 84 Evropa regiona I 86 Evropska bezbednosna i odbrambena politika I 91 Evropska centralna banka I 96 Evropska investiciona banka I 99 Evropska komisija I 101 Evropska konvencija o ljudskim pravima I 110 Evropska unija I 112 Evropske stranke I 121 Evropski finansijski sud I 126 Evropski parlament I 129 Evropski savet I 138 Evropski sud pravde I 143 Federalizam I 148 Fleksibilnost I 152 Industrijska politika I 156 Institucionalne reforme I 161 Komitet regiona I 167 Nemaka u EU I 171 Obrazovna politika I 177 Organizacija za bezbednost i saradnju u Evropi I 180 Politika azila, imigracije i viza I 186 Politika jednakih prava I 191 Politika konkurencije I 195 Politika ljudskih prava I 199 Politika prema Africi I 204 Politika prema Aziji I 206 Politika prema Latinskoj Americi I 209

6
Politika prema Mediteranu I 211 Politika pridruivanja i saradnje I 214 Politika saobraaja I 218 Politika u oblasti energetike I 222 Politika u oblasti kulture I 225 Politika u oblasti medija i telekomunikacija I 229 Politika u oblasti ribarstva I 234 Politika u oblasti zdravstva I 238 Politika u oblastima istraivanja i tehnologije I 240 Politika vezana za omladinu I 244 Politika zapoljavanja I 247 Politika zatite potroaa I 252 Poljoprivredna politika I 254 Postupci odluivanja I 262 Povelja o osnovnim pravima I 271 Predstavnitva interesa I 275 Privredni odnosi sa inostranstvom I 279 Proirenje I 284 Razvojna politika I 294 Regionalna, strukturna i koheziona politika I 297 Saradnja u graanskim predmetima I 304 Saradnja u krivinim predmetima I 307 Savet Evrope I 312 Savet (ministara) EU I 316 Socijalna politika I 322 Srednja i Istona Evropa / Jugoistona Evropa / Nove nezavisne drave Teorije o integraciji I 332 Transatlantska politika I 338 Ugovor iz Nice I 342 Unutranje trite I 348 Uzori I 353 Zajednika spoljna i bezbednosna politika I 359 ABC Evrope
I

SADRAJ

325

365
I I

Evropa u brojevima Evropa na internetu

410 416
I

Kalendar evropskog procesa integracije Spisak autora


I

421

431
I

Lista skraenica

434
I

Registar linih imena i pojmova Tematski pregled


I

438

446

Uvod

Evropska integracija grabi velikim koracima napred. Graani Evrope, kroz zajedniko trite i evro, u svom svakodnevnom ivotu sve vie doivljavaju razvoj Evropske unije. Konflikti i krize irom sveta i blizu Evropske unije sve vie se shvataju kao izazov zajednikoj spoljnopolitikoj odgovornosti Evrope. Evropska unija svojim proirivanjem dobija jednu novu dimenziju. Ipak, evropskoj politici, u nekim njenim delovima, nedostaju transparentnost, koherentnost i vizionarski koncepti. Tu injenicu nisu mogle promeniti ni ambiciozne reforme ugovora izvedene u poslednjih 15 godina. A svaki novi pomak integrativnog procesa je, sam po sebi, veliki. Ugovor zakljuen decembra 2000. godine u Nici nije ni ratifikovan, a ve se vode intenzivne diskusije o dnevnom redu sledee meuvladine konferencije predviene za 2004. godinu. Domete i posledice evropske integracije sve je tee analizirati. ABC Evrope se zbog toga obraa itaocima koji trae precizne i brze informacije o sredinim pojmovima i situacijama vezanim za evropsku integraciju. Izazovi evropske politike doneli su sa sobom mnogobrojne nove termine. Poravnanjem left-oversa iz Amsterdama Evropska unija je u Nici mogla da pripremi osnovne obrise svog proirenja, a odreene su i smernice zajednike budunosti. Ovo osmo, aktuelizovano izdanje knjige ABC Evrope informie o rezultatima postignutim u Nici, analizira njihove domete i okvirno prikazuje etape kroz koje valja proi do meuvladine konferencije koja treba da bude odrana 2004. godine. Saveti za lake korienje ove knjige Poznavanje osnova savremene i istorije uobliavanja Evropske unije neophodno je za razumevanje evropske politike. ISTORIJSKI PREGLED EVROPSKOG UJEDINJENJA prikazuje faze evropske integracije i predoava ishod njihovih posledica. Sa 68 priloga, koje su sainili eksperti za evropsku politiku u praksi, PRIRUNIK ZA EVROPSKU INTEGRACIJU ini sr ovog izdanja. Koristei se jedinstvenim sistemom, ovi prilozi analiziraju i objanjavaju organizacije i institucije, predmet i zadatke evropske politike. italac se upuuje na literaturu koja se podrobnije bavi, na kljune dokumente institucija EU, kao i na informacije koje se mogu dobiti na Internetu, to omoguava brzo i usmereno upotpunjavanje i proirenje znanja. Prilozi su sainjeni abecednim redom, ili uz pomo TEMATSKOG PREGLEDA. U njemu su grupisani tematski srodni prilozi, to omoguava iri prilaz odreenim problemima i oblastima politike. Jedna gusta mrea daljih uputstava povezuje razlii-

UVOD

te priloge, i na taj nain otvara jednostavan put ka tematski temeljnijem itanju ove knjige. Uputstva, oznaena kao ABC vode do kljunih termina abecede Evrope, to omoguava lake razumevanje preko 200 pojmova vezanih za evropsku integraciju. EVROPA NA INTERNETU olakava pristup izvorima informacija i novinskim agencijama, pravnim aktima i dokumentima evropske politike na World Wide Webu. Portalna funkcija homepage Centra za primenjena politika istraivanja (www.cap.uni-muenchen.de) i Instituta za politike nauke i evropska pitanja Univerziteta u Kelnu (www.uni-koeln.de/wiso-fak/powi/wessels/index.html) prua osnovna znanja o temama vezanim za evropsku politiku koje su predstavljene na Internetu. EVROPA U BROJEVIMA nam nudi bogat izbor kljunih privrednih, socijalnih i politikih pokazatelja. U VREMENSKOM PREGLEDU moemo dobiti informacije o centralnim dogaajima evropske integracije, koji su se odigrali od 1946. do 2001. godine. LISTA SKRAENICA, kao i REGISTAR LINIH IMENA I POJMOVA upotpunjuju ovo izdanje. O nastanku ovog prirunika Prirunik o evropskoj integraciji je projekat Instituta za evropsku politiku (www.iep-berlin.de), koji se realizuje u saradnji sa Centrom za primenjena politika istraivanja Univerziteta u Minhenu. Projekat je omoguila velikoduna podrka Ministarstva inostranih poslova, kojem se ovom prilikom srdano zahvaljujemo. Uspeh ovog prirunika do sad je potvren time to je doiveo sedam izdanja, to je preveden, u delimino skraenoj verziji, na sve slubene jezike na inicijativu Evropske komisije, kao i nekolikim izdanjima na drugim jezicima. Izdavai zahvaljuju svim autorima na saradnji. Posebno zahvaljujemo Izabeli Tanu, koja je kao urednik presudno doprinela uspehu i ovog izdanja. Prof. dr. dr. h.c. Verner Vajdenfeld
Centar za primenjena politika istraivanja Univerzitet Ludvig-Maksimilijan Minhen

Prof. dr Volfgang Vesels


Institut za politike nauke i evropska pitanja Univerzitet u Kelnu

Istorijski pregled evropskog ujedinjenja


Verner Vajdenfeld

Meuvladine konferencije odrane u Mastrihtu 1992. i Amsterdamu 1997. godine ubrzale su razvoj evropske integracije vie nego to se to uopte moglo oekivati pre pada Berlinskog zida. Od kada je nestao njen odraz olien u komunistikom istoku, istoriju doivljavamo kao niz ubrzano predoenih dogaaja. Istovremeno se odigravaju integracije i dezintegracije. Nadnacionalno politiko udruivanje odvija se uporedo sa daljim nacionalnim i regionalnim raslojavanjem sveta. Ubrzavanje procesa stvaranja Zajednice praeno je rastuom skepsom i distancom, bar kada je re o brzini integracije. To je naroito postalo jasno u toku meuvladine konferencije odrane 2000. Dok su pregovori voeni pre i u jeku Konferencije u Nici liili na vaar na kojem su se drave lanice svom snagom borile za status i znaaj u okviru organa Zajednice, zapoeta je debata o budunosti, i to takvog intenziteta kakav u procesu ujedinjenja nije vien jo od vremena njenog osnivanja. Napredovanje procesa integracije bilo je posebno oteano injenicom da Evropa ve dugo trai svoj put bez jasne predstave o njegovom smeru. Nastala je neka vrsta razjedinjene Evrope kojoj se nisu mogli razaznati obrisi. Sjedinjene evropske drave i Savezna drava Evropa su od poetaka stvaranja Zajednice, poetkom pedesetih godina, predstavljali osnovni par pojmova na kojima se zasniva dovravanje integracije. Oba ova pojma, kao ideje vodilje, danas vie ne odgovaraju stvarnom stanju stvari. U osnovi zamisli o saveznoj dravi je, s jedne strane, ideja koja uvodi red, ali koja, s druge strane, podrazumeva spremnost na sveobuhvatno odustajanje od suvereniteta. Danas se ne moe rei da i jedno od toga stoji. Alternativna zamisao saveza drava, pak, ve poodavno predstavlja prolost koju je Evropa ostavila za sobom. Proces prenoenja nadlenosti bio bi suvie sveobuhvatan da bi Evropska unija mogla da odgovara starinskoj predstavi o labavom savezu. Evropskoj politici danas se sveti injenica da se od pedesetih godina nije bavila iscrpnijom analizom svojih polazita, ni svojih ciljeva. Graanin je potiten i ugroen izazovima kontinenta. Ko, na primer, zna do ega e, dugorono gledano, dovesti uvoenje evra? Evropa je upala u klopku uspeha sopstvene magnetske privlanosti. Evropska integracija nikada nije funkcionisala po uzoru na Grand Design. Evropskoj politici, pak, mora poi za rukom da meusobno povee produbljivanje i proirivanje, da velika Evropska unija ne bi doivela neuspeh zbog unutranjih protivrenosti i prevelikog irenja, to bi, opet, uticalo na gubljenje podrke graana Evrope.

10

ISTORIJSKI PREGLED EVROPSKOG UJEDINJENJA

Nedostatak razmiljanja i sagledavanja ciljeva jedne velike Evropske unije postao je oit u zakljucima o proirenju donetim u Helsinkiju decembra 1999. godine. U Helsinkiju je Evropski Savet, pored pregovora ve voenih sa est drava, doneo odluku o daljim pregovorima sa jo est drava o njihovom prikljuenju, kao i odluku da Turskoj dodeli status kandidata. Ove izglede proirivanja na jednu Uniju koja bi imala 28 lanica formulisala je postojea Unija petnaestorice kao i uvoenje jedinstvene valute bez politiko-stratekog tumaenja razmera i krajnjih posledica ove odluke. Novine se esto uvode tiho, bez pompe i vatrometa. Ta preteno tiha nenametljivost odlikuje i opratanje od stare Evrope koje je jo u toku: prvi put se ne postavlja pitanje evropskog samospoznavanja kao vezivnog tkiva velike Evropske unije. Prizivanje zajednikog kulturnog i istorijskog identiteta uzmie pred jo uvek nedovoljno promiljenom procenom stabilizacije. To ima za posledicu da integracioni proces stupa na novo tle. Pri tom, panju zasluuje injenica da jedan politiki sistem menja svoj identitet bez prateeg kulturno-politikog samospoznavanja svojih graana, pa ak i svojih elita. Evropa zato mora da se odvai na koncepcijski novo usmerenje, da ne bi doivela neuspeh zbog sukoba starih ideja i novih protivrenosti. ansu za to ponudio je nemaki ministar spoljnih poslova, Joka Fier, u svom Humbolt-govoru, odranom u maju 2000. godine. Od tada su se vodei politiari svojim mnogobrojnim prilozima ukljuivali u debatu o budunosti Evrope. Svi oni ele da uspeno nastave ono to je izgraivano due od 50 godina kroz proces obeleen mnogobrojnim padovima i usponima. Pozicija nakon zavretka Drugog svetskog rata Motivi evropske integracije, koji su doli do izraaja nakon okonanja rata i gubitka znaaja evropskih sila u korist znaaja dveju velikih svetskih sila, mogu se prikazati u pet taaka: elja za novom samospoznajom: nakon nacionalistikih stranputica, Evropa je trebalo da prui mogunost sticanja novog oseanja zajednitva. Demokratski ureena Evropa, kao alternativa odbaenoj nacionalistikoj vladavini. elja za sigurnou i mirom: pojedinane nacionalne drave nisu uspele da spree Drugi svetski rat, te je postojala nada da e ujedinjena Evropa imati, u tom pogledu, vie uspeha, kao i da e, istovremeno, pruati zatitu od opasnosti ekspanzije komunizma. Evropa je trebalo da postane zajednica mira. elja za slobodom i mobilnou: dugi niz godina ljudi su patili zbog ratom izazvanih nacionalnih ogranienja kretanja ljudi, roba i kapitala. Zato se podrazumevalo da sada postoji elja za nesmetanim kretanjem ljudi, ideja, informacija i roba. Nada u privredno blagostanje: ujedinjena Evropa trebalo je da uvede ljude u razdoblje velike ekonomske stabilnosti i prosperiteta. Zajedniko trite trebalo je da podstakne trgovinu i omogui delotvornu ekonomiju.

POZICIJA NAKON ZAVRETKA DRUGOG SVETSKOG RATA

11

Oekivanje zajednike moi: evropske drave koje su pre 1914. godine bile dominantne na meunarodnom planu rasparale su se u toku dva svetska rata. Nove svetske sile, SAD i SSSR, postavile su merila nove meunarodne moi, koja su daleko nadmaivala mogunosti manjih evropskih nacionalnih drava. Zapadnoevropske drave nadale su se da e politikim ujedinjenjem povratiti veliki deo one moi koju su pojedinano izgubile. Ve u erilovom govoru odranom u Cirihu, 19. 09. 1946. godine, neposredno nakon rata, do izraaja je dolo vrsto opredeljenje za viziju Sjedinjenih Evropskih Drava, iji je prvi korak trebalo da predstavlja stvaranje Saveta Evrope. eril je govorio o uniji svih onih drava Evrope koje ele da joj se pridrue, i to pod vostvom Francuske i Nemake. U pozadini sve otrijeg sukobljavanja Istoka i Zapada, Evropski pokret, koji je poeo da se organizuje 1948. godine sve vie jaa. Osnivanje Organizacije za evropsku ekonomsku saradnju (OEEC), a u vezi sa sprovoenjem Maralovog plana, ukazivalo je na injenicu da je meunarodna konstelacija raspolagala snanim potencijalom koji je pospeivao evropsko ujedinjenje: oseaj ugroenosti od komunizma usled jaanja Istonog bloka; amerika podrka projektu evropskog ujedinjenja uslovljena je oekivanjem rastereenja svetske politike i otvaranja novih, velikih trita; svestrana elja zapadnoevropskih drava da se meusobno poveu kako bi se iskljuila mogunost novih, opasnih poduhvata pojedinanih nacionalnih drava. Ovakav zajedniki stav, ipak, nije mogao da sprei pojavu razliitih polaznih osnova integracije nakon osnivanja Saveta Evrope, 05. 05. 1949. godine, koje su poivale na dva organizaciona principa: konfederalnoj dravi i federalnoj dravi. Znai, neposredno posle Drugog svetskog rata, zamisao evropskog ujedinjenja ni u jednom trenutku nije bila povezana sa samo jednim politikim konceptom, ili jednim jedinim modelom integracije. Bez vrstog usredsreenja na zaokruen model Evrope, proces ujedinjenja je, u zavisnosti od date situacije, mogao da se oslanja na potpuno razliite politike materije sa tih polazita pravljeni su pokuaji daljeg napredovanja. Zbog toga je borba za ujedinjenje Evrope bila decenijama obeleena izrazito pragmatinim karakteristikama. Savet Evrope Evropski kongres, odran u Hagu, maja 1948. godine, zahtevao je uspostavljanje Saveta Evrope. Na kongresu su prisustvovala razliita nacionalna evropska udruenja, nadnacionalna struna udruenja i nadaleko poznati politiari, kao, na primer, Robert uman, Alkid de Gasperi, Paul-Henri Spak i Konrad Adenauer. To je bio as raanja Evropskog pokreta. Njega je odlikovala kontroverza izmeu federalista i unionista, a sr sukoba inilo je pitanje odustajanja od nacionalnog u korist evropskog suvereniteta. U politikoj izjavi traeno je politiko i ekonomsko spajanje evropskih drava, uz delimino ograniavanje nacionalnog suvereniteta. Pri tom, pak, nije pomenut ni cilj postojanja jedne takve evropske

12

ISTORIJSKI PREGLED EVROPSKOG UJEDINJENJA

savezne drave, niti cilj donoenja evropskog Ustava. I pored toga, vie taaka Hake rezolucije dobilo je odgovarajui znaaj, pa su one kasnije sprovedene u okviru Saveta Evrope. Meu njima je i Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Evropski sud za ljudska prava i Evropska parlamentarna skuptina Saveta Evrope. Sam Savet Evrope ini pomenuta Parlamentarna skuptina, u ijem sastavu je i stalni odbor koji obezbeuje kontinuitet rada, te struni odbori za odreeni broj oblasti rada i Ministarski komitet, koji je izvrni i organ odluivanja, a ine ga ministri spoljnih poslova drava lanica, odnosno, njihovi zamenici. Njega dopunjavaju tzv. Komiteti vladinih eksperata. Generalni sekretarijat, koji nema samostalnih zadataka, kao jedini stalni organ, prua usluge Ministarskom komitetu i Parlamentarnoj skuptini. Ova poslednja bira Generalnog sekretara koji je odgovoran pred Ministarskim komitetom. Saoptenja za javnost Saveta Evrope zovu se konvencije. One nisu pravna akta. Osim drava lanica, njih mogu usvojiti i druge zemlje. Konvencije imaju apelativni karakter, tj. one pozivaju drave potpisnice da svoje nacionalno pravo prilagode sadraju konvencija. Evropska zajednica za ugalj i elik Na inicijativu francuskog ministra spoljnih poslova, Roberta umana, (umanov plan od 09. 05. 1950. godine) 18. 04. 1951. dolo je do potpisivanja Ugovora o Evropskoj zajednici za ugalj i elik (EZU). Osnovna ideja potekla je od francuskog komesara za planiranje, ana Monea. EZU (zove se i Montanunion) trebalo je da obezbedi zajedniko trite za ugalj i elik, to podrazumeva i zajedniku kontrolu, planiranje i korienje ovih sirovina i njihovih derivata. Glavni motivi za davanje ovog predloga zasnivaju se na ideji obustavljanja tradicionalnog nemako-francuskog neprijateljstva, i na elji da se postavi kamen-temeljac evropske federacije. Na ovaj nain je, takoe, trebalo neutralisati navodnu ugroenost Francuske od strane Nemake i obezbediti uee Francuske u nemakim rezervama uglja. Adenauer se izjasnio za umanov plan. Po njegovom miljenju, taj plan je, s jedne strane, koristio nemako-francuskom razumevanju, a sa druge, omoguavao je jo uvek nesuverenoj Saveznoj Republici Nemakoj da vodi meunarodne pregovore. Ugovor o osnivanju EZU stupio je na snagu 23. 07. 1952. godine. Ugovor je predviao da Visoku vlast dobije izvrna ovlaenja. Zajednika skuptina predstavljala je debatno telo sa ogranienim pravima u oblasti kontrole. Politike smernice i zakonodavstvo bili su u nadlenosti tzv. Posebnog ministarskog saveta. Sudsko vee od jedanaest lanova nadgledalo je tumaenje Ugovora, a Savetodavni odbor inili su predstavnici interesnih grupa uesnica. Na taj nain, prvi put je zaivela nadnacionalna organizacija jednog bitnog podruja politike, koja je do tada bila u nadlenosti nacionalnih drava, a kojoj su se najpre prikljuile Francuska, Italija, Savezna Republika Nemaka i drave

POZICIJA NAKON ZAVRETKA DRUGOG SVETSKOG RATA

13

Beneluksa. Postupalo se po principu funkcionalne integracije. Funkcionalizam polazi od pretpostavke da kroz integraciju pojedinih sektora nastaje odreen logian pritisak u pravcu prenoenja sve veeg broja funkcija, sve dok se konano ne ostvari sveobuhvatna unija. Iz sveobuhvatne ekonomske integracije centralnog privrednog sektora uglja i elika trebalo je, znai, kasnije da proizae politiko ujedinjenje. Evropska odbrambena zajednica i Evropska politika zajednica Predstavnici drava-lanica EZU su 27. 05. 1952. potpisali Ugovor o stvaranju Evropske odbrambene zajednice (EOZ). Ovu ideju podstakao je tadanji francuski premijer, Rene Pleven, koji se zalagao za stvaranje zajednike evropske vojske, sa jednim evropskim ministrom odbrane. Ovo je duboko zadiralo u nacionalna prava, jer su oruane snage smatrane podrujem izvornog suvereniteta nacionalnih drava. U Ugovoru je po tom pitanju napravljen kompromis izmeu strukturalnih nadnacionalnih principa i konfederacije. U organizacionom pogledu se EOZ mogla uporediti sa EZU. Kao odgovor na uspeh delimine integracije EZU i na EOZ kojoj se teilo, usledili su i napori da se napravi jedna opta politika dopuna: ustavni model. estorica ministara spoljnih poslova, u svojstvu lanova Saveta EZU, su, 10. 09. 1952. godine, prilikom svog prvog susreta, doneli odluku da proirena Skuptina, kao ad-hoc skuptina, saini ustav Evropske politike zajednice (EPZ). Ova nova zajednica, trebalo je da bude nadlena za pitanja iz oblasti EZU i odbrane, kao i da obezbedi koordinaciju spoljne politike drava lanica.... Ostali ciljevi EPZ trebalo je da budu razvoj celog trita drava lanica, podizanje ivotnog standarda i stope zaposlenosti. U roku od dve godine trebalo je postojei EZU i predvienu EOZ integrisati u EPZ. Nacrt ustava, koji je 10. 03. 1953. godine podnet Savetu, u svojih 117 lanova predvideo je gustu mreu institucionalnih pravila sa jakim nadnacionalnim akcentima. Pored dvodomnog Parlamenta trebalo je obrazovati i Izvrni savet, Savet nacionalnih ministara, Sud i Ekonomski i socijalni savet. Projekat EPZ je, uz pomo izraeno konstitucionalne osnove, trebalo da povee, s jedne strane, EZU i EOZ, a sa druge, da se upranjava i u drugim oblastima (spoljna i ekonomska politika). Analiza predloga teksta Ugovora o osnivanju EPZ pokazuje da su i ovde ponovo obuhvaeni i nadnacionalnost i konfederacija, kao razliiti postulati integracije: Izvrni savet i Dom naroda, koji se bira neposredno, kao nadnacionalni elementi, i Savet nacionalnih ministara, kao konfederalni element. Nacrt ugovora o osnivanju EPZ jednoglasno je odobrila Skuptina Montanunije u martu 1953. Ipak, pregovori, koje su iste godine vodili ministri inostranih poslova nisu urodili jedinstvenim stavom o stepenu odustajanja od nacionalnog suvereniteta. Od kada je Francuska, u martu 1954. godine, zatraila odlaganje pregovora, ni veina ostalih vlada vie nije pokazivala interesovanje za njih.

14

ISTORIJSKI PREGLED EVROPSKOG UJEDINJENJA

Avgusta 1954. godine, projekat EOZ nije proao u francuskoj nacionalnoj Skuptini. Tako, nacrt evropskog Ustava gubi osnovu, pa je naputen i projekat stvaranja Evropske politike zajednice. Potom je usledio povratak na funkcionalistiki model, koji se u nekim delovima pokazao dobrim, mada praen snanim federalistikim idejama. Formiranje Evropske ekonomske zajednice (EEZ) i Evropske zajednice za atomsku energiju (Euratom) znaio je nastavak osnovnih puteva integracije po sektorima. Rimski ugovori Na Konferenciji ministara spoljnih poslova EZU, odranoj u Mesini 0102. 06. 1955. godine, usvojen je zakljuak da se zaponu pregovori o integraciji u dve nove oblasti. Koncepcijsku osnovu inio je Spakov izvetaj, nazvan po belgijskom politiaru Pol-Henri Spaku. Na osnovu tog izvetaja su 25. 03. 1957. potpisani Rimski ugovori o osnivanju EEZ i Euratom-a. Namera est drava osnivaa EZU bila je da se u okviru EEZ formira Carinska unija koja bi omoguila smanjenje trgovinskih barijera i zajedniku spoljnu carinu. Pored toga, u Ugovoru o osnivanju EEZ jedan od zacrtanih ciljeva je i stvaranje zajednikog trita sa slobodnim protokom ljudi, usluga i kapitala, kao i odgovarajua koordinacija i usklaivanje razliitih politika. U organizacionom smislu, EEZ imala je uzor u Montan-Uniji (EZU). Komisija je donekle dobila izvrnu vlast, Savet ministara imao je ulogu zakonodavca, Skuptina je vodila debate o izvetajima i brinula o vezama sa nacionalnim parlamentima, a Sud je kontrolisalo doslednost u primeni ugovora. Svrha Euratoma bila je unapreivanje izgradnje i razvoja nuklearne industrije u est drava lanica. Ugovorom o spajanju od 08. 04. 1965. godine, koji je stupio na snagu 01. 07. 1967. godine, integrisani su organi tri Evropske zajednice (EZ): EZU, EEZ i Euratoma. Velika povezanost dva projekta Euratoma i EEZ ogleda se u slinoj strategiji politikog pregovaranja o uvezivanju evropskih paketa. Take dnevnog reda, interesi i pojedinani konflikti nisu ostavljani da nepovezano stoje jedni pored drugih, ve su, naprotiv, vrsto politiki povezivani: Euratom moe biti ostvaren samo ukoliko se stvori zajedniko trite; francuska vojna uzdranost u odnosu na proirenje Euratom-a bie prihvaena samo ukoliko se EEZ adekvatno opremi. Prilikom uvezivanja paketa ak i suprotstavljeni interesi postaju produktivni sa stanovita evropske politike. Pojedinane inicijative koje nisu imale izgleda da uspeju, mogle su u okviru ukupnog izbora tema postati prihvatljive posredstvom kompromisa. Konstelacije iskristalisane tokom pregovora o Rimskim Ugovorima od istorijskog su znaaja. Tom prilikom dolo je do velikog sudara razliitih interesa: interesa Francuske da, s jedne strane, napravi zatitnu ogradu oko svoje privrede i da, s druge strane, kontrolie nuklearnu politiku, i to pre svega onu koju vodi njen istoni sused, uz istovremeno iskljuivanje vojno-nuklearnih komponenti

PRVE KRIZE I PRVI POKUAJI REFORMI

15

stvaranja evropskog zajednitva; interes Nemake da se nesmetano kree unutar velikog zajednikog trita; interes Engleske da se uspostavi samo jedna zona slobodne trgovine, te da se u Evropi stvori to manje nadnacionalnih elemenata; sovjetski interes da se evropske drave u potpunosti usredsrede na izgradnju miroljubivog poretka u itavoj Evropi. Sve to je neobinom brojnou dokumenata uticalo na pregovore o Rimskim Ugovorima. Pregovori est partnera doiveli su preokret kada su se Francuska i Nemaka usaglasile. Prvi uspesi Evropske ekonomske zajednice Nakon stupanja na snagu Rimskih ugovora, konstituisani su predvieni organi. Poetkom 1958. godine, unutar EEZ stupila je na snagu odluka o smanjenju carinske stope za 10 procenata. Korak po korak, unutar Zajednice smanjivane su carinske stope i istovremeno uklanjane druge prepreke u trgovini. Ukidanje carine na poljoprivredne proizvode odvijalo se neto sporije zbog nacionalnih prepreka. Postepeno je dolo do zamene nacionalnih trinih propisa o agraru evropskim trinim propisima o poljoprivrednim proizvodima. I pored zajednikih carinskih stopa, na unutranjem tritu su granine kontrole jo uvek morale da postoje zbog neusklaenog poreskog zakonodavstva. U toku uvoenja trinih propisa u oblast poljoprivrede, spoljanja carina zamenjena je prelevmanima radi izjednaavanja cena prilikom uvoza poljoprivrednih proizvoda, koji zbog niskih cena na svetskom tritu prilikom uvoza podie cene, a prilikom izvoza ih sputa. Industrijska proizvodnja je, isto tako, zabeleila skokovit rast kao i trgovina u okviru Zajednice, i razmena roba sa treim zemljama. Rastui ekonomski napredak EEZ je magnetskom privlanou delovao na brojne drave, to je imalo za posledicu zahteve za ulanjenje, zainteresovanost za pridruivanje i elje da se dobiju olakice. Prve krize i prvi pokuaji reformi S obzirom na to da se inilo da e sprovoenje Rimskih ugovora u delo ii dosta sporo, usledio je novi pokuaj stvaranja jednog opteg politikog okvira. Fueovi pregovori, nazvani po francuskom diplomati Fueu, zapoeti na osnovu zakljuka Samita odranog u Bonu 18. 07. 1961. godine, nisu sledili raniji nadnacionalni, konstitucionalni koncept, ve su bili okrenuti jednom ponovno oivljenom modelu meuvladinog koncepta. Fueovi planovi predviali su postupak labavog politikog usaglaavanja drava lanica EEZ, koji je pre odgovarao prvobitnim meunarodnim procedurama. Nesuglasice do kojih je dolo 1962. godine u vezi sa takvim sagledavanjem stvari i oko eventualnog pristupa Velike Britanije EEZ dovele su do neuspeha Fueovih pregovora. Sledei korak, nemako-francuski Ugovor o prijateljstvu iz 1963. godine, preduzeli su Adenauer i de Gol sa namerom da uspostave blisku politiku saradnju kojoj bi se vremenom spontano pridruile i ostale drave lanice EEZ. Oevi Ugovora stremili su poli-

16

ISTORIJSKI PREGLED EVROPSKOG UJEDINJENJA

tikoj povezanosti koja bi obuhvatala i bezbednosno politike komponente. Spajanje Nemake i Francuske je po njihovoj elji trebalo da postane pokretaka snaga politikog ujedinjenja Evrope. Ugovor o prijateljstvu je, znai, trebalo da bude zaobilazni put ka politikoj zajednici Evrope. Tekoe u realizaciji Rimskih ugovora jasno su dole do izraaja tokom ezdesetih godina. Poto u Ugovorima nije obraana panja na neke elemente ekonomske politike, pojavili su se zahtevi za stvaranje ekonomske i monetarne unije. Na taj nain bi se izbegle dalje krize prouzrokovane nacionalno orjentisanom politikom. Na primeru Euratoma moe se videti koliko je postalo teko i, u krajnjoj liniji, skoro nemogue usaglaavanje nacionalno orjentisanih politika sa politikom Zajednice kad je re o nuklearnoj energiji, jer su razlike u politikim konceptima vezanim za nuklearnu energiju nacionalnih drava stvorile mnogobrojne prepreke za usvajanje budeta Euratoma. Luksemburki kompromis Jedan od najvanijih momenata u istoriji evropske integracije vezan je za Luksemburki kompromis iz 1966. godine. U toku ugovorom predvienog prelaznog perioda, od 01. 01. 1966. godine, u Savetu ministara postalo bi mogue odluivanje o bitnim pitanjima, i to putem kvalifikovane veine glasova. Ovo reenje je Francuska pokuala da sprei svojom politikom prazne stolice, tako to od 01. 07. 1965. godine vie nije uestvovala na sednicama tela EEZ. Zato je Luksemburkim kompromisom od 27. 01. 1966. godine dogovoreno da se u sluajevima spornih pitanja mora postii konsenzus. Stav Francuske bio je da, ukoliko nije mogue obezbediti konsenzus, pojedinane lanice treba da imaju pravo veta, ako su ugroeni njihovi vitalni interesi. Ostalih pet drava lanica EEZ su, pak, elele da sprovedu u delo ugovorom predviene procedure glasanja. U istoriji tumaenja Luksemburkog kompromisa Francuskoj je polo za rukom da nametne svoj stav, tako da je time i svaka druga lanica EEZ dobila mogunost veta. U Savetu ministara su, stoga, zaustavljeni brojni razvojni koncepti dinamine integracione politike. irenje na Sever i novi impulsi integracione politike Pod vostvom generala de Gola, Pariz je odbio kako autonomnu nadlenost EEZ u odreenim pitanjima, tako i pristupanje Velike Britanije. Tek u vreme ora Pompidua, koji je nasledio de Gola na mestu predsednika, vlada u Parizu postala je fleksibilnija. Posle toga, na Hakoj konferenciji na vrhu odranoj 0102. 12. 1969. godine, doneta je odluka o proirenju Evropske zajednice (EZ) na sever. Dalji kljuni rezultati ovog susreta efova drava i vlada bili su i odluka o stvaranju Ekonomske i monetarne unije (EMU) do 1980. godine, razliite institucionalne promene i zakljuak o proirenju nadlenosti Evropskog parlamenta, kao i njegov neposredni izbor.

PRVE KRIZE I PRVI POKUAJI REFORMI

17

Pregovori o pristupanju voeni sa Velikom Britanijom, Danskom, Norvekom i Irskom od 30. 06. 1970. okonani su 22. 01. 1972. godine potpisivanjem Ugovora o pristupanju. Britanski Donji dom se ve 20. 10. 1971. veinski zaloio za pristupanje EZ. Referendumi u Irskoj i Danskoj su, takoe, pokazali da je veina za pristupanje EZ. Stanovnici Norveke su se, meutim, usprotivili lanstvu u EZ. Haki samit pitanjem proirenja nije stremio samo podsticanju razvoja EZ, ve su njegovi zakljuci ukazivali i na neophodnost reformi u bitnim oblastima EZ i na potrebu intenziviranja integracije. Izvetaji o reformi Od poetka sedamdesetih godina naloena je izrada brojnih izvetaja o reformi. Njihova svrha bila je usmeravanje evropskih politikih komunikacionih procesa, smanjenje pritiska nastalog zbog iskrslih problema i krizni menadment. Sadrinski, oni su bili usmereni ka poveanju efikasnosti i transparentnosti procesa donoenja odluka u EZ. Krize i stagnacija EZ u toku ezdesetih godina doveli su do povratka odreenim idejama iz meuvladinog koncepta: stvorena je Evropska politika saradnja (EPS). EPS predstavlja kljuni instrument koordinacije spoljne politike drava-lanica EZ. Dana 27. 10. 1970. godine, ministri spoljnih poslova postigli su Sporazum o osnovama i postupcima sprovoenja tenje politike saradnje, ranije utvrenim u Izvetaju visokih slubenika ministarstava spoljnih poslova Davinjonov izvetaj. Neizvesna perspektiva njenih ciljeva nije primorala EZ samo na nove poteze u oblasti institucionalnog delovanja, ve se dogovorom o tenji ka Evropskoj uniji formulisao i njen opti okvir. Tindemansov izvetaj trebalo je taj okvir da opremi sadrajem. Ovaj izvetaj predoen 29. 12. 1975. godine i nazvan po tadanjem belgijskom premijeru, Leu Tindemansu, utire put Evropskom Savetu proisteklom iz Konferencije efova drava i vlada, i dodeljuje mu ulogu tela koje donosi odluke. Izvetaj o Evropskoj uniji posebno istie neophodnost evropske integracije, koja bi se, po potrebi, odvijala po naelu dve brzine. Tindemans je snanim naglaavanjem pitanja sadraja evropske politike formulisao sopstveni pristup, koji se precizno oznaava krilaticom pragmatini minimalizam. Intenzivirana rasprava o reformi je, ne bez razloga, poela u prvoj polovini sedamdesetih godina. U to vreme, ve su bili obavljeni kljuni zadaci postavljeni Rimskim ugovorima (uspostavljanje zajednikih institucija, unapreivanje zajednitva u kljunim politikim oblastima kao to su poljoprivreda, korienje atomske energije u miroljubive svrhe, zajedniko trite, sloboda kretanja). Status quo integracije zahtevao je poetkom sedamdesetih godina dopunu sledeih mera: Institucionalna stagnacija iziskivala je reformu pojedinanih organa i formiranje novih institucija. Zajedniko trite zahtevalo je dopunu stvaranjem zajednike ekonomske i monetarne politike.

18

ISTORIJSKI PREGLED EVROPSKOG UJEDINJENJA

Ekonomski dispariteti unutar EZ primoravali su na zajedniku regionalnu i socijalnu politiku. Prelazak na finansiranje EZ iz sopstvenih sredstava zahtevao je proirenje nadlenosti Evropskog parlamenta, posebno u oblasti budetske politike. Zajednika spoljna trgovina i velika ekonomska teina EZ zahtevali su zajedniku spoljnu politiku. Razvoj institucija EZ U razvoju institucija EZ dolo je do zastoja tokom sedamdesetih godina. Komisija, kao izvrni organ EZ, koncipirana kao pokretaka snaga integracije, sve vie je izbegavala sukob sa Savetom ministara u kojem su primat imali interesi pojedinanih drava. Francuski premijer, iskar dEsten, tada je Komisiju okarakterisao kao upravni organ, Parlament kao zakonodavni, a Evropski Savet kao izvrni organ Zajednice. Evropski savet je nastao 1974. godine van Ugovora odlukom efova drava i vlada EZ. On je u budunosti trebalo da zaseda najmanje dva puta godinje i da postavlja smernice politike EZ, i bitno utie na razvoj integracionog procesa. Pored toga, intenziviranje evropske politike saradnje dovelo je do slabljenja Komisije, s obzirom na to da su spoljnopolitika pitanja razmatrana u ovom novom telu. Evropski parlament je, korak po korak, prestao da bude pasivan konstituisanjem zajednike Skuptine, i to na osnovu Ugovora Evropske zajednice za ugalj i elik. Ve 1958. godine, poslanici su svojoj Skuptini svesno dodelili novi naziv: Evropski parlament. To je istovremeno predstavljalo i signal i samoobavezivanje. Pitanje neposrednog izbora poslanici su uvek postavljali kao temu. Kao kompenzacija za postojei zastoj u procesu integracije, nakon izvesnih tekoa, od 07. do 10. 06. 1979. godine sprovedeni su prvi opti i neposredni evropski izbori u tadanjih devet zemalja EZ. Evropska integracija je na taj nain stekla novi kvalitet. Prvi put su graani EZ mogli neposredno da utiu na uobliavanje evropske politike. O Evropi se vie nije razgovaralo samo za pregovarakim stolom. Akteri evropske politike su od tog trenutka u svoja razmiljanja i postupke morali u veoj meri da ukljue i elje graana Evrope. Nove mogunosti otvorile su se za izgradnju evropskog identiteta putem komunikacionog, interakcionog i kontrolnog organa Parlamenta. Meutim, ovi prvi izbori su, pre svega, doprineli jednoj stvari: legitimisanju projekta evropske integracije na osnovu volje graana. I pored toga to su Evropljani EZ birali poslanike za Parlament ije nadlenosti nisu bile ni priblino jednake onima koje su imali nacionalni parlamenti, na osnovu ukupnog broja glasova na prvim evropskim izborima 62,4% Evropljana sa pravom glasa je 1979. godine dalo svoj glas za tas je pretegao u korist jedinog demokratski legitimnog organa EZ.

PRVE KRIZE I PRVI POKUAJI REFORMI

19

Prvi poeci stvaranja ekonomske i monetarne unije Na Hakom samitu i dvema odlukama Saveta donetim u martu 1971. i martu 1972. godine pokualo se dopunjavanje zajednikog trita sa ciljem da se Ekonomska i monetarna unija (EMU) uspostavi do 1980. godine. Namera je bila da se postigne sloboda kretanja predviena Rimskim ugovorima, i da se uspostavi vrsta struktura deviznog kursa sa neogranienom monetarnom konvertibilnou. Pored toga, centralne ekonomske i monetarno-politike nadlenosti lanica EZ trebalo je preneti na organe Zajednice. Ova zamisao trebalo je da se sprovede u delo u nekoliko etapa. U Vernerovom planu iz oktobra 1970. godine, nazvanom po tadanjem luksemburkom premijeru i ministru finansija, precizirani su koraci kojima je cilj uspostavljanje EMU. Ipak, principijelno razliite polazne osnove kad je re o ekonomskoj i integracionoj politici, i krize koje su pratile razvoj drava lanica, spreile su koordinisanje ekonomske i monetarne politike i eljeni zajedniki vrsti monetarni sistem. Borba protiv inflacije, koja je u dravama EZ voena od sredine sedamdesetih godina, kasnije je imala za posledicu usklaivanje ekonomskih i monetarnih politika. To je posluilo kao dobra osnova za nemako-francusku inicijativu Helmuta mita i iskara dEstena, iji je cilj bilo osnivanje Evropskog monetarnog sistema (EMS). Osnovu te inicijative inio je koncept zajednikog mehanizma deviznog kursa. EMS je stupio na snagu 13. 03. 1979, retroaktivno od 01. 01. 1979. godine. Devizne kurseve trebalo je stabilizovati. Cilj je bio i smanjenje stopa inflacije. Reforma u oblasti utvrivanja budeta i finansiranja EZ Uvoenje sopstvenih sredstava za finansiranje EZ, do kojeg je dolo 1970. godine, dovelo je etapno, do 1975. godine, do prikupljanja sopstvenih prihoda EZ. Prihodi su ostvarivani iz sledeih izvora: prelevmani, premije, dodatni i kompenzacioni iznosi iz zajednike poljoprivredne politike, carine na osnovu zajednike carinske stope, davanja koja su ila u kasu EZ, deo poreza na viak vrednosti iz drava-lanica. Savet (obavezna sredstva, preteno sredstva od agrarnog trita) i Evropski parlament (neobavezni izdaci) nadleni su za upravljanje budetom. Obe ove institucije zajedno ine budetski organ EZ. Od 1975. godine, budet postaje pravosnaan samo uz potpis predsednika Parlamenta, to ukljuuje i mogunost odbijanja u sluaju postojanja odgovarajue veine u Parlamentu. Spoljno-trgovinska politika Zajednice EZ je, od 1969. godine, nadlena za voenje zajednike spoljno-trgovinske politike prema treim dravama. Spoljno-trgovinska politika regulisana je lanovima

20

ISTORIJSKI PREGLED EVROPSKOG UJEDINJENJA

111 i 113 UEEZ (danas l. 133 UEZ). Izmeu EZ i mnogobrojnih zemalja zakljueni su ugovori o pridruivanju, slobodnoj trgovini, preferencijalima i drugi trgovinski ugovori. lanovi 131136 UEEZ (danas l. 182188 UEZ) reguliu pridruivanje treih drava koje su bile politiki zavisne od neke zemlje lanice EZ. lan 238 UEEZ (danas l. 310 UEZ) otvara mogunost pridruivanja drugih drava, posebno onih koje se pripremaju za lanstvo u EZ. Dobar primer privlanosti EZ pokazao se u Sporazumima iz Lomea sa AKP-dravama, koji su afrikim, karipskim i pacifikim zemljama uesnicama otvorili nove mogunosti za razmenu roba. Meubilans na kraju sedamdesetih godina Objektivan popis evropskog integracionog procesa na kraju sedamdesetih godina je, znai, morao prikazati uspehe i zasluge, ali i propuste i nedostatke: Nema sumnje da je EZ u velikoj meri ostvarila osnovne slobode zacrtane Rimskim ugovorima. Uklonjene su bitne prepreke slobodnom protoku roba, uvedene su zajednike carinske stope. Za zajedniko trite bilo je potrebno i usklaivanje prava radi otklanjanja trgovinskih i profesionalnih prepreka. Uprkos ovakvom pozitivnom razvoju, neki od postavljenih ciljeva nisu ostvareni, ili nisu sasvim realizovani, tako da, na primer, i dalje postoje carinske formalnosti, jo uvek je ograniena sloboda kretanja i postoje razliite indirektne poreske stope. Ovi nedostaci ukazuju na potrebu daljeg razvoja zajednikog trita. Uz svu kritiku pojedinih elemenata, bilo je oigledno da je dovreno unapreenje zajednitva u kljunim politikim oblastima, te da je to znatno doprinelo ekonomskom blagostanju i demokratskoj stabilnosti Zapadne Evrope. Uspelo je, isto tako, i upotpunjavanje zajednikog trita zajednikom spoljnom politikom. Mrea meunarodnih sporazuma o olakicama i sporazuma o pridruivanju, koju je uspostavila Zajednica, ojaala je njenu meunarodnu poziciju i omoguila aktivniju razvojnu politiku. Pored toga, ne moe se zanemariti injenica da tada EMU nije uspostavljena. Ipak, pokazalo se da je Zajednica svesno otila dalje od Ugovorom preciziranih oblasti politike, kad god je to imalo smisla u odnosu na postavljeni zadatak. To se posebno odnosilo na uvoenje novih instrumenata koji su delom formirani pored EZ, ali su bili blisko politiki povezani (npr. EPS, Evropski Savet i EMS). To je vailo i za promenu naina finansiranja Zajednice i za prenoenje nadlenosti u okviru Zajednice delegiranjem budetskih ingerencija na Evropski parlament, ili usvajanje Akta o evropskim izborima. irenjem kljunih oblasti van okvira Rimskih ugovora nastali su novi problemi u procesu integracije. Da bi se pitanja koja se ne tiu klasine nadlenosti podvela pod zadatke EZ, bila je potrebna koordinacija nacionalnih politika. Spektar politikih strategija je, znai, ukazivao na dve meusobno suprotstavljene polazne osnove: paralelno su postojali nadnacionalno odluivanje i meunarodna koordinacija. Iz te injenice proizlazila je re-

PRVE KRIZE I PRVI POKUAJI REFORMI

21

alna opasnost da strategija internacionalne koordinacije izmakne kontroli nadnacionalne strategije. Problemi poetkom osamdesetih godina Ono to vidno odlikuje Evropsku zajednicu osamdesetih godina jeste dijalektika krize i reforme. Formula dijalektika krize i reforme ukazuje na injenicu da fenomene krize i reforme, kad je u pitanju evropsko ujedinjenje , treba razumeti u njihovom neraskidivom uzajamnom dejstvu. Reforme koje nisu sprovedene znatno su uticale na pojavu kriza; velike krize i nagomilani problemi pojaali su pritisak da doe do reformi. Privrede svih drava-lanica EZ su sredinom sedamdesetih godina zapale u krizu. Rasla je opasnost da bi nacionalni protekcionizam bogat izumima mogao podriti zajedniko trite. Nepovoljan razvoj ekonomskih uslova u svetskim okvirima i ekonomski problemi unutar EZ doveli su do velikih oprenosti izmeu interesa Zajednice i elja nacionalnih drava. Proces nestajanja solidarnosti postajao je oigledan. Ovo je bio razlog da namera proirenja na Jug naie na jak otpor. U tako nepovoljnoj ekonomskoj situaciji institucionalna slabost Zajednice imala je posebno negativno dejstvo na njenu mo konkretnog delovanja. Komisija je postala upravni centar za meuvladinu saradnju. Rad Saveta ministara, tog centralnog organa odluivanja EZ, odlikovao se nedovoljnom efikasnou. Delovanje Saveta ministara esto je pratilo logiku nacionalnog cenkanja. Ono je zalo u polutamu tajnog postupka donoenja odluka, a na nacionalnom nivou u kolektivnu odgovornost vlada. Budet EZ je ve vie godina bio optereen strukturalnim nedostacima. Zajednica je u meuvremenu dospela do granica mogunosti sopstvenog finansiranja. Finansijska sredstva koja su joj stajala na raspolaganju bila su nedovoljna za predstojee zadatke. Pre svega, usmeravanje oko dve treine svih budetskih sredstava na poljoprivredno trite drastino je ograniilo mogunosti aktivnije evropske politike u drugim oblastima. Politika voena u oblasti poljoprivrednog trita nastavila je da sledi politiku koju su pojedinane drave upranjavale jo od 1958. godine: ukidanje upravljake funkcije trita, dravno odreivanje cena i garancija plasmana, da bi se odrala sopstvena poljoprivreda. Ova dvostruka funkcija cene, kao politikog sredstva upravljanja u agraru, tj. namera da se putem formiranja cena poljoprivrednicima obezbedi prihod kao u industriji, a da se pri tom uspostavi ravnotea izmeu ponude i potranje, nije mogla da se postigne, ve je samo vodila u skupu hiperprodukciju. Moemo navesti sledee oblasti koncepcijske nesigurnosti koja se javila u EZ poetkom osamdesetih godina: Zajednica je morala nai naina da ojaa svoj identitet, i tako oslabi mo pojedinanih interesa drava lanica, ili jakih drutvenih udruenja.

22

ISTORIJSKI PREGLED EVROPSKOG UJEDINJENJA

Institucionalna elastinost Zajednice morala je biti prilagoena novom stanju stvari i, samim tim, u velikoj meri dalje razvijana. Zajednica nije mogla dugo izbegavati reavanje svojih budetskih problema. Od njih je zavisila ve zakasnela reforma agrarnog trita, dalje uveanje vlastitih prihoda, konkretizovanje budetskih nadlenosti Evropskog parlamenta, kao i poveanje udela regionalne i socijalne politike u ukupnom budetu EZ. Zajednica bi morala doprineti osetnijem, a time i riskantnijem poveanju transfera resursa unutar Zajednice. Duboke razvojne razlike unutar EZ predstavljale su sve veu prepreku. Zato se Zajednica suoila sa zadatkom izrade zajednike strukturalne politike za jedan ekonomski prostor koji je obuhvatao izrazito razliite ambijente. Suoena s meunarodnim izazovima, Zajednica je sebi postavila zadatak da na planu spoljne politike drastino povea delotvornost i saradnju. Reformska debata polazne osnove i inicijative Kao nijedan period ranije, poetak osamdesetih godina obiluje reformskim raspravama. Status quo integracije vapio je za novim upotpunjavanjem i merama: putem zajednike ekonomske i monetarne politike, zajednike spoljne politike, zajednikom regionalnom i socijalnom politikom i novim institucijama. U tom kontekstu dolo je do znaajnih reformskih inicijativa. Veinsko odluivanje u Savetu ministara: prvi presedan Godine 1982. ministri poljoprivrede nisu mogli do predvienog roka, 1. aprila, da postignu dogovor o jedinstvenim cenama poljoprivrednih proizvoda. Sednice Saveta ministara poljoprivrede, odrane u aprilu i poetkom maja, su, pak, dovele do pribliavanja stavova, ali ne i do konane odluke. Ve na sednici Saveta ministara, odranoj 10. 05. 1982, tadanja francuska ministarka poljoprivrede, Kreson, izjavila je da se, u sluaju da neka lanica smatra da zakljuivanje cena spada u vane nacionalne interese, o tom pitanju ne moe ni glasati. Ne sme se dirati u Luksemburki kompromis. Najpre se moglo pomisliti da je re o uobiajenom kockanju sa cenama poljoprivrednih proizvoda. Ipak, ova tema dobila je sasvim novu dimenziju kad je Velika Britanija od blokade cena poljoprivrednih proizvoda napravila sredstvo za svoja potraivanja iz budeta. Veto Velike Britanije trebalo je da poslui kao poluga za potraivanja koja uopte nisu bila u neposrednoj vezi sa oblau o kojoj se odluivalo. Velika Britanija, meutim, nije bila spremna da popusti po pitanju doprinosa. Za vreme savetovanja ministara spoljnih poslova, 17. 05. 1982. uvee, jo nije bilo pomaka. Jasno se moglo osetiti da je prisutna specifina meavina ljutine, zabrinutosti i potpune blokade EZ, kao i strahovanje da neka od lanica jednom i sama ne postane rtva principa jednoglasnosti. Savet ministara je zatim, 18. 05. 1982, doneo odluku

REFORMSKA DEBATA POLAZNE OSNOVE I INICIJATIVE

23

Ugovorom predvienom potrebnom kvalifikovanom veinom. Velika Britanija, Danska i Grka nisu uestvovale u glasanju. Na taj nain dolo je do suptilnog pomeranja politikih teita: prvo, utvrivanje zajednike volje nije ematski podreeno beskompromisnom diktatu veine, ali ni automatski posledinom vetu manjine. Ovako neobian postupak mogao se razumeti samo u svetlu proimanja tri zamana problema, i to nastalog pod uticajem politike klime i vremena u kojem su nastali: zajedniki stav o Folklandskom konfliktu, pregovori o finansijskom poravnanju za Veliku Britaniju, i utvrivanje cena poljoprivrednih proizvoda. Vano je i zanimljivo, pre svega, kako je Francuska tumaila veinsko odluivanje u Ministarskom savetu. Francuska vlada objavila je saoptenje da Luksemburki kompromis jami da nijednoj dravi nee biti nametnuta nijedna odluka suprotna nekom njenom vitalnom interesu. Smisao ovog prava, meutim, nije davanje mogunosti lanici da spreava normalno proceduralno funkcionisanje Zajednice. Francuska je ovim tumaenjem naglasila strane Luksemburkog kompromisa koje su bile povoljne po Zajednicu. Od inicijative Gener-Kolombo do Sveane deklaracije itav niz motiva neophodnost reforme EZ, pad popularnosti vizije o Evropi, zaobilaenje rasprave o finansijskoj politici izgleda da je nagnao nemakog ministra spoljnih poslova Genera da 06. 01. 1981. godine najavi novu evropsku inicijativu. Gener je preuzeo jedan pojam iz renika evropske politike koji je korien dugi niz godina, ali je jo uvek bio nejasan: Evropska unija. Predloio je da se sadraj te zamisli odredi ugovorom Evropskim aktom. Osnove ovog akta bile su: Jaa veza EZ i EPS pod zajednikim krovom Evropskog Saveta; Porast efikasnosti procesa odluivanja kroz izgradnju vodee pozicije Evropskog Saveta, irenje nadlenosti Evropskog parlamenta i naputanje principa jednoglasnosti u Ministarskom savetu; Ukljuivanje bezbednosne politike u EPS; Ua saradnja u oblasti kulture i prava. Donoenjem Evropskog akta bile bi povezane i sledee novine: stvaranje dva nova Ministarska saveta (pravosue i kultura), konsultacije izmeu predsedavajueg Saveta i predsednitva Parlamenta pre imenovanja predsednika Komisije, oteavanje stavljanja veta u Ministarskom savetu. Italijanska vlada razmotrila je te novine i dopunila ih koncepcijskim izlaganjem o ekonomskoj integraciji. Nemaka i italijanska vlada su 04. 11. 1981. podnele zajedniki nacrt Evropskog akta, koji je trebalo da se usredsredi iskljuivo na pitanja oko kojih se moe postii konsenzus. Ovom inicijativom zapoet je teak proces pregovaranja sa ostalim partnerima, tokom kojeg se uskoro ispostavilo da su oblasti o kojima se moe postii konsenzus ue nego to su autori pretpostavljali. Zamisao da se zakljui ugovor bila je, ubrzo potom, naputena.

24

ISTORIJSKI PREGLED EVROPSKOG UJEDINJENJA

Oito je postojao strah od mukotrpnog posla, ali i od opasnosti od neuspeha procesa ratifikacije u parlamentima. Politiki okvirni uslovi nisu bili povoljni za dopunu Rimskih ugovora. Kontroverze su se umnoile tokom pregovora o Ugovoru, najvie povodom tri pitanja: predloga da se u Ministarskom savetu doe do Ugovorom predvienog veinskog odluivanja; namere da se bezbednosna politika ukljui u okvire EPS; zalaganja da se Parlamentu dodele nove sutinske nadlenosti. Zato su autori nemako-italijanske inicijative u toku savetovanja morali da budu dosta popustljivi u vezi sa ovim pitanjima. Za vreme Samita u tutgartu je 19. juna usvojena Sveana deklaracija o Evropskoj uniji. Tri nedostatka ovog nacrta Evropskog akta bila su posebno uoljiva: on nije sadravao nikakve izjave o sutinskom irenju nadlenosti Parlamenta; nije pokuavao da EMS primeni u EZ i EPS, a u neuralgine take evropske politike spadaju i relativno neprecizne formulacije u Evropskom aktu, koje, u sluaju spora, veinom vode u postupak njihovog tumaenja. Ipak, bitan rezultat tutgartskog samita jeste reavanje kljunih materijalnih strukturalnih problema reformskog paketa koji su optereivali Zajednicu. U pitanju je bilo budue finansiranje kroz poveanje prihoda, vea budetska disciplina i finansijsko poravnanje za Veliku Britaniju, reforma agrarnog trita, proirenje EZ pristupanjem panije i Portugalije, kao i razvoj novih politika Zajednice. Na tutgartskom samitu Zajednica je uspela da sukobe razliitih interesa dovede u jedinstven pregovaraki kontekst, i da na taj nain stvori osnovu za kompromis. Posle toga, u decembru 1983. godine je, meutim, dolo do neuspeha Atinskog samita. U evropskoj politici su novu kalendarsku godinu retko kad pre toga pratili tako loi predznaci. tutgartski paket rasuo se u Atini. Da bi se na neki nain reila ova novonastala situacija, poseglo se za klasinim sredstvom tradicionalne diplomatije bilateralnim pregovorima, koji su pomogli da se tokom 1984. godine po pitanju evropske politike postigne odreeni napredak, koji je EZ omoguio priliku za predah. Reformske inicijative Evropskog parlamenta Evropski parlament intenzivno je uestvovao u reformskoj raspravi, uputajui se u razmiljanja vrlo razliitih dometa. Parlament je svim svojim inicijativama pokuavao da ojaa svoju politiku ulogu, da pobolja efikasnost svojih postupaka, i da utre put ka fundamentalnom proirenju nadlenosti. Mogle su se primetiti tri razliite reformske strategije parlamenta: s jedne strane, Parlament je i dalje pokuavao da utvrivanjem politikih injenica stvori osnovu za dalje zahteve, iako za to jo nisu postojale pravne osnove. Tako je EP 1981. godine vodio debatu o investituri povodom stupanja na dunost nove Komisije, iako za to nije bio pravno nadlean. Osim toga, Parlament je u razliitim reformskim izvetajima posegao za manjim ili veim proirenjem nadlenosti i poboljanjima

REFORMSKA DEBATA POLAZNE OSNOVE I INICIJATIVE

25

svoje pozicije koja nisu pretpostavljala promenu Ugovora. Po obimu i veliini najvei postavljeni zadatak bila je izrada Evropskog ustava. Parlament je 14. septembra doneo jednu odluku koja je sadravala principe i smernice Evropskog ustava Evropski parlament tu pominje Ugovor o osnivanju Evropske unije. Ovom akcijom Parlament nikako nije nameravao da sebe stavi u podreeni poloaj naroito, imajui u vidu bilans svog rada u prvom izbornom periodu i odluku biraa na drugim evropskim izborima, juna 1984. godine. Ustav kao psiholoko sredstvo samopotvrivanja Parlamenta tako bi se to moglo otrije formulisati. Ishod rada Parlamenta u prvom mandatnom periodu pokazuje dve oprene stvari: njegovo delovanje nije imalo jasne obrise, a ni prioritete. Odnos prema javnosti i dalje je bio nedovoljan. Ipak, postala je uoljiva potreba da se pokae vea politika samosvest. Nije bilo sumnje da je Evropi bio potreban Ustav. Pravne osnove postale su oite kasnilo se sa reformom Evrope. Elementarna saglasnost Evropljana zahtevala je konkretnu potvrdu. Evropski ustav mogao je postati vaan usmeravajui inilac ponovnog uspostavljanja preglednosti procesa ujedinjenja i nova politika teita uklopila bi se u pravne osnove Zajednice. Ustavna inicijativa Evropskog parlamenta je, u osnovi, sledila postojee zahteve. Evropska unija trebalo je da predstavlja objedinjujui krov za EZ, EMS i EPS. Parlament je trebalo da dobije znatno ira ovlaenja i da, kao Donji dom, deluje ravnopravno sa Ministarskim savetom u vezi sa svim pitanjima usvajanja zakona. U mnogim sluajevima pomeranja nadlenosti predlog je predviao fleksibilan, postepen postupak. Ugovor o osnivanju Evropske unije usvojen je 14. 02. 1984. godine u Evropskom parlamentu, veinom od 237 glasova, sa 34 glasa protiv i 54 uzdrana glasa. Samit u Fontenblou Godina 1984. donela je itav spektar dramatinih poveanja cena u sektoru agrara. To je iako dosta sporo i samo u nekim sektorima dovelo do neuspeha u primeni ideje o neogranienoj garanciji otkupa. U skladu sa prethodnim sporazumima ministara poljoprivrede o hiperprodukciji mleka i itarica, kao i o umanjenju valutnog poravnanja, na Samitu u Fontenblou (2526. 06. 1984) postignut je, uz dodatna vanredna reenja za Irsku, sporazum kojim je, pre svega, potvreno ogranienje garantovanih koliina mleka, koje je predstavljalo najproblematiniji sektor poljoprivrednog trita. Evropski Savet se u Fontenblou, osim u pogledu pomirljivih zakljuaka o poljoprivrednoj politici, sloio i u vezi s privremenim reenjem budetskog konflikta koji je bivao sve tei svake od prethodnih pet godina. Do tada je, iz godine u godinu, dogovarano rastereenje britanskog budeta, i to u vidu ad-hoc reenja. Reenje do kojeg se sada dolo je, pak, predvieno kao dugoronije. Velikoj Britaniji odobren je povraaj sredstava, a teret je prerasporeen na dru-

26

ISTORIJSKI PREGLED EVROPSKOG UJEDINJENJA

ge lanice. Kao kompenzaciju za neravnomeran finansijski transfer, Zajednica je od tog trenutka Velikoj Britaniji odobrila tzv. povraaj od 66% svake godine, tj. razliku izmeu njenog udela u porezu na viak vrednosti i iznosima koji se zemlji vraaju kroz politiku Zajednice. Savezna Republika Nemaka je u pokrivanju britanskog udela trebalo da uestvuje samo sa dve treine svog punog udela, dok su sve druge drave uestvovale svojim punim udelom. Ovaj sistem kompenzacije prvi put je primenjen 1985. godine. Sve u svemu, sastanak na vrhu u Fontenblou bio je uspean, iako su u agrarnoj politici i finansijskom sistemu primenjene samo povrinske korekcije. Dva ad hoc odbora za pripremu reforme Evropski Savet je u Fontenblou formirao i dva nova reformska odbora: Odbor za Evropu graana i Odbor za institucionalna pitanja. Odbor za Evropu graana: sloenost evropskog procesa integracije oteava pristup Evropi. Komplikovana struna terminologija, viestruko razgranate institucije, otueno donoenje odluka sve je to delom doprinelo stvaranju velike distance izmeu graana i EZ. Komplikovani politiki sistemi prenose informacije, namere i ideje, najee pomou simbola, esto posredno putem personalizacije. Zajednici su nedostajali simboli sa pozitivnim predznakom. Posledica svega toga bilo je odsustvo lojalnosti, identifikacije i reprezentativnosti. Evropski Savet, koji je prepoznao elementarnu vrednost politikih simbola za opstanak modernih drutava, u Fontenblou osniva jedan ad hoc odbor, koji je trebalo da pripremi i koordinira mere za unapreenje evropskog identiteta graana Zajednice. Na elo Odbora postavljen je Italijan Adonino. Odbor za institucionalna pitanja: s obzirom na to da je institucionalna kriza Zajednice ve dugi niz godina postojala kao stalna tema, a Sveanom deklaracijom o Evropskoj uniji iz juna 1983. godine, nacrtom ugovora Evropskog parlamenta o stvaranju Evropske unije iz februara 1984. godine, kao i jednim francuskim i jednim engleskim memorandumom o budunosti Evrope svi reformski podsticaji stavljeni su na papir, Evropski savet u Fontenblou oito je smatrao da je doao pravi trenutak da ocrta jasnije obrise Evropske unije. Za taj posao bio je ovlaen ad hoc Odbor za institucionalna pitanja, na ijem elu je bio Irac Dod. Odbor je trebalo da iznese predloge za bolje funkcionisanje evropske saradnje u raznim segmentima Zajednice, kao i u vezi sa politikom saradnjom i drugim oblastima. Ve na Konferenciji na vrhu, odranoj u Dablinu 0304. 12. 1984. godine, Odbor je podneo meuizvetaj sa sledeim predlozima koji su godinu kasnije izneti pred Samit u Milanu: Na institucionalnom polju, Evropskom parlamentu u zakonodavnom postupku treba dodeliti pravo saodluivanja. U tom kontekstu treba promeniti postupak glasanja Saveta, tako da se omogui opte kvalifikovano veinsko odluivanje. Samo u sluaju novih politikih projekata i proirivanja Zajednice

REFORMSKA DEBATA POLAZNE OSNOVE I INICIJATIVE

27

treba i dalje da vai princip jednoglasnosti. Kao protivtea principu kvalifikovanog veinskog glasanja, bilo je predvieno da se u odreenom prelaznom periodu u obzir uzima vitalan, dobro argumentovan nacionalni interes. Savet i Komisija trebalo je da, u pojedinanim sluajevima, utvrde da li se takav konkretan vitalni interes moe uzeti u obzir. U oblasti spoljne politike iznet je zahtev za uom povezanou spoljnih odnosa EZ i EPS. EPS je trebalo ojaati osnivanjem sekretarijata. Privremenim izvetajem zahtevano je i stvaranje pravog unutranjeg trita i formiranje EMS. Proirenje na Jug Na sastanku na vrhu u Fontenblou utvrene su i poslednje smernice za irenje na Jug. Kad su uklonjene i poslednje prepreke za pristupanje panije i Portugalije, na obe strane pojavila su se pomeana oseanja. Naivna jednodimenzionalnost, koja je pratila zahtev za pristupanje ove dve zemlje, u meuvremenu je uzmakla pred razliitim oseanjima i raspoloenjima. Na poetku su tekoe bile propraene emocijama i reitim najavama: EZ je, kad je re o diktaturama u paniji i Portugalu, uvek isticala, ega se i pridravala, da je pristupanje tih zemalja EZ mogue samo ukoliko se u njima uspostave demokratska ureenja. Ove dve zemlje Iberijskog poluostrva su svojim procesima demokratizacije izriito dale upravo tu evropsku dimenziju. Kada su potpisani Ugovori o pristupanju panije i Portugalije, 29. 03. 1985, odnosno, 01. 01. 1986. godine stupili na snagu, i pored briga i strahovanja, vladalo je slavljeniko raspoloenje. Ovo pristupanje Zajednici oznaeno je kao izrazit uspeh evropske politike. Politika arhitektura EZ ovim pristupanjem sasvim se promenila. Zajedniki, dosta ujednaen trend razvoja je pred izgledima za politiko ujedinjenje Evrope, i irenjem lanstva sedamdesetih i osamdesetih godina prepustio prvenstvo jaem ekonomkom akcentu. Promenio se profil integracionog procesa. Proirenjem na Jug teite je bilo prebaeno na Sredozemno more, to je za sobom povuklo i vee trokove Zajednici. Zato je, uporedo sa Sporazumom o proirenju, korigovan Ugovor o budetu EZ: donet je zakljuak o poveanju prihoda EZ do 1,4% osnovice za obraun poreza na viak vrednosti od 1986. godine. Predvieno je poveanje na 1,6% u 1988. godini. Ve pri predoavanju programa rada Evropskog parlamenta za 1986. godinu, tadanji predsednik komisije, ak Delor, zatraio je obezbeivanje dodatnih finansijskih sredstava. Na uspeh postignut poveanjem prihoda je, znai, vrlo brzo pala senka besparice Zajednice. Promena stanja u Evropi Razvoj dogaaja od Samita u Fontenblou do Luksemburga trebalo je da postavi putokaze ka Jedinstvenom evropskom aktu (JEA). Samitu odranom u Mila-

28

ISTORIJSKI PREGLED EVROPSKOG UJEDINJENJA

nu 2829. 06. 1985. bili su na raspolaganju rezultati rada dva reformska komiteta osnovana 1984. godine, na Samitu u Fontenblou. Ova dva tela, meutim, nisu igrala posebnu ulogu. Dramaturki zaplet koji je obeleio Samit u Milanu nije mogao biti efektniji. Za vreme njegove viemesene pripreme, Evropljani su doivljavali meavinu nade i razoarenja. Smenjivanje najava, kriza i novih priznavanja postao je nain ostvarivanja evropskog ujedinjenja. Kol i Miteran postavili su sebi kao cilj uspeno reavanje zadataka. Zajednica se, meutim, zaplela u detalje evropske svakodnevice: tekoe sa katalizatorom izduvnih gasova, nemaki veto u poljoprivredi, trzavice u oblasti kosmike tehnologije. Oekivanja vezana za Milano pala su na nulu. Ipak, Kol i Miteran su u Milanu predstavili jedan dalekosean koncept reforme, i na taj nain odredili dnevni red. Izlivi oseanja, snano protivljenje, ustra kritika bili su odgovori engleske predsednice vlade i grkog premijera. Na kraju, Evropski savet postigao je sporazum o sazivanju meuvladine konferencije, na kojoj e se reformski predlozi konkretizovati i sazreti za donoenje odluka. Ovaj dalekoseni zakljuak donet je uz protivljenje tri drave lanice to, takoe, predstavlja novinu u istoriji evropskog ujedinjenja. Povrno posmatrano, Samit u Milanu predstavlja ponavljanje rituala evropske politike. Donoenje odluke je odloeno, savetovanja premetena u novo telo, a vani koraci koje je valjalo preduzeti odloeni su do nekih boljih vremena. Na isti nain je povei broj dobronamernih reformskih predloga nestao sa evropske pozornice. ta je to u Milanu bilo drugaije? Po emu su se zakljuci iz Milana razlikovali od mnogobrojnih najava koje su se, potom, veoma brzo pretvarale u proputene anse? Na ova pitanja postoje tri odgovora: prvi put nakon dugog niza godina, do izraaja je dolo odluno vostvo i spremnost za dalji razvoj; jasno su definisane mogue alternative i prostori delovanja; predstojee odluke bile su usmerene na osetljive take preseka razliitih tradicija evropske politike. Nemako-francusko vostvo sa preprekama Samit u Milanu potvrdio je osnovno evropsko iskustvo: mudre politike odluke moraju se usmeriti ka realno postojeim mogunostima delovanja i potencijalima rukovoenja. To je bio razlog to su kao nosioci reforme dolazile u obzir samo one vlade i efovi vlada koje za evropsku integraciju vezuje neto vie od ekonomskih stavova, ili istog tehnikog ureenja. Polazei od tog stanovita, politike strukture iznedrile su koncept koji je poivao, pre svega, na saradnji Nemake i Francuske. U skladu sa tim, Kol i Miteran su se jo pre Samita u Milanu dogovorili da predoe zajedniki koncept daljeg politikog razvoja. Obojica su javno izneli spremnost da prate put politike unije Evrope, ak i ukoliko na to nisu spremne sve lanice EZ. Ovime je zapoeta meunarodna partija pokera: Nemaka savezna vlada saoptila je susedima kakva su njena vienja budue evropske politike. elela je da

PROMENA STANJA U EVROPI

29

povea efikasnost evropskih procedura odluivanja, to je podrazumevalo i sistem veinskog glasanja u Ministarskom savetu, proirenje nadlenosti Evropskog parlamenta, kao i vrst sporazum o projektu unutranjeg evropskog trita i stvaranje tehnoloke zajednice. Kljuni element nemakog predloga bila je i Ugovorom obezbeena zajednika spoljna i bezbednosna politika. Vienja nemake savezne vlade ve su mesecima bila poznata drugim partnerima u EZ. Na bilateralnom planu intenzivno se radilo na finesama: na nivou nadlenih inovnika odrano je ak pet nemako-francuskih radnih skupova, na kojima je mnogo ambicioznih nemakih predloga postalo plen francuske rezervisanosti; zatim, detaljno savetovanje sa predsedavajuom zemljom u Savetu monom Italijom; tri trilateralna radna sastanka (SR Nemaka, Italija i Francuska); Engleska je odbila da se ukljui u ovaj postupak usaglaavanja; ipak, britanski ef vlade obavetavan je o rezultatima, te su njeni stavovi uzimani u obzir u razradama. Na konanu verziju nemako-francuskog predloga moralo se, meutim, ekati sve do pred samo odravanje Samita u Milanu, jer je francuska vlada svoj konani stav saoptila tek tri dana pre Samita. O ambicioznim planovima o Jedinstvenom evropskom aktu Nemaka savezna vlada nije elela da zajedniku elju svih lanica konano stvaranje unutranjeg trita prezentira kao izjavu o namerama. Za to bi bila potrebna izmena Rimskih ugovora. Ugovor o EEZ je u kljunim oblastima unutranjeg trita predviao jednoglasnost. To je vrlo negativno uticalo na sve dotadanje napore da se potpuno uspostavi unutranje trite, to je za Evropu bilo od ivotne vanosti. U tom pogledu, od presudnog znaaja trebalo je da bude uvoenje odluivanja veinom glasova. Na jednom drugom planu postale su neminovne izmene Rimskih ugovora u vezi sa nadlenostima Evropskog parlamenta. Neposredno biranim predstavnicima evropskih graana jo uvek je bilo onemogueno stvarno delovanje u brojnim oblastima. Suoena sa mnogobrojnim protivljenjima partnera, nemaka strana predloila je da se makar u nekim vanim, odabranim oblastima (izmeu ostalih, u oblastima proirenja i pridruivanja) pojaa uloga Evropskog parlamenta, da bi se na taj nain napravio prvi korak Evropskog parlamenta na putu ka pravom Donjem domu u zakonodavnom procesu EZ. Pored toga, i dalje su ulagani napori u uvrivanje politikog okvira integracionog procesa. Nemako-francuskim nacrtom ugovora, formulisanog u te svrhe, koji je trebalo da bude pandam Rimskim ugovorima, pokualo se da se, do tad dosta uspean rad EPS kodifikuje i pretoi u jedinstven, vrst oblik. Iako pojavno dosta skroman, nacrt ugovora imao je smisla, ukoliko se na njega gleda kao na faktiki poetak stvaranja politike unije Evrope. Na Samitu u Milanu su, znai, postavljeni putokazi. Ali, u kom pravcu i kojom brzinom e se kretati evropski voz? Da li e otkaiti neke vagone, ili e im

30

ISTORIJSKI PREGLED EVROPSKOG UJEDINJENJA

bar odstraniti klipove iz tokova? To su pitanja koja su stalno postavljana u mesecima izmeu Milanskog i Luksemburkog samita. Na meuvladinoj konferenciji odranoj izmeu ova dva samita, u ijoj pripremi i sprovoenju je uestvovalo svih dvanaest drava-lanica, konano je izraen Jedinstveni evropski akt (JEA), koji je, zatim, usvojen na Luksemburkom samitu (0203. 12. 1985) i ije su pojedinane formulacije definitivno uobliili ovlaeni predstavnici lanica u narednim nedeljama. Dugorono i strukturalno znaenje dobili su sledei elementi JEA: Unutranje trite treba da bude formirano do 1992. godine. Ova namera ve je bila opisana u Beloj knjizi Komisije o dovrenju unutranjeg trita u junu 1985. godine. U Beloj knjizi bile su oznaene sve postojee prepreke na putu ostvarenja jednog stvarno slobodnog trita u okviru EZ, te izloena ukupna strategija njegovog uspostavljanja. Meuvladina konferencija i Luksemburki samit su u vezi sa oblastima unutranjeg trita precizirali jedan novi postupak odluivanja, ime su ispravljeni Rimski ugovori. Taj novi postupak predviao je da odluke donosi Ministarski savet kvalifikovanom veinom glasova, jaao je poziciju Parlamenta, ali je, uz to, formulisan i itav niz izuzetaka za koje ostaje da vai princip jednoglasnosti. Luksemburki sporazum od 27. 01. 1966. nije razmatran. Meuvladina konferencija i Luksemburki samit nisu nastavili putem stvaranja novih organizacionih oblika. Oni su, tavie, pokuali da postojee organizaciono mnotvo poveu jednim pravnim okriljem: JEA je spojio EPS sa EZ. Na taj nain, JEA je dao pravni oblik postupku EPS-a. JEA je utvrdio dalje nadlenosti Zajednice u oblastima koje nisu, ili su samo ovla pominjane u Rimskim ugovorima, na primer, u oblastima socijalne i politike koja se odnosi na ivotnu sredinu, istraivanje i tehnologiju. Februara 1986. godine, JEA potpisalo je svih dvanaest vlada drava lanica. Vanredni samit u Briselu evropsko paket reenje Nakon ovog koraka ka integraciji moralo se hitno raspravljati o sledeim temama: EZ je stigla do granice svojih tadanjih finansijskih kapaciteta. Bio je neminovan novi koncept finansiranja koji bi odgovarao buduim potrebama. Poveanje cena na tritu poljoprivrednih proizvoda bilo je preterano. Razumno reenje finansiranja ukupnog budeta EZ bilo je mogue samo ukoliko bi se istovremeno sprovelo smanjenje stope rasta trokova agrarne politike. Razliit stepen razvoja u regionima doveo je u pitanje optu mogunost delovanja i dalju efikasnost EZ. Postalo je jasno da se zemlje lanice sa juga kontinenta mogu konstruktivno ukljuiti u ostale reformske mere samo ukoliko se proire strukturalni fondovi.

DOVRENJE EVROPSKOG UNUTRANJEG TRITA

31

Nakon to je 1987. godina bila obeleena kontroverznom diskusijom o Delorovom paketu, u kojem je komisija, 15. 02. 1987. godine, iznela svoje predloge, sve oi bile su uprte u vanredni samit koji je trebalo da bude odran u Briselu, februara 1988. godine. Na ovom skupu trebalo je konano da bude pronaeno reenje Gordijevog vora nastalog od niza evropskih problema to se stvarno i dogodilo. Zakljuci iz Brisela doneli su srednjorono reenje finansiranja, reenje za socijalno podnoljivu reformu trita poljoprivrednih proizvoda, kao i za stvaranje strukturnih fondova. Ovaj prodor do kojeg je dolo na Briselskom samitu iznova je potvrdio elementarna iskustva evropske integracije: kljunu ulogu igraju reenja ponuena u paketu. Svaka zamisliva odluka o neophodnim reformama (sistema finansiranja EZ, strukturalnih fondova, agrarnog trita, poboljanja funkcionisanja unutranjeg trita) morala se sueliti sa odreenim vidom steenih prava. Zato je bilo realno oekivati da se odluke donose na osnovu paljivo osmiljenih paketa. Uspeh Briselskog samita doveo je do promene na evropskoj sceni: skepsa i pesimizam bili su potisnuti opreznim optimizmom i veim oekivanjima u budunosti. U trenutku stupanja na snagu JEA, 01. 07. 1987. godine, najpre je postojala sumnja u mogunost uspostavljanja unutranjeg trita. Uspeh vanrednog samita, odranog u Briselu, februara 1988. godine, stvorio je, meutim, nove anse za primenu JEA. Mada su godinama pitanja institucionalnog razvoja, finansiranja, reforme agrarnog trita bila u prvom planu, ona su ustupila mesto jednoj novoj temi: dovravanju unutranjeg trita. Evropa 92 bila je krilatica kojom je oznaavan ovaj podsticaj i nova motivacija. Socijalno-psiholoka snaga promene tema je, meutim, istovremeno izazvala i zabrinutost unutar EZ, i to zbog ugroavanja steenih socijalnih prava i strahova veznih za pitanje da li se doraslo tempu promena i jaanju konkurencije, a van Zajednice zbog strahovanja od konkurencije i zatvaranja tog i tako stvorenog najjaeg dela svetskog trita.

Dovrenje evropskog unutranjeg trita JEA, koji je doveo do promena i proirenja Ugovora o EEZ, izaao je u susret pravnoj obavezi iz osnivakih Ugovora koja se ticala uspostavljanja zajednikog unutranjeg trita. Postojali su bitni razlozi da se ovaj cilj iznova afirmie, a ija je realizacija bila vremenski zadata za 31. 12. 1992: Poloaj EZ na svetskom tritu postajao je primetno slabiji. Odavno su prola vremena u kojima je ona beleila najvee stope rasta na svetu. Postajalo je, meutim, ve sasvim jasno da Evropi preti i opasnost od zaostajanja, kad je re o robama koja e u budunosti biti od presudnog znaaja.

32

ISTORIJSKI PREGLED EVROPSKOG UJEDINJENJA

Bilo je primetno neefikasno troenje resursa u oblasti istraivanja i primene rezultata tih istraivanja. Skupi paralelni poduhvati, viestruki istovremeni i istovetni istraivaki projekti iziskivali su velike trokove. itava decenija visokih stopa nezaposlenosti, uz, u prvo vreme, visok prirataj, primoravala je na razmiljanja o efikasnosti evropske privrede. Polako je sazrevalo i saznanje o ogromnim trokovima prouzrokovanim jo uvek podeljenim tritem. Ovi razlozi bili su socijalno-psiholoka potka promene kursa. Odluka da se stvori trite bez prepreka doneta je sa zakanjenjem. Konano, unutranje trite odreeno je kao prostor bez unutranjih granica. Efekti stvaranja unutranjeg trita ekini-izvetaj, jedna studija komisije EZ iz 1988. godine, koja trokove nepostojanja Evrope suprotstavlja prednostima ukidanja unutranjih granica, iznosi sledee bitne podatke: Ukupna potencijalna korist od stvaranja unutranjeg trita procenjuje se na ravno 200 milijardi EKI-a; pretpostavlja se da e doi do dodatnog rasta bruto nacionalnog proizvoda od 5%, prosenog smanjenja cena od 6% i otvaranja dodatnih radnih mesta reda veliina od 1,8 do 5 miliona. Nezavisno o tanosti ovih prognoza, do izraaja su doli sledei strukturni razvojni trendovi: stvaranje zajednikog trita, dugorono posmatrano, vodi ka optem programu modernizacije. Modernizacija moe biti vieslojna i ogledati se kao rastua mobilnost i fleksibilnost, intenzivnija konkurencija, vea potreba za racionalizacijom, rastui tempo inovacija i, samim tim, vea potreba za obrazovanjem i usavravanjem, porast internacionalizacije drutvenog ivota i poveana podela rada unutar trita. Svaki proces modernizacije ima dve strane: ono to, s jedne strane, predstavlja efikasniju proizvodnju, racionalnije trite, pad trokova i cena, ekonomski razvoj, sa druge strane moe znaiti gubitak radnog mesta zbog mera racionalizacije, gaenje pogona koji vie ne mogu da opstanu na tritu, nazadovanje regiona usled nedostatka odreenih privrednih lokacija, steaje u odreenim granama, jer se na drugim mestima povoljnije proizvodi, pritisak s ciljem manjeg normiranja socijalne sigurnosti. U kontekstu unutranjeg trita postojala su mnoga otvorena pitanja. Izmeu ostalog, trebalo je razjasniti socijalno-politike posledice, ulogu evropskog monetarnog sistema, posledina dejstva na politiku voenu u oblasti ivotne sredine i saobraaja, i pitanja vezana za regionalnu politiku. Pojavljivali su se novi demografski problemi, kao i pitanja organizacije oblasti nauke, obrazovanja i profesionalnog usavravanja. Dok je uspostavljano unutranje trite, irom sveta mogao se primetiti strah od tvrave Evrope: najvee trite na svetu zatvorie se i postae utvrenje, i to na tetu svih drugih drava. Iskustvo je, meutim, pokazalo da tenja ka pro-

RASTANAK SA STARIM PORETKOM

33

tekcionizmu raste tamo gde su primetne ekonomske slabosti. Osim toga, EZ sebi ne moe da priuti zatvaranje, s obzirom na to da se ona u svetsku privredu uklapa na delikatniji nain nego to je to sluaj sa bilo kojim drugim privrednim regionom. EZ je najvei trgovinski partner na svetu. Ona, zajedno sa svojim lanicama, izdvaja najvea finansijska sredstva za sprovoenje mera pomoi zemljama u razvoju. Zbog toga je Zajednica izuzetno privlana, to se vidi po eljama za prikljuenjem, ona je uzor za druge regionalne integracije, i znaajna po njenim vrlo razvijenim spoljno-politikim odnosima. Takoe, otvorena trita, uvoz sirovina i energije i okvirni uslovi bezbednosne politike ine da EZ ima globalni znaaj. Jedan stari problem vezan za evropsko ujedinjenje pitanje socijalne dimenzije unutranjeg trita pojavljuje se u kontekstu dovravanja evropskog unutranjeg trita u novom i otrijem vidu. Od pedesetih godina, socijalno uobliavanje zajednikog trita, kroz pregovore o stvaranju EZU i preko Rimskih ugovora, sve do stvaranja EEZ, otvaralo je polje za delovanje integracione politike. Ugovorima su uspostavljane dodatne socijalne nadlenosti i odgovarajue institucije, ali su osnovnu nadlenost svesno preputali dravama lanicama. Kao zadatak Zajednice, Evropska politika najpre se opredelila za specifine mere razvoja strukturnih promena u oblasti Montanunije i socijalne sigurnosti putujuih radnika. Ugovor EZ regulie mere koje se preduzimaju radi uspostavljanja slobode kretanja, posebno one mere koje su vezane za zabranu diskriminacije na nacionalnoj osnovi, sprovodi mere kojima je cilj usklaivanje socijalnih propisa, poboljanje profesionalnog obrazovanja i prevazilaenje razlika u primanjima na osnovu polne pripadnosti. Rastanak sa starim poretkom Dvadeseti vek, koji je poeo Oktobarskom revoluciju, 1917. godine, a zavrio se revolucijom 1989. godine, sutinski je uticao na izgled evropske scene. Padom komunizma, vizija povratka Srednje i Istone Evrope u jednu slobodnu, miroljubivu i prosperitetnu celovitu Evropu inila se moguom, isto koliko i nona mora o ponovnom dezintegrisanju Evrope, hranjenom socijalnim i etnikim napetostima. Na pragu novog evropskog poretka ponavljala se istorija tog kontinenta. Definitivno formiranje unutranjeg trita podstaknuto je novim izazovima, sa kojima je Zajednica trebalo da se uhvati u kotac, a koji su iskrsli u vidu promena na Istoku i nemakog ujedinjenja. Suoena sa produbljivanjem odnosa i predstojeim proirenjem, Zajednica se nalazi pred neobavljenim zadacima. Ukoliko teme produbljivanja i proirenja treba da budu uspeno meusobno povezane, sastavni deo ove spone treba da bude jo jedna tema o kojoj su se prvi tihi nagovetaji mogli uti tek na Meuvladinoj konferenciji odranoj u Amsterdamu: re je o fleksibilnosti.

34 Nemako ujedinjenje

ISTORIJSKI PREGLED EVROPSKOG UJEDINJENJA

Tema Nemake usidrena je kako u zapadnoevropskim, tako i u istonoevropskim promenama odnosa. Kada je re o politikoj moi i istorijskoj ideji, organizacija suivota Nemaca predstavlja klju evropskog politikog ureenja, i to kako u pozitivnom, tako i u negativnom smislu, odnosno, kako kao motiv ujedinjenja, tako i kao detonator. Najneposredniji uzajamni uticaj oba procesa ujedinjenja proizilazi iz ubrzanja procesa zapadnoevropske integracije. Dana 09. 12. 1989. godine, EZ je prvi put iznela svoj sutinski stav o nemakom pitanju. U saoptenju Evropskog saveta stoji: Mi stremimo ka miru u Evropi, miru u kojem e nemaki narod ponovo biti ujedinjen na osnovu svog slobodnog samoopredeljenja. Ovaj proces mora biti sproveden na miran i demokratski nain, uz potovanje sporazuma i ugovora, na osnovu svih principa zapisanih u helsinkom Zavrnom aktu, i u kontekstu dijaloga i saradnje Istoka i Zapada. Osnova tog ujedinjenja mora biti perspektiva integracije. Kasnije se spekulisalo sa pitanjem koliko su Evropljani ozbiljni u podrci nemakom ujedinjenju. Rezultati prvih slobodnih izbora u Nemakoj Demokratskoj Republici, odranih 18. 03. 1990, koji su bili i nedvosmislen znak podrke ujedinjenju, pomogli su i evropskim akterima da konstruktivno krenu putem ujedinjenja. Vanredni samit, odran u Dablinu 28. 04. 1990. godine razjasnio je stvari: Evropa je rekla da nemakom ujedinjenju. Promene na Istoku Nakon okonanja ideolokog konflikta izmeu Istoka i Zapada, Evropska unija dobila je kljunu ulogu na kontinentu. Zapadne drave, sueljene sa tekim procesima transformacije na Istoku, s jedne strane, i nemakim ujedinjenjem, s druge, tragaju za politikim motivima iz vremena osnivanja Zajednice. Drave Srednje i Istone Evrope organizuju svoj ulazak u moderno doba. I pored svesti o nacionalnim posebnostima, mlade nacionalne drave svoje interese usmeravaju ka uspenoj integracionoj zajednici na Zapadu. Evropska zajednica, na osnovu svoje ekonomske nadmoi i politike moi, postaje magnet za itavu Evropu. Nakon tekih pregovora, sklopljeni su evropski sporazumi sa dravama Srednje i Istone Evrope. Nakon zakljuaka donetih u Kopenhagenu 1993. godine, perspektiva prikljuenja predviena ovim sporazumima bila je moralna obaveza Zapada i na prikljuenju se radi punom parom. Pri tom se prikljuenje uslovljava tzv. kriterijumima iz Kopenhagena: preuzimanje zajednikih tekovina (acquis communautaire) predstavlja uslov za prikljuenje za koje se pripremaju kandidati iz Srednje i Istone Evrope, uz podrku Zajednice. Pristupanje zemalja koje su do tada bile organizovane u okviru Evropske oblasti slobodne trgovine (EFTA) Austrije, vedske i Finske poetkom 1995. godine, svedoi o uspehu Zajednice koja je postala mnogo vie od ekonomske zajednice interesa. Predstojee proirenje prati produbljivanje odnosa u postojeoj Zajednici.

RAZVOJ EVROPSKE UNIJE OD MASTRIHTA DO NICE

35

Razvoj Evropske unije od Mastrihta do Nice Polazei od integracione logike unutranjeg trita i Delorovog izvetaja o Ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU), u decembru 1990, u Rimu poela je Meuvladina konferencija o EMU. Uporedo s njom, poela je i Konferencija o politikoj uniji: ispunjavanje obaveza iz Jedinstvenog evropskog akta, dejstvo unutranjeg trita u oblasti unutranje i spoljne politike, promene u istonom delu Evrope i ponovno otvaranje nemakog pitanja primoralo je Evropljane da zbiju redove. Ve u Mastrihtu, 1991, dvanaestorica su se sporazumela da se 1996. ispita neophodnost revizije Ugovora. Revizijom Ugovora iz Amsterdama, 1997. godine, nastavljeno je produbljivanje evropskog integracionog procesa, usko vezanog za neposredne aktivnosti: Meuvladina konferencija, odrana 2000. godine, o daljoj reviziji ugovora, a inicirana na vanrednom samitu u Kelnu, 34. 06. 1999, rezultirala je Ugovorom u Nici, sklopljenim decembra 2000. godine, koji Evropsku uniju priprema za proirenje putem institucionalnih reformi, i ukazuje na dalje korake koje treba preduzeti na Meuvladinoj konferenciji koja treba da se odri 2004. godine. Meuvladina konferencija u Mastrihtu: roenje Unije U Mastrihtu je, 9. i 10. 12. 1991. godine, zavrena do tada najdalekosenija reforma Rimskih ugovora. Ideja Evropske unije ostvarena je Ugovorom o stvaranju Evropske unije od 7. februara 1992. godine: Zajednica se, od jedne preteno ekonomski integrisane institucije, koja poiva na politikoj saradnji, dalje razvija u Uniju, koja novim Ugovorom o EU obuhvata Zajedniku spoljnu i bezbednosnu politiku (ZSBP) i Saradnju u oblasti unutranje politike i pravosua (SUPIP). Ova konstrukcija je, naposletku, posledica razliitih shvatanja konanog oblika Unije: ZSBP i SUPIP ostaju predmet saradnje vlada drava lanica, iako su formalno ukljueni u strukturalni okvir Unije. Oni nisu u nadlenosti Evropskog suda pravde i ne podleu postupku donoenja odluka u Zajednici. Unutar EZ Ugovor o EEZ preimenovan je u Ugovor o EZ treba istai dva odluujua koraka: utvrivanje redosleda postupaka do konanog stvaranja monetarne unije i sutinsko ukljuivanje Evropskog parlamenta u proces odluivanja. Stubove evropske debate o monetarnoj uniji i osnovu dogovora postignutih iz Mastrihtu ini izvetaj Delorovog Komiteta o EMU, podnet 17. 04. 1989. Samu sr koncepta inio je trostepeni plan, koji je stvaranje EMU pripremao za veliki skok koji je trebalo postii opreznim, odnosno, evolutivnim koracima. Od 1. 1. 1999, utvrivanjem deviznih kurseva najpre u jedanaest drava uesnica, nacionalne valute vie nisu samostalne. Od 2002. evro e biti jedino vaee sredstvo plaanja u dravama EMU. Nadlenosti Evropskog parlamenta znaajno su proirene: svako novo konstituisanje neke Komisije mora da odobri Parlament. Izborni periodi Par-

36

ISTORIJSKI PREGLED EVROPSKOG UJEDINJENJA

lamenta i Komisije su ujednaeni. Parlament je stekao prava na istragu i albe. U okviru zajednikog zakonodavstva, Parlament je u oblastima unutranjeg trita, zatite potroaa, ivotne sredine i evropske saobraajne mree stekao nadlenost saodluivanja. Dva oblika meuvladine saradnje u jedinstvenom institucionalnom okviru EZ oznaavaju poetak jedne kvalitativno intenzivnije saradnje u spoljnoj i bezbednosnoj politici, kao i u politici unutranjih poslova i pravosua: lanice su preuzele obavezu da u svim oblastima razvijaju zajedniku spoljnu i bezbednosnu politiku (ZSBP). Savetu EZ na raspolaganju je instrumentarijum, koji je ranije nedostajao, za koordinaciju u okviru Evropske politike saradnje (EPS). Komisija je u potpunosti ukljuena. U oblasti bezbednosne politike, Zapadnoevropskoj uniji (ZEU) dodeljena je nova uloga. Oblasti unutranjih poslova i pravosua prvi put su ugovorno konkretizovane kao predmeti od zajednikog interesa. Oblasti politike u kojima drave lanice ele da ojaaju meusobnu saradnju obuhvataju pitanja azila, viza i imigracije, saradnju policija i pravosua u krivinim i graanskim predmetima, kao i borbu protiv terorizma, ilegalne trgovine drogama i meunarodnog kriminala. Dogovoreno je formiranje Evropskog policijskog ureda (Europol). Kriza poverenja evropskih graana Ratifikacija Ugovora iz Mastrihta u dravama lanicama EZ pokazala se teom i dugotrajnijom nego to se oekivalo. Referendumi o Ugovoru o Uniji odrani su u Danskoj, Irskoj i Francuskoj. Dok su se dve poslednje pomenute drave odluile za projekat Ugovora, glasanje u Danskoj dovelo je do krize: 50,7% Danaca glasalo je protiv zakljuaka iz Mastrihta, to je pretilo da ugrozi vane reforme koje su u njima sadrane. Godina 1992. koja je obeleila konano formiranje unutranjeg trita, postala je godina pomeanih oseanja. Iako je ne Danaca ipak moglo, uz ustupke, da se preobrati u da, praktino mitoloka neprozirnost revizije Ugovora iz Mastrihta izazvala je une debate koje su usledile, pre svega, u Velikoj Britaniji i Saveznoj Republici Nemakoj. Nakon to je britanski Donji Dom konano dao svoj pristanak, te poto su u Nemakoj odbijene sve podnesene ustavne albe, preskoena je i poslednja prepreka. Sve drave su ratifikovale Ugovor i svoje povelje pohranile u Rimu. Sa skoro jednogodinjim zakanjenjem, Ugovor je, u novembru 1993. godine, mogao da stupi na snagu. Proces ratifikacije Mastrihta pojaao je jedan ve dugo prisutan trend zamorenosti Evropljana Evropom. Jo osamdesetih godina zabeleen je jasan pad uea na evropskim izborima. Godine 1984. na njima je uestvovalo 59,1% stanovnitva, da bi taj procenat 1989. godine bio samo 58,4%, proseno u celoj EZ. Uee od 49,9% na izborima za Evropski parlament, odranim u junu 1999. godine, predstavljalo je istorijski minimum.

RAZVOJ EVROPSKE UNIJE OD MASTRIHTA DO NICE

37

Ova bezvoljnost, koja je pratila tok izbora, moe se tumaiti potcenjivanjem uloge Evropskog parlamenta. I pored znatnog porasta njegovog znaaja, Parlamentu je relativno retko polazilo za rukom da dospe u sredite panje evropskih medija, i da se prikae kao predstavnik evropskih graana. Uz sve to, 1999. godine, usledio je i skandal oko Evropske komisije. Evropska politika nala se pred zadatkom da prestane da se, kao pokvarena ploa, stalno ali na nedostatak demokratije, i da, umesto toga, odredi jasne odgovornosti, i to kroz transparentnije procese odluivanja. Meuvladina konferencija u Amsterdamu: Neiskoriena ansa za korekciju kursa Rezultati revizije Ugovora iz Amsterdama nisu se poklapali sa zadatkom postavljenim ve u Mastrihtu. Analiza stavova drava lanica u odnosu na redosled reformi ve je u najranijoj fazi ukazivala na skroman uspeh Meuvladine konferencije. Kad su se efovi drava i vlada sastali, 16. i 17. 06. 1997, radi zavrnih pregovora, nali su, kao to se i oekivalo, zajedniki jezik samo po pitanju jednog minimalnog zajednikog imenitelja. EZ i Ugovor o EZ bie konsolidovani i prenumerisani. Zbog kontroverzi oko politike zapoljavanja i Pakta stabilnosti tema koja je bila u prvom planu Samita u drugi plan gurnut je stvarni cilj reforme: ouvanje sposobnosti delovanja u kontekstu predstojeeg proirenja, spoljnopolitiki izazovi i neophodne delotvornosti. I pored toga, Ugovor iz Amsterdama je svojim glavnim odrednicama doprineo daljem produbljivanju odnosa u EU: ZSBP je ojaana Visokim predstavnikom. Njegova uloga je da nezavisno od predsedavajueg Saveta zastupa spoljnu politiku EU, te da zajedno sa Komisijom podrava predsedavajueg Saveta. Saradnja u oblasti unutranjih poslova i pravosua, zapoeta u Mastrihtu, dobila je na integracionoj gustini ukljuenjem saradnje u oblasti pravosua u graanske predmete u EZ. Saradnja policija i pravosudnih organa u krivinim predmetima ostala je na nivou meuvladine saradnje, ali e biti optimalna. Postavlja se osnova zajednikoj politici koja se tie azila i imigracije. Da bi se poveala efikasnost i mo delovanja EU, proirena je oblast donoenja odluka veinom glasova u Savetu, a na Parlament su preneta jo neka ovlaenja. Pored budueg veeg prava saodluivanja pri izboru Komisije, ovo pravo Parlamenta proireno je na preko 20 novih oblasti. Odluujuim rezom i verovatno jedinom kreativnom odlukom moe se smatrati uvoenje klauzula o fleksibilnosti u Ugovor. Na toj osnovi, diferencijacija integracije postaje u budunosti odluujui princip delovanja jedne proirene EU. Pretpostavka za napredovanje neke grupe jeste, meutim, prethodno postignuta opta jednoglasnost.

38

ISTORIJSKI PREGLED EVROPSKOG UJEDINJENJA

Revizija Ugovora iz Amsterdama nastavila je tradiciju Jedinstvenog evropskog akta i Ugovora iz Mastrihta doraivanjem Ugovora i postavljanjem smernica. Ukoliko se, pak, rezultati uporede sa buduim izazovima, napredak u realizaciji evropskog ujedinjenja u senci je znaajnih nedostataka. Pitanja koja su ostala nereena u Amsterdamu ostae tema za sledeu Meuvladinu konferenciju, koja bi trebalo da se bavi, pre svega, institucionalnim reformama i pripremom Evropske unije za proirenje. U Nici se, meutim, pokazalo da se metodom doraivanja Ugovora na meuvladinim konferencijama ne moe odgovoriti na izazove. Budui izgled Evrope EU je suoena sa izazovima koji mnogostruko prevazilaze do sada poznate razmere problema. Nije re samo o iscrpljenim mogunostima za reavanje problema u pogledu irine izazova: EU sporo nalazi svoj put ka zajednikom stavu u spoljnoj, bezbednosnoj i odbrambenoj politici. Ona ne moe da preuzme svoju ulogu u svetskoj politici, jer joj nedostaje jedinstven okvir delovanja, koji poiva na zajednikim uverenjima i ciljevima, i koji treba da obezbedi koherentnost politika. Nedostatak stabilnih koncepata finansiranja spreava uspostavljanje ekonomske i socijalne kohezije. Zbog neadekvatne i neefikasne organizacije priprema i donoenja odluka umanjena je i sposobnost reformisanja materijalne politike. Evropa je zakljucima o proirenju donetim u Helsinkiju dobila novu dimenziju, bez poznavanja pravih dometa ovakvog razvoja. Nakon dva reformska samita, u Mastrihtu i Amsterdamu, sledio je Samit u Nici, kao trei pokuaj ilavog sueljavanja efova drava i vlada. Ambiciozni projekat evropskog ujedinjenja danas stoji pred svojim do sada najveim izazovom. U godinama koje su pred nama, Evropa e menjati svoje obrise. No, uvek kad je re o sutinskim stvarima, pojavljuju se nacionalni modeli ponaanja i tradicionalne istorijske linije razdvajanja. Sueljavanja malih sa velikima, stalni meusobni sukobi izmeu malih i velikih, kao i starih drava lanica koje su protiv novih, unapred su programirani. Vodei tandem, Francuska i Nemaka, gubi takt. Sve je dodatno zaotreno dramaturgijom meuvladinih konferencija, jednim zastarelim modelom, u kojem poeni dobijeni u oblasti unutranje politike imaju vei znaaj od zajednike borbe za Evropu. Trei pokuaj u Nici Ve pripreme za Meuvladinu konferenciju 2000. godine, sveano otvorenu februara iste godine, s Portugalom kao predsedavajuom dravom, a koja je zavrena dogovorom o Ugovoru iz Nice postignutim u decembru 2000. posle postupka kojim je predsedavala Francuska, pokazale su da je strateka snaga evropske politike iscrpljena. Pet dana efovi drava i vlada pregovarali su skoro 100 sati, a neki od kljunih rezultata bili su:

BUDUI IZGLED EVROPE

39

Na Samitu je relativno brzo postignut sporazum o reformi Komisije: od 2005. godine svaka zemlja e postavljati samo po jednog lana Komisije, tj. vee drave lanice odustaju od drugog lana Komisije. Odreivanje teine glasova u Savetu EU ubudue e biti sastavni deo komplikovanog veinskog sistema. Odluke donete veinom glasova mogue su jo jedino u sluaju kada se postigne veina glasova, drava i stanovnika. I pored ovog trostrukog osiguranja, nije se nalo odvanosti za potez jasnog proirivanja opsega tih odluka na one koje se u Savetu donose veinom glasova. Dodue, u nekim oblastima politike, kao i kod odluka koje se tiu kadrova, zakljucima koji se donose veinom glasova proiren je domet, ali veliki proboj na tom planu nije uspeo. Time, poveanoj Uniji ostaje teka hipoteka za budunost. Raspodela mesta u Evropskom parlamentu prilagoena je novim odnosima, ali i ovde je dolo do nepravednog ocenjivanja teine glasova novih lanova, to mora biti predmet novih pregovora u okviru Ugovora o pristupanju. Pravo veta u sluaju jae saradnje ukinuto je u Nici iako ne i za zajedniku spoljnu i bezbednosnu politiku. Otvaranje procesa jaanja fleksibilnosti odvija se uz ograde da on ne sme da se odnosi na nove politike oblasti, da se zajednika tekovina mora ouvati, te da ostaje iskljuena i odbrambena politika. Proglaenjem Povelje o osnovnim pravima i Deklaracije o budunosti, efovi drava i vlada su u Nici inicirali post-Nica-proces, tokom kojeg e se panja obratiti i na druga pitanja, a ne samo na institucionalna. Sledei zadatak je da se oznae nadlenosti EU i njenih drava lanica, da se razjasni status Povelje o osnovnim pravima, da se pojednostave ugovori i blie odredi uloga nacionalnih parlamenata u evropskoj graevini. Javna rasprava, dopunjena debatnim forumima i razgovorima eksperata, morae da se pozabavi, kao glavnom temom, jednim svrsishodnim vremenskim planom, te da se 2002. zavri sazivanjem Konvencije predstavnika vlada i skuptina kojem e cilj biti razrada pregovarake osnove. Najkasnije 2004, Meuvladina konferencija trebalo bi da bude otvorena ueem kandidata za pristupanje, i mogla bi se zavriti ve iste godine. Nacionalni izbori u Francuskoj i Nemakoj 2002, izbori za Evropski parlament 2004, kao i formiranje nove Komisije, poetkom 2005. godine, meai su koje treba imati u vidu. Pri tom izgleda neminovno proirenje vremenskog plana van tema odreenih u Deklaraciji o budunosti. Ugovor iz Nice jeste jo jedan dokument evropske diplomatije ija neitkost predstavlja primer neprozirnosti integracionog sistema. Irska je svojim glasanjem protiv Ugovora iz Nice juna 2001. jasno iskazala svoj stav po ovom pitanju. Izazovi na poetku novog milenijuma Nakon decenije munjevitih promena, Evropljani sad treba da donesu odluke koje e odrediti budui izgled mirovnog ustrojstva u 21. veku. Evropa stoji pred eg-

40

ISTORIJSKI PREGLED EVROPSKOG UJEDINJENJA

zistencijalnim izazovima. Od pedesetih godina nije bilo toliko nadnacionalne integracije kao to je danas sluaj, a i pored toga, evropska ideja, odnosno, predstava o zajednikoj budunosti, nikada nije bila difuznija. Razvojem upravlja integrisano jezgro Evrope EU. I pored postignutog uspeha, proces konsolidacije evropske integracije imao je i padove. Opte injenice su da EU nedostaje manevarska sposobnost, efikasnost i transparentnost, za ta svakodnevica prua jasne primere. U to spadaju kako ostavka Evropske komisije, tako i pijana atmosfera oko finansiranja Agende 2000. Nova moneta Bol Nemaca izazvan rastankom sa nemakom markom pokazuje koji znaaj moneta moe imati kad je re o identitetu jedne zajednice. Dogaaj veka, uvoenje zajednike valute evra, koji se odigrao 01. 01. 1999, postavio je jedan od najznaajnijih kamena-temeljaca evropskog identiteta na poetku 21. veka. Ovu odluku donelo je, najpre, jedanaest lanica EMU, u maju 1998. godine. Nakon straha da mnogi nee moi da ispune stroge kriterijume konvergencije zbog teke situacije u privredi 1998. godine, zbog ega su se stalno otvarale debate o odlaganju, jedanaest lanica je to uspelo, i to u planiranom roku. Velika Britanija i Danska iskoristile su svoje Opting-out klauzule zacrtane u Mastrihtu. Prvog januara 2001. godine, monetarnom prostoru evra, kao dvanaesta drava lanica, pridruila se Grka. Srednjorono posmatrano, ovaj korak korenito e promeniti kulturu Evrope. Zajednika moneta predstavlja miroljubivo sredstvo spajanja, na osnovu kojeg e Evropljani u budunosti nedvosmisleno shvatiti da su upueni jedni na druge. I pored rastue snage, uvoenje evra nosi sa sobom i veliki konfliktni potencijal. Potrebno je postii elementarni konsenzus meu Evropljanima, i to zasnovan na identitetu, jer, u vremenima u kojima nema spoljanjih egzistencijalnih pretnji, evro ne moe sam po sebi initi elementarno vezivno tkivo ujedinjene Evrope. Pripreme za proirenje Odlukom Evropskog Saveta, donetom 1213. decembra 1997. u Luksemburgu, Zajednica poinje Pregovore o pristupanju sa Poljskom, Maarskom, ekom, Slovenijom, Estonijom i Kiprom. Izborom kandidata za prikljuenje u prvom krugu i proirenjem NATO na Poljsku, Maarsku i eku napravljen je plan prikljuenja za proirenje Zajednice. I pored pozitivnih signala, mora se smanjiti opasnost od dvostrukog oka odbijanja, koji bi ovakav izbor mogao da izazove kod drugih drava, spremnih za prikljuenje. Na Samitu u Helsinkiju, odranom u decembru 1999. godine, zapoeti su pregovori sa jo est kandidata za prikljuenje Letonijom, Litvanijom, Slovakom, Bugarskom, Rumunijom i Maltom, a Turskoj je priznat status kandidata za pristupanje.

IZAZOVI NA POETKU NOVOG MILENIJUMA

41

Dalja pluralizacija interesnih pozicija, povezana s proirenjem, i umanjenje sposobnosti postizanja konsenzusa u procesu odluivanja otvaraju pitanje potrebe za reformom. I pored postepene transformacije mnogih drava Srednje i Istone Evrope, pristupanje novih drava lanica poveae duboki jaz u EU, koji proizilazi iz razlike u stepenu razvoja i blagostanja. Sam broj zemalja koje konkuriu i njihova polazna pozicija preopteretie sadanje sisteme raspodele u agrarnoj politici i regionalnim i strukturalnim fondovima. Nakon Amsterdamskog ugovora, nije iskoriena prilika da se EU putem Agende 2000 pripremi za sledei vek. Umesto temeljne reforme, cementirane su trenutne pozicije. Isposlovano ponderisano vrednovanje glasova u toku proirenja u Nici nije dovelo samo do razmimoilaenja izmeu starih i novih lanova, koji se plae da postanu lanovi drugog reda; i meu postojeim dravama lanicama pre svega meu malim i velikim dravama, ali i u dve velike drave Nemakoj i Francuskoj izali su na videlo dugo negovani strahovi. Granice Evrope Sa stanovita novih izazova, Evropa ne odreuje samo svoje geografske granice; Evropa mora ponovo da osmisli svoje politike i ekonomske, duhovne i kulturoloke granice. Ratovi na Balkanu bili su za Evropljane jasan primer ogranienja u delovanju sa stanovita zajednikog nastupa. Percepcije razliitih interesa, premetanje procesa donoenja odluka u kontakt-grupu i snano ameriko prisustvo u NATO-u su EU pretvorili u drugorazrednog aktera. Ambicije stvaranja Evropske bezbednosne i odbrambene politike (EBOP), za koje se smatralo da su skoro neostvarive, a koje su uobliene na Samitu u Helsinkiju, odranom u decembru 1999. godine, jesu posledica britansko-francuskog pribliavanja po ovom pitanju, a kao osnovu imaju intenziviranje odnosa EU sa NATO. Tek sa Paktom stabilnosti Jugoistone Evrope i prvim pregovorima o sporazumima o stabilizaciji i pridruivanju, EU poinje da koristi svoj potencijal u reavanju i spreavanju konflikata. Otvaranjem perspektive prikljuenja, zemlje Balkana bi se mogle izvui iz sive zone i iz dezorjentisanosti. EU 28 (dvadesetosmorice) uputila se proirenjem ka jo izloenijem poloaju i na svojim spoljnim granicama bie ubudue sueljena sa konfliktnim potencijalom riskantnog susedstva. Rusija i Ukrajina se stratekim partnerstvom sa NATO ukljuuju u bezbednosnu arhitekturu Evrope kao celine. Prema Rusiji i Ukrajini Unija je 1999. godine, u okviru ZSBP, izrazila svoju saglasnost sa zajednikom strategijom. Bez temeljnih reformi poljoprivredne i strukturne politike Evropa bi se raspala zbog dostizanja granica podnoljivosti optereenja i granica mogunosti solidarisanja. Da Zajednica ne bi sebe dovela u opasnost da se raspadne zbog preoptereenja davalaca i frustracije primalaca, potreban je novi Ugovor o solidarnosti.

42

ISTORIJSKI PREGLED EVROPSKOG UJEDINJENJA

Evropljani moraju biti u stanju da zajedniki spoznaju izazove i uhvate se sa njima u kotac. Evropa nema samo problem limita svog delovanja i solidarnosti, ve i granica svog duhovnog i kulturnog identiteta. To oslikava siromatvo evropske politike. Njena slabost pokazuje se kao Ahilova peta Evrope. Bez zajednikog razumevanja sudbinske zajednice, kontinent nee moi da se integrie. Smena epoha u Evropi Ukoliko eli da opstane, izloena novim izazovima, Evropa mora stei predstavu o sebi. Politikim sistemima, koji ele da ostanu aktivni i stabilni, potreban je osnovni strateki konsenzus o njihovoj svrsi, pravcu delovanja i formi. No, u kontekstu odluka o proirenju donetim u Helsinkiju o tome nije bilo ni rei. Vie je usputno spomenuto ta je to to e Evropi srednjorono dati novo oblije. Zbog toga, odluka o proirenju EU predstavlja jo jedan istorijski dokaz o koncepcijskom propadanju evropske misli, koje je ve godinama primetno. U Evropi 28 (dvadesetosmorice) bie potreban drugaiji jezik, uspostavljen iznudicom samospoznaje i nametnut veliinom nove Evrope. Na Evropu se gleda kao na otvorenu, pluralistiku, svetonazornu neutralnu silu u kojoj i Turska moe nai svoje mesto. Zbog toga jezik evropske politike ne moe vie pribegavati reniku vezanom za identitet, shvaenom kao simbol kulturno-istorijskog zajednitva. Ali, kad kategorija identiteta ne bude vie kriterijum, izbledee i svaki drugi argument protiv kasnijeg pristupanja drugih drava Rusije, Ukrajine, Kavkaskih Republika, Severne Afrike, Bliskog i Srednjeg Istoka. Kategorija identiteta je, na taj nain, zamenjena logikom politike stabilizacije. Ta budunost jednog velikog stabilnog prostora, iji je pretea Evropa, ima sopstvene vrednosti ali je veoma udaljena od stare predstave o federalnoj Evropi, koju odlikuju svojstva slina dravnim. I pored potencijala svetske sile, Evropa 28 (dvadesetosmorice) bie, prvenstveno, obeleena ekstremnim ekonomskim i etnikim razliitostima, tako da bi preteno mogla da se bavi internim konfliktima. Evropa, meutim, nee samo u internoj konfiguraciji doiveti epohalnu promenu. Do promene e doi i u njenom meunarodnom okruenju: granice Evrope 28 (dvadesetosmorice) pomerile bi se do granica Rusije, Ukrajine, Belorusije, Republike Moldavije, Jermenije, Gruzije, Irana, Iraka i Sirije. Ukupnim prostorom same EU, koji bi se prostirale daleko van granica dosada poznate stare Evrope, ne bi vie moglo da se vlada po matrici Rimskih ugovora. U datim okolnostima, postoji mogunost da se proirenje EU shvati kao zavrna faza jedne duge uspene prie koja se primie svom kraju, ili da se postupa u skladu sa datim okolnostima. U tom sluaju, EU bi pre mogla da preuzme ulogu sistema kolektivne bezbednosti koji regulie krize, slino Ujedinjenim na-

SMENA EPOHA U EVROPI

43

cijama, ili OEBS-u dopunjenog zajednikim tritem. Sve druge ambicije mogle bi se ostvariti samo u odreenim regionima velike Evropske unije. Monetarna unija, odbrambena Unija, Unija ivotne sredine, tehnoloka Unija svaka od njih morala bi raspolagati sopstvenim procedurama odluivanja i sopstvenim institucionalnim merama predostronosti. Svako ko moe zamisliti obim i posledice ovako radikalne koncepcijske promene, mora na nov nain razmiljati o perspektivi Evrope. Oito je da se, sa stanovita politike, osea da se kontinentu mora podariti novi politiki oblik primeren novoj epohi. Re je o okviru koji treba dugorono da bude na snazi.

44

Agenda 2000
Cilj: Obiman reformski paket kojem je cilj restrukturiranje poljoprivredne i strukturne politike, kao i utvrivanje finansijskih sredstava EU za period 20002006, da bi se na taj nain otklonili postojei deficiti i omoguilo irenje EU na Istok. Dokumenta: Agenda 2000: Jaa i proirena Unija (COM(1997) 2000); izvetaj Komisije o funkcionisanju sistema vlastitih sredstava (COM(1998) 560); zakljuci predsedavajueg Evropskog Saveta doneti 2425. 03. 1999. u Berlinu. Literatura: Hajnc-Jirgen Akst: Solidaritt und Wettbewerb; Solidarnost i konkurencija, Giterslo 2000; Rolf Cezar, Hans-Ekart arer (Izd.): Die Zukunft Europas im Lichte der Agenda 2000; Budunost Evrope u svetlu Agende 2000, Baden-Baden 2000; Kristof Jesen: Agenda 2000. Das Reformpaket von Berlin, ein Erfolg fr Gesamteuropa; Berlinski paket reformi, uspeh za Evropu kao celinu, u: Integracija 3/99, str. 167175; Elmar Riger: Agenda 2000. Reform der Gemeinsamen Agrarpolitik; Reforma zajednike agrarne politike, Giterslo 1999. Internet: http://europa.eu.int/comm/agenda2000/index_de.htm

Nakon isteka finansijskih planova za period 19921999. (ABCDelorov paket II), morao je biti utvren novi finansijski okvir Evropske unije za godine 20002006 (Budet i finansije). Prednost je imala reforma poljoprivredne i strukturne politike, koje zajedno ine oko 80% budeta Zajednice. Komisija je predstavila principijelni okvir u svom izvetaju Agenda 2000: snanija i proirena Unija od 16. 07. 1997. U njemu su izneti opseni predlozi reformi za politike Evropske zajednice, posledice proirenja i njegovo finansiranje, kao i osnovni elementi strategije pribliavanja kandidata za pristupanje. Pored ovih strategijskih predvianja, u okviru Agende 2000 objavljeni su i opirni izvetaji o sprovoenju Kriterijuma iz Kopenhagena (Proirenje) u pojedinanim zemljama kandidatima za pristupanje. I pored toga, termin Agenda 2000 najee se upotrebljava kao sinonim za reformu same EU, a ne vie u smislu pripreme kandidata za pristupanje. Kompromisna sutina Berlinskog paketa Agenda 2000 bila je pokuaj da se za sve drave lanice nae prihvatljivo reenje, te da se debati o reformi i proirenju oduzme otrina istog utvrivanja trokova. I pored kompromisnog karaktera predloga reformi, u sreditu politike diskusije bili su pojedinani nacionalni interesi: Nemaka i druge drave ukazivale su na svoje pozicije neto platia, Francuska nije htela da se odrekne svojih subvencija u agraru, Velika Britanija je insistirala na svom popustu na doprinose, a panija je estoko zastupala svoje interese vezane za strukturno unapreenje (ABCNeto platie/neto korisnici). Pored toga, nad pregovore se nadvila pretnja dvostruke krize ostavka Komisije, 16. 03. 1999, i izbijanje rata na Kosovu.

AGENDA 2000

45

efovi drava i vlada su na Berlinskom vanrednom Samitu, odranom 2425. 03. 1999, ipak mogli da se dogovore oko obimnog paketa, koji je trebalo da reformie politike Zajednice i da je pripremi za proirenje ka istoku. Berlinski paket u najveoj meri prati glavne linije predloga koje je iznela Komisija, ali u nekim oblastima zaostaje za njima. Kompromisni karakter paketa postaje jasan zahvaljujui i mnogobrojnim izuzetnim i specifinim reenjima, kao i poveanju kohezionog fonda. Zakljuci iz Berlina, u tom smislu, ne predstavljaju toliko temeljne reforme koliko uvrivanje postojeeg stanja. Zato reforme nee biti dovoljne za predstojee proirenje na Istok bez dugih prelaznih perioda. Reforma poljoprivredne politike Jedna od centralnih oblasti reforme bila je zajednika poljoprivredna politika, s obzirom na to da ona ini 50% zajednikog budeta EU. Zajednika poljoprivredna politika ima za cilj jaanje konkurentnosti poljoprivrede EU na meunarodnom nivou, obezbeivanje prihoda od poljoprivrede, kao i zatite potroaa i ivotne sredine. U tu svrhu bilo je neminovno nastaviti i proiriti reforme poljoprivredne politike zapoete 1992. Prikljuenjem deset drava Srednje i Istone Evrope, upotrebljive poljoprivredne povrine EU bie poveane za polovinu, a broj zaposlenih u primarnom sektoru udvostruen. Ovo bi razbilo finansijski okvir postojee poljoprivredne politike. Na Berlinskom samitu je, na kraju, dogovoreno zamrzavanje trokova na nominalnih 40,5 milijardi evra godinje u toku narednih sedam godina. Ukljuujui inflaciono poravnanje, planirani trokovi za period finansiranja 20002006. dostiu iznos od skoro 300 milijardi evra. Konkurentnost poljoprivrede EU treba da bude poboljana ponovnim postepenim umanjenjem podrke cenama itarica, i to u dva navrata po 7,5%, cenama govedine 20%, kao i cenama mlenih proizvoda od 2005. godine. Tako nastale gubitke u prihodima poljoprivrednih proizvoaa treba, bar delimino, nadoknaditi direktnim subvencijama. Od nacionalnog sufinansiranja poljoprivredne politike se odustalo. To je predloila Nemaka, da bi na taj nain umanjila svoje neto-optereenje, koje nastaje, pre svega, zato to Nemaka iz budeta za poljoprivredu dobija iznos tano upola manji od onog koji uplauje u budet. Planirane reforme su po svojoj tendenciji umesne, ali, sudei po proceni mnogih eksperata, niti zadovoljavaju potrebe proirenja na Istok, niti predstojee pregovore ABCSvetske trgovinske organizacije. Dalji koraci u okviru reforme u agrarnoj politici neminovni su. Sledea provera poljoprivredne politike predviena je za 2003. godinu. Reforma strukturne politike Drugi udeo po veliini u budetu EU od ravno 30% ima regionalna, strukturna i koheziona politika. Njen cilj je jaanje ekonomskog i socijalnog sklada, kao

46

PRIRUNIK O EVROPI

i ujednaavanje ivotnih uslova u regionima EU. Da bi se postigli ovi ciljevi, postala je neophodna reforma strukturnog fonda koji istie 1999. godine, jer je kroz ostvarivanje sedam razliitih ciljeva, preko 50% stanovnitva EU dobilo pomo. Ovaj princip kante za zalivanje nije se pokazao naroito delotvornim i proirenjem bi prosto eksplodirao, s obzirom na to da je svim kandidatima za pristupanje potreban veoma obimna podrka. Plan reformi usvojen Berlinskim paketom u velikoj meri se oslanja na predloge Agende 2000. On predvia smanjenje broja ciljnih grupa sa sedam na tri. Podrka se transformie tako to e srednjorono samo jo 3540% stanovnitva EU iveti u te tri nove ciljne grupe. Ciljna grupa 1, iji je prihod po glavi stanovnika iznad zacrtane granice od 75% proseka EU, nakon dugih prelaznih rokova nee vie biti obuhvaena podrkom. Pored toga, Komisija za regione koji se nalaze u strukturnim promenama predvidela je novi cilj 2. Podrkom cilju 3 e se u regionima koji nisu obuhvaeni ciljem 1 omoguiti prilagoavanje sistema obrazovanja i zapoljavanja. Suprotno svim zahtevima neto platia, ABCkohezioni fond, koji je izvorno trebalo da slui pribliavanju Ekonomskoj i monetarnoj uniji, proiren je sa 15 na 18 milijardi evra, iako je zapravo mogao i da prestane da postoji za evro-drave Irsku, paniju i Portugal. Sve u svemu, utvrena dodela sredstava za strukturni, regionalni i kohezioni fond u iznosu od 213 milijardi evra za sedam godina je za 27 milijardi manja od sume koju je predloila Komisija. Ovi zakljuci tee usredsreivanju strukturne podrke koja je, meutim, razvodnjena mnogobrojnim prelaznim reenjima i izuzecima predvienim za skoro sve drave lanice. estina sa kojom su primaoci kohezionih sredstava branili svoja steena prava, pa ak i izborili poveanje za oko 3 milijarde evra, pokazuje da se moe oekivati snaan otpor preureenju strukturne pomoi u okviru proirenja na Istok. Pripreme za proirenje Reformama iz Agende 2000 trebalo je obezbediti i sredstva za pribliavanje i prijem novih drava lanica, a da se pri tom ne prekorai granica od 1,27% bruto nacionalnog proizvoda (BNP) EU za ukupan budet. Na Berlinskom samitu je za sredstva za proces pribliavanja EU predvieno oko 22 milijarde evra, dok za finansiranje zajednikih politika i trokove uprave u proirenoj EU stoji na raspolaganju ravno 58 milijardi evra. Zakljuci iz Berlina slede ono to je Komisije zacrtala, ali u tome znatno zaostaju za procenama strunjaka koji su predviali mnogo vee trokove proirenja. Pri tom, ipak, stoje na raspolaganju znatna sredstva za materijalnu podrku pribliavanju kandidata za pristupanje. Ali, sredstva koja su od 2002. predviena za nove lanice vraaju se vladama 15 drava EU. Ona se ne mogu upotrebiti kao dodatna podrka, ili utedeti za sluaj da se pre isteka plana finansiranja prikljui vie od est planiranih kandidata iz Helsinke grupe (proirenje).

AGENDA 2000

Finansijski pregled za period 20002006. u skladu sa Agendom 2000

47

48 Potena raspodela finansijskog optereenja

PRIRUNIK O EVROPI

Plan finansiranja do 2006. godine (vidi tabelu) predvia izdatke od ravno 690 milijardi evra. Gornja granica od 1,27% BNP EU znatno je vea od vrednosti koje se postiu izmeu 1,09% i 1,15% BNP. Mada nije dolo do uvoenja sufinansiranja poljoprivredne politike, te i pored toga to britanski rabat ostaje po obimu skoro isti, iz preduzetih reformi i novog kljua finansiranja, ipak proizlaze srednjorone utede za dosadanje neto platie. Do 01. 01. 2006. Komisija treba da sprovede samo optu kontrolu sistema sopstvenih sredstava, pri emu e se ispitati i mogunost stvaranja novih autonomnih izvora vlastitih sredstava. To, u krajnjoj liniji, moe znaiti uvoenje vlastitog EU poreza. Potena raspodela finansijskog optereenja u proirenoj EU bie mogua samo uvoenjem irih reformi prihoda i izdataka. Klaus Giring

49

Budet i finansije
Ugovorna osnova: l. 28, 41, 44(2) UEU. l. 268280 UoEZ. Ciljevi: okvir za racionalno odluivanje o finansijskoj osnovi politike Zajednice; garancija obezbeivanja dovoljne koliine sredstava za zadatke EU; izbegavanje rasipanja novca i prekomernog rasta izdataka. Instrumenti: godinji budetski proces; viegodinja finansijska prognoza. Dokument: Budet 2001: http://www.europa.eu.int/comm/budget/furtherinfo/Index_de.htm Literatura: Evropska komisija: Die Finanzverfassung der Europischen Union; Finansijsko ustrojstvo Evropske unije, Brisel 1995; Fridrih Hajneman: Europische Finanzverfassung; Evropsko finansijsko ustrojstvo, u: Renate Or/Terezia Tojrl (izd.): Kompendium Europische Wirtschaftspolitik; Prirunik o evropskoj ekonomskoj politici, Minhen 2001, str. 205239; Valter Defa: Haushaltspolitik; Budetska politika, u: Verner Vajdenfeld, Volfgang Vesels: Jahrbuch der Europischen Integration; Godinjak evropske integracije 2000/2001, Bon 2001, str. 163170. Internet: GD Budet: http://europa.eu.int/comm/budget/index_de.htm

U finansijskoj i budetskoj politici Evropske zajednice proteklih decenija esto je dolazilo do ozbiljnih razmimoilaenja. Osim sukoba izmeu Saveta i Parlamenta oko merodavnog uticaja na budetsku politiku, bilo je i nesuglasica izmeu drava lanica po pitanju pravedne finansijske raspodele. Viegodinjim iskustvom njihovi uesnici razvili su pravila i postupke, koji, dodue, u naelu, nisu otklonili sukobe, ali su, ipak, obezbedili finansijsku operativnost Zajednice. Istovremeno, meutim, sloenost sistema postala je teko razumljiva svima van Zajednice. Danas, novi izazovi finansijskog ustrojstva Evropske unije proistiu, pre svega, iz elje da se EU proiri ka Istoku. Trokovi vezani za integraciju manje imunih drava unapred zaotravaju sukobe oko raspodele trokova izmeu interesnih grupa i drava unutar stare Zajednice. U tom kontekstu je na sednici Evropskog saveta, odranoj u Berlinu, marta 1999. postignuta saglasnost oko Agende 2000, koja definie finansijski okvir EU do 2006. godine. Pre prikazivanja reformi iz Agende 2000, bilo bi dobro osvrnuti se na najvanija obeleja prihoda i izdataka u budetu Zajednice. Sopstvena sredstva Do 1970. godine izvor budetskih prihoda EEZ bili su doprinosi drava lanica. Nakon toga, ti doprinosi zamenjeni su takozvanim sopstvenim sredstvima EZ. Ali, pojam sopstvena sredstva malo ulepava injenice, jer EZ nikako ne raspolae izvorima prihoda koji podleu njenoj samostalnoj kontroli u vidu, na primer, njene poreske nadlenosti. Merodavna pravna osnova za sistem vlastitih sred-

50

PRIRUNIK O EVROPI

stava do kraja 2001. bila je odluka o sopstvenim sredstvima Saveta doneta 31. oktobra 1994. (94/728/EZ, Euratom). Sopstvena sredstva ine sledee kategorije: Dva tradicionalna izvora sopstvenih sredstava su prelevmani na agrarne proizvode i carine, koji se naplauju u okviru poljoprivredne i trgovinske politike Zajednice. Tradicionalna sopstvena sredstva jo uvek ponajvie imaju karakter autonomnog izvora finansiranja, jer spadaju u okvir politikih nadlenosti EU. Ipak, sve vie gube na znaaju. Tome kod prelevmana na agrarne proizvode (udeo prihoda u budetu EU u 2000. 2,3%) doprinosi pad garantovanih cena, a kod carina (udeo prihoda u 2000. 13,0%) liberalizacija trgovine u okviru ABCSvetske trgovinske organizacije (STO). Sopstvena sredstva iz poreza na viak vrednosti, obraunavaju se primenom za sve drave lanice istovetne opozivne stope na jedinstveno definisanu obraunsku osnovicu dodatne vrednosti, shodno propisima EZ. Jednostavnije reeno, 1 procenat (1999) poreza na dodatnu vrednost svake drave lanice ide kao doprinos u EZ (udeo u prihodu 2000. 38,1%). BNP sopstvena sredstva predstavljaju najnoviju i najznaajniju vrstu vlastitih sredstava (udeo u prihodu 2000. 42,3%). Ovaj doprinos drava lanica, koji je prvi put ubiran 1988. orjentie se prema bruto drutvenom proizvodu (BNP) i ima funkciju usklaivanja budeta. Za razliku od budeta drava-lanica, budet EU ne sme da se usklauje uzimanjem kredita. Usklaivanje izdataka sa prihodima se putem BNP sopstvenih sredstava postie na sledei nain: finansijsku rupu, koja nastaje nakon sabiranja drugih vrsta sopstvenih sredstava, snose, odnosno, popunjavaju drave lanice srazmerno udelu nacionalnog BNP u BNP-u Evropske unije. Na kraju, treba pomenuti i ostale budetske prihode, u obliku izdvajanja za slubenike EU, od taksi i kamata (udeo u prihodu 2000. 4,3%). Grafikon na sledeoj strani prikazuje period 19902000. u kojem je dolo do jasnog pomeranja teita razliitih izvora finansiranja u korist BNP sopstvenih sredstava. Zbog finansijskog rastereenja odobrenog Ujedinjenom Kraljevstvu, sistem vlastitih sredstava postao je jo sloeniji. Od poetka njenog lanstva u zajednikom tritu, 1973. visok prioritet za Britaniju imala je korekcija njenog finansijskog optereenja. Za ovo optereenje bio je i jo uvek jeste merodavan relativno mali znaaj britanske poljoprivrede, ije posledice su niske olakice kroz agrarnu politiku Zajednice. Na Samitu Evropskog Saveta, odranom u Fontenblou 1984. postignut je dogovor o rastereenju Ujedinjenog Kraljevstva u vezi sa sopstvenim sredstvima iz poreza na viak vrednosti. Godinji budetski proces i finansijska prognoza Pogled na finansijske propise Ugovora o EZ. l. 268280 UoEZ, daje nepotpunu sliku finansijskog ustrojstva EU. Ovim odredbama utvreni su, pre svega, godi-

BUDET I FINANSIJE

51

Finansiranje budeta EU 19902000 (u milionima ekija/evra)

nji postupak usvajanja budeta i budetska naela. Ove ugovorne odredbe dopunjene su bitnim propisima iz izvedenih pravnih akata i dogovorima izmeu budetskih organa. U sreditu tog vanugovornog mehanizma propisa je instrument Finansijskog plana: od 1988. Komisija, Savet i Parlament orjentiu se u godinjem budetskom procesu prema utvrenom viegodinjem finansijskom okviru. Prva prognoza odnosila se na period 19881992. i oznaena je kao ABCPaket Delor-I. Posle njega je, za period 19931999, usledio Paket Delor-II. Za period 20002006. finansijski okvir se ukljuuje u Agendu 2000. U finansijskoj prognozi utvrene su kako gornja granica ukupnih izdataka, tako i njihova raspodela na najvanije kategorije izdataka. U okviru meuinstitucionalnog sporazuma organi uesnici u budetskom procesu obavezuju se da e se pridravati unapred zadatog finansijskog okvira. Ovi finansijski planovi odreuju teinu pojedinanih kategorija izdataka: i nadalje je, prema tome, pri obimu budeta od 89,4 milijardi evra (2000), poljoprivredna politika, sa udelom od 46,4%, kvantitativno najznaajnija politika oblast. Zatim, sledi strukturna politika, sa 35,7%. Na interne politike oblasti (od kojih unapreenje istraivanja belei najveu stavku) otpada 6,2%, na eksterne politike oblasti. Pored stavke rezervi (0,2%) trokovima administracije od 5,3% spisak se zakljuuje. Ustanovljavanje srednjoronog finansijskog okvira, obaveznog za sve aktere, pokazalo se, poev od 1988, uspenim u predupreivanju ranije redovne pojave kriza u godinjom budetskom procesu. Do ovih kriza dolazilo je zbog stalnog sukoba izmeu Saveta i Parlamenta. Poev od 1975. ova dva organa dele

52

PRIRUNIK O EVROPI

budetsku nadlenost. Pri tome, u zavisnosti od kategorije izdataka, raspodela moi je razliita (l. 272 UoEZ). Kod takozvanih obaveznih izdataka, to su izdaci koji nuno proistiu iz Ugovora, ili su posledica zadataka u oblasti sekundarnog prava, Savet ima konanu re. Nasuprot tome, za neobavezne izdatke, pita se Parlamenta koji donosi konanu odluku. Zajednika poljoprivredna politika ubraja se u obavezne zadatke, a strukturna u neobavezne. S obzirom da su izdaci razvrstani na obavezne i neobavezne, njihovo rangiranje nije lieno proizvoljnosti i sukobi su se, tim povodom, uvek ponavljali. Nije samo klasifikacija izdataka bila stalni predmet sporova. Njih prate i nesuglasice oko pitanja pravne osnove. Parlament pokuava da iskoristi svoju budetsku nadlenost za neobavezne izdatke za to jai uticaj na Zajednike politike. Pri tom, Parlament zastupa stav da budetski plan predstavlja dovoljnu pravnu osnovu za njegovo izvrenje, dok Savet insistira na dodatnoj pravnoj osnovi, pri ijem stvaranju bi on ponovo vrio merodavan uticaj. Ovi sukobi postoje i danas, ali su okvirne odluke iz finansijske prognoze ublaile otrinu godinjeg budetskog procesa. Godinji budetski proces (l. 272 UoEZ) odlikuje saradnja izmeu Komisije, Saveta i Parlamenta. Pri tom, ugovorni ciljevi dopunjeni su dodatnim sporazumima, koji pruaju vie vremenskog prostora i omoguavaju dodatne pregovore izmeu tri organa u okviru takozvanog postupka Trijalog (Postupci odluivanja). Nakon prethodnog pribavljanja miljenja tri organa, poetkom maja, Komisija usvaja prednacrt budeta za narednu budetsku godinu i prosleuje ga Savetu do 15. juna. Termin 1. septembar, utvren u l. 272 UoEZ , biva na taj nain pomeren da bi se dobilo vie vremena za proces pribavljanja miljenja. Savet, prilikom prvog pretresa, treba da saini nacrt budeta do 31. jula i da ga prosledi u prvoj polovini septembra Parlamentu. Krajem oktobra sledi prvi pretres u Parlamentu, sredinom novembra drugi pretres u Savetu. Sredinom decembra na redu je drugi, konani pretres u Parlamentu i utvrivanje budeta. Polazna pozicija pregovora oko Agende 2000 Poto se finansijski plan Paketa Delor-II odnosila na period 19931999, bilo je neophodno usvojiti novi srednjoroni finansijski okvir, i to pravovremeno, pre budetske 2000. godine. Pregovori o novom finansijskom okviru Zajednice bili su izrazito obeleeni posledicama planiranog Proirenja EU na zemlje Srednje i Istone Evrope, kao i na Maltu i Kipar. Sasvim je oigledno da je takvo proirenje bilo ogroman izazov za finansijsko ustrojstvo EU. Sve drave kandidati odlikuje visoki udeo poljoprivrednog sektora u stvaranju vrednosti i zapoljavanja u nacionalnim privredama. Uz to ide i nivo dohotka, koji je znatno ispod proseka u poreenju sa kupovnom moi EU.

BUDET I FINANSIJE

53

Ova obeleja bi, pri prostom prenosu starih propisa unapreenja na nove lanove, dovela do poveanja izdataka u Zajednikoj Poljoprivrednoj politici i regionalnoj, strukturnoj i kohezionoj politici, kao i do masivne ekspanzije obima budeta. Ovu ekspanziju budeta bi velikim delom morale finansirati postojee drave lanice. Postojala je dodatna potreba da dananje drave lanice meusobno razjasne pitanje pravednog usklaivanja tereta. Nemaka, Holandija, vedska i Austrija smatrale su da su suvie finansijski optereene, dok su se povlaene zemlje borile za nastavljanje finansijske politike koja im je omoguavala pogodnosti. U sreditu ove debate bio je koncept neto pozicija. Finansijska neto pozicija neke zemlje u odnosu na EU proistie iz razlike izmeu njoj zaraunatih izdataka u okviru zajednikih politika i sopstvenih doznaenih sredstava te zemlje. Neto pozicija, dodue, ukazuje na niz metodoloki slabih taaka sposobnosti iskazivanja povlastica koje neka zemlja uiva, ali je bar grub indikator raspodele tereta. Jako optereene zemlje kritikovale su u pregovorima , pre svega, to to zemlje sa slinim, ili ak viim nivoom standarda manje doprinose transferu siromanim dravama. Sledea tabela objanjava ovu kritiku.
Neto-platie, neto-korisnici i standard (1999)

Izvor: Evropska komisija, Eurostat

54

PRIRUNIK O EVROPI

Zemlje su u tabeli poreane po uobiajenom merilu standarda dohotku po glavi stanovnika (poreenje sa standardom kupovne moi). Neto pozicija postaje apsolutna, izraava se odnosom prema bruto nacionalnom proizvodu (BNP) po glavi stanovnika. Negativan predloak ukazuje na neto-platiu, a pozitivan na neto-korisnika. Ako se izuzme Luksemburg, zemlje kao to su Nemaka, Holandija i vedska trpe najvee optereenje po glavi stanovnika, i to podjednako i u odnosu na drutveni proizvod. Ovo ne moe da se objasni samo njihovim nivoom standarda: zemlje kao to su Danska i Irska su imunije, a zemlje poput Francuske, Italije i Velike Britanije su, otprilike, na istom nivou standarda. Sve te drave, ipak, izdvajaju neuporedivo manje neto iznose, ili su, pak, kao Danska i Irska, ak neto-korisnici tog sistema. U toku pregovora raspravljano je o raznim strategijama, kako bi se izalo u susret jako optereenim zemljama. U svom izvetaju o iskustvima sa sistemom vlastitih sredstava Komisija je, u oktobru 1998. predoila osnovne opcije [COM(1998) 560]. Neto pozicije mogu, prema tome, da budu izmenjene kako kada je o prihodima re, tako i kada se odnose na budetske izdatke. U sluaju prihoda, raspravljalo se o proirenju primene mehanizma usklaivanja za Ujedinjeno Kraljevstvo na dodatne zemlje. Kod izdataka, predmet rasprave bilo je delimino nacionalno finansiranje agrarne politike. Takvo sufinansiranje rasteretilo bi zemlje koje, kao to je sluaj sa Nemakom, raspolau relativnim malim poljoprivrednim sektorom. Gubitnik pri sufinansiranju bila bi, recimo, Francuska, koja u velikoj meri profitira od agrarne politike Zajednice. Novi finansijski planovi za period 20002006. U martu 1999. godine, uprkos razliitim interesima zabeleenim na Samitu Evropskog saveta odranom u Berlinu, postignuta je saglasnost o finansijskom okviru EU za period 20002006. godine. Nakon manjih modifikacija rezultata tog Samita, koje je izdejstvovao Parlament, ve u maju bio je usvojen meuinstitucionalni Sporazum postignut izmeu Parlamenta, Saveta i Komisije [SL. L. C 172/1/18. 6. 1999]. Time su se ova tri organa obavezala u pogledu zadatih ciljeva nove finansijske prognoze (vidi tabelu na str. 47). Odluka o Agendi 2000 imala je, osim toga, za posledicu i usvajanje nove odluke o vlastitim sredstvima. Komisija je, tim povodom, u julu 1999. godine, podnela predlog [COM(1999) 333]. Nova odluka o sopstvenim sredstvima treba da stupi na snagu 1. januara 2002. nakon saglasnosti Saveta i ratifikacije u svim dravama lanicama. Sredini inioci novog finansijskog okvira su: Nivo izdataka: gornji limit sopstvenih sredstava se za period 20002006. zadrava na 1,27% BNP. Ovo ogranienje vai uprkos radnoj hipotezi, koja je posluila kao podloga za obraun, shodno kojoj e EU u 2002. godini ve biti proirena na Maarsku, Poljsku, eku Republiku, Sloveniju, Estoniju i Kipar. Izdaci za dosadanje drave lanice e, uglavnom, ostati realno kon-

BUDET I FINANSIJE

55

stantni. Blagi porast izdataka za poljoprivredu, za interne politike oblasti i administraciju ujednaie se smanjenjem strukturnih izdataka. Ovo ogranienje izdataka posledica je uticaja reformi u poljoprivrednoj politici (dalji pad garantovanih cena i zamena direktnim subvencijama) i strukturne politike (jaa regionalna koncentracija sredstava). Zahvaljujui ovim merama i nepotpunoj iskorienosti plafona vlastitih sredstava iz prethodne finansijske prognoze, ispod ovog limita otvara se vei prostor za finansiranje proirenja. Finansiranje proirenja: za proirenje u finansijskom planu stoje na raspolaganju dve stavke. Sredstva u visini od 3,1 milijardi evra godinje slue za finansiranje pomoi u procesu pristupanja drava kandidata za EU, i to pre njihovog pristupanja. Sredstva za proirenje slue, pak, za finansiranje tradicionalnih kategorija izdataka (agrar, struktura, i druge) u novim dravama lanicama EU. Za to su predviena sredstva koja e u hipotetikom terminu pristupanja, 2002 i 2006. godine, porasti sa 6,5 na 16,8 milijardi evra. Sredstva za izdatke u dosadanjim dravama lanicama i novim lanicama striktno e se razdvajati. Sredstva, koja su, na primer, zbog odugovlaenja u procesu proirenja osloboena, ne smeju biti potroena u sadanjoj Zajednici. I obrnuto, ne smeju se resursi predvieni za pokrie neoekivano visokih izdataka EU troiti na nove drave lanice. Sopstvena sredstva: novom odlukom o sopstvenim sredstvima, koja treba da stupi na snagu 2002. nee doi do temeljne izmene sadanjeg sistema. Naroito treba istai da se i dalje nee uvoditi nova vrsta sopstvenih sredstava u vidu, recimo, sopstvenog poreza EU. Dogovorene su, meutim, promene u odnosu na relativni znaaj dosadanjih izvora sopstvenih sredstava: sniavanjem pozitivne stope sopstvenih sredstava iz poreza na viak vrednosti sa sadanjih 1% na 0,75% za 2002. i 2003. godinu, kao i na 0,5%, poev od 2004. i dalje se umanjuje znaaj ovog izvora sopstvenih sredstava. Kod tradicionalnih sopstvenih sredstava poveavae se udeo koji drave lanice dobijaju kao kompenzaciju za trokove poveanja, i to sa sadanjih 10% na 25%, poev od 2001. Posledica svih ovih mera je da raste znaaj sopstvenih sredstava iz BNP kao dominantnog izvora finansiranja . Finansijsko rastereenje Ujedinjenog Kraljevstva i dalje vai. Tehnike korekcije e, ipak, biti sprovedene; one e obezbediti da Ujedinjeno Kraljevstvo ne postigne dodatnu dobit (windfall-profits) po osnovu izmena sistema finansiranja i irenja na Istok. Najvee neto-platie Austrija, Nemaka, Holandija i vedska bie rastereene, u odnosu na druge zemlje, u finansiranju budetskog rastereenja Ujedinjenog Kraljevstva. Finansijski sistem uslovno pogodan za budunost Nova finansijska prognoza se, bez sumnje, moe oceniti pozitivno ukoliko jami nastavak operativne finansijske politike Zajednice.

56

PRIRUNIK O EVROPI

Zahvaljujui odreivanju finansijskog okvira, strukture izdataka i ostalih detalja (npr. precizno svrstavanje kategorija izdataka u obavezne i neobavezne izdatke) delimino se neutralie sukob Saveta i Parlamenta koji je imanentan sistemu. Osim toga, drave neto platie uspele su da izdejstvuju blago rastereenje, to e olakati politiko prihvatanje evropske integracije u tim dravama. Sudei po procenama, reforme u Nemakoj manifestuju se tako to se, iako neto doprinos u apsolutnim iznosima ostaje skoro nepromenjen, on relativno smanjuje u odnosu na BNP. I dalje ostaje sporno pitanje u kojoj meri su reforme poljoprivredne i strukturne politike dovoljne da bi se savladali izazovi proirenja na Istok i ostalih trendova razvoja (pritisak na smanjenje subvencija od strane STO). Prijem manjih drava e se u ovom finansijskom okviru verovatno lako savladati. Pitanje je da li isto vai za prijem velikih drava kao to su Poljska i Maarska, koje, i pored svega, imaju dobre anse da postanu prvi novi lanovi. Nezavisno od pitanja proirenja za aljenje je to bolje restrukturiranje budeta EU nije uspelo, kojim bi se prevaziao subvencionisani budet i okrenulo izvoru finansiranja za prave evropske oblasti politike. I dalje e u novim finansijskim prognozama, u fiskalnoj realnosti EU preovladavati masivno subvencionisanje jedne brane, ija je opravdanost sporna. Izuzetno negativno, u ovom kontekstu, ocenjuje se to to je ideja o sufinansiranju agrarne politike Zajednice propala. Delimino nacionalno finansiranje ove oblasti moglo je poveati pritisak na smanjenje subvencija kroz vidno optereenje nacionalnih budeta. Ni Ugovor iz Nice nije poboljao izglede za reforme finansijskog sistema okrenute budunosti. Ovde posebno treba napomenuti da je veinsko odluivanje u oblasti strukturne politike zbog pritiska panije, Grke i Portugala de facto odloeno do 2014. Pravo veta neto korisnika ovde bi moglo da predstavlja skoro nepremostivu prepreku za novu orjentaciju ove znaajne kategorije izdataka. Fridrih Hajneman

57

Dravljanstvo Unije
Ugovorne osnove: Preambula, l. 2 UEU, l. 1722 UoEZ Cilj: Obezbeivanje politikih graanskih prava na nivou EU. Literatura: Marcel Haag: Unionsbrgerschaft; Dravljanstvo Unije, u: od Groebena, Thiesing, Ehlermann (izd.): Kommentar zum EU-/EG-Vertrag; Komentar o Ugovoru EU / EZ, tom 1, 5, izd. 1997, 1/365404. Fondacija Hajnrih Bel (izd.) Europische Verfassung, Grundrechte und Unionsbrgerschaft; Evropski ustav, osnovna prava i dravljanstvo Unije. Jubilarni spis za Volfganga Ulmana, Brisel 2000. Dokument: Povelja o osnovnim pravima, SL. L. C 364 od 18. 12. 2000. (http://ue.eu.int/df/default.asp?lang=de).

Internet: EU: http://europa.eu.int/ABC/cit3_de.htm;


SCADplus: http://europa.eu.int/scadplus/leg/de/lvb/123001.htm

Dok je sloboda kretanja lica u Evropskoj zajednici jo relativno rano bila socijalno obezbeena, politika prava dugo su bila odsutna. Pojedine drave lanice su strancima ve omoguile uee na veini lokalnih izbora. Nasuprot tome, na evropskom nivou postojalo je, uprkos dugogodinjoj raspravi o Evropi graana voenoj nakon odluke Saveta donete 20. septembra 1976. godine i propratnom Aktu o uvoenju optih neposrednih izbora poslanika Skuptine, samo jedno politiko pravo: birako pravo za Evropski parlament (EP), iji je sastav do tada bio posredno odreivan. Cilj Evrope graana je, meutim, bio da se privredni i socijalno pravni poloaj pripadnika Zajednice obuhvati i dopuni politikim pravima na evropskom nivou. Konano, ABCUgovorom iz Mastrihta (1993) uvedeno je dravljanstvo Unije u primarno pravo Evropske zajednice. Time su na graane Evropske unije, pored privrednih, preneta i pojedina politika prava. Od parole Evropa graana do dravljanstva Unije Preambula ABCUgovora o EEZ (1958) je reima postaviti prvi kamen temeljac ire i produbljene zajednice naroda (...) uinila prvi pokuaj stvaranja Evrope graana. Ipak, tek u okviru Samita efova drava i vlada, odranog u Parizu 1974. godine, postavljen je zadatak jednoj radnoj grupi da istrai pod kojim uslovima i u okviru kojih rokova graanima drava lanica mogu biti priznata posebna prava kao pripadnicima Zajednice. Izvetaj koji je usledio, Evropa graana, bavio se odreenim graanskim i politikim pravima, i to, uglavnom, aktivnim i pasivnim birakim pravom, kao i pravom na pristup javnim funkcijama. Njegova posledica bilo je uvoenje neposrednih izbora za EP, ali ne i dalja politika prava pripadnika Zajednice. Godine 1984. Evropski savet je u Fonteneblou napravio novi pokuaj razvoja graanskih prava u EZ. Uspostavio je ad hoc Komitet za Evropu graana,

58

PRIRUNIK O EVROPI

kojim je predsedavao Pietro Adonino, a iji je cilj bio jaanje i unapreenje identiteta EZ u odnosu na graane Evrope. Dva izvetaja Komiteta sadrala su predloge za poboljanje slobode kretanja, ekonomskog i socijalnog poloaja pripadnika Zajednice, kao i veeg uea graana u politikim procesima u Zajednici i dravama lanicama. EP i Evropski savet su se sloili sa ovim predlozima. Evropski savet je, u decembru 1990. godine, u Rimu dao nalog Meuvladinoj konferenciji o politikoj uniji, koju je on sazvao, da pojmu evropsko dravljanstvo, za razliku od pojma trino graanstvo, poklone posebnu panju. Dravljanstvo Unije je odlukama iz Mastrihta konano uvedeno u UoEZ kao zaseban naslov. Nakon reforme uvedene ABCUgovorom iz Amsterdama (1999), ponovo se u l. 1722 UoEZ mogu nai propisi koji se sadrinski jedva razlikuju od onih iz Ugovora iz Mastrihta. Prava i dunosti graana Unije Graanin Unije je onaj ko poseduje dravljanstvo jedne od drava lanica EU. Dravljanstvo Unije odnosi se na sva prava i dunosti dravljana drava EU koja su sadrana u propisima celokupnog Ugovora o EZ (izmeu ostalog, slobodno kretanje lica, pravo osnivanja preduzea, i pravo boravka). Ono potpada pod jurisdikciju Evropskog suda pravde (ESP). U naslovu o dravljanstvu Unije navodi se est konkretnih prava, dok su dunosti izostavljene: to su pravo boravka na teritoriji svih drava lanica, bez posebnog navoenja svrhe boravka. Graani Unije, prema tome, imaju opte pravo na slobodu kretanja i boravka, bez obaveze pozivanja na ekonomsku svrhu svog boravka u drugoj dravi EU. U prava, dalje, spadaju i diplomatska i konzularna zatita i od strane drugih drava lanica, pravo na albu u EP, kao i pravo na albu opunomoeniku graana (ABCOmbudsman). Dva poslednja prava imaju i pripadnici treih drava sa prebivalitem u nekoj od drava lanica i mogu se ostvariti na svim zvaninim jezicima. Uvoenje principa prebivalita kod izbora za EP i lokalnih izbora u dravama lanicama jeste sr dravljanstva Unije. To je naroito u okviru lokalnih izbora stvorilo novo politiko pravo. Svaki graanin Unije sa prebivalitem u nekoj od drava lanica ije dravljanstvo ne poseduje, ima aktivno i pasivno birako pravo u toj dravi lanici. To se odnosi kako na lokalne, tako i na izbore za EP. Pritom se na njega primenjuju uslovi istovetni onima koji se primenjuju na pripadnike dotine drave lanice. Smernice za izbore za Evropski parlament i za lokalne izbore koje je doneo Savet propisuju, osim toga, da se graani EU iz neke druge drave lanice moraju registrovati i ostati u birakom spisku pod istim uslovima koji vae za dravljane te drave. Nemaka i Grka su, krajem jula 1999. godine, od Evropske komisije dobili obrazloene stavove shodno l. 226 UoEZ, jer one, odnosno, pojedine savezne pokrajine nisu u izbornom postupku ravnopravno tretirale pripadnike drugih drava lanica. Ukoliko se problem ne otkloni, to bi moglo dovesti do pokretanja postupka protiv te dve drave pred ESP.

DRAVLJANSTVO UNIJE

59

Kao i na drugim mestima u UEU, odnosno UoEZ, Savet je u vezi sa dravljanstvom Unije Mastrihtskim ugovorom ovlaen da ova prava proiri, ali to ovlaenje do sad nije koristio. I uesnici Meuvladine konferencije o reformi Ugovora iz Mastrihta nisu mogli da se usaglase o daljem razvoju dravljanstva Unije. Neznatne promene, koje su dogovorene u Amsterdamu, uglavnom konkretizuju postojeu regulativu i sadre pojedinane dopune. Znaajnija promena usledila je u postupku donoenja odluka. Dok su ranije u oblasti prava na slobodan boravak, ili slobodu kretanja, odluke donoene na predlog Komisije i nakon pribavljanja miljenja, odnosno saglasnosti EP, Savet sada naelno donosi odluke postupkom saodluivanja. Odluke se, meutim, i dalje donose jednoglasno (l. 18 UoEZ). Ugovor iz Nice ukida, meutim, to ogranienje. Nakon njegovog stupanja na snagu, Savet e odluke donositi kvalifikovanom veinom. Dalje, Ugovorom iz Amsterdama odreeno je, uz ukazivanje na status dravljanina Unije svakog dravljanina neke od drava lanica, da izmeu drava lanica vie ne treba obezbeivati pravo na azil. Odgovarajui protokol o pruanju azila dravljanima drava lanica EU naglaava da oni, kao dravljani Unije, uivaju poseban status i posebnu zatitu. Njih bi, shodno tekstu protokola, dodue, trebalo da pruaju drave lanice EU, a ne Evropska unija. Pitanje izriitog regulisanja osnovnih i ljudskih prava Ugovorom o EU, odnosno o EZ, ili ak u okviru Evropskog ustava do sada je bilo vrlo sporno. Evropski Savet se, u junu 1999. godine, zaloio za proklamaciju Povelje o osnovnim pravima, a da pri tom nije konano odluio da li i na koji nain Povelju treba uneti u ugovore. Telo koje je zadueno za njihovu izradu, tzv. Konvent osnovnih prava, pod rukovodstvom biveg saveznog predsednika Romana Hercoga, poelo je sa radom 17. decembra 1999. godina, a 2. oktobra 2000. podnelo je nacrt. Povelju EU o osnovnim pravima potpisali su i proklamovali 7. decembra 2000. u Nici prilikom Samita efova drava i vlada EU, predsednica Evropskog parlamenta, predsednik Saveta, kao i predsednik Komisije. Ona obuhvata graanska, politika, ekonomska i socijalna prava evropskih graana, kao i svih lica koja ive na teritoriji Unije. Dok se naroito Evropski parlament izjasnio za unoenje Povelje u Ugovor o EU, Savet Evrope je u Nici odluio da pitanje pravnog statusa Povelje ispita tek u okviru debate o budunosti Evropske unije, koja je zapoeta 1. januara 2001. godine. Dravljanstvo Unije na putu ka nacionalnom dravljanstvu? Dravljanstvo Unije trebalo bi da doprinese Evropi graana, oblikovanju Evropske unije koja bi graanima bila bliska i sa kojom bi mogli da se poistovete. Prepoznatljiva je dugorona namera da se graanima EU obezbede prava nevezano od uea u privrednom ivotu. Dosadanja regulativa poboljava pravni status graana Unije, ali samo u pojedinanim sluajevima. Ona slui kao simbol dalje perspektive Politike unije. Tako, Ugovor o EU izriito naglaava da

60

PRIRUNIK O EVROPI

dravljanstvo Unije dopunjava nacionalno dravljanstvo, ali ga ne zamenjuje (l. 17 UoEZ). Time se istie da dravljanstvo Unije ne moe voditi ka umanjenju nacionalnih graanskih prava i da ne postoji uporediv odnos prava i dunosti izmeu graanina i Evropske unije, kao to to vai za nacionalno dravljanstvo. Objedinjenost graana Unije ne ini politiko jedinstvo volje, jer se i predstavljanje graana Unije putem Evropskog parlamenta vri samo kroz pripadnost nekoj dravi lanici EU. EZ, takoe, ne utvruje ni ko dobija dravljanstvo Unije. To je iskljuivo pravo dotine drave lanice. Time se primarno naglaava nacionalna odgovornost za obezbeivanje graanskih prava. Razvoju statusa graanina Evrope postavljene su granice. Anke Gimbal

61

Ekoloka politika
Ugovorne osnove: Preambula, l. 2 UEU. l. 2, 3, 174176 UoEZ. Ciljevi: ouvanje ivotne sredine i poboljanje njenog kvaliteta; zatita ovekovog zdravlja; oprezna i racionalna upotreba prirodnih resursa; unapreenje mera na meunarodnom nivou za prevladavanje regionalnih i globalnih problema ivotne sredine. Instrumenti: pravni akti, pre svega smernice o kvalitativnim normama za ivotnu sredinu (vrednosti optereenja); norme u postupanju (emisione, strukturne i pogonske norme) i proizvodne norme (granine vrednosti optereenja, odnosno, emisije nekog proizvoda). Programi: akcioni programi zatite ivotne sredine; programi unapreenja, kao to je STEP (Nauka i tehnologija za zatitu ivotne sredine), EPOCH (Evropski program klimatologije i prirodnih rizika), LIFE (Instrument finansiranja zatite ivotne sredine) Dokumenti: esti akcioni program zatite ivotne sredine [COM(2001)31]; Saoptenje Komisije: Usaglaavanje naih potreba sa naom odgovornou ukljuivanje zatite ivotne sredine u ekonomsku politiku [COM(2000) 567]. Literatura: Astrid Epinay: Umweltrecht in der Europischen Union; Ekoloki pravo u Evropskoj uniji, Kln 1997; Walter Frenz, Erwig Unnerstall: Nachhaltige Entwicklung im Europarecht; Postojan razvoj u evropskom pravu, Baden-Baden 1999; Gaby Umbach: Umweltpolitik; Ekoloka politika, u: Werner Weidenfeld, Wolfgang Wessels (izd.): Jahrbuch der Europischen Integration; Godinjak evropske integracije 2000/2001, Bon 2001, str. 185190. Internet: GD ivotna sredina, nuklearna bezbednost i zatita od katastrofa: http:// europa.eu.int/comm/environment; Evropska agencija za ivotnu sredinu: http://www. eea.eu.int; Akcioni program zatite ivotne sredine: http://europa.eu.int/comm/ environment/newprg/index.htm

Zatita ivotne sredine sve vie izbija u prvi plan politike Evropske unije: U ABCUgovoru iz Amsterdama (1999) sadran je princip postojanog privrednog razvoja ve u preambuli Ugovora o EU. Evropska zajednica je obavezna da, uopte uzev, stremi visokoj meri zatite i poboljanju kvaliteta ivotne sredine (l. 2 UoEZ) i da kod svih mera uzme u obzir njene interese (l.6 UoEZ). Ovaj sutinski princip ima gotovo isti politiki naelni karakter kao, na primer, ABCPrincip subsidijarnosti. Stvarna ekoloka situacija u Evropi, meutim, ukazuje, uprkos pojedinanim poboljanjima, na uznemirujue trendove u svim oblastima: kvalitet vazduha, vode i zemljita, iskoriavanje resursa, zatita vrsta, otpad, saobraaj, turizam. Razvoj politike zatite ivotne sredine u EU od posledino-naknadnih do preventivnih mera U ABCRimskim ugovorima (1958) nije predviena nadlenost za ekoloku politiku. Na ekoloke probleme drave lanice reagovale su na nacionalnom nivou.

62

PRIRUNIK O EVROPI

Kao meunarodni problem, zagaenje ivotne sredine se, svakako, nije moglo efikasno reiti na nacionalnom nivou. Kako su se, uz to, razliite nacionalne mere i norme proizvodnje, relevantne za ivotnu sredinu, sve vie javljale kao prepreka za trgovinu unutar i van Zajednikog trita, sve glasniji je bivao poziv na voenje ekoloke politike na nivou Zajednice. Neposredno nakon prve Konferencije Ujedinjenih nacija o ovekovoj ivotnoj sredini, odrane u junu 1972, na Samitu EZ odranom u Parizu od Komisije je zatraeno da razradi akcioni program zatite ivotne sredine. Kao pravna osnova uzete su opte odredbe ABCUgovora EZ: l. 2, koji je u zadatke EZ uvrstio stalno i uravnoteeno privredno irenje l. 235 (danas l. 308 UoEZ), koji je EZ davao nadlenost za delovanje u nepredvienim sluajevima; l. 100 (danas l. 94 UoEZ), koji predvia usaglaavanje nacionalnih pravnih propisa koji su relevantni za unutranje trite. Pravne akte usvojene na ovoj osnovi Savet je mogao da donese samo jednoglasno. Neophodnost zajednike ekoloke politike priznata je, dakle, ve poetkom sedamdesetih godina. Nastala je opsena regulativa EZ o ivotnoj sredini, koja je sadrala normativne naloge i zabrane. Pored toga, EZ je sprovodila akcione ekoloke programe, sa utvrenim prevashodnim smernicama i ciljevima. Pri tom, od osamdesetih godina, u sreditu panje su osnovni principi prevencije i spreavanja. Peti program (19932000) takoe stremi daljem napredovanju u ovom pravcu [Izvetaj: COM(1999) 543]. esti akcioni program ivotne sredine za godine 20012010. usredsreen je na zatitu klime, zdravlja, prirode i raznolikosti vrsta, kao i na upravljanje prirodnim resursima; pri tom, razmatraju se i posebni problemi zemalja koje ele da pristupe EU. Dalje, EZ je izgradila istraivake programe zatite ivotne sredine kao to je STEP (Nauka i tehnologija zatite ivotne sredine) i EPOCH (Evropski program klimatologije i prirodnih rizika). Osim toga, u oktobru 1993. ABCEvropska agencija za ivotnu sredinu je u Kopenhagenu, nakon trogodinjeg spora oko sedita, zapoela svoj posao informacionog i dokumentacionog centra. Svaki graanin EU ima pravo na sveobuhvatne informacije o zatiti i zagaenju ivotne sredine i slobodan pristup odgovarajuim slubenim organima. Zajednika ekoloka politika: nadlenosti i teita
ABCJedinstveni

Izriitu nadlenost za ivotnu sredinu EZ je dobila tek revizijom ugovora kroz evropski akt (JEA, 1987). Tada su utvrene smernice koje su ve dugo bile u praksi: principi prevencije i spreavanja i princip uzroka i porekla (vana otklanjanje oteenja ivotne sredine na izvoru). Najvaniji instrument ukljuivanja zatite ivotne sredine u ostale oblasti politike, kako to propisuje JEA, postala je kontrola podnoljivosti ivotne sredine. Ona predvia jedinstveni upravni postupak planiranja privrednih objekata radi ispitivanja njihovog delovanja na ljude, biljni i ivotinjski svet i ivotnu sredinu.

EKOLOKA POLITIKA

63

JEA se naelno, u oblasti ekologije, vrsto dri postupka jednoglasnog donoenja odluka, uz puko konsultovanje Evropskog parlamenta (EP); samo za pratee odluke Savet ministara moe predvideti kvalifikovanu veinu. Novu panju i hitnost politika u oblasti ivotne sredine privukla je, usled programa unutranjeg trita, studija, za koju je, 1989. godine, nalog dala Komisija, i koja je posebno upozoravala na poveanje optereenosti ivotne sredine na unutranjem tritu, pre svega poveanjem saobraaja. ABCUgovorom iz Mastrihta (1993) konano je naelno omogueno donoenje veinskih odluka i vee uestvovanje EP, a time i njegovog odbora za ivotnu sredinu, u ekolokoj politici EU (l. 174176 UoEZ). Od Amsterdamskog ugovora vai ABCPostupak saodluivanja Saveta i EP, pri emu se u vanim oblastima, kao to je, na primer, ekoloki porez, i dalje zahteva jednoglasnost u Savetu. U tom pogledu nita nije promenjeno ni Ugovorom iz Nice. Strogim ekolokim normama Komisija, uvek uz podrku EP i Evropskog suda pravde (ESP), eli da osigura visok nivo zatite na unutranjem tritu. Dozvoljeni su i samostalni pokuaji u zatiti ivotne na nacionalnom nivou u vidu stroih normi (l. 95(4), 176 UoEZ), kada su one srazmerne i ne kriju pojaane trgovinske prepreke. Relativno visokim ekolokim standardima raspolau, pre svega, nordijske zemlje, Nemaka i Austrija. Efikasnost ekolokih zakona EU sutinski zavisi od sadejstva drava lanica, tj. od sprovoenja i primene na licu mesta. Brojni ABCPostupci sankcionisanja krenja ugovora potvruju postojanje takvih nedostataka. Komisija je, 1997. godine, po prvi put preporuila, u okviru ofanzive voene u cilju striktne primene ekolokih zakona EZ, da se, u skladu sa l. 228 UoEZ, preko ESP uvedu novane kazne. Kako su drave lanice ipak ispunjavale svoje obaveze, postupci su obustavljeni. Sprovoenje postojeih ekolokih zakona EZ, ipak, ostaje vana tema zajednike ekoloke politike. U meuvremenu, Komisija redovno podnosi izvetaje o primeni ekolokih zakona i pokree odgovarajue postupke pred ESP. S druge strane, Komisija pored zakonodavstva, koje je dugo preovladavalo, sve vie polae panju na druge mere, kao to su, na primer, privredni i instrumenti poreske politike, kao i na mere u oblasti informisanja i obrazovanja. Od 1990. godine, raspravlja se o EZ-energetskom/CO2-porezu: u naelu, Generalna direkcija Komisije, nadlena za ivotnu sredinu, inicira poresku reformu kojom treba da se postigne preraspodela poreskog optereenja sa faktora rada na upotrebu i zagaivanje resursa ivotne sredine. Druga inicijativa Komisije odnosi se na ekoloku odgovornost kojoj se eli postaviti zajedniki okvir. Novu zajedniku strategiju zahteva, isto tako, u rukovanju hemikalijama [Bela knjiga: COM(2001) 88]. U ekoloku politiku EZ spada i finansijsko unapreenje investicija kojima je cilj poboljanje ivotne sredine putem regionalne, strukturne i kohezione politike, kao i putem instrumenata finansiranja zatite ivotne sredine LIFE [SL. L. L 192000]. Evropska investiciona banka odobrava zajmove za,

64

PRIRUNIK O EVROPI

na primer, izgradnju postrojenja za preradu i preiavanje otpada. U novije mere spadaju i dobrovoljni sporazumi: od 1993. se, na primer, proizvodima ispitanima na odgovarajui naina dodeljuje ABCEvropski ekoloki simbol. Od 1995. godine, nakon ekoloke kontrole, eko-znak mogu da dobiju i preduzea. Da bi ispunila svoju obavezu postupanja u skladu sa ekolokim normama u svim oblastima delovanja, EU mora da prihvati odgovornost u pogledu ekoloke politike i u spoljnim odnosima. Prevladavanje ekolokih problema putem meunarodne saradnje u Mastrihtu uneto je u katalog ciljeva ekoloke politike. Sama EZ jeste ugovorni partner u razliitim sporazumima o zatiti ivotne sredine. Njeni sporazumi sa treim dravama, ili grupama zemalja, sklopljenim u meuvremenu, redovno sadre klauzule o zatiti ivotne sredine. Najvei izazov za meunarodnu ekoloku politiku jeste zatita klime. Nakon dugotrajnih meunarodnih pregovora, u kojima se EU zbog nacionalnih otpora pokazala vrlo krutom, sredinom devedesetih godina, naputena je proizvodnja fluor-hlor-ugljovodonika. Ograniavanje isputanja gasova koji utiu na klimu, a iji je intenzitet irom sveta u porastu, u sreditu je panje. Nije postignut cilj koji je dogovoren 1992. na Samitu Ujedinjenih nacija o ivotnoj sredini u Riju da se isputanje gasova do 2000. godine stabilizuje na nivou od 1990. godine. Na Samitu Ujedinjenih nacija o klimi, odranom u Kjotu 1997. i u Buenos Ajresu 1998. godine nije postignuta, pre svega zbog otpora SAD, saglasnost o sprovoenju mera kojima je cilj smanjenje emisije gasova koji izazivaju efekat staklene bate (CO2, Metan, N2O). Nakon neuspenog Samita UN o klimi, odranog u Hagu 2000. godine, pitanje postizanja cilja Protokola iz Kjota, da se emitovanje gasova koji izazivaju efekat staklene bate do 2010. godine smanji za 8% u odnosu na stanje iz 1990. godine, ini se vie nego diskutabilnim. Komisija je, 1998. godine, sa evropskim Savezom proizvoaa automobila postigla dobrovoljan samoobavezujui sporazum: shodno njemu, izduvni gasovi CO2 novih putnikih automobila treba do 2008. godine da budu smanjeni za 25% (u odnosu na 1995. godinu). Politika EU koja se zalae za smanjenje emisije gasova koji izazivaju efekat staklene bate obuhvata, pored propisivanja graninih vrednosti za emisije gasova iz motornih vozila i velikih postrojenja za sagorevanje, pre svega, sistem za praenje emisija CO2 [izvetaj za 2000. godinu: COM(2000) 749] i u martu 2000. zapoet Evropski program o promeni klime [COM(2000) 88]. Ona je, osim toga, tesno povezana sa programima politike u oblasti energetike, kao to je ALTENER (unapreivanje obnovljivih izvora energije) i SAVE (poveanje energetske efikasnosti). Bilans i perspektive: nova ekoloka orjentacija? Odreivanje stanja u ekolokoj politici EU predmet je razdora. Poveanje aktivnosti dokazuje, dodue, da ekoloki senzibilitet raste. to je konkretnija i delo-

EKOLOKA POLITIKA

65

tvornija ekoloka politika EU, to se snanije artikuliu zamerke u pogoenim privrednim granama. Svest o tome da su ekoloki resursi ogranieni i da imaju svoju cenu jo uvek nije opte rasprostranjena, kao ni ubeenje da zatita ivotne sredine ne mora da ograniava konkurentnost, ve da je ak moe poveati. U vremenima recesije i nezaposlenosti jo uvek se tei ekonomskom rastu, koji ne vodi rauna o zagaivanju ivotne sredine i iskoriavanju resursa, ali vrlo brzo zatitu sredine ocenjuje kao vrlo skupu. Tako ostaje otvoreno pitanje da li e promene kojima tei Komisija uspeti da ostvare ekoloki prihvatljiv privredni razvoj. Da bi se postigla nova ekoloka usmerenost privrede, tehnologije i drutva, bila bi, izmeu ostalog, potrebna i ekoloka reforma poreskih sistema. U tom pogledu jedva da ima napretka. Osim toga, otvoreno je i pitanje kuda u oblasti ekologije vodi politiki sve jae naglaeni princip subsidijarnosti moda preti nacionalno, odnosno, regionalno omekavanje ekolokih normi EZ. Ispit za ekoloku politiku EZ postae ukljuivanje ekoloke dimenzije u druge oblasti politike, koja je prvi put zacrtana u JEA, a zatim precizirana u Ugovoru iz Amsterdama. Da bi ekoloko-politiki interesi bili uzeti u obzir u svim merama, Evropska komisija je, 1993. godine, u svim Generalnim direkcijama postavila odgovornog slubenika. Godine 1994, ona je, uz to, osnovala Opti ekoloki konsultacioni forum; samoj sebi je za cilj postavila sprovoenje akcionog plana uvoenja ekoloke uprave (19972000). Ekoloko-politiki izazovi u sasvim novoj dimenziji ekaju EU u pogledu proirenja na Istok. Sa svoje strane, zemlje kandidati pred imaju zadatak da preuzmu celokupno ekoloko zakonodavstvo EU, to, pre svega, implicira i izgradnju odgovarajuih struktura uprave. Anita Volf-Nidermajer

66

Ekonomska i monetarna unija


Ciljevi: neopozivo utvrivanje deviznih kurseva valuta EU, zajednika valuta sa visokom stabilnou cena, uravnoteen i postojan razvoj privrednog ivota sa visokim nivoom zaposlenosti. Instrumenti: unapreenje zajednitva monetarne politike, tesna koordinacija ekonomske politike, Evropski sistem centralnih banaka (ESCB), neformalna Evro-grupa. Drave uesnice: Belgija, Nemaka, Finska, Francuska, Italija, Irska, Luksemburg, Holandija, Austrija, Portugalija, panija (od 1. 1. 1999), Grka (od 1. 1. 2001). Ugovorne osnove: l. 98104 (Ekonomska politika), l. 105124 (Monetarna politika) UoEZ, Protokol 9 uz Ugovor o Statutu ESCB i ECB. Literatura: Rolf Caesar i Hans-Eckart Scharrer: konomische und politische Dimensionen der Europischen Wirtschafts- und Whrungsunion; Ekonomske i politike dimenzije Evropske ekonomske i monetarne unije, Baden-Baden 1999; Olaf Hillenbrand: Europa als Wirtschafts- und Whrungsunion; Evropa kao ekonomska i monetarna unija, u: Werner Weidenfeld (izd.): Evropa prirunik, Giterslo 2001. Internet: http://europa.eu.int/pol/emu/index_de.htm; http://www.ecb.int/

Sa ekonomskom i monetarnom unijom (EMU), uspostavljenom 1. januara 1999. godine, Evropska unija dostigla je dosadanji vrhunac svoje integracione istorije. Od tog momenta, valute drava uesnica, koje su materijalno postojale jo do 28. februara 2002. godine, neopozivo su meusobno fiksirane i predstavljaju jo samo razliite obraunske jedinice zajednike valute, evra. Sutinski instrumenti EMU su unapreenje zajednitva monetarne politike u dravama uesnicama, kao i tesna koordinacija ekonomske politike. Ciljevi su otklanjanje monetarnih kolebanja koja predstavljaju smetnju funkcionisanju zajednikog trita, monetarna stabilnost, jaanje Evrope na svetskom tritu i povraaj monetarno politike sposobnosti delovanja na evropskom nivou. Pored toga, akteri se nadaju tenjoj saradnji i poveanoj dinamici integracije. Ovaj projekat je od samog poetka bio osporavan, ne samo zbog ogromnog ekonomsko-politikog znaaja, ili sa njime povezanog odustajanja od suvereniteta. ak su i politiki akteri u pojedinim dravama agitovali, uz sumnjivo distanciranje od svojih graana i njihovih zamerki i time doprineli nastajanju dubokog nepoverenja, koje e zajedniku valutu pratiti izvesno vreme. Razvoj i predistorija Zajednica je pod utiskom estokih monetarnih kolebanja i ogranienog dejstva nacionalne ekonomske politike ve u vie navrata pokuavala da produbi monetarnu saradnju. Nakon neuspeha Vernerovog plana sa ciljem da se formira EMU, uspostavljen je sve uspeniji ABCEvropski monetarni sistem, kojim su ublaena kolebanja deviznih kurseva u Zajednici. Pribliavanjem ekonomsko-politikih

EKONOMSKA I MONETARNA UNIJA

67

koncepcija, kao i perspektive Zajednikog trita, osamdesetih godina se na dnevni red ponovo vratila vizija monetarne unije. Odredbe ABCUgovora iz Mastrihta o ekonomskoj i monetarnoj uniji, ratifikovane 1993. godine, u velikoj meri se zasnivaju na predstavama iz ABCDelorovog izvetaja (1989), koji je predviao prelazak na EMU u tri faze. Ciljevi prve faze, koja je zapoela 1. jula 1990. godine, bili su, u sutini, liberalizacija prometa kapitala, jaanje monetarno-politike koordinacije, kao i zapoinjanje radova na daljim neophodnim izmenama Ugovora. Ve krajem 1990. zapoela je sa radom odgovarajua Meuvladina konferencija i predoen je Statut Evropske centralne banke. Najvaniji korak druge faze, koja je zapoela 1994. godine, bilo je osnivanje ABCEvropskog sistema centralnih banaka (ESCB) sa, u prvo vreme, jo ogranienim ovlaenjima. I drave lanice EU morale su da omogue nezavisnost svojim emisionim bankama. Trea faza, koja je poela 1999. godine, neopozivo je fiksirala devizne kurseve, stvorila zajedniku monetu i monetarnu politiku prevela u Zajedniku. Generalno posmatrano, Mastrihtski ugovor dao je prioritet ekonomskom produbljivanju u odnosu na politiku integraciju. Uspostavivi monetu bez drave, Ekonomska i monetarna unija u ovoj dimenziji predstavljaju jedinstveni eksperiment koji spaja drave uesnice u sudbinsku zajednicu. Mastriht je, uoi starta EMU, izazvao krizu prihvatanja, u kojoj se uvek iznova postavljalo pitanje da li postignuti dogovori zaista mogu da garantuju trajnu stabilnost evra. Napori uinjeni u cilju kvalifikovanja za uee u EMU doveli su, u drugoj polovini devedesetih godina, u dravama EU do znaajnog uspeha u sanaciji budeta i suzbijanju inflacije. Funkcije i tokovi od poetka monetarne unije Da bi postigla ciljeve Ugovora, monetarna unija se, u sutini, oslanja na dve komponente: monetarno-politiku odgovornost snosi jedino Evropska centralna banka, odnosno Evropski sistem centralnih banaka. Prevashodni cilj Evropske centralne banke je stabilnost cena, a svoju novanu politiku ona vodi sledei nemaki model, nezavisno od politikih uputstava. Shodno Ugovoru, odluke vezane za monetarnu politiku donosi Savet ECB-a prostom veinom glasova. On se sastoji od est lanova uprave ECB-a i predsednika nacionalnih centralnih banaka. Shodno ciljevima ECB-a, njen prvenstveni zadatak obezbeenje stabilnosti novane vrednosti obavljen je kada je srednjorona stopa inflacije manja od 2%. U toku prve dve i po godine ekonomske i monetarne unije, ECB se trudila da izgradi poverenje i dokae svoju nezavisnost. U okviru oprezne novane politike vie puta je intervenisala menjanjem vodee kamatne stope. Pa ipak, nije uspela da sprei da, pre svega, usled naglog rasta cena nafte, stopa inflacije poetkom 2001. vidno pree predvieni nivo; istovremeno, pogorali su se i konjunkturni

68

PRIRUNIK O EVROPI

izgledi. Ako se zanemare ovi efekti, evro je od samog poetka bio valuta visoke unutranje stabilnosti. Druga komponenta potrebna za stabilnu valutu jeste ekonomska i budetska politika koja nije u suprotnosti sa novanom politikom. Kritike procene na raun ekonomske i monetarne unije odnose se na to da u ovoj oblasti postoji potreba za uskom usaglaenou, ali da se ekonomska politika i dalje oblikuje na nacionalno nivou. U okviru koordinacije ekonomske politike predvieno je usko povezivanje, da bi se ekonomski uinci drava lanica harmonizovali u tolikoj meri da mogu da postignu sline rezultate u pogledu privrednog rasta, inflacije i nezaposlenosti. Zato Komisija redovno izvetava Savet o privrednom razvoju u dravama lanicama EU i predlae osnovne mere ekonomske politike, o kojima Savet, nakon razmatranja na Evropskom Savetu, odluuje kvalifikovanom veinom glasova. U skladu sa multilateralnim postupkom kontrole, koji se ve godinama primenjuje, Komisija kontrolie da li budeti drava-lanica prate ciljeve Zajednice. Tim povodom, Savet moe da izrekne sankcije, kao to je javna opomena, ali i da odredi pomo u sluaju tekoa koje nisu prouzrokovane sopstvenom krivicom. Gledano iz programsko-strateke perspektive, Evropski savet, konano, ulae vee napore u upotpunjavanje i poboljanje ekonomsko-politike koordinacije. U martu 2000. godine, efovi drava i vlada objavili su ekonomski i program politike zapoljavanja, ije napredovanje redovno kontroliu. Dok su u ovaj postupak umeane sve drave lanice EU, za uesnice EMU, pored toga, vai regulativa ABCPakta stabilnosti i rast, koja se posebno odnosi na budetsku disciplinu. Ovaj instrument dogovoren je 1997. godine da bi se otklonile sumnje u pogledu trajne orjentacije na stabilnost. On predvia znaajne kazne za zemlje sa previsokim stopama zaduenosti. Ukupno posmatrano, Savet ministara ekonomije i finansija (Ecofin savet) je kljuni organ koordinacije ekonomske politike. U postupku usvajanja zakljuaka koji se odnose posebno na EMU glasaju samo drave koje u njoj uestvuju. One se dodatno okupljaju u neformalnoj ABCEvro-grupi, koja je organizovana kao forum ministara finansija za razmatranje i koordinaciju ekonomskih mera. Uoi sednica Ecofin saveta, Evrogrupa razmatra monetarna pitanja, koordinaciju budeta i strukturne reforme u dravama lanicama. Zahvaljujui svom neformalnom karakteru, Evro-grupa je, osim toga, podobna i za razmenu stavova sa Evropskom komisijom i ECB. Posmatrano iz perspektive rezultata tih procesa usaglaavanja, kao prvo treba naglasiti da su se poboljali javni podaci o budetima u dravama lanicama u prve dve godine postojanja EMU. Nacionalni programi stabilizacije, predloeni u okviru postupka budetske kontrole, nisu samo formulisani, ve su, u velikoj meri, i sprovedeni. U februaru 2001. godine, Savet je po prvi put Irskoj javno uputio formalnu opomenu i zahtev da promeni ekonomsku politiku, jer je zemlja preforsirala privredu i zabeleila previsoku stopu inflacije.

EKONOMSKA I MONETARNA UNIJA

69

Preduslov za uee u Ekonomskoj i monetarnoj uniji jeste istovremeno ispunjenje tzv. kriterija konvergencije pre pristupanja (l. 121 UoEZ). Shodno tome, svaka drava mora da (a) dokae trajnu stabilnost cena, (b) ne zabelei preterani budetski deficit, (c) da u EMS dve godine nije prouzrokovala napetost deviznog kursa, i (d) da njena dugorona kamatna stopa bude najvie za 2% via nego u zemljama sa najstabilnijim cenama. Prvog januara 2001. godine, Grka je, nakon odgovarajue provere, pristupila kao dvanaesta zemlja EMU. Dok vedska ne uestvuje u EMS i stoga formalno ne ispunjava kriterijume, Danska i Velika Britanija, na osnovu pravila o izuzetku, ne moraju da uestvuju u EMU. Ve 1999. godine utvren je koncept zamene gotovine. Za razliku od prethodnih planova, on predvia drastino skraenje prelaznog perioda. Shodno tome, preteni deo zamene trebalo bi da bude zavren ve nakon dve nedelje; na dan 28. februara, evro i cent postali su jedina zakonska sredstva plaanja na itavom monetarnom prostoru. Bilans i perspektive Fundamentalne promene od poetka EMU, 1. januara 1999. godine, veim delom su se odigrale ispod povrine. Svakako da je evro, pre svega, usled velikog gubitka svoje spoljne vrednosti, bio na naslovnim stranama. Silom prilika, period do uvoenja novanica i kovanog novca bio je posebno znaajan kao faza uvebavanja, uspostavljanja i izgraivanja poverenja. Kao pozitivno treba pomenuti da su monetarno-politiki napori u Evropi, ve pre EMU, vodili znaajnoj stabilnosti. Poetak monetarne unije je, praktino, iao glatko. Zajednika moneta se do sada pokazala kao stabilna novana vrednost, uprkos sumnji u kvalifikovanost pojedinih uesnika. Institucije se sve bolje snalaze u svojim ulogama, a strategija novane politike Centralne banke je potvrena. Sa izuzetkom malih odstupanja, funkcionisala je i koordinacija ekonomske politike. I pored toga, i dalje postoji sumnja u evro. Dodue, previe se raspravljalo o devalvaciji evra, koja je jo uvek u granicama uobiajenih monetarnih kolebanja, i u principu je diskutabilno da li moneta koja materijalno jo ne postoji u punoj meri moe prodreti na investiciono trite. Jaz izmeu politike i graana, koji i dalje postoji, ne doprinosi stvaranju poverenja u zajedniku valutu. Od simbolikog znaaja materijalnog uvoenja evra vidno su odudarale delom nedovoljne pripreme privrednih uesnika, nedovoljna upotreba i prihvatanje novca za knjienje od strane potroaa, kao i oskudne i nedovoljno finansirane propagandne kampanje. Iz ekonomske perspektive posmatrano, moe se zakljuiti da je povoljna konjunktura EMU dosta pomogla. Na taj nain, u prve dve godine mogli su se postii budetski ciljevi bez veih napora konsolidacije. Ako se imaju u vidu bude-

70

PRIRUNIK O EVROPI

ti, koji jo nisu u potpunosti sanirani, poetak monetarne unije je, ipak, bio pod velikom hipotekom. Da je otporna na olujne vetrove pokazae se tek kad se trajna orjentacija ka stabilnosti ne bude dovodila u pitanje ni u kritinim situacijama konjunkture, i kada se postigne trajna konvergencija ekonomsko-politike osnovne orjentacije drava. To pokazuje da Evropa uvoenjem evra jo nije postigla cilj, ve da se nalazi usred jednog procesa. I rasprava oko EMU ukazuje na to da e Evropa trajno funkcionisati samo ako udovolji eljama svojih graana. Visok stepen isprepletanosti evropskih ekonomija e, srednjorono gledano, u politikom delovanju morati da nae svoj pandan. Uz to, dinamiki efekti koje je prouzrokovala monetarna unija naterae politiku na debatu oko osnovnih ciljeva i budueg oblika EU. Olaf Hilenbrand

71

Ekonomska politika
Ugovorne osnove: lan 2 UEU; lan 24, 8, 98124 UoEZ Ciljevi: postojani rast, visok nivo zaposlenosti, stabilnost cena, zdrave javne finansije i okvirni monetarni uslovi, mogunost trajnog finansiranja platnog bilansa, visok stepen konkurentnosti, jaanje ekonomske i socijalne integracije. Instrumenti: unutranje trite, ekonomska i monetarna unija, tesna koordinacija ekonomske, finansijske i monetarne politike. Dokumenti: Evropska Komisija: Privreda Evropske unije. Godinji bilans 2000, u: Evropska privreda, br. 71/2000; Evropski Savet u Lisabonu, mart 2000, zakljuci predsedavajueg. Literatura: Rolf Caesar, Eckart Scharrer (izd.): konomische und politische Dimensionen der Europischen Wirtschafts- und Whrungsunion; Ekonomske i politike dimenzije Evropske ekonomske i monetarne unije, Baden-Baden 1999, Evropska Komisija, Generalni direktorat za privredu i finansije; Evropska privreda, tek. izdanja; E.J. Mestmaecker: Die Wirtschaftsverfassung der Europischen Union; Ekonomski ustav Evropske unije, Bonn 1993; H. Wagner, Europische Wirtschaftspolitik. Perspektiven einer Europischen Wirtschafts- und Whrungsunion; Evropska ekonomska politika. Perspektive Evropske ekonomske i monetarne unije (EEMU), Berlin 1998. Internet: GD privreda i finansije: http://www.europa.eu.int/comm/economy_finance/ index_en.htm; ECB: http://www.ecb.int/

Drave lanice Evropske unije, shodno lanu 4 UoEZ, imaju obavezu da slede ekonomsku politiku zasnovanu na tesnoj koordinaciji politike zemalja lanica, unutranjem tritu i utvrivanju zajednikih ciljeva. One ekonomsku politiku smatraju pitanjem od zajednikog interesa, i istu koordiniraju u okviru Evropskog saveta, kako bi postigle ugovorne ciljeve (lan 98, 99 UoEZ). Sa formiranjem ekonomske i monetarne unije (EMU), u januaru 1999. godine, raste potreba za koordinacijom, posebno u budetskoj politici, poto je harmonina usklaenost finansijske politike sa novanom politikom Evropske centralne banke (ECB) u interesu svih. Trino-privredni poredak Kreiranje ekonomske politike u Evropskoj uniji, a posebno u jo tenje povezanoj EMU, bie uspeno samo ako se ona zasniva na zajednikim principima politikog ureenja. Ekonomsko-politika tradicija zemalja lanica, meutim, veoma se razlikuje u pogledu odnosa izmeu trita i drave. U Francuskoj, jo od vremena ana B. Kolbera, postoji duga tradicija centralizovanog upravljanja privredom, koja se samo polako moe potisnuti. Velika Britanija, od vremena Margaret Taer, sledi skoro potpuno ist liberalni kurs u privredi. U Nemakoj, bar u teoriji, u domenu politikog ureenja uzor predstavljaju shvatanja Ludviga Er-

72

PRIRUNIK O EVROPI

harda, odnosno, koncept socijalne trine privrede, iako u praksi nedostaje orjentacija prema globalnom trino-privrednom konceptu. Zbog toga treba oceniti kao pozitivno to to je EU u Ugovoru iz Mastrihta (1993) potvrdila svoje opredeljenje za princip otvorene trine privrede sa slobodnom konkurencijom kao osnovom ekonomskog ureenja Zajednice. To je u skladu sa ekonomskom logikom unutranjeg trita. Unutranje trite predstavlja sr EMU. Talas liberalizacije i deregulacije izazvan njenim konanim formiranjem uticao je i na druge vane oblasti, kao to su telekomunikacije, saobraaj, ili energetika. To je konkurenciji pruilo znaajan podsticaj. Uprkos tome, uticaj drave i dalje je veoma jak, kao to pokazuje, na primer, visoka dravna kvota od skoro 50% u evropskom proseku, a i pored brojnih privatizacija u nizu drava jo uvek je iroko rasprostranjeno dravno vlasnitvo preduzea. Za drave lanice javna preduzea u mnogim sluajevima i dalje predstavljaju instrument za upravljanje privredom, kao i za obezbeivanje drutveno-politikih ciljeva, to jasno pokazuje diskusija o statusu javno-pravnih kreditnih instituta u Nemakoj (tedionice i pokrajinske banke). Kontrola subvencija od strane EU u oblasti javne privrede oduvek je nailazila na velike potekoe (Industrijska politika). Isto tako, i subvencionisanje starih industrija koje vie nisu konkurentne u suprotnosti je sa ugovorom definisanim ciljem slobodne trine privrede. Efikasna kontrola javne finansijske pomoi u cilju spreavanja ometanja konkurencije predstavlja vaan zadatak za Evropsku Komisiju kojoj predsedava Romano Prodi (Politika konkurencije). Novi okvirni uslovi proistekli iz EMU Od kako je, 1. 1. 1999. godine, formirana EMU, ekonomsko-politiki okvirni uslovi unutar EU znaajno su se promenili. Jedan od glavnih uzroka nesporazuma je taj to je EU u oblasti ekonomske unije drugaije ureena nego u oblasti monetarne unije. Kao ekonomska unija, unutranje trite Evropske zajednice poiva na decentralizovanoj osnovnoj strukturi Zajednice. U skladu s tim, kao i sa ABCprincipom subsidijarnosti, za ekonomsku politiku su i dalje u prvom redu odgovorne drave lanice. Osim u oblasti spoljnotrgovinske, poljoprivredne i regionalne, strukturne i kohezione politike, na Evropsku Zajednicu ugovorom nisu prenete nikakve nadlenosti za kreiranje centralizovane ekonomske politike. Drave lanice niti su bile, niti su spremne da Zajednici ustupe sveobuhvatnu suverenost, na primer, u oblastima poreske, socijalne, ili infrastrukturne politike, itd. Nasuprot tome, monetarna unija prema Ugovoru iz Mastrihta je centralistiki ureena. Dvanaest drava lanica su svoj nacionalni suverenitet u oblasti novane politike i politike deviznog kursa ustupile ECB i Evropskom savetu, u obimu u kome je on nadlean za politiku deviznog kursa prema lanu 111 UoEZ. Na osnovu Pakta stabilnosti i rasta utemeljenom u lanu 104 UoEZ za lanice monetarne unije, takoe, postoje ogranienja u pogledu njihove budetske politike.

EKONOMSKA POLITIKA

73

Posle formiranja EMU postalo je neophodno da se ekonomska i finansijska politika usklade sa monetarnom politikom ECB, da ne bi dolazilo do konflikata izmeu monetarne politike ECB i nacionalne fiskalne politike lanica EMU. Zbog toga je Ugovorom o Evropskoj zajednici predviena kako koordinacija ekonomske politike (l. 99 UoEZ), tako i koordinacija finansijske politike (l. 104 UoEZ). Reenja Pakta stabilnosti i rasta, koja se odnose na ogranienje budetskih deficita, konkretizovana su na Samitu odranom u junu 1997. godine u Amsterdamu. Nakon toga, Komisija je izdala uredbe o proirenoj kontroli budetske politike i kontroli i koordinaciji ekonomske politike, kao i Uredbu o ubrzanju i razjanjenju postupka u sluaju prekomernog deficita. Drave lanice su se obavezale da srednjorono postignu uravnoteen, ili ak suficitarni budet, kako bi mogle da savladaju normalna konjunkturna kolebanja bez prekoraenja gornje granice deficita od maksimalno 3%. Nadziranje ekonomske politike Postupkom izvedenim iz lana 99 UoEZ predvieno je da Savet neprekidno prati ekonomski razvoj svake drave lanice i Zajednice, kao i da nadzire usklaenost tog razvoja sa Osnovnim pravcima ekonomske politike koje je usvojio Savet. U tu svrhu, drave lanice EMU dune su da Savetu i Komisiji podnesu takozvane programe stabilnosti. Ovi programi moraju da budu sainjeni tako da predstavljaju sutinsku osnovu stabilnosti cena, kao i znaajan rast privrede koji omoguava otvaranje novih radnih mesta. Drave lanice koje nisu uesnice u EMU dostavljaju ove podatke u vidu programa konvergencije za koje vae isti zahtevi u pogledu sadraja i oblika. Ukoliko se ne slede Osnovni pravci ekonomske politike, Savet moe dotinoj dravi da izrekne pravno neobavezujue preporuke. Savet, eventualno, moe da izrekne i upozorenje, pre nego to doe do budetskog deficita koji nije u skladu sa srednjoronim budetskim ciljem. Postupak nadzora i koordinacije ekonomske politike prethodi postupku kontrole stanja budeta prema lanu 104 UoEZ (postupci odluivanja). Oba postupka slina su po svojoj osnovnoj strukturi. Sankcije koje slede u sluaju nepridravanja ugovornih odredbi se, naravno, razlikuju. Protiv lanice EMU koja ne poravna prekomerni deficit u predvienom roku, Savet moe kvalifikovanom veinom glasova da uvede sankcije razliitog stepena teine, sve do izricanja novane kazne. Za drave koje nisu lanice EMU one se ograniavaju na upuivanje preporuke za smanjenje budetskog deficita, kao i na objavljivanje te preporuke. Politika drava lanica prvi put je 1999. godine kontrolisana shodno ovome postupku. Pre svega, velike drave lanice EMU jo uvek su daleko od postizanja uravnoteenog budeta kao srednjoronog cilja. Ipak, uspehom treba smatrati to to su se budetski deficiti unutar Zajednice dodatno smanjili, i to kvo-

74

PRIRUNIK O EVROPI

ta dugova pokazuje tendenciju pada, nakon to je u proteklih 25 godina bila u jakom porastu. Sa 75,4% u 1996. godini ona je do 2000. godine redukovana na 69,6%. Obzirom na slab rast i visoku stopu nezaposlenosti, EU je od 1997. godine intenzivirala koordinaciju svoje ekonomske politike i proirila je na nova podruja. Kljune rei su: Luksemburki proces, Kardifski proces i Kelnski proces. Kod Luksemburkog procesa re je, pre svega, o daljem razvoju koordinisane strategije zapoljavanja u cilju vee efikasnosti trita rada (politika zapoljavanja). Kardifski proces obuhvata strukturne reforme kojima je cilj unapreenje trita roba, usluga i kapitala. Najzad, pod Kelnskim procesom podrazumeva se makroekonomski dijalog koji treba da ukljui partnere u kolektivnim ugovorima, odnosno, politiku plata u dijalog sa Savetom, Komisijom i Evropskom centralnom bankom. Osnovni postulat ovih procesa je da se na bazi poreenja best practice izvedu konkretne preporuke za politiku rasta i zapoljavanja u dravama lanicama. Njihov zadatak je izrada programa sa ciljevima koji se mogu postii. I pored insistiranja nekih drava, odustalo se od fiksiranja kvantitativnih ciljeva u pogledu rasta, ili zapoljavanja u Zajednici. Ova tri procesa mogu biti od pomoi, ako zaista postoji spremnost da se ui od zemalja koje vode uspenu politiku. I makroekonomski dijalog moe da deluje pozitivno. Nemaka iskustva sa usklaenom akcijom iz sedamdesetih godina i Savezom za rad iz 1998. bila su povod da se upozori na preterana oekivanja. Osim toga, drave EU su na Kelnskom samitu, 1999. godine, prihvatile da je unapreenje rasta i zaposlenosti zadatak koji primarno treba reavati na nivou nacionalnih drava. Na vanrednom zasedanju Evropskog saveta odranom u Lisabonu marta 2000. godine, Evropska unija postavila je sebi ambiciozni strateki cilj da Uniju pretvori u najkonkurentniji i najdinaminiji ekonomski prostor na svetu ekonomski prostor koji je sposoban da postigne trajni privredni rast sa vie boljih radnih mesta i jaom socijalnom integracijom. Tei se realnom rastu od 3% i poveanju stope zaposlenosti sa 61% na 70% do 2010. godine. Teita su unapreenje informacionih i komunikacionih tehnologija, ofanziva u oblasti obrazovanja, sveobuhvatna liberalizacija trita, kao i zaokruenje unutranjeg trita finansijskih usluga. Savet namerava da svake godine u prolee proveri postignuti napredak u ostvarivanju ovih ciljeva. Osnovne nadlenosti i dalje u rukama nacionalnih drava Osim ogranienja budetskog salda koji propisuje Pakt stabilnosti, ekonomska i finansijska politika i dalje ostaju u nadlenosti vlada nacionalnih drava. Ukoliko potuju zahteve Pakta stabilnosti, one autonomno mogu da odrede dravnu kvotu (obim dravnih izdataka u odnosu na BNP) i nivo dravnih prihoda, kao i

EKONOMSKA POLITIKA

75

strukturu dravnih izdataka i prihoda, a posebno poreza i doprinosa za socijalno osiguranje. injenica je da su kvote dravnih izdataka i struktura poreza u okviru EU veoma razliite.
Dravne kvote i strukture dravnih prihoda iz 1997.

Izvor: OECD 1 Dravni izdaci u procentima u odnosu na bruto nacionalni proizvod 2 Procenat ukupnih prihoda iz poreza i doprinosa za socijalno osiguranje

Dravne kvote su se 1997. godine kretale izmeu maksimuma od 62,3% (vedska) i minimuma od 35,1% (Irska). U proseku, dravna kvota je na nivou EU iznosila 48,3%, to je otprilike proseni nivo iz osamdesetih godina, ali za oko 4% ispod maksimuma iz 1993. Struktura dravnih prihoda (porezi i doprinosi za socijalno osiguranje) se, isto tako, razlikuje kao i dravne kvote. I pored ovih razlika, jo u fazi koja je prethodila EMU, postignuta je iroka konvergencija najvanijih makroekonomskih kriterijuma, kao to su inflacija, nivo kamata, budetski deficit i znaajna stabilnost deviznih kurseva. Konvergencija se tokom prve godine funkcionisanja EMU pojaala. To govori u prilog injenici da se unutranje trite i monetarna unija i te kako mogu usaglasiti sa nacionalnim suverenitetom u velikim delovima ekonomske i finansijske politike. Generalno se, ipak, postavlja pitanje da li je, odnosno, u kojoj meri je potrebno da se unutar Zajednice izvri harmonizacija svih oblasti politike, i u kojoj meri treba da vlada konkurencija sistema.

76 Harmonizacija ili konkurencija u poreskoj politici

PRIRUNIK O EVROPI

U naelu, postoje dobri argumenti u prilog konkurenciji u poreskoj politici. Porezi su vaan faktor privredne lokacije; to se posebno odnosi na oporezivanje preduzea. Sve otrija meunarodna konkurencija u pridobijanju investitora primorava drave da izau na kraj uz to nie poreze, i da svoje stvarne dravne zadatke izvravaju efikasno. U sluaju usklaivanja poreskih stopa preti opasnost od postizanja saglasnosti o uvoenju, ako ne najvieg, ono bar natprosenog nivoa poreskih stopa. Intervencija politike je, meutim, potrebna u sluajevima kad nema konkurentskih odnosa u oblasti poreske politike. Komesar EU Monti podneo je, u decembru 1997. godine, znaajne predloge u vezi sa kodeksom ponaanja u oblasti poreske politike. Njegov plan, s jedne strane, predvia oporezivanje prihoda od kapitala putem uvoenja izvornog poreza od najmanje 20% u svim dravama EU ili, kao alternativu, kontrolna uzajamna obavetavanja drava lanica. Na taj nain, delovalo bi se protiv oigledne protivrenosti koja se ogleda u tome da praktino sve drave EU, manje ili vie, visoko oporezuju prihode po osnovu kamata domaih lica, ali ne i stranaca iz EU. To se ne moe uskladiti sa principima unutranjeg trita i monetarne unije. Montijevi predlozi se, s druge strane, odnose na oporezivanje preduzea. Cilj je da se tim putem postepeno ukinu poreske oaze i sprei nastajanje novih. Nakon naelnog dogovora postignutog u Feiri (Portugalija), ministri finansija EU su, 27. novembra 2000. godine, u Briselu odluili da se od 2003. godine razmenjuju kontrolna obavetenja o prihodima po osnovu kamata graana EU. Belgija, Luksemburg i Austrija mogu, umesto toga, da naplauju izvorne poreze do kraja 2009. godine. Luksemburg je, meutim, uslovio konano stupanje na snagu ove odluke preduzimanjem istovetnih mera od strane treih drava, kao to su vajcarska ili SAD. to se tie indirektnih poreza, koji se preteno odnose na potronju (porez na dodatnu vrednost, specifini porezi na potronju, kao to su porez na benzin ili duvan), uputno je da se izvri minimalna harmonizacija, kako bi se ograniio oping turizam koji nastaje zbog prekomernih razlika u cenama. Potpuna harmonizacija u ovoj oblasti, meutim, nije potrebna. To pokazuju i dosadanja iskustva u EU, kao i SAD (Sales tax). to se tie poreza na dodatnu vrednost, u Evropskoj uniji ve postoji minimalna stopa od 15%. Primenjena stopa kree se izmeu 15% (Luksemburg) i 25% (Danska i vedska). U oblasti poreske politike za sada je, meutim, vaniji brzi prelazak na princip zemlje porekla, koji je u skladu sa zahtevima unutranjeg trita, nego dalje usklaivanje poreza na dodatnu vrednost. Na poresku politiku Zajednice trenutno u znatnoj meri utie princip poreske konkurencije. Zbog konkurencije lokacija u EU se poslednjih godina, meutim, moe uoiti harmonizacija putem trita. To se posebno odnosi na oporezi-

EKONOMSKA POLITIKA

77

vanje preduzea, koje je tokom poslednjih decenija znatno umanjeno u praktino svim dravama EU, kako bi se ouvala atraktivnost za mobilni kapital. Ne moe se, meutim, govoriti o unitavajuoj poreskoj konkurenciji koja dravi oduzima neophodna sredstva za ispunjenje njenih zadataka. Delorova vizija Politika plata, takoe, ostaje u nadlenosti drava EU. To se, s jedne strane, obrazlae time to su proces donoenja odluka kao i uticaj drave bitno razliiti. S druge strane, zajednika politika plata bila bi veoma opasna, s obzirom na velike razlike u produktivnosti. Visoka stopa nezaposlenosti u mnogim delovima Zajednice ukazuje na estu neusklaenost trokova i produktivnosti. Zbog toga se od tarifne politike zahteva da putem fleksibilnije i snanije trino orjentisane politike plata efikasno deluje protiv konkurencije privrednih zona, kao i razliitih regionalnih uslova. Harmonizacija u oblasti socijalne politike bi, isto tako, bila tetna, ukoliko bi prevazilazila okvire minimalne harmonizacije u oblasti zatite na radu i zdravstvene zatite. Generalno se moe konstatovati da evropeizacija ekonomske politike brzo napreduje, bilo putem politike koordinacije, odnosno, harmonizacije, bilo harmonizacijom putem trita. Predvianje biveg predsednika Komisije, aka Delora, da e se 80% svih ekonomsko-politikih odluka ubudue donositi na nivou EU moe se uskoro obistiniti. Ulrih reder

78

Ekonomski i socijalni komitet


Osnove ugovora: l. 7, 257262 UoEZ. Ciljevi: savetovanje organa EZ (l. 258 UoEZ). Sastav: 222 predstavnika organizovanih interesa privrednog i socijalnog civilnog drutva: Nemaka, Francuska, Italija i Velika Britanija alju po 24, panija 21, Belgija, Grka Holandija, Austrija, Portugalija, vedska po 12, Danska, Irska, Finska po 9 i Luksemburg 6 lanova. lanove predlau vlade drava lanica, a imenuje ih Savet, po pribavljenom miljenju Komisije, na etiri godine. Ugovor iz Nice predvia do 350 lanova i njihovo imenovanje kvalifikovanom veinom glasova. Nadlenosti: delom obavezujue, delom fakultativno pravo na davanje miljenja, koje Parlament moe prihvatiti, a moe i samoinicijativno da zauzme stav. Objavljivanje stavova ESK u Slubenom listu Evropske zajednice. Instrumenti: stavovi, informativni izvetaji Postupak odluivanja: plenum ESK donosi odluke prostom veinom glasova na osnovu izvetaja Odbora. Sedite; osoblje: Brisel; oko 520 slubenika, od kojih je oko 350 dodeljeno slubama zajednikim sa Komitetom regiona. Literatura: Waldemar Hummer: Der Wirtschafts- und Sozialausschuss; Ekonomski i socijalni odbor, u : Eberhard Grabitz, Meinhard Hilf (izd.): Kommentar zur Europischen Union; Komentar o Evropskoj uniji, 6. dopunsko izdanje, Minhen 1994; Katharina Vierlich-Jrke: Der Wirtschafts- und Sozialausschuss der Europischen Gemeinschaften; Ekonomski i socijalni odbor Evropskih zajednica, Baden-Baden 1998. Internet: http://www.esc.eu.int

Ekonomski i socijalni komitet (ESK) Evropske Zajednice, osnovan 1958. godine, ima zadatak da prikupi stavove organizovanih interesa (predstavnitva interesa) prilikom pripreme odluka obavezujuih na nivou EU. To omoguava organima da kod oblasti od znaaja za ESK dobiju sliku o prihvatljivosti svojih projekata, naroito u savezima poslodavaca i radnika, to je bilo naroito znaajno upravo u poetnoj fazi evropske integracije. Vodei rauna o konceptima kao to su civilno drutvo i Evropa graana, lanovi ESK su, shodno Ugovoru iz Nice, sada predstavnici razliitih ekonomskih i socijalnih oblasti organizovanog civilnog drutva (l. 257 UoEZ). Posmatrano sa ugovorno-pravne take gledita, ESK trenutno nije glavni organ Zajednice (l. 7 UoEZ), ve sporedni, ili pomoni organ. Tako, na primer, on nema pravo podnoenja tube Evropskom sudu pravde. Sastav, interna organizacija i pravo uea Prema kljuu utvrenom u Ugovoru o EZ (l. 258 UoEZ), 15 drava lanica trenutno delegira 222 lana ESK, pri emu e ovaj broj proirenjem proporcional-

EKONOMSKI I SOCIJALNI KOMITET

79

no porasti na 350 lanova. lanovi se organizuju u tri grupe: poslodavci, radnici i razliiti interesi (izmeu ostalog, udruenja potroaa, trgovinske komore, udruenja poljoprivrednika), pri emu je uobiajeno da se obezbeuje treinski paritet. Poslednje imenovanje lanova ESK bilo je u oktobru 1998. godine. U Saveznoj Republici Nemakoj je Savezno ministarstvo privrede nadleno za izbor predloenih nemakih lanova. Praksa imenovanja Saveznog ministarstva privrede nije, meutim, transparentna, pa tako velike nevladine organizacije, kao to je Savez za zatitu ivotne sredine i prirode Nemake, nije zastupljen u ESK, dok su druga udruenja zastupljena sa dva pa ak i tri predstavnika. Interna organizacija ESK predvia predsednika i predsednitvo od 24 lana, koji se biraju na dve godine. Predsednitvo ureuje rad ESK u emu mu pomae generalni sekretarijat. ESK i Komitet regiona imaju delom zajednike slube. Trenutno ESK ima est ekspertskih grupa koje pripremaju stavove ESK -a u svojim politikim oblastima. Ekspertske grupe, pri tom, pokrivaju sve oblasti politike EZ, a jedna ekspertska grupa se bavi spoljnim odnosima EU. Prava uea ESK u politikim oblastima EZ postepeno su proirivana u okviru revizije ugovora preko Jedinstvenog evropskog akta (1987) i Ugovora iz Mastrihta (1993) i Amsterdama (1999). Danas ESK ima pravo davanja miljenja u mnogim oblastima politike EZ, pa tako, na primer, kod slobodnog protoka radne snage, slobode nastanjivanja i ostalih delova socijalne, obrazovne, zdravstvene, industrijske, istraivake i tehnoloke, ekoloke i politike zapoljavanja. U poslednje etiri godine, ESK je godinje u proseku usvajao 166 stavova, od kojih oko 20% na sopstvenu inicijativu, pri emu od 1999. belei pad ukupnog broja stavova uz istovremeni rast inicijativnih stavova. Stavovi ESK se, dodue, po pravilu ne usvajaju jednoglasno, ali oni esto predstavljaju konsenzus zastupljenih grupa. ESK istie da Komisija, Evropski parlament i Savet uzimaju u obzir oko dve treine njegovih preporuka i predloga. Ukljuivanje ESK i njegovih ekspertskih grupa u proces oblikovanja politike na nivou EU uglavnom poinje pre stvarnog formalnog procesa donoenja odluka. Procesi pribavljanja miljenja Komisije i odbora Evropskog parlamenta omoguavaju drugim organima Zajednice da na vreme ukljue stavove predstavnika udruenja. Pozicije grupe poslodavaca u ESK, po pravilu, odreuju evropska udruenja industrije, a ABCEvropski savez sindikata (ESS) preuzima ovu funkciju za grupu radnika. Grupa razliitih interesa je u tom pogledu vie izdiferencirana, ali i tu veliki uticaj na poziciju svojih nacionalnih predstavnika imaju vodei evropski savezi, na primer, savezi poljoprivrednika, malih i srednjih preduzea i zanatlija. Od instrumenta lobiranja do drutvenog partnera u dijalogu ESK je vremenom izgubio svoj ekskluzivni karakter institucije efikasnog politikog lobiranja. Evropska i nacionalna predstavnitva interesa u meuvremenu

80

PRIRUNIK O EVROPI

sve vie direktno zastupaju svoje stavove u brojnim odborima Komisije , pa je i Evropski parlament, zbog svog poveanog znaaja, postao cilj lobiranja. Posledica toga i proirenje prava na konsultacije na ostale politike oblasti doveli su do okretanja ESK drugim institucionalnim uzorima. Ekonomski i socijalni komitet sebe danas vidi, pre svega, kao predstavniki organ i diskusioni forum par excellence organizovanog graanskog drutva i kao megafon za irenje evropske ideja u Evropskoj uniji. Vaan zadatak ovog Komiteta je priprema proirenja EU. ESK je sa vie zemalja kandidata za pristupanje EU obrazovao Meovite konsultativne komitete i zalae se za stvaranje slinih institucija u svim dravama koje su podnele zahtev za lanstvo u EU. Na meunarodnom nivou strukturisani dijalog obuhvata ne samo uee u radu Meunarodnog udruenja ekonomskih i socijalnih saveta i slinih institucija, ve i meuregionalno partnerstvo sa dravama ABCEvropskog ekonomskog prostora (EEP), dravama afrikog, karipskog i pacifikog regiona (AKP), podruja Sredozemlja i Latinske Amerike. ESK, meutim, mora svoj novi pokuaj funkcionisanja kao predstavnika organizovanog graanskog drutva u budunosti da potkrepi irim spektrom zastupljenih organizacija. Ostaje da se vidi da li e drave lanice u svojim predlozima za pozicioniranje iskoristiti u tom pogledu menjanje Ugovora iz Nice. Ingo Linzenman

81

Europol
Ugovorna osnova: l. 29, 30, 31 (saradnja izmeu Europol i Eurojust) UEU.

Osnivanje: Dogovor u Savetu o osnivanju 26. 7. 1995; poetak rada u punom obimu 1. 7. 1999. Sedite; zaposleni: Hag; 2001. Europol je zapoljavao 242 slubenika, od toga 44 oficira za vezu u organima za krivino gonjenje drava lanica. Organi: Upravni odbor; Direktor; zajednika kontrolna sluba za zatitu podataka; finansijski kontrolor i Odbor za finansije. Budet: Finansiranje iz doprinosa drava lanica shodno kljuu BNP. Budet je 2001. iznosio 35,4 miliona evra. Literatura: Peter-Kristian i Miler-Graf (izd.): Europische Zusammenarbeit in den Bereichen Justiz und Inneres; Evropska saradnja u oblasti pravosua i unutranjih poslova, Baden-Baden 1996; Rainer Oberlajtner: Schengen und Europol. Kriminalittsbekmpfung in einem Europa der inneren Sicherheit; engen i Europol. Suzbijanje kriminala u Evropi orjentisanoj na unutranju bezbednost, Be 1998. Internet: http://www.europol.eu.int

Evropski policijski ured (Europol) je telo predvieno Ugovorom EU. Stvarno uspostavljanje Europola, rukovodei se sporazumom postignutim izmeu drava lanica EU, trajalo je od 1995. do 1999. godine. Postepenim ukidanjem granica i graninih kontrola izmeu drava lanica EU nastalo je ne samo jedinstveno unutranje trite, ve i jedinstven kriminalno-geografski prostor, koji je negativno uticao na borbu protiv kriminala i organizovanog zloina, i time ugrozio bezbednost ljudi u EU. Prekogranina mobilnost nacionalnih policijskih slubi je u mnogome manje izraena od mobilnosti poinilaca krivinih dela. Zato je ABCUgovor iz Mastrihta (1993) predvideo saradnju izmeu drava lanica i njihovih organa krivinog gonjenja u oblasti suzbijanja kriminala, kao i osnivanje Europola. Prve konkretne korake u sprovoenju u delo ovog ugovornog cilja preduzeo je Savet ministara EU u junu 1993. na osnovu dogovora o formalnom osnivanju Evropske policijske jedinice za borbu protiv droga (EJD) i utvrivanjem njenog polja delatnosti (suzbijanje narko-kriminala i pranja novca). Savet je, zatim, proirio delokrug zadataka EJD zajednikim merama u oblasti nuklearnog kriminala, organizovane ilegalne imigracije i otuivanja motornih vozila (mart 1995), kao i suzbijanja trgovine ljudima (decembar 1996). Savet je, konano, 26. jula 1995, postigao saglasnost u vezi s prihvatanjem Sporazuma o osnivanju evropskog policijskog ureda, Europola. Sporazum o Europolu stupio je na snagu nakon ratifikacije u svim dravama lanicama, 1. oktobra 1998. Nakon zakljuivanja niza drugih pravnih akata u vezi sa Sporazumom u Nemakoj je naroito Protokol o imunitetu slubenika Europola, kao i pitanje demokratske kontrole Europola bio predmet kontroverz-

82

PRIRUNIK O EVROPI

ne debate, Europol je mogao da zapone svoju punu aktivnost 1. jula 1999. godine. Do vremenskog odlaganja preuzimanja poslova dovelo je odbijanje britanske vlade da prihvati da Evropski sud pravde bude poslednja instanca za tumaenje Sporazuma o Europolu, ime je blokirala pokretanje postupka ratifikacije. Rezultat dugotrajnih pregovora, koji u Savetu podleu pravilu jednoglasnosti, bila je pogodba opting-out u korist Velike Britanije, postignuta u julu 1996. Formiranjem Europola drave lanice EU tee poboljanju delotvornosti slubi drava lanica za borbu protiv kriminala, i unapreenju svoje saradnje s ciljem spreavanja i suzbijanja terorizma, ilegalne trgovine drogom i drugih tekih oblika meunarodnog kriminala. Operativno teite rada Europola poiva na nacionalnim institucijama krivinog gonjenja, koje uz pomo banaka podataka Europola i drugih informativnih centara iz cele Evrope, koje su raspoloive Hagu, mogu poboljati svoje delovanje. Radi postizanja tog cilja Europol obavlja sledee zadatke: naelno prikupljanje, sastavljanje i analitika obrada informacija iz ciljnih oblasti navedenih u l. 30 UEU, Sporazumu o Europolu, kao i godinjim radnim programima Saveta EU za Europol; uzajamno obavetavanje nacionalnih punktova ustanovljenih u svakoj dravi lanici (u Nemakoj pri Saveznom kriminalistikom uredu); podrka istragama kriminalistike policije u dravama lanicama; odravanje automatizovanih zbirki informacija; na osnovu ABCUgovora iz Amsterdama (1999), izmenjenog l. 30 UEU, Savet moe da ovlasti Europol za pruanje podrke u pripremi, koordinaciji i sprovoenju specifinih istranih mera. Tu, pored podrke nadlenim slubama u dravama lanicama, spada i sprovoenje operativnih mera preko zajednikih timova, u kojima uestvuju predstavnici Europola, u svojstvu davalaca podrke. Savet moe da usvoji i mere kojima se Europol ovlauje, da od institucija drava lanica zahteva uee u sprovoenju i koordinaciji istrage. Konano, Savet moe da unapredi dogovore o zajednikom radu slubenika zaduenih za krivino gonjenje, odnosno, slubenika koji sprovode istragu, specijalizovanih za borbu protiv organizovanog kriminala u tesnoj saradnji sa Europolom. Informacioni sistem, kojeg su organi gonjenja iz drava lanica nahranili odgovarajuim datotekama, sadri podatke o licima osuenim za neko krivino delo relevantno za Europol, o licima osumnjienima za isto delo, ili o licima za koja injenice upuuju na mogunost da e izvriti neko krivino delo koje je u nadlenosti Europola. Pristup ovom sistemu imaju svi centralni nacionalni biroi i oficiri za vezu pri Europolu. Osim toga, Europol raspolae radnim i istraivakim datotekama za izradu faktike analize stanja. U tim datotekama memoriu se i podaci o osobama koje dolaze u obzir kao svedoci, ili rtve, ili su postali rtve nekog krivinog dela. Organi Europola su:

EUROPOL

83

Upravni odbor, koji, u principu, uestvuje u donoenju svih vanih odluka koje su van strune oblasti delovanja policijskog ureda. U njegovom sastavu je po jedan predstavnik drava lanica. Odluke se, po pravilu, donose dvotreinskom veinom glasova. Direktor, kojeg, na osnovu miljenja Upravnog odbora, Savet imenuje jednoglasno, na etiri godine, uz mogunost ponovnog imenovanja. On je, izmeu ostalog, odgovoran i za izvravanje zadataka postavljenih Europolu, kao i za upravu. U aprilu 1999. za direktora Europola imenovan je Jirgen torbek (Nemaka), kao i pet zamenika direktora. Na osnovu odluke Saveta EU, donete dvotreinskom veinom glasova, direktor i njegovi zamenici mogu biti otputeni. Zajednika kontrolna sluba za zatitu podataka, u kojoj sede po dva predstavnika organa za zatitu podataka drava lanica. Upravni savet imenuje finansijskog kontrolora i Odbor za finansije, u ijem sastavu je po jedan predstavnik svake drave lanice EU. On obavlja pripremu zadataka za druge organe Europola. Europol podlee politikoj kontroli ne samo Saveta ministara EU, ve i Evropskog parlamenta, koji od predsednitva EU dobija godinji izvetaj o sprovedenim zadacima Europola, i mora biti konsultovan pre svake izmene Sporazuma. Ugovorom iz Nice je, osim Europola, ustanovljena i primarna pravna osnova za ABCEvropski biro za saradnju u oblasti pravosua (Eurojust). Savet ministara EU dobija ovlaenja da, shodno l. 29 i 31 UEU-N, unapreuje krivino-pravnu saradnju meu dravama lanicama, ukljuivanjem i Eurojusta, koristei analize Europola. Andreas Maurer

84

Evro
Ugovorna osnova: l. 98124 UoEZ Cilj: uvoenje evra kao stabilne jedinstvene valute u EU Monetarna jedinica: 1 evro = 100 centi = 1,95583 DM Literatura: Rochus Castner: Der EURO-Ratgeber. Antworten zur neuen Whrung (Evro-savetnik. Odgovori o novoj valuti), Mnchen 1997; Duden. Der Euro. Das Lexikon zur Whrungsunion (Evro. Leksikon o monetarnoj uniji), Mannheim 1998. Internet: http://europa.eu.int/euro/html/entry.html

Pravovremenim poetkom Ekonomske i monetarne unije (EMU), Evropska unija dostigla je nov kvalitet zajednike integracije. Prvog januara 1999. godine, evro () je postao jedinstvena valuta, najpre u jedanaest drava lanica (sve drave lanice EU, osim Danske, Velike Britanije, Grke, vedske). Godine 2001. prikljuila se i Grka. Svaka nacionalna valuta je od tad samo izraz zajednike valute. Pored svoje funkcije sredstva plaanja, evro zamenjuje ABCEKI (European Currency Unit) kao obraunsku jedinicu EU. Rokovi i postupci Rokovi i postupci za uvoenje evra odreeni su ABCUgovorom iz Mastrihta (1993). Shodno tome, krug uesnika u EMU proiruje se kada dodatne drave ispune kriterijume konvergencije. Ugovorima je predvien naziv EKI za novu zajedniku valutu. Oslanjanje na obraunsku jedinicu, koja je koriena od uvoenja ABCEvropskog monetarnog sistema (EMS), je, meutim, u procesu nastajanja EMU sve vie doivljavano kao problematino. Kao takozvana korpa-valuta, koja se sastojala od vrednovanih nacionalnih valuta, EKI je, u odnosu na drave sa stabilnom valutom, tokom godina izgubio na vrednosti, a time i na ugledu. Nova valuta, meutim, ne predstavlja korpu valuta. Ona, po svojoj vrednosti, treba da sledi do sada najstabilnije valute i da, najzad, postane simbol evropskog identiteta. Da bi to dolo do izraaja, efovi drava i vlada su 1995. godine usaglasili naziv evro. Prednost tog imena je to je kratko i upeatljivo, i to se na svim jezicima EU moe pisati na isti nain. Da bi se za sve uesnike na tritu smanjile tehnike tekoe prelaska na zajedniku valutu, EMU je, najpre, poela sa neopozivo utvrenim deviznim kursevima meu svojim uesnicima. Prvog januara 1999. godine obavezno je bilo prebacivanje na evro samo pri podizanju kredita javnih slubi. Evro, je osim toga, korien kao trgovinska valuta na berzama, a mogao se ve koristi i u bezgotovinskom platnom prometu. Uz pomo sve ee koriene mogunosti dvostrukog prikazivanja cena potroai su mogli da se naviknu na novu valutu: kon-

EVRO

85

cept za logistiki skupu promenu gotovine predvia, u poreenju sa ranijim planovima, znatno krau fazu paralelnog korienja evra i nacionalnih valuta. Izdavanje evra na celokupnoj teritoriji poinje 1. januara 2002. godine. Za poetnu snabdevenost u zemljama EMU u promet se stavlja ukupno 14,25 milijardi novanica i 50 milijardi kovanica. Od 28. februara, evro je jedino zakonsko sredstvo plaanja u dvanaest zemalja monetarnog prostora. Nacionalne valute se i nakon tog datuma mogu menjati. Poverenje u evro Uvoenje evra, uprkos nekim bojaznima, nije predstavljalo monetarnu reformu, ve promenu valute. Sve novane veliine su preraunate, a njihova prava vrednost, pri tome, ostaje nepromenjena. Svi stari ugovori vae i dalje, pod istim uslovima. Za razliku od ranije, odgovornost za stabilnost valute prema ugovoru sada ima Evropska centralna banka (ECB). Ona je nezavisna od politikih direktiva i prioritet joj je stabilnost vrednosti novca. Stvorena je prema uspenom modelu Nemake savezne banke. ECB, meutim, za razliku od svake narodne banke, moe krojiti svoj monetarno-politiki kurs prema potrebama celokupnog monetarnog prostora. I pored velikih poetnih sumnji, besprekorno organizovan start zajednike valute moe se smatrati uspelim. Rasprave o razlozima za ili protiv monetarne unije ustupaju mesto zabrinutosti za stabilnost nove valute. Nakon gotovo tri godine, u EMU jo uvek vlada relativno visoka stabilnost cena u Evro-zoni. Evro je istovremeno, meutim, znatno izgubio na vrednosti u odnosu na ameriki dolar. Prihvatanje i poverenje u evro mogu se izgraditi samo na duge staze. To podrazumeva novanu politiku ECB usmerenu ka stabilnosti, transparentno donoenje privredno-politikih odluka u dravama koje su uvele evro, kao i spremnost da se obeanje o stabilnoj valuti, koje su dale sve strane, trajno podri konsolidacijom budeta. Olaf Hilenbrand

86

Evropa regiona
Literatura: Franz H. U. Borkenhagen (Hrsg.): Europapolitik der deutschen Lnder. Bilanz und Perspektiven nach dem Gipfel von Amsterdam (Evropska politika nemakih pokrajina. Bilans i perspektive nakon Samita u Amsterdamu). Opladen 1998; Rudolf Hrbek, Sabine Weyand: Betrifft: Das Europa der Regionen. Fakten, Probleme, Perspektiven (Predmet: Evropa regiona. injenice, problemi, perspektive). Mnchen 1994; Peter Nitschke, Die Europische Union der Regionen (Evropska unija regiona), Opladen 1999; Denis de Rougemont: Das andere Europa (Ona druga Evropa), Mnchen 1980; Thomas Wiedmann: Der Ausschu der Regionen nach dem Vertrag von Amsterdam, in: Europarecht 1/1999 (Komitet regiona nakon Ugovora iz Amsterdama, u: Evropsko pravo 1/1999, str. 4986. Internet: Komitet regiona: http://www.cor.eu.int/; Evropska konferencija ministara: http://www.europaminister.de

Pojavljivanje pojma Evropa regiona u politikoj raspravi nailazi na oiglednu simpatiju jer je jasan i blizak stanovnitvu. Pokretai zahteva za regionalno saodluivanje u Evropskoj uniji su, u prvom redu, bile nemake pokrajine. One su, meutim, ubrzo nale saveznike i u drugim zemljama EU, pre svega u Belgiji, paniji, Italiji i, nakon njenog pristupanja 1995. godine, u Austriji. Politiari, koji snose odgovornost na regionalnom nivou, rado ukazuju na to da snaga budue Evrope potie iz regiona i spremnosti ljudi da, polazei od regionalne samosvesti, razmiljaju i delaju evropski. U Evropi se evropeizacija i regionalizacija posmatraju kao usko povezani procesi, kao dve strane jedne medalje. Zbog sve vee evropeizacije politike, kako se to argumentuje, sve vie odluka donose tela EU u Strazburu i Briselu. Sve ee ovo se odnosi i na oblasti delovanja koje su procenjene kao regionalne politika kulture i obrazovanja. Postojee politike slobode delovanja, na primer, u regionalnom unapreivanju privrede, postaju, navodno, sve ue. Predstavnici tog koncepta, usled sve vee opasnosti od nepoeljne centralizacije moi na nivou EU, ukazuju na to da graanstvo vidi jau regionalizaciju EU kao protivteu tendencijama centralizacije u EU. Time bi se mogao preduprediti i pretei pad prihvatljivosti EU. Nastanak koncepta Evrope regiona Znaajna pretea regionalizma bio je vajcarski kritiar drutva Denis de Rumon. On je, 1980. godine, krizu centralistike drave spretno formulisao: drave su premale da bi igrale odluujuu ulogu na svetskom nivou, ili osigurale svoju odbranu. One su, sa izuzetkom dve, ili tri drave, prevelike da bi svoje regione zaista ispunile ivotnou i reile probleme nezaposlenosti, ekologije i obrazovanja. Prema tome, evropski regioni i evropska federacija mogli bi se raz-

EVROPA REGIONA

87

viti samo zajedno, kao uzajamno zavisni. Bez autonomnih regiona kao osnovnih jedinica, prema tom shvatanju, nema delotvornog evropskog saveza. Razmiljanja o Evropi regiona dobijala su na znaaju, bar kad je re o njihovom socijalno-kulturnom predznaku koji ih je odlikovao sedamdesetih godina. Od sredine osamdesetih godina, zahtev za jaim regionalnim saodluivanjem uao je i u politiku praksu. Regioni su u toj fazi proli kroz vidljivu promenu od objekta evropske politike do angaovanih aktera s pravom saodluivanja o evropskim pitanjima. Regionalni predstavnici razliitih evropskih zemalja su, od sredine osamdesetih godina, podnosili zajednike spiskove zahteva, kao to je, na primer, Diseldorfska deklaracija iz juna 1991. godine, ili Deklaracija o regionalizmu u Evropi ABCSkuptine evropskih regiona (SER) iz decembra 1996. godine. im je osnovan, i Komitet regiona angaovano uestvuje u toj raspravi. Pri tome, osim u odnosu na EU, sledei zahtevi esto se procenjuju kao prioritetni: potovanje regionalne kulturne razliitosti, kao i unutranje dravne strukture, ukljuujui i mogunosti delovanja regiona u EU; trostepeni federativni razvoj EU sa samostalnim regionima; regionalni organ sa pravima odluivanja; uvrivanje ABCprincipa subsidijarnosti, kao i samostalno pravo na tubu pred Evropskim sudom pravde za zemlje, regione i autonomne zajednice sa vlastitim zakonodavnim sistemima. Kod teoretskog obrazloenja koncepta Evrope regiona problem je do danas u tome to ne postoji opte prihvaena definicija regiona. Pod njime se moe podrazumevati: kulturni, ekonomski, socijalni, ili administrativni region. U okviru regionalne, strukturne i kohezione politike EU pod regionom se, uglavnom, podrazumeva administrativni region, tj. oblast koja se iz administrativnih razloga saima i podlee zajednikoj nadlenosti. Od posebnog znaaja je prvi upravni nivo koji se nalazi ispod dravnog nivoa (u Nemakoj su to pokrajine). Uvoenje trostepene strukture odluivanja u EU nailazi, pored naelnih otpora nacionalnih vlada, onih iz centralistikih zemalja EU, na gotovo nepremostivu prepreku koja se ogleda u tome to su veliina, pravna pozicija i mogunosti delovanja regiona u EU veoma razliito izraeni. U poreenju sa monim nemakim pokrajinama, koje imaju dravni karakter, regionalne podstrukture, kao to su, na primer, one u Finskoj, Grkoj, Irskoj, Poljskoj, ili u Danskoj, imaju karakter isto administrativnih jedinica. U EU moe se uoiti tendencija postepenog jaanja regionalnog nivoa. To je postalo vidljivo, izmeu ostalog, na primeru uvoenja regionalnih parlamenata u kotskoj i Velsu. Instrumenti regionalnog vrenja uticaja
ABCUgovor

o osnivanju EEZ (1958) pridaje vrlo mali znaaj regionalnom nivou . U preambuli Ugovora o osnivanju EEZ zapisano je samo da Zajednicu osnivaju

88

PRIRUNIK O EVROPI

drave uesnice u nastojanju da ujedine svoje nacionalne privrede i pospee njihov harmonian razvoj tako to e smanjiti razlike izmeu pojedinih podruja i zaostalost manje povlaenih podruja (uporedi i l. 158 UoEZ). U te svrhe stvoreni su razliiti instrumenti, od kojih je najznaajniji ABCEvropski fond za regionalni razvoj (EFRR) prema l. 160 UoEZ. Poto u EU najpre nije postojalo delotvorno predstavljanje regionalnih interesa, 1985. godine osnovana je Skuptina evropskih regiona (SER), sa seditem u Strasburu, kao slobodno regionalno udruenje. Njoj danas pripada oko 300 evropskih regiona iz Zapadne i Istone Evrope. Od poetka rada Komiteta regiona, u martu 1994. SER je znatno izgubila na znaaju, ali i danas ima funkciju povezivanja regiona i drava EU sa drugim evropskim dravama. Pri Savetu Evrope je, osim toga, u januaru 1994. godine osnovan Kongres optina i regija Evrope (KORE), ija dva Doma redovno okupljaju regionalne i lokalne predstavnike danas vie od 40 drava lanica Saveta Evrope. ABCUgovorom iz Mastrihta (1993) je i na nivou Evropske zajednice sa regionima dogovoren niz novih prava saodluivanja i poboljanja njihovog poloaja, a to je nastavljeno i sa ABCUgovorom iz Amsterdama (1999). Najznaajnija prava su: u KR danas ima 222 predstavnika regiona i komunalnih nivoa koji savetodavno uestvuju u zakonodavstvu EZ (l. 263265 UoEZ); usled lanom 203 UoEZ Ugovora iz Mastrihta promenjenog naina utvrivanja sastava Saveta, danas se u Savetu za drave lanice angauju i ministri sa regionalnog nivoa; utvrivanjem principa subsidijarnosti u UoEZ (l. 5 UoEZ) je, prema regionalnom shvatanju, podvuen znaaj nieg nivoa u EZ; EU se opisuje kao novi stepen u ostvarivanju jedne sve jae unije naroda Evrope (), u kojoj se odluke donose, po mogunosti, to otvorenije i bliskije graanima (l. 1(2) UEU). Ta formulacija, sa regionalnog stanovita, iskazuje i jasno jaanje znaaja podnacionalnog nivoa. Znaajnu kariku u donoenju odluka EU predstavljaju i regionalni biroi u Briselu. Godine 2001. postojalo je oko 180 predstavnitva i biroa za lobiranje. U meuvremenu, svih 16 nemakih pokrajina raspolae vlastitim informativnim, ili kontakt-biroima u evropskoj prestonici (predstavnitva interesa). Treba ukazati i na prekograninu saradnju izmeu mnogobrojnih regiona i meuregionalnu saradnju zasnovanu na slinim interesima. EU dotira tu saradnju kroz program za transnacionalnu saradnju graninih regiona Interreg, sa ukupno 4,875 milijardi evra, raspoloivih za period od 20002006. Odgovarajui projekti koji se odnose na regione u Srednjoj i Istonoj Evropi se, osim toga, mogu dotirati kroz program ABCPHARE i Twinning sklapanja partnerstva (trening za upravu i inovnike).

EVROPA REGIONA

89

Strategije uticaja pokrajina i regiona Predstavnitva interesa pokrajina i regiona u evropskom okviru prepoznatljiva su po dvostrukoj strategiji: s jedne strane, oni preko KR-a i putem neposrednih kontakata, na primer, preko svojih kontakt biroa u Briselu, utiu na odluke EU. S druge strane, oni na ustavno-pravnoj osnovi koliko to ustav dozvoljava uestvuju u usvajanju odluka koje njihova drava lanica donosi na nacionalnom nivou. Kada je re o saodluivanju, za nemake pokrajine je dravni nivo vidno znaajniji. Ipak, njihovo sudelovanje na nivou EU ima bitnu prateu funkciju. Za nemaku situaciju znaajan je l. 23 Ustava, shodno kojem pokrajine, preko Saveznog vea, uestvuju u pitanjima EU (Nemaka u EU). Radi konkretizacije ovog propisa dogovoreni su odgovarajui zakoni i sporazumi sa saveznom vladom (Zakon o saradnji izmeu Savezne drave i pokrajina u odnosu na Evropsku uniju, usvojen 12. 3. 1993, kao i odgovarajui Sporazum izmeu savezne i pokrajinskih vlada o toj saradnji, donet 25. 10. 1993). U oktobru 1992. godine evropski ministri nemakih pokrajina su, osim toga, osnovali ABCKonferenciju evropskih ministara kao telo za koordinaciju svojih evropsko-politikih interesa i ciljeva. Ocena i perspektive: spoznaja Evrope odozdo Koncept Evrope regiona nailazi na vidnu podrku stanovnitva. Ipak, jedan tako oblikovan koncept, po kojem regionalni, nacionalni i evropski nivo ravnopravno i sa istom teinom uestvuju u donoenju odluka na evropskom nivou, nee moi politiki da se realizuje u dogledno vreme. Dva su razloga tome: kao prvo, ostvarivanje jednog takvog sistema bi za posledicu imalo znaajne institucionalne probleme, poto bi regionalni organ sa pravom odluivanja jo vie iskomplikovao postojei vrlo kompleksan sistem odluivanja u EU. Kao drugo, preduslov za jedan takav koncept bio bi da svugde u EU postoje odgovarajue oblikovani uporedivi regioni. To, meutim, u dogledno vreme nee biti sluaj. Ipak, bilo bi pogreno potcenjivati znaaj regionalizacije za evropski proces integracije (uzori). Evropski regioni su, pre svega Ugovorom iz Mastrihta, postigli znaajno poboljanje svog poloaja. Meuvladina konferencija za izradu Ugovora iz Amsterdama doprinela je konsolidaciji i daljem razvoju mogunosti regionalnog saodluivanja. Kako to jasno pokazuje primer, praksa saradnje izmeu saveza i pokrajina u evropskim pitanjima je, dodue, esto veoma mukotrpna, ali ukljuivanjem aktera sa razliitih nivoa odluke su bliskije graanima, a istovremeno se olakava sprovoenje odluka na administrativnom nivou. Regionalni predstavnici, meutim, sve jae kritikuju injenicu da EU nastavlja sa suavanjem regionalnog kruga delovanja, pre svega, kad je re o unapreivanju regionalne privrede, ali i o politici u oblastima kulture i medija. Treba ukazati i

90

PRIRUNIK O EVROPI

na to da regioni imaju veliki znaaj u pogledu evropolitikih odnosa sa javnou. Evropske teme uvedene su u nastavne planove kola i univerziteta, koje su u mnogim dravama lanicama u regionalnoj, odnosno, komunalnoj nadlenosti. Prekogranina i meuregionalna saradnja, sa, po mogunosti, to tenjim kontaktima sa graanima, ine Evropu odozdo opipljivom. Budue drave EU iz Sredne i Istone Evrope, njihove pokrajine i regioni, naroito propagiraju regionalizaciju. Oto muk

91

Evropska bezbednosna i odbrambena politika


Ugovorne osnove: Stav V UEU, posebno l. 17; protokol uz UEU, l. 17 UEU. Ugovor o ZEU. Prema Ugovoru iz Nice (jo nije stupio na snagu): l. 25 UEU-N i klauzula J. Ciljevi: EU: ouvanje zajednikih vrednosti, osnovnih interesa, nezavisnosti i neokrnjenosti Unije, jaanje bezbednosti Unije u svim njenim oblicima, ouvanje mira i jaanje meunarodne bezbednosti (l. 11(1) UEU); postepeno utvrivanje zajednike odbrambene politike koja se odnosi na humanitarne zadatke i akcije spaavanja, zadaci ouvanja mira, kao i uloge u borbama prilikom reavanja kriza, ukljuujui i mere nametanja mira (l. 17(1, 2); ZEU: Opta obaveza pruanja pomoi u sluaju oruanog napada u Evropi (l. V Ugovora o ZEU), ali prenoenje zadatka kolektivne odbrane na NATO (l. IV Ugovora o ZEU). lanovi / Uesnici: u okviru ZSBP EU sve zemlje lanice, u odbrambeno-politikim odnosima, uz izostavljanje Danske. Instrumenti: instrumenti ZSBP; autonomna sposobnost EU da donosi odluke i sprovodi civilne i vojne operacije menadmenta kriza u celokupnom spektru Petersberkih zadataka, sve dok se ne aktivira NATO kao celina; posezanje za sredstvima i mogunostima NATO-a, ili za strukturama rukovoenja i sredstvima drava lanica. Dokumenta: zakljuci Evropskih saveta iz Kelna (4. juni 1999), Helsinkija (11. decembar 1999), Feire (mart 2000), Nice (decembar 2000) i Geteborga (juni 2001), i odnosni izvetaji predsedavajueg Saveta o EBOP. Literatura: Gilles Andrani/Christoph Bertram/Charles Grant, Europes Millitary Revolution (Evropska vojna revolucija), London 2001; Franois Heisbourg: European Defence: Making it work, WEU (Evropska odbrana: realizacija, ZEU), Paris 2000; Jolyon Howorth, European Integration and Defence: The ultimate challenge?, WEU (Evropska integracija i odbrana: Krajnji izazov?, ZEU), Paris 2000; Javier Solana, Die Gemeinsame Europische Sicherheits- und Verteidigungspolitik Das Integrationsprojekt der nchsten Dekade, integration 1/2000 (Zajednika evropska bezbednosna i odbrambena politika projekat integracije naredne dekade, integracija 1/2000), str. 16; Mathias Jopp/Hanna Ojanen (Hrsg.): European Security Integration (Evropska bezbednosna integracija), Helsinki/Bonn/Paris 1999. Internet: ZEU: http://www.weu.int/; NATO: http://www.nato.int/; EU: http://www.cec.int

Retko da je ijedan projekat integracije imao tako dug inicijalni period kao evropska bezbednosna i odbrambena politika od neuspeha Evropske odbrambene zajednice (EOZ), 1954. godine, do Ugovora iz Mastrihta (1993), Amsterdama (1999) i Nice. Suverenitetsko-politika ogranienja i politiki interesi saveza su sve do okonanja hladnog rata stalno inili nastojanja oko evropske bezbednosne i odbrambene politike jalovim. Suvie velika bila je zavisnost Evrope od snage NATO-a i od nuklearne zatite SAD (transatlantska politika). Osamdesetih godina uspelo se, dodue, da se u ogranienom obimu Evropska politika saradnja (EPS) iskoristi i za glasanje o odreenim aspektima bezbednosti, i da se

92
ABCZapadnoevropska

PRIRUNIK O EVROPI

unija (ZEU) aktivira kao odbrambeno-politiki forum. Istovremeno je, meutim, stvoren malo koristan dualizam izmeu EPS, odnosno, kasnije Zajednike spoljne i bezbednosne politike (ZSBP), sa jedne, i ZEU, sa druge strane, koji je tek u skorije vreme prevazien. Prilikom pregovora o Amsterdamskom ugovoru, voenim u junu 1997. godine, nije, dodue, bilo mogue spojiti ZEU sa EU. Na Samitima odranim u Kelnu (jun 1999) i Helsinkiju (decembar 1999) Evropski savet je, meutim, precizirao ciljeve integrisanja funkcije ZEU u EU do kraja 2000. godine i formiranja evropskih intreventnih kapaciteta, ija e brojnost dosezati najvie 60.000 vojnika kopnenih jedinica iz drava lanica, ne implicirajui time osnivanje evropske armije. Novim UEU, sainjenim u Nici, koji je ojaao bezbednosne i odbrambene nadlenosti EU i, isto tako, u Nici dogovorenom strukturom novih bezbednosno-politikih i vojnih tela EU, ZEU je postala gotovo beznaajna, a taj proces dostigao je svoj privremeni vrhunac. Istorija i razvoj: odbrambeno-politika ogranienja

Nakon dva svetska rata, na prvom mestu bilo je stvaranje jedne evropske strukture mira putem integracije. Prvi korak bilo je osnivanje Evropske zajednice za ugalj i elik 1951, koja je industrije Francuske, Nemake, Italije i drava Beneluksa, koje su se smatrale znaajnim za voenje rata, podvela pod jednu visoku upravu. Nakon toga usledili su projekti ABCEvropske odbrambene zajednice (EOZ) i Evropske politike zajednice (EPZ), koji je trebalo da garantuju i spoljnu zatitu od komunizma, za koji se smatralo da je ekspanzivan (Korejski rat) i samopotvrivanje Evrope kao tree sile u jednom sistemu sukobljavajueg bipolarizma koji se uvrivao. Projekti EOZ i EPZ nisu, meutim, doiveli uspeh zbog poraza prilikom glasanja u francuskoj nacionalnoj skuptini. NATO se razvio u dominantnu instituciju zapadne bezbednosne politike. ZEU, koja je ve 1954. proizala iz Briselskog ugovora iz 1948, imala je iskljuivo funkciju zadovoljavanja francuske potrebe da kontrolie naoruavanje Savezne Republike Nemake i da omogui njen ulazak NATO. Na toj osnovi je, zatim, poetkom ezdesetih godina (1961. i 1963), francuska vlada iznela ABCFueove planove (dva Fueova plana), koji su, takoe, predviali zajedniku odbrambenu politiku, ali nisu mogli da se izbore sa politikim interesima veine zemalja EEZ koji su bili okrenuti NATO-u. Ubrzo se, meutim, pokazalo da EPS, koja je 1970. godine formirana kao politiki mehanizam odluivanja, mimo Rimskih ugovora ne moe da opstane bez bezbednosno-politike dimenzije. Politika detanta (proces KEBS) razvila se u znaajno podruje definisanja evropskih interesa. Pospeivanje trke u naoruanju, kao i koraci ka nuklearnom razoruanju osamdesetih godina, izazivali su strahove zapadne Evrope da ne postane igraka u borbi interesa svetskih supersila. Nakon niza poetnih tekoa, donoenjem Jedinstvenog evropskog akta (1987), uspelo se u pokuaju da se EPS, ukljuujui njegove ekonomske i poli-

EVROPSKA BEZBEDNOSNA I ODBRAMBENA POLITIKA

93

tike aspekte bezbednosti, kodifikuje ugovorom. Odbrambeno-politiki aspekti su, meutim, zbog zaziranja Danske, Grke i Irske, ostali iskljueni, tako da se moralo posegnuti za ZEU, kao rezervnom institucijom, koja se nalazila u potpunoj senci NATO-a. Deklaracijom iz Rima (1984) zapoeto je institucionalno uobliavanje ZEU, a usvajanjem Hake platforme evropskih bezbednosnih interesa (1987) sedam zemalja ZEU predoilo je svoja politika gledita o kontroli naoruavanja i strategije zastraivanja. Kraj Hladnog rata i raspad Sovjetskog saveza (1990/1991) radikalno su izmenili bezbednosno i politiko okruenje, i smanjili evropsku zavisnost od amerike zatite. Iskustva sa novim regionalnim konfliktima doprinela su ulasku samostalnije evropske bezbednosne politike u dnevni red integracione politike. Na Meuvladinoj konferenciji, odranoj u Mastrihtu 1991. godine, zemlje EU sloile su se sa uvoenjem ZSBP kao drugog stuba Evropske unije, sa izgledima da on preraste u zajedniku odbrambenu politiku. Kako EU, meutim, nije dobila vlastite odbrambeno-politike instrumente, ZEU je proglaena sastavnim delom razvoja Evropske unije. Time je data mogunost da EU podnese zahtev ZEU da izradi i sprovede odluke i akcije EU koje se odnose na bezbednosnu politiku. Vie od toga se, usled veoma razliitih konstelacija interesa vie atlantski orjentisanih drava lanica okupljenih oko Velike Britanije, i vie kontinentalno evropski orjentisanih drava okupljenih oko Nemake i Francuske, kao i usled amerikog zaziranja, nije moglo postii. Nezadovoljstvo vezano za vlastito ustrojstvo uoblieno u Mastrihtu je, potom, prilikom izrade Ugovora iz Amsterdama dovelo do znatno jaeg vezivanja ZEU za EU, iako su predlog est drava lanica da se ZEU integrie u Uniju odbile Velika Britanija i Danska, kao i neutralne i drave lanica Pakta. S druge strane je, meutim, upravo na osnovu vedsko-finskog predloga, uspelo ukljuivanje ABCPetersberkih zadataka ZEU u Ugovor iz Amsterdama, a to su humanitarni zadaci i akcije spaavanja, zadaci ouvanja mira, kao i oruane akcije prilikom savladavanja kriza, ukljuujui mere nametanja mira (l. 17 UEU). Tek su iskustva krajnje jednostrane zavisnosti Evropljana od amerikih odluka i vojnih sposobnosti tokom vazdunih napada na Kosovo, kao i neposredno pre toga doivljeni obrt britanske politike ka aktivnom podravanju evropske bezbednosne i odbrambene politike (EBOP) i odgovarajueg britansko-francuskog pribliavanja na bilateralnom susretu u St. Malou (decembar 1998), otvorili put razvoju autonomnih sposobnosti EU za sprovoenje vojnih operacija kao reakcija na meunarodne krize u onim sluajevima, u kojima NATO kao celina nije ukljuen. Nove nadlenosti i strukture Iako su u jo vaeem Ugovoru iz Amsterdama odredbe o ZSBP znatno preraene, u odbrambeno-politikoj oblasti ostao je dualizam izmeu EU i ZEU. Sama kompleksnost time povezanih mehanizama glasanja izmeu EU i ZEU, kao i

94

PRIRUNIK O EVROPI

ZEU i NATO bila je jedan od razloga da se odbrambeno-politike nadlenosti koncentriu u EU apsorbovanjem ZEU, ili njenih instrumenata. Ovo je mogue shodno l. 17 UEU i na osnovu odluke Evropskog saveta i bez ponovne revizije Ugovora. Na insistiranje Italije, Austrije i Holandije je, meutim, izmenjen naslov V (zajednika spoljna i bezbednosna politika) UEU. Poto EU preuzima funkcije ZEU, u l. 17 UEU-N Ugovora iz Nice gube se svi operativni odnosi sa ispranjenom ZEU. U l. 25 UEU-N je na mesto Politikog komiteta (PK) postavljen ABCPolitiki i bezbednosno politiki komitet (PBPK), koji jednom nedeljno, na nivou stalnih predstavnika PBPK-a zaseda u Briselu. On u kriznim vremenima odmah moe biti sazvan i Savet mu moe preneti ovlaenje da donosi odluke u toku trajanja operacije menadmenta kriza, to predstavlja mogunost delovanja koja se moe uporediti sa delovanjem Saveta NATO-a. Vojni komitet (EUVK) vojnih predstavnika, odnosno, efova generaltabova drava lanica savetuje PBPK. Vojni tab (EUV), u ijem je sastavu do 135 oficira, slubeno pravno podreen je generalnom sekretaru Saveta, a struno Vojnom komitetu, i zaduen je za planiranje vebi i kriznih aktivnosti. Poto u trenutno zamrznutoj ZEU, osim drava lanica EU, ostalih 13 drava raspolae posebnim mogunostima uestvovanja, za saradnju EU sa treim dravama (NATO drave, koje ne pripadaju EU i kandidati za pristupanje) razvijeni su mehanizmi na osnovu iskustava strukturiranog dijaloga EU sa dravama Srednje i Istone Evrope. Prema tome, tree drave u Komitetu drava koje pruaju doprinos (committee of contributors) mogu da budu ukljuene u koncipiranje volje (ne u odluivanje) i operativno sprovoenje. Poto korienje vojnih kapaciteta predstavlja poslednje sredstvo koje treba primeniti, valja naglasiti i civilne aspekte menadmenta kriza, za koje je ureen poseban komitet (CIVKOM), istovetan rangu Vojnog komiteta. CIVKOM intenzivno radi na sprovoenju smernica Evropskog saveta iz Feire (juni 2000) koje se tiu aktivnosti policijskih snaga, pravosudnih inovnika i drugih nevojnih strunjaka. Pritom, re je o realizaciji ciljeva EU iz oblasti menadmenta kriza u vezi sa ljudskim pravima i demokratijom, pravnom dravom i zatitom od katastrofa. Osim toga, formiran je Komitet za upravljanje policijskim operacijama i postavljen je Akcioni plan za policiju, da bi se oko 5.000 policajaca do 2003. godine stavilo na raspolaganje za spreavanja konflikata i savladavanja kriza. Perspektive EU se razvija u jedinu instituciju na svetu koja raspolae celokupnim spektrom mogunosti civilne i vojne intervencije u sluaju kriza. Ona se time nalazi na putu operativnije spoljne i bezbednosne politike, i moi e bolje da projektuje spoljnu stabilnost i doprinosi meunarodnoj bezbednosti. Sigurno je da e se do 2003. morati da dokae da li su drave lanice u stanju da za jednu godinu na

EVROPSKA BEZBEDNOSNA I ODBRAMBENA POLITIKA

95

raspolaganje stave 60.000 ljudi za kopnene trupe i 30.000 pripadnika vazduhoplovstva i mornarice za 100 brodova i 400 aviona, uz dovoljno rezervnih snaga spremnih za akciju, dobro opremljenih i obuenih, kako je to dogovoreno na Evropskom savetu u Helsinkiju (decembar 1999) i tokom Konferencije o obaveznom doprinosu (novembar 2000). Samo ako se u tome uspe, bie za Evropljane mogue da u Atlantskom paktu postignu veu ravnopravnost sa SAD, to je jedan od veoma bitnih motiva u razvoju EBOP. Osim toga, u okviru vebi treba solidno ispitati da li i koliko efikasno funkcionie saradnja izmeu institucija drugog stuba (predsednitvo, Savet, PBPK, EUVK, EUV) i prestonica, kao i, pre svega, sa Komisijom, ali i sa NATO-om i drugim meunarodnim organizacijama. Najzad, nije jasno u kom vremenskom periodu e Evropljani uspeti da isprave sve nedostatke u oblasti stratekih reenja, vazdunog transporta i komandnih, kontrolnih i informativnih struktura oruanih snaga. Ve samo iz tog razloga ne moe se odustati od tesne povezanosti izmeu EU i NATO-a. Do sada, meutim, nisu postignuta dugorona reenja u pogledu automatskog pristupa EU organima NATO-a za planiranje akcija i hitno potrebnim sredstvima i sposobnostima NATO-a. Ovde se moe opaziti oklevanje nadlenih NATO-a i amerike administracije, kao i Francuske, koja ne uestvuje u vojnoj integraciji NATO-a. Na to, meutim, naroito utie politika blokade koju vodi Turska, koja EU uskrauje pristup NATO-u, nezadovoljna ponuenim mogunostima saradnje sa EU, i koja faktiki insistira na nekoj vrsti svog deliminog lanstva u EU. Bez sumnje, trenutnim procesima spoljna i bezbednosno-politika saradnja drava lanica vie je usmerena ka Briselu, to doprinosi kontinuitetu i sposobnosti reagovanja politike EU. Istovremeno, meutim, u drugom stubu EU dominira meuvladina saradnja. Savet je ojaan novim telima, to lako moe znaiti slabljenje nadnacionalnih struktura. Da bi se predupredila podela EU na podruje Zajednice i meudravno podruje, ne sme se izgubiti iz vida cilj jednog postepenog ujedinjenja spoljne, bezbednosne i odbrambene politike. Perspektiva ujedinjenja je, s aspekta jedne za pet do deset godina znatno proirene Unije, nezamisliva bez elemenata zajednike odbrane, odnosno, kolektivne odbrane, iako je trenutno jedna vrsta obaveze za pruanje pomoi u sluaju napada dobro regulisana Ugovorom ZEU, koji vodi neku vrstu vie comateuse. Za EBOP je bitno da u neposrednoj budunosti bude razvijen i usvojen i strateko-bezbednosno-politiki koncept, koji daje smernice o tome ta, kada i kako treba da izgleda reakcija EU na meunarodne krize. Najzad, EBOP-u je, pored izolovanih tela Saveta, potrebna ira legitimacija i kontrola, to se mimo tradicionalne uloge nacionalnih parlamenata moe postii samo na licu mesta, u Briselu, i to veim ueem Evropskog parlamenta. Matias Jop

96

Evropska centralna banka


Ugovorna osnova: l. 8, 105124 UoEZ. Protokol uz UoEZ o Statutu evropskog sistema centralnih banaka i Evropske centralne banke. Ciljevi: garancija stabilnosti cena; podravanje opte ekonomske politike Zajednice, ukoliko je to mogue, bez ugroavanja stabilnosti cena. Instrumenti: uredbe, odluke, smernice i mere, stavovi. Sastav: Evropska centralna banka (ECB), zajedno sa nacionalnim centralnim bankama drava lanica, ini Evropski sistem centralnih banaka (ESCB). Organi odluivanja ECB su Odbor direktora ECB, Savet ECB i Proireni savet ECB. Postupci odluivanja: Odbor direktora ECB odluuje prostom veinom glasova, savet ECB prostom, odnosno, kvalifikovanom veinom. Sedite; zaposleni: Frankfurt na Majni; 2001. oko 1.100 zaposlenih. Literatura: Rolf Caesar, Hans-Eckart Scharrer: Die Europische Wirtschafts- und Whrungsunion. Regionale und globale Herausforderungen (Evropska ekonomska i monetarna unija. Regionalni i globalni izazovi), Bonn 1998; Diethard B. Simmert, Ernst Welteke: Die Europische Zentralbank. Europische Geldpolitik zwischen Wirtschaft und Politik (Evropska centralna banka. Evropska novana politika izmeu ekonomije i politike), Stuttgart 1999. Internet: http://www.ecb.int (na nemakom: http://www.bundesbank.de/ezb/)

Odlukom o prelasku na trei stepen Ekonomske i monetarne unije (EMU), koju su, 1. juna 1998. godine, doneli efovi drava i vlada Evropske unije, zvanino je osnovana Evropska centralna banka (ECB). Od 1. januara 1999. i poetka EMU drava koje su uvele evro, ECB je preuzela sve nadlenosti, koje su utvrene Ugovorom o EZ. Osnivanje ECB obeleava sledei korak u istoriji evropske integracije. Dvanaest drava koje su uvele evro (ABCEvro-grupa) prepustilo je time sutinski deo svog dravnog suvereniteta u oblasti monetarne politike Evropskom sistemu centralnih banaka (ESCB) i Evropskoj centralnoj banci (ECB), koja je sad preuzela centralnu ulogu u novanoj i monetarnoj politici. Vraanje prenetih nadlenosti u znaajnim oblastima bie teko mogue, ili samo po, do sada neproverenim, kriznim scenarijima. Zadaci i struktura ECB, zajedno sa centralnim bankama petnaest drava lanica EU, predstavlja Evropski sistem centralnih banaka (ESCB). ESCB je odgovoran za zajedniku novanu politiku drava koje su uvele evro, za devizno poslovanje, za uvanje i upravljanje monetarnim rezervama i za podravanje besprekornog funkcionisanja platnih sistema. ESCB doprinosi sprovoenju mera nadgledanja kreditnih instituta i stabilnosti finansijskog sistema i ima iskljuivo pravo da odobrava izdavanje novanica evra unutar Evropske zajednice. Osim toga, ECB ima pravo da

EVROPSKA CENTRALNA BANKA

97

bude konsultovana o svim predlozima pravnih akata EZ i svim predlozima zakona nacionalnih ustanova u njenoj oblasnoj nadlenosti, da pribavi sve statistike potrebne za njen rad, da bude zastupljenama u oblasti meunarodne saradnje, i da uestvuje u meunarodnim monetarnim ustanovama (l. 6, 23 Statuta ECB). ECB ima obavezu da podnosi sveobuhvatne izvetaje. Pored nedeljnog objavljivanja konsolidovanog bilansa sistema evra i godinjeg izvetaja (l. 113(3) UoEZ), ECB objavljuje meseni izvetaj o aktivnostima. Osim toga, lanovi Odbora direktora mogu savetovati nadleni odbor Evropskog parlamenta, odnosno, mogu pred njim govoriti na vlastitu inicijativu. Parlament, osim toga, moe odrati plenarnu raspravu o godinjem izvetaju. Postupci odluivanja i odnosi izmeu organa ESCB: mnotvo procedura ESCB-om upravljaju organi odluivanja ECB: Odbor direktora ECB ine predsednik, potpredsednik i etiri lana. Odbor direktora odgovoran je za sprovoenje novane politike, shodno smernicama i odlukama saveta ECB i time povezanim direktivama nacionalnim centralnim bankama, kao i za voenje tekuih poslova (l. 11, 12 Statuta ECB). lanove Odbora direktora imenuju na osam godina efovi drava i vlada EU, nakon konsultacija sa Savetom ECB i Evropskim parlamentom. Savet ECB ine Odbor direktora ECB, predsednici nacionalnih centralnih banaka onih drava lanica, koje su uvele Evro, kao i, bez prava glasa, predsednik Ecofin saveta (Savet ministara ekonomije i finansija) i jedan lan Komisije. Savet ECB predstavlja u ESCB najvii organ odluivanja. On donosi znaajne smernice, odluke i uredbe i preduzima neophodne mere za ispunjavanje zadataka koji su, shodno Ugovoru o EU, preneti na ESCB. Proiren savet ECB ine, za razliku od Saveta ECB, svi predsednici nacionalnih centralnih banaka, lanovi Odbora direktora, koji, meutim, osim predsednika i potpredsednika nemaju pravo glasa. Proireni savet se, pre svega, bavi onim zadacima koji proizlaze iz injenice da sve drave lanice ne predstavljaju istovremeno i drave koje su uvele evro. Odbor direktora uvek, a savet ECB uglavnom moe odluivati prostom veinom glasova (u sluaju jednakog broja glasova, odluujui je glas predsednika). Ukoliko je re o statusu nacionalnih centralnih banaka kao suvlasnika kapitala ECB, Savet ECB odluuje kvalifikovanom veinom glasova, pri emu se glasovi vrednuju prema upisanom kapitalu ECB. Odbor direktora, u tom sluaju, nema pravo glasa (l. 10 Statuta ECB). S obzirom na proirenje, pravilo koje je sad na snazi i po kojem svi predsednici nacionalnih centralnih banaka Evro-drava u savetu ECB imaju pravo glasa (l. 10.2 Statuta ECB) treba da bude revidirano. Odeljak, koji je Ugovorom iz

98

PRIRUNIK O EVROPI

Nice unet u Statut ECB (l. 10.6) omoguava takvu vrstu izmene bez ponovne revizije Ugovora. Savet ECB zamoljen je da o tome jednoglasno d preporuku efovima drava i vlada. Cilj e biti izbegavanje linearnog poveanja broja lica s pravom glasa, pri emu e se posebna panja posvetiti odnosu izmeu Odbora direktora i predsednika nacionalnih banaka. Nezavisnost ECB posebno je zatiena odredbama Ugovora o EZ i Statuta ECB. Tako, ni ECB, ni lanovi organa odluivanja ECB ne smeju primati direktive. ECB ima pravo na tubu pred Evropskim sudom pravde (l. 232 UoEZ), vlastiti budet i samo u pogledu efikasnog ulaganja sredstava podlee nadzoru Evropske revizione kontrole (l. 27, 35 statuta ECB). ECB nije u svim oblastima monetarne politike jedina odluujua institucija. Za politiku kursa i politiku privrednih odnosa sa inostranstvom ECB je odgovorna zajedno sa Ecofinom. Savet Ecofina, osim toga, jeste i ostaje centralni organ odluivanja u oblasti Pakta stabilnosti i rasta, i za spreavanje prevelikih javnih deficita (l. 104 UoEZ). Uspeno uspostavljanje mlade institucije Uprkos nekim pokuajima da se dovede u pitanje njena nezavisnost, i nekim smetnjama koje je sama izazvala, ECB je, pre svega, svojom politikom komunikacije ve uspela da pronae svoje mesto u sistemu institucija. Sa izdavanjem novanica evra, 2002. godine e i za ECB znaiti okonanu pripremnu fazu. Ingo Linzenman

99

Evropska investiciona banka


Ugovorna osnova: l. 266, 267 UoEZ. Osnivanje, sedite: 1. 1. 1958; Luksemburg. lanovi: sve drave lanice EU. Organi: Savet guvernera koji ine 15 ministara finansija (usvaja opte smernice kreditne politike); Upravni savet (garantuje naela ugovora, odluuje o davanju zajmova i garancija); odbor direktora; kontrolni odbor. Dokument: Evropska investiciona banka (izd.): Godinji izvetaj 2000, Luksemburg 2001. Internet: http://www.eib.org

Evropska investiciona banka (EIB) istovremeno predstavlja banku i samostalnu instituciju Evropske unije. Ona odobrava zajmove i garancije za finansiranje planiranih investicija, koje doprinose ravnomernom razvoju EU. Kao banka, ona se rukovodi bankarski uobiajenim ekonomskim naelima davanja kredita i blisko sarauje sa drugim finansijskim institucijama. Pri tome, njena svrha nije stvaranje prihoda kamatne stope njenih zajmova odraavaju trokove njenih kreditnih sredstava, uz dodatnih 0,15 %. Ona ima zadatak da davanjem zajmova i garancija finansira projekte (po pravilu, do 50 % trokova projekta), koji su u skladu sa ekonomsko-politikim ciljevima EU. Banka bira projekte selektivno, sa ciljem da finansirane investicije doprinesu plodnom i trajnom razvoju. Zajmovi se mogu dodeliti javnim i privatnim uivaocima investicija u oblastima infrastrukture, energije, industrije, usluga i poljoprivrede. Radi obavljanja te finansijske delatnosti, EIB, izmeu ostalog, podie kredite na tritima kapitala EZ i na svetskom tritu. Kapital, kojim raspolae EIB, obezbeuju drave lanice EU. Od 1. januara 1999. godine, on iznosi 100 milijardi evra. Prema statutu, gornja granica zajmova i garancija iznosi najvie 250% kapitala. Zadaci i realizacija Tokom 2000. godine, EIB je odobrila zajmove od ukupno 36 milijardi evra. Od toga su sa 30,6 milijardi finansirane investicije EZ. U skladu sa najznaajnijim zadatkom EIB razvojem ekonomski nerazvijenih regiona, za tu svrhu je, 2000. godine odvojen glavni deo, odnosno, 73% tog iznosa. Pri tome, Banka podrava ciljeve strukturnih fondova i drugih zajednikih instrumenata finansiranja (regionalna, strukturna i koheziona politika). Pored regionalnih infrastrukturnih mera, spisak finansiranja obuhvata i izgradnju saobraajne i telekomunikacione infrastrukture, zatitu ivotne sredine i uslova ivota, mere kojima je cilj poboljanje strukture gradskih podruja, postizanje sigurnosti u snabdevanju energijom u EU, kao i jaanje meunarodne konkurentnosti industrije i njene in-

100

PRIRUNIK O EVROPI

tegracije na nivou EU, a posebno podravanje malih i srednjih preduzea. Van EZ, Investiciona banka prua znaajan doprinos politici pridruivanja i saradnje kao i razvojnoj politici. Ona je, na primer, u AKP-dravama 2000. godine odobrila 401 milion EKI-a za finansiranje projekata. EIB sa 3% raspoloivog kapitala uestvuje u ABCEvropskoj banci za obnovu i razvoj, osnovanoj 1990. godine. Nakon promena u istonoj Evropi, EIB je ovlaena da u Poljskoj, Maarskoj i novim nemakim saveznim pokrajinama daje zajmove za finansiranje projekata u prioritetnim oblastima ekonomskog razvoja. Shodno tome, postepeno je proireno finansiranje u Srednjoj i Istonoj Evropi. Tako je ureena jedna predpristupna mogunost kreditiranja, koja dodeljivanjem zajmova prua svoj doprinos proirenju, kako bi budue drave lanice EU dovela na nivo potreban za pristupanje. EIB je u srednjoj Evropi, u 2000. ukupno odobrila zajmove u visini od 2,9 milijardi evra. Znaaj EIB konstantno je rastao i uzdigao ju je do jedne od prvih meunarodnih banaka. Njenom delatnou ublaava se nastajanje ekonomskog jaza izmeu drava EU. Jedna od prednosti te Banke je i da se fleksibilno moe prilagoditi ciljevima Zajednice. Neposredno pre uvoenja Ekonomske i monetarne unije, EIB je svojim finansiranjem, na primer, aktivno podrala uvoenje zajednike valute. Proteklih godina su, osim toga, proirene i aktivnosti podrke rastu i zapoljavanju u EU (politika zapoljavanja). Godine 2000, zapoeta je inicijativa inovacija 2000, koja usmereno treba da podri privredu zasnovanu na znanju i informacijama, kako je to u Lisabonu zacrtao Evropski savet. Veinskim preuzimanjem Evropskog investicionog fonda usredsreenog na finansiranje rizinog kapitala, stvorena je EIB-grupa. Ona treba da prui znaajan doprinos jaanju konkurentnosti evropske industrije. Olaf Hilenbrand

101

Evropska komisija
Ugovorna osnova: l. 5 UEU. l. 202, 211219, 249250 UoEZ; EMU: l. 98124 UoEZ; ZSBP: l. 18, 22, 27 UEU; odredbe o policijskoj i pravosudnoj saradnji u krivinim predmetima: l. 36, 39, 42 UEU; pojaana saradnja: l. 40 (trei stub), l. 43 UEU. l. 11 UoEZ (prvi stub). Sastav: Kolegijum od 20 lanova, po dva iz Nemake, Francuske, Velike Britanije, Italije i panije, po jedan iz drugih drava lanica nakon stupanja na snagu Ugovora iz Nice, jedan lan Komisije po dravi lanici, a im EU bude obuhvatala 27 drava, bie uveden sistem rotacije. Sedite; zaposleni: Brisel; ukupan kadrovski plan Komisije obuhvata preko 16.000 stalnih radnih mesta, od toga otprilike 1.900 u prevodilakoj slubi, 750 mesta na odreeno vreme, kao i dodatnih 2.300 buduih (stalnih i na odreeno vreme) mesta za pridruene ustanove, kao to je, na primer, Zajedniki ured za istraivanje. Zadaci: nadgledanje potovanja prava Zajednice; garancija regularnog funkcionisanja i razvoja zajednikog trita; uvar prava Zajednice; pokreta integracije; izvrna vlast Zajednice. Instrumenti: monopol na pokretanje inicijativa unutar EZ; odluke o sprovoenju; sekundarno zakonodavstvo; pravo tube pred ESP; realizacija budeta EZ; zastupanje u treim dravama i meunarodnim organizacijama. Postupak odluivanja: odluke donosi veinom glasova svojih lanova; de fakto nastoji da postigne konsenzus. Literatura: Michelle Cini: The European Commission. Leadership, Organisation and Culture in the EU Administration (Evropska komisija. Rukovodstvo, organizacija i kultura u administraciji EU), Manchester 1996; Geoffrey Edwards, David Spence (Hrsg.): The European Commission (Evropska komisija), 2. izd., London 1997; Dietrich Rometsch: Die Europische Kommission, in: Werner Weidenfeld, Wolfgang Wessels (Hrsg.): Jahrbuch der Europischen Integration 2000/2001 (Evropska komisija, u: Verner Vajdenfeld, Volfgang Vesels (izd.): Godinjak evropske integracije 2000/2001), Bon 2001, str. 7584. Internet: http://europa.eu.int/comm/

Komisija od 1993. godine pod nazivom Evropska komisija jedan je od glavnih organa Evropske zajednice. Ona, u uem smislu, predstavlja kolegijum od 20 lanova, a u irem, i njemu podreenu upravnu slubu. Ona vai za pravu evropsku instancu, iji su se lanovi pravnim ugovorom obavezali da rade za dobrobit Zajednice i pri tome deluju nezavisno od nacionalnih vlada. Komisija, pored Saveta EU, kao i Evropski parlament, imaju centralnu ulogu prilikom usvajanja odluka Evropske unije u vitalnim politikim oblastima. Istorija, zadaci i uloge Komisije Pretea Komisije bila je, zajedno sa ABCEvropskom zajednicom za ugalj i elik (EZU), Visoka vlast, ustanovljena 1950. godine, koja je imala znaajna prava

102

PRIRUNIK O EVROPI

odluivanja u izrazito nadnacionalno organizovanoj politici uglja i elika. ABCRimskim ugovorima (1958) pridruile su joj se Komisije Evropske ekonomske zajednice (EEZ) i ABCEvropske zajednice za atomsku energiju (Euroatom); ABCUgovorom o spajanju (1967) ustanovljena je jedna jedina Komisija, kao organ za sve tri Zajednice. Dok je ezdesetih i sedamdesetih godina bila, reklo bi se, manje znaajna, osamdesetih, u vreme predsednikovanja aka Delora, uzdie se do uloge promotera, to se, izmeu ostalog, odrazilo u ABCJedinstvenom evropskom aktu (1987), sa njime povezanom programu unutranjeg trita, a zatim, u inicijativi stvaranja Ekonomske i monetarne unije (EMU), koji su bili merodavno inspirisani i pod uticajem Komisije. Reforme Ugovora iz Mastrihta (1993), Amsterdama (1999) i Nice (2000) dodatno su doprinele deliminom jaanju Komisije, poto su proirile zajedniki regulisane politike oblasti i time poveale mogunosti njihovog oblikovanja. Istovremeno, njeni zadaci i nadlenosti su se, kako je integracija odmicala, ralanili i izdiferencirali. Na osnovu l. 211 UoEZ, Komisija unutar Zajednice ima sledee zadatke: 1) da brine o primeni ugovora i odredbi koje su organi usvojili po tom osnovu , 2) da daje preporuke, ili zauzima stavove u za to predvienim oblastima, 3) da u vlastitoj nadlenosti donosi odluke i da uestvuje u radu Saveta i Evropskog parlamenta, i 4) da koristi svoje ovlaenje za primenu propisa Saveta. Time se klasino povezuju tri uloge Komisije unutar Zajednice. Ona vai za pokretaa integracije, to je uloga koja joj pripada, pre svega, na osnovu njenog monopola nad preuzimanjem inicijative u EZ; da bi postupak za usvajanje pravnog akta u Zajednici mogao biti pokrenut, potreban je, po pravilu, predlog Komisije. Ona se, dalje naziva uvarem ugovora, jer nadgleda sprovoenje i primenu prava Zajednice. Ona je, najzad, i izvrna vlast Zajednice, jer pored Saveta sprovodi pravna akta na nivou Zajednice i poverena joj je realizacija budeta. Imenovanje Komisije Sastav i imenovanje Komisije izmenjeno je u centralnim takama Ugovorom iz Nice. Do sada je pet velikih drava EU Nemaka, Francuska, Velika Britanija, Italija i panija predlagalo dva lana Komisije, ostale drave su mogle nominovati po jednog (jednu) lana (lanicu) Komisije. Od 2005. godine postojae samo jo jedan lan Komisije po dravi lanici, a im EU bude imala 27 lanica, treba da bude uveden postupak rotacije. Do sada su vlade navodile onu linost koju ele da imenuju za predsednika Komisije (l. 214 UoEZ). Za to je potrebna saglasnost Evropskog parlamenta. Time se ve predvieni kandidat demokratski legitimie i etablira prema nacionalnim vladama, koje, u dogovoru sa njim, imenuju ostale lanove Komisije. To implicira saodluivanje kod izbora ostalih kandidata, mada su mogunosti da se, protivno volji drava lanica, daju odreene prednosti, do sada bile veoma male.

EVROPSKA KOMISIJA

103

Sledei korak je glasanje o celom kolegijumu u Evropskom parlamentu; tek nakon pozitivnog ishoda, predsednik i ostali lanovi Komisije imenuju se na osnovu meusobnog dogovora vlada (l. 214 UoEZ). Nakon stupanja na snagu reformi iz Nice, Savet EU e, u sastavu efova drava i vlada, kvalifikovanom veinom i uz saglasnost Evropskog parlamenta, imenovati predsednika Komisije (l. 214 UoEZ iz Nice). Savet e potom, u dogovoru sa kandidatom za predsednika Komisije, kvalifikovanom veinom sainiti spisak ostalih lanova Komisije. Konano imenovanje cele Komisije e se ubudue obavljati preko Saveta kvalifikovanom veinom, nakon pribavljene saglasnosti Evropskog parlamenta. Evropski parlament, pre glasanja, vodi razgovore sa navedenim kandidatkinjama i kandidatima za kolegijum u strunim odborima, da bi ispitao njihovu podobnost. Taj postupak svedoi o porastu samosvesti poslanika, koji vie nego ikada na svoj dnevni red stavljaju politiku kontrolu Komisije. Ukupno gledano, uloga Evropskog parlamenta u imenovanja Komisije postala je bitnija, u emu se moe videti porast demokratske legitimnosti. Time, dodue, nije uinjen korak ka parlamentarizaciji Komisije, ali su se institucionalna teita pomerila. Mogunost da se nakon ratifikacije Nice Komisija imenuje veinom u Savetu moe biti smatrana dodatnim faktorom jaanja, koji slabi aritmetiku nacionalnog predstavnitva i podvlai nezavisnost drava lanica. Istovremeno se, meutim, ne moe predvideti kako e predsednik Komisije, ili ceo kolegijum saraivati sa onim dravama lanicama koje su moda prilikom imenovanja uskratile svoj glas.
Administrativna struktura Evropske komisije Kolegijum (20 lanova) Kabineti Opte i unutranje slube Ured za slubene publikacije, Ured humanitarne pomoi (ECHO), Ured za saradnju (EuropeAid), Biro za borbu protiv prevara (BBPP), Statistiki ured EZ (Eurostat), Zajednika prevodilaka i konferencijska sluba, Generalna inspekcija, Generalni sekretarijat, Pravna sluba, Medijska i informativna sluba, Sluba za pismeno prevoenje. Generalni direktorati GD za spoljne odnose GD za zapoljavanje i socijalna pitanja GD za obrazovanje i kulturu GD za unutranje trite GD za energiju i saobraaj GD za razvoj GD za proirenje GD za finansijsku kontrolu GD za trgovinu GD za budet GD GD GD GD GD GD za za za za za za informatiko drutvo pravosue i unutranje poslove poljoprivredu kadrove i razvoj regionalnu politiku poreze i carinsku uniju

104
GD za ribarstvo GD za istraivanje Zajednika ured za istraivanje GD za zdravstvo i zatitu potroaa GD GD GD GD za za za za ivotnu sredinu preduzea konkurenciju privredu i finansije

PRIRUNIK O EVROPI

Nain rada i struktura Komisije: konfliktni potencijal i potreba za reformama lanovi Komisije svoju delatnost obavljaju potpuno nezavisno i ne smeju da trae, niti da primaju direktive vlada. Tokom petogodinjeg mandata, nije im dozvoljeno obavljanje neke druge plaene, ili neplaene delatnosti; dozvoljeno je ponovno imenovanje. Pre isteka njegovog mandata, delatnost lana Komisije moe se zavriti ostavkom, razreenjem od strane Evropskog suda pravde, ili izglasavanjem nepoverenja Evropskog parlamenta (veinom glasova njegovih lanova i najmanje dve treine datih glasova), koje se, meutim, moe primeniti jedino kolektivno, na ceo kolegijum. Ubudue e postojati i mogunost da se, na zahtev predsednika i uz odobrenje kolegijuma, jedan lan primora da podnese ostavku (l. 217(4) UoEZ iz Nice). Osim toga, lanovi Komisije svoju delatnost obavljaju prema l. 219 UoEZ, pod politikim vostvom predsednika. On je ubudue izriito zaduen za unutranju organizaciju, rasporeuje oblasti nadlenosti, a tokom trajanja mandata moe i da ih preraspodeli (l. 217(1, 2) UoEZ iz Nice). Odluke se, meutim, nadalje donose veinom glasova lanova (l. 219 UoEZ-N). Time je opisan jedan, u politikoj praksi jo nerazjanjen konfliktni potencijal izmeu principa kolegijalnosti i mogueg kancelarskog, odnosno, predsednikog principa, ije e specifine posledice tek doi do izraaja. Jedno dodatno konfliktno polje unutar Komisije postoji i u dodeli politikih rukovodeih zadataka i administrativnih funkcija. Svakom lanu Komisije dodeljena je jedna oblast nadlenosti, za koju rade pojedine slube. U tu svrhu, Komisija je administrativno ralanjena na 23 generalna direktorata (GD), shodno pojedinim strunim oblastima, kao to su, na primer, ekonomija i finansije, trgovina, razvoj, poljoprivreda i regionalna politika (tradicionalno numerisanje GD je u meuvremenu ukinuto). Pored generalnih direktorata, postoji niz ureda i slubi (Generalni sekretarijat, Pravna sluba, Medijska i informativna sluba, Ured za slubene publikacije), koje obavljaju opte, ili specifine strune zadatke. GD su nadalje podeljene na direkcije i referate. Uz to, svaki lan Komisije raspolae kabinetom, koji se sastoji od grupe bliskih saradnika, i koji mu prua podrku u obavljanju njegovog zadatka. Kabinet treba da podrava delatnosti politikog rukovoenja i usmeravanja lana Komisije, i da prosleuje informacije, kako horizontalno, tako i vertikalno, ali da pri tome generalnim direktoratima i podreenim slubama odgovorno prepusti administrativno sprovoenje. efovi kabineta i generalni direktori obavezni su da

EVROPSKA KOMISIJA

105

se redovno konsultuju, da bi osigurali besprekornu saradnju. Nadalje, efovi kabineta sastaju se svake nedelje pod vostvom generalnog sekretara Komisije, da bi pripremili odluke kolegijuma i uskladili saradnju izmeu slubi. Meusobna povezanost kruga personalnih rukovodilaca oko lanova Komisije i vrhovnih slubenika administracije neophodna je za radnu sposobnost i efikasnost unutar slube. Poseban resor pod vostvom potpredsednika posveen je pitanju reforme uprave. Program MAP 2000 (modernizacija administracije i kadrovske politike) ve se bavi pitanjem modernizacije statusa inovnika i kadrovske politike, racionalizacije i decentralizacije uprave, dok SEM (Sound and Efficiant Management) za cilj ima optimizaciju upravljanja budetom, kao i naina rada generalnih direktorata. Zadaci i delatnosti Komisije u sistemu EZ: mnogostruka povezanost i saradnja Komisija je ukljuena u sve faze procesa odluivanja EZ i moe se smatrati bitnim politikim faktorom saodluivanja unutar Evropske zajednice. a) Priprema odluke: Komisija je, po pravilu, prva karika zajednikog zakonodavnog postupka. Ona daje predlog, koji se, shodno razliitim postupcima i naizmenino sa drugim organima, dalje obrauje i dobija konani oblik u vidu pravnog akta. I za zakljuivanje meunarodnih sporazuma, shodno l. 300 UoEZ, Komisija podnosi predlog Savetu. Shodno l. 250 UoEZ, ona, pre usvajanja odluke Saveta, u svako doba moe izmeniti svoj prvobitni predlog. Kod odstupanja Saveta od predloga Komisije potrebna je jednoglasnost, osim izuzetaka u postupku saodluivanja iz l. 251 UoEZ. Naelno, njen uticaj u onim sluajevima koji predviaju veinsku odluku u Savetu, vei je nego kad je neophodna jednoglasnost, s obzirom da je prepreka za usvajanje odluke na osnovu njenog predloga po znaaju manja, a Komisija moe da ue u koalicije sa nekim dravama. Nakon stupanja na snagu reforme iz Nice, to bi, meutim, moglo biti znatno tee, ako budui kriterijumi za stvaranje veine dovedu do toga da proces oblikovanja volje postane sve sloeniji. Ve u pripremi odluke, veliki broj nacionalnih inovnika, strunjaka i predstavnika interesa u oko 700 savetodavnih odbora i ekspertskih grupa, koje formira Komisija, uestvuje u izradi predloga. Osim toga, Komisija svoje pravo na inicijativu ostvaruje u bliskom dogovoru sa drugim organima, izmeu ostalog, i zato to je, ako eli uspeh u ostvarenju svojih zakonodavnih namera, upuena na saradnju sa njima. Tako, predsednik jednom godinje pred Evropskim parlamentom predstavlja program rada Komisije, koji se usklauje sa prioritetima predsednitva Saveta, i periodino se menja.

106

PRIRUNIK O EVROPI

Monopol Komisije na preduzimanje inicijative u nekim oblastima je ogranien. U oblastima spoljnih granica, azila, imigracije i delovima politike u vezi sa vizama Komisija, shodno l. 67 UoEZ, u prelaznom periodu od pet godina, svoje pravo na inicijativu deli sa zemljama lanicama. Tek nakon tog roka e, u razliitim zakonodavnim varijantama, Zajednice raspolagati tipinim monopolom na preduzimanje inicijativa. Nakon stupanja na snagu reforme iz Nice, u nekim delovima politike u oblasti azila i imigracije (l. 63(1), br. 1 i br. 2a UoEZ), kao i pravne saradnje u graanskim predmetima, sa izuzetkom pitanja porodinog prava (l. 65 UoEZ), bie mogu prevremeni prelazak na postupak saodluivanja, ukoliko bi Savet usvojio zajednike propise, sa zajednikim pravilima i bitnim naelima. Relativizacija uloge Komisije se, takoe, moe videti i u ekonomskoj politici, shodno l. 98104 UoEZ, u kojoj Savet po nekim pitanjima odluuje na preporuku, a ne na predlog Komisije. Slino vai i za preporuku Saveta dravama lanicama u okviru politike u oblasti zapoljavanja, shodno l. 128 UoEZ; to znai da prilikom odstupanja od svoje pozicije nije vezan principom jednoglasnosti. Osim toga, pravna akta Evropske centralne banke (ECB) su, unutar monetarne politike, shodno l. 110 UoEZ, iskljuena iz prava Komisije na preduzimanje inicijative; ovde se propisi i odluke donose bez njenog uea. U spoljnoj monetarnoj politici ona, u vezi sa tim, moe, shodno l. 111 UoEZ, koristiti pravo na preporuku i predlog. Najzad joj je data mogunost da, pored davanja formalnih predloga pravnih akata putem preporuka, stavova, izvetaja i drugih saoptenja (npr. zelene i bele knjige), utie i na politiku diskusiju u EU i da daje podsticaje. b) Usvajanje odluke: Komisija je, isto tako, ukljuena u fazu usvajanja odluke. Ona u zakonodavnom postupku uestvuje zajedno sa Savetom i Parlamentom, i tu moe da utie na usvajanje odluka. Uticaj Komisije, dodue, varira u zavisnosti od postupka i pravila odluivanja. Unutar postupka saodluivanja, shodno l. 251 UoEZ, ona samo delimino igra znaajnu ulogu. Znaajan uticaj ima do trenutka kada daje ocenu amandmana Evropskog parlamenta na zajedniki stav Saveta, od koje on onda moe odstupiti jedino jednoglasno, kada donosi odluku (u skladu sa pozicijama Parlamenta) o pravnom aktu. Ali, ukoliko bi se formirao Komitet za usaglaavanje, dalji tok odluivanja bi se suavao na Savet i Parlament, i tada bi Komisija imala samo jo funkciju pruanja podrke. Proirenje postupka saodluivanja time za Komisiju samo uslovno znai jaanje. Na sednicama radnih grupa, Komiteta stalnih predstavnika (KSP) i Saveta predstavnici Komisije uestvuju bez prava glasa i tako mogu samo neposredno da prate diskusiju i argumentima utiu na nju. Komisija u nekim oblastima ima i vlastita zakonodavna ovlaenja, i to, pre svega, kad je re o njenoj organizaciji, budetu, politici u oblasti konkurencije, unutar EZU-a, ili oblasti prometa roba i kapitala.

EVROPSKA KOMISIJA

107

Odrednica fleksibilizacija modaliteta odluivanja znai da bi Komisija ubudue mogla biti vie angaovana. U odredbama o pojaanoj saradnji unutar stuba EZ, shodno l. 11 UoEZ, ona ima centralno mesto (fleksibilnost). Njoj zainteresovane drave lanice upuuju zahtev, nakon ega ona moe da formulie odgovarajui predlog. Ona odobrava i zahteve za uee u jednoj ve postojeoj pojaanoj saradnji. U ugovoru navedeni kriterijumi za uvoenje pojaane saradnje bie merodavni za saglasnost Komisije sa odgovarajuim zahtevima. U okviru dotinih odredbi o pravosudnoj i policijskoj saradnji u krivinim predmetima, shodno l. 4040b UEU ( i u ZSBP), mogunosti oblikovanja Komisije su ogranienije, i posle Nice, Savet ostaje odluujui organ. c) Sprovoenje odluke: Komisija, po pravilu, donosi neophodne odluke o sprovoenju pravnih akata i, shodno l. 274 UoEZ, sama je odgovorna, kada je re o njenom zaduenju, da sprovodi budetski plan. Pri tome, veliki znaaj pridaje se, pre svega, upravljanju Strukturnim fondom, ali i noseim finansijskim projektima, na primer, u politici koja se vodi u oblastima istraivanja, obrazovanja, ili zatite ivotne sredine. Radi sprovoenja prava Zajednice, Savet je Komisiji pripojio mnogobrojne odbore (oko 400), koji je mogu pratiti, i u odreenom obimu uticati na njeno delovanje. Ovi komitoloki odbori delimino znaajno ograniavaju autonomiju Komisije. Tom novom odlukom o komitologiji, usvojenom u junu 1999. godine, meutim, postupci su uinjeni jednostavnijim i transparentnijim, a osim toga, poveane su i mogunosti da Komisija utie na njihovo uobliavanje. d) Kontrola odluivanja: njena uloga uvara ugovora proizlazi, pre svega, iz njene funkcije kontrolora uredne primene prava Zajednice. Ukoliko se, po miljenju Komisije, neka od drava lanica ogrei o neku obavezu iz ugovora, na primer, pri preuzimanja smernica i njihovom uvoenju u nacionalno pravo, ona o tome moe, shodno l. 226 UoEZ, zauzeti stav da dotinu dravu pozove da se u odreenom roku izjasni o tome i da se, u sluaju potrebe, obrati Evropskom sudu pravde. Veina presuda u tim postupcima preduzetim zbog povrede ugovora idu u prilog zahteva Komisije. Ne samo drave lanice, ve i Savet, Parlament i ECB, shodno l. 230 UoEZ, mogu biti tueni od strane Komisije zbog nenadlenosti, nepotovanja formalnih propisa, povrede ugovora, ili zloupotrebe nadlenosti. U okviru Ekonomske i monetarne unije, Komisija, takoe, ima kontrolu funkcija. Ona nadgleda stanje budeta i visinu javnog duga u dravama lanicama i, shodno l. 104 UoEZ, moe pokrenuti postupak, koji se, po potrebi, moe okonati izricanjem novane kazne dravi lanici. e) Spoljni odnosi: Komisija u spoljnim odnosima EZ nastupa kao pregovara u ime Zajednice. Mnogobrojni sporazumi o trgovini, saradnji i pridruivanju sklopljeni sa treim dravama, ili grupama drava, svedoe o njenoj aktivnoj ulozi u ovoj oblasti. U tome je, meutim, prati Odbor kojeg je uspostavio Savet (Odbor 133 za carinske i trgovinske pregovore).

108

PRIRUNIK O EVROPI

Reforma Ugovora iz Nice definisala je neke oblasti, u kojima e se ubudue zadrati princip jednoglasnog odluivanja u Saveta, kad je re o zakljuivanju meunarodnih sporazuma. Tu spadaju, pre svega, oblasti u kojima je, unutar EZ, potrebna jednoglasnost, ili u kojima Zajednica jo nije sprovodila svoja ovlaenja, kao i predmeti kao to je trgovina kulturnim, audio-vizuelnim, i uslugama u oblasti obrazovanja, socijalnih pitanja i zdravstva, koje spadaju u meovitu nadlenost (l. 133(5, 6) UoEZ-N). Tu je manevarski prostor Komisije i dalje jako ogranien. Kod monetarno-politikih sporazuma pozicija Komisije je, takoe, ograniena; tu ona, po Ugovoru, nije obavezan pregovara EZ, ali je Savet, shodno l. 111 UoEZ , u potpunosti ukljuuje. Komisija u drugom i treem stubu: mlai partner otrijeg profila Prava uea Komisije u oblastima meuvladine saradnje Zajednike spoljne i bezbednosne politike (ZSBP) i Policijske i pravosudne saradnje kod krivinih predmeta jo uvek su jako nesrazmerna njenim izuzetnim mogunostima oblikovanja. Tu i dalje dominiraju Evropski savet i Savet. Prema Ugovoru, Komisija se u punom obimu ukljuuje u rad ZSBP, kao to je sluaj i sa Policijskom i pravosudnom saradnjom u krivinim predmetima (l. 27 UEU; l. 36 UEU). Za ovo je, u oba stuba, vezano pravo na predlaganje mera i odluka, koje, meutim, deli sa dravama lanicama. Unutar ZSBP, Komisija, pored predsedavajueg, informie i Evropski parlament o tekuem razvoju (l. 21 UEU). Bie zanimljivo videti koja e se raspodela uloga ustaliti izmeu nadlenog lana Komisije i visokog predstavnika za ZSBP, koji, zajedno sa predsedavajuim, ine Trojku. Izvetaj o dosadanjem razvoju ukazuje na to da Komisija ima problem da pored visokog predstavnika ZSBP, kojeg javnost sve paljivije prati, unutar spoljnih odnosa EZ potvrdi vlastiti znaaj. Perspektiva: Reforma Komisije Klasina definicija uloge Komisije mora se posmatrati kao idealno tipini opis. Pre svega, najnovijim izmenama Ugovora, mogunosti uea i oblikovanja su se dalje izdiferencirale. Osim toga, proirenje nadnacionalnog usvajanja odluka u obliku postupka saodluivanja za Komisiju ne moe se, samo po sebi, poistovetiti sa jaanjem. Evropska komisija je, najzad, postala predmet viestrukog pritiska potrebe za promenama: s jedne strane, revizijama Ugovora iz Amsterdama i Nice pomerena su unutranja teita, predsednik e snanije nego do sad pokuati da utie na nastup i delovanje Komisije, a spolja se, istovremeno, Evropski parlament, jasnije nego ikada, posmatra kao kontrolni organ i izvor legitimiteta. Dalje, reformom sastava i novim postupkom imenovanja iznova e se badariti odnos Komisije prema dravama lanicama. Ubudue bi odnos drava i nji-

EVROPSKA KOMISIJA

109

hovih lanova Komisije mogao postajati sve tei; ali, time se ovom organu otvaraju i novi manevarski prostori za oblikovanje i anse za profilisanje. Uostalom, vraanjem na kvalifikovanu veinu u Savetu, parlamentarno glasanje o imenovanju znatno e dobiti na teini, jer time evropska legitimacija Komisije moe biti osigurana i protiv volje pojedinih drava lanica. Najzad, unutranje reforme trajno e izmeniti profil Komisije. Pritom, cilj je da se poboljaju tokovi rada, politika kontrola i odgovornost, kao i naini razmiljanja inovnika, u smislu njihovog usmerenja ka pruanju usluga. Transparentnost, efikasnost i legitimitet pokazuju se neophodnim ne samo za EU kao celinu, ve i za unutranji ivot nadnacionalnog organa. Nazvati Komisiju pobednicom u najnovijim reformama Ugovora bilo bi krajnje pojednostavljivanje stvari; njoj e, zapravo, ubudue verovatno biti tee da odri svoju tradicionalnu poziciju i da unutar trougla sa Savetom i Evropskim parlamentom igra markantnu ulogu. Njeno vlastito vienje sebe same kao institucije sui generis, kao pokretaa integracije i uvara ugovora, morae u politikoj stvarnosti EZ da dokae pod oteanim uslovima. Udo Didrihs

110

Evropska konvencija o ljudskim pravima


Karakter: meunarodni pravni ugovor. Potpisivanje; stupanje na snagu: 4. 11. 1950. u Rimu; 3. 9. 1953. godine. Sedite; jezici Konvencije: Strazbur; engleski i francuski. lanovi: ugovorni partneri Konvencije, trenutno 41 evropska drava Pravne osnove: Konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda od 4. 11. 1950. godine sa 11 protokola. Organi: stalni Evropski sud za ljudska prava (ESLJP); Komitet ministara Saveta Evrope. Cilj: zatita i uivanje ljudskih prava u svim dravama lanicama. Literatura: Jochen Abr. Frowein, Wolfgan Peukert: EMRK-Kommentar (Komentar uz EKLJP), 2. izdanje, Kehl 1996; Christoph Grabenwarter, Rudolf Thienel (Hrsg.): Kontinuitt und Wandel der EMRK, Studien zur Europischen Menschenrechtskonvention VII (Kontinuitet i promene EKLJP, studije o Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima VII), Kehl 1998; Peukert, Wolfgang: Zur Reform des Europischen Systems des Menschenrechtsschutzes, Neue Juristische Wochenschrift (O reformi evropskog sistema zatite ljudskih prava, Novi pravni nedeljnik) 2000, 49. Internet: EKLJP: http://www.echr.coe.int/Convention/webConvenGER.pdf; ESLJP: http://www.echr.coe.int

Evropska konvencija o ljudskim pravima (EKLJP) ima za cilj da u dravama lanicama obezbedi elementarna ljudska prava, zatitu linih sloboda, garanciju dravno pravnih postupaka, posebna prava i slobode, kao, na primer, pravo na brak i porodicu. Ona je, kao prva konvencija Saveta Evrope, sastavljena posle samo 15 meseci priprema, na insistiranje Parlamentarne skuptine SE. Preduslov za potpisivanje EKLJP je lanstvo dotine drave u Savetu Evrope. To se, na primer, nalazi na putu razmatranog pristupanja Evropske zajednice EKLJP-u. Mehanizam sprovoenja Konvencije je jedinstven: graani putem podnoenja individualne albe imaju direktan pristup Stalnom sudu za ljudska prava u Strazburu, koji je nezavisan od nacionalnih instanci. Prava Konvencije EKLJP je ustanovila evropski sistem zatite ljudskih prava sa katalogom ljudskih prava i organa za ispitivanje povreda tih prava. Spisak ljudskih prava i osnovnih sloboda EKLJP je irok i sadri, izmeu ostalog, i pravo na ivot (l. 2), zabranu muenja (l. 3), zabranu ropstva i prinudnog rada (l. 4), pravo na slobodu i bezbednost (l. 5), pravo na podnoenje tube Sudu (l. 6), ostala osnovna sudska prava (l. 7), pravo na potovanje privatnosti (l. 8), slobodu miljenja, savesti i veroispovesti (l. 9), pravo na slobodno izraavanje miljenja (l. 10) kao i slobodu okupljanja i udruivanja (l. 11). EKLJP je dopunjena sa jedanaest dodatnih

EVROPSKA KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA

111

protokola (DP), koji su obavezujui samo za one drave lanice koje su ih potpisale i ratifikovale. Obaveza ratifikacije estog DP koji predvia ukidanje smrtne kazne, od pre nekoliko godina vai kao preduslov za prijem u Savet Evrope. U nekim od starijih drava lanica, meutim, ovaj Protokol jo nije stupio na snagu, nego je smrtna kazna samo de fakto ukinuta. Dvanaesti protokol, koji su 4. novembra 2000. potpisale 24 drave lanice, ali ga skoro nijedna jo uvek nije ratifikovala, zbog ega on dosad nije stupio na snagu, dopunie EKLJP odredbom o jednakosti, odnosno, zabrani diskriminacije. Sprovoenje prava Za razliku od drugih meunarodnih Paktova o ljudskim pravima, EKLJP raspolae efikasnijim mehanizmom za sprovoenje garantovanih prava. Do 1998. godine, on se sastojao od Evropske komisije za ljudska prava, Evropskog suda pravde za ljudska prava (ESLJP) i Komiteta ministara Saveta Evrope Komisija bi svaku molbu ispitala pre nego to bi ona dospela pred Sud pravde. Ovaj postupak se osamdesetih i devedesetih godina, s obzirom na jako povean broja lanica, pokazao suvie dugotrajnim i 1998. doveo je do reforme kontrolnog sistema na osnovu jedanaestog DP, prikljuenog EKLJP. Taj protokol je, nakon tekih pregovora i dugogodinjih procesa ratifikacije, 1. novembra 1998. godine omoguio formiranje jednog jedinstvenog i stalnog Suda za ljudska prava. Novi ESLJP se, kao i prethodni, sastoji od po jednog sudije iz svake drave lanice. Sudije, koji su sada stalno zaposleni, bira Parlamentarna skuptina na est godina, na osnovu spiska od po tri podobna kandidata dotinih drava lanica. Prvi predsednik je vajcarac Lucijus Vildhaber. Sud redovno zaseda u veima od po sedam sudija i, nakon rasprave i eventualnog dokaznog postupka, izrie presudu o tome da li postoji povreda EKLJP. Tuitelj u datom sluaju dobija nadoknadu. Presuda je konana i obavezujua za dotine drave lanice. Reforma nije uspela da skrati dosadanje dugogodinje trajanje postupka, pre svega, zbog nedovoljne kadrovske i finansijske opremljenosti Suda, i poslednjih godina drastino uveanog broja lanica. Moe se raunati s daljim snanim porastom broja albi iz Istonoevropskih drava pristupnica. Anke Gimbal

112

Evropska unija
lanovi ugovora: preambula, l. 17, 4849 UEU. Naela: sloboda, demokratija, potovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda; pravna drava; potovanje osnovnih prava u smislu Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava; potovanje nacionalnog identiteta drava lanica. Sastavni delovi: zajednike odredbe; tri stuba: Evropske zajednice (EZ, EZU, Euroatom), zajednika spoljna i bezbednosna politika; policijska i pravosudna saradnja u krivinih predmetima; zavrne odredbe; protokoli. lanovi: vidi str. 410 Literatura: Integration 2/2001 (erweiterte Ausgabe zum Vertrag von Nizza): Das Vetragswerk von Nizza und die Verfassungsdiskussion in der Europischen Union (integracija 2/2001 (proireno izdanje o Ugovoru iz Nice): Ugovori iz Nice i diskusija o ustavu u Evropskoj uniji); Beate Kohler-Koch, Wichard Woyke (Hrsg.): Die Europische Union, Bd. 5, Lexikon der Politik (Evropska unija, 5. tom, Leksikon politike), Mnchen 1996; Mathias Pechstein, Christian Koenig: Die Europische Union, Die Vertrge von Maastricht und Amsterdam (Evropska unija, Ugovori iz Mastrihta i Amsterdama), 2. izdanje, Tbingen 1998; Sonderheft Amsterdamer Vertrag, Integration 4/97 (Posebno izdanje o Ugovoru iz Amsterdama, integracija 4/97); Werner Weidenfeld (Hrsg.): Nizza in der Analyse, Strategien fr Europa (Nica u analizi, strategije za Evropu), Gtersloh 2001; Wolfgang Wessels: Die Vertragsreform von Nizza: Gesamtbewertung der Ergebnisse, in: Integration 1/2001 (Reforma Ugovora u Nici: Ukupna ocena rezultata, u: integracija 1/2001). Internet: http://www.europa.eu.int

Evropska unija (EU) postala je bitan sastavni deo politikog ivota Evrope. U mnogim centralnim oblastima politike organi EU donose obavezujue odluke, koje se neposredno odnose na drave lanice i njene graane. Pritom, oblast njenih zadataka i delatnosti obuhvata irok i sve vei spektar politikih, ekonomskih i socijalnih problema. Usvajanjem Povelje o osnovnim pravima i razvoju Evropske bezbednosne i odbrambene politike, koja, dodue, jo uvek nije obavezujua, njima su se pridruile znaajne smernice. Time EU sve vie postaje sredite gravitiranja (kvazi) dravnih aktivnosti. Sa ABCUgovorom iz Mastrihta (1993) vieznani uzor jedne Evropske unije dobio je svoj oblik: Evropskim zajednicama (Evropska zajednica, Evropska zajednica za ugalj i elik, Evropska zajednica za atomsku energiju) su, pod zajednikim krovom Evropske unije, kao pojedinani stubovi, dodate Zajednika spoljna i bezbednosna politika (ZSBP), kao i Saradnja u pravosuu i unutranjoj politici (od Ugovora iz Amsterdama 1997. godine: Policijska i pravosudna saradnja u krivinih predmetima), i dopunjene su i obogaene protokolima i deklaracijama razliitog stepena obaveznosti. U jezikoj upotrebi se EU, uprkos pravnim razlikama, esto poistoveuje sa svojim stubovima, odnosno, paualno se identifikuje sa svim aktivnostima koje se odvijaju pod njenim krovom.

EVROPSKA UNIJA

113

Budunost Unije, razapete izmeu proirenja i produbljenja, postae sudbinsko pitanje za sve Evropljane. Reforma Ugovora iz Nice je, po prvi put, skicirala i institucionalno prilagodila jednu Evropsku uniju koja e u budunosti imati 27 lanica; pristupanje novih drava time je uznapredovalo od hipotetike perspektive do realnog scenarija, pa je proirenje EU, takorei, ve zapoelo. Ono e znaajno uticati na istorijsku zrelost i institucionalnu stabilnost strukture Evropske unije. O istorijskom razvoju EU: putokazi i zastoji na putu od Pariza 1951. do Nice 2001. Put ka Evropskoj uniji poinje pedesetih godina osnivanjem ABCEvropske zajednice za ugalj i elik. Godine 1951. stvorena je sektorski ograniena nadnacionalna organizacija, koja je, meutim, raspolagala konkretnim nadlenostima delovanja, i kojoj su se 1957. godine, nakon neuspeha federalnih planova i koncepata, pridruile Evropska ekonomska zajednica (EEZ) i ABCEvropska zajednica za atomsku energiju (Euroatom). Princip regulisanja ogranienih, funkcionalno odreenih strunih oblasti postepeno se dalje razvijao i izgraivao, i svoj koncepcijski izraz naao u Moneovoj metodi. Pri tome, u sreditu je bilo, pre svega, stvaranje zajednikog trita drava lanica. Kasnih ezdeseth i sedamdesetih godina, nakon delimino kontroverznih rasprava o obliku Zajednica, pojaan je zahtev za jasnijim odreenjem politikih dimenzija procesa usaglaavanja, koji je, od 1970. godine, bio olien, izmeu ostalog, u stvaranju ABCEvropske politike saradnje (EPS), pretei Zajednike spoljne i bezbednosne politike (ZSBP). Znaajni podsticaji doli su od Samita efova drava i vlada, odranih 1969. u Hagu (izmeu ostalog, prvi pokuaj stvaranja Ekonomske i monetarne unije), kao i 1972. godine (odreivanje ciljeva Evropske unije) i 1974. (osnivanje Evropskog saveta) u Parizu. Prvi neposredni izbori za Evropski parlament, odrani 1979. godine, dali su dodatnu demokratsku legitimaciju procesu integracije. Sa ABCJedinstvenim evropskim aktom (1987), bilo je mogue, programom unutranjeg trita i uvoenjem veinskih odluka, osloboditi institucionalni impuls, koji je tokom jedne dekade reformi preko Mastrihta 1992. konano doveo do Ugovora iz Amsterdama, 1997. godine, i iz Nice, 2000. godine. Osim toga, krenulo se i u dalje jaanje demokratskog legitimiteta i proirenje temeljnih vrednosti EU. Konvent predstavnika efova drava i vlada, nacionalnih parlamenata, Evropskog parlamenta i Komisije, koji je u decembru 1999. konstituisan pod predsednitvom nekadanjeg nemakog predsednika drave, Romana Hercoga, predoio je, u oktobru 2000. godine jedan tekst, koji u est razliitih kategorija formulie osnovna prava koja se odnose na celu Uniju. Njega je Evropski savet u Nici sveano proklamovao u decembru 2000. godine (Povelja o osnovnim pravima).

114

PRIRUNIK O EVROPI

Konaan status tog dokumenta, meutim, jo uvek treba razjasniti, a pravno obavezujue unoenje u UEU do sada jo nije dobilo potrebnu saglasnost svih drava lanica. Samit u Nici ostao je veran prvobitnom nacrtu EU, ali je po prvi put modifikovao centralne odredbe koje se tiu sastava i naina odluivanja organa, a pre svega, Saveta, kako bi pripremio predstojee pristupanje novih lanica. Povezivanje interne dinamike reformi i spoljnog pritiska (u smislu proirenja) je devedesetih godina stvaralo veliku napetost u EU. Tako je institucionalna izgradnja EU od buduih 27 drava lanica u bitnim elementima ve skicirana. Kao sledea faza izgradnje Evropske unije dogovoreno je da 2004. godine bude odrana jo jedna Meuvladina konferencija. Centralne teme bie: razgraniavanje nadlenosti izmeu evropskog i nacionalnog nivoa, status Povelje o osnovnim pravima, pojednostavljenje ugovora, kao i uloga nacionalnih parlamenata (Deklaracija 23 Ugovora iz Nice o budunosti Evropske unije). Trenutno se, osim o sadrinskoj, raspravlja i o procesualnoj dimenziji buduih revizija ugovora. Kritika klasinog oblika Meuvladine konferencije je, pri tome, povezana sa ukazivanjem na uspenu izradu Povelje o osnovnim pravima, dajui prednost modelu Konventa, koji, pored predstavnika vlada, u raspravu o reformi EU treba da ukljui i druge institucije i iroku evropsku javnost, kao i drave kandidate. Krajnji cilj EU je time dobio jasnije obrise, ali nipoto i konane oblike; procesni karakter EU ostaje njena glavna odlika. Ugovor o Evropskoj uniji: konstrukcija hrama Tekst koji je usvojio Evropski savet predstavlja, najpre, teko razumljiv skup veeg broja sastavnih delova razliite pravne prirode, koji se, radi boljeg razumevanja, uporeuje sa hramom. Prvi stub ine Evropske zajednice sa snanim nadnacionalnim crtama; drugi stub je predstavljen Zajednikom spoljnom i bezbednosnom politikom (ZSBP); i konano, trei stub ini policijska i pravosudna Saradnja u krivinim predmetima, koju, slino ZSBP, odlikuje meuvladina saradnja. Iako se Unija moe baviti gotovo svim temama javne politike, ona ne raspolae ukupnom nadlenou koja je razraena u detalje. Stepen dodeljenih nadlenosti regulisan je na veoma razliite naine. Svi stubovi poivaju na jednom jedinstvenom institucionalnom okviru (l. 3 UEU), tj. oni koriste one institucije koje su se formirale u okviru Zajednica u toku razvoja integracije. Najskorija reforma iz Nice uvela je znaajne novine u pogledu sastava i internih postupaka u Savetu, Komisiji i Evropskom parlamentu. U Protokolu o proirenju EU iznova su definisani: vrednovanje glasova unutar Saveta (od 2005), sastav Komisije (od 2005), kao i raspodela mesta unutar

EVROPSKA UNIJA

115

Evropskog parlamenta (od 2004). Tome se pridruuje drugaija formula za budue odluke koje se donose kvalifikovanom veinom (od 2005). Ukupno gledano, treba vie uzeti u obzir odnos izmeu malih i velikih drava lanica i utrti put pristupanju novih lanica. Time je Meuvladina konferencija, odrana 2000. godine, bila vie posveena povezanosti produbljenja sa proirenjem nego ijedna prethodna reforma ugovora, iako taj proces jo nije sasvim okonan. Sutinski elementi i sadraji ugovora o Uniji su: 1. Zajednike odredbe (l. 17 UEU) 2. Odredbe o izmeni ugovora Zajednice (l. 810 UEU) 3. Odredbe o zajednikoj spoljnoj i bezbednosnoj politici (ZSBP) (l. 1128 UEU) 4. Odredbe o policijskoj i pravosudnoj saradnji u krivinim predmetima (l. 2942 UEU) 5. Odredbe o pojaanoj saradnji (l. 4345 UEU) 6. Zavrne odredbe (l. 4653 UEU) 7. Deklaracije i protokoli, posebno Protokol o proirenju i Deklaracija o budunosti Evropske unije. U zajednike odredbe, pod krov, tvorci Ugovora smestili su spisak zadataka, ciljeva i principa Unije. Od posebnog znaaja je ukazivanje na naela slobode, demokratije, potovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i pravne dr-

116

PRIRUNIK O EVROPI

ave, na kojima poiva Evropska unija i koja su zajednika njenim dravama lanicama (l. 6 UEU). Ve i sama opasnost da ona budu povreena, moe dovesti do toga da Savet d preporuke, a njihovo nepotovanje, u krajnjem ishodu, moe izloiti drave lanice opasnosti od gubitka prava (l. 7 UEU-N). Spektar ciljeva EU obuhvata podravanje ekonomskog i socijalnog napretka i visokog nivoa zapoljavanja, kao i ostvarivanje ujednaenog i stalnog razvoja, koji se ostvaruju, pre svega, stvaranjem jednog prostora bez unutranjih granica, jaanjem ekonomske i socijalne povezanosti, i osnivanjem Ekonomske i monetarne unije (l. 2 UEU). Drugi sutinski cilj Unije je potvrivanje sopstvenog identiteta na meunarodnom nivou, pre svega zajednikom spoljnom i bezbednosnom politikom, u ta, na duge staze, spada i utvrivanje odbrambene politike (l. 2 UEU). Kao tree, dogovoreno je jaanje zatite prava i interesa dravljana drava lanica uvoenjem dravljanstva Unije (l. 2 UEU). Najzad, u ciljeve Unije spada i ouvanje i dalji razvoj Unije kao prostora slobode, bezbednosti i prava, u kome je, uz adekvatne mere spoljne kontrole granica, imigracija, pravo na azil, kao i spreavanje i borba protiv kriminala i garantovana sloboda putnikog saobraaja (l. 2 UEU). Ovde treba da budu regulisani smanjenje pograninih kontrola unutar Zajednice, upravljanje zajednikom spoljnom kontrolom putem zajednike politike u oblastima viza, imigracije i azila, kao i policijska i pravosudna saradnja. Time prostor slobode, bezbednosti i prava obuhvata elemente kako prvog, tako i treeg stuba, i moe se smatrati specifinim obelejem uzora Evropske unije. Jezgro prvog stuba (EZ) ine zajedniko trite, Ekonomska i monetarna unija, kao i pratee politike i mere (l. 2 UEU), kao to su, na primer, one u poljoprivrednoj i oblasti strukturne politike. Kod nekih polja aktivnosti Zajednice govori se o zajednikoj politici, pa tako, na primer, kod poljoprivredne (l. 32ff. UoEZ) i politike saobraaja (l. 70ff. UoEZ), kao i kod nekih drugih, govori se samo o jednoj politici, kao to je sluaj sa oblau zatite ivotne sredine (l. 174ff. UoEZ); dalje oblasti, kao to su obrazovanje, kultura (l. 149ff. UoEZ) i politika zapoljavanja (l. 125ff. UoEZ) predviaju podrku, ili mere, iskljuujui svako usklaivanje pravnih i upravnih propisa drava-lanica. Time je u okviru EZ utvrena, uopte uzev, iroka i visoko izdiferencirana paleta instrumenata razliitog stepena pravne obaveznosti. Mogui viak uticaja EZ/EU treba da bude ublaen principom subsidijarnosti (l. 5 UoEZ). Za razliku od Evropske zajednice, koja, pre svega, zbog nezavisnosti organa EZ i mogunosti veinskog odluivanja u svim organima, prevashodno, u Savetu, pokazuje jake nadnacionalne crte, drugi i trei stub EU poivaju na meudravnoj saradnji drava lanica, koja je jasno orjentisana ka konsenzusu. Zajednika spoljna i bezbednosna politika (l. 11ff. UEU) se u svom pravnom i institucionalnom obliku ne moe uporediti sa zajednikom politikom u okviru Ugovora o EZ. Ovde dominiraju oblici odluivanja na meuvladinom nivou, a ti-

EVROPSKA UNIJA

117

me jednoglasnost u Savetu i dalje predstavlja pravilo kod usvajanja odluka, dok je uloga Komisije i Parlamenta znaajno ograniena. Evropski savet postoji kao davalac smernica i kao instanca odluivanja o zajednikim strategijama, na osnovu kojih, onda, Savet kvalifikovanom veinom glasova moe doneti odluke o usvajanju i sprovoenju ZSBP. Kada je, meutim, re o znaajnim argumentima nacionalne politike, svaka drave lanica ima pravo veta protiv veinske odluke. Konstruktivnim suzdravanjem pri donoenju jednoglasnih odluka su, osim toga, u drugom stubu otvoreni fleksibilni modaliteti odluivanja. Od 1999. godine, efovi drava i vlada bavili su se stvaranjem evropske bezbednosne i odbrambene politike (EBOP) i institucionalnim, kao i operativnim i materijalnim merama. Tu spada i sastavljanje civilnih i vojnih snaga za akcije u sluaju kriza do 2003. Taj razvoj odrava se samo u ogranienoj meri u odnosu na ugovorno pravo, ali u znaajnoj meri menja kvalitet EU. Da li e ubudue nastupati kao samostalna vojna i odbrambeno-politika organizacija, meutim, bitno zavisi i od razjanjenja njenog odnosa prema NATO-u. Trei stub posveen je policijskoj i pravosudnoj saradnji u krivinim predmetima (l. 2942 UEU), koja se bavi jaom saradnjom policijskih, pravosudnih i carinskih slubi, kao i delatnou evropske policijske slube Europol i Eurojusta, Evropskog ureda za pravosudnu saradnju u borbi protiv prekograninog kriminala. Najzad, sutinski element Ugovora odnosi se na globalnu fleksibilizaciju postupaka odluivanja pod odrednicom pojaana saradnja. Pored optih odredbi, u Ugovoru o Evropskoj uniji (l. 4345 UEU) nalaze se i specijalne smernice za prvi stub (l. 1111a UoEZ), ZSBP (l. 27ae UEU), kao i za trei stub (l. 4040b UEU). Dok je u EZ i iz treeg stuba uklonjena mogunost nacionalnog veta protiv uvoenja pojaane saradnje, u drugom stubu ta opcija je predviena. Scenarija za budunost: proces u ekspanziji Ni Ugovorom iz Nice Unija nije dobila svoj konaan oblik. Centralna pitanja razvoja politike integracije proirenje i produbljenje bie postavljana i ubudue. Ipak, ve su preduzete duboke promene unutar institucionalnog sastava EU, koji jednu, ubudue na 27 lanica proirenu Uniju treba da uine sposobnom za delovanje i odluivanje. Meuvladina konferencija, koja treba da se odri 2004. godine, kao i rasprava o budunosti Evropske unije morae, u vezi sa ovim, uroditi dodatnim rezultatima. To je razlog zbog kojeg se namee razmiljanje o naelnom uzajamnom delovanju produbljenja i proirenja, koje e u novom veku uticati na izgled Evropske unije. Time e povezanost izmeu ova dva procesa biti jaa i uzajam-

118

PRIRUNIK O EVROPI

no vie prepletena nego ikada ranije. Moe se predvideti niz scenarija i strategija pomou kojih se mogu klasifikovati dominantni koncepti razvoja EU. Prva strategija predvia produbljenje pre proirenja (a), dakle, dalje korake u procesu integracije pre prihvatanja novih lanica, tako da bi one tek onda pristupile jednoj reformisanoj EU, ija e osnova i oblik tada, uglavnom, ve biti utvreni. Reformama iz Nice praena je ta linija, dok bi se sledea revizija, 2004. godine, meutim, mogla odvijati uporedo sa prvim krugom proirenja, i time bi relativizirala jasan vremenski prioritet za produbljivanje. Druga strategija (b) usmerena je na proirenje bez produbljenja EU, tj. poveanje broja lanica sprovodi se pri utvrivanju politikog i institucionalnog status quo; institucionalni okvir se mehaniki prilagoava. Dosadanja proirenja su, u pogledu sastava organa, odgovarala ovom pristupu. Najnovije reforme iz Nice, pre svega, u pogledu Saveta, Komisije i Parlamenta, meutim, ovu strategiju nesumnjivo dovode u pitanje. Evoluciona strategija povezivanja proirenja i produbljenja (c) oba procesa shvata kao paralelne tekovine, koje jaaju jedna drugu. Ova idealna opcija se, dodue, jedva moe zapaziti, ali u okviru procesa koji sledi posle Nice, ona bi mogla doiveti prvo testiranje, kojim bi obe dimenzije mogle biti meusobno usko povezane. Strategija koja pod pojmovima fleksibilnosti i diferenciranja opisuje oblike postepene integracije, pojaane saradnje i varijabilne geometrije (gomtrie variable) (d), predvia ograniene fazno sprovedene korake integracije, uz ouvanje zajednikih, za sve obavezujuih ciljeva, koje e najpre sprovesti samo jedan deo drava lanica, ali e istovremeno biti otvoren za sve lanice. U postupku pojaane saradnje iz Ugovora o Evropskoj uniji prihvaeni su neki od tih elemenata i on je, u meuvremenu, primenjiv u sva tri stuba, ali pod razliitim uslovima. Strategija Jezgra Evrope (e) odnosi se na relativno malu grupu drava, koje van EU ostvaruju relativno visok standard integracije. ABCEvropski monetarni sistem i ABCengenski sporazum mogu vaiti kao primeri te strategije, ali, na due staze, nisu opstali izvan EU, ve su integrisani u zajedniki institucionalni okvir, tako da ovaj oblik moe biti shvaen i kao pripremni stepen pred produbljivanje EU. Najnovije doprinose i predstave o centru gravitacije (Fier 2000), ili grupi pionira (irak, 2000) unutar EU treba, takoe, ovde uvrstiti. Put proirenja ka renacionalizaciji (f) stanja integracije bi pri daljem poveanju broja lanica znaio (barem delimino) smanjenje pravnih i politikih tekovina Zajednice (acquis communautaire et politique), ime bi, meutim, EU ukupno izgubila na politikoj i pravnoj vrednosti. Zaeci tog procesa trenutno se mogu videti u predlozima koji delove zajednikih politika (na primer, onih koje se vode u oblastima poljoprivrede, ili unapreenja struktura i regiona), pretenduju da ponovo vrate na nacionalni nivo, obrazlaui to dodatnim optereenjima koja bi proizlazila iz proirenja.

EVROPSKA UNIJA

119
Integraciono-politike strategije i scenarija za EU

Strategija Evrope a la kart zagovara za sektore specifina ad hoc reenja problema sa zainteresovanim dravama Evrope na koje se odnose, tako da bi se izgubio jedinstveni pravac razvoja svih drava lanica. Institucionalni okvir EU se ovde shvata kao prepreka za prikladna reenja. esto se ta opcija posmatra kao scenario ugroavanja, odnosno, raspada proirene EU, i stoga se vie tretira kao negativna kontrastna pozadina. Opcija direktorijuma (h) odlikuje razmiljanja i pristupe kod kojih vlade nekih manjih drava lanica nastoje da meunarodna i evropska pitanja pokrenu u malom, poverljivom krugu i da istovremeno, u ime Unije preuzimaju, nezvaninu rukovodeu ulogu. Kontakt grupe za Bosnu i Kosovo mogu se smatrati primerima tog vida saradnje. Vei broj razliitih mogunosti klasifikacije geografski i funkcionalno razgranienih oblika saradnje (npr. pridruivanja) praen je strategijom koncentrinih krugova (i), koja je svoj izraz nala, na primer, u stvaranju ABCEvropskog eko-

120

PRIRUNIK O EVROPI

nomskog prostora (EEP), ali se dugorono mogla stabilizovati samo ogranieno, to je potvrdilo i poslednje proirenje u sluaju najveeg dela ABCEFTA-drava iz te grupe. Stvaranje Unije i dalje je u toku i prati razliite dugorone trendove. Proirenje polja zadataka, prenoenje nadlenosti za donoenje odluka, institucionalno i proceduralno diferenciranje, ali i sve snaniji proces udruivanja instrumenata i resursa razliitih aktera i nivoa delovanja jesu upeatljive odlike razvoja EZ/EU, od njenih zaetaka pedesetih godina. Perspektiva proirenja je, od devedesetih godina, znaajno dola do izraaja i sutinski e obeleiti prvu(e) dekadu(e) EU u novom veku. To ne znai da e zavrna taka evolucije Evropske moi da se sagleda u toku predstojee Meuvladine konferencije, koja treba da se odri 2004. godine. Ipak, rasprava o budunosti EU u okviru post-Nica-procesa, kada je re o broju i obimu predloga, koncepata i modela, deluje ambicioznije od preanjih rasprava o oblikovanju procesa ujedinjenja. Udo Didrihs / Volfgang Vesels

121

Evropske stranke
Ugovorna osnova: l. 191 UoEZ. Deklaracija uz zavrni akt Konferencije o l. 191 UoEZ Ugovora iz Nice. Pravna osnova: statuti stranaka i poslovnik EP (poglavlje V). Organizacione strukture: po pravilu, Evropske stranke se sastoje od kongresa, uprave ili saveta stranke, predsednitva i generalnog sekretarijata. Uz to, tu su konferencije efova stranaka i vlada, kao i posebna regulativa o frakcijama u Evropskom parlamentu i Komitetu regiona. Literatura: Simon Hix/Christopher Lord: Political Parties in the European Union (Politike stranke u Evropskoj uniji), London 1997; Oskar Niedermayer: Die Euroisierung der Parteienlandschaft, in: Andreas Maurer/Burkard Thiele (Hrsg.): Legitimationsprobleme und Demokratisierung der Europischen Union (Evropeizacija stranaka, u: Andreas Maurer/Burkard Thiele (Izd.): Problemi legitimimacije i demokratizacije Evropske unije), Marburg 1996; Gerold Deinzer: Europische Parteien, Begriff und Funktion in einem europischen Integrationsensemble (Evropske stranke, pojam i funkcija u evropskom integracionom skupu), Baden-Baden 1999. Internet: Evropska narodna stranka Demohriani ENS-DH: http://www.eppe.org/; Socijaldemokratska stranka Evrope SPE: http://eurosocialists.org/; Evropska federacija stranaka zelenih EFZS: http://www.europeangreens.org/; Evropski liberali, demokrate i reformska stranka ELDR: http://eldr.org/

Saradnja ideoloki ili programski meusobno bliskih nacionalnih stranaka ima dugu tradiciju (,Prva Internacionala: 18641872). Napretkom evropske integracije i proirenjem njenih aktivnosti na sve vei broj oblasti javnog ivota na nivou Evropske unije razvili su se transnacionalni stranaki savezi, u kojima sarauju nacionalne stranke drava-lanica EU, kako bi uestvovale u razvoju evropske svesti i izraavale politiku volju graanki i graana Unije (l. 191 UoEZ). Razvoj: put ka nadnacionalnim strankama U dravama lanicama EU, ideoloki i programski bliske sestrinske stranke su, ve vrlo rano, traile labavu, prevashodno neobaveznu saradnju. Glavna taka i stoer te saradnje bio je Evropski parlament, koji se ve kao Skuptina EZU-a podelio prema frakcijama, podvukao svoj znaaj politikog predstavnika EZ kad je re o spoljnim odnosima. Sa prvim direktnim izborima za Evropski parlament, 1979, rasla je i potreba da izbore i programske izborne platforme pripreme prekogranine organizacijske strukture. Posle stvaranja Saveza Socijaldemokratskih stranaka EZ, 1974. godine, usledilo je, ve 1976. godine, osnivanje Evropske narodne stranke (ENS), koja je proistekla iz Evropske unije demohriana (EUDH: 19651998) i Federacije liberalnih i demokratskih stranaka EZ. Nakon faze stagnacije, Ugovor iz Mastrihta (1993) uneo je nove tokove u razvoj evropskih stranaka. Drave lanice EZ su se, na inicijativu EP-a, dogovori-

122

PRIRUNIK O EVROPI

le da u UoEZ jae naglase znaaj stranaka na evropskom nivou. Unet je l. 191 UoEZ, u kome se stranke istiu kao bitan faktor integracije. U svesnom oslanjanju na taj stranaki lan, 1992. godine, iz Saveza socijaldemokratskih stranaka proizala je Socijaldemokratska partija Evrope (SPE). Zelene alternativne stranke su svoju 1984. godine osnovanu koordinaciju, u junu 1993. pretvorile u Evropsku federaciju stranaka zelenih (EFSZ). Krajem 1993. godine Federacija liberalnih stranaka preimenovala se u Evropski liberali, demokrate i reformska stranka (ELDR). U novembru 1997. EUDH i ENS spojile su se u ENS-DH. l. 191 UoEZ za evropske stranke, meutim, nije razjasnio ni kriterijume priznavanja, ni nain njihovog finansiranja. Neposredno pre Meuvladine konferencije 2000. godine, Evropski finansijski sud kritikovao je horizontalno subvencionisanje evropskih stranaka od strane njima bliskih frakcija EP-a, koje su strankama omoguile dotacije za finansiranje kadrova, materijala i usluga. Na inicijativu EP-a, Ugovor iz Nice dopunjava lan koji se odnosi na stranke mogunou utvrivanja kriterijuma priznavanja evropskih stranaka i odredbi o njihovom finansiranju kroz postupak saodluivanja. Na inicijativu EP-a, Evropska komisija je, u februaru 2001. godine, predloila privremeni statut stranaka. Da bi se jedna stranka uvrstila u evropske, u smislu l. 191 UoEZ, odluujui su sledei pokazatelji: kao prvo, bavljenje dotine stranke evropskim temama proevropski stav, meutim, ne mora biti dokazivan. Kao drugo, ta stranka u EP-u mora da oformi frakciju, ili mora da pokae nameru za njeno formiranje, tj. da tei da uestvuje u nekoj od frakcija. Vodei lanovi stranke moraju biti izabrani demokratski, a stranka mora da usvoji u UEU sadrana naela demokratije, da se pridrava osnovnih prava i potuje pravnu dravu. Odobravanje finansiranja od strane Zajednice treba da bude ogranieno samo na one stranke koje u EP-u, ili u vie drava-lanica pokazuju odreen stepen zastupljenosti. Konkretno, nacrti EP-a i Komisije, koji su u julu 2001. predoeni Savetu, predviaju da jedna stranka preko evropski, regionalno, ili nacionalno izabranih predstavnika bude zastupljena u najmanje pet drava lanica, ili da je na poslednjim evropskim izborima 1999. godine u pet drava lanica dobila najmanje 5% glasova. Organizacija i strukture: konvergentne i divergentne struje Evropske stranke su matine organizacije, nastale spajanjem nacionalnih stranaka istih osnovnih ideolokih usmerenja. Taj spoj, meutim, ne predstavlja nov hijerarhijski nivo, ve, zapravo, postoji paralelno sa nacionalnim nivoom i time potvruje autonomiju nacionalnih stranaka lanica. lanovi pojedinih organizacionih tela evropskih stranaka su, osim lanova nacionalnih stranaka i njihovih frakcija u EP-u, i lanovi Komisije, koji eventualno pripadaju jednoj od stranaka lanica, predsedavajui eventualno postojeih frakcija u skuptinama NATO, ZEU, Saveta Evrope i OEBS-a, kao i Komitetu regiona. Najzad, stranke svoje

EVROPSKE STRANKE

123

stranke lanice dele na punopravne, pridruene i lanove sa statusom posmatraa. etiri velika evropska stranaka udruenja, ENS-DH, SPE, ELDR i EFZS, postavila su svoje radne strukture na sline organizacione osnove. Sve etiri stranke su, u meuvremenu, oformile Kongres, upravu, izvrni odbor, sekretarijat i (sa izuzetkom EFZS) sastanak stranakih lidera. Ta tela se delimino dopunjavaju daljim zvaninim i neformalnim komisijama, stranakim savetima, tematski orjentisanim radnim grupama i omladinskim organizacijama. Najvii organ Evropskih stranaka koji donosi odluke je Kongres, koji zaseda jednom godinje (ELDR), svake druge godine (ENS-DH i SPE), ili svake tree godine (EFZS). On se sastoji iz uprave i jednog odreenog broja delegata, koji se ravnaju prema rezultatima evropskih izbora (ELDR i EFZS), odnosno, prema jaini odnosne frakcije u EP (ENS-DH i SPE), pri emu, SPE posebno uzima u obzir i veliinu odnosne drave lanice. Kongres je zaduen za utvrivanje stranakih statuta i politikih smernica, sastavljanje zajednikog izbornog programa i izbor uprave. Upravi pripadaju predstavnici svih stranaka lanica. Dok u SPE, shodno principu jednakosti, svaka stranka daje dva lana, u ENS-DH, EFZS i ELDR se uvreila proporcionalna zastupljenost. Usvajanje odluka unutar stranaka se kod ENS-DH i ELDR naelno obavlja prostom veinom (50% plus jedan glas; kvorum: ENS-DH veina sa pravom glasa; ELDR najmanje jedna treina svih sa pravom glasa), dok je u EFZS potrebna dvotreinska veina (bez minimalnog kvoruma). U SPE su postupci glasanja diferenciraniji: organizaciona i administrativna pitanja podleu prostoj veini. Politike odluke se naelno donose jednoglasno. U onim oblastima u kojima je u Savetu EU odluke mogue doneti kvalifikovanom veinom, unutar SPE se one, meutim, donose sa 75% svih datih glasova, kada je prisutno najmanje 75% stranaka lanica sa pravom glasa. Zadatak uprava stranaka je da sprovedu odluke Kongresa i da odrede politike smernice izmeu dva zasedanja. Predsednitva, koja su proizala iz uprava, zastupaju stranke u spoljnim odnosima, pri emu su za pravi organizacioni posao zadueni generalni sekretarijati. Sve znaajnija Konferencija efova stranaka i vlada (ENS-DH, SPE, ELDR) se u praksi, pre svega, neposredno pre zasedanja Evropskog saveta, razvila u telo, koje daje bitne podsticaje. U novije vreme, Konferencija efova stranaka i vlada se upotpunjava sastancima strunih ministara odnosnih stranakih udruenja, i to neposredno pre zasedanja Saveta ministara privrede i finansija. Pojedinane stranke: stranaka saradnja na evropskom nivou Evropska narodna stranka Demohriani (ENS-DH): ENS-DH je osnovana 29. aprila 1976. godine kao ENS, u Briselu, kao udruenje dvanaest demohrianskih stranaka iz sedam drava lanica EZ. Redovni lanovi ENS-DH su iskljuivo stranke iz drava EU. Za razliku od drugih stranakih udruenja, ENS-DH pozna-

124

PRIRUNIK O EVROPI

je i individualno lanstvo. Kontakt sa sestrinskim strankama izvan EU se do 1998. odvijao preko Evropske unije demohriana (EUDH). Nakon spajanja sa ENS i ENS-DH, trenutno broji 42 stranke lanice. Predsednik ENS-DH je nekadanji belgijski premijer, Vinfrid Martens. ENS-DH daje EP-u, izabranom 1999. godine, koji ima 232 poslanika, najveu frakciju i predsednika parlamenta. Programsko usmerenje ENS-DH sledi uzor federalnog ujedinjenja i stvaranja Saveznih drava Evrope (l. 2 statuta). U svom, za mandatni period od 1999. do 2004. godine, usvojenom programu aktivnosti Put u 21. vek stranka se usredsreuje na pitanja monetarne unije, brzog proirenja na Istok, politike u oblasti konkurentnosti, borbe protiv meunarodnog organizovanog kriminala, kao i na dalji razvoj evropske odbrambene politike. U sredite svog 14. kongresa, odranog u januaru 2001. godine u Berlinu, ENS-DH postavlja zajednike osnovne vrednosti, kao to su sloboda, odgovornost i nepovredljivost ljudskog dostojanstva, koje su proistekle iz hrianskog poimanja oveka i drutva. Socijaldemokratska partija Evrope (SPE): 1974. godine osnovani savez socijaldemokratskih i socijalistikih partija Evrope se, 1992. iznova konstituisao kao Socijaldemokratska partija Evrope (SPE). Godine 2001. SSE obuhvata 21 punovanog lana iz petnaest drava EU, kao i sa Kipra i iz Norveke. Osim toga, postoji 14 pridruenih i pet stranaka posmatraa iz drava srednje i istone Evrope, Islanda, Izraela i sa Malte. Predsedavajui SSE je, od maja 2001. godine, ondanji britanski ministar spoljnih poslova, Robin Kuk. Sa 181 mestom u 1999. izabranom EP-u SPE predstavlja drugu frakciju po jaini. Od 1996. godine socijaldemokratski ministri se sastaju prilikom odravanja skoro svakog Saveta EU. Ta zasedanja odravaju se jednom za vreme trajanja predsednitva, po pravilu, pre zasedanja Saveta. Sadrinska teita SPE stavlja poslednji put u svom 1998. godine usvojenom manifestu o evropskim izborima na socijalnu i politiku ravnopravnost, borbu protiv nezaposlenosti i produbljivanje evropske politike u oblasti zapoljavanja, Povelju EU o osnovnim pravima, kao i na nastavak saradnje u domenu odbrambene politike drava EU, shodno naelima Ujedinjenih nacija. U svojoj Deklaraciji Bezbednost u promenama, sainjenoj povodom Berlinskog kongresa, odranog 2001. godine, SPE se izjasnila za to da se EU do 2004. godine proiri i reformie, da se ojaa evropski socijalni model, da se iskoristi uticaj EU na uvoenje socijalnih i ekolokih standarda irom sveta, kao i da se graani vie ukljue u aktivnosti EU. Evropski liberali, demokrate i reformska stranka (ELDR): u martu 1976. godine, osnovana je Federacija liberalnih i demokratskih stranaka u Evropskoj zajednici, koja je, u decembru 1993. preimenovana u ELDR. lanovi mogu postati kako stranke iz drava EU, tako i one van nje. Sadanjih 37 stranaka lanica, a meu njima 27 punopravnih i 10 pridruenih lanova, pod vostvom biveg nemakog dravnog sekretara u ministarstvu spoljnih poslova, Vernera Hojera, u svojim programskim smernicama naglaavaju, pre svega, politiki uzor ustava EU fede-

EVROPSKE STRANKE

125

ralnog karaktera, mehanizme trine konkurencije, kao i stvaranje demokratski kontrolisanog zakonodavstva u oblastima azila i imigracije. ELDR, sa 52 poslanika u EP-u, trea po snazi meu frakcijama. Evropska federacija zelenih stranaka (EFZS): Nastala je 19. juna 1993. godine iz Koordinacije evropskih zelenih, i, za razliku od drugih stranakih udruenja, predstavlja panevropski savez, koji je 2001. imao 31 stranku lanicu iz 29 zemalja. lanice EFZS mogu postati sve zelene alternativne stranke iz svih drava-lanica Saveta Evrope. Njihova heterogena struktura, koja se odraava i na ideoloko usmerenje pojedinanih stranaka lanica, oteava formiranje stavova unutar EFZS vie nego u drugim evropskim strankama. Frakcija EFZS u Evropskom parlamentu broji 48 poslanika i time je etvrta po snazi u EP-u. Demokratska stranka naroda Evrope Slobodna evropska alijansa (DSNEFEA): Ova stranka je osnovana 1994. godine i u EP-u nema frakcije koja je sa njom neposredno povezana. Ipak, u njoj deluju regionalno znaajne stranke, kao to su kotska nacionalna stranka i Belgijska narodna unija. Godine 2001. stranka je obuhvatala ukupno 23 punopravne i tri stranke posmatraa. Ova stranka slui, pre svega, kao prihvat za stranke, koje, na osnovu veliine teritorija koje predstavljaju, na izborima za EP ne bi mogle biti birane neposredno. Bilans i perspektiva: teko formiranje jednog evropskog stranakog sistema Razvoj evropskih stranaka prati ukupan razvoj EU. Ovde se postepeno poveani obim politikih oblasti EZ i EU, kao i postepeno jaanje EP-a pozitivno odraavaju najpre na razvoj transevropskih ideja o konkretnom usmerenju odreenih politikih oblasti. U tom smislu, u EP-u se zaista mogu zapaziti stranake i politike rasprave u politikim oblastima, kao to su socijalna i politika osnovnih prava, unutranja i pravosudna politika. Poto u UoEZ utvreni modaliteti glasanja u EP-u vee stranke esto primoravaju na velike koalicije, konflikti do kojih dolazi na nivou odbora EP-a retko kada nalaze prostora i bivaju tema u medijima. Formiranje federacija stranaka kao snanih, transnacionalnih aktera u procesu integracije i stvaranje jednog evropskog stranakog sistema dodatno je oteavno zbog nekoliko faktora: evropske stranke ne igraju znaajnu ulogu prilikom dodele bitnih funkcija u EU, niti prilikom postavljenja kandidatkinja i kandidata za izbore u EP-u. Koncepcija i operativno sprovoenje predizbornih kampanja za evropske izbore i dalje spadaju u domen nacionalnih stranaka. Ovde se, do sada, samo nazire da se, pored nacionalnih tema, predoavaju i transevropski konfliktni modeli kao takvi, i da se glasai pozivaju da biraju jednu od stranaka, kao jednu iz niza ponuenih modela reenja. Andreas Maurer / Jirgen Mitag

126

Evropski finansijski sud


Ugovorna osnova: l. 246248 UoEZ. Zadaci: revizorska kontrola svih prihoda i izdataka Zajednica. Sastav: 15 lanova. Sedite: Luksemburg. Postupci odluivanja: prihvatanje izvetaja, stavova i potvrda o bonitetu veinom glasova svojih lanova. Literatura: R. Graf: Die Finanzkontrolle der EG (Finansijska kontrola EZ), Baden-Baden 1999; Siegfried Magiera: Der Rechnungshof, in: Werner Weidenfeld, Wolfgang Wessels (Hrsg.), Jahrbuch der Europischen Integration (Reviziona kontrola, u: Werner Weidenfeld, Wolfgang Wessels (Izd.), Godinjak evropske integracije), Bonn 1999/2000ff. Internet: http://www.eca.eu.int

Evropski finansijski sud (EFS) je organ Evropskih zajednica zaduen za eksternu revizionu kontrolu. EFS je stvoren Ugovorom o izmenama odreenih finansijskih propisa iz 1975. godine. Time je uvedena eksterna finansijska kontrola, koja je postala potrebna otkako je odgovarajuom odlukom Saveta iz 1970. finansiranje budeta Zajednice putem priloga drava lanica postepeno zamenjeno sistemom vlastitih prihoda (tzv. samostalna sredstva). Svoju delatnost kao nezavisne kontrolne institucije svih triju Zajednica zapoeo je u oktobru 1977. godine. Posle ABCUgovora iz Mastrihta usledilo je njegovo formalno izjednaavanje sa drugim organima. EFS je dobio na znaaju jaanjem njegovih ovlaenja ABCUgovorom iz Amsterdama i Ugovorom iz Nice, koji drave lanice tek treba da ratifikuju. Sastav i poloaj lanova EFS se sastoji od 15 lanova, koje Savet, nakon konsultovanja Evropskog parlamenta (EP), jednoglasno imenuje na est godina (l. 247 UoEZ). U praksi, svaka drava lanica daje jednog lana. Preduslovi za imenovanje su posebna struna podobnost i garantovana nezavisnost. lanovi iz svoje sredine biraju predsednika EFS na tri godine. Dozvoljen je ponovni izbor predsednika, kao i ponovno imenovanje lanova. lanovi svoju delatnost obavljaju potpuno nezavisno i za opte dobro Zajednice. Oni ne smeju zatraiti, ili primati direktive neke od vlada, ili drugih slubi, ne smeju obavljati nikakve aktivnosti, koje su nepomirljive sa njihovim zadacima, i za vreme svog mandata ne mogu obavljati neku drugu delatnost. I nakon isteka mandata, obavezni su da, prilikom prihvatanja delatnosti i pogodnosti, postupaju asno i suzdrano.

EVROPSKI FINANSIJSKI SUD

127

Zadatak i nadlenosti Zadatak EFS je revizorska kontrola, koja se odnosi na sve prihode i izdatke Zajednice (l. 246, 248 UoEZ). Time u nadlenost EFS ne spada samo eksterna kontrola budetskih sredstava, ve i kontrola sredstava Zajednice koja su van budetskog plana triju Zajednica. U to spadaju, izmeu ostalog, sredstva funkcionalnog budeta ABCEvropske zajednice za ugalj i elik (EZU), sredstva preduzea za snabdevanje i zajednikih preduzea ABCEvropske zajednice za atomsku energiju (Euroatom), kao i sredstva ABCEvropskog fonda za razvoj (EFR). Ogranienja ovlaenja EFS za obavljanje kontrole vae samo za finansijske poslove Evropske centralne banke (ECB) i Evropske investicione banke (EIB). EFS je zaduen i za kontrolu vlastitog budeta, ali u praksi angauje privatna revizorska drutva da bi se podvrgao nezavisnoj kontroli. Pod njegovu nadlenost, osim toga, spadaju i izdaci u oblastima Zajednike spoljne i bezbednosne politike (ZSBP), kao i policijske i pravosudne Saradnje u krivinim predmetima, ukoliko oni idu na teret budeta Zajednice. To vai za administrativne izdatke i, ukoliko Savet nije drugaije odluio, za operativne izdatke. Merila kontrole EFS su zakonitost i pravilnost prihoda i izdataka, kao i ekonominost budetskog poslovanja. Time se sprovodi sveobuhvatna kontrola u odnosu na ugovore Zajednice, budetski plan, budetske i sve ostale propise usvojene radi sprovoenja ugovora. EFS posebno izvetava o svim utvrenim sluajevima neregularnosti, i time je ukljuen u nastojanja zatite finansijskih interesa EU. Neregularnosti se mogu shvatiti kao prestupi protiv zakonitosti, pravilnosti, ili ekonominosti, koji imaju negativne posledice na prihode, ili na izdatke EU. Postupci revizorske kontrole Revizorska kontrola se, uglavnom, sprovodi naknadno, tj. nakon podnoenja zavrnog rauna za svaku budetsku godinu. Da bi se, meutim, izbeglo kanjenje i nedelotvornost provere, postoji i mogunost tekue kontrole. Sprovoenje kontrole odvija se na osnovu revizorskih dokumenata i, ukoliko je neophodno, na licu mesta u organima Zajednice, u ustanovama, koje u ime Zajednice upravljaju prihodima i izdacima, kod fizikih i pravnih lica, koji se isplauju iz budeta Zajednice, kao i u dravama lanicama. Na zahtev EFS, mora se staviti na raspolaganje sva dokumentacija i sve informacije potrebne za obavljanje kontrole. Kontrola u dravama lanicama odvija se u saradnji, zasnovanoj na poverenju, sa tamonjim organima revizorske kontrole, ili sa drugim nadlenim slubama. One saoptavaju EFS da li ele da uestvuju u kontroli. Njihovo uee, meutim, nije obavezno i neophodno, tako da EFS moe da kontrolie i samostalno.

128 Izvetaji, stavovi i potvrde o bonitetu

PRIRUNIK O EVROPI

Rezultati revizorske kontrole se, nakon zavretka svake budetske godine, rezimiraju u (optem) godinjem izvetaju, koji se predoava organima Zajednice i objavljuje se, zajedno sa njihovim odgovorima na primedbe EFS, u Slubenom listu EZ. Osim toga, EFS izrauje posebne godinje izvetaje o sredstvima Zajednice, koja su van budeta Zajednice, izmeu ostalog, i o finansijskoj upravi EZU i Euroatom. EFS, osim toga, u bilo koje vreme i samoinicijativno moe dati primedbe o posebnim pitanjima, i to, pre svega, u vidu posebnih izvetaja, a na zahtev nekog drugog organa Zajednice, kao i Ekonomskog i Socijalnog komiteta, Komiteta regiona i poverenika graana moe predoiti svoj stav. EFS je obavezan da Evropskom parlamentu i Savetu izda potvrdu o bonitetu u pogledu voenja finansija, kao i o zakonitosti i pravilnosti dotinih postupaka. Zahtevi u tom pogledu se, uglavnom, poklapaju sa zahtevima postavljenim revizorskoj kontroli. Njena specifinost je vid predstavljanja kao sistematinog rezimea i ocene sutinskih rezultata revizorske kontrole. U okviru njemu poverene revizorske kontrole, EFS je obavezan da podri EP i Savet u budetskoj kontroli (l. 248 UoEZ). Posebni izvetaji, stavovi i potvrde o bonitetu objavljuju se u Slubenom listu EZ, nakon to ih je, kao i godinji izvetaj, usvojio EFS veinom glasova svojih lanova. Zigfrid Magiera / Ramona Bec

129

Evropski parlament
Ugovorna osnova: l. 4, 5, 21, 28, 39, 41 UE;. l. 7, 189201, 214, 251 UoEZ. Ugovor iz Nice: l. 2 Protokola o proirenju Evropske unije i l. 1 Deklaracije o proirenju Evropske unije. Sastav: 626 na pet godina neposredno izabranih poslanika. U Nici je maksimalan broj poslanika ogranien na 732 (l. 189 UoEZ-N). Poslanici se udruuju u multinacionalne, politike frakcije. Nadlenosti: naelno, savetodavna i kontrolna ovlaenja (l. 189 UoEZ). Izglasavanje nepoverenja Komisiji (l. 201 UoEZ); pravo saglasnosti na izbor nove Komisije i imenovanje predsednika Komisije (l. 214 UoEZ). Samostalno pravo imenovanja za izbor ombudsmana graana (l. 195 UoEZ). Pravo na inicijativu kada je re o uobliavanju jedinstvenog postupka za neposredne izbore za Parlament (l. 190(4) UoEZ); pravo na upuivanje zahteva Komisiji za izradu zakonskih predloga (l. 192 UoEZ). Budetska prava (l. 272 UoEZ). Prava uestvovanja u postupcima odluivanja: obavezno konsultovanje (ogranieno u unutranjoj i pravosudnoj politici, l. 39 UEU); postupak saradnje (l. 252 UoEZ) u oblasti monetarne unije; postupak saodluivanja u zakonodavstvu u oblasti unutranjeg trita, zatite ivotne sredine, tehnologije, obrazovanja i privrede (l. 251 UoEZ); pravo davanja saglasnosti kod sporazuma o pristupanju i pridruivanju (l. 48, 49 UEU. l. 310 UoEZ). Pravo postavljanja pitanja i interpelacije Komisiji (l. 197 UoEZ), Savetu i njegovom predsednitvu u okviru ZSBP i Policijske i pravosudne saradnje u krivinim predmetima (l. 21, 39 UEU). Sedite: Strazbur. Generalni sekretarijat nalazi se u Luksemburgu, pri emu se, meutim, sve vei broj slubi sekretarijata premeta u Brisel. Veina zasedanja frakcija i odbora odrava se u Briselu. Literatura: Richard Corbett/Francis Jacobs/Michael Shackleton: The European Parliament (Evropski parlament), etvrto izdanje London 2000; Andreas Maurer: Le pouvoir renforc du Parlement europen aprs Amsterdam (Mogunost jaanja evropskog parlamenta nakon Amsterdama), Bern/ Brssel/ New York 2000; Andreas Maurer/Wolfgang Wessels: Das Europische Parlament: Akteur, Arena oder Alibi? (Evropski parlament: akter, arena ili alibi?), Baden-Baden 2001; Johann Schoo: Kommentar zu Art. 251252, in: Hans von der Groeben/Jochen Thiesing/Claus-Dieter Ehlermann (Hrsg.): Kommentar zum EU/EG-Vertrag, Band 4 (Komentar uz l. 251252, u: Hans von der Groeben/Jochen Thiesing/Claus-Dieter Ehlermann (Izd.): Komentar uz Ugovor o EU/EZ, tom 4), Baden-Baden 1999; Julie Smith: Europes Elected Parliament (Izabrani parlament Evrope), Sheffield 1999. Internet: EP: http://www.europarl.eu.int; KOSPZ: http://www.cosac.org

Evropski parlament (EP) jedini je neposredno izabran i, time, neposredno legitiman organ Evropske unije. EP predstavlja narode drava lanica EU. Izvorno su ABCEvropska zajednica za ugalj i elik, Evropska ekonomska zajednica i ABCEvropska zajednica za atomsku energiju raspolagale Parlamentarnom skuptinom, u koju su delegirani predstavnici nacionalnih parlamenata. Skuptina je, zajedno sa Savetom, postojala kao budetska sluba triju Zajednica. Osim toga, imala je pravo na kontrolu i informisanje u odnosu na Savet i Komisiju, kao i pravo na

130

PRIRUNIK O EVROPI

izglasavanje nepoverenja Komisiji. Skuptina je, dodue, od 1958. godine samu sebe nazivala Parlamentom, ali je tek ABCJedinstveni evropski akt (JEA), koji je stupio na snagu 1. jula 1987. godine, potvrdio izbor tog pojma, a dobila je i ve dugo zahtevani vei politiki i pravni znaaj, to su traili poslanici (lanovi Evropskog parlamenta EP) na osnovu uvoenja postupka saradnje i saglasnosti. Prava EP su u jeku izmena ugovora, kao to su JEA, Ugovor iz Mastrihta (1993), Ugovor iz Amsterdama (1999) i Ugovor iz Nice, kao i ostale vanugovorne regulative (institucionalni sporazumi izmeu organa EU) konstantno proirivana. Ipak, njegova ovlaenja u oblastima Zajednike spoljne i bezbednosne politike (ZSBP), policijske i pravosudne Saradnje u krivinim predmetima, poljoprivredne, socijalne politike i politike zapoljavanja, kao i u privrednim odnosima sa inostranstvom EZ su ograniena. Sastav: multinacionalne frakcije EP se u legislativnom periodu 19992004. sastoji od 626 neposredno izabranih poslanika. Iz petih neposrednih izbora za EP su, u julu 1999. godine proistekle sledee frakcije (stanje: 7. avgust 2001):

ENS-DH: frakcija Evropske narodne stranke (demohriani) i evropskih Demokrata; SSE: frakcija Socijaldemokratske partije Evrope; ELDR: frakcija Liberala i Demokratske partije Evrope; ZELENI/SEA: frakcija Zelenih/Slobodne evropske alijanse; KUEL/NZL: konfederalna frakcija Ujedinjene evropske levice/Nordijska zelena levica; UEN: frakcija Unije za Evropu nacija; EDU: Frakcija za Evropu demokratija i razlika; TDI: Tehnika frakcija nezavisnih poslanika meovita frakcija; FL: bez frakcije.

Broj parlamentaraca koji predstavljaju sve evropske narode, ne odraava broj stanovnika u petnaest drava lanica. Odluujue za rad EP-a je pre svega sastav prema multinacionalnim frakcijama. Poto je obrazovanje frakcija preduslov za korienje znaajnih parlamentarnih prava (utvrivanje vremena koje govornicima stoji na raspolaganju, broja izvestilaca, predstavnika u upravama odbora, minimalan broj glasova za formiranje anketnih odbora, broj kancelarija i osoblja u sekretarijatima), podsticaji za osnivanje nacionalnih grupa znatno su ogranieni. U Parlamentu izabrnom 1999. godine po prvi put je ukinuto

EVROPSKI PARLAMENT

131

obrazovanje frakcije iz jedne drave lanice. Organizacionu nadgradnju frakcija ine evropske stranke. Obe velike frakcije, ENS-DH i SPE, su, po pravilu, prinuene na veliku koaliciju od najmanje 314 datih glasova, da bi u postupku saodluivanja, a protiv Saveta, mogle trajno uticati na zakonodavstvo. Protokol o proirenju Evropske unije, koji je prikljuen Ugovoru iz Nice i koji e, od 1. januara 2004. godine, lanom 190 UoEZ, za budui izborni period 20042009. biti izmenjen, utvruje broj poslanika. Do dostizanja gornje granice od 732 poslanika, broj mesta bie srazmerno poveavan, pri emu, meutim, nijedna drava ne sme imati vie predstavnika nego to joj u tekuem izbornom periodu 19992004. pripada. Ako, dakle, do 1. januara 2004. niko ne pristupi, broj poslanika ostae nepromenjen. Ukoliko u toku tog izbornog perioda pristupe nove zemlje, tim novim dravama lanicama bie odobren broj poslanika koji im pripada na osnovu Deklaracije br. 20 o proirenju. Gornja granica od 732 EP-a se, dakle, uvek moe, privremeno, prekoraiti do kraja dotinog izbornog perioda. Ukratko: ukoliko pre 2004. nijedna zemlja ne pristupi, a izmeu 2004. i 2009. godine, meutim, vei broj zemalja pristupi EU, ugovorom utvrena granica od 732 mesta bie znatno prekoraena. Odluka o odgovarajuem broju novih poslanika u pojedinim izbornim periodima je, pri tome, u nadlenosti Saveta. Sve u svemu, prema sistemu uvedenom Ugovorom iz Nice, nemogue je unapred, a radi planiranja potreba budeta i finansija, ili radi ekstrapolacije organizacionih potreba EP, izraunati broj poslanika po dravi lanici, ili ukupan broj poslanika. Ovo nezadovoljavajue reenje oigledno vai do izbornog perioda koji e uslediti nakon pristupanja ukupno dvanaest novih zemalja. Nain rada EP kao radni parlament Ukoliko Ugovorom o EZ nije drugaije predvieno, EP odluuje prostom veinom datih glasova. U sluaju amandmana, u postupku saradnje i saodluivanja, kao i kod veine odluka u postupku davanja saglasnosti, potrebna je, meutim, apsolutna veina glasova lanova Parlamenta. Kod drugih znaajnih odluka (izglasavanje nepoverenja Komisiji, odluke o budetu) Parlament glasa u kvorumima, jasnije odreenim u Ugovoru o EZ (na primer, l. 201 UoEZ: izglasavanje nepoverenja Evropskoj komisiji sa dve treine datih glasova i prostom veinom glasova lanova EP-a). Odluke i izvetaji, na kojima se one esto zasnivaju, pojedinih ili vie poslanika (izvestilaca) razmatraju se u velikom broju tela: predsednitvo (predsednik i etrnaest potpredsednika) odluuje o finansijskim pitanjima i organizaciji parlamenta, njegovim sekretarijatima i pojedinim organima. Konferencija predsednika (predsednica i predsedavajui frakcija) utvruje raspored sedenja, zakonodavni plan, kao i zadatke odbora. Konferencija sastavlja dnevni red plenarnih zasedanja, daje nalog za izradu izvetaja o inicijativama i, uopte

132

PRIRUNIK O EVROPI

uzev, nadlena je za organizaciju po pitanjima odnosa EP-a prema drugim organima EU, kao i nacionalnim parlamentima drava lanica. Zasedanja frakcija se, po pravilu, odravaju meseno, pre zasedanja Komiteta, kao i za vreme plenarne nedelje, po potrebi. Od posebnog znaaja za efikasan rad EP-a su Komiteti, koji se formiraju radi strune pripreme njegove delatnosti. Komiteti, kada je re o zakonodavnim planovima, razmatraju pozicije EP-a prema Savetu i Komisiji. Oni, meutim, pokreu i vlastite inicijative i ideje, kojima mogu uticati na proces kreiranja evropske politike. Parlament izabran 1999. godine raspolae sa ukupno 17 sledeih odbora odnosno komiteta: 11 Odbor za spoljna pitanja, ljudska prava, zajedniku bezbednosnu i odbrambenu politiku, predsedava: Elmar Brok (CDU/ENS-DH) 12 Odbor za budet, predsedava: Terens Vin (SPE) 13 Odbor za kontrolu budeta, predsedava Dimut Teato (CDU/ENS-DH) 14 Odbor za slobode i prava graana, pravosue i unutranja poslove, predsedava: Graham Vatson (ELDR) 15 Odbor za privredna i monetarna pitanja, predsedava: Krista Randzio-Plat (SPD/SPE) 16 Odbor za pravo i unutranje trite, predsedava: Ana Palacio (ENS-DH) 17 Odbor za industriju, spoljnu trgovinu, istraivanje i energetiku, predsedava: Karlos Vestendorp (SPE) 18 Odbor za zapoljavanje i socijalna pitanja, predsedava: Miel Rokar (SPE) 19 Odbor za ekoloka pitanja, zdravstvo i potroaku politiku, predsedava: Karolin Dekson (ENS-DH) 10 Odbor za poljoprivredu i seoski razvoj, predsedava: Fridrih-Vilhelm Graefe zu Baringdorf (Savez 90/Zeleni/ Zeleni-FEA) 11 Odbor za ribarstvo, predsedava: Daniel Varela (ENS-DH) 12 Odbor za regionalnu politiku, saobraaj i turizam, predsedava: Konstantinos Hadidakis (ENS-DH) 13 Odbor za kulturu, omladinu, obrazovanje, medije i sport, predsedava: uzepe Gargani (ENS-DH) 14 Odbor za razvoj i saradnju, predsedava: oakim Miranda (KUEL-NZL) 15 Odbor za ustavna pitanja, predsedava: iorio Napolitano (SPE) 16 Odbor za prava ena i jednake anse za zapoljavanje, predsedava: Maj Brit Teorin (SPE) 17 Odbor za albe, predsedava: Vitalino Gemeli (ENS-DH) Pored ovih, Poslovnikom EP-a ureenih tela, zasedaju i odbori koji nisu stalni (npr. od novembra 2000. Odbor za ljudsku genetiku i druge nove tehnologije u modernoj medicini), anketni odbori i meufrakcijske grupe za odreene politike oblasti (npr. invalide, Evropski ustav, zatita ivotinja, itd.).

EVROPSKI PARLAMENT

133

Ovlaenja sve iri dijapazon EP je naelno ovlaen da raspravlja o svim pitanjima EZ/EU, da o njima veinom datih glasova donosi odluke, i da ih predoi drugim organima Zajednice. Izvorno, Odredbe Ugovora EZ o parlamentarnom pravu na kontrolu odnosile su se samo na Komisiju. Od usvajanja Ugovora iz Mastrihta, kontrola obuhvata i delatnost organa (ukljuujui i Evropski savet) u okviru ZSBP, kao i Policijske i pravosudne saradnje u krivinim predmetima. Pravo Parlamenta na istragu (l. 193 UoEZ) odnosi se na institucije i drave lanice EU. Ono se nadovezuje na eventualne nepravilnosti prilikom primene prava EZ. Kao instrumente parlamentarne kontrole, ugovori, osim toga, predviaju i sledea prava i dunosti: pravo na interpelaciju Saveta EU, Komisije i Evropske centralne banke (ECB), obaveze Komisije, Saveta, Evropskog saveta i drava lanica da podnose izvetaje i pruaju informacije, pravo na tubu pred Evropskim sudom pravde (ESP), prava graana EU na albe Parlamentu (l. 194 UoEZ) i indirektne kontrole na osnovu naloga Evropskog finansijskog suda (EFS) da iznese stavove (l. 248 UoEZ). Nakon isteka dotine budetske godine, svi organi i sve ustanove obavezni su da poloe raun o svom finansijskom poslovanju. EFS sastavlja izvetaj o organima i ustanovama za dotinu budetsku godinu. Na osnovu tog izvetaja, EP daje Komisiji, ili uskrauje odobrenje za sprovoenje budetskog plana (budet i finansije). Ukoliko EP, kao to je poslednji put 1998. bio sluaj, uskrati odobrenje, onda se to smatra korakom sa tekim posledicama, koji moe dovesti do ostavke cele Komisije. Najmonije pravo Parlamenta na kontrolu je instrument izglasavanja nepoverenja Komisiji. Za to je, meutim, potrebno dve treine datih glasova veine svih EP. Prava saodluivanja EP-a (postupak odluivanja) sukcesivno su proirivana izmenama ugovora i odlukama ESP o nainu delovanja prava na pribavljanje miljenja. EP, pored obaveznog prava na pribavljanje miljenja, raspolae i sledeim pravima saodluivanja: postupak saradnje (l. 252 UoEZ) uveo je JEA. Za razliku od postupka pribavljanja miljenja, EP ovde ima formalno pravo izmene zakonodavnog predloga, koje odreuje pravila glasanja u Savetu. Postupak saodluivanja, uveden Ugovorom iz Mastrihta i znatno proiren Ugovorom iz Amsterdama (l. 251 UoEZ), je, osim u etiri sluaja Ekonomske i monetarne unije zamenio postupak saradnje. EP, pri tome, odlukom o odbijanju moe da sprei usvajanje planiranog pravnog akta. Ukoliko Savet odbije amandmane EP-a, oba organa u Komitetu za usaglaavanje moraju sainiti zajedniki pravni akt. Postupak saglasnosti uveo je JEA za prijem u EZ/EU (l. 49 UEU; proirenje) i sklapanje sporazuma o pridruivanju (l. 300/310 UoEZ; politika pridruivanja i saradnje). Od usvajanja Ugovora iz Amsterdama, saglasnost poslanika potrebna je i da bi Savet kod jedne drave lanice utvrdio teke povrede naela Unije (l. 7 UEU).

134

PRIRUNIK O EVROPI

EP-u ne pripada pravo na formalnu zakonodavnu inicijativu. Izuzetak, meutim, predstavlja izrada nacrta jedinstvenog postupka evropskih izbora (l. 190 UoEZ). EP od Komisije moe zahtevati pokretanje zakonodavnog postupka (l. 192 UoEZ). Od 1993. godine, EP mora da potvrdi imenovanje Komisije (l. 214 UoEZ). Ugovor iz Amsterdama je to pravo imenovanja proirio i na saglasnost Parlamenta sa privremenim imenovanjem predsednika Komisije. Pribavljanje miljenja Parlamenta sprovodi se pre imenovanja lanova Odbora direktora ECB i lanova EFS. Najzad, EP bira poverenika graana EZ (l. 195 UoEZ; ABCOmbudsman). Bilans funkcionisanja pravci razvoja mladog Parlamenta Prava EP-a orjentiu se na idealno tipskim predstavama o funkcijama parlamenta u reprezentativnim demokratijama, s tim to ne postoji istovetnost ni sa jednim parlamentarnim modelom koji postoji u nekoj dravi lanici. Poreenje funkcija i rezultata EP-a sa nacionalnim parlamentima otean je sui generis karakterom EU: politiko-institucionalni sistem EU opstaje bez evropske vlade, koja bi se za obavljanje svoje delatnosti morala oslanjati na parlamentarnu veinu. Time i jedan od izvornih zadataka parlamenata kontrola vlade na nivou EU ne postoji u poznatom obliku. Zato su za opis i analizu zadataka EP-a bitni indikatori sledee oblasti funkcionisanja: Funkcija kreiranja politike i kontrole obuhvata zakonodavnu inicijativu, uestvovanje EP-a u zakonodavstvu i parlamentarnu kontrolu drugih organa EU. Ona se odnosi na obezbeivanje obaveze organa EU da polau raune EP-u, kao jedinom direktno izabranom predstavnikom organu EU, kao i na uestvovanje parlamenta u procesu kreiranja evropske politike. Iz funkcije kontrole proizlazi izborna funkcija, koja je od usvajanja Ugovora iz Mastrihta vie dola do izraaja. Ona se odnosi na sprovoenje parlamentarnog prava imenovanja i pokuaje da se na nivou EU razvije sistem slian vladi. Funkcija sistemskog oblikovanja odnosi se kako na reviziju ugovora i prijem u EU, tako i na vanugovorne izmene sistemskih osnova EU. Funkcija interakcije tie se odnosa izmeu poslanika EPa i biraa, kao i odnosa izmeu EP-a i parlamenata drava lanica EU, pridruenim i ostalim dravama. Pritom, re je o artikulisanju interesa biraa, razliitih pozicija, motivisanju graana u odnosu na znaajna pitanja kao i, u vezi sa meuparlamentarnim odnosima (saradnja parlamenata), na komunikaciju i meusobno informisanje poslanika. Od 1989. godine, u tom okviru se odravaju polugodinja zasedanja Konferencije organa specijalizovanih za poslove Zajednice (KOSPZ / COSAC). Radi razumevanja funkcije kreiranja politike EP-a u sistemu odluivanja EU najpre se moramo vratiti na ugovorni razvoj postupaka odluivanja od 1958.

EVROPSKI PARLAMENT

135

godine do usvajanja Ugovora iz Amsterdama. Tako se moe utvrditi da je postojalo sporo, ali konstantno proirivanje ovlaenja EP-a. Relativni obim neuestvovanja Parlamenta znatno se smanjio, sa preko 70%, u vreme usvajanja Ugovora o EEZ (1958), na 33,5% od stupanja na snagu Ugovora iz Nice. I analiza stvarnog korienja prava uestvovanja, koja EP-u stoje na raspolaganju, pokazuje znaajno proirenje njene funkcije kreatora politike. U oblasti unutranjeg trita (ukljuujui ekoloku, socijalnu i strukturnu politiku) moe se konstatovati kvota uea Parlamenta od oko 77% u svim zakonodavnim postupcima. Posledica usredsreivanja EP-a na zakonodavnu delatnost bila je smanjivanje broja samostalno pokrenutih inicijativa i zahteva za hitne postupke, od 1993. do 2000. godine, za vie od polovine. EP, meutim, i dalje pokree znaajne inicijative za dalji razvoj razliitih politikih oblasti (potroaka i zdravstvena politika, politika ljudskih prava, razvojna politika, spoljna i bezbednosna politika, kao i unutranja i pravosudna politika). Usredsreivanje na zakonodavstvo dovelo je do pomeranja u oblasti kontrolne funkcije, i to, pre svega, u pogledu korienja prava interpelacije u odnosu na Savet i Komisiju. Parlament tei da se sve vie usredsreuje na kontrolna ovlaenja, koja za sobom povlae javno delotvorne sankcije (anketni odbori, postupak odobravanja budeta). Ograniene uspehe EP je ostvario u kontroli mree odbora oko Komisije, koji se bave sprovoenjem pravnih akata EU (ABCKomitologija). EP je u ovoj oblasti koristio svoje pravo kao deo budetske slube, i esto je stopirao izdatke za putovanja i boravak lanova odbora predviene budetom EU. Panju je izazvalo odbijanje Parlamenta da, u decembru 1998. godine, usvoji izvetaj Komisije o budetskom poslovanju za 1996. Izglasavanje nepoverenja Komisiji, u januaru 1999. godine, bilo je bezuspeno. Uz saglasnost Komisije, Parlament je, meutim, jednoj grupi nezavisnih strunjaka naloio da ispita finansijsko poslovanje i upravljanje Komisije. Nadovezujui se na izvetaj strunjaka, Komisija je preduhitrila dalje korake parlamenta i odluila da podnese kolektivnu ostavku. Poslednjih godina, odrane su etiri Meuvladine konferencije za izmenu Ugovora o EZ/EU (institucionalne reforme). EP je, pri tome, uticao na izmene, iako nije bio formalno ukljuen u proces izmena Ugovora. Time se, na primer, postupak saodluivanja moe pratiti unazad do nacrta Ugovora o osnivanju Evropske unije, koji je podneo Altiero Spineli i koji je EP usvojio 14. februara 1984. godine. Parlament takvim inicijativama podvlai svoje pravo na pokretanje sistemskih promena. Do sada, Parlament jo nije realizovao svoj zahtev da formalno uestvuje na ovim Meuvladinim konferencijama, niti zahtev za izglasavanje saglasnosti o izmenama Ugovora (postupci odluivanja). Reforme u politiko-institucionalnoj strukturi EU mogu biti pokrenute i u obliku takozvanih meuinstitucionalnih sporazuma (npr. budetska prava EP u ZSBP). Najzad, EP je i usvajanjem nove verzije svog poslovnika uestvovao u pokretanju sistemskih izmena. Tako, pojedini elementi postupaka imenovanja Komisije, koji su refor-

136

PRIRUNIK O EVROPI

misani Ugovorima iz Mastrihta, Amsterdama i Nice poivaju na pravilima iz poslovnika, koja je prihvatila Komisija i drave lanice. Uprkos znaaju koji je Parlament dobio u odnosu na funkcije kreiranja politike, kontrole i sistemskog oblikovanja, kontakt s graanima ostaje manjkav. Posredstvom medija predoen stepen u kojem su graani upoznati sa Parlamentom je, u julu 1999. godine, sa 60% svih graana, bio 10% ispod nivoa dostignutog neposredno pre parlamentarnih izbora 1984. godine. Dramatino smanjenje uea na izborima, koje je palo na 52,8% u junu 1999. godine, ukazuje na to da EP nije u stanju da graanima predoi svoju ulogu i rezultate na nain koji bi ih podsticao da strankama i kandidatima za EP dodele politiki motivisan mandat za sledei izborni period. Do toga je dovelo nekoliko faktora: kao prvo, sam politiki sistem EU i uloga koju EP u njemu zauzima. S obzirom na to da EU deluje bez jedinstvenog, iz Parlamenta proizalog vrha vlasti, neposredna korist izbora za EP nije tako jednostavno razumljiva. Kao drugo, obavezni konsenzus i van frakcija prilikom glasanja o amandmanima u postupku saradnje i saodluivanja, ali i u sluaju izglasavanja nepoverenja Komisiji, spreava razvoj socijaldemokratskih ili demohriansko-konzervativnih pozicija, sa kojima bi se birai mogli poistovetiti. ENSDH i Evropski liberali, demokrate i Reformska stranka, (ELDR) meutim, od juna 1999. godine raspolau dovoljnom veinom glasova za blokiranje amandmana, koji su u parlamentarnim odborima ve prihvaeni. Time postaje mogua opcija, koju su obe frakcije najavljivale kao instrument politizacije i u prvih est meseci novog izbornog perioda esto koristile, koja se svodi na prihvatanje zajednikog stava Saveta zbog nedovoljne veine u EP-u. U odnosu na javnost, ovo poputanje Savetu deluje kao mogunost partijsko-politiki nameravanog sauestvovanja u kreiranju politike, koja graanima EU, na duge staze, moe pomoi u identifikaciji. Interakcija EP-a sa interesnim grupama relativno je uspena: od 1992/1993. one svoje lobiranje, koje se tradicionalno obavlja u Komisiji, proiruju na lanove, frakcije i odbore EP-a (predstavnitva interesa). Ali, ni udruenja ne uspevaju da u dovoljnoj meri ostvare povratnu vezu izmeu svojih aktivnosti u okviru Parlamenta i lanova udruenja koje zastupaju. Perspektive i manjkavosti U poreenju s vremenima poetaka skuptine, EP je, nakon JEA i Ugovora iz Mastrihta i Amsterdama, kao i mnogobrojnih vanugovornih izmena institucionalnih struktura znatno ojaao kao parlamentarna komponenta EU. Iz bilansa funkcionisanja proistie jedan od sutinskih izazova EP-a, koji je pretvoren u klasini radni parlament: potraga za funkcionalno adekvatnim modelima uspostavljanja povratne veze izmeu barem formalno neposredno legitimisanog

EVROPSKI PARLAMENT

137

predstavnikog organa EU sa onima koje predstavlja. Jedan izuzetno bitan korak u pojaanom vezivanju EP-a za graane mogao bi uslediti jaim iskoriavanjem postojeih sukoba interesa unutar EU i Parlamenta, kao i evropskih stranaka i ostalih transnacionalnih interesnih grupacija. U poreenju sa drugim organima EU, EP ima jo nedovoljno zapaenu prednost koju mu daje svojstvo foruma za transevropsku komunikaciju i interakciju mimo granica klasine nacionalne drave. EP se stoga, i u okviru 2001. godine pokrenutog post-Nica-procesa, koji 2004. treba da dovede do nove Meuvladine konferencije, zalae za forum razgovora i pregovora, koji bi se, slino Konvenciji o osnovnim pravima, mogao razviti u mesto preseka za uspostavljanje transevropskog dijaloga o budunosti EU. Taj novi Konvent 2004 bi, prema zamislima EP-a, zasedao od poetka 2002. godine s ciljem izrade nacrta evropskog ustava, koji bi trebalo predoiti sledeoj Meuvladinoj konferenciji. Svoje ideje o sazivanju i zadacima Konventa 2004 EP je intenzivno pripremio zajedno sa predstavnicima nacionalnih parlamenata, a pre svega, u okviru KOSPZ-a. Poslednja sednica KOSPZ-a, odrana u maju 2001. godine u Stokholmu, jednoglasno se izjasnila za tu metodu. Ve na osnovu tog osnovnog konsenzusa nacionalnih parlamenata i EP-a, novi Konvent predstavlja ansu za razvoj jednog samostalnog parlamentarnog modela, u kome je neposredno uee zainteresovanih graana verovatnije, nego u do sada korienim telima za reforme EU. Andreas Maurer

138

Evropski savet
Ugovorna osnova: l. 4, 13, 17, 23, 40a UEU; l. 11, 99, 128 UoEZ. Kao Savet u sastavu efova drava i vlada (Posebni Savet): l. 7 UEU. l. 11, 121 UoEZ. Ugovorom iz Nice i l. 214 UoEZ. Sastav: efovi drava i vlada drava lanica, kao i predsednik Evropske komisije, potpomognut ministrima spoljnih poslova i jednim lanom Evropske komisije. Osnovan: 10. 12. 1974. godine. Zasedanja: najmanje dva puta, ali, po pravilu, tri do etiri puta godinje. Postupak: jednoglasnost/konsenzus, kao i Savet u sastavu efova drava i vlada, i kvalifikovanom veinom glasova. Literatura: Simon Bulmer, Wolfgang Wessels: The European Council (Evropski savet), London 1987; Marcell von Donat: Das ist der Gipfel. Die EG-Regierungschefs unter sich (To je samit. efovi vlada EZ u etri oka), Baden-Baden 1987; Hort Reichenbach, Thea Emmerling, Dirk Staudenmayer, Snke Schmidt: Integration: Wanderung ber europische Gipfel (Integracija: etnja kroz evropske samite), Baden-Baden 1999; Helen Wallace: Die Dynamik des EU-Institutionengefges, in: Markus Jachtenfuchs, Beate Kohler-Koch: Europische Integration (Dinamika struktura institucija EU, u: Markus Jachtenfuchs, Beate Kohler-Koch: Evropska integracija), Opladen 1996, str. 141164. Internet: Saoptenja ES: http://ue.eu.int/de/info/eurocouncil/index.htm

Retko koja institucija je u tolikoj meri obeleila i obeleava zapadnoevropski proces integracije kao to to ini, teko razumljivo sa pravnog i naunog stanovita, telo efova drava i vlada drava lanica Evropske Unije. Od Samita odranog 1969. godine u Hagu, pa do sutinskih elemenata koje su usvojile Meuvladine konferencije osamdesetih i devedesetih godina, efovi drava i vlada su uvek iznova definisali probleme zapadne Evrope kao zajednike zadatke, kako Evropske zajednice, tako i Unije, i utvrivali nain postupanja u vezi sa njima. Pouno za delovanje samih efova vlada, a time i za razumevanje EU u celini je, meutim, to da se ova institucija razvijala drugaije nego to su to njeni oci osnivai planirali i oekivali sredinom sedamdesetih godina. Ugovorno-pravni poloaj i zadaci Evropski savet (ES), u pravnom smislu, nije organ EZ. Na osnovu dogovora vlada postignutog na Samitu odranom u Parizu 1974. godine ES je u l. 2 ABCJedinstvenog evropskog akta (1987), ali i ire van tadanjeg Ugovora o EEZ, prvi put pomenut u jednom pravno obavezujuem tekstu. ABCUgovorom iz Mastrihta (1993) to telo je smeteno u odeljak o zajednikim odredbama Ugovora o EU (l. 4 UEU): prema tom osnivakom obrascu ES daje impulse EU potrebne za njen razvoj i odreuje opte politike ciljeve.

EVROPSKI SAVET

139

Uloga SE opisana je na vie mesta u Ugovoru o EU. Kad je re o Zajednikoj spoljnoj i bezbednosnoj politici (ZSBP), ES odreuje naela i opte smernice u odnosu na odbrambenu politiku i odluuje o zajednikim strategijama (l. 13 UEU). Kod modifikovanog nacionalnog veta, koje je pod odreenim uslovima mogue kod veinskog glasanja u Savetu EU, a od reforme iz Nice i u sluaju pojaane saradnje u ZSBP, ES postaje poslednja instanca odluivanja (l. 23 UEU). Isto tako, najvanije to je u njegovim rukama jeste i razvoj evropske bezbednosne i odbrambene politike (EBOP). Na Samitima u Kelnu (1999), Helsinkiju (1999) i Nici (2000) zacrtane su sutinske smernice izgradnje EBOP-a. Kad je re o pitanjima policijske i pravosudne Saradnje u krivinim predmetima (trei stub) ES-u se, meutim, ne dodeljuje izriita uloga. ES, dodue, i u tu politiku oblast moe biti ukljuen kroz postupak pojaane saradnje (fleksibilnost) (l. 40 UEU). Sa Ugovorom iz Nice se, meutim, odustaje od mogunosti blokiranja celokupnog postupka (l. 40a UoEZ-N). Unutar EZ (prvi stub), ES usvaja zakljuke o ekonomskoj i politici zapoljavanja (l. 99, 128 UoEZ). Savet, u sastavu efova drava i vlada, ovde nazvan Posebnim savetom, predstavlja organ odluivanja kod ukidanja prava dravama lanicama u sluaju tekog krenja ljudskih i osnovnih prava (l. 7 UEU), i kod donoenja odluke o prelasku na trei stepen monetarne unije (l. 121(4) UoEZ). Po pravilu, u tim sluajevima propisana je jednoglasnost, a samo kod odluke o prelasku na trei stepen Ekonomske i monetarne unije (EMU) mogue je odluivanje i kvalifikovanom veinom glasova. Nakon ratifikacije Ugovora iz Nice, Savet e, u sastavu efova drava i vlada, najzad kvalifikovanom veinom glasova imenovati kandidata za mesto predsednika Komisije (l. 214(2) UoEZ-N) u datom sluaju. Dalji koraci u imenovanju Komisije nisu nuno vezani za efove drava i vlada, ve su, shodno Ugovoru, samo dodeljeni Savetu u saradnji sa Evropskim parlamentom. Faktiko ostvarivanje funkcija: ekstenzivna interpretacija uloga Skala stvarnih aktivnosti i funkcija je, u poreenju sa katalogom zadataka utvrenih Ugovorom, znatno diferenciranija i znaajnija. S obzirom na ukupan znaaj ES-a za Evropu i posebno za EU, najpre treba navesti ulogu konstitucionalnog graditelja. Funkcija koja mu je esto dodeljivana, a podrazumeva da procesu izgradnje Evrope daje opti politiki impuls najpre je koriena veoma suzdrano. Tek osamdesetih godina, ES u nekoliko navrata preduzima znaajne inicijative, kao to je, na primer, sazivanje Meuvladine konferencija o jedinstvenim evropskim aktima, 1985. godine o EMU i o politikoj uniji, 1990. godine, koju je sam okonao usvajanjem Ugovora iz Mastrihta, 1992. godine. Isto tako, efovi vlada sazvali su Meuvladinu konferenciju odranu 1996/1997, i sami je okonali dogovorom o Ugovoru iz Amsterda-

140

PRIRUNIK O EVROPI

ma (1997). Godine 2000. sproveli su njegovu dalju reviziju Ugovorom iz Nice. Tim odlukama ES je oblikovao sutinske odlike EU. U te kvazikonstitucionalne odluke od velikog znaaja za celu Evropu spadaju i odluke o proirenju, kao to su utvrivanje kriterijuma za pristupanje, (Kopenhagen 1993, i izbor kandidata za pristupanje, Luksemburg 1997, i Helsinki 1999). Jo jednom funkcijom ES odluuje o optim smernicama u ekonomskim i socijalno-politikim pitanjima i daje saoptenja, koja se procenjuju kao izuzetno znaajna za polje spoljne politike. ES je posebno obeleio meunarodni profil EU. O svim kriznim podrujima globalne politike voene poslednjih 25 godina, na primer, kad je re o Junoj Africi, raspadu Sovjetskog saveza, Bliskom Istoku i zaotravanju kriza u bivoj Jugoslaviji, efovi drava i vlada su evropskoj spoljnoj politici davali glavne orjentire. ES, i u posebno znaajnim sluajevima njegov predsednik, postali su glasnici i predstavnci EU u meunarodnom sistemu. Od presudnog znaaja za razvoj EZ bila je jedna funkcija, koja se u definicijama ES uopte ne spominje, ili se pominje samo posredno, a tie se injenice da odluke od sutinskog znaaja za EZ, barem de facto, Evropski savet donosi sam. Time je ES, pre svega, po pitanju spornih finansijskih i institucionalnih aspekata, postao tvorac odluka za EZ. Iako ni u jednom sluaju nije usvajao pravno obavezujue odluke, po pravilu, veoma detaljni predlozi efova vlada oblikovani su prema normalnim ugovornim postupcima koji se tiu pravnih akata EU. Ustrojavanjem sebe samog kao posebnog saveta, ES je u nekim malobrojnim oblastima tu ulogu i sam ugovorno utvrdio. Od poetka svojih aktivnosti, efovi drava uvek su iznova preuzimali na sebe odluke ije se donoenje nije moglo reiti u Savetu. Pripisivanjem samome sebi funkciju apelacione instance, odnosno, arbitranog suda u sluajevima veta u postupku pojaane saradnje i veinskih odluka u ZSBP, ta uloga je jo jednom ojaana revizijama Ugovora iz Amsterdama i Nice. Postupci odluivanja: uvezivanje pregovarakih paketa Specifinost ES je uvezivanje pregovarakih paketa. Samo efovi drava i vlada mogu uzajamno da razraunavaju zahteve i koncesije drava lanica iz razliitih politikih oblasti. Kao to su u JEA industrijski interesi nekih drava lanica za razvoj unutranjeg trita povezani sa zahtevima za poboljanje ekonomske i socijalne saradnje, tako je ES-u u istoriji integracije nekoliko puta polo za rukom da EZ/EU dalje razvije uz pomo pijane trgovine izmeu drava lanica. Za taj zadatak su efovi vlada, suprotno svojim prvobitnim shvatanjima, morali intenzivno da pregovaraju o konkretnim formulacijama. Pokuaji efova drava i vlada da daju samo opte politike smernice, pokazali su se neodrivim. Politike kontroverze sadrane su u tehnikom detalju, kao to je, na

EVROPSKI SAVET

141

primer, sluaj sa dodelom budetskih sredstava za poljoprivrednu i strukturnu politiku. Raspravama u ES-u, vie nego u Savetu, obeleje daju efovi vlada veih drava. Ali, u zavisnosti od teme, i predsednik Evropske komisije, ili pojedini efovi vlada manjih drava igraju znaajnu ulogu. Pregovaraki stil je direktniji i liniji nego u formalnom organu Saveta. U veem obimu nego u organima ministara, odgovarajui predsednik, kako kod pripreme, tako i kod donoenja odluka, preuzima znaajne zadatke voenja i usmeravanja. Zemlja koja predsedava EU organizuje susrete ES-a na sopstvenoj teritoriji. Osim jednog izuzetka sazivanja konferencije vlada o JEA (1985) u ES-u nije bilo nijednog glasanja. Uticaj na druge organe EU: bez opteg gubitka znaaja Prilikom osnivanja ES-a esto se oekivalo da e efovi drava potkopati monopol Komisije na preduzimanje inicijativa, degradirati Savet u podreeno vee, de fakto zaobii izvorno mala prava Evropskog parlamenta, a pravila predviena Ugovorom esto degradirati u formalne postupke blagosiljanja. Razvoj ESa, u poreenju sa tim, ukazuje na meoviti bilans: Sama Evropska komisija je, na kraju, preko ES-a stekla bolji profil i status, jer je predsednik, kao predstavnik Komisije, prisutan u ES-u, kao vrhovnom telu. Komisija moe da iskoristi saoptenja ES-a kao mandat sa najvieg mesta za mnoge svoje aktivnosti. Ukoliko se ne poe od prevelikih oekivanja u odnosu na ulogu Komisije, posledice diplomatije po ekspanzivnu strategiju ovog organa su, ukupno posmatrano, pozitivne. U poreenju s tim, posledice po Evropski parlament manje su jasne. Predsednik Parlamenta na poetku svakog zasedanja ES-a moe izneti pozicije poslanika. Stvarna ugovorna prava Parlamenta, u odnosu na Ministarski savet, meutim, esto ostaju formalna, ukoliko je on odreen odlukom ES-a i zbog toga pokazuje samo nizak stepen spremnosti za pregovore u istinskom postupku odluivanja EZ. Parlament je, meutim, i u takvim konstelacijama mogao sve vie da unosi sopstvene dopune i nijanse, na primer, u okviru meuinstitucionalnih sporazuma sa Savetom i Komisijom. Odlukama ES-a u okviru Meuvladine konferencija znatno su proirena kako prava i polja delovanja Komisije, tako i Parlamenta i Evropskog suda pravde. Ustavnopravno problematiniji je poloaj ES-a van uzajamne konstitucionalne kontrole organa (checks and balances): njegove aktivnosti ne podleu moguoj kontroli Suda pravde u pogledu njihove usklaenosti sa Ugovorom (l. 46 UEU). Evropski i integraciono-politiki ukupni bilans ES je pokazao postojano integraciono-politiko dejstvo. Svojim neposrednim ueem, efovi drava i vlada neposredno su snosili i snose odgovornost za sta-

142

PRIRUNIK O EVROPI

bilnost, uinak, pravac razvoja i legitimnost EU, a time i Evrope. Tako, ovo telo ne predstavlja proizvoljan rezultat politikog raspoloenja nekoliko efova vlada, ve je znak fundamentalnog napredovanja u pravcu zajednikog korienja dravnih instrumenata i sa njime paralelne tendencije spajanja politikih sistema Evrope. I nakon devedesetih godina, efovi drava i vlada e svom telu prenositi centralnu ulogu tvorca smernica i konstitucionalnog graditelja, kao i donosioca odluka i apelacione instance, i time e trajno obeleavati nain na koji e se Evropljani suoavati sa zajednikim izazovima. Volfgang Vesels

143

Evropski sud pravde


Ugovorna osnova: l. 46 UEU. l. 220245 UoEZ. Protokol o Statutu suda pravde. Zadaci: ouvanje prava prilikom primene i tumaenja prava Zajednice. Sastav: 15 sudija i 8 nezavisnih tuilaca. Sedite: Luksemburg. Postupci odluivanja: zasedanja u punom sastavu, sa mogunou obrazovanja
vea od tri, pet ili sedam sudija. Donoenje odluka prostom veinom glasova na sednicama zatvorenim za javnost.

Literatura: Manfred A. Dauses: Das Vorabentscheidungsverfahren nach Art. 177


EGV (Postupak donoenja odluke o prethodnom pitanju, shodno l. 177 UoEZ), Mnchen 1995; Ulrich Everling: Das Vorabentscheidungsverfahren vor dem Gerichtshof der Europischen Gemeinschaften (Postupak donoenja odluke o prethodnom pitanju pred Sudom pravde Evropskih zajednica), Baden-Baden 1986; Waltraud Hakenberg, Christine Stix-Hackl: Handbuch zum Verfahren vor dem Europischen Gerichtshof (Prirunik za postupak pred Evropskim sudom pravde), Wien 2000; Heinrich Kirschner, Karin Klpfel: Das Gericht erster Instanz der Europischen Gemeinschaften (Prvostepeni sud Evropskih zajednica), Kln 1998; Siegfried Magiera, Matthias Niedobitek: Der Gerichtshof, in: Werner Weidenfeld, Wolfgang Wessels (Hrsgodine): Jahrbuch der Europischen Integration (Sud pravde, u: Werner Weidenfeld, Wolfgang Wessels (Izd.): Godinjak evropske integracije), Bonn 1992/1993f.; Hans-Werner Rengeling, Andreas Middeke, Martin Gellermann: Rechtsschutz in der Europischen Union (Pravna zatita u Evropskoj uniji), Mnchen 1994.

Internet: http://curia.eu.int Evropski sud pravde (ESP), zajedno sa Prvostepenim sudom (PSS), ini pravosue Evropske unije. Osnovan 1952. godine, prvobitno kao Sud pravde ABCEvropske zajednice za ugalj i elik (EZU), ESP je, 1958. godine, stupanjem na snagu Ugovora o osnivanju ABCEvropske ekonomske zajednice (EEZ) i Evropske zajednice za atomsku energiju (Euroatom) postao zajedniki sud tih triju Evropskih zajednica. Odredbe sva tri, uglavnom saglasna Ugovora o osnivanju EZ dopunjene su i konkretizovane Ugovorom o EU, Statutom, Pravilnikom o postupku i dodatnim Pravilnikom o postupku ESP, kao i Osnivakim aktom i Pravilnikom o postupku PSS-a. Izmene u sudskom sistemu, shodno pravu Zajednice, predviene su Ugovorom iz Nice, koje jo nisu ratifikovale drave lanice. Ugovor, u vezi sa sve veim optereenjem ESP i predstojeim proirenjem EU, predvia razliite mogunosti novog naina podele zadataka izmeu ESP, PSS i sudskih vea, koje mogu biti uvedene kao dodatno telo odluivanja. Struktura i organizacija ESP se sastoji od 15 sudija i 8 nezavisnih pravobranilaca, koje, u meusobnom dogovoru, imenuju vlade drava lanica na est godina. Sastav se delimino me-

144

PRIRUNIK O EVROPI

nja svake tri godine, pri emu ponovno imenovanje nije ogranieno. Preduslov za imenovanje jeste garantovanje nezavisnosti, kao i renomirana struna kvalifikacija. Iako to pravno nije propisano, u praksi svaka drava lanica alje po jednog sudiju. Vostvo pravosudne delatnosti i upravljanje ESP pripada njegovom predsedniku, kojeg sudije biraju iz svojih redova, i to na tri godine. Zadatak nezavisnih pravobranilaca je da podravaju ESP tako to podnose zavrne zahteve koji se odnose na pojedine pravne predmete. Pri tom, re je o nekoj vrsti pravne ekspertize, u kojoj nezavisni tuilac nepristrasno i nezavisno procenjuje sva struna i pravna pitanja, i ESP daje konkretan, ali neobavezujui predlog odluke. ESP, u naelu, zaseda u punom sastavu (plenum), ali za odreene pripremne zadatke, ili za odreenu grupu pravnih predmeta moe da formira posebna vea. U praksi, postupak koji se odvija u veima postao je, u meuvremenu, pravilo. Odluke se donose prostom veinom glasova, pri emu uvek neparan broj sudija spreava nastajanje pat-pozicija. Odlukom Saveta, donetom 24. oktobra 1988. godine, osnovan je PSS pridruen ESP-u, koji je svoju delatnost zapoeo 31. oktobra 1989. Razlog proirenja pravosua za jo jednu instancu, koja e se baviti odreenim tubenim postupcima bio je, pre svega, znatno poveano optereenje ESP. Dok su zadaci PSS u poetku bili ogranieni na mali broj oblasti, 1993. godine zapoelo je proirenje njegovih nadlenosti. Ono e se nastaviti Ugovorom iz Nice, koji predvia i jaanje pravnog poloaja PSS i eventualno prenoenje dodatnih ovlaenja. Sastav i organizacija PSS u velikoj meri prate ESP. Meutim, PSS ne raspolae stalnim nezavisnim pravobraniocima. Osim toga, sednice u punom sastavu predstavljaju izuzetak. Nadlenost i postupci Uopteno reeno, ESP treba da obezbedi ouvanje prava prilikom tumaenja i primene Ugovora Zajednice (l. 220 UoEZ). Taj opis zadataka obuhvata nadlenost za (primarno, sekundarno i nepisano) pravo Zajednice, ukljuujui i meunarodne ugovore koje Zajednica sklapa. Stupanjem na snagu ABCUgovora iz Amsterdama (1999) njegova nadlenost je, iako ogranieno, politika azila, imigracije i viza, a preneta je iz Ugovora o EU u Ugovor o EZ. Dalje, Ugovorom o EU regulisane politike oblasti, ili nisu (odredbe o Zajednikoj spoljnoj i bezbednosnoj politici), ili samo u ogranienom obimu (odredbe o policijskoj i pravosudnoj saradnji u krivinim predmetima i o ABCpojaanoj saradnji) jesu podreene pravosuu ESP (l. 46 UEU). U okviru svoje nadlenosti ESP je generalno ovlaen da kontrolie aktivnosti organa u pogledu njihove usaglaenosti sa osnovnim pravima.

EVROPSKI SUD PRAVDE

145

ESP poverene zadatke sprovodi pojedinano, postupcima navedenim u zavrnom delu Ugovora o EZ. Pri tom, razlikuju se neposredne tube, koje otvaraju direktan pristup pravosuu Zajednice, i ostali postupci. U prve spadaju, pre svega, tuba zbog krenja ugovora (l. 226, 227 UoEZ), tube za ponitenje (l. 230 UoEZ), tuba zbog neinjenja (l. 232 UoEZ), tuba za naknadu tete protiv Zajednice (l. 235 UoEZ) i tuba zbog krenja slubenog prava (l. 236 UoEZ); u ostale postupke spadaju, pre svega, postupak za donoenje odluka o prethodnom pitanju (l. 234 UoEZ) i postupak vetaenja (l. 300 UoEZ). PSS je u prvoj liniji jednostepena instanca za sve neposredne tube fizikih i pravnih lica. Protiv njegovih odluka mogue je podneti pravno sredstvo ESP-u koje je ogranieno na pravna pitanja (l. 225 UoEZ). Nasuprot tome su, pre svega, tube o krenju ugovora, postupci za donoenje odluka o prethodnom pitanju, vetaenja, kao i neposredne tube protiv organa Zajednice i drava lanica, koje su u iskljuivoj nadlenosti ESP. S obzirom na njihov praktini znaaj, posebno su vana tri postupka: Tuba za ponitaj (tuba za pobijanje pravnih akata) omoguuje neposredno sudsko preispitivanje pravnih akata organa Zajednice prema merilima nadreenog prava. Pravo na tubu ima svaki organ Zajednice, pri emu su Evropski parlament, Evropska centralna banka i Evropski finansijski sud ogranieni na dokazivanje povrede svojih prava. Osim toga, svako fiziko i pravno lice neposrednom tubom o nitavnosti moe da ospori pravni akt nekog organa Zajednice, ukoliko ga dotina mera neposredno i individualno pogaa. U okviru tube zbog povrede ugovora ESP ispituje postojanje krenja prava Zajednice ponaanjem (injenjem, ili neinjenjem) drava lanica. U praksi, najvei deo tih postupaka predstavlja nesprovoenje, zakasnelo ili neregularno sprovoenje smernica u nacionalno pravo. Pravo na tubu imaju Komisija i druge drave lanice. Podizanju tube prethodi vansudski postupak. Njega sprovodi Komisija, tako to dravi lanici prvo prua priliku da se izjasni (tzv. opomena), a zatim, da zauzme argumentovan stav. Ukoliko drava-lanica u odreenom roku ne zauzme stav, Komisija moe da se obrati ESP. U sluaju da se presudom utvrdi da je drava lanica povredila ugovor, ona je obavezna da tu povredu ispravi. Nepotovanje presude predstavlja novo krenje ugovora, zbog kojeg Komisija ponovo moe da pokrene sudski postupak, kako bi postigla da se drava lanica osudi na plaanje paualnog iznosa, ili prinudnu naplatu. Za postupak donoenja odluka o prethodnom pitanju karakteristina je saradnja izmeu sudova drava lanica i ESP. Za razliku od neposrednih tubi, ovde je re o meupostupku u okviru jednog pravnog spora pred sudom neke od drava lanica, za koji je taj sud ovlaen i, ukoliko predstavlja posled-

146

PRIRUNIK O EVROPI

nju instancu odluivanja, obavezan da ESP predoi pitanja o tumaenju prava Zajednice, ukoliko su ona znaajna za ishod postupka. U izuzetnom sluaju je i Sud, koji ne predstavlja poslednju instancu odluivanja, obavezan da se obrati ESP, ukoliko neki propis prava Zajednice smatra nevaeim i stoga ne eli da ga primeni. Nadlenost ESP u tom postupku obuhvata ispitivanje valjanosti sekundarnog prava Zajednice, kao i tumaenja prava Zajednice. Odluku o njegovoj konkretnoj primeni u dotinom postupku zadrava sud drave lanice. Ouvanje pravnog jedinstva Sudska kontrola regularne primene prava Zajednice nije samo zadatak ESP i PSS, ve i sudova drava lanica. Ukoliko pravo Zajednice, kao to je, po pravilu, sluaj, sprovode vlasti drava lanica, povredu propisa prava Zajednice mora ukoriti za nju nadlean sud drave lanice. Oni moraju ispitati sve njima upuene pravne predmete u odnosu na pravo Zajednice, koje ima prvenstvo nad nacionalnim pravom. Sudovi drava lanica se, stoga, u funkcionalnom smislu nazivaju i sudovima Zajednice. Poto time ESP, kao i sudovi drava lanica, primenjuju pravo Zajednice, postoji opasnost od donoenja odluka koje odstupaju jedne od drugih, to moe dovesti do razliitih interpretacija i vaenja prava Zajednice u pojedinim dravama lanicama. Evropska zajednica je, meutim, u prvom redu, pravna zajednica, za iju je delotvornost neophodno opte vaenje i jedinstvena primena pravnog poretka. Za ouvanje pravnog jedinstva ESP-u je, kao centralnom pravosudnom organu, dodeljen zadatak da u poslednjoj instanci kontrolie primenu prava Zajednice. To, istovremeno, obuhvata i ovlaenje da tumai i razvija pravo Zajednice, koje postaje obavezno za sve drave lanice. Pri tome, ESP, shodno opteprihvaenim pravnim metodama, u tumaenju polazi od doslovnog teksta, sistematike, kao i smisla i svrhe dotinog propisa, dok istorija nastanka, zbog posebne dinamike razvoja prava Zajednice, ostaje u drugom planu. Osim toga, posebno se uzima u obzir sposobnost funkcionisanja Zajednice. U pravosuu ESP-a ovo je, pre svega, obuhvaeno pojmom effet utile, prema kome u konkretnom pojedinanom sluaju treba da bude garantovana praktina delotvornost pravnih propisa Zajednice. Dinamian i jo neokonan razvoj prava Zajednice, osim toga, namee posebnu potrebu da se praznine u regulativi dopune pravosuem ESP-a. Kao osnovu za dalji razvoj prava, ESP koristi zajednike vrednosti sadrane u optim pravnim i ustavnim naelima drava lanica, vrednosno ih poredi i, uz potovanje strukture i ciljeva Zajednice, razvija opta pravna naela prava Zajednice. Dok je to ovlaenje opte priznato, ESP-u, meutim, kao ni nijednom drugom sudu, nije dozvoljeno da zameni zakonodavne organe.

EVROPSKI SUD PRAVDE

147

Najznaajnija naela, koja je ESP izradio tumaei i dalje razvijajui pravo, jesu neposredna primena i dejstvo prava Zajednice, njegovo prvenstvo u odnosu na nacionalno pravo, jemstvo drava lanica u odnosu na krenje prava Zajednice, kao i razvoj i obezbeenje specifinih osnovnih prava Zajednice. Dok, sudei po miljenju nekih kritiara, ESP time samovoljno proiruje svoja ovlaenja, Savezni ustavni sud Nemake do sad nije imao zamerke na dosadanji rad pravosua ESP. Zigfrid Magiera / Ramona Bec

148

Federalizam
Literatura: Endrju Daf: Subsidiarity within the European Community; Subsidijarnost unutar Evropske zajednice, London 1993; Evropski centar za istraivanje federalizma (izd.): Godinjak o federalizmu 2001. Federalizam, subsidijanost u regionima Evrope, Baden-Baden 2001; Tomas Fier, Nikol lej: Europa fderal organisieren. Ein neues Kompetenz-und Vertragsgefge dr die Europische Union; Federalno organizovanje Evrope. Nova struktura nadlenosti i ugovora za Evropsku uniju, Bon 1999; Aleksandar Hamilton, Dejms Medison, Don Dej: The Federalist Papers; Federalistiki spisi (original 1787/78). Njujork 1982; Ferdinand Kinski: Fderalismus: ein gesamteuropisches Modelll; Federalizam: sveobuhvatni evropski model. Bon 1995; Hajnc Laufer, Tomas Fier: Fderalismus als Strukturprinzip der Europischen Union; Federalizam kao strukturalni princip Evropske unije, Giterslo 1996; Hajnrih najder, Vofgang Vesels: Fderale Union. Europas Zukunft. Analysen, Kontroversen, Perspektiven; Federalna unija. Budunost Evrope? Analize, kontroverze, perspektive, Minhen 1994.

S obzirom na predstojee Proirenje Evropske unije, rasprava o planiranoj perspektivi EU (ABCFinalitet) dobila je veliki znaaj. Pri tom, esto se govori o federalnom uzoru jedne evropske savezne drave (Uzori). Evropski Savet je na Samitu u Nici, odranom u decembru 2000. godine, dao nalog da se organizuje iroka javna debata o budunosti EU, koja treba da bude okonana 2004. godine narednom Meuvladinom konferencijom. Ovaj proces mogao bi dovesti do izrade federalno usmerenog evropskog ustava. Koncept federalizma opisuje, s jedne strane, dravni strukturalni princip, pri emu razliite najmanje dve politike ravni sadejstvuju u sveobuhvatnom sistemu radi reavanja zajednikih problema. S druge strane, federalizam tei integraciji heterogenih drutava, pri emu e deo funkcija ekonomske, spoljnopolitike, vojne biti integrisane, dok e socijalno-kulturne funkcije, kao i drugi bitni politiki zadaci ostati u nadlenosti drava lanica. Koncept federalizma prati cilj jedinstva uz istovremeno ouvanje raznolikosti. Osnov za to predstavlja podela vlasti izmeu razliitih nivoa. U tom smislu, federalizam, osim u odnosu na uobiajenu podelu vlasti na zakonodavnu, izvrnu i pravosudnu, predupreuje preveliku mo jedne institucije, ili osobe. Osim drava EU, kao to su Savezna Republika Nemaka, Belgija i Austrija, federalnu strukturu imaju, pored ostalih, i vajcarska, Sjedinjene Amerike Drave, Kanada i Indija. Sistem EU, pored obeleja klasine diplomatije, takoe ima brojne elemente federalne strukture. Vieznanost pojma Pojam potie od rei foedus (lat. savez, ugovor). Re federalizam postoji skoro u svim evropskim jezicima, pri emu sam smisao pojma u svakome od njih

FEDERALIZAM

149

nije istovetan. Federalizam se u nemakom jeziku opisuje, ak i na osnovu iskustava posle Drugog svetskog rata, kao dravni sistem, u kojem razliiti nivoi, koji nipoto nisu lieni sukoba, sveukupno, ali konstruktivno sadejstvuju. Federalizam tu oznaava horizontalno (viestruko, pritom i vertikalno) sloenu strukturu drutvenog, politikog i/ili dravnog ujedinjenja, u kojem sve jedinice raspolau vlastitim pravima, finansijskim nadlenostima i demokratskom legitimacijom. Kako e nadlenosti biti podeljene u pojedinostima, koji nivoi treba da budu ojaani ostaje otvoreno za politike procese oblikovanja. Uprkos sve ee artikulisanoj kritici jaanja pozicije savezne drave, pokrajine u Nemakog imaju samosvojnu ulogu, sve do mogue blokade Saveznog vea (Nemaka u EU). Na anglosaksonskom i francuskom govornom podruju federalism, odnosno, fdralisme ima drugo znaenje. Pre svega, na engleskom govornom podruju ovaj pojam nailazi na viestruko odbijanje, jer se izjednaava sa rastuom centralizacijom. Tamo se u politikoj raspravi pojam federalism esto pogreno zamenjuje pojmom subsidijarnosti (vidi dole). Potonji, meutim, izraava samo jedan deo aspekta federalnog koncepta. Obeleja federalnog sistema Varijanta nekog federalnog dravnog ustrojstva sasvim je razliita od drugih, s tim to su prepoznatljive neke znaajne zajednike karakteristike: dravna vlast podeljena je na razliite politike nivoe, pri emu svaki nivo raspolae sopstvenom dravnou, neprenosivim nadlenostima u sutinskim oblastima i sopstvenim, razliito ureenim finansijskim suverenitetom. Svi nivoi imaju sopstveni demokratski legitimiran postupak odluivanja. Konkretno, to znai da se na svim nivoima organizuju demokratski izbori i da izabrani parlamenti razliitih nivoa uestvuju u donoenju vanih odluka. Shodno ABCprincipu subsidijarnosti, vii nivo sme da deluje samo u oblastima u kojima nii nivo nije u stanju, ili ne moe na zadovoljavajui nain da rei izvesne zadatke. U sluaju spora oko nadlenosti, postoji pravni put. Svi nivoi snose zajedniku odgovornost za celokupan sistem (Lojalnost savezu). To obuhvata i izvesnu meru solidarnosti sa strukturalno slabim pokrajinama i regionima. Kako bi se sukobi izmeu raznih nivoa sveli na najmanju moguu meru, sainjava se dokument ustavnog karaktera o osnovnim principima politikog suivota, pre svega, o raspodeli nadlenosti, postupcima odluivanja i postupcima sudskog poravnanja sporova. Prednosti federalizma dolaze do izraaja, pre svega, u dravama velikih povrina i brojnog stanovnitva: odluke se donose na nivoima koji su to je mogue blii graanima. Postojanje drava lanica koje samostalno deluju, dovodi do vee konkurencije i inovativnosti. Stepen prihvatanja celokupnog sistema moe porasti mogunou politikog uea na raznim nivoima katkad i kroz postojanje vlada sa razliitim stranako-politikim orjentacijama. Regrutacija politia-

150

PRIRUNIK O EVROPI

ra sa iskustvom za vii nivo u vladi postaje olakana u sluaju promene vlade. No, treba ukazati i na mogue nedostatke, u koje, pre svega, spada mogunost blokade odluivanja i ne tako neznatni trokovi za aparate vlada i parlamente razliitih nivoa. Federalizam u EU U kontekstu evropske integracije, federalizam je postao sporan pojam, praen mnogim sukobima u raspravama oko definisanja ciljeva razvoja EU. Tim povodom, suprotstavljeni su tradicionalni zagovornici evropske savezne drave (nadnacionalizam) i predstavnici ograniene saradnje vlada (intergovernmentalizam) na ogranienom broju zadataka (teorije integracije). Unazad gledano, pokazalo se da teorijska rasprava o EU nije od vee koristi, kao ni politika debata o kategorijama federalizma i saradnje meu vladama, odnosno, o saveznoj dravi i savezu drava. Nasuprot tome, probili su se neki novostvoreni pojmovi i koncepcije, koji su podvukle sui generis karakter evropskog integracionog projekta, kao to su Evropska Unija, Ekonomska i monetarna Unija, ili Zajednica vrednosti. Sadraj ovih pojmova otvoren je za konstruktivnu vieslojnost i moe biti prihvaen meu zagovornicima razliitih ideja u vezi s finalitetom. U tom smislu, treba razumeti i kovanicu zajednica drava u takozvanoj presudi iz Mastrihta koju je izrekao Savezni ustavni sud, 12. oktobra 1993. godine (Savezni ustavni sud SRN BverfG 89, 155) radi oznaavanja stanja integracije u EU. EU raspolae danas mnotvom federalnih obeleja. Tu spadaju, pre svega: Evropski parlament (EP), koji se direktno bira od 1979. godine, zatim postojanje sopstvenih sredstava Evropske Unije, poev od 1970/1975. godine (Budet i finansije), prioritet prava Zajednice u odnosu na nacionalno i postojanje jemstva osnovnih prava u brojnim lanovima Ugovora (Povelja o osnovnim pravima) i u pravosuu Evropskog suda pravde (ESP). lan 1 UEU nalae da odluke u EU treba da se donose na to transparentniji nain i to blii graanima. lan 5 UoEZ nalae da EZ, u oblastima u kojima nema iskljuive nadlenosti, shodno principu subsidijarnosti, sme da deluje samo ukoliko ciljevi zbog kojih se mere preduzimaju ne mogu biti postignuti u dovoljnoj meri na nivou drava lanica, pa stoga, zbog svog obima ili uinka, mogu lake da se postignu na nivou Zajednice. U angaovanju Komiteta regiona, iji taan naziv u Ugovoru EZ glasi (l. 263 UoEZ) Komitet regionalnih i lokalnih teritorijalnih organa, neki posmatrai su prepoznali, pored ostalog, i naznake budueg trostepenog federalnog ureenja EU u Evropi regiona. Uporedo s tim, u EU prepoznatljiva su jasna obeleja uobiajene saradnje vlada. To vai, pre svega, za Zajedniku spoljnu i bezbednosnu politiku (drugi stub Evropske unije), kao i za policijsku i pravosudnu Saradnju u krivinim predme-

FEDERALIZAM

151

tima (trei stub). Odluke se, po pravilu, ovde donose jednoglasno, a pravosue ESP ne protee se na te oblasti (l. 46 UEU). Meutim, iz domena EZ izuzete su bitne oblasti od veinskog odluivanja (pored ostalog Industrijska politika, u oblasti kulture i obrazovna politika, delovi Socijalne politike, poreska pitanja, mnogobrojne kadrovske odluke). Prilikom zasedanja efova drava i vlada EU, kao i Evropskog saveta, i prilikom Meuvladinih konferencija sazvanih radi preraivanja Ugovora, postupci Zajednice se, pre svega, osim nekoliko izuzetaka, ne primenjuju. Federalni ustav za Evropu Uprkos istrajnom pritisku nekih drava lanica, EU ni do danas nije uspela, pre svega zbog otpora Velike Britanije i skandinavskih drava, da uspostavi federalizam kao opte prihvaen strukturalni princip. Jedan od glavnih predstavnika federalistikog pristupa EU tradicionalno jeste EP, kojem bi u jednoj federalno strukturiranoj EU pripala kljuna uloga. EP je 14. februara 1984. godine velikom veinom glasova usvojio Nacrt ugovora o osnivanju Evropske Unije, inspirisanog zamilju italijanskog poslanika Altiera Spinelija, koji je pokazivao bitna obeleja federalnog ustava. Potom je EP podneo vie preraenih nacrta Ustava (videti poslednji Nacrt ustava Evropske Unije, koji je Parlament primio k znanju 10. februara 1994. godine (SL. L. C 61/28. 2. 1994). Oto muk

152

Fleksibilnost
Ugovorna osnova: l. 23 (konstruktivno uzdravanje u ZSBP), 40 (specijalne klauzule povodom treeg stuba), 4345 UEU (Generalna klauzula u vezi sa pojaanom saradnjom); l. 11 (specijalna klauzula povodom prvog stuba), 122 UoEZ; Protokoli uz EU-Ugovor, koji se odnose na EMU i integraciju engenskih sporazuma u ugovore Zajednice. Od stupanja na snagu Ugovora iz Nice, poinju da vae sledee izmene: l. 4345 UEU-N (generalna klauzula), l. 11, 11a UoEZ-N (prvi stub) l. 27a-e UEU-N (drugi stub) l. 40, 40ab UEU-N (trei stub). Znaaj: Stvaranje mogunosti intenzivnije saradnje izmeu onih drava koje u odreenim oblastima politike mogu i hoe da napreduju bre od ostalih lanica EU. Literatura: Fric Brojs/Stefan Griler (izd.): Flexible Integration in Europa. Einheit oder Europa a la carte?; Fleksibilna integracija u Evropi. Jedinstvo ili Evropa la carte?, Be/Njujork 1998; Klaus Giring/Jozef Janing: Flexibilitt als Katalysator der Finalitt. Die Gestaltungskraft der verstrkten Zusammenarbeit nach Nizza; Fleksibilnost kao katalizator konanog ishoda? Stvaralaka snaga pojaane saradnje nakon Nice, u: Integracija 2/2001, str. 146155; Birke Janc, Volfgang Vesels: Flexibilisierungodine Die Europische Union vor einer neuen Grundsatzdebatte. Grundmodelle unter der Lupe; Fleksibilnost. Evropska Unija pred novom naelnom debatom? Osnovni modeli pod lupom, u: Rudolf Hrbek (izd.) Die Reform der Europischen Union; Reforma Evropske Unije, Baden-Baden 1997; Verner Vajdenfeld (izd.): Nica u analizi, Giterslo 2001.

U Evropskoj Uniji, koja je sve vea i kompleksnija, preduzimanje novih koraka, u cilju produbljivanja integracije na osnovu jednoglasnog konsenzusa izmeu drava lanica, postaje sve tee. Fleksibilnost integracionog procesa treba, stoga, da prui ansu onim dravama lanicama koje su u stanju i tee da bre produbljuju integraciju, da napreduju bre od drugih (Uzori). Instrumenti za ovaj proces su vremenska postepenost, kao i nivelisanost po specifinim oblastima, ili lanstvu. Tako, fleksibilnost predstavlja metodu kojom uesnici mogu postii vii nivo integracije i njenog produbljivanja. Doputanje fleksibilnosti moe izazvati, meutim, i suprotnu tendenciju, tako to razliite drave lanice na neodreeno vreme nee uestvovati u odreenim zajednikim politikim oblastima, to e dovesti do cepanja integracionog procesa. U tom okviru su se razvili razliiti oblici fleksibilnosti, u teoriji i u praksi. Teorijski koncepti fleksibilnosti Pretea teorijske debate je koncept stepenaste integracije, po kojem neke drave-lanice u svojim integracionim tenjama vremenski prednjae (Tindemansov izvetaj iz 1975. godine). Drave koje nisu od poetka bile sposobne, ili voljne da uestvuju u procesu postepene integracije, mogu se prikljuiti kasnije, shodno zajedniki definisanim uslovima. Postepenost se sprovodi na osnovu zajednikih ugovora i institucija, i treba kratkorono da stvori jedinstvenu strukturu u

FLEKSIBILNOST

153

jezgru, a dugorono, ono bi obuhvatalo sve drave lanice. Kao uzor postepene integracije postao je poznat izraz Evropa dve brzine. Varijanta stepenaste integracije, o kojoj se mnogo raspravljalo, jeste Koncept evropskog jezgra (dokument ojble-Lamers iz 1994. godine). Unutranje jezgro ine Nemaka i Francuska koje predstavljaju motor integracije. Ovaj predlog kritikovan je, pre svega, zato to je on za ostale drave mogao znaiti lanstvo drugog reda. Koncept diferencirane integracije, odnosno, varijabilne geometrije razlikuje se od stepenaste integracije posebno po tome to neke lanice EU, uprkos otporu drava koje nisu voljne da se integriu, napreduju, i mogu da stvore vie jezgara sa razliitim uesnicima. U nastalim integracionim jezgrima odreuju se pravila, cilj i tempo, bez prava na saodluivanje drava koje ne uestvuju, a kojima se uee, meutim, mora omoguiti ako zadovolje postavljene kriterijume. U diferenciranim jezgrima bi tada trebalo da budu mogua i pred-lanstva, ili delimina lanstva. Takve konstrukcije mogu biti od pomoi, kako bi se zaobili otpori prema produbljivanju integracije. Osim toga, one i buduim lanovima nude opciju prevremenog uea i mogle bi zato igrati vanu ulogu u procesu irenja EU. Za razliku od obe navedene postavke, koje, u principu, odravaju zajedniko naslee, a stanje integracije bar u nekim delovima ele da prodube pomou ogranienog broja lanova, koncept jedne Evrope la carte relativizuje tekovine Zajednice (acquis communautaire). Umesto toga, ovaj koncept doputa nacionalnim dravama dalekosenu slobodu izbora i odluivanja, oslanjajui se na Evropu otadbina. Oblasti fleksibilnosti u praksi Fleksibilnosti nije nov fenomen. U istoriji evropske integracije neprestano su preduzimane, ili predlagane odgovarajue mere. Ve s prelaznim reenjima, naenim prilikom stvaranja carinske unije, ovaj princip bio je ugraen u Rimske ugovore (1958). Prelazni rokovi, kao instrument vremenske postepenosti, primenjivani su uspeno u svim rundama proirivanja. Jo jedan oblik postepene integracije predstavlja konstrukcija Ekonomske i monetarne unije (EMU). Osnova EMU jeste zajednika odluka svih drava lanica EU o vremenskom periodu i modalitetima poetka, kao i o postepenom produbljivanju monetarne integracije. Ipak, ispunjavanje odreenih kriterijuma odreuje trenutak pristupanja pojedinanih drava lanica EMU. Velikoj Britaniji, kao i Danskoj, bio je dozvoljen jedan vremenski neogranien opting-out, tako da je u tom sluaju naelno pruena mogunost neogranienog izostajanja iz tog dela jezgra integracije. Jedan diferencirani oblik fleksibilnosti razvijen je za Socijalnu politiku. Kako odredbe Socijalne povelje iz 1989. godine, koje su bile regulisane van ugovora Zajednice, tako i na njima zasnovan Socijalni protokol uz Ugovor iz Mastrihta iz

154

PRIRUNIK O EVROPI

1991. godine, nisu se odnosili, u poetku, na Veliku Britaniju, sve do njenog prestrojavanja u Amsterdamu. I otvaranje unutranjih granica, koje je, poev od 1985, razvijano kroz engenske sporazume, pretoeno je Ugovorom iz Amsterdama u zajedniki ugovorni okvir Unije. Ipak, to je postignuto zahvaljujui dalekosenim opting-out reenjima za Veliku Britaniju, Irsku i Dansku, koje, shodno konceptu Evropa la carte, mogu da uestvuju samo u onim regulativama koje one same izaberu. Socijalna politika i engenski sporazumi, pak, pokazuju da e inicijativa za integraciju zapoeta van Unije moi, u sluaju uspeha, da bude prenesena u njene tekovine. Klauzule fleksibilnosti iz Amsterdama i Nice Da bi u budunosti mogla da zapone tenja saradnja kako u okviru Ugovora, tako i u skladu sa zajedniki utvrenim pravilima, Ugovorom iz Amsterdama uvedene su tri klauzule o fleksibilnosti. Osnovne odredbe unete su u l. 4345 UEU kao generalne klauzule. U skladu s tim, usledila je konkretna primena Amsterdamskih odredbi shodno dotinim Specijalnim klauzulama za prvi, odnosno, trei stub Evropske Unije. U Amsterdamu, meutim, pojaana saradnja podreena je mnogobrojnim ogranienjima: pre svega, predviena je kao poslednje sredstvo i moe se primeniti samo na veinu drava lanica, pri emu, za sada, svaki lan ima pravo veta. Za ZSBP nije formulisana posebna klauzula. Naposletku, stvorena je samo mogunost da se fleksibilnost primeni u oblastima koje su izriito navedene u Ugovoru. Stoga postoji velika saglasnost o tome da pojaana saradnja u tom obliku nee moi da se sprovodi. S obzirom na predstojee proirenje, u okviru Meuvladine konferencije 2000. godine odlueno je da odredbe budu fleksibilnije. Naelna postavka iz Amsterdama ostae nepromenjena, nakon stupanja na snagu Ugovora iz Nice. Dosadanja regulativa samo je nanovo koncipirana i komponovana: pet lanova, sa 15 stavova, koji su se nalazili na tri mesta u Ugovorima, prepravljeno je u 14 lanova, sa 23 stava, koji se nalaze na etiri mesta u Ugovorima. Da bi se izbegla strahovanja veeg broja drava lanica od nastanka jednog zatvorenog kluba, uvedena su nova, i zadrana mnoga ogranienja. Dolo je do dalje diferencijacije kada i koliko drava, u kojim oblastima, i pod kojim uslovima smeju da deluju. Istovremeno, preduzeti su vani reformski koraci: pre svega, mogunost stavljanja veta za prvi i trei stub u Nici bie ukinuta. Pravo veta primenjuje se samo u vezi sa uvoenjem specijalne klauzule koja se odnosi na ZSBP. Ako je, shodno Ugovoru iz Amsterdama, jo uvek bila potrebna veina drava lanica da bi poela pojaana saradnja, u Nici je taj broj utvren za ubudue, i iznosi najmanje osam drava lanica. U EU15 to je vie od polovine lanova, dok je u jednoj EU27 to bitno manje od jedne treine lanova. ak i nakon Nice, instrument, ipak, i dalje podlee velikim ogranienjima: najvee ogranie-

FLEKSIBILNOST

155

nje tie se pojaane saradnje koja se sprovodi samo u onim politikim oblastima koje su ve zacrtane Ugovorom, a, istovremeno, ne sme se ugroziti postojea pravna regulativa. Sa takvim instrumentom ne bi mogli biti realizovani ni EMU, ni engenski sporazumi. Ocena i perspektiva: ambivalentni efekti Ratifikacijom Ugovora iz Amsterdama princip fleksibilnosti bio je ugovornopravno priznat. Ugovorom iz Nice postignuto je da dotadanja ogranienja u primenljivosti pojaane saradnje postanu labavija. Pojaana saradnja, kao takva, dodue, moe biti upotrebljena za reavanja blokada specifinih oblasti politike svakodnevice jedne EU sa 28 i vie drava lanica. Kao naelni instrument produbljivanja stalno rastue Unije, ili ak kao osnova za ureenje jednog gravitacionog centra, kao to je ministar spoljnih poslova Fier predloio u svom govoru u Berlinu 12. maja 2000. godine, pojaana saradnja e, ipak, biti primenljiva samo uslovno, jer ona i dalje podlee krutim ogranienjima u sva tri stuba. Tako e saradnja ubudue, dakako, manje sluiti stvaranju jezgra, a mnogo vie efikasnom politikom oblikovanju detalja. U tom smislu, uravnoteeno ogranienje njene primene opravdano je, kako dnevno-politika primena ne bi dovela do nekontrolisanog cepanja zajednikih pravnih tekovina svih drava lanica. Za ambiciozne korake u malom krugu bie i dalje neophodna diferencijacija van ugovornog inventara. Klaus Giring

156

Industrijska politika
Ugovorna osnova: l. 157 UoEZ, ogranien, pre svega, na naslov VI (Konkurencija). Ugovorom iz Nice odluke se ubudue vie nee donositi jednoglasno, ve kvalifikovanom veinom. Ciljevi: poboljanje ambijenta za konkurentno sposobna preduzea na meunarodnom nivou, produktivna i inovatorski orjentisana, naroito mala i srednja preduzea; jaanje konkurentske sposobnosti unapreenjem istraivanja i razvoja, kooperacijama i olakicama prilikom strukturalnog prilagoavanja. Instrumenti: pokretanje i podrka meudravnim konsultacijama i koordinaciji; nakon jednoglasne odluke Saveta (kvalifikovana veina nakon Ugovora u Nici) i podrka specifinim merama drava lanica. Budet: neposredno iskazano u budetu je samo oko 93 mil. evra za 1999. godinu, 88 mil. evra za 2000, i oko 109 mil. evra za 2001. godinu. Industrijsko-politiki efekti proistiu jo iz mnogobrojnih drugih naslova, kao to su Istraivanje i razvoj, Obrazovanje, Unutranje trite, Saobraaj. Literatura: Rajner Helman: Europische Industriepolitik. Zwischen Marktwirtschaft und Dirigismus; Evropska industrijska politika. Izmeu trine privrede i dirigovanja, Baden-Baden 1994; Paul Klemer: Handbuch Europische Wirtschaftspolitik; Prirunik evropske ekonomske politike, Minhen 1998. Internet: GD preduzea: http://europa.eu.int/comm/enterprise/index_en.htm; UNICE: http://www.unice.org/; Eurochambres: http://www.eurchambres.be/

Politika u oblasti industrije spada u one najspornije u Evropskoj uniji. Ve sam naziv poglavlja u Ugovoru Industrija umesto politika u oblasti industrije odraava razlike koje postoje jo od osnivanja Zajednice izmeu, s jedne strane, drava lanica koje su tradicionalno, u stvari dirigovano-intervencionistiki orjentisane, i, s druge strane onih koje su trino-ekonomski, to jest liberalno usmerene. Za razliku od politike u oblasti konkurencije, koja, u sutini, treba da garantuje slobodnu utakmicu trinih sila, politika u oblasti industrije uvek je smatrana direktnim i selektivnim zahvatom u delovima trita. Na nivou EU, ovaj prigovor doekan je tako to su horizontalne mere kao to je, na primer, poboljanje pravnog ambijenta za preduzea bile u prvom planu nasuprot sektorskim zahvatima. Ugovorno-pravni razvoj Industrijska politika Evropske Zajednice starija je od njenog slubenog priznavanja; tek 1970. godine, Komisija ju je eksplicitno pomenula u svom memorandumu Industrijska politika Zajednice (Bilten EZ, prilog 1970/04), a 1987. godine uveden je odgovarajui lan Ugovora u ABCJedinstveni evropski akt, da bi tek od devedesetih godina dobila vlastiti naslov u ABCUgovoru iz Mastrihta. Dok EEZUgovor nije pominjao zajedniku politiku u oblasti industrije, politike nadleno-

INDUSTRIJSKA POLITIKA

157

sti u toj oblasti, kao to je, primera radi, nadlenost za upravljanje investicijama, nale su se ve u Ugovorima o osnivanju ABCEvropske Zajednice za ugalj i elik (EZU, 1952), kao i ABCEvropske atomske zajednice (1958). Zahvati Zajednice vezani za politiku u oblasti industrije su, uostalom, bili mogui uz pozivanje na opte ugovorne ciljeve, putem nadlenosti za ovlaenja iz l. 308 UoEZ. Zaeci politike Zajednice u oblasti industrije S obzirom da je Evropska ekonomska zajednica bila na poetku usredsreena preteno na ABCCarinsku Uniju u cilju stvaranja Zajednikog trita, od 1968. godine bivalo je sve jasnije da zajedniko trite za plasman roba mora imati podlogu u jedinstvenom prostoru za preduzea i njihovu proizvodnju. Komisija je stoga, 1970, podstakla stvaranje zajednikog okvira za pravna, poreska i finansijska pitanja rada preduzea, kao i za podrku njihovim brim strukturnim promenama. 1973. godine Savet usvaja prvi akcioni program industrijske politike. On, pored horizontalnih zadataka, kao to je smanjenje tehnikih trgovinskih prepreka i izjednaavanje drutveno-pravnih odredbi, predvia i sektorske mere u raspodeli javnih sredstava. U prvo vreme, akcioni program bio je usredsreen na oblasti avio-tehnike, informatike, brodogradnje i proizvodnje papira. Ovo paralelno postojanje specifinih sektorskih i horizontalnih zadataka odredilo je u narednom periodu aktivnosti Zajednice. Kritika koju su upuivali posmatrai liberalno-trinih usmerenja i drave van EZ privukla je, pre svega, sektorske zahvate kao to je podrka airbus-industriji i politici dravne pomoi u industriji elika: u njima je prepoznavana defanzivno usmerena politika, koja bi trebalo da titi samo one oblasti industrije koje su ugroene strukturnim promenama. Ova kritika postala je, poev od osamdesetih godina, glasnija, kada se Zajednica nala pod oiglednim ekonomskim pritiskom obeju strana: SAD i Japan pretekli su EZ, zahvaljujui brzom uvoenju novih tehnologija na trite, dok je u tradicionalnoj industriji nastala nova, cenovno povoljnija proizvodna konkurencija i to, pre svega, u zemljama Jugoistone Azije koje su na pragu industrijskog razvoja. Zajednica je na to reagovala, s jedne strane, dirigovanim merama u spoljnoj trgovini, ali i novim usmerenjem industrijske politike. To se primetilo i u organizacionom prilagoavanju Komisije. S jedne strane, smanjena je usredsreenost na tradicionalne sektore, pa je, na primer, u oblasti proizvodnje elika, posebna direkcija za elik, sa oko 60 zaposlenih u 1979. godini, svedena na obim referata sa oko 25 zaposlenih poetkom 2000. godine (sa proirenom nadlenou za, na primer, nemetale). Neophodnim regionalnim strukturnim usklaivanjima, koja su bila, izmeu ostalog, i posledica ABCProirenja na Jug, poetkom i sredinom osamdesetih godina, i dalje su injeni pokuaji da se upravlja pomou sektorske politike (npr. tekstil, elik, automobilska industrija, brodogradnja). S druge strane, u sreditu

158

PRIRUNIK O EVROPI

panje bila je meunarodna konkurentnost Zajednice. Tu su spadale horizontalne mere, kao to je stvaranje Unutranjeg trita, usredsreenost na istraivanje i razvoj, kao i unapreenje meunarodne saradnje preduzea iz Zajednice (Politika u oblastima istraivanja i tehnologije). Sasvim je oigledno da je konkurencija SAD i Japana proizvela ne samo itavu novu industrijsko-politiku orjentaciju, ve i da su ove dve zemlje uticale na orjentaciju koncepata razvoja. Inicijative nakon Mastrihta Nakon Ugovora iz Mastrihta, Evropska politika u oblasti industrije zasniva se na l. 157 UoEZ. Zajednici je time dodeljena, zajedno sa dravama lanicama, odgovornost za konkurentsku sposobnost industrije. Okvir za delovanje Zajednice omeen je upuivanjem na sistem otvorenih i ka konkurenciji usmerenih trita. U tom okviru, Zajednica ima zadatak da olaka strukturni preobraaj, uspostavi povoljan ambijent za preduzea (naroito za mala i srednja preduzea), unapredi povoljan ambijent za konkurenciji prilagoenu saradnju preduzea, kao i da doprinese boljem iskoriavanju potencijala u oblasti inovacija, istraivanja i tehnolokog razvoja. Premda l. 157(3) UoEZ predvia da drave lanice, na predlog Komisije i nakon pribavljanja miljenja Evropskog parlamenta i Komiteta za ekonomiju i socijalna pitanja, mogu u Savetu jednoglasno doneti odluku o specijalnim merama, te mere ipak ne smeju dovesti do povrede konkurentnosti. U praksi se pokazalo da je Zajednica, u okviru globalne liberalizacije, doprinela da se smanje trgovinska ogranienja. Poseban primer za to je automobilski sektor, gde su u pet drava lanica pre uvoenja unutranjeg trita postojale razliite prepreke za uvoz putnikih vozila iz Japana. Ove trgovinske barijere najpre su zamenjene objavljenim dobrovoljnim sporazumom o samoograniavanju, prikljuenom Generalnom sporazumu o carinama i trgovini (ABCGATT), uz porast uvoza. To je pruilo mogunost da se itavo trite EU do 2000. godine potpuno i neogranieno otvori za japanski izvoz automobila. Analogno tome, i istek EZU-Ugovora 2002. godine i kraj Sporazuma za tekstil i odeu u okviru GATTa, 01. 01. 2005. godine doprinee veoj konkurenciji na tritima EU i na svetskom tritu. U prilog kritici polazita politike Zajednice u oblasti industrije ide i argument da je pozicija Komisije prilino ojaana, i da bi Zajednica mogla, u okviru konstruktivne industrijske politike, da doe u sukob s ciljevima politike konkurencije. To bi, na primer, bio sluaj, ako bi se unapreivalo spajanje preduzea, to bi dovelo do sticanja dominantne pozicije na unutranjem tritu. Takvo ponaanje se, meutim, u praksi ne moe dokazati. S jedne strane, mere Komisije za podrku merama drava lanica u Savetu moraju se usvajati jednoglasno, a s druge strane Komisija se jo 1990. godine u saoptenju Industrij-

INDUSTRIJSKA POLITIKA

159

ska politika u otvorenom i ka konkurenciji orjentisanom okruenju, jasno se izjasnila za horizontalnu, a ne sektorsku industrijsko-politiku postavku. Ovo naelo potvrivano je od tada nekoliko puta, pa tako ni Ugovor iz Nice, koji u svom l. 157 UoEZ, umesto jednoglasnog, predvia odluivanje kvalifikovanom veinom glasova, verovatno ubudue nee nita izmeniti. Podela nadlenosti: ni MITI, niti super-ministarstvo Razjanjenje nudi i poreenje institucionalne podele nadlenosti Komisije u okviru politike u oblasti industrije sa nadlenostima ministarstava privrede nekih drava lanica, ili japanskog MITI. Ovlaenja biveg Generalnog direktorata (GD) za industriju (sada GD za Preduzea), su u sutini, pored njegove prevashodno zakonodavne uloge na unutranjem tritu dobara, ograniena na koordinacione funkcije. Bitni delovi ireg okvira politike u oblasti industrije nalaze se, kad je re o Komisiji, u nadlenosti drugih generalnih direktorata. Dok, na primer, u Nemakoj, ministar privrede moe odluujue da utie na neku odluku Saveznog ureda za kartele, koji je podreen Ministarstvu privrede, takvu mogunost nema komesar nadlean za GD Preduzea. Generalni direktorat za konkurenciju konsultuje, dodue, druge slube, ali zadrava bitan uticaj na odluke, koje svi komesari zajedno donose. Slino je u okviru industrijskog istraivanja, koje podlee nadlenosti GD za istraivanja. Poslednja reforma Komisije omoguila je da GD za preduzea moe obavljati operativne zadatke, uporedo podstiui uvoenje novih naunih dostignua u kvalitativni specifikum proizvoda. Finansijska sredstva za ovaj proces potiu iz budeta Petog okvirnog programa za istraivanja, kojim upravlja GD za istraivanja. Nasuprot britanskom primeru, da nadlenosti u oblasti spoljne trgovine ima Departement of Trade and Inustry (DTI), ovde ingerencije lee, takoe, u drugom GD (GD za trgovinu). Dakle, na nivou EU donoenje odluka o merama politike u oblasti industrije nije centralizovano. Nadleni Generalni direktorat se, kao koordinator, vie trudi da sprovede u delo naela slobodne konkurencije na otvorenim tritima, i da programima unapreenja doprinese jaanju malih i srednjih preduzea. Slino kao i u Komisiji, nadlenosti vezane za politiku u oblasti industrije podeljene su na razne grupacije u Savetu EU i Evropskom parlamentu. Centralni kontakt partner Komisije u Parlamentu jeste Komitet za industriju, spoljnu trgovinu, istraivanje i energiju. Njegovo teite je zbog odgovarajueg udela budeta, odnosno, stvarnih nadlenosti EU u oblasti istraivanja, tj. spoljne trgovine. Za politiku u oblasti industrije znaajan je, osim toga, Komitet za pravo i unutranje trite. U Savetu se teme vezane za politiku u oblasti industrije razmatraju dva do etiri puta godinje, i to u Savetu za industriju, kao i u Savetima za unutranje trite, odnosno, za istraivanje.

160 Nova politika za preduzea

PRIRUNIK O EVROPI

Nakon to je Prodijeva komisija zapoela sa radom, komesar za preduzea, Erki Likanen, zapoeo je krajem 1999/2000. godine s razvojem smernica za jednu novu politiku preduzea EU, koja je trebalo da zameni staro znaenje industrijske politike. Promenom strukture i kadrovskim preureenjem, Generalni direktorat za preduzea je, na prelazu 1999/2000. godine, dobio institucionalni okvir; tri strateka cilja nove politike su: unapreenje preduzetnikog duha, podsticanje inovativnih sposobnosti, kao i pristup tritima. Ovaj aspekt, pored poboljanja unutranjeg trita i pristupa treim tritima, obuhvata i pripremu za proirenje EU. Posebnu panju, pritom, treba pokloniti sektoru malih i srednjih preduzea. Za iznalaenje plodonosnih reenja neophodno je dosledno korienje instrumenta benchmarking (tj. poreenje s najboljim meunarodnim dostignuima), to je Evropski savet u Lisabonu marta 2000. pozdravio kao politiku otvorene koordinacije. Tada su se drave lanice saglasile sa izradom poreenja dostignua (scoreboards). Dalja tema tadanje diskusije ticala se uvoenja indikatora dostignua i njihovog kvalifikovanja, kako bi se omoguilo da drave lanice kontroliu ostvarenje postavljenih ciljeva koji se odnose na poboljanje nacionalnih politika preduzea. Majk mal / Peter M. Vagner

161

Institucionalne reforme
Ugovorna osnova: l. 48, 49 UEU. Protokol uz Amsterdamski Ugovor o organima u pogledu proirenja EU, Saoptenje br. 23 uz Ugovor iz Nice (Izjava o budunosti Unije). Ciljevi: izmene institucionalnih i procesno-pravnih osnova EU u odnosu na obezbeivanje efikasnih, transparentnih i demokratskih odluka i institucija; jaanje sposobnosti delovanja EU; daljnji razvoj evropskih integracionih procesa; razgranienje nadlenosti izmeu EU i drava lanica, pojednostavljivanje Ugovora. Postupak: l. 48 UEU: Predsednitvo EU saziva Meuvladinu konferenciju, ako Savet na inicijativu Komisije, ili neke drave lanice, a nakon pribavljanja miljenja od Parlamenta, d pozitivno miljenje prostom veinom glasova. l. 49 UEU: osim uslova za prijem, potrebno je izvriti odgovarajua prilagoavanja postojeih ugovora, kad je re o pristupanju neke nove drave lanice, i to sporazumom izmeu drava lanica i dravepristupnice. Saoptenje br. 23 uz Ugovor iz Nice: pokretanje procesa Post-Nica 2001, zavretak procesa na Meuvladinoj konferenciji 2004. godine shodno l. 48 UEU. Literatura: Matijas Jop, Andreas Maurer, Oto muk (izd.): Die Europische Union nach Amsterdam. Analysen und Stellungnahmen zum neuen EU-Vertrag; Evropska unija nakon Amsterdama. Analize i stavovi u vezi sa novim EU-Ugovorom, Bon, 1998; Verner Vajdenfeld (izd.): Nizza in der Analyse; Nica u analizi, Giterslo 2001. Internet: Meuvladina konferencija 2000: http://www.europa.eu.int/igc2000/index_de.htm; Izjava o budunosti Unije: http://www.europa.eu.int/futurum/index_de.htm; Nemaka strana: http://www.eizniedersachsen.de/futurum/index.htm

Slino ustavima drava lanica EU, ugovorne osnove politiko-institucionalnog sistema Evropske Unije takoe su podlone stalnim promenama. Kao gospodari Ugovora, drave lanice mogu, u skladu s precizno opisanim postupcima, izmeniti osnove svoje saradnje. Reforme institucija i procesno-pravnih temelja EU su, pri tom, i pre svega, predmet meuvladinih pregovora koji se zavravaju izmenama EZ-Ugovora i EU-Ugovora, i stupaju na snagu nakon ratifikacije Ugovora od strane drava lanica. Takve revizije Ugovora sprovedene su etiri puta nakon Ugovora o spajanju (1967): 1985. do 1987. godine ABCJedinstvenim evropskim aktom (JEA), 1990. do 1993. godine ABCUgovorom iz Mastrihta, 1996. do 1999. godine ABCUgovorom iz Amsterdama i 1999. do 2001. godine Ugovorom iz Nice. No, ove revizije nisu se odnosile samo na izmenu institucionalnih i procesnih osnova, ve i na samu sutinu otvoreno postavljenog procesa integracije, time to su, definiui ciljeve, zadatke i principe Evropske zajednice kao i Unije, dodale, odnosno, izmenile lanove ugovora koji se odnose na nadlenosti, i vee integracione projekte uinile pravno obavezujuim. Institucionalne reforme nisu samo predmet izmene ugovora koje se zavravaju na zasedanjima Evropskog saveta pre nego to se njihov rezultat ratifikuje u dravama lanicama. Izmeu ovih sastanaka na vrhu efova drava i vlada u podnoju sprovoenja Ugovora u delo, zakljuuju se takozvani meuin-

162

PRIRUNIK O EVROPI

stitucionalni sporazumi izmeu Evropskog parlamenta (EP), Saveta EU i Evropske komisije, koji delom mogu proizvesti znaajne izmene u institucionalnoj i procesnoj konstrukciji EU. Takvi sporazumi slue, u prvom redu, za konkretno formiranje modifikacija predvienih izmenama Ugovora; oni, meutim, impliciraju i opcije za budue revizije ugovora. Meuinstitucionalni sporazumi (o budetskoj disciplini, o izboru pravnih osnova, ili o postupku saodluivanja) predstavljaju, stoga, meureenja politiko-institucionalnog sistema EU koji se stalno menja. U tom kontekstu, Saoptenje uz zavrni akt Konferencije povodom lana 10 UoEZ, priloeno uz Ugovor iz Nice, izriito upuuje na mogunost zakljuivanja meuinstitucionalnih sporazuma od strane Evropskog parlamenta, Saveta i Komisije, ukoliko time mogu da olakaju primenu odredaba Ugovora o EZ. Sedamdesete i osamdesete godine: paraliua dijalektika neostvarenog reformskog pritiska i trajne institucionalne krize Od poetka evropskog integracionog procesa, institucionalna struktura EZ bila je u perspektivi evolutivnog razvojnog procesa. U sferi moi institucija i drava lanica EZ/EU trebalo je da se stvori dinamika koja bi, prema koncepciji osnivaa EZ, garantovala kontinuiran progresivan razvoj i usklaivanje s preovlaujuim unutranjim i spoljnim izazovima. U praksi je, u poetku, stagnacija, ipak, preovladavala u odnosu na dinamiku. To je dovelo do stalnog jaanja dijalektike izmeu neostvarenog reformskog pritiska i institucionalnih slabosti, odnosno, kriza. Prvu kulminaciju ovakvog razvoja dogaaja obeleila je, nakon neuspeha ABCEvropske odbrambene zajednice i Evropske politike zajednice (1954) i stupanja na snagu ABCRirmskih ugovora (1958), politika prazne stolice Francuske i ABCLuksemburki kompromis (1966). Spreavanje glasanja kvalifikovanom veinom u Savetu, koje je Ugovorom bilo predvieno za kraj prelaznog perioda Zajednike poljoprivredne politike, dovelo je tad do ozbiljnog ugroavanja evropske integracione dinamike. Institucionalni reformski pritisak, koji je naroito porastao zbog prvih proirenja EZ (1973), dobio je poetkom sedamdesetih godina znaajnu ulogu u intenzivnim reformskim diskusijama i mnotvu inicijativa za poveanje efikasnosti u institucionalnoj strukturi EZ. Nakon to je ABCTindemansov izvetaj (1975) ostao bez direktnih posledica zbog zamerki drava lanica, nemaki i italijanski ministri spoljnih poslova, Gener i Kolombo, predloili su, u januaru 1981. godine, stvaranje Evropskog akta. On je trebalo da, pored ostalog, sadri efikasnije strukture odluivanja jaanjem vodee uloge Evropskog saveta, proirenje nadlenosti EP i zaokret u odnosu na princip jednoglasnosti u Savetu. Inicijative, meutim, nisu urodile niim osim izjavom o namerama u obliku Sveane izjave o Evropskoj uniji (1983). EP je svojim Nacrtom ugovora o osnivanju Evropske unije, utvrenim u februaru 1984. godine,

INSTITUCIONALNE REFORME

163

takoe, zapoeo veoma dalekosean proces reformi. Inicijativa, koja je nazvana po njenom izvetau, Altieru Spineliju, predviala je znaajno proirenje nadlenosti EP, koji je trebalo ravnopravno, u svojstvu drugog vea, da, zajedno sa Savetom, uestvuje u zakonodavnom procesu (Federalizam). U svetlu Spinelijevog nacrta, Evropski savet bio je podstaknut da, u junu 1984. godine, osnuje jedan ad hoc odbor za institucionalna pitanja pod vostvom Irca, Dejmsa Duda. Nakon tekih pregovora voenih u okviru kasnije Meuvladine konferencije, u Jedinstveni evropski akt, potpisan 1986. godine, uneti su predlozi Dodovogodbora, zajedno s Belom knjigom o realizaciji unutranjeg trita, koju je, 1985. godine, podnela Komisija. Bez obzira na mnotvo izuzetaka, meu kojima je i pravilo jednoglasnosti koje je ostalo na snazi, JEA je uveo odluivanje kvalifikovanom veinom u Savetu, kao i postupak pojaanog ukljuivanja EP u zakonodavni proces. Na taj nain, po prvi put bila je probijena paraliua dijalektika izmeu neostvarenog reformskog pritiska i trajne institucionalne krize. Devedesete godine: dinamina naizmenina igra izmeu proirenja i neposrednog reformskog pritiska Otvaranje EZ prema Istoku, koje se nasluivalo nakon revolucionarnih lomova u Evropi 1989/1990. godine, kao i dalekosene posledice Unutranjeg trita unele su novu dinamiku u dalji razvoj institucionalne strukture EZ. Tako je Ugovor iz Mastrihta ojaao pravo saodluivanja i kontrole EP, i proirio institucionalnu strukturu EU i to Evropskom centralnom bankom, Komitetom regiona i funkcijom Evropskog opunomoenika graana (ABCOmbudsman). Ugovor je, meutim, istovremeno priznao i izriitu potrebu za nastavljanjem reformi i definisao u l. UEU-N (danas l. 48 UEU) po prvi put ugovorom utvren zadatak revizije. Na toj osnovi je 1996. godine sazvana Meuvladina konferencija, da bi se preispitale sporne postavke reenja od Mastrihta, kao to je, na primer, proirenje podruja primene postupka saodluivanja. Konferencija vlada je od poetka bila ukljuena u runde proirenja EU. Kako proirenje zemljama kao to su Finska, Austrija i vedska, koje je stupilo na snagu 1995. godine, tako i naznaena perspektiva pristupanja drava Srednje i Istone Evrope, nakon zasedanja Evropskog saveta u Kopenhagenu, u junu 1993. godine, oznaili su relevantnost i hitnost buduih institucionalnih reformi: zahvaljujui rundama proirenja EU, sve ee su pristupale i pristupaju manje no velike drave. Pitanje reprezentativnosti i legitimnosti institucija i postupaka postalo je, stoga, urgentno. Osim toga, rastao je broj aktera s pravom veta, to je jo vie otealo postizanje konsenzusa u sluajevima jednoglasnih odluka Saveta (nego to je to bio sluaj pedesetih godina), i ugroavalo operativne sposobnosti EU.

164

PRIRUNIK O EVROPI

Meuvladina konferencija o preispitivanju Ugovora iz Mastrihta otvorena je 29. 3. 1996. godine na zasedanju Evropskog saveta u Torinu. Ona je okonana Ugovorom iz Amsterdama, koga su ministri spoljnih poslova EU potpisali 2. 10. 1997, a stupio je na snagu 1. 5. 1999. godine. Ovim su pojaana ovlaenja predsednika Komisije naspram kolegijuma Komisije i prava uestvovanja EP u postupku saodluivanja, i uveden je efikasniji postupak odluivanja u Zajednikoj spoljnoj i bezbednosnoj politici (ZSBP) kao i Saradnji u krivinim predmetima. Ipak, propala su vana institucionalna prilagoavanja EU. Meuvladina konferencija je, usvajanjem Protokola o organima vezanim za proirenje, odloila raspravu kako o pitanju vrednovanja glasova povezanog sa podsticanjem efikasnijeg sistema veinskog glasanja, tako i o sastavu Komisije. Protokol je predviao postupak koji bi se odvijao u dve faze, i kojim bi se razjasnila nereena pitanja iz Amsterdama: pre prijema sledeeg lana u EU, broj komesara treba da bude ogranien na jednu osobu po dravi, ako u isto vreme vrednovanje glasova u Savetu bude izmenjeno. Sveobuhvatna provera institucionalnih temelja EU bie, meutim, preduzeta tek godinu dana pre pristupanja 21. drave lanice na Meuvladinoj konferenciji. U protokolu se ogleda oekivanje da e tek neposrednost novih pristupanja EU prisiliti vlade Petnaestorice da pokau dovoljno spremnosti za kompromise i pregovore. Meuvladina konferencija u Nici: prodor ka institucionalnoj sposobnosti irenja EU? U skladu s logikom amsterdamskog Protokola o institucionalnim reformama EU, jo pre stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama, zapoele su pripreme za novu Meuvladinu konferenciju. U decembru 1998. godine, Evropski savet je, na zasedanju u Beu, ovlastio Savet da, na zasedanju u Kelnu, utvrdi modalitete i vremenski plan bavljenja nereenim institucionalnim pitanjima (left-overs) iz Amsterdama. Za ovo su postojale, u naelu, dve razliite opcije: malo reenje, koje se ograniavalo na left-overs-e iz Amsterdama, veliinu i sastav Komisije, vrednovanje glasova u Savetu, kao i na proirenje glasanja kvalifikovanom veinom. Veliko reenje obuhvatalo je teme koje prevazilaze neposredne potrebe za reformama, kao to su, na primer, nastavak razvoja ZSBP, ekonomski odnosi sa inostranstvom, institucionalne reforme u monetarnoj uniji, daljnje jaanje prava EP, izrada Povelje o osnovnim pravima. Da bi se olakalo postizanje konsenzusa i to je mogue bre stvorile institucionalne pretpostavke za proirenje, Evropski savet je, na zasedanju Kelnu je, u junu 1999. godine, u prvi plan postavio malo reenje tzv. left-overs-a iz Amsterdama kao temu Meuvladine konferencije koja je trebalo da se odri u toku 2000. godine, i da bude okonana jo u vreme francuskog predsedavanja Savetom, krajem 2000. godine. Oslanjajui se, dodue, na veliko reenje Savet, kao ni Samit odran

INSTITUCIONALNE REFORME

165

u Helsinkiju u decembru 1999. godine, nije iskljuio mogunost da se pri tom razmatraju i izmene Ugovora koje prevazilaze neposredne potrebe za reformama. U decembru 1999. godine, predsednitvo Finske podnelo je Evropskom savetu u Helsinkiju obiman izvetaj sa objanjenjima i inventarom opcija reenja, koji je posluio kao osnova za rad Meuvladine konferencije 2000. godine. Konano, Konferencija vlada bila je otvorena 14. februara 2000. godine na zasedanju Opteg saveta u Briselu, pod portugalskim predsednitvom Saveta. Osim ministara spoljnih poslova drava lanica, sednici su prisustvovali i predsednik Komisije, Romano Prodi, u pratnji komesara Miela Barnijea, kao i predsednica Evropskog parlamenta, Nikol Fonten, i oba posmatraa iz Parlamenta, Elar Brok i Dimitri Cacos. Meuvladina konferencija zavrena je zasedanjem Evropskog saveta, 711. decembra 2000. godine u Nici. Prvo je 7. decembra 2000. godine sveano proklamovana Povelja o osnovnim pravima, koju je sainilo Ustavotvorno vee. Nakon dugih pregovora, koje je pripremilo francusko predsednitvo Saveta, efovi drava i vlada su 11. decembra 2000. godine, konano, odobrili privremeni tekst Nacrta ugovora o reformi institucija Ugovor iz Nice. Ugovor treba da stupi na snagu shodno roku predvienom tokom zasedanja Evropskog saveta u Helsinkiju, tj. do 31. decembra 2002. godine. Ovim su postavljeni putokazi za stvaranje neophodnih institucionalnih pretpostavki prve rundu proirenja. Potreba za reformom koja bi to prevazilazila, zasad je odloena. Njoj je, verovatno potrebna neposrednost kasnijih pristupa EU, shodno evolucionom pragmatizmu institucionalnog reformskog procesa. Deklaracija o budunosti Unije, prikljueno Ugovoru iz Nice br. 23 od sutinskog je znaaja. Ono je pokrenulo detaljniju i iru raspravu o budunosti Evropske unije, o ijem toku i sadraju moraju da se utvrde bitna naela. to se tie samog procesa, Deklaracija 2001. predvia opirnu javnu debatu, koju e pospeiti vedsko i belgijsko predsednitvo, u saradnji s Komisijom i uz uee Evropskog parlamenta. Evropski savet je tim povodom, na sednici u Laekenu, prihvatilo Deklaraciju, u kojoj su navedene inicijative za nastavak ovog procesa, koji 2004. godine treba da okona Meuvladina konferencija predstavnika drava lanica. Kad je re o sadraju, bie razmatrana sledea pitanja: razgraniavanje nadlenosti izmeu Evropske unije i drava lanica; status Povelje o osnovnim pravima EU proklamovane u Nici; pojednostavljivanje Ugovora, s ciljem da postanu jasniji i razumljiviji, bez sadrinskih izmena; uloga nacionalnih parlamenata u arhitekturi Evrope. Bilans: postepene umesto prognoziranih reformi Od poetka evropskog integracionog procesa, institucionalne reforme trajna su tema integracione politike. injenica da su konkretni reformski koraci, uprkos postojeem konsenzusu i reformskom pritisku, kao posledice trajne institucio-

166

PRIRUNIK O EVROPI

nalne krize u EZ, mogli da budu preduzeti tek posle pojave JEA u drugoj polovini osamdesetih, razjanjava svu tromost institucionalnih reformi i injenicu da su one proces. Razlog za ovu postepenu reformsku dinamiku su, pre svega, divergentne integracione postavke i uzdranosti drava lanica prema unapreenju zajednitva. Svakako, drave lanice ne sputavaju institucionalne reforme, ve ograniavaju nagonske reforme; time, institucionalne reforme ostaju zarobljene tipskim ponaanjem, kakvo je, zapravo, ad hoc reagovanje na akutne krize i prinudu. Andreas Maurer / Uve malc

167

Komitet regiona
Ugovorna osnova: l. 7(2), 263265 UEZ. Ciljevi: savetovanje organa Zajednice, kao i institucionalizovano zastupanje interesa optina i regiona. Sastav: od 222 predstavnika po 24 su iz Nemake, Francuske, Velike Britanije i Italije, 21 je iz panije, po 12 iz Belgije, Grke, Holandije, Austrije, Portugalije i vedske, po 9 iz Danske, Finske i Irske, kao i 6 iz Luksemburga. Ugovor iz Nice, u pogledu proirenja EU, predvia do 350 predstavnika regionalnih i lokalnih institucija: Poljska e delegirati 21 lana, Rumunija 15, Bugarska, eka i Maarska po 12, Litvanija i Slovaka po 9, Estonija, Letonija i Slovenija po 7, a Malta i Kipar po 6 lanova. Sedite: Brisel. Kompetencije: Konsultovanje od strane Saveta, Komisije i Parlamenta, i iznoenje stavova o inicijativama. Instrumenti: Zauzimanje stavova u odnosu na Savet, Komisiju i Parlament. Postupak odluivanja: Plenum KR odluuje prostom veinom glasova. Literatura: Rudolf Hrbek: Der Ausschuss der Regionen Eine Zwischenbilanz zur Entwicklung der jngsten EU-Institution und ihrer Arbeit; Komitet regiona Meubilans razvoja najmlaih institucija EU i njihov rad, u: Evropski centar za istraivanje federalizma (izd.): Godinjak federalizma 2000, Baden-Baden 2000, str. 461478; Olaf Tauras: Der Ausschuss der Regionen, Institutionalisierte Mitwirkung der Regionen in der EU; Komitet regiona, institucionalizovano sadejstvo regiona u EU, Minster 1997; Hubert Hirl (izd.): Europa der Regionen, Entstehung Aufgaben Perspektiven des Ausschusses der Regionen; Evropa regiona. Nastanak zadaci perspektive Komiteta regiona. Bon 1996. Internet: http://www.cor.eu.int/

Komitetom regiona (KR), osnovanim shodno ABCUgovoru iz Mastrihta, regionalnim i lokalnim institucijama omogueno je samostalno institucionalno sadejstvo u Evropskoj uniji. Kao savetodavnom organu, Komitetu regiona pripada zadatak da sumira regionalne i lokalne interese, te da ih ugradi u zakonodavni proces Zajednice. Na taj nain, prua se mogunost pravovremenog razmatranja posledica planiranih pravnih akata EU po graane Unije, optine i regione, kao i primenjivanje naela subsidijarnosti i bliskosti sa graanima, s ciljem obezbeivanja snanije podrke odlukama koje se donose na nivou EU. Nastanak i razvoj: Mastriht kao polazna osnova S obzirom na ograniena prava Saveta regionalnih i lokalnih institucija pri Komisiji, oformljenog u junu 1988, kao i sve veeg zadiranja politike Zajednice u nadlenosti zemalja, za vreme Meuvladine konferencije o sklapanju Ugovora o Evropskoj uniji su, pre svih, nemake savezne pokrajine, belgijska vlada i Skuptina regiona Evrope vrile pritisak da se obrazuje jedno regionalno te-

168

PRIRUNIK O EVROPI

lo na evropskom nivou. U Mastrihtskom ugovoru zacrtano je formiranje Savetodavnog Komiteta predstavnika regionalnih i lokalnih institucija. On, meutim, nije bio temelj Treeg doma koji bi imao zakonodavne nadlenosti, to su njegovi inicijatori prvobitno nameravali da postignu. Komitet regiona, koji se u martu 1994. godine sastao na konstitutivnoj sednici, ipak je uspeo svojim stavovima da modifikuje pravne akte shodno regionalnom i lokalnom interesu, kao i da postepeno proiri svoje institucionalne nadlenosti. Meutim, on, i dalje, ne raspolae pravom (koje je proisteklo iz Ugovora) da sprovede svoje stavove u delo, niti mogunou podnoenja albe Evropskom sudu pravde u sluaju povrede svojih prava. Nadlenosti i funkcije: sadejstvo regionalnog i lokalnog nivoa Isto kao i Ekonomski i socijalni komitet (ESK), i Komitet regiona spada u sporedne organe Evropske unije. On je savetodavno telo koje Savet i Evropska komisija moraju obavezno sasluati, od stupanja na snagu ABCUgovora iz Amsterdama; Evropski parlament, takoe, ima istu obavezu, saglasno Ugovorom propisanim pravilima koja se tiu oblasti politike znaajne za regionalne interese. Pojedinano gledano, to su oblasti obrazovanja, kulture, zdravstva, transevropske mree, kao i privrednog i socijalnog sklada. Stupanjem na snagu Ugovora iz Amsterdama, pravo na konsultovanje proireno je na jo pet politikih oblasti zapoljavanje, profesionalno obrazovanje, saobraaj, kao i socijalna i politika zatite ivotne sredine. U svim drugim politikim oblastima KR moe biti fakultativno konsultovan. Osim toga, on raspolae mogunou da usvaja inicijative i odluke, koje Komitetu regiona omoguavaju da iznese svoje stavove o svim pitanjima evropske integracije. U prvih est godina svog postojanja, KR je usvojio skoro 400 stavova. Od 72 stava i 8 odluka u 2000. godini, 24 su plod njegove inicijative. Od Komiteta regiona zahtevalo se da svojim saoptenjima, bre i obimnije ukljuuje regione i optine u zakonodavni proces. Sastav i strukture: poveana politizacija Sastav KR je Ugovorom iz Nice iznova regulisan. KR koji u EU-15 ima 222 lana, nakon proirenja imae do 350 predstavnika. lanove koji na osnovu revizije Ugovora iz Nice imaju mandat u nekoj regionalnoj, ili lokalnoj instituciji, a koji je zasnovan na izborima, ili imaju politiku odgovornost prema izabranoj Skuptini, kao i identian broj zamenika, bira Savet ABCkvalifikovanom veinom, i to na etiri godine, a na predlog pojedinanih drava lanica. Posle isteka mandata na osnovu kojeg su lanovi KR predlagani, zavrava se i trajanje funkcije u Komitetu regiona.

KOMITET REGIONA

169

Nasuprot Ekonomskom i socijalnom komitetu, lanovi KR uglavnom su politiki predstavnici visokog ranga. Tako, meu nemakim predstavnicima, pored pokrajinskih ministara i dravnih sekretara, ima i predsednika vlada. Nakon osnivanja KR, u vie drava lanica voena je kontroverzna debata o raspodeli mesta, koja se moe objasniti tekoama u definisanju pojma region, kao i napetostima izmeu regionalnih i lokalnih institucija. U februaru 1998. godine zapoeo je drugi mandat KR, u kojem su zastupljena 92 predstavnika regionalnih i 130 predstavnika lokalnih institucija. Komitet regiona organizaciono je podeljen na predsednitvo, strune komisije i plenum. Kao i druge institucije EU, KR ima svoj generalni sekretarijat, koji je zaduen za upravljanje. On raspolae sa 207 slubenika, od kojih je 111 dodeljeno zajednikim slubama sa ESK. Stavovi KR razmatraju se u osam strunih komisija, koje po svom sastavu odgovaraju odnosu izmeu odnosnih zemalja KR, a, zatim, dostavljaju plenumu na usvajanje. Strategiju KR, kao i dodelu pojedinanih tema strunim komisijama, odreuje predsednitvo koje bira plenum na period od dve godine. Plenum se sastoji od 40 lanova, od kojih je jedan predsednik i po jedan zamenik predsednika iz svake od 15 drava lanica. Oblikovanje volje predstavnika u Komitetu regiona, kojima se instrukcije ne daju, obavlja se ne samo formalno, ve stvarno, i to u okviru politikih frakcija. Pri tom, u toku drugog mandatnog perioda KR, odnos politikih snaga izgleda ovako: Socijaldemokratska stranka Evrope (93 mandata), Evropska narodna stranka (79), Evropski liberali i Demokratska reformska stranka (23), Evropska alijansa (16) i van frakcija (11). Dve velike frakcije blisko sarauju. Ipak, frakcijske granice, po pravilu, nisu jedine koje ine liniju razdvajanja pri uobliavanju odluka. Suprotnosti izmeu pojedinih nacionalnih delegacija, izmeu severnoevropskih i juno-evropskih regiona, ili izmeu optina i regiona imaju, takoe, vanu ulogu, i to bez ocrtavanja trajne linije sukoba. Bilans i predvianja: traganje za profilom i prepreke Delimino velika oekivanja regionalnih teritorijalnih institucija od Komiteta regiona su, na kraju prvog mandatnog perioda, samo donekle ispunjena. Pitanje, da li ustanovljavanje KR stvarno predstavlja odluujui korak ka Evropi regiona, mora se staviti pod lupu, kao i zahtev koji je izneo njegov prvi predsednik, da KR treba da ima ulogu ujedinjujue karike izmeu graana i institucija EU. Imajui u vidu ograniene mogunosti institucionalnog sadejstva, nemake savezne pokrajine, u meuvremenu, pokuavaju da ojaaju svoj uticaj na evropskoj sceni i mimo KR. Ipak, i pored svoje jo uvek kratke istorije, Komitetu regiona polo je za rukom da u kratkom vremenu preraste u instituciju sposobnu da deluje, i da iskae bitne stavove o pitanjima koja se odnose na regione.

170

PRIRUNIK O EVROPI

S obzirom na predstojee runde proirenja, Komitet regiona, u susretima svojih lanova sa regionalnim i komunalnim predstavnicima iz drava srednje i istone Evrope, preuzima na sebe funkciju mosta. Ipak, da bi se uvrstila i izgradila njegova pozicija unutar arhitekture Zajednice, ini se neophodnim da se KR jo vie nego do sad usredsredi na svoje osnovne oblasti delovanja, te spretnim sadejstvom s drugim akterima i institucijama Zajednice iskoristi svoj politiki potencijal u interesu regiona. Jirgen Mitag

171

Nemaka u EU
Pravna osnova: l. 23, 28, 45, 88 Ustava; Zakon o saradnji Savezne vlade Nemake i Saveznog parlamenta u poslovima EU od 12. 03. 1993; Zakon o saradnji Savezne drave i pokrajina u poslovima EU od 12. 03. 1993; Dogovor izmeu Savezne i vlada pokrajina od 29. 10. 1993; Presuda Saveznog ustavnog suda od 12. 10. 1993 (SUS 89, 155). Literatura: Simon Bulmer/arli Defers/Vilijam E. Paterson: Germanys European diplomacy; Evropska diplomatija Nemake, Manester 2000; Kristijan Dojbner: Deutsche Europapolitik. Von Maastricht nach Kerneuropa?; Nemaka evropska politika. Od Mastrihta ka Ujedinjenoj Evropi?, Baden-Baden 1995; Ekart Gadum: Die deutsche Europapolitik in den 80er Jahren; Evropska politika Nemake osamdesetih godina, Paderborn 1994; Matijas Jop/Uve malc: Deutsche Europapolitik 2000; Evropska politika Nemake 2000, u: Iz politike i savremene istorije, B 6, 2000, str. 1219; Verner Hojer: Nationale Entscheidungsstrukturen deutscher Europapolitik; Nacionalne strukture odluivanja u nemakoj evropskoj politici, u: Volf-Diter Ebervajn, Karl Kajzer (izd.): Deutschlands neue Europapolitik; Nova nemaka spoljna politika, tom 4, Minhen 1998, str. 7586; Karl-Rudolf Korte: Die Chance genutzt? Die Politik zur Einheit Deutschlands; Iskoriena ansa? Politika ka ujedinjenoj Nemakoj, Frankfurt/Njujork 1994; Jozef Janing: Bundesrepublik Deutschland; Savezna Republika Nemaka, u: Verner Vajdenfeld, Volfgang Vesels (izd.): Jahrbuch der europischen Integration; Godinjak evropske integracije 2000/2001, Bon 2001, str. 317324; Verner Vajdenfeld (izd.): Deutsche Europapolitik. Optionen wirksamer Interessensvertretung; Evropska politika Nemake. Opcije delotvornog zastupanja interesa, Bon 1998, Mihael tak: Handelsstaat Deutschland. Deutsche Aussenpolitik in einem neuen internationalen System; Trgovinska drava Nemaka. Nemaka spoljna politika u novom meunarodnom sistemu, Paderborn 2000; Voflgang Vesels: Germany in Europe. Return of a Nightmare or Towards an Engaged Germany in a New Europe?; Nemaka u Evropi. Povratak none more, ili ka angaovanoj Nemakoj u novoj Evropi?, u: Nemaka politika 1/2001, str. 107116; Volfgang Vesels: Zentralmacht, Zivilmacht oder Ohnmacht? Zur deutschen Aussen- und Europapolitik nach 1989; Centralna sila, graanska sila ili nemo? O nemakoj spoljnoj i evropskoj politici posle 1989, u: Peter R. Vajleman i. dr. (izd.): Sila i kritika vremena, Paderborn 1999, str. 389406.

Evropska integracija predstavlja sr dravne politike Savezne Republike Nemake. Samo je solidarno ukljuenje Nemaca u Evropsku zajednicu, nakon 1949, moglo povratiti poverenje u Nemce. Naputanje dravnog suvereniteta kroz integraciju bila je maksima zapadnonemake spoljne politike. Ekonomski prosperitet, obezbeenje mira, meunarodno potovanje i priznanje, ukljuenje Nemaca i, do 1990. godine, obaveza partnera da se dre cilja ponovnog ujedinjenja, odlikuju glavne interese Savezne vlade u evropskom procesu integracije. Nemako ujedinjenje i Evropska zajednica Nemako pitanje i evropska integracija oduvek su bile dve strane iste medalje. Zapadnoevropsko ujedinjenje smatralo se uslovljenim meukorakom ka ujedi-

172

PRIRUNIK O EVROPI

njenju Nemake. Osamdesetih godina, na evropskoj sceni pojavila se etvorka vodeih linosti istih uverenja i stremljenja: francuski predsednik, Fransoa Miteran, predsednik Komisije, ak Delor, savezni kancelar, Helmut Kol i ministar spoljnih poslova, Hans Ditrih Gener. Aktivna evropska politika koju su oni vodili i koja je ostavila za sobom evrosklerozu iz ranih osamdesetih godina, i koja je dovrenjem unutranjeg trita postavila nove ciljeve, uspeli su da i u fazi raspada Nemake Demokratske Republike otvore perspektivu Nemakoj ukljuivanjem u evropske okvire. Ovo je bilo neophodno da bi se unapred ublaila strahovanja svih evropskih suseda da e Nemaka, u sluaju ponovnog ujedinjenja, krenuti zasebnim putem. Ta zabrinutost suseda nikad se nije mogla potpuno iskoreniti sudei po reakcijama na plan od deset taaka koji je predoio savezni kancelar Kol, 28. 11. 1989. Dokument Komisije Zajednica i nemako ujedinjenje odobrili su efovi drava i vlada Evropske zajednice u Dablinu. Treeg oktobra 1990, na dan pristupanja novih Saveznih pokrajina delokrugu vaenja Ustava, poela je prelazna faza za nove Savezne pokrajine. itavo primarno pravo EZ, ugovori, kao i oko 80% iz njih izvedenih sekundarnih prava Zajednice, odmah je stupilo na snagu. Strukturna podrka EU modifikovana je u skladu sa dva razliita razvojna koncepta: usmerenom podrkom ije je teite na Zapadu; intenzivnom, sveobuhvatnom podrkom na Istoku (regionalna, strukturna i koheziona politika). Za nove nemake Savezne pokrajine je, za period od 1994. do 1999, bilo predvieno ukupno 14 milijardi ekija (ravno 27,5 milijardi DM). Formulisanje politike i delovanje vlade Smernice evropske politike odreuje savezni kancelar (l. 65 Ustava). Ipak, Ustav deli politiku mo u pitanjima evropske integracije na Saveznu vladu, s njenim saveznim ministarstvima (horizontalna ravan), i na usaglaenu koordinaciju izmeu savezne drave i pokrajina (vertikalna ravan). Pre vanih dogaaja u evropskoj politici, savezni kabinet razmatra Agendu. U Odboru dravnog sekretara za evropska pitanja se, pre toga, usvajaju usklaene odluke o osnovnim pitanjima evropske politike. Konkretne obrise evropskoj politici daju nadlena savezna ministarstva, koja se uzajamno usaglaavaju. Ministarstvo spoljnih poslova (od 1993. ima odeljenje za Evropu) i Savezno ministarstvo za privredu imali su vodeu ulogu u ukupnoj koordinaciji. Od devedesetih godina raste znaaj Ministarstva finansija u koordinaciji evropske politike, a na utrb drugih ministarstava. Savezna vlada obavezna je da opirno i pravovremeno obavetava Savezni parlament (Odbor za pitanja EU). lan 23 Ustava detaljno regulie stepen uea Saveznog vea u kreiranju stava Savezne drave. Propratni zakoni uz Ugovor o Evropskoj uniji Postupak ratifikacije ABCUgovora iz Mastrihta (1993) Saveznoj Republici Nemakoj pruio je mogunost da svoj Ustav usmeri ka Evropskoj uniji. Izmena Ustava

NEMAKA U EU

173

(l. 23 Ustava) odreuje EU kao dravni cilj i obrazlae jasna prava uea Saveznog parlamenta i Saveznog vea u zakonodavnom procesu EU. Za prenoenje suverenih prava na EU potrebna je, ubudue, dvotreinska veina u Saveznom parlamentu i Saveznom veu. Uporedo sa izmenama Ustava, donoenjem dva zakona o primeni, stvoren je novi okvir budue saradnje izmeu Savezne drave i pokrajina, kao i Savezne vlade i Saveznog parlamenta: saveznim pokrajinama polo je za rukom da prilikom kreiranja nacionalnog stava o pitanjima koja se tiu EU, jasno pomere teite u svoju korist. Pojedinosti regulie Zakon o saradnji izmeu Savezne drave i pokrajina u oblastima koje se tiu EU, usvojen 12. marta 1993. godine, kao i novi Sporazum izmeu Savezne drave i pokrajina, sklopljen 29. oktobra 1993. Od tada je Savezna vlada u obavezi da postigne saglasnost sa Saveznim veem u sluajevima koji zahtevaju jednoglasnost prilikom usvajanja odluka u Savetu EU. Konano, i Savezni parlament dobija vee mogunosti uestvovanja shodno novoj verziji lana 23 Ustava. Savezni parlament mora opirnije i ranije nego do sad biti informisan o svim namerama EU. Institucionalne pripreme (Evropski komitet) regulisane su lanovima 45 i 52 Ustava. lan 24 Ustava je proiren: on Saveznim pokrajinama otvara mogunost da suverena prava iz svoje nadlenosti prenesu na susedne granine institucije. Savezni ustavni sud o Ugovoru iz Mastrihta Savezni ustavni sud je 12. oktobra 1993. svojom presudom odbio ustavne albe, koje su, u osnovi, u Ugovoru o Evropskoj uniji videle povredu ustavnih prava (zatita ustavnih prava). U presudi se kae: EU ostaje zajednica drava (ne savezna drava i ne savez drava; uzori), ona nije drava koja se moe osloniti na evropski dravotvorni narod. Svaka drava lanica EU ostaje, u tom pogledu, gospodar ugovora. Evropske institucije su svoj politiki legitimitet dobile od demokratski izabranih nacionalnih parlamenata. Oni, zbog toga, moraju zadrati zadatke i ovlaenja od sutinskog znaaja. Sva dalja irenja ovlaenja za delovanje evropskih institucija uslovljena su time da je za bitne promene integracionog programa iz Ugovora o Uniji potrebno postii veinu u nemakom Saveznom parlamentu kao u sluaju promene Ustava. Sporni l. F UEU (danas l. 6 UEU) ne zasniva odnos nadlenost nadlenost: EU ovim lanom ni u kom pogledu nije ovlaena da samostalno pribavlja finansijska sredstva. Sudska presuda je, osim toga, potvrdila i odgovarajuu rezoluciju Saveznog parlamenta (uslov Parlamenta), shodno kojoj poslanici, pre ulaska u trei stepen Ekonomske i monetarne unije (EMU), moraju jo jednom da o tome glasaju. Pritom, glavna obaveza izvrne vlasti u odnosu na zakonodavnu jeste da joj predoi obrazloenja i opravdanja u sluaju da se suverena prava prenose na nadnacionalni nivo.

174 Nemci i Konferencija o reviziji u Amsterdamu

PRIRUNIK O EVROPI

Nemaka savezna vlada dugo nije iznosila konkretne predloge u vezi s revizijom Ugovora iz Mastrihta. Bon, pre svega u oblasti novih institucionalnih propisa, koji uvek utiu na politiku mo, nije pokazivao nikakvu inicijativu. Za razliku od perioda pre Mastrihta, ciljna vizija politike unije nije igrala nikakvu ulogu u diskusiji. Bon nije eleo da ugrozi tri osnovna cilja ABCUgovora iz Amsterdama: (a) dalje unapreenje zajednitva drugog i treeg stuba (Evropska unija); (b) proirenje EU na Istok, koje je trebalo da pone est meseci nakon uspenog zavretka Konferencije u Amsterdamu; (c) uvoenje evra u skladu sa rokovima. U te svrhe, Savezni ministar finansija, u dogovoru sa predsednikom Bundesbanke (Narodna banka), Titmajerom, predloio je ABCPakt stabilnosti i rasta. Da bi se razbile sumnje u stabilnost evra, trebalo je da nastupe kvazi-automatske (Titmajer) sankcije, ukoliko zemlje lanice Evro-zone, nakon uvoenja EMU, odstupe od kriterijuma konvergencije. Na Samitu u Dablinu, odranom u decembru 1996. godine, mogao se, meutim, postii samo Sporazum o samoobavezivanju buduih lanica EMU, shodno kojem e se one, u sluaju prekomernih deficita, podvrgavati postupku donoenja odluke iz kojeg proizlaze sankcije. Konkretno, Francuska i Nemaka su na Amsterdamskoj konferenciji iznele ideju o klauzuli fleksibilnosti (fleksibilnost). Njena sutina je da se, posebno u uslovim predstojeeg proirenja, odri sposobnost delovanja i sprei dalje osipanje integracije. Klauzula koja je bila predviena za Zajedniku spoljnu i bezbednosnu politiku, ali i za oblast Pravosua i unutranjih poslova, trebalo je da, dravama koje to ele, omogui uu i ugovorom osiguranu saradnju. Prema bonskoj interpretaciji, zahvaljujui Sporazumu iz Amsterdama su, kao to je bilo i predvieno 1998. godine, mogli da ponu pregovori o proirenju EU. Za nemaku saveznu vladu posebno znaajna bila je injenica da je Pakt stabilnosti, potpuno nepromenjen, savladao i poslednju prepreku. Na taj nain, u predvienom redosledu uvoenja evra nita se nije promenilo. Unapred je postignut dogovor o formiranju neformalnog tela pri Evropskoj centralnoj banci. U uspehe nemake diplomatije svrstava se i dalekoseno unapreenje zajednitva u vezi s treim stubom i integracijom ABCengenskog sporazuma. Osim toga, Nemcima je polo za rukom da istraju na pravu veta u zajednikoj politici koja se ticala azila (politika azila, imigracije i viza), nasuprot osnovnoj liniji daljeg produbljivanja i principijelnog insistiranja na donoenju odluka kvalifikovanom veinom. Promena stava Aktuelno negodovanje graana zbog politike EU kvalitativno se razlikuje od ranijih kritika: osnovne vrednosti nemake evropske politike su se, isto tako, promenile kao i izdiferenciranost granica optereenja. Nemaka evropska politika vie ne predstavlja idealistiki i nezapaen izuzetak. Kontinentalna proevropska

NEMAKA U EU

175

posleratna romantika zauvek postala je prolost. Pored toga, evropska politika prvi put trojako deli nemako drutvo: (1) polarizuje ga po sadraju, srazmerno intenziviranju konkretnih politikih oblasti koje se svakodnevno nameu, npr. kroz diskusije o evru i irenju na Istok; (2) deli ga na zagovornike i protivnike iz kruga politike elite; (3) razdvaja zapadne i istone Nemce sa stanovita njihovih stavova o EU, pri emu na Istoku raste uzdranost prema Evropi, jer se Brisel vidi kao krivac za relativno usporen napredak Istoka. Nemaki prioriteti Do sad se u nemakoj evropskoj politici kao prednost pokazivala injenica o postojanju svesti o poziciji Nemake kao evropske regionalne sile. Primat isprepletanih interesa definisao je nemake interese u odnosu na interese najvanijih partnera. Strategija samoukljuivanja omoguila je negovanje kulture uzdranosti. Poveanje sposobnosti delovanja i uobliavanja nemake evropske politike zavisilo je od mere u kojoj je Saveznim vladama uspevalo da dalje unapreuju vrlo razvijen stil spoljnopolitikog multilateralizma. U zavisnosti od mere u kojoj je vladi iz Berlina uspevalo da postane prilagodljiv saigra u isprepletanim evropskim politikim mreama, mogle su se koristiti mogunosti uestvovanja i upravljanja dravnim instrumentima. Samo na taj nain moe se nadoknaditi gubitak spoljnopolitikog suvereniteta u evropskim procesima ukidanja granica. I nova crveno-zelena vlada morala se, od jeseni 1998, suoiti s tim iskustvom. Glasni zahtevi za smanjenjem nemakih doprinosa i vidljivim ostvarivanjem interesa brzo su zamrli. Nemaka se na mestu predsedavajueg EU, u prvom polugoditu 1999, suoila sa uveanim stepenom potrebe za koordinacijom: rat na Kosovu, zakljuci Agende 2000 i ostavka Evropske komisije zahtevali su najveu meru evropske interakcije. U programskoj postavci evropskih neophodnosti (produbljena integracija, institucionalne reforme, dozirano proirenje i smanjenje trokova), vlada reder-Fier svakako je sledila liniju dugoronog kontinuiteta nemake evropske politike. Za osnovni konsenzus unutar evropske politike, uobliene na osnovu stava nemakog stanovnitva koji se u tome i ogledao, bilo je, ipak, potrebno da vlada svakodnevno iznosi argumente, i to zbog promenjenih perspektiva koje su donele devedesete godine. U zavisnosti od politike oblasti, nemaka evropska politika proizlazi iz konkretne raunice trokova i koristi. U poreenju sa Amsterdamskim procesom, nemaka savezna vlada se u okviru priprema Meuvladine konferencije u Nici ponaala uzdrano. Trebalo je organizovati ABCLeft-overse iz Amsterdama. Pri tom, kljunu ulogu imalo je poveanje broja odluka koje se donose veinski. Poto je nemaka savezna vlada u toku priprema odustala u velikoj meri od reforme principa teine glasova, mogla je svojim uspehom smatrati poveanje broja odluka koje se donose veinom glasova. Ostae, meutim, zabeleeno da Francuska ni pod kojim uslovima nije

176

PRIRUNIK O EVROPI

bila spremna da u Savetu ima manje glasova od Nemake, iako je to u suprotnosti s principom relativne veliine i znaaja pojedinanih zemalja. Sveana deklaracija Povelje o osnovnim pravima iz Nice bila je u interesu nemake savezne vlade. Savezne pokrajine su u pripremama ponovo glasno zahtevale katalog nadlenosti. Osim toga, one su se zalagale za institucije brige o uslovima ivota kao to su tedionice, pokrajinske banke i javno-pravne radio-difuzne organizacije. Ovo je u toku priprema izazvalo kritike s take gledita zajednike politike konkurencije. Kako u oblasti kataloga ovlaenja, tako i na polju brige o uslovima ivota, Nica je saveznim pokrajinama poslala pozitivne signale. Predstojea ratifikacija Ugovora iz Nice u Saveznom veu sigurno nee doiveti neuspeh. Nove inicijative koje se tiu evropske politike dolazile su vie iz partijsko-politike ravni, nego politiko-administrativnim putem. Pritom, treba pomenuti kako Berlinski govor ministra spoljnih poslova Fiera, koji je odrao u maju 2000. izriito u svojstvu lana Parlamenta, a ne ministra, na temu finaliteta, tako i dokument o evropskoj strategiji SPD-a iz maja 2001. godine. Oba ova podstreka treba posmatrati u kontekstu unutranje politike. Stranka zelenih, kao i socijaldemokrate, ele da ovladaju Agendom evropske politike, koja je dugi niz godina bila u domenu stranaka Unije. Karl-Rudolf Korte

177

Obrazovna politika
Ugovorna osnova: l. 3(1q), 47, 137, 149, 150 UEZ. Ciljevi: pruanje doprinosa kvalitetnom visokom, optem i profesionalnom obrazovanju. Unapreenje sveobuhvatnog pristupa obrazovanju, kao i postizanje najveeg mogueg nivoa znanja u EZ putem stalnog usavravanja. Instrumenti: akcioni programi; smernice za priznavanje visokokolskih i strunih diploma. Programi: Sokrates, Leonardo, Tempus i dr. Budet: Budetska stavka 2001: 490 miliona evra (ukljuujui omladinu). Dokumenti: Saoptenja Komisije: Za Evropu znanja (COM(1997) 563); Konkretni budui ciljevi sistema obrazovanja (COM(2001)59). Literatura: Ingo Linzenman: Bildungspolitik; Politika obrazovanja, u: Verner Vajdenfeld, Volfgang Vesels (izd.): Jahrbuch der Europischen Integration; Godinjak evropske integracije, Non 2000ff; Burkhard Tile: Die Bildungspolitik der Europischen Gemeinschaft. Chancen und Versumnisse der EG-Bildungspolitik zur Entwicklung des Europas der Brger; Politika obrazovanja Evropske zajednice. anse i propusti politike obrazovanja EZ u razvoju Evrope graana, Minster 2000. Internet: GD obrazovanje i kultura: http://europa.eu.int/comm/education/index_de; CEDEFOP: http://www.cedefop.eu.int; Eurydice: http://www.eurydice.org

Politika obrazovanja Evropske zajednice se od ezdesetih godina postepeno razvijala preteno u pravcu programski orjentisane distributivne politike, i, kao takva, predstavlja evropski viak vrednosti u odnosu na nacionalne politike. Od 2000. godine, politika obrazovanja postala je znaajna kao deo evropske strategije zapoljavanja. Akcioni programi kao pretpostavljeni instrument EZ u politici obrazovanja ima na raspolaganju smernice i programe. Smernice su, kao instrument usaglaavanja, danas ograniene iskljuivo na oblast priznavanja visokokolskih i profesionalnih diploma, i koordinaciju pravnih i administrativnih propisa drava lanica o zasnivanju i obavljanju samostalnih delatnosti. U te svrhe, Savet usvaja smernice, jednoglasno, ili kvalifikovanom veinom (l. 47 UEZ), a Evropski parlament u tome uestvuje kroz postupak saodluivanja. Priznavanje diploma je, u velikoj meri, ureeno tako to je uvedeno naelo uzajamnog poverenja. Mnogo su vaniji viegodinji akcioni programi u oblasti obrazovanja. Naelni vidovi delovanja uvedeni su ve prvom odlukom Saveta, koja se odnosila na obrazovanje (1963), a konkretizovani su akcionim programom iz 1973. godine. Mere koje Zajednica preduzima trebalo bi da budu usredsreene na podrku i dopunu nacionalnih politika, razmenu informacija i iskustava drava lanica i umreavanje nacionalnih projekata, to bi doprinelo posti-

178

PRIRUNIK O EVROPI

zanju evropskog vika vrednosti. Od tog vremena, instrumenti politike obrazovanja EU nisu se iz osnova menjali, a od Amsterdamskog ugovora (1999), usvajaju se u skladu sa postupkom saodluivanja, nakon konsultovanja Ekonomskog i socijalnog komiteta i Komiteta regiona (l. 149, 150 UEZ). 1994/1995. godine, uvoenjem dva velika obrazovna programa ABCSokrat, opteg obrazovanja, i ABCLeonardo da Vini programa profesionalnog obrazovanja, saeti su i dopunjeni programi prve generacije, koji su ve tada bili pri kraju. Oba ova programa su, 1999. godine, obnovljena i dopunjena, a rok trajanja bio im je 6 godina (SL. L. 146 od 11. 06. 1999; SL. L. 28 od 03. 02. 2000). U njima, pored drava EEP, uestvuju i sve zemlje s kojima je EU poela pregovore o prikljuenju. Tempus program evropske saradnje u oblasti visokog kolstva takoe je produen 1999. godine (SL. L. 120 od 08. 05. 1999). Konkretni oblici razliitih mera u okviru programa obuhvataju: fiziku i virtuelnu mobilnost, razvoj mrea saradnje izmeu visokokolskih ustanova, unapreenje nadlenosti u oblastima jezika i kultura, razvoj inovativne delatnosti uz pomo pilot-projekata, kao i poboljanje zajednikih uporednih kriterijuma. Sokrat obuhvata podprogram Komenius, koji se odnosi na kolsko obrazovanje, Erazmus, koji se tie visokokolskog obrazovanja, Gruntvig podprogram za obrazovanje odraslih, Lingva podprogram jezike nastave i sticanja znanja jezika, kao i Minerva podprogram dopisne nastave. Leonardo podrava transnacionalne projekte profesionalnog obrazovanja, razvoj i transfer inovacija i kvaliteta, sticanje jezikih i kulturolokih znanja u oblasti strunog osposobljavanja, kao i transnacionalne mree transfera strunog znanja i transfera znanja u Evropi. Pored toga, oba ova programa podravaju i mere u oblasti istraivanja i uporednog obrazovanja. Akcioni programi se, uglavnom, sprovode na nacionalnom nivou. U Saveznoj Republici Nemakoj postoji mnotvo institucija odgovornih za pojedine delove programa Sokrat i Leonardo, a esto vie njih za isti podprogram. Sprovoenje programa na nacionalnom i nivou EU prate odgovarajui odbori. Pored ovih klasinih akcionih programa, obrazovno-politike aktivnosti EZ obuhvataju i druge instrumente podrke nacionalnim politikama. Ovde posebno treba pomenuti Evropski centar za unapreenje profesionalnog obrazovanja (ABCCEDEFOP) u Solunu, i Evropsku fondaciju za profesionalno obrazovanje u Torinu. U irem smislu, i mere koje podrava Evropski socijalni fond (na primer, prekvalifikacija nezaposlene omladine, mere dokvalifikacije radi ponovnog zapoljavanja) svrstavaju se u obrazovno-politike instrumente EZ (strukturna, regionalna i koheziona politika). Politika ogranienih dometa Dometi obrazovno-politikih mera su, ipak, ogranieni. Ugovorom iz Mastrihta (1993) utvreno je da se mere u oblasti obrazovanja smeju sprovoditi samo uz

OBRAZOVNA POLITIKA

179

uslov da drave lanice striktno potuju nastavne sadraje i obrazovne sisteme opteg i strunog obrazovanja, kao i raznolikost kultura i jezika (l. 149(4), 150(4) UEZ). U sadraje nacionalne politike se, iz ovih razloga, ne sme dirati, jer politika obrazovanja, kao i politika u oblasti kulture, ine sr samosvojnosti drava lanica, te treba da budu zatiene ABCprincipom subsidijarnosti. I u materijalnom pogledu, politika, koju u oblasti obrazovanja vodi EZ, sa svojih 0,5% ukupnog budeta, prilino je ograniena u poreenju sa izdacima za politiku obrazovanja na nacionalnom, ili regionalnom nivou. Predvianja: porast znaaja obrazovne politike EZ Od kraja devedesetih godina, mogu se prepoznati novi podsticaji u oblasti evropske obrazovne saradnje. Na Evropskom savetovanju na vrhu, odranom u martu 2000. godine u Lisabonu, efovi drava i vlada postavili su cilj da, do 2010. godine Unija postane najkonkurentniji i najdinaminiji ekonomski prostor u svetu koji poiva na znanju. Ovaj sastanak na vrhu je, pritom, doveo i do uobliavanja konkretnih ciljeva politike obrazovanja u sledeih deset godina, kao, na primer, onih koji se tiu investiranja u obrazovanje, ili unapreenja jednog evropskog ivotopisa. Politika obrazovanja se od tad definie iskljuivo kao deo evropske strategije zapoljavanja, a podsticanje doivotnog uenja i poboljanje kvaliteta kolskih sistema jesu ciljevi predoeni u smernicama obrazovne politike EU. Od prolea 2001. godine Savet ministara obrazovanja dostavlja Evropskom savetu godinji izvetaj o buduim ciljevima obrazovnih sistema i njihovom sprovoenju. Ovakva ustaljenost obezbeivae u budunosti nove podsticaje saradnji u oblasti obrazovne politike. Pri usredsreivanju na obrazac obrazovanje kao inilac ekonomskog uspeha Evrope, ne sme se izgubiti iz vida znaaj koji za izgradnju evropskog drutva moe imati zajednika evropska politika obrazovanja. Ingo Linzenman

180

Organizacija za bezbednost i saradnju u Evropi


Osnivanje: 30. 07. 1. 08. 1975. zavrna faza prve Konferencije KEBS s potpisivanjem Zavrnog dokumenta iz Helsinkija. Drave potpisnice: 53 drave iz Evrope i Azije, plus SAD i Kanada; uee SR Jugoslavije suspendovano izmeu jula 1992. i novembra 2000. godine. Organi: Pregovaraki proces suverenih drava; od 1990. godine, delimino institucionalizovan, od 1995. nazvan OEBS: Samit efova drava i vlada; Savet ministara; Visoki savet; Stalni savet; Generalni sekretar; Sekretarijat; Konferencije kontrole; Centar za spreavanje sukoba; Kancelarija za demokratske institucije i ljudska prava; Parlamentarna skuptina; vrilac dunosti predsedavajueg i Trojka; visoki komesar za manjine. Budet; personal: 2001: 191 miliona evra; dok uprava OEBS-a sa 270 osoba izgleda skromno, za aktivnosti OEBS-a na licu mesta angaovano je oko 4.400 slubenika. Dokumenta: Zavrni dokument iz Helsinkija, 1. 8. 1975; Zavrni kominike Konferencije KEBS-a u Beogradu, 8. 3. 1978; Zakljuni dokument madridskog susreta KEBSa, 6. 9. 1983; Dokumet stokholmske Konferencije o merama za izgradnju poverenja i bezbednosti, i razoruanja u Evropi, 19. 9. 1986; Zavrni dokument bekog susreta KEBS-a, 15. 1. 1989; Pariska povelja za novu Evropu, 21. 11. 1990; Helsinki dokument 1992. Izazov promene (10. 7. 1992); Budimpetanski dokument 1994: Put ka istinskom partnerstvu novog doba (56. 12. 1994); Dokument iz Lisabona 1996: Deklaracija iz Lisabona o zajednikom i sveobuhvatnom modelu bezbednosti za Evropu u 21. veku (23. 12. 1996); Deklaracija Ministarskog saveta u Oslu, 23. 12. 1998; Deklaracija sa Samita u Istanbulu: Evropska povelja bezbednosti (1819. novembar 1999); Izjava vrioca dunosti predsedavajueg Ministarskog saveta u Beu, 2728. novembar 2000. Literatura: Institut za istraivanje mira i bezbednosnu politiku Univerziteta u Hamburgu (Izd.): OSZE Jahrbuch; Godinjak OEBS-a 2000, Baden Baden 2000; Organization for Security and Cooperation in Europe: OSCE Handbook, 4. izdanje, Be 2000. Internet: http://www.osce.org; Centar za istraivanja OEBS-a: http://www.core-hamburgodinede

U obliku optih principa, smernica i preporuka, Konferencija o bezbednosti i saradnji u Evropi (KEBS) koja od 1. januara 1995. godine nosi naziv Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju u Evropi (OEBS), sklapa sporazume koji se odnose na meudravne odnose drava potpisnica. KEBS je, do kraja osamdesetih godina odreivao meru sukoba u saradnji i razgranienju pod uticajem konflikta izmeu Istoka Zapada. Potpisivanjem Pariske povelje za novu Evropu 1990, institucionalizovanje tzv. Helsinkog procesa i prijem novih drava 1992, KEBS se promenio iz osnova i sve vie ga odlikuje operativnost. Kao regionalni sporazum, u smislu Povelje Ujedinjenih nacija (poglavlje VIII), on, u saradnji sa Savetom bezbednosti UN, uestvuje u mirnom reavanju sporova bez mogunosti da sam upotrebi prinudne mere.

ORGANIZACIJA ZA BEZBEDNOST I SARADNJU U EVROPI

181

Ciljevi i aktivnosti KEBS-ovi dokumenti, potpisani od Zavrnog dokumenta iz Helsinkija 1975. godine, nisu ugovori koji imaju meunarodno pravno dejstvo. Oni, mnogo vie, imaju svojstvo postepenog, u nastavcima pisanog kanona vrednosti praenog procesom rastue politike obaveznosti, u smislu dobrovoljnog pridravanja njegovih odredbi. Polazite je bio teritorijalno-politiki status quo u Evropi. Odgovarajuim merama izgradnje poverenja, proirenja privredne, komercijalne i kulturne saradnje, i opteg unapreenja kontakata i komunikacije izmeu drava i njihovih graana, OEBS je doprineo poputanju napetosti i okonanju konflikta Istok-Zapad. Samit u Helsinkiju je 1992. godine za neosporne ciljeve proglasio potovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, ukljuujui i prava nacionalnih manjina, demokratiju, pravnu dravu, ekonomsku slobodu, socijalnu pravdu i odgovornost prema ivotnoj sredini. Time su sve drave potpisnice OEBS-a prihvatile one norme koje su zapadne drave potpisnice zastupale od poetka KEBS-a, 1973. godine. Danas je centralni zadatak OEBS-a da preventivnom diplomatijom i akcijama stvori zajedniki bezbednosni prostor od Vankuvera do Vladivostoka. OEBS sprovodi dugotrajne misije u kriznim oblastima Jugoistone Evrope, ZND, centralne Azije i Kavkaza, kao i u Ukrajini, Belorusiji, Letoniji i Estoniji. U sreditu su joj takozvani zamrznuti (npr. Nagorno Karabah, juna Osetija, Abhazija), i otvoreni sukobi, kao to je onaj u eeniji, i u dravama bive Jugoslavije. Svaka misija, koja se u prvo vreme planira na period od est do dvanaest meseci, ima specifian zadatak. Uopte uzev, misija OEBS-a treba da oceni politike tokove u jednoj dravi i da, aktivnim pruanjem pomoi i savetovanjem, unapreuje politike procese u slubi ublaavanja i predupreivanja sukoba. Sledei ovaj cilj, misije OEBS-a tesno sarauju s meunarodnim i nevladinim organizacijama. Osoblje misija potie preteno iz drava potpisnica OEBS-a. Verifikaciona misija, koja je izmeu oktobra 1998. i marta 1999. godine bila stacionirana na Kosovu, imala je vaan zadatak. Do povlaenja verifikacione misije sa Kosova, nakon neuspeha pregovora u Rambujeu, oko 1.400 verifikatora OEBS-a nadziralo je nain na koji SR Jugoslavija primenjuje Rezolucije Ujedinjenih nacija 1160 i 1199. Na razne naine (imenovanje Ombudsmana, kontrola naoruanja zajedno sa IFOR/SFOR, pripreme i organizovanje izbora) OEBS, koji obavlja dugotrajnu misiju u Bosni i Hercegovini, podrava, izmeu ostalog, sprovoenje Dejtonskog sporazuma. Na Kosovu i u Bosni i Hercegovini OEBS je nadlean, takoe, za organizovanje optinskih i parlamentarnih izbora. Evropska povelja o bezbednosti, usvojena na Samitu u Istambulu (novembar 1999) dodeljuje OEBS-u dodatne bezbednosno-politike funkcije, ali ga ne ini sidrom novog evropskog bezbednosnog sistema. U okviru Pakta stabilnosti Jugoistone Evrope OEBS ima, pre bi se moglo rei, podreenu ulogu.

182 Oblasti delovanja

PRIRUNIK O EVROPI

Predmet delovanja OEBS-a jesu tematski kompleksi, organizovani u tri korpe: Pitanja bezbednosti u Evropi: Ova korpa obuhvata, kao prvo, katalog deset vaeih principa istog ranga, kao to su, na primer, nepovredivost granica, nemeanje u unutranja pitanja, potovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, ravnopravnost i pravo na samoopredeljenje naroda. Drugi deo obuhvata dokument o merama za izgradnju poverenja i odreene aspekte bezbednosti i razoruanja. Kao glavna nit KEBS procesa razvili su se, s tendencijom osamostaljivanja, sporazumi o naoruanju i razoruanju. Drave NATO i tadanjeg Varavskog pakta potpisale su 19. novembra 1990. godine, u okviru pregovora KEBS o konvencionalnim borbenim snagama u Evropi, prvi meunarodno obavezujui Sporazum o smanjenju konvencionalnih borbenih snaga u Evropi (KBE 1). U Budimpeti su drave potpisnice KEBS-a 1994. godine prihvatile Kodeks ponaanja o vojno-politikim aspektima bezbednosti. Sa povredama normi OEBS-a treba se suoiti solidarno i usklaeno. U svrhe dalje saradnje u kontroli naoruanja, razoruanja, kao i izgradnje poverenja i bezbednosti, na Sastanku odranom u Helsinkiju 1992. godine, doneta je odluka o uspostavljanju Foruma za bezbednosnu saradnju (FBS), koji slui kao telo za pregovore i konsultacije o svim pitanjima razoruanja, kontrole naoruanja, izgradnje poverenja i bezbednosti i ublaavanja sukoba. Saradnja u oblastima privrede, nauke, tehnike i ekologije: odredbe druge korpe daju preporuke za saradnju, izmeu ostalog, i u oblasti trgovine, industrije, nauke, tehnologije i ekologije. Znaaj privredne dimenzije raste unutar sveobuhvatnog bezbednosnog koncepta, zbog ega je ekonomski forum OEBS-a trebalo dinaminije oblikovati. Pitanja privredne transformacije i mogunosti prekogranine saradnje postaju sredina, uz pitanja saradnje na prostoru Sredozemlja. Saradnja u humanitarnim i drugim oblastima: Trea korpa sadri izjave o namerama i konkretne preporuke u vezi s proirenjem i intenziviranjem meuljudskih kontakata, saradnje i razmene u oblasti kulture, informacija i obrazovanja. Ljudska dimenzija, u ijem je sreditu zahtev za obezbeenjem individualnih ljudskih prava i slobodan protok ljudi, informacija i ideja, skrivala je, bar do Konferencije odrane u Kopenhagenu 1990. godine, najvei potencijal za sukobe meu dravama potpisnicama OEBS-a. Jo 1989. godine poelo je premetanje akcenta sa spora oko normi suivota i principa drutvenog i dravnog ureenja u Evropi na regulativu i procedure postizanja tih ciljeva. Postupci i institucije Odluke u okviru OEBS-a preteno se donose konsenzusom. Kontrolne konferencije, koje se od 1990. godine, odravaju se, po pravilu, u dvogodinjem rit-

ORGANIZACIJA ZA BEZBEDNOST I SARADNJU U EVROPI

183

mu i detaljno nadziru i raspravljaju o svim oblastima aktivnosti OEBS-a pre odravanja samita efova drava i vlada. Rezultati se utvruju u zakljunom dokumentu. Slino se postupa i na razliitim specijalnim susretima. Savet ministara, kao centralno rukovodee i telo ovlaeno za donoenje odluka, zaseda, po pravilu, krajem jednogodinjeg mandata vrioca dunosti predsedavajueg (Chairman-in-Office/CIO) i na nivou ministara spoljnih poslova. Prvi put na zasedanju ministara, odranom u Beu 2728. novembra 2000. godine, nije usvojen zavrni dokument. CIO koordinie, uz pomo svog prethodnika i naslednika (Trojka), tekua pitanja OEBS-a i raspolae mogunou da poalje line opunomoenike i brzo reaguje na razvoj sukoba. To je, na primer, bio sluaj kad je 1995. godine poeo rat u eeniji, kad su 1996/1997. poniteni rezultati srpskih lokalnih izbora, i poetkom 1997. godine, u sluaju unutranjih politikih razraunavanja u Albaniji. Visoki savet, koji se sastoji od visokih slubenika ministarstava spoljnih poslova, je od 1997. sazivan samo kao ekonomski forum. Stalni savet, koji zaseda skoro jednom nedeljno, jeste regularno telo nadleno za politike konsultacije i iznalaenje odluka. Ovaj Savet moe da bude sazivan i u hitnim sluajevima, i sastaje se u Beu. U sastavu Stalnog saveta su stalni predstavnici zemalja uesnica. Generalni sekretar (od 1999. godine, slovaki diplomata Jan Kubis), koji je na elu sekretarijata, a sedite mu je u Beu, povezan je sa svim administrativnim aspektima OEBS-a i uestvuje u susretima ministarske Trojke. Od nedavno, Sekretarijat raspolae Centralom za angaovanje koja tesno sarauje sa Centrom za prevenciju konflikata OEBS (CPK). Centru za prevenciju konflikata (CPK) u Beu bila je prvobitno poverena samo oblast mera izgradnje poverenja i bezbednosti, ali, on sve vie preuzima funkcije sprovoenja verifikacija sporazuma u oblasti razoruanja i kontrole naoruanja, kao i postupaka mirnog reavanja sukoba. Helsinka konferencija, odrana 1992. godine, precizirala je instrumente za rano upozoravanje, spreavanje konflikata i politiko prevazilaenje kriza, kao i miroljubivo reavanje sporova. Operacije odravanja mira zahtevaju saglasnost neposredno pogoenih strana, nepristrasne su i vremenski ograniene, a odluka o njima mora biti usvojena konsenzusom Ministarskog saveta i Visokog saveta. OEBS moe od Evropske unije, NATO-a i Zapadnoevropske unije da zatrai raspoloivost svojih strunih znanja i resursa, kao podrku aktivnostima iji je cilj odravanje mira. Kancelarija za demokratske institucije i ljudska prava bavi se sprovoenjem odluka koje se odnose na ljudsku dimenziju i treba da prui podrku novim demokratijama u izgradnji njihovih institucija. Osim toga, ona prua pomo Visokom komesaru za nacionalne manjine, veaninu Rolfu Ekeusu. Visoki komesar vodi rauna o najranijem moguem trenutku za rano upozoravanje i, u sluaju potrebe, za preduzimanje pravovremenih koraka tihe diplomatije ko-

184

PRIRUNIK O EVROPI

jima je cilj upliv na etnike zategnutosti. Njegovo delovanje se, do sada, odnosilo iskljuivo na etnike sukobe u dravama Srednje i Istone Evrope, kao i poloaju Sintija i Roma u svim zemljama. Od jula 1992. godine, Parlamentarna skuptina OEBS-a sastaje se jednom godinje u Kopenhagenu. U njene zadatke ulaze provera, savetovanje o temama i merama saradnje, i njihovo unapreivanje. OEBS raspolae sa 4 krizna mehanizma: mehanizam hitnosti, politiki i vojni mehanizam, kao i mehanizam mirnog reavanja sukoba, koji uvodi postupak poravnanja. U maju 1995. godine konstituisan je Sud za poravnanje i arbitrau OEBS-a u enevi, kome do sad, meutim, nije prijavljen nijedan sluaj. Odnosi sa EU EU nije lan OEBS-a, ali je tesno povezana sa aktivnostima ove organizacije i od 1990. godine, kao i Savet Evrope, uestvuje kao posmatra na samitima i susretima eksperata. U svojstvu predsednika Saveta EZ, italijanski premijer Aldo Moro je potpisao Zavrni dokument iz Helsinkija. Parisku povelju je po prvi put potpisao, takoe, i predsednik Evropske komisije. Od Mastrihtskog ugovora (1993) drave lanice su se obavezale da tite principe iz Zavrnog dokumenta KEBS-a i ciljeve Pariske povelje u okviru svoje Zajednike spoljne i bezbednosne politike (ZSBP). Zajednika akcija Pakt za stabilnost Evrope iz 1993. predata je 1995. OEBS-u, kao sabirnom mestu za slobodno postignute bilateralne i multilateralne sporazume i njihovu kontrolu. EU koristi ekspertize OEBSa radi ocene politike zrelosti kandidata za pristupanje EU i drugih ugovornih partnera. U okviru jaanja ZSBP i Evropske bezbednosne i odbrambene politike, EU do sad nije sainila koncept budue saradnje sa OEBS-om i svoje uloge u njoj. EU e proirenjem stei i vie od jedne treine lanova OEBS-a. Ve u vreme EU-Petnaestorice, Uniji nije polazilo za rukom da uverljivo zastupa kolektivne pozicije. Perspektive: OEBS u senci EU i NATO Uprkos svom iroko postavljenom planu rada razoruanje, ljudska prava, manjine, spreavanje konflikata, mirno reavanje sukoba, unapreenje drutvenog blagostanja, socijalna sigurnost i demokratske institucije OEBS igra sporednu ulogu kad je re o donoenju odluka o novom bezbednosnom ustrojstvu u Evropi i na evroazijskom prostoru. Njegovi resursi (pratei personal, finansije, sankcije) slabo su opremljeni, postupak odluivanja nedovoljno delotvoran, a, uz to, nije ni pravno lice. Njegove delatnosti su komplementarne i paralelne sa aktivnostima drugih organizacija. Sovjetsko-ruski pokuaj da OEBS izgradi kao protivteu NATO nije uspeo. Danas se OEBS mnogo vie razvija i deluje u senci proirenja EU i NATO, i uiva vrlo malu panju javnosti. Usmerenost OEBS-a

ORGANIZACIJA ZA BEZBEDNOST I SARADNJU U EVROPI

185

ka razvoju demokratije i zatiti ljudskih prava na bivem Istoku sve vie kritikuje Rusija kao jednostranu, i zahteva kako u pogledu tema (npr. proliferacija, protivraketna odbrana, politiki ekstremizam, a pre svega, neonacizam), tako i u pogledu ciljnih zemalja (npr. Turska) uravnoteeniju politiku. SAD i EU ne slede zajedniku politiku jaanja i reforme OEBS-a, pri emu je interes SAD za OEBS vidno manji. Barbara Lipert

186

Politika azila, imigracije i viza


Ugovorna osnova: l. 6169 UEZ. Protokoli uz Ugovor EU. engenski i Dablinski sporazum. Ciljevi: Deo programa kojem je cilj stvaranje prostora slobode, bezbednosti i prava kao pomonih mera za uspostavljanje i obezbeenje unutranjeg trita. Instrumenti: Uredbe, smernice i odluke. Dokument: Akcioni plan sprovoenja Amsterdamskog ugovora o izgradnji prostora slobode, bezbednosti i prava (SL. L. C 019/23. 01. 1999). Literatura: Diter Kugelman: Spielrume und Chancen einer europischen Einwanderungspolitik; Mogunosti i anse evropske imigracione politike, u: asopis o pravima stranaca 1998, str. 243250; Peter-Kristijan Miler-Graf (izd.): Europische Zusammenarbeit in den Bereichen Justiz und Inneres; Evropska saradnja u oblastima pravosua i unutranjih poslova, Baden-Baden 1996; Albreht Veber: Mglichkeiten und Grenzen europischer Asylrechtsharmonisierung vor und nach Amsterdam; Mogunosti i granice evropskog usklaivanja azilantskog prava pre i posle Amsterdama, u: asopis za prava stranaca 1998, str. 147152. Internet: Oblasti politike EU: http://europa.eu.int/pol/index-de.htm; Centar za istraivanje meunarodnog i evropskog azilantskog i prava stranaca: http://migration.unikonstanz.de/german; SCADplus: http://europa.eu.int/scadplus/leg/de/s22000.htm

Svojom politikom azila, imigracija i viza, Evropska zajednica tei stvaranju prostora slobode, bezbednosti i prava (l. 61 UEZ). Ovaj cilj proizlazi iz ostvarenja koncepta o etiri osnovne slobode (slobodan protok roba, usluga, ljudi i kapitala) unutranjeg trita. U okviru napredne integracije ukidaju se i one prepreke koje jo uvek postoje, kao to su pravne norme koje koe integraciju, na primer, koliinska ogranienja pri uvozu robe, ali i sve pogranine kontrole. Odsustvo graninih kontrola na unutranjim granicama neke od drava lanica dogovorile su engenskim sporazumom. Meutim, zahteva se, zauzvrat, zajednika politika prema graanima drava koje nisu lanice EU na spoljanjim granicama Evropske unije, a samim tim, i zajedniki nastup u politici koja se tie azila, imigracije i viza. Unapreivanje zajednitva u oblasti azilantskog, imigracionog i viznog prava Azilantsko, imigraciono i vizno pravo uslovljeno je kompleksnim razvojem pravnih osnova koje se meusobno preklapaju i proimaju. Poetak intenzivnih pokuaja usklaivanja su 1985. godine obeleila dva dogaaja: Bela knjiga o unutranjem tritu, koju je izdala Komisija, a u kojoj su bili zabeleeni neophodni koraci koje treba preduzeti u cilju stvaranja unutranjeg trita, i ABCengenski sporazum, koji je 1990. godine dopunjen engenskim sporazumom o primeni,

POLITIKA AZILA, IMIGRACIJE I VIZA

187

da bi konano, 1993. godine, stupio na snagu. engenski sistem, kojem pripadaju sve drave lanice EU, osim Velike Britanije i Irske, stvorio je pretpostavke za otvaranje unutranjih granica. Godine 1997. on je dopunjen Dablinskom konvencijom, vaeom za sve drave lanice. Sadraj ovih Ugovora ine, izmeu ostalog, propisi o nadlenosti u postupku koji se odnosi na azil, kao i neka ovlaenja koja se odnose na vizno pravo. Kad je, 1993. godine, ABCUgovor EU stupio na snagu, a naroito posle izmena koje je pretrpeo na osnovu Amsterdamskog ugovora iz 1999. godine, stvorene su osnove za nove mogunosti delovanja na nivou EU. Sadejstvo u ovoj oblasti osmiljeno je najpre u okviru treeg stuba Evropske unije, Saradnje u unutranjoj politici i u oblasti pravosua, i to na meuvladinom nivou EU. Posle Amsterdamske revizije Ugovora, postao je mogu dosta obiman broj zajednikih pravnih reenja kojima se regulie oblast azila, imigracije i viza: odredbe iz Ugovora o EU unete su u Ugovor o EZ (l. 6169 UEZ). Na taj nain nije stvorena samo ansa da pravni akti koje treba usvojiti budu obavezujui u mnogo veem stepenu. Optim pravnim principima EZ (neposredno dejstvo, preimustvo prava Zajednice, pravna kontrola i slino), stvorena je i mogunost kontrole od strane Evropskog suda pravde. Takozvana engenska aktiva (tj. engenski ugovori i mnogobrojni pravni akti doneti na osnovu njih), koja se u meuvremenu primenjuje na Island i u Norveku, preneta je u EU. Za Dansku, Irsku i Ujedinjeno Kraljevstvo dogovoreni su izuzeci. Sm Ugovor sadri ambiciozan program reenja (l. 61 a, b UEZ) koja treba sprovesti do maja 2004. godine. Do tad treba i dalje, najee jednoglasno, donositi zakljuke u Savetu, a Evropski parlament treba samo konsultovati. Nakon toga, bie mogue donoenje odluka kvalifikovanom veinom, ukoliko Savet tu odluku donese jednoglasno (Pasarelov zakljuak). U tom sluaju, primenie se postupak saodluivanja, ime e, pre svega, Evropski parlament dobiti veu zakonodavnu ulogu (l. 67, 251 UEZ). Na osnovu jo neratifikovanog Ugovora iz Nice, taj postupak sprovoenja mera, koje se odnose na azil i izbeglice, treba odmah da se primenjuje, ukoliko Savet jednoglasno usvoji odluku o osnovnom acquis communautaire (l. 67(5) UEZ-N). U pojedinostima, osnove nadlenosti sadre dalekosena ovlaenja za postepeno stvaranje jednog ABCProstora slobode, bezbednosti i prava, kao i za usvajanje mera u oblasti politike azila, imigracije i izbeglica. Azilantsko pravo Do sad je integracija napredovala u oblasti azilantskog prava, pre svega, na nivou procesnog prava i manjih programa, s ciljem da se azilantima i izbeglicama prui konkretnija podrka. Dablinski i engenski sporazum o primeni ureuju nadlenost u vezi s proverom zahteva za odobravanje azila. Ipak, vanije zajed-

188

PRIRUNIK O EVROPI

nike materijalne propise, posebno same pretpostavke za ostvarivanje prava na podnoenje zahteva za odobravanje azila, najee je koilo zadravanje prava suvereniteta. U pogledu zahteva za odobravanje azila sve je ostalo na slabo obavezujuim odlukama o imigraciji (koje su 1992. godine odobrili nadleni ministri drava lanica) i na zajednikom stavu Saveta iz 1996. godine (SL. L. L 063/13. 03. 1996). Procesna regulativa, meutim, moe imati posredan uticaj na materijalno azilantsko pravo. Politika azila, koja je do sad smatrana samo predmetom od zajednikog interesa, Amsterdamskom revizijom Ugovora regulisana je lanovima 6163 UEZ. Tu su sad, pak, sadrane konkretne osnove ovlaenja u smislu donoenja zakona o azilu, ali i materijalnih pretpostavki azila. Dodatno teite predstavlja pravna regulativa koja se tie izbeglica. Na osnovu nje, Savet donosi minimum normi za priznavanje statusa izbeglica i njihovu privremenu zatitu, pospeuje njihovu ravnomerniju raspodelu na teritoriji Zajednice, i utvruje modalitete dugotrajnog boravka (l. 63(1) UEZ). Pored mnogobrojnih manje vanih mera u oblasti pravne regulative koja se tie izbeglica, u decembru 2000. godine stupila je na snagu Eurodac odredba na osnovu koje se od azilanata i ilegalnih useljenika mogu uzimati, memorisati i razmenjivati otisci prstiju, da bi se kasnije koristili radi identifikacije. U pripremi je pravni akt koji treba da ujednai postupak priznavanja statusa izbeglice (procesno pravo koje se bavi azilom). Jedan drugi bitan predlog Komisije predvia detaljne minimalne norme za prihvat azilanata, da bi se na teritoriji Zajednice, kad je o tome re, stvorili ujednaeni uslovi ivota. Predviena su i poboljanja u vezi sa spajanjem porodica. Imigraciono pravo Imigraciona politika bavi se pretpostavkama dugoronog boravka dravljana treih zemalja u zemljama lanicama EU, odnosno, boravkom duim od tri meseca. Njeno unapreivanje sa stanovita prava u okviru Zajednice sad je regulisano lanom 63(1) UEZ i dozvoljava budue usvajanje zajednikog evropskog imigracionog prava. Drave lanice, meutim, imaju pravo da zadre, ili da uvedu nacionalne odredbe saglasno ugovoru EZ i meunarodnim sporazumima. Iz tog razloga jo uvek nije raien put koji bi vodio ka stvaranju pravog zajednikog imigracionog prava. Do sad usvojeni Akti jo uvek poivaju, pre svega, na odredbama Ugovora EU u verziji Ugovora iz Mastrihta, i vie slue za koordinaciju u oblasti imigracionih pitanja. Trenutno postoji predlog Komisije da se uvede jedinstveni status za sve pripadnike treih drava s pravom boravka, kako bi se poboljalo integrisanje tih lica. Vizno pravo Politikom koju EU vodi u oblasti viza, tei se ujednaavanju pravnih osnova u sluaju kraeg boravka pripadnika treih drava. Dosadanji nesklad u politici

POLITIKA AZILA, IMIGRACIJE I VIZA

189

koja se tie viza tumaen je injenicom da su nadlenosti po ovom pitanju obuhvaene kako prvim, tako i treim stubom EU, a engenski sporazumi su sainjeni izvan ravni koja pokriva iskljuivo EU. Tek posle usvajanja Amsterdamskog ugovora, engenske pravne osnove ugraene su u pravni okvir Unije, dosadanje odredbe kojima je bilo ureeno vizno pravo postale su, na taj nain, i evropsko pravo. Pri tom se integracija u okviru EZ, kad je re o jedinstvenoj vizi, ograniavala do tada na jedinstveno uobliavanje nacionalnih viznih nalepnica. S obzirom da su engenske drave ve uspele da se dogovore o jedinstvenoj vizi, ukljuivanjem engenskog acquis-a ostvaren je jedan znaajan deo ugovorom postavljenog zakonodavnog programa. Obaveznost viza regulisana je odredbom usvojenom u martu 2001. godine. Bitne nadlenosti koje se odnose na dalji razvoj i obuhvatnije unapreenje zajednitva u oblasti pravne regulative u oblasti viza utvrene su l. 62(2) UEZ. Dalji razvoj sa stanovita akcionih planova Saveta i Komisije Amsterdamskom revizijom Ugovora sprovedene su, u prvom redu, pravne izmene, koje su, naravno, bile povod preusmeravanja politike EU. Savet i Komisija su, u decembru 1998, usvojili jedan akcioni plan najbolje mogue primene odredbi Amsterdamskog ugovora o izgradnji prostora slobode, bezbednosti i prava. Zakonodavni program sadran u ovom planu obuhvata, manje ili vie, detaljne zadatke koji se posebno odnose na razvoj azilantskog, imigracionog i viznog prava. U vezi s aktivnostima u narednih pet godina navode se razliita naela: realizacija zadataka iz Amsterdamskog ugovora u roku od pet godina uz potovanje ABCprincipa subsidijarnosti; naelo solidarnosti; poboljanje delotvornosti konkretnih mera; potovanje interesa nacionalnih drava. U azilantskom pravu treba, najpre, poboljati delotvornost pravila o nadlenosti u postupku povodom azila, koja su predviena Dablinskim sporazumom, moda i integrisanjem pravnih osnova u okrilje Unije. Kod pitanja iz oblasti imigracione politike prioriteti se vide, pre svega, u borbi protiv ilegalne imigracije, i u integrisanju zakonito naseljenih pripadnika treih drava putem sveobuhvatne migracione strategije. Ovo bi, dugorono posmatrano, moglo da dovede do nastanka imigracionog prava EZ. U pogledu viznog prava, drave lanice EU treba da razviju jedinstvene postupke i uslove davanja viza. Sledei dugoroni cilj jeste izdavanje jedinstvene vize EZ. O napretku postignutom u zakonodavstvu, Komisija izvetava svakih est meseci u Glasniku o napretku postignutom u stvaranju prostora slobode, sigurnosti i prava. Postavljeni temelji zajednike politike Pripajanjem politike u oblasti azila, imigracije i viza prvom stubu EU, a, samim tim, i dalekosenim prenoenjem nadlenosti na EZ, Zajednica ima mogunost

190

PRIRUNIK O EVROPI

da ureuje oblasti koje su do tad pripadale jezgru nacionalnog suvereniteta. Podstaknuto logikom unutranjeg trita, unapreenje zajednitva u ovim politikim oblastima moe se smatrati merilom kvalitativnog napretka evropske integracije. Rezultat je podizanje politike u oblasti azila, imigracije i viza na vii integrativni nivo. Istovremeno, postavljene su osnove unapreenja zajednitva u velikim delovima tzv. politike pristupanja. Mera u kojoj e ta ansa biti iskoriena zavisie od politike volje drava lanica koje uestvuju u tom procesu. Peter-Kristijan Miler-Graf / Frideman Kainer

191

Politika jednakih prava


Ugovorna osnova: l. 6 UEU. l. 2, 3, 13, 94, 137, 141, 308 UoEZ. Ciljevi: unapreenje jednakih ansi i prava mukaraca i ena; suzbijanje specifine diskriminacije polova. Instrumenti: uvoenje politike jednakih prava u sve sfere politike (mainstreaming); uredbe i smernice; postupak provere i postupak kod krenja Ugovora; pravosue ESP. Programi: DAPHNE (Suzbijanje nasilja nad decom, omladinom i enama); STOP (Mere protiv trgovine ljudima); inicijative u strukturalnim fondovima EU i programima demokratizacije PHARE (Srednja i Istona Evropa i MEDA (Partnerstvo Evropa Mediteran). Dokumenta: Godinji izvetaj Komisije; Jednake anse za ene i mukarce u Evropskoj uniji 2000 (COM(2001)179); Okvirna strategija jednakosti mukaraca i ena (20012005) (COM(2001)335). Literatura: Europisches Parlament: Die Rechte der Frau und der Vertrag von Amsterdam; Evropski parlament: Prava ene i Ugovor iz Amsterdama, Serija Prava ena, Luksemburg 1998; Hilde Albertini-Rot: Europa. Eine Chance fr die Frauen: zwanzig Jahre Fraueninformation der Europischen Kommission; Evropa. ansa za ene: dvadesetogodinje informisanje Evropske komisije o enama, Keln 1998. Internet: GD zapoljavanje i socijalna pitanja: http://www.europa.eu.int/comm/employment_social/equ_opp/index_de.htm; Publikacije EP (GD IV): http://www.europarl.eu.int/ workingpapers/femm/default_en.htm

Jo uvek nije postignuto izjednaeno uee pripadnika oba pola u procesima odluivanja u Evropi, kako politikim tako i ekonomskim, uprkos stalnom rastu uea ena. Samo takav odnos, meutim, stvara preduslov za politiku koja e u jednakoj meri uzeti u obzir potrebe i interese mukaraca i ena. Evropska Unija je spoznala nunost unapreenja jednakih prava mukaraca i ena. Sledei korak nainjen je proklamacijom u Povelji o osnovnim pravima iz Nice, koja ima za cilj obezbeenje jednakosti ena i mukaraca u svim oblastima (l. 23 Povelje). ene u politici i privredi Od svih organa EU, Evropski parlament (EP) je taj u kojem je prisustvo ena najvee 30%, ukljuujui i samu predsednicu. Pet od 20 lanova Evropske komisije su ene. Broj ena u sastavu Evropskog suda pravde (ESP) i Evropske revizione kontrole porastao je u proloj godini, ali je sa 3, odnosno, 2 od ukupno 15 lanova, jo uvek neznatan. Na tritima rada ene su u podreenom poloaju zbog skraenog radnog vremena i radnog odnosa na odreeno vreme. ak i kada se uzmu u obzir strukturalne razlike, ene, prema podacima Eurostat-a, u proseku zarauju 15% manje nego njihove kolege. ene na rukovodeim poloajima u oblasti nauke jo uvek su izuzetak.

192

PRIRUNIK O EVROPI

Uspostavljanje jednakih prava ena i mukaraca spada u zadatke Evropske zajednice (l. 2 UoEZ), i ono je zacrtano u pravu Zajednice. Jednakost se do sad unapreivala kroz devet smernica obimnog pravosudnog sistema Evropskog suda pravde (ESP), kao i itavim nizom preporuka i odluka EP. Nakon etvrtog akcionog programa, dimenzija jednakih ansi uvrtena je, takoe, u politiku akcije EZ i povezana je sa usmerenim programima za ene. Od jednakih plata do mainstreaming-a jednakih ansi Naelo jednake zarade za isti posao, koje je prvobitno prihvaeno, da bi se izbegla nelegalna konkurencija zbog niskih plata za ene, uvrteno je u ABCEEZUgovor (1958), lan 119. Teme koje se tiu enskih politikih ciljeva danas imaju mnogo iru pravnu i politiku osnovu, nego to je prvobitno bilo nameravano. Tome je doprineo ESP svojim merodavnim pravosuem u osetljivim oblastima socijalnog zakonodavstva koji se ogleda u l. 141 UoEZ. ensko-politikim temama bave se Odbor za prava ena i jednakost ansi EP, referat za jednake anse i savetodavni Odbor za jednakost ansi Evropske komisije, potom Savet, naroito u sastavu ministarki za rad i socijalnu politiku, kao i nevladine organizacije, na primer, Evropski enski lobi. Na odgovarajui nain, smernice obuhvataju skraeno radno vreme, roditeljski odmor i zatitu zaposlenih trudnica, program borbe protiv trgovine belim robljem, seksualnog zlostavljanja i nasilja nad enama. Radi objedinjavanja energija i koherentnijeg oblikovanja politike, Komisija je, u aprilu 2001. godine, donela odluku o novoj okvirnoj strategiji koja treba da objedini sve inicijative i programe iz poslednjih godina pod jedan krov (COM(2001) 335). Okvirna strategija treba da podri uvaavanje jednakih prava mukaraca i ena u svim politikim oblastima EZ (gender mainstreaming) i unapredi status ena u ekonomskom, socijalnom i politikom ivotu. Novi akcioni program predvia 50 miliona evra za period od 2001. do 2005. godine. Ciljevi strategije jesu primereno ukljuivanje ena u procese odluivanja, i prevazilaenje specifinih stereotipa u vezi s pripadnou nekom polu. Uzima se u obzir i politika kandidata za pristupanje, koji postojee propise moraju da pretoe u svoje nacionalno pravo. Jednaka prava kao sredini zadatak U cilju otklanjanja nejednakosti i unapreenja jednakog poloaja mukaraca i ena, politika jednakih prava postala je ABCUgovorom iz Amsterdama od 1999. shodno l. 3(2) UoEZ) sredini zadatak (mainstreaming). Da bi se obezbedilo ukljuivanje u sve politike koncepte i mere EZ, imenovane su opunomoenice za pitanja ena u Generalnim direktoratima i referatima Evropske komisije, a predvieni su i postupci provere. Preduzete su inicijative s ciljem ukljuivanja

POLITIKA JEDNAKIH PRAVA

193

specifine dimenzije vezane za pripadnost odreenom polu, na primer, u oblastima zapoljavanja i istraivanja, omladine i obrazovanja, zdravstva i kulture, ali i proirenja odnosa sa inostranstvom. Ove inicijative, meutim, nisu postale toliko znaajne na osnovu pojedinanih mera, koliko zbog njihovog potencijala u odnosu na politiku koja e se ubudue voditi. Na Svetskoj konferenciji ena, odranoj u okviru aktivnosti Ujedinjenih Nacija u Pekingu 1995. godine, kao i na post-Peking +5 konferenciji odranoj u junu 2000. godine u Njujorku, drave EU bile su u poziciji, da se jednim glasom zauzmu za prava ena. Znaajan napredak predstavlja uvoenje jednakih ansi u Regionalnu, strukturnu i kohezionu politiku, kao i u Politiku zapoljavanja. U strukturnim fondovima EU unapreenje statusa ena ima prioritet. Jedno od uporita smernica politike zapoljavanja 2000. godine ini jednakost ansi, koja u itavoj strategiji zapoljavanja postaje sredinji zadatak, ije teite nije samo smanjenje specifinih razlika vezanih za polnu pripadnost koje postoje na tritu rada, ve lake vraanje u svet zaposlenih, i sklad izmeu porodice i zanimanja. Naglaeno je uravnoteeno uee mukaraca i ena u porodinom i profesionalnom ivotu. Jednak poloaj mukaraca i ena zauzima vanu ulogu i u ABCDijalogu socijalnih partnera. Kvota za ene? Unoenjem Sporazuma o socijalnoj politici (l. 136143 UoEZ) u Ugovor o EZ, njegove odredbe poinju da vae u svim dravama lanicama EU. Sporazum se nije usprotivio pozitivnim merama drava lanica u korist ena. lan 141(4) UoEZ ne spreava drave lanice da, radi obezbeivanja pune jednakosti mukaraca i ena u profesionalnom ivotu, zadre, ili donesu odluku o posebnim povlasticama za slabije zastupljeni pol. Ova formulacija jeste posledica dugogodinjeg spora oko pozitivnih mera unapreenja statusa ena, koje bi bile u suprotnosti s naelom jednakog tretmana, a nalaze se i u l. 23 Povelje o osnovnim pravima. Nakon viedecenijskih pravosudnih odluka ESP u korist ena, presuda Kalanke (pres. C450/93), doneta u oktobru 1995. godine, izazvala je bunt, i to ne samo u redovima evropskih enskih organizacija, ve i u Odboru za prava ene EP. Donosei tu presudu, sudije su pole od toga da bi nacionalni propisi, koji daju prvenstvo unapreenju poloaja ena u radnim oblastima u kojima su one nedovoljno zastupljene, mogli da povrede princip jednakog tretmana ena i mukaraca. Kasnije je ova postavka precizirana presudom Marschall (pres. C409/95), kao i novijim presudama: pozitivne mere u korist slabije zastupljenog pola dozvoljene su, ukoliko nije re o krutom automatizmu kvota. Ovu nit sledi i uredba Saveta iz 1998. godine, koja uvodi propise o jednakosti a time i pozitivne mere u propise o statusu slubenika i zaposlenih u EZ. Komisija je sebi posta-

194

PRIRUNIK O EVROPI

vila za cil, da udeo ena i mukaraca u odborima i ekspertskim grupama, koje ona angauje, mora da iznosi najmanje po 40%. Prava ena u politikoj Agendi Zahvaljujui pravosuu ESP, jednak tretman ena i mukaraca postao je danas osnovno naelo prava Zajednice. Polazei od nivoa EU, politika jednakih prava sve vie dolazi do izraaja u samim dravama lanicama, kao to to pokazuje, na primer, ustanovljavanje institucionalnih struktura u dravama lanicama, koje ima za cilj obezbeivanje jednakog poloaja mukaraca i ena. Nakon presude koju je ESP doneo u sluaju Tanje Krail vs. Savezna Republika Nemaka (pres. C285/98) u januaru 2000. godine, Savezna Republika Nemaka morala je dozvoliti enama sluenje vojnog roka pod orujem. Aktuelna tema rasprave jeste izmena smernice o jednakom tretmanu iz 1976. godine. Ova smernica treba ubudue snanije da obavee drave lanice na uvaavanje jednakih prava ena i mukaraca prilikom formulisanja i sprovoenja pravnih i administrativnih propisa i politika. Evropski parlament je do sad, kroz postupak saodluivanja po pitanjima rada i zapoljavanja (l. 141 (3) UoEZ), mogao da utie na obezbeivanje i primenu naela jednakih ansi. Ugovor iz Nice predvia postupak saodluivanja i u okviru suzbijanja diskriminacije, poto su naelne odluke drava lanica donete jednoglasno (l. 13(2) UoEZ-N. Srazmerno visok udeo ena u Parlamentu, kao i tradicija Parlamenta, i nadalje e voditi rauna o tome da se ensko-politike teme otvore i van pitanja zapoljavanja. Izabel Tanous

195

Politika konkurencije
Ugovorne osnove: l. 8189 UoEZ. Ciljevi: obezbeivanje otvorene trine privrede sa slobodnom tj. neiskrivljenom konkurencijom; jaanje evropske unutranje i spoljne konkurentnosti; podrka dovravanju unutranjeg trita; poboljanje okvirnih uslova za rast, blagostanje i zapoljavanje. Instrumenti: zabrana kartela; kontrola fuzionisanja; kontrola dravnih subvencija. Dokumenta: Bela knjiga Komisije o modernizaciji propisa za primenu l. 85 i 86 UoEZ [COM(1999) 10199]; Komisija evropskih zajednica, XXX Izvetaj o politici konkurencije 2000, Brisel 2001. Literatura: Jrgen Stehn, Wettbewerbs- und Industriepolitik; Politika konkurencije i industrijska politika, u Werner Weidenfeld, Wolfgang Wessels (izd.): Godinjak evropske integracije 2000/2001, str. 203208. Van Miert, Karel: Markt, Macht Wettbewerb meine Erfahrungen als Kommissar in Brssel; Trite, mo, konkurencija moja iskustva komesara u Briselu, tutgart/Minhen, 2000. Werner Weidenfeld, Jrgen Turek: Standort Europa. Handeln in der neuen Weltwirtschaft; Mesto Evropa. Delovanje u novoj svetskoj privredi, 2. izdanje, Gitersloh, 1996. Internet: GD konkurencija: http://europa.eu.int/comm/dg04/index_de.htm

Ugovor Evropske zajednice uspostavlja privredni prostor Evropske unije kao otvorenu trinu privredu slobodne konkurencije. Osnovne slobode prometa roba, kapitala, usluga i kretanja lica su, pored principa nediskriminacije i Zakona EZ o konkurenciji, sutinski elementi ekonomskog poretka. Na osnovu Ugovora o EZ i pravosudnih odluka Evropskog suda pravde (npr. presuda Cassis de Dijon iz 1979), politika konkurencije ima za cilj da garantuje uspostavljanje i odranje prave konkurencije. Stoga je ona usko povezana sa dovravanjem unutranjeg trita. Osim toga, ona treba da jaa konkurentnost EU i da doprinese veoj zaposlenosti i rastu. Konkurencija nije mogua bez priznavanja trita, jer joj preko mehanizma cena pripada efikasna raspodela (alokacija) roba i usluga. Ogranienja konkurencije koja mogu da nastanu zauzimanjem monopolskih i oligopolskih pozicija, dogovorenim cenama, ili dravnim intervencijama, treba suzbijati. Pravilo o konkurenciji EZ dozvoljava izuzetke samo ako je re o obezbeivanju roba i usluga od velikog javnog interesa. Evropska komisija ima na raspolaganju instrumente konkurentske politike, koji se sastoje od zabrane kartela, kontrole fuzionisanja, i kontrole dravnih subvencija. Osnove Generalni direktorat Evropske komisije za konkurenciju nadlean je za politiku konkurencije EU. U svojoj ulozi zatitnice ugovora, Komisija garantuje zakonito funkcionisanje slobodne konkurencije, a time i trino-privrednu osnovu evrop-

196

PRIRUNIK O EVROPI

skog ekonomskog poretka. U toku realizacije programa unutranjeg trita Komisija je nacionalne monopole vratila u polje konkurencije (npr. telekomunikacije, energetiku, ili avio-saobraaj). U naelu, Komisija intervenie kad dravne subvencije, dogovori i spajanje preduzea ugroavaju konkurenciju unutar Zajednice, za ta joj stoji na raspolaganju regulativa iz l. 8189 UoEZ. Trenutno, samo Komisija ima pravo da na osnovu postupka oslobaanja (Uredba o sprovoenju Ur. 17 iz l. 81 i 82 UOEZ) uesnicima na tritu dozvoli dogovore i saradnju. Sa Ur. 17 uspostavljen je sistem notifikacije, koji uesnike na tritu obavezuje da sporazume, koji bi eventualno mogli da ogranie konkurenciju na unutranjem tritu, prethodno prijave Komisiji. Nakon toga, na osnovu posebnog injeninog stanja iz l. 81(3) UoEZ, Komisija moe da odobri oslobaanje. Na taj nain, u okviru Pravila o konkurenciji EZ uspostavljena je glavna instanca za odobravanje oslobaanja za sve sporazume kojima je to potrebno. Centralna primena Pravila o konkurenciji preko Komisije ima veliki znaaj, jer se time obezbeuje produbljena i neprekidna integracija nacionalnih trita, a stvaranje trinih prepreka nacionalnih aktera moe se spreiti. Zabrana kartela i kontrola fuzionisanja lan 81 UoEZ zabranjuje one dogovore izmeu preduzea koji bi mogli umanjiti obim trgovine izmeu drava lanica i spreili, ograniili ili iskrivili konkurenciju unutar zajednikog trita. lan 82. UoEZ zabranjuje svaku zloupotrebu dominantne pozicije na Zajednikom tritu. Na osnovu tih pravnih normi, Evropska komisija moe da deluje na osnovu albi, ili po slubenoj dunosti, tako to pokree postupak provere, sankcionie ponaanje suprotno konkurenciji i pravno obavezujue kanjava. Uredbe i smernice donosi Savet (od ABCUgovora iz Amsterdama iz 1999), kvalifikovanom veinom glasova, na predlog Komisije, i nakon to saslua miljenje Evropskog parlamenta (EP) (l. 83 UoEZ). Komisija u pojedinanim sluajevima odobrava dogovore, na primer, radi jaanja meunarodne konkurentnosti evropskih preduzea. Komisija obavlja proveru tih dominantnih pozicija na tritu u pojedinanom sluaju, i, u sluaju potrebe, glasa u korist globalne konkurentske sposobnosti (npr. Lufthansa vs. SAS, Airbus Industries ili EADS). Od 1990. godine, Uredba Saveta o kontroli fuzionisanja dopunjava Pravilo o konkurenciji EZ (Ur. br. 4064/89). Shodno ovoj Uredbi, projekti fuzionisanja od zajednikog interesa moraju se prijavljivati, ukoliko dotina preduzea postiu ukupan promet u svetu od preko 5 milijardi evra, ili ukoliko ukupan promet dotinih preduzea u Zajednici prelazi 250 miliona evra. Nacionalni organi za kontrolu kartela nadleni su jo samo za sluajeve koji su ispod ovog nivoa vrednosti. Godine 1977, ovi nivoi vrednosti modifikovani su da bi jedinstvenim proce-

POLITIKA KONKURENCIJE

197

njivanjem u svim dravama lanicama, preduzeima pruili vie pravne sigurnosti. U principu, kontrola fuzionisanja postala je neophodna usled munjevitog porasta broja spajanja preduzea na unutranjem tritu. Preventivno kontrolisanje dogovora izmeu preduzea i njihovog spajanja pokazalo se delotvornim instrumentom obezbeivanja konkurencije. Primer zabrane fuzionisanja je alijansa Bertelsmann AG sa Kirch Gruppe u oblasti Pay-TV, ili spajanje General Electrica i Honywell-a. Dravne subvencije Kontrola subvencija (l. 8789 UoEZ) jeste drugi stub oslonca politike konkurencije EU. Dravne subvencije nespojive su sa Zajednikim tritem, ukoliko ugroavaju trgovinu izmeu drava lanica. Uredbe o sprovoenju, takoe, donosi Savet, na predlog Komisije i nakon to saslua miljenje EP, kvalifikovanom veinom glasova (l. 89 UoEZ). Primeri su subvencije Slobodne drave Saksonije prema Volkswagen AG; kao nezakonita subvencija ocenjeno je pruanje garancija javno-pravnom bankarskom sistemu u Nemakoj (sluaj WestLB). Intervencije EZ u sluaju dravnih subvencija politiki su vrlo osetljiva pitanja, jer su subvencije instrumenti nacionalnih ekonomskih i strukturnih politika, a time est predmet interesa raspodele nacionalne moi. Komisija, naravno, odobrava nacionalne programe subvencija, ukoliko oni nedvosmisleno imaju za cilj korekciju strukturnih neujednaenosti u odreenim proizvodnim granama, ili privrednim sektorima (Industrijska politika). Po miljenju Komisije, instrumenti politike EU u oblasti konkurencije, a u svetlu izmenjenog naina voenja ekonomije (unutranje trite, globalizacija), kao i skoro nesavladivih trokova uprave, nisu vie primereni vremenu. Stoga je Komisija 1999. godine podnela predloge za reformu u obliku Bele knjige za pojednostavljenje sistema kontrole i davanja dozvola iz l. 81 i 82 UoEZ. Njene glavne take su: ukidanje sistema notifikacije, shodno Ur. 17; ukljuivanje nacionalnih organa i sudova u sistem zakonskih izuzetaka (u skladu sa l. 81 i 82); uvoenje kontrole zloupotrebe umesto prethodne kontrole. Komisija se nada da e ovim korakom racionalizacije politike u oblasti konkurencije doprineti veem rastereenju i usredsreivanju svojih napora na stvarno vane sluajeve. Politika konkurencije bi, po njenom miljenju, bila koherentnija i transparentnija, jer bi njeno sprovoenje bilo vie decentralizovano i efikasno ureeno. Mane predloga Komisije su eventualni gubitak jedinstvenog obezbeenja konkurencije. Nacionalni organi mogli bi da dou do razliitih ocena slinih stvarnih stanja. Posledica bi bila poveana pravna nesigurnost preduzea. Uz to, stimulisalo bi se izigravanje nacionalnih organa kontrole. Nezavisno od dovoljno slobodnih kapaciteta u dravama lanicama, povodom predstojeeg proirenja postavlja se pitanje da li je u novim pravnim sistemima kultura konkurenci-

198

PRIRUNIK O EVROPI

je zaivela u meri dovoljnoj da se trajno obezbede principi unutranjeg trita. Usled rastue meunarodne konkurencije, postaje diskutabilno, da li je decentralizacija svrsishodan put reforme, jer bi svaka pojedinana zloupotreba morala biti dokazana. Bilans: raskorak u politici EU na polju konkurencije Politika konkurencije je od eminentnog znaaja za ekonomsko produbljivanje procesa evropskog ujedinjenja. Upravo u vezi sa ekonomskom i monetarnom unijom na znaaju dobija obavezujue ureena politika na polju konkurencije, jer evro poveava transparentnost trinih uslova i, shodno tome, konkurencije. Time e se poveati broj mera koje izobliavaju konkurenciju. Stoga e, u narednim godinama, biti znaajno da se uz pomo politike konkurencije osiguraju unutranja i spoljna slobodna konkurencija. U svetlu ovih injenica mora se pronai kako pravna, tako i konkurentna delotvorna ravnotea izmeu mera koje garantuju konkurenciju unutar unutranjeg trita, i onih koje osiguravaju spoljnu konkurentnost evropskih preduzea. U proirenoj, a time i heterogenijoj EU bie potrebna efektivna politika konkurencije, koja e biti imuna kako na pojedinane ekonomske interese, tako i na dravne intervencije oprene politikom poretku. Holger B. Fridrih

199

Politika ljudskih prava


Ugovorne osnove: Preambula l. 2, 6, 7, 11, 13, 19, 49 Ugovora o Evropskoj unuji, l. 60, 133, 177, 300, 308, 310 Ugovora o osnivanju Evropske zajednice. Meunarodne pravne osnove: Opta deklaracija o ljudskim pravima; Pakt o graanskim i politikim pravima; Pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima; Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, i dr. Ciljevi: potovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda; razvoj i jaanje demokratije i pravne drave; unapreenje i odranje mira, stabilnosti i blagostanja. Instrumenti: poverljiva i javna ocena situacije u oblasti ljudskih prava; politiki dijalog; klauzule o ljudskim pravima i demokratiji u sporazumima s treim zemljama; odlaganje, prekid i okonanje ugovornih obaveza i ugovora; koordinisano postupanje drava EU u meunarodnim organizacijama; instrumenti Zajednike spoljne i bezbednosne politike (l. 12 Ugovora o Evropskoj uniji) ukljuujui Petersberke zadatke (l. 17 Ugovora o Evropskoj uniji), kao i uvoenje ekonomskih sankcija (l. 301 Ugovora o osnivanju Evropske zajednice). Programi: Evropska inicijativa za unapreenje demokratije i za zatitu ljudskih prava (godinje 100 mil. evra). Dokumenti: Godinji izvetaj EU o stanju u oblasti ljudskih prava 1999/2000 [http://ue.eu.int/pesc/default.asp?lang=de]; saoptenje Komisije; Uloga Evropske unije u unapreenju ljudskih prava i demokratizaciji u treim zemljama [COM (2000) 252]. Literatura: Philip Alston (izd.), The EU and Human Rights; Evropska unija i ljudska prava, Oksford 1999; Frank Hoffmeister: Menschenrechts- und Demokratieklauseln in den vertraglichen Auenbeziehungen der Europischen Gemeinschaft; Klauzule o ljudskim pravima i demokratiji u spoljnim ugovornim odnosima Evropske zajednice, Berlin 1998. Internet: GD za spoljne odnose: http://europa.eu.int/comm/external_relations/human_rights; Baza podataka Zajednike spoljne i bezbednosne politike: http://ue.eu.int/ pesc/default.asp?lang=de; Nagrada Saharov: http://www.europart.eu.int/compart/afet/ droi/sakharov/default_en.htm

Zatita ljudskih prava nije izvorni zadatak Evropske zajednice, ali potie iz tradicionalnog angamana Zajednice i politike samospoznaje Evropske unije. U samospoznaji organa EU, u procesu proirenja, i u spoljnim odnosima Evropske zajednice, potovanje ljudskih prava uvek je bilo od sutinskog znaaja. Od poetka devedesetih godina, EZ/EU je pojaala svoj meunarodni angaman u unapreenju ljudskih prava i demokratizacije obuhvatnijim uvoenjem klauzula o ljudskim pravima i demokratiji u sporazume s treim zemljama. Zalaganje za ljudska prava irom sveta oteano je nedostatkom jasnog pravnog poloaja, i ostaje obeleeno institucionalnom podelom na spoljno-ekonomske i spoljnopolitike instrumente.

200 Razvoj: sporno pitanje nadlenosti

PRIRUNIK O EVROPI

ugovori (1958) ostavili su po strani nadlenost Zajednice za politiku u oblasti osnovnih i ljudskih prava, jer se njena oblast angaovanja ograniavala na ekonomsku saradnju. Pitanja osnovnih i ljudskih prava razmatrana su u Savetu Evrope i u okviru Evropske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP). Prazninu koja se usled toga pojavila unutar Zajednice, i koja se produbljivala, popunio je Evropski sud pravde svojim pravosudnim delatnostima, koje su se zasnivale na zajednikoj ustavnoj tradiciji drava lanica i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima. Zajednikom izjavom, objavljenom u aprilu 1977. godine, Savet ministara, Komisija i Evropski parlament dodatno su se obavezali na potovanje osnovnih prava izvedenih iz Evropske konvencije o ljudskim pravima. ABCUgovorom iz Mastrihta (1993) EU unela je potovanje ljudskih i osnovnih prava u jedan samostalni lan ugovora (l. 6 Ugovora o Evropskoj uniji). Na osnovu pravca kojim je krenuo proces evropskog ujedinjenja, Komisija u privrednim odnosima sa inostranstvom i u razvojnoj politici raspolae dalekosenim ovlaenjima i dugogodinjom praksom. Nasuprot tome, Zajedniku spoljnu i bezbednosnu politiku u velikoj meri nose drave lanice i saradnja u Savetu. Stoga, u pitanjima politike u oblasti ljudskih prava u spoljnim odnosima dolazi do sukoba nadlenosti i izmeu organizacija EU, pre svega, izmeu Saveta i Komisije. Pored ABCobaveze stvaranja koherentnosti (l. 3 UEU), koja zahteva tesnu saradnju izmeu Saveta i Komisije i usaglaenost svih spoljnopolitikih mera, Evropski sud pravde pobrinuo se da, shodno njegovoj ekspertizi, Komisija i drave lanice svoje mere u vezi sa odlaganjem ugovornih obaveza usaglase i da ih, ukoliko je to mogue, sprovedu. Teko pitanje nadlenosti delimino je razjanjeno dvema uredbama [SL. L. L 120 od 8. 5. 1999]: o daljem razvoju demokratije, i o zatiti ljudskih prava u svetu, usvojenim u aprilu 1999. godine. Uredbe Komisiji daju znatna ovlaenja za sprovoenje, i predviaju stvaranje Komiteta drava lanica za ljudska prava i demokratiju kojim bi predsedavala Komisija, a koji je poeo sa radom u julu 1999. godine. Zbog pravnog stanja bile su potrebne dve uredbe, i to jedna u okviru razvojne saradnje [Ur. (EZ) br. 975/1999], koja se oslanja na l. 179 UEZ, i jedna za tree zemlje, van razvojne saradnje, [Uredba (EZ) br. 976/1999], koja se poziva iskljuivo na ovlaenja iz l. 308 UEZ. Za period od 1999. do 2004. godine, obema uredbama predvieno je 410 miliona evra za tehniku i finansijsku pomo, mere, akcione programe i hitne mere. Time je stvorena i pravna osnova za Evropsku inicijativu za demokratiju i ljudska prava, koja je usmerena na saradnju sa nevladinim organizacijama. Cilj unapreenja potovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda, koji je ve proklamovan u razvojnoj saradnji, proiren je Ugovorom iz Nice na sve vidove saradnje s treim zemljama (l. 181a UEZ).

ABCRimski

POLITIKA LJUDSKIH PRAVA

201

Klauzula o ljudskim pravima u sporazumima s treim zemljama Do unapreenja ljudskih prava i demokratskih principa dolo je prvo u okviru razvojne politike. Tako, etvrti ABCSporazum iz Lomea, sklopljen 1989. godine, sadri priznavanje ljudskih prava, ali nije podrobnije navodio posledice njihovog eventualnog krenja. Revizijom sporazuma iz 1995. ovaj nedostatak je otklonjen tako to je uveden mehanizam suspenzije. Sporazumom iz ABCKotonua, sklopljenim 2000. godine, koji zamenjuje Sporazum iz Lomea, ljudska prava, demokratski principi i pravna drava uvreni su kao sutinski sastavni delovi odnosa EU sa zemljama afrikog, karipskog i pacifikog regiona (AKP-zemlje). lan 96 Sporazuma predvia postupak konsultacije o kanjavanju krenja ljudskih prava. Povezivanje potovanja ljudskih prava sa dodeljivanjem sredstava (politiko uslovljavanje) i politiki dijalog prvo su primenjeni na AKP-drave, ali su sve ire primenjivani i u okviru politike pridruivanja i saradnje. Preko ABCOpte eme preferencijala (OP) EZ je u poziciji da, u sluaju krenja ljudskih prava, ukine trgovinske povlastice. Ove odredbe precizirane su 1994. godine, a postupak ukidanja prvi put je primenjen 1997. godine na Mijanmar, i to zbog prinudnog rada koji je tamo rasprostranjen. O ukidanju OSP-povlastica odluku donosi Savet, na predlog Komisije. Od devedesetih godina, klauzule o ljudskim pravima integrisane su u sporazume sa treim zemljama i regionalnim grupama drava (politika prema Latinskoj Americi, politika prema Mediteranu). Standardizovana klauzula o ljudskim pravima od 1995. obavezno se unosi u sporazume EZ, pri emu je u istoj meri obavezujua za obe strane i u sluaju tekih krenja ljudskih prava daje mogunost prekida ugovornih obaveza. Klauzule o ljudskim pravima i demokratiji nalaze se, ukljuujui i Sporazum iz Kotonua, u sporazumima sklopljenim sa preko 120 zemalja. U sporazumima o partnerstvu i saradnji sa Zajednicom nezavisnih Drava (ZND) kao i u sporazumima o slobodnoj trgovini sa baltikim dravama primenjuju se klauzule uslovljavanja. Izuzetak su, svakako, sektorski sporazumi, kao i oni od trgovinsko-politikog znaaja, sklopljeni sa SAD i NR Kinom. Kako su sporazumi u koje su unete klauzule o ljudskim pravima i demokratiji zakljueni kao meoviti sporazumi (tj. uz uee drava lanica), Komisija nije nadlena da samostalno obustavi njihovu primenu. Revizijom Sporazuma iz Amsterdama propisana je praksa obustave primene sporazuma, koja se orjentie prema nastanku sporazuma, kao i utvrivanje stanovita u telima asocijacije (l. 300(2) UoEZ). Odluku donosi Savet, na predlog Komisije i kvalifikovanom veinom glasova (privredni odnosi sa inostranstvom, razvojna politika), ili jednoglasno (sporazumi o pridruivanju). Evropski parlament, koji vodi godinju debatu o ljudskim pravima u svetu i usvaja mesene hitne odluke, samo se obavetava. Nasuprot tome, kod sporazuma o pridruivanju potrebna je saglasnost Evropskog parlamenta.

202 Ljudska prava u ZSBP

PRIRUNIK O EVROPI

Razvoj i jaanje demokratije i pravne drave, kao i potovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda pripadaju ciljevima Zajednike spoljne i bezbednosne politike EU (l. 11 UEU). EU raspolae mogunou da javnim i diskretnim izjavama i demarima ukae na stanje u oblasti ljudskih prava, i to ne samo u okviru ZSBP. Zajednikim strategijama (npr. podruje Mediterana), stanovitima (npr. Istoni Timor, Avganistan) i akcijama (npr. Palestinske autonomne vlasti, Bosna i Hercegovina) drave EU koordiniraju svoje politike. Ukoliko ekonomskim sankcijama prethodi odluka ZSBP, odluku, na predlog Komisije, donosi Savet kvalifikovanom veinom glasova (l. 301 UoEZ). Povezivanje vojnog instrumentarijuma za reavanje kriza sa oblicima prevencije sukoba koji nisu vojnog karaktera i politikama Zajednice ostaje prioritet buduih predsedavajuih EU. Ljudska prava u meunarodnim organizacijama Saradnjom i konsultacijama drava lanica EU u okviru Saveta Evrope, Organizacije za bezbednost i saradnju u Evropi i Ujedinjenih nacija, EU ini pokretaku snagu u kodifikovanju i izgradnji mehanizama zatite ljudskih prava i osnovnih sloboda. Kako EZ po pitanjima ljudskih prava ne raspolae iskljuivom nadlenou Zajednice, Evropska komisija nije instanca koja vodi pregovore u meunarodnim telima za ljudska prava, ve drave EU. Istupanjem u prilog zajednikih stanovita ZSBP i koordinisanim delovanjem u meunarodnim telima i konferencijama (l. 19 UEU) omoguena je jedinstvena pregovaraka pozicija drava EU, koju odlikuje usaglaeno delovanje. Na taj nain, EU je u poziciji da, na primer, podnoenjem rezolucija u Ujedinjenim nacijama, svoje interese zastupa jednim glasom. EU je postigla uspeh u ukidanju smrtne kazne i u pregovorima o statusu Meunarodnog krivinog suda (Rim 1998). Borei se protiv smrtne kazne, EU je u meuvremenu formulisala smernice za ophoenje s treim dravama koje je primenjuju. EU je pozvala SAD da stavi moratorijum na izricanje smrtne kazne i njenu zabranu, a zabranu muenja, koju priznaju sve drave EU, unela je u Povelju o osnovnim pravima. Bilans i izgledi: obostrani zahtev uprkos dvostrukim merilima Proklamovanjem Povelje o osnovnim pravima, razmiljanjima o Agenciji EU za ljudska prava i demokratiju, kao i stvaranjem Evropske mree za ljudska prava i demokratiju EU alje signale i ka unutra i ka spolja, koji ulivaju nadu u dalje intenziviranje njenog angaovanja. Nagradu Saharov, koju od 1988. dodeljuje Evropski parlament, u 2000. godini dobila je graanska inicijativa za ljudska prava Basta ya! (Dosta je bilo!), nastala u Baskiji i usmerena protiv terorizma. Ovime je, po prvi put, odlije dobila jedna inicijativa unutar EU. Obostrani zahtev, koji EU postavlja kad je re o potovanju ljudskih prava irom sveta, podvlai

POLITIKA LJUDSKIH PRAVA

203

ABCKlauzula

o suspenziji. Ona omoguava obustavu odreenih prava lanovima EU u sluaju tekih i trajnih povreda ljudskih i osnovnih prava (l. 7 UEU). Usvajanje kodeksa ponaanja pri izvozu naoruanja (juni 1998), kao i napori u vezi sa kodeksom ponaanja evropskih preduzea koja rade u treim zemljama, naglaavaju obostrani zahtev za obaveznim potovanjem ljudskih prava. To, svakako, ne sme da prikrije pravno neobavezujui savetodavni karakter kodeksa o izvozu oruja. Politici EU u oblasti ljudskih prava u spoljnim odnosima mora se, meutim, prebaciti primena dvostrukih merila u oceni stepena krenja ljudskih prava kod partnera koji su trgovinsko-politiki zanimljivi (politika prema Aziji). Konano, EU bie u mogunosti da u skladu sa svojom spoljnopolitikom odgovornou stane iza univerzalnih i nedeljivih ljudska prava samo ako joj uspe da i sama odgovori ovom zahtevu. Izabel Tanous

204

Politika prema Africi


Ugovorne osnove: l. 1128 UEU. 182188 UEZ. Ciljevi: podizanje ivotnog standarda irokih slojeva stanovnitva; (re)integracija Afrike u svetsku privredu; unapreenje demokratije i ljudskih prava; smirivanje meudravnih i unutranjih ratova i sukoba. Instrumenti: trgovinska politika; diplomatske inicijative kojima je cilj obrada i reavanje sukoba; podrka afrikim inicijativama, odnosno, aktivnostima meunarodnih organizacija kojima je cilj reavanje sukoba; specijalni izaslanici za krizne regione; unapreenje demokratije, ljudskih prava i dobre vladavine uslovljavanjem davanja (krediti, povlastice) po osnovu razvojne politike, uz potovanje gore navedenih ciljeva od strane drava primalaca pomoi (politika uslovljenost); direktna podrka demokratskim snagama i institucijama; Sluba za humanitarnu pomo (ECHO). Dokumenti: Izvetaj Komisije o sprovoenju akcije unapreenja ljudskih prava i demokratije (COM (1996) 672); Kairska Deklaracija Samita efova drava i vlada Afrike i Evrope, u: Agence Europe 13. 04. 2000, Dok. 21842185; Kairski akcioni plan, u: Agence Europe 14. 04. 2000, Dok. 21862187. Literatura: Peter Molt: Die Europische Union sucht nach einer gemeinsamen Afrikapolitik; Evropska Unija u potrazi za zajednikom politikom prema Africi, u: urnal za razvojnu politiku 3/1999, str. 257274; Zigmar mit: Die Demokratie- und Menschenrechtsfrderung der Europischen Union unter besonderer Bercksichtigung Afrikas; Unapreenje demokratije i ljudskih prava Evropske unije, sa posebnim osvrtom na Afriku. Radni dokument br. 28/1999 (Istraivako odeljenje Trei Svet na GeschwisterScholl-Institutu Univerziteta u Minhenu). Internet: GD Razvoj: http://europa.eu.int/comm/development/index.htm; ECHO: http://europa.eu.int/comm/echo

Politiki odnosi izmeu Evropske unije i 48 drava june Afrike u velikoj meri odreeni su saradnjom u okviru razvojne politike. Osim politike prema Junoafrikoj Republici, EU tek sa stvaranjem Zajednike spoljne i bezbednosne politike (ZSBP) u okviru Ugovora iz Mastrihta (1993) poinje da formira zajednike izvorne politike pozicije prema pojedinim zemljama i njihovom razvoju. Politika EU prema Africi nema, u osnovi, globalnu politiku koncepciju sa obavezujuim ciljevima i merama. Zato, u formulaciji politike uestvuju, bez koherentnih oblika saradnje, Evropska komisija, Evropski savet, Savet EU i, uz veliki angaman Evropski parlament. Sadraji i ciljevi Zbog umanjenog znaaja june Afrike kao trgovinskog partnera Evrope (izuzeci su Nigerija, Junoafrika Republika), ekonomski interesi EU sve vie su potiskivani u drugi plan. Pored trgovinskih interesa, moe se konstatovati jo pet osnovnih ciljeva EU u vezi sa junom Afrikom: (1) podizanje ivotnog standarda

POLITIKA PREMA AFRICI

205

irokih slojeva stanovnitva; (2) (re)integracija Afrike u svetsku privredu; (3) unapreenje demokratije i ljudskih prava; (4) unapreenje regionalnih kooperacionih i integracionih procesa, kao i (5) smirivanje pojaanih meudravnih i unutranje dravnih ratova i drugih sukoba. U okviru ZSBP, EU je zajednikim stavom Saveta od 02. juna 1997. godine (SL. L. L 293 od 27. 10. 1997) utvrdila mere za predupreivanje sukoba, najavila svoju podrku afrikim inicijativama za reavanje sukoba (npr. u Centralnoj Africi), usvojila kodeks ponaanja prilikom izvoza oruja, stvorila pravne osnove mirovnih akcija Zapadnoevropske unije i najavila materijalnu podrku procesima obnove (npr. u Mozambiku). U oblasti unapreenja demokratije i ljudskih prava, EU, pod rukovodstvom Komisije, finansira i organizuje mnogobrojne projekte i prua pomo sprovoenju demokratskih izbora. Pored pruanja podrke procesima demokratizacije, kao, na primer, u Junoafrikoj Republici, Maliju i Nigeriji, EU moe uvesti sankcije protiv drava u kojima je dolo do vojnih pueva, odnosno, povreda ljudskih prava i demokratskih principa (npr. embargo na uvoz oruja, zamrzavanje novanih sredstava) (Politika ljudskih prava). Iz navedenih razloga, Komisija je, na primer, 1992/1993. godine privremeno blokirala ak 2 milijarde DM. Prvi obrisi politike EU prema Africi Uprkos daljem koncepcijskom razvoju i upeatljivom broju pojedinanih mera, politika EU prema Africi jo uvek je, velikim delom, deklarativna. Usvajanjem Kairske deklaracije i Kairskog akcionog plana, u aprilu 2000. godine, na prvom Evropsko-afrikom samitu 67 efova drava i vlada, ipak, je prvi put stvorena osnova za intenzivnije i snanije odnose izmeu EU i svih drava Afrike. U kojoj meri e kairske izjave o politikim namerama dovesti do konkretnih inicijativa i strategija jo nije mogue predvideti. Do sad je sutinska politika EU prema Africi doivljavala neuspeh, kako zbog nedovoljne povezanosti izmeu pojedinanih akcija, tako i zbog nedovoljne koordinacije s nacionalnim politikama nekih zemalja lanica, iji se posebni interesi esto nisu poklapali sa politikom Evropske zajednice. Sve u svemu, samostalna politika EU prema Africi postojala je do sad samo u nagovetajima, iako je, bez sumnje, napredak postignut. Zigmar mit

206

Politika prema Aziji


Osnova: bilateralni i sektorski sporazumi, strateki koncepti za pojedinane zemlje. Ciljevi: intenziviranje bilateralnih ekonomskih odnosa; poboljan pristup tritu za obe strane; integracija azijskih drava u svetski sistem trgovine, jaanje mesta EU u Aziji; podrka merama regionalne saradnje u Aziji; finansijska, tehnika i humanitarna saradnja; usaglaavanje pitanja iz meunarodne politike. Instrumenti: okvirni, trgovinski i/ili sporazumi o saradnji; sektorski trgovinski sporazumi; politiki dijalog. Dokument: Saoptenje Komisije; Na putu ka novoj strategiji prema Aziji (COM (1994) 314). Literatura: Franko Algieri: Die Asienpolitik der Europischen Union; Politika Evropske unije prema Aziji, u: Verner Vajdenfeld, Volfgang Vesels (izd.): Godinjak evropske integracije, Bon, razl. godine; Brajan Bridis: Europe and the Challenge of the Asia Pacific; Evropa i izazov Azijskog Pacifika, eltenhem i.o. 1999; ong-va Li (izd.): The Seoul 2000 Summit. The Way Ahead for Asia-Europe Partmership; Seulski samit 2000. Novi put azijsko-evropske saradnje, Seul 2000. Internet: GD spoljni odnosi: http://europa.eu.int/comm/external_relations/asia/index.htm; GD trgovina: http://europa.eu.int/comm/trade/bilateral/index_en.htm

Azija zauzima visoko mesto kako u spoljno-trgovinskim, tako i u spoljno-politikim odnosima EU u drugoj polovini devedesetih godina. Kompleksnost evropske politike prema Aziji stalno se poveavala. Geografski, Evropska komisija Aziju deli na osam zemalja i nacionalnih privreda Istone Azije (Kina, Japan, Severna i Juna Koreja, Mongolija, Tajvan, Hong Kong, Makao), deset zemalja Jugoistone Azije (Brunei, Indonezija, Malezija, Filipini, Singapur, Tajland, Kamboda, Laos, Vijetnam, Mianmar/Burma) i osam zemalja June Azije (Indija, Pakistan, Banglade, ri Lanka, Nepal, Butan, Maldivi i Avganistan). Finansijska kriza nekih azijskih drava samo je privremeno negativno uticala na evro-azijske ekonomske odnose. Porast evro-azijske trgovinske razmene za EU znai deficit u trgovinskom bilansu, koji je 2000. godine iznosio 122,9 milijardi evra. Japan, Kina, Tajvan, Hong Kong i Juna Koreja ine, na poetku 21. veka, najvanije azijske trgovinske partnere EU. Generalni direktorati za trgovinu i spoljne odnose imaju centralnu ulogu u okviru Evropske komisije. EU u svojoj politici prema Aziji, pored potencijala trita azijskih drava, obraa panju i, recimo, na specifine probleme procesa razvoja i transformacije, ubrzan prirataj stanovnitva, ili poveano siromatvo u odreenim regionima Azije. Sutinu odnosa ne ine, meutim, samo aspekti trgovinske, privredne i politike saradnje. Osim njih, bezbednosno-politiki razvoj u azijsko-pacifikom regionu ima sve vei znaaj u spoljnoj politici EU. Iz tog razloga, uloga visokog predstavnika za Zajedniku spoljnu i bezbednosnu politiku (ZSBP) u politici EU prema Aziji postaje sve znaajnija.

POLITIKA PREMA AZIJI

207

Karakteristike evro-azijskog dijaloga Na osnovnu strategije EU prema Aziji, koja nastaje 1994. godine, sainjeni su strategijski dokumenti koje je uobliila Evropska komisija, a odnose se na drave bitne za EU: NR Kinu, Japan, Indiju, Junu Koreju u okviru Asocijacije drava Jugoistone Azije (ASEAN). Dijalog izmeu EU i azijskih drava dostigao je visok stepen institucionalizacije i odvija se na razliitim nivoima, od susreta eksperata i ministara, do bilateralnih i multilateralnih samita, na kojima uestvuju efovi drava i vlada iz oba regiona, kao i Evropska komisija. Privredna i politika dimenzija evropske politike prema Aziji treba da bude usklaena sa evropskim postulatima, ali, ako se obrati panja na razliite oblasti politike, postaju oigledne kvalitativne razlike. Pored sve veeg intenziviranja ekonomskih i trgovinskih odnosa, u dijalogu na bilateralnom i multilateralnom nivou, kao, na primer, u okviru ASEAN regionalnog foruma (ARF), javljaju se manjkavosti. Paleta tema protee se od regionalnih tendencija razvoja u Aziji i Evropi, sve do globalnih ekonomskih, bezbednosno-politikih i drutvenih pitanja. Uzroci kontroverzi najee proizlaze iz injenice da evropske i azijske drave na razliit nain poimaju demokratiju, ljudska prava i pravnu dravu. Zbog toga EU teko uklapa propratne klauzule o demokratiji i ljudskim pravima (Politika ljudskih prava) u sporazume sa azijskim dravama. Kad je re o bezbednosno-politikim temama, dijalog je obeleen rastuim izdacima za naoruavanje, kao i unutranjim i meudravnim problemima u azijsko-pacifikom regionu. Teme koje se stalno nameu u kontekstu ZSBP jesu razvoj Kine kao regionalne sile, ili situacija na korejskom poluostrvu. Proces ASEM Proces ASEM (Azijsko-Evropski susreti) koji se odvija od 1996. godine, na kojem uestvuju drave ASEAN-a (Brunei, Indonezija, Malezija, Filipini, Singapur, Tajland, Vijetnam, kao i Kina, Japan i Juna Koreja), te petnaest drava lanica EU i Evropska komisija, obuhvata susrete na vrhu koji se odravaju svake dve godine, kao i redovne radne susrete na nivou ministara i visokih inovnika, koji se odravaju u meuvremenu. Neformalni proces ASEM ograniavao se u poetku na privredne, kulturne, i druge teme i oblike saradnje koji ne podrazumevaju mnogo potencijalno konfliktnih sadraja. Od treeg Samita ASEM u oktobru 2000. godine u Seulu, bezbednosno-politike teme zauzimaju vei prostor. Kao reakcija na finansijsku krizu, do koje je dolo u vie azijskih drava u drugoj polovini devedesetih godina, EU je inicirala specifine projekte saradnje. Tako, EU preuzima vodeu funkciju u poverenikim fondovima ASEM, a jedna evropska mrea finansijskih eksperata treba pogoenim zemljama regiona da ponudi podrku pri sprovoenju mera restrukturiranja. Fondacija Azija-Evropa (ASEF) okrenuta je drutvenim i kulturolokim aspektima.

208

PRIRUNIK O EVROPI

Pojave zamora, primetne ve posle samo nekoliko godina od poetka procesa ASEM, odbaene su, dodue, na deklarativnom nivou, na treem Samitu ASEM. I dalje e, meutim, biti teko da ovaj oblik evro-azijske saradnje postane obavezujui. Produbljivanje procesa ASEM zahteva, u osnovi, definisanje zajednikih interesa, to je esto problematian zadatak, posle ije realizacije bi trebalo da se postigne saglasnost svih drava uesnica. Rezime i predvianja Strukturu evropske politike prema Aziji odlikuje mnogostranost odnosa EU sa inostranstvom. Neravnotea izmeu ekonomske i politike dimenzije ostaje i dalje karakteristina, ali, sa Evropskom bezbednosnom i odbrambenom politikom poveava se znaaj ZSBP, to se moe trajno odraziti na ulogu EU kao meunarodnog aktera, a samim tim i u odnosu na Aziju. Evro-azijski odnos, u svoj njegovoj sveobuhvatnosti, treba shvatiti kao postepeni proces pribliavanja, koji se kree od zajednikih aktivnosti ka esto suprotstavljenim nacionalnim interesima. Franko Algieri

209

Politika prema Latinskoj Americi


Ugovorne osnove: Izjava iz Rima (1990) o politikom dijalogu sa Grupom iz Rija; Izjava iz Rio de aneira sa prvog Samita EU, Latinske Amerike i Kariba od 26. 06. 1999; razni sporazumi o trgovini i saradnji. Ciljevi: izgradnja i razvoj stratekog partnerstva izmeu EU i Latinske Amerike u tri oblasti: a) politiki dijalog; b) ekonomski i trgovinski odnosi; c) razne oblasti saradnje, kao to su kultura, prosveta, nauka. Instrumenti: politiki dijalog na raznim nivoima: regionalnom (sa grupom Rio), subregionalnom (Centralna Amerika u Procesu iz San Hozea; Mercosur, Andska Zajednica) i bilateralnom (Meksiko, ile je u meuvremenu ukljuen u dijalog sa Mercosurom); razni sporazumi o saradnji sa pojedinanim dravama i grupama drava. Dokument: Saoptenje Komisije, Novo partnerstvo izmeu EU i Latinske Amerike na pragu 21. veka [COM (1999)105]. Literatura: Udo Didrihs: Die Lateinamerikapolitik der EU; Latino-amerika politika EU, u: Verner Vajdenfeld, Volfgang Vesels (izd.): Jahrbuch der Europischen Integration; Godinjak Evropske integracije 2000/2001, Bon 2001, 261264; IRELA: The Rio Summit. Towards a Strategic Partnership?, IRELA Briefing, Madrid, Juli 1999. Internet: GD odnosi sa inostranstvom: http://europa.eu.int/comm/dgs/external-relations/index_de.htm; Instituto de Relaciones Europeo-Latinoamericanas (IRELA): http://www.irela.es/en/entrance.htm

Od sedamdesetih godina, razvijaju se intenzivniji ugovorni odnosi sa zemljama Latinske Amerike, koji su se, najpre, odrazili kroz Sporazum Evropske Zajednice o nepreferencijalnim trgovinskim odnosima. Kasnije su u okviru Razvojne politike, trgovine i saradnje kontakti proireni na druga polja saradnje. Pored ekspanzije saradnje, devedesetih godina dolo je do povezivanja ugovornih veza u oblasti potovanja demokratije i ljudskih prava u vidu Klauzule o demokratiji (Politika ljudskih prava). Pored toga, od osamdesetih godina postoji intenzivniji politiki dijalog s dravama Latinske Amerike, koji je zapoeo 1984. godine, procesom San Hose (sa Nikaragvom, El Salvadorom, Hondurasom, Gvatemalom i Kostarikom, kao i sa Meksikom, Venecuelom, Kolumbijom i Panamom kao lanicama grupe Kontadora). Iz ovih aktivnosti proizali su kontakti sa Rio-grupom, koji se od 1990. godine odravaju sa skoro svim dravama Latinske Amerike na godinjim ministarskim skupovima. Devedesetih godina, politika Evropske unije prema Latinskoj Americi znatno je diferenciranija. Glavni razlog tome treba traiti u ponovnom jaanju regionalnih integracionih i kooperacionih procesa na potkontinentu, koji su se odvijali u obliku NAFTA (North American Free Trade Area: uesnice su SAD, Kanada, Meksiko) i Mercosur (Mercado Comn del Sur: uesnice su Argentina, Brazil,

210

PRIRUNIK O EVROPI

Paragvaj i Urugvaj; ile i Bolivija su pridrueni lanovi), ali i u ponovnom oivljavanju Andske zajednice (Bolivija, Ekvador, Kolumbija, Peru, Venecuela), i centralno-amerikog trita (El Salvador, Gvatemala, Honduras, Nikaragva, Kostarika, Panama). Pored toga, zahvaljujui dalekosenoj demokratizaciji Latinske Amerike, proirene su i stabilizovane osnove vrednosti, zajednikih za EU i Latinsku Ameriku. Ipak, prvenstveno zahvaljujui svom privrednom uspehu i zavidnom razvoju nekih zemalja potkontinenta proteklih godina, iskristalisali su se i obrisi privrednih partnera atraktivnih za EU. U tu grupu ubrajaju se, pre svega, Meksiko, Mercosur i ile, s kojima je EU sklopila Sporazum o pripremi liberalizacije robnog saobraaja (sa Meksikom 1997. godine u obliku globalnog i interim-sporazuma, sa Mercosur 1995. i ileom 1996. godine putem Okvirnog sporazuma o saradnji, koji bi trebalo da se pretoe u dogovor o meuregionalnom pridruivanju). Sa Meksikom je, u meuvremenu, postignut Sporazum o slobodnoj trgovini. Nasuprot tome, odnosi sa Centralnom Amerikom obeleeni su i dalje razvojnom politikom, dok je problem droge znaajna spona politike prema Andskoj zajednici. Kuba nema nikakvih ugovornih veza sa EU; ovde vai Zajedniki stav kao osnova politike EU, usvojen 1996. godine. Prvi Samit efova drava i vlada EU, Latinske Amerike i Kariba, odran juna 1999. godine u Rio de aneiru, u sredite panje doveo je koncept stratekog partnerstva izmeu dva regiona, i nagovestio pojaanu saradnju u reavanju meunarodnih i bi-regionalnih pitanja. Pri tom su identifikovane tri velike oblasti koje treba da budu teita bi-regionalne saradnje: politika oblast, sektor privrede i trgovinske politike, kao i pojedinane oblasti kultura, prosveta i nauka. Da li e iz toga izrasti novi impuls za evro-latinoamerike odnose, zavisi, pre svega, od spremnosti EU da potkontinentu pripie vei znaaj u okviru svojih odnosa sa inostranstvom. Sledei evro-latinoameriki samit, koji je najavljen za 2002. godinu, pod panskim predsednitvom EU, dae i prvi bilans ovih tendencija. Udo Didrihs

211

Politika prema Mediteranu


Ciljevi: stabilizacija i razvoj istonog i junog Sredozemlja. Instrumenti: Sporazum o pridruivanju; Uredba o finansijskim i tehnikim prateim merama reforme privrednih i socijalnih struktura u okviru evro-mediteranskog partnerstva (MEDA); specijalni izaslanik za Bliski Istok. Dokumenti: Deklaracija iz Barselone (1995): EU Common Strategy on the Mediterranean Region (2000); Reinvigorating the Barselona Process [COM 2000/497]. Literatura: Sven Behrendt i Christian-Peter Hanelt (izd.): Bound To Cooperate. Europe and the Middle East, Giterslo 2000; Wulfdiether Zippel (izd.): Mittelmeerpolitik der EU; Sredozemna politika EU, Baden-Baden 1999; Felix Neugart: Die Nahost- und Mittelmeerpolitik; Bliskoistona i sredozemna politika, u: Werner Weidenfeld und Wolfgang Wessels (izd.), Jahrbuch der Europischen Integration; Godinjak evropske Integracije 2000/2001, Bon 2001, str. 265268. Internet: GD spoljni odnosi: http://www.europa.eu.int/comm/external_relations/ med_mideast/intro/index.htm

Kraj Hladnog rata i novi model pretnje u junom Sredozemlju i na Bliskom istoku bili su povod da Evropska unija prilagodi svoju politiku prema Mediteranu. Iraka okupacija Kuvajta i, nakon toga, drugi Golfski rat, snaga islamskih fundamentalistikih pokreta, sve otrija drutvena i ekonomska napetost, i mirovni proces na Bliskom istoku jasno su predoili EU da se stabilnost u njenom junom susedstvu moe obezbediti samo veim politikim i privrednim angaovanjem. Nova mediteranska politika EU: Proces iz Barselone Na Mediteranskoj konferenciji, odranoj u Barseloni (1995), na kojoj su uestvovale drave lanice EU, kao i sve june drave Sredozemlja, Jordan i Palestina, ali ne i Libija, usvojena je istoimena deklaracija i radni program, koji su do danas ostali referentni okvir za evro-mediteranske odnose. Na Konferenciji je formulisan plan rada u tri centralne politike oblasti: U prvoj korpi trebalo bi da nastane bezbednosno partnerstvo izmeu uesnika Procesa iz Barselone. Potovanje ljudskih prava, demokratskih normi i potovanje drutvenog pluralizma unutar drava, kao i garancija teritorijalnog integriteta, mirno reavanje sukoba i potovanje normi kontrole naoruanja na meunarodnom nivou samo su neki od zahteva iz opirnog kataloga. Shodno drugoj korpi potrebno je intenzivirati privredne odnose izmeu drava uesnica. Sutinski instrument za to je uspostavljanje evro-mediteranske zone slobodne trgovine do 2010. godine, koja bi trebalo da se ostvari

212

PRIRUNIK O EVROPI

kroz skup bilateralnih sporazuma o pridruivanju, sklopljenih izmeu Evropske unije i dotinih zemalja partnera. Trea korpa, konano, iri partnerstvo za socijalnu i kulturnu dimenziju. Dijalog i meusobno potovanje kultura i religija treba unapreivati i poboljati vaspitne i obrazovne mogunosti. Posebno je istaknuta borba protiv rasizma i netrpeljivost prema strancima. Za ovaj paket mera na raspolaganju je bilo 3,4 milijarde evra za period od 19951999. godine, na osnovu uredbe o finansijskoj i tehnikoj pomoi treim zemljama (MEDA), a za period 20002006. godine Savet EU ustanovio je budet od 5,35 milijardi evra (MEDA II). Ta sredstva bie dopunjena kreditima Evropske investicione banke u visini od 7,4 milijarde evra. Novom verzijom MEDAuredbe trebalo bi da se obezbedi programski orjentisana upotreba sredstava. Razvoj dogaaja nakon Konferencije u Barseloni Posle Konferencije odrane u Barseloni, sledile su jo tri konferencije ministara spoljnih poslova: na Malti (1997), u tutgartu (1999) i u Marseju (2000), dopunjene Vanrednim sastankom u Palermu (1998). Pored toga, razvili su se bezbrojni vidovi zvaninih dijaloga, ali i onih izmeu predstavnika drutvenih interesa, tako da Proces iz Barselone sad predstavlja jednu osnovu za sveobuhvatnu meuregionalnu razmenu informacija. Partnerstvo je postalo osnova Zajednike strategije EU za prostor Mediterana, usvojena na Savetu Evrope u Feiri (2000). Zajednika strategija slui kao merilo pojaane koordinacije izmeu pojedinanih zemalja lanica i sadri diferencirani radni program. Strategija e pokriti mirovni proces na Bliskom istoku tek po zakljuivanju sveobuhvatnog mira. Kao sutinski pokreta Procesa iz Barselone uvedeni su pregovori o zakljuivanju bilateralnih sporazuma o pridruivanju izmeu EU i junih drava Sredozemlja, s ciljem uspostavljanja mediteranske zone slobodne trgovine (politika pridruivanja i saradnje). Do sada su zakljueni odgovarajui sporazumi sa Tunisom (1995), Izraelom (1995), Marokom (1996), Jordanom i Palestinskim autonomnim vlastima (1997). Sporazum sa Egiptom, koji je parafiran jo u jesen 1999. godine, potpisan je, posle viestrukog odlaganja, u junu 2001. Zbog velikog politikog i demografskog znaaja Egipta u arapskom svetu, uspeno zakljuivanje sporazuma moglo bi se stimulativno odraziti na pregovore sa ostalim zemljama partnerima (Alir, Sirija, Liban), i ubrzati ceo proces. Evropska podrka mirovnom procesu na Bliskom istoku Pored proirenja multilateralne postavke Procesa iz Barselone, teite mediteranske politike EU bilo je, takoe, poboljanje arapsko-izraelskih odnosa. U okviru arapsko-izraelskog mirovnog procesa, koji je otpoeo u Madridu 1991. godine, EU je predvodila radnu grupu za regionalni razvoj (RGRR), koja je postala

POLITIKA PREMA MEDITERANU

213

osnov izraelsko-palestinske nagodbe sadrane u Sporazumu iz Osla. EU je postala najvei finansijer Palestinskih nezavisnih vlasti koje deluju od 1994. godine, a od 1996. u regionu je zastupa specijalni izaslanik za mirovni proces. Evropski savet u Berlinu (1999) potvrdio je pravo Palestinaca na samoopredeljenje, ukljuujui i opciju stvaranja vlastite drave. U tekoj krizi mirovnog procesa posle neuspenog Samita u Kemp Dejvidu (juli 2000), EU je dobila na robusnosti i postojanosti. Visoki opunomoenik za ZSBP, Havijer Solana, brojnim misijama posredovanja, i kao lan Mielove komisije, doprineo je stabilizaciji. Izgledi: novi impulsi mediteranskoj politici EU Proces iz Barselone doveo je do znaajnog jaanja politikih, privrednih i socijalnih odnosa izmeu dva regiona. I pored toga, nije uspeo pokuaj da se razbiju kruti politiki i privredni sistemi u zemljama Juga. Vladajui sistemi u arapskom svetu personalizovani su i dalje u velikoj meri, a nacionalne privrede su, uglavnom, pod dravnom kontrolom. Partnerstvo je, nakon usvajanja Zajednike strategije, ulo u fazu restrukturiranja. Specijalnim programima, koji su prilagoeni specifinim uslovima u svakoj zemlji partneru, trebalo bi da se uspostavi efikasnije korienje MEDA-sredstava i neposredna veza izmeu rezultata reformi i finansijske pomoi. Trgovinu izmeu zemalja partnera trebalo bi stimulisati horizontalnim sporazumima o slobodnoj trgovini i usaglaavanjem domaih propisa, a materijalnu pomo tenje povezati s potovanjem ljudskih prava. Sven Berendt / Feliks Nojgart

214

Politika pridruivanja i saradnje


Ugovorna osnova: l. 24 UEU. l. 133, 182188, 281, 300, 308, 310 UEZ. Ciljevi: Stvaranje privilegovanih ekonomskih odnosa; poveanje konkurentnosti pridruenih drava u svetskoj trgovini; unapreenje demokratskih i pravnih struktura drave u dravama-partnerima; priprema eventualnog lanstva. Organi: Odbori u skladu sa l. 133 UEZ, Saveti i komiteti pridruivanja, parlamentarni odbori za pridruivanje. Literatura: Majnhard Hilf, Hristijan Tomuat (izd.): EG und Drittstaatenbeziehungen nach 1992; EZ i druge zemlje odnosi nakon 1992, Baden-Baden 1991; Ginter Hir: Die Rechtsprechung des Europischen Gerichtshofs zu Assoziierungsabkommen; Jurisdikcija Evropskog suda pravde u vezi sa sporazumom o pridruivanju, u: Bavarski slubeni list 15/1997, str. 449454; Hajko Prange: Erweiterung auf Raten? EU-Assoziierungspolitik am Beispiel der Europa-Abkommen und des EWR; Proirenje na rate? Evropska politika pridruivanja na primeru Evropskih sporazuma i EEP u: Austrijski asopis o politikim naukama 4/1998, str. 425442; Rihard Senti: Handelsverhandlungen mit der EU aus Sicht eines Drittlstaates; Trgovinski pregovori sa EU iz perspektive tree drave, u: Integracija 3/2000, str. 208214. Internet: GD spoljni odnosi: http://europa.eu.int/comm/external_relations/index.htm; GD trgovina: http://europa.eu.int/comm/trade/index_en.htm; Savet: http://ue.eu.int/accords/default.asp?lang=de

Politika pridruivanja i saradnje osnovni je inilac spoljnih odnosa Evropske unije. EU je odgovarajuim sporazumima stvorila gustu mreu saradnje s razliitim dravama i regionima sveta. To je uslovilo jedan okvir odnosa iz kojeg proistiu prava i obaveze ugovornih strana, kao i specifini postupci. Politikom pridruivanja i saradnje mogu se ostvarivati privilegovani ekonomski odnosi s drugim dravama, kao i pruanje podrke procesima politike, ekonomske i drutvene transformacije. Sporazumi o pridruivanju slue ili kao priprema za lanstvo u EU, ili kao kompenzacija za nelanstvo. U sporazume novijeg doba esto je ugraivana jedna uslovljavajua klauzula, kojom se stvara veza izmeu naela demokratije, ljudskih prava i pravne drave, sa jedne strane, i specifinih sadraja pojedinanog sporazuma, s druge strane, na kojima se odnosi zasnivaju (Politika ljudskih prava). Politika ovih sporazuma je po svom sadraju diferencirana, tako da izmeu pojedinanih ugovornih strana postoji sistem saradnje razliitog intenziteta. Pravne osnove i postupci Oslanjajui se na l. 133 UEZ o zajednikoj trgovinskoj politici i na ovlaenja iz l. 308 UEZ, EZ moe s treim dravama i organizacijama da odrava ekonomske i trgovinsko-politike veze. Te veze se uvruju i dobijaju na trajnosti Sporazumima o saradnji. Pored obimne trgovinsko-politike saradnje, mogu se skla-

POLITIKA PRIDRUIVANJA I SARADNJE

215

pati i dalekoseniji sektorski sporazumi, kao npr. o ekonomskim i industrijskopolitikim aspektima. Sporazumi o pridruivanju jesu vidovi povezivanja koji prevazilaze Sporazume o saradnji, a koji su, po kvalitetu, manje znaajni od prijema. Oni se mogu sklapati u skladu sa l. 310 UEZ, i iz njih proizilaze meusobna prava i obaveze, zajedniki koraci i posebni postupci. S obzirom da su sporazumi o pridruivanju i saradnji meunarodno-pravni akti i delovi prava Zajednice, oni utiu i na pravni poredak drava lanica EU. Sporazumi se mogu sklapati u svim oblastima obuhvaenim Ugovorom i ne podleu geografskim ogranienjima. Kad EZ u okviru nekog sporazuma preuzme obaveze, ugovorom joj se moraju dodeliti i odgovarajua ovlaenja (princip ogranienog pojedinanog ovlaenja). S obzirom na to da mogu biti pogoene oblasti nadlenosti u kojima drave lanice imaju vlastite nadlenosti za donoenje propisa, u takvim sluajevima sklapaju se meoviti sporazumi; njih s treom ugovornom stranom kako EU, tako i sve druge drave lanice. Ovde se moe izneti argument da se iz prakse ZSBP zakljuuje, da je Unija pravno lice, ali, de jure samo je Zajednica pravno lice (l. 281 UEZ), to nije promenjeno ni Ugovorom iz Nice. Da bi se zakljuio sporazum, potrebna je saradnja Saveta, Komisije i Evropskog parlamenta. Komisija, u svojstvu inicijatora, podnosi odgovarajue preporuke Savetu i vodi pregovore, uz ovlaenje Saveta. Savet kod veine sporazuma donosi odluke kvalifikovanom veinom, osim u posebno definisanim sluajevima, i u sluaju Sporazuma o pridruivanju. Za ove poslednje je, osim toga, potrebna i saglasnost Evropskog parlamenta (l. 300 UEZ). Saradnja izmeu Komisije i Saveta odvija se u posebnim odborima. Sporazumima o pridruivanju odreuju se posebni organi koji imaju odgovarajua ovlaenja u vezi s regulativom koja se odnosi na primenu propisa (saveti i komiteti pridruivanja, parlamentarni komiteti pridruivanja). Kvalitativne razlike Politika pridruivanja i saradnje pokazuje jasne razlike izmeu postavljenih ciljeva i naina sprovoenja. Pridruivanje prekomorskih zemalja i teritorija (l. 182188 UEZ) odnosi se na zemlje i oblasti s kojima Danska, Francuska, Holandija i Ujedinjeno Kraljevstvo odravaju posebne odnose. Sporazum Kotonu, potpisan u junu 2000. godine, kojim je zamenjen Sporazum iz Lomea, kao pokretaki element razvojne politike (razvojna politika), predstavlja ugovorno partnerstvo sa 77 afrikih, karipskih i pacifikih drava (drave AKP). Ovaj sporazum, zakljuen na period od 20 godina, povezuje politiku dimenziju, trgovinu i unapreenje razvoja. Sporazum o pridruivanju sa dravama EFTA-a o Evropskom ekonomskom prostoru (EEP), potpisan je 1992, a stupio na snagu 1994. godine. On je pred-

216

PRIRUNIK O EVROPI

stavljao reakciju na sve snanije ekonomske veze izmeu drava EFTA i drava lanica EZ. Uz neke izuzetke, kao to je, na primer, zajednika spoljno-trgovinska regulativa, ili poljoprivredni proizvodi, od drava EFTA preuzeta je pravna regulativa unutranjeg trita. Ovakav oblik sporazuma je za drave EFTA kvalitativno predstavljao alternativu pristupanju Uniji. Nakon to je vajcarska, posle referenduma, odluila da ne uestvuje u EEP, a poto su Finska, Austrija i vedska pristupile EU, kao partneri Zajednice u EEP ostale su Norveka, Island i Lihtentajn. Ako uporedimo razliite sporazume sklopljene sa dravama Srednje i Istone Evrope naii emo na uoljive razlike. Takozvani Evropski sporazumi sa deset Srednjoevropskih i Istonoevropskih drava nisu samo politiki signal podrke odnosnim procesima tranzicije, ve sadre i nagovetaj mogueg lanstva ovih drava u EU. Ova strategija pribliavanja EU ini bitnu osnovu pregovora o prikljuenju. Sporazume o partnerstvu i saradnji sa Rusijom (na snazi od decembra 1997), Ukrajinom (na snazi od marta 1998) i drugim novim nezavisnim dravama ne treba shvatiti kao pripremu za eventualno lanstvo u EU. U ovim sluajevima je, pored tenjeg trgovinsko-politikog povezivanja, pre re o posebnoj teini koja se daje politikom pribliavanju EU. U kontekstu regionalnih mera podrke jugoistonoj Evropi potpisan je u aprilu 2001. godine Sporazum sa Makedonijom o stabilizaciji i pridruivanju, koji ovoj zemlji daje status potencijalnog kandidata za pristupanje EU. Odgovarajui sporazum sa Hrvatskom parafiran je u maju 2001. godine. U okviru evro-mediteranskog partnerstva (Politika prema Mediteranu) postoje Sporazumi o pridruivanju potpisani sa Tunisom (na snazi od marta 1998), Marokom (na snazi od marta 2000), Izraelom (na snazi od juna 2000), PLO za palestinsku autonomnu upravu (na snazi od jula 1997), Egiptom (potpisan u junu 2001) i Jordanom (na snazi od novembra 1997). Odgovarajui pregovori sa Alirom, Libijom i Sirijom jo nisu bili okonani sredinom 2001. godine. Ve u decembru 1964. stupio je na snagu Sporazum o pridruivanju potpisan sa Turskom, posle kojeg je, januara 1996, usledila Carinska unija. Na osnovu zakljuaka Evropskog Saveta donetih u Helsinkiju u decembru 1999, Turskoj je dodeljen status kandidata za prikljuenje. Sporazumi o pridruivanju potpisani sa Maltom i Kiprom, postoje od aprila 1971, odnosno, juna 1973. godine. Do vidnog poboljanja kvaliteta evro-azijske politike sporazumevanja dolo je nakon to je Komisija, 1994. godine, uobliila prvu strategiju prema Aziji. Tu su, takoe, dole do izraaja kvalitativne razlike na primeru primene klauzule o demokratiji i ljudskim pravima. Dok Sporazumi o saradnji potpisani sa Kambodom, Laosom, Junom Korejom ili Vijetnamom poivaju na ouvanju demokratije, pravne drave i potovanju ljudskih prava, ova klauzula postaje problem kod novih sporazuma sa dravama ASEAN-a, ili sa NR Kinom (Politika prema Aziji).

POLITIKA PRIDRUIVANJA I SARADNJE

217

Bilans i predvianja: dvostrana obaveza Politika sporazuma EU ne regulie samo zajednike akcije u odnosu na tree drave i organizacije. U daljem kontekstu, za drave EU, koje u njima uestvuju, iz takve politike proizlazi obavezujui okvir delovanja koji utie i na njihove nadlenosti. U pravnoj regulativi Evropskog suda pravde podvlai se da su obaveze koje proizlaze iz Sporazuma o pridruivanju obavezujue i za drave lanice EU, te da se one ne mogu naknadno, ili delimino od njih ograditi. Politika pridruivanja i saradnje jeste vana karakteristika procesa ocenjivanja globalne uloge EU. Ona, pritom, predstavlja luk izmeu zajednikih impulsa i impulsa drava lanica. Ukljuivanjem osnovnih politikih principa u politiku sporazumevanja treba pojasniti da saradnja EU s treim zemljama ne predstavlja samo privilegovano privredno partnerstvo, ve i da poiva na istim vrednostima. Ovu vrednosnu dimenziju druge drave ne dele, meutim, uvek na isti nain sa Zajednicom, tako da je, do daljeg, potrebno odgovarajue prilagoavanje nekih sporazuma. Ugovorom iz Nice istaknut je znaaj meovitih sporazuma, to moe dovesti do slabljenja jake pozicije Komisije u procesu pregovaranja o sporazumima s treim dravama. U kontekstu proirenja EU, a samim tim, i sa umnoavanjem interesa drava lanica, to moe dovesti do kompleksnijeg karaktera pregovora sa treim dravama. Frank Algieri

218

Politika saobraaja
Ugovorne osnove: L. 3, 7080, 154156 UoEZ. Ciljevi: ukupno reenje mobilnosti lica i robe u unutranjem tritu, kao i iz / u tree drave. Visoku frekventnost saobraaja treba reavati na najpovoljniji nain za ivotnu sredinu i uz nie ukupne ekonomske trokove; stvaranje multimodalnog prekograninog transportnog sistema, koji poiva na integraciji i kombinaciji razliitih nosilaca kopnenog, vazdunog i renog i pomorskog saobraaja. Instrumenti: smernice i uredbe; obezbeivanje finansijske podrke; koordinacija politika i mera pojedinanih drava; unapreivanje za saobraaj relevantnog istraivanja i tehnoloki razvoj; ugovori sa treim zemljama. Budet: srednjoroni finansijski okvir 20002006: za finansijsku podrku transevropskih infrastrukturnih saobraajnih projekata oko 4,2 milijarde evra iz posebnih budetskih sredstava, oko 9 milijardi evra iz Kohezionog fonda, oko 5 milijardi evra iz Regionalnog fonda. Evropska investiciona banka za ove projekte godinje obezbeuje zajmove od oko 45 milijardi evra. Saobraajni projekti u zemljama Srednje i Istone Evrope uivaju podrku iz sredstava PHARE i ISPA koji raspolau sa oko 500 miliona evra godinje. Petim okvirnim programom 19982002 predvieno je oko 1,7 milijardi evra za unapreenje istraivanja i tehnolokog razvoja u sektoru saobraaja, i srodnim oblastima. Dokumenta: Evropska komisija, Budui razvoj zajednike saobraajne politike: Zajednika strategija trajne mobilnosti, u: Bilten EZ, prilog 3/93; isto: saoptenje: Zajednika politika saobraaja, Postojana mobilnost: perspektive za budunost [COM(1998)716]; isto: Politike smernice Bele knjige za zajedniku politiku saobraaja (Horizont 2010). Literatura: Rolf Diter: Verkehrspolitik; Politika saobraaja, u Verner Vajnfeld, Volfgang Vesels (izd.): Godinjak Evropske integracije 2000/2001, Bon 2001, 191196; Evropska komisija, EU Transport in Figures, Statistical Pocketbook, Brisel 2000. Internet: GD Energija i saobraaj: http://europa.eu.int/comm/dgs/energy_transport/ index_de.html

Zajednika politika (l. 7080 UoEZ) Evropske zajednice u oblasti saobraaja je, u toku uspostavljanja unutranjeg trita od kraja osamdesetih godina znaajno napredovala. Od 1993. godine postoji zajedniko saobraajno trite, na kojem transportna preduzea bez graninih prepreka mogu svuda slobodno da nude svoje usluge. Time je evropska integracija u oblasti saobraaja doprinela, pre svega, samoj transportnoj privredi, koja ima oko 6,2 miliona zaposlenih i 4% udela (7,5% sa individualnim i robnim saobraajem) u drutvenom proizvodu. Ona, istovremeno, slui i funkcionalnoj sposobnosti unutranjeg trita: slobodno kretanje lica, roba i usluga u prostoru bez unutranjih granica moe se obezbediti samo ako prevoz lica i tereta neometano funkcionie. Pravilima za Zajedniko saobraajno trite potrebna je dopunska regulativa da bi se saobraajni tokovi, koji godinje rastu za 23%, odrali prohodnim, potom, da bi se poboljala bezbednost i kvalitet ivota stanovnitva, i uvala pri-

POLITIKA SAOBRAAJA

219

rodna ivotna sredina. U zakonske propise mora se uvrstiti i usmerena izgradnja transevropske infrastrukture. Zajedniko saobraajno trite Mere koje je EZ do sad preduzela radi uspostavljanja Zajednikog saobraajnog trita i njegovog funkcionisanja odnose se, u prvom redu, na privrednu delatnost transportnih preduzea. Komercijalne transportne usluge preduzea drumskog saobraaja, renog brodarstva, avio i pomorskih kompanija su, shodno principu slobodnog prometa usluga, osloboene diskriminacije na osnovu dravljanstva. One podleu optim trino-privrednim okvirnim uslovima saobraajne politike Zajednice. Za eleznike transportne usluge uspostavljena je, za sad, samo delimina sloboda pruanja usluga. Pre poetka evropske integracije, vlade mnogih drava lanica svoju politiku oblikovale su prema sopstvenim nacionalnim merilima. Pri tom, teile su, na primer, zatiti svojih dravnih eleznica od delatnosti drumskog saobraaja koji se irio, zapoljavanju domaih flota renog i pomorskog saobraaja, i prisustvu nacionalnih aviokompanija u meunarodnom saobraaju. Ovi nacionalni sistemi pravne regulative tite nacionalna trita. U meunarodnom saobraaju oni su zahtevali mnotvo bilateralnih i multilateralnih sporazuma sa jakim pograninim kontrolama. Da bi se otklonile ove prepreke za Zajedniko trite, EZ je trasirala put za razgradnju dravnih intervencija po pitanju cena i kapaciteta ponuda saobraajnih preduzea (liberalizacija). EZ je izabrala je slobodnu inicijativu preduzea kao najpovoljnije reenje za celokupnu privredu, suverene okvirne uslove je, analogno tome, prilagodila i ograniila na meru stvarnih elja javnog interesa. Njih ine: unapreenje bezbednosti saobraaja, ujednaavanje tehnolokih standarda, socijalna zatita radnika, dovoljna saobraajna iskorienost povrina, zatita od buke i druga ekoloka zatita, kao i uvoenje putarina. U interesu jedinstvenih uslova konkurencije uzajamno su usaglaeni dotini dravni propisi (harmonizacija). Potom su, osnivanjem unutranjeg trita, uklonjene pogranine kontrole. Tako je, tokom godina, nastao opsean skup propisa koji se odnose na Zajedniko trite kopnenog (drumski, inski, unutranji plovni putevi), pomorskog i avio-saobraaja. Osim toga, saobraajnom tritu, uz posebne propise za sektor transporta, treba dodati i optu regulativu Ugovora o EZ, koja vai za sve grane privrede: pravo na otvaranje filijala, slobodan protok radne snage, zabranu kartela i dravnih subvencija, i tako dalje. Nov izazov: postojana mobilnost Tokom integrisanja sektora saobraaja postalo je jasno da sama liberalizacija i harmonizacija nisu dovoljne da bi se uveo efikasan i ekoloki prihvatljiv ukupan

220

PRIRUNIK O EVROPI

sistem prevoza roba i putnika irom Evrope. Nasleene strukture preduzea esto stoje na putu konkurentskoj sposobnosti, upravo kod onih nosilaca saobraaja, eleznica i renog brodarstva koji su za ivotnu sredinu, u poreenju sa ostalima, povoljniji. Osim toga, logistiki optimalan sistem transporta zahteva, ne samo konkurenciju, ve i tesnu saradnju transportnih preduzea radi obrazovanja transportnog lanca od vrata do vrata Stoga, Zajednika saobraajna politika obuhvata i razliite mere restrukturiranja, pre svega eleznica. Ovde je, u prvom redu, re o razdvajanju inske mree od eleznikih preduzea, kako bi se omoguilo osnivanje privatnih, nadnacionalnih drutava, koja bi svoje usluge mogla da ponude na inskoj mrei vie drava. Tom cilju slue tri nove smernice o pristupu eleznikoj infrastrukturi bez diskriminacije, koje su stupile na snagu u martu 2001. godine (SL. L. L 75 od 15. 3. 2001). Prenoenje ovih smernica u nacionalno zakonodavstvo, naravno, nee biti jednostavno u pojedinim dravama lanicama zbog njihove vie stotina godina stare tradicije eleznica. Pored toga, Zajednica unapreuje i kombinovani saobraaj, naroito kombinovanje inskog i drumskog saobraaja. Konkurencija ne bi trebalo da se javi izmeu nosilaca saobraajne delatnosti u onoj meri u kojoj bi trebalo da se pojaa izmeu saobraajnih preduzea koja nude iroku logistiku paletu transporta od vrata do vrata, koristei, pri tom, razliite tehnike transporta. Za poveanje efikasnosti i poboljanje kvaliteta saobraajnog sistema EU u smislu ekoloke prihvatljivosti, osim toga, slui i itav niz drugih mera u oblasti saobraajnih infrastrukturnih taksi, saobraaj i CO2, ekoloke tehnologije, menadmenta avio-saobraaja, kao i istraivanja i razvoja. Transevropske saobraajne mree Od stupanja na snagu ABCMastrihtskog ugovora (1993), EZ je pored saobraajne politike dobila zadatak izgradnje i proirenja ABCTransevropske mree u oblasti infrastrukture saobraajnih puteva (TEM-SI) (l. 154156 UoEZ). U svrhe razvoja TEM-SI Zajednica unapreuje meunarodno povezivanje nacionalnih mrea otklanjanjem uskih grla, zatvaranjem praznina, kao i usklaivanjem tehnikih standarda (interoperativnost). Smernice za izgradnju TEM-SI donete su odlukom Evropskog parlamenta (EP) i Saveta [SL. L. L 228 od 9. 9. 1996]. EP ukljuen je preko ABCpostupaka odluivanja (l. 156 UoEZ). EZ prua investicionu pomo infrastrukturnim projektima od zajednikog interesa, za koje na raspolaganju stoje budetska sredstva i pozajmice Evropske investicione banke. Shodno osnovnoj zamisli postojane mobilnosti, teite unapreenja TEM-SI ini izgradnja eleznikih saobraajnica, naroito za eleznice velikih brzina i tunele u Alpima. Telematskim sistemima (kombinacija obrade podataka i telekomunikacije) i satelitskom navigacijom (Galileo) mogli bi se, takoe, izbei zastoji na

POLITIKA SAOBRAAJA

221

autoputevima i u gradskom saobraaju, i bolje planirati putovanja i dostava roba. Izgradnjom novih saobraajnih veza ka i u dravama Srednje i Istone Evrope, saobraajna politika EZ prua vaan doprinos integraciji buduih drava-kandidata za pristupanje EU u okviru planiranog proirenja EU [Izvetaj TEMSI (COM(1999) 591]. Perspektiva: budua teita Evropska komisija je, u leto 2001. godine, u politikim smernicama za Belu knjigu predstavila teita mera koje smatra potrebnim u narednim godinama, kako bi se savladali rastui saobraajni tokovi u Evropi (38% vie teretnog i 24% vie putnikog saobraaja do 2010). Kako je drumski i avio-saobraaj ve izuzetno optereen, razvoj se mora vie usmeravati na inski, pomorski i saobraaj na unutranjim plovnim putevima. Ovo, s jedne strane, zahteva otklanjanje uskih grla u transevropskim putnim mreama. S druge strane, potrebne su, pre svega, takse za korienje infrastrukture koje bi odgovarale trokovima, uz ukljuivanje eksternih trokova pri odgovarajuoj promeni posebnih saobraajnih poreza. Ako bi EU konano uspela da pronae koherentna reenja u ovoj oblasti, bila bi postavljena i poslednja kockica u mozaiku evropskog saobraajnog sistema. Jirgen Erdmenger

222

Politika u oblasti energetike


Ugovorne osnove: l. 3(1u), 94, 154156, 175(2), 308 UoEZ. Ciljevi: izgradnja unutranjeg trita za distributivne energije u EZ (struja i zemni gas); nesmetani pristup mrei za registrovane potroae; podrka ekolokim energentima (obnovljive energije, povezivanje elektrana i toplana); bezbednost atomskih elektrana. Instrumenti: uredbe (npr. o potronji energije kunih aparata) i smernice (npr. za stvaranje unutranjeg trita struje i zemnog gasa). Programi: ALTENER (alternativni izvori energije); JOULE-THERMIE (uteda energije); SYNERGY (meunarodna saradnja u oblasti energetike); inicijative u programima unapreenja PHARE (Srednja i Istona Evropa) i TACIS (nove nezavisne drave). Dokumenta: Evropska komisija: Godinji izvetaj o energetici 2000, Brisel 2001. Bele knjige Evropske komisije za energetsku politiku EZ [COM(1995) 682] o budunosti obnovljivih energija [COM(1997) 599] i povezivanja elektrana i toplana [COM(1997) 514]. Literatura: Peter Palinkas, Energiepolitik, in: Werner Weidenfeld, Wolfgang Wessels (Hrs.): Jahrbuch der Europischen Integration 2000/2001 (Energetska politika, u: Verner Vajdenfeld, Volfgang Vesels (Izd.): Godinjak evropske integracije 2000/2001), Bon 2001, str. 153158. Internet: GD Evropske komisije za energiju: http://evropa.eu.int/comm/energy/index_en.html

Rasprava o evropskim unutranjim tritima za distributivne energije (struja i zemni gas) pokrenula je u Evropskoj zajednici novu fazu u politici energetike. Od presudnog znaaja bio je razvoj jedinstvenog unutranjeg trita, koje je trebalo da uskladi razliite strukture evropskih energetskih privreda, koje e potroaima odreenih koliina energije dozvoliti slobodan izbor distributera. Time su za EZ stvoreni novi okvirni uslovi, koji sve vie ograniavaju klasinu politiku, prisutnu poslednjih decenija meu lanicama EZ u oblasti energetike, i u sredite energetsko-politikog interesa postavljaju trino usklaeno uplitanje u sve liberalnije trite. Razvoj: porast znaaja sa unutranjim tritem U ABCUgovor o osnivanju EEZ (1958) nisu uneta pravila koja se odnose na zajedniku politiku u oblasti energetike. Tek stvaranjem unutranjeg trita, i time povezanom liberalizacijom, energetsko-politike teme dobile su na znaaju. Politika EZ u oblasti energetike izgubila je poetnu bliskost sa industrijskom i bezbednosnom politikom, i putem unutranjeg trita usko je povezana s politikom voenom u oblastima konkurencije, saobraaja i ekologije. ABCUgovorom iz Amsterdama (1999) politika u oblasti energetike uvrtena je u spisak delatnosti EZ (l. 3(u) UoEZ). Cilj vee koordinacije i poveano ukljuivanje tema veza-

POLITIKA U OBLASTI ENERGETIKE

223

nih za politiku u oblasti energetike do sad jo nije ostvaren. Evropski parlament je od ABCUgovora u Mastrihtu (1993) putem procesa saodluivanja ukljuen u sva zakonodavna pitanja vezana za unutranje trite. Stoga je proteklih godina neophodna bila usaglaenost Saveta i Parlamenta prilikom glasanja o razvoju unutranjih trita za distributivne energije. Evropska unutranja trita za struju i zemni gas Unutranja trita struje i zemnog gasa trebalo je da uzmu u obzir potpuno razliito strukturirane energetske privrede, kao npr. centralizovanu energetsku privredu Francuske i decentralizovanu energetsku privredu Nemake. Istovremeno je, uz spreavanje velikih padova sistema, irom EZ trebalo obezbediti svim registrovanim potroaima i distributerima neometani pristup tritu. To je postignuto, s jedne strane, putem kompromisa koliina: da bi se razliite energetske privrede mogle navii na novu situaciju, ne ustupa se svim korisnicima pravo na slobodan pristup tritu. S druge strane, to je uinjeno putem organizacionog kompromisa: on ne zahteva organizaciono razbijanje monopolizovanih energetskih privreda, ve samo stvaranje nacionalno utvrenih pravila pristupa energetske mreama struje i zemnog gasa koje su toliko znaajne na jednom unutranjem tritu. Ovim kompromisima udovoljeno je zahtevu za stvaranjem unutranjih trita energije, a istovremeno su uzete u obzir nacionalne osobenosti, kao to su komunalna energetska privreda Nemake, ili ka atomskoj energiji usmerene elektroprivrede Francuske. Veina zemalja lanica odluila se, meutim, za potpunu liberalizaciju svojih nacionalnih trita energije (Nemaka, Velika Britanija), ili bar za stepen liberalizacije, koji prevazilazi nivo koji podrava EZ (Italija, vedska, Danska, panija, Austrija). Neusklaeno minimalno i maksimalno otvaranje nacionalnih trita, meutim, primorava Evropsku komisiju da revidira 1996. i 1997. godine usvojene odluke o minimalnom otvaranju trita. Da bi se izbegla budua nelojalna konkurencija, zahteva se dodatno minimalno otvaranje. Podrka ekolokim izvorima energije Na politikom dnevnom redu nalaze se i mogunosti ekolokih izvora energije. Dok je ranijih godina oklevajui stav politike koja se vodi u oblasti energetske privrede oteavao podravanje obnovljivih energija, sad su na snazi trini mehanizmi, za koje su uobiajena politika sredstva esto nemona. Tako, dotacije zemalja lanica moraju da se odmeravaju prema pravilima EZ koja se odnose na tkz. ekoloku pomo (propisi o visini dotacije, vremenu dotiranja, periodu otpisa, dovoljnoj mogunosti odreivanja postrojenja koja treba dotirati). Novi politiki instrumenti na nivou EZ, osim toga, ne smeju uporno ometati besprekorno funkcionisanje unutranjih trita. Evropska komisija je tu okolnost uzela u obzir i predoila trino usklaene koncepte dotiranja obnovljivih energija.

224

PRIRUNIK O EVROPI

Politika u oblasti energetike u spoljnim odnosima EZ Pregovori o tehnikoj bezbednosti nuklearnih postrojenja voeni sa kandidatima za pristupanje EZ i novim nezavisnim dravama najvii su interes EZ. Pored politikih ugovora, kao to je odluka G7 o podrci ernobil-sarkofagu (zaptivanje naprslog reaktora), EZ deluje i putem svojih programa dotiranja ABCPHARE i ABCTACIS, kao i davanjem kredita Evropske investicione banke i ABCEvropske banke za obnovu i razvoj. ustra diskusija, koja je tom prilikom voena izmeu drava EZ u Savetu i poslanika iz razliitih zemalja lanica u Parlamentu, dovela je, u vie navrata, do odlaganja usvajanja odluka. To je vidljivo, na primer, kod dodele kredita Republici Slovakoj za dovrenje atomske elektrane Mohovce. Politika koja se vodi u oblasti energetike zauzima irok prostor i u Politici EZ prem Mediteranu. Tako je na Konferenciji u Barseloni, odranoj 1997. godine, sainjeno posebno poglavlje o energetici, koje putem poboljane saradnje izmeu energetskih privreda i davanjem kredita EZ za energetske projekte u junim pograninim dravama treba da obezbedi ekoloki orjentisanu energetsku privredu. Perspektiva: samo jo trite? Energetske privrede zemalja lanica nalaze se pred velikim strukturnim promenama, izazvanim unutranjim energetskim tritem EZ. Isto vai i za politiku koju EZ vodi u oblasti energetike. Komisija, Savet i Parlament moi e da sprovede u delo uobiajene koncepte upravljanja proizvodnjom energije na jednom liberalizovanom tritu, na kojem postoje konkurentska preduzea, samo putem usklaivanja u celoj EZ, bilo ABCharmonizacijom poreza (porez na energiju, oporezivanje energetskih proizvoda), bilo u oblasti politike u oblasti ekologije. Do sad su se takvi prodori Komisije izjalovili zbog odbojnog stava zemalja lanica. Postojea unutranja trita primorae, meutim, zemlje lanice da na nivou EZ ostvare odreen nivo usklaenosti, da bi izbegle pad konkurentnosti svojih energetskih privreda u estokoj borbi koja se vodi na tritu energije. Manfred Habercetel

225

Politika u oblasti kulture


Ugovorna osnova: EZ: l. 3, 128, 151 UoEZ. Savet Evrope: Preambula i l. 1 Statuta Saveta Evrope. Sporazum o kulturi iz 1954. godine Ciljevi: EZ: bolje poznavanje kulture i istorije naroda Evrope; razvoj kulture uz istovremeno ouvanje kulturne razliitosti i isticanje zajednikog kulturnog naslea; unapreenje kulturnog stvaralatva i razmene; zatita kulturnog naslea. Savet Evrope: saradnja u oblasti kulture; zatita kulturne batine; unapreenje zajednikog identiteta; multikulturalni i demokratski procesi uenja. Instrumenti: EZ: Kulturno-politike akcije, programi unapreenja i nagrade; kulturni dijalog i saradnja s treim dravama i meunarodnim organizacijama. Savet Evrope: Konvencije, rezolucije, programi i projekti. Programi: EZ. Okvirni program Kultura 2000 (20002004, 167 miliona evra); Akcije: Evropski grad kulture, Omladinski i barokni orkestar EU: Savet Evrope: Kulturnopolitika vrednovanja, unapreenje obrazovanja kulturnih administratora, unapreenje razmene kulturnih stvaralaca u Srednjoj i Jugoistonoj Evropi (MOSAIC). Dokumenti: Smernice zajednike kulturne politike (COM(1992)149); Kultura 2000 (COM(1998) 266) i (COM(1998) 673). Literatura: Olaf venke: Das Europa der Kulturen Kulturpolitik in Europa. Dokumente, Analysen und Perspektiven von Anfngen bis zur Grundrechtecharta; Evropa kultura kulturna politika u Evropi. Dokumenti, analize i perspektive od poetaka do Povelje o osnovnim pravima, Kulturpolitische Gesellschaft/Klartext Verlag 2001. Internet: EZ: GD prosveta i kultura: http://www.europa.eu.int/comm/dgs/education_culture/index_de.htm; Savet Evrope: http://culture.coe.fr

Evropska unija i Savet Evrope jesu dve najvanije organizacije u oblasti unapreenja evropske kulture i kulturne politike. Njihove odluke imaju, dodue, razliit pravno-obavezujui karakter. Evropska zajednica ima pravo da bude aktivna u oblasti kulture od Ugovora iz Mastrihta (1993). Ona za tu svrhu raspolae vlastitim budetom. Utemeljenost u Povelji o osnovnim pravima predstavlja jo jedan element njenog angaovanja. Dok EZ na toj osnovi samostalno predlae i sprovodi kulturne programe, Savetu Evrope nedostaje pravna osnova da zahteva sprovoenje svojih rezolucija i konvencija. Bez podsticaja Saveta Evrope, meutim, aktuelna evropska politika u oblasti kulture bila bi nezamisliva. Politika EZ u oblasti kulture Kultura dugo nije bila predmet politike akcije EZ. Tek krajem ezdesetih godina poinje intenzivnija opta rasprava o znaaju politike kulture. Njenim preteama smatraju se UNESCO (Organizacija Ujedinjenih Nacija za obrazovanje i nauno-kulturnu saradnju) i Savet Evrope. Obe ove organizacije pridavale su jo ranije veliki politiki znaaj kulturi. Od 1969. godine konano je u dnevni red raznih samita EZ uvrteno i pitanje identifikacije i merila vrednosti. S obzirom na

226

PRIRUNIK O EVROPI

bliskost kulture graanima, kao i na njeno svojstvo da lako prelazi granice, bilo je za oekivati da ideja o evropskoj integraciji u toj oblasti snanije dopre do svesti graana. Meutim, od poetka bilo je suzdranosti u odnosu na osipanje nacionalne kulturne suverenosti, tako da su se procesi u evropskoj politici u oblasti kulture odvijali polako i oprezno. Kao prvi organ Zajednice, Evropski parlament (EP) je 1974. godine doneo odluku o Zatiti evropskog kulturnog blaga. Nakon prvih neposrednih izbora, 1979. godine, EP osnovao je Komitet za kulturnu politiku. U to vreme naroito su se pratila preklapanja kulture i privrede, recimo u segmentu zatite autorskih prava. Nakon prvog sastanka ministara kulture EZ, odranog 1984. godine, zaete su mnoge kulturne inicijative i pilot-projekti, kao, na primer, renomirani program Evropska prestonica kulture, prethodno Evropski grad kulture. Tek po preuzimanju l. 128 UoEZ iz Mastrihta (sada lan 151 UoEZ), kulturne aktivnosti EZ dobijaju pravnu osnovu: Zajednica prua doprinos razvijanju kultura drava lanica, uz ouvanje njihovih nacionalnih i regionalnih razliitosti, istiui, u isto vreme, zajedniko kulturno naslee. Potom je takozvana Klauzula o pomirljivosti kulture (l. 151(4) UoEZ) zahtevala uvaavanje kulturnih aspekata svih delatnosti EZ. Strahovanja od mogunosti profitiranja od kulture spreena su zahvaljujui ABCPrincipu subsidijarnosti (l. 5 UoEZ): EZ samo dopunjava aktivnosti drava lanica, i svojim programima i akcijama unapreuje, pre svih, njenu evropsku dimenziju. Zadravanje principa jednoglasnosti u donoenju odluka Ministarskog saveta kulture, potkrepljuje takoe ovu injenicu. EP, pored svojih budetskih nadlenosti, uestvuje u procesu putem saodluivanja. Osim toga, EZ-Ugovor nalae obavezu pribavljanja miljenja od Komiteta regiona. Saoptenjem o Akcijama Zajednice u korist kulture (COM(1994) 356) Komisija je 1994. godine najavila prvu zvaninu fazu (19941999) mera EZ u oblasti kulture. Tri programa podrke, Ariane (knjiga i lektira), Kaleidoskop (unapreenje umetnikog stvaralatva) i Rafael (zatita kulturnog naslea), trebalo je da sprovedu u delo smernice zajednike politike utvrene 1992. godine U prvom planu bili su poboljanje nivoa znanja o kulturi i istoriji naroda Evrope, unapreenje kulturnog stvaralatva i kulturne razmene, ouvanje kulturnog naslea, unapreenje kulturnog dijaloga, i saradnja sa treim zemljama. Na osnovu obimnog savetovanja obavljenog sa dravama lanicama i kulturnim organizacijama, kao i procene mera u oblasti kulture, 1998. godine, doneta je odluka da se postojei programi zamene jednim jedinstvenim, sveobuhvatnim, okvirnim programom, nazvanim Kultura 2000. Njegov cilj je unapreenje evropskog kulturnog stvaralatva i jaanje kulture kao faktora privrednog i drutvenog razvoja. Poetak primene novog programa kasnio je, jer je usvojen tek poetkom 2000. godine Za 2001. godinu konkursi su pravovremeno raspisani, pri emu su sadrinski kriterijumi izbora projekata poboljani u korist njegove evropske dimenzije.

POLITIKA U OBLASTI KULTURE

227

Osim programa unapreenja kulture u uem smislu, postoje jo tri teita politike koju EZ vodi u oblasti kulture: umreenost kulture sa drugim politikim oblastima, kao na primer, sa strukturnim fondovima, zatim posledice novih tehnologija (internet, digitalna televizija, i slino) na autorska prava u industriji u oblasti kulture i medija. Usvajanjem Evropske Povelje o osnovnim pravima, decembra 2000. godine, EU je ula u nov stadijum svog preobraaja iz jedne ekonomske interesne zajednice u zajednicu vrednosti. Uvrivanjem kulture kroz lanove 13 i 22 stvorena je nova osnova za delovanje EU u oblasti kulture. Politika Saveta Evrope u oblasti kulture Savet Evrope jeste prva transnacionalna organizacija u Evropi koja je za svoj cilj postavila kulturnu saradnju svojih lanica. Pri tom, njeno sredite ine uzajamno razumevanje, ouvanje kulturne batine i vaspitanje u duhu demokratije. Okvir aktivnosti Saveta Evrope u oblasti kulture utvren je u Preambuli i u l. 1 njegovog Statuta, kao i u Evropskoj konvenciji o kulturi iz 1954. godine. Taj sporazum priznaje kulturnu saradnju kao jedan od glavnih stubova Saveta Evrope. U meuvremenu, Evropska kulturna konvencija bila je potvrena na dva Samita efova drava i vlada (1993. i 1997), i ratifikovana od strane 47 drava. Za kulturne aktivnosti Saveta Evrope nadlean je Savet za kulturnu saradnju (SKS) kao struni odbor sektora Prosveta, kultura i sport Generalnog sekretarijata. Angaman Saveta Evrope u oblasti kulture deli se na pet velikih oblasti: procena kulturnih politika pojedinanih drava lanica, nove informativne tehnologije, demokratizacija kulture, programi kulturne saradnje i ispitivanje, i unapreenje po rubrikama kao to su knjiga i bioskop. Kao posledica aktivnosti Saveta Evrope nastale su samostalne institucije koje se zalau za razvoj odreenih oblasti, kao to je, na primer, film (Fonds Eurimages). Ostali akteri Evropska fondacija za kulturu, Europan Forum of the Art and Heritage (EFAH), Informel European Theatre Meeting (IETM), European Music Offfice (EMO), ili Ppinires europennes pour jeunes artistes (PEJA), samo su neki od primera mnogobrojnih evropskih kulturnih organizacija, mrea i privatnih udruenja, koji obogauju kulturna i kulturno-politika deavanja na nivou Evrope. Ovi savezi zastupaju kulturno-politike interese svojih lanova u odnosima sa velikim organizacijama, i nude mogunosti direktne razmene kulturnih stvaralaca. Na nivou pojedinanih drava lanica, kulturna saradnja i razmena ureena je bilateralnim kulturnim sporazumima i programima. Neke zemlje, osim toga, imaju organizacije za kulturno posredovanje, kao to je, na primer, British Council (Ve-

228

PRIRUNIK O EVROPI

lika Britanija), Institut Franais (Francuska), Instituto Cervantes (panija) i Goethe-Institut (Nemaka). Nema kulture bez odgovarajueg finansiranja Dok prvih godina u EZ nije bilo mogue ni zamisliti zajedniku kulturnu politiku, danas, u zajednikoj evropskoj politici, kultura zauzima vano mesto. Naroito je poslednjih deset godina donelo dalekosene izmene: stvaranje pravne osnove, nastavljanje priznatih programa unapreenja i akcija, kao to je Evropska prestonica kulture, razvoj novog okvirnog programa za unapreenje evropskog kulturnog prostora i priznavanje Povelje o osnovnim pravima. Dolo je ak i do uspostavljanja dugo oekivane saradnje izmeu EU i Saveta Evrope u nekim kulturno-politikim oblastima. U procesu proirivanja EU je aktivna i kad je re o politici u oblasti kulture: od 1998. godine do sada, skoro sve zemlje kandidate uestvuju u kulturnim programima EU, a Savet Evrope je inicirao specijalne projekte za svoje jugoistone, srednjoevropske i istonoevropske lanice. Uprkos ovim pozitivnim tendencijama, programe i paragrafe treba popraviti i doraditi. Ostaje da se saeka kako e se ovaj program pokazati u narednim godinama. Presudan momenat jeste jo uvek pitanje finansija, jer je za sprovoenje programa Kultura 2000 predvieno svega 0,04% budeta EZ. Verena Leman-palek

229

Politika u oblasti medija i telekomunikacija


Ugovorna osnova: l. 3, 5, 14, 43, 49, 52, 55, 8183, 85, 86, 9496, 151, 154156, 163173 UoEZ. Ciljevi: stvaranje trita za medije i telekomunikacije irom EU; poveanje konkurentne sposobnosti EU; podravanje strukturnih promena; unapreenje nauke i obrazovanja. Instrumenti: definicija okvirnih uslova informativnog drutva; iniciranje programa unapreenja, saradnje i tehnikih inovacija; ouvanje konkurencije; obezbeenje pristupa novim medijima; uvaavanje bezbednosnih aspekata. Programi: ESPRIT (European Strategic Programme for Research and Development in Information Technology), RACE (Research and Development in Advanced Communications Technologies in Europe, FAST (Forecasting an Assessment in the Field of Scienece and Technology); COST (Cooperation on Science and Technolgy), MEDIA PLUS (Program unapreenja audio-vizuelne proizvodne industrije), ACTS (Advanced Communications Technologies Services), IST (Information Society Technologies), eEurope (unapreenje informativnog drutva). Dokumenti: Evropska komisija, Evropa informativno drutvo za sve, plan akcija juni 2000; Evropska komisija, strategije zapoljavanja u Informativnom drutvu (COM (2000) 48 definit.) Literatura: Evropska komisija: Die Informationsgesellschaft in Europa; Informativno drutvo u Evropi, CD-ROM, Bon 1999; The EU Commitee: EU Information Society Guide, Brisel 1998. Internet: GD informativno drutvo: http//:www.europa.eu.int/ifnormation_society/europe/

Prvobitno nezavisni privredni sektori mediji, telekomunikacije, informacione tehnologije srastaju u digitalnom dobu. Nove tehnologije, deregulacija, proirena trita, meunarodna spajanja i globalno umreavanje iz osnova su izmenile ove grane u poslednjoj deceniji. Evropska unija je, na inicijativu Evropske komisije, prepoznala ovaj trend i pretoila ga u strategije i programe. Sporna medijska politika Preovlaujue miljenje u Komisiji je da medije treba smatrati privrednim dobrom, te oni zato treba da podleu propisima Unutranjeg trita. Masovni mediji, kao to su posrednici kulture, zabave i informacija preuzimaju, meutim, vanu drutvenu funkciju. U dravama lanicama EU se, prema tome, medijska politika definie, pre svega, kao nacionalni zadatak. To zadire u polje elektriciteta, u kojem se kree medijska politika EU. Kao i u Politici u oblasti kulture, i u politici u oblasti medija mora se primenjivati ABCprincip subsidijarnosti. tampani mediji dugo nisu iziskivali zajednike propise. Ali, Komisija i u ovu oblast postepeno uvodi primenu svoje nadlenosti, kao kad, primera radi, kontrolie koliko je utvrivanje cena knjiga na nacionalnom nivou spojivo sa konkurentnou. Aktivna medijska politika ograniava se, uglavnom, na audio-vizuelne

230

PRIRUNIK O EVROPI

medije. Komisija je postavila sebi cilj da stvori evropsko medijsko trite. Njenoj misiji ide u prilog koreniti preobraaj medija. Uvoenjem privatnog radija, kao i irenjem novih tehnologija (kablovska, satelitska, digitalna), broj radio programa u Evropi naglo je porastao. Prekogranino emitovanje i uticaj meunarodnih medijskih koncerna relatizovali su znaaj nacionalne regulative u oblasti medija. S obzirom na konkurenciju iz SAD, neke drave lanice pravovremeno su zahtevale da se propie evropski udeo u emitovanju televizijskih stanica. Godine 1989. Evropska zajednica je ovu nameru pretoila u spornu smernicu Televizija bez granica, koja je ograniila i vreme trajanja reklama, i definisala obavezu zatite omladine i prava na iznoenje suprotnog stava. Zbog rastuih trokova televizijske i filmske produkcije inilo se racionalnim da se evropska kooperacija to vie unapreuje. U aktuelnom programu Media Plus e se u tu svrhu, za period od 2001 do 2005, izdvojiti oko 400 miliona evra. Po pitanju harmonizacije tehnikih standarda, kao kod televizija visoke rezolucije (HDTV), Komisija je, takoe, preduzela inicijativu. Teite rada Komisije je, meutim, regulisanje konkurencije. Tako je, na primer, Komisija 1998. zabranila u Nemakoj Pay-TV kooperaciju firmi Bertelsmann i Kirch. Za 2001. godinu Komisija je postavila sebi zadatak da detaljno ispita poloaj i model finansiranja javno-pravnog radija u dravama lanicama. Delotvornost politike u oblasti medija sporna je u EU. Dodue, ekonomski znaaj audio-vizuelne industrije u Uniji je porastao. Kritiari, meutim, primeuju da je grana produkcije i iznajmljivanja, koju subvencionie Zajednica, i dalje fragmentarna, da je pogoena nedostatkom kapitala, i da je jedva u stanju da konkurie uvozu iz SAD. Trgovinski deficit izmeu SAD i EU u ovoj oblasti iznosio je 1997. godine sedam milijardi dolara. Sama harmonizacija irom EU ini se suvinom, jer trite postavlja vlastite tehnike standarde. Osim toga, kruta politika konkurencije Komisije spreava neke neophodne investicione saveze. Drave lanice stalno osporavaju optu nadlenost EZ u medijskoj politici. Predostrono je u Protokolu uz ABCUgovor iz Amsterdama (1999), utvreno da odredbe Ugovora ne zadiru u ovlaenja drava lanica da finansiraju javno-pravni radio. Dodatna taka spora je kotiranje evropskog televizijskog programa, koje slabi poziciju EU u ABCSvetskoj trgovinskoj organizaciji (STO). Meutim, odobren je jedan deo iz nove verzije Smernica za televiziju iz 1997. godine (Sm. 97/36/EZ), koji obezbeuje da se dogaaji od velikog javnog interesa i ubudue prenose van Pay-TV. Pre svega, veliki sportski dogaaji sve vie se ekskluzivno prodaju na TV. Primeri pokazuju da je medijska politika EU u stalnom sporu oko odravanja ravnotee izmeu ekonomskog i kulturnog interesa. Uspena telekomunikaciona politika Otvaranje telekomunikacionih trita u Zajednici bio je dug, politiki sporan proces. Decenijama je drava odreivala ponudu. Niko od nacionalnih aktera nije bio posebno zainteresovan da izmeni ovo profitabilno, ali ne naroito inovativ-

POLITIKA U OBLASTI MEDIJA I TELEKOMUNIKACIJA

231

no stanje. Tek sredinom osamdesetih godina, Komisija je u agendu Zajednice uvela liberalizaciju telekomunikacija. Komisija je pripremila teren, tako to je, na primer, sainila istraivaki program Race, koji je kasnije ponjeo uspeh uvoenjem ISDN digitalnog standarda prenosa irom Evrope. Ona je, isto tako, memorandumima razvijala viziju evropskog trita telekomunikacija. Ovi planovi mogli su biti ostvareni nakon to je Zajednica usvojila Belu knjigu o unutranjem tritu (1985) i ABCJedinstveni evropski akt (1987). Pojavila se dinamika koja je prevazilazila sektore: to, to je EZ irom Evrope sprovela u delo konkurse za javne investicione projekte, uticalo je i na sektor telekomunikacija. Objavljivanjem Zelene knjige o razvoju zajednikog trita za telekomunikacione usluge i ureaje i rezolucijom Ministarskog saveta iz 1988. godine, Zajednica je povezala deregulaciju telekomunikacija s projektom unutranjeg trita. Industrijski koncerni, koji su ranije profitirali od monopolizacije nacionalnih trita, sad su podrali ovaj poduhvat. Za njih je konkurentno evropsko trite telekomunikacija postalo neophodan uslov za uspeh unutranjeg trita. Legitimitet zakonodavnih aktivnosti EZ formalizovan je Ugovorom iz Mastrihta (1993), odnosno, navoenjem telekomunikacija u okviru planirane izgradnje ABCtransevropskih mrea (l. 154 UoEZ). Dinamika ovog razvoja napredovala je devedesetih godina: Komisija, Savet i Parlament doneli su uzajamno usaglaen paket preporuka i smernica, koji su drave lanice sprovele u delo. Ono to treba istai, jesu smernice za uvoenje unutranjeg trita za telekomunikacione usluge otvorenim pristupom mrei, i smernica za unapreenje konkurencije u sektoru telekomunikacija, potom Zelena knjiga Komisije o liberalizaciji telekomunikacione infrastrukture, kao i tri rezolucije Saveta iz 1993. godine u vezi sa univerzalnom slubom i vremenskim planom liberalizacije. Osim ovih usmeravajuih odluka, Zajednica je regulisala i mnoge pojedinane aspekte, kao to je, na primer, zatita privatnosti korisnika telefona. Liberalizovano trite telekomunikacija startovalo je 1998. godine, u celoj EU. Monopoli bivih dravnih preduzea su ukinuti. Drave lanice su veinu nacionalnih ampiona dalekovido privatizovali, i njihove akcije izneli na berzu. Deutsche Telekom, France Telecom, ili panska Telefonica i dalje posluju dobro. Novoosnovana preduzea i meunarodne fuzije doprinele su nastanku paralelne i snane konkurencije. Otvorena su brojna nova radna mesta. Telefonski trokovi snieni su do 75%, ime je ojaana globalna konkurentnost EU. U mobilnoj komunikaciji je EU danas vodea sila na tritu, a zajedno sa UMTS, Evropa oblikuje budue tehnike standarde globalne mobilne tehnike. Nakon uspene liberalizacije, EU mora da obezbedi poteno ureeno trite usluga u komunikacijama. Mnogobrojne fuzije i kooperacije u sektoru telekomunikacija odslikavaju dinamiku u industriji. Komisija i dalje nastoji da kablovske mree demonopolizuje, a lokalne potpuno liberalizuje, kao i da unapredi i regulie trite za UMTS-usluge.

232 Budunost u informatikom drutvu

PRIRUNIK O EVROPI

Internet, sa oko 400 miliona korisnika krajem 2000. godine (od toga 80 miliona Evropljana), izazvao je informacionu revoluciju. Kad je re o najbrem irenju jednog medija u istoriji oveanstva, valja rei da se sve vie proimaju radio, tampani mediji, banke podataka i telekomunikacije. U digitalnom dobu, svaka informacija treba da bude dostupna na svakom mestu i u svako vreme. Svakodnevni ivot, poslovni svet i politiki diskurs se iz temelja menjaju. Elektronska trgovina rapidno raste. Vie od 12 miliona ljudi u EU radi danas u delatnostima koje su povezane sa internetom, informacionim tehnologijama i telekomunikacijama, a njihov ukupni promet dostie oko 2 biliona evra. Komisija je 1993. godine zapoela ovaj razvoj Belom knjigom o rastu, konkurentnosti i zapoljavanju. Naredne, 1994. godine, podstaknuta Bangemanovim izvetajem, Komisija je predoila akcioni plan Put Evrope u informatiko drutvo, koji je nabrojao brojne mere iji je cilj da se u EU stvore tehniki, pravni i politiki okvirni uslovi za postojanje informacionog drutva. Akcioni plan je u EU delovao kao signal: drave lanice EU usvojile su, posle toga, strategije, programe i nove zakone. U junu 2000. godine Evropski savet je u Lisabonu, na inicijativu Komisije, aktuelizovao strategiju EU. Plan akcije eEurope informatiko drutvo za sve formulie tri glavna cilja: izgradnja jeftinog, brzog i sigurnog interneta, vie investicija u usavravanje nadlenosti u oblasti medija, unapreenje korienja interneta na svim drutvenim nivoima. Drave lanice treba da do 2002. godine sprovedu u delo neophodne odgovarajue mere. Obiman benchmarking Komisije treba, pritom, da inicira konkurenciju unutar Zajednice. Komisija dodatno razvija i koncepte za poboljanje ansi za zapoljavanje u informatikom drutvu. Pored toga, Zajednica e u svom estom Okvirnom programu za istraivanje i tehnologiju (20022006) staviti na raspolaganje sredstva za unapreenje programa Information Society Technologies (IST) u visini od oko 3,6 milijardi evra. U informatikom drutvu jo je mnogo stvari koje u narednim godinama treba da budu razjanjene. Okvirni uslovi elektronske trgovine u EU moraju da se usaglase sa SAD. Take kolizije su u oblasti poreza, carine, ugovornog prava, zatite potroaa, korienja podataka, ifriranja podataka i prava robnih marki. Takoe, u regulisanju internet adresa postoji transatlantski materijal za raspravu: EU mora, na primer, da zamoli ameriku organizaciju ICANN (Internet Corporation for Assigned Names and Numbers), da ubaci za Evropu domain EU, jer, takvo zakonsko pravo ne postoji. Ostaje da se raspravlja i o pitanju kako se moe spasiti autorsko pravo u anonimnoj globalnoj mrei podataka. 1995. godine, Komisija je predstavila Zelenu knjigu, a 1996. godine, Savet i Parlament usvojili su smernicu o zatiti banaka podataka (Sm. 96/9/EC), a u aprilu 2001. godine dalekosenu smernicu o usklaivanju oblasti autorskog prava u drava-

POLITIKA U OBLASTI MEDIJA I TELEKOMUNIKACIJA

233

ma lanicama (Sm. 2001/29/EC). Postavljaju se i sledea pitanja: koje su posledice konvergencije medija, telekomunikacija i informatike tehnologije? Kako e se voditi medijska politika u budunosti, kada sa interneta budu mogle da se pozovu televizijske emisije? Jo jedan, veoma uzbudljiv izazov je i ouvanje zatite podataka i sigurnosti sistema u umreenom svetu. EU mora da pronae ravnoteu izmeu, s jedne strane, zatite privatnosti graana i, sa druge strane, suoavanja sa opasnostima krimogenih radnji, tako to e postaviti kontrolne tehnologije. Konano, EU mora saraivati sa SAD, kako bi meunarodni postupak odluivanja bio ureen na nov nain. U ovom trenutku preklapaju se polja delatnosti uglednih meunarodnih organizacija, kao to su Organizacija za privrednu saradnju i razvoj (OECD), WTO, Meunarodna unija za telekomunikacije (ITU) i Svetska organizacija za intelektualnu svojinu (WIPO). Osim toga, nastupaju novi akteri, kao to je ICANN, ili industrijske fuzije Global Business Dialogue on Electronic Commerce i Transantlantic Business Dialogue, kao snage koje reguliu i imaju uticaj. Istaknuta uloga Evropske Komisije Evropska Komisija zauzela je vano mesto kao tvorac politike u oblasti telekomunikacija i informatikog drutva. Ovo je bilo mogue jer su drave lanice decenijama same sebe blokirale (telekomunikacije), ili su kasno spoznale nove tendencije razvoja (informatiko drutvo). U politici medija, jednoj ve ukorenjenoj politikoj oblasti, Komisija, pak, ne moe da bude toliko aktivna. Kako Savet, tako i Parlament imaju vanu ulogu na osnovu ugovornog statusa o mnogim materijama odluuje se primenom postupka saodluivanja. Pri tom se, meutim, pokazalo, da intelektualne pripreme Komisije u vidu izvetaja, zelenih knjiga i akcionih planova esto prejudiciraju kasnije pravne akte. Izrazite nadlenosti Komisije u pogledu konkurentskog prava (l. 81ff. UoEZ) i kontrole prava Zajednice (l. 211 UoEZ) uvrstile su poziciju Komisije. Pravo raspolaganja finansijski atraktivnim unapreujuim programima omoguilo je Komisiji stvaranje podstiuih saveza sa evropskim tehnolokim koncernima i stalno otkrivanje novih oblasti akcija. Ograniavajue moe da deluje to to su odgovarajue nadlenosti unutar Komisije podeljene na razne Generalne direktorate. Komesari, koji su zadueni za politike oblasti unutranjeg trita, informatikog drutva, telekomunikacija, Industrijske politike, Istraivake i tehnoloke politike, trgovine i konkurencije, raspolau bitnim uticajem, koji nije uvek uzajamno usklaen. Komisija je, uglavnom, iskoristila ansu da formulie aktivnu politiku medija i telekomunikacija EU. Ona, pri tom, legitimie svoja nastojanja kroz sveobuhvatno interpretirani koncept informatikog drutva. Patrik Majer

234

Politika u oblasti ribarstva


Ugovorna osnova: l. 32 UoEZ. Cilj: garantovanje odgovarajueg ivotnog standarda za zaposlene u ribarstvu; cenovna stabilnost; obezbeeno snabdevanje i isporuke potroaima po prikladnim cenama; ouvanje i zatita ribljeg fonda. Instrumenti: donoenje plana ureenja trita i podrka proizvodnim organizacijama na njegovom sprovoenju, utvrivanje ukupne koliine ulova u teritorijalnim vodama EU i njegova raspodela na drave lanice; donoenje propisa o napravama za lov u minimalnim veliinama; kontrola potovanja propisa; poboljanje strukture ribarstva; zakljuivanje sporazuma o ribolovu sa treim zemljama. Budet: 2000: 575 miliona evra kao Instrument finansiranja razvoja ribarstva (IFRR) Literatura: Ortvin Gotsman: Der gemeinsame Agrarmarkt; Zajedniko poljoprivredno trite, delo u nastavcima u obliku nepovezanih listova, Baden-Baden Internet: EU-Politike oblasti: http://europa.eu.int/pol/fish/index_de.htm; GD ribarstvo: http://www.europa.eu.int/comm/dgs/fisheries/index_de.htm

Plava Evropa, kako se inae jo naziva politika Evropske unije u oblasti ribarstva, jeste mlada oblast politike koja se vodi u okviru evropske integracije. Ukoliko je postojala potreba za regulativom, u prvo vreme ona je reavana u okviru zajednike poljoprivredne politike. O jednoj samostalnoj Zajednikoj politici u oblasti ribarstva moe se govoriti tek poev od 1983. godine. Ona je postala neophodna, nakon to je na treoj konferenciji o pomorskom pravu Ujedinjenih Nacija izostala saglasnost o pravima na ribolov. To je dalo povod veem broju drava da zatrae pravo na zonu od 200 nautikih milja. Evropska zajednica je tek 1977. godine reila da se pridrui tom zahtevu. Zbog velikog sukoba interesa bilo je potrebno est godina da bi se dolo do saglasnosti oko Zajednike politike. Ureenje trita Prema l. 38 UoEZ, propisi koji vae u oblasti poljoprivrede i trgovine poljoprivrednim proizvodima vae analogno i za ribolov. Uredba o zajednikoj organizaciji trita ribarskih proizvoda, doneta 1970. godine i izmenjena 1976. i 1981. godine, orjentie se prema karakteristinom zajednikom ureenju trita voa i povra, kao i proizvoda za koje nisu predviene interventne mere. Zajednikim normama plasmana, koje se odnose na podelu prema klasama kvaliteta, veliine i teine, kao i na pakovanje, opremu i obeleavanje proizvoda, treba obezbediti transparentnost trita, a roba slabijeg kvaliteta bila bi odstranjena. Realizacija plasmana je u nadlenosti organizacija proizvoaa, koje treba da obezbede racionalno upranjavanje ribolova i poboljanje uslova prodaje. Za pojedinane vrste riba utvruju se orjentacione cene na godinjem nivou. Or-

POLITIKA U OBLASTI RIBARSTVA

235

ganizacije proizvoaa mogu da utvrde regresirane cene (po pravilu 70% do 90% od orjentacione cene), ispod kojih nee prodavati proizvode koje doprema njihovo lanstvo, ali im zato garantuju finansijsku kompenzaciju, koja se finansira iz ABCEvropskog fonda za razvoj i garancije u oblasti poljoprivrede (EFRGP). ak i oni koji nisu lanovi, mogu biti obavezni da se pridravaju regresiranih cena (Opta izjava o obaveznosti). Prilikom uvoza naplauju se carine. Za pojedinane vrste riba i njihove preraevine utvrene su uvozne cene u okviru Opteg sporazuma o carinama i trgovini (ABCGATT). Ukoliko je uvozna cena nia od cene franko carinska zona, uveane za iznos carine, moe se naplatiti dodatna carina. Prilikom izvoza mogu biti odobrene naknade, koje odgovaraju razlici izmeu nivoa cena unutar Zajednice i cene na odreenim izvoznim tritima. Strukturna politika Zajedno s prvom verzijom zajednike organizacije trita usvojena je, 1970. godine, uredba o zajednikoj strukturnoj politici u ribarstvu, iji je cilj unapreenje izbalansiranog, harmoninog razvoja ove grane privrede i racionalna eksploatacija biolokog blaga mora i kopnenih voda. Radi koordinacije strukturne politike, zemlje lanice su se obavezale da e Komisiju godinje izvetavati o strukturnom poloaju ribarstva, kao i o vrstama i obimu planiranih mera. Komisija jednom godinje dostavlja Evropskom parlamentu i Savetu izvetaj o strukturi ribolovne privrede, koordinaciji strukturne politike na nivou Zajednice, kao i izvetaj o merama preduzetim u tu svrhu, o i zajednikom finansiranju. Osim koordinacije strukturalne politike, vremenom je uobliavano sve vie zajednikih strukturalnih programa (regionalna, strukturna i koheziona politika). Stavljaju se na raspolaganje sredstva za obnavljanje ribarske flote, modernizaciju i izgradnju novih brodova, za rashodovanje brodova, kao i za istraivanje novih ribolovnih podruja i do sad malo korienih vrsta riba. Strukturna politika dobila je na znaaju kad je postalo jasno da kapacitet flote mora biti usklaen sa ukupnim koliinama ulova, koje treba smanjiti radi ouvanja ribljeg fonda. Do 1982. godine, godinje su usvajane prelazne mere, koje je sufinansirala EZ, a cilj im je bilo smanjenje prekomernih kapaciteta. Pojedine drave lanice nisu bile spremne da sprovode strukturnu politiku, sve dok se ne postigne saglasnost o visini i raspodeli ukupnih koliina ulova. Tek nakon toga, 1983. godine, uvedeni su viegodinji programi razvoja ribarske flote (MAP), koji su za sve drave lanice predviali smanjenje trokova u ribarstvu, i to u pogledu odreenih vrsta riba i metoda lovljenja. Njihovo sprovoenje dovelo je do pada dohotka i zaposlenosti u sektoru ribarstva. U okviru programa MAP IV iz 1997. godine, zakljuenog za period 1998. do 2001, predvieno je jo jedno smanjenje trokova u ribarstvu za ugroene i prekomerno izlovljene fondove, i to za 30%.

236

PRIRUNIK O EVROPI

ABCInstrument

U okviru reforme strukturnog fonda uveden je, 1. 1. 1994. godine, jedinstven finansiranja razvoja ribarstva (IFRR). Za odluivanje o unapreenju nadlene su, uglavnom, drave lanice shodno sredstvima koja su im dodeljena, a u skladu s merilima pojednostavljenog programa planiranja. Ouvanje i zajedniko korienje ribljeg fonda Proirenje ribolovnih zona sa 12 na 200 nautikih milja, koje je stupilo na snagu 1. januara 1970. godine, dovelo je Zajednicu pred dilemu. Naelo jednakog prava pristupa (Principle of Equal Access), vezanog za Zajedniko trite, moralo je biti povezano sa ureenom eksploatacijom i ouvanjem ribljeg fonda. To je zahtevalo dogovor o dozvoljenim ukupnim koliinama ulova (Total Allowed Catches (TAC) i njihove raspodele po dravama lanicama u vidu nacionalnih kvota. Ovaj dogovor, poznat kao istorijski kompromis, uspeno je postigao Ministarski savet, nakon estogodinjih pregovora, 25. 1. 1983. godine. Prilikom proirivanja, zemljama kandidatima za pristup stavljeno je na raspolaganje kao i 1973. godine, kad su pristupile Velika Britanija, Irska i Danska posebno reenje, sa rokom od po deset godina za njihove zone od est, odnosno, dvanaest milja. U sluaju Norveke, koja je dva puta rekla ne, odbijajui prijem, vanu ulogu odigrale su njene zamerke na politiku Zajednice u oblasti ribarstva. Zbog konkurencije, proistekle iz smanjenja ribljeg fonda, problem kontrole i pridravanja koliina ulova, i zajednike odluke o ogranienju metoda lovljenja, sve vie dobijaju na znaaju. S tim u vezi, Savet je 1993. i 1996. godine usvojio niz naelnih mera. U principu, organi drava lanica duni su da, u sluaju krenja vaeih propisa, donesu odgovarajue mere, ukljuujui i pokretanje krivinog postupka. Za kontrolu su nadlene drave lanice. Sva ribarska plovila moraju da vode brodski dnevnik, na osnovu kojeg se moe proveriti da li ulov sa broda odgovara propisima Zajednice o sastavu vrsta riba i korienim mreama. Kontrola od strane EZ pootrena je, i obavlja se u vidu neprekidnog praenja preko satelita i nenajavljenih inspekcija. Juna 1998. godine, Savet je doneo odluku o potpunoj zabrani ribolova mreama za koarenje od 1. 1. 2002. godine u vodama EU (sa izuzetkom Baltikog mora), i za sve brodove EU u meunarodnim i vodama treih zemalja. U prelaznom periodu, ribolov mreama za koarenje dozvoljava se samo onim ribarskim plovilima koja su to i do sada radila, ali sad veoma ogranieno, i u skladu sa strogim pravilima i uslovima kontrole. Dotini ribari dobie finansijsku pomo za preorjentaciju na druge metode lovljenja. Sporazum o ribarstvu Uprkos sukobima meu dravama lanicama, EU je prema spoljnom svetu nastupila jedinstveno, sklopivi Sporazume sa 26 drava Afrike, Azije, Severne i La-

POLITIKA U OBLASTI RIBARSTVA

237

tinske Amerike. Sporazumi prve generacije odnose se na mogunosti da EZ lovi u vodama treih zemalja, u zamenu za iste mogunosti lovljenja u vodama Zajednice, ili finansijsko poravnanje i/ili pristup tritu. Sporazumi druge generacije predviaju unapreenje meovitih Drutava i udruivanja preduzea iz EU i zemlje partnera na odreeno vreme. Prilikom obnavljanja postojeih i zakljuivanje sporazuma s novim dravama, insistirae se jo vie na partnerskom pristupu, sa uravnoteenim potovanjem interesa obeju strana i brigom o ouvanju ribljeg fonda. Vinfrid fon Urf

238

Politika u oblasti zdravstva


Ugovorna osnova: l. 152 UoEZ. Ciljevi: visok nivo zdravlja; preventivna medicina, naroito prevencija zavisnosti od droga; istraivanje zaraznih oboljenja; informisanje. Instrumenti: specijalne mere i akcioni planovi, npr. prevencija bolesti zavisnosti, prevencija SIDE i drugih zaraznih oboljenja. Dokumenti: saoptenje Komisije o zdravstveno-politikoj strategiji 20012006, (COM(2000) 285); izvetaj Komisije o integraciji potreba zdravstvene zatite u okvire zajednike politike (COM(1998) 34). Literatura: Vanesa Elizabet aub: Grenzberschreitende Gesundheitsvorsorge in der Europischen Union; Prekogranina zdravstvena prevencija u Evropskoj uniji, Baden-Baden 2001. Internet: GD zatita zdravlja i potroaa: http://europa.eu.int/comm/dgs/health_consumer/index_index-de.htm

Oekivana duina ivotnog veka graana Evropske Unije danas je vea nego ikad ranije. Ipak, prema podacima Evropske komisije, svaki peti Evropljanin umire pre vremena od izleive bolesti. Da bi poboljala zdravstveno stanje, politika Evropske zajednice zalae se, pre svega, za prevenciju. U sreditu panje su SIDA, rak i borba protiv droge. Ove akcije potpomognute su informativnim kampanjama, iji je cilj prekogranino unapreenje zdravlja. U toku proteklih trideset godina, izdaci u evropskom zdravstvu su se udvostruili. Prema podacima Evropske komisije, oni danas iznose 510% bruto nacionalnog proizvoda. S druge strane, ti izdaci u SAD iznose vie od 14%. Ankete pokazuju da se situacija zaotrava: dok oekivana duina ivotnog veka raste, stopa nataliteta opada. Potranja za zdravstvenim uslugama, a time i trokovi odravanja zdravlja, rastu. Razvoj politike u oblasti zdravstva Od svog osnivanja, Zajednica se zalagala za ouvanje zdravlja, iako u poetku zajednika politika u oblasti zdravstva nije bila uvrtena u ABCEEZ-Ugovor (1958). Ugovori ABCEvropske zajednice za ugalj i elik (1952), kao i ABCEvropske atomske zajednice (1958) sadre, od svog postanka, odgovarajue odredbe, prevashodno u vezi sa bezbednou i zatitom zdravlja na radnom mestu. ABCJedinstveni evropski akt (1987) harmonizovao je radno-pravne zatitne odredbe i postavio kamen temeljac saradnje irom Zajednice, kojoj je cilj poveanje nivoa zdravlja u njenim okvirima. Ipak, tek je ABCUgovor iz Mastrihta (1993) preuzimanjem datog naslova stvorena opta zdravstvena regulativa irom EU, a time i mogunost razvoja evropske strategije u ovoj oblasti, uz pridravanje

POLITIKA U OBLASTI ZDRAVSTVA

239

ABCPrincipa

subsidijarnosti. Uprkos uticaju Evropskog parlamenta kroz postupak saodluivanja, ovlaenja i odgovornost i dalje su u rukama drava lanica, koje uzajamno usklauju svoje politike u oblasti zdravstva. Preporuke se u Savetu mogu usvajati kvalifikovanom veinom glasova. Politika EZ u oblasti zdravstva tesno je povezana sa ekolokom politikom, a zbog zaraze goveda BSE i razvoja novih vrsta ivotnih namirnica, naroito sa politikom zatite potroaa.

Akteri i akcioni programi Evropa protiv raka bila je prva inicijativa koju su, 1985. godine, pokrenuli efovi drava i vlada, i koju je Komisija u kontinuitetu nastavila da sledi. Evropa protiv SIDE jeste sledei program, koji se, poev od 1991. godine, obraa kako rtvama, tako i zdravima. Tim povodom, na nivou EU uveden je sistem razmene podataka i iskustava. U borbi protiv bolesti zavisnosti Komisija je, 1995. godine, zapoela svoj prvi akcioni plan. Pojedinani programi se, ubudue, spajaju i proiruju. U Komisiji za politiku zatite potroaa odgovoran Generalni direktorat nadlena je, dakle, za zatitu zdravlja i potroaa. Perspektiva: neophodnost zdravstveno-politikog delovanja Zajednika borba protiv bolesti, istraivanje uzronika i zdravstveno informisanje postaju sve znaajniji. No, zdravstveni sistemi u dravama lanicama sasvim su razliiti. esto konkurencijom uslovljeni dodatni pritisak oteava sprovoenje jedinstvene politike. Ipak, EZ raspolae mogunostima uticaja na politike drava-lanica preko instrumenta tzv. ABCDirektiva, kao to pokazuje borba protiv puenja (Sm. 98/43/EZ). U pogledu proirenja EU, dogovorenog na Samitu u Nici, stvari postaju sloenije. Pred dravama lanicama stoji zadatak da teita prekogranine zdravstvene politike pretoe u sigurnost, delotvornost i optu trokovnu efikasnost zdravstva. Ralf Uve mit

240

Politika u oblastima istraivanja i tehnologije


Ugovorna osnova: l.163173 UoEZ; l. 55 EZU; l. 2a, 411 Euratom-U. Ciljevi: poboljanje industrijsko-tehnoloke konkurentne sposobnosti evropske industrije; stimulisanje rasta, konkurentne sposobnosti i zapoljavanja. Instrumenti: zajednika istraivaka centrala; EUREKA; okvirni i specifini istraivaki programi. Programi: Peti okvirni program za istraivanje, tehnoloki razvoj i demonstraciju (19982002, 14,96 milijardi ekija i specifini istraivaki programi, npr. ESPRIT, RACE, COST, SCIENCE). Dokumenti: Peti okvirni program EZ u oblasti istraivanja, tehnolokog razvoja i demonstracije (SL. L. L 26 od 1. 2. 1999). Izvetaj Komisije; Istraivanje i akcije za tehnoloki razvoj EU. 1999 Godinji izvetaj (COM(99) 284). Literatura: Jirgen Turek: Forschungs-, Technologie- und Telekommunikationspolitik; Politika istraivanja, tehnologije i telekomunikacija, u: Verner Vajdenfeld, Volfgang Vesels (izd.): Godinjak evropske integracije 2000/2001, Bon 2001, str. 159162. Internet: GD istraivanje: http://www.europa.eu.int/comm/dgs/research/index_de.htm; Zajednika istraivaka centrala; htttp://www.jrc.cec.eu.int/

Evropska komisija pridaje veliki znaaj istraivanju i tehnolokom napretku. Unapreujui istraivanja, Komisija i drave lanice tee da se industrijski potencijal Evropske unije to bolje iskoristi. Ovo je pozadina svih ideja Komisije pretoenih u Peti okvirni program istraivanja, tehnolokog razvoja i demonstracije (19982002). Peti program nije nastavak dosadanje politike unapreivanja. Unapreenje istraivanja treba, zbog nedostataka u prolosti, da se uoblii u novu koncepciju, i da bude vie usmeren ka inovativnim proizvodima i uslugama, kao i drutvenim posledicama novih tehnologija. To se vidi i u rezultatima Evropskog Saveta u Lisabonu, kao i u inicijativi Evropske komisije za stvaranje evropskog prostora za istraivanje, preduzetoj u januaru 2000. godine. Razvoj Osnivakim ugovorima ABCEvropske zajednice za ugalj i elik (EZU, 1952) i ABCEvropske atomske zajednice (Euratom, 1958) politika u oblasti istraivanja i tehnologije podignuta je na nivo politike Zajednice. To je postalo uoljivo naroito u politici koja se vodi u oblasti atomske energije, a koja je bila usmerena ka izgradnji jedne, na meunarodnom planu, konkurente i autonomne nuklearne energetike. Radi toga osnovan je ABCZajedniki istraivaki centar (ZIC) i Euratom Agencija za snabdevanje. Da bi se izbegle tehnoloke slabosti konkurencije i zavisnosti, 1969. godine je na Samitu efova drava i vlada odranom u Hagu pro-

POLITIKA U OBLASTIMA ISTRAIVANJA I TEHNOLOGIJE

241

ireno podruje politike u oblasti istraivanja i tehnologije politika. EZ je, 1974. godine, lanom 310 UoEZ o ovlaenjima, regulisala istraivake programe zasnovane na podeli trokova izmeu istraivakih centara i zainteresovanih preduzea. Usvajanje programa ESPRIT 1984. godine (Evropski program strategije za istraivake i informacione tehnologije) vailo je za kvalitativni skok politike ITR (Istraivanje i tehnoloki razvoj), jer je sainjen i u delo sproveden nacrt zajednikog programa saradnje sa industrijom i naukom. Znaaj istraivanja i tehnolokog napretka postao je vei osamdesetih godina na osnovu porasta tehnoloke konkurencije irom sveta. U svetlu stvaranja unutranjeg trita zamisao o Evropskoj tehnolokoj zajednici dobijala je sve jasnije obrise. Delimino veoma razliita poimanja Komisije i pojedinih drava lanica dovela su, s jedne strane, do zajednikih akcija u okviru EZ, a s druge strane do osnivanja tehnoloke inicijative ABCEUREKA (Evropska agencija za koordinaciju istraivanja), iji su nosioci privatna i dravna preduzea. Tehnoloka politika je ABCJedinstvenim evropskim aktom (1987), ABCUgovorom iz Mastrihta (1993) i Ugovorom iz Amsterdama (1999) pravno postala sastavni deo EU. Ugovor iz Amsterdama zacrtao je cilj jaanja naunih i tehnolokih temelja evropske industrije (l. 163173 UoEZ; Industrijska politika. Evropski parlament u tome uestvuje kroz postupak saodluivanja (l. 172 UoEZ), a istraivaki i razvojni programi donose se kvalifikovanom veinom. Ve poev od 1984. godine dolazi do povezivanja akcija i finansijskih sredstava u ABCOkvirne programe za nauku i istraivanja, tehnoloki razvoj i demonstracije. Pritom, zajednika politika u oblastima istraivanja i tehnologije naelno razlikuje tri vrste mera: indirektne akcije, koncentrisane akcije i horizontalne akcije. Indirektne akcije (npr. istraivaki programi ESPRIT) definisane su u svakom okvirnom programu i specifikovane u pojedinanim programima, pri emu finansijsko uee EZ, po pravilu, iznosi 50%. Koncentrisane akcije (npr. ABCCOST) odnosile su se na evropsku koordinaciju naunog i tehnolokog istraivanja, i ne sadre direktnu finansijsku podrku. Horizontalne akcije (npr. program SCIENCE za podsticanje naune razmene) oznaavaju mere kojima je cilj zajedniko unapreenje razmene i saradnje, kao i o obrazovanja i istraivanja. Koncentrisana istraivanja u 21. veku Peti okvirni program istraivanja (19982002) poiva na novoj programskoj strukturi. Usredsreivanje na nove tehnoloke i naune ciljeve i istraivaki napori EZ treba da budu u celosti bolje usmereni ka privrednim i drutvenim stremljenjima EU. Ovde je posebno znaajno vee uvaavanje konkurentne sposobnosti malih i srednjih preduzea koja ine okosnicu privrede EU. Okvirni program obuhvata osam specifinih podprograma koji su, pak, podeljeni na etiri

242

PRIRUNIK O EVROPI

tematska i tri horizontalna programa, i jedan specifini program za ZIC. Tematski programi precizirani su kroz 28 vodeih akcija. Komisija je Petim okvirnim programom istraivanja energinije nego do sad prihvatila izazove meunarodnog tehnolokog razvoja. Pri tom, prisutna su tri teita: u oblasti informacija delatnost EZ usredsreena je (prvo teite) sve vie na formiranje informacionog drutva. Poto je 1998. bila prva godina u kojoj su telekomunikaciona trita potpuno liberalizovana, drugo teite morae u budunosti da obezbedi besprekorno sprovoenje pravnih propisa koji ine temelj liberalizacije. Zbog globalizacije privrednog ivota, Komisija je usmerila panju na tree teite koje se bavi posledicama globalizacije po informaciono drutvo. Bilans: evropska politika ITR treba da postane efikasnija S obzirom na dramatian izazov koji za evropsku stvaralaku sposobnost predstavlja ubrzani tehnoloki preobraaj do kojeg dolazi zbog meunarodne tehnoloke konkurencije i konkurentskih slabosti, bilo je nuno kvalitativno novo usmerenje napora Zajednice. U aprilu 1997. godine, jedna nezavisna grupa eksperata, pod vostvom biveg potpredsednika Komisije, Etiena Davinjona, dola je, istraivajui procene okvirnih programa istraivanja i tehnolokog razvoja EZ, do zakljuka da Evropa mora uiniti novi iskorak u zajednikoj politici u oblasti istraivanja. Ona je u svom izvetaju dala brojne preporuke, koje su, zatim, strukturirale Peti okvirni program, a u pogledu koncepcije obeavale vie delotvornosti. Izvetaj stavlja u prvi plan drutveni i privredni znaaj, kao i strategiju, zasnovanu na tzv. evropskom viku vrednosti. Mada je ve Peti okvirni program obeavao veu delotvornost, prilikom vrednovanja petogodinjeg perioda 19951999, evropska politika ITR doivela je ponovo kritike nezavisnog tela na ijem elu je bio bivi panski ministar industrije, oan Maho. Ovo telo se naroito zauzelo za stvaranje takve evropske istraivake strategije koja e unapreenje istraivanja tenje povezati sa ostalim oblastima politike koju Zajednica vodi, i omoguiti bolje uzajamno usaglaavanje drava lanica. Podsticaji MahoKomisije pretoeni su januara 2000. godine u saoptenje Komisije o stvaranju Evropskog istraivakog prostora. Ovim saoptenjem dolazi do izraaja nastojanje Komisije da se za istraivanja stvori prostor bez granica, u kojem e nauni resursi moi bolje da se koriste, kako bi se otvorila nova radna mesta i ojaala konkurentna sposobnost Evrope. U julu, Komisija je objavila ocenu Maho-Komisije, ije zakljuke odlikuje izmenjena privredna situacija i ciljevi koje je Evropski savet postavio u Lisabonu. Na vanrednom Samitu, odranom u Portugalu od 23. do 24. marta 2000. godine, efovi drava i vlada su, izmeu ostalog, raspravljali o nedovoljnoj tehnolokoj konkurentnosti, relativno niskom privrednom rastu i visokoj stopi nezaposlenosti u Evropskoj Uniji. Sporazumeli su se o jed-

POLITIKA U OBLASTIMA ISTRAIVANJA I TEHNOLOGIJE

243

nom ambicioznom programu unapreenja novih informacionih i komunikacionih tehnika, koje bi trebalo da daju odluujui doprinos ubrzanju privrednog rasta i ponovnom postizanju pune zaposlenosti u Evropi. Novo usmerenje Petog okvirnog programa EU, zasnovano na primenjenom istraivanju, snanijem ukljuivanju malih i srednjih preduzea, jaanju konkurentnosti i postojanom privrednom razvoju je, u istraivako-politikom smislu, uvailo promene uslova u svetskoj privredi i stalne probleme rasta i zapoljavanja u Evropi. Ipak, kritiki izvetaj Maho-Komisije ukazuje da politika u oblasti istraivanja i tehnologije moe samo u saglasju sa ostalim oblastima politike doprineti konsolidovanju prostora Evrope u 21. veku. Rezultati Samita u Lisabonu i inicijativa za stvaranje Evropskog istraivakog prostora pokazuju da je ovaj izazov konano uoen. Jirgen Turek

244

Politika vezana za omladinu


Ugovorna osnova: l. 149(2) UoEZ. Ciljevi: poboljanje omladinskog rada i unapreenje omladinske razmene. Program: omladina. Dokument: Odluka o uvoenju zajednikog akcionog programa za omladinu (SL. L. L 117/2000). Literatura: Barbara Tam: Jugendarbeitslosigkeit in der Europischen Union: Integration oder Marginalisierung; Nezaposlenost mladih u Evropskoj uniji: Integracija ili marginalizacija?, Bon 1999; Bavarska pokrajinska centrala za politiki obrazovni rad (izd.): Omladina u Evropi, Minhen 2000; Internationaler Jugendaustausch- und Besucherdienst der Bundesrepublik Deutschland; Meunarodna sluba Savezne Republike Nemake za razmenu omladine i omladinske posete (izd.): Evropska politika vezana za omladinu. Forum meunarodni omladinski rad 2001, Bon 2001; Youth Opinion, asopis Evropskog omladinskog foruma, Brisel. Internet: GD prosveta i kultura: http://europa.eu.int/comm/dgs/education/

Evropska unija nije predvidela u svom delokrugu rada posebno mesto za politiku vezanu za omladinu. Ona, i dalje, spada u nadlenost drava lanica, a u Saveznoj Republici Nemakoj sprovode je, uglavnom, pokrajine i optine. No, omladina, u nizu zajednikih politika, ipak, predstavlja jednu posebnu ciljnu grupu mera i aktivnosti EU. Evropska politika vezana za mlade se, u irem smislu, bavi veim brojem oblasti u kojima je omladina naroito pogoena merama EU. Tu, spadaju, pored ostalog, politika obrazovanja, socijalna politika i politika zapoljavanja EU. Evropska politika vezana za omladinu se, u uem smislu, odnosi na mere unapreenja i aktivnosti EU, kojima je cilj da se pomognu prekogranini omladinski rad i razmena omladine, kao i da se unapredi evropski identitet omladine. Politika vezana za omladinu, kao politika Zajednice
ABCEEZ-Ugovor

(1958) u poetku nije sadrao pravne odredbe koje bi se odnosile na sprovoenje zajednike politike vezane za omladinu. Da bi se mere od znaaja za omladinu, ipak, mogle sprovoditi, Zajednica se oslonila na nadlenost o ovlaenjima iz l. 308 UoEZ. Evropski parlament (EP) je u velikom broju izvetaja, ve od sredine osamdesetih godina, tematski sagledao situaciju mladih i podstakao programe od znaaja za omladinu. Danas, on saodluivanjem uestvuje u procesu donoenja odluka. Prvi put su zadaci politike vezane za omladinu postali sastavni deo EZ-Ugovora na osnovu ABCUgovora iz Mastrihta (1993). Unoenje politike vezane za omladinu u proireni naslov Socijalna politika, opte i profesionalno obrazovanje i omladina (l. 136150 UoEZ) odslikava bli-

POLITIKA VEZANA ZA OMLADINU

245

skost politike vezane za mlade i Socijalne politike, politike u oblasti obrazovanja i Politike zapoljavanja Evropske Zajednice. U lanu 149(2) UoEZ kao zadatak EZ izriito se navodi unapreenje razvoja omladinske razmene i razmene socijalnih i pedagokih radnika. Na osnovu ovih ugovornih odredbi sprovode se mere unapreenja. Mere mogu biti sprovedene u delo uz uee EP i pribavljanjem miljenja Ekonomskog i socijalnog komiteta i Komiteta regiona, i iskljuuju bilo kakve tenje ka harmonizaciji pravnih i administrativnih propisa drava lanica. Akcioni program za omladinu U okviru EU-akcionog programa, nazvanog ABCOmladina, unapreuje se meunarodni omladinski rad i razmena u Evropi (SL. L. L 117/2000). Program omoguava susrete mladih ljudi izmeu 15 i 25 godina starosti. U sreditu akcija jeste unapreenje mobilnosti omladine, realizacija rada Evropske slube dobrovoljaca, inicijative u omladinskom sektoru, kao i interkulturalno obrazovanje. Ovim se pomae posebno onim mladima koji nemaju radno mesto, ili nisu ukljueni u proces obrazovanja, ili su, pak, lieni mogunosti da uestvuju u prekograninoj razmeni. Kroz ponuene projekte mladi ljudi treba da steknu mogunost aktivnog uea u drutvenom razvoju Evrope. U procesu proirenja, ovaj program otvoren je i za drave Srednje i Istone Evrope. Za program Omladina na raspolaganju stoji oko 520 miliona evra za period 20002006. Evropski omladinski forum Mladi, meutim, nisu samo pod pasivnim uticajem mera politike EU, ve pokuavaju da aktivno uestvuju u njihovom uobliavanju. Od 1978. godine postoji, na evropskom nivou, Omladinski forum koji objedinjuje meunarodne omladinske saveze i nacionalne omladinske savete, s ciljem da se oni, kao lobi, angauju kod organa EU u prilog intenzivnijeg ukljuivanja omladine u budue oblikovanje EU. Interesno predstavnitvo omladine finansijski potpomae EU, a Komisija i EP ga konsultuju prilikom donoenja odluka znaajnih za omladinu. Meutim, Omladinski forum nema pravih nadlenosti u odluivanju i participaciji. 1996. godine dolo je do spajanja Omladinskog foruma EU dva druga omladinska predstavnitva na nivou EU Council of European National Youth Comitees (CENYC) i European Coordination Bureau on International Youth Organisation (ECB) u zajedniki Evropski forum omladine EU. Bela knjiga o omladini Zvanina politika EU vezana za omladinu ograniava se na mere razmene mladih i opteg poboljanja uslova omladinskog rada u EU. Sredstva koja stoje na raspolaganju u budetu imaju skroman udeo u ukupnim izdacima. Mladi i nji-

246

PRIRUNIK O EVROPI

hovi zahtevi, kao ciljne grupe, postaju, meutim, sve vaniji za politiku EU. To se ogleda u procesu nazvanom Bela knjiga. Ministarski savet za omladinu EU doneo je odluku 1999. godine da se saini Bela knjiga o politici EU vezanoj za omladinu. U pogledu sadraja, ciljeva i sredstava te politike, kao i pitanja nadlenosti, svoje vienje iskustava i stanovita o omladini u Evropi dali su mladi, njihova interesna predstavnitva, kao i mladi politiari i naunici. Rezultati procesa Bela knjiga objavljeni su krajem 2001. godine i doveli su do nove debate o ciljnoj orjentaciji i transformaciji politike EU vezane za omladinu. Sadanje naglaavanje aspekata politike EU bliske graanima i znaajne za omladinu treba da pomogne smanjivanju distance, i da kod mlade generacije stvori oseaj da su deo Evrope, spreman da ponese svoj deo tereta u procesu ujedinjenja. Rad u oblasti informacija, kao i njihova mobilnost i susreti, od znaaja su za ostvarivanje te tenje, kao i mogunost aktivne saradnje mladih ljudi vezane za budunost Evrope u vidu konkretnih mogunosti uea u njenom oblikovanju. Ostaje da se vidi u kojoj meri ovi ciljevi mogu biti i postignuti. Barbara Tam

247

Politika zapoljavanja
Ugovorna osnova: l. 2 UEU. l. 2, 3(1i), 125130, 136148, 152162 UEZ. Ciljevi: Unapreivanje visokog nivoa zaposlenosti; koordinacija politike zapoljavanja drava lanica EU; razvoj koordinisane strategije zapoljavanja. Instrumenti: postavljanje smernica politike zapoljavanja od strane Saveta na godinjem nivou; provera programa zapoljavanja drava lanica (monitoring), identifikacija uspenih mera (Best Practice Procedure), i objavljivanje uporednih analiza uspenosti (Benchmarking); finansijska podrka nacionalnim i programima EZ vezanim za politiku zapoljavanja; preporuke Saveta pojedinanim dravama lanicama. Budet: budetski plan EZ za 2001. godinu 9,26 mlrd. evra namenjenih Evropskom socijalnom fondu; 491,3 mil. evra za opte i profesionalno obrazovanje; 148,4 mil. evra za druge socijalne mere; 127 mil. evra za mere zapoljavanja u vezi sa podsticajem tehnolokih inovacija. Mere politike zapoljavanja finansiraju se i iz sredstava Evropske investicione banke. Dokumenti: Odluka Saveta, doneta 19. 01. 2001, o smernicama koje se odnose na mere politike zapoljavanja drava lanica u 2001. (COM(2001) 63); zajedniki izvetaj o zapoljavanju Komisije i Saveta za 2000, Brisel, 19. 12. 2000. Literatura: Europische Kommission (Beschftigungsobservatorium); Evropska komisija (opservatorija zapoljavanja): MISEP mere, kvartalno, pretplata putem eurocontact@ias-berlin.de; Peter L. Auer: Employment Revival in Europe: Labor Market Success in Austria, Denmark, Ireland and the Netherlands; Oivljavanje zaposlenosti u Evropi: Uspeh na tritu rada u Austriji, Danskoj, Irskoj i Holandiji, Vaington 2000; Pijer Karlo Padoan (izd.): Monetary Union, Employment and Growth; Monetarna unija. Zaposlenost i razvoj, London 2001; Hans-Volfgang Placer (izd.): Arbeitsmarkt- und Beschftigungspolitik der EU: nationale und europische Perspektiven; Trite rada i politika zapoljavanja u EU: nacionalne i evropske perspektive, Baden-Baden 2000; Kristijan Rot: Beschftigung; Zapoljavanje, u: Jan Bergman, Kristofer Lenc (izd.): Der Amsterdamer Vertrag. Eine Kommentierung der Neuerungen des EU- und EG-Vertrages; Amsterdamski ugovor. Komentar o novinama u Ugovoru o EU i EZ, Keln 1998. Internet: GD zapoljavanje i socijalna politika: http://europa.eu.int/comm/dgs/employment_social/index_de.htm; GD regionalna politika: http://europa.eu.int/comm/dgs/ regional_policy/index-en.htm; Eurostat: europa.eu.int/eurostat.html

Sve drave Evropske unije, u okviru svoje ekonomske i socijalne politike, kao i politike trita rada, slede odreene oblike politike zapoljavanja. Na taj nain, vlade pokuavaju da, zajedno s drugim nosiocima odluka na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou, kao i sa socijalnim partnerima (ABCDijalog socijalnih partnera) i drugim udruenjima, poveaju nivo zaposlenosti (deo radno sposobnog stanovnitva koji nalazi radno mesto). U novembru 2000. godine je u EU bilo oko 14 miliona (8,1%) nezaposlenih graana. esnaest posto svih graana ispod 25 godina starosti nije imalo radno mesto. Skoro polovina svih graana iznad 25 godina starosti nije imala obrazo-

248

PRIRUNIK O EVROPI

vanje vie od osnovnog. Imajui to u vidu, nije zauujue to se u anketama graana (Eurobarometar), ali i pri odabiru kljunih tema za nacionalne izbore, u vladinim saoptenjima i budetskim debatama, borba protiv masovne nezaposlenosti smatra jednim od najznaajnijih drutveno-politikih zadataka. Uprkos tome, znatno se razilaze miljenja o pravno kompetentnom lociranju i konkretnom uobliavanju koordinisane politike zapoljavanja na nivou EU. Ova razmimoilaenja manifestuju se u vidu debata o odnosu, s jedne strane, pobornika konkurencije jedne socijalne trine ekonomije, kojom se titi autonomija drave lanice i njenih socijalnih partnera, i, s druge strane zagovornika prenoenja nadlenosti (zasnovanog na Ugovoru o EZ) u donoenju propisa na Zajednicu, shodno kojem drave lanice ugrauju bitne elemente svoje autonomije delovanja u sistem odluivanja EU (Savet EU), ili ih ak potpuno preputaju organima EU (Evropska komisija). Fragmentirana politika zapoljavanja Instrumenti politike zapoljavanja EZ su se, do stupanja na snagu ABCAmsterdamskog ugovora (1999), ograniavali na mere u oblasti regionalne, strukturne i kohezione politike (l. 158162 UEZ), socijalne politike (l. 149150 UEZ), kao i obrazovne i politike vezane za omladinu (l. 149150 UEZ). Evropski socijalni fond (ESF) i Evropski fond za regionalni razvoj (EFRR), kao i Akcioni programi u okviru politike obrazovanja u EU, sprovode pojedinane akcije u cilju fleksibilnosti trita rada i nove organizacije radnog vremena, prekvalifikacije radne snage, i otvaranja novih trita rada u sektorima intenzivnog rasta (usluge, nove tehnologije, informativna i komunikaciona privreda, i zatita ivotne sredine). Sporazum o socijalnoj politici, integrisan u lanove Ugovora 136148 EZ (Velika Britanija do laburistike vlade, od maja 1997, nije uestvovala u primeni ovih pravnih akata), dobija, takoe, elemente politike zapoljavanja, tako to se EZ dodeljuju nadlenosti u oblasti oblikovanja radne sredine, uslova rada, odnosa izmeu tarifnih partnera i socijalne sigurnosti. Svim ovim nadlenostima EZ zajednika je, meutim, njena pojedinana usmerenost ka konkretnim sluajevima i grupama, vremenski fiksiranim projektima, ili specifinim regionima. Integracijom sporazuma, politika jednakih prava EZ ne dobija na znaaju samo u okviru politike zapoljavanja. Tek je Bela knjiga o razvoju, konkurentskoj sposobnosti i zapoljavanju, koju je objavila Komisija 1993. godine, podstakla drave lanice EU na preduzimanje nove inicijative kojoj je cilj bio pojaana koordinacija njihovih, do tad uglavnom izolovano sprovoenih strategija zapoljavanja. Na sednici Evropskog Saveta, odranoj u Esenu decembra 1994. godine, efovi drava i vlada prvi put su definisali oblasti delovanja, s ciljem borbe protiv masovne nezaposlenosti, a radi zajednikih inicijativa u korienju privrednog rasta u svrhe poveanja broja zaposlenih.

POLITIKA ZAPOLJAVANJA

249

Politika zapoljavanja koordinisana strategija borbe protiv masovne nezaposlenosti Politika zapoljavanja bila je 1996/1997. centralna tema Meuvladine konferencije sazvane i radi izrade Amsterdamskog ugovora. Na inicijativu vlada vedske, Francuske i Austrije, Evropskom Savetu je u junu 1997. godine polo za rukom da se u Ugovor unese samostalni odeljak naslovljen Zapoljavanje (l. 125130 UEZ). Ugovor, na taj nain, postavlja postulat izrade i stalne dorade jedne koordinisane strategije zapoljavanja koju bi obavljala EZ i njene drave lanice, pri emu je u sreditu panje podrka kvalifikaciji, obrazovanju i sposobnosti prilagoavanja zaposlenih, kao i fleksibilnom prilagoavanju trita rada potrebama privrednih reformi. Pored zajednikog nadzora budetske discipline u Ekonomskoj i monetarnoj uniji, politika zapoljavanja predstavlja sutinu politike kao metode otvorene koordinacije. Sredina taka naslova Zapoljavanje jeste lan 128 UEZ, kojim se uvodi godinji izvetaj i nadzor nad sprovoenjem smernica Saveta (Luksemburki proces) o politici zapoljavanja. Pored toga, lan 129 UEZ ovlauje Evropski parlament (EP) i Savet da, u okviru postupka saodluivanja, nakon sasluanja Ekonomskog i socijalnog komiteta (ESK) i Komiteta regiona (KR), donosi odluke o podsticajnim merama, kako bi se unapredila saradnja izmeu drava-lanica na polju politike zapoljavanja i njihovih mera u oblasti zapoljavanja. To, pored podrke razmeni informacija o akcijama koje pospeuju zapoljavanje, i izradi uporednih analiza i ekspertiza, obuhvata i podrku inovativnim merama i pilot-projektima. Finansijski resursi obezbeuju se iz sredstava Evropske investicione banke, kao i iz budetskih stavki EZ, iz kojih nisu potroeni svi predvieni iznosi. Nasuprot tome, iskljueno je usaglaavanje pravnih i administrativnih propisa drava EU. Uobliavanje i uvoenje naslova Zapoljavanje u Ugovor o EZ odvijalo se paralelno sa osnivanjem novog pomonog tela (l. 130 UEZ), koje je zamenilo Odbor za zapoljavanje i trite rada, koje je Savet ustanovio 1996. godine: podrku proveri zaposlenosti sada prua Odbor za zapoljavanje, koji se sastoji od po dva predstavnika drava lanica i Komisije. Odbor, sa svoje strane, ima obavezu da prilikom uobliavanja svojih stavova konsultuje socijalne partnere. Po ovom pitanju, na raspolaganju mu stoji ve 1970. godine oformljeni Stalni odbor za pitanja zapoljavanja, u kojem po 10 predstavnika Saveza poslodavaca i Saveza radnika, zajedno sa Savetom i Komisijom raspravljaju o pitanjima socijalne politike, kao i politike trita rada i zapoljavanja. U okviru godinjeg izvetavanja i nadzora (l. 128 UEZ), Savet i Komisija najpre sastavljaju zajedniki godinji izvetaj o zaposlenosti u Evropi, koji podnose Evropskom Savetu na usvajanje zakljuaka. Ovi zakljuci ine osnovu smernica politike zapoljavanja, koje Savet, na predlog Komisije, i nakon sasluanja EP,

250

PRIRUNIK O EVROPI

ESK, KR i Odbora za zapoljavanje, usvaja kvalifikovanom veinom. Smernice se odnose na drave lanice EU, koje, nakon toga, sainjavaju nacionalne planove akcija i, u toku godine sprovoenja, izvetaj o merama preduzetim u cilju sprovoenja smernica koje proizlaze iz politike zapoljavanja. Ove izvetaje, potom, nakon to Odbor za zapoljavanje zauzme stav, proveravaju Komisija i Savet, te se ocenjuju po sprovodljivosti smernica za zacrtane ciljeve. Na preporuku Komisije, Savet moe da, kao rezultat ove provere, uputi preporuke pojedinim dravama lanicama, pri emu Ugovor o EZ ostavlja otvorenim pitanje konkretnog sadraja ove mere. Ovaj postupak zavrava se izradom godinjeg izvetaja Komisije i Saveta o zaposlenosti u EZ i sprovoenju smernica, a koji se upuuje Evropskom savetu. Postupak koji upranjava Evropski savet, od Luksemburga nadalje (od novembra 1997), a koji je opisan u l. 128 UEZ, ini kombinacija razliitih procedura ve korienih u oblasti Ekonomske i monetarne unije pri podnoenju izvetaja o ispunjavanju kriterijuma konvergencije. Pored godinjih provera nacionalnih praksi primenjivanih u cilju podizanja kvote zaposlenosti (monitoring), bitni elementi strategije zapoljavanja, koju je pokrenuo Amsterdamski ugovor, jesu objavljivanje mera i akcija koje su se pokazale delotvornim u dravama lanicama (Best Practice Procedure), i javno pripremanje i irenje sistema poreenja efikasnosti (kao pretpostavke za benchmarking). Smernice politike zapoljavanja, koje predlae Savet, nemaju pravno obavezujue dejstvo u dravama lanicama. One se pre koriste analogno preporukama datim u okviru multilateralnog nadzora, i samim tim, cilj im je javni uvid u nacionalne (ne)uspehe. Politiko-psiholoko dejstvo koje potencijalno proizlazi iz smernica, pri tom, ne zavisi samo od opte obaveze lojalnosti drava lanica prema EZ (l. 10 UEZ), ve i od stepena preciznosti samih smernica. To znai da smernice mogu predstavljati samo listu apstraktno formulisanih mera za koje se neko opredelio, ili sadrati kvantitativno precizne i proverljive ciljne podatke. Evropskim savetom u Beu, odranim u decembru 1998. godine, zavren je prvi ciklus izrade nove strategije zapoljavanja, zapoet 1997. pod predsednitvom Luksemburga. Sa Velikom Britanijom na mestu predsedavajueg EU (prvo polugodite 1998), ovaj ugovorno formalizovani proces dopunjen je koordinisanom strategijom optimizacije unutranjeg trita koja pospeuje zapoljavanje, a time i poboljava konkurentnosti sektora usluga i malih i srednjih preduzea (Kardifski proces). Nemaka je na mestu predsedavajueg Saveta, pod parolom Evropski pakt o zapoljavanju, inicirala, na Kelnskom samitu, odranom u junu 1999. godine, uvoenje jo jednog politikog elementa upravljanja u vidu jae makroekonomske (novana i finansijska politika, i politika plata) koordinacije dravalanica (Kelnski proces). U tom smislu, uspostavljena je jedna nova dijaloka struktura, u kojoj, pored lanica Ecofin saveta i Saveta za rad i socijalno, uestvuju i predstavnici Komisije, Evropske centralne banke, i socijalnih partnera.

POLITIKA ZAPOLJAVANJA

251

Politika zapoljavanja kao odraz interesa poretka i politike raspodele Kako u pogledu pravne nadlenosti, tako i u pogledu relevantnih aspekata procesa odluivanja i finansijskih aspekata, naslov Zapoljavanje postavljen je relativno otvoreno. S obzirom na to da organima EU ne stoje na raspolaganju pravna sredstva kojima bi poveali stepen obaveznosti sprovoenja smernica politike zapoljavanja, trokovi nepropisnog ponaanja drava lanica su skromni. U sutini, tri procesa zapoljavanja (Luksemburki, Kardifski i Kelnski) ne slede cilj uvoenja obavezujuih postupaka za pravno sankcionisanje postupaka, koji jesu, ili nisu u skladu sa propisima. tavie, proces uzajamnog uenja i benmarkinga datog javnosti na uvid, rauna s pritiskom koji pospeuje donoenje odluka, a koji na vlade mogu da vre i neposredno pogoeni: graani, mediji i udruenja, suoeni sa javnim poreenjem uinaka. Andreas Maurer

252

Politika zatite potroaa


Ugovorna osnova: l. 153 UoEZ. Ciljevi: zdravlje i bezbednost potroaa; proirenje informacija; zatita ekonomskih i pravnih interesa potroaa. Instrumenti: Akcioni planovi o potroakoj politici. Dokument: Akcioni planovi o potroakoj politici (19992001) [COM(1998) 696]. Literatura: Rainer Schulze, Hans-Schulte-Nlke (izd.): Casebook Europisches Verbraucherrecht; Casebook Evropsko potroako pravo, Baden-Baden 1999. Internet: GD zdravlje i zatita potroaa: http://europa.eu.int/comm/dgs/health_consumer/index_de.htm

Politika EU u velikoj meri dotie interese oko 370 miliona potroaa u Uniji. Cilj politike Zajednice je, u prvom redu, zatita potroaa: posebno putem jedinstvenih uslova trgovine, zahteva u pogledu proizvoda i ivotnih namirnica. Ovim, politika zatite potroaa EU znatno ukljuuje kako pravnu, tako i ekonomsku oblast. Razvoj politike zatite potroaa Cilj politike zatite potroaa nije, dodue, zacrtan u ABCUgovoru o EZZ (1958), ali se ve u preambuli opisuje zadatak stalnog poboljanja uslova ivota. Godine 1975, Komisija je podnela prvi program aktivnosti za zatitu potroaa. Njegovu okosnicu ini pet fundamentalnih prava: zatita zdravlja i bezbednost; zatita ekonomskih interesa; zastupanje, obavetavanje i obrazovanje, kao i nadoknada u sluaju pretrpljene tete. Nakon ovih prvih poetaka okrenutih potroaima, usledili su specijalni pravni i administrativni propisi koji su se odnosili, na primer, na etiketiranje ivotnih namirnica, bezbednost pri trgovini od vrata do vrata, zatitu od reklama koje dovode u zabludu. Dalekosenije mere u korist potroaa omoguio je tek ABCJedinstveni evropski akt (1987), koji je, u okviru ostvarivanja unutranjeg trita, predviao visok nivo zatite potroaa. Potroaka politika postala je tako deo opte politike upotpunjavanja unutranjeg trita. U Savetu EU postalo je mogue donoenje odluka kvalifikovanom veinom. Posledica su bili akcioni programi koji su unapredili zastupanje potroaa, pre svega, u pogledu finansijskih transakcija i odgovornosti za proizvod. Nastao je evropski temelj pravnih propisa. Akteri i aktivnosti
ABCUgovorom

iz Mastrihta (1993) zatita potroaa podignuta je na nivo politike Zajednice, a Evropski parlament je u nju ukljuen preko postupka saodlui-

POLITIKA ZATITE POTROAA

253

vanja (l. 153(4) UoEZ). Usled bolesti kravljeg ludila, BSE, zdravlje potroaa i bezbednost ivotnih namirnica izbili su u prvi plan politike. To se naroito jasno pokazalo u restrukturiranju (1997) i proirenju Generalnog direktorata XXIV Komisije: u sreditu njegovih aktivnosti je zatita zdravlja (politika u oblasti zdravstva). Ovo dokumentuje 1999. godine novonastali naziv GD za zdravlje i zatitu potroaa. U ostale ciljeve politike zatite potroaa EU, pored toga, ubrajaju se obezbeivanje ekonomskih interesa potroaa, unapreivanje prava na informisanost, vaspitanje i obrazovanje. Zajednika politika pridavae u budunosti znaaj boljem zastupanju i obrazovanju potroaa putem osnivanja konsultativnih slubi EZ i intenzivnije saradnje sa dravama lanicama EU. Naune ekspertize, kao osnova politike, treba da pomognu da se pobolja zdravlje i povea sigurnost potroaa. Revnosnija reakcija u sluaju nevolje, stroa kontrola postojeih pravnih propisa za proizvode i usluge, kao i ukljuivanje ekonomskih interesa potroaa u ostale oblasti, kao to su telekomunikacije, poljoprivredna, ili politika saobraaja, spadaju u strategije budunosti. Raznolikost politike zatite potroaa EU Zatita potroaa unutar EU osetno je ojaala od stupanja na snagu Mastrihtskog ugovora. Proirenje, o kojem je odlueno na Samitu u Nici, postavilo je novi izazov: svest o znaaju politike zatite potroaa vrlo je razliito izraena kako u dravama lanicama, tako i u dravama kandidatima za pristupanje EU. Spektar miljenja varira od stroih propisa do liberalnije politike u korist privrede. Ralf Uve mit

254

Poljoprivredna politika
Ugovorna osnova: l. 3238 UoEZ. Cilj: Poveanje produktivnosti u poljoprivredi, i, na taj nain, obezbeenje prikladnog ivotnog standarda za zaposlene u poljoprivredi; izbegavanje kolebanja cena; obezbeivanje snabdevanja potroaa po prikladnim cenama. Instrumenti: Zajedniki trini propisi sa vrstim zatitnim cenama putem intervencija na unutranjem tritu; optereenja uvoza i (u sluaju mleka i eera) ogranienje proizvodnje; poboljanje proizvodnih osnova putem podrke poljoprivrednim preduzeima i putem ostalih mera; poboljanje strukture plasmana; subvencije radi neutralizacije prirodno uslovljenih nedostataka; posebni programi za podruja sa nepovoljnim uslovima i ekoloki proizvodni postupci. Budet: 2000: Na oblast agrara (ukljuujui ribarstvo) otpada 45,4 milijardi evra (51% budeta EU). Dokument: Agenda 2000: Snanija i proirena Unija (COM(1997) 2000). Literatura: Ortvin Gotsman: Der gemeinsame Agrarmarkt; Zajedniko poljoprivredno trite. Nastavak u obliku skripti, Baden-Baden; Nauni savet pri Saveznom ministarstvu za ishranu, poljoprivredu i umarstvo: O daljem razvoju poljoprivredne reforme EU. Iz spisa Saveznog ministarstva za ishranu, poljoprivredu i umarstvo, serija A: Primenjena nauka, str. 459, Bon 1997. Internet: GD poljoprivreda: http://europa.eu.int/comm/agriculture/index_de.htm; Zajednika evropska inicijativa LEADER II za seoski razvoj: http://www.rural-europe.aeidl.be/ rural-de/index.html

U skladu sa l. 32 UEZ, zajedniko trite obuhvata i poljoprivredu i trgovinu poljoprivrednim proizvodima. lan 33. UEZ precizira ciljeve zajednike poljoprivredne politike, lan 34 UEZ propisuje postepeni razvoj zajednike poljoprivredne politike i navodi vie opcija u vezi sa organizacijom agrarnih trita, od kojih se kao praktino ostvarljivo pokazalo samo uvoenje zajednikih trinih propisa. S obzirom na veoma veliki broj propisa, u zakonodavstvu Zajednice veliki broj propisa odnosi se na agrarno trite. Za zajedniku poljoprivrednu politiku troi se preko 50% budeta EU (Budet i finansije). Visoki trokovi i razliiti nacionalni interesi stalno su dovodili do znaajnih sukoba. Pokuaj da se obezbedi prikladan ivotni standard poljoprivrednika subvencionisanjem cena izazvao je primedbe da se EZ ponaa protekcionistiki i za posledicu je imao rast vikova. I pored rastuih izdataka, nije ostvaren cilj da se obezbede prihodi poljoprivrednika. Razvoj zajednike poljoprivredne politike Ministarski savet je 14. 01. 1962. postigao sporazum o prvim zajednikim trinim propisima, dok su kasniji donoeni do 1968. godine. Zajednike cene su primenjivane od 01. 07. 1967. Nakon tekih pregovora o buduem finansiranju

POLJOPRIVREDNA POLITIKA

255

Zajednice, u kojima je Francuska povremeno zauzimala stav da vie ne uestvuje u osnovnim odlukama (politika prazne stolice), Evropski Savet je 1966. godine odluio da nijedna zemlja ne moe biti preglasana ako se glasa o nekom vanom pitanju (Luksemburki kompromis). Od 1972. godine, Zajednica odreuje i strukturni okvir poljoprivredne politike u zemljama lanicama. U procesu proirivanja EZ, poljoprivredna politika i politika u oblasti ribarstva pokazale su se kao posebno teke oblasti. Zemlje koje pristupaju Zajednici su, u naelu, pored zajednike tekovine (ABCAcquis communautaire), morale da preuzmu i sve propise koji se odnose na poljoprivredu i agrarna trita. Prilikom proirenja pristupanjem Ujedinjenog Kraljevstva, Irske i Danske (1973), Grke (1980), kao i panije i Portugala (1986), ovim zemljama odobreni su dugi prelazni periodi, da bi nacionalne propise zamenili propisima Zajednice, i svoje cene prilagodili cenama u Zajednici. U periodu u kojem to jo uvek nije bilo postignuto, razlike u cenama morale su na granicama da se poravnavaju nametima, ili naknadama (tzv. pristupno poravnanje). Prilikom proirenja pristupanjem Austrije, vedske i Finske (1995), za te zemlje nisu uvoena prelazna reenja, jer bi ove mere bile nespojive sa unutranjim tritem. Predstojee proirenje povlai sa sobom ogromne probleme, zato to zemlje koje treba da pristupe Zajednici usled postojeeg strukturnog i finansijskog deficita, kao i zbog deficita menadmenta, raspolau samo nedovoljno iskorienim proizvodnim potencijalima. Zemlje kandidati za prijem u Zajednicu nee moi dugo da budu izuzete iz premija na broj grla stoke, i povrinu koje odobrava EU. Pored strukturnih poboljanja u oblasti plasmana i infrastrukture, predvienih kao mere pre pristupanja, bie potrebno jo dosta reformskih koraka da bi se sektori agrara i seoskih regiona zemalja koje pristupaju Zajednici integrisali u politiku Zajednice. Trina i politika cena Organizacija poljoprivrednog trita, koja stoji u sreditu trine politike i politike cena, uslovljava uspostavljanje granice unutranjeg trita Zajednice prema svetskom tritu i stabilizaciju cena. Ovo prvo je odavno uinjeno, pre svega, ABCprelevmanima, odnosno, zbog naknada koje su plaane prilikom uvoza, a koje nastaju po osnovu razlike izmeu, po pravilu, nie cene na svetskom tritu i vie cene unutar Zajednice. Pri izvozu se odobravaju naknade koje se obraunavaju na analogan nain. Sve cene koje se primenjuju u agrarnoj politici Zajednice utvruje Savet na godinjem nivou. Trokove koji nastaju usled podrke cena snosi ABCEvropski fond za razvoj i garancije u poljoprivredi (EFRGP), odeljenje za garancije. U sutini, sve do temeljne reforme izvedene 1992. godine, kod ukupno 21 trinog propisa moemo uoiti razlike po osnovu tri organizaciona principa: 1. Trini propisi koji sadre podrku cena: Za oko 70% poljoprivrednih proizvoda se u takvim trinim propisima, pored spoljnje zatite, garantuju plasman

256

PRIRUNIK O EVROPI

i cena. Tu spadaju najvanije vrste itarica, eer, mleni proizvodi, meso, odreene vrste voa i povra, kao i stono vino. Roba koja se ne moe plasirati po odreenoj, interventnoj ceni, otkupljuje se u dravnim interventnim stanicama. Interventni mehanizam je u meuvremenu u mnogim trinim propisima omekao, tako da se intervenie samo kad je trina cena nia od odreenog nivoa, koji bi mogao da izazove odreene posledice, a da se istovremeno i u sluaju intervencije ne bi plaala puna interventna cena. Trini propisi za mleko i eer sadre i reenja u vidu kvota, odnosno, cenovna potpora garantuje se samo za proizvodnu koliinu koja je utvrena na nivou preduzea. 2. Trini propisi sa zajednikom spoljnom zatitom: oko jedne etvrtine agrarnih proizvoda se samo titi od konkurencije proizvoda iz treih zemalja, a da se pri tom za njih ne garantuje cena na unutranjem tritu. Tu spadaju jaja, piletina, neke vrste voa i povra (ukoliko ne pripadaju grupi 1), ukrasne biljke i vrste vina koje ne spadaju u stona. Po pravilu, spoljna zatita se obavlja putem carina. Ukoliko su ponuene cene ispod od odreenog limita, primenjuju se prelevmani. 3. Trini propisi koji obuhvataju direktne subvencije: Seme uljarica i mahunarke uvoze se bez carinjenja; proizvoai dobijaju subvencije. Kod maslina, duvana i tvrde penice plaaju se dodatne subvencije na trinu cenu zatienu interventnim i merama spoljne zatite. Paualne subvencije garantuju se za proizvode koji se u EZ proizvode samo u manjim koliinama, kao to su lan i konoplja, pamuk, svilena buba, hmelj, semenska roba i suva stona hrana. Do uvoenja evra (01. 01. 1999) cene obuhvaene trinim propisima iskazivane su u ABCEKI-ima i morale su u odnosnoj nacionalnoj valuti da se umanjuju usled revalorizacije, ili da se uveavaju usled devalvacije. Da bi se izbegle visoke skokovite promene cena, kao osnov stvarno isplaenim cenama postavljeni su tzv. zeleni pariteti, to je za posledicu imalo takse i naknade na granicama zemalja unutar EZ (iznosi valutnog poravnanja). Sa nastankom unutranjeg trita (od 01. 01. 1993), to vie nije bilo mogue, tako da danas za sve zemlje lanice Ekonomske i monetarne Unije vae cene koje su odreene u evrima. Za ostale zemlje obraun se obavlja po deviznom kursu u odnosu na evro. Reforma iz 1992. godine Fiksiranje cena, koje se tokom dueg perioda preteno obavljalo u interesu proizvoaa, pri praktino neogranienoj garanciji plasmana i u vezi sa tehnikim napretkom, izazvalo je porast vikova i trokova trine organizacije. Finansijska ogranienja uticala su na neminovnost promene kurseva. Kao prvi korak u tom pravcu, 1984. godine usledilo je uvoenje propisa o koliinama mleka za koju se garantuje plasman.

POLJOPRIVREDNA POLITIKA

257

Nakon to su i druge mere, kojima je cilj bilo rastereenje budeta, kao, na primer, programi dobrovoljne obustave korienja poljoprivrednih povrina i programi ekstenziviranja, pokazale nedovoljne rezultate, Savet je 1992. bio primoran na temeljnu reformu. Njena okosnica bilo je ukidanje potpornih cena, iji efekat na prihode je poravnat direktnim isplatama. Kod itarica, interventna cena je, izmeu 1992. i 1993, kao i 1995. i 1996. godine, u tri navrata umanjena za 33%. Proizvoai su za uzvrat dobili subvencije koje su porasle u skladu sa umanjenjem cena, sa izuzetkom malih proizvoaa, ali samo ukoliko bi jedan deo svojih dotadanjih povrina pod itaricama i uljaricama prestali da obrauju. Procenat ovakvog konjunkturnog zatvaranja prilagoava se situaciji na tritu. Za uljarice su proizvoai dobijali samo cenu na svetskom tritu, dopunjenu subvencijom za obradive povrine, koja je bila obraunata tako da je u proseku postignut isti iznos pokria kao i ranije. Za govee meso je interventna cena u tri godinje rate umanjena za ukupno 15%. Za prvih 90 tovnih goveda po preduzeu uvedena je premija kao kompenzacija za sniene cene. Ova granica nije vaila za nove nemake savezne pokrajine; u meuvremenu, ova mera prestala je da se primenjuje u EU. Kao pomone mere usvojene su tri uredbe koje su se odnosile na: 1) proizvodne postupke u skladu sa zatitom ivotne sredine i prirodnog okruenja, 2) atraktivniju podrku poumljavanju, kao i 3) poboljanje predpenzione regulative putem veeg sufinansiranja od strane EZ. Sporazum o poljoprivredi Urugvajske runde GATT-a Reforma iz 1992. godine dovela je do reenja problema koji su postojali za vreme Urugvajske runde Opteg sporazuma o carinama i trgovini (ABCGATT) otvorene 1986. godine. U decembru 1993. sklopljen je Sporazum o poljoprivredi, koji je stupio na snagu 01. 07. 1995. godine. On, izmeu ostalog, sadri sledee: (1) interna podrka trita se, u odnosu na osnovu iz 19861988, umanjuje za 20%, pri emu se u obzir uzimaju i umanjenja koja su sprovedena od 1986. godine. Kompenzacije koje je EU obezbeivala u okviru reforme zajednike agrarne politike ne potpadaju pod ovo umanjenje; (2) sve mere spoljanje zatite pretvaraju se u carine, a ove se do 2000. godine u proseku smanjuju za 36%, minimalno po proizvodu za 15%; (3) obezbeuje se garancija minimalnog pristupa tritu, iji obim se od 3% do 2000. godine mora poveati na 5% unutranje potronje; (4) izdaci za izvozne naknade se do 2000. godine, u odnosu na osnovu iz 19861990, smanjuju za 36%, a izvozne koliine koje podleu naknadi za 21%; (5) EU se obavezuje da za setvu uljarica uvede povrinsku osnovicu od 5,128 miliona hektara (obradive povrine, 19891991), kod koje e biti ukinut isti procenat kao kod itarica, a najmanje 10%. Pregovorima Urugvajske runde, koje je pripremila ABCSvetska trgovinska organizacija (STO), a koji su poeli u novembru 1999, treba da se nastavi sa libe-

258

PRIRUNIK O EVROPI

ralizacijom svetske trgovine u oblasti agrara. EU pri tom brani svoj model multifunkcionalne poljoprivrede, koji, pored proizvodnje namirnica, nudi i ekoloke i socijalne pogodnosti poljoprivrednim regionima, te zato treba da bude zatien. U tom pogledu, Uniji je polo za rukom da se pregovara i o pitanjima koja se ne tiu samo trgovine (npr. ivotna sredina i drutveni standard). Pored EU, SAD i neke druge bitne zemlje zainteresovane za izvoz poljoprivrednih proizvoda (tzv. Kerns grupa) spremne su da pregovaraju o daljem smanjenju izvoznih naknada. Izmeu ostalog, bila je sporna postojea inicijativa EU da se odreene premije izuzmu iz obaveze umanjenja subvencija, sve dok se one odobravaju u okviru mera za ogranienje koliina. Na ovom reenju poivaju naknade za stoku i za obradive povrine, uvedene 1992. godine, a poveane putem Agende 2000 (tzv. Blue-box mere). Politika agrarne strukture, politika za seoske regione Sa strukturnim smernicama je 1972. godine iz Mansholtovog plana, koji je predviao veliko umanjenje broja zaposlenih u poljoprivredi, preuzeta ideja da se intenzivna podrka ogranii na razvojno sposobna preduzea. Direktiva o poljoprivredi u planinskim podrujima i odreenim hendikepiranim oblastima, usvojena u aprilu 1975, imala je za cilj da odri poljoprivredu i u uslovima nepovoljnog terena, i tako sprei emigracione procese. Uredbom o poboljanju efikasnosti agrarne strukture (Uredba o efikasnosti) iz 1985. uvedena je podrka mlaim poljoprivrednim proizvoaima. Zemlje lanice su na taj nain ovlaene da isplauju naknade onim poljoprivrednicima koji se obaveu na poslovanje koje unapreuje zatitu ivotne sredine. Sve mere politike agrarne strukture sufinansiralo je Odeljenje za razvoj EFRGP (regionalna, strukturna i koheziona politika). Reforma strukturnog fonda, dogovorena 1988. godine, dovela je do koordinacije uloenih sredstava Odeljenja za razvoj EFRGP, ABCEvropskog fonda za regionalni razvoj i ABCEvropskog fonda za socijalni razvoj za realizaciju cilja 1 Unapreenje razvoja i strukturnog prilagoavanja regiona zaostalih u razvoju i cilja 5b Unapreenje razvoja seoskih regiona, zbog kojeg je dolo do razgraniavanja podruja. Cilj 5a, Prilagoavanje proizvodnih i preraivakih struktura u poljoprivredi i umarstvu (pospeivanje investicija, podrka mlaim poljoprivrednicima, investicije u oblasti plasmana i prerade, unapreenje umarstva), kao opti zadatak, nije bio vezan za odreena podruja. Dodatna Uredba za period od 1994. do 1999. godine dovela je jo jednom do udvostruavanja sredstava na ukupno 153 milijarde evra (u cenama iz 1994). Nakon to su sve nove nemake savezne pokrajine oznaene kao ciljna oblast 1, od tih sredstava SR Nemakoj pripalo je 21,7 milijardi evra. Podruja unapreenja 5b proirena su za 75%.

POLJOPRIVREDNA POLITIKA

259

Agenda 2000 Agendom 2000 EU je reagovala na potrebu da se za plan finansiranja koji je vaio do kraja 1999. nau dodatna reenja, da se pripreme pregovori sa STO i stvore uslovi za proirenje na Istok. Unija je imala i zadatak da obezbedi ispunjenje obaveza preuzetih u Urugvajskoj rundi koje su se odnosile na period posle 2000. godine. Definitivan dogovor u Evropskom savetu, postignut na vanrednom Samitu odranom u Berlinu 2425. 03. 1999. bio je otean, izmeu ostalog, zadatkom koji je postavio Savet, da sredstva za poljoprivrednu politiku realno budu zamrznuta na nivou iz 1999. godine. U oblasti trinih propisa nastavlja se reforma iz 1992. godine. Interventna cena itarica bie od 2000. godine smanjivana u dva navrata u roku od dve godine za ukupno 15% (sa 119,19 evra/t na 101,31 evra/t), kompenzacione naknade za prosene regionalne prinose poveavaju se sa 54 evra/t na 63 evra/t. Za uzgoj uljarica i povrine na kojima se dobrovoljno odustajalo od obraivanja odobrava se samo iznos kompenzacione naknade za itarice. Sadanja, za oko 60% vea kompenzaciona naknada za uljarice spustie se u tri navrata na taj nivo. Za konjunkturno odustajanje od gajenja zacrtana je stopa od 10% do 2006. godine. Za govedinu je uvedena osnovna cena koja e u tri navrata u toku tri godine, poev od 2000. godine, biti tako smanjena, da e na kraju iznositi 2.224 evra po toni, to odgovara smanjenju cene od 20%. Umesto redovnih intervencija, uvode se subvencije za privatno skladitenje. Ukoliko trina cena padne na 70% osnovne cene (tj. na 1.560 evra/t), usledie obavezna intervencija (bezbednosna mrea). Kao delimina kompenzacija za umanjenje cena poveavaju se kompenzacione naknade za uzgoj stoke i uvodi se nova premija za klanje. Tek 2005/2006. godine, treba da doe do smanjenja cene mleka u tri navrata u toku tri godine, i to za ukupno 15%. Paralelno s tim, treba da se uvede kompenzaciona naknada iji konani iznos dostie 17,24 evra/t, i koja se plaa za referentnu koliinu. Reenje pitanja garantovanih koliina treba da ostane na snazi do 2008. godine. Garantovana koliina treba u svim zemljama lanicama da se povea za 0,5% godinje (ukupno 1,5%). Italija, Irska, Grka i panija dobie pojedinano utvrena poveanja svojih garantovanih koliina. U strukturnim fondovima broj ciljeva treba da se svede na tri. Cilj 1 e, u sutini, ostati isti, cilj 5b e prerasti u novi cilj 2 Unapreenje regiona sa znatnom potrebom privrednog i socijalnog restrukturiranja, a dodaje se cilj 3 Razvoj ljudskih resursa. Mere strukturnog prilagoavanja sektora agrara, koje su bile obuhvaene ciljem 5a, ubudue e biti obuhvaene oblastima cilja 1 integrisane u programe strukturnih fondova regiona finansirane iz Odeljenja razvoja EFRGP. U svim ostalim oblastima one su sastavni deo jedne nove Uredbe Razvoj seoskih regiona, koju finansira Odeljenje garancija EFRGP. Ona, pored

260

PRIRUNIK O EVROPI

toga, obuhvata mere prilagoavanja seoskih regiona (deo dosadanjeg 5b-unapreenja, ali bez vezivanja za odreene oblasti), kompenzacioni dodatak za brdska podruja i hendikepirane oblasti, kao i 1992. godine uvedene pomone mere. Za njih u periodu od 2000. do 2006. godine treba obezbediti ukupno 30 milijardi evra (prema cenama iz 1999) od toga 14 milijardi evra za mere koje iz Odeljenja razvoja prelaze u Odeljenje garancija EFRGP. Zajedno sa 268 milijardi evra za trine propise, trokovi za zajedniku poljoprivrednu politiku su na taj nain ogranieni na 298 milijardi evra. Nakon to je na pregovorima o Agendi 2000 nemaki predlog nacionalnog sufinansiranja kompenzacionih naknada doiveo neuspeh, kao i protivpredlozi koji su, u osnovi, imali vremenski, ili veliinom proizvoaa uslovljeno smanjenje premija, preputeno je proceni drava lanica da na nacionalnom nivou primene odgovarajua reenja. Od tada se direktna plaanja mogu vezivati za pridravanje standarda ouvanja ivotne sredine (Cross compliance), i mogu se umanjiti do 20% (modulacija), u zavisnosti od veliine preduzea po izboru i u suprotnosti sa neophodnom radnom snagom. Sredstva EU uteena na taj nain mogu, uz sufinansiranje do 50% zemlje lanice, biti upotrebljena za unapreenje seoskih podruja (ukljuujui ekoloke mere). Trenutno, tu mogunost koriste samo Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Kao reakcija na krizu kravljeg ludila, modulacija treba uskoro da se uvede i u Nemakoj, da bi se na taj nain dobio prostor za poljoprivrednu politiku sa izraenijom ekolokom komponentom. Do sada su modulaciju odbijale, pre svega, nove nemake savezne pokrajine. Komisija je, povodom provere poluvremena Agende 2000, koje nastupa 2002. godine, nagovestila veu reformu agrarne politike, u kojoj e na teini dobiti pitanja kvaliteta proizvoda, kao i unapreenje seoskih podruja. U meuvremenu e se raspravljati i o obaveznoj modulaciji za teritoriju cele Zajednice. BSE Jedan od znaajnih problema poljoprivredne politike EU jeste bolest Bovine Spongiforme Encefalopatija (BSE) koja napada goveda i koja se prvi put pojavila osamdesetih godina, a za koju postoji sumnja da kod ljudi moe izazvati jednu vrstu smrtonosne Krojcfeld-Jakobsove bolesti. Pojava novih sluajeva BSE (novembra 2000. prvi put i u Nemakoj) objanjava se, izmeu ostalog, upotrebom stone hrane za goveda sa nedovoljno zagrejanim branom ivotinjskog porekla. U najvanije mere suzbijanja ove bolesti na nivou Zajednice spadaju: (a) obaveza da se sva goveda starija od 30 meseci, predviena za ljudsku ishranu, podvrgnu brzom BSE-testu, (b) zabrana upotrebe odreenih rizinih materija (izmeu ostalog, mozak, kimena modina i creva preivara) u proizvodnji namirnica, stone hrane i ubriva, kao i (c) privremena zabrana korienja ivotinjskog brana za ishranu korisnih ivotinja koje se uzgajaju radi proizvodnje prehram-

POLJOPRIVREDNA POLITIKA

261

benih proizvoda (zabrana korienja ivotinjskog brana u ishrani preivara, koja vai od 1994. godine, treba trajno da ostane na snazi). Od 01. 07. 2001. godine, preko 60 dosadanjih odluka Komisije o borbi protiv BSE zamenjuju se novim optim okvirnim zakonom (Uredba EU o Transmisivnim spongiformama encefalopatija). irenje krize BSE dovelo je, u jesen 2000. godine, do znaajnog smanjenja potranje goveeg mesa, to je Zajednicu navelo na ogranieni otkup i akcije unitavanja goveeg mesa, to je iz etikih razloga burno osporavano. Za finansiranje trokova posledica BSE je u 2001. godini bio potreban rebalans budeta u visini od 971 miliona evra. Vinfrid fon Urf / Kristijan Lipert

262

Postupci odluivanja
Ugovorna osnova: Opta naela, kao i Evropski savet i ESP: l. 3, 4, 5, 7, 46 UEU. Zajednika spoljna i bezbednosna politika: l. 13, 14, 15, 23, 27ae UEU; saradnja policije i pravosudnih organa kod krivinih dela: l. 34, 40, 40ab, 42 UEU; Evropska zajednica: l. 7, 104, 133, 192, 198, 202, 205, 206208, 211, 249254, 272, 300 UoEZ; pravila o pojaanoj saradnji shodno Ugovoru iz Nice: l. 27a-e UEU, 40, 40ab, 43, 43ab, 44, 44a, 45 UEU; l. 11, 11a UoEZ; izmena ugovora: l. 48 UEU; postupak pristupanja: l. 49 UEU. Ukljuene institucije: Evropski savet, Evropski parlament, Savet EU, Evropska komisija, Evropski sud pravde i Evropski finansijski sud. U zavisnosti od pravne osnove, Ekonomski i socijalni komitet, kao i Komitet regiona moraju, odnosno, mogu biti konsultovani od strane Saveta, Komisije i Evropskog parlamenta; ostale ustanove, su, izmeu ostalog: Evropska centralna banka, Evropska investiciona banka. Literatura: Christian Calliess, Matthias Ruffert (Hrsg.): Kommentar zu EUV und EGV (Komentar uz UEU i UoEZ), Eberhard Grabitz/Meinhard Hilf: Kommentar zum EG-Vertrag (Komentar uz UoEZ), Mnchen 2000; Helen Wallace: Die Dynamik des EU-Institutionengefges, in: Markus Jachtenfuchs, Beate Kohler-Koch (Hrsg.): Europische Integration (Dinamika sastava institucija EZ, u: Markus Jachtenfuchs, Beate Kohler-Koch (Izd.): Evropska integracija), Opladen 1996, str. 141163; Wolfgang Wessels: Das politische System der Europischen Union, in: Werner Weidenfeld (Hrsg.): Europa-Handbuch (Politiki sistem Evropske unije, u: Werner Weidenfeld (Izd.): Prirunik o Evropi), Bonn 2001; Wolfgang Wessels: Die Vertragsreformen von Nizza Zur institutionellen Erweiterungsreife, in: Integration 1/01 (Reforme Ugovora iz Nice O zrelosti institucionalnog proirenja, u: Integracija 1/01), str. 825; Klemens Fischer: Der Vertrag von Nizza (Ugovor iz Nice), Baden-Baden 2001.

Evropska unija na sve irem polju dravnih aktivnosti donosi odluke koje su obavezujue za graane Unije i zemlje lanice, i time postavlja pravila politikog, privrednog i socijalnog ivota Evrope. Odluke EZ ve odavno se vie ne odnose samo na poljoprivrednu politiku, ili unutranje trite, ve, u meuvremenu, i na iroke oblasti monetarne, privredne, spoljne i unutranje politike. in integracije je, naroito proteklih decenija, znaajno dobio na teini: od sredine osamdesetih godina vlade i parlamenti zemalja lanica su u ABCJedinstvenom evropskom aktu (JEA; stupio na snagu 1987), ABCUgovoru iz Mastrihta o Evropskoj uniji (stupio na snagu 1993), ABCUgovoru iz Amsterdama (stupio na snagu 1999), i u Ugovoru iz Nice (potpisan marta 2001) definisali centralne oblasti dravnog delovanja kao zadatke Unije, i utvrdili pravilnik na osnovu kojeg e organi i institucije EZ donositi odluke. Mnotvo i sloenost postupaka Ugovor iz Nice, kao i prethodne izmene Ugovora, ponovo je proirio mnotvo procedura i pojedina pravila, a, izmeu ostalog, jo sloenijim uinio uslove za

POSTUPCI ODLUIVANJA

263

kvalifikovanu veinu u Savetu. Postupci pripreme, usvajanja, sprovoenja i kontrole odluka ne variraju samo izmeu stubova Evropske unije, ve i u okviru pojedinih politikih oblasti. Posle stupanja na snagu Ugovora iz Nice, moe se nabrojati 38 razliitih formi kao kombinacija modaliteta odluivanja u Savetu, sa mogunostima uestvovanja Evropskog parlamenta (EP). Tako, za svaku politiku oblast mora se konsultovati jedno specifino od ukupno 180 ugovornih naela. Interna pravila donoenja odluka organa Sami uslovi za donoenje odluka pojedinih organa pokazuju znaajan dijapazon varijacija. Evropski parlament poznaje nekoliko internih postupaka. Treba, pre svega, navesti: (kao pravilo) usvajanje odluka apsolutnom veinom datih glasova (l. 198 UoEZ) etvrtinom glasova svojih lanova (npr. kod zahteva za formiranje anketnog odbora prema l. 193 UoEZ) apsolutnom veinom glasova lanova (npr. kod odreenih sluajeva u drugoj i treem itanju postupka saodluivanja (l. 251) dvotreinskom veinom glasova prisutnih i veinom glasova lanova u sluaju zahteva za izglasavanje nepoverenja Komisiji (l. 201 UoEZ) Savet Evropske unije svoje odluke donosi u zavisnosti od ugovorne regulative: (prostom) veinom glasova svojih lanova (l. 205(1) UoEZ) kvalifikovanom veinom ponderisanih glasova (npr. prilikom stvaranja unutranjeg trita prema l. 95 UoEZ) dvostruko kvalifikovanom veinom, tj. kvalifikovanom veinom ponderisanih glasova i dvotreinskom veinom zemalja lanica (npr. u zajednikoj spoljnoj i bezbednosnoj politici (ZSBP) prema l. 23 UoEZ) dvema treinama ponderisanih glasova (npr. u postupku nadgledanja nacionalnih budetskih politika prema l. 104(13) UoEZ) sa mogunou (prema postupku modifikovanog) nacionalnog veta (npr. u ZSBP prema l. 23(2) UoEZ) jednoglasno (npr. radi usklaivanja poreza na promet prema l. 93 UoEZ) jednoglasno i vezano za ratifikaciju od strane zemalja lanica prema njihovim ustavnopravnim propisima (npr. kod ugovora o pristupanju prema l. 49 UoEZ). Kad je re o ponderaciji glasova i uslovima za kvalifikovanu veinu, Ugovor iz Nice predvia znaajne izmene: zemlje lanice sa najveim brojem stanovnika dobile su, kad je re o glasovima, znatno na teini: dok je do sad bio dovoljan raspon od 2 do 10 glasova, on je sada znatno proiren na raspon od 3 do 29 glasova. Za kvalifikovanu veinu je kod dvadesetsedmolane Evropske unije potrebno

264

PRIRUNIK O EVROPI

oko 74% svih glasova (trenutno 71,26%) i veina zemalja lanica. Osim toga, jedan od lanova Saveta moe da zahteva da se kod usvajanja odluke Saveta koja se donosi kvalifikovanom veinom preispita, da li ta kvalifikovana veina obuhvata najmanje 62% ukupnog stanovnitva Unije. Ukoliko se ispostavi da taj uslov nije ispunjen, ne donosi se odluka o kojoj je re (l. 3(4) Protokola o proirenju Evropske unije). Ako se, imajui u vidu sve te prepreke, primera radi, izraunaju veine potrebne za donoenje odluke, odnosno, manjine dovoljne za blokiranje postupka, moe se utvrditi da je odsustvo mogunosti delovanja Saveta sve vee. Evropska komisija, Evropski sud pravde (ESP), Evropski finansijski sud kao i Ekonomski i socijalni komitet i Komitet regiona mogu donositi odluke prostom veinom glasova svojih lanova. Metod Zajednice: nadnacionalno zakonodavstvo S obzirom na mnotvo ugovornih naela, od znaaja su, pre svega, oni postupci odluivanja Evropske zajednice kojima se donose zakoni obavezujui za zemlje-lanice i graane Unije. Metod Zajednice obeleen je uskom saradnjom EPa, Saveta i Komisije; odnos izmeu Parlamenta i Saveta se, pri tome, sve vie razvija u pravcu zakonodavnog dvodomnog sistema. Predmet zakonodavstva su, pre svega, uredbe, direktive i odluke (sekundarno pravo Zajednice) prema l. 249252 UoEZ. Uredba ima opte vaenje, ona je obavezujua u svim svojim elementima, i u svakoj zemlji lanici vai neposredno. Nasuprot tome, direktiva obavezuje one zemlje lanice, kojima je upuena, i to samo u pogledu cilja koji treba ostvariti, meutim, u odreenom roku njima preputa nain sprovoenja shodno nacionalnom pravu. Odluka je u svim elementima obavezujua za one na koje se odnosi. Pored ovih istih oblika, meutim, od stupanja na snagu Jedinstvenog evropskog akta, javlja se sve vie akata, koji se donose u obliku (programskih) odluka (npr. ABCSokrates-program u politici obrazovanja i omladine). Uredbe, direktive i odluke potpisuje predsednitvo Saveta, a u sluaju postupka saodluivanja predsednik EP-a; uredbe, direktive i odluke objavljuju se u Slubenom listu Evropske zajednice (l. 254 UoEZ). Monopol na preuzimanje inicijative kod svih zakonodavnih postupaka EZ ima Komisija (l. 211 UoEZ), koja svoje predloge zasniva na mnogobrojnim podsticajima i predlozima. Prema l. 192, to jest l. 208 UoEZ, EP odnosno Savet mogu zatraiti od Komisije da iznese odreene predloge. Za usvajanje pravnih akata potrebne su, naelno, odluke Saveta. On time, za sad, jo uvek vai za glavnog zakonodavca Evropske unije, ali izmenama ugovora, EP-u su poslednjih decenija sve vie dodeljivana znaajna prava sauestvovanja. EP se, u zavisnosti od ugovorne osnove, ukljuuje putem sledeih postupaka:

POSTUPCI ODLUIVANJA

265

Osnovni postupak, tj. odluka Saveta bez ikakvog uea, ili samo uz obavetavanje EP-a, u praksi, na primer, u trgovinskoj politici (133 UoEZ), i dalje igra veliku ulogu (privredni odnosi sa inostranstvom). Zapravo, Savet, po pravilu, neformalno obavetava Parlament. Postupak konsultacija predstavlja prvi oblik ukljuivanja EP-a u zakonodavstvo EZ. Treba praviti razliku izmeu obaveznih konsultacija, koje je u veini oblasti UoEZ propisao kao obavezne, i fakultativnih konsultacija, kod kojih Savet, i u nepropisanim sluajevima, prima k znanju stavove EP-a. Savet u donoenju svojih odluka nije vezan za odluke i amandmane EP-a, ali sa usvajanjem svoje odluke mora da saeka do zavretka procesa konsultacija. U protivnom, dotini akt Saveta moe da bude proglaen nitavnim od strane Evropskog suda pravde. Kod nekih kvazi-ustavnih pravnih akata EZ primenjuje se postupak saglasnosti. EP se, pri tom, mora saglasiti sa dotinim predlogom veinom glasova (npr. osnivanje strukturnog fonda prema l. 161 UoEZ), a delom apsolutnom veinom glasova svojih lanova (kod pristupanja EZ prema l. 49 UEU). Ukoliko parlament odbije nacrte tih pravnih akata, smatra se da oni nisu usvojeni. Postupak saodluivanja prema l. 251 UoEZ postajao je, sve vie, jedno od karakteristinih pravila usvajanja odluka EZ. Ugovor iz Nice proirio je oblast primene postupka saodluivanja na sedam daljih naelnih ovlaenja EZ. Postupak saodluivanja prema l. 251 UoEZ predvia tok prikazan na grafikonu o postupku saodluivanja. Prema predlogu Komisije i stavu EP-a u prvom itanju, Savet moe uvaiti predlog EP-a, tako da se pravni akt usvaja. Ukoliko Savet, meutim, ne uvai amandmane EP-a, on, eventualno, kvalifikovanom veinom glasova, utvruje zajedniki stav i EP-u saoptava razloge takve odluke. Tokom sledea tri meseca, EP, u drugom itanju, moe ili da odobri zajedniki stav Saveta, ili da se dalje ne izjanjava. U tim sluajevima, pravni akt smatra se usvojenim nakon to ga potpie predsednik Saveta i EP-a. Ukoliko, meutim, EP odbije zajedniki stav Saveta apsolutnom veinom glasova svojih lanova, pravni akt se ne usvaja. Apsolutnom veinom glasova svojih lanova EP, takoe, moe uneti izmene u zajedniki stav. Savet potom, u roku od tri meseca, mora glasati o tim izmenama. Glasanje se onda moe obaviti kvalifikovanom veinom, kad Komisija nema prigovore na amandmane EP-a. Ukoliko to nije sluaj, Savet mora odluiti jednoglasno. Nakon toga, pravni akt se smatra usvojenim. Ukoliko Savet ne prihvati sve amandmane EP-a, predsednik Saveta, u dogovoru sa predsednikom EP, formira Komitet za usaglaavanje. U njegovom sastavu su lanovi Saveta i isti toliki broj poslanika EP-a. Predstavnici Komisije nemaju pravo glasa, ali uestvuju na zatvorenim sednicama i trude se da postignu dogovor izmeu dveju pozicija. Ukoliko se u tom telu pronae zajedniko reenje,

266
Postupak (saodluivanja) prema l. 251 UoEZ

PRIRUNIK O EVROPI

POSTUPCI ODLUIVANJA

267

ono, u roku od est nedelja, kvalifikovanom veinom u Savetu i veinom datih glasova u EP-u, moe biti potvreno kao pravni akt. U protivnom, pravni akt se ne usvaja. Organi koji uestvuju su, u okviru tog sistema pravila, razvili intenzivne naine uzajamnog dogovaranja. Kod ovih postupaka treba uzeti u obzir i mogunosti konsultovanja sa Ekonomskim i socijalnim komitetom i Komitetom regiona. Od velikog znaaja jeste provera zakonitosti koju obavlja Evropski sud pravde (l. 230 UoEZ), koji postupke organa moe oceniti nitavnim (l. 231 UoEZ). Postupak za utvrivanje budeta EZ Sa rastuim iznosom sopstvenih sredstava EZ, postupak usvajanja budeta dobio je na politikoj teini. EZ godinje donosi ukupan budetski plan (Budet i finansije). lan 272 UoEZ regulie dotine modalitete utvrivanja, pri emu, kako EP-u, tako i Savetu pripada znaajna uloga kao zajednikoj budetskoj ustanovi. Ugovorni postupak dopunjen je institucionalnim dogovorima izmeu Saveta, Komisije i EP-a. U naelu, pravi se razlika izmeu obaveznih i neobaveznih trokova EZ. U okviru utvrenog finansijskog okvira (Agenda 2000), konano pravo na utvrivanje budetskih iznosa kod obaveznih izdataka ima Savet, a kod neobaveznih Parlament. EP, meutim, mora da se saglasi sa ukupnim budetom, ukljuujui i obavezne izdatke. Propisi za centralne politike oblasti S obzirom na mnotvo postupaka i pravnih osnova, za detaljniju analizu treba konsultovati dotine lanove koji se odnose na pojedine politike oblasti. Ugovorni odnosi s treim zemljama, odnosno, meunarodnim organizacijama reguliu se lanom 133 UoEZ (trgovinska politika) i lanom 300 UoEZ (sporazumi s treim zemljama i organizacijama). Evropska komisija igra centralnu ulogu: ona pregovara sa vladama treih zemalja, odnosno, sa meunarodnim organizacijama na osnovu smernica koje je, na njenu preporuku, odredio Savet. On sklapa sporazume na predlog Komisije. U specifinim sluajevima, na primer, kod sporazuma o pridruivanju (l. 310 UoEZ), EP mora dati svoju saglasnost (l. 300(3) UoEZ). Savet moe u oblasti poljoprivredne politike, na predlog Komisije, i nakon konsultovanja Parlamenta, kvalifikovanom veinom usvojiti trine propise (l. 37 UoEZ). Za odluke o unutranjem tritu, jezgru unutranjeg zajednikog privrednog poretka, koristi se, ali ne iskljuivo, postupak saodluivanja prema l. 251 UoEZ. Sve znaajnija postaju i pravila za Ekonomsku i monetarnu uniju. Odluke o kamatnoj politici donose se u Centralnom bankarskom sistemu EZ (l. 105111 UoEZ) prostom veinom glasova od strane Saveta Evropske centralne banke.

268

PRIRUNIK O EVROPI

Za ekonomsku uniju utvrena su pravila nadzora nacionalnih budeta, prema kojima Savet, na osnovu stava Komisije, kvalifikovanom veinom upuuje preporuke dotinoj zemlji lanici. Putem ABCPakta stabilnosti i rasta kanjavaju se novanim kaznama odstupanja od odreenih zadatih iznosa. Dodatno, uz pravila metoda Zajednice, koriste se sve vie i postupci otvorene koordinacije izmeu zemalja lanica, koji su, pre svega, usmereni na moralni pritisak putem uzora (Best Practice najbolja praksa). Primeri ove suptilne koordinacije, bez tekih sankcija u sluaju nepridravanja dogovorenih programa, mogu se nai u oblasti politike zapoljavanja. Za privredni ivot prilino su znaajne i odluke koje Komisija donosi na vlastitu odgovornost. Tu spadaju, izmeu ostalog, i odluke o anti-damping postupcima, o nelojalnoj konkurenciji izmeu preduzea, o dravnim subvencijama, i o konkurisanju za projekte regionalne pomoi, istraivake projekte i projekte pomoi u razvoju. Odluke Komisije o sprovoenju pravnih akata Saveta, ili Saveta i Evropskog parlamenta praene su u odborima (ABCKomitologija), u kojima predstavnici zemalja lanica, primenjujui razliite postupke, mogu nadgledati i uticati na rad Komisije. Postupci u ZSBP (drugi stub) Naspram nadnacionalnih postupaka prvog stuba, postupci drugog stuba tj. ZSBP smatraju se meuvladinim. Evropski savet zauzima kljuno mesto. On usvaja opte smernice i zajednike strategije (l. 13 UEU). Uobiajeni organ odluivanja jeste Savet (l. 23 UEU). Odluke o pitanjima postupaka on moe donositi prostom veinom, o sadrinskim pitanjima se, meutim, naelno jo uvek odluuje jednoglasno. Opasnost od blokade, meutim, treba da bude predupreena mogunou konstruktivnog uzdravanja, koja zemljama lanicama dozvoljava da ne uestvuju u sprovoenju jedne odluke, a da, pritom, istu tu odluku ne spreavaju (l. 23(1) UEU). Savet, dodue, i na osnovu zajednike strategije, koju je Evropski parlament jednoglasno usvojio, moe donositi odluke o zajednikim akcijama i zajednikim stavovima dvostrukom kvalifikovanom veinom (l. 23(2) UEU). Putem postupka nacionalnog veta, meutim, svaka zemlja lanica, pozivajui se na znaajne razloge nacionalne politike, moe spreiti takvu veinsku odluku. Savet, u tom sluaju, moe kvalifikovanom veinom doneti odluku o prosleivanju Evropskom savetu (l. 23(2) UEU), koji, opet jednoglasno, o tome odluuje. Postupci u policijskoj i pravosudnoj saradnji u krivinim predmetima (trei stub) U okviru treeg stuba, policijske i pravosudne saradnje u krivinim predmetima, o pitanjima postupaka moe se odluivati prostom veinom glasova (l. 34

POSTUPCI ODLUIVANJA

269

UEU). Kod odluka o zajednikim stavovima, okvirnih odluka i odluka u svaku drugu svrhu, vai pravilo jednoglasnosti. Odluke o sprovoenju poslednje navedene, meutim, mogu se usvajati i dvostrukom kvalifikovanom veinom glasova. Sporazumi, nakon to ih prihvati najmanje polovina zemalja lanica, stupaju samo za njih na snagu. U okviru ovog stuba, zemlje lanice pravo na inicijative dele sa Komisijom. Evropski parlament se, takoe, konsultuje u odreenim sluajevima. ESP moe ostvarivati svoje funkcije u nekoliko oblika, modifikovanih shodno pravilima EZ (l. 95 UEU). Konstitucionalna akta: izmene ugovora i pristupanja Dva postupka Ugovora o Uniji jesu od konstitucionalnog i aktuelnog znaaja za EU. lan 48 UEU odreuje modalitete koji omoguavaju izmene ugovora. Na osnovu predloga pojedinih vlada, ili Komisije, i nakon konsultovanja Evropskog parlamenta, Savet na Meuvladinoj konferenciji prostom veinom moe da odlui o zapoinjanju pregovora (l. 48 UEU). O ovome pregovaraju predstavnici zemalja lanica; EP i Komisija uestvuju iznoenjem predloga i podsticajima. Odluku donosi, u stvari, Evropski savet tokom dugog i tekog maratonskog zasedanja. Novi ugovor stupa na snagu kad ga svaka drava lanica, nakon sprovoenja odgovarajuih ustavno-pravnih postupaka, ratifikuje. EP-u, zasad, jo nije dato pravo davanja saglasnosti. lan 49 UEU regulie postupak pristupanja EZ: na osnovu zahteva neke evropske drave, koja prihvata i uvaava naela Unije (l. 6 UEU), Komisija zauzima stav, na osnovu kojeg Savet jednoglasno odluuje o zapoinjanju pregovora, koje vodi predsednitvo, uz podrku Komisije. Nakon okonanja pregovora, koji mogu potrajati nekoliko godina, Komisija sastavlja zavrni izvetaj. Savet tada jednoglasno mora odluiti o prijemu. Osim drave-kandidata, sa ugovorima o prijemu moraju se saglasiti EP, i to apsolutnom veinom glasova svojih lanova, kao i nacionalni parlamenti; dovoljan je samo jedan negativan glas da zahtev za pristupanje bude odbijen. Postupci pojaane saradnje Sa rastuim brojem lanica EU i sve veom sporou postupaka, raste opasnost od blokade institucija. Kao sredstvo fleksibilnosti, skup ugovora (l. 40, 4345, UEU; l. 11 UoEZ), omoguava pojaanu saradnju izmeu nekih zemalja lanica pod strogo odreenim uslovima. Ako se pojaana saradnja odnosi na stub EZ, jedna grupa drava moe uputiti zahtev Komisiji. Preduslovi za pokretanje postupka su, pre svega, da planirani poduhvat prethodno nije uspeo u normalnom ugovornom postupku, da se podravaju ciljevi Unije, i da se vodi rauna o jedinstvenom institucionalnom okviru. Osim toga, iskljuene su neke kljune oblasti zajednike politike (npr. unutranje trite). Pored toga, najma-

270

PRIRUNIK O EVROPI

nje veina drava lanica mora uestvovati. Ukoliko Komisija podnese odgovarajui predlog, Savet EU kvalifikovanom veinom glasova moe odluiti o predlogu Komisije, pri emu do stupanja na snagu Ugovora iz Nice svaka od drava lanica, pozivanjem na znaajne razloge nacionalne politike moe zaustaviti glasanje. U tom sluaju, kvalifikovanom veinom glasova moe se odluiti o prosleivanju Savetu u sastavu efova drava i vlada, koji, opet, odluuje jednoglasno. U svakom trenutku treba da bude otvorena saradnja za drave koje ne uestvuju. O tome se obavetava EP. Pravila koja se odnose na oblast policijske i pravosudne saradnje u krivinim predmetima razlikuju se u nekoliko detalja. I u ovoj politikoj oblasti saradnja je u svakom trenutku otvorena za druge lanice. Poto lanovi Ugovora iz Amsterdama, zbog sporosti procedure, tokom prve dve godine nisu bili primenjivani, ti propisi su u Ugovoru iz Nice velikim delom efikasnije oblikovani: nacionalni veto, kao pomona konica za svaku dravu lanicu, bar u prvom i treem stubu, zamenjen je mogunou da se postigne odlaganje odluke Saveta. Osim toga, minimalan broj drava uesnica smanjen je na osam, tj. u jednoj EZ27 potrebno je manje od jedne treine svih lanica za pojaanu saradnju. Nadalje, ovaj postupak proiruje se i na ZSBP-u, dodue, sa izuzetkom vojnih i odbrambeno-politikih pitanja; ona se moe koristiti pri sprovoenju zajednikih akcija i zajednikih stavova. Za razliku od prvog i treeg stuba, u ZSBP-i i dalje postoji mogunost nacionalnog veta. O budunosti i oblikovanju postupaka Institucionalni i proceduralni sistem EZ, i sa Ugovorom iz Nice, prolazi kroz proces daljeg rasta i diferenciranja. Uprkos estim revizijama ugovora poslednjih godina, ve 2001. iznova se vodi intenzivna debata o budunosti Unije, sa osvrtom na novu Meuvladinu konferenciju koja treba da se odri 2004. godine (institucionalne reforme). U sreditu panje jesu glavni zadaci oblikovanja svakog politikog sistema, koji su obeleeni kljunim pojmovima, kao to su legitimnost, ustav, demokratija, transparentnost, efikasnost i raspodela nadlenosti. Postojee institucije i postupci su i dalje predmet provere, i oni e i u ovoj deceniji, kroz praktinu primenu Ugovora iz Nice i novim kvazi-ustavnim usklaivanjem pravila, biti dodatno proireni i izmenjeni. Moe se oekivati da e pravila dogovorena u Nici kod ukljuenih zemalja lanica ubrzo dosegnuti granicu bola i da e to biti znak koji signalizira stalnu potrebu za reformama EU. Volfgang Vesels

271

Povelja o osnovnim pravima


Ugovorna osnova: Preambula, l. 6, 7 UEU. l. 12, 13, 21, 2528, 39, 43, 49, 136, 141, 255, 286 UoEZ. Cilj: garantovanje graanskih, ekonomskih i socijalnih prava graana EU u odnosu na suverenu vlast EU. Dokumenta: Povelja o osnovnim pravima Evropske Unije od 7. decembra 2000. godine (SL. L. C 364/2000); Deklaracija Evropskog parlamenta od 12. 4. 1989. godine o osnovnim pravima i slobodama (SL. L. C 120/1989). Sudske odluke: miljenje 2/94 ESP o pristupanju EZ Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima od 28. 3.1996. godine (SL. L.1996, I1759); odluka Saveznog ustavnog suda od 12. oktobra 1993. godine o Ugovoru iz Mastrihta (Zbirka odluka sveska 89, 155 ff). Literatura: Elen volik-Lanferman: Grundrechtsschutz in der Europischen Union; Zatita osnovnih prava u Evropskoj Uniji, Frankfurt 1994; Silvia-Ivon Kaufman (izd.), Grundrechtecharta der Europischen Union Mitglieder und Beobachter des Konvents berichten; Povelja o osnovnim pravima Evropske unije lanovi i posmatrai Konventa izvetavaju, Bon 2001; Ingolf Pernice: Eine Grundrechte-Charta fr Europa; Povelja osnovnih prava za Evropu, Deutsches Verwaltungsblatt 2000, str. 847ff. Internet: Evropski sud pravde: http://curia.eu.int; Povelja o osnovnim pravima: http:// ue.eu.int/df/default.asp?lang=de

Sveana proklamacija Povelje Evropske unije o ljudskim pravima u Nici predstavlja daljnji korak u zatiti osnovnih prava u EU. Prilikom potpisivanja ABCEEZ-Ugovora, pedesetih godina, nije se postavilo pitanje o sveobuhvatnoj zatiti osnovnih prava. est drava osnivaa su, zajedno sa ostalim Zapadnoevropskim dravama, ve 1950. godine stvorile jedan kolektivni kontrolni mehanizam za obezbeivanje osnovnih graanskih prava u okviru Saveta Evrope, usvajanjem Konvencije o ljudskim pravima (EKLJP). Prema konceptu negativne integracije, Zajedniko trite trebalo je da bude ostvareno, pre svega, obezbeivanjem osnovnih ekonomskih prava u dravama lanicama. Ova prava, nalik osnovnim pravima, zapisana u Ugovoru EZ, daju svakom graaninu EU pravo da u pojedinanom sluaju vode sudski spor protiv neopravdane diskriminacije po osnovu dravljanstva (l. 12 UoEZ), ili nesrazmernog ograniavanja slobode u prekograninom prometu roba, radne snage, nastanjivanja i pruanja usluga (l. 25/28, 39, 43, 49 UoEZ). Osim toga, graanin uiva pravnu zatitu u okviru tzv. pozitivne integracije sve znaajnijih osnovnih prava Evropske Zajednice. Evropski sud pravde (ESP) nadomestio je odsustvo jednog ugovornog kataloga osnovnih prava s kraja ezdesetih godina, tako to je iskoristio zajedniku ustavnu tradiciju i za sve drave lanice obavezujuu EKLJP kao opta naela prava Zajednice. Ta osnovna prava obuhvataju, pored ostalog, potovanje privatnosti stanovanja i prometa pisama, naelo jednakosti, slobodu veroispovesti, slobodu udruivanja,

272

PRIRUNIK O EVROPI

slobodu trgovine i zanimanja, pravo vlasnitva, kao i slobodu izraavanja miljenja i komunikacija. Zadiranje zakonodavstva EU u ova prava, bilo pojedinanom odlukom Evropske komisije, bilo neke drave lanice pri izvrenju prava Zajednice, dozvoljeno je samo u sluaju postojanja nadreenog interesa Zajednice i to na primeren nain. Zatita osnovnih prava postaje praktino relevantna, pre svega, u oblasti poljoprivredne politike, u sluaju privredno-pravnih zabrana i prinudnih mera u postupku protiv kartela. Da li organi EU kre osnovna prava, a time i Ugovor, moe se proveriti podnoenjem tube za ponitenje pred ESP, odnosno, ABCPrvostepenog suda. ABCUgovorom iz Mastrihta (1993) izriito je uneto potovanje osnovnih prava kao pravno naelo u Ugovor o EU (l. 6 UEU). Napredak postignut u Amsterdamu
ABCUgovorom

iz Amsterdama (1999) potvren je u preambuli Ugovora o EU znaaj osnovnih socijalnih prava kojima drave lanice pridaju vanost, kao to je utvreno potpisivanjem Evropske socijalne povelje, 18. oktobra 1961. godine, u Torinu i Zajednike povelje o osnovnim socijalnim pravima radnika 1989. godine. Konkretno, oba ova referentna dokumenta slue kao orjentacija za Socijalnu politiku Zajednice, koja treba da podri delatnost drava lanica (l. 136148 UoEZ). Za razliku od ovih programskih stavova, princip jednakosti mukarca i ene u pravu Zajednice sasvim jasno je definisan i ini polaznu taku za Politiku jednakih prava Zajednice. Pored jednakog nagraivanja, koje je oduvek bilo predvieno Ugovorom, (l. 141(1) UoEZ), sad postoji jasna pravna osnova za smernice EU o jednakom tretmanu na radnom mestu i u profesionalnom ivotu, koje mogu predvideti i mogunost pozitivne diskriminacije slabije zastupljenog pola (l. 141(3,4) UoEZ). Ovo se odnosi na smernice za ostvarivanje jednakosti u pogledu pristupa zapoljavanju, profesionalnom obrazovanju, napredovanja na poslu, i uslovima rada (1976), kao i u pogledu socijalne sigurnosti (1978). Diskriminacija po osnovu pola, rase, etnikog porekla, veroispovesti, ili pogleda na svet, invalidnosti, starosti, ili seksualnog opredeljenja, moe biti jednoglasno osporena donetim pravnim aktom u okviru nadlenosti Zajednice (l. 13 UoEZ). Savet je dvema smernicama usvojenim u junu i novembru 2000. godine konkretizovao zabranu diskriminacije po osnovu rasnog, ili etnikog porekla, i stvorio okvir za jednak tretman u profesionalnom ivotu. Ove smernice moraju biti sprovedene do jula, odnosno, decembra 2003. godine i u Nemakoj. U Amsterdamu je, zatim, dopunjeno Dravljanstvo Unije, proireno pravo na peticije graana Unije (l. 21(3) UoEZ), predvien je naelni pristup dokumentaciji organa (l. 255 UoEZ), kao i primena do sad vaeih propisa u dravama lanicama o zatiti podataka na pravna akta Zajednice, poev od 1. 1. 1999. godine (l. 286 UoEZ).

POVELJA O OSNOVNIM PRAVIMA

273

S obzirom da je od poetka devedesetih Politika EZ u oblasti ljudskih prava dobila na znaaju, u okviru koje se ponekad izriu, odnosno, primenjuju znaajne finansijske ili trgovinske sankcije prema reimima van EU, koji ne uvaavaju ljudska prava, bilo je krajnje vreme da se stvori i unutranji mehanizam sankcija. Ako neka drava lanica EU uini teu povredu i permanentno kri naelo potovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda, mogu joj se ukinuti prava iz Ugovora (l. 7 UEU, ABCKlauzula o suspenziji). Povelja EU o osnovnim pravima Savezni sud je 1974. godine obrazloio svoju skepsu u vezi s nivoom zatite osnovnih prava u EZ, izmeu ostalog, i odsustvom kataloga osnovnih prava EZ (odluka Solange I). U odluci Solange II iz 1986. godine, i u presudi iz Mastrihta, donetoj 1993. godine, ovaj Sud je, meutim, priznao, da je, s obzirom na gore skicirani napredak, zatita osnovnih prava u EZ u biti uporediva sa nemakim standardima koji vae za osnovna prava, ak i bez postojanja formalnog kataloga. Iako sa ustavno-pravnog stanovita usvajanje kataloga na nivou Zajednice, odnosno, Unije nije bilo neophodno, nekoliko politikih razloga govorilo je u prilog tom poduhvatu. Sistematizacija i pregled osnovnih prava koje EZ garantuje, poveava pravnu sigurnost pojedinanog graanina, stvara veliku simbolinu snagu i nudi mogunost preciznijeg formulisanja modernih osnovnih prava (npr. zatitu podataka, ili ivotne sredine). Jedan takav katalog je Evropski parlament i usvojio 12. 4. 1989. godine, ali na tehniki nepodoban i pravno neobavezujui nain. Put pristupanja EZ Konvenciji o ljudskim pravima, koji je zagovarala Komisija i neke drave lanice, imajui u vidu da je EKLJ povezivala preko 40 evropskih drava, 1996. godine pokazao se zatvorenim, kad je ESP svojom ekspertizom utvrdio da za jedno takvo samosputavanje, EZ, bez prethodne izmene Ugovora, nema dovoljne nadlenosti. U takvoj situaciji, efovi drava i vlada sproveli su u delo ideju stvaranja Kataloga osnovnih prava u EU. Ovlastili su jedno telo da izradi Povelju o osnovnim pravima u EU, u ijem je sastavu bilo 15 opunomoenika efova drava i vlada drava lanica, jedan predstavnik predsednika Komisije, 16 poslanika Evropskog parlamenta, kao i po dva lana 15 nacionalnih parlamenata drava lanica. Konvent je zapoeo rad krajem 1999. godine, predsedavao je Roman Hercog, bivi Savezni predsednik Nemake, a decembra 2000. godine podnet je u Nici nacrt Povelje, koji je zatim bio sveano proglaen. Povelja o osnovnim pravima EU sastoji se od preambule i sedam poglavlja. U prvom poglavlju, naslovljenom Dostojanstvo oveka, svakoj osobi garantuju se sutinski inioci njenog postojanja (zatita dostojanstva, pravo na ivot, zabrana muenja i prisilnog rada, pravo na nepovredivost). Drugo poglavlje o pravima na slobodu u velikoj meri preuzima graanska prava na odbranu iz EKLJP,

274

PRIRUNIK O EVROPI

dopunjena slobodom nauke i umetnosti, zanimanja, pravom na azil i vanom zatitom prilikom izgona, proterivanja i izruivanja. Tree poglavlje, naslovljeno Jednakost, na drugaiji nain predstavlja pravo na zatitu kultura, jezika i veroispovesti (l. 22), kao i dece, starih ljudi i invalida (l. 2426), osim opte postavke o jednakosti (l. 20). etvrto, u Konventu osporavano poglavlje, naslovljeno Solidarnost, nabraja itav niz socijalnih i ekonomskih osnovnih prava, pri emu se pravi fina razlika, da li je za navedenu oblast socijalne sigurnosti i staranja Zajednice nadlena, ili nije. Peto poglavlje o graanskim pravima povezuje neka prava graana Unije, koja su ve sadrana u Ugovoru o EZ (birako pravo, slobodu kretanja, diplomatsku i konzularnu zatitu) s pravom na dobru upravu (l. 41). esto poglavlje sadri itav niz procesnih prava. Sedmo, zavrno poglavlje konstatuje da Povelja vai (samo) za organe Unije i drave lanice prilikom sprovoenja prava EU, i ne uvodi nove nadlenosti, niti nove zadatke Zajednice (l. 51). Kao sveana izjava, Povelja trenutno ne uiva status prava Zajednice. Da bi dobila ovaj status, potrebno je da Povelja bude uneta u Ugovore. Uprkos tome, ona trenutno moe da utie na tumaenje postojeeg prava Zajednice, tako da ono ide u prilog graanima. Shodno tome, pravobranioci, Ticano i Leer su u februaru, odnosno, julu 2001. godine predloili ESP, da pravo na plaeni odmor (pozivajui se na l. 31(2) Povelje), odnosno, pravo na pristup dokumentaciji Saveta (uzimajui u obzir l. 42 Povelje) treba smatrati osnovnim pravom u EU. Frank Hofmajster

275

Predstavnitva interesa
Broj: procenjuje se na preko 1.000 Evro-udruenja, predstavnitva preduzea i lobiagencija. Ciljevi: informisanje nacionalnih drava o donoenju odluka EU; formulisanje zajednikih evropskih pozicija i zahteva; kooperacija, vrenje uticaja i posredovanje naspram organa odluivanja EU. lanovi: lanstvo evropskog udruenja sastoji se od odnosnih nacionalnih udruenja drava EU, uglavnom i (ostataka) zemalja EFTA. Od sredine devedesetih godina sve je vei broj pridruenih, ili ukljuenih udruenja iz zemalja Srednje i Istone Evrope. Organizacija: preovlaujui oblik organizacije je sekretarijat, smeten u Briselu, radni odbor, u kojem se nalaze stalno zaposleni slubenici nacionalnih udruenja, kao i organi rukovoenja i odluivanja, kojima pripadaju i glavni direktor, odnosno, predsednik nacionalnih lanica organizacije. Litertura: Folker Ajhner, Helmut Voelzkow (izd.): Europische Integration und verbndliche Interessenvermittlung; Evropske integracije i udrueno posredovanje interesa, Marburg 1994; Hans-Volfgang Placer: Interessenverbnde und europischer Lobbyismus; Interesna udruenja i evropski lobizam, u: Verner Vajdenfeld (izd.): Europa-Handbuch; Prirunik o Evropi, Gitrslo 1999, str. 410423. Internet: BEUC: http://www.beuc.org; Eurochambres: http://www.eurochambrs.be

Tako gusta mrea transnacionalnih drutvenih interesnih organizacija nije izgraena, odnosno, uspostavljena ni u drugim regionalnim asocijacijama drava, ni u okruenju meunarodnih organizacija. Osnivanje evropskih udruenja i razvoj lobizma na nivou Evropske zajednice prati ugovorne smernice i optu dinamiku privredno-politikog integracionog procesa. Danas u Briselu sedite ima vie od 1.000 Evro-udruenja, evropskih predstavnitava preduzea i agencija za lobiranje, uspostavljenih s ciljem neposrednog ukljuenja u proces informisanja i odluivanja Evropske unije. Istorijski razvoj Osnivanje zajednikog trita, 1958. godine, izazvalo je prvi veliki talas osnivanja evropskih udruenja u oblastima industrije i trgovine, kao i u sektorima agrara i usluga. Oko 250 spajanja nacionalnih organizacija na nivou EU (evro-udruenja) osnovano je u prvoj deceniji razvoja Evropske ekonomske zajednice (EEZ), kao to su, pored ostalih, Savez evropskih udruenja industrije i poslodavaca (ABCUNICE), Evropski savez strunih udruenja javne ekonomije (ABCCEEP) i Odbor strukovnih poljoprivrednih organizacija (ABCCOPA). Sindikati su, najpre, organizovali odvojeno svoju evropsku saradnju, shodno sindikatima i savezima usmerenim ka EEZ i ABCEFTA. Tek 1973. godine, u toku prvog proirenja EZ, oni su se ujedinili pod zajednikim okriljem ABCEvropskog saveza sindikata (ESS).

276

PRIRUNIK O EVROPI

Drugi veliki talas osnivanja evropskih interesnih predstavnitava belei se uporedo s procesom stvaranja unutranjeg trita, od sredine osamdesetih godina. U ovoj fazi, svoja predstavnitva pri EZ osnivaju prvenstveno multinacionalni koncerni, agencije za pravni konsalting (EU-Consulting-Offices) i drutvene organizacije, koje do tad nisu bile zastupljene na evropskom nivou, na primer, dobrotvorna udruenja i idealna interesna udruenja. Brojani podaci o udruenjima u Briselu variraju. Realnim se ini sadanji red veliina od ukupno 1.000 lobi-agencija, od toga oko 500 evro-udruenja. Osim privatnih snaga drutva, u Briselu postoje i predstavnitva javnih institucija u vidu kontakt-biroa, preko kojih se ostvaruje direktna veza sa organima EU u vezi sa informisanjem, saradnjom i vrenjem uticaja. Tako su, recimo, nemake savezne pokrajine, ali i autonomne regije drugih drava lanica, kao i optine, preko svojih velikih komunalnih udruenja osnovale sopstvena predstavnitva pri EU (Evropa regiona). Profili organizacija i zadataka Evropska udruenja su, po pravilu, asocijacije nacionalnih udruenja. Kod pojedinanih privrednih udruenja dobija na znaaju direktno lanstvo preduzea. Odluke se donose preteno konsenzusom, a neka udruenja (npr. ESS, UNICE) opredelila su se u meuvremenu i za veinsko odluivanje. Mrenu strategiju posredovanja informacija i politike koordinacije slede ona evro-udruenja, koja preko svojih nacionalnih lanova zastupaju veliki broj regionalnih i lokalnih organizacija i grupa, kao na primer, u oblasti komora, zatite okoline i potroaa. Primera radi, ABCEurochambres, koja je 1958. osnovana kao evropska matina organizacija industrijskih i trgovinskih komora, umreava i predstavlja 1.200 regionalnih komora u sada ve 32 zemlje iz cele Evrope. Osim tradicionalnog lobizma, na nivou udruenja sve vei znaaj dobija noviji vid poslovnog lobizma. Ovi lobisti (consultants) nisu trajno vezani za odreenu klijentelu, ve rade po zadatku za preduzea, ili organizaciono slabije grupe koje sebi ne mogu priutiti predstavnitvo u Briselu. Odluujui momenat za uinak i probojnost nekog evro-udruenja jesu kadrovski i materijalni resursi, integraciona sposobnost pozicija njenih lanova, stepen unapreenja zajednitva politike oblasti u kojem deluje, kao i konkretne materije i konstelacije odluivanja. Multilateralno interesno zastupanje u okviru i posredstvom evro-udruenja samo je jedan od mnogih puteva za informisanje i uticaj nacionalnih drutvenih aktera. Oni posreduju u vezi sa svojim evropskim interesima paralelno i, esto, prvenstveno preko svojih nacionalnih vlada, kao i preko samostalnih kontakata za informisanje i saradnju na nivou nadnacionalnih organa. Mnogobrojna nacionalna interesna udruenja, velika preduzea i sindikati, ali i javne institucije (npr. nemake optine) izdravaju sopstvene kontakt-biroe sa seditem u Briselu.

PREDSTAVNITVA INTERESA

277

Ukljuivanje delatnosti lobija i udruenja u proces odluivanja Institucionalne strukture i viefazni proces odluivanja u EU omoguavaju, odnosno, uslovljavaju irok spektar lobiranja i vrenja uticaja preko udruenja. Formalno uestvovanje odvija se u okviru obimnog sistema savetodavnih odbora Komisije i Saveta. Nacionalni predstavnici drutvenih grupa uestvuju kao savetnici u zakonodavstvu EZ u okviru ABCOdbora za privredu i socijalna pitanja. Glavni adresanti neformalnog uticaja evro-udruenja jesu Komisija i njeni Generalni direktorati. Evropski parlament je, takoe, u okviru svojih proirenih nadlenosti saodluivanja, dobio na znaaju kao mesto interesnog posredovanja za udruenja. Savet i njegovi struni ministarski saveti su u stadijumu donoenja odluka u velikoj meri zatieni od neposrednog uticaja evropskih udruenja. Ovde, nacionalna udruenja deluju ve unapred, preko svojih odgovarajuih nacionalnih ministarstava. Nakon ABCUgovora iz Mastrihta (1993), uloga evropskih socijalnih partnera (ESS, UNICE, CEEP) u procesu odluivanja u oblasti radne i socijalne politike EU znatno je vea (l. 138, 139). Oni mogu, u okviru ABCDijaloga socijalnih partnera, sklapati autonomne sporazume, odnosno, na sebe preuzimati zakonodavne planove Komisije i pregovorima izdejstvovati odluku, koju e zatim formalnopravno usvojiti Savet. Ovaj novi subsidijarni princip pregovarakog zakonodavstva doveo je do toga da evropske sindikalne i organizacije poslodavaca, nosioci uticaja, postanu nosioci odluivanja. On je primenjen, izmeu ostalog, u sluaju evropske regulative za roditeljski odmor i skraeno radno vreme. Pored toga, evropski socijalni partneri su i formalno ukljueni u postupak makroekonomske koordinacije Politike zapoljavanja, koji je uveden ABCUgovorom iz Amsterdama (1999), a utvren Evropskim paktom o zapoljavanju iz juna 1999. Na granskom nivou, takoe, dolazi do intenzivnih razgovora, a delimino i do pregovora izmeu evropskih sindikata i udruenja poslodavaca, i industrije u okviru sektorskog socijalnog dijaloga, koji Komisija posebno podrava. Ipak, obavezujui rezultati politikih pregovora postignuti su do sad samo u pojedinim evropsko-sektorskim oblastima, kao to je, recimo, graevinarstvo i pomorska plovidba. Posle uvoenja Ekonomske i monetarne unije, napokon je postalo znaajno i pitanje budue politike plata i tarifa u evro-prostoru. Paralelno sa monetarnom unijom, sindikati, a pre svih, nacionalni sindikati metalaca i njihov Evropski savez sindikata metalaca, poinju da razvijaju i sprovode nove prekogranine oblike koordinacije i tarifne politike. Kanalisanje delatnosti lobija i udruenja u budunosti Udruenja jaaju svoje multilateralno interesno posredovanje u okviru evropskih asocijacija i proiruju na vie naina njihove zadatke i nadlenosti. Istovremeno, nacionalne matine organizacije i vea industrijska udruenja osnivaju sve vie

278

PRIRUNIK O EVROPI

vlastitih kontakt-biroa, i proiruju svoje autonomne kanale informisanja i uticaja na nivou EU. Porastom broja evropskih lobi-agencija, do kojeg je dolo od sredine osamdesetih godina, dolazi do daljnje pluralizacije i partikularizacije nosilaca drutvenih uticaja. Komisija i Parlament pokuavaju raznim merama da prevaziu problem transparentnosti i legitimacije prilikom donoenja odluka. To se pokuava, pored ostalog, upravljanjem reprezentativnou interesenata u formalnom i neformalnom pribavljanju miljenja, sreivanjem isuvie razuenog sistema savetodavnih odbora i utvrivanjem pravila pristupa i ponaanja lobista. Hans-Volfgang Placer

279

Privredni odnosi sa inostranstvom


Ugovorna osnova: l. 3 UEU. l. 3(1b), 23, 2627, 131134, 300302, 304 UEZ. Ciljevi: Izgradnja i sprovoenje zajednike spoljno-trgovinske politike EZ prema drugim dravama, oslonjene na zajedniku carinsku stopu; zastupanje zajednikih privrednih interesa prema inostranstvu u meunarodnim trgovinskim odnosima i relevantnim meunarodnim organizacijama (posebno u Svetskoj trgovinskoj organizaciji); progresivna liberalizacija meunarodnih privrednih odnosa; razvoj bliih privrednih i trgovinskopolitikih odnosa sa odreenim dravama, ili grupama drava. Literatura: Jan Meklaud, I. D. Henry, Stefen Hajet: The External Relations of the European Communities; Spoljni odnosi Evropskih zajednica, Oksford 1996; Jerg Monar: Aussenwirtschaftsbeziehungen; Privredni odnosi sa inostranstvom, u: Verner Vajdenfeld, Volfgang Vesels (izd.): Jahrbuch der Europischen Integration; Godinjak evropske integracije 2000/2001, Bon 2001, str. 219226. Internet: GD trgovina: http://europa/eu/int/comm/trade

Privrednim odnosima sa inostranstvom smatraju se oni odnosi Evropske unije iz oblasti privrede i trgovine koji ulaze u okvire nadlenosti Evropske zajednice, a tiu se drava koje nisu njene i lanice meunarodnih organizacija. Sa samo 6% svetske populacije, EU je danas nosilac jedne petine svetske trgovine, koja sve vie obuhvata i trgovinu uslugama. Privredni odnosi sa inostranstvom EZ zasnovani su na zajednikim carinskim stopama EZ, na spoljnim nadlenostima prenetim na organe EU, ugovorno preciziranim procesnim pravilima, velikom delu izvedenog zajednikog prava i stalno rastuoj mrei bilateralnih i multilateralnih sporazuma s treim dravama. Instrumenti privrednih odnosa sa inostranstvom koriste se i u okrilju politike pridruivanja i saradnje i razvojne politike. Nastanak i pravne osnove Ve u ABCUgovoru o EEZ (1958), drave lanice prenele su na organe Zajednice obimne nadlenosti radi zajednikog uobliavanja privrednih odnosa sa inostranstvom. U prvom planu ove temeljne odluke bio je cilj da privredni odnosi sa inostranstvom doprinesu uvrenju zajednikog trita razvojem zajednike trgovinske politike (l. 133 UEZ), to je dovreno 1970. godine, potpunim i neopozivim prenoenjem trgovinsko-politikih nadlenosti drava lanica EZ na Zajednicu. Zato, zajednika trgovinska politika predstavlja jednu od najjae integrisanih politika EU. EZ moe da sklapa spoljno-trgovinske ugovore s drugim zemljama i u politikim oblastima u kojima nema izriite spoljno-trgovinske nadlenosti, tj. kad, kao na primer, u sluaju politike ribarstva ili politike istraivanja i tehnologije, u tim oblastima raspolae internim nadlenostima regulisanja u okviru Zajednice. Ove tzv. implicitne nadlenosti za sklapanje ugovora priznate su reenjem u

280

PRIRUNIK O EVROPI

sluaju ERTA (pr. a. 22/70) 1971, 263) Evropskog suda pravde (ESP) 1971. godine, i predstavljaju dodatnu pravnu osnovu spoljnih odnosa. Sredinji element privrednih odnosa sa inostranstvom i dalje je zajednika trgovinska politika. Stalne promene svetskog ekonomskog sistema doprinele su poveanju broja instrumenata za upravljanje tokovima spoljne trgovine. Dravelanice ne prihvataju uvek dalje ograniavanje nadlenosti, koje su im jo uvek preostale u oblasti privrednih odnosa sa inostranstvom, u korist zajednike trgovinske politike. Vie takvih kontroverzi zavrilo je pred Evropskim sudom pravde, koji se najee odluivao za tumaenje koje je ilo u korist dinaminog rasta obima zajednike trgovinske politike, uslovljenog zahtevima svetske trgovine, ali je u nekim sluajevima i povukao granice. Ugovor iz Nice, svojom novom verzijom lana 133(5) UEZ, izriito proiruje nadlenost Zajednice na oblasti usluga i trgovinske aspekte intelektualne svojine. Na ovaj napredak, ipak, pada senka uvoenja konsenzusa za sve sporazume u ovim oblastima, koji sadre odredbe koje nalau da je za prihvatanje internih propisa potreban konsenzus, ili se odnose na oblasti koje Zajednica jo ne pokriva zakonodavno. Autonomna trgovinska politika Autonomna trgovinska politika obuhvata sve mere koje se odnose na uvoz i izvoz roba, a koje Zajednica ne uvodi u okviru ugovornih obaveza preuzetih u odnosu na tree drave, tj. one mere koje su autonomne. U njih spadaju zajedniki izvozno-uvozni propisi, mere zatite od dampinga, subvencionisani uvoz, ili nedozvoljena trgovinska praksa, kao i koliinska ogranienja (kontigenti) i spoljno-politiki motivisane trgovinske sankcije (embargo). Autonomne mere posebno znaajne su za zatitu privrede EZ od nekorektne trgovinske prakse uvoznika, ili treih drava. Moe se napraviti razlika izmeu etiri vrste mera: Anti-damping mere (uredba (EZ) br. 384/96) mogu biti uvedene na zahtev odnosne industrije EZ, nakon konsultacija drava lanica, od strane Komisije u obliku provizornih anti-damping carina. Njih, potom, Savet EU moe preobraziti prostom veinom u konane anti-damping carine. Pretpostavka za to jeste, kao i kod ostalih zatitnih mera, konstatovanje ve postojee, ili pretee tete za odnosnu industrijsku granu. Anti-subvencione mere (uredba (EZ) br. 3284/94), za razliku od anti-damping mera, nisu usmerene protiv nekorektne trgovinske prakse inostranih industrijskih grana, ve protiv izvoza u EZ koji subvencioniu tree drave. Ovaj postupak odgovara anti-damping merama, i moe dovesti do uvoenja privremenih, ili konanih kompenzacionih carina na odnosne proizvode. Mere zatitne klauzule (uredba (EZ) br. 3285/94) mogu biti preduzete u sluaju da se utvrdi ozbiljna teta naneta nekoj privrednoj grani EZ usled

PRIVREDNI ODNOSI SA INOSTRANSTVOM

281

drastino poveanog uvoza iz treih zemalja po cenama znatno niim od realnih. One se mogu sastojati u nadzoru uvoza i koliinskim ogranienjima. Ali, zbog veoma restriktivnih propisa ABCSvetske trgovinske organizacije (STO) u ovoj oblasti, EZ do sad nije esto koristila ovu mogunost. Od 1984. godine, EZ dodatno raspolae, 1994. godine revidiranim, tzv. Novim instrumentom trgovinske politike (odredba (EZ) br. 3286/94), koji joj omoguava da, u relativno kratkom roku, reaguje na nekorektnu trgovinsku praksu treih drava u odnosu na uvoz iz EZ. To, najpre, znai pokretanje meunarodnih postupaka za poravnanje, ali sledei koraci mogu obuhvatati i tee mere, kao to su obustava dogovorenih trgovinskih olakica, poveanje carinskih dabina i kvantitativna ogranienja. Poseban oblik autonomne trgovinske politike ine spoljnopolitiki motivisane trgovinske sankcije, kao to su, na primer, one prema Iraku i Srbiji uvedene u vidu trgovinskog embarga. Odgovarajuu odluku o uvoenju sankcija te vrste moe doneti Savet na predlog Komisije, i to kvalifikovanom veinom, u skladu sa l. 301 UEZ u okviru Zajednike spoljne i bezbednosne politike (ZSBP). Ugovorna trgovinska politika Ugovorna trgovinska politika obuhvata sve ugovorne sporazume EZ s treim dravama, koji se odnose na uvoz i izvoz roba. Ovi sporazumi mogu biti ogranieni na odreene tree drave, ili na grupe treih drava, ali mogu imati i globalnu dimenziju, kao, na primer, u sluaju paketa sporazuma kojim je, u decembru 1993. godine, zavrena Urugvajska runda pregovora o Optem sporazumu o carinama i trgovini (ABCGATT). U oblasti ugovorne trgovinske politike, Komisija nema samo monopol predlaganja, ve i voenja pregovora. Ipak, pregovore koje vodi Komisija podrobno kontroliu drave lanice preko Saveta, to joj ostavlja veoma malo manevarskog prostora. U toku pregovora, na koje drave lanice uvek alju svoje posmatrae, rad Komisije uslovljen je detaljnim smernicama Saveta (tzv. pregovaraki mandat) i o napretku, ili problemima u toku pregovora mora stalno da podnosi izvetaj posebnom odboru Saveta, odbor iz lana 133. Sporazume zakljuuje Savet, i to na predlog Komisije. Evropski parlament (EP), u sluaju drugih sporazuma, mora biti konsultovan, shodno l. 300 UEZ, odnosno, u sluaju Sporazuma o pridruivanju i nekih drugih znaajnih sporazuma, on ak mora dati svoju saglasnost. Kad je re o sporazumima sklopljenim u okviru zajednike trgovinske politike, Savet nema ak ni obavezu da se konsultuje sa EP. O toku pregovora i sadraju sporazuma, EP se, meutim, obavetava u skladu sa tzv. Luns-Vesterterpovim postupkom. EZ je sklopila mnotvo najraznovrsnijih trgovinskih sporazuma s treim dravama. Neki od tih sporazuma odnose se na ukupne trgovinske odnose, mnogi

282

PRIRUNIK O EVROPI

drugi, tzv. sektorski sporazumi, odnose se samo na neke proizvode ili grupe proizvoda, kao to je, recimo, tekstil. Sporazumi o trgovini i saradnji esto prevazilaze isto trgovinsko-politike aspekte i mogu sadrati odredbe o saradnji u oblasti industrije, investicija, nauke, tehnologije i ivotne sredine. Sveobuhvatna reenja koja se tiu privrednih odnosa sa inostranstvom sadre i Sporazumi o asocijaciji, koji se oslanjaju na l. 310 UEZ, koji su tokom devedesetih godina stekli novi kvalitet, sporazumom o ABCEvropskom ekonomskom prostoru sa ABCdravama EFTA i ABCEvropskim sporazumom sa vie drava Srednje i Istone Evrope. U proteklih deset godina, EZ je svoje mogunosti u trgovinskoj politici dosta koristila za bolje ukljuivanje i povezivanje sebi blieg privrednog okruenja. Primere za to moemo nai kako u Evropskom sporazumu s dravama Srednje i Istone Evrope, tako i u carinskoj uniji sa Turskom, koja je stupila na snagu 1996, kao i, od 1996. godine, u novim Sporazumima o pridruivanju s vie mediteranskih drava. Namera je bila da se stvori zona slobodne trgovine u okviru procesa iz Barselone (Politika prema Mediteranu). Od ezdesetih godina, posebno znaajne postaju GATT runde pregovora. Iako EZ formalno nije ugovorna strana u GATT-u, odnosno, njegovoj organizaciji naslednici, ABCSvetskoj trgovinskoj organizaciji (STO), ona tamo zastupa drave lanice EU kao nosilac pregovora. U okviru Urugvajske runde, EZ se, izmeu ostalog, uspeno zaloila za dalje znaajno umanjenje uvoznih carina, ukljuivanje trgovine uslugama u meunarodni trgovinski poredak, minimalne norme zatite intelektualne svojine, kao i za reformisani postupak poravnanja u sluaju trgovinskih sporova. Bila je primorana na koncesije, pre svega, u oblasti njene zajednike poljoprivredne politike, tako to je morala da se obavee na znatno umanjenje izvoznih naknada, subvencionisanih izvoznih koliina i nivoa unutranje potpore. Dalji razvoj Urugvajske runde spada u prioritete privrednih odnosa EU sa inostranstvom. EZ je, 1997. godine, u velikoj meri doprinela zakljuivanju obimnih sporazuma STO o liberalizaciji trgovine u oblasti telekomunikacija, informacione tehnologije i finansijskih usluga. Pored napretka u okviru STO, EZ stalno se uplie u trgovinske sporove, od kojih su poslednjih godina posebno konfliktni bili oni o propisima EZ o tritima banana i drugi o hormonski modifikovanoj govedini iz SAD. Potreba reformi u najvanijoj oblasti spoljnog delovanja Evropskoj zajednici je, od poetka njenog postojanja do sada, uspelo da izgradi veliki broj instrumenata privrednih odnosa sa inostranstvom i gustu mreu globalnih ugovornih odnosa u okviru svojih spoljnih odnosa. S obzirom na relativne slabosti ZSBP i nedovoljnu povezanost izmeu instrumenata privrednih odnosa sa inostranstvom i spoljnopolitikih instrumenata, privredni odnosi sa inostranstvom ostaju najvanije polje spoljnog delovanja EU. Od njih ne zavisi samo bi-

PRIVREDNI ODNOSI SA INOSTRANSTVOM

283

tan deo njenog meunarodnog uticaja, ve i milioni radnih mesta u dravama lanicama. Dinamika sistema svetske privrede u oblasti privrednih odnosa sa inostranstvom nalae interno neophodna stalna prilagoavanja trgovinsko-politikih instrumenata, i nove spoljne podsticaje irenju ugovornih odnosa sa trgovinskim partnerima, pre svega, u okviru STO, Istone Evrope i prostora Mediterana. Zacrtavanjem principa jednoglasnosti, kad je re o sporazumima koji se odnose na odreene usluge i trgovinu intelektualnom svojinom, kao i zanemarivanjem oblasti trgovine i investicija, kao i trgovine, i ivotne sredine, Ugovor iz Nice nije Uniju pripremio na ba najoptimalniji nain za izazove u oblasti privrednih odnosa sa inostranstvom, koji joj predstoje u buduem periodu. Jerg Monar

284

Proirenje
Ugovorne osnove: preambula, l. 6(1), 7, 49 UEU. l. 4(1) UoEZ. Protokol Ugovora iz Nice i Ugovora za osnivanje Evropskih zajednica o proirenju Evropske unije (zavrni akt), u: SL. L. C 80/10. 3. 2001. Zahtevi za pristupanje: deset Srednjoevropskih i Istonoevropskih drava: Maarska (31. 03. 1994), Poljska (05. 04. 1994), Rumunija (22. 06. 1995), Slovaka (27. 06. 1995), Letonija (13. 10. 1995), Estonija (24. 11. 1995), Litvanija (08. 12. 1995), Bugarska (14. 12. 1995), Republika eka (17. 01. 1996), Slovenija (10. 06. 1996) i jo etiri drave: Turska (14. 04. 1987), Kipar (03. 07. 1990), Malta (16. 07. 1990), vajcarska (20. 05. 1992 miruje). Instrumenti: Evropski sporazum, pomo pre pristupanja (PHARE, SAPARD, ISPA), pristupna partnerstva, stavovi, izvetaji o napretku, screening (Prvi stepen analize usklaenosti), konferencije o pristupanju. Postupci: stav Komisije, saglasnost Evropskog parlamenta apsolutnom veinom glasova svojih lanova, jednoglasnost Saveta. Dokumenta: Agenda 2000: Jaa i proirena unija [COM (1997) 2000]; strateki dokument o proirenju i redovni izvetaji Komisije o napretku svake zemlje kandidata na putu ka pristupanju, od 8. novembra 2000. [COM (2000) 700 do 713]. Literatura: Graham Avery, Fraser Cameron: The Enlargement of the European Union (Proirenje Evropske unije), Sheffield 1998; Barbara Lippert (Hrsg.): Osterweiterung der Europischen Union die doppelte Reifeprfung (Proirenje Evropske unije na Istok dvostruki ispit zrelosti), Bon 2000. Internet: GD Evropske komisije za proirenje: http://europa.eu.int/comm/enlargement/index_en.htm; EP radna grupa za proirenje: http://www. europarl.eu.int/entlargement/default_de.htm

S poetka novog veka, Evropska unija je pred najteim i najveim proirenjem u svojoj istoriji. Pred EU15 nalazi se 14 molbi za pristupanje, a meu njima deset podnose zemlje Srednje i Istone Evrope (SIE-drave). Okonanjem sukoba na liniji IstokZapad, politika proirenja EU postaje deo novog poretka kontinenta. Nakon prekretnice do koje je dolo 1989/1991, ona prvi put dostie bezbednosno-politiku i strateku dimenziju koja se odnosi na celu Evropu. Primanjem novih lanica, EU proiruje ka Istoku strukture zajednice koja poiva na blagostanju, socijalnoj ravnotei i demokratiji, i time stvara veu bezbednost i stabilnost. Istovremeno se, meutim, u sebi bori za poveanje svoje ekonomske konkurentnosti, jaanje socijalnog zajednitva i poboljanje demokratske vladavine u proirenoj EU. Politika proirenja je, tako, razapeta izmeu razliitih i esto suprotstavljenih interesa, zahteva (regionalna, strukturna i koheziona politika; poljoprivredna politika) i integraciono-politikih orjentacija (uzori) starih i buduih lanica. Sa odlukama sa Berlinskog samita (1999) o finansijskom okviru proirene Unije (Agenda 2000) i institucionalnim reformama Ugovora iz Nice, EU

PROIRENJE

285

stvara preduslove za prvi krug proirenja. Uprkos tome, nastavljaju se rasprave izmeu branilaca tekovina Zajednice i zagovornika naelnih reformi u poljoprivrednoj i strukturnoj politici, kao i izmeu neto-finansijera i neto-korisnika. U pripreme Meuvladine konferencije o pitanjima daljeg sastava EU, koja je predviena za 2004. godinu, treba da budu ukljuene i zemlje kandidati. Krugovi proirenja i zemlje pristupnice Proirenje osnovne Zajednice estorice ABCRimskim ugovorima (1985) na dananju Evropsku uniju od 15 zemalja lanica odvijalo se u nekoliko krugova. Godine 1973. Velika Britanija, Irska i Danska pristupile su Evropskoj zajednici. Sledei talas proirenja odvija se osamdesetih godina, i pristupanjem Grke (1981), kao i panije i Portugalije (1986) usredsredilo se na jug Evrope. Godine 1995. drave Evropskog udruenja slobodne trgovine (EFTA), Austrija, vedska i Finska, pristupile su EU, bez prilagoavanja strukturi Zajednice, koja je izvorno bila predviena kao zajednica est drava lanica. S obzirom na 14 zahteva za pristupanje, proirenje predstavlja teite rada organa. Dok je Evropska komisija svoj negativni privremeni stav o zahtevu za pristupanje Turske izrazila ve 18. 12. 1989, pred Savetom su, od 30. 6. 1993. pozitivni stavovi o zahtevima Kipra i Malte. Obe zemlje su ve 1994. godine dobile obeanje da e est meseci nakon okonanja Meuvladine konferencije u Amsterdamu sa njima biti zapoeti pregovori o pristupanju. Nakon negativnog ishoda referenduma o njenom pristupanju Evropskom ekonomskom prostoru (EEP) decembra 1992, vajcarska trenutno vie ne insistira na svom zahtevu. U julu 1997. Komisija je, u okviru svoje Agende 2000, iznela privremene stavove o zahtevima onih deset zemalja koje su sklopile Evropski sporazum. Evropski savet je na Samitu u Luksemburgu (decembar 1997) sledio njen predlog da, u martu 1998. pone pregovore sa Maarskom, Poljskom, Estonijom, Republikom ekom, Slovenijom i Kiprom, dok su ostale zemlje pre pristupanja najpre ukljuene u proces pristupanja i pregovora, koji obuhvata sve zemlje kandidate. Letonija, Litvanija i Slovaka su ve krajem 1998. imale dobre izglede da uskoro zaponu pregovore. To je vailo i za Maltu, koja je tek u septembru 1998. ponovo pokrenula svoj, u meuvremenu mirujui, zahtev. Nasuprot tome, inilo se da je socijalno-ekonomska situacija u Rumuniji i Bugarskoj jo uvek suvie nestabilna da bi se one pridruile grupi s kojom se vode pregovori. Rat na Kosovu i, nakon toga, nova ocena bezbednosnog i geopolitikog znaaja proirenja su, meutim, na Konferenciji odranoj u Helsinkiju u decembru 1999. doveli do promene tempa, ako ne i kursa EU. Letonija, Litvanija, Slovaka, Bugarska, Rumunija i Malta su u februaru 2000. godine zapoele pregovore o pristupanju. Turskoj je u Helsinkiju konano priznat politiki status kandidata za pristupanje.

286

PRIRUNIK O EVROPI

S obzirom da ova zemlja i dalje ne ispunjava politike preduslove, EU trenutno jo uvek odbija pregovore o njenom pristupanju. U martu 2001. je, kao faza pripreme pregovora, sa Turskom prvi put sklopljeno pristupno partnerstvo. Time je krug buduih drava lanica proiren na 28. Nakon Helsinkija, EU prelazi granicu na putu ka sveevropskoj uniji. Pravne osnove i opti postupak za prijem u lanstvo EU Uprkos nekim posebnostima i politikoj prirodi pregovora o pristupanju, peto proirenje zasniva se na uobiajenim postupcima pristupanja. Od njenog osnivanja, osnovu EZ ini koncept otvorene organizacije. Svaka evropska drava moe da podnese zahtev za lanstvo u EU (l. 49 UEU). Geografska komponenta zahtev Maroka je iz tog razloga odbijen 1987. sama po sebi, meutim, nije dovoljan preduslov. Nakon Amsterdamske revizije ugovora, zahtev za pristupanje vezuje se za u lanu 6(1) UEU sadrana naela Unije, odnosno, za potovanje slobode, demokratije, ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i pravne drave. Osim toga, shodno lanu 4(1) UoEZ, zemlje lanice i Zajednica sprovode ekonomsku politiku u vezi sa naelom slobodne trine privrede koju odlikuje slobodna konkurencija. Drave koje ispunjavaju sve preduslove, ipak, ne mogu na osnovu njih da polau zakonsko pravo na lanstvo u EU. Odluka o pristupanju jeste in politike procene, koji je, pre svega, pravo Saveta i drava lanica. Opti postupak pristupanja znatno je vieslojniji nego to je to nagoveteno u l. 49 UEU. Organi EU su, sa svojom administrativnom podlogom, znatno dobili na teini. Na poetku, polazi se od zahteva koji Savetu upuuje neka evropska drava koja eli da pristupi. Ta jednostrana odluka, sve dok zemlja kandidat ne deponuje povelju o ratifikaciji, moe biti povuena, kao u sluaju Norveke, 1994. godine. U svom privremenom stavu pred Savetom, Komisija opirno obrazlae opte mogunosti i probleme zahtevanog pristupanja. Nakon toga, Savet jednoglasno odluuje o zapoinjanju pregovora, u smislu l. 49 UEU. Evropska Unija (Savet EU), u ime zemalja lanica vodi pregovore s dravama kandidatima na svim nivoima. Meutim, Komisija je instanca koja, u stvari, ima glavnu ulogu, jer, ona predlae zajednike pregovarake pozicije. EU odrava i mnogobrojne direktne radne kontakte sa zemljama kandidatima. Pregovori se vode u okviru konferencija o pristupanju. Tekovine Zajednice (acquis communautaire) razvrstane su za potrebe aktuelnih pregovora u vidu 31 poglavlja, koja, u zavisnosti od gustine i transparentnosti, zahtevaju jednostavne (npr. obrazovanje, turizam), ili dugorone (unutranje trite, zajednika poljoprivredna politika, unutranja i pravosudna politika) pregovore. Konkretnim pregovorima prethodi analitino osvetljavanje (screening) tekovina (Acquis), koje se konstantno dalje razvijaju. Komisija na bilateralnim, i/ili multilateralnim sednicama sa zemljama kandidati-

PROIRENJE

287

ma objanjava zahteve koji se odnose na preuzimanje i primenu aktuelnih tekovina. Ta veba trebalo bi zemljama kandidatima da pomogne da pravovremeno identifikuju ona polja i odredbe u okviru kojih se preuzimanje tekovina, u trenutku pristupanja, moe oceniti kao teko. Ve u ovoj fazi postaje jasno da su pregovori koncipirani asimetrino. Oni zavise od imperativa preuzimanja tekovina, i ne slue traenju kompromisa izmeu elja i mogunosti obeju strana. Shodno tradicionalnoj praksi proirenja, EU odobrava samo vremenski ograniena odstupanja i prelazna reenja. Kandidat podnosi zahtev u vidu dokumenata koja sadre njegov stav, a Savet odgovara na ovaj zahtev zajednikim, jednoglasno zauzetim stavom EU. Komisija ima zadatak da naini nacrt tog zajednikog stava, i da predoi alternativne predloge, ukoliko se u datom trenutku ne moe doi do saglasnosti s kandidatom. Interni procesi glasanja EU izuzetno su dugotrajni i otvaraju, pre svega dravama lanicama, dosta mogunosti za sprovoenje svojih specifinih interesa i za odreivanje brzine pregovora. Drave lanice mogu, kao u sluaju slobodnog protoka radne snage, da uvedu u pregovore prelazna reenja kao zajedniki stav do potpune primene tekovina. Vei deo pregovora odvija se na konferencijama o pristupanju, na nivou radne grupe Saveta i zamenika. Odluke o politiki osetljivim pitanjima, kao na primer, o slobodi kretanja, ili ukljuivanju u institucije, preputaju se, shodno iskustvu, nivou ministara i efova vlada. Uglavnom vai pravilo da se i ona poglavlja o kojima je postignuta saglasnost izmeu zemlje kandidata i EU zakljuuju samo privremeno, i da se tek na kraju usvajaju kao ceo paket. Nakon toga, prema l. 49(2) UEU, sledi sklapanje sporazuma izmeu drava lanica i drave podnosioca zahteva. On regulie konkretne oblike pristupanja. Uslovi pristupanja odnose se na prelazna reenja, koja dravi pristupnici, i/ili EU dozvoljavaju vremenski ograniena odstupanja od UEZ. Tek u zavrnoj fazi pregovora primenjuje se u lanu 49(1) UEU opisani postupak: Savet najpre zatrai konaan stav Komisije o pristupanju, koji ga, meutim, ne obavezuje. Tako se, na primer, nije osvrtao na negativan ishod glasanja Komisije u odnosu na pristupanje Grke. Tokom faze pregovora Evropski parlament (EP) informie se o toku razgovora. On apsolutnom veinom glasova svojih lanova mora da se saglasi s prijemom novih drava. Tek nakon toga, Savet jednoglasno odluuje, pri emu je upoznat sa usaglaenim ugovorom o pristupanju. Njega potpisuju efovi drava i vlada, odmah po davanju saglasnosti od strane EP i Saveta. Ugovor o pristupanju predstavlja meunarodno-pravni ugovor i zahteva ratifikaciju od strane svih drava lanica, u skladu sa njihovim ustavnopravnim propisima. Proces ratifikacije, kako iskustvo pokazuje, traje do dve godine. Postupak pristupanja okonan je deponovanjem povelja o ratifikaciji. Stupanjem na snagu ugovora o pristupanju u dogovorenom trenutku, drava pristupnica meunarodno-pravno postaje ugovorna strana svih ugovora na kojima se zasnivaju Evropske zajednice i Unija.

288

PRIRUNIK O EVROPI

Kriterijumi pristupanja, instrumenti ocenjivanja, pomo za pribliavanje Zajednici i grupna pristupanja U junu 1993. godine, efovi drava i vlada izrazili su u Kopenhagenu politiku spremnost za prijem pridruenih Srednjoevropskih i Istonoevropskih zemalja. To obeanje je, meutim, vezano za ispunjavanje kriterijuma za pristupanje. Takozvani kriterijumi iz Kopenhagena zasnivaju se na odredbama ugovora napred navedenim, i obuhvataju kako ekonomske, tako i politike preduslove za lanstvo. Prema tome, nove lanice moraju ispunjavati sledee kriterijume: stabilnost demokratije i njenih institucija (pravna drava, viepartijski sistem, ljudska prava, zatita manjina, pluralizam, itd), trina privreda koja funkcionie, i koja moe da izdri pritisak konkurencije na unutranjem tritu, sposobnost preuzimanja prava i obaveza koja proizlaze iz tekovina EU, saglasnost sa ciljevima politike unije, kao i Ekonomske i monetarne unije. EU polazi od ovih kriterijuma kad procenjuje zrelost za pristupanje pojedinih kandidata. Kao instrumenti prosuivanja, od 1997. koriste se stavovi Komisije i njihova aktuelizacija u okviru godinje sainjenih izvetaja o napretku, ali i institucije za pridruivanje, nosioci u okviru Evropskog sporazuma. U novembru 2000. godine Komisija je u svojim najnovijim izvetajima o napretku utvrdila da svih dvanaest kandidata ispunjava politike kriterijume i da e, sa izuzetkom Bugarske i Rumunije, kratkorono, ili srednjorono biti stvoreni i ekonomski preduslovi. Ipak, nijedna od zemalja, u dogledno vreme, verovatno nee postati lanica evro-zone. U pogledu pravnog preuzimanja i stvarne primene tekovina od strane zemalja kandidata, Komisija daje jednu veoma razliitu sliku. Rokovi mogue potpune primene jesu sredite pregovora o pristupanju. Ve u decembru 1994. EU je utvrdila predpristupnu strategiju pripreme pridruenih zemalja za pristupanje, koju je modifikovala u Luksemburgu (decembar 1997) u okviru tamo utvrenog procesa pristupanja i pregovora. Centralni sastavni delovi predstavljaju sprovoenje Evropskog sporazuma i pomo pri pristupanju u vidu PHARE programa, kao i novih instrumenata za prilagoavanje poljoprivrede (SAPARD) i regionalnog razvoja (ISPA), za ta, u periodu od 20002006, na raspolaganju stoji ukupno 22 milijarde evra. Teita PHARE programa jesu jaanje kapaciteta pravosua i uprave (izgradnja institucija), uz pomo nacionalnih strunjaka iz drava lanica (sklapanje partnerstva Twinning), kao i podrka investicijama vezanim za preuzimanje i sprovoenje tekovina, na primer, kod izdavanja sertifikata i licenci za proizvode na nivou preduzea. Ovi programi pomoi usko se povezuju sa pristupnim partnerstvom, koje je EU razvila specijalno za strukturnu pripremu pristupanja zemalja Srednje i Istone Evrope. Sa tih deset zemalja Komisija godinje dogovara pristupna partnerstva, koja odreuju kratkorone, ili srednjorone prioritete prilagoavanja teko-

PROIRENJE

289

vinama, i koja moraju biti prikazana od strane vlada zemalja-kandidata. Politika proirenja EU time jasno pokazuje paternalistike crte, koje su delimino izazvale same zemlje kandidati svojim traenjem reda i jasnim zahtevima. Za Maltu, Kipar i Tursku vai modifikovani oblik strategije pristupanja. Da bi istakla inkluzivnost procesa pregovora i pristupanja, EU predvia i u neredovnim razmacima posebna zasedanja Saveta sa svojim kolegama iz dvanaest zemalja kandidata, a radi neformalnih multilateralnih razgovora. Osim toga, uvedena je Evropska konferencija za praenje procesa proirenja, na kojoj je, krajem 2000. prvi put uestvovala i Turska. U nepisane principe proirenja spada i to da Evropskoj uniji vie odgovara da istovremeno primi vei broj zemalja. Ta grupna pristupanja se kod strukturalno homogenih ili susednih zemalja nameu, i, ionako dugotrajni postupak pristupanja, ine efikasnijim. U pogledu petog proirenja, bie posebno teko odluiti koje od zemalja Srednje i Istone Evrope treba da pristupe zajedno. Tako bi, na primer, u sluaju Baltikih zemalja, Republike eke i Slovake, kroz postepeno proirenje mogle nastati nove linije razdvajanja izmeu susednih drava. Usled takvih problema, EU je tradicionalno naglaavala prednost jednog procesa pristupanja, koji se rukovodi kriterijumima i principom diferenciranja, i koji sledi iskljuivo kriterijum mogunosti uinka kandidata. Ona, stoga, odbija geopolitika razmatranja, kao i politike popuste. Politiki pritisak za prijem Kipra i Poljske u prvom krugu je, meutim, oigledan. Aktuelni razvoj EU je u svetlu predstojeeg proirenja prijemom dvanaest, ili vie zemalja na Konferenciji odranoj u Nici decembra 2000. godine, unela izmene u Ugovor koje se, meutim, esto kritikuju kao nedovoljne za poboljavanje efikasnosti sporog postupka odluivanja, i za veu demokratsku legitimnost EU. Meu 15 lanica EU bila je sporna, pre svega, nova raspodela mesta u Evropskom parlamentu, i glasova u Savetu. Vlade Petnaestorice su u Nici uobliile zajedniki stav u odnosu na institucionalno ukljuivanje 12 zemalja kandidata s kojima se trenutno pregovara. Tih 12 novih lanica e u EU27 raspolagati dovoljnim brojem ponderisanih glasova da bi spreile usvajanje onih odluka koje se moraju usvojiti kvalifikovanom veinom. Ta manjina, dovoljna za spreavanje odluka, nee, dodue, postojati u sluaju jedne EU25 (bez Rumunije i Bugarske). Iskustvo, meutim, pokazuje da se koalicije stvaraju, pre svega, na osnovu zajednikih interesa (npr. kohezione zemlje, neto-finansijeri, zemlje orjentisane ka integraciji, pristalice meuvladine saradnje). U Nici je Evropski savet prihvatio i takozvani nacrt Komisije o postupku sadrinskog i vremenskog strukturiranja pregovora. Sredinom 2001. godine, izmeu 22 i 16, od ukupno 31 poglavlja pregovora, bilo je privremeno zakljueno sa

290

PRIRUNIK O EVROPI

deset najnaprednijih zemalja. U meuvremenu, Slovaka, Litvanija, Malta i Letonija uspele su da preu u Luksemburku grupu i tako nadoknade zakanjenje poetka pregovora o sopstvenom pristupanju. to pregovori due traju, to je verovatnije da e doi do velikog proirenja pristupanjem est do deset zemalja. Krajem 2000. godine, iz zemalja Srednje i Istone Evrope bilo je podneto vie od 500 zahteva za prelazna reenja, a meu njima je preko 340 onih koja se odnose na poglavlje poljoprivrede, kao i veliki broj onih koja su vie tehnike prirode. Prelazna reenja sa dugim rokovima dogovorena su sa nekim zemljama, na primer, u poglavlju o slobodnom prometu kapitala za kupovinu poljoprivrednog i umskog zemljita (7 godina), odnosno, nekretnina koje strani dravljani kupuju sa ciljem sticanja alternativnog mesta boravka (5 godina), u poglavlju o zatiti ivotne sredine (npr. do 2015. godine za delove privrede komunalnih otpadnih voda), kao i na zahtev EU u odnosu na slobodno kretanje radne snage (7 godina). Ve za vreme tekuih pregovora o pristupanju, drave lanice povezale su svoje stavove o pojedinim poglavljima pregovara sa zahtevima koji se tiu novog finansijskog paketa, koji, nakon isteka Agende 2000, za proirenu Uniju treba da stupi na snagu od 2007. godine. To, po pravilu, dovodi do skupih kompromisnih paketa i moe znatno ograniiti politiki i finansijski manevarski prostor EU. Evropski savet u Geteborgu je precizirao politiki krajnji rok za proirenje u odnosu na ono to je izneto na konferenciji u Nici. EU sad vidi mogunost da pregovori sa zemljama koje su dovoljno pripremljene za pristupanje mogu biti okonani do kraja 2002. godine. One, kao lanice, treba da uestvuju na izborima za Evropski parlament 2004. Taj plan, meutim, pretpostavlja da e Ugovor iz Nice u svim dravama lanicama, ukljuujui i Irsku, brzo biti ratifikovan. Perspektiva: trokovi i korist Politika korist je, sa stanovita EU, odluujui motiv za proirenje ka Istoku, i uglavnom se veoma visoko ocenjuje, s obzirom da se zona bezbednosti, demokratije i trine privrede trajno iri na Istok. Stoga je zapoinjanje pregovora o pristupanju proslavljeno kao prevazilaenje podela iz Jalte, a time je, takoe, dato moralno pravo na lanstvo u EU zemljama decenijama odseenim gvozdenom zavesom. Naspram ove istorijske i, istovremeno, strateke perspektive evropske integracije ponekad stoje birokratska i kratkorona oklevanja, ali i opravdane brige (npr. pojaana konkurencija u oblasti radnih mesta i industrijskih lokacija, gubici kod regionalnog unapreivanja). Jedna EU27 (bez Turske) obuhvatala bi oko 483 miliona stanovnika (uveanje za 29%). Oekuje se porast bruto nacionalnog proizvoda (BNP) u paritetima kupovne moi od samo 9%. Naspram toga, prosean BNP po glavi stanovnika u EU27 opao bi za 18%. U proirenoj EU e, na due staze, opstati znatne razlike u blagostanju i dohotku.

PROIRENJE

291
Stanje pregovora o pristupanju sa Helsinkom grupom
Bugarska Letonija Litvanija Malta OK* OK* OK* Otvoreno OK Otvoreno Ne Otvoreno Otvoreno Otvoreno Ne OK OK Otvoreno OK* OK OK OK OK OK OK Ne OK Otvoreno Ne OK OK OK* Otvoreno Ne Ne 17 Rumunija Slovaka Ne Ne Ne Ne Otvoreno Otvoreno Ne Ne OK* Ne Ne Ne OK Ne Ne Ne OK OK OK Otvoreno Otvoreno Ne Ne Ne Otvoreno OK OK Ne Ne Ne Ne 7 OK* OK* OK* OK* OK* Otvoreno Ne Otvoreno OK Otvoreno Ne OK* OK OK* Otvoreno OK OK OK OK OK* OK Otvoreno OK Otvoreno OK* OK OK Ne Otvoreno Ne Ne 19

1. Slobodan promet robe 2. Sloboda kretanja 4. Slobodan promet kapitala 5. Preduzetniko pravo 6. Konkurencija 7. Poljoprivreda 8. Regionalna politika 9. Ribarstvo 10. Saobraaj 11. Porezi 12. Ekonomska i monetarna unija 13. Statistika 14. Zapoljavanje / socijalna pitanja 15. Energetika 16. Industrijska politika 17. Mala i srednja preduzea 18. Nauka i istraivanje 19. Obrazovanje i kolstvo 20. Telekomunikacije 21. Kultura i audio vizuelni mediji 22. ivotna sredina 23. Zatita potroaa 24. Pravosue i unutranja pitanja 25. Carinska unija 26. Spoljni odnosi 27. Zajednika spoljna i bezbednosna politika 28. Finansijska kontrola 29. Finansije i budet 30. Institucije 31. Ostalo Zakljuena poglavlja od ukupno 31

Otvoreno Ne

OK* OK* OK* OK* OK* Otvoreno Ne Otvoreno Otvoreno Otvoreno Otvoreno OK OK OK* Otvoreno OK OK OK OK Otvoreno OK* Otvoreno OK Otvoreno Otvoreno OK OK Otvoreno Otvoreno Ne Ne 16

OK* Ne OK* OK* OK* Otvoreno Ne Otvoreno OK* Otvoreno Otvoreno OK* OK OK* Ne OK OK OK OK OK* OK* OK* OK* Otvoreno Otvoreno OK OK Otvoreno Otvoreno Ne Ne 18

3. Slobodan promet usluga Otvoreno Otvoreno OK* Otvoreno Ne Ne OK* Ne Ne Ne OK Ne Ne Ne OK OK OK Otvoreno OK Ne OK Otvoreno Ne OK OK Otvoreno Ne Ne Ne 10

OK = privremeno zakljueno; OK = zakljueno pod francuskim predsednitvom; OK* = zakljueno pod vedskim predsednitvom; Otvoreno = pregovori su u toku; Ne = poglavlje jo nije otvoreno Izvor: Uniting Europe; vlastiti izbor Stanje: sredina 2001.

292

PRIRUNIK O EVROPI

Stanje pregovora o pristupanju sa Luksemburkom grupom


Estonija 1. Slobodan promet robe 2. Sloboda kretanja 3. Slobodan promet usluga 4. Slobodan promet kapitala 5. Preduzetniko pravo 6. Konkurencija 7. Poljoprivreda 8. Regionalna politika 9. Ribarstvo 10. Saobraaj 11. Porezi 12. Ekonomska i monetarna unija 13. Statistika 14. Zapoljavanje / socijalna pitanja 15. Energetika 16. Industrijska politika 17. Mala i srednja preduzea 18. Nauka i istraivanje 19. Obrazovanje i kolstvo 20. Telekomunikacije 21. Kultura i audio vizuelni mediji 22. ivotna sredina 23. Zatita potroaa 24. Pravosue i unutranja pitanja 25. Carinska unija 26. Spoljni odnosi 27. Zajednika spoljna i bezbednosna politika 28. Finansijska kontrola 29. Finansije i budet 30. Institucije 31. Ostalo Zakljuena poglavlja od ukupno 31 OK GS OK* OK OK Otvoreno GS* Otvoreno OK Otvoreno Otvoreno OK OK OK GS* OK OK OK OK OK OK OK* OK Otvoreno Otvoreno OK OK OK* Otvoreno Ne Ne 19 Poljska OK* GS OK GS Otvoreno Otvoreno GS* Otvoreno GS* Otvoreno Otvoreno OK OK OK* GS* OK OK OK OK OK OK GS OK Otvoreno OK* OK OK OK Otvoreno Ne Ne 16 Slovenija OK* GS OK OK* OK Otvoreno GS* Otvoreno OK Otvoreno Otvoreno OK OK OK OK* OK OK OK OK OK OK* OK* OK Otvoreno Otvoreno OK* OK OK Otvoreno Ne Ne 20 eka OK GS OK* OK* OK* Otvoreno GS* Otvoreno OK Otvoreno Otvoreno OK OK OK* GS* OK OK OK OK OK OK* OK* OK Otvoreno OK OK OK Otvoreno Otvoreno Ne Ne 19 Maarska OK* OK* OK* OK* OK* Otvoreno GS* Otvoreno OK Otvoreno OK* OK OK OK OK OK OK OK OK OK Otvoreno OK* OK Otvoreno OK* OK OK OK Otvoreno Ne Ne 22 Kipar OK OK* OK* OK* OK Otvoreno GS* Otvoreno OK OK* Otvoreno OK OK OK OK* OK OK OK OK OK OK GS OK Otvoreno OK OK OK OK Otvoreno Ne Ne 22

OK = privremeno zakljueno; OK = zakljueno pod francuskim predsednitvom; OK* = zakljueno pod vedskim predsednitvom; Otvoreno = pregovori su u toku; GS = pregovori su u toku sa zajednikim stavom EU15; Ne = poglavlje jo nije otvoreno Izvor: Uniting Europe; vlastiti izbor Stanje: sredina 2001.

PROIRENJE

293

Pregovori i njihova predistorija pokazuju da je interesovanje lanica EU za proirenje znatno diferenciranije nego to se to moe zakljuiti iz jednodunih izjava datih na samitima EU. Unutarpolitiko praenje i javna podrka projekta proirenja su manjkavi. Krajem 2000. godine se, prema jednoj anketi Evrobarometra, u proseku 44 % stanovnika izjasnilo za, ali 35% protiv proirenja. Vlade Nemake, Velike Britanije, Austrije i Skandinavskih zemalja, kao i, zahvaljujui kandidaturi Kipra, vlada Grke, spadaju u najjae zagovornike proirenja. Samo u vedskoj, Danskoj i Grkoj vlade nailaze na sveobuhvatnu podrku stanovnitva svojoj politici proirenja. Razdor izmeu politike vlade i javnog mnjenja posebno je veliki u Nemakoj, Austriji i Velikoj Britaniji. Nasuprot njemu, nivo saglasnosti stanovnitva u kohezionim zemljama paniji, Portugaliji i Irskoj znatno je vei nego to se to moglo naslutiti iz politike njihovih vlada. U zemljama Beneluksa i Italiji, ije vlade tradicionalno vide produbljivanje integracije kao nesumnjivi prioritet, saglasnost s proirenjem nalazi se iznad proseka EU. Francusko stanovnitvo je, kao i njegova vlada, rezervisano, i veinom se izjanjava protiv proirenja. Francuska, panija i druge zemlje Juga plae se da u proirenoj Uniji ne budu marginalizovane, ukoliko bi se gravitacioni centar pomerio vie ka Srednjoj i Severoistonoj Evropi, i ako bi posebno ojaao ekonomsku i politiku mo Nemake. Zemlje koje pristupaju, nadaju se znatnim neto-transferima iz budeta EU i oekuju postojanu solidarnost partnera EU, koji su ve pre proirenja beleili vee ekonomske uspehe otvaranjem trita u dravama Srednje i Istone Evrope. Zemlje pristupnice vide kao finansijsko i politiko optereenje zahvate u nacionalni suverenitet, investicije za sanaciju ivotne sredine i bezbednost atomskih elektrana, restrukturiranje celokupnih industrijskih oblasti (industrija uglja i elika), i preureenje poljoprivrede. U veini zemalja pristupnica predvien je referendum o pristupanju. Politiki posmatrano EU-15 jo nije dovoljno pripremljena za predstojee proirenje. Ona jo uvek nije pronala novi zajedniki imenitelj za solidarnost, globalnu konkurentnost, demokratski nain vladanja i meunarodnu ulogu u uslovima proirenja. Barbara Lipert

294

Razvojna politika
Ugovorne osnove: lan 3 UEU. l. 133, 177181, 182187, 310 UoEZ. Ciljevi: trajan ekonomski i socijalni razvoj zemalja u razvoju i njihovo harmonino ukljuivanje u svetsku privredu; borba protiv siromatva u zemljama u razvoju; razvoj demokratije i pravne drave, kao i ouvanje ljudskih prava i osnovnih sloboda. Instrumenti: sredstva trgovinske i politike pridruivanja; ekonomska i tehnika saradnja; koordinacija razvojnih politika Zajednice i drava lanica; saradnja sa meunarodnim organizacijama. Dokumenta: saoptenje Komisije: demokratizacija, pravna drava, ljudska prava i odgovorno upravljanje dravom: izazovi partnerstva EZ i drava afrikog, karipskog i pacifikog regiona. [COM (1998) 146]. Zelena knjiga Komisije o odnosima izmeu EZ i drava afrikog, karipskog i pacifikog regiona na pragu 21. veka. [COM (1996) 570]. Literatura: Carol Cosgrove-Sacks (Hrsg.): The European Union and Developing Countries (Evropska unija i zemlje u razvoju), London 1998; Marjorie Lister: The European Union and the South. Relations with Developing Countries (Evropska unija i Jug. Odnosi sa zemljama u razvoju), London 1997; Karl Wolfgang Menck, Entwicklungspolitik, in: Werner Weidenfeld, Wolfgang Wessels (Hrsg.): Jahrbuch der Europischen Integration 2000/2001 (Politika razvoja, u: Verner Vajdenfeld, Volfgang Vesels (Izd.): Godinjak evropske integracije 2000/2001), Bon 2001, str. 227232. Internet: Opta uprava Evropske komisije za razvoj: http://europa.eu.int/comm/development/index_en.html

Razvojna politika Evropske unije obuhvata kako razvojno-politike mere Evropske zajednice, tako i, na nivou Unije, koordinisane meunarodne razvojno-politike pozicije i razvojno-politike mere drava lanica. Razvojna politika EU zasniva se na spoljnim nadlenostima i zadacima koordinacije, koji su preneti na organe EZ, ABCCarinskoj uniji, ugovorno utvrenim pravilima postupanja, trgovinsko-politikim koncesijama, posebnim instrumentima finansiranja, i mnotvu bilateralnih i multilateralnih sporazuma. Razvojna politika kao politika Zajednice Ve u ABCUgovoru o EEZ (1958) dogovorena je regulativa privrednog pridruivanja (l. 182187 UoEZ) vanevropskih zemalja i podruja, s kojima su dravelanice, na osnovu svoje kolonijalne prolosti, odravale posebne odnose. S pridruenim afrikim dravama i Madagaskarom (pre svega, bivim francuskim kolonijama) 1963. godine sklopljen je Sporazum iz Jaundea. Njime su, po prvi put na multilateralnoj osnovi, bile predviene mere razvoja, koje su finansirane iz sredstava ABCEvropskog fonda za razvoj (EFR). Nakon prijema Velike Britanije (1973), Sporazum iz Jaundea zamenjen je 1975. Sporazumom iz Lomea, koji je obuhvatao znaajan broj britanskih kolonija, drava afrikog, karipskog i pacifikog regiona, tzv. AKP-drava. Ti sporazumi sluili su, u prvom redu, povea-

RAZVOJNA POLITIKA

295

nju blagostanja pridruenih drava. Pored humanitarnih razloga, i privredni interesi, kao to je, na primer, znaaj zemalja u razvoju kao snabdevaa sirovinama i kao trita, doveli su do pojaanog angaovanja. U okviru Sporazuma iz Lomea I (1975), II (1980), III (1985), IV (1990) uvedeni su, pored ve 1971. godine odobrenih optih trgovinskih povlastica, poboljani uslovi pristupa tritu, i mehanizmi stabilizacije cena, a odobrena je i ekonomska i tehnika pomo. Usled odsustva izriitih nadlenosti Zajednice, proirenje razvojne politike odvijalo se uz pozivanje na pravne osnove politike privrednih odnosa sa inostranstvom i politike pridruivanja i saradnje. Izriite razvojno-politike nadlenosti EZ dobija tek sa ABCUgovorom iz Mastrihta (1993) (l. 177181 UoEZ). One, dodue, postoje uz ogranienje da politika EZ u toj oblasti predstavlja samo dopunu politika drava lanica. lan 179(3) UoEZ, osim toga, saradnju u okviru sporazuma iz Lomea iskljuuje iz, inae, u razvojnoj politici primenjivog ABCpostupka saodluivanja, i obezbeuje zemljama lanicama mogunost da tu saradnju nadalje reguliu meunarodno-pravnim ugovorom, koji moraju ratifikovati i drave lanice. Instrumenti EU odobrava zemljama u razvoju trgovinske olakice i povoljan pristup tritu. Kljuni element trgovinskih olakica jeste njihova nerecipronost: u okviru Lomea IV (19902000) EZ je za 99% svih AKP-proizvoda dozvolila bescarinski pristup unutranjem tritu, dok AKP-drave i dalje mogu ubirati nediskriminatorne carine na uvoze iz EU. Posledica rezultata Urugvajske runde Opteg sporazuma o carinama i trgovini (ABCGATT) bila je da je EZ 1995. godine morala prilagoditi svoj sistem olakica. Pored tih trgovinsko-politikih instrumenata, EZ raspolae i irokom paletom razvojno-politikih pomonih instrumenata. Oni obuhvataju finansijsku pomo za prevazilaenje problema dugova, zajmove Evropske investicione banke za projekte infrastrukture, pomo u namirnicama i u sluaju katastrofa, tehniku pomo i transfer tehnologija, podrku oblastima zdravstva i zatite ivotne sredine, i unapreenje investicionog partnerstva. Instrumente posebne vrste predstavljaju u okviru Lomea primenjeni sistemi stabilizacije prihoda od izvoza poljoprivrednih sirovina AKP-drava (Stabex) i mineralnih baznih materija (Sysmin). Glavni instrument finansiranja je Evropski fond za razvoj, koji je finansiran iz priloga drava EU. U budetu EU predviene su posebne budetske stavke za saradnju s razliitim regionima, kao i za pomo u namirnicama, i humanitarne mere. Promene sistema iz Lomea U poetku je unapreenje razvoja i privrede predstavljalo glavnu razvojno-politiku brigu. Danas se naglaava uska povezanost razvoja i demokratije, i prida-

296

PRIRUNIK O EVROPI

je se vei znaaj podrci demokratiji i ljudskim pravima, zatiti ivotne sredine i socijalnoj transformaciji. Devedesetih godina, EU je olakice i mere pomoi uslovljavala ispunjavanjem minimalnih uslova koji su se odnosili na potovanje ljudskih prava i demokratskih naela (politika ljudskih prava). Usled sve manjeg znaaja dodeljenih trgovinskih olakica zbog trgovinskopolitike liberalizacije u okviru ABCSvetske trgovinske organizacije, i sve manjeg udela zemalja u razvoju u spoljnoj trgovini EU, Evropska unija preispituje sistem iz Lomea. Od 1997. godine EU stremi znaajnoj preorjentaciji sistema iz Lomea: regionalni sporazumi sa bliskim zemljama i partnerstva za razvoj treba da zamene AKP-drave, kao pregovaraku celinu. Naglaavaju se trino-privredne reforme s dugoronim ciljem stvaranja zona slobodne trgovine. AKP-drave, meutim, kritiki posmatraju tu preorjentaciju, pa su se, zbog toga, teko odvijali pregovori o Sporazumu iz Kotonua (Benin), potpisanom u junu 2000, kojim je zamenjen Sporazum iz Lomea IV. Osim naglaavanja regionalnih partnerstava za razvoj, Sporazum iz Kotonua pomera teite na ponovno uspostavljanje ukupne privredne ravnotee u AKP-dravama, na razvoj privatne privrede, i poboljanje socijalnih sistema. AKP-drave treba da budu vie ukljuene u planiranje i sprovoenje mera pomoi EZ, za koje je, u okviru Evropskog fonda za razvoj od 2000. do 2005. godine predvieno ukupno 13,5 milijardi evra. Kad je re o proirenju na Istok, EZ je pred sukobom finansijskih interesa razvojne politike i proirenja. Smanjeno razvojno-politiko angaovanje, meutim, ne bi bilo samo moralno sumnjivo, ve bi moglo dovesti i do znaajnih negativnih posledica po spoljnu trgovinu i meunarodni politiki poloaj EU. Jerg Monar

297

Regionalna, strukturna i koheziona politika


Ugovorne osnove: l. 2, 3, 158162 UoEZ Cilj: jaanje ekonomske i socijalne povezanosti u EU, pre svega merama regionalne, strukturne, socijalne, poljoprivredne i politike trita rada. Instrumenti: tri strukturna fonda (Evropski fond za regionalni razvoj (EFRR), Evropski fond za socijalni razvoj (EFSR), kao i odeljenje razvoja Evropskog fonda za razvoj i garancije u poljoprivredi (EFRGP)); Instrumenti finansiranja razvoja ribarstva (IFRR); Kohezioni fond za drave lanice sa slabim dohotkom; Evropska investiciona banka (EIB); Evropska zajednica za ugalj i elik (EZU); Evropski investicioni fond (EIF). Budet: doznake 1999: Strukturni fond 35,9 milijardi evra (37% budeta EU), od toga EFRR 15,6 milijardi evra, EFSR 9,6 milijardi evra, EFRGP: razvoj 5,2 milijarde evra, IFRR 0,8 milijardi evra, inicijative Zajednice 4,3 milijarde evra; Kohezioni fond 3,1 milijarda evra (3,2%). Finansijska prognoza predvia za strukturni fond 195 milijardi evra za period od 20002006. godine. Van budeta EU 1998: EIB: zajmovi u Zajednici 25,1 milijarde evra; EIF: nedostajue garancije zajmova 2,6 milijardi evra. Dokumenti: uredbe o strukturnim fondovima, EFRR, EFSR i Kohezionom fondu [SL. L. L 161 od 26. 6. 1999]. Literatura: John Bachtler et al. (izd.), First Report on Economic and Social CohesionStudy Area 3: The Impact on Cohesion of EU Enlargement, Regional and Industrial Policy Research Papers No. 34, Strathclyde 1999; Franz H.U. Brokenhagen, Thomas Fischer, Fritz Franzmeyer, Siegfried Magiera, Peter-Christian Mller-Graff: Arbeitsteilung in der Europischen Union. Die Rolle der Regionen; Podela rada u Evropskoj uniji. Uloga regiona, Giterslo 1999; Kathleen Toepel: Regionalpolitik und Infrastruktur; Regionalna politika i infrastruktura, u Werner Weidenfeld, Wolfgang Wessels (izd.): Jahrbuch der Europischen Integration; Godinjak Evropske integracije 2000/2001 Bon 2001, str. 177184. Internet: GD regionalna politika: http://europa.eu.int/comm/regional_policy/ind ex_de.htm; Evropski fond za regionalni razvoj i Kohezioni fond: http://www.inforegio.cec.eu.int/ wbdoc/docgener/gener_en.htm; Evropska investiciona banka: http://www.eib.org/pub/ report/de/homepage.htm

Znatne privredne i socijalne razlike postoje unutar Evropske unije. Meu strukturnim problemima dominira regionalna neujednaenost koja se odraava u veoj razlici izmeu dohodaka u regionima EU, kao i u velikim problemima u oblasti zapoljavanja. Pored ovoga, postoje ponekad ogromne razlike izmeu uinaka nacionalnih privreda. Proirenjem poveale su se razlike u standardu drava lanica Evropske zajednice. U zaostala podruja spadaju Grka, Portugal, veliki delovi panije, juna Italija i Sardinija, veliki deo Irske, Severna Irska, Korzika i francuski prekomorski departmani, kao i nove nemake savezne pokrajine. Nasuprot njima, Finska, Austrija i vedska spadaju u drave blagostanja, koje, ipak, imaju sopstvene strukturne probleme, vezane za nisku gustinu naseljenosti. Sredinom devedesetih godina, dohodak po glavi stanovnika etvrtine ekonomski

298

PRIRUNIK O EVROPI

najslabijih regiona EU iznosio je, meren paritetima kupovne moi, dobru polovinu proseka Zajednice (55%), dok je u gornjoj etvrtini ekonomski najjaih oblasti dohodak po glavi stanovnika bio 42% iznad proseka. Predstojee proirenje na Istok dovee do poveanja ove razlike u standardu. Razlozi za postojanje razlika u dohotku su slojeviti: periferni poloaj, nedostatak kapitala u proizvodnji, nedovoljna infrastruktura za preduzea i domainstva, nizak nivo opte i strune kvalifikacije stanovnitva, nepovoljna privredna struktura snano usmerena ka poljoprivredi, i visok stepen nezaposlenosti igraju bitnu ulogu. Uz probleme regionalne zaostalosti, u EU postoje i posebne tekoe u oblastima koje su ranije spadale u bogate, a koje moraju da prou kroz proces restrukturiranja industrija koje su u stanju propadanja, kao to je industrija uglja, elika, brodogradnje, i tekstila, a koje treba da postanu perspektivne privredne grane industrije i uslunih delatnosti. Ovo prilagoavanje donosi posebne tekoe, pre svega, tamo gde je privreda bila jako usredsreena na ovu problematiku. U oblasti EU koje su ugroene propadanjem industrije spadaju, pre svega, stari industrijski regioni u Velikoj Britaniji, severnoj Francuskoj, severnoj paniji i Belgiji, primorski regioni severne Italije, pojedini regioni u zapadnoj Nemakoj, i veliki delovi podruja novih nemakih saveznih pokrajina. Obrazloenje postupaka Zajednice Ekonomska dinamika procesa integracije, uvedena ABCUgovorom EEZ (1958) jedva da je mogla da doprinese ublaavanju ekonomskih i socijalnih neujednaenosti. Centralni regioni su od toga imali mnogo vie koristi, nego periferne oblasti. Stvaranjem ABCCarinske unije i intenziviranjem podele rada unutar Zajednice, koja je iz toga proizala, uz ovo je bio povezan i znatan pritisak prilagoavanja nacionalnih privreda, koji je posebno pogodio pojedine regione s jednostranim industrijskim usmerenjem. Potreba da se ublai pritisak prilagoavanja privredne integracije na radnike i na posebno ugroene privredne oblasti, s jedne strane, i da se, uspostavi finansijska ravnotea izmeu naprednih i zapostavljenih regiona, s druge strane, bila je rano uoena. Ve je u ABCRimskim ugovorima (1958) utvreno da treba suzbijati negativne posledice integracije u socijalnoj oblasti i u poljoprivredi. Potreba za specifino regionalnim politikim instrumentom poveala se u toku proirivanja EZ na Dansku, Irsku i Veliku Britaniju (1973) i, konano, 1975. godine dovela je do regionalno-politikog angaovanja EZ. Da bi se na regionalno-politikom planu, uz uvoenje kontrole konkurencije, postupalo u duhu Zajednice, bilo je potrebno da prestane konkurencija za pomo meu oblastima kojima se prua pomo. Strukturno-politiki angaman Evropska zajednica u strukturnoj politici zalae se, s jedne strane, za ouvanje finansijskih podsticaja, a s druge strane, za koordinaciju politika drava lanica.

REGIONALNA, STRUKTURNA I KOHEZIONA POLITIKA

299

Na polju regionalne politike trebalo bi obezbediti da prilikom kontrole odobrene nacionalne pomoi ne doe do razbijanja konkurencije. Strukturni fondovi ine jezgro strukturne politike Zajednice: ABCEvropski fond za socijalni razvoj (EFSR) osnovan je ve 1960. godine i vremenom je izrastao u sve snaniji instrument politike zapoljavanja i socijalne politike EZ. EFSR unapreuje mere za predupreivanje i suzbijanje nezaposlenosti, i za razvoj ljudskih resursa. Tu spadaju mere koje olakavaju pristup tritu rada, unapreivanje jednakih ansi za ene i mukarce (Politika jednakih prava), poboljavanje profesionalnih kvalifikacija i otvaranje novih radnih mesta. Pri tom, u prvom planu su ponovno ukljuivanje dugotrajno nezaposlenih i profesionalna integracija mladih i povratnika profesiji. Proirenje i poboljanje opteg i profesionalnog obrazovanja, modernizacija menadmenta rada, povezivanje obrazovnog sistema i sveta rada, kao i poboljanje analiza i prognoza zapoljavanja, kvalifikacionih profila i vida rada, mogu se, takoe, finansijski podrati. ABCEvropski fond za razvoj i garancije u poljoprivredi (EFRGP) osnovan je 1962. godine. Odeljenje razvoja EFRGP unapreuje kako agrarno-strukturne mere, tako i preobraaj agrarne proizvodnje i komplementarnih delatnosti poljoprivrednika (Poljoprivredna politika). ABCEvropski fond za regionalni razvoj (EFRR) osnovan je 1975. godine, izmeu ostalog, i zato da nova drava lanica, Velika Britanija, kao agrarni uvoznik iz drugih zemalja bez oteavajuih problema u agrarnoj strukturi, ne bi postala neto-platia neadekvatne poljoprivredne politike (budet i finansije). Od tad, EZ obezbeuje finansijsku pomo za razvoj siromanijih regiona. EFRR uestvuje, pre svega, u produktivnim investicijama i infrastrukturnim investicijama bliskim privredi. Pored ovih strukturnih fondova, postoji niz drugih strukturno-politikih finansijskih instrumenata EZ: ABCKohezioni fond za privredno slabije drave lanice, osnovan 1993. godine. Iz Kohezionog fonda EZ potpomae investicije u poboljavanje ivotne sredine, i u proirenje ABCtransevropske saobraajne mree u Grkoj, paniji, Irskoj i Portugalu. To bi trebalo da pomogne ovim zemljama da stvore preduslove za pristup ekonomskoj i monetarnoj uniji. Fond e postojati bar do 2006. godine, ak iako taj razlog uveliko vie ne bude postojao. ABCInstrument finansiranja razvoja ribarstva (IFRR) potpomae specijalne strukturne mere u samoj oblasti ribarstva, ali i akva-kulture, kao i u oblasti prerade i plasmana odgovarajuih proizvoda (Politika u oblasti ribarstva). Evropska investiciona banka (EIB) obezbeuje pozajmice za infrastrukturne investicije. Po nalogu Evropske komisije, EIB iz sredstava novog instrumenta Zajednice daje pozajmice, za koje Komisija moe da plati i bonifikaciju kamata u cilju pojeftinjenja ovih zajmova.

300

PRIRUNIK O EVROPI

Davanje garancija i finansiranje uea ABCEvropskog investicionog fonda (EIF), osnovanog 1994. godine. EIF preuzima dugorone garancije za velike infrastrukturne projekte, i za mala i srednja preduzea a, osim toga, finansira uea u ovim poslednjim. Jedinstvena strukturna politika Prvobitno su se strukturno-politika sredstva dodeljivala u velikoj meri izolovano jedna od drugih, tako da je postojala opasnost da se efekti preklapaju, ili uzajamno neutralizuju. Ve vie godina EZ se trudi da strukturno-politike mere uzajamno vre povee, kako bi na taj nain vodila jedinstvenu strukturnu politiku, u kojoj regionalno-politiki cilj zauzima visoko mesto. Komisija je u ABCJedinstvenom evropskom aktu (1987) bila pozvana da iznese odgovarajui sveobuhvatan predlog reforme strukturne politike. Savet ministara je, nakon dobijenog miljenja EP i Ekonomskog i socijalnog komiteta, usvojio ovu reformu strukturnih fondova, za ta je bila potrebna jednoglasna odluka. Nakon reforme iz 1993. godine, sredinom 1999, odredbe o strukturnim fondovima ponovo su izmenjene u vezi sa usvajanjem Agende 2000, da bi se sredstva temeljnije i bolje usmerila, pojednostavio postupak i poveao efekat mera. Tako je sedam strukturno-politikih ciljeva spojeno u tri. Savet je, u junu 1999. godine, usvojio odgovarajue propise. To je, izmeu ostalog, bilo potrebno i da bi se postavile finansijske smernice za proirenje. Nasuprot periodu unapreenja, od 1994. do 1999. godine, smanjena je oblast regionalnog unapreenja. Dok je tada jo unapreivana povrina na kojoj je ivelo dobrih 50% stanovnitva EU, sad se to odnosi na podruje sa samo 3540% stanovnitva. Od toga, 22% stanovnika ivi u oblastima velike zaostalosti, a 18% u drugim problematinim oblastima. Da bi se ublaila nepravda prema regionima koji nisu bili obuhvaeni unapreenjem, predviene su prelazne mere. Nakon to je jednoglasno donet zakljuak o zadacima, prevashodnim ciljevima i organizaciji strukturnih fondova (l. 161 UoEZ), Savet odluuje o sprovoenju regionalne strukturne politike na predlog Komisije, i to, nakon uea EP u postupku saodluivanja, kvalifikovanom veinom (l. 162 UoEZ). Ugovor u strukturno-politikom kontekstu uspostavlja izriito pravo na pribavljanje miljenja Komiteta regiona. Ugovor iz Nice nalae da se o zadacima, ciljevima i sprovoenju strukturne politike ubudue odluuje kvalifikovanom veinom glasova. Dogovor, meutim, zavisi od toga da se vane osnovne odluke donose i dalje jednoglasno, tako da za sad sve ostaje po starom. Strukturno-politiki principi Uvoenje nove verzije strukturno-politikih principa, u leto 1999. godine, znai da za intervencije strukturnih fondova i pomone mere koje se sprovode preko

REGIONALNA, STRUKTURNA I KOHEZIONA POLITIKA

301

EIB, i ostale instrumente finansiranja vae tri, umesto dosadanjih sedam prevashodnih ciljeva: CILJ 1: unapreivanje regiona zaostalih u razvoju. Smatra se da postoji zaostalost u razvoju ako bruto nacionalni proizvod po glavi stanovnika ne dostie vie od 75% proseka EZ. Za razliku od prolih vremena, ovaj kriterijum treba sad striktno primenjivati. Regioni Austrije, vedske i Finske sa izrazito malom gustinom naseljenosti, odnosno, sa manje od osam stanovnika po km2 obuhvaeni su, takoe, prvim ciljem. CILJ 2: privredni i socijalni preobraaj podruja sa strukturnim problemima. Tu spadaju oblasti obeleene deindustrijalizacijom, seoska podruja sa negativnim predznakom razvoja, problematina podruja u gradovima i primorske ribarske oblasti. Velika nezaposlenost, veliki udeo dugotrajno nezaposlenih, smanjenje broja stanovnika i zaposlenih u industriji, kao i znaci velikog siromatva najvaniji su kriterijumi za to, pri emu se, osim o proseku Zajednice, vodi rauna i o situaciji u dotinoj dravi lanici. CILJ 3: prilagoavanje i modernizacija politike i sistema obrazovanja, kolovanja i zapoljavanja, i to nezavisno od regionalne povezanosti. Za intervencije EZ vai ABCprincip subsidijarnosti. Shodno tome, mere e se uvek preduzimati samo kao dopuna nacionalnih, lokalnih i ostalih aktivnosti, i to iskljuivo tamo gde su sopstvena sredstva nedovoljna. Da bi se obezbedilo da sredstva za unapreivanje Zajednice budu koriena kao dodatna, drave lanice i Komisija, prilikom dodeljivanja sredstava fonda, dogovaraju i obezbeivanje nacionalnih sredstava. Postupak zahteva tesno usaglaavanje politike izmeu svih institucija koje u njemu uestvuju. Pritom, u nekom obliku partnerstva, trebalo bi da budu ukljueni posebno regionalni i lokalni organi, kao i privredni i socijalni partneri (ABCDijalog socijalnih partnera). Partnersko uee mora da obuhvati pripremu, finansiranje i ocenjivanje mera unapreenja. Za sprovoenje mera odgovorne su same drave lanice, i to njihov nadleni nivo. Sprovoenje: Zajedniki koncepti unapreenja Strukturno-politike mere unapreenja EZ moraju odgovarati ABCZajednikom konceptu unapreenja (ZKU), koji odobrava Komisija, u saglasnosti sa dotinim dravama lanicama. Osnovu ine razvojni planovi koje uobliavaju nacionalni organi nadleni za ciljeve 1, 2 i 3. ZKU obuhvata strategiju i teita, a po mogunosti, i kvantitativne ciljeve, oekivane efekte i podatke o uvoenju mera u privrednu i socijalnu politiku drave lanice, kao i informacije o sprovoenju programa. Oni sadre plan finansiranja primeren visini i izvoru sredstava Zajednice za svako teite, a predlau ih drave lanice. Na inicijativu Komisije, pored njih, mogu se preduzeti dopunske mere, tzv. ABCZajednike inicijative. Nakon opsenih reformi uvedenih u leto 1999. godine,

302

PRIRUNIK O EVROPI

kao zajednike inicijative predviene su akcije u etiri, umesto u dosadanjih 15 podruja: meuregionalna i transnacionalna saradnja (Interreg); unapreenje seoskih podruja (LEADER); privredno oivljavanje gradova i delova gradova pogoenih krizom (URBAN); unapreenje ljudskih resursa u smislu jednakih ansi (EQUAL).
Raspodela sredstava strukturnih fondova od 2000. do 2006. godine na pojedinane ciljeve, prema dravama lanicama (milioni evra)
Cilj 1
UK FIN A L IRL E D B 0 10000 Cilj 1 20000 30000 40000 50000 UK FIN A L IRL E D B 0 Cilj 2 2000 4000 6000 8000

Cilj 2

Cilj 1 (Prelazno unapreenje)

Cilj 2, 5b (Prelazno unapreenje)

Cilj 3
UK FIN A L IRL E D B 0 1000 2000 3000 4000 5000 UK FIN A L IRL E D B 0 50

Ribarstvo

100

150

200

250

Bez zajednikih inicijativa i inovativnih mera Izvori: Evropska komisija, GD XVI; prorauni Nemakog instituta za ekonomska istraivanja (DIW)

Finansijska sredstva Nakon odluke Evropskog saveta, donete u februaru 1988, strukturna sredstva EZ su od 1987. do 1993. godine realno udvostruena. Na Samitu odranom u Edinburgu, decembra 1992. godine, doneta je odluka da se sredstva jo jednom znaajno poveaju u periodu od 19931999. godine; pripremljeno je oko 200 milijardi ekija. Za period od 20002006. utvrena su sredstva za drave lanice od 195 milijardi evra, dakle nominalno, kao i realno neto nia. Tome treba dodati i oko 40 milijardi evra za mere strukturno-politikog prilagoavanja zemalja kandidata za prijem u lanstvo. Ukupna strukturno-politika sredstva raspodeljena su na pojedinane drave lanice shodno ciljevima. Raspodela pokazuje

REGIONALNA, STRUKTURNA I KOHEZIONA POLITIKA

303

da se i dalje znatan prioritet daje regionalnoj zaostalosti: oko 70% sredstava stavlja se na raspolaganje za regione 1. cilja; 11,5% za podruja cilja 2, 12,3% za cilj 3, a za pomo ribarskim regionima 0,6%. Pored toga, predvieno je 5,35% za zajednike inicijative, i 0,65% za inovativne mere i tehniku pomo. Uspean bilans uprkos tekim problemima Boljom usredsreenou intervencija i uspenijom usaglaenou svih mera, strukturna politika Zajednice je, bez sumnje, postala delotvornija. Postupci raspodele su, u meuvremenu, takoe, preieni. irok obim sredstava iz fondova svakako vodi rauna o teini problema, pre svega, regionalnih. Kod najviih stopa unapreenja i dalje postoji nedoumica da li intenzitet pomoi nudi dovoljno podsticaja za samoinicijativu. Na razmiljanja o dovoljnoj sposobnosti apsorbovanja u regionima unapreenja Komisija je, u meuvremenu, reagovala tako to je uredbama predvieno da sredstva iz strukturnih fondova i kohezionog fonda ne bi trebalo godinje zajedno da preu 4% bruto nacionalnog proizvoda drave kojoj se daje pomo. Prag je, meutim, postavljen prilino visoko. Pri ograniavanju na mali broj zajednikih inicijativa Komisija je uzela u obzir i kritiku da se preko zajednikih inicijativa sve vie utie na oblikovanje regionalne strukturne politike i tako kri princip subsidijarnosti. Postojea mnogobrojnost izvora finansiranja svakako moe da omete transparentnost strukturno-politike intervencije. Ovo se moe preduprediti stroim postupcima, decentralizacijom, koncentracijom sredstava, redukcijom veze ciljsredstvo i jedinstvenim planskim dokumentima. Ogranienje na mali broj izvora moe poveati delotvornost strukturno-politikih mera. Umesto toga, politiki obziri su, primera radi, doveli do toga da e, pored strukturnih fondova, do daljnjeg, opstati i kohezioni fond. Ukupno uzev, strukturna politika svakako moe da se pohvali uspesima. Oni su naroito jasni u Irskoj i Portugalu, ije je celokupno podruje prvobitno bilo svrstano u zaostala, a u meuvremenu su se, uz pomo Zajednice, toliko oporavila, da u nekim oblastima svoje privredne moi prevazilaze prag unapreenja. Bernhard Zajdel

304

Saradnja u graanskim predmetima


Ugovorne osnove: l. 61, 65, 67 UoEZ Ciljevi: deo programa stvaranja Prostora slobode, bezbednosti i prava kao dodatna mera za postizanje i obezbeenje unutranjeg trita. Instrumenti: uredbe, direktive, odluke. Dokumenti: akcioni plan realizacije Ugovora iz Amsterdama o stvaranju prostora slobode, bezbednosti i prava (SL. L. C 019 od 23. 1. 1999); zakljuci Evropskog saveta iz Tamperea od 16. 10. 1999. Literatura: Peter-Christian Mueller-Graff (izd.): Europische Zusammenarbeit in den Bereichen Justiz und Inneres; Evropska saradnja u oblasti pravosua i unutranjih poslova, Baden-Baden 1996; u: Integracija 1997, str. 271284; Friedemann Kainer, Die justitielle Zusammenarbeit in Zivilsachen in der EU; Pravosudna saradnja u graanskim predmetima u EU, Nemaki list za sudije 2000, str. 350354; Ihor Tarko, Ein Europischer Justizraum; Evropski pravni prostor, Austrijske pravnike novine 1999, str. 401407; Burkhard Hess, Die Europisierung des internationalen Zivilprozerechts durch den Amsterdamer Vertrag. Chancen und Gefahren; Evropeizacija meunarodnog parninog prava putem Ugovora iz Amsterdama: anse i opasnosti, u: Novi pravniki nedeljni list (NJW) 2000, str. 2332. Internet: Oblasti politike EU: http://europa.eu.int/pol/index-de.htm; SCAD-plus: http://europa.eu.int/scadplus/leg/de/s22000.htm

Pravosudna saradnja u graanskim predmetima, zajedno sa ostalim oblastima politike navedenim u l. 61 UoEZ (azilantsko, imigraciono i vizno pravo) predstavlja glavni stub stvaranja prostora slobode, bezbednosti i prava (l. 29 UEU). Saradnja u ovoj oblasti je znaajna, pre svega, iz ugla konanog dovrenja unutranjeg trita. Prekogranina trgovina robom i uslugama, ali i platni promet i tokovi kapitala, kao i sloboda kretanja ljudi u drugim dravama lanicama Evropske unije oteani su zbog razliitih inkompatibilnih graansko-pravnih postupaka. Pojam pravosudne saradnje u graanskim predmetima Pravosudna saradnja u graanskim predmetima obuhvata, pre svega, pravnoregulativne postupke u oblasti graansko-pravnog gonjenja: u to spadaju sistem prekogranine dostave sudskih i vansudskih spisa, saradnja prilikom prikupljanja dokaznih sredstava, nadlenost sudova za sporove prekograninog karaktera; priznavanje sudskih i vansudskih odluka u graansko-pravnim i trgovinskim sporovima koje su donete u drugim dravama lanicama; pojaana saradnja u uklanjanju prepreka neometanom odvijanju graansko-pravnih postupaka. Tei se, isto tako, unapreenju i usklaivanju kolizionog prava, koje u sluaju sporova prekograninog karaktera daje odgovor na esto veoma sloeno pitanje: koje od moguih nacionalnih prava treba primeniti. Opte graansko pra-

SARADNJA U GRAANSKIM PREDMETIMA

305

vo, u naelu, nije predmet pravosudne saradnje, ali, materijalne graanskopravne norme mogu oteati neometano odvijanje graansko-pravnih postupaka, tako da se zbog toga javlja dodatni vakuum usled neusaglaenosti propisa. Sve ove mere doprinose utiranju puta ekonomskom umreavanju unutranjeg trita putem odgovarajuih graansko-pravnih postupaka i kolizionih pravila, kako prelazak unutranjih granica u Zajednici ne bi predstavljao, ili bi predstavljao samo u najmanjoj moguoj meri, gubitak za graansko-pravni postupak gonjenja. Pravne osnove Ugovor o osnivanju Evropske zajednice prvobitno je u l. 293 UoEZ sadrao samo izjavu o namerama drava lanica da e pregovarati o pojednostavljenju formalnosti uzajamnog priznavanja i izvrenja sudskih odluka i presuda. Stupanjem na snagu Ugovora iz Amsterdama (1999) pravosudna saradnja u graanskim predmetima preneta je iz meuvladinog treeg stuba Evropske unije u nadnacionalni prvi stub (EZ). Shodno tome, ovlaenje za pravosudnu saradnju u graanskim predmetima regulisano je l. 61, 67/65 UoEZ u dravama koje su se na to obavezale (ogranienja vae za Veliku Britaniju, Irsku i Dansku). Mere koje se zasnivaju na l. 67 UoEZ, meu kojima su uredbe i direktive, donosi jednoglasno Savet, na predlog Komisije, ili na inicijativu neke od drava EU. Potrebno je, tim povodom, sasluati i Evropski parlament. Prenoenjem pravosudne saradnje iz treeg u prvi stub EU postignut je znaajan napredak: naela zajednikog prava, posebno neposrednog dejstva pravnih akata, njihova prednost nad nacionalnim pravom, njihova kontrola od strane Evropskog suda pravde, a u vezi sa tim i evropski metod tumaenja, primenjuju se na taj nain. U poreenju sa l. 293 UoEZ i ranijim nadlenostima u okviru treeg stuba EU, donoenje uredbi i direktiva ima posebno tu prednost to se pojednostavljuje i ubrzava njihova primena. Najkasnije od 1. maja 2004. godine inae ve sa stupanjem na snagu Ugovora iz Nice Savet u oblasti pravosudne saradnje u graanskim predmetima moe da deluje samo na osnovu predloga Komisije. Pravni akti moi e, nakon toga (kao i na osnovu Ugovora iz Nice), da se donose kvalifikovanom veinom glasova, ukoliko Savet jednoglasno donese odluku o primeni postupka saodluivanja Evropskog parlamenta, koji e osnaiti njegovu ulogu. Stanje integracije i perspektive razvoja Pravosudna saradnja u graanskim predmetima bila je do sad ograniena na samo nekoliko sporazuma, pri emu su veliki znaaj u pravnom saobraaju u Evropi stekli Sporazum iz Brisela, izraen na osnovu l. 293 UoEZ, kao i kasniji Sporazum iz Lugana o sudskoj nadlenosti i izvrenju sudskih odluka u graanskim

306

PRIRUNIK O EVROPI

i trgovinskim sporovima, kome su pristupile i neke tree zemlje (SL. L. C 27 od 26. 1. 1998). Ovim sporazumima utvrene su nadlenosti nacionalnih sudova, kao i uslovi za priznavanje i izvrenje sudskih odluka u drugim dravama lanicama. Sporazum iz Brisela dopunjen je Sporazumom iz Rima (1980), koji se odnosi na primenu prava u dunikim odnosima, a koji je delimino ve uticao na usaglaavanje kolizionog prava. Nakon stupanju na snagu Ugovora iz Mastrihta (1993), izraena su jo dva sporazuma koja, meutim, nisu ratifikovana: Sporazum kojim se reguliu detalji u vezi sa dostavom sudskih i vansudskih spisa u graanskim i trgovinskim sporovima, i Sporazum o sudskoj nadlenosti i priznavanju, odnosno, izvrenju odluka u branim sporovima. Nove osnove nadlenosti uvedene Ugovorom iz Amsterdama u l. 65 UoEZ su, u meuvremenu, esto primenjivane. Tako su obe oblasti koje se reguliu pomenutim sporazumima u meuvremenu kodifikovane na osnovu neposredno primenjivanih uredbi 2000. i 2001. godine. Nova Konvencija o sudskoj nadlenosti i izvrenju doneta je u vidu uredbe koja stupa na snagu u martu 2002. godine. Na isti nain su na evropskom nivou regulisana pitanja prekogranine nesposobnosti plaanja, kao i unapreenja saradnje izmeu sudova u razliitim dravama lanicama u postupku prikupljanja dokaza u graanskim, ili trgovinsko-pravnim postupcima. U meuvremenu zapoeto je i formiranje Evropske pravosudne mree za graanske i trgovinske sporove. Budue mere integracije utvrene su akcionim planom iz 1998. i precizirane na zasedanju Evropskog savetu u Tampereu, odranog u oktobru 1999. godine. U meuvremenu, znaajni delovi tog plana sprovedeni su u delo. Sad je na dnevnom redu, izmeu ostalog, stvaranje vee konvergencije u oblasti graansko-pravnih postupaka, koje su jo uvek regulisane na nacionalnom nivou; to obuhvata postavljanje minimalnih standarda pomoi u procesnim trokovima, odreene procesno-pravne oblasti, kao to je, na primer, postupak opomene, i zajednika pravila za sudske postupke s malom vrednou spora. Osim toga, treba ispitati u kom obimu e ovo implicirati mere usaglaavanja u oblasti materijalnog (graanskog) prava. Peter-Kristian Miler-Graf / Frideman Kainer

307

Saradnja u krivinim predmetima


Ugovorne osnove: lan 2942 UEU. Ciljevi: deo programa stvaranja Prostora slobode, bezbednosti i prava kao dodatna mera za postizanje i obezbeenje unutranjeg trita. Instrumenti: okvirne odluke, odluke, zajedniki stavovi, sporazumi. Dokumenti: akcioni plan realizacije Ugovora iz Amsterdama o stvaranju Prostora slobode, bezbednosti i prava (SL. L. C 019 od 23. 1. 1999); Pokazatelj postignutog napretka u stvaranju Prostora slobode, bezbednosti i prava u Evropskoj uniji (COM(2000) 782 defin.). Literatura: Peter-Christian Mueller-Graff (izd.): Europische Zusammenarbeit in den Bereichen Justiz und Inneres; Evropska saradnja u oblasti pravosua i unutranjih poslova, Baden-Baden 1996; u: Waldemar Hummer (izd.), Die Europische Union nach dem Vertrag von Amsterdam; Evropska unija nakon Ugovora iz Amsterdama, Be 1998, str. 259278; Wolfgang Gerhard Wittkaemper i dr.: Europa und die innere Sicherheit; Evropa i unutranja bezbednost, Visbaden 1996; Schomburg, Strafsachen in der Europischen Union; Krivini predmeti u Evropskoj uniji, u: Novi pravniki nedeljni list 1999, str. 540543. Internet: Oblasti politike EU: http://europa.eu.int/pol/index-de.htm; SCAD-plus: http://europa.eu.int/scadplus/leg/de/s22000.htm

Drave lanice Evropske unije su Ugovorom iz Amsterdama (1999) kao cilj unele u Ugovor o Evropskoj uniji stvaranje Prostora slobode, bezbednosti i prava (l. 29 UEU), kako bi se graanima EU pruio visok stepen bezbednosti. Ovaj cilj treba da se postigne prvenstveno pomou tri razliita sredstva: (1) putem tenje saradnje izmeu policijskih, carinskih i drugih nadlenih organa drava lanica i ukljuivanja Evropske policijske slube (Europol); (2) putem tenje saradnje pravosudnih organa; (3) putem usklaivanja krivinih propisa u dravama lanicama. Poslednje dve mere obuhvaene su pojmom saradnje pravosudnih organa u krivinim predmetima. Potreba za saradnjom u ovim oblastima obrazlae se sve jaom evropskom integracijom, i slui kao dodatna mera kojoj je cilj realizacija glavnog koncepta Evropske zajednice, unutranjeg trita. Pri tom se, zbog otvaranja unutranjih granica povezanog sa slobodom kretanja ljudi, javlja potreba za kompenzacijom, kao posledica nedostatka bezbednosnih i kontrolnih mera do kojeg je dolo zbog ukidanja pograninih kontrola. Tome, delimino, moe da doprinese zajednika politika pristupanja (politika azila, imigracije i viza). Ona se dopunjuje ugovorno predvienim oblicima saradnje u oblasti krivinih predmeta. Ova politika, takoe, poiva na ideji da bi pojam slobode, kao osnovni cilj evropske integracije, izgubio smisao, ako sloboda ne bi postojala u pravnom prostoru u kojem graani veruju u svoju linu bezbednost i u sistem pravne drave.

308 Razvoj: meuvladina saradnja

PRIRUNIK O EVROPI

Saradnja policija i pravosua u Evropi zapoeta je u okviru Saveta Evrope osnovanog 1949. godine, kome danas pripada preko 40 evropskih drava. U tom okviru, koji ne treba poistoveivati sa Evropskom unijom, do sad su zakljuene brojne konvencije u oblasti krivinog prava, a meu njima i sporazumi o izruenju, pravnoj pomoi u krivinim predmetima, saradnji u borbi protiv terorizma, kontroli kupovine i posedovanja vatrenog oruja i ekstradiciji osuenih lica. Pored toga, postoji i niz konvencija koje do sad jo nisu stupile na snagu. Na irem planu, saradnja se realizuje u okviru engenskih sporazuma koji su funkcionalno povezani sa Evropskom zajednicom, kao i dodatnih pravnih akata. Izmeu zemalja Evropske zajednice prvo je postojala neformalna meuvladina saradnja, posebno kao reakcija na terorizam sedamdesetih godina. U to naroito spada saradnja u okviru takozvanih TREVI-grupa (Terrorism, Racism, Extremism, Violence Internationale, 19751992) i Komiteta CELAD (Comite Europeen de la Lutte Antidrogue, 1989), koji su se bavili pitanjima vezanim za borbu protiv terorizma i trgovine drogom koja je uzimala sve vie maha. Ova saradnja je institucionalizovana Ugovorom iz Mastrihta koji je stupio na snagu 1993. i koji, kao trei stub Evropske unije, i formalno predstavlja sastavni deo EU, iako jo, naelno, na meuvladinom nivou. Na toj osnovi sve odluke morale su da budu donesene jednoglasno, pri emu je kao oblik delovanja bio predvien, pre svega, uobiajeni pravni instrument meunarodno-pravne konvencije, koju moraju ratifikovati sve drave lanice da bi mogla da stupi na snagu. Istovremeno, postignut je napredak u evropskoj saradnji, izmeu ostalog, u vidu Evropske jedinice za borbu protiv droga uvedene kao zajednike mere, zatim Sporazuma Europol, kao i Sporazuma o izruenju, pravnoj pomoi i pomoi pri izvrenju. Pravne osnove nakon Amsterdama i Nice Dalji razvoj ove saradnje utemeljen je u Ugovoru iz Amsterdama koji je stupio na snagu 1. maja 1999. godine. Dotadanje oblasti od zajednikog interesa na podruju policijske i pravosudne saradnje u krivinim predmetima u velikoj meri preraene su i dopunjene detaljnim katalozima (l. 30, 31 UEU). Protiv unoenja ovih oblasti u Ugovor o EZ, to bi predstavljalo jo kvalitetniju i temeljniju saradnju po uzoru na azilantsko, imigraciono i vizno pravo, kao i saradnju u graanskim predmetima, bilo je, meutim, insistiranje drava lanica na suverenitetu. I pored toga, Ugovor sadri elemente koji bi mogli da olakaju buduu integraciju: tako, stupanje na snagu sporazuma biva pojednostavljeno na taj nain to je dovoljno da ih ratifikuje polovina drava lanica za sebe. Ali, kao nov oblik delovanja uvedena je, pre svega, takozvana okvirna odluka koja je, slino direktivi, obavezujua u pogledu cilja koji treba postii i koju drave lanice moraju da sprovedu (pri emu imaju slobodu izbora naina i sredstava). Okvirna od-

SARADNJA U KRIVINIM PREDMETIMA

309

luka, pre svega, ini ratifikaciju izlinom, koja je do tad usporavala stupanje na snagu dogovorenih sporazuma. Ojaana je, isto tako, i uloga Evropskog parlamenta (l. 39 UEU) i Evropske komisije, koja je time stekla (u praksi veoma bitno) pravo na inicijative (l. 34(2) UEU). Za ouvanje statusa pravne drave bitna je i novouvedena sudska kontrola pravnih akata koje, u okviru treeg stuba, usvaja Evropski sud pravde (l. 35 UoEZ). S druge strane, na snazi je, sa malobrojnim izuzecima, ostalo naelo jednoglasnosti, koje je zbog mogunosti pojaane saradnje izmeu pojedinih drava lanica (l. 40, 43 UEU) moda izgubilo potencijal politike opstrukcije (fleksibilnost). U Ugovoru iz Nice, zakljuenog u decembru 2000. godine, koji, meutim, jo uvek nije ratifikovan, razvijen je, dalje, element pravosudne saradnje putem predvienog formiranja institucije Eurojust, koja bi bila zaduena, pre svega, za poslove koordinacije. Policijska saradnja Policijska saradnja moe grubo da se podeli na tri oblasti. Izuzetan znaaj, pri tom, ima osnivanje Evropske policijske slube, pri emu je inicijativa za njeno formiranje potekla od Nemake, 1991. godine, a o emu je 1995. konana odluka doneta u vidu Sporazuma o Europolu. U zadatke Europola spadaju, pre svega, borba protiv nelegalne trgovine drogom, nelegalne trgovine radioaktivnim i nuklearnim materijama, krijumarenja ljudi, nelegalne trgovine automobilima, trgovine belim robljem, ukljuujui seksualno nasilje nad decom, i proizvodnju i irenje deje pornografije, terorizam i falsifikovanje, odnosno, pranje novca. U tu svrhu, ovaj organ ima niz ovlaenja, posebno u oblasti razmene informacija, izrade kriminalistikih analiza, obezbeivanja ekspertskog znanja i tehnike podrke u istragama koje sprovode drave lanice EU i, konano, saradnje s treim dravama. Iz toga proizlazi da Europol prvenstveno ima funkciju podrke i koordinacije, a ubudue i operativnu funkciju. Od velikog znaaja su, takoe, oblici policijske saradnje koji proizlaze iz engenskog sporazuma o primeni (SP). Ove pravne osnove, koje su u meuvremenu ugraene u pravo Unije, sadre specijalna ovlaenja nacionalnih policijskih organa koja treba da kompenzuju ukidanje pograninih kontrola unutar Zajednice. U ova ovlaenja spadaju pravo na prekogranino osmatranje (l. 40 SP) i prekogranino gonjenje (l. 41 SP), dakle, na gonjenje na teritoriji van sopstvenih granica. Oba ovlaenja mogu se koristiti samo pod strogo odreenim uslovima, kada ovakve mere imaju karakter ultima ratio. Osim toga, sve policijske slube imaju pravo pristupa engenskom informacionom sistemu (IS), kojeg ini, pre svega, baza podataka o policijskim potragama (Unija potraga, l. 92ff. SP). Drugi oblici saradnje jesu suzbijanje prekograninog i organizovanog kriminala, posebno u vezi s krivinim delom falsifikovanja novca prilikom uvoenja

310

PRIRUNIK O EVROPI

evra. U decembru 2000. godine doneta je odluka o osnivanju Evropske policijske akademije, koja treba da uestvuje u obrazovanju i usavravanju zaposlenih u nacionalnim organima krivinog gonjenja i Europola u cilju poboljanja saradnje u borbi protiv kriminala. Pravosudna saradnja u krivinim predmetima Pravosudna saradnja u krivinim predmetima sastoji se od dva elementa. Kod saradnje izmeu organa krivinog gonjenja re je, pre svega, o pravnoj pomoi u irokom smislu. Aktivnosti u ovoj oblasti veoma su slojevite i esto razumljive samo u saradnji razliitih nivoa prava (Savet Evrope, engen, meuvladina saradnja, EU). Meu pravnim aktima usvajanim od 1993. godine kao primer navodi se Sporazum EU o ekstradiciji, koji kao inovaciju predvia i mogunost izruenja sopstvenih dravljana. Godine 1998. zapoeta je izgradnja Evropske pravosudne mree, koja u budunosti treba da bude institucionalizovana kao Eurojust i iji je zadatak da u fazi koja prethodi krivinoj istrazi, savetodavno podri rad nadlenih pravosudnih organa i uspostavlja kontakte izmeu pojedinih mesno nadlenih organa. Njen zadatak je da prui podrku i intervenie, pre svega, kod tekih oblika kriminala za koji je tipina prekogranina aktivnost (organizovani kriminal, korupcija, trgovina drogama, terorizam). U maju 2000. godine Savet je usvojio Sporazum o pravnoj pomoi u krivinim predmetima, koji treba da upotpuni i modifikuje Evropski sporazum o pravnoj pomoi iz 1959. godine. Oblast usklaivanja materijalnog krivinog prava obraena je, takoe, u okviru treeg stuba, poev od stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama, u l. 29 i 31e UEU. U Ugovoru iz Mastrihta nije bilo jasno definisano u kojoj meri je pokrivena ova oblast. Ujedno je, jo 1995, zapoet rad na sporazumu koji bi utvrdio minimum krivino-pravnih normi, pre svega, u cilju zatite finansijskih interesa EZ, izmeu ostalog prilikom utvrivanja elemenata krivinih dela korupcije, pranja novca i drugo. U Ugovoru o Evropskoj uniji sad se izriito govori o utvrivanju minimuma pravnih propisa o svojstvima injeninog stanja krivinih radnji i kazne u oblasti organizovanog kriminala, terorizma, i nelegalne trgovine drogom. Ova ovlaenja su u meuvremenu upotrebljena u raznim okvirnim odlukama. Perspektiva: Beki akcioni plan i zasedanje Saveta u Tampereu Dalji razvoj saradnje policije i pravosudnih organa u krivinim predmetima bio je predmet Akcionog plana koji je Evropski savet doneo 1998. na svom zasedanju u Beu. Taj plan je razraen na zasedanju Saveta odranom u Tampereu, u oktobru 1999, posebno u oblasti spreavanja i suzbijanja kriminala (naroito pranja novca). Pravni akti predvieni ovim dokumentom, kao to je, na primer, pro-

SARADNJA U KRIVINIM PREDMETIMA

311

irenje nadlenosti Europola uz korienje programa iz l. 30(2) UEU, ili povezivanje Europola i engenskog informacionog sistema (IS), za sada su samo delimino realizovani. U fazi izgradnje je i Evropska pravosudna mrea (Eurojust) na koju izriito ukazuje Ugovor iz Nice, koja bi moda mogla da postane pravosudna institucija po uzoru na Evropsku policijsku slubu. Usaglaavanje elemenata krivinih dela prema akcionom planu bie usredsreeno na oblast organizovanog kriminala. U meuvremenu su donete mere protiv prevare i falsifikovanja u bezgotovinskom platnom prometu, kao i mere za efikasniju krivino-pravnu zatitu evra. Isto tako, postoje i razmiljanja u vezi sa borbom protiv ekolokog kriminala, kao i kompjuterskog i internet-kriminala. Evropske tendencije usaglaavanja odnose se, uglavnom, na krivina dela iji prekogranini karakter zahteva jau saradnju izmeu drava EU. U kojoj meri e to uspeti, zavisi od spremnosti drava da ove mere sprovedu u delo. U svakom sluaju, prvi pravni temelji su postavljeni. Peter-Kristian Miler-Graf / Frideman Kainer

312

Savet Evrope
lanovi: Ugovorne strane Statuta, u ovom trenutku 43 evropske drave. Datum osnivanja; Sedite: 5. 5. 1949 u Londonu; Strazbur. Pravne osnove: Statut Saveta Evrope od 5. 5. 1949. Organi i institucije: Komitet ministara (41 ministar spoljnih poslova, ili njihovi opunomoenici); Parlamentarna skuptina (delegacija od 218 osoba iz Parlamenata svake drave lanice, trenutno ukupno 301 poslanik); Kongres optina i regiona Evrope; Socijalni fond za razvoj. Podruja aktivnosti: Izgradnja i obezbeenje demokratije, pravne drave; potovanje ljudskih prava; ouvanje evropskog kulturnog naslea; forum za reavanje problema netolerancije, migracije, novih tehnologija, bioetiku, terorizam, meunarodni kriminal. Budet: 2001: 163 miliona evra, to odgovara nominalnom porastu od 2,2% u odnosu na 2000. godinu. Najvei deo budeta snose (po 12,70%) Francuska, Nemaka, Italija, Ruska Federacija i Ujedinjeno Kraljevstvo. Za programe, u kojima ne uestvuju sve drave, postoji poseban budet. Literatura: Robert Antreter (izd.): Quo vadis Europarat; Quo vadis Savet Evrope, Bon 1995; Daniel Taris: Wandel in Mittel- und Osteuropa und die Stellung des Europarates; Transformacija u Srednjoj i Istonoj Evropi i mesto Saveta Evrope, Univerzitet pokrajine Sarland, Institut Evrope, Sarbriken 1996; Hans Kristian Kriger: Der Europarat im 21. Jahrhundert: Seine Rolle und Aufgaben; Savet Evrope u 21 veku: Njegova uloga i zadaci, asopis za evropske pravne studije 1999, str. 367. Internet: http://www.coe.int; Statut: http://convetions.coe.int/treaty/EN/cadreprincipal.htm

Savet Evrope zaiveo je 5. maja 1949. na inicijativu deset drava, kao prva evropska organizacija drava posle Drugog svetskog rata. Pristupanje Savezne Republike Nemake usledilo je 13. jula 1950. godine. Organizacija je, shodno l. 1 svog Statuta, postavila zadatak da uspostavi tenju vezu izmeu svojih lanova radi zatite i unapreenja ideala i naela, koji ine njeno zajedniko naslee, i radi pospeivanja ekonomskog i drutvenog napretka. Ovaj zadatak treba da se ostvari zajednikim delovanjem na ekonomskom, socijalnom, kulturnom, naunom, pravnom i administrativnom planu, kao i putem zatite, i daljnjeg razvoja ljudskih prava i osnovnih sloboda. Savet Evrope nije nadlean za pitanja nacionalne odbrane. Posebna briga organizacije jeste razvijanje i potovanje naela pravne drave u Evropi. Predstavnici Saveta Evrope, izmeu ostalog, savetuju drave lanice prilikom izrade ustava i zakona, koji se tiu pravne drave, demokratije ili ljudskih prava. Oni nadziru regularnost parlamentarnih i drugih vanih izbora u dravama lanicama Saveta Evrope i onim dravama koje ele da pristupe organizaciji. Komi-

SAVET EVROPE

313

teti Saveta Evrope ocenjuju, na primer, i da li drave lanice potuju odreena prava graana, kao to je pravo da ne smeju biti mueni od strane dravnih organa. Kao rezultat svog rada, Savet Evrope moe posebno da ukae na evropske sporazume, koji su zakljueni u vezi sa pomenutim temama. Vie od 170 konvencija Saveta Evrope daju peat pravu njegovih drava lanica. Osnovne su Evropska konvencija o ljudskim pravima (EKLJP) od 4. novembra 1950. sa 11 protokola, Evropska socijalna povelja od 18. oktobra 1961, Konvencija protiv muenja od 26. novembra 1987, i Konvencija o manjinama od 1. februara 1995. godine. Struktura prve evropske organizacije drava Statut Saveta Evrope predvia dva organa: Komitet ministara kao telo koje donosi odluke i Savetodavnu skuptinu (u meuvremenu: Parlamentarna skuptina). Ovim organima u radu pomae Generalni sekretarijat. Skuptina odrava svoja godinja zasedanja u Strazburu. Ona obrazuje komitete i odbore (izmeu ostalog, Odbor za pravna pitanja, Odbor za praenje), koji, u okviru svojih nadlenosti, mogu da preispitaju sve poslove, da zauzmu stav i podnesu izvetaj Skuptini. Od 25. januara 1999. kotski liberal, lord Rasel-Donston, predsednik je Parlamentarne skuptine, koja ima 301 delegata. Za generalnog sekretara je 25. juna 1999. izabran Austrijanac i pripadnik stranke SPA, Valter vimer. Godine 1994. je, uz Komitet ministara i Parlamentarnu skuptinu, zaiveo i Kongres optina i regiona Evrope u cilju jaanja demokratskih struktura na lokalnom i regionalnom nivou (Evropa regiona), a njegov poseban zadatak je da dravama lanicama Srednje i Istone Evrope prui podrku u izgradnji lokalnih i regionalnih demokratskih struktura. On zamenjuje Konferenciju optina i regiona Evrope, osnovanu 1951 godine. Kongres se sastoji iz dva doma: lokalnih teritorijalnih organa i regiona, u kojima sede predstavnici optina i regiona 43 drave lanice. Sadanji predsednik je panac, Libert Kvatrekasas. On je generalni sekretar za evropska pitanja katalonske vlade. Svaka drava lanica snosi trokove svog predstavnitva u Komitetu ministara i u Parlamentarnoj skuptini. Trokovi Sekretarijata raspodeljuju se na sve lanove. Osim toga, drave lanice plaaju godinje utvrivane iznose, kojima se finansiraju naroito oni programi koje Savet Evrope inicira i realizuje u okviru svojih statutarnih zadataka. Politika pristupanja i reforma etrdeset godina je Savet Evrope bio prinudno zapadnoevropski orjentisan. Nakon promena u Srednjoj i Istonoj Evropi, promenili su se i zadaci, koje je on sebi postavio. Saradnja s dravama u tranziciji i njihov prijem u lanstvo stavljeni su u prvi plan. Zaiveli su specijalni programi podrke novim partnerima na

314

PRIRUNIK O EVROPI

planu demokratske transformacije, i to pre i nakon pristupanja. Ti programi pretoeni su prvo u prijem Maarske (1990), Poljske (1991), Bugarske (1992), Estonije, Litvanije, Slovenije, Slovake, eke Republike i Rumunije (1993). Ovakvu politiku pristupanja potvrdili su efovi drava i vlada za vreme njihovog prvog Samita odranog 89. oktobra 1993. godine u Beu. Pod parolom demokratska bezbednost podrazumevalo se nastojanje Saveta Evrope da se, od tad pa nadalje, stabilnost proiri na itav evropski kontinent. Organizacija se smatrala takom kristalizacije jedne nove, postkomunistike Evrope. Povodom drugog Samita efova drava i vlada, odranog 10. i 11. oktobra 1997. godine u Strazburu, naglaena je ispravnost ove politike. Ipak, trebalo je da potonji samiti prue, pre svega, odgovore na neodlona pitanja s kojima se Savet Evrope suoio povodom svoje politike pristupanja: elja da se svim reformskim dravama prui efikasna i sveobuhvatna pomo dovela je, usled poputanja dotadanjih striktnih kriterijuma za pristupanje, do prijema velikog broja drava Srednje i Istone Evrope (Albanija, Letonija, Republika Moldavija, Makedonija, Ukrajina (pristupile 1995), Rusija i Hrvatska (1996), Gruzija (1999), Jermenija i Azerbejdan (2001). One velikim delom u trenutku prijema nisu ispunjavale kao to je i danas sluaj kriterijume prijema, propisane statutom Saveta Evrope. Drave su se, dodue, bez izuzetka obavezale, da e uloiti poveane napore u sprovoenje pravila organizacije. Tu spadaju uvoenje, odnosno, poboljanje demokratskih principa, pravna drava, potovanje ljudskih prava, sprovoenje slobodnih izbora, garantovanje slobode medija, sloboda izraavanja miljenja, zatita manjina, kao i potovanje principa meunarodnog prava. Drave, meutim, u mnogome nisu bile u stanju da ispune ove obaveze, i to ne samo zbog delimino haotinih dravnih struktura. Stvorene su, dodue, posebne mogunosti nadzora i sankcija: tekui postupci praenja, odnosno, nadgledanja potvruju vane pravno-dravne nedostatke u pojedinim dravama lanicama. Ipak, ovakvi rezultati ne povlae redovno ozbiljne posledice. Moguim iskljuenjem iz rada Parlamentarne skuptine je, na primer, vie puta bilo zapreeno Ukrajini, ali to, do sad, nije uinjeno. Jedino je ruskim poslanicima na nekoliko meseci bilo oduzeto pravo glasa u Parlamentarnoj skuptini zbog tekih povreda ljudskih prava u eeniji 2000/2001. godine. Tako, postupci praenja, u najboljem sluaju, slue kao priprema foruma za kritiki dijalog, ali je njihov efekat zanemarljiv. U dravama lanicama Saveta Evrope, to se ne odnosi samo na pridolice, i dalje se primeuje stalno krenje ljudskih prava, pa ak i muenje i egzekucije, kao i nedemokratski odnosi. Posledica: reforma Neosporno je da postoji pritisak kojem je cilj sprovoenje reformi. Sistem sankcija Saveta Evrope nije jedini kome je potrebna reforma. Strukture i podela ra-

SAVET EVROPE

315

da u proirenom Savetu Evrope moraju biti preispitani, s ciljem jaanja njegove delotvornosti. Pored toga, izostalo je odgovarajue poveanje budeta, premda je, u stvari, dolo do eksplozivnog proirenja Organizacije. Aktivnosti su ograniene zbog suenih finansijskih mogunosti. Time je pogoeno i ono to bi Savet Evrope, pored ostalog, mogao da uini u okviru ekspertskih grupa, konferencija i programa kooperacije, koji se realizuju, delimino u saradnji sa Evropskom unijom, u cilju jaanja i uvrivanja demokratskih procesa. Komitet mudraca, osnovan nakon drugog Samita efova drava i vlada odranog 10. i 11. oktobra 1997. u Strazburu, dobio je zadatak da saini nacrt odgovarajuih reformskih predloga. Prema planu, trebalo je, povodom proslave pedesetogodinjeg postojanja Organizacije, u maju 1999, da se zapone sa reformama. To nije uspelo, odnosno, uspelo je samo u manjoj meri, jer je u samom Komitetu bio estoko osporen nain delovanja. Do sad, u delo je sprovedeno samo angaovanje Komesara za ljudska prava, to je bilo podrano planom akcije efova drava i vlada iz 1997 godine. Petnaestog oktobra 1999. godine, pancu, Alvaru Hil-Roblesu, poeo je estogodinji mandat. Novi poslovnici Parlamentarne skuptine i Kongresa optina i regiona Evrope treba da poboljaju operativnost ove organizacije. Budui rad i uspeh, meutim, zavise od mere u kojoj e Organizacija uspeti da svoje strukture prilagodi izmenjenim okolnostima. Najvanija taka trebalo bi da bude volja drava lanica da potuju naela Saveta Evrope demokratiju, pravnu dravu i ljudska prava. Anke Gimbal

316

Savet (ministara) EU
Osnove ugovora: l. 5 Ugovora o Evropskoj uniji. l. 7, 202210 Ugovora o Evropskoj zajednici. Zadaci: najvanije je ovlaenje za donoenje odluka o realizaciji ugovorno utvrenih ciljeva; donoenje propisa; prenoenje ovlaenja za sprovoenje propisa na Komisiju; usaglaavanje ekonomske politike drava lanica; primena ovlaenja za sprovoenje. Sastav: po jedan predstavnik svake drave lanice na ministarskom nivou, koji obavezujue istupa u ime svoje vlade (l. 203 UEZ). Savet zaseda u razliitim sastavima, u zavisnosti od oblasti. Mandati predsednika Saveta: 1999: Nemaka (prva polovina godine), Finska (druga polovina godine); 2000: Portugalija, Francuska; 2001: vedska, Belgija; 2002: panija, Danska; 2003: Grka, Italija; 2004: Irska, Holandija. Sedite i personal: Brisel, u aprilu, junu i oktobru Savet zaseda u Luksemburgu; oko 2.500 slubenika u sekretarijatu Saveta. Postupak donoenja odluka: u zavisnosti od oblasti, donoenje odluka prostom veinom, kvalifikovanom veinom, posebna kvalifikovana veina i jednoglasnost; u pojedinim sluajevima uz to vai i modifikovano pravo veta. Literatura: Burkhard Steppachter: Der Rat der Europischen Union; Savet Evropske unije, u: Werner Weidenfeld, Wolfgang Wessels: Jahrbuch der Europischen Integration; Godinjak evropske integracije 2000/2001, str. 6774; Fiona Hayes-Renshaw, Helen Wallace: The Council of Ministers, Savet ministara, London 1997; Martin Westlake: The Council of the European Union, Savet Evropske unije, London 1995. Internet: http://ue.eu.int/

Savet Evropske unije zastupa interese drava lanica u politikom sistemu EU. Time, on uspostavlja direktnu vezu izmeu ravni EU i posredovanja interesa drava lanica. Istorijski razvoj Kao i u sluaju drugih organa EU, struktura i nain rada Saveta su se iz osnova menjali tokom evropskog integracionog procesa. Do ABCJedinstvenog evropskog akta (JEA) 1987. godine, Savet je bio preteno spor i na konsenzus jako orjentisan radni organ Zajednice, iji je nain funkcionisanja u velikoj meri bio netransparentan. Uprkos proirenju donoenja odluka kvalifikovanom veinom (KV) na veliki broj politikih oblasti revizijama ugovora putem JEA, Savet je i dalje bio jako usmeren ka postizanju konsenzusa. Mogunost glasanja kvalifikovanom veinom, je, pri tom, pre sadrala pretei potencijal, koji je trebalo pojaano da utie na spremnost pojedinih drava lanica na konsenzus, nego to je stvarno bila primenjivana. Kao izuzetak moe se navesti samo postupak utvrivanja bude-

SAVET (MINISTARA) EU

317

ta, u kojem je Savet, od sredine sedamdesetih godina, sve vreme odluivao kvalifikovanom veinom glasova. Ugovorom iz Mastrihta (1993) ukinuto je razdvajanje Ministarskog saveta EZ i ministarskih zasedanja u oblasti spoljnih poslova, koje je bilo utvreno jo u JEA. Od tad je Savet nadlean i u drugom stubu, Zajednikoj spoljnoj i bezbednosnoj politici (ZSBP), kao i u oblasti unutranjih poslova i pravosua (trei stub), pri emu u ZSBP ima dominantan poloaj, a u treem stubu sa Evropskom komisijom deli pravo na pokretanje inicijativa. Revizije ugovora iz Amsterdama (1999) i Meuvladina konferencija odrana u Nici (2000) dovele su do proirenja oblasti zadataka, kao i do revizije strukture i modaliteta donoenja odluka Saveta. Kad je re o prevazilaenju problema netransparentnosti rada Saveta, 1992. godine, zakljuci usvojeni na zasedanju Evropskog saveta u Edinburgu, obuhvatali su i odluku o postepenom otvaranju Saveta. Olakan je pristup dokumentima Saveta i omogueno objavljivanje rezultata glasanja. Institucionalna struktura i nain rada Rad Saveta je, u njegovom prvobitnom sastavu, bio ogranien na susrete ministara spoljnih poslova drava lanica. Kao posledica kvalitativne i kvantitativne izgradnje aktivnosti EZ/EU on zaseda u fazama, i to u preko 20 sektorskih sastava. U junu 2000. godine, Savet je ograniio broj svojih sastava na 16 ljudi. Shodno l. 203 UEZ, u sastavu Saveta je po jedan predstavnik svake drave lanice na ministarskom nivou, koji je ovlaen da obavezujue postupa u ime svoje vlade. Ova formulacija dozvoljava federalnim dravama lanicama, kao to su Belgija, Nemaka i Austrija, da na sednice Saveta poalju ministra sa subnacionalnog nivoa. Dalje, iz odredaba ugovora sledi da se lanovi Saveta sa pravom glasa, shodno principu dvostruke legitimacije, za pravo uea u donoenju odluka na evropskom nivou, legitimiu tako to pripadaju nacionalnoj ili subnacionalnoj vladi drave lanice, ime su i u svom politikom sistemu neposredno demokratski legitimisani i odgovorni. Po pravilu, sektorski Savet sastaje se dva puta u toku mandata predsedavanja. Savet Optih poslova (Savet ministara spoljnih poslova), Savet ministara poljoprivrede i Ecofin savet (ministara ekonomije i finansija) sastaju se ee esto i po jednom meseno. Ukoliko Opti savet zaseda po pitanju Evropske bezbednosne i odbrambene politike, na sednici mogu uestvovati i ministri odbrane. Posebno mesto zauzima Evrogrupa, koja se sastaje uvek pre Ecofin saveta. Ona se sastoji od predstavnika dvanaest drava EU koje pripadaju evrozoni. Podrku Savetu prua Generalni sekretarijat, koji ima oko 2.500 slubenika, ABCKomiteta stalnih predstavnika, kao i mnogobrojne radne grupe. Generalni sekretarijat Saveta nadlean je za pruanje administrativne i organizacione pomoi Savetu. Generalni sekretar, kao Visoki predstavnik za ZSBP, ima i poli-

318

PRIRUNIK O EVROPI

tiku funkciju. Rukovodstvo organizacijom rada Saveta preuzima, shodno l. 207(2) UEZ, zamenik generalnog sekretara. Komitet stalnih predstavnika jeste kljuni organ za pripremu odluka saveta. On se sastoji iz dva dela: Komitet stalnih predstavnika I, koji se sastoji se od zamenika stalnih predstavnika drava lanica, a Komitet stalnih predstavnika II sastoji se od stalnih predstavnika. Komitet stalnih predstavnika I bavi se vie tehnikim pitanjima koja se tiu zajednikog trita, a Komitet stalnih predstavnika II bavi se vie politikim, i pitanjima koja se odnose na drugi i trei stub. Oba komiteta zasedaju najmanje jednom sedmino i pripremaju sednice Saveta. Cilj rada KSP jeste uvoenje u tematiku koja treba da se obradi pod takama A i B dnevnog reda Saveta. Kod taaka A, Savet, po pravilu, prihvata predlog zakljuka Komiteta stalnih predstavnika bez rasprave. Nasuprot tome, o takama B dnevnog reda, kod kojih je esto re o politiki osetljivim i kontroverznim pitanjima, ministri vode raspravu. Savet mora formalno usvojiti kako take A, tako i take B. Pored toga, KSP odluuje koji e predmeti biti stavljeni na dnevni red Saveta, a koji e biti vraeni radnim grupama na dalje pregovore. Oko 250 radnih grupa Saveta sastavljeno je od nacionalnih slubenika drava lanica, koji iz tih drava dolaze u Brisel na sednice. Svi pravni akti, o kojima odluuje Savet, prolaze ili kroz Komitet stalnih predstavnika I, ili kroz KSP II. Na taj nain Komitet stalnih predstavnika predstavlja sredino upravljako mesto unutar strukture Saveta. esto se na ovom nivou postiu kompromisi tzv. paketi reenja za razliite sektore, koje onda ministri usvajaju, u zavisnosti od naina saradnje, saodluivanja, ili pribavljanja miljenja od Evropskog parlamenta. U obavljanju svog zadatka u oblasti politika Zajednice, Savet podlee, shodno l. 230 i 232 UEZ, jurisdikciji Evropskog suda pravde (ESP), utoliko to ovaj moe odluke Saveta proglasiti nitavnim, ili osuditi Savet zbog nerada. Na rad Saveta u velikoj meri utie i funkcija predsednitva EU, koja se, po redosledu koji Savet utvruje svakih pola godine, rotira izmeu drava lanica, i kako sadrajno, tako i organizacijski priprema rad Saveta. Od 1989. godine, svaki predsedavajui podnosi detaljan plan rada, koji, pored svojih specifinih, formulie i zajednike prioritete i sadri (reformske) programe EU koje treba obraditi. U zadatke predsedavajueg, izmeu ostalog, spadaju i sazivanje i rukovoenje sednicama raznih nivoa, koje se odravaju u okviru strukture Saveta i, zajedno s Visokim predstavnikom za ZSPB, spoljno zastupanje EU. Poslovnik Saveta ostavlja predsedavajuem irok manevarski prostor za oblikovanje pojedinanih sednica. Pored zvaninih sednica Saveta, ministri imaju i mnogobrojne nezvanine susrete. Primarni cilj tih susreta je da se u oputenijem okviru i uem krugu slubenika ispitaju kompromisi i temeljnije raspravlja o temama. Savet, meutim, nema pravo da na ovakvim nezvaninim susretima donosi pravno obavezujue odluke.

SAVET (MINISTARA) EU

319

Modeli glasanja Glasanja u Savetu, u zavisnosti od ugovorne osnove, politike oblasti i postupka donoenja odluka, zahtevaju razliite vidove veine glasova. Glasanje prostom veinom drava lanica gotovo da se vie i ne primenjuje. Po pravilu, Savet donosi odluke jednoglasno, kao u oblasti usklaivanja poreza i po pitanjima konstitucionalnog karaktera, ili, kao to je Ugovorom iz Amsterdama utvreno za 105 sluajeva (na primer, u politici zatite ivotne sredine i industrije, ili u sluaju naimenovanja/postavljenja predstavnika pojedinanih institucija EU) kvalifikovanom veinom glasova. Dok u sluaju jednoglasnosti (i proste veine) glas svake drave lanice ima istu teinu, kod donoenja odluka kvalifikovanom veinom glasovi se, shodno l. 205 UEZ, razliito odmeravaju (vidi tabelu na str. 345). Ovo odmeravanje jeste pokuaj da se u postupak donoenje odluka uvede demografski inilac. Za odluivanje kvalifikovanom veinom glasova mora se sakupiti 62 (71%) od ukupno 87 glasova, a u odreenim sluajevima glasovi najmanje 10 drava lanica. Kvalifikovana, odnosno, blokirajua manjina postie se sa 26 glasova (29%). Donoenje odluka kvalifikovanom veinom glasova bilo je predvieno ve Rimskim ugovorima. Stvarno sprovoenje ove odredbe u okviru poljoprivredne politike prouzrokovalo je, poetkom ezdesetih godina, teku krizu, a 1965. godine neuestvovanje francuske delegacije na sednicama Saveta dovelo je do politike prazne stolice. Luksemburki kompromis, postignut s ciljem reavanje ove krize, okonao je blokadu i predvideo da se za pitanja od vitalnog interesa za jednu dravu lanicu trai kompromis, sve dok dotina drava ne bude spremna da d saglasnost. Ovaj postupak je, meutim, retko primenjivan, a od osamdesetih godina, toj opciji vie se nije pribegavalo. Kako je ovde re o politikom, a ne pravno obavezujuem dogovoru, on se zvanino ne moe ukinuti i postoji i dalje, ali de facto ne utie na donoenje odluka Saveta. Modifikovani oblik Luksemburkog kompromisa jo se, meutim, moe nai u ZSBP (l. 23(2)UEU), kao i kod pojaane saradnje (l. 40 UEU). Rezultati Meuvladine konferencije u Nici Bez institucionalnih reformi proirenje nije mogue. Promene, s kojima su se u decembru 2000. godine saglasili efovi drava i vlada na Konferenciji odranoj u Nici, predviaju dalekosene reforme, naroito kad je re o Savet EU. Raspravljalo se o sistemu glasanja, a posebno o novom odmeravanju glasova drava lanica, kao i o proirenju postupka donoenja odluka veinom glasova. U pogledu novog odmeravanja glasova, dogovor je postignut jo u Amsterdamu: novi sistem trebalo bi da sadri nadoknadu za najvee drave, uz odustajanja od drugog lana Komisije. Kod konkretnog oblikovanja ovih reformskih projekata raspravljalo se, u sutini, o dvema opcijama: sistemu dvostruke veine

320

PRIRUNIK O EVROPI

i novom odmeravanju glasova. efovi drava i vlada dogovorili su se da se ove dve opcije kombinuju. Nova pravila o donoenju odluka kvalifikovanom veinom glasova primenjivae se nakon ratifikacije Ugovora iz Nice u dravama lanicama od 1. januara 2005. i sastoje se od tri komponente koje se uzajamno proimaju. Kao prvo, iznova su odmereni glasovi drava lanica (vidi tabelu na strani 345). Kvalifikovana veina postignuta je ako se sakupi 169 od 237 glasova. Za kvalifikovanu manjinu potrebno je 69 glasova. Dok je u sadanjem sistemu za blokirajuu manjinu dovoljno sakupiti glasove sedam manjih drava sa udelom stanovnitva od oko 12%, u novom sistemu za to je potrebno najmanje osam glasova drava iji je udeo gotovo 15% u ukupnom broju stanovnika. Novim odmeravanjem, glasovima velikih drava data je relativno vea teina. Znaajnije uzimanje u obzir demografskog faktora dopunjeno je prihvatanjem novog kriterijuma za postizanje kvalifikovane veine glasova. Shodno tome, neka odluka treba da bude zasnovana, osim na podrci 169 glasova, i na udelu od najmanje 62% stanovnika (do sada 58%) EU. Uz to, odluku e morati da podri i veina drava. Uprkos svim proraunima koliko i koje drave mogu postii kvalifikovanu veinu, odnosno sakupiti blokirajuu manjinu, ne sme se prevideti da je donoenje odluka u Savetu danas vie usmereno ka konsenzusu, nego ka preglasavanju i na injenicu da u Savetu nema vrstih koalicija izmeu razliitih drava. U Savetu ne glasaju ni mali protiv velikih, niti Jug protiv Severa, ve se koalicije menjaju shodno politikim oblastima koje su na dnevnom redu. Za razliku od reformi u oblasti odmeravanja glasova, rezultati postignuti u Nici u vezi s proirenjem postupka donoenja odluka kvalifikovanom veinom glasova deluju skromno. Drave su u Nici, kao i kod prethodnih revizija Ugovora, mogle da postignu samo to da se pojedinano proveri svaka odredba postupka. Ovakvim postupkom drave su se usaglasile da kvalifikovana veina ubudue bude primenjivana u jo 35 sluajeva. Kod odreenog broja ovih sluajeva do prelaska na kvalifikovanu veinu doi e kasnije, ili e to zavisi od jednoglasne odluke Saveta. U 10 sluajeva, u kojima se od sad odluuje kvalifikovanom veinom, re je o kadrovskim odlukama, od kojih je najznaajnija naimenovanje predsednika i lanova Evropske komisije. I posle Nice, odluke se, svakako, u nizu politikih oblasti, donose jednoglasno, izmeu ostalog, u oblastima usklaivanja poreza i socijalne sigurnosti, i u pojedinim oblastima trgovinske politike. Potreba reformi u svetlu proirenja EU na Istok U Nici su efovi drava i vlada usaglasili zajedniki stav o institucionalnim aspektima pregovora o pristupanju EU i vrednovali glasove drava kandidata (vidi tabelu na str. 345). Prag za postizanje kvalifikovane veine u Uniji od 27 lanova podie se, tako, na 255 (74% glasova) od ukupno 345 ponderisanih glasova.

SAVET (MINISTARA) EU

321

To odgovara udelu stanovnitva od 58%. Kako time demografska klauzula od 62% udela stanovnitva ne bi bila ispunjena, za buduu praksu odluivanja u proirenoj Uniji vie nee biti dovoljno 225 glasova za kvalifikovanu veinu. Uz to, tih 225 glasova moglo bi da sakupi trinaest drava. Kod 27 drava lanica to bi bila manjina. Naime, u tom sluaju primenjivala bi se klauzula po kojoj veina drava mora da donese odluku. Zakljuke iz Nice koji se tiu raspodele glasova buduih drava lanica treba svakako ocenjivati oprezno. Ovde, za razliku od ostalih revizija Ugovora, nije re o jednom od pravno obavezujuih dokumenata koje treba da ratifikuju (budue) drave lanice, ve o pregovarakoj poziciji EU. Imajui u vidu delom grubu neravnotea izmeu udela stanovnitva i glasova u Savetu, kao i mesta u Parlamentu, za oekivati je da e ovde uslediti izmene predvienog sistema. Ines Hartvig / Gabi Umbah

322

Socijalna politika
Osnove ugovora: l. 2, 3, 13, 42, 125130, 136148 UoEZ Ciljevi: unapreenje zapoljavanja, poboljanje uslova rada, primerena socijalna zatita, socijalni dijalog, obrazovanje i usavravanje ljudskih resursa i suzbijanje izolacije (l. 136 UoEZ). Instrumenti: socijalni dijalog, pravni propisi, strukturni fondovi, naroito EFSR, akcioni programi, izvetaji i instrumenti ocenjivanja, otvoren metod koordinacije. Programi: Evropski fond za socijalni razvoj (EFSR), EQUAL (suzbijanje diskriminacije i neravnopravnosti na tritu rada). Evropske ustanove koje rade u oblasti socijalne zatite: Evropska fondacija za poboljanje uslova ivota i rada (Dablin), Evropska agencija za bezbednost i zatitu zdravlja na radnom mestu (Bilbao), Organ za kontrolu rasizma i neprijateljstva prema strancima (Be), Evropski centar za unapreenje profesionalnog obrazovanja (ECUPO, Solun), Evropska fondacija za unapreenje profesionalnog obrazovanja (Torino). Dokument: Socijalno-politika agenda [COM(2000)379 defin.]. Literatura: Evropska komisija: Beschreibung der sozialen Lage in Europa; Opis socijalne situacije u Evropi 2000. Wolfgang Dubler: Die soziale Dimension des Europischen Binnenmarktes; Socijalna dimenzija evropskog unutranjeg trita, u: Werner Weidenfeld (izd.), Europa-Handbuch; Evropa prirunik, Giterslo 1999. Internet: GD zapoljavanje i socijalna pitanja: http://www.europa.eu.int/comm/dgs/employment_social/index_de.htm; Evropski parlament: http://www.europarl.eu.int/workingpapers/soci/default_en.htm; Evropski savez sindikata: http://www.etuc.org/

Kad je re o socijalnoj politici drava lanica, evropski nivo neprekidno dobija na znaaju. Pravosue Evropskog suda pravde i minimalni standardi, uslovljeni unutranjim tritem, sve vie se dopunjavaju aktivnom koordinacijom na nivou EU, u kojoj, pored drava lanica, u veoj meri uestvuju i organi EU i interesne grupe. Ipak, socijalno-politike aktivnosti na evropskom nivou pokrivaju danas samo mali deo nacionalne socijalne politike. Na Samitu odranom u Lisabonu, u martu 2000. godine, Evropska unija postavila je sebi ambiciozan strateki cilj: u narednoj deceniji drave lanice ele da Uniju uine najkonkurentnijim i najdinaminijim privrednim prostorom koji se zasniva na znanju, i koji je sposoban da ostvari trajan privredni rast s veim brojem i boljim radnim mestima, i veom socijalnom usklaenou. Izazovi globalne ekonomije i demografski razvoj ukazuju Evropljanima na zajednike elemente njihovih razliitih socijalnih sistema, kao i na nunost zajednikog ouvanja i modernizacije evropskog socijalnog modela. Razvoj: propratna pojava ekonomske integracije Nakon Rimskih ugovora (1958), socijalna politika je, kao naelno pitanje, preputena dravama lanicama. Uspostavljanje zajednikog trita je, meutim, pret-

SOCIJALNA POLITIKA

323

postavljalo minimum koordinacije, koji se odnosio, pre svega, na slobodno kretanje radnika i regulisanje njihove socijalne sigurnosti. Sa direktivom o detairanju radnika vailo je radno pravo one zemlje u kojoj se obavljao rad. Usledile su direktive koje su, izmeu ostalog, brinule o veoj bezbednosti na radnom mestu, i trebalo da obezbede ravnopravnost ena i mukaraca. Uloga Evropske komisije usredsreena je na upravljanje strukturnim fondovima, posebno na programe koji su potpomagani iz ABCEvropskog fonda za socijalni razvoj, osnovanog 1960. godine. Jedinstveni evropski akt (1987) uneo je u socijalno-politike interese dodatnu dinamiku na evropskom nivou: jaanjem ekonomskog i socijalnog jedinstva naglaena je socijalna dimenzija ABCunutranjeg trita, unoenjem u Ugovor institucionalizovan je ABCdijalog socijalnih partnera i ojaana pozicija Odbora za ekonomiju i finansije i Odbora za socijalnu zatitu. Osnovu Sporazuma o socijalnoj politici, uz Ugovor iz Mastrihta (1993), ine Socijalna povelja iz 1961. godine i Zajednika povelja o osnovnim socijalnim pravima radnika iz 1989. godine. Ugovorom iz Amsterdama (1999) sporazumi su uneti u Ugovor o osnivanju EZ, a sada obavezuju i Veliku Britaniju, koja nije uestvovala u Protokolu o socijalnim pitanjima iz Mastrihta. Time su ciljevi Sporazuma o socijalnim pitanjima dobili ugovornu osnovu, a postupak saodluivanja je, izmeu ostalog, uveden u mere koje se odnose na obezbeivanje ravnopravnosti mukaraca i ena na tritu rada (Politika jednakih prava). Nica i Povelja o osnovnim pravima U okviru revizije Ugovora iz Nice, Evropski parlament zahtevao je proirivanje kvalifikovane veine na sve oblasti socijalne politike, primenu principa jednakog prava na istu naknadu na sva pitanja trita rada, i da se u ugovorima ukae na spojivost porodice i posla, kako za ene, tako i za mukarce. U Nici dogovoreno uvoenje odluivanja kvalifikovanom veinom, nakon jednoglasne okvirne odluke koja se ticala suzbijanja diskriminacije (l. 13 UoEZ-N), nije izalo u susret ovim zahtevima. Ugovorom iz Nice unet je u Ugovor o osnivanju EZ ABCOdbor za socijalnu zatitu, s ciljem da se pobolja saradnja izmeu Saveta i Komisije (l. 144 UoEZ-N). Povelja o osnovnim pravima za EU, koja je, takoe, proklamovana u Nici, osudila je u poglavlju Jednakost diskriminaciju i naglasila prava dece, starijih lica i invalida. U poglavlje Solidarnost uneta su osnovna socijalna prava radnika, zbog ega je ovo poglavlje uvrteno u sporna na Konvenciji o osnovnim pravima. Pored toga, socijalno-politika agenda odobrena je za razdoblje od 2000. do 2005. godine, a Unija sprema da njome pretoi svoje ambiciozne ciljeve iz Lisabona u konkretne korake. Evropska socijalna agenda Socijalno-politikom agendom treba stvoriti politiki okvir koji ne bi samo ukljuio i obavezao brojne aktere, ve bi se pobrinuo i za meusobno jaanje eko-

324

PRIRUNIK O EVROPI

nomskih i socijalno-politikih mera: socijalna politika smatra se produktivnim faktorom koji proizvodi socijalnu, politiku i ekonomsku stabilnost. Da bi se postigla puna zaposlenost mukaraca i ena, primereno reagovalo na promenu socijalnih i porodinih struktura, i da bi se poelo s prelaskom na ekonomiju zasnovanu na znanju, agenda polae panju na investiranje u humani kapital. To podrazumeva pruanje pomoi u ukljuivanje svih aktera u privredni i drutveni ivot, i borbu protiv siromatva i izolacije. Po uzoru na politiku zapoljavanja, uvedena je metoda koordinacije i ocenjivanja. Van nje, primera radi, ostaju koaliciono i pravo na trajk, kao i penzioni sistemi; tim povodom, u Savetu je postignuta saglasnost o strategiji konvergencije. Izgledi: granice evropske socijalne politike Agendom o socijalnim pitanjima evropska socijalna politika otisnula se van ogranienja koja se odnose neposredno na polje rada. U politici obrazovanja, zapoljavanja, diskriminacije, omladine, ravnopravnosti, kao i ekonomskoj i regionalnoj, strukturnoj i kohezionoj politici, Zajednica se ne zalae samo za poboljanje uslova rada, ve i uslova ivota svojih graana. Zajednica e morati da prihvati izazov politikih ciljeva iz Lisabona, i merila formulisana u Povelji o osnovnim pravima. Da li e Evropskoj uniji poi za rukom da uskladi konkurentnost i socijalnu pravdu, zavisi od spremnosti drava lanica da otvore svoje nacionalne pravne propise i otponu evropsku socijalno-politiku raspravu o putevima socijalne politike. Proirenjem EU evropska socijalna politika, koja prevazilazi specifino skrojene programe i vremenski ograniene inicijative, mogla bi da se, bar za sad, sudari sa granicama svoga polja delovanja. Izabel Tanous

325

Srednja i Istona Evropa / Jugoistona Evropa / Nove nezavisne drave


Drave Srednje i Istone Evrope: deset kandidata za pristupanje EU: Bugarska, Estonija, Letonija, Litvanija, Poljska, Rumunija, Slovaka, Slovenija, eka Republika, i Maarska. Drave Jugoistone Evrope: Albanija, Bosna i Hercegovina, Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora), Hrvatska, Makedonija. Nove nezavisne drave: Jermenija, Azerbejdan, Belorusija, Gruzija, Kazahstan, Kirgistan, Republika Moldavija, Ruska Federacija, Tadikistan, Turkmenistan, Ukrajina, Uzbekistan. Instrumenti: trgovinski i sporazumi o saradnji; Evropski sporazumi; Sporazumi o partnerstvu i saradnji, Sporazumi o stabilizaciji i pridruivanju; programi i pomo podrke procesima tranzicije. Literatura: Hiski Haukkala, Sergei Medvedev (izd.): The EU Common Strategy on Russia, Learning the Grammar of CFSP, Berlin 2001. Iris Kempe (izd.): Beyond EU-Enlargement, Volume 1, The Agenda of Direct Neighbourhood for Eastern Europe, Giterslo 2001; Wim van Meurs: Beyond Enlargement, Volume 2, The Agenda of Stabilisation for Southeastern Europe, Giterslo 2001; Wolfgang Merkel i dr. (izd.) Systemwechsel; Promena sistema 14, Opladen 19961999. Internet: GD proirenje: http://europa.eu.int/comm/enlargement/index_de.htm; GD spoljni odnosi: http://europa.eu.int/comm/dgs/external_relations/index_de.htm; Pakt stabilnosti za Jugoistonu Evropu: http://www.stabilitypact.org; Economic Reconstruction and Development in South East Europe: http://www.seerecon.org; European Constitutional Review: http://www.law.nyu.edu/eecr/index.html; Evropska banka za obnovu i razvoj: http://www.ebrd.com

Po okonanju sukoba IstokZapad, Evropska unija dobila je kljunu poziciju u procesu preureenja kontinenta. Zbog njene ekonomske snage i politikog znaaja, ona je glavni partner u modernizaciji i demokratizaciji postkomunistikih zemalja u susedstvu. Od kraja osamdesetih godina, Zajednica je u okviru diferencirane politike koja aktivira sva tri stuba EU, reagovala na tokove u ovom regionu i trajno uticala, kako na pravce razvoja unutranjeg poretka, tako i na spoljnu politiku zemalja u tranziciji. Orjentacija ka nadnacionalnoj EU dopunjava uzor nacionalne drave, koja, nakon oslobaanja od sovjetske hegemonije, ima veliki znaaj za legitimitet novih demokratija i drava. Ukupno uzevi, u politici EU prema istonim susedima dominira, a moda i definie njenu politiku, pitanje proirenja i pristupanja. Diferencirana politika ugovaranja Od 1989. godine EU postepeno razvija politiki i regionalno diferenciranu politiku prema Istoku. Ona je, prvobitno, pola od podele istonog tranzicio-

326

PRIRUNIK O EVROPI

nog prostora na drave Srednje i Istone Evrope, i na drave naslednice biveg SSSR-a (ZND). Njena politika SIE, u uem smislu, odnosila se, u prvom redu, na 15 drava Srednje i Istone Evrope (ukljuujui tri baltike drave). Dok se deset drava Srednje i Istone Evrope (vidi uokvireni pregled) preko saradnje, pridruivanja i, konano, pregovora o pristupanju pribliavalo EU, Istona Evropa se, usled ratova izmeu bivih jugoslovenskih republika, odvojila od ovih integracionih tokova. Tako je, iz briselske perspektive posmatrano, nastala trojaka podela susednog istonog prostora: zemlje Srednje i Istone Evrope, koje su kandidati za pristupanje EU, zemlje Jugoistone Evrope i Zajednica nezavisnih drava. Sa zemljama ovih regiona EU je povezana bilateralnim ugovorima razliitog tipa. Sa deset zemalja Srednje i Istone Evrope koje trae pristup, EU je prvo sklopila Evropske sporazume. Ovi bilateralni ugovori o pridruivanju sadre perspektivu pristupanja EU i imaju za cilj ekonomsku i politiku pripremu za lanstvo u EU. Za dvanaest novih drava ZND, EU je razvila Sporazume o partnerstvu i saradnji. Oni ne sadre perspektivu pristupanja EU. Nakon intervencije NATO protiv Jugoslavije i u vezi sa inicijativom Pakta stabilnosti, EU je zemljama Jugoistone Evrope ponudila tzv. sporazume o stabilizaciji i pridruivanju (SSP). Oni manje sadre izglede za pristupanje EU, pri emu se ugovornom partneru priznaje status potencijalnog kandidata za lanstvo u EU. U naelu bilateralno usmerena, ugovorna politika EU vodila je ka sistemu toka i poluge usredsreenog na Brisel, koji je zapostavio meusobno privredno i politiko umreavanje, pa ak i integraciju ugovornih strana. Svakako da EU pozdravlja i pospeuje regionalnu saradnju meu zemljama Srednje i Istone, kao i jugoistone Evrope, koje sa dosta ustezanja samostalno unapreuju stvaranje zona slobodne trgovine (npr. Centralna evropska zona slobodne trgovine (CEFTA)), ili druge vidove institucionalizovane meusobne saradnje. EU se, pre svega, angauje u Baltikom savetu za saradnju, i van njega prati program severne dimenzije, koji ukljuuje Rusiju. U SSP se angaovanje u regionalnoj saradnji oznaava kao preduslov za intenzivno pribliavanje EU. Evropski sporazum i strategija pribliavanja Interes zemalja Srednje i Istone Evrope za sve tenje odnose sa EU, i za pristupanje EU, poiva na potrebi da svoju pripadnost Zapadu, povratak Evropi uine nepovratnim. Oni ele da privrednom, politikom i bezbednosno-politikom integracijom trajno prevaziu svoj nesiguran poloaj u jednoj Meuevropi. S malim izuzecima, oni u lanstvu EU vide dodatno osiguranje od eventualnog novog imperijalnog nastupa Rusije, iako trenutno ne postoji akutna pretnja. Pristup unutranjem tritu EU jeste od ivotne vanosti za razvoj zemalja u tranziciji, koji ponajvie nosi dinamina izvozno orjentisana privreda. One plasiraju na trite EU izmeu 50% i 70% svojih proizvoda, i na taj nain sprovele

SIE / JIE / NND

327

su gotovo potpunu promenu trita. Uee deset zemalja kandidata u spoljnoj trgovini EU, koje iznosi oko 13,5% (1998), znaajno je i naglaava znatne izvozne uspehe drava EU poslednjih godina (+32,9% izmeu 1993. i 1998). Godine 1998. trgovinski viak EU iznosio je 26,8 milijardi ekija. EU primarno ima (bezbednosno) politiki interes za privredni razvoj i konsolidaciju demokratije u dravama JIE (proirenje, Agenda 2000). EU je, u odnosu sa zemljama SIE u okviru stepenaste, i po zemljama specifine ugovorne politike (trgovinski i ugovori o saradnji, Evropski sporazumi), upotrebila svoje tradicionalne instrumente otvaranja trita, finansijske podrke i politikog dijaloga. Dok su trgovinski i ugovori o saradnji obezbeivali samo najpovlaeniji poloaj, Evropskim sporazumima stvarana je zona slobodne trgovine za industrijske proizvode izmeu pridruenih zemalja i EU. Za asimetrino otvaranje trita, pri emu EU prva smanjuje carine i ogranienja, bio je predvien period od deset godina. Meu njima su uklonjene i carine, i koliinska ogranienja u osetljivim oblastima kao to su elik, ugalj i tekstil. Na poetku je kritikovano neznatno otvaranje trita EU za poljoprivredne proizvode iz drava SIE i protekcionistika praksa EU kako u ovoj, tako i u drugim oblastima. S druge strane, Evropski sporazumi pruili su pridruenim dravama mogunost da privremeno zatite sektore od strane konkurencije koji, kao npr. naftna, ili teka industrija, prolaze kroz proces restrukturiranja. U trgovinskom smislu, Evropske sporazume treba smatrati uspehom. Pregovori o pristupanju, koji su u toku, i dogovoreni prelazni rokovi pokazuju da su evropski sporazumi na irokom frontu, dodue, pripremili preuzimanje zajednikih tekovina (npr. politika konkurencije, slobodan robni promet, norme i standardi unutranjeg trita, sloboda otvaranja predstavnitava preduzea). Sa lanstvom u EU rastu, meutim, i zahtevi vezani za kapacitete i kvalitet preuzetih zajednikih tekovina (Acquis), koje sad treba primenjivati bez izuzetka. U bilateralnim Evropskim sporazumima sa dravama SIE uveden je po prvi put institucionalizovani politiki dijalog na pravno obavezujui nain. On se vodi na ministarskom nivou u Savetu za pridruivanje. Evropski savet je u junu 1993. u Kopenhagenu proklamovao da svaka drava, koja je evropskim sporazumom povezana sa EU, moe da postane lan EU, ukoliko ispuni uslove poznate kao kriterijumi iz Kopenhagena (proirenje). Korak ka obeanju pristupanja EU preduzet u Kopenhagenu bio je dugo osporavan, bez obzira na perspektivu pristupanja sadranu u Evropskim sporazumima, meu dravama EU. U narednom periodu Evropski sporazumi sve vie su korieni kao instrumenti praktine pripreme za pristup EU. Tako, institucije za pridruivanje na svojim redovnim zasedanjima skreu temu sa pridruivanja na pristupanje, i generalno razmatraju sposobnost integracije dotine zemlje. Nakon dugotrajnih internih procesa usaglaavanja, EU je u decembru 1994. na Samitu odranom u Esenu dopunila svoju spoljnu politiku strategijom pri-

328

PRIRUNIK O EVROPI

bliavanja. U vezi s otvaranjem pregovora o pristupanju u martu 1998. ona je preraena i intenzivirana. Centralna teita jesu sprovoenje Evropskih sporazuma, partnerstvo u prijemu, i pomo u pribliavanju. U okviru strategije pribliavanja, EU je aktuelizovala Program pomoi za restrukturiranje privrede u zemljama istone Evrope (Phare), u cilju pruanja podrke procesu privredne transformacije i njenih propratnih drutveno-politikih posledica, koja se od 1989. proirila na 13 drava. Davanje sredstava iz Phare programa na godinjem nivou zamenjeno je dugoronijim planiranjem. U prvih deset godina, budet Phare programa iznosio je oko 11 milijardi evra, i ta sredstva su savetnici sa Zapada, na poetku, davali preteno za tehniku pomo. Za period od 2000. do 2006. na raspolaganju je godinje 1.560 miliona evra iz budeta Phare programa, kao i dodatnih 1.560 miliona evra godinje za regionalni razvoj i poljoprivredu u zemljama kandidatima za pristupanje EU. Posmatrano sa dananjeg stanovita, Evropski sporazumi jesu predvorje pristupanja EU, i postaju bespredmetni u momentu ulanjenja u EU. Za zemlje kandidate, koje nisu uzete u obzir u prvom krugu proirenja, oni ostaju sr ugovornih odnosa sa EU. Stabilizacija i pridruivanje Jugoistone Evrope Situacija u pogledu interesa zemalja Jugoistone Evrope je, u principu, slina onoj koja se odnosi na zemlje kandidate, naroito u zemljama koje su istorijski okrenute Zapadu, kao npr. Hrvatska. Naravno, u sluaju veine zemalja, u prvom planu je neposredni izazov izgradnje funkcionalne politike zajednice, privrede i infrastrukture. EU je meu dravama meunarodne zajednice najvaniji partner za savladavanje ovih zadataka i, u saradnji sa NATO, bezbednosno-politiki inilac na zapadnom Balkanu. U Jugoistonoj Evropi sukobi, kao to su oni koji se vezuju za etniki problem manjina, secesionistike tenje i ugroen teritorijalni integritet, nestabilni politiki sistemi, nerazvijena graanska drutva i lo menadment privredne tranzicije, jesu virulentni i ine jasnim veliko rastojanje od statusa zemalja kandidata. Uprkos tome, u poslednje vreme, perspektiva pristupanja EU koriena je za drave Jugoistone Evrope kao podsticaj za demokratski i privredni razvoj. Politiko, finansijsko i vojno angaovanje EU i drava lanica u Jugoistonoj Evropi naglaava visoki bezbednosno-politiki znaaj ovog regiona za EU, i njenu ulogu regionalne sile. EU dugo nije raspolagala strategijom stabilizacije koju bi suprotstavila dinamici sukoba i nasilja izmeu i u dravama koje su nastale posle raspada vienacionalne drave Jugoslavije. Ona je podravala nain reavanja sukoba meunarodne zajednice sve do borbenog angaovanja NATO u Jugoslaviji (1999) i u okviru Zajednike spoljanje i bezbednosne politike (ZSBP) stavila sopstvene akcente na politiko-privrednu obnovu Bosne i Hercegovine.

SIE / JIE / NND

329

Na predlog EU, G8 je, na svom Samitu, odranom u Kelnu juna 1999, usvojila Pakt stabilnosti Jugoistone Evrope. U njemu uestvuje vie od 40 zemalja, meu kojima su i drave lanice EU, G8 i meunarodne organizacije, kao to su Ujedinjene nacije, OEBS i EU. Pakt stabilnosti poiva na procesu iz Roajomona i regionalnoj postavci, ali ukljuuje i druge inicijative, kao to je, na primer, amerika Inicijativa za saradnju Istone Evrope (SECI) iz 1996. godine. Time, Pakt stabilnosti predstavlja sveobuhvatni okvir koordinacije aktivnosti meunarodne zajednice kojima je cilj aktivno predupreivanje kriza. EU je u julu 1999. postavila Nemca, Boda Hombaha za specijalnog izaslanika za koordinaciju Pakta stabilnosti. EU preuzima posebnu odgovornost za privrednu obnovu Kosova. Ona obezbeuje zemljama trgovinske preferencijale, oslobaanje od carine i ukidanje koliinskih ogranienja, kako bi zemlje ponovo oivele trgovinsku razmenu. Od 1999. EU nudi Sporazume za stabilizaciju i pridruivanje. Ova nova vrsta ugovora trebalo bi da svim zemljama Jugoistone Evrope ponudi perspektivu mira i blagostanja. Teita Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju su: otvaranje perspektive za potpunu integraciju u strukture EU, izgledi za sticanje politikog statusa kandidata za pristupanje EU, unapreenje demokratije, pravne drave, privrednog razvoja, primerene strukture uprave i regionalna saradnja, pravosue i unutranji poslovi, preferencijalna trgovina, ukljuujui i mogunost uspostavljanja slobodnih trgovinskih zona, privredna i finansijska pomo, kao i politiki dijalog. Do sad, mogli su da se sklope ugovori samo sa Makedonijom i Hrvatskom. Kao reakciju na nasilno razraunavanje izmeu slovenskih i albanskih Makedonaca, EU je kao specijalnog izaslanika za Makedoniju u Skoplje poslala biveg francuskog ministra odbrane, Leotara. Pregovori sa Albanijom zapoeti su u drugoj polovini 2001. godine. Za finansijsku i tehniku pomo upuenu u pet zemalja, EU je potroila u periodu 19911992. oko 4,5 milijardi evra, ukljuujui i pomo u makro-ekonomskoj stabilizaciji (nezavisno od humanitarne pomoi). U maju 2000. godine, EU je spojila programe pomoi za taj region pod nazivom Cards (Pomo Zajednice za obnovu, razvoj i stabilizaciju). Teita odgovaraju onima iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju (SSP). Poseban akcenat stavlja se na izgradnju i modernizaciju institucija i uprave. Partnerstvo i saradnja sa Zajednicom nezavisnih drava (ZND) Meu zemljama ZND posebno mesto zauzima Rusija. Za razliku od Ukrajine, ili Republike Moldavije, Rusija sa Putinom kao Predsednikom ne tei lanstvu u EU. Ona sebe smatra samostalnim politikim centrom i evroazijskom silom koja razvija sopstveni vid demokratije i trine privrede. Za Rusiju je EU atraktivna, pre svega, kao partner u modernizaciji, i zanimljiva kao meunarodni akter, jer podstie multipolarno ustrojstvo meunarodnog sistema. Utoliko, kao i u pogledu

330

PRIRUNIK O EVROPI

proirenja NATO, koje Moskva uno kritikuje, politika Rusije prema EU jeste u funkciji njene politike prema SAD. EU je za prozapadno orjentisane delove ruskog graanskog drutva i politikih stranaka vaan faktor demokratizacije drave i drutva, i podrka osnovnim slobodama. Nakon proirenja, EU e se nai u neposrednom susedstvu sa Belorusijom, Ukrajinom i Republikom Moldavijom, i okruiti rusku eksklavu Kalinjingrad. Ovde je EU pred izazovom da zahteve u pogledu Zajednikih tekovina (npr. kod obezbeivanja spoljnjih granica, carinskog i viznog reima) uskladi sa politikim interesima propustljivih i kooperativnih granica. EU eli da izvozi stabilnost, bez rizika i uvoza nestabilnosti. EU eli da putem maksimalnog uea i dijaloga pridobije Rusiju kao partnera za kooperativni evropski bezbednosni poredak. Stoga se ona uporno zauzimala za lanstvo Rusije u Savetu Evrope i G7/8, kao i za zakljuenje Povelje izmeu NATO i Rusije (1997). Dok Belorusija, pod autoritarnim reimom predsednika Lukaenka, eli da uvrsti uniju sa Rusijom, Republika Moldavija i Ukrajina dugo trae pristupanje EU. Unija je evropsku vokaciju obe zemlje priznala utoliko to je na Samitu odranom u Geteborgu najavila njihovo ukljuivanje u Evropsku konferenciju. Za Ukrajinu i Republiku Moldaviju, EU, pored SAD, ima sredinu ulogu obezbeenja nacionalnog suvereniteta u nezavisnosti u odnosu na Rusiju. Sa stanovita EU, to je od stratekog znaaja za Evropu. EU je nastajanje suprotnog politiko-ekonomskog bloka na Istoku predvoenog Rusijom smatrala opasnim razvojem dogaaja. Za razliku od odluke o proirenju NATO na Istok, na pripremu za proirenje EU Rusija je reagovala vidno oputenije. Ona, meutim, do sad nije ratifikovala ugovore o granicama sa Letonijom i Estonijom, a i instrumentalizuje ruske manjine, odnosno manjine koje govore ruski jezik u tim zemljama, da bi sprovela svoje politike ciljeve u odnosu na EU. Budua uloga i poloaj eksklave Kalinjingrada u proirenoj EU vana je tema razgovora na visokom nivou izmeu EU i Rusije. Nasuprot tome, odnos EU prema zemljama Junog Kavkaza i Centralne Azije slabije je izraen. One su, meutim, znaajne sa stratekog stanovita EU (isporuke, odnosno, transportni koridor za gas i naftu). Ona se zauzela za prijem Gruzije, Jermenije i Azerbejdana u Savet Evrope, i podrala meunarodne napore u reavanju sukoba Nargorno Karabaha i Abhazije u junom kavkaskom kriznom pojasu. EU je za sad sklopila ugovore o partnerstvu i saradnji sa jedanaest drava ZND. U njima je kodifikovan najpovlaeniji poloaj i predviena klauzula na osnovu koje se moe pregovarati o stvaranju slobodne trgovinske zone. Ova opcija, meutim, u jo nijednom sluaju nije iskoriena. Kao i Evropski sporazumi, i Sporazumi o partnerstvu i saradnji predviaju institucionalizovanje politikog dijaloga. Perspektiva pristupanja EU nije data. Za svoju politiku prema Rusiji i Ukrajini EU je, i mimo toga, donela odluku o Zajednikoj strategiji u okviru ZSBP,

SIE / JIE / NND

331

koja za ciljeve navodi: (1) uvrivanje demokratije i pravne drave, jaanje dravnih institucija, (2) uvoenje Rusije u zajedniki privredni i socijalni prostor, (3) saradnju u jaanju stabilnosti i bezbednosti u Evropi i (4) zajedniko delovanje u sluaju zajednikih izazova, npr. u pogledu ivotne sredine i resursa. Bez obzira na optereenost bilateralnih odnosa sukobima u eeniji, i ogranienja nezavisnosti medija u Rusiji, u prvi planu izbile su teme koje se odnose na tenje politike i bezbednosno-politike saradnje, koncept zajednikog evropskog privrednog prostora, Kalinjingrad i saradnja u oblasti energetike, u kojoj Rusija stremi alijansi sa EU. EU moe da, za razliku od sluaja zemalja JIE, u vrlo ogranienoj meri vodi politiko uslovljavanje.Tehnika pomo koja je izmeu 1991. i 1999. bila na raspolaganju preko programa tehnike pomoi TACIS iznosila je oko 4,2 milijarde evra. Za period od 2000. do 2006. obezbeeno je 3,1 milijardi evra. TACISsredstva naroito odlaze u sektore zatite ivotne sredine i nuklearne bezbednosti, kao i reforme javne uprave, socijalnih sistema i restrukturiranja preduzea. Kao i drave JIE, i drave ZND dobijaju kredite preko Evropske banke za obnovu i razvoj, osnovane 1991. godine. Danas je EU najvei svetski trgovinski partner Rusije, koji preuzima vie od 50% izvoza van ZND, i koji je Rusiji doneo trgovinski viak od oko 11 milijardi evra (1999). Nasuprot tome, u Rusiju odlazi samo oko 1,9% izvoza EU. Region ZND je, gledano iz ugla realnog bruto nacionalnog proizvoda (BNP), daleko zaostao u odnosu na zemlje kandidate za pristupanje EU, ali i u odnosu na zemlje Jugoistone Evrope. Ni u jednoj dravi ovog regiona u 2000. godini nije ponovo dostignut nivo BNP iz 1989. godine. To potvruju uporedni podaci Evropske banke za obnovu i razvoj. U tom pogledu, od 1989. godine, u postkomunistikom prostoru tranzicije dostignut je veliki stepen razlika u ekonomskoj razvijenosti, idui od Istoka ka Zapadu. Izgledi: EU kao sila poretka Umesto da definie svoje geografske granice, EU se nada da e nuenjem perspektive pristupanja, ili principijelnim ostavljanjem pitanja pristupanja otvorenim, pruiti podstrek demokratskom razvoju, kao i privrednoj modernizaciji i trgovinskoj integraciji. Proirenje, meutim, ne moe biti jedini odgovor EU na pitanja poretka u itavoj Evropi posle 1989. godine. Sve ei su zahtevi za stabilizaciju i razvoj periferije i velikog partnera Rusije, pogotovo to se EU proirenjem pribliava kriznim podrujima. EU, kao regionalna sila poretka, snosi odgovornost za novu Evropu. Barbara Lipert

332

Teorije o integraciji
Idejne kole: Federalizam/multi-level postavke, meuvladina saradnja, (neo)funkcionalizam Literatura: Claus Giring: Europa zwischen Zweckverband und Superstaat. Die Entwicklung der politikwissenschaftlichen Integrationstheorie im Prozess der Europischen Integration; Evropa izmeu svrsishodnog saveza i super-drave. Razvoj nauno-politike teorije integracije u procesu evropske integracije, Bon 1997; Vilfrid Loc, Volfgang Vesels (izd.): Theorien europischer Integration; Teorije evropske integracije, Opladen 2001; Kristian Velc, Kristian Engel: Traditionsbestnde politikwissenschaftlicher Integrationstheorien: Die Europische Gemeinschaft im Spannungsfeld von Integration und Kooperation; Tradicija u nauno-politikim teorijama integracije: Evropska zajednica u polju napetosti izmeu integracije i kooperacije, u: Armin von Bogdendi (izd.): Die europische Option. Eine interdisziplinre Analyse ber Herkunft, Stand und Perspektiven der europischen Integration; Evropska opcija. Interdisciplinarna analiza o poreklu, stanju i perspektivama evropske integracije, Baden-Baden 1993, str. 129169; Volfgang Vesels: Staat und (westeuropische) Integration. Die Fusionsthese; Drava i (zapadnoevropska) integracija. Teza o fuzionisanju, u: Mihael Kraile (izd.): Integracija Evrope, Opladen 1992, str. 3661. Internet: obimnu istraivaku literaturu poseduje Institut politikih nauka Univerziteta Njujork: http://www.fredonia.edu/department/polisci/EU/biblio.htm

Od epohalnog govora ministra spoljnih poslova, Joke Fiera, odranog 12. maja 2000. u Berlinu vodi se intenzivna debata o budunosti evropske integracije. Odobravanje i osporavanje iz redova mnogobrojnih vodeih politiara Evrope nije izostalo. Svako razvija svoj sopstveni projekat, pri emu se ponovo nude svi klasini Uzori. Spektar politikih predloga prostire se od Evrope nacija do Sjedinjenih drava Evrope. Kakav doprinos moe teorija pruiti ovoj debati? Na teorijskom nivou, integracija se, po pravilu, shvata kao miroljubivo i dobrovoljno pribliavanje, odnosno, spajanje drutava, drava i nacionalnih ekonomija van postojeih granica. Integracija se odnosi kako na odreeno stanje, tako i na proces tog razvoja. Ve su razvijene mnogobrojne postavke opisa, objanjenja i prognoze moguih nivoa, ciljeva i procesa integracije. Teorija integracije ima za cilj da prui odgovore na sledea fundamentalna pitanja: Zato se javlja regionalna integracija? Kako nastaje produbljivanje i proirenje regionalne integracije? Ko su odluujui akteri u procesu integrisanja? Kuda vodi, ili treba da vodi regionalna integracija? Od poetka evropske integracije, tri koncepta igrala su vodeu ulogu: federalizam, meuvladina saradnja kao i (neo)funkcionalizam.

TEORIJE O INTEGRACIJI

333

Federalizam Nakon zavretka Drugog svetskog rata, postojala su najpre dva suprotstavljena koncepta: Federalizam i sistem saradnje meu vladama. Shodno konceptu federalizma, ije se osnovne ideje pozivaju, izmeu ostalog, na dela Emanuela Kanta i na amerike Federalistike spise, prvobitno je trebalo da jedan jednokratni ustavni skok dovede do potiskivanja dominantne uloge nacionalnih drava i do osnivanja jedne evropske savezne drave (Uzori). U njoj uporedo postoje kako nadnacionalne, tako i nacionalne dravne institucije, koje delaju u federalnoj ravnotei. Osnovna ideja jeste ouvanje raznolikosti uz istovremeno ouvanje jedinstva. (K. Fridrih vidi napomene o literaturi u uokvirenom pregledu). Cilj, dakle, nije evropska super-drava, ve sputavanje centralistikih tendencija utvrivanjem zajednikih osnovnih prava i vrednosti, vertikalna i horizontalna podela vlasti izmeu demokratskih institucija, kao i jasna podela nadlenosti, koja, titei autonomiju, svim aktivnim politikim nivoima dodeljuje njihove vlastite oblasti zadataka po principu subsidijarnosti. Ovi principi trebalo bi da budu definisani ustavom. Time bi, napokon, nastala evropska savezna drava prema uzoru Sjedinjenih drava Evrope. Poto se jednokratni ustavni skok nije dogodio, istraivai federalizma u meuvremenu polaze od postepene federalizacije (D. Pinder). Kako ABCPrincip subsidijarnosti (l. 5 UoEZ), koji je utemeljen u EZ-Ugovoru, tako i sve vea primena veinskog odluivanja u Savetu, ili jaanje EP, zahvaljujui postupku saodluivanja, podvlae jaanje federalizacije Evropske unije. Kasniji radovi bave se razvojem jednog evropskog multi-level sistema, koji ne mora obavezno biti dravnog karaktera. (B. Koler-Koh, F. rapf). Delovanje vlade gubi na znaaju u ovoj teoretskoj debati, ak i ako se odvija pod parolom governance (upravljanje), u poreenju sa umreavanjem na svim nivoima uea, od optine, preko regiona i drave, kao i meunarodnog i globalnog nivoa. (M. Cirn). Sistem meuvladine saradnje (intergovernmentalizam) Nasuprot tome, dravno usmeren sistem meuvladine saradnje u tradiciji (neo)realizma polazi od neumitne Balance of power (ravnotee snaga) izmeu drava lanica (S. Hofman). Vodee mesto ima primat nacija, ija saradnja ne izlazi iz statusa saveza drava, ili konfederacije. Jake institucije i instrumenti meuvladinog sistema saradnje (Savet EU, Evropski savet, Meuvladina konferencije) odreuju zajedniko dolaenje do odluka, i obavljaju kontrolu nad transferom nadlenosti sa drava lanica na Zajednicu, i na institucije Zajednice. Odluke koje su od znaaja za integracioni proces, pripremaju se bliskim bilateralnim i multilateralnim usaglaavanjem izmeu nacionalnih slubenika u odborima i na konferencijama. Na taj nain, esto naj-

Pregled teorija integracije

334
PRIRUNIK O EVROPI

TEORIJE O INTEGRACIJI

335

manji zajedniki imenitelj nacionalnih interesa odreuje stanje integracije o kojem je re. Pre nego u svim ostalima, u liberalnom meuvladinom sistemu saradnje (A. Moravik) naglaava se znaaj unutranjeg politikog procesa odluivanja za formiranje interesa drava lanica. Uticaj nadnacionalnih institucija i zastupanja interesa zapostavljen je u velikoj meri. Nacionalna drava i njena suverenost, prema tome, nisu ni izdaleka prevazieni. uju se i argumenti da proces integracije, naposletku, vladama drava lanica omoguava vei manevarski prostor (A. Milvord). Zajednike politike su, prema tome, samo integrisani reimi, u kojima drave lanice, pod oznakom Evropske unije, pregovaraju o zajednikim propisima, normama i institucijama koje su svima od koristi (S. Krasner). Sa stanovita meuvladine saradnje, Francuska je, na primer, morala devedesetih godina da podstakne produbljivanje evropskog ujedinjenja, kako bi se pripremila za relativni rast moi Savezne Republike Nemake, i na taj nain spreila svoju moguu marginalizaciju zbog proirenja EU na Istok, koje je forsirala Nemaka. Ipak, ostaje otvoreno pitanje pod kojim uslovima moe doi do irenja zajednikih propisa na nove politike oblasti, i kad je zaista napravljen korak od meudravne saradnje ka konanoj nadnacionalnoj integraciji. Poto je evropska integracija u meuvremenu prevazila stadijum saveza drava, ogranienog na isto meudravnu saradnju, Savezni ustavni sud je svojom presudom u vezi sa Ugovorom iz Mastrihta, donetom 12. oktobra 1993, stvorio pojam zajednica drava za stanje u EU (Nemaka u EU). (Neo)funkcionalizam Na Hakoj konferenciji (1948) uspeh su, u sutini, postigli zagovornici meuvladinog sistema saradnje, za razliku od federalista. Umesto federalnih Sjedinjenih drava Evrope, nakon zasedanja Saveta Evrope odranog 1949, dolo je do stvaranja jednog u velikoj meri meudravnog tela. Drave, koje su se intenzivno zalagale za nadnacionalnu integraciju, nisu bile time zadovoljne. tavie, est drava osnivaa ABCEvropske zajednice za ugalj i elik (EZU) posegle su za treim funkcionalnim putem integracije. Neofunkcionalizam, koji se oslanja na klasini funkcionalizam (D. Mitrani), ekonomske integracione koncepte (B. Balasa), kao i na razmatranja nauno-teorijske postavke transakcije (K. Doj), predlae postepenu integraciju. Saradnja, koju je jednom svesno zapoela politika elita u politikim oblastima koje nisu kontroverzne, se, usled takozvanog spillover efekta, iri na druge oblasti i time postojano izgrauje nadnacionalnu integraciju (E. Has, L. Lindberg). S obzirom na naraslu meuzavisnost, drave lanice ne mogu vie same efektivno da delaju, pa su tako prinuene da svoju suverenost ogranie prenoenjem nadlenosti na nadnacionalni nivo. Organi Zajednice i politiki nosioci odluivanja, koji tee integraciji, namerno unapreu-

336

PRIRUNIK O EVROPI

ju ovaj proces, a istovremeno sami prolaze kroz evropsku socijalizaciju. Oslanjajui se na ekonomsku teoriju integracije, put vodi od ABCSlobodne trgovinske zone, preko ABCCarinske unije, do Unutranjeg trita i konano stie do Ekonomske i monetarne unije. Ova ekonomska integracija prema krunskoj tezi prerasta u politiku integraciju. Formula glasi, put je cilj: Form follows function (oblik sledi delovanje). Spill-over mehanizam je, u toku evropske integracije, vie puta jasno doao do izraaja. Tako je EZU u poslednjih pedeset godina prerastao u Evropsku uniju petnaest drava lanica, koja danas, u skoro svim klasinim dravnim politikim oblastima, ima vana regulativna ovlaenja. Naglasak funkcionalizma ovde je posebno stavljen na dinamiku integracije. Ipak, ostaje otvoreno pitanje, koja vrsta politike unije e iz toga na kraju proistei (ABCFinalitet). Uvidi i perspektive U teorijskoj debati nikada se ne afirmie samo jedna postavka. Uvek postoji vie alternativa o kojima se raspravlja, koje variraju i usaglaavaju se shodno stvarnom razvoju u Evropi. Svaka postavka doivljava uspone i padove, ili je privremeno ak i otpisana. Razlog tome je to nijedan od predstavljenih koncepata ne moe sam da objasni kompleksnost integracionog procesa, a jo manje da predvidi njegov ishod. Osim toga, ve due vreme ispostavlja se da integracioni koraci vie ne mogu da se sprovode istovremeno sa svim dravama lanicama. Mnogobrojne postavke Fleksibilnosti pripremaju put kojem je cilj da se sprei opadanje tempa integracije i omogui da one drave lanice koje ele da napreduju, to mogu i da postignu. Jedan, prevashodno strukturno orjentisan federalizam prua jasnu sliku pravca kojim bi mogao da se razvija politiki sistem EU, ali oskudno ukazuje na motive i tok tog procesa. Bolju predstavu o njima pruaju drugi koncepti. Tako, u prvom planu analiza u okviru samita i meuvladinih konferencija , shodno koncepciji nacionalno orjentisanog meuvladinog sistema saradnje, jesu velike etape reformi i pregovora. Nasuprot tome, ka procesima usmereni spill-over princip bolje objanjava brojne male korake izmeu velikih dogaaja, kao i materijalne pritiske koji drave lanice primoravaju na produbljivanje integracije. Postavke fleksibilnosti nude, osim toga, strateke izlaze u sluajevima blokada integracionog procesa. Ipak, ostaje (delimino svesno) otvoreno pitanje krajnjeg ishoda, kad je re o postavkama orjentisanim ka dravama, odnosno, procesima. Velike razlike postoje i u vezi pitanja ko su odluujui akteri u integracionom procesu. Dok veina teorija vidi nacionalne drave kao glavne aktere, neofunkcionalisti stavljaju u sredite organe Zajednice i tehniko-birokratsku elitu. Odgovor na pitanje vezano za motive integracije, nasuprot tome, uglavnom je jednoduan, mada s drugaijim naglaskom. Integracija se deava radi ouvanja mira

TEORIJE O INTEGRACIJI

337

u regionu, afirmisanja zajednikih interesa u odnosu na tree drave, garantovanje slobode i demokratije, kao i uspostavljanja drutvenog blagostanja povezivanjem privrednih resursa. EU time na sebe preuzima zadatke koje nacionalne drave same vie ne bi mogle efikasno da izvre. Uprkos razlikama, postavke ne izgledaju toliko konkurentske, koliko komplementarno primenjive na pojedinane aspekte integracije. Osvrt na reforme sprovedene od Jedinstvenog evropskog akta (1985), pa sve do Nice (2001) mogao bi potvrditi sledee: u velikim delovima Ugovora ojaani su postupci saradnje izmeu vlada i institucija. Istovremeno i uprkos otporu nacionalnih drava, dolo je do transfera nadlenosti (spill-over), a irenjem veinskog principa i prava EP do nastavka procesa federalizacije. Zbog toga je neophodno proimanje integracionih postavki. U novijim teoretskim radovima vidljiva je i sve vea tenja za povezivanjem razliitih postavki. Pre svega, teza o fuzionisanju uspeva da spoji najvanije komponente u jedan teoretski koncept (V. Vesels). To je pokuaj da se shvati dinamiki proces integracije i da se pronau objanjenja za dugorone integraciono-politike trendove, s ciljem da se omogui jedan laki proces odluivanja i davanje politikih prognoza. Klaus Giring

338

Transatlantska politika
Ciljevi: unapreenje mira, stabilnosti, demokratije i razvoja u svetu, prevladavanje globalnih izazova, tenje bilateralne privredne veze i unapreenje svetske trgovine, transatlantsko povezivanje. Dokumenti: Transatlantska agenda 1995, Transatlantska deklaracija 1990 (http://www.eurunion.org/partner/transcorpdocs.htm). Literatura: Stephan Bierling, Transatlantische Beziehungen; Transatlantski odnosi, u: Werner Weidenfeld, Wolfgang Wessels (izd.): Godinjak evropske integracije 2000/2001, Bon 2001, str. 281286; Christian Hacke: Zur Weltmacht verdammt. Die amerikanische Auenpolitik von J. F. Kennedy bis G. W. Bush; Prokleti da postanu svetska sila. Amerika spoljna politika od D. F. Kenedija do D. V. Bua, Berlin 2001; NATO-Handbuch; NATO prirunik, Brisel 2001; Wolfgang H. Reinicke: Die Transatlantische Wirtschaftsgemeinschaft. Motor fr eine neue Partnerschaft; Transatlantska ekonomska zajednica. Pokretaka snaga novog partnerstva?, Giterslo 1997; Werner Weidenfeld: Kulturbruch mit Amerika. Das Ende transatlantischer Selbstverstndlichkeit; Kulturni razlaz sa Amerikom? Kraj transatlantskog podrazumevanja, Giterslo 1997. Internet: http://www.eurunion.org; http://www.useu.be; Bezbednost: http://www.nato.int; Trgovina: http://europa.eu.int/comm/trade/bilateral/usa/usa.htm, http://ww.ustr.gov

Sjedinjene amerike drave jesu najvaniji partner Evropske unije. Praktino na svim poljima spoljne politike odvija se intenzivna saradnja. Osnov joj je snana kulturna povezanost drutava SAD i Evrope, nastala iseljavanjem Evropljana u Severnu Ameriku, poev od 17. veka. Pored toga, razvila se, prevashodno posle zavretka Drugog svetskog rata, intenzivna politika i ekonomska saradnja. Istorijski razvoj od 1945. Posle 1945. godine, Sjedinjenim dravama je u zapadnoj Evropi pripala uloga sile zatitnice i posrednika. U amerikoj strategiji dvostruke ograde mnogi zapadni Evropljani videli su osiguranje od sovjetske ekspanzije i ponovnog oivljavanja nemake tenje da postane velesila. Organizacijama kao to su NATO i Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj, kao i monetarnom saradnjom u sistemu Breton-Vuds, Amerikanci i zapadni Evropljani stvorili su uzajamno zavisne institucije saradnje. Tome je doprinela kako ekonomska pomo SAD (Maralov plan pomoi 19481952), tako i stacioniranje amerikih trupa u Srednjoj Evropi (1989: oko 320.000 vojnika). Kao dobronamerni hegemon Amerikanci su zapadnim Evropljanima ponudili zatitu i na taj nain podrali evropsko ujedinjenje. S druge strane, ujedinjena Zapadna Evropa razvila se u unosno trite za ameriki izvoz i postala najvaniji partner u sueljavanju sa SSSR-om. Iako je privredno i politiko jaanje Evropske zajednice sve ee dovodilo do sukoba (npr.

TRANSATLANTSKA POLITIKA

339

rat pilia u transatlantskoj trgovini, ili kontroverze u vezi sa dvostrukom odlukom NATO i amerikim planiranjem svemirskog raketnog tita), u senci sukoba Istok-Zapad razvilo se stabilno partnerstvo. Nove osnove saradnje posle 1990. Nestankom sukoba Istok-Zapad nestao je i Sovjetski Savez kao protivnik koji mu je davao identitet. To je pred Sjedinjene drave i EU postavilo izazov pronalaenja novih oblika njihovih uzajamnih odnosa. Danas bi, pored bezbednosne zajednice, kao njihova koncepcijska osnova trebalo, pre svega, da poslui zajednica vrednosti. Transatlantskom deklaracijom iz 1990. godine Evropska unija i Sjedinjene drave stvorile su novi komunikacijski okvir, unutar kojeg su ugovorile polugodinje susrete na predsednikom i nivou ministara spoljnih poslova (Vlada SAD, Evropski savet, Evropska komisija), i redovne diplomatske konsultacije. U klauzuli o evoluciji Amerikanci i Evropljani iskazali su nameru da paralelno sa evropskom integracijom razvijaju transatlantsku saradnju. Ovaj cilj danas se ostvaruje, na primer, dijalogom na nivou ministara inostranih poslova: u meuvremenu, ovi susreti odravaju se etiri puta godinje, pri emu EU zastupa Trojka. U nameri da se na osnovu novih izazova odrede polja delovanja partnerstva, SAD i EU su, 1995. godine, usvojile Novu transatlantsku agendu. U planu delovanja opisali su naelne ciljeve sadanje saradnje: unapreenje mira, stabilnosti, demokratije i razvoja u svetu, prevladavanje globalnih izazova, produbljivanje ekonomskih odnosa, unapreenje svetske trgovine i transatlantsko povezivanje u drutvenoj sferi. Pokrenuta je intenzivna razmena na drutvenom nivou, kroz aktuelne inicijative kao to su Transatlantic Legislatory Dialogue (TLD Transatlantski zakonodavni dijalog), Transatlantic Business Dialogue (TABD Transatlantski poslovni dijalog), Transatlantic Consumer Dialogue (TACD Transatlantski potroaki dijalog), Transatlantic Environmental Dialogue (TAED Transatlantski ekoloki dijalog), Transatlantic Labour Dialogue (TALD Transatlantski dijalog o radu), Transatlantic Information Exchange Service (TIES Transatlantski servis za razmenu informacija), ili Transatlantska zajednica uenja (TLG). Bezbednosno-politika saradnja NATO ini jezgro transatlantske bezbednosne politike. On se od kraja Hladnog rata razvijao u osnovni stub celokupnog evropskog bezbednosnog ustrojstva u transatlantskom kontekstu. Od 1990. godine, zabeleena su ukupno tri vana razvoja: angaovanje NATO-a u regionalnim krizama u Evropi, proirenje NATO, i razvoj samostalnog evropskog odbrambenog doprinosa. Kameni meai ovog razvoja jesu menadment kriza, odnosno, intervencija NATO na Balkanu (Bosna

340

PRIRUNIK O EVROPI

19921995, Kosovo 1999, Makedonija 2001), program Partnerstvo za mir iz 1994. godine (ukljuivanje nekadanjeg Istonog bloka i Rusije u bezbednosnopolitiki dijalog) i koncept Combined Joint Task Forces (Kombinovane zajednike jedinice) iz 1994. godine, koji je omoguio angaovanje evropskih NATO-drava na kriznim podrujima i bez direktnog uea SAD. Trenutno najvaniji etapni cilj naznauje vaingtonski Samit povodom pedesetogodinjeg jubileja NATO, 1999. godine: Savez je proiren za eku Republiku, Maarsku i Poljsku, i usvojen je nov strategijski koncept. U tom konceptu NATO potvruje svoju spremnost da preuzme zadatke prevencije i menadmenta kriza. Osim toga, on podrava izgradnju evropskog bezbednosnog i odbrambenog identiteta u okviru Saveza. U procesu ujedinjenja ABCZapadnoevropske unije (ZEU) sa EU, NATO i EU su, u decembru 2000. godine, zakljuili strateko partnerstvo u prevladavanju kriza. Privredno povezivanje izmeu saradnje i suparnitva Transatlantske ekonomske veze odlikuje jaka isprepletanost dveju nacionalnih privreda. EU i SAD su jedni drugima najvaniji trgovinski partner, mereno ukupnom trgovinom i investicijama. Godine 1995. priliv direktnih amerikih investicija (FDI) u EU iznosio je 365,5 milijardi US dolara (to je okruglo 50% US-FDI), dok su evropska preduzea u SAD investirala oko 360 milijardi US dolara. Osim toga, obe nacionalne ekonomije imaju slian znaaj u svetu. U 1999. godini, 18,2% svetskog uvoza i 19,2% izvoza odnosi se na EU, a na SAD 23,2%, odnosno 16,4%. Naspram bruto nacionalnog proizvoda (BNP) EU od 8.458,3 milijarde US dolara u 1999. godini (oko 7.979,5 milijardi evra), stajao je BNP u SAD-u od 9.190,4 milijarde (oko 8.670,2 milijarde evra). Uz to, uvoenjem evra nastao je jedinstveni evropski monetarni prostor. Na due staze gledano, evro ima potencijal da dovede u pitanje prevlast dolara kao meunarodne rezervne i transakcione valute. U ekonomskim odnosima izmeu dva partnera postoje kako elementi saradnje, tako i suparnitva. Predlozi za produbljenu saradnju u transatlantskoj slobodnoj trgovinskoj zoni (TASTZ), ili novom transatlantskom tritu (NTT) nisu, dodue, mogli da se sprovedu u delo sredinom devedesetih godina, ali je 1998. godine, ipak, zakljueno Transatlantsko ekonomsko partnerstvo (Transatlantic Economic Partnership, TEP) s ciljem daljeg smanjenja trgovinskih i investicionih barijera. Pored toga, TEP treba da unapredi transatlantsku saradnju u Svetskoj trgovinskoj organizaciji (STO). Uestali su, meutim, trgovinski sporovi, kao to je, na primer, onaj koji je nastao zbog Uredbe EU o tritu banana (sporazum 2001), hormonski tretiranog mesa, ili spoljnotrgovinskih drutava SAD. Vrednosno uee spornih roba i usluga u transatlantskoj trgovini je, meutim, malo. Na otpor u Evropi nailaze i ameriki zakoni o sankcijama protiv Kube (Helms-

TRANSATLANTSKA POLITIKA

341

Burton Act) i Irana/Libije (D Amato Act), jer SAD preti sankcijama kad evropske firme odravaju poslovne veze s tim zemljama. Mehanizam ranog upozoravanja, ugovoren 1999. godine, trebalo bi da pomogne u spreavanju konflikata. Strateko partnerstvo Koliko god da je za vreme Hladnog rata zajednika bezbednosno-politika ugroenost pomogla da se potisnu suprotnosti u interesima, danas razlike jasno izlaze na svetlost dana. To se odnosi, na primer, na planove Vlade Dorda V. Bua o raketnoj odbrani, koje Evropljani doekuju raspoloenjem koje se kree u dijapazonu od suzdranosti do otvorene kritike. S druge strane, Amerikanci sa skepsom gledaju na Evropsku bezbednosnu i odbrambenu politiku. Pokuaji emancipacije Evropljana ne mogu prikriti injenicu da e Evropa i u budunosti ostati upuena na bezbednosno-politiku saradnju sa SAD. I privreda i drutvo EU i SAD ostae i dalje povezani. Razvijaju se novi oblici saradnje, jer se poveanim drutvenim kontaktima i transatlantskim spajanjem preduzea stvara nova osnova evropsko-amerikih odnosa. Danas postoje zajedniki strateki izazovi, pre svega, oni u mirnoj, novoj organizaciji Evrope (proirenjem NATO i EU), oblikovanju svetskog ekonomskog sistema i reavanju globalnih problema, kao to su zagaenje prirodne sredine, migracije, ili terorizam. Ovde treba, na osnovu zajednikih vrednosnih stavova, pronai ravnoteu izmeu sposobnosti kolektivnog delovanja i ouvanja vlastitih interesa. Volfgang Biherl

342

Ugovor iz Nice
Osnove ugovora: Ugovor iz Nice o izmeni i dopuni Ugovora o Evropskoj uniji i Ugovora o osnivanju EZ, Slubeni list EZ br. C 80, 10. mart 2001. Ciljevi: izmene institucionalnih i procesno-pravnih osnova EZ i EU u pogledu proirenja EU: sastav i nain rada Evropske komisije, odmeravanja glasova u Savetu EU, oblasti primene glasanja kvalifikovanom veinom u Savetu EU, ostala institucionalna prilagoavanja EU sa do 27 drava lanica (reforma pojaane saradnje). Literatura: Gisela Mller-Brandeck-Bocquet: Europische Perspektiven nach Nizza; Evropske perspektive posle Nice, u: List nemake i meunarodne politike, br. 2/2001, str. 197205; Klemens H. Fischer: Der Vertrag von Nizza. Text und Kommentar; Ugovor iz Nice. Tekst i komentar, Baden-Baden 2001; Werner Weidenfeld (izd.): Nizza in Analyse; Nica u analizi, Giterslo 2001; Wolfgang Wessels: Die Vertragsreformen von Nizza Zur institutionellen Erweiterungsreife; Ugovorne reforme iz Nice o institucionalnoj zrelosti proirenja, u: br. 1/2001, str. 826; Tematsko izdanje asopisa Integracija, br. 2/2001 o Ugovoru iz Nice. Internet: http://europa.eu.int/comm/nice_treaty/index_en.htm

Ugovor iz Nice rezultat je pete Meuvladine konferencije o izmeni Ugovora o EZ/EU, koja je poela 14. februara 2000, a zavrena na zasedanju Evropskog saveta u Nici odranog 11. decembra 2000. godine nakon 30 pripremnih zasedanja linih izaslanika vlada, i deset sednica ministara spoljnih poslova. Nakon jezike i pravne redakcije, Ugovor je potpisan 26. februara 2001. u Nici, i podnet je nacionalnim parlamentima drava lanica EU na ratifikaciju. Shodno ovlaenju ustanovljenom na zasedanju Evropskog saveta u Helsinkiju, Meuvladina konferencija 2000. godine trebalo bi da razmotri institucionalna pitanja koja nisu reena u Amsterdamu veliinu i sastav Evropske komisije, odmeravanje glasova u Savetu, mogue proirenje glasanja kvalifikovanom veinom u Savetu kao i da ispita ostale, s tim u vezi potrebne izmene ugovora. Sastav, izbor i organizacija Komisije Novi Ugovor usko je povezao pitanje broja lanova Komisije sa ulogom predsednika Komisije, kao i postupkom imenovanja Evropske komisije. Brojani sastav utvren je lanom 4 Protokola o proirenju Evropske unije. Od 1. januara 2005, odnosno, nakon isteka mandata sadanje Komisije sa Romanom Prodijem na elu, sve drave imenuju samo po jednog lana Komisije. Broj lanova Komisije tada raste na do 26 komesara, jer se tek od 27. drave lanice menja l. 213(1) UoEZ, u tom smislu da je broj lanova Komisije manji od broja drava lanica, pri emu se lanovi biraju na osnovu ravnopravne rotacije, koju Savet prethodno mora jednoglasno da utvrdi. Poto e Komisija dugorono morati da funkcionie s veim kolegijumom, u Ugovoru o EZ izvrena je reforma odredbi

UGOVOR IZ NICE

343

o postupku imenovanja i internim radnim strukturama Komisije koje, takoe, stupaju na snagu od 1. januara 2005. godine. lan 217 UoEZ-N jaa, pre svega, ulogu predsednika Komisije, koji odluuje o oblastima nadlenosti komesara, predlae kolegijumu potpredsednike i njihove zadatke, i imenuje ih. Konano, stav 4 lana regulie i to da lanovi Komisije na zahtev predsednika i uz odobrenje celog kolegijuma moraju da podnesu ostavku. Ovim je napravljen korak ka omekavanju principa kolegijalnosti. Pitanje posredne legitimacije Komisije preko Evropskog parlamenta (EP) koje je s tim povezano, konano, razmatra l. 214 UoEZ o postupku imenovanja Komisije, koji je izmenjen na inicijativu Belgije: Savet moe da imenuje predsednika kvalifikovanom veinom, a EP s tim da se saglasi. U sledeem koraku Savet, zajedno sa imenovanim predsednikom, sastavlja listu kandidata za Komisiju. Za ovo je, takoe, potrebna saglasnost Parlamenta, pri emu treba poi od toga da e EP i dalje primenjivati postupak sasluanja kandidata, koji je do sad primenio dva puta. Tek nakon saglasnosti EP, Savet imenuje Komisiju kao celinu, i to kvalifikovanom veinom. Reforma odmeravanja glasova u Savetu EU Nove odredbe Ugovora o odmeravanju glasova u Savetu EU, koje se primenjuju od 1. januara 2005. godine, predstavljaju kompromis izmeu zagovornika dvostruke veine i novog naina odmeravanja glasova. One umnoavaju i poveavaju prepreke za veinsko odluivanje, kao i kompleksnost ukupnog postupka donoenja odluka. Prilikom glasanja kvalifikovanom veinom u EU od 15 drava potrebno je 71,3%, a u EU od 27 drava 73,4% ponderisanih glasova. Uz to, potrebna je i prosta veina glasova drava lanica. Osim toga, u tom kontekstu dolazi do izraaja nemaki predlog o uvoenju dvostruke veine lan Saveta moe da podnese zahtev da se kod odluka Saveta koje se donose kvalifikovanom veinom glasova, proveri da li ta kvalifikovana veina obuhvata najmanje 62% ukupnog stanovnitva Unije. Ukoliko se ispostavi da taj uslov nije ispunjen, dotina odluka ne moe se doneti. ematskim prikazom primene tri kriterijuma odmeravanja glasova pokazuje se da se u EU znatno smanjila sposobnost efektivnog oblikovanja politike veinskim principom. Tako, u EU27 ak i glasovi 13 najveih drava lanica, koje, ipak, predstavljaju 88% stanovnitva, ili pak svi glasovi sadanjih drava lanica EU, nee biti dovoljni da se donesu odluke u Savetu. Za razliku od toga, mogunost spreavanja odluka je pojednostavljena: tako, u EU27, Nemaka i jo dve velike drave lanice mogu da spree donoenje odluke protivne glasovima 24 drave; s druge strane, Francuskoj, Velikoj Britaniji i Italiji potrebna je jo jedna drava da bi postigle minimum za blokadu. Kriterijum broja stanovnika, na taj nain, poveava, pre svega, mo veta Nemake (vidi tabelu na str. 345). Ovakvim modelima moe se prigovoriti da Savet u praksi radi kao maina za konsenzus, a da su s pravom borbom oko

344

PRIRUNIK O EVROPI

preglasavanja, s komplikovanim sistemom pripreme donoenja odluka, suoeni ostali od radne grupe Saveta, preko Komiteta stalnih predstavnika, pa sve do zavrnog zasedanja ministara. Nova raspodela mesta u Evropskom parlamentu Polazei od ove osnove, mogu se interpretirati i reforme sastava Evropskog parlamenta. Poto EP u sve vie oblasti deli odgovornost za obavezujue odluke sa Savetom EU, predmet Meuvladine konferencije odrane u Nici bio je i njegov sastav kao predstavnitva naroda EU. Raspodela mesta dogovorena u Nici, delimino je dogovorena i kao kompenzacija dodeljenim odmeravanjem glasova u Savetu EU, koje je delom smatrano nezadovoljavajuim. U skladu s Protokolom o proirenju Evropske unije, nemaki birai e, od sledeih izbora, u junu 2004. godine, i dalje raspolagati sa 99 poslanika; Francuska, Velika Britanija i Italija su, meutim, morale, na primer, da se odreknu 15 svojih poslanikih mandata. Stoga, se Parlament u EU27, shodno Izjavi u prilogu Protokola, poveava do broja od 732 poslanika. Ukupno uzevi, predstavnitvo naroda u Parlamentu bie reprezentativnije od predstavnitva drava u Savetu (vidi tabelu na str. 345). Proirenje kvalifikovane veine Ve na poslednje tri Meuvladine konferencije, proirenje donoenja odluka kvalifikovanom veinom glasova bilo je proklamovani cilj drava lanica. Najirom moguom primenom ovog principa oekivalo se obezbeivanje sposobnosti delovanja proirene EU, i zato to se teko moe zamisliti kako 27 drava jednoglasno odluuju o regulativi i politici raspodele. Modus pregovaranja, za koji se konano opredelila Meuvladina konferencija radi provere odredbi Ugovora na pojedinanom sluaju, shodno odreenom kriterijumu selekcije, pokazao je da su drave lanice vie okrenute usklaivanju interesa, a neznatno u pravcu apstraktnog merila unutranje i spoljne sposobnosti delovanja EU. Usled mnogobrojnih ograivanja drava lanica u pogledu odustajanja od nacionalno osetljivih pozicija stavljanja veta, nijedan nain nije mimoilazio proveru pojedinanih sluajeva. Rezultat iz Nice je, konano, doveo do 31 oblasti, koje e, neposredno po stupanju na snagu novog Ugovora, biti prevedene na odluivanje kvalifikovanom veinom. Od toga, devet lanova Ugovora tiu se odredbi o imenovanju i odobrenja poslovnika. Pored ovoga, Ugovor predvia jo sedam funkcionalnih ovlaenja za EZ/EU, kod kojih je odluivanje kvalifikovanom veinom glasova uslovljeno: tako, u l. 67 UoEZ o postupcima u politici davanja azila, uvoenje veinskog odluivanja i postupka saodluivanja uslovljava se prethodno jednoglasno donetim odlukama o okvirnim dogovorima Saveta; u ostalim oblastima imigracione politike veinsko odluivanje uvee se tek od 1. maja 2004. godi-

Odmeravanje (ponderacija) glasova pre i posle Nice


UGOVOR IZ NICE

345

346

PRIRUNIK O EVROPI

ne. U oblasti zajednike trgovinske politike, mogunost veinskog donoenja odluka proirena je na zakljuivanje sporazuma u vezi s trgovinom uslugama i aspektima trgovine intelektualnom svojinom (l. 133(5) UoEZ), pri emu su, na insistiranje Francuske, utvreni brojni izuzeci. Pojaana saradnja, ovlaenja EP i ostale izmene Kao poseban postupak za ublaavanje stanja blokade, u Ugovor iz Amsterdama uneti su propisi o pojaanoj saradnji, koji u prve dve godine nisu korieni (Fleksibilnost). Propisi su u Ugovoru iz Nice u velikim delovima iznova formulisani i proireni na oblast Zajednike spoljne i bezbednosne politike (ZSBP). Modifikovani postupak stavljanja nacionalnog veta protiv stupanja u pojaanu saradnju zamenjen je u delu Ugovora o EZ suspenzivnim pravom veta: svaka vlada sada moe zahtevati da Savetu, tek nakon razmatranja Evropskog saveta, bude omogueno odluivanje kvalifikovanom veinom glasova. Osim toga, minimalni broj drava koje uestvuju u saradnji smanjen je na osam. U Ugovor iz Nice uvedeno je i poboljanje u okviru ZSBP, naroito u oblasti Evropske bezbednosne i odbrambene politike (EBOP). Tu spada i ugovorno utvrivanje uloge ABCPolitikog i bezbednosno-politikog komiteta (PBPK). Prava Evropskog parlamenta ponovo su proirena, iako to nije bio proklamovani cilj Meuvladine konferencije. U tubi za ponitaj pred Evropskim sudom pravde, shodno l. 230 UoEZ, kao i prilikom pribavljanja strunog miljenja o kompatibilnosti planiranog Zajednikog sporazuma sa Ugovorom o EZ, EP e ubudue biti ravnopravan sa dravama lanicama, Savetom i Komisijom. U est novih sluajeva EP uestvuje sad u radu putem postupka saodluivanja, i na taj nain raspolae pravom saodluivanja u 21,3% svih ugovornih osnova EZ. Medijska javnost obratila je izuzetno malu panju na to da Ugovor iz Nice reformie sudski sistem EZ, pri emu se broj sudija Evropskog suda pravde poveava, a omoguava se i formiranje posebnih vea. Tako je za saradnju pravosudnih organa ve uspostavljeni ABCEvropski organ za saradnju u oblasti pravosua (Eurojust) potvren u l. 31 UEU i time podignut na nivo uporediv sa Europolom. Osim toga, u obliku jednog posebno opremljenog odbora, nalik modelu Odbora za zapoljavanje, ekonomiju i finansije osnovan je ABCOdbor za socijalnu zatitu u l. 144 UoEZ. Put ka Meuvladinoj konferenciji 2004. Ugovor iz Nice bio je predmet estoke kritike. Novi sadraji ugovora o predstavljanju drava (odmeravanje glasova u Savetu EU) i naroda (mesta u EP) ne odgovaraju ni matematikoj, a ni pravno razumljivoj logici, ve su rezultat cenkanja oko svakog glasa i svakog mesta. S druge strane, kod raspodele glasova i mesta u EU27 re je samo o pravno neobavezujuoj izjavi, iji se sadraj u ugo-

UGOVOR IZ NICE

347

vorima o pristupanju moe revidirati. Sutinski deo rezultata Ugovora iz Nice je Izjava o budunosti Evropske unije, prema kojoj ve u decembru 2001. godine, na zasedanju Evropskog saveta u Laekenu/Brisel treba da se postigne dogovor o nainu rada i konkretnim postupcima za pripremu Meuvladine konferencije 2004. godine. Post-Nica-proces, koji je na taj nain zapoeo, obuhvata najmanje etiri sutinske teme: pitanje odreenja nadlenosti izmeu EU i njenih drava lanica, preureenje i pojednostavljenje ugovora, status Povelje o osnovnim pravima koja je usvojena u Nici, i uloga nacionalnih parlamenata u EU (Institucionalne reforme). Andreas Maurer

348

Unutranje trite
Ugovorna osnova: Preambula UEZ. l. 3(1c), 14, 18 UEZ. Ciljevi: stvaranje prostora bez unutranjih granica u kojem je mogu slobodan protok roba, kapitala, ljudi i usluga; uveanje ekonomskog blagostanja; osnova sve tenje Unije. Dokument: Saoptenje Komisije, Zajedniki odrati dinamiku: Provera strategije unutranjeg trita u 2001. godini (COM(2001) 198). Literatura: Elke Til: Die Europiscshe Union. Von der Integration der Mrkte zu gemeinsamen Politiken; Evropska unija. Od integracije trita do zajednikih politika, Opladen 1998; Jozef Vajndl: Europische Union. Institutionelles System, Binnenmarkt sowie Wirtschafts- und Whrungsunion auf der Grundlage des Maastrichter Vertrages; Evropska unija. Institucionalni sistem, Unutranje trite, kao i Ekonomska i monetarna unija, na osnovu Ugovora iz Mastrihta, 4. aktuelizovano i proireno izdanje, Minhen 1999. Internet: GD unutranje trite: http://europa.eu.int/comm/dgs/internal_market/index_de.htm

Pod evropskim unutranjim tritem podrazumeva se zajedniko trite Evropske zajednice u kojem su ukinute prepreke slobodnom protoku roba, kapitala, ljudi i usluga, u skladu sa ugovornim pravom EZ. Unutranje trite jeste osnova ostvarenja Ekonomske i monetarne unije, u kojoj se ekonomske politike ugovorno-institucionalno koordiniu, i u kojem postoji samo jedna moneta i jedna monetarna politika koju sprovodi Evropska centralna banka. Smatra se, meutim, da unutranje trite, ni osam godina nakon roka (planiranog za 1992), jo nije u potpunosti formirano. Pored jo uvek nedovrenog pretvaranja propisa unutranjeg trita u nacionalno pravo, trgovinu unutar Evrope koe, izmeu ostalog, i pojedinane, jo uvek postojee tehnike prepreke. Program unutranjeg trita pozitivno utie na mnotvo politikih oblasti Evropske unije. Razvoj unutranjeg trita Ve su ABCRimski ugovori (1958) sadrali ambiciozan cilj stvaranja zajednikog trita. Drave lanice su, pak, u narednom periodu svoje delovanje u velikoj meri ograniile na stvaranje ABCCarinske unije (smanjenje tarifnih prepreka u trgovini, kao i na Sporazum o zajednikoj spoljnoj carini). Razmena proizvoda i proizvodnih inilaca i dalje je bila ograniena razliitim netarifnim merama (npr. razliitim nacionalnim standardima i ogranienjem pristupa tritima za inostrana preduzea). Tek sredinom osamdesetih godina, poeli su iznova da se ulau napori u ostvarivanje unutranjeg evropskog trita. Razlog tome je opadanje konkurentnosti evropskih firmi, posebno u odnosu na japanske i amerike. Postojala je,

UNUTRANJE TRITE

349

isto tako, i nada da e program unutranjeg trita oiveti politiki proces integracije koji je zapao u stagnaciju. S tog polazita je Komisija, kojom je tada predsedavao ak Delor, odobrila 1985. godine Belu knjigu o dovravanju unutranjeg trita, u kojoj je predloeno oko 300 mera za uklanjanje prepreka koje stoje na putu realizacije zajednikog trita. ABCJedinstvenim evropskim aktom (JEA), 1987. godine Bela knjiga je pretvorena u primarno pravo Zajednice. Tom prilikom ugovorno su zacrtane realizacija unutranjeg trita, i to do 31. 12. 1992. godine, i uvoenje odluka kvalifikovanom veinom u Savetu EU za veliki broj mera koje se na njega odnose. Sprovoenje direktiva koje se tiu unutranjeg trita Kanjenje drava lanica u prenoenju direktiva koje se tiu unutranjeg trita u nacionalno pravo poslednjih godina nadoknaeno je u velikoj meri. Kvota je u maju 1998. jo uvek bila 18,2%, dok je tri godine kasnije pala na 11,2%. Skandinavske zemlje nisu prenele manje od 1,5% mera koje se tiu unutranjeg trita u nacionalno pravo, dok Grka (4,8%) i Francuska (3,5%) jo izrazitije kasne. U ovim sluajevima, kad drave lanice sprovode direktive, koje se tiu trita, sa propustima, a radi zatite domaih ponuaa, Evropska komisija pokree ABCpostupke sankcionisanja krenja Ugovora. Ona, na taj nain, raspolae efikasnim instrumentom kojim primorava drave lanice na korektnu primenu prava Zajednice. Tehnike prepreke i ogranienja trinog pristupa Pored ukidanja carina, za realizaciju zajednikog trita potrebno je ukloniti sve netarifne prepreke u trgovini, kojima se drave mogu sluiti da bi udaljile inostranu konkurenciju sa domaeg trita. U odnosu na robni promet, to su, pre svega, posebni tehniki uslovi koje proizvodi moraju da zadovolje da bi bili puteni u promet na domaem tritu. Po pitanju slobodnog protoka usluga, sedite ponuaa iz neke druge drave EU, ili ponuda usluge koja prelazi granicu, esto je bivala odbijena, uz obrazloenje da je re o razliitim uslovima registracije unutar EU. Da bi se uklonile ovakve prepreke, Zajednica je razvila tri formule koje se uporedo primenjuju: Stari princip usaglaavanja: na nivou EU razvijaju se detaljni standardi proizvoda kojih se moraju pridravati sve drave lanice. Ovakav postupak se, dodue, pokazao relativno neefikasnim i neproduktivnim. Novi propisi esto, ve u trenutku usvajanja, ne odgovaraju razvoju tehnikih dostignua, jer strune ekspertize esto traju vrlo dugo, a drave lanice neretko odgaaju pretvaranje direktiva u nacionalno pravo. Zato se ovaj princip koristi jo samo za one proizvode kod kojih njima svojstven rizik opravdava usvajanje regulative na nivou cele EU.

350

PRIRUNIK O EVROPI

Princip meusobnog priznavanja: U svojoj Casis de Dijon presudi, Evropski sud pravde (ESP) odluio je 1979. godine da, po pravilu, proizvod koji je proizveden u nekoj dravi lanici, i registrovan na domaem tritu, mora biti registrovan na nivou cele EU (Politika konkurencije). Samo ukoliko neka drava-uvoznica moe da dokae da neki obavezujui javni interes zahteva vie bezbednosne standarde, registracija na tritu moe biti spreena. Novi princip usaglaavanja: nasuprot starom principu, ovde pravo EZ odreuje samo okvir nacionalnim propisima u koji se oni moraju uklopiti. To znai da direktive EZ sadre samo najvanije zahteve koje neki proizvod, ili grupa proizvoda moraju ispuniti da bi imale pristupa celom tritu EU. Druga razlika u odnosu na stari princip jeste, to je u Savetu za usvajanje propisa potrebna samo kvalifikovana veina, a to bitno olakava postupak usvajanja odluka. Osnovne pretpostavke zatite ispunjavaju se standardima koje utvruju evropske institucije za standardizaciju, kao to su, na primer, CEN (Evropski odbor za standardizaciju) i Cenelec (Evropski odbor za elektrotehniku standardizaciju) (CEN/Cenelec). Ako neki proizvod ispunjava evropske standarde, smatra se bezbednim i ima slobodan pristup celom tritu EU. U tom sluaju ni pozivanje na javni interes ne spreava pristup tritu. Ukoliko roba ne odgovara ovim standardima EZ, proizvoa mora na drugaiji nain da dokae da njegov proizvod odgovara smernicama EZ. U oblasti usluga se, oslanjanjem na Casis de Dijon odluku ESP, sprovodi meusobno priznavanje nacionalnih kontrola kvaliteta, tj. usluge se mogu nuditi preko granice ukoliko odgovaraju nacionalnoj regulativi. Ukoliko neko evropsko preduzee ima ispostave u drugim dravama lanicama, kontrolu i, u skladu s tim, registraciju delatnosti obavlja nadlena sluba za registraciju one drave u kojoj je sedite firme. Ovde, meutim, treba napomenuti da slobodan protok usluga jo uvek na mnogim mestima nailazi na barijere koje koe definitivno stvaranje unutranjeg trita usluga. Razlog tome je injenica da se u primarnom pravu Zajednice nedovoljno obraa panja na vane oblasti, kao to su finansijske i transportne usluge, tako da pravosue ES u oblasti usluga mora tek postepeno da razvije principe, usklaene sa onima koji vae za slobodan protok roba. Dejstvo programa unutranjeg trita na druge oblasti politike Realizacija slobodnog protoka roba, usluga, ljudi i kapitala putem programa unutranjeg trita bitno utie na druge politike EU. Slobodan protok roba i pravo na slobodan odabir lokacije preduzea jednim potezom menja konkurentske odnose u mnogim granama, tako da politika koja se vodi u oblasti konkurencije u EU dobija na znaaju. Strahovanja ekonomski slabijih drava lanica, koja su se odnosila na zajedniko trite, predupree-

UNUTRANJE TRITE

351

na su pojaanim naglaavanjem socijalne dimenzije u regionalnoj, strukturnoj i kohezionoj politici. Pitanja koja se odnose na uslove rada i proizvodnje su, takoe, na osnovu slobodnog protoka roba, prebaena na nivo EU. Nestankom unutranjih granica privredni odnosi sa inostranstvom Zajednice dodatno dobijaju na teini. Umesto bilateralnih pregovora izmeu neke drave lanice i neke tree drave, drave lanice koordiniu svoje pregovarake pozicije, a Evropska komisija nastupa kao pregovara prema treim dravama, ili prema trgovinskim organizacijama, kao to je ABCSvetska trgovinska organizacija. Unutranje trite je, osim toga, uticalo i na unutranju i pravnu politiku EU. Ukidanje kontrole lica na unutranjim granicama zahtevalo je zajedniki postupak u okviru politike azila, imigracije i viza. Stvaranje Evropske policijske slube (Europol) slui borbi protiv prekograninog kriminala. Direktive unutranjeg trita konano su izvrile snaan pritisak i na nacionalne nosioce odluka u domenu ekonomske politike (ekonomska politika). Oblasti kao to su, na primer, saobraaj, energetika i telekomunikacije, koje su do sad bile striktno regulisane, zbog liberalizacije prekogranine ponude morale su biti deregulisane, jer bi se, u protivnom, mere koje su ranije ile u prilog domaih ponuaa, pretvorile u diskriminaciju domae industrije. Nova strategija unutranjeg trita Komisija je u oktobru 1999. godine, u saoptenju predoenom Evropskom parlamentu i Savetu, predstavila strategiju unutranjeg trita za sledeih pet godina. U okviru ovog saoptenja pominju se etiri dugorona cilja: poboljanje kvaliteta ivota graana, poveanje efikasnosti trita roba i kapitala, poboljanje okvirnih uslova u privredi, i bolja iskorienost mogunosti koje prua unutranje trite u svetu stalnih promena. Sve budue direktive koje se tiu unutranjeg trita postojae samo u kontekstu najmanje jednog od ova etiri strateka cilja. Svakom stratekom cilju Komisija dodeljuje vie kratkoronih podciljeva koji treba da slue realizaciji dugoronih ciljeva. Pritom se, na osnovu analiza o funkcionalnosti trita roba i kapitala, i anketa sprovedenih meu graanima i preduzeima, obavlja stalna provera planiranih mera. Ukoliko one u dovoljnoj meri ne vode postizanju stratekih ciljeva, usvajaju se dopune, odnosno, izmene planiranih poduhvata. Saoptenje Komisije razjanjava prebacivanje teita politike unutranjeg trita. Na nivou EU, stvoren je, u meuvremenu, pravni okvir koji omoguava integraciju nacionalnih, nekada meusobno razdvojenih trita. U cilju njegove nadgradnje, Komisija sve vie tei boljem sadejstvu politike unutranjeg trita i drugih politikih oblasti EU. Meunarodna konkurentnost evropske privrede zavisi, takoe, od mnogih odluka koje se odnose na unutranje trite, kao to su, na primer, mere u vezi sa elektronskim poslovnim prometom. U najnovijoj pro-

352

PRIRUNIK O EVROPI

veri strategije unutranjeg trita, obavljenoj aprila 2001. godine, Komisija je, pak, izrazila svoje nezadovoljstvo zbog znatnog kanjenja realizacije planiranih poduhvata, te e se ona zato ubudue ograniiti na one mere koje znaajno utiu na funkcionisanje unutranjeg trita. Zaokruivanje unutranjeg trita je, u okviru evropskog procesa ujedinjenja, uvek smatrano centralnim integracionim principom. Posledinim dejstvom na druge politike oblasti (spill-over), koncept unutranjeg trita doprineo je produbljivanju integracije (Teorije o integraciji), te e i u budunosti imati kljunu ulogu u procesu evropskog ujedinjenja. Arnd Bue

353

Uzori
Literatura: Verner Vajdenfeld (izd.): Nica u analizi, Giterslo 2001; Bertelsmann Evropa Komisija (izd.), Priprema zavrne faze Evrope. Zahtevi upueni Konferenciji vlada 2000, Giterslo 2000; Bertelsmann Istraivaka grupa Politika: Evropa pre zavrne faze. Strateki dokument za internacionalni forum Bertelsmann 1998, Giterslo 1999; Klaus Giring: Izmeu namenskog udruenja i super-drave: Razvoj nauno-politike teorije integracije u procesu evropske integracije, Bon 1997; Michael Kraile (izd.): Integracija Evrope, PVS vanredna sveska 23/1992; Hajnrih najder: Rckblick fr die Zukunft. Konzeptionelle Weichenstellung fr die Europische Einigung; Osvrt u ime budunosti. Koncepcijska podeavanja putokaza evropskog ujedinjenja, Bon 1986; Verner Vajdenfeld (izd.): Die Identitt Europas; Identitet Evrope, Minhen 1985; Hajnrih najder: Uzori evropske politike 1: Put ka integraciji, Bon 1977.

Raspad Varavskog pakta i Sovjetskog Saveza potvrdio je magnetsku privlanost evropske integracije za nove demokratije, ali je svest javnosti bila vie pod utiskom uloge i izraajne snage nacionalne drave. U tom kontekstu, mnogima se inilo da je cilj jedne evropske savezne drave, Sjedinjenih drava Evrope, neprimeren vremenu Evropa, kako je glasila nova pretpostavka, nikad nee i ne treba da zameni nacionalne drave. Od tada se pokazalo da proces ujedinjenja bez definisanja njegovih ciljeva oigledno nije dovoljan, i to utoliko manje, to se vie zaokruivala i kompletirala mera politike integracije, kao i njen prostorni domet. S obzirom na neobino tegoban tok pokuaja institucionalnog jaanja Evropske unije radi pripreme za veliku Evropu nakon proirenja 2000/2001. godine, politiki akteri koji pretenduju na vodee politike uloge u Evropi otvaraju naelnu debatu o finalitetu (krajnjem ishodu), kakve davno nije bilo. Ova debata o krajnjem ishodu, voena skoro u itavoj Evropi, ilustruje ulogu i znaaj uzora evropske politike: idejni uzori povezuju oekivanja aktera sa razvojem integracije i tako ih usmeravaju; uzori dozvoljavaju akterima i institucijama evropske politike da sagledaju kriterijume i zadatke (ovo je vailo i vai naroito za Evropski parlament; uzori daju vanost aktuelnoj politici Evrope i time stabilizuju sporna mesta na putu ka evropskim odlukama. Uzori finaliteta (krajnjeg ishoda) Evrope Nakon zaokruivanja Unutranjeg trita (1992) i debate o ratifikaciji ABCUgovora iz Mastrihta (1993), postale su jasne granice dugo dominantnog uzora Evropske unije kao savezne drave. U Nemakoj, kao i u drugim dravama lanicama ova perspektiva razvoja shvatana je kao super-drava, i zato je odbijana. Slika savezne drave danas se skoro uopte vie ne koristi pri opisivanju krajnjeg ishoda integracije. Istovremeno, neke druge tradicionalne slike, kao to

354

PRIRUNIK O EVROPI

je Evropa otadbina, doivele su renesansu. Usmeravajua funkcija starog uzora je opala, jer je porasla nesigurnost i sumnja u budue ureenje Evrope, u domete integracije, i odnos izmeu integracije i nacije. U stabilnim spoljnim uslovima, pojmovi promenljivog sadraja, kao to je Evropska unija, mogli su da utiu na jaanje konsenzusa, ali, ini se da ga je stepen integracije, postignut nakon Meuvladine konferencije odrane u Mastrihtu i nestanak spoljnog pritiska nakon okonanja sukoba na liniji Istok Zapad, ipak preobratilo u njegovu suprotnost: u sporu oko produbljivanja integracije voenom devedesetih godina, slika savezne drave delovala je, uglavnom, polarizujue. Aktuelna debata oko uzora integracionog procesa odlikuje se raznim argumentacionim lancima, u kojima se meaju stare kontroverze i novi izazovi. Prvi, ve stariji, podrazumeva postepeno naputanje cilja shvaenog kao Sjedinjene drave Evrope u korist pojma koji je uveo Savezni ustavni sud, zajednitva drava (Nemaka u EU), a koji odraava oekivanja o neraskidivom povezivanju nacionalnog suvereniteta i nadnacionalne integracije u jedan svojevrsni politiki sistem. Ovaj uzor izvodi debatu iz njene stare, neprikladne dihotomije: niti se elela, niti se mogla postii Evropska savezna drava, niti se Unija mogla adekvatno okarakterisati kao Evropski savez drava, uprkos svim tendencijama ka jaanju struktura meuvladine saradnje. Oba ova pojma predstavljaju klasine pojmove-parnjake u opisivanju dovrene integracije, i to jo od poetaka formiranja Zajednice, pedesetih godina (Teorije o integraciji). Cilj organizacije nadnacionalnog odluivanja, ijim je razliitim oblicima ustrojstva uzor bila Savezna drava, u stopu su pratile, pre svega, italijanska, nemaka, i evropska politika drava Beneluksa. Nasuprot tom cilju stajalo je francusko gledite koje je nosilo de Golov peat o Evropi otadbina, u kojoj bi jezgro procesa integracije inila saradnja suverenih drava. U toku razvoja EZ i EU prevazieno je mogue opredeljenje izmeu oba ciljna modela njenu strukturu odlikuju obeleja oba uzora. Prednost izvoenja uzora evropske integracije drava iz starih debata jeste to se time markira i njegovo ogranienje: on se ini previe statinim, i suvie definisanim aktuelnom situacijom, a time i premalo podobnim da reprezentuje krajnji ishod i zavretak sadanjih procesa. Ova ocena data je u govoru nemakog ministra spoljnih poslova, Joke Fiera, odranog u maju 2000, u kojem pojam integracije drava predstavlja polaznu osnovu njegovih razmatranja o krajnjem ishodu. Njegov govor je za vodee politiare postao polazna taka u razmiljanju o budunosti, iz kojeg su proistekla dva osnovna cilja. Jedan od njih, Fierov model Evropske federacije nacionalnih drava, u mnogome se svesno nadovezuje na stara gledita o saveznoj dravi, ali naglaava znaaj daljnjeg postojanja nacionalnih drava u okviru federacije. Njihova uloga treba, pre svega, da bude obezbeena jasnim razgranienjem nadlenosti, kako bi jezgra suvereniteta i samo ono to se mora nuno evropski reavati, bili preneti na federaciju, a ostatak bi ostao iskljuivo u nacionalnoj

UZORI

355

nadlenosti. Fierova zamisao posegla je za razmatranjima o kojima se u nauci i praksi ve intenzivno diskutovalo. Slini predlozi ve su imali irokog odjeka, a posluili su aku Deloru da u januaru 2000. na osnovu njih obrazloi svoj pledoaje za novoosnivanje jedne Federacije nacionalnih drava na bazi vlastitog ugovora unutar EU. Delorov koncept jeste do sad najdalekosenije sprovoenje postavke o diferenciranoj integraciji on u mehanizmu pojaane saradnje vidi samo osnovni uzorak za jedno mnogo radikalnije reenje. Delorov predlog imao je irok odjek naroito u Francuskoj, jer tamo mnogi dele miljenje da proirena Unija skoro da ne bi bila sposobna za politike inovacije. Fier sistemski svrstava sutinu Delorovog predloga izmeu napretka putem pojaane saradnje i dovrene federacije: gravitacioni centar, kao izraz avangarde, mogao bi da nastane u novom Osnovnom ugovoru i trebalo bi da obuhvati sve elemente kasnije federacije. S obzirom na znaenje koje ove izjave pridaju konceptima Fleksibilnosti, mogu se pretpostaviti motivi, koji su na Meuvladinoj konferenciji odranoj u Nici doveli do daljnjeg pojednostavljivanja i proirenja odredbi o pojaanoj saradnji. Ostali prilozi iz aktuelnih naelnih debata se, u irem smislu, mogu podvesti pod uzor Federacije nacionalnih drava, ali se one konkretno pre odnose na pojedinane komplekse ovog uzora, kao to su zapaeni govori koje su o strukturi nadlenosti predsednika vlada odrali Klemente i tojber. Meustav u ovoj debati brani se u razliitim prilozima, kao to su oni aka iraka i Romana Prodija. Obojici je zajednika skepsa prema prirodi zahteva koncepata federacije i nemira koji oni izazivaju u integracionom sistemu. irak je u svom govoru pred nemakim Bundestagom, odranim u junu 2000, naglasio prioritet buduih reformskih koraka i saradnju drava, ali novi ugovor kao i brzu izradu ustava nije smatrao svrsishodnim. Premda je predsednik Komisije, Prodi u svojim govorima odranim pred Evropskim parlamentom u oktobru i februaru 2001. iznosio argumente u prilog pojaane saradnje, on je, istovremeno, ipak, zagovarao i bezuslovno jedinstvo normi i pravnog okvira EU, i kritikovao ideje o jaanju meuvladine saradnje vodeih struktura u EU. Alternativa uzoru federacije nema neko odreeno ime i u koncepcijskom smislu artikulie se manje markantno nego, recimo, pozicije aka Delora i Joke Fiera. Njeno glavno obeleje, ako je suditi po govorima Tonija Blera, odranim u Varavi oktobra 2000, i Lajonel ospena u Parizu maja 2001, jeste naglaena uloga Evropskog saveta. Evropa treba da postane super-sila, ali ne treba, pri tom, da stvori super-dravu. Na slian nain govori i ospen o evropskoj slici sveta i specifinim evropskim zahtevima. Njegova vizija politikog vostva Evrope predvia vlade i parlamente drava lanica u centru: stalni Ministarski savet vicepremijera, kao zakonodavni organ, koji istovremeno priprema rad Evropskog saveta, Evropski savet, koji se esto sastaje, usvaja program rada i moe raspustiti Evropski parlament, kao i stalnu Konferenciju nacionalnih parlamenata, na-

356

PRIRUNIK O EVROPI

zvanu Kongres, koji, u izvesnoj meri, deluje kao Ustavno vee i nadgleda potovanje ABCPrincipa subsidijarnosti, ili moe da ratifikuje izmene ugovora. Ta zamisao o jednom Ustavnom veu prisutna je i kod Blera. Iz njegovog ugla posmatrano, takvo vee moglo bi istovremeno da preuzme na sebe i obezbeivanje demokratske legitimnosti u sferi spoljne i bezbednosne politike EU. Bler pledira u korist godinje Agende Evropskog saveta i bolje organizacije njegovog rada. Zbog toga smatra svrsishodnim predsednike timove vie drava lanica, izborne predsednike Saveta i due trajanje mandata. Dok protagonisti koncepta federacije smatraju neophodnim razvoj ustavne dimenzije integracije (i pri tom se najvie razlikuju u pogledu vremenske dimenzije), zagovornici Unije, kojom bi upravljale drave, iznose argumente koji, dodue, govore u prilog ugovornih preciziranja, ali su protiv ustava EU, osim u sluaju kad predstavljaju zavretak duboko zadiruih reformi (ospen). Ideja o evropskom ustavu odista dobija na dinamici u jo jednoj debati o uzorima: parlamentarizacija EU i njena reforma. Konvent o izradi Povelje o osnovnim pravima prvi put je dao priliku parlamentarcima sa evropskog i nacionalnog nivoa da igraju glavnu ulogu, od momenta neposrednih izbora za Evropski parlament 1979, i kasnijeg razvoja nacrta ustava na emu je radio Parlament. U oblikovanju reformske Agende nakon Nice, nijednom se ne zaobilazi njihovo ponovno uee, i to kao glavnih aktera. Uloga demokratske legitimacije koju daju parlamenti i prerastanje Evropskog parlamenta u drugo vee evropskog zakonodavstva, vidi se u mnogobrojnim prilozima aktuelnoj naelnoj debati. Tako, nemaki savezni predsednik, Johanes Rau, govori aprila 2001. pred Evropskim parlamentom u prilog Parlamenta kao vea graana, koje, pored Saveta, jednako znaajno i ravnopravno odluuje. U konceptu SPD-a, pod vostvom Gerharda redera, pod nazivom Odgovornost za Evropu zahteva se Parlament sa potpunom budetskom suverenou, a i belgijski predsednik vlade, Gaj Verhoftat, u svom naelnom govoru, odranom u junu 2001. u Getvajgu, okarakterisao je Savet i Parlament kao dva vea jedne jedine legislative. Motivacije U deklarisane ciljeve formiranja Zajednice spadaju, poev od pedesetih godina, etiri oblasti: bezbednost, mir, sloboda i blagostanje. Kao posledicu irenja na Jug, osamdesetih godina vlade ih dopunjavaju pojmovima demokratija i politika stabilnost. Ovo definisanje ciljeva Ugovora, koje imenuje sr tradicionalnih dravnih tekovina, upuuje na osnovni motiv integracije. Ouvanje suvereniteta, u smislu sposobnosti za delovanje, pojavljuje se kao glavni uzor vlada drava lanica. S obzirom na gubitak moi i stvaralake snage evropske politike nakon svetskih ratova, to se moe smatrati pokuajem hvatanja u kotac sa meunarodno isprepletanim problemima na novom stepenu sposobnosti delova-

UZORI

357

nja. Aspekti ove motivacije okarakterisani su u publicistici kao volja za samoodranjem, ili evropeizacija Evrope. Radi bolje orjentacije, ponueni su pojmovi kao trea sila meu super-silama, ili slika jedne Evrope kao civilne sile. Tome je odgovarala elja za identitetom Evrope, koji treba da bude rezultat uinka Zajednice i njenih institucija. Ostale postavke isticale su jedinstvo Evrope kao odgovor na razdor i sukobe nacionalnih drava. Nakon 1989. pokazalo se da su ova oekivanja, meutim, prerasla od integracionog procesa u pokretae spoljno-politikih usmerenja mnogih reformskih drava Srednje i Istone Evrope. lanstvo u EU postalo je kljuna stanica na putu povratka u Evropu. U reakciji evropskih vlada na promene u Evropi, ujedinjenje Nemake i perspektive irenja na Istok treba prepoznati kao dva razliita motiva: s jedne strane, tu je elja za produbljivanjem (Ekonomska i monetarna unija (EMU)), poetak pregovora o politikoj Uniji), a s druge, tu je prioritetna perspektiva otvaranja EU ka Istoku, ako je potrebno, i putem labavljenja integracionih struktura. Razmiljanja o fleksibilnosti kreu od ovog razdora, tako to trae mogunosti da onim dravama, koje su zainteresovane za produbljivanje, obezbede napredak, ne menjajui, pri tom, zajedniko naslee EU, obavezujue i za budue lanove, i time izbegavajui da oteaju proces proirenja. Evropsko ujedinjenje kao proces Osim ciljnih iskaza i motiva, funkciju uzora imaju i oni pojmovi o procesima koji formuliu pravac delovanja nezavisno od trenutne situacije. Na osnovu nekih nie navedenih strategija moe se videti da e sam put postati cilj procesa ujedinjenja. To se prvenstveno i najjasnije odnosi na sam pojam integracije. U svedoanstvima evropskih pokreta esto se nailazi na normativima zatrpano shvatanje integracije, kao jedini savremeni odgovor na unititeljsku mo preteranog nacionalizma. Njegova analitika varijanta je funkcionalizam, koji integraciju vidi kao specifinu problemsku reakciju na kompleksnu meunarodnu strukturu. Usmeravajue znaenje koncepta funkcionalne integracije je, pak, u evropskoj prognozi njenih pobornika: u oekivanju da e rezultati i iskustva sektorskih povezivanja dati podsticaj politikoj zajednici (spill-over). Drugi procesni pojmovi poseduju vie potpornu funkciju. Oni podiu verodostojnost ciljnih iskaza. Njihova atraktivnost, stoga, uvek raste kad aktuelni proces integracije stagnira. Tu su od znaaja, pre svega, dve strategije procesa, koje za sebe zahtevaju rang koncepta. Pragmatino eksperimentalna postavka, jedna manje akademski nego politiki-administrativno obojena kalkulacija, pledira u korist fleksibilizacije integracione politike, ak i izvan ugovorom postavljenog okvira, da bi prevazila blokade u odluivanju. Evropska politika saradnja i Evropski monetarni sistem smatraju se primerima uspeha takvog postupka, a taj uzor slede, dodue, unutar

358

PRIRUNIK O EVROPI

ugovornog okvira EU, zajednika spoljna i bezbednosna politika, i saradnja u oblasti pravosua i unutranjih poslova. Druga varijanta, koja je pojmovno bogatija, favorizuje postepeni integracioni proces, ili, pak, neke delove Zajednice, kako bi prevazila stagnaciju. Zajedniko ovim uzorima jeste pokuaj da se proirenje i produbljenje EU koncipiraju kao paralelni procesi, i tako se dobije stabilan uinak integracionog procesa, s obzirom na velike razlike unutar EU od 27 ili vie lanica. Postepena integracija svesno namerava da izbegne relativizaciju Zajednice putem ustrojstava koja postoje van nje, i da, istovremeno, omogui produbljivanje integracije vremenskim iskorakom jednog dela Zajednice. Interesantan primer za to je EMU. Druge postavke su, nakon 1989, pledirale za viefazni sistem, uz postepeno smanjivanje preplitanja (koncentrini krugovi), za konfederativno reenje u vezi sa ureenjem EU, ili reorganizaciju ABCEvropskog ekonomskog prostora, kao predvorja punopravnog lanstva. Sa tim treba povezati i viziju Evropskog jezgra, koja predvia da se oko snano integrisanog centra lanova-osnivaa nalazi prsten manje integracione dubine. Slina je i argumentacija koncepta diferencirane integracije, koja pledira u korist funkcionalnog stvaranja jezgra u centralnim oblastima bezbednosti i blagostanja. Perspektiva: kriterijumi za Evropu? Koliko god se ishod naredne reformske faze do 2004. inio otvorenim, jasno je da je proirenju EU na 27 i vie drava svojstvena jedna intenzivna trajna debata i ponovni pregovori o reformama. Sam nain donoenja predstojeih odluka, koji najbolje odslikava teko pitanje razgranienja nadlenosti izmeu evropskog i nacionalnog nivoa, uvek e se vraati i na pitanje krajnjeg ishoda, jer kriterijumi za ocenu reformskih alternativa ne proizlaze iz otvorenosti ciljne perspektive, ve iz njene odreenosti. Za oznaavanje kvaliteta sistema EU u opticaju su, pored reformskih tema, koje donekle vae kao ustavna pitanja, tri pojma, i to: efikasnost, transparentnost i demokratija. Ve danas, oni se u naunim debatama, kako meu parlamentarcima, tako i u krugovima vlada i njenih vodeih linosti, svrstavaju u benchmarks evropskog politikog procesa. Svaka budua debata o uzorima pribei e ovim pojmovima. Jozef Janin

359

Zajednika spoljna i bezbednosna politika


Ugovorna osnova: Naslov I: l. 2, 3, Naslov V: l. 1128 UEU. Ciljevi: ouvanje osnovnih spoljno-politikih interesa, posebno nezavisnosti, bezbednosti i nepovredivosti Unije ukljuujui postepeno definisanje zajednike odbrambene politike i odbrane (vojni krizni menadment u smislu Petersberkih zadataka), kao i obezbeenje mira; jaanje demokratije, pravne drave i ljudskih prava (civilni krizni menadment). Instrumenti: zajednike strategije, zajednika stanovita i zajednike akcije; kolektivno glasanje u meunarodnim organizacijama i na konferencijama; demari; istrane misije; specijalni izaslanici; praenje izbora; politiki dijalog; vojne i civilne krizne snage. Literatura: Elfride Regelsberger: Gemeinsame Aussen- und Sicherheitspolitik; Zajednika spoljna i bezbednosna politika, u: Verner Vajdenfeld, Volfgang Vesels (izd.): Godinjak evropske integracije 2000/2001, Bon 2001, str. 243252; Elfride Regelsberger: Die Gemeinsame Aussen- und Sicherheitspolitik nach Nizza begrenzter Reformeifer und ausservertragliche Dynamik; Zajednika spoljna i bezbednosna politika nakon Nice ograniena reformska revnost i vanugovorna dinamika, u: Integracija 2/2001, str. 156166. Internet: Generalni sekretarijat Saveta: http://ue.eu.int/pesc/default.asp; News-room Saveta: http://ue.eu.int/newsroom; ue.eu.int/pesc
ABCEvropska politika saradnja (EPS), koja je ABCUgovorom iz Mastrihta (1993) promenila naziv u Zajednika spoljna i bezbednosna politika (ZSBP), poznata jo kao drugi stub Evropske Unije, opisuje sredinji okvir delovanja spoljne i bezbednosne politike EU. Bez obzira na stalne manjkavosti, EU i njene drave lanice uspevaju da se na meunarodnoj sceni postave kao kolektivni akter. U jednoj praktino stalnoj razmeni informacija i miljenja o pitanjima meunarodne politike odvija se pribliavanje nacionalnih stanovita, ukljuujui i nastajanje zajednikih osnovnih stavova, i pretvaranje osnovnih stavova u zajednike akcije. ZSBP vai kod vlada uesnica za atraktivni instrument sagledavanja nacionalnih interesa u eri globalne uzajamne zavisnosti i ispunjava oekivanja, koja su u nju, spolja, uloila Petnaestorica, da, tamo gde je to mogue, pretoe sloeni instrumentarij na efikasan nain u zajedniku politiku.

Od EPS do ZSBP Najkasnije poetkom sedamdesetih godina ispostavilo se da odustajanje od jedne, ako ne ve jedinstvene, a ono bar koordinisane spoljne politike, sve vie postaje nerealno. EZ je uspeno postala akter u meunarodnim dogaajima iskljuivo zahvaljujui svojim Privrednim odnosima sa inostranstvom. Time je produbljena spoznaja o sve veoj zavisnosti od razvoja i van sopstvenih granica, i da je lake suoiti se sa meunarodnim pritiskom uz pomo usaglaenog stava Zapadne Evrope.

360

PRIRUNIK O EVROPI

Mada je deklarativna politika, koja je esto kritikovana kao isuvie reaktivna i neaktivna, imala uticaja na one kojih se ticala (npr. u sukobu na Bliskom Istoku, jugu Afrike), EPS se pokazala kao isuvie selektivna i neefikasna u odreenim kriznim situacijama (recimo, u sluaju sovjetske invazije na Avganistan, 1979). Shvaeno je da verodostojan uticaj odreuju ponuda, odnosno, uskraivanje ekonomskih i, u datom sluaju, vojnih sredstava. Povezivanje diplomatije EPS/ZSBP sa instrumentarijem Zajednice postalo je sve hitnije (npr. u odnosu na drave naslednice bive Jugoslavije, Nigeriju, Burmu). Pitanje koherentnosti spoljno-politikog delovanja Evropljana dobilo je na znaaju. Nakon praktinih napora uloenih u prilagoavanje u vidu politiki obavezujuih izvetaja i prvih, ugovorom utemeljenih odredaba (ABCJedinstven evropski akt, 1987), poev od 1989, novi spoljnopolitiki izazovi, odlaganje integracije usled stvaranja Unutranjeg trita i debata oko Ekonomske i monetarne unije, posluili su za otvaranje naelne rasprave. U sreditu reformske debate, koja je dola do izraaja u Ugovoru iz Mastrihta (1993) i Ugovoru iz Amsterdama (1999), bile su to obuhvatnija nadlenost ZSBP, efikasnije strukture odluivanja i vea transparentnost spoljnog predstavljanja Petnaestorice. Dinamika, koju je u pitanja bezbednosne i odbrambene politike (Evropska bezbednosna i odbrambena politika (EBOP)), uneo zaokret do kojeg je dolo u britanskoj politici od 1998. godine, zatim pouke iz rata na Kosovu, i debata o left-overs-u, voena u Amsterdamu, doveli su 2000. godine do daljih usklaivanja. Ona se ogledaju u raznim izmenama ugovora u okviru Meuvladine konferencije. Osim toga, i institucionalna infrastruktura proirena je u skladu sa potrebama EBOP, a planirani ciljevi vojnog i civilnog kriznog menadmenta definisani su do 2003. godine. Domet, instrumenti i proces odluivanja Bitni elementi ZSBP proistiu iz Ugovora (l. 1128 UEU), dopunjenog uputstvima u Zajednikim odredbama EU-Ugovora i ostalim ugovornim odredbama koje se odnose, recimo, na organe EU, protokole i odluke Opteg saveta, pogotovo onim koje se tiu institucija ZSBP. Cilj 15 drava lanica EU jeste odreivanje zajednike niti svih oblasti spoljne i bezbednosne politike, i njeno sprovoenje u delo pomou diferenciranog diplomatskog instrumentarija. Znaajna je, pritom, eksplicitna definicija odbrambene politike u oblasti vojnog kriznog menadmenta iz l. 17 UEU, u vidu humanitarnih zadataka i akcija spaavanja, zadataka ouvanja mira, kao i borbenih akcija u sluaju smirivanja kriza, ukljuujui i mere uspostavljanja mira (takozvani Petersberki zadaci). Za njihovu realizaciju potrebni su odgovarajui vojni kapaciteti, koje su Petnaestorica htela da izgrade do 2003, u obliku brze interventne jedinice od 50 do 60 hiljada ljudi, zatim, detaljne pripreme mogunosti ukljuenja Atlantske alijanse, i precizni mehanizmi konsultacija i uea drava koje nisu lanice EU.

ZAJEDNIKA SPOLJNA I BEZBEDNOSNA POLITIKA

361

Rezultati ZSBP obino se objavljuju u brojnim izjavama (2000: 184), govorima u meunarodnim organizacijama (npr. u Generalnoj skuptini UN), diplomatskim demarima (spram predstavnika vlada drava nelanica EU), ABCzajednikim akcijama (2000: 11) i ABCzajednikim stavovima (2000: 17). Nakon revizije Ugovora iz Amsterdama, Unija raspolae i novim instrumentom ABCzajednike strategije (2000: 1). lan 23 UEU sadri diferenciran sistem razliitih postupaka odluivanja. Osim opteg naela jednoglasnosti, koji i dalje dominira u praksi ZSBP, lan 23(1) UEU, ipak, otvara mogunost odstupanja od zajednike niti u vidu konstruktivnog uzdravanja odreenog broja drava-lanica, pri emu se ne naruava odluka veine. Pored toga, Ugovor nudi mogunost veinskog odluivanja, naroito kad je re o svim merama koje treba primeniti u skladu sa zajedniki definisanom strategijom Evropskog saveta. lan Saveta, dodue, moe blokirati prihvatanje odluke koja se donosi kvalifikovanom veinom glasova, zbog razloga vanih sa stanovita njegove nacionalne politike, a koje mora navesti. Savet tada moe kvalifikovanom veinom glasova odluiti da predmet samo prosledi Evropskom savetu, a ovaj odluke donosi jednoglasno. Meuvladina konferencija odrana 2000. godine je, u toku opte debate o proirivanju veinskog odluivanja na ZSBP, uvela novinu utoliko to je ubudue za imenovanje ABCSpecijalnih izaslanika dovoljna veina (kao to je danas sluaj kad je u pitanju Bliski Istok, region Velikih jezera u Africi, i Pakt stabilnosti Jugoistone Evrope). Isto vai i za visoke predstavnike za ZSBP (l. 207 UoEZ), pri emu sadanji gospodin ZSBP, Havier Solana, ostaje na funkciji do 2004. godine. Imajui u vidu buduu, bitno veu i heterogenu EU, Evropski savet iz Nice doneo je odluku o dodatnom diferenciranju postupaka, u iji je znaaj, u praksi, mogue sumnjati: uvoenje pojaane saradnje u oblasti ZSBP (l. 27ae UEU). Struktura ZSBP Hijerarhija ZSBP institucionalno ima etiri stepena. Na njenom vrhu je Evropski savet, koji daje direktive (l. 13 UEU), i najvii je stepen odluivanja u sluaju nepremostivih razlika u miljenjima niih tela, inicijator zajednikih strategija i reformskih predloga, i u svojstvu portparola zajednikih stavova u odnosu na spoljni svetu. Drugi nivo, merodavan za donoenje odluka o tekuim poslovima je Savet EU u ijem su sastavu ministri spoljnih poslova (l. 1316 UEU). ABCPolitiki i bezbednosno-politiki komitet (PBPK) u ijem su sastavu visoki slubenici/ambasadori u stalnim predstavnitvima zemalja EU u Briselu, obavlja funkciju centralnog i sadrinskog povezivanja politikog sa administrativnim nivoom. Komitet je, odlukom Saveta donetom u januaru 2001. godine, i na osnovu izmene l. 25 UEU, unete na Meuvladinoj konferenciji odranoj 2000, preuzeo zadatak dosadanjeg Politikog komiteta i raspolae posebnim ovlaenjima za

362
Struktura ZSBP (u skladu sa Ugovorom iz Nice od 26. 2. 2001. i odlukama Evropskog saveta od 79. 12. 2000)

PRIRUNIK O EVROPI

ZAJEDNIKA SPOLJNA I BEZBEDNOSNA POLITIKA

363

sluaj krize. On, dodue, moe da zaseda i u starom sastavu, tj. u sastavu rukovodilaca Politikih odeljenja ministarstava spoljnih poslova. PBPK i ABCKomitet stalnih predstavnika (KSP), kao ambasadorsko telo visokih predstavnika drava lanica, koji tradicionalno obavlja pripreme Saveta, u svom radu imaju podrku radnih grupa regionalnih, odnosno, predmetnih eksperata ministarstava spoljnih poslova, koje redovno zasedaju u Briselu, kao i savetnika ambasada za ZSBP iz stalnih predstavnitava. Poev od marta 2000. godine, ZSBP raspolae, osim toga, neposrednom vojnom ekspertizom u obliku Interim-Vojnog odbora, koji je do juna 2001. zapoeo sa radom u konanoj formaciji kao EUVK, kao i vojnim tabom od 135 ljudi u Generalnom sekretarijatu Saveta. Znaajno je nastojanje EU da pobolja i civilni krizni menadment, i to, izmeu ostalog, putem radne grupe Saveta. Evropska grupa korespondenata, koja se sastoji od slubenika odgovornih za koordinaciju ZSBP na nacionalnom nivou, kontrolie i nadzire optu organizaciju. Sledei vaan deo etvrtog stepena hijerarhije predstavljaju preteno meseni susreti ambasadora drava EU u dravama koje nisu lanice, i pri meunarodnim organizacijama i konferencijama. Vlastiti teleks-sistem (COREU) omoguava, praktino, stalnu komunikaciju. Interni menadment ZSBP, kao i predstavljanje prema spoljnom svetu, u velikoj meri zavise od Predsednitva EU (l. 18 UEU). Pored toga to princip rotacije ima nesumnjive prednosti, u predstavljanju prema spoljnom svetu on je vie nego jednom izazvao prilinu zabunu i oteao kontinuirano prisustvo na meunarodnoj sceni, to je bilo povezano sa linostima. Tome je doprinela novostvorena funkcija ABCVisokog predstavnika za ZSBP (l. 26 UEU) sa seditem u Amsterdamu. Ovde, meutim, nije re o samostalnom evropskom ministru spoljnih poslova, ve o jednom politiki profilisanom saradniku Predsednitva EU. Poev od juna 1999, bivem Generalnom sekretaru NATO-a, Havieru Solani, za kratko vreme polo je za rukom, da ZSBP bude zapaena zahvaljujui njegovoj ivoj diplomatskoj aktivnosti i brojnim putovanjima, i estim posrednikim naporima (npr. na Bliskom Istoku, bivoj Jugoslaviji). U svojoj paralelnoj funkciji efa, takoe, novostvorene Jedinice za strateko planiranje i rano upozoravanje, on snosi posebnu odgovornost za to ranije identifikovanje zajednikih evropskih interesa i njihovo isticanje u internom procesu odluivanja. U meuvremenu stvorena znaajna institucionalna bliskost ZSBP i EZ, koja se ogleda i u tome to Evropska komisija, za kojom je godinama postojala bojazan da e postati potencijalni lan EPS, ima pravo na pokretanje inicijativa za ZSBP, koje je uporedivo sa pravom drava lanica (l. 21 UEU). To je moglo od nje da naini aktivnijeg saigraa, koji bi na taj nain uestvovao u punom obimu (l. 27 UEU). Ovo ne pretpostavlja samo efikasnije interne mehanizme za odluivanje i kompetencije Komisije; ona ovako ulazi i u nadmetanje sa Generalnim sekretarom Saveta i visokim predstavnikom za ZSBP, naroito u obla-

364

PRIRUNIK O EVROPI

sti civilnog menadmenta kriza i prevencije konflikata. Uee Evropskog parlamenta sastoji se, pre svega, u podnoenju izvetaja o ve dogovorenim stavovima u ZSBP, i u pravu na interpelaciju, koje parlamentarci ve uveliko koriste (l. 21 UEU). Ipak, ne treba smetnuti s uma da Parlament ima izvesne mogunosti uticaja, preko prava, na davanje saglasnosti za sve vane sporazume EZ s treim dravama, i budetskog prava (l. 28(3) UEU). Perspektiva: oprezni optimizam ZSBP je dostigla znatan nivo diferenciranosti i zrelosti. Ukoliko postoji opta volja vlada uesnica, i ukoliko se odri dinamika u EBOP, onda su Petnaestorica u stanju da usmereno, pravovremeno i operativno reaguju na meunarodne izazove. Sporovi oko nadlenosti u Briselu nanose tetu spoljnopolitikom profilu EU, kao i mogui trendovi zatvaranja i saradnje meu vladama (intergovernmentalizma) EBOP-a. Van opte prihvaenog i u Ugovorima utemeljenog kataloga ciljeva, javlja se potreba za javnom debatom na evropskom i nacionalnom nivou o jednom da li i o kakvom konkretnom vojnom angaovanju u krizama. Elfride Regelsberger

365

ABC Evrope
Olaf Hilenbrand

Acquis communautaire: Acquis communautaire predstavlja zajedniku tekovinu Evropske unije. U njemu su sadrani svi vaei ugovori i sva vaea pravna regulativa Evropske unije. Znaajan preduslov za Proirenje Evropske unije predstavlja potpuno preuzimanje Acquis-a od strane zemalja koje su podnele zahtev za prijem u Evropsku uniju. Anketni odbor: Shodno l. 193. Ugovora o osnivanju EZ, Evropski parlament ima mogunost da na zahtev jedne etvrtine svojih lanova oformi anketni odbor i da mu poveri zadatak da ispita krenje pravne regulative Zajednice. Tako je Parlament, na primer, 1996/1997. godine osnovao dva anketna odbora, koji su imali zadatak da ispitaju mere donete u cilju suzbijanja bolesti ludih krava. Anti-damping carine i carine: naplauju se u cilju izjednaavanja cena proizvoda: Evropska unija naplauje anti-damping carine u sluajevima kad se roba uvozi po cenama koje su nie od onih koje se plauju na domaem tritu drave izvoznice. Ukoliko, pak, drava izvoznica subvencionie robu koja se izvozi, Evropska unija moe da naplauje carinske dabine (Privredni odnosi sa inostranstvom) koje imaju za cilj izjednaavanje cene proizvoda. Ova vrsta naplate carinskih dabina u oba sluaja ima, meutim, za cilj da se sprei dovoenje odreenih preduzea, ili proizvodnih grana u povlaeni poloaj, to je nespojivo sa principima trine privrede i nainom funkcionisanja zajednikog trita Evropske unije. Barselona-proces: U cilju ostvarivanja stabilizacije u Sredozemlju, drave lanice Evropske unije i 12 drava Sredozemlja su, u novembru 1995. godine, usvojile Deklaraciju iz Barselone (Politika prema Mediteranu). Nju sainjavaju tri korpe: prvo podruje predvia ostvarivanje politikog i partnerstva u sferi bezbednosne politike, sa zagarantovanim ljudskim i osnovnim politikim pravima. U okviru drugog podruja stremi se ka tome da se do 2010. godine stvori evromediteranska zona slobodne trgovine. Tree podruje okrenuto je ka unapreenju socijalnih i kulturnih aspekata, a, izmeu ostalog, i ka meusobnom uvaavanju kultura i religija. Rezultati do kojih se dolo tokom konferencije u Barseloni, kasnije su prerasli u zaetak intenzivnijeg evromediteranskog partnerstva izmeu Evrope i njenih junih suseda, odnosno, u tzv. Barselona-proces. U okviru programa MEDA (Propratne finansijske i tehnike mere partnerstva Evropa-Mediteran) EU je, za period od 2000. do 2006. izdvojila 5,35 milijardi evra za projekte u mediteranskim zemljama partnerima. BBPP (Biro za borbu protiv pronevera): Pod utiskom koji je ostavila pronevera sredstava u Slubi humanitarne pomoi EU, Evropski parlament je 1998. godine izneo

366

ABC EVROPE

predlog da se osnuje Biro za borbu protiv pronevera (BBPP). Kao naslednik Unije za koordinaciju borbe protiv prevara, osnovane 1989. godine, BBPP je preuzeo njen delokrug zadataka, ali je dodatno poeo da sprovodi i istrane radnje u svim organima EU u vezi sa eventualnim postojanjem korupcije i izvrenjem prevara. Kad je re o istranim radnjama koje prevazilaze okvire institucija EU, Biro ostvaruje saradnju sa pravosudnim organima drava lanica EU. Iako je u organizacionom smislu podreen Komisiji, Biro, od samog poetka svoga rada, tj. od 1. juna 1999. godine, u operativnom smislu deluje potpuno nezavisno. Bela knjiga: U EU-terminologiji Bela knjiga podrazumeva slubeno izraene koncepcijske predloge u vezi sa odreenim oblastima politike. Nasuprot tome, Zelene knjige predstavljaju izradu koncepta koji slue kao osnova za voenje rasprava koje treba da se okonaju usvajanjem odgovarajuih odluka. Tako, na primer, Bela knjiga o evropskom upravljanju, koju je Komisija objavila u leto 2001. godine, predvia dalju demokratizaciju Evrope i ukljuivanje to veeg broja graana u proces odluivanja. U njoj se, nadalje, iznose predlozi za stvaranje samostalnih institucija koje bi u odreenim oblastima na primer, u oblasti kontrole ivotnih namirnica, ili bezbednost avionskog saobraaja evropsku politiku uinile transparentnijom. Bela knjiga ima za cilj da izazove iroku javnu raspravu u kojoj, od kraja marta 2002. godine, mogu da uestvuju i sami graani (Internet: www.europa.eu.int/comm/governance). O rezultatima debate Komisija e, krajem 2002. godine, podneti izvetaj. BEUC: Bureau Europen des Unions des Consumateurs (BEUC) predstavlja centralnu : krovnu organizaciju nacionalnih saveza potroaa (Politika zatite potroaa). Ova organizacija zastupa interese potroaa na nivou EU. Adresa: Avenue de Tervueren, 36 bte. 4, B1040 Bruxelles. Internet: www.beuc.org Briselski pakt: Briselski pakt (Zapadna unija), koji su na vremenski period od pedeset godina sklopili 1948. Francuska, Velika Britanija, Belgija, Holandija i Luksemburg, predstavlja ugovor koji je imao za cilj da osigura kolektivnu odbranu drava lanica, i da pospei njihovu ekonomsku, socijalnu i kulturnu saradnju. Nakon osnivanja NATO-a, Pakt je izgubio svoj znaaj kao centralno mesto za koordinaciju aktivnosti koje se odnose na bezbednosnu politiku. Nakon kraha Evropske odbrambene zajednice (EOZ), Briselski pakt je, shodno zakljucima Londonske konferencije devet vodeih sila, proiren u oktobru 1954. godine, a ujedno je preimenovan u Zapadnoevropsku uniju (ZEU) (Evropska bezbednosna i odbrambena politika). Carinska unija: Carinska unija je spajanje veeg broja carinskih podruja u jedno jedinstveno carinsko podruje. Pri tome dolazi do ukidanja naplate unutranjih carinskih dabina izmeu lanica. Za razliku od slobodne trgovinske zone, u ovom sluaju nijedna drava lanica ne moe prilikom uvoza dobara iz treih zemalja da naplauje svoje carinske dabine, ve se umesto toga naplauje jedinstvena spoljna carinska tarifa. Godinu dana pre predvienog roka, tj. 1. jula 1968. godine, Evropska unija je za industrijske proizvode uspela da okona postupak stvaranja carinske unije, dok se to kod poljoprivrednih proizvoda ostvarilo 1. januara 1970. godine. Za drave koje naknadno pristupaju Zajednici, utvr-

ABC EVROPE

367

uje se prelazni period, pre nego to i na njihovoj teritoriji zapone primena regulative carinske unije u punom obimu. CEDEFOP: EZ je 1975. godine osnovala Evropski centar za unapreenje profesionalnog obrazovanja (Centre europen pour dveloppement de la formation professionnnelle). Poev od 1994. godine, sedite centra se nalazi u Solunu. Njegov zadatak je da razvija evropsku saradnju u oblasti profesionalnog obrazovanja. Adresa: P.O. Box 22427, GR55102 Thessaloniki. Internet: www.cedefop.org CEEP: Evropski savez strunih udruenja javne ekonomije (Europeen Centre of Enterprises with Public Participation and of Enterprises of General Economic Interest) jedan je od partnera u socijalnom dijalogu EU. Sedite njegove centrale nalazi se u Briselu. Adresa: Rue de la Charit 15 (Bte 12), B1210 Bruxelles. Internet: www.ceep.org CEFTA: Srednjoevropska zona slobodne trgovine, osnovana 1992. godine, ima za cilj da ostvari ekonomsku saradnju, da postepeno ukine carine i da stvori zajedniko trite drava lanica. CEFTA objedinjuje teritorije Poljske, Slovenije, Slovake, Rumunije, eke, Maarske i Bugarske. CERN: CERN (Conseil Europen pour la Recherche Nuclaire) je meudravna evropska organizacija za nuklearna istraivanja, osnovana 1954. godine, ije je sedite u enevi. Njen cilj je da ostvari saradnju evropskih drava na polju isto naunog i primarnog nuklearnog istraivanja, ali i na polju svih komplementarnih istraivanja. Adresa: CH1211 Genf 23. Internet: www.cern.ch COPA: COPA (Comit des Organisations Professionnelles Agricoles de la CEE) je Odbor strukovnih poljoprivrednih organizacija EU, a ujedno i jedna od najveih interesnih zajednica u okviru EU. COPA je u stalnom kontaktu sa institucijama EU i iznosi svoje stavove u vezi s razvojem Zajednike poljoprivredne politike EU. Poev od njegovog osnivanja, 1958. godine, glavni cilj Odbora je da poljoprivrednicima osigura uslove za ivot i rad, te da se bori za poveanje njihovih prihoda. Adresa: Rue de la Science 2325, B1040 Bruxelles. COST: COST (European Coordination of Scientific and Technical Research) predstavlja evropsku saradnju na polju naunog i tehnikog istraivanja, zapoetu 1971. godine, u koju je ukljueno ukupno 33 evropske drave (Politika u oblastima istraivanja i tehnologije). Osnovni zadatak ove organizacije je zajedniko planiranje istraivakih projekata koje finansiraju pojedine drave. Blizu 30.000 naunika je tokom 2001. godine saraivalo u okviru oko 200 razliitih projekata. Tokom proteklih godina, dolo je do sve veeg proirivanja oblasti nauno-tehnike saradnje, tako da one danas obuhvataju, izmeu ostalog, informatiku, telekomunikacije, okeanografiju, metalurgiju i nauku o radnim materijalima, ekologiju, nano-nauke, meteorologiju, poljoprivredu, tehnologiju ivotnih namirnica, medicinska istraivanja i zdravstvo. Internet: www.cordis.lu Delorov izvetaj: Delorov izvetaj sainjen je 1988/1989. godine i predstavlja, u sutini, trostepeni plan stvaranja Ekonomske i monetarne unije. Pod rukovodstvom tadanjeg

368

ABC EVROPE

predsednika Komisije, aka Delora, Komitet, u ijem su sastavu bili guverneri nacionalnih banaka i nezavisni eksperti, sainio je jedan opte prihvatljiv program, dok je odluku o njegovoj sadrajnoj realizaciji doneo Evropski savet na Samitu odranom u Madridu u junu 1989. godine. Ovaj plan, koji je podrazumevao ukupno tri faze, postao je 1993. godine sastavni deo Mastrihtskog ugovora. Prva faza, koja je predviala liberalizaciju kretanja kapitala i intenziviranje saradnje, zapoela je 1. jula 1990. godine. U okviru druge faze, koja je zapoela 1. januara 1994. godine, ostvarena je tenja koordinacija ekonomske politike drava lanica, a ujedno je osnovan i Evropski monetarni institut. Na poetku tree faze, odnosno, od stupanja na snagu Ekonomske i monetarne unije, 1. januara 1999. godine, osnovana je Evropska centralna banka, koja je nezavisna u odluivanju, i koja vodi rauna o monetarnoj stabilnosti. Delorov paket I: Delorov paket predstavlja paket reformi koji je Komisija EZ predoila javnosti 1987. godine. Predlozi su se odnosili na reformu finansijskog sistema EZ, na limitiranje izdataka za agrar, na poveanje strukturnih fondova, kao i na nova pravila za realizaciju budeta. Ovi predlozi predstavljali su osnovu za donoenje zakljuaka Evropskog saveta, u februaru 1988. godine u Briselu, a zajedno sa Jedinstvenim evropskim aktima, oni su inili znaajan preduslov za realizaciju programa stvaranja zajednikog trita (Budet i finansije). Delorov paket II: Nakon potpisivanja ugovora iz Mastrihta, Komisija je u februaru 1992. godine predstavila Delorov paket II koji je se odnosio na srednjorono finansijsko planiranje EU. Poveanje budeta trebalo je da osigura realizaciju zakljuaka iz Mastrihta. Valjalo je, pre svega, povesti rauna o ciljevima obezbeenja principa trine konkurencije, ekonomskom i socijalnom zajednitvu (koheziji) drava lanica, kao i o proirenju meunarodne odgovornosti EU. Evropski savet je na svom zasedanju u Edinburgu, odranom u decembru 1992. godine, usvojio ovaj paket. On je predviao da se vlastita sredstva EU do 1999. godine postepeno poveaju sa 1,2% na 1,27 % bruto nacionalnog proizvoda, da se dodatno povea budet strukturnih fondova, te da se stvori kohezioni fond (Budet i finansije). Demokratski deficit EU: Iznoenje primedbe da u okviru EU postoji manjak demokratije zasnovano je na injenici da je EU nacionalnim parlamentima oduzela odreene kompetencije, a da istovremeno sebe nije u istoj meri demokratski legitimisala. Politiki sistem EU ne poznaje instituciju Evropske vlade izabrane na demokratskim izborima. Konkretne odluke donosi, i to iza zatvorenih vrata, uglavnom Savet EU. I pored postepenog proirenja prava Evropskog parlamenta, iji se lanovi biraju neposredno, njegove nadlenosti su, u poreenju sa demokratskim dravama, uistinu minorne. U meri u kojoj EU preuzima zadatke drava, otklanjanje manjka demokratije postaje sve znaajnije. Dijalog socijalnih partnera / socijalni dijalog: Socijalnim dijalogom oznaavaju se sastanci socijalnih partnera na evropskom nivou. Njegov zaetak datira iz sredine osamdesetih godina, kad su se, pod rukovodstvom Komisije, sastali Evropski savez sindikata (ESS), organizacija poslodavaca (UNICE) i Evropski savez strunih udruenja javne privrede

ABC EVROPE

369

(CEEP). Namera je bila da socijalni dijalog, jo pre okonanja procesa stvaranja zajednikog trita, doprinese uvoenju prihvatljivih okvirnih uslova. Direktive: Direktive su pravni akti organa Zajednice. Odlukama Saveta, ili Komisije drave lanice EU obavezuju se da, u cilju realizacije odredbi sadranih u direktivama, u odreenom roku izmene svoje nacionalne pravne akte, odnosno, usvoje nove. Donje granine uvozne cene: Donje granine uvozne cene jesu minimalne cene po kojima se poljoprivredni proizvodi mogu uvoziti u EU. Cene koje su nie od donjih graninih uvoznih cena optereuju se prelevmanima i carinskim dabinama u meri koja je potrebna da bi se ostvarila minimalna uvozna cena. Cilj ove mere je da se domai poljoprivredni proizvoai zatite od poljoprivrednih proizvoaa iz treih zemalja koji svoje proizvode nude po niim cenama (Poljoprivredna politika). Drave Beneluksa: Pod pojmom Beneluks podrazumeva se organizovana ekonomska saradnja Belgije, Holandije i Luksemburga. Ove drave su 1944. godine potpisale Ugovor o stvaranju carinske unije. Ugovor, a samim tim i ekonomska integracija, su tokom etrdesetih i pedesetih godina u vie navrata dalje razvijani. Uprkos injenici da je nakon osnivanja Evropske ekonomske zajednice (EEZ) ekonomska politika drava Beneluksa postala sastavni deo politike EEZ, njihova tesna saradnja zbog vee politike teine i dalje ima znaajnu funkciju. Sedite generalnog sekretarijata unije drava Beneluksa nalazi se u Briselu. ECHO: Sluba humanitarne pomoi EZ (European Community Humanitarian Office) osnovana 1992. godine ima za cilj da to pre prui adekvatnu pomo rtvama prirodnih katastrofa, ili ratova. ECHO nudi svoju pomo svim dravama van granica EU. Za pruanje pomoi tokom 2001. godine planirana su sredstva u visini od 500 miliona evra, a predviena je i rezerva od 208 miliona evra. Adresa: Rue de la Loi 200, B1049 Bruxelles. Internet: www.europa.eu.int/comm/echo/en/index_en.html Ecofin savet Savet ministara privrede i finansija: Za Savet ministara ekonomije i finansija esto se koristi naziv Ecofin (Economic and Financial) savet. Prilikom koordinisanja Ekonomske politike Ecofin savet ima glavnu re, pa stoga zaseda najmanje jednom meseno. ECU (European Currency Unit): Sve dok 1. januara 1999. godine nije zamenjen evrom, eki je predstavljao evropsku obraunsku i monetarnu jedinicu. Kao tzv. korpa valuta eki je bio sastavljen od delova valuta lanica Evropskog monetarnog sistema. Kao centralni instrument Evropskog monetarnog sistema eki je predstavljao osnovu i referentnu veliinu za izraunavanje odstupanja izmeu valuta EZ. Eki je, pored toga, predstavljao i obraunsku jedinicu za izraunavanje potraivanja i dugovanja, a korien je i prilikom poravnanja salda i kao valutna rezerva nacionalnih emisionih banaka. eEurope: eEurope 2002 informatiko drutvo za sve nas jeste akcioni plan usvojen 2000. godine, iji je inicijator bio Evropski savet. Plan je usvojen sa ciljem da EU postane

370

ABC EVROPE

trino najkonkurentnije i najdinaminije drutvo na svetu, koje bi koristilo sva dostupna nauna saznanja. Pored toga, on treba da objedinjuje i koordinie akcije EU i njenih drava lanica u sferi informisanja. Glavni ciljevi su smanjenje trokova, poveanje brzine pristupa informacijama i sigurnost u okviru Interneta, kao i investicije u osposobljavanje ljudi za korienje Interneta, ali i poveanje njegovog broja korisnika. EFTA: Evropska zona slobodne trgovine (EFTA) nastala je 1960. godine kao reakcija na osnivanje EEZ, a sa ciljem da predupredi opasnost od ekonomske diskriminacije. Vremenom, obe organizacije uspostavile su bliske ekonomske odnose, koji su 1994. godine rezultirali osnivanjem Evropskog ekonomskog prostora (EEP). Zahvaljujui tome to je sve vei broj drava lanica sukcesivno pristupao Zajednici, EFTA je polako gubila na znaaju. Nakon to su 1995. godine Evropskoj uniji pristupili Finska, vedska i Austrija, lanice Evropske zone slobodne trgovine ostali su jedino jo Island, Lihtentajn, Norveka i vajcarska. Internet: www.efta.int/structure/main/index.html EFTA-proirenje: Poslednje proirenje EU na ukupno 15 drava lanica usledilo je 1. januara 1995. godine. Nakon to su u aprilu 1994. godine sa tadanjim lanicama EFTA, Austrijom, vedskom, Finskom i Norvekom, uspeno okonani pregovori o pristupanju Evropskoj uniji, u svakoj od navedenih drava koje su izrazile spremnost da pristupe Evropskoj uniji organizovan je referendum. Pri tome je veina stanovnika Norveke, kao to je, uostalom, ve bio sluaj 1972. godine, glasala protiv lanstva u EU, i na taj nain spreila pristupanje Norveke EU. Ekoloka kontrola: Nakon to je, 1995. godine, usvojena Uredba o obavljanju ekoloke kontrole, preduzeima se prua mogunost da se najmanje svake tree godine podvrgnu kontroli na osnovu koje se utvruje da li preduzee zadovoljava ekoloke propise. Ukoliko kontrola, koju obavlja nezavisna institucija koju je za to akreditovala drava, pokae da preduzea primenom konkretnih mera postiu zavidan nivo zatite ivotne sredine, preduzeima se dozvoljava da u zaglavlja svojih pisama unesu odgovarajui ekoloki simbol EU. Erasmus: Erasmus (European Community Action Scheme for the Mobility of University Students) predstavlja deo obrazovnog programa Sokrates. Program za unapreenje mobilnosti u okviru univerzitetskog obrazovanja unutar EU tee od 1987. godine i on, izmeu ostalog, pomae razmenu studenata i univerzitetskih nastavnika, kao i saradnju evropskih visokokolskih ustanova. Ukupan broj visokokolskih institucija kojima je tokom 2000. godine u tu svrhu pruena odgovarajua pomo je 1.814, a 229.000 studenata i 45.000 nastavnika dobili su stipendije za boravak u inostranstvu, i to sa ciljem da se obezbedi gore pomenuta mobilnost. Kontakt-adresa: DAAD, Arbeitsstelle Erasmus, Kennedyallee 50, 53175 Bonn. Internet: www.daad.de EUREKA: EUREKA (European Research Coordination Agency) predstavlja evropsku inicijativu koja je nastala 1985. godine sa ciljem da se intenzivira saradnja u oblasti istraivanja i tehnologije (Politika u oblastima istraivanja i tehnologije). Intenzivnija industrijska, tehnoloka i nauna saradnja treba da poboljaju konkurentnost Evrope u kljunim obla-

ABC EVROPE

371

stima budunosti. lanovi inicijative su Evropska komisija, 15 drava lanica EU i 16 drugih drava. Odluku o iskljuivo civilnim projektima donose predstavnici industrije, nauke i vlada drava uesnica. Projekti se organizuju na osnovu privatne inicijative, a postoji mogunost preuzimanja do 50% njihovih trokova. Kontakt-adresa: EUREKA-Bro, Bundesministerium fr Bildung, Wissenschaft, Forschung und Technologie, Linder Hhe, 51147 Kln. Internet: www.eureka.be/home Eurochambres: Evropska krovna organizacija industrijskih i trgovinskih komora Eurochambres osnovana je 1958. godine sa seditem u Briselu. Pod njenim okriljem su 34 nacionalna saveza, a meu njima je i industrijska i trgovinska komora SR Nemake sa seditem u Berlinu. Eurochambres je glavni predstavnik preko 1.300 industrijskih i trgovinskih komora, koje sa svoje strane zastupaju interese vie od 14 miliona preduzea u Evropi (Predstavnitva interesa). Adresa: 5, Rue Archimde, bote 4, B1040 Bruxelles. Internet: www.eurochambres.be EURYDICE: Informaciona mrea Evropske unije, EURYDICE, koja postoji od 1980. godine omoguila je dravnim i upravnim organima Zajednice da putem razmene pitanja i odgovora saine baze podataka sa informacijama o arolikim obrazovnim sistemima u Evropi. Adresa: Rue dArlon 15, B1050 Bruxelles. Internet: www.eurydice.org Evro-grupa: Ranija Evro11-grupa predstavlja neformalno telo iji je zadatak da koordinira saradnju drava lanica Monetarne unije. U okviru njega ministri privrede i finansija, i to, po pravilu, pre zasedanja Ecofin saveta, zajedno sa po jednim svojim savetnikom, jednim lanom direkcije Evropske centralne banke, jednim predstavnikom Komisije i predsedavajuim Odbora za ekonomiju i finansije razmatraju pitanja povezana sa njihovom posebnom odgovornou za zajedniku valutu. Nakon donoenja odluke da Grka postane 12. drava lanica Ekonomske i monetarne unije, grupa je, u leto 2000. godine, preimenovana u evro-grupu. Centralno telo za koordinaciju ekonomske i finansijske politike i nadalje ostaje Ecofin savet u kome su zastupljene sve drave lanice EU. Evropa-Unija: Evropa-Unija-Nemaka predstavlja nadstranaki interesni savez koji se zalae za stvaranje Sjedinjenih evropskih drava. Kontakt-adresa: Europa-Zentrum, Bachstrae 32, 53115 Bonn. Internet: www.europa-wweb.de Evropska agencija za ivotnu sredinu: Osnovana 1994. godine u Kopenhagenu, Evropska agencija za ivotnu sredinu prikuplja podatke koji su relevantni za zatitu prirodne sredine, a sve sa ciljem da se poboljaju preduslovi za efikasnije sprovoenje politike zatite ivotne sredine. Adresa: 6 Kongens Nytorv, DK1050 Kopenhagen. Internet: www.eea.eu.int Evropska banka za obnovu i razvoj: Odobravanjem kredita Evropska banka za obnovu i razvoj (Banka za Istonu Evropu), koja je osnovana 14. aprila 1991. godine sa seditem u Londonu, pomae na slian nain kao i Evropska investiciona banka privatne i preduzetnike inicijative i izgradnju infrastrukture, a sve sa ciljem da se dravama Srednje

372

ABC EVROPE

i Istone Evrope olaka prelazak na otvorenu trinu privredu. Ova Banka prisutna je u ukupno 27 drava. EU i njene drave lanice su, kao osnivai sa 51% kapitala, veinski vlasnici Banke za Istonu Evropu. Adresa: GB-London EC2A 2EH, One Exchange Square. Internet: www.ebrd.com Evropska konferencija: Godine1997. je, na osnovu odluke Evropskog saveta, u Luksemburgu ustanovljena Evropska konferencija u okviru koje se sastaju drave lanice EU, kao i one evropske drave koje bi mogle da budu primljene u lanstvo, a ujedno streme ka istim unutranjim i spoljnim ciljevima Unije. Prvo zasedanje Konferencije odrano je u martu 1988. godine u Londonu, a na njoj su uestvovali predstavnici 26 drava. Znaajni ciljevi Evropske konferencije su dopuna strukturiranog dijaloga sa kandidatima za lanstvo u EU, kao i nastavak razgovora sa onim dravama s kojima nisu zapoeti direktni pregovori o pristupanju Evropskoj uniji. Evropska ministarska konferencija (EMK): U jesen 1992. godine, osnovana je Konferencija evropskih ministara nemakih saveznih pokrajina. Cilj EMK-a je da ostvari bolju koordinaciju interesa pokrajina u domenu evropske politike. Internet: www.europaminister.de Evropska odbrambena zajednica (EOZ): Koncept Evropske odbrambene zajednice bio je zasnovan na Plevenovom planu za stvaranje evropske armije, koji je, 1950. godine, predoen Nacionalnoj skuptini Francuske. Njime je, umesto postojeih nacionalnih armija, bilo predvieno stvaranje jedinstvene evropske armije. Vlade Belgije, SR Nemake, Francuske, Luksemburga, Holandije i Italije su, 25. maja 1952. godine, potpisale ugovor o stvaranju Evropske odbrambene zajednice. Francuska nacionalna skuptina skinula je, meutim, 30. avgusta 1954. godine Ugovor EOZ sa dnevnog reda, te je njeno osnivanje propalo (Evropska bezbednosna i odbrambena politika). Evropska politika saradnja (EPS): Poev od 1970. godine, EPS predstavlja sistem saradnje i usaglaavanja stavova drava lanica u oblasti spoljne politike. Neprekidnom meudravnom koordinacijom lanice EZ nastojale su da na spoljnopolitikom planu nastupaju po mogustvu jedinstveno. Definisana 1987. godine u okviru Jedinstvenog evropskog akta, EPS je potpisivanjem Ugovora iz Mastrihta prerasla u Zajedniku spoljnu i bezbednosnu politiku (ZSBP). Evropska svemirska agencija (ESA): ESA (European Space Agency) osnovana je 1975. godine i njeno sedite se nalazi u Parizu. Agencija koordinie saradnju evropskih drava u oblasti kosmikih istraivanja i svemirske tehnologije, kao i saradnju sa amerikom organizacijom za istraivanje svemira (NASA). Njeni zadaci su iskljuivo mirnodopske prirode. Zavidni uspesi postignuti su u oblasti satelitske tehnike, ali i u okviru razvoja evropske rakete-nosaa Ariane i svemirske laboratorije Spacelab. Adresa: 810 Rue Mario Nikis, F75738 Paris Cedex 15. Internet: www.esa.int Evropska vozaka dozvola: Poev od 1999. godine, drave lanice EU mogu da izdaju Evropske vozake dozvole koje imaju format kreditnih kartica. Novinu, izmeu osta-

ABC EVROPE

373

log, predstavljaju podela na kategorije (A motorcikli; B putnika vozila; C teretna vozila; D autobusi; E prikolice preko 750 kg nosivosti), kao i redovni lekarski pregledi na osnovu kojih se utvruje zdravstvena sposobnost vozaa C i D kategorije. Prilikom selidbe u neku drugu dravu lanicu, EU vozai vie ne moraju da vade novu vozaku dozvolu. Obaveza zamene starih vozakih dozvola, meutim, ne postoji. Evropska zajednica za atomsku energiju (Euroatom): Osnovana zajedno sa EEZ, 1957. godine, Evropska zajednica za atomsku energiju, poznata i kao Euroatom, jedna je od tri Evropske zajednice. Njen zadatak je da kontrolie korienje atomske energije u civilne svrhe, kao i da koordinie saradnju izmeu drava lanica. Ugovor o osnivanju Euroatom-a nalae obavezu stvaranja pravnog sistema koji regulie upotrebu nuklearnih materija, ali i osnivanje bezbednosnih i kontrolnih institucija, i to sa ciljem da se na odgovarajui nain regulie meunarodno snabdevanje drava lanica nuklearnim materijalom i nuklearnom tehnikom. Euroatom poseduje svoj vlastiti istraivaki centar. Na osnovu Ugovora o spajanju izvrnih organa Evropskih zajednica, 1967. godine dolazi do objedinjavanja organa Evropske ekonomske zajednice, Evropske zajednice za atomsku energiju i Evropske zajednice za ugalj i elik. Evropska zajednica za ugalj i elik (EZU): Evropsku zajednicu za ugalj i elik su, 1951. godine, kao prvu od Evropskih zajednica, osnovali SR Nemaka, Francuska, Italija i drave Beneluksa. Stvaranje zajednikog trita za proizvode od uglja i elika imalo je, izmeu ostalog, za cilj da SR Nemaku ukljui u posleratnu Evropu, te da osigura mir u Zapadnoj Evropi. Na osnovu tzv. Ugovora o spajanju 1967. godine objedinjeni su izvrni organi Evropske zajednice za ugalj i elik, Evropske ekonomske zajednice i Evropske zajednice za atomsku energiju. Evropske studije: Evropske studije u Briu, koje su 1949. godine osnovale drave lanice Saveta Evrope, pruaju diplomiranim studentima mogunost da se u okviru jednogodinjih postdiplomskih studija intenzivnije bave evropskim integracijama, te da, na kraju, steknu odgovarajuu diplomu. Mogunost upisa imaju kandidati koji poseduju diplomu iz oblasti pravnih, ekonomskih, ili politikih nauka i koji u dovoljnoj meri vladaju jezicima na kojima se odrava nastava evropskih studija, a to su engleski i francuski. Nakon otvaranja Srednjoevropskih i Istonoevropskih drava, u Natolinu/Varava osnovan je drugi Institut za evropske studije. Ukupan broj studenata koji svake godine mogu da studiraju u Briu i Natolinu iznosi 375. Nemake stipendije za evropske studije dodeljuje Evropski pokret Nemake. Adresa: College dEurope, Dyver 11, B8000 Brgge. Kontakt-adresa: Europisches Informationszentrum, Bundesallee 22, 10717 Berlin. Internet: www.coleurop.be Evropski biro za ekologiju (EBE): Evropski biro za ekologiju, ije je sedite u Briselu, predstavlja krovnu organizaciju koja objedinjava 134 ekoloke organizacije iz ukupno 25 drava. Kao interesna zajednica, koja se bavi pitanjima zatite ivotne sredine, EBE koordinie rad ekolokih organizacija, koje su najveim delom decentralizovane, a ujedno slui i kao njihova centrala za komunikaciju. Adresa: 34, Boulevard de Waterloo, B1000 Bruxelles. Internet: www.eeb.org

374

ABC EVROPE

Evropski centar za parlamentarnu nauku i dokumentaciju: Zadatak centra, koji je 1977. godine osnovala Konferencija predsednika parlamenta u Luksemburgu, jeste da osigura saradnju i pospei razmenu informacija izmeu evropskih parlamenata. Da bi parlamenti mogli da koriste iskustva drugih drava, te da bi se, shodno tome, izbeglo dupliranje poslova, oformljena je obimna baza podataka. Adresa: Evropski parlament, Rue Wiertz, B1047 Bruxelles. Internet: www.ecprd.org Evropski ekoloki simbol: Evropski ekoloki simbol, koji je po prvi put dodeljen 1994. godine, treba potroaima irom Evrope da prui mogunost da se svesno opredeljuju za ekoloke proizvode, te da se na taj nain povea potranja za ovom vrstom proizvoda. EU je utvrdila kriterijume za dodelu ekolokih simbola, a njih dodeljuju nadlene nacionalne institucije. Simbol ima izgled cveta sa laticama u obliku zvezde. Evropski ekonomski prostor (EEP): Na osnovu Ugovora o stvaranju EEP, evropski ekonomski prostor ine teritorije 15 drava lanica EU i EFTA-drava, Norveke, Lihtentajna i Islanda. Nakon negativnog ishoda referenduma, vajcarska nije mogla da pristupi Evropskom ekonomskom prostoru. Poev od 1994. godine, na ovom prostoru je omogueno slobodno kretanje roba, usluga, kapitala i radne snage, i to na nain kako se to ini na unutranjem tritu bez dravnih granica. Da bi se to ostvarilo, EFTA-drave su potpisivanjem EEP-ugovora preuzele, izmeu ostalog, i okruglo 80% EZ-propisa relevantnih za ureenje unutranjeg trita. Evropski fond za izbeglice: Odlukom Saveta, donetom 28. septembra 2000. godine, osnovan je Evropski fond za izbeglice. On omoguava pruanje hitne pomoi u sluajevima masovnog priliva izbeglica i prognanih lica, a ujedno podrava i mere drava lanica. Za period od 2000. do 2004. godine u te svrhe predviena su sredstva u ukupnom iznosu od 216 miliona evra. Evropski fond za razvoj (EFR): Evropski fond za razvoj, koji je 1957. godine osnovala EZ, sa obavezom da njegov budet pune drave lanice, finansira mere kojima je cilj ekonomski i socijalni razvoj AKP-drava (Razvojna politika). Pored privrednih i socijalnih investicionih projekata, iz Fonda se finansiraju i mere vezane za ostvarivanje tehnike saradnje, mere kojima je cilj laki trini plasman izvoznih proizvoda, kao i mere pruanja pomoi u sluaju posebnih opasnosti. Deo sredstava fonda koristi se, pored toga, za stabilizaciju izvoznih prihoda preko Stabex sistema za usmerene mere podrke prihodima. Sredstva koja fond koristi odobravaju se uvek na vremenski period od 5 godina. Za period 20002005. EFR raspolae sa ukupno 13,5 milijardi evra. Evropski fond za razvoj i garancije u poljoprivredi (EFRGP): EFRGP slui za finansiranje Zajednike poljoprivredne politike drava lanica EU. Fond na sebe preuzima zadatke pruanja pomoi tritu i procesima restrukturiranja agrara. Podeljen je u dva zasebna odeljenja: Odeljenje garancija, nadleno za finansiranje subvencionisanja cena i izvoznih naknada koji poljoprivrednim proizvoaima obezbeuju fiksne cene, i Odeljenje razvoja, koje subvencijama pomae racionalizaciju, modernizaciju i strukturna poboljanja u oblasti poljoprivrede. Budet fonda za 2001. godinu iznosio je 43,797 milijardi evra.

ABC EVROPE

375

Evropski fond za regionalni razvoj (EFRR): EFRR osnovan je sa ciljem da smanji postojee razlike izmeu regiona Zajednice. Ustanovljen 1975. godine, Fond prua finansijsku pomo razvoju siromanijih regija. EFRR je, u finansijskom pogledu, ubedljivo najvei strukturni fond EU (Regionalna, strukturna i koheziona politika). EFRR je tokom 2001. godine raspolagao budetskim sredstvima u ukupnom iznosu od 15,726 milijardi evra. Evropski fond za socijalni razvoj (EFSR): Osnovan 1960. godine, EFSR predstavlja najvaniji instrument socijalne politike EZ. Njegov zadatak je da prua odgovarajuu pomo u okviru profesionalnog obrazovanja i prilikom prekvalifikacija, ali i da otvara nova radna mesta. Otprilike 75% odobrenih sredstava slue za borbu protiv nezaposlenosti mladih. U okviru redefinisanja razvojnih ciljeva, Evropskom fondu za socijalni razvoj dodeljeno je sledeih pet delokruga zadataka: razvoj aktivne politike trita rada u cilju borbe protiv nezaposlenosti, pruanje pomoi u okviru socijalizacije, omoguavanje usavravanja i stvaranje obrazovnih sistema sa ciljem da se omogui lake zapoljavanje ljudi, mere u cilju anticipiranja i lakeg ostvarivanja ekonomskih i socijalnih promena, poveanje zastupljenosti ena na tritu rada. Tokom 2001. godine, za potrebe ESFR-a u budetu EZ izdvojena su sredstva u visini od 9,264 milijardi evra Evropski investicioni fond (EIF): Zadatak Evropskog investicionog fonda osnovanog 1994. godine je da doprinese razvoju privrede u dravama lanicama. Fond, koji raspolae sa 2 milijarde evra vlastitog kapitala, prua pomo pri osnivanju i razvoju malih i srednjih preduzea. On preuzima garancije za rizini plasman kapitala i za dodelu kredita. Evropska investiciona banka (EIB) je, poev od juna 2000. godine, veinski akcionar Evropskog investicionog fonda i zajedno sa njim ini EIB-grupaciju. Internet: www.eif.org Evropski monetarni institut (EMI): Osnovan 1994. godine, Evropski monetarni institut je dravama lanicama EU pruao pomo u okviru priprema za stvaranje Ekonomske i monetarne unije, a ujedno je i razradio koncept monetarne politike na evro-prostoru. Iz njega je, 1988. godine, proistekla Evropska centralna banka. Evropski monetarni sistem (EMS): Evropski monetarni sistem, koji je ustanovljen 1979. godine, bio je sistem fiksnih, ali i fleksibilnih kurseva valuta drava lanica EZ. Tokom osamdesetih godina, on je doprineo ogranienju kolebanja vrednosti valuta, a ujedno je pruao i podsticaje voenju politike ekonomske stabilnosti. Valute koje su bile sastavni deo Evropskog monetarnog sistema mogle su po pravilu da odstupaju za 2,25% od utvrenog valutnog kursa. Stabilnost valuta branjena je intervencijama centralnih banaka. Zahvaljujui uspehu Evropskog monetarnog sistema, dolo je do reaktiviranja planova za osnivanje Ekonomske i monetarne unije. U toku krize EMS-a nastale 1993. godine monetarni sistem je u svom izvornom obliku praktino ukinut, poto je raspon moguih odstupanja povean na 15%. Sa nastankom monetarne unije prestaje da bude na snazi EMS. etiri drave EU koje nisu lanice monetarne unije imaju mogunost da, uz pomo evropskog deviznog kursnog mehanizma (DKM II), svoje valute dobrovoljno veu za evro.

376

ABC EVROPE

Evropski omladinski centar: Evropski omladinski centri su meunarodni centri Saveta Evrope za obrazovanje i susrete mladih u Strazburu i Budimpeti. U njima se organizuju seminari i kursevi za evropske omladinske organizacije, a sve sa ciljem da im se prui mogunost da se organizuju na nivou Evrope, da unaprede meusobnu saradnju, da razmenjuju informacije i da iznose svoje stavove. Adresa: Rue Pierre de Coubertin 30, F67000 Strasbourg Wacken; Zivatar utca 13, H1024 Budapest. Internet: www.coe.fr/Youth/home.htm Evropski omladinski forum EU: Osnovan 1978. godine, Evropski omladinski forum EU predstavlja savez omladinskih organizacija Zajednice. On slui kao politika platforma omladinskih organizacija u odnosu na organe EU i zalae se za uestvovanje mladih u daljem razvoju EU (Politika vezana za omladinu). lanovi foruma su nacionalni omladinski odbori drava lanica i meunarodne organizacije mladih koji ispunjavaju statutima predviene uslove. Adresa: 120, Rue Joseph II, B1040 Bruxelles. Evropski pokret: Evropski pokret, osnovan 1948. godine na Hakom kongresu, sa seditem u Briselu, predstavlja graanski i nadstranaki savez nacionalnih sekcija iz 30 zemalja i drugih organizacija i udruenja. Evropski pokret zalae se za ujedinjenje Evrope i ostvarivanje bliskih kontakata sa graanima, a pri tome se rukovodi idealom federalne dravne tvorevine. Kontakt-adresa: Deutsche Sektion der Europischen Bewegung, JeanMonnet-Haus, Bundesallee 22, 10717 Berlin. Evropski radniki saveti: Uredba o osnivanju Evropskih radnikih saveta, doneta 1994, obavezuje preduzea sa vie od 1.000 zaposlenih, a koja, pri tom, zapoljavaju najmanje 150 lica u najmanje dve drave lanice EU da osnuju Evropski radniki savet na nivou celog preduzea. Radniki saveti imaju pravo da iznose svoje stavove, a preduzea su obavezna da ih, pre donoenja znaajnijih odluka, o svemu detaljno informiu. Evropski savez sindikata (ESS): lanovi Evropskog saveza sindikata osnovanog 1973. godine sa seditem u Briselu su 65 sindikalnih saveza iz 28 evropskih zemalja, kao i 14 saveza granskih sindikata. Status posmatraa pored toga imaju jo 6 sindikalnih saveza i jedan savez granskih sindikata (Predstavnitva interesa). ESS na taj nain zastupa vie od 59 miliona lanova. Ciljevi ESS su, sa jedne strane, da zastupa socijalne, ekonomske i kulturne interese zaposlenih irom Evrope, a sa druge, da kontrolie ouvanje i jaanje demokratije u Evropi. Predstavnici ESS su lanovi veeg broja odbora Evropske unije i Evropske zone slobodne trgovine. Adresa: Emile Jacqmain 155, B1210 Bruxelles. Internet: www.etuc.org Evropski simboli: Simboli olakavaju identifikovanje ljudi sa politikim sistemima, i u pozitivnim sluajevima omoguavaju uspostavljanje bliskih kontakata sa graanima. Poev od 1968. godine, EZ/EU koristi plavu zastavu preuzetu od Saveta Evrope, na kojoj se nalazi dvanaest kruno postavljenih zlatnih zvezdica. Savet Evrope i Evropska unija kao svoju himnu koriste Odu radosti iz Betovenove Devete simfonije. Ostali evropski simboli su godinja dodela evropskih nagrada, postavljanje evropskih umesto carinskih znakova na unutranjim granicama, evropski paso, zajednika vozaka dozvola, kao i 9. maj koji se

ABC EVROPE

377

obeleava kao dan Evrope. Znaajan simbol je, svakako, i zajednika valuta sa kojom se, poev od 2002. godine, graani Evrope susreu i na ijim se novanicama i kovanicama nalaze evropski simboli. Evropski sistem centralnih banaka (ESCB): Evropski sistem centralnih banaka, uspostavljen u junu mesecu 1998. godine, sastoji se od Evropske centralne banke i nacionalnih emisionih banaka drava lanica EMU. ESCB ima zadatak da planira i realizuje monetarnu politiku Zajednice, da obavlja devizno poslovanje, da upravlja monetarnim rezervama, da obezbedi funkcionisanje platnog prometa i da kontrolie kreditne institute. ESCB je zapoeo sa radom u trenutku stupanja na snagu Ekonomske i monetarne unije (EMU), a shodno svojim statutarnim odredbama on, u prvom redu, nastoji da ouva stabilnost cena. Internet: www.ecb.int Evropski sporazumi: Ugovori o pridruivanju koje, poev od 1991. godine, sklapaju EU i drave Srednje i Istone Evrope oznaavaju se kao Evropski sporazumi. Njihov cilj je da dravama koje su u procesu tranzicije omogue potpuno uee u evropskom integracionom procesu u oblastima politike, ekonomije i trgovine (Proirenje). Oni, izmeu ostalog, predviaju da se u roku od deset godina stvori zona slobodne trgovine za industrijske proizvode. Na polju razmene dobara EU e pre svojih ugovornih partnera ukinuti mehanizme za zatitu vlastite privrede. Prve drave sa kojima je EU, u decembru 1991. godine, sklopila Evropske sporazume bile su Poljska, Maarska i SFR. Evropski sporazumi sa Poljskom i Maarskom stupili su na snagu 1. februara 1994. godine. Prvog februara 1995. godine sklopljeni su sporazumi sa Bugarskom, Rumunijom, ekom Republikom i Slovakom. Potpisivanje sporazuma sa Estonijom, Letonijom i Litvanijom usledilo je 12. juna 1995. godine, a sa Slovenijom 10. juna 1996. godine. U poreenju sa drugim oblicima pridruivanja, evropski sporazumi, kao posebno obeleje, sadre i opciju pristupanja Evropskoj uniji. Evropski ured za kontrolu droga i narkomanije: Najznaajniji zadatak Ureda za kontrolu je da Zajednicu i njene drave lanice snabdeva objektivnim, pouzdanim i na evropskom nivou uporedivim informacijama o drogama, problematici narkomanije i njenim posledicama. Ova institucija poela je sa radom 1995. godine u Lisabonu. Internet: www.emcdda.org Evropski ured za kontrolu rasizma i animoziteta prema strancima: U Beu je, 1997. godine, osnovano telo iji je zadatak da Evropskoj uniji, Savetu Evrope i dravama lanicama dostavlja objektivne, pouzdane i na evropskom nivou uporedive informacije o pojavama rasizma, neprijateljstva prema strancima i antisemitizma. Evropski ured za patente: Evropski ured za patente, ije se sedite nalazi u Minhenu, je meudravna organizacija. Zahvaljujui zatiti i jedinstvenom postupku izdavanja patentnih prava, koja vae na teritoriji svih drava lanica Evropske organizacije za patente, Evropski ured za patente prua doprinos unificiranju zatite patentnih prava u Evropi. Iako Evropski ured za patente nije institucija EU, 1975. godine je tadanjih devet drava-

378

ABC EVROPE

lanica EU potpisalo Sporazum o zajednikim patentnim pravima, kojim je bilo predvieno da patenti vae na celom unutranjem tritu. Dovoljno je da se podnese samo jedna prijava patenta pa da se dobiju patentna prava za svaku od 20 drava koje su potpisale sporazum. Adresa: Erhardtstrae 27, 80298 Mnchen. Internet: www.epo.co.at Evropski ured za saradnju u oblasti pravosua (Eurojust): Eurojust je koordinaciono telo koje je 1999. godine osnovao Evropski savet u Tampereu, a koje je predvieno Ugovorom iz Nice. Ono treba da olaka i pobolja koordinaciju istranih radnji i krivinog gonjenja. Do osnivanja Evropskog ureda za saradnju u oblasti pravosua postojalo je privremeno telo za saradnju pravosudnih institucija. Evropski univerzitetski institut (EUI): Evropski univerzitetski institut (EUI), sa seditem u mestu Fiesole, kod Firence, zapoeo je sa radom 1976. godine i predstavlja meudravnu instituciju koju su osnovale drave lanice EU. Zadatak instituta je da putem istraivanja i obrazovanja na polju filozofskih i drutvenih nauka doprinese razvoju i ouvanju kulturno-naunog naslea EU. Na ukupno etiri fakulteta (istorija i istorija kulture; ekonomske nauke; pravne nauke; politike i socijalne nauke) studiraju stipendisti sa zavrenim visokokolskim studijama. Adresa: Via die Roccettini, Badia Fiesolana, I50016 San Domenico die Fiesole. Internet: www.iue.it Evropsko jezgro: Zbog stalnog poveanja broja drava lanica, a samim tim i sve vee heterogenosti, EU je izloena opasnosti da bude liena svoje sposobnosti delovanja i daljeg razvoja. ojble/Lamers dokument, predoen 1994. godine, ponovo je oiveo debatu o tome da li bi jedno jezgro drava lanica kao to je to ve bio sluaj prilikom stvaranja Ekonomske i monetarne unije trebalo u odreenim segmentima integracionog procesa bre da se kree od ostalih drava lanica. Ostaje, meutim, nejasno da li bi stvaranje jednog ovakvog evropskog jezgra, odnosno, drugih oblika stepenaste integracije dovelo do postizanja vee efikasnosti i fleksibilnosti, ili bi, pak, izazvalo rascep unutar Evropske unije, i to stoga to bi se na taj nain stvorile razliite klase drava lanica. Klauzula o fleksibilnosti, sadrana u ugovoru iz Amsterdama, koja je modifikovana ugovorom iz Nice, definie uslove za realizaciju intenzivnije saradnje (Fleksibilnost). Evropsko vee Saveznog vea pokrajina: Evropsko vee Saveznog vea pokrajina SRN, ustanovljenog nakon donoenja Jedinstvenog evropskog akta, 1988. godine, je organ Saveznih pokrajina koji uestvuje u procesu donoenja svih odluka EU (Nemaka u EU). Shodno novoj regulativi l. 23. Ustava SRN, u aktivnostima EU ne uestvuje samo savezni parlament, ve i same pokrajine putem Saveznog vea. Kad je re o pitanjima evropske politike koja se odnose na pojedine pokrajine, one imaju pravo da uestvuju u donoenju konkretnih odluka. Pored toga, i za svako dalje prenoenje nadlenosti na EU neophodna je saglasnost Saveznog vea. U cilju efikasnijeg ostvarivanja odreenih prava Evropsko vee Saveznog vea, koje se sastoji od predstavnika 16 pokrajina, ima pravo na samostalno odluivanje (l. 52. Ustava). Evrovizija: Evrovizija predstavlja organizacioni i tehniki savez Evropske radio unije (EBU) osnovane 1950. godine. Njen zadatak je da obezbedi saradnju radio i televizijskih

ABC EVROPE

379

stanica, i da omogui razmenu programa i emisija. Razmena programa, zahvaljujui kojoj se ostvaruju ogromne utede, postala je tokom godina sve intenzivnija. Pri tome, naglasak je stavljen na prenos vesti i sportskih izvetaja. Finalitet: Dok je proces evropske integracije, od samog poetka, postepeno unapreivan, neprekidno su se paralelno vodile i rasprave o konanom politikom obliku zajednice, tj. o njenom finalitetu. Poto u vezi sa ovim pitanjem unutar EU postoje posve razliiti stavovi, esto je izbegavano pominjanje bilo kakvog oblika dravnog ureenja Evrope (Uzori). Stvaranjem Ekonomske i monetarne unije, ali i zbog predstojeeg proirenja EU postajalo je sve relevantnije sistemsko pitanje ouvanja sposobnosti funkcionisanja EU. Iznosei svoje vizije o strukturi demokratske Evrope i podeli zadataka unutar nje, mnogi ugledni Evropljani su tokom poslednjih godina doprineli oivljavanju ove debate. Usvajanje Povelje o osnovnim pravima na zasedanju Evropskog saveta u Nici, kao i debata o stvaranju evropskog ustava, koja e zacelo uslediti nakon potpisivanja ugovora iz Nice, ograniie pitanje finaliteta, odnosno, krajnjeg ishoda na okvire politike Agende. FORCE: FORCE (Formation continue en Europe) predstavlja akcioni program EU za pruanje pomoi u okviru strunog usavravanja. Adresa: Bundesinstitut fr Weiterbildung, Fehrbelliner Platz 3, 10707 Berlin. Fueovi planovi: Fueovi planovi predstavljali su pokuaj da se stvori opti politiki okvir saradnje izmeu drava lanica EEZ. Plan, koji je prema idejama predsednika Francuske, de Gola, u novembru 1961. godine, izradio francuski diplomata Fue, sadrao je postupak za usaglaavanje stavova drava lanica. Nakon to je prvi koncept plana doveo do iznoenja niza zahteva za njegovu promenu, francuska delegacija je, u januaru 1962. godine, neoekivano predstavila drugi Fueov plan koji su preostale drave lanice EEZ odbacile kao korak unazad. Razlog neuspeha ovih planova krije se u razliitim predstavama o nainu ostvarivanja integracije: dok je Francuska teila Evropi nezavisnih otadbina, preostale drave EEZ elele su da ostvare oblik integracije sa samostalnim evropskim institucijama. Generalni sporazum o carinama i trgovini (GATT): GATT (General Agreement on Tariffs and Trade) predstavlja opti carinski i trgovinski sporazum koji ima za cilj da eliminie trgovinske barijere. Nakon nekoliko rundi pregovora, GATT je, 1995. godine, prerastao u Svetsku trgovinsku organizaciju (STO) koja je od tog trenutka postala nadlena za reavanje pitanja prekogranine trgovine. Granina taksa za ujednaavanje cena: Prilikom uvoza odreenih poljoprivrednih proizvoda postoji mogunost da se unutar EU naplauju takse za izjednaavanje cena. One izjednaavaju razlike u ceni po osnovu kolebanja deviznih kurseva u okviru Zajednice, i na taj nain stabilizuju zajedniki nivo cena. Nakon uvoenja evra, ovaj instrument je izgubio na znaaju. Granine kontrole: Usled razliitih nacionalnih pravnih, poreskih, medicinskih i bezbednosnih propisa neophodno je da se na graninim prelazima izmeu pojedinih drava

380

ABC EVROPE

obavljaju kontrole roba i ljudi. Rokovima za okonanje procesa stvaranja unutranjeg trita bilo je predvieno da se na osnovu harmonizacije, ili meusobnog priznavanja razliitih propisa do 1. januara 1993. godine ukinu granine kontrole unutar Zajednice. U oblasti kretanja roba ovaj cilj je u potpunosti ostvaren, ali je zbog nacionalnih otpora i nereenih bezbednosnih problema proces ukidanja kontrole ljudi u okviru engenskog sporazuma usporen. Tako su tek u martu 1995. godine u potpunosti ukinute sistematske granine kontrole na teritoriji osam drava koje su potpisale engenski sporazum. Nakon to su se tokom proteklih godina i druge drave prikljuile ovom sporazumu, odgovarajue granine kontrole danas se obavljaju jedino jo u Velikoj Britaniji i Irskoj. Harmonizacija: Da bi se spreio nastanak poremeaja na zajednikom tritu, merama harmonizacije uklanjanju se razlike izmeu pravnih i upravnih propisa. Tako, na primer, l. 9497 Ugovora o osnivanju EZ predviaju obavezu usaglaavanja onih pravnih propisa koji neposredno utiu na nain funkcionisanja zajednikog trita. Odluke koje se odnose na harmonizaciju pravnih propisa Savet, u naelu, usvaja u vidu smernica. Harmonizacija carinskih propisa: Da bi nakon uvoenja carinske unije mogla da se obezbedi jedinstvena primena zajednike carinske tarife, EZ je morala da harmonizuje carinske propise drava lanica. U tu svrhu uveden je carinski kodeks, a ujedno su usvojeni i novi, zajedniki propisi u cilju odbrane od uvoza onih proizvoda iz treih zemalja koji kre propise o zatiti EU. Harmonizacija poreza: Razliita poreska optereenja u dravama lanicama ometaju funkcionisanje unutranjeg trita bez granica. Jeste da je Ugovorom o osnivanju EZ (l. 93. UEZ) predviena harmonizacija indirektnih poreza na osnovu koje bi nestale poreske granice unutar Zajednice, ali, on istovremeno sadri i propis da se odluka o harmonizaciji mora usvojiti jednoglasno. Poto se harmonizacijom poreza bitno zadire u nacionalni suverenitet, nastojanja da se ona ostvari, izazivaju velike otpore. Opte poznat primer indirektnog poreza je porez na dodatnu vrednost: srazmerno pribliavanju poreza na dodatnu vrednost smanjuje se iznos dabine za poravnanje cena (Politika konkurencije). Savet je u oktobru 1997. godine usvojio smernice u vezi sa harmonizacijom poreskih stopa na dodatnu vrednost i na potronju, te je na taj nain stvorio preduslove za ukidanje graninih kontrola kod individualnih putovanja. Po pitanju robnog prometa, poreski kompromis je predviao da se, poev od 1997. godine, pree na princip zemlje porekla. Obavljanje kontrola, neophodnih zbog postojanja razliitih poreskih stopa u pojedinim dravama lanicama, odvijae se direktno u preduzeima, a ne na granici, sve dok se ne postigne konano reenje. Nakon viegodinjih pregovora, Savet je u oblasti direktnih poreza, krajem 2000. godine, postigao politiki sporazum u vezi sa donoenjem smernica za oporezivanje prihoda od kamata. Shodno postignutom sporazumu, svaka drava lanica duna je da drugoj dravi lanici automatski dostavlja informacije o prihodima koje njeni graani ostvaruju po osnovu kamata. Umesto da dostavljaju odgovarajue informacije, Belgija, Luksemburg i Austrija e tokom sedmogodinjeg prelaznog perioda od stranih graana na licu mesta naplaivati porez na prihod od kamata.

ABC EVROPE

381

Haka konferencija na vrhu: Haki samit, odran 1969. godine, predstavlja ogroman iskorak na putu ka evropskoj integraciji. Predsednici drava i vlada est drava lanica EZ utvrdili su na tom Samitu ciljeve daljeg razvoja EZ. Pored definisanja tenje spoljno-politike saradnje u okviru Evropske politike saradnje (EPS), oni su, s jedne strane, doneli odluku o proirenju Zajednice na sever, a s druge, iznoenjem planova za stvaranje Ekonomske i monetarne unije doneli su odluku o daljem ekonomskom i politikom pribliavanju drava lanica EZ. Haki kongres: Na Hakom kongresu Evropskog pokreta za ujedinjenje, odranom u maju 1948. godine, uestvovalo je ukupno 750 politiara iz gotovo svih evropskih drava. Njegovom rezolucijom zahtevalo se stvaranje ujedinjene demokratske Evrope. Zahtevi Hakog kongresa naili su na snaan odjek, a ujedno su inicirali poetak pregovora koji su godinu dana kasnije doveli do osnivanja Saveta Evrope. Istina da je Savet Evrope izglasao Evropsku konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, osnovao Evropski sud za ljudska prava i evropsku Parlamentarnu skuptinu, ali, sve to je ve bilo sadrano u Hakoj rezoluciji. Haki kongres istovremeno predstavlja zaetak Evropskog pokreta. Humanitarna pomo: Evropska unija se u svetu nalazi na prvom mestu spiska onih drava i organizacija koje dostavljaju humanitarnu pomo u krizna podruja. Tokom 2000. godine, u te svrhe izdvojen je iznos od ukupno 527 miliona evra. Najvei iznos sredstava troi se na katastrofe koje su izazvali sami ljudi. U cilju efikasnijeg delovanja, EU je, 1992. godine, osnovala Slubu humanitarne pomoi (ECHO). Cilj pruanja humanitarne pomoi je objedinjavanje hitne pomoi, rehabilitacije i razvoja. Akcije, izmeu ostalog, obuhvataju zdravstvene programe, uklanjanje mina, pomo u namirnicama, i mere za reavanje konflikata, a one se najveim delom sprovode u saradnji s drugim meunarodnim i nevladinim organizacijama. Instrumenti finansiranja razvoja ribarstva (IFRR): IFRR je ustanovljen 1993. godine u okviru reformi strukturnih fondova (Regionalna, strukturna i koheziona politika). On, izmeu ostalog, objedinjuje mere pomoi u neophodnim strukturalnim prilagoavanjima u regijama u kojima se ljudi prevashodno bave ribarstvom (Politika u oblasti ribarstva). Za strukturno-politike mere u budetu EU je tokom 2001. godine bio predvien iznos od ukupno 568,2 miliona evra. Izvozne subvencije: Prilikom izvoza agrarnih proizvoda u tree drave Evropska unija poljoprivrednim proizvoaima isplauje izvozne subvencije (Poljoprivredna politika). One imaju za cilj da eliminiu razlike izmeu cene koja vai na tritu EU i po pravilu nie cene na svetskom tritu. Izvozne stimulacije predstavljaju varijabilne subvencije koje seljacima, s jedne strane, garantuju minimalne cene za njihove proizvode, dok, s druge strane, istovremeno omoguavaju plasman trinih vikova poljoprivrednih proizvoda na svetsko trite. Izvozne subvencije predstavljaju pandan naplati prelevmana prilikom uvoza agrarnih proizvoda na trite Evropske unije. Jedinstveni evropski akt: Jedinstvenim evropskim aktom (JEA), koji je stupio na snagu 1987. godine dopunjeni su i modifikovani Rimski ugovori. JEA je u veem broju obla-

382

ABC EVROPE

sti proirio nadlenosti Zajednice, ali je, isto tako, poboljao i postupke donoenja odluka. Uvoenje mogunosti da se u okviru procesa saradnje odluke donose kvalifikovanom veinom glasova predstavljalo je, izmeu ostalog, i jedan od elementarnih preduslova za zaokruivanje procesa stvaranja unutranjeg trita. Sa politikog stanovita, cilj JEA bio je stvaranje unutranjeg trita. JEA je, pored toga, stvorio i ugovorne osnove Evropske politike saradnje. Proces koji je produbljen donoenjem JEA nastavljen je donoenjem Ugovora iz Mastrihta (1993. godine), Amsterdama (1999) i Nice (potpisan 2001). Kabotaa: Pojam kabotaa podrazumeva pruanje svake profesionalne usluge transporta unutar jedne zemlje, bez prelaska meudravnih granica. Ovakvu vrstu usluga ranije su, po pravilu, mogla da pruaju iskljuivo domaa preduzea. Evropska unija je ovu odredbu u vazdunom saobraaju ukinula 1997. godine, a u drumskom saobraaju 1998. godine. Klauzula o suspenziji: Nakon ratifikacije Ugovora iz Amsterdama, u Ugovoru o osnivanju EU postoji klauzula da se u sluaju tekih i uestalih krenja ljudskih prava i osnovnih sloboda dravama lanicama mogu uskratiti odreena prava, ukljuujui tu ak i pravo glasa u okviru Saveta (l. 7 Ugovora o osnivanju EU; l. 309 Ugovora o osnivanju EZ). Da bi do toga dolo, neophodno je da Savet, tj. predsednici drava i vlada, na predlog jedne treine drava lanica, ili Evropske komisije, uz prethodnu saglasnost Evropskog parlamenta jednoglasno (bez glasa drave o kojoj je re) konstatuju da postoji teko i dugotrajno krenje naela slobode, demokratije, ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno, ugroavanje pravne sigurnosti. Kvalifikovanom veinom glasova Saveta suspenzija moe da se modifikuje, ili da se u potpunosti ukine. Nakon ratifikacije Ugovora iz Nice, i Evropskom parlamentu omogueno je da Savetu podnese zahtev da se preispita da li je dolo do krenja gore navedenih prava (l. 7 Verzije ugovora o Evropskoj uniji iz Nice). Kodeks ponaanja Evropske komisije: Nakon uskraivanja poverenja Evropskoj komisiji, koja je 1999. godine dovela do njene kolektivne ostavke, novi predsednik Komisije, Romano Prodi, izradio je Kodeks ponaanja koji vai za sve njene lanove. Shodno njemu, zabranjuju se sve dodatne aktivnosti i obavljanje honorarnih poslova koji su neposredno povezani sa radom Komisije. lanovi Komisije su duni da pred javnost iznesu podatke o svom imovinskom stanju, kao i o imovinskom stanju svojih partnera, a ujedno im se zabranjuje da primaju vrednije poklone. Kodeks, osim toga, sadri i stroe odredbe u vezi sa slubenim putovanjima i angaovanjem lanova Komisije u industrijskim preduzeima nakon prestanka mandata. Poto Komisija, shodno odredbama Ugovora o osnivanju EZ, do stupanja na snagu Ugovora iz Nice moe da podnosi iskljuivo kolektivnu ostavku, Prodi je obavezao sve lanove Komisije da na njegov zahtev podnesu ostavku, ukoliko se pokae da su u svom radu nainili bitnije propuste. Kohezioni fond: Ustanovljen 1993. godine, Kohezioni fond, shodno odredbama l. 161. Ugovora o osnivanju EZ, prua finansijsku pomo u okviru zatite ivotne sredine i izgradnje saobraajne infrastrukture (Regionalna, strukturna i koheziona politika). Sredstva fonda mogu da koriste iskljuivo one drave lanice EU iji bruto nacionalni proizvod

ABC EVROPE

383

po glavi stanovnika iznosi manje od 90% proseka EU (trenutno su to Irska, panija, Portugal i Grka). Njegov zadatak je da smanji disparitete izmeu nacionalnih privreda unutar EU. U periodu 20002006, Kohezioni fond e raspolagati sa ukupno 18 milijardi evra (Agenda 2000). Komitet stalnih predstavnika (KSP/COREPER): Komitet stalnih zastupnika predstavlja telo koje je podreeno Savetu Evropske unije. Njega ine predstavnici drava lanica u rangu ambasadora i on je, shodno l. 207. Ugovora o osnivanju EZ, zaduen za pripremanje zasedanja Saveta, kao i za zadatke koje mu Savet poveri. Komitet stalnih predstavnika sastoji se iz dva dela, a njihovi sastanci odravaju se otprilike jednom nedeljno: KSP I ine zamenici ambasadora, a KSP II sami stalni predstavnici. Komitet stalnih predstavnika pod sobom ima otprilike 300 specijalizovanih radnih grupa. Pored toga, postoji i Specijalni komitet za poljoprivredu (SKP) koji ine predstavnici ministarstava dravalanica. Najznaajniji zadatak KSP-a je ocenjivanje zajednikih stavova, kao i pripremanje odluka Saveta, te on stoga, po pravilu, vodi raspravu jedino o posebno sloenim, ili neusaglaenim materijama. Komitologija: Pojam komitologija opisuje nain na koji Savet upravlja izvrnim ovlaenjima Komisije. Evropska komisija je, shodno Ugovoru o osnivanju EZ, po pravilu nadlena za sprovoenje odluka koje je doneo Savet (l. 202. Ugovora o osnivanju EZ). Sprovoenje ove odredbe u delo Savet poverava komitetima nacionalnih eksperata koji, zavisno od osetljivosti pitanja o kojima se odluuje, potpomau izvrni rad Komisije tako to joj pruaju savete, zajedno sa njom donose odluke, ili reguliu njen rad. Ovakav postupak ima za cilj da mere koje se donose budu u potpunosti usklaene sa prilikama koje vladaju unutar drava lanica EU. Na osnovu tzv. Komitoloke uredbe, donete u julu 1987. godine, Savet je imao mogunost da bira za koju e se vrstu komiteta odluiti. On je teio da za to ovlasti Regulativni komitet, koji bi imao mogunost da ukine mere Komisije i da ih, nakon toga, ponovo vrati Savetu na odluivanje. Savet je, 1999. godine, usvojio novu Komitoloku uredbu, koja sadri kriterijume za izbor vrste komiteta. Uredbom je Evropskom parlamentu, pored toga, omogueno da, u sluajevima, kad se pravni akti usvajaju na osnovu postupka saodluivanja, dobije pravo glasa po pitanju izvrnih ovlaenja sadranih u pravnim aktima. Kako bi sistem rada komiteta postao transparentniji, dokumenti komiteta objavljuju se u javnom registru. Konstruktivno uzdravanje: U oblasti Zajednike spoljne i bezbednosne politike Ugovorom iz Amsterdama bilo je predvieno da se u okviru Saveta sve odluke donose jednoglasno. Svakom lanu Saveta pruena je, meutim, mogunost da bude uzdran i da izda formalno saoptenje. Na taj nain, omogueno je da se usvoji odluka koja je obavezujua za Uniju, ali ne i za dravu iji se predstavnik uzdrao od glasanja. Ali, ako broj uzdranih glasova pree jednu treinu svih glasova, odluka ne moe da se usvoji (l. 23. Ugovora o osnivanju EU). Kontrola fuzionisanja: Nakon to je 1990. godine na snagu stupila Uredba o kontroli fuzionisanja preduzea, preduzea od opteg drutvenog znaaja koja planiraju da se

384

ABC EVROPE

fuzioniu ne podleu vie nacionalnom pravu o kartelima, ve kontroli Komisije (Politika konkurencije). Fuzionisanje preduzea ima opti drutveni znaaj, ako se u toku njega premae granine vrednosti utvrene odredbama Uredbe. Cilj kontrole fuzionisanja jeste da se unutar odreenih sektora privrede sprei nastajanje trine dominacije. Konvent: Na Samitu odranom 1999. godine u Kelnu Evropski savet je doneo odluku da osnuje telo koje bi za potrebe EU izradilo Povelju o osnovnim pravima. Sastavljeno prevashodno od lanova Evropskog i nacionalnih parlamenta, ovo telo je pod rukovodstvom biveg predsednika SR Nemake Romana Hercoga analogno nacionalnim skuptinama sebe imenovalo za Konvent. Krajem 2000. godine, Konvent je predoio Povelju. Zbog uspeha koji je ovaj konvent postigao, trenutno se razmatra mogunost da se 2004. godine, kao alternativa, ili dopuna Meuvladine konferencije oformi novi Konvent. Kotonu sporazum: Ugovorom koji su 23. juna 2000. godine potpisali EU i 77 zemalja Afrike, Kariba i pacifikog regiona (AKP drave) nastavljena je razvojna saradnja definisana Sporazumom iz Lomea, ali su njime utvreni i novi prioriteti. Napori asocijacije osnovane ovim Ugovorom treba da budu usredsreeni na borbu protiv siromatva, intenziviranje politikog dijaloga, sistematino ukljuivanje nedravnih aktera, trgovinsku regulativu usklaenu sa novim odredbama Svetske trgovinske organizacije, kao i na korenitu reformu sistema za dodelu finansijske pomoi. Sporazum je zakljuen na 20 godina. U periodu od 2000. do 2005. godine, EU u tu svrhu na raspolaganje stavlja iznos od ukupno 13,5 milijardi evra. Kriterijumi konvergencije: Kriterijumi konvergencije, sadrani u Ugovoru iz Mastrihta, sluili su i slue kao uslov za pristupanje Ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU), koja je zvanino stupila na snagu 1. januara 1999. godine. Preduslov za uee u EMU je da svaka drava (a) moe da prui dokaze o dugoronoj stabilnosti cena, (b) da nema prekomerni budetski deficit, (c) da u okviru Evropskog monetarnog sistema (EMS) u toku dve godine nije izazvala poremeaj monetarnog kursa, i (d) da je kamatna stopa na dugorone kredite maksimalno za 2% vea od kamatne stope koja postoji u zemljama sa najstabilnijim cenama (l. 121. Ugovora o osnivanju EZ). Predsednici drava i vlada EU su, u maju 1998. godine, konstatovali da je ukupno 11 zemalja u referentnoj 1997. godini ispunjavalo predviene kriterijume konvergencije i da od 1999. godine mogu da uestvuju u Ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU). Dve godine kasnije, i Grka je ispunila propisane kriterijume, te je kao dvanaesta drava lanica pristupila EMU. Paktom stabilnosti i rasta, usvojenim 1997. godine, predviena je obaveza trajnog ispunjavanja kriterijuma konvergencije, i to sa ciljem da se na taj nain potpomogne ouvanje stabilnosti evra. Kultura 2000: Kultura 2000 predstavlja program za unapreenje saradnje u oblasti kulture i umetnosti. Ovaj program treba da doprinese stvaranju evropskog kulturnog prostora, a u tu svrhu raspolae budetom od ukupno 167 miliona evra (20002005). Kvalifikovana veina: Svoje odluke Savet donosi jednoglasno, prostom, ili kvalifikovanom veinom glasova. Usvajanjem Jedinstvenog evropskog akta, Ugovora iz Mastrihta

ABC EVROPE

385

(1993) i Ugovora iz Amsterdama (1999) proirene su oblasti u kojima se odluke mogu donositi kvalifikovanom veinom glasova. lanom 205. Ugovora o osnivanju EZ predvieno je da kod odluivanja kvalifikovanom veinom glasova Nemaka, Francuska, Velika Britanija i Italija imaju po deset glasova, panija osam, Belgija, Holandija, Grka i Portugal po pet, Austrija i vedska po etiri, Danska, Finska i Irska po tri, a Luksemburg dva glasa. Da bi se odluka usvojila, potrebna su najmanje 62 od ukupno 87 glasova. U sferi Zajednike spoljne i bezbednosne politike neophodno je, osim toga, da za odluku glasa barem deset drava lanica (dvostruka kvalifikovana veina glasova). Na neformalnom sastanku u Ionini, ministri inostranih poslova doneli su 1994. godine odluku da e se prilikom postizanja tesne kvalifikovane veine glasova najpre uiniti sve kako bi se postigla znaajnija veina. Postizanjem ovakvog kompromisa ublaeni su sukobi oko novog naina vrednovanja kvalifikovane veine do kojih je dolo nakon poslednjeg proirenja Unije. Nakon stupanja na snagu Ugovora iz Nice, doi e do promena u vezi sa ostvarivanjem kvalifikovane veine glasova, i to tako to e se ponovo odmeriti teina glasova i najmanji broj glasova koji je neophodan za usvajanje odluke. Da bi se postigla kvalifikovana veina glasova, ubudue e dodatno biti potrebna i glasovi veine drava lanica. Pored toga, i svaka drava lanica imae mogunost da podnese zahtev da se utvrdi da li konkretna kvalifikovana veina glasova obuhvata najmanje 62% ukupnog stanovnitva EU. Na taj nain, delimino su pootreni zahtevi koji se odnose na postizanje kvalifikovane veine glasova. LEADER: LEADER je zajednika inicijativa Evropske unije u okviru strukturnih fondova za razvoj seoskih podruja (Regionalna, strukturna i koheziona politika). Pomo se prua privrednom razvoju seoskih optina u najnerazvijenijim regionima Zajednice. Naglasak se, pri tome, stavlja na organizaciju razvoja seoskih sredina, obezbeivanje novih kvalifikacija, unapreenje seoskog turizma, pruanje finansijske pomoi malim, ali inovativnim preduzeima, kao i na dotiranje proizvodnje kvalitetnijih poljoprivrednih proizvoda. Left-overs iz Amsterdama: Left-overs, odnosno, zaostaci jesu one materije koje je trebalo da budu ali nisu regulisane Ugovorom iz Amsterdama. Konkretno, tu je re o utvrivanju vrednosti glasova pojedinih drava lanica i o poveanju broja oblasti u kojima se odluke donose veinom glasova, ali i o sastavu i nainu organizovanja Komisije. Ti zaostaci bili su glavna tema pregovora koji su, 2001. godine, okonani potpisivanjem Ugovora iz Nice. Leonardo da Vini: Poev od 1995. godine, pod ovim imenom se objedinjavaju, dopunjavaju i nastavljaju programi u oblasti strunog obrazovanja (Obrazovna politika). Akcioni program za sprovoenje politike strunog obrazovanja Evropske zajednice zamenjuje, izmeu ostalog, sledee programe: COMETT (saradnja izmeu visokokolskih institucija i privrede u oblasti obrazovanja i strunog usavravanja), delove projekta Lingua (unapreenje usvajanja stranog jezika), PETRA (primarno struno obrazovanje), FORCE (struno usavravanje) i EUROTECHNET (inoviranje nastavnih metoda). Druga faza programa Leonardo da Vini (20002006) rauna sa budetom od ukupno 1,15 milijardi evra.

386

ABC EVROPE

LIFE: Uredbom donetom 1992. godine predvieno je stvaranje jedinstvenog instrumenta za finansiranje zatite ivotne sredine (LIFE). LIFE ima za cilj da osigura uee drava lanica u finansiranju prioritenih mera zatite ivotne sredine unutar Zajednice i u okviru meunarodne saradnje (Ekoloka politika). Za treu fazu programa LIFE, za period izmeu 2000. i 2004. godine, izdvojena su sredstva u visini od ukupno 640 miliona evra. Luksemburki kompromis: Poev od 1. januara 1966. godine, Savet je, shodno odredbama Ugovora o osnivanju EEZ, trebalo da, u okviru odreenih sfera, sa obaveze jednoglasnog donoenja odluka pree na sistem odluivanja veinom glasova. Francuska vlada je to, meutim, odbila. Poto 1. jula 1965. godine nije mogao da se postigne sporazum o problematinom pitanju finansiranja agrara, vlada Francuske je, sa ciljem da sprei donoenje odluka, povukla svog predstavnika u Savetu. Politika prazne stolice predstavljala je prvu veliku krizu EZ. Ona je okonana u januaru 1966. godine postizanjem tzv. Luksemburkog kompromisa. Njime se utvruje da u sluaju postojanja izuzetno znaajnih interesa neke drave ona vie ne moe biti jednostavno nadglasana, ve da rasprava mora da bude nastavljena sve do postizanja konsenzusa. Otvoreno je, meutim, ostalo pitanje ta su znaajni nacionalni interesi i na koji nain se u sluaju neslaganja moe postii dogovor. U godinama koje su usledile mnoge drave lanice su se pozivale na Luksemburki kompromis, spreavajui na taj nain donoenje odluka. Nakon usvajanja Jedinstvenog evropskog akta, u okviru kojeg je, izmeu ostalog, poboljan i postupak donoenja odluka, nijedna drava lanica vie se nije pozvala na Luksemburki kompromis. MEDIA: MEDIA (Measures to Encourage the Developmet of the Audio-visual Industry) predstavlja program razvoja audio-vizuelne industrije unutar Evropske unije koja slui izgradnji trino konkurentnih struktura. Finansijska pomo se prua obrazovanju i usavravanju filmskih radnika, razvoju filmskih projekata, kao i plasmanu programa irom Evrope. Druga faza programa dotirana je sa ukupno 400 miliona evra (20012005). Mesina, konferencija u Mesini: U toku Konferencije na kojoj su, 12. juna 1955. godine, u Mesini uestvovala estorica ministara spoljnih poslova Evropske zajednice za ugalj i elik usvojena je odluka da se prema modelu Montan-unije zaponu pregovori i o integraciji u drugim sektorima. Tako su, kao posledica ove odluke, 25. marta 1957. godine potpisani Rimski ugovori o osnivanju Evropske ekonomske zajednice i Evropske zajednice za atomsku energiju. NATO: NATO (North Atlantic Treaty Organization) osnovan je 4. aprila 1949. godine u Vaingtonu, kao kolektivni bezbednosni pakt. Sastavne delove ugovora predstavljaju zajednike vojne komandne institucije, obaveza meusobnog pruanja vojne pomoi, kao i intenzivnija politika, ekonomska i kulturna saradnja. NATO su osnovale sledee drave: Belgija, Danska, Francuska, Velika Britanija, Island, Italija, Kanada, Luksemburg, Holandija, Norveka, Portugal i SAD. Kasnije su im se pridruili Grka (1952), Turska (1952), SR Nemaka (1955) i panija (1982). Francuska (1966) i Grka (1974) su kasnije ponovo napustile vojni deo integracije. Nakon okonanja hladnog rata, uloga NATO-a se bitno izme-

ABC EVROPE

387

nila. Do otvaranja Saveza dolazi 1998. godine, kada su kao prve drave biveg Istonog bloka lanice NATO-pakta postale Poljska, Maarska i eka. Sa mnogim drugim dravama sklopljeni su sporazumi o Partnerstvu za mir. Adresa: B1110 Bruxelles. Internet: www.nato.int Nemako-francuski ugovor: Nemako-francuski ugovor (Jelisejski ugovor) potpisali su, 22. januara 1963. godine, nemaki kancelar Konrad Adenauer i francuski predsednik arl de Gol. Njegova namera bila je da uspostavi intenzivnu politiku saradnju kojoj bi vremenom, htele to one, ili ne, morale da se prikljue i ostale drave lanice EZ. U te svrhe bilo je predvieno periodino obavljanje konsultacija u oblasti spoljne, ekonomske, odbrambene i kulturne politike, ali i da se osnuje nemako-francuska omladinska zajednica. Ugovor koji je uveo uzajamno usklaivanje politike SR Nemake i Francuske prerastao je u zamajac evropskog integracionog procesa. Ova harmonizacija kasnije je proirena stvaranjem dodatnih nemako-francuskih institucija poput zajednikog odbrambenog i ekonomskog saveta. Neto-platie / neto-korisnici: Iako se EU finansira iz sopstvenih sredstava i pri tome tei da ostvari ciljeve evropske politike, razlike izmeu sredstava koje neka zemlja uplauje u fond za finansiranje EU i sredstava koja joj se iz tog fonda kasnije vraaju oduvek su predstavljale povod za razne diskusije (Budet i finansije). Agrarne zemlje nalaze se u povlaenom poloaju, poto izdaci za agrar i dalje ine najveu stavku budeta. Kad je re o uplati doprinosa, Velika Britanija je 1983. godine uspela da za sebe izdestvuje popust koji je i danas na snazi. Predvoeni SR Nemakom, mnoge neto-platie su se tokom poslednjih nekoliko godina zalagale za preispitivanje sistema finansiranja Evropske unije. SR Nemaka, ije godinje uplate iznose 21 milijardu evra, najvei je neto finansijer EU. Ova svota je tokom proteklih godina inila izmeu 60% i 70% ukupnog netotransfera. Na osnovu odluka Evropskog saveta u vezi sa Agendom 2000 taj iznos treba do 2006. godine da padne na 50%. Kao najvei izvoznik Nemaka, meutim, ima i najvie koristi od zajednikog trita. Nordijski savet: lanice Nordijskog saveta, osnovanog 1952. godine sa seditem u Helsinkiju, jesu Danska, Finska, Island, Norveka i vedska. Nordijski savet organizuje i produbljuje saradnju nordijskih zemalja. Savet se pokazao naroito uspenim u okviru procesa stvaranja pasoke i carinske unije, ali i jedinstvenog skandinavskog trita rada. Tipino obeleje Nordijskog saveta je njegov neformalan karakter. Oblici tenje saradnje, kao to je, na primer, cilj da se stvori nordijska ekonomska unija, nisu mogli da budu realizovani zbog razlika u spoljnopolitikoj povezanosti pojedinih drava. Obaveza stvaranja koherentnosti: Shodno l. 3. Ugovora o osnivanju EU, Unija poseduje jedinstven institucionalni okvir koji osigurava koherentnost i kontinuitet mera kojima je svrha ostvarivanje njenih ciljeva, a ujedno je i garant ouvanja i daljeg razvoja zajednikih tekovina. lan 11. Ugovora o osnivanju EU predvia obavezu drava lanica da se, u okviru saradnje u oblasti Zajednike spoljne i bezbednosne politike, uzdravaju od svih postupaka koji se kose sa interesima Unije, ili bi mogli da tete njenoj delotvornosti

388

ABC EVROPE

kao koherentne snage u sklopu meunarodnih odnosa. Na taj nain treba da se obezbedi visok stepen saglasnosti izmeu politikih oblasti prenetih u nadlenost Zajednice i onih koje su organizovane na meudravnom nivou. Odbor za ekonomiju i finansije: Kad je na snagu stupila Ekonomska i monetarna unije (EMU), monetarni odbor zamenjen je Odborom za ekonomiju i finansije definisanim u lanu 114. Ugovora o osnivanju EZ. Svaka drava lanica, Komisija i Evropska centralna banka mogu da imenuju po dva lana odbora. Zadatak Odbora je da prati ekonomska i finansijska kretanja i da o svojim zapaanjima izvetava Savet i Komisiju, da savetuje Savet i da obavlja godinju kontrolu mera u oblasti kretanja kapitala i platnog prometa. Odbor za pitanja Evropske unije: Nakon usvajanja izmene Ustava, u decembru 1992. godine, Savezni parlament i Savezno vee imaju pravo sauestvovanja kada je re o pitanjima koja se tiu Evropske unije (Nemaka u EU). Na osnovu l. 45. Ustava, nemaki Savezni parlament moe da ovlasti novoosnovani Odbor za pitanja Evropske unije da, shodno l. 23. Ustava, ostvaruje prava saveznog Parlamenta u odnosu na saveznu vladu. Odbor za politiku zapoljavanja: Ugovorom iz Amsterdama oformljen je odbor za zapoljavanje (l. 130 UoEZ) koji ima savetodavnu funkciju i koji Savetu pomae u koordinisanju politike zapoljavanja i politike trita rada (Politika zapoljavanja). Odbor za politiku u oblasti zapoljavanja ine po dva predstavnika svake drave lanice Evropske unije, a njegov zadatak je da priprema rad Saveta i da iznosi svoje stavove u vezi sa ovom temom. Odbor za socijalnu zatitu: U skladu sa ponovno definisanim l. 144. Verzije ugovora o osnivanju Evropske zajednice iz Nice (UoEZ-N), Savet postavlja savetodavni odbor za socijalnu zatitu, koji u sferi socijalne zatite treba da pobolja saradnju izmeu drava lanica i Komisije (Socijalna politika). Ovaj odbor sainjavaju dva predstavnika koje imenuje Komisija i dva predstavnika po dravi lanici, koje imenuju same drave lanice. Odluivanje veinom glasova: Mogunost donoenja odluka veinom glasova u okviru evropskog integracionog procesa bila je predviena jo Rimskim ugovorima. Do stupanja na snagu Jedinstvenog evropskog akta (JEA), 1987. godine, najvei broj odluka u Savetu donesen je jednoglasno. Od tada su mogunosti za donoenje odluka kvalifikovanom veinom neprekidno unapreivane. Dok je JEA predviao da se kvalifikovanom veinom glasova donose gotovo iskljuivo odluke koje se tiu okonanja procesa stvaranja unutranjeg trita, Ugovor iz Amsterdama, koji je stupio na snagu 1999. godine, predvia da se najvei broj pravnih akata u Savetu usvaja kvalifikovanom veinom glasova i uz saodluivanje Evropskog parlamenta. Nakon potpisivanja Ugovora iz Nice, 2001. godine, odluke se i u vezi s drugim materijama donose veinom glasova. OECD: Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), osnovana 1961. godine, predstavlja oblik organizovanja meudravne saradnje industrijskih drava organizovanih

ABC EVROPE

389

na principima trine privrede. Njen glavni cilj je da koordinie ekonomsku, trgovinsku i razvojnu politiku. Sve lanice EU su meu 30 drava lanica OECD-a. Adresa: F75775 Paris Cedex 16, 2 rue Andr Pscal. Internet: www.oecd.org Okvirni program za nauku i istraivanja: Poev od 1984. godine, osnovu i instrument za razvoj zajednike politike u oblasti istraivanja i tehnologije ine okvirni programi istraivanja i tehnolokog razvoja. Na osnovu njih se utvruju globalna strategija, ciljevi, prioriteti i finansijski okvir za unapreivanje istraivakog procesa unutar EU, a ujedno se na osnovu utvrivanja petogodinjeg istraivakog perioda osigurava mogunost planiranja u ovoj oblasti. Za peti okvirni program (19982002) odobrena su sredstva od 14,96 milijardi evra, a njime je predvieno i stvaranje nove koncepcije razvoja politike u oblasti istraivanja i tehnologije. Fokusiranje na etiri tematska programa kvalitet ivota i bio-resurse, korisniki orjentisano informatiko drutvo, stalni privredni rast i konkurentnost, energija, ekologija i kontinuirani razvoj ima za cilj da se istraivaki napori jo snanije usredsrede na ekonomske i drutvene ciljeve EU. Ove tematske programe dopunjavaju horizontalno razgranati projekti. Ombudsman: Shodno l. 195. Ugovora o osnivanju EZ, Evropski parlament za svoj izborni period imenuje Komesara nadlenog za prava graana EU. On od svakog graanina EU prima pritube na rad organa, ili institucija Unije. Ukoliko se ispostavi da su pritube opravdane, Ombudsman moe da pokrene istragu, o emu izvetava EP i organ na koji se prituba odnosi. Za svog prvog Komesara za graane EU Evropski parlament je, u julu 1995. godine, imenovao Finca, Jakoba Magnusa Sodermana. Adresa: Palais de lEurope, F67006 Strasbourg Cedex. Internet: www.euro-ombudsman.eu.int Omladina: Omladina predstavlja zajedniki akcioni program u okviru politike koja se vodi u vezi sa obrazovanjem i omladinom u EU. Cilj ovog programa jeste da unapredi aktivno uestvovanje mladih ljudi u izgradnji Evrope. U periodu 20002006, program e biti usmeren na ukupno etiri akcije, dok e ukupne dotacije iznositi 520 miliona evra: individualna mobilnost u okviru dobrovoljnog rada, kolektivna mobilnost u okviru omladinske razmene, inicijative za aktivnu drutvenu integraciju, kao i akcije koje e se realizovati paralelno sa akcijama iz drugih politikih oblasti Zajednice. Omladina u sebi objedinjava programe Omladina za Evropu i Evropski dobrovoljni rad za mlade. Program evropskog dobrovoljnog rada mladih, usvojen 1998. godine, ima za cilj da mladim ljudima prui mogunost sticanja obrazovnog iskustva, koje e olakati njihovu profesionalnu i socijalnu integraciju. Omladina za Evropu unapreuje meunarodnu omladinsku razmenu unutar Evropske unije. U okviru tree faze ovog projekta, u program je bilo ukljueno ukupno 400.000 mladih ljudi izmeu 15 i 25 godina starosti, koji potiu i iz drava van EU. Realizacija programa je decentralizovana i njime rukovode nacionalne agencije. Kontakt-adresa: Bro Jugend fr Europa, Hochkreuzallee 20, 53175 Bonn. Opta ema preferencijala (OP): OP predstavlja instrument razvojne politike. Zemljama u razvoju Evropska unija, prilikom uvoza proizvoda, odobrava odgovarajue carinske olakice.

390

ABC EVROPE

Opting-out: Da bi se Danskoj, i pored negativnog ishoda referenduma, omoguilo da ratifikuje Mastrihtski ugovor, Evropski savet je, u decembru 1992. godine, svojom rezolucijom formulisao zasebne propise za Dansku sadrane u Protokolu br. 5 Ugovora o osnivanju EU. Shodno ovoj zasebnoj regulativi, Danska nije obavezna: da uestvuje u treoj fazi integracije, odnosno, u Ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU); da uestvuje u pripremanju i realizaciji zajednike odbrambene politike; da umanjuje znaaj nacionalnog dravljanstva u korist predvienog ustanovljavanja dravljanstva EU. U sluaju da doe do unapreenja ovlaenja Zajednice u pravosuu i unutranjim poslovima neophodno je, takoe, da se sa tim saglasi Parlament Danske, i to sa pet estina svih glasova, ili da se, pak, organizuje jo jedan referendum. Jo jedan Protokol sadri posebne odredbe za Veliku Britaniju koja, takoe, nije obavezna da uestvuje u EMU, a ujedno ne mora ni da sudeluje u aktivnostima Zajednice predvienim IV poglavljem Ugovora o osnivanju EZ (Politika azila, imigracije i viza). Osnovne slobode: Glavni cilj Ugovora o osnivanju EEZ bio je da se uklone postojee trgovinske barijere izmeu drava lanica. Da bi se ta zamisao ostvarila, Ugovorom je bilo predvieno da se unutar Zajednice stvori zajedniko trite iji su glavni stubovi etiri osnovne slobode: sloboda kretanja roba, ljudi, usluga i kapitala. Nakon to ovaj cilj gotovo 30 godina nije mogao da se ostvari, Komisija je 1985. godine predoila Belu knjigu za okonanje procesa stvaranja unutranjeg trita. U njoj su bili navedeni konkretni rokovi za zaokruivanje procesa stvaranja unutranjeg trita do 31. decembra 1992. godine. Do tog datuma su najveim delom bile ostvarene tri od ukupno etiri osnovne slobode. Kad je re o obezbeivanju slobode kretanja ljudi, predvieni rokovi nisu mogli da se ispotuju. Pakt stabilnosti i rasta: Osnovan 1997. godine, Pakt stabilnosti i rasta ima zadatak da kao meudravni sporazum obezbedi budetsku disciplinu drava lanica Ekonomske i monetarne unije. U tu svrhu, Pakt predvia smanjivanje budetske potronje i uvoenje odreenih postupaka u sluajevima da se pojave prekomerni deficiti. Osim u doba recesije, ili u sluajevima vanrednih situacija, kao to su, na primer, prirodne katastrofe, Sporazum nalae da se dravama lanicama, iji javni deficit iznosi vie od 3% bruto nacionalnog proizvoda, uvedu sankcije. Ukoliko smanjenje bruto nacionalnog proizvoda neke drave lanice tokom jedne godine iznosi manje od 0,75%, zemlje u kojima postoje prekomerni deficiti dune su da, u za to predvienom roku, izvre rebalans budeta. Ako se to ne uini, Savet e po pravilu doneti odluku o uvoenju sankcija, i to najpre u vidu plaanja beskamatnog depozita. U sluaju da i nakon dve godine postoji prekomeran budetski deficit, sankcije koje iznose minimalno 0,2%, a maksimalno 0,5% bruto nacionalnog proizvoda zamenjuju se novanom kaznom. Pakt stabilnosti Jugoistone Evrope: Cilj Pakta stabilnosti Jugoistone Evrope je da dravama regiona otvori perspektivu za pristupanje Evropskoj uniji (Proirenje). Inicijativu za stvaranje Pakta pokrenuli su predsednici drava i vlada 30 zemalja na sastanku odranom u Sarajevu 30. jula 1999. godine (Srednja i Istona Evropa). Uesnice sastanka bile su sledee drave regiona: Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Maar-

ABC EVROPE

391

ska, Makedonija, Rumunija, Slovenija, Turska i Crna Gora kao posmatra. Paktom, ije je osnivanje predloila SR Nemaka, meunarodna zajednica eli da, uz pomo Evropske unije, pomogne dravama regiona da prevaziu svoje politike i ekonomske probleme, a ujedno i da ubrza njihovo pribliavanje evro-atlantskim strukturama. Predvieno je da se Pakt u okviru tri radna stola bavi demokratizacijom Balkana, bezbednosnim pitanjima i ekonomskim razvojem. Savezna Republika Jugoslavija, u poetku, nije bila ukljuena u Pakt, ali je to uinjeno nakon demokratskih promena u Srbiji. Pakt za zapoljavanje: Na Samitu Evropskog saveta odranom u junu mesecu 1999. godine u Kelnu predsednici drava i vlada doneli su odluku o stvaranju Pakta za zapoljavanje (Politika zapoljavanja). Pakt za zapoljavanje nastoji da okupi sve aktere u okviru sveobuhvatne strategije politike zapoljavanja, da stvori povoljnije globalne ekonomske okvirne uslove, te da borbu protiv nezaposlenosti ugradi u jedan srednjoroni i dugoroni koncept. S tim u vezi ine se napori da se meusobno usklade finansijska i politika plata. Pakt za zapoljavanje ne daje, meutim, EU nikakve dodatne kompetencije. Rezolucija iz Kelna predvia konkretno da se povede dijalog o ovom segmentu politike, te da njegovi uesnici budu socijalni partneri, politike i monetarno-politike institucije EU. Panevropska unija: Panevropski pokret jeste udruenje koje je osnovano sa ciljem unapreivanja panevropske ideje. Pokret je, 1922. godine, osnovao austrijski grof Coudenhove-Kalergi koji ga je nakon okonanja Drugog svetskog rata ponovo aktivirao. Cilj Panevropske unije je stvaranje Sjedinjenih drava Evrope. Adresa: Paneuropa-Union Deutschland, Karlstrae 57, 80333 Mnchen. Internet: www.paneuropa.org Parlamentarna saradnja: U cilju smanjenja parlamentarnog deficita u okviru evropskih procesa odluivanja nacionalni parlamenti sarauju kako meusobno, tako i sa Evropskim parlamentom. Institucionalni oblici saradnje su Konferencija predsednika parlamenata, u okviru koje se, poev od 1981. godine, ostvaruje razmena miljenja, kao i Konferencija organa koji se posebno bave evropskim pitanjima (COSAC, Konferencija organa specijalizovanih za komunalne poslove). Ustanovljena 1989. godine, ova Konferencija odrava se dva puta godinje, pri emu se na njoj razmatraju odreene oblasti politike i problemi koji se odnose na postupke donoenja evropske zakonske regulative. Nju ine delegati ekspertskih odbora nacionalnih parlamenata specijalizovani za evropska pitanja, kao i delegati Odbra za ustavna pitanja Evropskog parlamenta. Ugovor iz Amsterdama ojaao je ulogu nacionalnih parlamenata, i to tako to se u okviru odgovarajueg protokola istie elja za jaanjem uloge nacionalnih parlamenata. Konferencija organa specijalizovanih za komunalne poslove, pored toga, ima pravo da svoje stavove u vezi sa temama koje se odnose na EU iznosi i organima EU. Petersberka deklaracija: Petersberka deklaracija, usvojena 19. juna 1992. godine, predstavlja jednu etapu prerastanja Zapadnoevropske unije (ZEU) u odbrambenu komponentu Evropske unije i u evropski oslonac Atlantske alijanse (NATO). Deklaracija Ministarskog saveta ZEU predvia, izmeu ostalog, da ZEU ubudue ne uestvuje samo u akcijama plavih lemova pod rukovodstvom Ujedinjenih nacija, ili Organizacije za evropsku

392

ABC EVROPE

bezbednost i saradnju, ve i da, pod odreenim uslovima, uzme uea u borbenim akcijama nametanja mira (l. 17. Ugovora o osnivanju EU). U cilju obavljanja priprema za ovu vrstu aktivnog doprinosa odbrani odlueno je da se formira vojna komanda za planiranje (Evropska bezbednosna i odbrambena politika). PHARE: (Poland and Hungary Action for Reconstructing of the Economy): Odluku o osnivanju programa za pomo restrukturiranju privrede u zemljama Istone Evrope donele su 1999. godine ukupno 24 zemlje (EZ, EFTA, SAD, Kanada, Australija, Turska, Novi Zeland, Japan). Koordinacija programa poverena je Evropskoj komisiji. PHAREprogram obuhvata vei broj pojedinanih programa i akcija. Veinu sredstava pri tome obezbeuju EU i njene drave lanice. Finansijska pomo odobrava se za realizaciju projekata kojima je cilj unapreivanje procesa reformi u Srednjoj i Istonoj Evropi. EU i drave ukljuene u PHARE-program usvajaju godinje okvirne programe i definiu fundamentalne ciljeve i teita projekata. Za realizaciju programa su, po pravilu, nadlene PHAREdrave. Pri trome se polazi od osnovnog principa da korisnici pomoi treba da budu, pre svega, privatna preduzea. PHARE predstavlja vaan element strategije za pribliavanje i pristupanje drava Srednje i Istone Evrope Evropskoj uniji. U 2001. godini PHARE-program raspolagao je budetskim sredstvima u visini od 1, 62 milijarde evra. Pojaana saradnja: Shodno klauzuli o fleksibilnosti sadranoj u Ugovoru o osnivanju EU, drave lanice pod odreenim uslovima imaju mogunost da ostvare intenzivniju meusobnu saradnju od one koja je predviena na nivou EU (l. 4345 Ugovora o osnivanju EU). No i pored toga, u cilju ostvarivanja ove saradnje mogu se koristiti institucije i postupci EU (Fleksibilnost). Pojaana saradnja mora, meutim, da slui osnovnim ciljevima Unije, i u nju mora da bude ukljuena veina drava lanica, a ujedno se mora pruiti mogunost i drugim lanicama da se u nju ukljue. Njoj se moe pribei jedino kao poslednjem sredstvu, a pod uslovom da odgovarajui plan nije mogao da se realizuje na nivou EU. Razgovorima u okviru ove vrste saradnje mogu da prisustvuju svi lanovi Saveta, ali su za donoenje konkretnih odluka nadlene iskljuivo one drave lanice koje uestvuju u realizaciji saradnje. Mogunosti za ostvarivanje pojaane saradnje konkretizovane su odredbama Ugovora iz Nice. Njime je predvieno da se odluka o pojaanoj saradnji osim ako se njome ne zadire u pitanja odbrambene politike moe donositi kvalifikovanom veinom glasova. Do sada je svaka drava lanica imala mogunost da uloi veto. Za ovakvu vrstu saradnje potrebno je da u nju bude ukljueno osam drava lanica, a ta injenica e nakon proirenja Zajednice omoguiti i manjini EU-drava da postupaju u smislu klauzule o fleksibilnosti. Politiki i bezbednosno-politiki komitet (PBPK): U okviru Meuvladine konferencije organizovane radi potpisivanja Ugovora iz Nice, postojei Politiki komitet prerastao je u PBPK. Na osnovu l. 25 Ugovora o osnivanju EU, ovo telo, u ijem su sastavu predstavnici drava lanica, prati meunarodnu situaciju i svojim stavovima doprinosi oblikovanju politike. Komitet se bavi svim aspektima Zajednike spoljne i bezbednosne politike, a ujedno obavlja i politiku kontrolu, i strateki rukovodi operacijama za prevladavanje kriznih situacija.

ABC EVROPE

393

Post-Nica-proces: Ugovorom iz Nice je na nov nain regulisana prevashodno tehnika strana daljeg razvoja Evropske unije, mada pri tome nisu pronaeni odgovori na pitanja koja se odnose na realizaciju korenitijih strukturnih reformi. O temama koje se odnose na tu problematiku precizno definisanje podele zadataka, pojednostavljivanje postojeih ugovora, primena Povelje o osnovnim pravima, uloga nacionalnih parlamenata trebalo bi da se vodi javna diskusija do 2004. godine za kada je predvieno novo sazivanje Meuvladine konferencije. Deklaracijom o budunosti EU (Institucionalne reforme), koja ini sastavni deo Ugovora iz Nice, predvieno je da se do tada realizuje ovaj tzv. Post-Nica-proces. Postupak davanja saglasnosti: Shodno postupku davanja saglasnosti, pravni akt moe da se primenjuje jedino u sluajevima kad ga Evropski parlament usvoji apsolutnom, odnosno, relativnom veinom glasova svojih lanova. Ovaj postupak se, izmeu ostalog, primenjuje prilikom donoenja odluka u oblasti dravljanstva EU, u okviru strukturnih i kohezionih fondova, odredbi koje se tiu neposrednih izbora, meunarodnih sporazuma, kao i prilikom pristupanja novih drava lanica Evropskoj uniji. Postupak izmene Ugovora: U cilju izmene teksta Ugovora, drave lanice, ili Evropska komisija mogu Savetu Evropske unije da podnesu predloge (l. 48. Ugovora o osnivanju EU). Nakon pribavljanja miljenja Evropskog parlamenta, a eventualno i Komisije, Savet moe da sazove Meuvladinu konferenciju drava lanica, koja zatim usvaja izmene (Institucionalne reforme). Svaku izmenu Ugovora moraju na kraju ratifikovati sve drave lanice, i to shodno njihovoj ustavno-pravnoj regulativi. Nakon usvajanja Jedinstvenog evropskog akta (1987), Ugovora iz Mastrihta (1993) i Ugovora iz Amsterdama (1999), Ugovor iz Nice predstavlja etvrtu veliku reformu Rimskih ugovora. S tim u vezi, u februaru 2000. sazvana je Meuvladina konferencija, koja je okonana u decembru 2000. godine izradom nacrta Ugovora. Postupak ratifikacije Ugovora iz Nice, potpisanog 26. februara 2001, treba da bude okonan do kraja 2002. godine. Treba, meutim, napomenuti da su graani Irske na referendumu odranom 7. juna 2001. godine odbili da prihvate Ugovor iz Nice. Postupak ostvarivanja saradnje: Jedinstvenim evropskim aktom 1987. godine definisan je postupak za ostvarivanje saradnje kao nov nain saradnje izmeu organa EZ. Njime se omoguava Savetu da svoje odluke donosi kvalifikovanom veinom glasova, pa je na taj nain napravljen odluujui korak ka zaokruivanju procesa stvaranja jedinstvenog unutranjeg trita. Uvoenjem drugog kruga pretresa zakonskih predloga Evropski parlament dobio je vea ovlaenja u postupku odluivanja. Nakon to je na snagu stupio Ugovor iz Amsterdama, odluke o gotovo svim materijama, o kojima se ranije odluivalo na osnovu postupka za ostvarivanje saradnje, donose se, shodno odredbama l. 251. Ugovora o osnivanju EZ, primenom postupka saodluivanja (Postupci odluivanja). Postupak sankcionisanja krenja Ugovora: Postupak sankcionisanja krenja Ugovora predstavlja sudski proces protiv drave lanice pred Evropskim sudom pravde (ESP) u okviru kojeg se proveravaju optube za krenje ugovornih obaveza. Ukoliko postoji sum-

394

ABC EVROPE

nja da je dolo do povrede odredbi Ugovora, inicijativu za pokretanje postupka mogu da preduzmu drave lanice (l. 227 Ugovora o osnivanju EZ), ili Evropska komisija (l. 226 Ugovora o osnivanju EZ). Ugovor iz Mastrihta po prvi put omoguava da ESP zbog nepotovanja njegovih presuda kazni drave lanice (l. 228 UoEZ). Poev od 1997. godine, Evropska komisija koristi mogunost da zbog prenebregavanja presuda koje je doneo ESP izdejstvuje prinudnu naplatu izreenih kazni. Postupci saodluivanja: Postupkom saodluivanja, ustanovljenim Ugovorom iz Mastrihta, Evropski parlament je, u poreenju sa drugim postupcima odluivanja, dobio jo vie na znaaju. Shodno njegovim odredbama, pravni akti donose se u okviru viestepenog postupka koji sprovode Savet EU i Evropski parlament. Ukoliko i nakon drugog pretresa u Evropskom parlamentu postoje razlike u stavovima oba organa, Savet moe da imenuje Komitet za usaglaavanje u sporu koji je sastavljen na paritetnoj osnovi. Ako se ni tada ne postigne saglasnost, pravni akt ne moe da bude usvojen protivno volji veine lanova EP. Nakon to je, 1999. godine, na snagu stupio Ugovor iz Amsterdama, mnoge odluke, koje su do tada donoene kvalifikovanom veinom glasova lanova Saveta, sada se donose u okviru postupka saodluivanja (l. 251 Ugovora o osnivanju EZ). Pravni akti zajednikih organa: Savet, ili Komisija usvajaju pravna akta u razliitim oblicima: uredba se tretira kao zakon koji odmah vai u svakoj dravi lanici; direktiva obavezuje drave lanice da donesu odgovarajue propise, pri emu je njima preputeno da odaberu nain i sredstva za ostvarivanje zacrtanog cilja; odluka se odnosi na pojedinane sluajeve i primenjuje se na drave lanice, preduzea ili pojedince, pri emu trenutno postaje pravosnana; preporuke i stavovi su neobavezujui. Ovo se odnosi i na programske odluke Saveta. Pravo na podnoenje peticija: Na osnovu l. 21 i 94 Ugovora o osnivanju EZ, graani Evropske unije mogu, u vezi sa problematikom koja ih se neposredno tie, da podnose peticije Evropskom parlamentu. Pravobranilac graana: vidi Ombudsman Pregovori o pristupanju EU: U okviru pregovora o prijemu vode se razgovori o modalitetima pristupanja EU, a sa tim u vezi, i o neophodnom preuzimanju zajednikih tekovina (acquis communautaire), kao i o neophodnom usklaivanju postojeih EU-ugovora kao posledice prijema novih lanova (Proirenje). Shodno l. 49 Ugovora o EU, ova materija regulie se kasnije u okviru odgovarajueg sporazuma koji zakljuuju drave lanice i drava koja je podnela zahtev za prijem u lanstvo. U martu 1998. godine zapoeli su formalni pregovori o prijemu u lanstvo sa Estonijom, Poljskom, Slovenijom, ekom Republikom, Maarskom i Kiprom. U februaru 2000. godine pristupilo se i pregovorima sa Bugarskom, Letonijom, Litvanijom, Maltom, Rumunijom i Slovakom. Zahteve za pristupanje EU podnele su jo i vajcarska i Turska. Na Samitu odranom 1999. godine u Helsinkiju Turska je dobila status kandidata za prijem u lanstvo.

ABC EVROPE

395

Prelevmani: Prelevmani su uvozne dabine na poljoprivredne proizvode iz treih drava. Naplatom prelevmana na spoljnim granicama Evropske unije cena uvoznih proizvoda uveava se za razliku izmeu niih cena na svetskom tritu i trenutno vaeih cena poljoprivrednih proizvoda unutar Zajednice (Poljoprivredna politika). Prelevmani predstavljaju, dakle, varijabilne carinske dabine koje variraju u zavisnosti od trenutne situacije na svetskom tritu agrarnih proizvoda. One poljoprivrednim proizvoaima iz Evropske unije omoguavaju da svoje proizvode prodaju po viim cenama, a ujedno predstavljaju i znaajan izvor prihoda Evropske unije (Budet i finansije). Kad je re o izvozu, pandan prelevmanima jesu izvozne stimulacije koje se isplauju u cilju izjednaavanja pomenutih razlika u ceni agrarnih proizvoda. Princip subsidijarnosti: Ugovorom iz Mastrihta, koji je na snagu stupio 1993. godine, u Ugovor o osnivanju EZ ugraen je princip subsidijarnosti koji potie iz hrianske sociologije. Princip koji je definisan l. 5 Ugovora o osnivanju EZ nalae da e u oblastima koje nisu u njenoj iskljuivoj nadlenosti Zajednica preduzimati odreene korake jedino ako primenom odreene mere na nivou drava lanica ne mogu da se postignu zacrtani ciljevi, odnosno, ako se zbog obima i dejstva mera ti ciljevi pre mogu ostvariti na nivou Zajednice. Da bi se osiguralo striktno pridravanje principa subsidijarnosti, Ugovoru iz Mastrihta prikljuen je i Protokol o primeni naela subsidijarnosti i srazmernosti. Princip zemlje krajnjeg odredita: U sluajevima kad se porez na promet naplauje shodno principu zemlje krajnjeg odredita, cena robe se prilikom izvoza najpre umanjuje za porez na promet drave iz koje potie, da bi se kasnije opteretila porezom na promet drave u koju se roba uvozi. U okviru napora da se okona proces stvaranja unutranjeg trita, Evropska komisija nastoji da ostvari prelaz na princip zemlje porekla, i to zato to vaee prelazne odredbe u vezi sa naplatom poreza na dodatnu vrednost negativno utiu na trgovinu izmeu pojedinih zemalja. U tom sluaju bi se ukinulo odbijanje i dodavanje poreza na promet prilikom izvoza, odnosno, uvoza, a ujedno bi se, nezavisno od propisa drave uvoznice, primenjivala stopa poreza na promet zemlje porekla. Princip zemlje porekla: Principom zemlje porekla regulie se carinski i uvoznopravni tretman uvoznih dobara. Primenom ovog principa uvoz podlee odredbama ugovorenim sa zemljom iz koje roba potie. Princip zemlje porekla se, meutim, ne primenjuje i na poresku regulativu. Poto za sad jo uvek nije uspeno okonana harmonizacija indirektnih poreza unutar EU, roba se pri izvozu na granicama oslobaa poreskih optereenja, a zatim se, prilikom uvoza, ponovo naplauje propisani iznos poreza. To znai da se oporezivanje robe obavlja u odredinoj zemlji. Nakon to su 1. januara 1993. godine ukinute sve granine kontrole, nastala je potreba za razvijanjem sistema obavetavanja putem kojeg se kontrole sada obavljaju direktno u proizvodnim pogonima. U okviru konanog reenja ove problematike, koje, meutim, jo uvek nije pronaeno, porez na dodatnu vrednost bi gotovo za sve proizvode trebalo da se naplauje u zemlji porekla robe. Krajnji potroai mogu za vlastite potrebe da kupuju i uvoze robu na osnovu odredbi koje se primenjuju u zemlji porekla robe.

396

ABC EVROPE

Pristupna partnerstva: Poev od 1998. godine, sa dravama koje ele prijem u EU sklapaju se sporazumi o partnerstvu, u okviru kojih se, jo pre proirenja EU, utvruju prioriteti prilikom preuzimanja zajednikih tekovina. Kandidati za prijem, s tim u vezi, sainjavaju vremenske planove i programe koji se neprekidno bilateralno koordiniu sa Evropskom komisijom, a ujedno se i dalje razvijaju. Pomo u realizaciji neophodnih reformi prua PHARE-program, kao i odgovarajui agrarno-politiki i strukturno-politiki finansijski instrumentarijum. Prostor slobode, bezbednosti i prava: U Ugovoru iz Amsterdama (1999) EU predvia da postepeno izgradi i dalje razvija prostor slobode, bezbednosti i prava (Poglavlje IV, l. 61 Ugovora o osnivanju EZ). U tu svrhu treba, u roku od pet godina nakon njegovog stupanja na snagu, da se obezbedi slobodan putniki saobraaj bez ikakvih graninih kontrola. Da bi se obezbedio stepen zatite i bezbednosti koji odgovara normativima engenskog sporazuma, ukidanje graninih kontrola propraeno je itavim nizom mera koje su prethodno bile regulisane meudravnom pravosudnom i saradnjom izmeu organa unutranjih poslova. Ove mere odnose se na kontrolu spoljnih granica, azilantsko i imigraciono pravo (Politika azila, imigracije i viza), borbu protiv kriminala, kao i na administrativno-tehnika pitanja saradnje (Saradnja u krivinim predmetima). Za prelazak ovih mera, koje su do sada predstavljale deo meudravne saradnje, u pravnu regulativu Zajednice predvien je period od pet godina. Na sastanku Evropskog saveta u Tampereu, odranom u oktobru 1999. godine, doneta je odluka o stvaranju jedinstvenog pravnog prostora, a ujedno su, s tim u vezi, usvojene i odgovarajue smernice i definisani prioriteti. Proirenje na Jug: Posle uvoenja demokratskog sistema upravljanja dravom, sedamdesetih godina su Grka (1975), Portugalija (1977), i panija (1977) podnele zahteve za pristupanje Evropskoj zajednici. Pod proirenjem na Jug podrazumeva se pristupanje ove tri drave Grke (1981), Portugalije (1986) i panije (1986). Na taj nain EZ se suoila s problemima koji su prouzrokovani znaajnim strukturnim razlikama i nivoima ivotnog standarda izmeu novih i starih drava lanica. Uglavnom politiki razlozi oekivana unutranjopolitika stabilizacija novih drava lanica pristupanjem u EU bili su odluujui za davanje saglasnosti o pristupanju, pored uzdravanja vezanih za ekonomsko stanje ove tri drave. Protok kapitala: Pod protokom kapitala podrazumeva se kretanje kapitala izmeu drava sa razliitim valutama. Zbog svog uticaja na platni bilans, a samim tim i na stabilnost valute neke zemlje, kretanje kapitala izmeu drava esto podlee ogranienjima. Programom stvaranja jedinstvenog unutranjeg trita bila je predviena potpuna liberalizacija kretanja kapitala (l. 56 Ugovora o osnivanju EZ), koja je i ostvarena 1990. godine. EU se, pored toga, zalae i za liberalizaciju kretanja kapitala izmeu drava lanica EU i treih zemalja. Protok usluga: Slobodan protok usluga je jedna od etiri osnovne slobode zagarantovane Ugovorom o osnivanju EZ , koje su stvaranjem unutranjeg trita pretoene u praksu (l. 4955 Ugovora o osnivanju EZ). Princip slobodnog protoka usluga omogua-

ABC EVROPE

397

va graanima EU da pruaju usluge i van granica svoje drave, a da, pri tome, ne budu dovedeni u podreeni poloaj zbog dravljanstva koje poseduju. Uslugom se smatra svaki obavljeni posao u okviru samostalne, proizvodne, poljoprivredne, ili slobodne privredne delatnosti. Prvostepeni sud Evropskog suda pravde (PSS): Prvostepeni sud Evropskog suda pravde pomae i olakava posao Evropskom sudu pravde. On u prvom stepenu donosi odluke o odreenim vrstama tubi, a u prvom redu o upravnim sporovima izmeu organa EU i njihovih slubenika, kao i o sporovima u vezi s pravnom regulativom kojom se ureuje trino nadmetanje. Nadlenosti PSS proirene su Ugovorom iz Nice. Rimski Ugovori: Rimski Ugovori jesu ugovori o osnivanju Evropske ekonomske zajednice (EEZ) i Evropske zajednice za atomsku energiju (Euroatom), kao i njihovi dodatni protokoli. Njih su, 25. marta 1957. godine, u Rimu potpisali Belgija, SR Nemaka, Francuska, Italija, Luksemburg i Holandija. Njima je prethodilo osnivanje Evropske zajednice za ugalj i elik (EZU), koja, zajedno sa EEZ i Euroatom-om, ini Evropske zajednice. Najvaniji ugovor jeste Ugovor o osnivanju EEZ (ovaj Ugovor je, 1993. godine, preimenovan u Ugovor o osnivanju EZ) u ijoj su preambuli formulisani najvaniji ciljevi EZ (izmeu ostalog: blisko povezivanje evropskih naroda, ekonomski i socijalni napredak, stalno poboljavanje uslova ivota i rada, ouvanje mira i slobode). Rimski Ugovori stupili su na snagu 1. januara 1958. godine. Usvajanjem Jedinstvenog evropskog akta, kao i Ugovora iz Mastrihta (1993), Amsterdama (1999) i Nice (potpisan 2001. godine), Rimski Ugovori pretrpeli su etiri znaajnije reforme. Robni promet: Slobodan promet roba predstavlja jednu od etiri osnovne slobode neophodne za stvaranje zajednikog trita. Da bi se osigurao slobodan promet roba preko unutranjih granica EU, bilo je neophodno da se, sa jedne strane, usklade carinske i poreske stope, ali i da se, s druge strane, stvore jedinstveni propisi za zatitu zdravlja ljudi, potroaa i ivotne sredine, te da se, na kraju, ukinu i sve ostale trgovinske barijere. Okonanjem postupka stvaranja Unutranjeg trita, Zajednica je najveim delom obezbedila slobodan promet roba. U nekim oblastima, meutim, i dalje postoje izuzeci, ili su na snazi prelazne odredbe. Poev od 1993. godine, neophodne kontrole vie se ne obavljaju na granicama, ve direktno u preduzeima. Samit grupe G8: U okviru grupe G8 odravaju se redovni sastanci efova drava i vlada sedam najrazvijenijih industrijskih zemalja (G7 Nemaka, Francuska, Velika Britanija, Japan, Italija, Kanada, SAD) i Rusije. Cilj ovih sastanaka je da se koordinie meunarodni privredni razvoj. Savet optina i regiona Evrope (SORE): Osnovan 1950. godine, SORE predstavlja savez 40 nacionalnih komunalnih udruenja iz ukupno 29 evropskih drava. Na taj nain, on predstavlja negde oko 100.000 optina, gradova i okruga. SORE posreduje pri bratimljenju evropskih gradova, a merama za jaanje komunalne saradnje pomae i proces ujedinjenja Evrope. Glavni organ Saveta je Kongres optina i regija Evrope (KORE) koji se

398

ABC EVROPE

odrava jednom godinje, i koji pod okriljem Saveta Evrope predstavlja forum za razmenu iskustava, zastupanje politikih interesa i unapreenje evropske ideje. Kontakt adresa: Lindenallee 1317, 50968 Kln. Internet: www.rgre.de Skuptina evropskih regiona (SER): Osnovana 1985. godine sa seditem u Strazburu, Skuptina evropskih regiona jeste udruenje koje predstavlja preko 300 evropskih regija, a meu njima i one koje se nalaze van granica Evropske unije (Evropa regiona). Regionom se smatra svaka teritorijalna jedinica koja se nalazi neposredno ispod dravnog nivoa, a ima svoje vlastite organe uprave. SER ima za cilj da izgradi i ojaa politike organe koji zastupaju interese regiona u evropskim institucijama, a ujedno i da unapredi meuregionalnu saradnju. Na inicijativu Skuptine evropskih regiona, 1993. godine je u Ugovor o osnivanju EZ uvrten i princip subsidijarnosti, a ujedno je oformljen i savetodavni odbor regiona. Adresa: 20, place des Halles, F67054 Strasbourg. Sloboda kretanja: Radnici i lica koja samostalno privreuju, a koja potiu iz drava Evropske unije, imaju pravo da zasnuju radni odnos u svakoj dravi lanici EU, i to pod istim uslovima kao i domaa radna snaga, ne podleui, pri tom, bilo kakvim ogranienjima zbog svoje nacionalne pripadnosti. Nadalje, oni imaju pravo da se stalno nastane u nekoj od drava EU, te da koriste sve postojee socijalne povlastice u njihovom mestu boravka (Poglavlje III Ugovora o osnivanju EZ). Sloboda osnivanja i izbora sedita preduzea: Sloboda osnivanja i izbora sedita preduzea daje graanima EU pravo da se nasele u nekoj drugoj dravi lanici sa ciljem da u njoj obavljaju industrijsku, poljoprivrednu, ili samostalnu delatnost (l. 4348 Ugovora o osnivanju EZ). Iako je, poev od 1. januara 1970. godine, zabranjeno bilo kakvo ograniavanje slobode osnivanja i izbora sedita preduzea, do njega je, ipak, i dalje dolazilo, i to na osnovu razliitih regulativa koje su se odnosile na obavljanje profesionalne delatnosti, i razliitih nacionalnih propisa koji su vaili za registrovanje preduzea. Zahvaljujui harmonizaciji i meusobnom priznavanju uspeno zavrenog obrazovanja i steenih diploma (Obrazovna politika), te prepreke su do kraja 1992. godine najveim delom uspeno uklonjene. Slubeni jezici Evropske unije: Na osnovu jednoglasno usvojene uredbe Saveta u institucijama Evropske unije koristi se jedanaest ravnopravnih slubenih jezika; danski, nemaki, engleski, finski, francuski, grki, italijanski, holandski, portugalski, vedski, i panski. Zbog velikog simbolinog znaaja vlastitog jezika nijedna drava lanica se, i pored visokih trokova prevoenja, ne liava svog jezika. Svaki pravni akt Evropske unije prevodi se na sve slubene jezike. Gotovo svaki osmi slubenik Evropske unije zaposlen je u okviru prevodilake slube. Radni jezici ispod ministarskog nivoa su engleski, francuski, ali sve vie i nemaki jezik. Evropski sud pravde, sa seditem u Luksemburgu koristi, meutim, iskljuivo francuski jezik. Socijalna povelja i socijalni protokol: Usvajanje Evropske socijalne povelje i Socijalnog protokola Mastrihtskog ugovora posledica je ranijeg nejedinstva drava lanica EU

ABC EVROPE

399

u oblasti socijalne politike. Sa ciljem da se u okviru unutranjeg trita, na kome dominira ekonomski nain razmiljanja, povede rauna i o socijalnoj dimenziji, Evropski savet je, 9. decembra 1989. godine, usvojio zajedniku Povelju o osnovnim socijalnim pravima. Ova Povelja definie minimum socijalnih zahteva. Uprkos njenoj manjkavoj pravnoj obaveznosti, Velika Britanija odbila je da usvoji Socijalnu povelju. Da bi se ciljevi Socijalne povelje pretoili u praksu, Ugovoru iz Mastrihta (1993) dodat je i Socijalni protokol. Uporedo sa socijalno-politikim odredbama Ugovora, Protokol omoguava usvajanje socijalnopolitikih mera koje za Veliku Britaniju izriito ne vae. Tek nakon to je, 1997. godine, dolo do promene vlade, Velika Britanija je prihvatila Socijalni protokol. Revizijom Ugovora iz Amsterdama (1999) Socijalni protokol ukljuen je u XI poglavlje Ugovora o EZ (l. 136143 Ugovora o osnivanju EZ). Sokrates: Pod nazivom Sokrates od poetka 1995. godine objedinjeni su obrazovni programi EU Erasmus, Lingua i Comenius, a ujedno su dopunjeni i novim merama (Obrazovna politika). Sokrates II raspolae budetom od 1,8 milijardi evra (20002006) i obuhvata tri glavne tematske oblasti: 1. aktivnosti u okviru visokokolskog obrazovanja (npr. razmena studenata, priznavanje studija u inostranstvu, evropska dimenzija studiranja); 2. akcije za predkolsko i obrazovanje u osnovnim i srednjim kolama (npr. zajedniki kolski projekti, usavravanje nastavnika); 3. globalne mere (npr. sastavljanje udbenika, usavravanje nastavnika stranih jezika). Ciljevi akcionog programa jesu dalja izgradnja evropske dimenzije opteg obrazovanja, unapreenje saradnje i mobilnosti, i poboljanje poznavanja stranih jezika. Spak-izvetaj: Spakov izvetaj, koji je u aprilu 1956. godine dostavljen ministrima spoljnih poslova drava lanica Evropske zajednice za ugalj i elik, sadrao je preporuku da se osnuju Evropska ekonomska zajednica i Evropska zajednica za atomsku energiju. U okviru Konferencije odrane u Mesini ministri su, 1955. godine, ekspertskoj grupi, kojom je rukovodio belgijski ministar spoljnih poslova, Pol-Henri Spak poverili zadatak da pokua da iznae puteve daljeg razvoja ekonomske integracije. Spakov izvetaj naelno je prihvaen na Konferenciji odranoj u Veneciji, a ujedno je predstavljao polaznu osnovu za zakljuivanje Rimskih ugovora potpisanih 25. marta 1957. godine. Specijalni izaslanik: Na osnovu lana 18. Ugovora o osnivanju EU, Savet moe ukoliko smatra da je to neophodno da, u vezi sa Zajednikom spoljnom i bezbednosnom politikom, imenuje svoje specijalne izaslanike za posebna politika pitanja. Na taj nain, spoljna politika EU uspostavlja neposredne pregovarake kontakte, a ujedno se na efikasniji nain ostvaruje i njen kontinuitet. Do sad su imenovani specijalni izaslanici za afriki region Velikih jezera, za Bliskoistoni mirovni proces, za SR Jugoslaviju, za Kosovo, za stabilnost i dobrosusedstvo u Jugoistonoj Evropi, kao i za funkcije predviene Paktom stabilnosti Jugoistone Evrope, usvojenim 10. juna 1999. godine. Spoljna carina: Stvaranjem carinske unije unutar Evropske ekonomske zajednice (EEZ) do 1968. godine su, do tad separatni, carinski prostori postepeno prerasli u zajedniki carinski prostor. Uvoenjem zajednike carinske tarife zajednika spoljna carina uki-

400

ABC EVROPE

nute su do tad postojee carine. Poev od 1975. godine, svi prihodi od spoljnih carina slivaju se u budet Evropske zajednice. Sporazum o slobodnoj trgovini: Sporazum o slobodnoj trgovini jeste trgovinski sporazum koji u potpunosti uklanja carinske barijere izmeu ugovornih partnera, i zabranjuje svako ograniavanje koliina proizvoda kojima se trguje. Sporazumi iz Lomea: Sporazumi iz Lomea jesu multilateralni trgovinski i razvojni sporazumi koje su sklopili EU, s jedne strane, i, na kraju, ukupno 71 zemlja u razvoju iz afrikog, karipskog i pacifikog regiona (AKP-drave), s druge strane. Ovim sporazumima su AKP-drave pridruene dravama lanicama EU, te na taj nain, pored finansijske pomoi, dobijaju i znaajne povlastice prilikom izvoza svojih dobara u EU. Sporazumi su predstavljali jezgro razvojne politike EU. Lom I potpisan je 1975. na period od pet godina, a zatim je usledilo potpisivanje sporazuma Lom II (1980), Lom III (1985), a 1990. godine i Lom IV na period od deset godina, sa ukupnim finansijskim okvirom od 14,625 milijardi evra za period izmeu 1995. i 2000. godine. Glavno teite sporazuma je dugoroni razvoj zemalja koje su potpisale ove sporazume, a nalaze se van granica EU. Sporazum Lom IV sadri, meutim, kao dopunu i mehanizme za zatitu ljudskih prava i razvoj demokratije (Politika ljudskih prava). Nastavak Sporazuma iz Lomea predstavlja Sporazum o partnerstvu iz Kotonua, potpisan 2000. godine. Stabex: Stabex sistem (Sistem stabilizacije prihoda od izvoza) predstavlja jedan od glavnih oslonaca Razvojne politike EU. Evropska unija garantuje dravama afrikog, karipskog i pacifikog regiona minimalne cene za ukupno 40 agrarnih proizvoda, koji predstavljaju najznaajnije izvozne artikle zemalja u razvoju. Ukoliko, u poreenju s prosenim prihodima iz prethodnih godina, doe do smanjenja izvoznih prihoda, Evropska zajednica nadoknauje nastali gubitak dodelom kredita za premoivanje, ili bespovratnim dotacijama. Tokom 2000. godine, 21 AKP-dravi je, u sklopu Stabex-transfera, isplaen iznos od ukupno 235,4 miliona evra. Stabilizatori: Odluku o uvoenju stabilizatora doneo je Evropski Savet 1988. godine, i to s namerom zaustavljanja porasta izdataka u vezi sa zajednikom agrarnom politikom. Kad je re o odreenim poljoprivrednim proizvodima, stabilizatori predviaju da se, u sluajevima kad se premai koliina robe iz prethodne godine, garantovana cena proizvoda u sledeoj godini automatski sniava. Na taj nain se umanjuje prekomerna proizvodnja. Standardizacija: Evropski odbori za normiranje su: CEN (Evropski odbor za standardizaciju), CENELEC (Evropski odbor za elektrotehniku standardizaciju) i ETSI (oblast telekomunikacija). Zajednika evropska institucija za standardizaciju ima sedite u Briselu i predstavlja savez nacionalnih organizacija za standardizaciju lanica EU i EFTA. Savet i Komisija su u okviru EU nadleni za definisanje zahteva koje odreeni proizvodi moraju da ispunjavaju (npr. zajednika bezbednosna i zdravstvena regulativa, utvrivanje minimalnih standarda za zatitu potroaa). Detalje kasnije razrauju nadleni odbori za standardiza-

ABC EVROPE

401

ciju. Zahvaljujui injenici da se nacionalne norme u sve veoj meri zamenjuju evropskim normama, ostvaruje se i sve vea harmonizacija proizvodnih propisa. Statistika sluba EZ (Eurostat): Statistika sluba Evropske unije, Eurostat, u redovnim vremenskim intervalima sainjava i objavljuje analize i prognoze koje se zasnivaju na relevantnim podacima. Eurostat snabdeva organe EU podacima koji su znaajni za njihovo odluivanje i delovanje, a ujedno informie nacionalne administracije i javnost o statistiki obraenim injenicama iz domena EU. Kao centralna institucija, Eurostat nastoji da na najbolji mogui nain koordinie i objedini neujednaene nacionalne statistike, i da ih pretoi u jedan jedinstven i uporediv sistem. Adresa: Eurostat-Informationsbro, JMO, B3/089, L2920 Luxemburg. Internet: www.europa.eu.int/comm/eurostat Status najpovlaenije nacije: Klauzula o najpovlaenijoj naciji obavezuje dravu da sve trgovinsko-politike povlastice, koje ona odobrava bilo kojoj drugoj dravi, odobri i zemlji sa kojom je sklopljen sporazum o odobravanju statusa najpovlaenije nacije. Stepenasta integracija: Pod pojmom stepenaste integracije podrazumeva se proces politikog ujedinjenja koji se odvija razliitom brzinom, ili razliitim intenzitetom. Ideja o Evropi razliitih brzina, s tim u vezi, znai da e nosioci poslova oko dalje izgradnje Zajednice najpre biti one drave lanice koje smatraju da to mogu i da ostvare. Prednost ovog modela ogleda se u injenici da brzina procesa ujedinjenja nije uslovljena postupcima najsporije drave lanice, odnosno, drave lanice koja se najvie opire intenziviranju procesa ujedinjenja. Stepenasta integracija krije u sebi, meutim, opasnost od mogueg raspada zajedniki utvrenog puta za postizanje integracije. Primeri stepenaste integracije u okviru Ugovora o osnivanju Evropske zajednice sadrani su u odredbama koje se tiu stvaranja ekonomske i monetarne unije (l. 121 UoEZ), ali i pitanja politike zatite ivotne sredine (l. 176 UoEZ). Pored toga, drave lanice, koje ele da ostvare intenzivniju saradnju, to mogu da uine shodno odredbi klauzule o fleksibilnosti koja predstavlja sastavni deo Ugovora iz Amsterdama, a koja je kasnije modifikovana Ugovorom iz Nice pod odreenim uslovima(Fleksibilnost). Strukturni fondovi: Sredstva iz Strukturnih fondova, kojima neposredno rukovodi Evropska komisija, slue za pruanje strukturne pomoi u Zajednici (Regionalna, strukturna i koheziona politika). U pitanju su sledei fondovi: Evropski fond za razvoj i garancije u poljoprivredi (EFRGP), Evropski fond za regionalni razvoj (EFRR), iz ijeg se budeta finansira razvoj regionalno-politikih struktura, Evropski fond za socijalni razvoj (EFSR) kojem je cilj da se realizuje socijalna politika, kao i instrumenti za finansiranje morskog ribarstva (FIAF). Kohezioni fond, ustanovljen 1993. godine prua finansijsku pomo za realizaciju strukturno-politikih ciljeva Zajednice u njenim siromanijim dravama lanicama. Sredstva strukturnih fondova prevashodno su namenjena siromanijim regionima. Ekonomsko i socijalno zajednitvo unutar EU treba na taj nain da se ojaaju do te mere da svaka drava lanice bude u stanju da ispuni sve neophodne preduslove kako bi se zaokruio proces stvaranja Unutranjeg trita. Usvajanjem Agende 2000 dolo je do reformisanja strukturne politike. Broj ciljeva smanjen je na tri: najvei deo budetskih sred-

402

ABC EVROPE

stava namenjen je ostvarivanju cilja br. 1, a to je unapreenje razvoja i strukturnog prilagoavanja ekonomski nerazvijenih regiona. Ostvarivanjem cilja br. 2 treba da se omogui ekonomsko i socijalno prestrojavanje regiona u kojima postoje odreene strukturne manjkavosti, dok e se ostvarivanjem cilja br. 3 pomagati harmonizacija i modernizacija politike i sistema obrazovanja, usavravanja i zapoljavanja. U periodu izmeu 2000. i 2006. godine u tu svrhu se na raspolaganje stavljaju sredstva u iznosu od 195 milijardi evra. Subvencije: Subvencije predstavljaju oblik finansijske pomoi, ili povlastica koje se odobravaju preduzeima u vidu dobrovoljnog odustajanja drave od odreenih prihoda. Ove povlastice preduzeima daju javne institucije da bi se postigli odgovarajui ekonomskopolitiki ciljevi. Subvencije se mogu odobravati, na primer, u cilju ouvanja pojedinih preduzea, ili itavih privrednih grana, ali i s ciljem da se omogui prilagoavanje novonastalim uslovima na tritu, u radi pospeivanja rasta produktivnosti i razvoja preduzea, kao i pojedinih grana preduzea. U okviru EU zabranjene su subvencije koje mogu negativno da se odraze na ouvanje zdrave trine konkurencije (l. 87 Ugovora o osnivanju EZ). Izuzetke predstavljaju jedino mere koje se odnose na poboljanje socijalno-politike, strukturno-politike i regionalno-politike situacije unutar Evropske unije. Sveana deklaracija o Evropskoj uniji: Sveana deklaracija iz tutgarta, koju je u junu 1983. godine proglasio Evropski savet, predstavljala je znaajnu etapu puta ka stvaranju Evropske unije. U deklaraciji je izraeno rastue interesovanje za tenjom spoljno-politikom koordinacijom aktivnosti unutar Evropske politike saradnje (EPS). Pored toga, donete su odluke koje su se odnosile na institucionalna poboljanja, i na saradnju u okviru ujednaavanja pravne regulative, a ujedno su analizirani i konkretni ciljevi ekonomske integracije tokom sledeih nekoliko godina. Svetska trgovinska organizacija (STO): Po okonanju Urugvajske runde GATT, 1995. godine, osnovana je samostalna Svetska trgovinska organizacija u koju su primljene sve dotadanje lanice GATT. STO treba da produbi trgovinske odnose drava lanica, a ujedno da poslui i kao forum za sve budue multilateralne trgovinske pregovore. Sredinom 2001. godine, STO je imala 141 lana koji zajedno realizuju preko 90% svetske trgovine. Dodatnih 30 drava tee lanstvu u STO. Krajem 1999. godine, drave lanice Svetske trgovinske organizacije zapoele su svoju milenijumsku rundu razgovora koja predstavlja novi ciklus pregovora o liberalizaciji svetske trgovine. Adresa: CH1211 Genf 21. Internet: www.wto.org engenski sporazum: Meudravni sporazum, koji je 1985. godine sklopljen u engenu (Luksemburg) predvia postepeno ukidanje kontrola na unutranjim granicama drava lanica EU. Dodatni sporazum regulie tretiranje zahteva za priznavanje statusa azilanta i prekograninu saradnju policijskih organa. Prvobitno utvreni termin za otvaranje granica za putniki saobraaj (1990) morao je u vie navrata da bude pomeren. Nakon ustanovljavanja engenskog informacionog sistema (IS), kojim je olakana meunarodna borba protiv kriminala, 26. marta 1995. godine, na snagu je stupio Sporazum o reali-

ABC EVROPE

403

zaciji engenskog ugovora. Ovaj Sporazum predvia potpuno ukidanje kontrola na granicama Belgije, Nemake. Francuske, Luksemburga, Holandije, panije i Portugala. Italija i Austrija su, 1998. godine, naknadno pristupile Sporazumu, dok je Grka to uinila 2000. godine. Danska, Finska i Norveka su, 1996. godine, potpisale protokole o pristupanju engenskom sporazumu, a zajedno s pridruenim lanicama Islandom i Norvekom primenjuju ga poev od 2001. godine. Velika Britanija i Irska nisu, meutim, pristupile ovom Sporazumu. Ugovorom iz Amsterdama (1999) uveden je tzv. engenski acquis u pravni okvir EZ (l. 6169 Ugovora o osnivanju EZ, Protokol Ugovora o osnivanju EU; Politika azila, imigracije i viza). umanov plan: Plan za realizaciju delimine integracije, koji je 1950. godine izneo francuski ministar inostranih poslova Robert uman, inicirao je osnivanje Evropske zajednice za ugalj i elik (EZU) (1952). Na taj nain, ostvareni su razliiti interesi: dok je interes Francuske bio da se nemaka industrija uglja i elika stavi pod zajedniku kontrolu, sa ciljem da se na taj nain sprei eventualno izbijanje novih ratova, SR Nemaka je, uprkos injenici da jo uvek nije bila suverena drava, iskoristila priliku da bude priznata kao ravnopravan lan estorke, i da se u okviru novoosnovanog vida saradnje izmiri sa ostalim dravama. TACIS: TACIS (Technical Assistance for the Commonwealth of Independent States) predstavlja program EU za pruanje tehnike pomoi novonastalim nezavisnim dravama biveg SSSR-a i Mongoliji. Tokom 2000. godine u tu svrhu izdvojen je iznos od 454 miliona evra. Od toga, 59 miliona evra bilo je namenjeno finansiranju mera u oblasti nuklearne bezbednosti, a 70 miliona evra unapreenju meudravne i regionalne saradnje. Tempus: Tempus (Trans-European Mobility Scheme for University Students) predstavlja evropski program za unapreenje univerzitetske saradnje (Obrazovna politika). Ovaj program nastao je kao reakcija na otvaranje drava Srednje i Istone Evrope. Analogno ve postojeim zajednikim programima u oblasti obrazovanja, EU nastoji da putem ovog programa i preko Evropske fondacije za struno obrazovanje pomogne zadovoljenje specifinih potreba Srednjoevropskih i Istonoevropskih drava. Tempus dotira aktivnosti organizacija iz drava lanica EU i njihovih Srednjoevropskih i Istonoevropskih partnera. Program je u, prvom redu, usredsreen na one oblasti koje su posebno znaajne za ostvarivanje socijalno-politikih promena u Srednjoj i Istonoj Evropi. Treom fazom programa (20002006) nastavljeni su, izmeu ostalog, napori, za reformisanje sistema visokokolskog obrazovanja u nezavisnim dravama nastalim posle raspada biveg Sovjetskog saveza. Tindemansov izvetaj: efovi drava i vlada su u na svojoj Konferencije odranoj 1974. godine ovlastili tadanjeg belgijskog premijera, Lea Tindemansa da izradi globalni koncept prerastanja EZ u Evropsku uniju. Dokument, objavljen 29. decembra 1975. godine, sadrao je, izmeu ostalog, i zahtev da se stvori jedna jedina, ali dovoljno autoritativna centrala odluivanja, te da se na adekvatan nain ojaa zajednika spoljna politika. Ostali ciljevi bili su ostvarivanje Ekonomske i monetarne unije, zajedniko obezbeenje snabdevenosti energentima, kao i intenziviranje zajednikih naunih istraivanja. Iako je

404

ABC EVROPE

Tindemansov izvetaj bio izuzetno pragmatino koncipiran, te je predviao da se dalji razvoj Zajednice odvija fleksibilno i postepeno, on nikada nije pretoen u zajedniku inicijativu za stvaranje Evropske unije. Transevropske mree (TEM): Transevropske mree predstavljaju infrastrukturne objekte koji se proteu preko teritorija veeg broja zemalja, i to u oblasti saobraaja, energetike, telekomunikacija i telematike. Da bi se u potpunosti iskoristile prednosti jedinstvenog unutranjeg trita, Zajednica daje svoj doprinos izgradnji transevropskih mrea (l. 154156 Ugovora o osnivanju EZ). Evropski savet je 1994. godine doneo odluku da prui finansijsku pomo prvenstveno realizaciji 14 saobraajnih projekata i 10 projekata u oblasti snabdevanja energijom. Za finansiranje izgradnje transevropskih mrea u 2000. godini je u budetu EU bilo predvieno 643,3 miliona evra. Trgovinske barijere: Ukidanjem carinskih dabina i koliinskih ogranienja u okviru trgovine izmeu drava lanica Evropska zajednica se u velikoj meri pribliila svom cilju, stvaranju zajednikog trita. Slobodnu trgovinu mogu, meutim, da ometaju i indirektne (necarinske) trgovinske barijere, a, izmeu ostalih, i uvozne takse i tehnike trgovinske prepreke, koje su se zasnivale na postojeim razlikama u pravnim propisima, ili u normama kvaliteta raznih drava EZ, kao to je, na primer, sluaj u oblasti proizvodnje ivotnih namirnica i lekova. Harmonizacijom, normiranjem, ujednaavanjem pravnih propisa, ili uzajamnim priznavanjem propisa, postojee trgovinske barijere su tokom procesa stvaranja unutranjeg trita najveim delom uspeno otklonjene do 1992. godine. Trojka: Zahvaljujui osnivanju trojke, Savet EU i Evropski savet imaju mogunost da obezbede politiki kontinuitet, uprkos injenici da se u polugodinjem ciklusu smenjuju njihova predsednitva. Pri tome, aktuelnom predsedniku u radu pomau kako njegov prethodnik, tako i njegov naslednik. Trojka je, pre svega, u oblasti Zajednike spoljne i bezbednosne politike (ZSBP) odigrala izuzetno znaajnu ulogu. Nakon stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama, Trojka, koju ine predstavnik predsedavajueg u Savetu, nadleni lan Komisije i generalni sekretar Saveta u funkciji Visokog predstavnika, zastupa Uniju u delokrugu poslova koji se tiu ZSBP (l. 18 Ugovora o osnivanju EU). Ugovor iz Amsterdama: Ugovor iz Amsterdama, usvojen 2. oktobra 1997. godine, koji je na snagu stupio 1. maja 1999. godine, predstavlja rezultat pregovora Meuvladine konferencije sazvane shodno klauzuli o reviziji Mastrihtskog ugovora. Konferencija je sazvana 29. marta 1996. godine, a rad je okonala 17. juna 1997. godine. Ugovor iz Amsterdama predstavlja treu veliku reformu Rimskih ugovora. Centralna tema pregovora bilo je poboljanje institucionalne sposobnosti delovanja EU. Sam ugovor u sebi sadri itav niz novih elemenata: poboljanje i pojednostavljivanje postupka odluivanja, novo poglavlje o politici zapoljavanja, uvoenje klauzule o suspenziji, objedinjavanje velikih delova engenske aktive i unapreenje saradnje pravosudnih i organa unutranjih poslova sa ciljem da se postepeno stvori prostor sloboda, bezbednosti i vladavine prava. Osim toga, unapreena je i zajednika spoljna i bezbednosna politika, kao i instrumenti za njeno ostvarivanje. U institucionalnoj oblasti ojaana je pozicija predsednika Komisije. Broj me-

ABC EVROPE

405

sta u Evropskom parlamentu ogranien je na 700, a ujedno je unapreen i postupak saodluivanja. U cilju pojednostavljivanja Ugovora izvrena je prenumeracija lanova prethodno zakljuenih ugovora. Stvaranjem nove mogunosti pojaane saradnje uinjeni su napori da se izbegne mogunost da nekooperativne drave lanice blokiraju proces integracije. Ugovor iz Amsterdama nije, meutim, omoguio ostvarivanje institucionalnih reformi neophodnih za proirenje Zajednice. Stoga je ve godinu dana nakon njegove ratifikacije sazvana nova Meuvladina konferencija u okviru koje se raspravljalo o problemima koji nisu reeni (Left-overs) Ugovorom iz Amsterdama. Rad konferencije okonan je u februaru 2001. godine potpisivanjem Ugovora iz Nice. Ugovor iz Mastrihta: Ugovor o Evropskoj uniji potpisan je 7. februara 1992. godine, a na snagu je stupio 1. novembra 1993. godine. Nakon usvajanja Jedinstvenog evropskog akta, donoenje okvirnog ugovora predstavljalo je drugu veliku reformu Rimskih ugovora. Da bi se simbolizovao novi kvalitet evropske integracije, Ugovor uspostavlja Evropsku uniju koju ine tri stuba: Evropska zajednica (ranije: Evropska ekonomska zajednica), Zajednika spoljna i bezbednosna politika (ZSBP), kao i saradnja pravosudnih i organa unutranjih poslova. Glavnu inovaciju Mastrihtskog ugovora predstavljalo je osnivanje Ekonomske i monetarne unije. Ugovor u sebi pored toga sadri i niz odredbi koje poboljavaju sposobnost delovanja i kvalitet Evropske unije. Treba pomenuti uvoenje EU dravljanstva s pravom boravka na celokupnoj teritoriji EU i pravo glasa na lokalnim i evropskim izborima, proirivanje nadlenosti Zajednice u veem broju oblasti politike, osnivanje kohezionog fonda, konstituisanje federalnih elemenata (princip subsidijarnosti, Odbor regija), poboljanje postupaka odluivanja, kao i poboljanje meuvladine saradnje u okviru ZSBP, i saradnje pravosudnih i organa unutranjih poslova. Ugovor sadri i klauzulu o reviziji, po kojoj je 1996. godine trebalo da bude sazvana nova Meuvladina konferencija. Rezultat te revizije je Ugovor iz Amsterdama koji je na snagu stupio 1999. godine. Ugovor o spajanju: Na osnovu Ugovora o fuzionisanju, potpisanog 8. aprila 1965. godine, stvoreni su zajedniki organi Evropske zajednice za atomsku energiju (Euroatom), Evropske zajednice za ugalj i elik (EZU) i Evropske ekonomske zajednice (EEZ). Prvog. jula 1967. godine stupio je na snagu Ugovor o uspostavljanju zajednikog Saveta i zajednike Komisije evropskih zajednica. Nakon osnivanja EEZ i Euroatoma, Evropski parlament i Evropski sud pravde postali su nadleni za sve tri Zajednice. Ugovor o osnivanju Evropske ekonomske zajednice: Belgija, SR Nemaka, Francuska, Italija, Luksemburg i Holandija su, 25. marta 1957. godine, u Rimu potpisali Ugovore o osnivanju Evropske ekonomske zajednice (EEZ) i Evropske zajednice za atomsku energiju. Vremenom, Ugovor o osnivanju EZ, kao najkompleksniji Ugovor prerasta u okosnicu procesa evropske integracije. Donoenjem Jedinstvenog evropskog akta (ratifikovan 1987), odnosno, potpisivanjem Ugovora iz Mastrihta (1993), Ugovora iz Amsterdama (1999) i Ugovora iz Nice (2001) EEZ-ugovor pretrpeo je etiri vee reforme. Stupanjem na snagu Ugovora iz Mastrihta, EEZ-ugovor je, pored toga, preimenovan u Ugovor o osnivanju Evropske zajednice (EZ).

406

ABC EVROPE

Ugovori iz Pariza: Ugovori iz Pariza, koji su stupili na snagu 5. maja 1955. godine, i iji su potpisnici bili Belgija, SR Nemaka, Francuska, Velika Britanija, Italija, Kanada, Luksemburg, Holandija i SAD regulisali su saradnju izmeu SR Nemake i zapadnih sila. Njihovim potpisivanjem okonan je okupacioni reim, a ujedno je SR Nemakoj vraen veliki deo njenog suvereniteta. Pariski ugovori su, pored toga, regulisali odluku o pristupanju SR Nemake NATO-paktu, kao i prerastanje Briselskog pakta u Zapadnoevropsku uniju, ali i dopune Ugovora o Nemakoj. UNICE: UNICE (Union des Confderations de lIndustrie et des Employeurs dEurope) predstavlja Savez evropskih udruenja industrije i poslodavaca. lanovi interesne zajednice osnovane 1959. godine su 33 udruenja industrije i poslodavaca iz 26 evropskih drava. UNICE usaglaava stavove svojih lanica u vezi sa svim pitanjima od evropskog znaaja, i zastupa njihove interese u okviru institucija EU. Adresa: Rue Joseph II, 40, B1000 Bruxelles. Uredba: Uredba je najsnaniji instrument pravnog sistema Zajednice: uredba ima optu vanost. Ona je u svim svojim elementima obavezujua, i nakon usvajanja postaje neposredno punovana u svakoj od drava lanica EU. Uzajamno priznavanje: Princip uzajamnog priznavanja predstavlja fleksibilnu alternativu komplikovanom procesu harmonizacije propisa koji se odnose na unutranje trite. Shodno ovom principu, isti znaaj imaju svi propisi, ili kvalifikacije, koje u okviru pojedinih drava lanica EU ispunjavaju istu svrhu. Prvi napredak na ovom polju postignut je 1978. godine, kada je do uzajamnog priznavanja dolo na osnovu tzv. Cassis de Dijon presude. Evropski sud pravde je tada doneo odluku da svaki proizvod koji je legalno proizveden i puten u promet u nekoj od drava lanica sme da se prodaje na teritoriji cele Zajednice. Vernerov plan: Vernerov plan predstavlja izvetaj o postepenom stvaranju Ekonomske i monetarne unije (EMU) koji je sainio jedan od odbora EU pod rukovodstvom tadanjeg luksemburkog premijera i ministra finansija Pjera Vernera. Izvetaj je objavljen 1970. godine i njime je bilo predvieno da se do 1980. godine EMU realizuje u tri etape. Prvu je inilo uspostavljanje monetarne saradnje, drugu koordinacija konjunkturnih politika, a treu eliminisanje ogranienja protoka kapitala i stvaranje regionalnog finansijskog poravnanja. Realizacija prve etape zapoela je 1971. godine. Kolebanja valutnih kurseva, do kojih je dolo tokom sedamdesetih godina, i ponovno pribegavanje nacionalnim strategijama za prevladavanje kriznih situacija spreili su, meutim, nastavak ostvarivanja plana. Visoki predstavnik za Zajedniku spoljnu i bezbednosnu politiku (Mr. ZSBP): Shodno odredbama Ugovora iz Amsterdama, Generalni sekretar Saveta preuzima funkciju visokog predstavnika za Zajedniku spoljnu i bezbednosnu politiku (ZSBP). Mister ZSBP pomae predsedavajuem Saveta, a njegov zadatak je da obezbedi veu efikasnost i kontinuitet u okviru procesa odluivanja, i to tako to e, u prvom redu, davati doprinos formulisanju, pripremi i realizaciji odluka, i, na eventualni zahtev predseda-

ABC EVROPE

407

vajueg i u ime Saveta, voditi politiki dijalog s treim stranama (l. 26 Ugovora o osnivanju EU). U junu 1999. godine, Evropski savet je, na zasedanju odranom u Kelnu, imenovao Havijera Solanu, dotadanjeg generalnog sekretara NATO-a, za prvog visokog predstavnika za ZSBP. Viegrd-drave: Nakon sastanka odranog u zamku Viegrd, u blizini Budimpete, u februaru 1991. godine, Maarska, Poljska i SSR (danas: eka i Slovaka) oznaavaju se i kao Viegrdske drave. Ove tri drave nastoje da ostvare tenju saradnju, i da na taj nain lake zastupaju svoje stavove u pregovorima sa EU. Zabrana diskriminacije: Zabrana diskriminacije predviena lanom 12. Ugovora o osnivanju EZ na celokupnoj teritoriji primene Ugovora zabranjuje razliit tretman zbog nacionalne pripadnosti. Kao dopuna slobodi izbora sedita preduzea, ova zabrana predstavlja fundamentalni preduslov stvaranja zajednikog trita. Revizijom ugovora iz Amsterdama usvojen je l. 13 Ugovora o osnivanju EZ koji zabranu diskriminacije proiruje klauzulom o zabrani diskriminacije na osnovu polne, rasne, etnike, ili verske pripadnosti, ali i na osnovu ideolokih ubeenja, invalidnosti, starosti, ili seksualnih sklonosti (Povelja o osnovnim pravima). Tokom 2000. godine, usvojene su dve direktive koje preciziraju zabranu diskriminacije. Ugovor iz Nice predvia da se nakon jednoglasnog utvrivanja okvirnih uslova mere za suzbijanje diskriminacije mogu donositi i kvalifikovanom veinom glasova. Protiv polne diskriminacije l. 141 Ugovora o osnivanju EZ obavezuje drave lanice da osiguraju potpunu ravnopravnost mukaraca i ena, da im prue iste anse za zapoljavanje, i istu nadoknadu za obavljeni posao (Politika jednakih prava). Zahtev za izglasavanje nepoverenja: Shodno odredbama l. 201 Ugovora o osnivanju EZ, Evropski parlament moe dvotreinskom veinom glasova svojih poslanika da usvoji zahtev za izglasavanje nepoverenja Evropskoj komisiji. lanovi Komisije su u tom sluaju duni da podnesu kolektivnu ostavku. Podnoenje zahteva za izglasavanje nepoverenja pojedinim lanovima Komisije nije, meutim, mogue. U januaru 1999. godine, nedostajalo je samo nekoliko glasova za izglasavanje nepoverenja Komisiji. lanovi Evropske komisije su dva meseca kasnije, ipak, po prvi put podneli kolektivnu ostavku, i to nakon to ih je nezavisni Savet mudraca, koji je dobio zadatak da ispita zamerke koje su se odnosile na njihov rad, optuio za kolektivnu nesposobnost. Da bi se otklonila manjkavost regulative po kojoj Komisija moe da podnese jedino kolektivnu ostavku, predsednik Komisije Romano Prodi je, nakon svog postavljenja, 1999. godine, obavezao sve lanove Komisije da u sluaju da naine vee propuste, na njegov zahtev podnesu ostavku. Ugovorom iz Nice ova manjkavost je u potpunosti otklonjena: nakon stupanja na snagu ovog Ugovora, predsednik Komisije ovlaen je da uz saglasnost kolegijuma zatrai ostavku pojedinih lanova Komisije. Zajednika akcija: Ugovor iz Mastrihta predvia zajednike akcije (l. 12 Ugovora o osnivanju EU) u cilju ouvanja interesa drava lanica EU u okviru Zajednike spoljne i bezbednosne politike. U tu svrhu, Savet EU jednoglasno odluuje o obimu, ciljevima i sredstvima, ali i o postupku i uslovima realizacije akcije. Ovi dogovori postaju, zatim, obave-

408

ABC EVROPE

zujui za sve stavove i postupke drava lanica. Na taj nain treba da se obezbedi koherentan nain postupanja Unije. Zajednika inicijativa: Zajednika inicijativa predstavlja program unapreenja, ili akcioni program kojim se u specijalnim problematinim oblastima dopunjuju mere strukturnih fondova (Regionalna, strukturna i koheziona politika). Zajednike inicijative razrauje Evropska komisija, a sama realizacija usaglaava se i sprovodi na nacionalnom nivou. U budetu za 2001. godinu 1,683 milijardi evra iz sredstava strukturnih fondova bilo je namenjeno zajednikim inicijativama. Nakon to je 1999. godine doneta odluka da se strukturni fondovi reformiu, broj zajednikih inicijativa smanjen je na ukupno etiri: Interreg III, Leader III, URBAN i EQUAL koji predstavlja inicijativu za transnacionalnu saradnju u borbi protiv diskriminacije na tritu rada. Zajednika istraivaka centrala EZ (ZIC): U cilju korienja nuklearne energije u mirnodopske svrhe, drave lanice Evropske zajednice za atomsku energiju su, 1957. godine, osnovale ZIC. U njenom sastavu su instituti u sledeim mestima: Ispra (Italija), Gel (Belgija), Karlsrue (Nemaka), Peten (Holandija) i Sevilja (panija), a od 1983. godine i postrojenje za mega-ispitivanja termonuklearne fuzije (JET) u Kulhamu (Velika Britanija). U okviru Zajednike istraivake centrale EU obavlja vlastita istraivanja, koja su, pre svega, usmerena na industrijsku tehnologiju, zatitu ivotne sredine, energiju, normiranje, zdravlje ljudi i zatitu potroaa (Politika u oblastima istraivanja i tehnologije). Zajednika strategija: Ugovor iz Amsterdama dopunio je instrumentarijum zajednike spoljne i bezbednosne politike tzv. zajednikom strategijom (l. 12 Ugovora o osnivanju EU). U vezi sa tim, Savet EU jednoglasno utvruje znaajne zajednike interese drava lanica. Na osnovu zajednike strategije, a u cilju realizacije zajednikih akcija, Savet odluke donosi kvalifikovanom veinom glasova. Zajedniki koncepti unapreenja (ZKU): ZKU su postupci koordinacije regionalnih akcija EU (Regionalna, strukturna i koheziona politika). Pri tome se povremeno ukljuuju ne samo sva etiri strukturna fonda (EFRR, EFSR, EFRGP i IFRR), ve i Evropska investiciona banka. Projekti moraju, meutim, ve da budu sadrani u planovima nacionalnih i regionalnih institucija, kao i u planovima ekonomskih partnera. Zajedniki stav: Kad je re o stubovima Evropske Unije koji nisu institucionalno objedinjeni Zajednika spoljna i bezbednosna politika, Saradnja policije i pravosua u krivinim predmetima drave lanice EU sarauju na meudravnom nivou. Pored uzajamnog obavetavanja i usaglaavanja akcija, drave lanice mogu da utvruju i zajednike stavove i mere. Definisanje zajednikih stanovita treba da omogui iznalaenje jedinstvene EU-pozicije koja obavezno mora da bude u skladu sa politikom pojedinanih drava lanica. U okviru EZ zajedniki stav predstavlja odredite Saveta koje se donosi u okviru prvog pretresa, a zatim se prosleuje Evropskom parlamentu na drugi pretres. Zapadnoevropska unija (ZEU): ZEU je, 1954. godine, proizala iz Briselskog pakta za odbranu protiv Nemake koji je osnovan 1948. godine. Njeni primarni zadaci su oba-

ABC EVROPE

409

veza pruanja sveobuhvatne podrke u sluaju napada na Evropu, ali i ouvanje mira i bezbednosti u Evropi. ZEU je dugo vreme slovila za slabanu ruku NATO, i to uprkos injenici to je svojim ugovornim vezivanjem lanica daleko prevazilazila okvire NATO. ZEU je ponovo aktivirana devedesetih godina kad se raspravljalo o stvaranju evropskog stuba odbrambene politike. Odluke u vezi sa Evropskom bezbednosnom i odbrambenom politikom (EBOP), koje su usvojene 1999. godine u Kelnu i Helsinkiju, imale su za cilj da zadatke ZEU postepeno prenesu na EU. Shodno tome su u Ugovoru iz Nice ukinuti modaliteti koji predviaju upotrebu ZEU od strane EU (l. 17 UEU-N). Zatitne cene: U okviru zajednike poljoprivredne politike, cene najznaajnijih poljoprivrednih proizvoda mogu da padnu samo do odreene donje granice, odnosno, do nivoa zatitne cene. Poto su dravne institucije za intervenisanje obavezne da svaku ponuenu koliinu proizvoda otkupe po zatitnoj ceni, ona za proizvoaa ima funkciju zagarantovane cene poljoprivrednog proizvoda. Zavrni akt iz Helsinkija: Zavrni akt Konferencije o bezbednosti i saradnji u Evropi (KEBS), potpisan 1. avgusta 1975. godine, sadri dugorono postavljen, sveobuhvatan okvirni program poboljanja politikih i ekonomskih odnosa drava uesnica, ali i zajednikog ivota u Evropi. Zavrni akt Konferencije predstavlja rezultat pregovora KEBS-a koji je zasedao od 1973. godine Konferencija je, 1994. godine, preimenovana u Organizaciju za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS). U radu OEBS-a danas uestvuju sve evropske drave, kao i Kanada, SAD i nekoliko azijskih drava. Zona slobodne trgovine: Zonu slobodne trgovine ine najmanje dva zasebna carinska prostora u okviru kojih su ukinute obaveze plaanja carinskih dabina, kao i sve druge mere koje na bilo koji nain ograniavaju spoljnu trgovinu. Za razliku od carinske unije, kojoj udruene drave naplauju jedinstvenu spoljnu carinsku tarifu, drave lanice zone slobodne trgovine u okviru trgovine sa treim zemljama i dalje zadravaju svoje nacionalne carinske tarife. Evropski primer izgradnje zone slobodne trgovine predstavlja EFTA koja je osnovana 1960. godine.

410

PRIRUNIK O EVROPI

Evropa u brojevima

FIN

Estonija DK IRL UK NL B L F I P D eka Republika Slovaka A Maarska Slovenija Rumunija Bugarska Poljska Letonija Litvanija

GR

Turska

Malta

Kipar

EU-drave EU-drave koje nisu uvele zajedniku monetu EVRO Drave kandidati za pristup Evropskoj uniji

Stanovnitvo i trite rada


Irska 70 3,8 54,5 22,2 11,3 111 24,9 25 73,5 79,1 4,9 * 1,2 3,1 1,6 66,4 78,3 54,4 4,5 4,6 4,4 8,3
2

EU 43 5,3 124,1 18,2 14,9 250 8,7 10 73,9 78,8 6,6 2,5 2,4 2,2 2,7 80,6 85,0 76,1 4,9 4,2 5,7 9,8 2,3 76,4 78,9 73,9 9,8 9,1 10,6 21,4 22,8 68,8 75,5 62,2 9,5 7,8 11,5 24,3 4,0 62,5 77,2 48,5 11,74 7,54 17,84 31,6 20,6 59,6 73,7 45,6 10,5 7,4 15,3 32,7 2,2 2,3 24,0 2,5 3,8 2,8 20,4 2,8 0,1 2,9 0,2 63,1 75,8 50,2 2,2 1,6 3,0 6,8 2,7 2,0 0,9 0,6 2,4 4,7 4,9 5,9 4,8 4,8 5,7 2,1 6,8 2,3 7,6 73,6 82,6 64,4 3,34 2,34 4,74 7,2 73,5 80,8 74,6 78,3 75,5 80,6 74,9 81,3 73,7 80,5 75,2 80,6 74,7 80,9 4,9 2,2 3,2 2,5 3,7 71,6 80,5 62,7 3,4 2,9 3,9 5,1 6,7 3 243,7 50 1,0 25 3,7 200 2,0 5 65,5 52 1,9 12 7,6 11 71,7 78,9 6,8 1,8 3,3 3,0 4,8 70,9 79,1 63,0 4,2 3,3 5,3 9,0 80 35971 161 885 148 678 734 175 522 4,4 23 76,9 81,9 4,0 2,4 3,8 2,3 4,1 76,5 78,8 74,0 5,9 6,0 5,8 13,6 18,4 14,7 19,0 15,8 15,4 16,9 14,6 17,4 18,8 14,3 18,5 13,5 17,0 15,5 17,0 15,1 18,7 17,4 5,2 15,3 59,8 109,4 10,6 80,3 57,9 192,1 0,4 171,2 16,0 384,9 8,1 96,8 10,0 109,0 8,9 19,7 39,5 78,3 15,3 16,4 610 27,2 40 74,9 81,9 5,2 0,9 12,1 3,3 18,8 62,2 76,2 48,5 14,2 9,8 20,7 29,5 338 544 132 301 3 42 84 92 450 505 244 59,8 245,3 19,2 15,7 2121 53,3 140 74,8 79,7 5,1 2,7 24,0 2,5 27,1 75,1 82,8 67,3 5,6 6,0 4,9 13,0

Evro zona

Nema- Belgija Danska Finska Francu- Grka ka ska

Velika Italija Luksem- Holan- Austrija Portu- vedska panija Britanija burg dija galija

EVROPA U BROJEVIMA

Povrina Ukupna povrina u 1.000 km2

3234

2365

357

31

Stanovnitvo Br. stanovnika 1. 1. 2001. u mil. Br. stanovnika po km2

377,6 116,7

293,0 123,9

82,3 230,4

10,6 336,4

Lica mlaa od 15. godina 1999. u % Lica preko 65. godina 1999. u %

17,1 15,9

16,7 15,9

15,8 15,9

17,7 16,6

Strani dravljani 1998. u 1.000 Prirodan rast broja stanovnika tokom 2000. u 1.000 Migracija tokom 2000. u 1.000

7366

903

342,6 816

286,0 618

100 200

10,4 20

74,6 80,9

74,5 81,2

74,5 80,6

74,3 80,5

5,1

5,1

5,2

4,3

ivotno oekivanje za roene 1998. Mukarci u godinama ene u godinama Broj sklopljenih brakova tokom 1999. na 1.000 stanovnika Broj razvedenih brakova tokom 1999. na 1.000 stanovnika Privatna domainstva 1998. u mil. Broj lanova domainstva 1998.

1,8

1,7

2,3

2,6

149,0 2,5

115,0 2,5

37,5 2,2

4,2 2,4

Trite rada Broj zaposlenih 1999. u mil. Kvota zaposlenih2 1999. u % Mukarci ene Stopa nezaposlenosti 2000.3 u % Mukarci ene Mlai od 25 godina4

155,3 68,6 78,1 59,2 8,4 7,1 10,1 17,9

117,4 67,1 77,0 57,2 9,1 * * 19,1

36,1 71,2 79,3 62,9 8,3 8,0 8,8 9,2

4,0 64,6 73,0 56,0 8,5 7,3 10,1 24,9

* U sluajevima kad nisu postojali podaci za navedeni period, preuzimani su poslednji zvanini podaci. 1 1990. godina

411

Izvor: Savezni zavod za statistiku, 2001.

Lica koja privreuju (zaposleni i nezaposleni) u odnosu na stanovnitvo izmeu 15. i 64. godine ivota. Godinji prosek, preliminarni podaci 4 1999. godina

412

ivotni standard, saobraaj i ekologija


Irska Velika Italija Luksem- Holan- Austrija Portu- vedska panija Britanija burg dija galija 55139 53972 18,7 8,7 18,4 12,5 22 13 545 255,4 86,1 8,8 0,0 5,1 3,0 70,9 18,9 10,1 0,0 97,0 47,9 3,9 42,0 6,2 42,1 38,3 36,9 5,4 19,4 36 22 572 45 35 376 20 11 481 16 6 321 16,2 87,4 12,6 0,0 0,0 53 55 428 51,8 63,1 36,9 0,0 0,0 * * * * 13,8 6,5 18,8 12.5 16,2 6,9 19,9 15,5 27,9 8,6 11,2 16,8 18,4 5,5 22,6 17,0 * 57412 59813 30987 50564 38283 20,6 7,8 14,3 15,5 17 8 408 121,7 84,6 9,7 0,0 5,7 78674 70607 64549 26620 67701 42440 58409 65314 20,1 5,8 20,4 18,3 27 22 404 188,3 84,7 9,2 0,1 5,9

EU

Evro zona 72892 47717 22,6 4,8 26,0 16,3 29 37 392 36,8 72,0 26,9 1,1 0,0 327,2 75,0 16,5 1,9 6,6 17,3 98,1 1,9 0,0 0,0 6,4 92,7 7,3 0,0 0,0 18 8 456 6 5 254 13 12 309 17,5 5,0 22,7 16,7 33,0 6,0 12,8 11,3 32,4 6,7 11,5 13,8 62761 41714 76947 62614 67353 37139 62132

Nema- Belgija Danska Finska Francu- Grka ka ska

60490

60935 67354 75367

56605 20,7 5,5 26,3 16,9 48 44 343 21,3 71,9 9,7 0,0 18,3

55507

59490 68605 63557

ivotni standard Bruto-prihod1) 2000. g. u DM Izdaci domainstava2) 1997. g. Privatna domainstva u DM ivotne namirnice, pie, duvanski proizvodi u % Odea i obua u % Stanarine, struja, gas, energenti % Saobraaj i telekomunikacije u % Zastupljenost na svakih 100 stanovnika u 1999. PC sa CD-ROM-om Pristup internetu KW 1998. na 1.000 stanovnika

18,8 6,5 20,7 15,7

18,1 6,7 20,5 15,2

17,6 6,3 22,9 16,1

19,5 7,5 17,6 12,6

23 14 451

* * 470

20 9 508

25 10 440

Saobraaj Transport robe3) u mlrd. tkm drumski prevoz u % elezniki prevoz u % brodski prevoz u % naftovod u %

1703,5 1424,7 73,7 72,3 14,1 14,2 7,1 8,5 5,1 5,1

468.6 67,4 15,7 13,7 3,2

50,5 69,3 15,1 12,5 3,1

1417 7,2 10,0 110,9


4 5 6 7 8

1103 8,5 10,0 87,7 6,9 7,4 135,5 21,9 9,4 142,6 23,3 8,1 85,5

330,9

65,15) 19,9 24,4 252,4 28,8 13,0

165,8 8,0 7,7 124,97

*6) 3,5 10,1 119,7

83,7 3,6 7,2 46,1

26,3 2,7 5,5 123,5

22,1 12,3 7,5 139,68

42,9 2,7 6,5 113,4

119,1 16,5 7,5 93,38

222,4 13,5 7,5 80,5

Ekologija Potronja primarne energije 1999. u mil. RE4) Emisija 1998. g. u kg po stanovniku oksidirani sumpor oksidirani azot ugljen-monoksid

9,8 7,2 *

8,9 7,0 *

7,7 5,6 66,1

9,8 7,8 88,2

* U sluajevima kad nisu postojali podaci za navedeni period, preuzimani su poslednji zvanini podaci. 1 Godinji prihod od nesamostalnog rada po zaposlenom radniku. 2 Podaci za EU i Evro-zonu; bez Luksemburga. 3 Bez morskog transporta

1 tona jedinice sirove nafte (t RE) = 41.860 kJ Hu/kg (donja grejna vrednost/kg). Ukljuujui i podatke za Luksemburg. Podaci za Luksemburg navedeni su kod Belgije. 1997. godina. 1996. godina.

EVROPA U BROJEVIMA

Izvor: Savezni zavod za statistiku, 2001.

Privreda
Irska Velika Italija Luksem- Holan- Austrija Portu- vedska panija Britanija burg dija galija

EU

Evro zona

Nema- Belgija Danska Finska Francu- Grka ka ska

EVROPA U BROJEVIMA

Privreda Stopa inflacije1) 2000. g. promene u odnosu na prethodnu godinu u % 2,7 163 144 2,7 24,2 73,1 1,7 2,5 +6,27 +34,92 5,2 2,6 204 1,15 242 129,2 67 12 3,0 3,9 15 12947
3 4 5 6

2,1 121 107 3,6 32,2 64,2 4,2 5,0 6,78 5,8 736 1,71 349 115,0 46 18 1,0 538 0,3 42 20 3 157,2 102,9 253 87 10,6 24,9 1410 8568 116,3 1 2,2 *3) 79 0,77 233 3926 13,79 1676 19 0,19 63 543 5,35 679 107,7 82 73 5,3 6,1 262 3256 +0,29 0,3 +7,73 0,7 *3) *3) +21,20 5,7 5,35 2,7 224 2,30 346 123,2 59 9 3,9 5,2 69 4142 2,9 2,3 3,4 3,1 9,8 9,2 1,4 1,5 7,5 5,7 3,9 3,7 2,8 2,4 3,0 3,5 8,45 8,1 633 2,92 213 117,5 35 13 0,4 1,0 173 1163 4,1 2,7 5,51 2,5 247 2,09 416 115,2 150 20 3,2 5,0 385 10071 1344 1230 3,0 24,3 72,8 117 96 8,1 22,4 69,5 85 * * * * 1099 1016 3,0 28,4 68,6 18 18 0,7 18,4 81,0 370 343 2,7 25,9 71,4 196 184 2,1 31,4 66,5 104 96 3,0 28,9 67,3 224 183 2,1 28,9 69,0 559 528 3,8 29,3 67,0 4,0 3,7

2,3

2,1

2,9

3,0

1,8

2,9

5,3

2,6

3,8

2,3

2,0

2,8

1,3

3,5

0,8 1351 1242 1,1 27,5 71,4 2,3 2,8

Bruto nacionalni proizvod 1999. u mlrd. EUR Ostvarena bruto-vrednost u mlrd. EUR Poljoprivreda u % Proizvodne delatnosti u % Uslune delatnosti u %

7967 * * * *

6112 * * * *

1982 1847 1,2 29,9 68,9

233 217 1,4 26,5 72,1

Realni rast bruto nacionalnog proizvoda 1999. u % Godinji prosek 19951999.

2,5 2,3

2,5 2,2

1,6 1,4

2,7 2,4

Platni bilans 1999. Bilansni saldo u mlrd. EUR % bruto nacionalnog proizvoda 171 1,53 239 111,4 37 8 0,7 397 13,6 20,2 2784 9500 501 79 112,2 376 16,40 2521

+40,45 0,5

* *

19,61 +11,222) +2,04 1,0 4,52) 1,3

11,84 19,36 2,1 1,4 2435 11,44 1172 114,2 190 57 4,1 14,9 2209 3807 3339 21,01 5736 103,9 337 82 12,0 16,4 1787 6576

Preduzea u 1997. Broj u hiljadama Zaposleni u milionima Promet u mlrd. EUR

18802 14310 112,72 86,38 18399 11659

3349 28,90 4012

521 3,19 501

Indeks industrijske proizvodnje4) 1999. (1995. =100)

110,1

111,1

110,2

112,0

Industrijska proizvodnja 1999. Proizvodnja struje5) u 1.000 GWh Proizvodi naftne industrije5) u mil. t Sirovo gvoe ukljuujui i legure dobijene u visokim peima u mil. tona Sirovi elik u mil. tona Putniki automobili6) u hiljadama Papir i karton u hiljadama tona

2369 602

1800 474

512 108

81 34

92,4 77,2 155,1 132,0 14852 12680 79670 62088

27,9 8,4 42,1 10,9 5418 340 16692 19712)

* U sluajevima kad nisu postojali podaci za navedeni period, preuzimani su poslednji zvanini podaci. 1 Harmonizovan indeks potroakih cena, godinji prosek 2 Ukljuujui i podatke za Luksemburg

Podaci za Luksemburg navedeni su kod Belgije Bez graevinarstva Neto proizvodnja Ukljuujui i kombivozila

413

Izvor: Savezni zavod za statistiku, 2001.

414

Privreda, moneta i finansije


Irska 131,1 42,6 6,4 62,9 12,6 194,5 19,9 210,3 16,9 *3) *3) *3) *3) 175,5 19,7 179,1 30,9 65,2 46,7 61,0 35,5 35,0 15,2 21,4 20,9 61,9 17,1 76,2 11,1 122,0 16,8 94,9 13,5 104,5 111,9 115,4 109,1 124,0 113,1 109,9 115,6 290,3 13,8 241,7 12,6 Velika Italija Luksem- Holan- Austrija Portu- vedska panija Britanija burg dija galija

EU 106,6 41,6 22,0 46,4 20,7 29,3 16,5 38,6 13,4 267,0 20,9 282,3 16,9 25,3 15,6 9,7 16,1 118,2 114,0 112,3

Evro zona

Nema- Belgija Danska Finska Francu- Grka ka ska

Obim prometa trgovine na malo 1999. (1995. = 100)

100,9

107,5

99,0

111,3

1915,2 1496,0 408,9 156,02) 11,5 14,9 x 18,82) 1967,6 1593,6 475,0 168,12) 13,1 13,9 x 18,62)

Spoljna trgovina1) 1999. Uvoz/ulaz u mlrd. EUR udeo Nemake u % Izvoz/otprema u mlrd. EUR udeo Nemake u % Udeo trgovine unutar EU u ukupnoj trgovini u % Ulaz Otprema 68,7 66,2 64,4 56,6 63,2 59,4 64,,9 50,9 61,5 64,2 59,0 56,1 *3) *3) 50,6 76,5 71,6 62,3 76,6 81,9 66,4 56,5 67,4 70,6

59,4 61,4

60,5 62,3

54,1 54,3

70,92) 75,92)

50,9 56,3

Valuta (godinji prosek kurseva valuta u 2000) 1 = ... domaa valuta4) 1 US $ = ... domaa valuta

x x

x 1,95583 40,3399 7,45382 5,94573 6,55957 336,630 0,78756 1936,27 40,3399 2,20371 13,7603 200,482 8,44519 166,386 0,609478 1,073 2,098 43,27 8,000 6,377 7,036 360,70 0,845 2077,0 43,27 2,364 14,76 215,00 9,006 178,50 0,657

Finansije Devizne rezerve 1999. godine u mlrd. US $ Indeks kurseva akcija (1995. = 100) Godinji prosek 1999. g. 21,15 155,0 4,9 +2,8 52,6 1183
2

253,79 177,35 285,5 4,7 +1,9 46,6 1275 12914 58,9 104,6 334 1,8 1,8 +1,9 50,1 256 4,6 6,3 4,7 4,7 1,9 115,1 6347 248,1 * 245,9 246,0

42,66

8,37

6,42

33,93

17,73

7,59

18,71

0,79 257,3 4,7 +4,4 6,0 *

6,61 284,6 4,6 +1,0 62,9 2911

13,76 120,9 4,7 2,1 65,2 1230

7,89 263,0 4,8 2,0 55,8 644

13,52 242,0 5,0 +1,9 65,7 1725

30,62 302,2 4,7 1,1 63,7 3819

24,04 168,4 5,0 +1,3 45,7 9047

237,9

249,4

207,3

231,0

Dugorone kamatne stope 1999. u %

4,7

4,7

4,5

4,8

Saldo dravnog budeta 1999. u % bruto nacionalnog proizvoda

0,7

1,3

1,4

0,7

Zaduenje drave (bruto) 1999. u % bruto nacionalnog proizvoda

68,1

72,2

61,1

116,1

Izdaci za istraivanja i razvoj5) 1999. u mil. EUR

59388 47099

16316

1387

* U sluajevima kad nisu postojali podaci za navedeni period, preuzimani su poslednji zvanini podaci. 1 Spoljna trgovina i trgovina unutar EU.

Ukljuujui i podatke za Luksemburg. 3 Podaci za Luksemburg navedeni su kod Belgije. 4 Za drave Evro-zone: poev od 1.1.1999. vrsti valutni kursevi. 5 Projekcije budeta Evropske unije u Evro-zone: bez podataka za Luksemburg.

EVROPA U BROJEVIMA

Izvor: Savezni zavod za statistiku, 2001.

Kandidati za prijem u lanstvo


Malta 0,3 0,4 1222 0,5 77,2 74,9 79,3 (97)144 (98) 48,3 (98) 5,1 1,7 19,1 40,0 7,4 11,5 5,3 (98)15356 (98)10845 (98) 57,8 (98) 75,6 (98) 10,6 (98) 6,3 (99)2132 (99) 69,9 (99) 16,2 (98)901 (98) 59,4 (98) 7,9 (99)4709 (99) 72,3 (99) 8,8 72,5 68,2 76,9 69,9 66,2 73,9 73,0 69,2 76,7 74,4 70,6 78,2 73,9 70,3 77,4 69,0 66,5 71,5 (98)21958 (98) 64,2 (98) 6,2 43,4 0,1 0,2 0,1 0,1 0,2 1,6 0,4 70,9 66,8 74,9 (99)3812 (99) 53,1 (99) 7,0 7,1 38,7 120 22,4 94 5,4 110 2,0 98 10,3 130 65,6 85 10,1 108 0,8 84 0,7 77,8 75,5 80,0 (95)285 (98) 61,0 (98) 3,3 11,0 323 238 49 20 79 775 93 9 Poljska Rumunija Slovaka Slovenija eka Turska Maarska Kipar

Bugarska 65

Estonija

Letonija

Litvanija

EVROPA U BROJEVIMA

Povrina Ukupna povrina u 1.000 km2

111

45

65

8,3 75

1,4 31

2,4 37

3,7 56

Stanovnitvo Br. stanovnika u mil. (1999) Br. stanovnika po km2 (1999) Prirodan rast broja stanovnika u % (1995/2000 D) Oekivani ivotni vek (1995/2000 D) Mukarci u godinama ene u godinama

0,5

0,5

0,5

0,2

71,1 67,6 74,7

68,7 63,0 74,5

68,4 62,4 74,4

69,9 64,3 75,6

Trite rada Broj zaposlenih u 1.000 Kvota zaposlenih u % Kvota nezaposlenih u % Zaposleni u poljoprivredi, umarstvu i ribarstvu u %

(99)3072 (99) 49,2 (99) 16,0

(98)640 (98) 60,5 (98) 9,9

(99)1007 (99) 58,8 (98) 13,8

(98)1598 (98) 61,7 (98) 13,3

26,6

9,5

18,8

21,0

10085 1220 +12,6 326 1034 2856 1985 69,5 45903 27397 59,7 47708 6365 2031 9513 10377 8477 81,7 +4,4 0,6 +1,1 562 9893 11110 10031 90,3

4878 3360

5917 2420

9411 2540

3807 10100

151285 3910

30596 1360

19941 3700

19385 9780 +4,4 165 9952 8604 86,5

53034 5150 0,2 2738 25301 28822 26822 93,1

200530 3160 +2,9 940 102074 (98)45369 (98)25938 (98) 57,2

45660 4510 +0,9 1936 25580 27920 24947 89,4

8983 11920 +2,7 3618 997 27,6

1,8

1,4

5,0

5,2

Privreda Bruto nacionalni proizvod ukupno u mil. US $ (1998) Po stanovniku u US $ (1998) Prosean godinji privredni rast 19901998 Direktne strane investicije neto iznos u mil. US $ (1998) Ukupno inostrano zaduenje u mil. US $ (1998)

537

581

357

926

9907

658

503

1950

Spoljna trgovina (1999) Uvoz u mil. US $ Izvoz u mil. US $ Stopa pokrivenosti uvoza izvozom u %

5430 3937

4093 2939

2945 1723

4892 3045

72,5

71,8

58,5

62,2

415

Izvor: Savezni zavod za statistiku, 2001.

416

Evropa na internetu

Opte informacije o Evropskoj uniji europa.eu.int Zvanina web-stranica Evropske unije. Polazna stranica koja omoguava pristup institucijama i oblastima politike, kao i mnogobrojnim zvaninim informacijama i dokumentima EU. europa.eu.int/virtvis Virtuelna etnja kroz EU; grafiki dokumentovane globalne informacije o najznaajnijim institucijama Zajednice. europa.eu.int/scadplus/leg/de/cig/ g4000.htm Detaljan glosar u vezi sa EU, u okviru koga se vodilo rauna o institucijama i o proirenju EU. eur-op.eu.int EUR-OP: Izdavaka kua Zajednice sa upuivanjem na sve publikacije organa EU (sa mogunou direktnog poruivanja). Organi i institucije EU europa.eu.int Polazna taka ka svim institucijama EU. europa.eu.int/news/cal-de.htm Aktuelni kalendar termina institucija EU sa podacima o zasedanju tela. ue.eu.int/de/presid.htm Prelazak na stranice aktuelnog predsedavajueg Saveta. www.uni-mannheim.de/usres/ ddz/edz/eu_info/adr/kom.html Pregled (meunarodnih) predstavnitva Evropske komisije sa vlastitim WWW-stranicama. www.eu-kommission.de Predstavnitvo Evropske komisije u Nemakoj, izmeu ostalog sa mogunou dowmlooad-a EU-vesti.

www.europarl.de Biro za informacije Evropskog parlamenta u Nemakoj. www.buundesbank.de/ezb Nemaka mirror-stranica Centralne evropske banke. Druge organizacije u Evropi www.coe.int Savet Evrope u Strazburu. www.echr.coe.int Evropski sud za ljudska prava. www.efta.int Evropska zona slobodne trgovine. www.osce.org Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju. www.weu.int Zapadnoevropska unija. www.oecd.org Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj. Nacionalna ministarstva povezana sa Evropskom unijom www.auswaertiges-amt.de Ponuda Ministarstva inostranih poslova SR Nemake koja sadri mnotvo dokumenata, novinskih lanaka, stavova u pisanom obliku i govora koji se tiu evropske politike. www.europaminister.de Stranice konferencije evropskih ministara i senatora nemakih pokrajina sa zakljucima konferencije evropskih ministara.

EVROPA NA INTERNETU

417
europa.eu.int/comm/nice_treaty/ index_de.htm Ugovor iz Nice, konferencija vlada i tok ratifikacije; arhiva sa online dokumentima o toku pregovora i pozicijama institucija i drava-lanica. Baze podataka europa.eu.int/eur-lex Pristup pravnoj regulativi Evropske unije: slubeni listovi Evropske zajednice L i C, trenutno vaee zakonodavstvo, predlozi pravnih akata, kao i dokumenta Komisije. europa.eu.int/celex CELEX (Communitatis europae lex): Najznaajnija online baza podataka (usluge pretraivanja se naplauju) sa kompletnim tekstovima evropske pravne regulative i podacima o mestima na kojima su dati tekstovi pronaeni. Kompletne verzije pravnih akata slubenih listova L i C. europa.eu.int/idea IDEA: Interinstitucionalni registar: organigrami slubi Zajednice i kontakt adrese slubi i lica. europa.eu.int/rapid/start RAPID: Saoptenja za tampu Komisije i drugih organa, govori, background injenice i objanjenja. www.ted.eur-op.eu.int/ojs/html/indeex2.htm TED (Tenders Electronic Daily): Online verzija dopuna Slubenog lista, Slubeni list S. www.ub.uni-bielefeld.de/netahtml/ egda.html Dokumenti Komisije, Odbora za ekonomska i socijalna pitanja, kao i Odbora regija (pregled, a ne kompletne verzije). www.europarl.eu.int/index/ docs_de.htm Dokumenti Evropskog parlamenta. www.db.europarl.eu.int/dors/oeli/ en/default.htm OEIL (Legislative Observatory): pregled pravnih akata i aktuelnog stanja postupaka za donoenje zakonodavnih akata uz uee EP.

Politike oblasti europa.eu.int/futurum Debata na internetu koja je inicirana u okviru procesa nastalog nakon Samita u Nici, a koju potpomae Evropska komisija: izmeu ostalog, putem diskusionih foruma i objavljivanjem liste manifestacija i referentne dokumentacije. europa.eu.int/comm/enlargement Internet stranice Komisije koje se odnose na proces proirenja Unije, a ujedno pruaju i informacije o trenutnom stanju pregovora za prijem novih lanica, kao i o procesu tranzicije. Ponuda sadri i mogunost pretplate na elektronske novine koje izlaze jednom nedeljno. europa.eu.int/comm/internal_market/de/index.htm Glavna direkcija unutranjeg trita; redovno objavljivanje izvetaja o kretanjima na unutranjem tritu, detaljne informacije o vaeim i planiranim pravnim aktima, kao i besplatni Single Market News magazin. europa.eu.int/comm/agriculture/index_de.htm Generalna direkcija za poljoprivredu; saoptenja za tampu, znaajniji govori, programi i agrarna statistika. europa.eu.int/information_society/index_de.htm Generalna direkcija za informatiko drutvo omoguava pristup dokumentima sa vezom ka novim medijima. www.cordis.lu Cordis (Community Research and Development Information Service): sluba koja prua informacije u vezi sa istraivanjima, razvojem i srodnim oblastima sa vlastitom meta-bazom podataka. europa.eu.int/comm/external_relations/index.htm Ponuda Komisije koja se odnosi na spoljne odnosa Evropske unije, sa mogunou tematskog pretraivanja, npr., po zemljama, regionalnoj saradnji i oblastima politike. citizens.eu.int Informacije u vezi sa dravljanstvom EU i unutranjim tritem.

418
europa.eu.int/scadplus SCADplus: Online verzija SCAD biltena sa background informacijama o pojedinim oblastima politike EU. Dokumenti, zakonodavstvo i pravosue europa.eu.int/eur-lex/de/treaties/ index.html Kompletne verzije tekstova ugovora EU. europa.eu.int/abc/doc/off/rg/de/rgset.htm Kompletni izvetaji o aktivnostima EU. europa.eu.int/comm/off/white/index_de.htm odn. europa.eu.int/ comm/off/green/index.de.htm Online verzije zelenih i belih knjiga Evropske komisije poev od 1995. godine (zelene knjige), odn. 1993. godine (bele knjige). europa.eu.int/comm/agenda2000 Kompletna verzija Agende 2000. europa.eu.int/council/off/conclu Zakljuci Evropskog saveta. www.curia.eu.int/de/jurisp/index.htm Najnovija jurisprudencija Evropskog suda pravde i prvostepenog Suda. europa.eu.int/comm/dg10/epo Evropski barometar i rezultati ispitivanja javnog mnjenja u EU. europa.eu.int/eurostat.html Polazne stranice Slube za statistiku EU. Izmeu ostalog, pristup podacima o poljoprivredi, trgovini i regijama. www.uni-mannheim.de/users/ddz/ edz/eu_info/adr/edz.html Spisak evropskih dokumentacionih centara u SR Nemakoj. www.uni-trier.de/ievr/eu_verfassungen/entwurf.htm Nacrti ustava u vezi sa budunou EU, delom kao kompletne verzije.

EVROPA NA INTERNETU

Naune online ponude www.eiop.or.at/eiop Europeen Integration online Papers (EIOP): (politiko-)nauni lanci koji obrauju teme evropske integracije. www.iue.it/PUB/EUI_WP.html Radni papiri pojedinih sekcija Evropskog visokokolskog instituta u Firenci, po pravilu kao kompletne verzije. www.mpi-fg-koeln.mpg.de/pu/ workpapers_de.html Max-Planck institut (MPI) za drutvena istraivanja u Kelnu: radni papiri kao polazna osnova za diskusiju u vezi sa mnogobrojnim aspektima evropske politike. www.sv.uio.no/arena Arena Newsletter (Advanced Research on the Europeanization of the Nation State): Nauni lanci koji se bave temama evropske integracije. www.jeanmonnetprogramm.org/ papers/index.html Pravni an Mone-Papers Harvard Law School. www.iue.it/LIB/collections/Wponline/html Stranica Evropskog visokokolskog instituta sa linkovima koji upuuju na online radni materijal. www.deutsche-aussenpolitik.de Projekat univerziteta u Triru u vezi sa nemakom spoljnom politikom sa nedeljnim saecima, nacionalnim i meunarodnim saoptenjima za tampu, dokumentima i analizama. www.rewi.hu-berlin.de/WHI Radni materijali i predavanja edicije Forum Constitutionis Europae Walter Hallstein Instituta za evropsko ustavno pravo. Virtualne biblioteke europa.eu.int/comm/libraries Biblioteka evropske Komisije sa linkom ka ECLAS bazi podataka centralne biblioteke (ukupno oko 400.000 naslova knjiga).

EVROPA NA INTERNETU

419
www.europeanaccess.co.uk Britanski EU-portal sa spiskom linkova i mogunou pretraivanja (komercijalna ponuda). www.euractiv.com Portal sa linkovima ka organima EU, dravama i regijama, preduzeima, nevladinim organizacijama, medijima itd. Svakodnevno aktuelizovane vesti. www.gwdg.de/~ujvr/bibliothek/ eurolink.html Informacije biblioteke Instituta za meunarodno pravo Univerziteta Getingen u vezi sa internet-ponudom pravne literature koja se bavi problematikom EU. www.eiz-niedersachsen.de Evropski informativni centar Donje Saksonije sa detaljno obraenim spiskom EU-linkova. www.ratgeber-eu.de/buecher.htm Delom komercijalna ponuda, sa informacijama o institucijama EU, zajednikim programima i literaturi koja se bavi problematikom EU. Studije i studijska ponuda u vezi sa EU www.ecsanet.org/ odn. europa.eu. int/comm/dg10/university/3cycle/ index_en.html Pregled studijskih grupa u vezi sa evropskom integracijom u okviru postdiplomskih studija. www.coleurop.be Evropska univerzitetska predavanja u Briu i Natolinu. www.iue.it Evropski visokokolski institut u Firenci. www.ecsanet.org/whoswho.htm Europeen Community Studies Association (ESCA): Spisak lanova i akademika koji dre predavanja i obavljaju istraivanja u vezi sa evropskom integracijom. www.virtus.uni-koeln.de Preko nastavnih jedinica pratiti link ka Politikom sistemu EU. Online skripta

europa.eu.int/comm/dg10/university/euristote/index_de.html EURISTOTE: baza podataka sa disertacijama u vezi sa evropskom integracijom, delom sa kraim saecima. www.arc.iue.it/eharen/Welcoen.html EURHISTAR: baza podataka istorijskog arhiva Evropske unije u Firenci. europa.eu.int/comm/secretariat_ general/sg1/archives/home-de.htm ARCHISplus: baza podataka istorijskog arhiva Evropske komisije. www.iue.it/LIB/Welcome.html Biblioteka Evropskog visokokolskog instituta u Firenci. www.uni-mannheim.de/users/ddz/ edz/biblio/opac.html Biblioteka Evropskog dokumentacionog centra na univerzitetu u Manhajmu. Portali i privatne stranice sa linkovima eiop.or.at/euroint EuroInternet: sistematino koncipirana i stalno aktuelizovana stranica sa vie od 1.000 linkova, delom i ka stranicama sa evro kritikim sadrajem. www.europa-digital.de Europa-Digital: aktuelne informacije, ali i dublje analize i dosijei. www.lib.berkeley.edu/GSSI/eu.html Biblioteka Berkeley-Univerziteta sa mnogobrojnim linkovima ka svim tematskim oblastima EU. www.europaportal.net Privatni portal sa linkovima, lancima koji obrauju aktuelne teme i recenzijama knjiga o EU. www.clickfish.com/clickfish/guidearea/pp/pg/eu Privatni portal sa osnovnim informacijama o EU, aktualnim prilozima i diskusionim forumima.

420
uvodnog predavanja Politiki sistem EU V. Veselsa (za sada samo mogunost pristupa u svojstvu gosta, ili lana univerziteta u Kelnu). www.politik-international.de Online predavanja Evropska politika univerziteta u tutgartu. europa.eu.int/comm/education/ortelius.html Ortelius: baza podataka Komisije sa spiskom adresa i nastavnim planovima evropskih univerziteta. www.fime.org Fdration Internationale des Maisons de lEurope (FIME): polazna stranica evropskih kua i programske ponude FIME. esta-institute.de Polazna stranica grupacije akademija evropskih dravljana: ponuda programa za opte i profesionalno obrazovanje sa naglaskom na evropskoj problematici. www.epsnet.org Meunarodni projekat sa ciljem izrade pregleda svih studijskih ponuda u vezi sa evropskom integracijom. Istraivaki centri koji se bave tematikom EU www.cap.uni-muenchen.de Centar za primenjena politika istraivanja (C.A.P.) univerziteta u Minhenu: projekti, publikacije i informacije, a posebno u vezi sa politikom tematikom koja se tie Nemake i Evrope. www.dgap.org Nemako drutvo za spoljnu politiku (DGAP): politiko-naune informacije iz sfere meunarodnih odnosa. www.mzes.uni-mannheim.de Manhajmski centar za Evropska socijalna istraivanja (MZES): pregled razvojnih tendencija evropskih drutava, posmatran sa sociolokog aspekta. www.mpi-fg-koeln.mpg.de Max Planck institut za drutvena istraivanja u Kelnu: pregled istraivakih proje-

EVROPA NA INTERNETU

kata sa temom Mogunost upravljanja drutvenim procesima. www.fes.de Fondacija Friedrich Ebert (FES): aktuelne informacije i radni materijal u vezi sa politikim obrazovanjem u oblasti evropske politike. www.kas.de Fondacija Konrad Adenauer (KAS): tematsko teite Evropa sa linkovima ka publikacijama, manifestacijama i polazitima definisanim u pisanom obliku. www.iep-berlin.de Institut za evropsku politiku (IEP): pregled naunih aktivnosti i publikacija sa izvodima iz strunog asopisa Integration. www.tepsa.be Trans European Policy Studies Association (TEPSA): pregled nacionalnih istraivanja instituta-lanova i njihovi izvetaji. www.zei.de Centar za istraivanje evropskih integracija (ZEI): informacije o istraivakim projektima i njihovim sadrajima, materijali u pdf-formatu koji treba da podstaknu diskusiju. Evro-politiki orjentisana udruenja u SR Nemakoj www.europaeische-bewegung.de Evropski pokret Nemake r.d. www.europa-web.de Evropska unija Nemake r.d. www.jef.de Mladi evropski federalisti Nemake r.d.

Online verzija ovog spiska sa linkovima moe se pronai na sledeoj adresi: www.uni-koeln.de/wiso-fak/wessels/inter/eu.htm

(stanje: avgust 2001)

Ingo Linzenman / Jirgen Mitag

421

Kalendar evropskog procesa integracije znaajni datumi

19. 09. 1946. 810. 05. 1948.

Vinston eril (Winston Churchill) formulie u Cirihu zahtev za osni vanje Sjedinjenih drava Evrope. Koordinacioni odbor za stvaranje ujedinjene Evrope saziva Haki kongres. U okviru svojih rezolucija, Haki kongres trai da se stvori ujedinjena demokratska Evropa i da se osnuje Savet Evrope. U Londonu se osniva Savet Evrope sa seditem u Strazburu. Francuski ministar spoljnih poslova Robert uman (Robert Schumann) iznosi predlog da se osnuje Evropska zajednica za ugalj i elik (EZU). Predsednik francuske vlade, Rene Pleven (Ren Pleven) predlae da se oformi jedinstvena evropska armija. Potpisivanje ugovora o osnivanju Evropske zajednice za ugalj i elik (Pariski ugovor). Ugovor su potpisali Belgija, SR Nemaka, Francuska, Italija, Luksemburg i Holandija (estorica). estorica potpisuju Ugovor o osnivanju Evropske odbrambene zajednice (EOZ), koji, meutim, 1954. godine nije ratifikovao francuski nacionalni Parlament. Pod predsednitvom ana Monea (Jean Monnet) rad zapoinje Visoka Vlast, koji, u stvari, predstavlja izvrni organ Evropske zajednice za ugalj i elik. Ministri spoljnih poslova est drava lanica Evropske zajednice za ugalj i elik poveravaju Zajednikoj skuptini EZU-a zadatak da izradi nacrt sporazuma za stvaranje Evropske politike zajednice (EPZ). Rad na izradi nacrta sporazuma okonan je 10. 03. 1953. godine. Stvaranje zajednikog trita za ugalj, gvozdenu rudu i metalni otpad. Osnivanje zajednikog trita za elik. Nacionalni parlament Francuske odbija da usvoji Sporazum o osnivanju Evropske odbrambene zajednice, a samim tim, i Ugovor o osnivanju Evropske politike zajednice. Na zasedanju u Mesini, ministri spoljnih poslova estorice usvajaju dodatne mere za ostvarivanje integracije. Osnivanje ekspertskog komiteta pod rukovodstvom Pol Henri Spaka (Pol-Henri Spaak). U Rimu estorica potpisuju Ugovore o stvaranju Evropske ekonomske zajednice (EEZ) i Evropske zajednice za atomsku energiju (Euroatom) (Rimski Ugovori). Rimski ugovori stupaju na snagu. Valter Haltajn (Walter Hallstein) postaje prvi predsednik Komisije EEZ, a Luis Armand (Louis Armand) predsednik Evropske zajednice za atomsku energiju.

05. 05. 1949. 09. 05. 1950. 24. 10. 1950. 18. 04. 1951.

17. 05. 1951.

10. 08. 1952.

10. 09. 1952.

10. 02. 1953. 01. 05. 1953. 30. 08. 1954.

12. 06. 1955.

25. 03. 1957.

01. 01. 1958.

422
21. 07. 1959.

KALENDAR EVROPSKOG PROCESA INTEGRACIJE ZNAAJNI DATUMI

Sedam drava lanica Organizacije za evropsku ekonomsku saradnju Danska, Velika Britanija, Austrija, Norveka, Portugal, vedska i vajcarska donose odluku o stvaranju Evropske zone slobodne trgovine (EFTA). Ugovor stupa na snagu 03. 05. 1960. godine. Prvo delimino usklaivanje carinskih stopa drava lanica EEZ-a sa ciljem da se formira jedinstvena spoljna carina. EEZ potpisuje sa Grkom Ugovor o pridruivanju. Irska podnosi zahtev za pristupanje Evropskoj ekonomskoj zajednici. Velika Britanija podnosi zahtev za prijem u EEZ. Danska podnosi zahtev za prijem u EEZ. Norveka podnosi zahtev za prijem u EEZ. Predsednik Francuske, de Gol (de Gaulle) stavlja veto na prijem Velike Britanije u lanstvo EEZ. Potpisivanje Nemako-francuskog ugovora o prijateljstvu (Jelisejski ugovor) u Parizu. Prekid pregovora sa Velikom Britanijom o njenom prijemu u EEZ. Sa 17 afrikih drava i Madagaskarom EEZ u Juandeu (Juande-sporazum) potpisuje Sporazum o pridruivanju. EEZ i Turska potpisuju Sporazum o pridruivanju. Potpisivanje Sporazuma o spajanju izvrnih organa tri Evropske zajednice: EZU, EEZ i Euroatom (EZ).

01. 01. 1961. 09. 07. 1961. 31. 07. 1961. 09. 08. 1961. 10. 08. 1961. 30. 04. 1962. 14. 01. 1963. 22. 01. 1963. 29. 01. 1963. 20. 07. 1963. 12. 09. 1963. 08. 04. 1965.

2829. 01. 1966. Potpisivanjem Luksemburkog kompromisa okonana je kriza EEZ. Ovim Sporazumom praktino je ukinut prelazak na odluivanje veinom glasova u Ministarskom savetu koje je bilo predvieno prethodno potpisanim ugovorom. 10. 05. 1967. 11. 05. 1967. 01. 07. 1967. Velika Britanija po drugi put podnosi zahtev za pristupanje Zajednici. To isto, po drugi put, ini i Irska. Danska po drugi put podnosi zahtev za prijem u EZ. Na snagu stupa Sporazum o spajanju, zakljuen 08. aprila 1965. godine. an Rej (Jean Rey) postaje prvi predsednik Komisije za sve tri zajednice (EZU, Euroatom i EEZ). Norveka po drugi put podnosi zahtev za prijem u EZ. vedska podnosi zahtev za pristupanje EZ. Stvaranje carinske unije i uvoenje zajednike spoljne carine. U cilju stvaranja jedinstvenog trita rada u okviru EZ, svim radnicima garantuje se sloboda kretanja. Potpisivanje Sporazuma o pridruivanju izmeu Evropske zajednice, Tunisa i Maroka. Potpisivanje drugog Sporazuma iz Juande, koji stupa na snagu 01. 01. 1971. godine. Predsednici drava i vlada EZ donose u Hagu zakljuke u cilju breg ostvarivanja integracije, postepenog stvaranja Ekonomske i monetarne unije (EMU) do 1980. godine i bolje politike saradnje. Osim toga,

24. 07. 1967. 28. 07. 1967. 01. 07. 1968. 08. 11. 1968. 04. 03. 1969. 29. 07. 1969. 12. 12. 1969.

KALENDAR EVROPSKOG PROCESA INTEGRACIJE ZNAAJNI DATUMI

423

donosi se i odluka da se sa Danskom, Velikom Britanijom, Irskom i Norvekom zaponu pregovori o njihovom prijemu u EZ. 01. 01. 1970. 02. 07. 1970. 08. 10. 1970. 27. 10. 1970. Spoljnotrgovinske nadlenosti sa drava lanica prelaze na EZ. Franko L. Malfati (Franco L. Malfatti) postaje predsednik Komisije EZ. Savetu i Komisiji dostavlja se Vernerov plan za postepeno ostvarivanje EMU. Ovaj plan dobio je ime po predsedniku vlade Luksembrurga. Predsednicima drava i vlada EZ upuuje se Luksemburki izvetaj (Davinjon izvetaj) ministara spoljnih poslova drava lanica EZ koji se odnosi na evropsku politiku saradnju (EPS). Sa Maltom se potpisuje Sporazum o pridruivanju. Zajednica stvara sistem optih carinskih preferencijala koji se primenjuje u trgovini sa ukupno 91 zemljom u razvoju. Potpisivanje ugovora o pristupanju Danske, Velike Britanije, Irske i Norveke Evropskoj Zajednici. Uvodi se tzv. monetarna zmija: Savet i vlade drava lanica postiu dogovor da devizni kursevi valuta lanica EZ mogu meusobno da odstupaju najvie do 2,5%. Siko L. Mansholt (Sicco L. Mansholt) postaje predsednik Komisije Evropske zajednice. Stanovnici Irske na referendumu prihvataju pristupanje EZ. Donji dom britanskog parlamenta izjanjava se za pristupanje EZ. Potpisivanje Sporazuma o slobodnoj trgovini sa preostalim dravama lanicama Evropske zone slobodne trgovine (Island, Austrija, Portugal, vedska i vajcarska). Norveko stanovnitvo izjanjava se na referendumu protiv pristupanja Evropskoj zajednici. Stanovnici Danske na referendumu prihvataju lanstvo u EZ. Predsednici drava i vlada proirene EZ donose u Parizu odluku o prerastanju EZ u Evropsku uniju, a ujedno utvruju i termine za ostvarivanje EMU. Evropska zajednica i Kipar potpisuju Ugovor o pridruivanju. Na snagu stupa proirenje EZ na ukupno devet lanica. EZ stie iskljuivu nadlenost za voenje zajednike trgovinske politike. Fransoa Ksaviar Ortoli (Franois Xavier Ortoli) postaje predsednik Komisije EZ.

05. 12. 1970. 01. 07. 1971. 22. 01. 1972. 21. 03. 1972.

22. 03. 1972. 10. 05. 1972. 13. 07. 1972. 22. 07. 1972.

25. 09. 1972. 02. 10. 1972. 1920.10.1972.

19. 12. 1972. 01. 01. 1973. 06. 01. 1973.

1112. 03. 1973. Velika Britanija, Irska i Italija ne prikljuuju semonetarnoj zmiji. Ministri finansija EZ donose odluku o prelasku na plivajui kurs svojih valuta u odnosu na dolar, dok, istovremeno, njihovi meusobni devizni kursevi ostaju fiksni. 14. 05. 1973. 23. 07. 1973. 05. 10. 1973. Potpisivanje Sporazuma o slobodnoj trgovini sa Norvekom. Ministri spoljnih poslova drava lanica EZ usvajaju u Kopenhagenu drugi izvetaj o evropskoj politikoj saradnji (izvetaj iz Kopenhagena). Izmeu Finske i Evropske zajednice potpisan je Sporazum o slobodnoj trgovini.

424
21. 01. 1974.

KALENDAR EVROPSKOG PROCESA INTEGRACIJE ZNAAJNI DATUMI

Ministri za rad i socijalna pitanja usvajaju socijalno-politiki program Zajednice. Shodno njemu, EZ je aktivna u tri oblasti: zapoljavanje, izjednaavanje ivotnih i radnih uslova, i uee socijalnih partnera u socijalno-politikim i ekonomsko-politikim odlukama EZ. Predsednici drava i vlada EZ donose u Parizu odluku da ubudue redovno zasedaju kao Evropski savet. U Lomeu se potpisuje prvi sporazum sa 46 zemalja Afrike, Kariba i pacifikog regiona (AKP) kojim se reguliu trgovinska, finansijska i tehnika pitanja.

910. 12. 1974. 28. 02. 1975.

1011. 03. 1975. Predsednici drava i vlada zasedaju u Dablinu po prvi put kao Evropski savet. 18. 03. 1975. 11. 05. 1975. 05. 06. 1975. 12. 06. 1975. 16. 09. 1975. 20. 12. 1976. 28. 03. 1977. 01. 07. 1977. 28. 07. 1977. 67. 07.1978. 13. 03. 1979. 710. 06. 1979. Ministarski savet donosi odluku o osnivanju Evropskog regionalnog fonda. Evropska zajednica i Izrael potpisuju Sporazum o saradnji. Stanovnici Velike Britanije izjanjavaju se na referendumu za ostanak zemlje u EZ. Grka podnosi zahtev za pristupanje Evropskoj zajednici. Uspostavljanje zvaninih odnosa izmeu Evropske zajednice i Kine. Roj Denkins (Roy Jenkins) postaje predsednik Komisije EZ. Portugal podnosi zahtev za prijem u lanstvo EZ. Okonanje procesa ukidanja carina izmeu devet drava lanica EZ. panija podnosi zahtev za prijem u lanstvo EZ. Evropski savet na svom zasedanju u Bremenu donosi odluku o stvaranju evropskog monetarnog sistema (EMS) i evropske monetarne jedinice. EMS stupa retroaktivno na snagu od 1. 01. 1979. godine. U devet drava-lanica EZ odrani su prvi opti i neposredni evropski izbori za Evropski parlament (EP).

1720. 07. 1979. Prvo zasedanje neposredno izabranih lanova EP u Strazburgu. Simon Vejl (Simone Veil) postaje prva predsednica Evropskog parlamenta. 31. 10. 1979. 78. 03. 1980. 28. 07. 1980. 06. 10. 1980. 01. 01. 1981. 06. 01. 1981. 19. 02. 1982. 23. 02. 1982. Potpisivanje Lome II sporazuma izmeu EZ i 58 zemalja Afrike, Kariba i pacifikog regiona. EZ i drave lanice ASEAN-a potpisuju Sporazum o saradnji. Potpisivanje Sporazuma o saradnji izmeu Evropske zajednice i Rumunije. Komisija konstatuje da postoji kriza u industriji gvoa i elika, te trai saglasnost Saveta za uvoenje proizvodnih kvota. Grka postaje deseta drava lanica Evropske zajednice. Gaston Torn (Gaston Thorn) postaje predsednik Komisije EZ. Piter Dankert (Pieter Dankert) izabran je za drugog predsednika EP nakon to su uvedeni izbori za Evropski parlament. Stanovnitvo Grenlanda izjanjava se na referendumu za istupanje iz Evropske zajednice.

1213. 06. 1980. Evropski savet u Veneciji usvaja Rezoluciju o konfliktu na Bliskom istoku.

KALENDAR EVROPSKOG PROCESA INTEGRACIJE ZNAAJNI DATUMI

425

25. 01. 1983.

Nakon pregovora koji su trajali est godina, drave lanice EZ postiu sporazum u vezi sa zajednikom politikom u oblasti ribarstva.

1719. 06. 1983. Na zasedanju odranom u tutgartu, Evropski savet potpisuje Sveanu deklaraciju o Evropskoj uniji. 14. 02. 1984. EP usvaja nacrt Ugovora o osnivanju Evropske unije koji je izradio Institucionalni odbor pod rukovodstvom Altijera Spinelija (Altiero Spinelli).

1417. 06. 1984. Drugi evropski izbori za EP. 2526. 06. 1984. Na zasedanju odranom u Fontenblou Evropski savet postie napredak u vezi sa mnogim problematinim pitanjima. Evropski savet odluuje da oformi Odbor za institucionalna pitanja, na ijem se elu nalazio Irac Dod (Dooge), kao i Odbor za Evropu graana pod rukovodstvom Italijana Adonina (Adonnino). 24. 07. 1984. 26. 09. 1984. 08. 12. 1984. 07. 01. 1985. 14. 06. 1985. Nakon obavljenog glasanja, Pjer Pflimlin (Pierre Pflimlin) postaje trei predsednik EP, nakon to su sprovedeni izbori za Evropski parlament. EZ i Kina potpisuju sporazum o trgovinsko-politikoj i ekonomskoj saradnji. Potpisivanje Lome III sporazuma izmeu EZ i 65 AKP-zemalja. ak Delor (Jacques Delor) postaje predsednik Komisije EZ. Komisija EZ objavljuje Belu knjigu o okonanju procesa stvaranja unutranjeg trita.

2829. 06. 1985. Veinom glasova EZ u Milanu donosi odluku o sazivanju Meuvladine konferencije s ciljem da se izmene Rimski ugovori. 23. 12. 1985. Evropski savet postie u Luksemburgu sporazum o reformi institucionalnog sistema, proirenja zajednike nadlenosti i stvaranja pravnog okvira za saradnju u oblasti spoljne politike. Ove izmene ugovora utvruju se u okviru Jedinstvenog evropskog akta (JEA). Prijemom panije i Portugala broj drava lanica Evropske zajednice poveava se na dvanaest. Nakon obavljenog glasanja, ser Henri Plam (Henry Plumb) postaje etvrti predsednik EP, nakon to su uvedeni izbori za Evropski parlament. Turska podnosi zahtev za pristupanje Evropskoj zajednici. Jedinstveni evropski akt stupa na snagu.

01. 01. 1986.

17. i 28. 2. 1986. Dvanaest drava lanica potpisuju Jedinstveni evropski akt (JEA). 20. 01. 1987. 14. 04. 1987. 01. 07. 1987.

1112. 02. 1988. Evropski savet usvaja u Briselu tzv. Delorov-paket koji se odnosi na reformu finansijskog sistema, zajedniku poljoprivrednu politiku i udvostruavanje strukturnih fondova EZ. 29. 03. 1988. Komisija objavljuje ekini-izvetaj o trokovima usitnjavanja trita (The Cost of Non-Europe).

1518. 06. 1989. Trei evropski izbori za EP. 2627. 06. 1989. Shodno Delorovom planu, Evropski savet u Madridu donosi odluku o organizovanju Meuvladine konferencije. Koncept koji su izradili guverneri nacionalnih banaka pod rukovodstvom predsednika Komisije Delora (Delors) predvia da se EMU realizuje u tri faze. 29. 06. 1989. panija pristupa Evropskom monetarnom sistemu.

426
17. 07. 1989. 26. 07. 1989. 15. 12. 1989. 19. 06. 1990.

KALENDAR EVROPSKOG PROCESA INTEGRACIJE ZNAAJNI DATUMI

Austrija podnosi zahtev za prijem u lanstvo EZ. Za petog predsednika EP izabran je Enrike Krespo (Enrique Baron Crespo). Potpisivanje etvrtog Lom-sporazuma sa ukupno 68 zemalja. Potpisivanje drugog engenskog sporazuma u Luksemburgu.

2526. 06. 1990. Evropski savet postie u Dablinu dogovor o sazivanju Meuvladine konferencije u cilju realizacije EMU, kao i druge konferencije u vezi sa ostvarivanjem politike unije. 01. 07. 1990. 04. 07. 1990. 16. 07. 1990. 03. 10. 1990. Na snagu stupa prva faza Ekonomske i monetarne unije. Kipar podnosi zahtev za pristupanje Evropskoj zajednici. Malta podnosi zahtev za prijem u lanstvo EZ. Stupanjem na snagu dravnog Ugovora izmeu SR Nemake i Nemake Demokratske Republike dolazi do ujedinjenja dve nemake drave. Pet novih saveznih pokrajina na taj nain postaju lanice Evropske zajednice. Velika Britanija postaje deseta lanica Evropskog monetarnog sistema. panija i Portugal pristupaju engenskom sporazumu. vedska podnosi zahtev za prijem u lanstvo EZ. Samit Evropskog saveta u Mastrihtu. Predsednici drava i vlada postiu sporazum o tekstu Ugovora o stvaranju Evropske unije (EU). Predstavnici SSR-a, Poljske i Maarske potpisuju u Briselu Evropske sporazume. Izbor Egona Klepa (Egon Klepsch) (Evropska narodna stranka) za estog predsednika EP. Finska podnosi zahtev za prijem u lanstvo EZ. Ukljuivanje portugalske monete u Evropski monetarni sistem. Ministri spoljnih poslova EZ i drava-lanica Evropske zone slobodne trgovine (EFTA) potpisuju u Portu Sporazum o stvaranju evropskog ekonomskog prostora (EEP). vajcarska podnosi zahtev za prijem u lanstvo EZ. 50,7% stanovnika Danske na referendumu odbacuje Ugovor o Evropskoj uniji. Francuzi se izjanjavaju na referendumu, sa 51,05% glasova za prihvatanje ugovora iz Mastrihta. Norveka podnosi zahtev za pristupanje Evropskoj zajednici. Veina stanovnika vajcarske izjanjava se na referendumu protiv sporazuma o evropskom ekonomskom prostoru.

08. 10. 1990. 25. 06. 1991. 01. 07. 1991. 910. 12. 1991. 16. 12. 1991. 13. 01. 1992. 18. 03. 1992. 05. 04. 1992. 02. 05. 1992.

20. 05. 1992. 02. 06. 1992. 20. 09. 1992. 25. 11. 1992. 06. 12. 1992.

1112. 12. 1992. Evropski savet na sastanku odranom u Edinburgu izlazi u susret elji Danske da ne bude ukljuena u jedinstveni monetarni sistem i u odbrambeno-politike koncepcije EU. Usvajanje Delorovog paketa II s ciljem da se obezbedi finansiranja EZ do 1999. godine. 22. 12. 1992. 01. 01. 1993. EZ i Bugarska potpisuju Evropski sporazum. Zaokruivanje procesa stvaranja unutranjeg trita.

KALENDAR EVROPSKOG PROCESA INTEGRACIJE ZNAAJNI DATUMI

427

01. 02. 1993. 17. 03. 1993.

Potpisivanje Evropskog sporazuma izmeu Evropske zajednice i Rumunije. Nakon povlaenja vajcarske, Evropska zajednica i EFTA-drave, usvajanjem dodatnog protokola, omoguavaju stupanje na snagu Ugovora o evropskom ekonomskom prostoru. Nakon usvajanja regulative kojom su Danskoj uinjeni odreeni ustupci, 56,8% Danca na drugom referendumu glasa za prihvatanje ugovora iz Mastrihta. Nakon uspeno okonanih pregovora, EZ i drave naslednice bive SSR eka Republika i Slovaka Republika potpisuju novi Evropski sporazum. Na posebno sazvanom Samitu u Briselu predsednici drava i vlada drava lanica EU odreuju sedita novoformiranih institucija Evropske unije. Frankfurt postaje sedite Evropskog monetarnog instituta (EMI), Holandija sedite Europola, a Danska Evropske agencije za zatitu ivotne sredine. Ugovor iz Mastrihta stupa na snagu. Na snagu stupa druga etapa Ekonomske i monetarne unije. Aleksander Lamfalui (Alexandre Lamfalussy) postaje prvi predsednik Evropskog monetarnog instituta. Maarska podnosi zahtev za pristupanje Evropskoj zajednici. Poljska podnosi zahtev za prijem u EU. etvrti neposredni izbori za EP. Na referendumu stanovnici Austrije izjanjavaju se sa 66,4% glasova za pristupanje Evropskoj uniji.

18. 05. 1993.

04. 10. 1993.

29. 10. 1993.

01.11. 1993. 01. 01. 1994.

01. 04. 1994. 08. 04. 1994. 912. 06. 1994. 12. 06. 1994.

2425. 06. 1994. Na sednici Evropskog saveta odranoj na Krfu, Evropska unija i Rusija potpisuju Sporazum o partnerstvu. 19. 07. 1994. 16. 10. 1994. 13. 11. 1994. Klaus Hen (Klaus Hnsch) (Socijaldemokratska partija Evrope) postaje sedmi predsednik EP. 57% Finaca na referendumu prihvata lanstvo u EU. U vedskoj 52,2% stanovnika glasa za pristupanje Evropskoj uniji.

2728. 11. 1994. 52,2% norvekih biraa glasa protiv pristupanja Norveke Evropskoj uniji. 01. 01. 1995. 09. 01. 1995. 23. 01. 1995. 26. 03. 1995. Finska, Austrija i vedska postaju lanice EU. Austrija pristupa Evropskom monetarnom sistemu. ak Santer (Jacque Santer) postaje predsednik Komisije EZ. engenski sporazum stupa na snagu. Na granicama izmeu Nemake, drava Beneluksa, Francuske, panije i Portugala ukinute su pasoke kontrole. Potpisivanje Sporazuma o pridruivanju izmeu EU i Estonije, Letonije i Litvanije. Rumunija podnosi zahtev za prijem u lanstvo EU. Slovaka Republika podnosi zahtev za prijem u EU.

12. 06. 1995. 22. 06. 1995. 27. 06. 1995.

428
18. 07. 1995. 27. 10. 1995. 13. 11. 1995. 20. 11. 1995.

KALENDAR EVROPSKOG PROCESA INTEGRACIJE ZNAAJNI DATUMI

U okviru nove Mediteranske politike Evropske unije dolazi do potpisivanja prvog Sporazuma o pridruivanju izmeu Tunisa i EU. Letonija podnosi zahtev za prijem u lanstvo EU. EU i Maroko potpisuju sporazum o pridruivanju. EU i Izrael potpisuju Sporazum o pridruivanju, iji sastavni deo predstavlja Sporazum o ueu Izraela u istraivakim i tehnolokim programima EU.

2728. 11. 1995. Na Konferenciji mediteranskih drava EU i drava Bliskog istoka i Severne Afrike zakljuen je Sporazum o dugoronom partnerstvu. Jedan od ciljeva tog Sporazuma je i stvaranje zone slobodne trgovine Evropa Mediteran do 2010. godine. 28. 11. 1995. 02. 12. 1995. Estonija podnosi zahtev za pristupanje Evropskoj uniji U Madridu se potpisuje Nova transatlantska agenda. U okviru nje EU i SAD istiu spremnost da intenziviraju svoje trgovinske odnose i saradnju prilikom reavanja meunarodnih problema. Litvanija podnosi zahtev za pristupanje Evropskoj uniji. Bugarska podnosi zahtev za prijem u lanstvo EU.

08. 12. 1995. 14. 12. 1995.

1516. 12. 1995. Na zasedanju u Madridu Evropski savet donosi odluku da se budua evropska moneta zove Evro. 01. 01. 1996. 17. 01. 1996. 28. 02. 1996. Na snagu stupa carinska unija izmeu EU i Turske. eka Republika podnosi zahtev za prijem u lanstvo EU. Rusija postaje lan Saveta Evrope.

0102. 03. 1996. U Bangkoku sastaju se efovi drava i vlada 25 evropskih i azijskih drava. Cilj susreta AzijaEvropa bio je da se ostvari trajno poboljanje trgovinskih odnosa, i da se uspostavi politiki dijalog. 27. 03. 1996. 29. 03. 1996. 10. 06. 1996. 14. 10. 1996. 26. 10. 1996. 25. 11. 1996. Evropska komisija zabranjuje izvoz govedine i preraevina od goveeg mesa iz Velike Britanije. U Torinu poinje sa radom Meuvladina konferencija u cilju reformisanja Evropske unije. Slovenija podnosi zahtev za prijem u lanstvo EU. Finska postaje lanica Evropskog monetarnog sistema. Alfred Sant, premijer Malte, zvanino povlai zahtev svoje drave za pristupanje Evropskoj uniji. Italijanska lira vraa se u Evropski monetarni sistem.

1314. 12. 1996. Na Samitu u Dablinu Evropski savet donosi odluku o stvaranju Pakta stabilnosti i tzv. Evropskog monetarnog sistema II za period nakon planiranog starta Ekonomske i monetarne unije. 19. 12. 1996. 14. 01. 1997. Danska, vedska, Finska i ne-lanice EU, Norveka i Island, pristupaju engenskom sporazumu. Hose Marija Gil-Robles (Jos Maria Gil-Robles) (Evropska narodna stranka) postaje osmi predsednik Evropskog parlamenta od njegovog osnivanja. EU i Palestinska autonomna vlada potpisuju Sporazum o pridruivanju.

24. 02. 1997.

KALENDAR EVROPSKOG PROCESA INTEGRACIJE ZNAAJNI DATUMI

429

16. 04. 1997.

EU i Jordan potpisuju Sporazum o pridruivanju.

1617. 06. 1997. efovi drava i vlada potpisuju Ugovor iz Amsterdama. 01. 07. 1997. Holananin Vim Duizenberg (Wim Duisenberg) postaje drugi predsednik Evropskog monetarnog instituta.

0809. 07. 1997. Na Samitu u Madridu efovi drava i vlada NATO-a donose odluku da Poljskoj, ekoj Republici i Maarskoj upute poziv za pregovore o prijemu u lanstvo NATO-a. 16. 07. 1997. 23. 07. 1997. 26. 10. 1997. 01. 12. 1997. Predsednik Komisije Santer predstavlja Evropskom parlamentu projekat Agenda 2000. Jaa i proirena Evropska unija. EU i Meksiko potpisuju sporazum o slobodnoj trgovini. Italija postaje lanica engenskog sistema. Austrija pristupa engenskom sistemu.

2021. 11. 1997. Vanredno zasedanje Evropskog saveta u Luksemburgu posveeno pitanjima zapoljavanja. 1213. 12. 1997. Evropski savet donosi u Luksemburgu odluku da sa Slovenijom, Poljskom, Maarskom, ekom Republikom, Estonijom i Kiprom zapone pregovore o prijemu u lanstvo. 30. 03. 1998. 02. 05. 1998. Zvanian poetak pregovora o prijemu u lanstvo sa kandidatima koji su utvreni u decembru 1997. godine. Evropski savet donosi konanu odluku o zemljama uesnicama u Monetarnoj uniji: Belgija, Nemaka, Finska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Holandija, Austrija, Portugal i panija e 01. 01. 1999. godine osnovati Ekonomsku i monetarnu uniju. Kao institucija Saveta Evrope, u Strazburu poinje sa radom Jedinstveni Evropski sud za ljudska prava. Sklapanjem ukupno sedam sektorskih sporazuma vajcarska i EU produbljuju svoje bilateralne odnose. Stupanje na snagu Ekonomske i monetarne unije. Poljska, eka Republika i Maarska postaju lanice NATO-a. Evropska komisija pod rukovodstvom predsednika Santera podnosi kolektivnu ostavku. Vojna intervencija NATO na Kosovu.

03. 11. 1998. 11. 12. 1998. 01. 01.1999. 12. 03. 1999. 15. 03. 1999. 24. 03. 1999.

2426. 03. 1999. Na samitu u Berlinu Evropski savet usvaja Agendu 2000. 01. 05. 1999. Ugovor iz Amsterdama stupa na snagu.

0304. 06. 1999. Evropski savet bira Havijera Solanu (Javier Solana) za Visokog predstavnika EU za Zajedniku spoljnu i bezbednosnu politiku. 10. 06. 1999. Nakon uspeno okonanih diplomatskih pregovora, NATO prekida vazdune napade na Jugoslaviju. Na Kosovu zapoinje meunarodna mirovna misija (KFOR).

1013. 06. 1999. Peti direktni izbori za EP. 20. 07. 1999. Nikol Fonten (Nicole Fontaine) (Evropska narodna stranka) postaje deveta predsednica EP.

430
30. 07. 1999.

KALENDAR EVROPSKOG PROCESA INTEGRACIJE ZNAAJNI DATUMI

27 efova drava i vlada u Sarajevu osnivaju Pakt stabilnosti Balkana. Bodo Hombah (Bodo Hombach) postaje njegov koordinator.

1516. 10. 1999. Na Samitu Evropskog saveta u Tampereu donosi se odluka o izgraivanju jedinstvenog pravnog prostora EU, kao i o sastavu tela koje treba da izradi EU-povelju o osnovnim pravima. 1011. 12. 1999. Evropski savet donosi u Helsinkiju odluku da se u prolee 2000. godine sa Bugarskom, Letonijom, Litvanijom, Rumunijom i Slovakom zaponu pregovori o njihovom prijemu u EU. Turska dobija status kandidata. Odluuje se da do 2003. godine EU oformi snage za brzo reagovanje u kriznim situacijama, sa ciljem da bude u stanju da samostalno izvodi vojne operacije. 14. 02. 2000. Sveano otvaranje Meuvladine konferencije 2000. Njen zadatak je da do decembra 2000. godine izradi osnove za sprovoenje institucionalnih reformi. U Briselu zapoinju pregovori o prijemu u EU sa Bugarskom, Letonijom, Litvanijom, Maltom, Rumunijom i Slovakom. Evropske institucije sveano obeleavaju pedesetu godinjicu umanove deklaracije. EU i drave Afrike, Kariba i pacifikog regiona (AKP drave) potpisuju nov sporazum u Kotonu (Benin). Veinom glasova stanovnici Danske donose odluku da ne pristupe zoni vaenja evra. Predsednici Evropskog parlamenta, Saveta Evrope i Evropske komisije sveano proklamuju Povelju EU o osnovnim pravima.

15. 02. 2000. 09. 05. 2000. 23. 06. 2000. 28. 09. 2000. 07. 12. 2000.

0711. 12. 2000. Evropski savet usvaja Ugovor iz Nice. Sveobuhvatne promene po pitanju institucionalne regulative (odmeravanje glasova, veinsko odluivanje) treba da pripreme teren za stvaranje EU sa 27 drava lanica. Donosi se odluka da se tokom 2004. godine pristupi jo jednoj reformi ugovora. 01. 01. 2001. 26. 02. 2001. Grka postaje 12 drava lanica zone vaenja evra. Potpisivanje Ugovora iz Nice.

2324. 03. 2001. Evropski savet donosi u Stokholmu konkretne odluke u cilju ostvarivanja privrednih reformi, politike zapoljavanja i obrazovanja, kao i u vezi sa elektronskim delatnostima. 07. 06. 2001. Stanovnici Irske na referendumu odbacuju Ugovor iz Nice (na referendum je izalo 32,9 % biraa).

1516. 06. 2001. Na sastanku Evropskog saveta u Geteborgu predsednici drava i vlada iznose stav da je proces proirenja Unije nezaustavljiv, te po prvi put za prijem novih lanova odreuju 2004. godinu. 25. 06. 2001. EU i Egipat potpisuju ugovor o pridruivanju.

Mihael Matern

431

Spisak autora

mr Franko Algieri (Franco Algieri), nauni saradnik Bertelsmanove istraivake grupe za politiku, Centar za primenjena politika istraivanja, Institut za politike nauke Geschwister Scholl Univerziteta Ludwig Maximilian u Minhenu. Ramona Bec (Ramona Betz), asistent prava, naunik saradnik, Katedra za javno pravo oblast meunarodnog i evropskog prava, Nemaki univerzitet za upravne nauke, pajer. mr Volfgang Biherl (Wolfgang Bcherl), nauni saradnik istraivake grupe Evropa, Centar za primenjena politika istraivanja, Institut za politike nauke Geschwister Scholl Ludvig Maksimilijan univerziteta u Minhenu. Arnd Bue (Arnd Busche), diplomirani ekonomista, nauni saradnik na Katedri za ekonomiju II, Univerzitet Rur u Bohumu. dr Udo Didrihs (Udo Diedrichs), nauni saradnik na Istraivakom institutu za politike nauke i pitanja Evrope, Univerzitet u Kelnu. dr Jirgen Erdmenger (Jrgen Erdmenger), generalni direktor, predava na Univerzitetu u Kelnu. mr Holger Fridrih (Holger Friedrich), nauni saradnik Bertelsmanove istraivake grupe za politiku, Centar za primenjena politika istraivanja, Institut za politike nauke Geschwister Scholl Univerziteta Ludwig Maximilian u Minhenu. dr Klaus Giring (Claus Giering), nauni saradnik Bertelsmanove istraivake grupe za politiku, Centar za primenjena politika istraivanja, Institut za politike nauke Geschwister Scholl Univerziteta Ludwig Maximilian u Minhenu. Anke Gimbal, diplomirani geograf, asistent prava, nauna saradnica Fakulteta za pravne nauke, Univerzitet u Bilefeldu. Manfred Habercetel (Manfred Haberzettel), diplomirani ekonomista, savetnik preduzea. dr Ines Hartvig (Ines Hartwig), diplomirani politikolog, vii lektor na Evropskom institutu za javnu upravu (EIPA), Mastriht, Holandija. dr Fridrih Hajneman (Friedrich Heinemann), Centar za evropska ekonomska istraivanja, Manhajm. Olaf Hilenbrand (Olaf Hillenbrand), zamenik rukovodioca Bertelsmanove istraivake grupe za politiku, Centar za primenjena politika istraivanja, Institut za politike nauke Geschwister Scholl Univerziteta Ludwig Maximilian u Minhenu. dr Frank Hofmajster (Frank Hoffmeister), savetnik u Evropskoj komisiji, Generalna direkcija proirenje, Brisel.

432

SPISAK AUTORA

Jozef Janing (Josef Janning), zamenik direktora Centra za primenjena politika istraivanja, Institut za politike nauke Geschwister Scholl Univerziteta Ludwig Maximilian u Minhenu; rukovodilac Bertelsmanove istraivake grupe za politiku. dr Matijas Jop (Matthias Jopp), direktor Instituta za evropsku politiku, Bon. dr Frideman Kajner (Friedemann Kainer), nauni saradnik, Institut za nemako i evropsko drutveno i privredno pravo, Univerzitet Ruprecht Karls u Hajdelbergu. doc. dr dr Karl-Rudolf Korte, rukovodilac istraivake grupe Nemaka, Centar za primenjena politika istraivanja, Institut za politike nauke Geschwister Scholl Univerziteta Ludwig Maximilian u Minhenu; zamenik efa katedre za politike nauke pri Univerzitetu u Kelnu. Verena Leman-palek (Verena Lehmann-Spalleck), diplomirani kulturni pedagog, ABC EURO RSCG Agencija za komunikaciju, Berlin. mr Ingo Linzenman (Ingo Linsenmann), nauni saradnik na Istraivakom institutu za politike nauke i pitanja Evrope, Univerzitet u Kelnu. dr Barbara Lipert (Barbara Lippert), zamenik direktora Instituta za evropsku politiku, Bon. prof. dr Zigfrid Magiera (Siegfried Magiera), univerzitetski profesor, Katedra za javno pravo oblast meunarodnog i evropskog prava, Nemaki univerzitet za upravne nauke, pajer. mr Mihael Matern (Michael Matern), Evropska akademija Otzenhausen, Sarbriken. Andreas Maurer, diplomirani politikolog, D.E.E.A., nauni saradnik na Istraivakom institutu za politike nauke i pitanja Evrope, Univerzitet u Kelnu. mr Patrik Majer (Patrick Meyer), rukovodilac poslova, [meteme.de] Biro za medije Teuthorn & Meyer GbR, Minhen. mr Jirgen Mitag (Jrgen Mittag), nauni saradnik na Istraivakom institutu za politike nauke i pitanja Evrope, Univerzitet u Kelnu. prof. dr dr Jerg Monar (Jrg Monar), profesor za predmet savremene evropske studije, direktor Evropskog instituta Sussex, Univerzitet Saseks (Brajton). prof. dr Peter-Kristijan Miler-Graf (Peter-Christian Mller-Graff, Institut za nemako i evropsko drutveno i privredno pravo, Univerzitet Ruprecht Karls u Hajdelbergu. prof. dr Hans-Volfgang Placer (Hans-Wolfgang Platzer), profesor za predmete politike nauke i evropska ekonomska i socijalna politika, Univerzitet Fulda. dr Elfride Regelsberger (Elfriede Regelsberger), zamenik direktora Instituta za evropsku politiku, Bon. Majk mal (Maik Schmahl), diplomirani ekonomista, Evropska komisija, Generalna direkcija preduzetnitvo, Brisel. mr Uve malc (Uwe Schmalz), nauni saradnik, Institut za evropsku politiku, Bon.

SPISAK AUTORA

433

prof. dr Zigmar mit (Siegmar Schmidt), profesor za predmet politike nauke, Univerzitet Koblenc-Landau, Odsek Landau. mr Uve mit (Uwe Schmitt), rukovodilac Odeljenja za preduzetniku komunikaciju u preduzeu MAQUET AG, Ratat; slobodni privredni novinar, Baden-Baden. dr Oto muk (Otto Schmuck), rukovodilac Evropskog odeljenja u vladi savezne pokrajine Rajnland-Falc, Bon. Ulrih reder (Ulrich Schrder), rukovodilac istraivakog Odeljenja Bankarska i ekonomska politika, evropske integracije, Deutsche Bank Research, Frankfurt na Majni. dr Bernhard Zajdl (Bernhard Seidel), rukovodilac Odeljenja privredne strukture i drava, Nemaki institut za ekonomska istraivanja, Berlin. Izabel Tanos (Isabelle Tannous), Istraivaka grupa Evropa, Centar za primenjena politika istraivanja, Institut za politike nauke Geschwister Scholl Univerziteta Ludwig Maximilian u Minhenu. dr Barbara Tam (Barbara Tham), nauni saradnik istraivake grupe Omladina i Evropa, Centar za primenjena politika istraivanja, Institut za politike nauke Geschwister Scholl Univerziteta Ludwig Maximilian u Minhenu. mr Jirgen Turek (Jrgen Turek), rukovodilac istraivake grupe Pitanja budunosti i rukovodilac Centra za primenjena politika istraivanja, Institut za politike nauke Geschwister Scholl Univerziteta Ludwig Maximilian u Minhenu. dr Peter M. Vagner (Peter M. Wagner), Evropska komisija, Generalna direkcija preduzea, Brisel. mr Gabi Umbah (Gaby Umbach), nauni saradnik na Istraivakom institutu za politike nauke i pitanja Evrope, Univerzitet u Kelnu. prof. dr Vinfrid fon Urf (Winfried von Urff), profesor (u penziji) za predmet agrarna politika, Tehniki univerzitet Minhen, Fakultet za poljoprivredu i povrtarstvo, Frajzing-Vajentefan. prof. dr dr Verner Vajdenfled (Werner Weidenfeld), profesor za predmet politike nauke i direktor Centra za primenjena politika istraivanja, Institut za politike nauke Geschwister Scholl Univerziteta Ludwig Maximilian u Minhenu. prof. dr Volfgang Vesels (Wolfgang Wessels), Istraivaki institut za politike nauke i pitanja Evrope, Univerzitet u Kelnu. dr Anita Volf-Nidermajer (Anita Wolf-Niedermaier), Obrazovanje odraslih, Hajdelberg. Redakcija Izabel Tanos (Isabelle Tannous), Istraivaka grupa Evropa, Centar za primenjena politika istraivanja, Institut za politike nauke Geschwister Scholl Univerziteta Ludwig Maximilian u Minhenu.

434

Lista skraenica

AKP APEC ARF ASEAN ASEF ASEM BBPP BDLJP BIDP BNP BSE CARDS CEDEFOP CEEP CELAD CEN Cenelec CENYC CERI CERN CJTF COPA COSAC COST CPK EP Dok. DP EBOP ECB ECHO Ecofin savet ECU EEP EEZ

Zemlje afrikog, karipskog i pacifikog regiona koje su sa EZ povezane sporazumom iz Lomea Asian Pacific Economic Conference ASEAN Regionalni program Association of South East Asian Nations Asia-Europe Foundation Asia Europe Meeting Biro za borbu protiv prevara (OLAF Office de la lutte anti-fraude) Biro za demokratske institucije i ljudska prava OEBS-a Biro za informacione drutvene projekte Bruto nacionalni proizvod Bovine spongiforme encephalopathie (kravlje ludilo) Pomo Zajednice za obnovu, razvoj i stabilizaciju Evropski centar za unapreenje profesionalnog obrazovanja Evropski savez strunih udruenja javne ekonomije Evropski odbor za borbu protiv droge (EOBPD) Evropski odbor za standardizaciju Evropski odbor za elektrotehniku standardizaciju Council of European National Youth Comitees Evropski centar za industrijske odnose (ECIO) Conseil Europen pour la Recherche Nuclaire Combined Joint Task Forces Comit des Organisations Professionelles Agricoles de la CEE Komitet strukovnih poljoprivrednih organizacija Confrence des Organes spcialiss eu Affaires communautaires Evropska saradnja na polju naunog i tehnikog istraivanja Centar za prevenciju konfikata OEBS-a lan Evropskog parlamenta Dokument Dodatni protokol uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima Evropska bezbednosna i odbrambena politika Evropska centralna banka Sluba humanitarne pomoi EZ Savet ministara ekonomije i finansija European Currency Unit Evropski ekonomski prostor Evropska ekonomska zajednica

LISTA SKRAENICA

435
Evropski fond za razvoj Evropski fond za razvoj i garancije u poljoprivredi Evropski fond za regionalni razvoj Evropski finansijski sud Evropski fond za socijalni razvoj European Free Trade Association Evropska federacija zelenih stranaka Evropska investiciona banka Evropski investicioni fond Evropska jedinica za borbu protiv droga Evropska konvencija o ljudskim pravima Evropski liberali, demokrate i reformska stranka Evropski monetarni institut Evropski monetarni sistem Ekonomska i monetarna unija Evropska narodna stranka demohriani Evropska odbrambena zajednica Evropski parlament Evropski program za klimatologiju i prirodne rizike Evropska politika saradnja Evropska politika zajednica Zajednika inicijativa za transnacionalnu saradnju u borbi protiv diskriminacije na radnom mestu Evropski savet Evropski sistem centralnih banaka Ekonomski i socijalni komitet Evropski sud za ljudska prava Evropski sud pravde European Strategic Programme for Research and Information Technologies Evropski savez sindikata Evropska unija European Research Coordination Agency Evropska zajednica za atomsku energiju Evropska policijska sluba Statika sluba EZ Vojni komitet Evropske unije Evropska zajednica Evropska zajednica za ugalj i elik Grupa industrijski najrazvijenijih zemalja General Agreement on Tariffs and Trade Generalni direktorat Instrument finansiranja razvoja ribarstva Zajednika inicijativa pograninih regiona Instrument regionalnog razvoja Jedinstveni evropski akt

EFR EFRGP EFRR EFS EFSR EFTA EFZS EIB EIF EJD EKLJP ELDR EMI EMS EMU ENS-DH EOZ EP EPOCH EPS EPZ EQUAL ES ESCB ESK ESLJP ESP ESPRIT ESS EU EUREKA EUROATOM Europol Eurostat EUVK EZ EZU G8 GATT GD IFRR Interreg IRZ JEA

436
KEBS KEDO KFOR KORE KR KSP/COREPER KUZ KVM LEADER LIFE MAP 2000 MAP MAPE MEDA MEDIA MERCUSOR MMF NAFTA NATO NTT OEBS OECD OPEC OP PBPK PEACE PESCA PHARE PKVSE pr. a. pres. PSS RACE RECHAR REGIS RGRR SAPARD Save SECI SEM 2000 SER SFOR SIE SKP

LISTA SKRAENICA

Konferencija o evropskoj bezbednosti i saradnji Korean Energy Development Organization Kosovo Force Kongres optina i regiona Evrope Komitet regiona Komitet stalnih predstavnika Koncepti unapreenja Zajednica Kosovska verifikaciona misija Zajednika incijativa za razvoj seoskih podruja Instrument finansiranja zatite ivotne sredine Modernizacija uprave i kadrovske politike Programi razvoja ribarskih flota Multinational Advisory Police Element Propratne finansijske i tehnike mere Partnerstva EvropaMediteran Mere za ohrabrivanje razvoja audio-vizuelne industrije Mercado Comn del Sur Meunarodni monetarni fond North American Free Trade Association North Atlantic Treaty Organization Novo transatlantsko trite Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju Organization for Economic Cooperation and Development Organization for Petroleum Exporting Countries Opta ema preferencijala Politiki i bezbednosno-politiki komitet Inicijativa za mir i pomirenje u Severnoj Irskoj Inicijativa Zajednice za restrukturiranje sektora ribarstva Program pomoi za restrukturiranje privrede zemalja Istone Evrope Pregovori o konvencionalnim vojnim snagama u Evropi Pravni akt (ESP) presuda Prvostepeni sud Evropskog suda pravde Telekomunikacioni program Program Zajednice za privrednu reorganizaciju industrije uglja Zajednika inicijativa za pomo ultraperifernim regionima Radna grupa za regionalni razvoj Instrument prilagoavanja privrede Specifine akcije radi efikasnijeg korienja energije Southeast European Cooperative Initiative Efikasno upravljanje resursima Skuptina evropskih regiona Multinational Stabilisation Force Srednja i Istona Evropa Specijalni komitet za poljoprivredu

LISTA SKRAENICA

437
Savet za kulturnu saradnju Slubeni list (Evropske zajednice) Pojednostavljivanje pravnih propisa unutranjeg trita Savetodavna mrea za preduzetniku kooperaciju Akcioni program Zajednice za opte obrazovanje Savet optina i regiona Evrope Socijaldemokratska partija Evrope Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju Sistem stabilizacije prihoda od izvoza poljoprivrednih proizvoda Sistem stabilizacije prihoda od izvoza rudarskih proizvoda engenski informacioni sistem engenski sporazum o primenjivanju Dozvoljena ukupna kvota Technical Assistance for the Commonwealth of Independent States Transatlantska slobodna trgovinska zona Transevropske mree Transevropske mree u oblasti saobraajne infrastrukture Transatlantsko ekonomsko partnerstvo Unitdes Confdrations de lIndustrie et des Employeurs dEurope Ugovor o Evropskoj uniji Verzija Ugovora o Evropskoj uniji iz Nice Ugovor o osnivanju Evropske zajednice Verzija Ugovora o osnivanju Evropske zajednice iz Nice Uredba (EZ) Zajednika inicijativa za gradska podruja World Trade Organization Zapadnoevropska unija Zajednika istraivaka centrala EZ Zajednica nezavisnih drava Zajednika spoljna i bezbednosna politika

SKS SL. L. SLIM SM-NET SOKRATES SORE SPE SSP STABEX Sysmin IS SP TAC TACIS TASTZ TEM TEM-SI TEP UCLAF UEU UEU-N UoEZ UoEZ-N Ur. URBAN WTO ZEU ZIC ZND ZSBP

438

Registar linih imena i pojmova

Acquis communautaire 34, 126, 161, 365 Adenauer, Konrad 11 Adonnino, Pietro 22, 66 AETR-presuda 280 Agenda 4148, 49, 179, 284, 300 AKP-drave 20, 88, 108, 195, 213, 294 ALTENER 72 Anketni odbor 140, 143, 365 Antidamping carine i carine 365 Antidamping mere 280 Antisubvencione mere 280 ARIANE 234 ASEAN regionalni forum 222 ASEM 222 Barselona-proces 216, 282, 365 BBPP Biro za borbu protiv pronevera 111, 365 Bela knjiga 71, 366 Bela knjiga o dovrenju unutranjeg trita 30, 349 BEUC 366 Biro za borbu protiv prevara, vidi BBPP Bler, Toni (Blair, Tony) 355 Bolest ludih krava 55, 56, 270, 365 Briselski pakt 366 Briselski ugovor 100 Budet i finansije 5764 CARDS Pomo Zajednice za obnovu, razvoj i stabilizaciju 329 Carinska unija 14, 282, 294, 336, 366 Cassis de Dijon-presuda 207, 350 CEDEFOP Evropski centar za unapreenje profesionalnog obrazovanja 181, 322, 367 CEEP Evropski savez strunih udruenja javne ekonomije 277, 367

CEFTA Srednjoevropska zona slobodne trgovine 367 CELAD Evropski komitet za borbu protiv droge 308 CEN Evropski komitet za standardizaciju 350 Cenelec Evropski komitet za elektrotehniku standardizaciju 350 CERN Evropska organizacija za nuklearna istraivanja 367 COPA Komitet strukovnih poljoprivrednih organizacija 275, 367 COST Evropska saradnja na polju naunog i tehnikog istraivanja 367 ekini-izvetaj 32 ernobil 232 DAmato akt 340 dEsten, iskar (dEstaing, Giscard) 18, 19 de Gasperi, Alkid (de Gasperi, Alcid) 11 de Gol, arl (de Gaulle, Charles) 15, 16 Delor, ak (Delors, Jacques) 27, 85, 110, 176 Delorov izvetaj 35, 75, 367 Delorov paket 44, 59, 368 Demokratska stranka naroda Evrope Slobodna evropska alijansa (DSNE-FEA) 133 Demokratski deficit EU 368 Dijalog socijalnih partnera 82, 205, 255, 277, 301, 323, 368 Direktive 262, 398 Diskriminacija 206, 271, 272, 323 Dod-izvetaj 26, 171 Donje granine uvozne cene 369 Drave Beneluksa 12, 369 Dravljanstvo EU 6568 Dravna kvota 80, 83 Dva Fueova plana 15, 100, 379

REGISTAR LINIH IMENA I POJMOVA

439
Evropa graana 26, 65, 86 Evropa regiona 9498, 158, 184, 319 Evropa-Unija 371 Evropska agencija za ivotnu sredinu 70, 371 Evropska banka za obnovu i razvoj 108, 232, 371 Evropska bezbednosna i odbrambena politika, vidi EBOP Evropska centralna banka (ECB) 79, 93, 104106, 178, 348, 365 Evropska ekonomska zajednica (EEZ) 14, 15, 33 Evropska federacija zelenih stranaka (EFZS) 133 Evropska investiciona banka (EIB) 71, 107108, 228, 232, 295, 299, 301 Evropska komisija 109117 Evropska konferencija 289, 371 Evropska konvencija o ljudskim pravima (EKLJP) 12, 118119, 212, 271, 319 Evropska ministarska konferencija (EMK) 97, 372 Evropska narodna partija demohriani (ENS-DH) 131, 132 Evropska odbrambena zajednica (EOZ) 13, 99, 170, 372 Evropska policijska jedinica za borbu protiv droga 89 Evropska politika saradnja (EPS) 17, 23, 100, 121, 359, 372 Evropska politika zajednica (EPZ) 13, 100, 170 Evropska svemirska agencija (ESA) 372 Evropska unija 120128 Evropska vozaka dozvola 372 Evropska zajednica za atomsku energiju (EUROATOM) 14, 16, 121, 246, 248, 372 Evropska zajednica za ugalj i elik (EZU) 12, 14, 33, 246, 248, 373 Evropska zona slobodne trgovine, vidi EFTA Evropske stranke 129133 Evropske studije 373 Evropski biro za ekologiju (EBE) 373 Evropski centar za parlamentarnu nauku i dokumentaciju 373 Evropski centar za unapreenje profesionalnog obrazovanja 182, 367

EBOP Evropska bezbednosna i odbrambena politika 41, 99103, 125, 147, 346, 360 ECHO Sluba humanitarne pomoi EZ 111, 369 Ecofin savet Savet ministara ekonomije i finansija 76, 105, 369 ECU (EKI) 92, 369 eEUROPE 369 EFRGP Evropski fond za razvoj i garancije u poljoprivredi 50, 53, 243, 299, 374 EFTA 34, 128, 195, 282, 285, 369 Ekoloka kontrola 370 Ekoloka politika 6973, 230, 247 Ekoloka pomo 231 Ekonomska i monetarna unija (EMU) 16, 19, 35, 40, 46, 51, 7478, 79, 92, 104, 108, 110, 124, 158, 177, 299, 336, 348, 360 Ekonomska politika 13, 76, 7985, 351 Ekonomski i socijalni komitet (ESK) 8688, 185, 300 Embargo 280, 281 EPOCH Evropski program za klimatologiju i prirodne rizike 69, 74 EPS, vidi Evropska politika saradnja EQUAL Zajednika inicijativa za transnacionalnu saradnju u borbi protiv diskriminacije na radnom mestu 302 Erasmus 370 Erhard, Ludvig (Erhard, Ludwig) 79 ESPRIT Evropski program strategije za istraivake i informacione tehnologije 249 ESS Evropski savez sindikata 87, 276, 376 EU-Predsedavajui 179 EUREKA Evropska agencija za koordinaciju istraivanja 249, 370 Eurochambres 164, 370 Eurodac-odredba 200 Eurojust Evropski ured za saradnju u oblasti pravosua 89, 91, 125, 377 Europol 36, 8991, 307, 351 Eurostat statistika sluba EZ 61, 111, 400 EURYDICE 181, 371 Evro 35, 40, 74, 9293, 105, 178 Evro-grupa 76, 104, 371

440
Evropski ekoloki simbol 72, 373 Evropski ekonomski prostor (EEP) 88, 128, 129, 195, 282, 285, 374 Evropski finansijski sud (EFS) 134136 Evropski fond za izbeglice 374 Evropski fond za razvoj (EFR) 294, 296, 374 Evropski fond za razvoj i garancije u poljoprivredi, vidi EFRGP Evropski fond za regionalni razvoj (EFRR) 54, 96, 299, 374 Evropski fond za socijalni razvoj (EFSR) 53, 299, 323, 374 Evropski investicioni fond (EIF) 300, 375 Evropski kongres u Hagu 11 Evropski monetarni institut (EMI) 375 Evropski monetarni sistem (EMS) 19, 20, 27, 32, 75, 92, 126, 375 Evropski omladinski centar 375 Evropski omladinski forum EU 375 Evropski parlament (EP) 137145, 344 Evropski pokret 11, 376 Evropski pravobranilac graana, vidi Ombudsman Evropski radniki saveti 376 Evropski savet 20, 125, 146150 Evropski savez sindikata, vidi ESS Evropski simboli 376 Evropski sistem centralnih banaka (ESCB) 376 Evropski sporazumi 34, 282, 326, 377 Evropski sud pravde (ESP) 90, 151155, 204, 212, 272, 305, 309 Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) 12, 118 Evropski univerzitetski institut 378 Evropski ured za kontrolu droga i narkomanije 377 Evropski ured za kontrolu rasizma i animoziteta prema strancima 377 Evropski ured za patente 377 Evropski ured za saradnju u oblasti pravosua, vidi Eurojust Evropski ustav 25, 65, 140 Evropski enski lobi 204 Evropsko jezgro 161, 378 Evropsko vee Saveznog vea pokrajina 378

REGISTAR LINIH IMENA I POJMOVA

Evroskleroza 176 Evrovizija 378 Federalizam 156159, 332, 333, 336 Finalitet 156, 158, 180, 378 Finansijski planovi 44, 59, 62 Fier, Joka (Fischer, Joschka) 11, 126, 163, 179 Fleksibilnost (vidi i pojaana saradnja) 33, 37, 115, 147, 160163, 336, 355 FORCE 379 Funkcionalizam 13, 332, 335 Fueovi planovi 379 Galileo 228 GATT Generalni sporazum o carinama i trgovini 52, 166, 243, 281, 295, 379 Generalni direktorati 71, 79, 111, 167 Gener, Hans-Ditrih (Genscher, HansDietrich) 23, 170, 176 Gener-Kolombo inicijativa 23, 170 Granina taksa za ujednaavanje cena 379 Granine kontrole 15, 379 Gravitacioni centar 163, 355 Harmonizacija 83, 380 Harmonizacija carinskih propisa 380 Harmonizacija poreza 380 Haka konferencija na vrhu 16, 380 Haki kongres 381 Helms-Barton akt 340 Helsinka grupa 291 Hombah, Bodo (Hombach, Bodo) 329 Humanitarna pomo 111, 381 Imigraciona politika 200 Industrijska politika 80, 159, 164168, 209, 249 Informatiko drutvo 111, 240, 250 Institucionalne reforme 143, 169174 Instrument regionalnog razvoja IRZ 95 Instrumenti finansiranja razvoja ribarstva (IFRR) 244, 299, 381 Instrumenti ocenjivanja 288 Interreg Zajednika inicijativa pograninih regiona 96, 302

REGISTAR LINIH IMENA I POJMOVA

441
Kotonu-sporazum 195, 213, 296, 383 Kriterijumi iz Kopenhagena 34, 44 Kriterijumi konvergencije 383 Kriterijumi pristupanja 288 Kultura 2000 233, 234, 384 Kvalifikovana veina (KV) 164, 312, 343 LEADER Zajednika inicijativa za razvoj seoskih podruja 49, 384 Left-overs iz Amsterdama 172, 179, 384 Leonardo da Vini 181, 385 LIFE Instrument finansiranja zatite ivotne sredine 69, 71, 74, 385 Lobizam 87, 275 Luksemburka grupa 292 Luksemburki kompromis 16, 22, 50, 170, 385 Luksemburki proces 82, 257 Luns-Vesterterpov postupak 281 Mainstreaming 204 Maralov plan 11 MEDA Propratne finansijske i tehnike mere partnerstva EvropaMediteran 217 MEDIA Mere za ohrabrivanje razvoja audio-vizuelne industrije 238 Meuinstitucionalni sporazumi 143, 169 Meunarodni krivini sud 214 Meuvladina konferencija 2000 169, 342347 Meuvladina konferencija 2004 128, 145, 173 Meuvladina saradnja 21, 36, 103, 122, 332, 333, 336, 337 MERCOSUR Mercado Comn del Sur 224 Mere zatitne klauzule 280 Mesina, konferencija u Mesini 14, 386 Meoviti sporazumi 195, 213 Ministarstvo spoljnih poslova 176 Miteran, Fransoa (Mitterand, Francois) 28, 176 Mone, an (Monnet, Jean) 12 Moneova metoda 121 Monetarna politika 75

Izbori za Evropski parlament 39, 121 Izglasavanje nepoverenja 137 Izvoz oruja 220 Izvozne subvencije 381 Jaunde-sporazum 294 Jedinica za strateko planiranje i rano upozoravanje 363 Jedinstveni evropski akt (JEA) 30, 70, 138, 171, 381 Jednakost pri zapoljavanju 140, 204 Jugoistona Evropa 325331 Kabotaa 382 Kaleidoskop 234 Kalinjingrad 331 Kardif-proces 82 Katalog kompetencija 180 Klauzula o ljudskim pravima 72, 213 Klauzula o suspenziji 402 Klauzule o demokratiji 224 Klauzule o zatiti ivotne sredine 72 Kodeks ponaanja Evropske komisije 382 Kodeks ponaanja za izvoz naoruanja 220 Koheziona politika 45, 53, 107, 182, 297303 Kohezioni fond 46, 299, 382 Kol, Helmut (Kohl, Helmut) 28, 176 Komitet regiona (KR) 87, 94, 184187 Komitet stalnih predstavnika (KSP/COREPER) 114, 314, 362, 387 Komitologija 115, 382 Kondicionalnost 213, 331 Konferencija u Barseloni 232 Kongres optina i regija Evrope (KORE) 96, 319, 321 Konkurencija privrednih zona 85 Konstruktivno uzdravanje 160, 266, 361, 383 Kontakt-grupa 41 Kontrola fuzionisanja 208, 383 Konvent 39, 67, 121, 145, 173, 383 KOSPZ Konferencija organa specijalizovanih za poslove Zajednice (COSAC) 142, 145, 391

442
Nadnacionalizam 158 NATO 40, 83, 125, 191, 339, 386 Negativno uticanje na trinu konkurenciju 29, 401 Nemaka u EU 97, 157, 175180 Nemako-francuski ugovor 15, 386 Neobavezni izdaci 19, 60, 64, 265 Neto-platie / neto-korisnici 44, 61, 299, 386 Nica 7, 39, 41, 64, 67, 71, 86, 91, 99, 106, 109, 116, 120, 129, 134, 137, 143, 146, 151, 157, 160, 162, 164, 167, 169, 170, 172, 179, 184, 246, 260, 261, 263, 268, 270, 271, 273, 280, 283, 284, 289, 290, 300, 305, 308, 309, 311, 313, 315, 316, 323, 337, 342347, 356, 359, 361, 392 Nordijski savet 387 Novane kazne 71, 81, 115 Nove nezavisne drave 213, 325331 Obaveza stvaranja koherentnosti 212, 387 Obavezni izdaci 19, 60, 64, 265 Obrazovna politika 94, 159, 181183 Odbor za ekonomiju i finansije 387 Odbor za pitanja Evropske unije 176, 388 Odbor za politiku zapoljavanja 388 Odbor za socijalnu zatitu 388 Odluivanje veinom glasova 29, 30, 388 OEBS Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju 43, 130, 214, 329, 188193 OECD Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj 83, 388 Okvirni program za nauku i istraivanje 248, 388 Ombudsman 66, 142, 171, 389 Omladina 253, 389 Opta ema preferencijala (OP) 213, 389 Opting-out 40, 90, 162, 389 Osnovne slobode 12, 20, 118, 120, 390 Pakt stabilnosti i rasta 76, 81, 178, 266, 399 Pakt stabilnosti Jugoistone Evrope 41, 326, 329, 390

REGISTAR LINIH IMENA I POJMOVAI

Pakt za zapoljavanje 391 Panevropska unija 391 Parlamentarna saradnja, vidi KOSPZ (COSAC) Pasarelov zakljuak 199 Petersberki zadaci 101, 360 Petersberka deklaracija 391 PHARE Program pomoi za restrukturiranje privrede zemalja Istone Evrope 96, 232, 288, 328, 391 Pleven, Rene 13 Pojaana saradnja 152, 267, 346, 393 Politiki dijalog 211, 213, 224, 330 Politiki i bezbednosno-politiki komitet (PBPK) 102, 103, 392 Politiko uslovljavanje 213, 219, 331 Politika azila, imigracije i viza 36, 37, 152, 178, 198202 Politika jednakih prava 203206, 256, 272, 299, 323 Politika konkurencije 80, 166, 207210, 350, 230 Politika ljudskih prava 194, 211215, 220, 222, 224, 273, 296 Politika plata 79, 85, 104 Politika prema Africi 219220 Politika prema Aziji 221223 Politika prema Junoj Africi 219 Politika prema Latinskoj Americi 213, 224225 Politika prema Mediteranu 196, 213, 216218, 232, 282 Politika pridruivanja i saradnje 20, 108, 194197, 213, 281, 282, 294 Politika saobraaja 226229 Politika spoljne trgovine 19, 279, 281, 282 Politika u oblasti energetike 230232 Politika u oblasti kulture 94, 98, 159, 183, 233236 Politika u oblasti ribarstva 50, 242245, 299 Politika u oblasti zdravstva 246247 Politika u oblastima istraivanja i tehnologije 248251 Politika vezana za omladinu 252254 Politika viza 200

REGISTAR LINIH IMENA I POJMOVA

443
Proirenje 40, 44, 46, 63, 108, 156, 284293 Proirenje na Jug 27, 396 Protok kapitala 396 Protok usluga 396 Prvostepeni sud Evropskog suda pravde (PSS) 151, 272, 396 Rafael 234 Rau, Johanes (Rau, Johannes) 356 Razvojna politika 108, 195, 212, 213, 214, 224, 294296 Regionalna politika 297303 Regionalna, strukturna i koheziona politika 22, 40, 45, 59, 71, 95, 107, 176, 205, 243, 297303, 351 Rimski ugovori 396 Robni promet 397 Saharov-nagrada 214 Samit grupe G8 329, 397 SAPARD Instrument prilagoavanja poljoprivrede 288 Saradnja u graanskim predmetima 36, 304306 Saradnja u krivinim predmetima 34, 153, 266, 268, 307311 Save Specifine akcije radi efikasnijeg korienja energije 72 Savet EU 312317, 343 Savet optina i regiona Evrope (SORE) 397 Savetodavni komitet za jednakost ansi pri zapoljavanju 204 Savez za rad 82 Saveznitvo drava 158, 177, 335 Science 249 Sjedinjene amerike drave 338 Sjedinjene drave Evrope 335 Skuptina evropskih regiona (SER) 95, 96, 397 Sloboda kretanja 398 Sloboda osnivanja i izbora sedita preduzea 398 Sluba humanitarne pomoi, vidi ECHO Slubeni jezici Evropske unije 398 Smernice politike zapoljavanja 205 Smrtna kazna 214

Politika zapoljavanja 82, 108, 205, 255259, 299 Politika zatite potroaa 247, 269270 Poljoprivredna politika 19, 21, 22, 45, 47, 4956, 59, 242, 270, 272, 299 Pomo za pribliavanje Zajednici 288 Ponderacija glasova 261, 345 Poreska politika 80, 84 Post-Nica-proces 392 Postupak davanja saglasnosti 263, 393 Postupak izmene Ugovora 393 Postupak ostvarivanja saradnje 393 Postupak pribavljanja miljenja 60, 67, 86, 87, 141, 142, 166, 169, 234, 253, 278, 300, 314, 393 Postupak sankcionisanja krenja Ugovora 71, 349, 393 Postupak za prijem u lanstvo EU 286 Postupak za reavanje konflikata 281 Postupci odluivanja 260268 Postupci saodluivanja 37, 67, 71, 94, 95, 97, 110, 113, 130, 137, 139, 141, 143, 144, 161, 170, 181, 182, 199, 206, 228, 231, 234, 241, 247, 249, 252, 257, 261, 262, 264, 266, 269, 277, 295, 300, 305, 323, 333, 344, 346, 394 Povelja o osnovnim pravima 158159, 180 Pravni akti zajednikih organa 394 Pravo na podnoenje peticija 394 Predstavnitva interesa 96, 275278 Pregovori o pristupanju EU 394 Prelevmani 15, 19, 50, 58, 369, 394 Prevencija konflikata 363 Princip subsidijarnosti 69, 73, 80, 95, 157, 183, 201, 234, 237, 247, 301, 303, 333, 395 Princip zemlje krajnjeg odredita 395 Princip zemlje porekla 395 Pristupna partnerstva 395 Privredni odnosi sa inostranstvom 212, 213, 279283, 351, 359 Proces iz Kelna 82,258 Prodi, Romano 342, 355 Prostor slobode, sigurnosti i prava 198, 396

444
Socijaldemokratska partija Evrope (SPE) 130, 132 Socijalna politika 22, 159, 272, 299, 322323 Socijalna povelja 272, 323, 398 Socijalna povelja i socijalni protokol 398 Socijalni dijalog vidi: Dijalog socijalnih partnera Socijalno-politika agenda 323 Sokrates 182, 262, 393 Solana, Havijer (Solana, Javier) 218, 361 Solan-odluka 273 Sopstvena sredstva 19, 48, 57, 63, 158, 265 Spak, Pol-Henri (Spaak, Paul-Henri) 11, 14 Spak-izvetaj 399 Specijalni izaslanik 399 Spineli, Altiero (Spinelli, Altiero) 143, 159 Spoljna carina 399 Sporazum o partnerstvu i saradnji 213, 330 Sporazum o slobodnoj trgovini 399 Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju (SSP) 41, 328 Sporazum o trgovini i saradnji 224, 282 Sporazumi iz Lomea 20, 195, 213, 295, 399 Srednja i Istona Evropa 33, 34, 45, 96, 98, 108, 229, 282, 319, 325331 Srednjoevropska zona slobodne trgovine vidi CEFTA Stabex Sistem stabilizacije prihoda od izvoza poljoprivrednih proizvoda 295, 400 Stabilizatori 400 Standardizacija 400 Status najpovlaenije nacije 401 Step Nauka i tehnologija za zatitu ivotne sredine 70 Stepenasta integracija 401 Strategija unutranjeg trita 351 Strukturna politika 297303 Strukturni fondovi 401 Subvencije 401 Sufinansiranje 48, 62, 64 Sveana deklaracija o Evropskoj uniji 23, 24, 26, 180, 219, 402

REGISTAR LINIH IMENA I POJMOVA

Svetska trgovinska organizacija (STO / WTO) 45, 52, 58, 64, 281, 283, 296, 340, 351, 402 Sysmin Sistem stabilizacije prihoda od izvoza rudarskih proizvoda 295 engenski sporazum 178, 198, 309, 402 irak, ak (Chirac, Jacques) 355 ojble-Lamers dokument 161 reder, Gerhard (Schrder, Gerhard) 179, 357 umanov plan 12, 403 uman, Robert (Schumann, Robert) 11, 12 vimer, Valter (Schwimmer, Walter) 319 Taer, Margaret (Thatcher, Margaret) 79 TACIS Tehnika pomo za Zajednicu Nezavisnih Drava 232, 331, 403 Tela za pridruivanje 18, 28, 194, 214, 288, 327, 328 Telex-sistem (COREU) 363 Tempus 403 Teorije o integraciji 332337 Tindemans, Leo 17 Tindemansov izvetaj 17, 160, 404 Transatlantska politika 338341 Transevropske mree (TEM) 228, 404 TREVI-grupe 308 Trgovinske barijere 404 Trijalog-postupak 60 Trojka 404 Turska 103, 285 Twinning 138 Ugovor iz Amsterdama 37, 404 Ugovor iz Mastrihta 35, 405 Ugovor iz Nice, vidi jo i Nica 342347 Ugovor o spajanju 14, 169, 405 Ugovori iz Pariza 406 Ujedinjene nacije 42, 72, 205, 214, 242 Ujedinjenje Nemake 34, 175 UNICE Evropska konfederacija industrije i poslodavaca 406 Unutranje trite 27, 29, 30, 31, 32, 35, 50, 70, 79, 176, 198, 207, 230, 249, 269, 295, 336, 348352, 360

REGISTAR LINIH IMENA I POJMOVA

445
Zajednika metoda 262 Zajednika povelja o osnovnim socijalnim pravima radnika 272, 323 Zajednika spoljna i bezbednosna politika, vidi ZSBP Zajednika strategija 41, 214, 361, 408 Zajedniki koncepti unapreenja (ZKU) 301, 408 Zajedniki stav 408 Zajedniko trite 14, 17, 19, 20, 43, 70, 227, 244, 271, 279, 348, 349 Zapadnoevropska unija (ZEU) 409 Zatita klime 72, 73 Zatita ustavnih prava 177 Zatitne cene 409 Zavrni akt iz Helsinkija 409 Zona slobodne trgovine 409 ZSBP Zajednika spoljna i bezbednosna politika 359364 ospen, Lajonel (Jospin, Lionel) 355

Ured za slubene publikacije 111 Uredba 406 Urugvajska runda 52, 54, 282, 295 Ustav 176, 177 Uzajamno priznavanje 406 Uzori 97, 156, 333, 353358 Vernerov plan 19, 75, 406 Visoki predstavnik za zajedniku spoljnu i bezbednosnu politiku 37, 363, 406 Visoki ured 109 Viegrd-drave 407 Vojni komitet EU (EUVK) 102, 362, 363 Vojni tab EU (EUV) 103, 362 Zabrana diskriminacije 407 Zabrana kartela 208 Zahtev za izglasavanje nepoverenja 407 Zajednika akcija 361, 407 Zajednika inicijativa 302, 303, 408 Zajednika istraivaka centrala (ZIC) 249, 250, 408

446

Tematski pregled

Koncepti i putevi evropske integracije Evropa regiona Evropska unija Federalizam Fleksibilnost Nemaka u EU Teorije o integraciji Uzori Organi i institucije Evropske unije Evropska centralna banka Evropska investiciona banka Evropska komisija Evropski finansijski sud Evropski parlament Evropski savet Evropski sud pravde Komitet regiona Odbor za ekonomiju i socijalna pitanja Savet Evropske unije Postupci i organizacija Evropske unije Budet i finansije Evropske stranke Postupci odluivanja Predstavnitva interesa Oblasti politike Evropske unije Privreda i moneta Ekonomska i monetarna unija Ekonomska politika Evro Industrijska politika Politika konkurencije

Politika u oblasti energetike Unutranje trite Struktura, ekologija i tehnologija Ekoloka politika Politika u oblasti medija i telekomunikacija Politika u oblasti ribarstva Politika u oblastima istraivanja i tehnologije Politika saobraaja Poljoprivredna politika Regionalna, strukturna i koheziona politika Socijalna pitanja i kultura Obrazovna politika Politika jednakih prava Politika u oblasti kulture Politika u oblasti zdravstva Politika vezana za omladinu Politika zapoljavanja Politika zatite potroaa Socijalna politika Pravosue i unutranji poslovi Dravljanstvo EU Europol Politika azila, imigracije i viza Povelja o osnovnim pravima Saradnja u graanskim predmetima Saradnja u krivinim predmetima Spoljna i bezbednosna politika Evropska bezbednosna i odbrambena politika Politika ljudskih prava Politika prema Africi Politika prema Aziji Politika prema Latinskoj Americi

TEMATSKI PREGLED

447
Proirenje Srednja i Istona Evropa Ugovor iz Nice Ostale evropske organizacije Evropska konvencija o ljudskim pravima Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju Savet Evrope

Politika prema Mediteranu Politika pridruivanja i saradnje Privredni odnosi sa inostranstvom Razvojna politika Transatlantska politika Evropska unija na pragu proirenja Agenda 2000 Institucionalne reforme

You might also like