Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
6Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Andrea Zlatar Rječnik tijela izbor

Andrea Zlatar Rječnik tijela izbor

Ratings: (0)|Views: 66 |Likes:
Published by Azra Šeta
Rječnik tijela
Rječnik tijela

More info:

Categories:Types, Research
Published by: Azra Šeta on Jan 03, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/02/2013

pdf

text

original

 
1
Andrea Zlatar, RJE
Č
NIK TIJELA. Dodiri, otpor, žene (izbor tekstova
Zagreb, 2010.
 prijateljicama i prijateljima koji vole
č 
itati
I. POETIKA DODIRADODIR, DODIRIPrvenstvo dodira
Dodir je negdje ostao, zadržao se, kao trag na koži. Više tragova: crta koju prolazi jagodica prsta, jagodiceprstiju, toplina koju izvla
č
e iz sebe, prenose, utiskuju u kožu, u tijelo drugoga.Dodir, kao trag olovkom, kao da vas je netko – kao što to rade djeca, ali i oni malo odrasliji - pošaraoolovkom, povukao liniju flomasterom, kemijskom, možda perom, možda tintom. Grafitnom olovkom ne, toboli. Dodir i trag, neizbrisivo i nevidljivo.Kao trag suze na licu. To
č
no znaš kuda putuje, kako se slijeva, pratiš njezin tok, zatim obrišeš prstom. Svremenom tragovi nestaju, udubina koju je na koži ostavio dodir drugoga odmah nestaje. Barem izvana,izunutra traje zato što tijelo pamti. Tijelo je naš najbolji spremnik pam
ć
enja, pouzdan baš zato što ga neuspijevamo svjesno kontrolirati. Mi zaboravljamo, tijelo pamti. Mi potiskujemo, tijelo se odupire. Midonosimo odluke, tijelo ipak odlu
č
uje. U sebi skuplja otiske, veže se uz prostore, pamti osjetilima.Sve donedavno, nisam pravo ni znala da postoji posebna teorija o dodiru, to
č
nije, teorija dodira. Otkrila samto na po
č
etku knjige
Filozofija tela
Mikhaila Epštejna
1
, koju sam pohlepno otvorila ve
ć
u vlaku izme
ñ
uBeograda i Zagreba, svega nekoliko sati nakon kupnje. Prema gr
č
kom korijenu (od imenice «haphe» -dodirivanje, opipavanje, i pridjeva «haptikos» - što se naj
č
ć
e prevodi kao «osjetilan», a u latinskom je to«taktilan»), upu
ć
uje nas Epštejn, ta se teorija, teorija dodira, naziva
haptika
. I imenica i pridjev nastali su odglagola dirati, dodirivati, pa onda i ticati i pipati (haptesthai) i upu
ć
uju nas u razmišljanje o osjetu dodira.Onom koji je, iz racionalnoga kuta, najprimitivniji. Osjetilima oka i uha pripada pravo prvenstva: smještenisu u glavi, za
č
ovjeka su slijepljeni sa svijetom ideja i pojmova.
Č
ujemo, mislimo i izgovaramo rije
č
i, ono štovidimo odmah pretvaramo u opojmljenu i pojmljivu sliku. Ta dva osjetila, i ta dva ljudska osjetilna«sredstva», gledanje i slušanje, svjedoci su realiteta, priop
ć
ivi, služe u prostoru argumentacije i dokazivanja.Smatramo ih pouzdanim svjedocima,
č
ak i onda kada znamo da ljudska osjetila nisu u svakoga pojedinca«uštimana» na istu frekvenciju. U suvremeno doba, za takve slu
č
ajeve postoje mjerni instrumenti i pomo
ć
nasredstva koja nam izoštravaju osjete vida i sluha, poravnavaju nas sa standardom i normom. Brišu naše minus
1
 
 Mihail Epštejn: Filozofija tela,
Geopoetika, Beograd 2009, str. 30 i d. Engleska grafija autora: Mikhail Epstein.
 
2kratkovidnosti i naše plus dalekovidnosti, tomu služe stakalca, le
ć
e i nao
č
ale. Vra
ć
aju nas u potpuni svijetsluha, pomo
ć
nim slušnim aparatima, umjetnim pužnicama. Titraji i frekvencije osiguravaju nas kaoracionalna bi
ć
a koja istinito spoznaju svijet. Time nam prenose informaciju, time nam omogu
ć
ujukomunikaciju.A što je s kožom, što je s osjetom dodira koji se proteže cijelom površinom našega tijela i duboku u našemtijelu, u unutarnjim, tako osjetljivim, prostorima obavijenim sluznicom, u sluzokoži? Da li koža
spoznaje
?Aristotel bi se pitao: «Da li je osjetilo opipa unutra ili nije, ve
ć
je to upravo meso?»
2
Kakve informacije
 prenosi
dodir? Kako
komuniciramo
cijelim našim tijelom, našom puti? Što se doga
ñ
a kad sami sebedodirnemo, kada se rukom oslonite na koljeno, što to ili tko to u nama to
č
no osje
ć
a, možemo li odvojiti dodirkoji dlan odašilje i dodir koji dlan prima? I, na koncu ovoga reda pitanja, zašto jedan kratak, ovlašan i sasvimpovršan dodir, poput nehoti
č
nog poljupca može zna
č
iti više nego tisu
ć
e i tisu
ć
e jasno izgovorenih i jasnoodslušanih rije
č
i? I zašto ono što ne vidimo može zna
č
iti više od onoga što vidimo?
Teorija dodira
Kao i u svakoj teoriji, na po
č
etku bijaše Aristotel. U svojoj knjizi
O duši
Aristotel napominje da
č
ovjek «udrugim
č
ulima zaostaje za mnogim životinjama», ali da ih, što se ti
č
e dodira, u mnogome nadilazi upravo postupnju
osjetljivosti
toga
č
ula
3
. I iz svog opažaja, Aristotel - za nas danas neobi
č
no, ako ne i protuslovno –zaklju
č
uje kako je upravo zbog toga
č
ovjek
najrazumnije živo bi
ć
e.
Haptika, ili kasnije – haptologija, bavi sedodirom i dodirivanjem, kožom kao «organom opažanja», taktilnim oblicima ljudskog djelovanja isamoizražavanja. Prema Mikhailu Epštejnu, suvremenom ruskom filozofu, koji kao osnovu svoje
Filozofijetijela
uzima upravo haptiku, ona u osnovi podrazumijeva interakciju
č
ovjeka s okolnim svijetom, ljudskodjelovanje koje je posredovano
kožom kao organom dodira.
U dvije i pol tisu
ć
e godina, od Aristotela dodanas, ljudska je civilizacija napredovala u pravcu koji je
č
ovjeka odjeljivao od dodira kao primarnog isveobuhvatnog kontakta sa svijetom. Prenošenje informacija posredstvom dodira postaje sve manje bitnotijekom ljudskog razvoja – kako u smislu ontogeneze, tako i u smislu filogeneze. Male bebe umiru bezdodira, nas civilizacija u
č
i ne samo da preživljavamo bez njih ve
ć
nas tjera na potiskivanje i odricanje.Represivne društvene norme upu
ć
uju nas u kojim je svakodnevnim situacijama dodirivanje «neprikladno ineprimjereno».
 Nedoli
č 
no ponašanje
, u krajnjoj liniji nemoralno. Zamislite da na šalteru u banci poželitedodirnuti bankovnog
č
inovnika ili
č
inovnicu? Morali biste pokušati progurati ruku kroz onaj tanušni prolazkoji odvaja staklenu ili plasti
č
nu pregradu od horizontalne površine. Naravno, ako imate «osobnog bankara»,rukovat
ć
ete se s njim na po
č
etku i na kraju sastanka. Ali ga – pa
č
ak ako ga i poznajete privatno – ne
ć
ete
2
Aristotel:
O duši
, Naprijed, Zagreb 1987. str. 59
3
Usp. Epštejn, str, 46. Usp. tako
ñ
er: Aristotel:
O duši
, Naprijed, Zagreb 1987. str. 59.
 
3pokušati poljubiti u kontekstu službenog sastanka. Odobren vam je veliki zajam? Možete htjeti skakati odsre
ć
e, ali kodiranje znaka zahvalnosti upu
ć
uje vas na grimasu širokog osmijeha, zahvalno kimanje glavom ieventualni kurtoazni poklon. Cvije
ć
e i bombonijera, uvijek prije zagrljaja i poljupca. Na autobusnomkolodvoru, nema niti centimetra slobodnog prostora izme
ñ
u pregrade i pulta: šalter je napravljen tako dapostoji poja
č
iva
č
zvuka s pomo
ć
u kojega vas
č
uju s druge strane, a u pultu je izdubljena plitica podijeljena udva dijela. U jedan stavite novac ili karticu, u drugom dobivate kupljenu kartu i ra
č
un.Da, znam, razlozi zdravstvene i svakovrsne druge sigurnosti odlu
č
uju o takvim dizajnerskim potezima uzgradama javnih službi. Ne ljubite se, ne dodirujte se, nosite maske i perite ruke, slušali smo cijelu jesen,opkoljeni agresivnom farmaceutskomedicinskom kampanjom protiv svinjske gripe. S gripom i bez nje,zapadna je Europa društvo s najnižim indexom dodira izme
ñ
u ljudi. Neke nacionalne kulture, poputfrancuske, ipak, propisuju silnu koli
č
inu društvenih poljubaca dnevno. Jedno je istraživanje na osamdesetihgodina, na koje se poziva i Epštejn, pokazalo da se u pariškom kafi
ć
u ljudi prosje
č
no – tijekom jednog sata –dodirnu više od sto puta, dok istovremeno, u britanskom pubu, možete satima
č
amiti bez ijednog dodira.Razvoj haptike ili teorije dodira posljednjih je desetlje
ć
a, me
ñ
utim, otišao u drugom pravcu. U onompodru
č
 ju u kojem pravih osjeta i
č
ula nema, u podru
č
 ju umjetne inteligencije i virtualne stvarnosti osjetdodira postao je klju
č
em za suvremena istraživanja. Što nam, zapravo, o razvoju tehnologije i transformacijinaših osjeta govore izumi poput ekrana koji se dodiruje i zamjenjuje klasi
č
nu tipkovnicu, novog I-pada koji je netom izašao na tržište i hvaljen je upravo zato što komunikaciju i informaciju obavlja putem «dodira»?Spajamo ono što je krajnje prirodno, primarni osjet iz kojega su se razvili svi drugi, s vrhunskimdostignu
ć
ima novih informati
č
kih tehnologija. Dodirujemo ekran. Osje
ć
amo? Šaljemo i primamoinformacije, komuniciramo. Da li osje
ć
amo, ponavljam pitanje. Nisam sigurna, ali nešto osje
ć
amo i u tojvrsti dodira. Osjet dodira najsloženiji je zadatak u stvaranju potpune iluzije virtualnih osjeta. Možda nije takoteško kad se radi o relativno izmjerljivim osjetima: toplo/hladno, tvrdo/meko, hrapavo/glatko….Ponovo Aristotel, isto mjesto,
O duši, 422b:
«
Č
ini se da je svaki osjet osjet samo jednog para suprotnosti,kao npr. vid bijeloga i crnoga, sluh visokog i dubokog, okus gorkog i slatkog. No, u opipljivom ima mnogosuprotnosti: toplo i hladno, suho i vlažno, tvrdo i meko i drugo takvo. /…./ nije jasno koja je tako jedinstvenaosnova kod opipa kao što je kod sluha zvuk.»Kad se radi o dodiru kao osjetu bilo ugode bilo nelagode, ništa nije jednostavno. Posebice kod dodira ugodekoji stvara sigurnost, ili dodira kao mjestu ra
ñ
anja užitka, erotskog užitka, onda mjerne naprave zakazuju. Neznam zapravo niti zašto niti otkada, ali ve
ć
dosta dugo svaki svoj ne-službeni mail, završam kratko: zagrljaj,a (zagrljaj zarez a to
č
ka). Možda baš zato što u virtualnosti elektroni
č
ke komunikacije zapravo izostaje svakiosjet, možda ih sve zajedno, zbog toga, zamjenjujem onim primarnim: dodirom. Dodirom koji je izostao, amožda i nije.
 

Activity (6)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
historicus liked this
duspis liked this
Lama Glama liked this
duspis liked this
Azra Šeta liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->