Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
2Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Zlocin i kazna,Fjodorov Dostojevski

Zlocin i kazna,Fjodorov Dostojevski

Ratings: (0)|Views: 32|Likes:
Published by Marija Pavlović
....
....

More info:

Published by: Marija Pavlović on Jan 06, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/08/2013

pdf

text

original

 
PRVI DIOI
 Na po
č
etku mjeseca srpnja, za velike žege, jedan je mladi
ć
izišao predve
č
er na ulicu iz svoje sobice koju je bio unajmio kod stanara u S...koj ulici i polagano, kao da se dvoumi, pošao prema K...nu mostu.Sretno je izbjegao susretu s gazdaricom na stubištu. Sobica mu je bila podsamim krovom visoke
č
etverokatnice i više je nalikovala na ormar nego na stan.Gazdarica, koja mu je iznajmljivala tu sobicu s hranom i poslugom, stanovala jekat niže, u zasebnu stanu, pa je morao, htio-ne htio, kad god bi izlazio na ulicu, pro
ć
i pored njezine kuhinje što je gotovo svakad bila širom otvorena premastubištu. Kad god bi onuda prolazio, mladi
ć
a je obuzimao nekakav bolan istrašljiv osje
ć
aj kojeg se stidio i zbog kojeg se mrštio. Bio je do grla zaduženkod gazdarice i zazirao je od susreta s njom. Ne bi se moglo re
ć
i da je bio osobito plašljiv i zaplašen, naprotiv, ali je odnekog vremena bio u nekakvu razdražljivu i napregnutu raspoloženju nalik nahipohondriju. Toliko se bio povukao u sebe i osamio da je zazirao od svakogsusreta, ne samo od susreta s gazdaricom. Pritisnulo ga je bilo siromaštvo; ali ga je
č
ak i škripac u kojem se nalazio prestao u posljednje vrijeme tištati. Prijekimsvojim poslovima prestao se baviti i nije se htio baviti. Zapravo se nikakvegazdarice nije bojao, što god ona imala na umu protiv njega. Ali da se zadržavana stubištu, da sluša kojekakve gluposti o svim onim svakidašnjim tri
č
arijamakoje ga ni najmanje ne zanimaju, sva ona navaljivanja da plati, prijetnje, pritužbe, pa da se još onda izmotava, ispri
č
ava, laže - ama, najbolje je šmugnutiniza stube kao ma
č
ka i klisnuti da ga nitko ne vidi.Me
đ
utim, ovaj put strepnja od susreta s vjerovnicom prenerazi i njegasama kad izi
đ
e na ulicu.»Na kakav se korak spremam, a kakvih se sve trica bojim!« pomisli i
č
udno se osmjehne. »Hm ... da... sve je u rukama
č
ovjekovim a opet muizmakne ispred nosa samo zato što je kukavica... to je ve
ć
aksiom ... Zanimljivo je
č
ega se ljudi najviše boje!... Novog koraka, svake nove rije
č
i boje se najviše...Ma, uostalom, previše brbljam. Upravo zato ništa i ne radim što brbljam.Doduše, možda je i ovako: brbljam zato što ništa ne radim. To sam se u ovaj
 
mjesec dana navikao brbljati leže
ć
i po cijele bogovetne dane u kutu i premišljaju
ć
i... bog te pitaj o
č
emu. A zašto onda idem tamo? Zar sam kadar da
to
u
č
inim? Zar 
to
mislim ozbiljno? Uop
ć
e ne mislim ozbiljno. Tek onako, došlomi da se zabavljam; igrarije! Jest, zacijelo i jesu igrarije!«Vani je bila strašna žega, a uz to i sparina, gužva, na sve strane vapno,skele, opeke, prašina i onaj posebni ljetni zadah što je dobro poznat svakomPetrogra
đ
aninu koji nije kadar unajmiti ljetnikovac — sve to neugodno uzdrmave
ć
ionako razdešene mladi
ć
eve živce. Nepodnošljiv zadah iz kr 
č
ama kojih utom dijelu grada ima sva sila, i pijanci koje je neprestance susretao iako je bioradni dan, dopunjavahu odvratan i turoban kolorit prizora. Izraz strahovitaga
đ
enja promakne na
č
as mladi
ć
evim finim crtama. Uz put re
č
eno, bio jeneobi
č
no pristao, divnih tamnih o
č
iju, kestenjaste kose, povisok, vitak i sjenit.Ali uskoro je utonuo u nekakvu duboku zamišljenost, bolje re
ć
i
č
ak u nekakavzanos, i pošao dalje ne primje
ć
uju
ć
i više ništa oko sebe, pa i ne žele
ć
i ništa primijetiti. Kadikad bi samo nešto promrmljao sebi pod nos, iz one svoje navikeda razgovara sam sa sobom što ju je maloprije i sam priznao. U ovom je
č
asuznao da mu se misli na mahove brkaju i da je malaksao: ve
ć
je drugi dan kakonije gotovo ništa okusio.Toliko je bio bijedno obu
č
en da bi se neki drugi
č
ovjek,
č
ak i naviknut na pohabanost, stidio da u po bijela dana izi
đ
e na ulicu u takvim dronjcima.Doduše, ta je gradska
č
etvrt bila takva da je tu bilo teško ikoga iznenaditi odje-
ć
om. Sijenski trg u blizini, mnoštvo stanovitih lokala i uglavnom radni
č
ko iobrtni
č
ko stanovništvo nabijeno u te središnje petrogradske ulice i uli
č
ice, sve jeto gdjekad unosilo u op
ć
u panoramu takvo šarenilo tipova da bi bilo i neobi
č
noda se
č
ovjek 
č
udi kad susretne koju od tih spodoba. Ali u duši mladi
ć
evoj bilo seve
ć
nakupilo toliko pakosna prezira da se, uza svu svoju, kadšto upravo mlade-na
č
ku osjetljivost, najmanje stidio svojih dronjaka na ulici. Drugo bi nešto bilokad bi se sreo s nekim znancima ili bivšim kolegama s kojima se op
ć
enitonerado susretao ... Pa ipak, kad mu je jedan pijanac, koga su, tko zna zašto ikamo, vozili u taj
č
as ulicom na golemim taljigama što ih je vukao golem teretnikonj, odjednom u prolazu dobacio: »Hej ti, njema
č
ki klobu
č
aru!« deru
ć
i se izsveg grla i upiru
ć
i u njega rukom, mladi
ć
je naglo zastao i gr 
č
evito se mašio zašešir. Bijaše to visok, okrugao, Cimermanov
1
šešir, ali ve
ć
posve iznošen, do- 
1
- Vlasnik radionice šešira u tadašnjem Petrogradu
 
kraja olinjao, pun rupa i mrlja, bez oboda i nekako neobi
č
no ružno nakrivljen na jednu stranu. Ali nije ga obuzeo sram nego sasvim drugi osje
ć
aj, nalik 
č
ak nastrah. — To sam znao! promrmljao je zbunjeno. To sam si mislio! To jeono najgore! Eto, takva neka glupost, takva nekakva najobi
č
nija sitnica može pokvariti cijeli naum! Jest, prenapadan je ovaj šešir... smiješan je pa je zato inapadan... Uz ove moje dronjke bezuvjetno je potrebna kapa, makar kakva stararavnja
č
a, samo ne ova grdoba! Nitko ne nosi tako nešto, na kilometar 
ć
e mezapaziti, upamtiti... to je ono najgore, poslije
ć
e se prisjetiti i eto ti dokaza. Tu
č
ovjek treba da bude što neprimjetniji... Sitnice, sitnice su najvažnije!... Eto,upravo takve sitnice svagda sve upropaste... Nije se bio daleko zaputio;
č
ak je znao koliko ima koraka od njegoveku
ć
e: ravno sedam stotina trideset. Jednom ih je slu
č
ajno izbrojio, kad se ve
ć
biomalo previše zanio. Tada još nije bio ni sam vjerovao tim svojim sanjarijama isamo je dražio sam sebe njihovom ružnom ali primamljivom smionoš
ć
u. A sad,mjesec dana kasnije, ve
ć
je gledao na to druga
č
ije i, uza sve
č
angrizavemonologe o svojoj nemo
ć
i i neodlu
č
nosti, navikao se na to da tu »ružnu«sanjariju nekako i preko volje smatra ve
ć
za pothvat, iako svejednako nijevjerovao sam sebi. Štoviše, i sad je išao na
 probu
za svoj pothvat, i svakim mu je korakom uzbu
đ
enje sve više i više raslo.Srce mu je zamiralo a živci treperili kad je prišao glomaznoj ku
ć
erinikojoj jedan zid bijaše okrenut prema kanalu, a drugi prema S...voj ulici. Ta seku
ć
erina sastojala od samih malih stanova u kojima su stanovali svakojakiobrtnici - kroja
č
i, bravari, kuharice, kojekakvi Nijemci, djevojke koje se snalazekako znaju i umiju, sitni
č
inovnici i tako dalje. Ljudi su neprestance ulazili iizlazili na oba ulaza i kroz oba dvorišta. Bijahu tu tri ili
č
etiri paziku
ć
e. Mladi
ć
u je bilo drago što nije sreo ni jednog od njih, te odmah neopazice šmugne s ulazadesno na stubište. Stubište bijaše mra
č
no i usko, »pomo
ć
no«, ali je ve
ć
sve toznao i prou
č
io, i cijeli mu se taj raspored svi
đ
ao: u takvu mraku nije
č
ak niradoznao pogled opasan. »Kad se ve
ć
sad ovoliko bojim, što bi tek bilo kad bizaista došlo do onog
 pravog?...«
 pomisli i nehotice, penju
ć
i se na tre
ć
i kat. Tumu preprije
č
iše put neki isluženi vojnici, nosa
č
i, što su iznosili poku
ć
stvo iz jednog stana. Ve
ć
je otprije znao da u tom stanu stanuje neki
č
inovnik Nijemac sobitelji: »Nijemac se dakle seli pa
ć
e na tre
ć
em katu, na ovom stubištu i naovom odmorištu, biti neko vrijeme nastanjen samo babin stan. To je dobro... za

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->