You are on page 1of 9

Asteka poezija

Iz: asopisa broj 36

Uz Asteko se carstvo uglavnom vezuje duh ratnitva koji je bio izrazita karakteristika astekog naroda tijekom njegovog uspona iz potpune povijesne anonimnosti, kao i za vrijeme trajanja snanog i dobro organiziranog carstva. Meutim, cjelovita slika o Astekom carstvu mogua je jedino ako uzmemo u obzir jo dvije njegove, jednako vane nutarnje karakteristike - duboku proetost religijom i posebnu sklonost prema poeziji i umjetnosti openito. Ove su tri znaajke bile meusobno povezane i isprepletene: poezija i umjetnost nalazile su neiscrpno nadahnue u mitskoreligijskim sadrajima, povezivanju ljudskog i boanskog i traenju puta prema Bogu; ratnici su se esto okretali molitvi pripremajui se za borbu meditacijama i postom, a ratnike himne spjevane u njihovu ast istiu vrline koje su se zahtijevale od ratnika. U zenitu svoje moi Asteko je carstvo obuhvaalo vie naroda. Uz Azteke su vanu ulogu imali narodi Texcoca i Tlacopana s kojima su tvorili tzv. Trojni savez, te itav niz pokorenih naroda pripojenih carstvu. Kulturna nastojanja bila su dobrim dijelom sinteza mnogih razliitih utjecaja koje su svi ovi narodi u veoj ili manjoj mjeri batinili iz tzv. nahuatl tradicije proslavljene po vrsnim umjetnicima i majstorima zanata Toltecima. Azteci su o njima govorili: "Sve to su radili bilo je predivno, prelijepo, dostojno potovanja". Sami Tolteci bili su nasljednici jo starijih kultura Olmeka i grada Teotihuacna od kojih preuzimaju gotovo identian panteon bogova, monumentalne piramidalne graevine i skulpture, kalendar, pismo u obliku glifa, te obrednu igru loptom. Azteci su tako imali povijesnu ulogu posljednjih nositelja duge i ive tradicije iji se impuls neprekidno odravao vie tisua godina. Poput prikaza njihovih boanstava ili slika na kodeksima, asteka se poezija esto doima sloenom i prepunom teko razumljivih metafora. Meutim, to je samo prvi dojam. Onome tko je uporan i nastoji upoznati njihovu tradiciju i tenje, ova e djela razotkriti svu svoju istinsku i neposrednu ljepotu. O tome nam panjolski sveenik Duran iz XVI. st. kae "...rijei, izrazi, metafore izgledali su mi u poetku besmisleni, ali kasnije, kad sam se udubio u njih i traio objanjenja, uvidio sam da su vrijedni divljenja." FILOZOFSKA PITANJA MUDRACA-PJESNIKA Da bismo dokuili smisao poezije i njen simbolizam, potrebno je rei neto o njihovim filozofskim tenjama, pitanjima kojima su bili zaokupljeni tlamatinime, mudraci i sveenici, koji su bili glavni uitelji umjetnika i pjesnika, a koji su i sami bili pjesnici. Oni su kroz himne i pjesme na neposredniji nain izrazili temeljna filozofska pitanja, dajui tako impuls i usmjerenje svim ostalim pjesnikim nastojanjima. Jedna pjesma

o mudracima koju je od unitenja i zaborava sauvao poznati fratar Sahagn, najzasluniji za spaavanje mnogih drevnih i vrijednih tekstova u razdoblju nakon panjolskih osvajanja, istie vanost i ulogu mudrih u ivotu Astekog carstva: Mudrac, snana baklja Njegove su od njega su kodeksi ... svjetlost, koja boje crna baklja, dimi... crvena,

ne i

On sam je On je put, istinoljubivi vodi za druge ... Istinski mudrac i Njegova je On je taj slijedi ne prestaje opominjati. ini mudrima Pokazuje im o njemu ovisi svatko. Postavlja ogledalo ispred drugih Primjenjuje svoju Poznaje ono i iznad podruja mrtvih. Svatko postaje Zahvaljujui i Sokoli sokoli pomae, lijei sve. tko je uva

rukopis

znanje.

paljiv mudrost koji je

(kao

vidar) tradiciju. prenesena, predaje, istinu,

tua

njihov

lica

... put,

to

svjetlost je

na iznad

svijet. nas

je ispravan njemu, svijet prima

obodren i oplemenjuje uenja

svoju

njime, nauen. ljubav stroga. srce, ljude, iscjeljuje,

Najvanije pitanje mudraca i pjesnika poput Netzaualcoyotla, kralja Texcoca, Tecayehuatzina i Ayoquana iz grada muzike Huexotzinca i drugih, vezano je uz zagonetku Boga. Daju mu znaenje Tloke Nahuake, Gospodara blizine i jedinstva, to je naslijeeno iz tolteke doktrine. U svojim stihovima oni iznose kako Bog nije neposredno dokuiv i panju usmjeravaju na vezu ovjeka i Boga i na zagonetku samog ovjeka. Tu se najprije namee problem oite prolaznosti svega na zemlji, kako kae Netzaualcoyotl: Zar se zaista istinski ivi na Ne zauvijek na zemlji: samo nakratko smo I da je ad, razbit e I da je zlato, slomit e I da je perje od quetzala, iupat e Ne zauvijek na zemlji, samo nakratko smo ovdje. zemlji? ovdje. se. se. se.

Svijet u kojem sve prolazi i tee ne nudi ovjeku nikakvu sigurnost, ali ga suoava sa smislom njegovog ivota i vodi do pitanja o tome je li mogue izrei i ostaviti neto istinsko i trajno u takvom svijetu: Zar zbilja ita istinsko govorimo Samo sanjamo, samo Ovo je Nitko uistinu ne govori ovdje... ovdje, ustajemo tek Darovatelju iz ivota? sna. san...

Pjesnici esto, kako bi pojaali vanost ovog pitanja, namjerno izraavaju sumnju: Moda nema nikoga tko moe izrei istinu na zemlji... Nebrojene pjesme nadahnute su razmatranjima i pokuajima traenja odgovora na ova dva meusobno isprepletena kljuna ljudska pitanja, o spoznaji Boga i traenju istinskog ovdje na zemlji. Mudraci i pjesnici nam poruuju kako na ova pitanja nije mogue izravno odgovoriti. Ali postoji drugi, intuitivni put kojim ovjek koraa pomou "cvijeta i pjesme" (in xochitl, in cuicatl), to je asteka metafora za umjetnost i poeziju. Ako je ivot san, ima u njemu jedna rije, jedan smisao cvijet i pjesma, istie u razgovoru o cvijetu i pjesmi Tecayehuatzin na uvenom skupu pjesnika u Huexotzincu. Mudraci su smatrali da nas okruuje magini univerzum simbola u koji mogu proniknuti istinski umjetnici, ali samo ukoliko ustrajno i ispravno trae. Istinski umjetnik je, po toltekoj viziji koju preuzimaju Azteci, onaj koji je sposoban razgovarati s vlastitim srcem, a njegovo se srce opisuje kao knjiga slika. Umjetnik je kradljivac cvijea i pjesama, onaj koji kroz dugi dijalog u samom sebi traga i pronalazi odgovarajui boanski simbol i unosi ga u rijei, ugrauje u kamen, stavlja na kodekse ili u plemenitu kovinu, fino perje, glinu. Na taj nain on prenosi simbole koji mogu pomoi drugom ovjeku da isto tako pronae istinu i svoj korijen. Umjetnik je imao ulogu da kroz svoja djela humanizira srce ljudsko i uini mudrijima njihova lica. Zbog toga su umjetnici dobivali sustavne poduke u nahuakim visokim obrazovnim centrima, posebno u kuama himni, cuicacallijima, u kojima su uili stare tradicije, preuzimajui drevne ideale kako bi ih mogli oivjeti i predati dalje. Uz uenje same vjetine nuan preduvjet bio je umjetniki talent, ali ni jedno ni drugo nije bilo dovoljno za buenje istinskog umjetnika. Da bi umjetnik mogao ispuniti svoju pravu ulogu, morao je postati gospodarom svoje sudbine i neprekidno opominjati samog sebe kako bi je bio dostojan. On je morao biti svjestan vlastite odgovornosti prema drugim ljudima kako ne bi stvarao poput loeg umjetnika koji obrauje sluajno, izruguje se sa svijetom, zatamnjuje stvari, vara U astekim obrazovnim centrima, kao i u odgoju djece, velika se panja posveivala njegovanju lijepih rijei i plemenitog govora. Sahagn nam donosi opis dobrog pripovjedaa koji, za razliku od loeg, rijeima postavlja stvari na svoje mjesto, unosi red i oivljava govor, a cvijee, metafora za umjetnost, izlazi iz njegovih usta: Dobar ugodnih cvijee mu Njegov govor ispravnih iz usta mu izvire cvijee. Lo izvre nejasno pripovjeda: rijei, usnama. savjeta, rijei,

veselih je je

na pun

ih

pripovjeda: rijei, izgovara.

Zamuckuje, Nevjeto izgovara bestidnik je.

loe pria prazne i

izgovara. opisuje, rijei,

Cvjetovi i pjesme koje umjetnik-pjesnik spusti iz unutranjosti neba nisu meutim njegova svojina, kako kae Netzaualcoyotl: Samo ovdje kako u cvjetovi i pjesme. su bi nam na se dvore ih mogli posudili, zemlji, ponijeti Njegove

Umjetnik-pjesnik je onaj koji ih oivljava, njegova je snaga u nadahnuu koje prenosi drugima. Jedino tako cvjetovi i pjesme traju: Nee uvenuti moji cvjetovi, nee utihnuti moje pjesme. Ja ih uzdiem, ja sam samo pjeva. PJESME I PJEVANJA Asteke se pjesme mogu podijeliti na duhovne, ratnike i lirske. Duhovne su pjesme himne bogovima koje su pjevane uz muziku pratnju za vrijeme religijskih sveanosti. U njima su se stalno ponavljale odreene iste rijei, ime se postizao, kao i u tradicijama drugih naroda, odgovarajui sakralni ritam. Ove su pjesme bile temelj poduavanja u visokim kolama, a nama su teko razumljive jer je klju njihovih metafora izgubljen. Ratnike himne su pjesme orlova i tigrova, ratnikih redova poput vitekih u zapadnoj tradiciji, koji su imali veliki utjecaj na kulturu i pjesnitvo. Ratnike su himne slavile hrabrost ratnika i vojskovoa, njihove humane osobine i pobjede nad neprijateljem. Lirske pjesme slave ljepotu prirode, zemaljskog ivota, prijateljstva i vrijednost poezije cvijea i pjesama. Pjesme su se uile uz pomo oslikanih kodeksa. Veliki strunjak predpanjolske knjievnosti Meksika A. M. Garibay o tome pie: Gledajui slike i sluajui uitelje, uenici sakupljahu u srcu i umu, itavog ivota, kulturni, religiozni i knjievni sadraj doba, izgubljenih u magli prolosti. Postojali su posebni "uvari" - sveenici koji su brinuli za ispravno pamenje i prenoenje pjesama: uvar pazio na na sve Kako nitko ne marljivo se trudio boanske pjesme po svim etvrtima. je bogova, himne. pogrijeio, ljudima,

pjesme boanske

bi predati

Asteka je poezija imala svoju konkretnu primjenu prilikom vjerskih sveanosti kojih je u Astekom carstvu bilo jako puno. Poezija je u obredima i ceremonijama bila udruena s plesom i muzikom tvorei posebnu umjetnost. Sveanosti su pripremane u Kui muzike i pjesme, Mixcoacalli, gdje su se stalno uvjebavali novi i ponavljali stari plesovi i pjesme. O tome nam Garibay kae: Uenje i usavravanje pjesme i igre shvaalo se kao nareenje dano od Boga. Igrali su uz pratnju raznih instrumenata: talambasa, bubnjeva, egrtaljki, flauta ... Sudionici su mijenjali odijela ovisno o kraju iz kojeg je pjesma potekla, ak i nain izgovaranja rijei. esto su nosili maske...

Svete igre izvoene na velikim trgovima Azteci su zvali maseualistli, to znai "zasluga", jer je sudjelovanje u njima trebalo zasluiti vrlinom, djelima milosra i rtvovanjem. METAFORE I SIMBOLI U poeziji Azteka, kao i u svim ostalim umjetnikim formama, neprekidno se uz bezbrojne varijacije ponavljaju isti simboli i metafore. Pjesnici nisu bili zaokupljeni stvaranjem originalnih simbola i metafora jer je u stvarnosti to bilo nemogue, a svakim takvim pokuajem samo bi se udaljili od onih do kojih su pjesme trebale doi. Tako su mudrace nazivali vlasnicima crne i crvene boje, ovjeka gospodarom lica i srca, pjesnika cvjetnim papagajem ili cvjetnim doboem, za vrhovnog Boga su govorili da je kao no i vjetar, za dijete da je ogrlica od ada i quetzalovog perja itd. Ove simbolike slike nisu bile sluajne i sadravale su puno vie od puke igre rijei. Njihova je uloga bila suptilno i intuitivno uvoenje u stvarnost nama nevidljivog svijeta, svijeta u kojem su simboli i pjesnike metafore ive i snane ideje. Ako netko posjeduje crno i crveno, onda je on uvar kodeksa u kojima je pohranjeno znanje i tradicija. Kako kau mitovi, kodekse su sastavili mudri u dalekim poecima asteke povijesti prema boanskim uputama. Odabir boja nije sluajan. Crno se odnosi na ono tajno i ujedno nedostupno svima, a crveno je boja krvi, boja energije ivota i mudrosti, jer mudrost za ljude ima impuls vitalnosti, bez nje sve umire. ovjek mora teiti tome da postigne srce vrsto kao kamen i otporno kao stablo drveta, ali uz mudro lice. Ovo podsjea na budistiko vienje ovjeka koji mora imati vrstu i neunitivu nutarnju jezgru poput kotice breskve, biti strog prema sebi, postojan i stabilan, ali poput sonog ploda "mekan" prema drugima, mudar i pun ljudskog razumijevanja. Metafora o pjesniku, cvjetnom papagaju ili cvjetnom dobouI, jasno ukazuje na ulogu pjesnika oni nam donose i ustrajno ponavljaju odreene ideje kroz raznolike forme njihovih cvjetova-pjesama. To rade uvijek iznova jer ovjek ima sklonost zaboravljati i ne primjeivati ljepotu i ono dobro, a to istinske pjesme uvaju. Bog je nedokuiv i nedostian kao no i vjetar, ali svaki je ovjek siguran u njegovo postojanje. No je doba u kojem postaje jasnija vanost Sunca, doba u kojem se pale vlastita svjetla, pokreu tenje, postavljaju pitanja. Vjetar je element koji isti putove i otvara vidike. U astekim je mitovima vezan uz boga Pernatu Zmiju, Quetzalcoatla. Stari kult ovoga boga kojeg su Azteci prihvatili od pokorenih naroda govori o vanosti impulsa kojeg ljudima daje Quetzalcoatl. On ne samo da vlastitom rtvom stvara ovjeka nakon potopa, nego mu daje sva potrebna znanja i vjetine, od zakona, pisma, umjetnosti, do uzgoja zemlje, traenja ruda i obrade metala i svih graditeljskih umijea. On je u svemu uzor i primjer moralnog savrenstva, ljubitelj mira. Metafora o djetetu, ogrlici od ada i quetzalovog perja, govori kako je dijete neto izuzetno dragocjeno, poput ada i perja ptice quetzal koji su Aztecima bili vrjedniji od zlata. ad je simbol postojanosti due, a rijetka ptica quetzal koja boravi u visokim i nepristupanim kronjama, simbol je duha. Ova slika treba ovjeka neprestano podsjeati da svako dijete nosi u sebi mnogo vie od slatke male pojavnosti i da je naa uloga pomoi mu da to izrazi. U tom su smislu Azteci bili primjer odgoja, ljubavi i podrke koju su iskazivali djeci i imali su sustav obaveznog obrazovanja dostupnog svima. Ovo su tek neki od moguih pogleda na najee metafore astekih pjesnika, a time se jo uvijek nije, niti je to mogue, do kraja iscrpilo sve ono na to ove metafore upuuju. Takoer, poput poteza aha koji u odreenoj igri mogu biti isti, a ipak nositi razliitu teinu, ovisno o tome kad su odigrani i u kojoj kombinaciji s obzirom na cjelinu, metafore i simbole trebamo gledati u kontekstu razvoja itave pjesme, jer se

jedino tako moe shvatiti i smisao nekog pojedinog dijela. SAN JEDNE RIJEI Zato su Azteci kao metaforu za umjetnost i poeziju izabrali ba cvijet i pjesmu? Jednoznaan i potpun odgovor, kao i u svemu vezanom uz Azteke, nije mogue dati. Moda zato jer se i cvijet i pjesma doimaju kao da dolaze iz drugih dimenzija. Cvijet je kruna jedne biljke, a u njemu je istodobno sjemenka budue. Ovaj prividno krhki i njeni simbol nosi u sebi neto izuzetno vrijedno moe povezati ono staro i prolo s onim novim, to tek treba doi. S druge strane, pjesma ima svoje trajanje, ne moemo odjednom izgovoriti ili otpjevati sve. Dok se pred nama razvijaju njeni stihovi, mi usvajamo dio po dio itave ideje. Cjelina cvijeta i pjesme ostaje u nama kao otisak oni su naizgled proli, ali su neto probudili i oivjeli. Njihova stvarna snaga je u obnovi, u tragu koji ostaje. Iako kratkotrajni, oni omoguuju stvaranje mosta koji traje izvan vidljivih granica, mosta koji povezuje ovjeka sa svim onim to je istinsko i duboko ljudsko. Zato se kroz mnoge razliite teme u njihovim pjesmama provlai i nasluuje uvijek jedna, najvanija tema - prijateljstvo. Cvijet i pjesma omoguuju prepoznavanje ili, kako kae Tecayehuatzin, cvjetovi i pjesme ine susret prijatelja moguim. Zato on razgovor o umjetnosti i poeziji, cvijetu i pjesmi, na skupu pjesnika zakljuuje pjesmom: I sada, ujte san Svako proljee pozlaeni klip crveni klip Znamo da srca naih prijatelja. o jedne nas nas postaje su prijatelji, rijei: oivljava, krijepi, ogrlica. istinska

nam

Dok prolaze dani, proljea i godinja doba donosei snagu koja oivljava, pokree i krijepi, postoji neto to nadilazi ove mijene, postoji san jedne rijei koja traje kroz vrijeme. Premda izgleda kao san, u njemu smo daleko blii vlastitoj stvarnosti nego u puno svakodnevnih, obinih trenutaka. U tom snu potpuno sigurno znamo i vidimo to je ono istinsko, ono to svakom nastojanju daje smisao - srca naih prijatelja.

RAZGOVOR O POEZIJI: Cvijet i pjesma Oko 1490. g. kralj Huexotzinca, pjesnik Tecayehuatzin, pozvao je u svoju palau pjesnike i mudrace carstva kako bi zajedno pokuali objasniti to je to umjetnost i poezija. Tecayehuatzin se na poetku obratio svim pjesnicima uz pohvalu cvijetu i pjesmi i zapitao se jesu li stvarno cvijet i pjesma jedino ono istinsko, ono to u sebi nosi ovjekovo nebesko korijenje na zemlji. Svi su pjesnici kroz pjesme izrazili svoja miljenja:

Tecayehuatzin: Gdje si bio Pouri se ve jednom, opasan perjem od isprepleten ukraenim Pruit e uitak gospodi orlovima i tigrovima.

o, cvjetni

pjesnie? dobou, quetzala, cvijeem. plemenitima

Siao je, bez sumnje, u mjesto tamo odlazi raspreda svoje predivne jednu po jednu predaje ih Onome koji daruje ivot... Je li to moda jedino istinito na zemlji? Ayoquan: Iz lijepo cvijee, Nagrauje ih naa enja... Prijateljstvo je kia predivnih cvjetova... Zar Vidio i poeo pjevati ... nisi ti govorio unutranjosti lijepe neba

bubnjeva, pjesnik, himne,

stiu pjesme.

si

Bogu? zoru

Hoe li ita Od moje Osim cvjetova, osim cvjetova!...

ostati glasovitosti

od

imena na

moga? zemlji?

Nitko nee cvjetove oni traju u kui Onoga koji daruje ivot. Ovdje na zemlji je Je li isto gdje se na Da li se Ima li Ili smo ovdje samo da upoznamo naa lica?

zavriti

ovdje pjesme

mjesto tako neki tamo tamo na

prolaznog u nain raduje zemlju

trenutka. mjestu ivi? ovjek? prijateljstva? doli

Aquiautzin: Onuda sam i sada je svira njena nisko cvijea, kralju Ve ti ve ti iz unutranjosti Aquiautzin, gospodar Ayapanca. Gdje Darovatelju Ja traim tebe... ivi, o

zauo

pjesmu, sluam, flauta, Ayoquane. odgovara, kazuje, cvijea

Boe

moj, ivota?

Na sve tvoja kua, Darovatelju ivota... Samo sluaj siavi dolazi

strane

nalazi

se

ve iz

jednom unutranjosti

Bog, ovdje svoje, pjevajui.

Ve mu koji su doli svirati na svojim flautama.

odgovaraju

kneevi,

Cuautencoztli: Da li su Hoe li sutra jo biti to postoji to je to to ivimo ovdje, ali smo ubogi Kad bi te tamo bi zaista postojao. Motenehuatzin: uo vidio sam u onoga koji hoda onoga koji razgovara vatrenu pticu, crvenu pticu: kneza Motenehuatzina.

moda istinit bi ovdje o, odveo

istiniti na bilo

ljudi? pjev? sluajno? dobro? smo, prijatelju. tamo,

sam tamo cvjetnim s

jednu u

pticu

pjesmu, vodama, proljee, praskozorjem, kukuruzita,

Tecayehuatzin: Prijatelji moji, vi, koji ste tamo, koji ste unutar cvjetne kue, vatrene ptice, koju alje bog. Doite uzeti perjanicu od quetzala, da ja vidim one koji ine da se predivne flaute smiju, one koji razgovaraju s rascvjetanim dugim bubnjevima, kneevi, gospodari, kojima odzvanjaju, kojima vjeito odzvanjaju dugi bubnjevi, optoeni tirkizom, u kui cvijea... Monencautzin: Niu, niu stvaraju cvjetovi svoje pred licem Onoga koji daruje On ti Predivna boja Koju si traio Koliko ih se obogatilo pjesmama Ti si ih Cvijee se pomjera! Tlapalteuczicin: O Obilazim A vi Radujte se, O prijatelji, stigao je va prijatelj. Da sluajno Ne ikov cvijet, Cvijee Da nisam Ja, bijednik, o, prijatelji? prijatelji, cvjetna ste priajte vas najzad vae hodajui cvjetovi, krune, ivot. odgovara. ptica, ti. tvojim, razdragao.

traim. polja ovdje. povijesti!

elim i manje

izmeu cvijet sluajno plave

cvijea unijeti trave, lijepo? pozvan,

Tko Letei Sastavljam Opijevam Leptire Izbijaju Uivaj u njima, srce moje.

sam

od iz moje

ja? ivim, himnu, cvijee: pjesme. nutrine,

Zaustavljam se kraj Spustih se ja, proljetna Nad zemljom irim svoja U mjestu cvjetnih Die se nad zemljom, klija moja pjesma. Ovdje, o, prijatelji, Poniknuo sam I jo se sastavljaju pjesme... ponavljam meu svoje

ljudi, ptica, krila, bubnjeva.

pjesme. pjesmama.

Ayoquan: Odsjeen, omraen bio bi grad Huexotzinco, kada bi bio okruen kopljima, Huexotzinco opkoljen bodljikavim strijelama. Talambas, kornjain oklop Odjekuju u tvojoj kui, Prebivaju u Huexotzincu. Tamo bdi Tecayehuatzin,... Sluajte: Ovamo se sputa na otac Bog. Ovdje je njegova kua, gdje se nalazi bubanj od tigrova, Gdje su se zaele pjesme Na zvuk talambasa... Tako se slavi Tako se Kao cvjetna Uzdiu se Moja kua Takoer je tvoja, jedini Boe! Tecayehuatzin: ujte san Svako proljee Pozlaeni klip Crveni klip Znamo da Srca naih prijatelja. na slavi i tvoje zemlji jedini ognjena predivne i brdu, Bog. koplja kue. pozlaena,

slikama

nam

sada, o jedne nas nas postaje su

prijatelji, rijei: oivljava krijepi ogrlica, istinska

You might also like