Ekologija biljaka sa fitogeografijom 17.03.

2008

03

ZEMLJITE KAO EKOLOKI FAKTOR II

Klasifikacija tala/zemljita
Kao i svi prirodni sistemi tako i zemljite s obzirom na izraeni stupanj varijabilnosti s druge strane konzistentnosti kako fizikalne, tako hemijske pa i bioloke prirode podlijee nekoj vrsti klasifikacije, odnosno uspostave nekog sistema koji doprinosi boljoj preglednosti, funkcionalnosti i upotrebljivosti odgovarajuih dodataka vezanih za ovu sferu ivota. U okviru zemljita kao snanog ekolokog faktora postoji potreba za uspostavom odgovarajueg klasifikacijskog sistema koji e funkcionalizirati podatke u vezi sa hemijskom, fizikalnom i biolokom organzacijom. Pod zemljitem se podrazumjeva sloj bez obzira na njegovu debljinu nastao na matinom supstratu. U procesu nastanka nekog zemljita znaajnu ulogu igraju odgovarajui pedogenetiki/pedogenetski faktori kao to su: geoloka podloga odnosno tip stijene, zatim klima, temepratura, vlanost, oborine/padavine, i sa druge strane bioloka komponenta tj. biljni i ivotinjski svijet koji u odreenim fazama svog odumiranja uestvuju u snadbijevanju zemljita organskom materijom. Zemljite je jedan vrlo dinamian sistem u kome se odvijaju permanentni procesi destrukcije (dekompozicije) organske materije razliitog porijekla uz pomo kako abiotikih ekolokih faktora tako i niza biotikih faktora kao to su predstavnici makrofalne, mezofalne, mikrofalne i naravno kada organska materija bude razloena do jo suptilnijih svojih dijelova tada na scenu stupaju bakterije odnosno gljivice koje preostali dio organske materije koriste kao supstrat u svojim metabolikim procesima, i dalje u procesu respiracije/disanja, pretvaraju organsku materiju do njenih sastavnih dijelova, ime se zavrava krug razgradnje i biljni organizmi su u stanju da takvu organsku materiju putem korijena ponovo usvajaju i ugrauju kroz procese fotosinteze u nove organske materije.

Principi klasifikacije
Klasifikacija treba da bude genetska i da slui kao osnova za proizvodno ekoloku ocjenu zemljita, s obzirom da je zemljite izuzetno vana komponenta i u primjenjenoj biologiji, posebno recimo u dirigovanoj proizvodnji organske biomase kao to je u umarstvu i u poljoprivrednoj proizvodnji, i zbog toga je zemljite stratekim prirodnim resursom. Pod direktnom upravom je organizacije ujedinjenih nacija FAO Food and Agricultural Organization, gdje je u najneposrednijoj vezi sa kapacitetom proizvodnje hrane. Klasifikacija je zasnovana na svojstvima zemljita, u prvom redu to su morfoloka sam izgled i litoloka prisustvo/sastav geoloke podloge, a ne na vanjskim uvjetima njihovog postanka. Drugim rijeima, ak u razliitim uvjetima klime ili nekih klimatskih faktora kao to je nadmorska visina ili visina podzemne vode, mogu se formirati razliiti tipovi zemljita. Objedinjavanje tipova tla (tip je osnovna pedogentska jedinica, kao to je kod ivih sistema vrsta) u vie kategorije vri se na genetsko evolucionoj osnovi, to znai prema stepenu razvijenosti zemljita i njegovom porijeklu. Podjela tipova na nie kategorije vri se na osnovu jedinstvenih kriterija posebno za svaki tip uzimajui ona svojstva koja su najvarijabilnija. Klasifikacija mora biti ureena tako da sve nove spoznaje koje se akumuliraju u svakodnevnim istraivanjim, se mogu inkorporirati bez bitnijih promjena sistema.

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 17.03.2008

03

Klasifikacioni sistemi
Ameriki sistem, 1960 insistira na preciznoj definiciji horizonata. FAO (Food and Agricultural Organization organizacija za poljoprivredu i hranu) je ustanovila posebnu legendu u imenovanju tala. Biva Jugoslavija kao bazno poljoprivredna zemlja je prihvatila ovu meunarodnu klasifikaciju.

KLASIFIKACIJA TALA
Prema nainu vlaenja: a) AUTOMORFNA TLA , ili kopnena zemljita u uem smislu rijei koja se vlae iskljuivo oborinskom vodom i dopunskog vlaenja nema. b) HIDROMORFNA TLA, movarna tla , osim oborinskom vlae se i podzemnom vodom. c) HALOMORFNA TLA (slana), u sutini su hidromorfnog karaktera a sadre poveane koncentracije soli, u prvom redu NaCl i KCl. d) SUBHIDRINA (SUBAKVALNA TLA) , podvodna zemljita u barama, jezerima, zemljite koje se formira pod vodom. Ovo je najvia podjela (kao npr. kod biljaka podjela na eukariote i prokariote).

Jedinice klasifikacijskog sistema

1. ODJEL /RAZDJEL najvia jedinica, a izdvaja se na osnovu tipa vlaenja zemljita. Vlaenje zemljita moe da bude povrinskom vodom, obino je to padavinska voda, i zemljite se napaja vodom u tzv. descedentnom smijeru - voda kako prolazi iz gornjih slojeva u donje vri ispiranje ili eluvijaciju. Vlaenje moe biti i podzemnom vodom, tako da se voda penje uz odreene pore. Taj karakter, tj. tip vlaenja je najvaniji. 2. KLASA/RAZRED grupe tala koje imaju JEDNOTIPNU grau profila i ine odgovarajue analogne evolucijske serije tala. 3. TIP TLA osnovna pedogenetska jedinica, 4. PODTIPOVI zemljita sa odreenim diferenciranim svojstvom npr. pH vrijednost je snaan diferencirajui faktor, tako recimo moemo razlikovati podtip npr. smeih zemljita A (B) C profila, diferenciraju se na 2 podtipa: kiselo distrino, ili bazino eustrino zemljite), 5. VARIJETETI sa diferencijalnim faktorom kao to je prisustvo neke frakcije, npr. frakcije gline, glinastih estica, estica pijeska itd., 6. FORME sa diferenciranjem nekih svojstava npr., vee prisustvo estica gline odreenog dijametra. 2

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 17.03.2008

03

Determinante osnovne jedinice pedosfere

Tip, kao osnovna pedogentska jedinica karakterie se jendotipskom graom profila, (znai taj tip ima uvijek isti broj horizonata i njihove priblino iste fiziko hemijske osobine). Za tip su karakteristini jednotipski osnovni procesi transformacije i migracije mineralnih i organskih materija. Kvalitativno sline fiziko hemijske osobine pojedinih horizonata.

Tako npr., A C profil mogu imati razliiti po fiziko hemijskim osobinama tipovi zemljita, npr. sve crnice imaju tu oznaku profila A C i zato zajendo pripadaju tom pripadaju tom tipu. Ukoliko recimo A horizont nije u cijelosti razvijen nego je predstavljen u obliku zdrobljene organsko mehanike mase SIROZEM.

SISTEMATIKA TLA
A.

AUTOMORFNA TLA kopnena tla (odjel)

Zemljita koja su najznaajanija za vazdunu sredinu, odnosno za kopno u najuem smislu rijei. Automorfna zemljita su sva zemljita koja se vlae samo oborinskom vodom, nema dopunskog vlaenja odnosno podzemna voda je vrlo duboko tako da ne igra nikakvu ulogu u formiranju tala. Klasificiraju se na 5 klasa idui od najjednostavnijih: Klase: 1. (A) C; NERAZVIJENA ILI SLABO RAZVIJENA (sirozem), 2. A C; HUMUSNO AKUMULATVNO, razvijenije zemljite a samim tim i mnogo starije. A horizont je mnogo razvijeniji i sadri u sebi dosta humusa ili humificirane organske mase. 3. A (B) C; KAMBINA TLA, jo razvijenija i konsekventno tomu i starija zemljita koja imaju kao rezultantu stalnog djelovanja odnosno ispiranja estica gline iz povrinskih slojeva stvaranje jendog novog horizonta B horizonta. 4. A E B C; ELUVIJALNO ILUVIJALNA, ukoliko su prilike jo povoljnije, npr. blai nagib terena, dui proces pedogeneze, formiraju se tzv. eluvijalno iluvijalna zemljita koja u dubljim slojevima imaju zbog intenzivnih procesa eluvijacije odnosno spiranja estica gline iz povrinskih slojeva u nie slojeve jedan vododrivi sloj ili eluvijalno iluvijalni oznaen kao E horizont, i zbog toga su ova zemljita vrlo mona i mnogo vlanija od ostalih tipova zemljita. 5. P C; ANTROPOGENA ILI ANTROPOGENIZIRANA zemljita, su bilo koje od zemljita prethodnih klasa koje je pretrpjelo odreenu transformaciju svoje strukture bilo 3

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 17.03.2008 oranjem, prekopavanjem, nasipanjem nekog novog materijala, P profil obuhvata sav organski dio koji se esto usljed oranja pomijea i dobije se neka homogena masa. U okviru svake od ovih klasa postoje odreeni tipovi zemljita:

1. (A) C; NERAZVIJENA ILI SLABO RAZVIJENA zemljita ili tla

KAMENJARSKO TLO LITOSOL plitka zemljita, plia od 20 cm, skeletna, nastaju u in situ uvjetima. Zavisno od tipa stijene koja direkto utie na forimranje osobina ona mogu biti: distrina (kisela) ukoliko su silikatne stijene, eutrina (bazna) ukoliko su stijene bazinog karaktera, npr. ukoliko je neka stjena bazina donosno peridotit, serpentonit, i mogu biti neutralne ukoliko se radi o krenjacima dolomitima. S aspekta pogleda ovjeka ovo su vrlo ekstremna stanita, variranje temperature je veoma izraeno, vlanosti takoer. Zbog toga se na ovim stanitima pojavljuje specifina vegetacija u kojoj je i najvei stupanj endeminosti. Vegetacija: Lichenetea (liajeva), Ctenidietea Mollusci (v. mahovina) koje stvaraju uslove za ukorjenjivanje viih tzv. hazmofitskih biljaka oznaenih klasom Asplenietea Trichomanis, kada su u pitanje hazmofite one mogu biti zeljaste i drvenaste, esto u pukotinama stjena dolaze obino termofilne biljke kao to su crni jasen, crni grab razne vrste borova itd. Postoji jedno vano pravilo, da u zemljitima gdje ima malo hranjiva, gdje su uvjeti vrlo surovi je i najvei stepen endeminosti odnosno reliktnosti, tamo gdje su uslovi povoljniji, gdje ima vie hranjiva gdje su su uvjeti povoljniji je ivi svijet sa manjim stepenom biodiverziteta, odnosno sa manje vie potpunim odsustvom endeminih, odnosno rijetkih i unikatnih biljaka i ivotinja. Ekstremnost rezultira unikatnim oblicima genofonda, tako npr. u vegetaciji u pukotinama karbonatnih stjena , Asplenietea Trichomanis, kod nas se pojavljuje na desetine i vie endeminih biljaka, a neke od njih su iskljuivo vezane za neka pojedina podruja kao to je kanjon rijeke Neretve gdje dolazi Arenaria gracillis, Camapnula hercegovina, Oryogracilogia illyrica, Amphoricarpos autaratus. Litosol ima (A) C profil, meutim razvija se na kompaktnoj stijeni, to je kamenjarsko tlo, tamo gdje je stjena razdrobljena razvija se sirozem ili regosol. SIROZEM ILI REGOSOL razvija se na rastresitom supstratu. Nastaje erozijom ranije nastalih tala ili inicijalnim fazama pedogeneze. U zavisnosti od tipa stijene, (s obzirom da je zemljite jako plitko stjena igra veoma znaajnu ulogu u determinaciji njegovih primarnih osobina, hemizma, fizike) postoje podtipovi: silikatni sirozem, silikatno karbonatni, pjeskovito - dolomitni. Varijeteti: distrini, eutrini, plitki, duboki sirozem. Ova zemljita su vrlo nemirna, kamena masa ima tendenciju da se stalno pomjera, posebno na viim nagibima terena, pa se u narodu zovu sipari ili toila. Unato tome to su nemirna postoje biljne vrste koje imaju vrlo razvijen korijenov sistem koji penetrira vrlo duboko i upravo na taj nain su se adaptirale na takve uslove stanita i nema ih na drugim mjestima. Imajui u vidu vrlo snane diferencije abiotike komponente s jedne strane i s druge strane prisutnu unikatnu formu u okviru ovih stanita izdvojeni su posebni tipovi vegetacije: kl: Thlaspietea Rotundifoli, ime dobila po jednoj krstaici Thlaspi rotundifoli, rotundus = zaokrugljen, folius = list. Na sirozemima koji se nalaze na blaim nagibima terena moe doi do formiranja neto razvijenijeg zemljita pa se formira vegetacija klase kamenjara, kao to je vegetacije mediteransko submediteranskih kamenjara klase Thero Brachypodietea , thero = u njen sastav ulazi veliki broj jednogodinjih biljaka, brachypidietea = prema vrstama iz genusa Brachypodium,trava, ovdje Brachypodium ramosum koja see do samog nivoa mora. 4

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 17.03.2008

03

EOLSKI IVI PIJESCI, ARENOSOL U nekim predjelima koje karakterie razliita klima pojavljuju se eolski ili ivi pijesci, a stvaraju se uglavnom putem vjetra (vjetar = arenus, pa se zovu i arenosoli), znai zemljita pustinja. Najee nastaje pomjeranjem odreenih koliina zemljita s jednog mjesta na drugo i dolazi do formiranja vrlo razliitih konfiguracija, te pjeane naslage oznaene su kao DINE. To su vrlo suha i topla stanita, tj. kserotermna, a na njima se formiraju pjeane pustinje, esto uz mora i na slinim vjetru izloenim mjestima. Vegetacija: Amophylletea te odreeni oblici kamenjara. KOLUVIJALNO (DELUVIJALNA) TLA KOLOVIUM Razvijena ili slabo razvijena tla, a nastaju premjetanjem , ispiranjem materijala iz viih predjela u nie bujinim i povrinskim vodama i recentnom (postojeom) sedimentacijom, tako da debljina ovih zemljita iznosi i do nekoliko metara. Uglavnom sadre mnogo vie kamena nego estica organaske materije. mogu biti: distrini, eutrini, karbonatni. Koluviumi su najee stanita Vegetacije: spiarita tj. klase Thlaspietea rotundifoli, te niskih uma i ikara termofilnog karaktera bjelograbia, crnog graba, Ostryo Carpinetalia orientalis, ak se mogu formirati zajednice kamenjara i termofilnih livada klase Festuco Brometea itd. Vrlo esta koluvijalna zemljita javljaju se u paninskom dijelu rijeke Miljacke, ba na njima dolazi do formiranja zajednica reda Ostryo Carpinetalia orientalis , ili du kanjona rijeke Neretva, a nastaju obine nanoenjem materijala od bujinih rijeka.

2. A C; HUMUSNO AKUMULATVNO
U povoljnijim uvjetima dolazi do formiranja humusno akumulativnih zemljita u kojima u cijelosti dolazi do formiranja A horizonta. Obrazuju se na svim matinim supstratima i u svim klimatskim oblastima. U obliku trajnih stadija ( nekoliko 1000 godina)prisutni su u: aridnim (suhim) klimatskim predjelima (voda se javlja kao ograniavajui faktor), u visokoplaninskim predjelima (zbog niskih temperatura smanjena mikrobioloka aktivnost), na strmim padinama (gdje se vri brzo oticanje vode), na supstratima koji se teko raspadaju (npr. mezozojski krenjaci u naem mediteranu gdje dominira uglavnom kamenjar i proces obnove zemljita tee veoma sporo). Dubina A horizonta moe da iznosi od 15 50 cm, u nekim sluajevima moe biti i dublji. Tipovi A C; humuso akumalativnih zemljita: KALKOMELANOSOL , KRENJAKO DOLOMITNA CRNICA razvija se na kompaktnoj podlozi, crna zemlja na krecnjaku. RENDZINA razvija se na istom supstratu kao i kalkomelanosol, ali je taj suptrat rastresit. ( U starijoj literaturi moemo nai da je kalkomelanosol karakteristian uglavnom za krenjake, dok se rendzina razvija na dolomitima). RANKER - humusno silikatno zemljite, ekvivalentan tip zemljita na silikatnim stjenama ERNOZEM zemljite sa dubokim A horizontom, 5

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 17.03.2008 VERTISOL/SMONICA vrlo plodna zemljita,dubok Sjeveroistone Evrope, Sjeverne Bosne itd.)

03 A horizont (podruje umadije,

A C; KALKOMELANOSOL , KRENJAKO DOLOMITNA CRNICA, crnica na krenjacima Vrlo esto zemljite u naim uvjetima, obrazuje se na vrstim karbonatnim stjenama sa vie od 98% CaCO3, MgCO3. Krenjak je po svom hemijskom sastavu kalcit sa odreenim primjesama, ali osobito je kalcijev karbonat. Dolomit je kombinacija kalcijevog i magnezijevog karbonata, sa manjim/veim primjesama odgovarajuih oksida Fe i Al. Ovo je nekarbonatno zemljite bogato humusom (25 30%, jo uvijek org. materija nije u cijelosti razloena), pH vrijednost= neutralna do slabo kisela, a nekada pH = 5 6. Dubina ovog zemljita je oko 30 cm. U okviru A horizonta mogu se diferencirati neki podhorizonti kao to su molini (Amo), organini (O) itd, to ukazuje na postepenu (stupnjevitu) genezu ovih zemljita i kako zemljite predstavlja dinamian sistem ima tendenciju prelaska u razvijenije tipove. Podtipovi: u viim planinskim podruijima, gdje je slaba mikrobioloka aktivnost izdvaja se organogena crnica, ima vie od 25% humusa. Kratak vegetacijski period, niske temperature usporavaju proces dekompozicije, slabe mikrobioloku aktivnost. Organomineralna crnica sadri manje od 25% humusa , nastaje u niim predjelima gdje su temperaturne i hidrike prilike povoljnije. Koliina rastvorenog humusa je dobar indikator ekolokih prilika, to ima humusa vie ekoloke prilike su nepovoljnije. Posmeena crnica, ima vei kambini sloj koji je tanji od A horizonta, Ocrvenica kod koje je prisutan i tanji crveni kambini horizont, tanji od A horizonta. Ovo su prelazni tipovi prema zemljitima A B C profila Kalkomelanosoli su vrlo podloni eroziji pa ih karakterie svojevrsna erodibilnost: Crnice nisu podlone vodenoj eroziji, nego uglavnom eoltskoj (eroziji vjetrom) Vegetacija, karakteristini tipovi vegetacije za pojas iznad granice ume, to je vegetacija planinskih rudina ili livada na karbonatima, itava klasa dolazi najee na organogenim crnicama, Elyno Seslerietea, zatim vii tipovi vegetacije koji se nastavljaju idui prema jugoistoku Daphne Festucetea gdje dolaze jo i mali grmovi, zatim u niim dijelovima, u gorskom pojasu na crnicama se mogu formirati i neki tipovi termofilnih livda Festuco Brometea, zatim u mediteranu to su kamenjare Thero Brachypodietea, zatim varijante uma, odnosno niskih ikara Seslerio Ostryon, i malograbia Carpinion orinetalis. A C; RENDZINA Razvija se du profila na krenjacima, dolomitima, laporcima, lesolikom materijalu, po morenama i sl. Morene su takoer dijelovi koji nastaju kao koluvijumi u niim dijelovima, meutim doneene su uglavnom djelovanjem gleera iz viih predjela, jedna velika morena nalazi se u podruju malog i velikog igmanskog polja. Rendzina sadri puno karbonata, pa je cijeli profil karbonatan (oko 20%). Supstrat je (skeletan) rastresit, a dubina oko 20 25 cm na dolomitima, a na drugim supstratima i do 40cm. Humusa ima 5 10 20 % ovisno o klimatskom podruju, u mediteranu i 6

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 17.03.2008 submediteranu humusa ima najmanje. Ovo su neutrofilno bazofilna zemljita , pH = 7 8, pa su prema tome sve biljke koje dolaze na rendzinama manje vie bazofilnog karaktera.

Vegetacija: ume i ikare Ostryo Carpinon orientalis, Orneto Ostryon, Seslerio Ostryon (na krenjacima), Quercetalia pubescentis (ume medunca) na S (south, junim) pozicijama i Fagion mesiaceae et illiricum na N (north, sjvernim) pozicijama. Na morenama Abieti Fagetum( ume bukve i jele) , Fagetum subalpinum (ume subalpinske bukve) Na rendzinama je karakteristina vegetacija dolomitofita posebno npr. zajednice Orno Ericion, Orno Ericinion dolomiticum, koje snano diferenciraju ivi svijet sa drugim geolokim podlogama, Orno Ericinion serpentiniticum, ne dolazi na rendzinama nego ga navodimo kao primjer da se on pojavljuje na drugoj geolokoj podlozi, ali se eli istai velika uloga rendzina u determinaciji dolomitne forme. U okviru ove zajdenice na dolomitima pojavljuje se i Alyssum moellendorffianum - stenoendem A C, HUMUSNO SILIKATNO TLO ILI RANKER Razvija se na nekarbonatnim supstratima, najee na eruptivnim i nekim metamorfnim stjenama (gnajs, amfibolit, kvarcit). To su plitka zemljita, oko 30 cm, a samo neki oblici 40 45cm, humusa ima od 5 15 %, uglavnom se pojavljuju iznad 800 m nadmorske visine. Podtipovi: Eutrini: Litini, Regolitini, Koluvijalni, Posmeeni Distrini: Litini, Regolitini, Opodzoljeni Vegetacija: Caricetea curvulae/ Juncetea trifidi ,vegetacija silikatnih kamenjara Sedo Scleranthea, vegetacija termofilnih livada Festucetalia valesiacae., Erico Pinetea (eutrini). Iskljuivo se razvija na nekarbonatnim stjenama. A C; ERNOZEM Razvija se u aridnim i semiaridnim stepskim podruijima, ovo je zemljite stepa (stepe su travnate formacija), gdje vladaju hladne i suhe zime , a topla ljeta. Ovdje je vrlo suho, padne svega od 300 450 mm vodenog taloga godinje (u Sarajevu padne oko 900 mm vodenog taloga godinje). ernozem se razvija u Istonoj Evropi, Aziji, Sjevernoj Americi, Argentini, Australiji. Obrazuje se na lesu propusna krenjaka podloga, izdrobljena masa, ali moe biti obrazovana i na drugim supstratima kao to su aluvijalni (nastali nanoenjem, radivou rijeka) i jezerski sediment, eolski pjesci, prapor. ernozemi su zemljita ravnica , do 200 m. Dubina profila je preko 40 cm. Veoma su stara zemljita i preko 8000 godina (kao neka podruja u Vojvodini). pH vrijednost je oko 7, a nekada moe biti i do 8,5. ernozemi su zemljiita na kojima mogu uspijevati neke kulture kao to su lubenice, dinje. Podtipovi: ernozem na lesu i lesolikim sedimentima, 7

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 17.03.2008 Na karbonatnom eolskom pjesku, Na aluvijalnom nanosu, Vegetacija: to su uglavnom zajednice termofilnih livada, stepe su karakteristine po tome to u njima dominiraju visoke zeljaste biljke tj. trave, Festucetalia valesiacae, Festucion rupicolae, Festucetea Vaginatae, Astragalo Potentilletalia, uglavnom vegetacija livada.

A C; VERTISOL SMONICA Obrazuje se na supstratu sa vie od 30% gline i to preteno tzv. montmorilonitskog tipa. To su supstrati nastali raspadanjem bazinih i ultrabazinih stjena ili su jezerski sedimenti. U sunom periodu (ljeti) javljaju se pukotine ak i do 1 m dubine, po pravilu se javljaju i horizontalne pukotine to daje tipinu sliku zemljitu. Na ovaj nain dolazi i do unitavanja rizosfere biljaka zbog pucanja zemlje. U vlanom periodu glina bubri i pukotine se zatvarajui dolazi do mjeanja agregata, pa govorimo o argilo pedoturbaciji. Karakteristika ovog zemljita je i dominacija estica gline koje su manje vie hidrofilne. Pedoturbacija doprinosi obrazovanju dubokog A horizonta, (50 100), upravo intenzivni procesi pedoturbacije dovode i do cijepanja rizosfere biljaka. Vertisoli su rasprostranjeni u: zapadnim SAD, Sjevernoj i Junoj Africi, Australiji, Indiji, Balkanu (Bugarska, Srbiji umadija, sporadino u Sjevernoj Bosni). Kao klimatogeni tipovi vegetacije na vertisolima se pojavljuju zajednice (sveze) hrastova medunca, cera, Quercion farneto, Q. Cerris reda Quercetali pubescentis, zatim vegetaacija livada Festucetalia valesiacae,Chrysopogoni - Danthonion (sveza) U sistemu pedogeneze od ovih zemljita nastaju :

3. A (B) C; KAMBINA TLA

Kambina zemljita su obino duboka oko 50 cm, kambini horizont je osnovno dijagnostiko svojstvo za ova tla, u njemu su veoma povoljni hidro termiki uslovi za transformaciju organaskih u mineralne materije. Sutina procesa svodi se na raspadanje minerala do estica gline, odnoso proces argilogeneze pri emu se stvaraju i eljezni oksidi, od ega i potie smea boja. Argilogeneza kao osnovni proces u kambinim tlima svojstvena je za semihumidne regione razliitog termikog reima, a u humidnim oblastima, zbog intenzivnog ispiranja, ova tla prelaze u eluvijalno iluvijalna tla. U tropskim i mediteranskim prilikama intenzivno je ocrveniavanje (dehidratacija Fe2O3 do hematita), pa nastaje crveno zemljite tj. Terra rosa - crvenica. Kambicna zemljita se razvijaju na vertikalnom profilu idui od nivoa mora pa do pretplaninskog podruija. U dijelovima iznad 1500 m nadmorske visine u naim uvjetima odsustvuju kambina zemljita i gore ih zamjenjuju plitka humusno akumulativna tla. Tipovi : EUTRINI KAMBISOL (bazini kambisol,, bazina smea zemljita), DISTRINI KAMBISOL (kiseli k.), KALKOKAMBISOL (neutralne rakcije), TERRA ROSSA CRVENO ZEMLJITE u mediteranu (na jedrima krenjacima , sa kombinacijom hematita i dr. Fe oksida). 8

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 17.03.2008

03

A (B) C; EUTRINI KAMBISOL bazino zemljite Ovo zmljite je rasprostranjeno u semihumidnim oblastima (od 600 700 m nadmorske visine) sa sunim ljetnim periodom. Razvija se na lesnim i jezerskim terasama i blaim nagibima do 700 m, a na peridotitima(ultrabazinim stjenama) i do 1000 m, najee na junim, odnosno zapadnim ekspozicijama koje su znatno toplije u odnosu na istone i sjeverne ekspozicije. To je bazama zasieno zemljite u narodu poznato kao Gajnjaa, veoma plodno. Ponekada moe da sadri i odreene koncentracije tekih metala, naroito ako se pojavljuje na ultrabazinim stjenama kao to su peridotiti, serpentiniti, ofioliti itd., to je sluaj kod nas tamo gdje se pojavljuje peridotit kao to je dolina rijeke Krivaje, dio rijeke Bosne oko Zavidovia, epa, podruje oko Viegrada, Rudog idr. Ova zemljita ne razvijaju se na krenjacima i silikatnim stjenama (u cijelosti odsustvuju na karbonatima i na nekim silikatnim stjenama kao to su pjeari, ronati itd.). Stupanj zasienosti bazama je vei od 50%, a pH u vodi je via od 5,5. Podtipovi: na lesu i lesu slinim sedimanetima, na bazinim i eruptivnim stjenama, na peridotitu u seprpentinitu, na jezerskim sedimentima Vegetacija: termofilne ili toploljubive ume hrasta sladuna - Quercion farnetto,hrasta cera - Quercion cerris, makedonskog hrasta Quercion trojanae (macedoniceae), Ostryo Carpinion u aridnim predjelima, Quercion petraeae (ume hrasta kitnjaka); Fagion moesiaceae (ume mezijske bukve) u humidnim podruijima, kao to su kod nas, Na peridotitima, odnosno serpentinitima ume crnog bora i crnjue Orno Ericion serpentinicum u okviru koje treba posebno treba naglasiti dvije asocijacije: ume crnog bora i crnjue Erico Pinetum nigre, i ume hrasta kitnjaka i crnjue Erico Quercetum petraeae, (Erica carnea koja dolazi u kontinentalnim podruijima, a u mediteranu E. arborea, E.verticillata, E. multiflora), ovo su vrlo prepoznatljive zajednice koje daju peat serpentinsko peridotitnim podruijima, i imaju reliktni odnosno refugijalni karakter sa znaajnim brojem reliktinih odnosno endeminih biljaka i ivotinja. A (B) C DISTRINI KAMBISOL (kiselo smee zemljite) Obrazuje se na kvarcno silikatnom supstratu s malim koliinama bazinih katjona (pjeari, glinci, kristalni iljci). Ova zemljita su veoma esta u brdsko planinskom regionu (u BIH zauzimaju oko 30% povrine). Dubina im je vea od 30cm, najee od 60 80 cm, rijee vie od 100 cm. pH vrijednost (aciditet u vodi) = 4,5 5,5 , a odnos karbona i nitrogane , C:N=15 i vie, u A horizontu ima od 5 10% humusa, zbog povoljnih uvjeta veoma su izraeni procesi humifikacije. Ovo su vrlo plodna zemljita koja su za razliku od prethodna dva mnogo vlanija ak i u vrijeme sunih perioda. Podtipovi: 9

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 17.03.2008 Tipino (sa prisutnim tzv. ohrinim horizontom), Humusno sa umbrinim humusnim horizontom,( varijante A horizonta, ili pothorizonti ohrini, umbrini). Lesivirano sa pojavom koloidnih opni gline u (B) horizontu, Pseudoglejno sa prisutnim znakovima oglejavanja stagnirajuom vodom (tako da se na profilu pojavljuju neke fleke, poput tamnih mazotina, koje uvelikopodsjeaju na kapljice nafte), Opodozeljeno Vegetacija: Na distrinim kambisolima obino se pojavljuju umjereno vlane ili mezofilne i kserofilne (sune) umske zajednice: kisele bukove ume sveze Luzulo Fagion, u okviru koje dolaze odreene varijante bukovih uma montalnog karaktera, Fagetum montanum;bukovo jelove ume Abieti Fagetum,zatim smrevo jelove ume, Abieti Piceetum; smrevo bjelo borove ume Piceo Pinetum, uvijek ako je ovdje Picea zajendo sa Pinus om, onda je to P. sylvestris u naima uvjetima, vrlo rijetko P. nigra jer su ekoloki veoma udaljeni, smra je frigorifilna vrsta i zahtjeva hladna stanita a crni bor je termofilna vrsta i zahtijeva topla stanita ; zatim kisele hrastove ume, ume hrasta kitnjaka - Quercetum montanum,zatim hrastovo grabove ume acidofilnog karaktera Querco Carpinetum; ume kitnjaka i cera Quercetum petraeae cerris; odreene livadske zajednice acidofilnog karaktera, u zoni ovih uma na njihovim nekadanjim stanitima, livade crvene vlasulje i rosulje Festuco Agrostum; Agrosti Festucion; zajdnice smrdae u gorskom pojasu, naroito u pojasu tamnih etinarskih uma Nardion ;te iznad krajnje granice ume pojavljuju se rudine na silikatima vrlo esto u deresijama sveze Jasionion, gorske livade Pancicion; te kamenjare na silikatnim stjenama Alysso Sedion, idr. U nekim sluajevima neki tipovi vegetacije mogu doi na komplementarnim tipovima distrinih kambisola. Ukoliko se imaju u vidu tipovi pomenute umske pa i livadske vegetacije i njihova produkcija moemo rei da su distrini kambisoli veoma produktivna zemljta, meutim veoma su sklona eroziji, naroito vodenoj hidroeroziji pa su na mnogim nagibima terena danas sa degradiranim humusno akumulativnim horizontom. A (B) C KALKOKAMBISOL Razvija se iskljuivo na tvrdim istim krenjacima i dolomitima. Karakteristian je ilovasti ili tei mehaniki sastav i veoma dobro izraena poliedrina struktura (u uvjetima odsustva vee vlage izgleda poput grudvica). Stepen zasiensoti bazama je vei od 50%, a pH u vodi =5,5 6,5. Maksimalna dubina profila rijetko prelazi 50 cm. Za razliku od distrinih kambisola, kalkokambisoli su veoma podloni eroziji vjetrom nego to su podloni eroziji vodom, tako da su i ova zemljita na mnogim mjestima sa degradiranim humusno akumulativnim horizontom. Vegetacija: Uglavnom se razvija umska vegetacija. esto dolazi u brdsko planinskom podruju u razliitim klimatima i nagibima terenima. Dominira na Dinaridima i Karpatsko Balkanskom sistemu planina. Od zajednica ovdje su este ume hrasta medunca i crnog graba Ostryo Carpinion, Querco Carpinetum; Fagetum montanum, Abieti fagetum;ume kitnjaka i crnog grahora Lathyro Quercetum; te na osjenitijim mjestima pojavljuju se zajednice umjereno toplih livada sveze Bromion erecti, te odreenih suhih varijanti livada mezofilnog karaktera sveze Arenatherion itd. A (B) C TERRA ROSA - crvenica

10

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 17.03.2008 Terra rosa ili crveno mediteransko tlo, obrazuje se na jedrim krenjacima u mediteranskom podruju trijaske starosti, tj. na krenjacima koji vode porijeklo od mezozoika. pH vrijednost je uglavnom visoka, od 6 7, tako da su ovo neutralna do bazina zemljita, njihova dubina je i do 80 cm, sadre 1 4% humusa. Rasprostranjena su u podruju mediterana (Sjeverna Afrika, Juna Francuska, Obala Italije, Jadransko podruje, a mogu doi ponakada i u kontinentu : Makedonija, Srbija, Hercegovina). Podtipovi: Tipina, Lesivirana na blanim nagibima terena, gdje su procesi ispiranja veoma izraeni - poetak formiranja E horizonta (ide prema luvisolima) Vegetacija: mediteranskog karaktera uglavnom predstavljena uvjek zelenim umama i ikarama esvine sa makijama Quercion ilicis, Cisto Ericion, na degradiranim povrinama ovih zemljita su mediternske kamenjare sveze Cymbopogo Brachypodion;odreene varijante mediternasko submediteranskh ibljaka bjelograbia Carpinion orientalis, odreeni oblici sveze zajednica sladuna Quercion farnetto, makednoskog hrasta Quercion trojanae. Crvenice se pojavljuju u ravniarskim terenima u zoni submediterana, npr Popovo polje.

A E B C; ELUVIJALNO ILUVIJALNA ZEMLJITA / TLA

To su zemljita sa razvijenim eluvijalno iluvijalnim horiznotom gdje su izraeni procesi eluvijalno iluvijalne migracije sa ispiranjem bazinih katjona, te minerala gline, humusa ili konstitucione elemente aluminijum silicijumove jezgre (Si, Al, Fe), upravo zbog toga ova zemljita imaju vrlo svijetlu, do sada najsvijetliju boju. Dijagnostiki horizont ovih zemljita je E horizont iz kojeg se najee vri ispiranje i B horizont u kojem se nakupljaju migrirajui sastojci. S obzirom na nagib terena ovo su u pravom smislu rijei dolinska, tj. ravniarska tla u kojima osim oborinske vode se na neki nain osjea uticaj podzemne vode imajui u vidu njihovu tendenciju da prelaze u jo dublja tla idui prema tipinim hidromorfinim tlima. Tipovi: LUVISOL ILIMERIZOVANO / LESIVIRANO, PODZOL, BRUNIPODZOL SMEE PODZOLASTO TLO 1. LUVISOL ILIMERIZOVANO / LESIVIRANO, Obrazuje se na ilovastim supstratima ili na stjenama ijim raspadanjem se moe obrazovati dublji ilovasti sloj, to su manje vie mekane stijene iji povrinski sloj je aktivan tj. aktivno uestvuje u formiranju svijetlo utog horizonta, eluvijlno iluvijalnog odnosno horiznota bogatog glinama. Klima je manje vie vlana, teren je blag, pojavljuje se na nadmorskoj visini od 100 700 m, najee su vezana za prostor sjeverne hemisfere. Kod nas su to mahom dolinska i peripanonska zemljita. Imaju slabo do umjerenu reakciju, pH od 5-6. Osnovni dijagnostiki horizont je E. Podtipovi U ovisnosti na kojem matinom supstratu se razvijaju luvisoli mogu biti: Silikatni (do 70 cm), Karbonatni ukoliko se razvijaju iznad krenjaka, prema tome luvisoli su nastavak pedogeneze distrinih kambisola i kalkokambisola. Vegetacija: 11

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 17.03.2008 Na ovim zemljitima razvijaju se produktivne brdske ume hrasta kitnjaka i obinog graba Querco Carpinetum, Quercetum petraeaae,razliite varijante bukovih uma- Fagetum; bukovov jelove ume Abieti Fagetum, Picetum montanum; smrevo jelove ume Abieti Piceetum,bijeli bor i smra Piceo Pinetum; na degadiranim povrinama razvijene su zajenice: Pteridietum;lijeska Coryletum;lijeska i glog Crataego Corylion ;mezofilne ili umjereno vlane livade Arhenterion; umjereno toploljubive zajednice Mesobromion; i dr. Luvisoli se formiraju i u podruju krakih polja, kao to je Glamoko polje, jedno od naih najviih polja, na kojem se razvija vegetacija livada koja ima razliit hidrotermiki karakter u zavisnosti od sezone reda Trifolio Hordeetalia, ovaj red u sebe ukljuuje vegetaciju vlanih i termofilnih livada u vrijeme sunog perioda. 2. A E B C PODZOL Podzol je dobio ime od rijei zola, to znai pepeo sa pepeljastim E horizontom, koji je kod drugih tala ut, odnsno svijetlo smee boje. To je tlo hladnih i vlanih regiona, iznad 900m. obrazuje se na silikatnim supstratima (kvarcni pjeari, pjesci, kvarcit, ronjaci, kisele eruptivne stjene, filiti, mikasisti) i sl. Za razliku od prethodnog tipa zemljita, podzol je u naim uvjetima rijee prisutan, meutim veoma je rasprostranjen u sjevernim podruijima, tamo gdje se razvijaju tamne etinarske ume, uglavnom podruje tajgi. U uslovima hladne klime izraeni su descedentni tokovi vode (znai od povrinskih prema dubinskim slojevima) koji uvjetuju jako zakiseljavanje i ispiranje. Proces humifikacije je spor zbog velike kiselosti, niskih temperatura i visoke vlage ime je smanjena mikrobioloka aktivnost. Organske kiseline sa aluminijem i eljezom grade komplekse tipa Halata (posebne soli). Ova zemljita su u itavom profilu jako kisela, njihova pH vrijednost je najee ispod 5, i slabo su zasiena bazama, manje od 35%. Tipovi: eljezni podzol, humusnoeljezni podzol u kojem pored frakcije eljeznih oksida se pojavljuje i vie humusa. Veoma rasprostranjeno umsko tlo u sjevernim predjelima euroazijskog i sjeverno-amerikog regiona. Javlja se i u Francuskoj, Njemakoj, a kod nas dolazi lokalno u viim predjelima, naroito na podruju Niike visoravni planine Zvjezde, Ozrena, (romanijski Ozren), dijelovi planine Romanije, uvjetujui pojavu tamih etinarskih uma u kojim dominira smra. Vegetacija: bijelo borove ume Pinetum silsvestris; uma bijelog bora i smre Piceo Pinetum; uma smre u kojima dominiraju mahovine Musci Piceeti; zatim bukovih kiselih uma (acidofilnih) u kojima takoer dominiraju u prizemnom sloju mahovine Musci Fageti, zatim razliiti oblici vritina, to su zajednice niskih uma u kojima dominiraju vakciniumi Vaccinietum; u brdskom i gorskom pojasu dolazi Callinetum i sl, uglavnom zajednice acidifilnog karaktera. 3. O A/ E B C; BRUNIPODZOL, SMEE PODZOLASTO TLO Ima neto drugaiju pedogenetiku konfiguraciju sa naglaenim ohrinim horizontom O-A / E B C, koje nema tipinog E horizonta pa ima ovakvu kombinovanu oznaku profila i nije pepeljaste boje ve smee. Razvija se u slinim uvjetima kao i podzol. To je veoma kiselo tlo, pH u vodi = 4,3 5,2 u A horizontu, a u B horizontu pH vode je neto vea od 4,8 5,2. Odlikuje se pjeskovitom teksturom, znai u njegovom sastavu dominiraju pjesci sa niskim zasienjem baza (manje od 35%). Vegetacija: Piceon abietis; zajendice jele i rebrae Blechno Abietu ;zajednice rebrae i bukve Blechno - Fagetum, bukovo jelove ume sa smrom, vrlo produktivne Abieti Fagetum picetosum;ume bukve i javora Aceri Fagetum; u jugoistonim dinaridima gdje se pojavljuje 12

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 17.03.2008 molika (Pinus peuce) koja preferira kisela zemljita i silikatne supstrate za razliku od munike, Pinion peucis; razliiti oblici vritina , zajdnice sa borovnica Vaccinion s. lat.

P C; ANTROPOGENA ILI ANTROPOGENIZIRANA

Ova zemljita nastaju razliitim uticajem ovjeka. Antropogeni uticaji: ANTROPOGENA, u cijelosti promjenjena ANTROPOGENIZIRANA, djelomino promjenjena njihova struktura Kako im se na profilu ne mogu razlikovati pedogenetski horizonti oznaena su jedinstvenom oznakom : P- C U odnosu na nain postanka i s druge strane na oblike koritenja antropogena zemljita automorfnog karaktara mogu biti, Tipovi: RIGOSOL, ukoliko nastaju dubokim preoravanjem HORTISOLI, vrtna zemljita, zemljita koja se intenzivno obrauju DEPOSOL, nastaju deponiranjem razliitog materijala, vrlo su esti u urbanim zonama u kojima se vri donoenje materijala iz drugih mjesta pri emu se u cijelosti remeti njihova prirodna struktura, danas su na alost ova zemljita veoma rasprostranjena i u nekim mjestima dominantna u odnosu na prirodne tipove tala.

RIGOSOLI Tlo kod kojeg je rigolanjem pomjeano dva ili vie horizonata do dubine majmanje 60 cm, pa imaju P horizont. Podtipovi: U zavisnosti od kulture : Vitisoli vinogradska tla, Tla intenzivnih vonjaka (plantaa) Ratarska i vrtlarska tla Ovo su zemljita koja se veoma eksploatiu i kako slue za poljoprivrednu proizvodnju vrlo su podlona antropogenim uticajima ne samo kroz mehaniko djelovanje nego i kroz dodavanje odreenih hemikalija kao to su vjetaka ubriva ime im se veoma mjenja struktura i posebno dodavanjem odreenih zatitnih sredstava kao to su pesticidi zbog ega je veina ovih zemljita danas izmjenjene strukture pa predstavljaju i svojevrsnu opasnost za svijet divljine i ovjeka. Vegetacija: oblici korovske vegetacije,to su uglavnom bilje zajdenice koje su rezistentne na razliite bolike antropogenih uticaja, Panico Setarino; Aperion spica venti; Aphanion HORTISOLI To je tlo sa P horizontom veim od 30 cm. Ima veliku bioloku aktivnost i bogatstvo aktivnih biljnih hranjiva, P horizont ima karakteristike ernozema zbog jake gnojidbe, zemljite dosta tamne boje. Hortisol u sebi sadri dosta nepoeljnih hemikalija koje predstavljaju opasnost za funkcioniranje osnovnih procesa u ekosistemu. Vegetacija: takoer vegetacija korovskih zajednica, umjereno vlanog karaktera reda Chenopodietalia, Centauretalia cyani itd. DEPOSOLI 13

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 17.03.2008 Nastaju nasipanjem materijala u razliitim operacijam (graevinskim radovima, povrinskom eksploatacijom kamena, uglja isl.) postoji vie varijanti ovisno o stupnju antropgenizacije. Vegetacija: (Onopordon) Onopordetalia, Artemisietalia, Plantaginetalia majoris. Upravo ova vegetacija ukazuje na zemljita koja su veoma bogata organskim materijama, u prvom redu nitratima, fosfatima itd. Na slinim zemljitima razvijaju i brojne zajednice koprive, Urtica dioca, na plitkim zemljitima koja su gaena gdje je nepovoljan zrani/ vazduni reim zbog intenzivnog gaenja, razvija se vegetacija ugaenih stanita u kojima domoinra Plantago major, Poa annua, Potentila reptans.

B.

HIDROMORFNA TLA (odjel)

U uvjetima gdje je nivo vode znatno vii, odnosno gdje pored oborinske/padavinske vode znaajno determinirajuu ulogu ima podzemna voda, najeee na blagim nagibima terena formiraju se hidromorfna zemljita. Karakteriu se povremenim ili stalnim suficitnim vlaenjem dijela profila ili itavog soluma stagnirajuom oborinskom vodom ili / i dodatnom povrinskom vodom ili/i pozemnom vodom koja nije zaslanjena (slatka voda). Kako u posljednje vrijeme sve vie zbog razliitih antropogenih uticaja nivo podzemnih voda se povlau u dublje slojeve ova zemljita postaju sve ugroenija. Zbog toga su danas movarna stanita u kojima ova zemljita igraju najznaajniju ulogu u determinaciji unikatnog svijeta biodiverziteta kako biljaka tako i ivotinja (posebno nekih movarnih ptica) na velikoj meunarodnoj cijeni i pod okriljem su konvencije o migratornim vrstama (ramstarska konvencija- regulie pitanja upravljanja movarnim podruijima). Podjela (Klase:): 1. NERAZVIJANE TLA (A) I II, (nemamo karakteristine oznake matinog horizonta zato to ovdje rijeka svakodnevno nanosi odreene dijelove pa ih oznaavamo kao slojevi I, II, tj. slojevi aluvijuma, pjeska kojeg rijeka nanese u odreenom periodu visokog vodostoja), 2. PSEUDOGLEJNA ZEMLJITA, A Eg Bg C, (malo g oznaava sloj gleja, materija slina glini, koji je veoma vododriv i koji je odgovoran za stalno vlaenje po itavom solumu, odnosno profilu, ova zemljita su veoma slina luvisolima, s tim to ovi imaju naglaen glejni podhorizont) 3. SEMIGLEJNA (livadska);A C G, (na ovakvim zemljitima se esto razvijaju zajednice movarnih livada) 4. GLEJNA; A G, (prava movarna zemljita, vrlo su duboka do 1m, gdje dolaze zajednice movarne vegetacije sa trskom, aevima, ovdje se horizont gleja javlja kao poseban i igra ulogu matinog supstrata, vrlo duboka zemljita, esto u donjim dijelovima bez dovoljne koliine kisika pa kaemo da su anaerobna) 5. TRESETNA; T G,(formiraju se u uvjetima visoke vlage, niske temperature, visoka kiselost, gdje se oznakom T oznaavaju slojevi treseta, to je neka vrsta A (humusno akumulativnog) horizonta, zbog specifinih klimatskih uvjeta mikrobioloka aktivnost je smanjena pa razgradnja povrinskog sloja tee veoma sporo tako da prispije novi materijal a 14

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 17.03.2008 da se prethodni jo nije razgradio, pa se tresetni slojevi oznaavaju kao T1, T2 itd.,kod nas npr. na Zvjezdi planini dolaze manje povrine pod tresetom koji moe biti kiseo, pa kaemo da je kiseli treset upravo tamo gdje se pojavljuju sfagnumske mahovine, ili moe biti bazian kada se na njemu pojavljuje trska, aevi i neko vodeno bilje). 6. ANTROPOGENA HIDROMORFNA TLA; P G (nastaju razliitim antropogenim uticajima, veinu ovih zemljita nastoje prevesti u automorfna zemljita putem procesa drenae)

1. NERAZVIJANE TLA A I II,

To su mladi rijeni; jezerski i morski nanosi, za njihov postanak je karakteristina aktivnost vode Nanoenjem materijala ometa se normalna pedogeneza. Nema razvijenih genetskih horizonata. Tlo je graeno od slojeva uz moguu pojavu inicijalnog A horizonta. Hidromorfna zemljita su uglavnom razvijena na blagim nagibima terenima za razliku od automorfnih tala koja se razvijaju od blago nagnutih pa sve do terena koji dostiu nagibi do 90%. Tipovi: FLUVISOL, ALUVIJALNO (FLUVIJALNO) TLO Osnosni tip u okviru klase nerazvijenih tala su fluvisoli (fluvium = poplava, kia). To su recentni nanosi u kojima nema korizonata jer pedogenezu nadvladava nova sedimentacija (slojevi I, II, III), obino na blaim nagibima, na alovima uz obale rijeka i mora javljaju se dublji slojevi. Javlja se uglavnom uz rijeke, jezera. U zavisnosti od geoloke podloge koju voda nosi ova tla mogu biti: karbonatna, nekarbonatna, sa vie razliitih varijanti. (nekada uz rijeku moemo vidjeti dominaciju samo istog tipa ljunka, meutim na drugim mjestima moemo vidjeti jedan itav konglomerat, to znai da rijeka protie koz geoloki i mineroloki vrlo heterogeno podruje. Dubina soluma, tj. onog dijela koji moe biti ekoloki aktivan iznosi do 120 cm, a nekada i vie, to znai da je ovdje ekoloki profil, odnosno dio kroz koji prolazi rizosfera dublji nego sam pedoloki profil. Vegetacija: higrofilne ume vrba i topola Populetalia, ibljaci vrbe reda Salicetalia purpurea, najbolji indikator postojanja takvog tipa zemljita uz rijeke, jezera jeste prisustvo ovakve vegetacije; takoer se moe pojaviti vegetacija joha, u prvom redu crne i sive johe reda Alnetalia.

2. PSEUDOGLEJNA ZEMLJITA, A Eg Bg C,
Ovo su vrlo razvijena zemljita kod kojih je karakteristian jedan tip zemljita oznaen kao PSEUDOGLEJ:kod kojeg znakovi hidromorfizma se najee javljaju kao rezultanta suficitnog (prekomjernog) vlaenja povrinskog dijela soluma stagnirajuom povrinskom vodom. Ovi procesi uvjetuje pojavu tee propusnog sloja u profilu. Te okolnosti uvjetuju proces pseudooglejavanja. Jedan od vrlo bitnih momenata u postanku i razvoju ovog tla jeste i pojava izmjena mokre i vlane (suhlje) faze, to znai da u odreenim periodima (posebno ljeti) dolazi do isuivanja povrinskih dijelova pa se javljaju kao i kod smonica odreene pukotine. U kinom dijelu godine obilne padavine se ne procjeuju zbog neporopusnog horizonta, zadravaju se u povrinskom dijelu profila, ispunjavaju makropore i tako navlauje tlo. U sunom periodu kada nema padavina, uz jaku evaporaciju tlo se isui i nastupa suha faza koja se oznaava kao vlana, a kada vlanost padne ispod take venjenja nastupa suha faza. Ovi procesi se dovode u vezu sa mogunou opstanka i fiziolokih prilagodbi odreenih biljaka na prisustvo/odsustvo vode to se izraava kroz pojam takke venjenja, odnosno kada se osjea deficit vode u zemljitu u odnosu na veinu biljaka. To je tip tla u kojem nema otre podjele na oksidacijski i redukcijski horizont. U zoni zadravanja stagnirajue vode su blijede mikrozone, izmjeane sa hrastim i mrkim mazotinama i konkrenjacima, tako da na vertikalnom profilu ovi 15

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 17.03.2008 horizonti izgledaju kao da su graeni od neke masnoe, to im daje sposobnost da su generalno vododrivi. Za grau profila karakteristini su A i g horizont (g=glej, specifian podhorizont u okviru eluvijalno iluvijalnog E horizonta i kambinog B horizonta). Razvija se na slojevitim ili tekim jezerskim sedimetnima koji su nastali u davnoj geolokoj prolosti. Ovo je veoma heterogen tip tla. Dinamiki procesi su odreeni sa tri faktora: klimom, reljefom i pozicijom neporopusnog horizonta. U gornjim slojevima pH= 5 5,5, malog je kapaciteta apsorpcije i slabo zasieno bazama od 20 25%. Znatno prisustvo Al i Fe. Podtipovi: na zaravni i na obroncima. Forme: distrini i eutrini Rasprostranjen je u humidnim predjelima umjerenog pojasa. Kod nas u ravniarskim predjelima. Vegetacija: Carpino betuli Quercetum roboris; Querco Carpinetum betuli, Quercetum petraeae cerris; Quercetum farnetto cerris.

3. SEMIGLEJNA (livadska);A C G,
Tipovi:

SEMIGLEJ LIVADSKO TLO

Karakterizirano je podzemnom vodom i to dubokom podzemnom vodom koja uzrokuje zaglejavanje u niem dijelu profila obino dublje od 1m. To su tla rijenih dolina, sadre 3-5% blagog humusa. Na gornje dijelove ne djeluje podzemna voda pa se procesi odvijaju u terestrinim uvjetima, formira se A horizont terestrinog tipa, te je graa profila A C-G. Podtipovi: ernozemno livadski semiglej sa molinim horizontom debljim od 40cm, a C je na lesu; aluvijalno livadski semiglej sa molinim horizontom na aluvijalnom nanosu kao C horizont; posmeeno livadski semiglej sa pojavom kambinog B horizonta ispod A horizonta. Rasprostranjen je u ravniarskim terenima u humidnim klimatskim uvjetima. Vegetacija: higrofilne ume i ikare Quercetailia robori petraeae, Deschampsietalia, Molinetalia, Arrhenathalia (Arrenatherum elacius).

4. GLEJNA TLA; A G,
Karakteristini procesi i morfoloki znaci koji su rezultat kraeg ili dueg ili trajnog zadravanja dodatne vode unutar profila do 1 m dubine. Zbog suvika vode manje je zraka u tlu pri emu su naglaeni procesi redukcije pa se kao rezultat toga javljaju spojevi Fe, Mn, H2S, NH4, CH3 i sl. (to je dobar indikator za raspoznavanje glejnih zemljita, tako kada se naemo u blizini neke movare osjetimo odreeni miris karakteristian za neki trule, naroito je karakteristian miris metana, upravo pojava ovih jedinjenja u niim slojevima ova zemljta ine bioloki neaktivnim, bez obzira to mogu biti veoma duboka ona su ekoloki veoma plitka jer je njihov ekoloki profil relativno mali zbog ega se na njima najee razvija neka neumska vegetacija). Zbog slabe aeracije preovladavaju anaerobni mikroorganizmi pa je razgradnja organske materije veoma spora. Za glejna zemljita karakteristino je stvaranje tzv. nepropusnog gleja, G horizonta. To su duboka zemljita ali sa ogranienim ekolokim profilom. Vegetacija: movarna vegetacija, vegetacija aaeva Magnocaricetalia, trske Phragmicetalia, zajednice rakite ibljaka vrbe Salicetalia purpurea. Ova zemljita su rasprostranjena u ravniarskim predjelima. esto su plavljena, a topografija odreuje dinamiku vode u solumu. 16

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 17.03.2008 Tipovi: A-G, HUMOGLEJ RITSKA CRNICA, zemljite koje se kod nas pojavljuje u sjeveroistonom dijelu zemlje, a obino karakteristino je za panoniju u irem smislu rijei. pH= 6 7, a kod alkaliziranih i do 8,5.

03

A-G, EUGLEJNO MOVARNO GLEJNO TLO Tlo je vlaeno dopunskom vodom. Ima humusni A horizont sa znakovima hidromorfizma, i taj humusno akumulativni horiznot je plii od 50 cm, zatim slijedi glejni (G) horizont sa jasno definiranim G horizontom i pripadajuim podhorizontima. Podtipovi: Hipoglejno:oglejavanje pod uticajem podzemne vode Epiglejno: zaglejavanje povrinskom vodom, Amfiglejno hidrogenizacija uvjetovana i povrinskom i podzemnom vodom.

5. TRESETNA TLA / HISTOSOLI; T G,

Treset moe nastati u kiselim, odnosno veoma baznim uvjetima. Ova tla karakterie akumulacija preko 30% slabo razgraene organske materije zbog niske mikorbioloke aktivnosti uvjetovane niskim temperaturama i visokom vlagom. Razvijaju se u uvjetima hladne perhumidne klime (perhumidan znai veoma vlaan) pa se obrazuju specifini slojevi npr. I, II, III, slojevi jer se organska materija sva ne razloi u sloju koji je nastao u jednoj godini a prispije nova materija. To uvjetuje formiranje T horizonta, (T zamjenjuje I, II, III, slojeve koji generalno predstevljaju A horizont). Prema nainu vlaenja, genezi i svojstvima tresetita, razlikuju se tipovi: Barsko nizijski treset PLANOHISTOSOL koji je generalno vie-manje bazino zemljite ali nije glejno jer je razloenost organske materije inhibirana, Mahovinsko (izdignuto ili visoko) tresetite ARCOHISTOSOL, Prelazno tresetite PLANOACROHISTOSOL Vegetacija: Ovo su stanita vrlo rijetkih biljaka, ivotinja i zajednica, sve su one mahom danas ugroenog karaktera. Na histosolima se razvija vegetacija posebno na acrohistosolima Oxycocco Sphagnetea (Oxycoccus je borovnica, Vaccinum oxycoccus i neke vrste iz genusa Spahgnum) dok se na planohistosolima ili pak planoakrohistosolima u planinskom pojasu najee uz planinska gleerska jezera uz izvorita pojavljuju bazofilni treseti odnosno vegetacija Scheuzerio Caricetea fuscae (oicerio karicetea fusce) u kojoj ive neke karnivorne biljke kao to je Grosera rotundifolia, Orhis (Dactylorisa) bosniaca, idr.

6. ANTROPOGENA HIFROMORFNA TLA; P G

17

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 17.03.2008

03

Zemljita koja su pretrpjela odreene promjene usljed antropogenog faktora, ona mogu nastati melioracijom odnosno odvodnjom ili dovodnjom vode Tipovi: HIDROMELIONIRANA TLA RIGOLANO TRESTENO TLO, nastaju dubokim oranjem TLA RIITA, gdje se na vlanim zemljitima razvija ria

C.

HALOMORFNA TLA (odjel)

Halomorfna zemljita se razvijaju u uvjetima zaslanjene vode. Sadre najmanje 1% vode na dubini 1m (ako je sulfatno - hloridno zaslanjenje) ili 0,7% ako je u pitanju hloridno zaslanjenje. Uz estice gline sadre vie od 15% od kapaciteta apsorpcije jona Na. Rasprostranjena su u zoni mediterana, uz more i na specifinim mjestima npr. u Vojvodini, Makedoniji, idr. Halomorfna zemljita se pojavljuju i u pustinjama koja predstavljaju sada ograniavajui faktor za rekultivaciju ili za uzgoj drugih kultura zato to veina biljaka nije tolerantna prema poveanoj koncentraciji soli. U Saudijskoj Arabiji jedan od najskupljih projekata na svijetu jeste proces desalinizacije koji se vri uz pomo odreenih biljaka kao fitoremedijatora, sade se odreene biljke, posebno Salicornia herbacea koja kupi so, i za nekoliko godina moe se izvriti znaajna desalinizacija da bi se mogla izvriti kolonizacija biljnim vrstama koje su manje tolerantne na so i na taj nain vriti dirigovana poljoprivredna proizvodnja. Klase: 1. SOLONAK - Asa G ili Asa CG profil (Asa gdje se vri solinizacija) 2. SOLONEC A Bt na C (imaju manje soli od solonaka), u naim uvjetima ova zemljita ljudi nazivaju slatine. Mogu biti: sodni, sulfatni, hloridni, kombinovani. Halofitska vegetacija: Salicornietea fruticosae; Crtihmo Staticetea.

D.

SUBHIDRINA / SUBAKVALNA TLA

(odjel)

Pojavljuju se iskljuivo u vodi, vrlo esto su uvjetovana procesima sedimentacije od kopnenih zemljita, vri se najee erozija i zavrava na samom dnu neke rijeke gdje se pojavljaju razliiti Tipovi (Klase): 1. PROTOPEDON (A) C/G; to je zemljite na Vrelu Bosne u izvorinom dijelu, 2. GITJA GYTTJA A C, u vodama bogatim kisikom i organskiom hranom, kod nas dolaze najee na visokoplaninskim podruijima, 3. DAJ DY , A CG kiselo tlo na dnu kiselih voda, 18

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 17.03.2008 4. SAPROPEL, A G; na dnu stajaica koje su siromane kisikom, izdvaja se H2S. esto u Plivskim jezerima, Borakom jezeru idr. Vegetacija: zajednice vodenjara Potamogetonetea; zajednica lokvanja i lopoa Amophiletea.

19